GIGA

Naslov izvornika THE PAID COMPANION

GIGA

ZAHVALE
Dugujem svoju zahvalnost Catherine Johns, bivoj kustosici zaduenoj za rimsko-britansku zbirku u Britanskom muzeju, te Donaldu M. Baileyju -ponovno - ovoga puta za fascinantne djelie informacija o izgubljenim rijekama Londona. Za bilo koju greku odgovorna sam, naravno, iskljuivo ja, ali budui da su to izgubljene rijeke, moda nitko nikad nee opaziti moje pogreke.

GIGA

PROLOG
Arthur
Arthur Lancaster, grof od St. Merryna, sjedio je ispred pucketave vatre u svojem klubu, ispijajui au izvrsnog porta i itajui novine, kad je primio vijest da je njegova zarunica pobjegla s drugim mukarcem. - Reeno mi je da se mladi Burnley ljestvama popeo do njezina prozora i pomogao gospoici Juliani da side do koije. - Bennett Fleming je spustio svoje nisko, krupno tijelo u naslonja nasuprot Arthuru i posegnuo za bocom porta. - Zaputili su se na sjever, prema svim priama. Nema sumnje da idu u Gretna Green. Julianin otac je upravo krenuo za njima, ali njegova je koija stara i spora. U prostoriji je zavladala tiina. Svi su razgovori prekinuti. Niti jedan papir nije unuo; niti jedna aa nije se pomaknula. Bila je gotovo pono i klub je bio pun. inilo se da su se svi mukarci u blizini ukoili U svojim naslonjaima, silno se trudei prislukivati razgovor sto se odvijao ispred kamina. Arthur je uzdahnuo, presavio svoje novine, odloio ih i popio gutljaj porta. Pogledao je prema prozoru gdje je vjetrom noena kia mahnito udarala po staklima. - Bit e sretni ako prijeu petnaestak kilometara po ovoj oluji - ree. Kao i svaka rije sto ju je te veeri izgovorio, primjedba je postala dio legende o St. Merrynu... Tako je hladnokrvan da je na vijest o bijegu svoje zarunice s drugim mukarcem samo komentirao loe vremenske prilike. Bennett je na brzinu ispio dio svojega porta, a potom je slijedio Arthurov pogled do prozora. Mladi Burnley i gospoica Juliana imaju izvrsnu koiju i snane, odmorne konje. - Proistio je grlo. -Teko da e ih damin otac uhvatiti, ali jedan mukarac na dobrom konju mogao bi ih sustii. U posvemanjoj tiini, iekivanje se doimalo opipljivim. St. Merryn je neosporno bio taj mukarac, a svi su znali da se u njegovoj konjunici nalazi nekoliko doista vrhunskih konja. Svi su napeto ekali hoe li grof odluiti poi u potjeru za odbjeglim parom. Arthur je leerno ustao i uzeo napola praznu bocu porta. - Zna, Bennette, ini mi se da veeras patim od ekstremnog osjeaja dosade. Mislim da u poi pogledati dogaa li se stogod zanimljivo u prostoriji za kartanje. Bennettove su se obrve naglo podigle prema proelavom tjemenu. - Ti nikad ne kocka. Nebrojeno sam te puta uo kako tvrdi da je nelogino kladiti se na bacanje kockica ili karte sto ih netko ima u ruci. - Veeras imam osjeaj da u biti neobino sretne ruke. - Arthur se zaputio prema prostoriji za kartanje. - Neka ga vrag nosi - proguna Bennett. Priproste crte lica iskrivile su se od zabrinutosti kad je ustao, uzeo au porta i pourio za grofom. - Zna li - Arthur ree na pola puta kroz neprirodno Uhu prostoriju - ini mi se da sam prilino loe raunao kad sam Grahama zamolio za ruku njegove keri. - Doista? - Bennett je s nelagodom pogledao Arthura, kao da oekuje da e na njemu opaziti znakove groznice. - Da. Vjerujem da u, kad sljedei put odluim potraiti enu, projektu prii na vie logian nain, bo kao sto bih uinio s jednom od svojih investicija. Bennett je iskrivio lice u grimasu, svjestan da njihova publika jo uvijek pozorno slua svaku Arlhurovu rije. - Kako, za ime svijeta, kani primijeniti logiku na traenje odgovarajue supruge? Mislim da se osobine sto bi ih trebala imati supruga ne razlikuju od onih sto ih ovjek oekuje kod plaene pratilje.
3

GIGA

Bennett se zagrcnuo gutljajem porta. - Pratilje? - Samo pomnije razmisli o tome. - Arthur je nagnuo bocu nad svoju au. - Idealna pratilja je dobro odgojena i dobro obrazovana dama koja posjeduje neokaljan ugled, vrste ivce, te blage i skromne karakteristike kad je rije o njezinu ponaanju i odijevanju. Nisu li to upravo one specifikacije sto bi ih ovjek iznio kad bi opisivao savrenu suprugu? - Plaena pratilja je, prema definiciji, siromana i sama na svijetu. - Naravno da je siromana i bez izvora prihoda. -Arthur slegne ramenima. - Zasto bi inae traila tako skroman poloaj? - Veina bi dentlmena radije uzela suprugu koja im moe donijeti bogatstvo ili nekakvo imanje -naglasi Bennett. - Ah, ali tu sam ja u velikoj prednosti, nije li tako? - Arthur zastane na vratima prostorije za kartanje i pogledom preleti po zauzetim stolovima. Bez lane skromnosti, ja sam odvratno bogat i iz dana u dan postajem bogatiji. Nije mi potrebna imuna supruga. Bennett se zaustavio kraj njega i nevoljko priznao: - Istina. - Jedna od velikih prednosti kod plaenih pratilja je upravo njihovo siromatvo - nastavi Arthur. - To ih ini prikladno zahvalnima za svaki ponueni posao, shvaa. - Hm. Nisam razmiljao o tome. - Bennett je popio jo malo porta i polako spustio au. Mislim da mi postaje jasan tvoj nain rezoniranja. - Za razliku od zatienih, romantinih mladih dama, ije su poimanje ljubavi Byron i romani Minerva Pressa alosno iskvarili, plaene pratilje moraju, iz nude, biti daleko praktinije. Na tei su nain nauile kako svijet moe biti okrutan. - Nema sumnje. - Dakle, iz toga slijedi da tipina pratilja ne bi bila sklona ponaanju zbog kojega bi izgubila svoj poloaj. ovjek bi mogao oekivati, primjerice, da takva dama ne bi pobjegla s drugim mukarcem neposredno prije vjenanja. - Moda je rije o portu, ali ini mi se da govori posve razumno. - Bennett se namrtio. - No, kako bi ovjek mogao nai suprugu sa svim vrlinama plaene pratilje? - Fleming, razoarao si me. Odgovor na to pitanje posve je oit. Kad bi ovjek elio izabrati tako uzornu suprugu, obratio bi se agenciji koja zapoljava pratilje, jasno. ovjek bi razgovarao s nizom kandidatkinja i potom izabrao. Bennett je trepnuo. - Agenciji? Kako bi mogao pogrijeiti? - Arthur kimne sam sebi. - Trebao sam se toga sjetiti prije nekoliko mjeseci. Samo pomisli koliko bih problema izbjegao. - Ovaj, pa - Ako bi me ispriao, mislim da se pojavilo slobodno mjesto za stolom u kutu. - Igrat e se u velike uloge - upozori ga Bennett. Jesi li posve siguran No, Arthur vie nije obraao pozornost na njega. Preao je prostoriju i sjeo za kartaki stol. Kad je nekoliko sati kasnije ustao, bio je bogatiji za nekoliko tisua funti. injenica da je grof prekrio svoje eljezno pravilo protiv klaenja, i te noi osvojio poprilian iznos novca, bila je jo jedan aspekt legende o St. Merrynu. Prva svjetlost sive, kiovite zore ba se poela pojavljivati iznad krovova kad je Arthur otiao iz kluba. Uao je u koiju sto ga je ekala i odvezla natrag do velike, sumorne kue u Rain Streetu. Otiao je ravno u krevet. U devet i trideset idueg jutra probudio ga je njegov postariji batler, obavijestivsi ga da je otac njegove zarunice pronaao svoju ker u nekom svratitu gdje je dijelila sobu sa svojim naoitim mladim spasiteljem. Naravno, moglo se uiniti samo jedno da bi se spasio ugled mlade dame. Bijesni je otac odluio da se par smjesta mora vjenati, uz posebnu dozvolu. Arthur je pristojno zahvalio sluzi na tim vijestima, okrenuo se i odmah ponovno zaspao.
4

GIGA

PROLOG
Elenora
Elenoru Lodge su o smrti njezina ouha obavijestila dva mukarca kojima je, zbog loe poslovne investicije, pripao sav njegov imetak. Stigli su pred njezina vrata u tri sata poslije podne. - Samuel Jones se sruio mrtav od kapi kad je saznao da je posao s rudnikom propao obavijestio ju je jedan od mukaraca iz Londona, bez ikakva traga suosjeanja. - Ova kua, sve sto se u njoj nalazi i zemljite odavde do potoka, sve to sada pripada nama objavio je drugi vjerovnik, maui papirima na kojima se nalazio potpis Samuela Jonesa. Prvi je ovjek kiljio prema malenom zlatnom prstenu sto ga je Elenora nosila na malom prstu. -Pokojnik je na popis dobara kojima jami za zajam ukljuio va nakit i svu osobnu imovinu, uz izuzetak vae odjee. Drugi je vjerovnik palcem pokazao krupnog mukarca koji je stajao iza njih i postrance. - Ovo je gospodin Hitchins. Angairali smo ga u Bow Streetu. On je ovdje kako bi pazio da iz kue ne odnesete nita vrijedno. Zdepast mukarac sive kose koji je pratio vjerovnike Samuela Jonesa imao je tvrde, oprezne oi. Nosio je zatitni znak snagatora iz Bow Streeta: palicu. Elenora je stajala pred trojicom mukaraca agresivna izgleda, svjesna injenice da su se njezina domaica i slukinja tjeskobno stisnule u predvorju iza nje. Pomislila je na momke u konjunici i ljude koji su radili u vrtovima i na farmi. Dobro je znala da malo sto moe uiniti kako bi ih zatitila. Njezina je jedina nada bila da te ljude uvjeri da bi bilo glupo otpustiti osoblje. - Zacijelo znate da ovo imanje donosi veoma dobar prihod - rekla je. - Tako je, gospoice Lodge. - Prvi se vjerovnik zanjihao na petama, veoma zadovoljan. Samuel Jones je to jasno rekao, doista. Drugi je ovjek pogledom preletio uredno odravane povrine. - Ovo je odista veoma lijepa farma. - Onda e vam takoer biti jasno da je jedini razlog iz kojeg je ovo imanje dragocjeno injenica da su ljudi koji obrauju zemlju i odravaju kuu izrazito vjeti i vrijedni. Bilo bi ih nemogue zamijeniti. Ako bilo koga od njih otpustite, mogu vam obeati da e za nekoliko mjeseci usjevi propasti i vrijednost kue e se smanjiti. Dva su se vjerovnika namrstila. Oito niti jedan od njih nije razmiljao o problemu posluge i radnika. upave obrve snagatora uzdigle su se na tu tvrdnju i neobian se izraz pojavio u njegovim oima. Ali nita nije rekao. Zasto bi, pomislila je. Poslovni dio ovoga nema nikakve veze s njim. Dva su se vjerovnika preutno sporazumjela. Prvi je proistio grlo. -Vae e osoblje ostati - ree. - Ve smo dogovo-rili prodaju imanja, a novi je vlasnik jasno rekao kako eli da sve ostane isto. - Uz izuzetak vas, naravno, gospoice Lodge. -Drugi je vjerovnik kimao glavom, drei se vano. -Novi vas vlasnik nee trebati. Elenorina je napetost malo popustila. Ljudi koji rade za nju bit e sigurni. Sad se mogla pozabaviti vlastitom budunou. - Zacijelo ete mi dati vremena za pakiranje odjee hladno je rekla. inilo se da niti jedan od dvojice vjerovnika nije uoio prijezir u njezinu glasu. Jedan je izvadio sat iz depa. -Imate trideset minuta, gospoice Lodge. -Glavom je pokazao krupnog mukarca iz Bow Streeta. -Gospodin Hitchins e ostati uz vas dok se pakirate, kako bi pazio da ne ukradete
5

GIGA

srebrninu. Kad budete spremni za odlazak, jedan od farmera odvest e vas do sela i ostaviti u svratitu. Sto ete nakon toga, to je vaa stvar. Elenora se dostojanstveno okrenula i nala se pred Uplakanom domaicom i uzrujanom slukinjom. U glavi joj se vrtjelo zbog takve katastrofe, ali je znala da se ne smije slomiti pred njima. Objema je uputila smijeak za koji se nadala da izgleda umirujue. -Smirite se - ustro je rekla. - Kao sto ste upravo ule, ostat ete na svojim radnim mjestima, a i mukarci e zadrati svoje poslove. Domaica i slukinja prestale su plakati, spustivi rupie s lica. Obje su malaksale od olakanja. - Hvala vam, gospoice Elenora - apnula je domaica. Elenora ju je potapala po ramenu i pourila prema stubitu. Nastojala je ignorirati snagatora opaka izgleda koji joj je bio za petama. Hitchins je stao odmah iza vrata spavae sobe, sklopivi ruke iza leda i rairivi noge. Promatrao je kako ispod kreveta izvlai veliku krinju. Pitala se sto bi rekao kad bi ga obavijestila da je on jedini mukarac koji je ikad zakoraio u njezinu spavau sobu. - Ovo je bila putna krinja moje bake - rekla mu je, podigavi poklopac kako bi vidio praznu unutranjost. - Bila je glumica. Njezino je umjetniko ime bilo Agatha Knight. Kad se udala za mojega djeda, u obitelji je nastala strana guva. Takav skandal. Moji su pradjed i prabaka prijetili da e razbatiniti mojega djeda. No na kraju su bili prisiljeni prihvatiti situaciju. Znate kako je to s obiteljima. Hitchins je nesto progunao. Ili nije imao nikakva iskustva s obitelji, ili mu je njezina osobna povijest bila krajnje dosadna. Vjerojatno ovo drugo. Usprkos Hitchinsovoj nezainteresiranosti za razgovor, nastavila je bez prestanka brbljati dok je izvlaila odjeu iz ormara. eljela mu je odvui pozornost. Nije htjela da se zainteresira za staru putnu krinju. - Moja je sirota majka bila zgroena injenicom da je njezina majka nastupala na pozornici. Cijeli se ivot nastojala iskupiti za zloglasnu bakinu karijeru. Hitchins je pogledao na sat. - Imate jo deset minuta. - Hvala vam, gospodine Hitchins. - Ukoeno se nasmijeila. - Veoma ste usluni. ovjek je bio imun na sarkazam. Nema sumnje da ga je esto susretao u svojem poslu. Elenora je otvorila ladicu i izvadila hrpu uredno sloenog rublja. - Moda biste eljeli skrenuti pogled, gospodine. Hitchins je bio toliko pristojan da nije zurio u njezinu potkoulju i spavaicu. No kad je posegnula za malenim satom na nonom ormariu, njegova su se usta stisnula. - Ne smijete uzeti nita osim svoje odjee, gospoice Lodge - rekao je i odmahnuo glavom. - Da, naravno. - Toliko o pokuaju da kriom uzme sat. teta. Moda bi u zalagaonici za njega dobila nekoliko funti. - Kako sam mogla zaboraviti? Spustila je poklopac i brzo ga zakljuala, a kraljenicom joj je prostrujao osjeaj olakanja. Hitchins nije pokazao nimalo zanimanja za staru kazalinu krinju njezine bake. - Kau mi da izgledam ba kao i ona kad je bila moje dobi - rekla je razgovornim tonom. - Tko bi to bio, gospoice Lodge? - Moja baka, glumica. - Ma nemojte. - Hitchins je slegnuo ramenima. -Jeste li spremni? - Da. Vjerujem da ete ovo odnijeti dolje za mene? - Da, gospojo. Hitchins je podigao krinju i odnio je do predvorja. Vani ju je ukrcao u farmerova kola. Jedan od vjerovnika stao je Elenori na put kad se zaputila za Hitchinsom.
6

GIGA

- Onaj maleni zlatni prsten na vaoj ruci, ako nemate nita protiv, gospoice Lodge - otro je rekao. - Doista. Uspjela je precizno odrediti trenutak tako da je skinula prsten i ispustila ga ba kad je vjerovnik ispruio ruku kako bi ga uzeo. Zlatni je kolut pao na pod. - Prokletstvo. - Neugodni se ovjeuljak sagnuo kako bi uzeo prsten. Dok je on bio sagnut u parodiji nezgrapnog naklona, Elenora je odluno prola kraj njega i spustila se stubama. Agatha Knight je uvijek naglaavala vanost dobro izvedenog izlaska. Hitchins joj je, neoekivano promijenivi ponaanje, pomogao da sjedne na tvrdu, drvenu klupu farmerskih kola. - Hvala vam, gospodine - promrmljala je. Smjestila se na klupici graciozno i samosvjesno, kao da je ula u otmjenu koiju. U Hitchinsovim se oima pojavio izraz divljenja. - elim vam sreu, gospoice Lodge. - Pogledao je prema stranjem dijelu kola gdje se krinja doimala osobito velikom. - Jesam li spomenuo da je moj ujak u svojim mladim danima putovao s glumakom druinom? Ukoila se. - Ne, niste. - Imao je krinju veoma slinu vaoj. Rekao je da je bila veoma korisna. Priao mi je da je u njoj uvijek drao nekoliko neophodnih stvari za sluaj da mora na brzinu napustiti neko mjesto. Progutala je slinu. - Moja mi je baka dala isti savjet. - Vjerujem da ste ga posluali, gospoice Lodge? - Da, gospodine Hitchins, jesam. - Snai ete se vi, gospoice Lodge. Imate smjelosti. - Namignuo je, dotaknuo eir i vratio se natrag do svojih poslodavaca. Elenora je duboko udahnula. Potom je naglo otvorila suncobran i podigla ga kao da je rije o bojnom stijegu. Kola su se pokrenula. Nije se osvrnula prema kui u kojoj se rodila i gdje je provela cijeli svoj ivot. Smrt njezina ouha nije ju osobito iznenadila, niti ju je oalostila. Imala je esnaest godina kad je Samuel Jones oenio njezinu majku. Provodio je veoma malo vremena na selu, preferirajui London i svoje beskonane investicijske pothvate. Nakon sto je prije tri godine umrla njezina majka, veoma se rijetko pojavljivao. Takvo je stanje stvari sasvim odgovaralo Elenori. Jones joj se nije sviao i vie je voljela da ga nema u blizini. Ali naravno, to je bilo prije nego je otkrila da je njegov odvjetnik uspio prebaciti ostavtinu njezine bake, koja je ukljuivala kuu i okolno imanje, pod Jonesovu kontrolu. A sad je ostala bez svega. Pa, ne ba svega, pomislila je s mranim zadovoljstvom. Vjerovnici Samuela Jonesa nisu znali za zlatni bro s biserima njezine bake i odgovarajue naunice skrivene u lanom dnu krinje. Agatha Knight joj je dala nakit odmah nakon sto se njezina majka udala za Samuela Jonesa. Agatha je taj dar zadrala u tajnosti, a Elenori je rekla neka bro i naunice sakrije u krinju, te neka nikomu ne govori o tome, ak ni svojoj majci. Oito je Agathina intuicija po pitanju Jonesa bila posve ispravna. Dva vjerovnika takoer nisu znala za dvadeset funti u banknotama, isto tako skrivenih u krinji. Zadrala je taj novac nakon prodaje usjeva, a spremila ga je kraj nakita kad je shvatila da e Jones uzeti svaki novi od etve kako bi ga uloio u rudnik. Sto je tu je, pomislila je. Mora misliti na budunost. Njezina je srea svakako krenula nizbrdo, ali barem nije posve sama na svijetu. Zaruena je za finog dentlmena. Znala je da e Jeremy Clyde pouriti k njoj kad uje kakva ju je nevolja snala. Sigurno e inzistirati da se vjenanje
7

GIGA

obavi ranije. Da, doista, za mjesec dana ili nesto vie ovaj e uasni incident biti iza nje. Bit e udana ena i imati novo kuanstvo kojim e upravljati. Ta ju je pomisao veoma razvedrila. Ako postoji neka vjetina u kojoj se istie, onda je to organiziranje i nadziranje nebrojenih poslova potrebnih za odravanje urednoga kuanstva i uspjene farme. Snalazila se u svemu, od dogovaranja profitabilne prodaje ljetine do voenja rauna, nadziranja popravaka koliba, zapoljavanja posluge i nadniara, te pripremanja lijekova u pecari. Bit e izvrsna supruga Jeremyju, mada to sama kae. * * * Jeremy Clyde je kasnije te veeri galopom stigao u dvorite svratita, ba dok je Elenora eni vlasnika svratita govorila koliko je vano da plahte na njezinu krevetu budu svjee oprane. Kad je pogledala kroz prozor i vidjela tko je stigao, Elenora je prekinula lekciju i pourila dolje. Pola je ravno u Jeremyjev zagrljaj. - Najdraa. - Jeremy ju je na brzinu zagrlio, a zatim ju je njeno odmaknuo od sebe. Na njegovu se privlanom licu vidjela velika zabrinutost. - Doao sam im sam uo vijest. Kako uasno za tebe. Vjerovnici tvojeg ouha uzeli su sve? Kuu? Cijelo imanje? Uzdahnula je. - Bojim se da jesu. - To je straan udarac za tebe, draga moja. Ne znam sto bih rekao. No, pokazalo se da Jeremy ipak ima nesto veoma vano rei. Trebalo mu je nesto vremena da prijee na stvar, a u uvodu je izjavio da mu je srce slomljeno jer joj to mora rei, ali da zapravo nema drugog izbora. Sve se svodilo na veoma jednostavnu injenicu: budui da je ostala bez svojeg naslijea, bio je prisiljen odmah prekinuti njihove zaruke. Odjahao je nesto kasnije, otiavi jednako brzo kao sto je i doao. Elenora se popela stubama do svoje malene sobe i poslala po bocu najjeftinijeg vina u svratitu. Kad su joj ga donijeli, zakljuala je vrata, zapalila svijeu i napunila au za sebe. Dugo je ondje sjedila, zurei u no, ispijajui loe vino i razmiljajui o svojoj budunosti. Sad je doista posve sama na svijetu. To je bila neobina i uznemirujua misao. Njezin je uredan, dobro planiran ivot okrenut naglavce. Prije samo nekoliko sati njezina se budunost doimala tako jasnom i vedrom. Jeremy se nakon vjenanja namjeravao preseliti u njezinu kuu. Gajila je ugodnu viziju sebe kao njegove supruge i ivotne partnerice; viziju u kojoj je ona upravljala kuom, odgajala njihovu djecu i nastavila nadzirati farmerske poslove. Sad se taj bljetavi mjehuri sna rasprsnuo. No, veoma kasno te noi, nakon sto se boca vina gotovo ispraznila, shvatila je da je sad slobodna onako kako jo nikad u ivotu nije bila slobodna. Prvi put otkako zna za sebe, prema nikome nema nikakvih obveza. Nikakvi zakupci ili sluge ne ovise o njoj. Nikomu nije potrebna. Nema nikakvih korijena, nikakvih veza, nema doma. Nema nikoga komu bi bilo stalo kad bi dola na zao glas ili povlaila ime Lodge kroz blato golemog skandala, ba kao sto je uinila njezina baka. Dobila je priliku da za sebe osmisli nov ivotni put. Na blijedoj svjetlosti novog praskozorja na trenutak je ugledala bljetavu viziju veoma drukije budunosti sto e je stvoriti. To e biti budunost u kojoj e se osloboditi uskogrudnih, strogih pravila koja tako ograniavaju kad ovjek ivi u malenom selu; budunost u kojoj e kontrolirati vlastitu imovinu i vlastita financijska sredstva. U toj e velianstvenoj, novoj budunosti moi initi stvari kakve nikad ne bi mogla initi u svojem starom ivotu. Moda e si ak dopustiti one jedinstveno stimulativne uitke za koje ju
8

GIGA

je baka uvjeravala da se mogu nai u naruju pravog mukarca. Ali nee morati platiti cijenu sto je veina ena njezina drutvenog poloaja plaa za upoznavanje tih uitaka, obeala je sebi. Nee se morati udati. Na kraju krajeva, vie nema nikoga tko bi patio ako ona uniti svoj dobar glas. Da, ta e nova budunost doista biti velianstvena. Samo mora nai nain da osigura financijska sredstva za sebe.

GIGA

1
Odvratno, smrtno blijedo lice pojavilo se odjednom, materijalizirajui se iz dubina neprobojne tmine poput nekog demonskog uvara koji titi zabranjene tajne. Svjetlost fenjera prosula je paklenski bljesak po golom, zureem licu. ovjek u malenom amcu vrisnuo je kad je ugledao udovite, ali nitko ga nije mogao uti. Njegov je krik uasa odjekivao od drevnih kamenih zidina sto su ga okruivale u prolazu vjene noi. Trgnuo se od oka i iznenaenja, a to je utjecalo na njegovu ravnoteu. Zateturao je, pa se maleni amac u kojem je putovao opasno zanjihao na struji crne vode. Srce mu je lupalo. Odmah ga je oblio hladan znoj. Prestao je disati. Refleksno je stegnuo dugu motku kojom je maleno plovilo usmjeravao uzvodno, nastojei uspostaviti ravnoteu. Sreom, kraj motke vrsto se ukopao u dno, umirivi amac dok su zamirali posljednji odjeci njegova zastraujueg krika. Ponovno je zavladala sablasna tiina. Uspio je opet disati. Zurio je u glavu malo veu od ljudske, a ruke su mu se jo uvijek tresle. To je bio samo jo jedan od drevnih klasinih kipova sto su leali poput mnogih raskomadanih tijela tu i tamo du obala podzemne rijeke. Kaciga na glavi znaila je da se radi o liku Minerve. Premda to nije bio prvi takav kip na koji je naiao tijekom ovog neobinog putovanja, zasigurno ga je najvie uzrujao. Stvar je doista podsjeala na odsjeenu glavu koju je netko nemarno bacio u blato kraj rijeke. Ponovno je zadrhtao, vre stegnuo motku i snano gurnuo. Ljutila ga je vlastita reakcija na glavu kipa. Sto mu je? Ne smije dopustiti da se njegovi ivci tako lako uznemiravaju. Mora ispuniti sudbinu. Maleni je amac kliznuo naprijed, klizei kraj mramorne glave. Plovilo je stiglo do jo jednog zavoja rijeke. Svjetlost fenjera otkrila je jedan od niskih mostia u obliku luka koji su premoivali rjeicu na nekoliko mjesta. Nikamo nisu vodili, ve su zavravali kod zidina tunela. ovjek se lagano sagnuo kako ne bi udario glavom u mosti. Kad su se izgubili posljednji ostaci uasa, vratilo se uzbuenje. Sve je bilo ba onako kako je njegov prethodnik opisao u svojem dnevniku. Izgubljena rijeka doista postoji, vijuga ispod grada, tajni vodeni put sto je prije mnogo stoljea pokriven i zaboravljen. Autor dnevnika zakljuio je da su Rimljani, koji nikad nisu proputali potencijalni graevinski projekt, prvi ogradili rijeku kako bi je mogli obuzdati i graditi na njoj. Dokazi o njihovim zidarskim radovima vidjeli su se tu i tamo na svjetlosti fenjera. Na drugim je mjestima podzemni tunel kroz koji je rijeka prolazila bio nadsvoen u srednjovjekovnom stilu. Nema sumnje da je ograena voda djelovala kao nepoznata kanalizacija velikoga grada iznad nje, nosei oborinske i otpadne vode do Temze. Smrad je bio odvratan. Ovdje, na mjestu vjene noi, bilo je tako tiho da je mogao uti brzanje takora i drugih glodavaca po uskim obalama. Sad vie nije daleko, pomislio je. Ako su upute u dnevniku tone, uskoro e naii na kamenu kriptu koja obiljeava ulaz u tajni podzemni laboratorij njegova prethodnika. Svim se srcem nadao da e ondje nai neobian stroj, ostavljen prije tako mnogo godina. ovjek koji je ovamo dolazio prije njega bio je prisiljen odustati od velianstvenog projekta jer nije mogao odgonetnuti posljednju veliku zagonetku uklesanu u drevni kamen. Ali ovjek u amcu znao je da je uspio u onome u emu je njegov prethodnik zakazao. Uspio je deifrirati upute starog alkemiara. Bio je siguran da moe dovriti posao. Bude li imao toliko sree da nae napravu, jo uvijek mu predstoji mnogo posla prije nego je stavi u pogon. Jo mora pronai nestalo kamenje i rijeiti se dvojice staraca kojima su poznate tajne prolosti. Ali u tome nije oekivao vee potekoe. Informacije su klju uspjeha, a on je znao kako doi do te robe. Kretao se u drutvu, pa ima
10

GIGA

nekoliko korisnih veza u tom svijetu. No, takoer je nastojao mnogo vremena provoditi u zloglasnim igranicama i bordelima gdje su gospoda iz visokog drutva odlazila u potragu za zabranjenim uicima. Otkrio je da su takva mjesta bogati izvori glasina i traeva. Postoji samo jedna osoba koja zna dovoljno da bi mogla shvatiti sto on namjerava, ali ona nee biti problem. Njezina velika slabost bila je ljubav prema njemu. Uvijek je uspijevao njezinu ljubav i povjerenje iskoristiti kako bi njome manipulirao. Ne, ako noas nae napravu, nita ga nee sprijeiti da ostvari svoju sudbinu. Njegovog su prethodnika proglasili luakom i nisu mu priznavali genijalnost. Ali ovog e se puta situacija razvijati na posve drukiji nain. Kad dovri konstrukciju smrtonosne naprave i demonstrira njezinu golemu destruktivnu energiju, cijela e Engleska, zapravo, cijela e Europa biti prisiljena pozdraviti novog Newtona u svojoj sredini.

11

GIGA

2
- Ona nee odgovarati. Previe je plaha. Previe krotka. - Arthur je gledao kako se vrata zatvaraju za enom koju je upravo ispitao. - Mislim da sam vam jasno stavio do znanja da elim damu s duhom i odreenim dostojanstvom. Ne traim tipinu vrstu plaene pratilje. Uvedite drugu. Gospoda Goodhew razmijeni pogled sa svojom poslovnom partnericom, gospoom Willis. Arthur je osjeao da su obje ve poele gubiti strpljenje. Tijekom proteklih sat i pol razgovarao je sa sedam kandidatkinja. Niti jedna od plahih, alosno zaputenih ena u ponudi Agencije Goodhew i Willis nije se niti pribliila tomu da bude potencijalna pretendentica na poloaj sto ga je nudio. Gospoi Goodhew i gospoi Willis nije zamjerao njihovu sve oitiju obeshrabrenost. Ali on nije bio samo obeshrabren. Bio je oajan. Gospoa Goodhew proisti grlo, prekrii svoje krupne, sposobne ruke na pisaem stolu i strogo pogleda Arthura. - Milorde, ao mi je sto moram rei da smo iscrpile na popis prikladnih kandidatkinja. - Nemogue. Mora postojati jo netko. - Mora postojati jo neka kandidatkinja. Cijeli njegov plan ovisi o pronalaenju prave ene. Gospoa Goodhew i gospoa Willis ljutito su ga promatrale iza svojih jednakih pisaih stolova. Obje su bile impresivne ene. Gospoa Goodhew je bila visoka i grandioznih proporcija, s licem koje bi se moglo nalaziti na drevnom noviu. Njezina je suradnica bila mrava i otra poput kara. Obje su bile nenapadno, ali skupo odjevene. U njihovoj je kosi bilo dovoljno sijedih vlasi, a u oima se vidjelo mnogo iskustva. Natpis na ulaznim vratima obavjetavao je zainteresirane da Agencija Goodhew i Willis ve vie od petnaest godina ugledne osobe opskrbljuje plaenim pratiljama i guvernantama. injenica da su te dvije ene osnovale agenciju i tijekom tog razdoblja upravljale njome uz vidljiv profit svjedoi o njihovoj inteligenciji i dobrom smislu za posao. Arthur je prouavao njihove odlune izraze lica i razmiljao o svojim opcijama. Prije nego je doao ovamo, posjetio je druge dvije agencije koje su se hvalile izborom dama koje trae posao plaenih pratilja. Svaka mu je ponudila niz suhoparnih kandidatkinja. Za sve njih osjeao je samo saaljenje. Razumio je da samo veliko siromatvo moe navesti bilo koju enu da potrai takvo radno mjesto. Meutim, on nije traio enu koja kod drugih izaziva osjeaj saaljenja. Sklopio je ruke na leima, malo razmaknuo noge i zagledao se u gospou Goodhew i gospou Willis s druge strane prostorije. - Ako ste prole sve prikladne kandidatkinje s popisa - ree - onda je rjeenje oito. Naite mi neprikladnu enu. Dvije su ene zurile u njega kao da je izgubio zdrav razum. Gospoa Willis se prva pribrala. - Ovo je ugledna agencija, gospodine. U naim dosjeima nemamo neprikladnih ena - ree svojim poput britve otrim glasom. - Sve nae dame posjeduju ugled kojemu nitko ne moe prigovoriti. Njihove su preporuke besprijekorne. - Moda bi bilo bolje da okuate sreu u drugoj agenciji - gospoa Goodhew predloi umirujuim tonom. - Nemam vremena traiti drugu agenciju. - Nije mogao vjerovati da e se njegov pomno razraeni plan izjaloviti jednostavno zato jer ne moe nai pravu enu. Oekivao je da e to biti najjednostavniji, najobiniji dio plana. Meutim, pokazao se zapanjujue kompliciranim. Rekao sam vam, moram odmah popuniti to mjesto Iza njega su se silovito otvorila vrata, uinkovito prekinuvi njegovu reenicu. Zajedno s gospoom Goodhew i gospoom Willis, okrenuo se i pogledao enu koja je uletjela u ured silinom manje oluje s mora.
12

GIGA

Odmah je opazio da je, moda sluajno, premda je pomislio da je to ipak bilo namjerno, nastojala skrenuti pozornost sa svoje ljepote. Naoale u zlatnom okviru djelomino su skrivale njezine izraajne oi boje jantara. Blistavu, izrazito crnu kosu stegnula je u posebno strogu frizuru, prikladniju za neku domaicu ili slukinju. Nosila je korisnu haljinu od nekog tekog, bezlinog materijala neobino neprivlane nijanse sive boje. inilo se da je odjevni predmet namjerno krojen tako da se osoba koja nosi haljinu doima niom i debljom no sto zapravo jest. Znalci u visokom drutvu i antipatini gizdelini koji se motaju po Bond Streetu i pogledima odmjeravaju dame zacijelo ne bi dvaput pogledali tu enu. Ali oni su budale koje ne znaju zagledati ispod povrine, pomislio je Arthur. Promatrao je odluan, a ipak graciozan nain na koji se kretala. Kod nje nije bilo nieg plahog ili nesigurnog. ivahna je inteligencija svjetlucala u njezinim egzotinim oima. Iz nje su zraili duh i odlunost. U nastojanju da zadri svoju objektivnost, zakljuio je da dami nedostaje vrsta glatke, povrne savrenosti zbog koje bi je mukarci iz otmjenoga drutva smatrali dijamantom prve klase. Unato tomu, posjedovala je nesto sto je privlailo pogled, energiju i vitalnost koje su stvarale nevidljivu auru. U pravoj bi odjei privlaila poglede u plesnoj dvorani. - Gospoice Lodge, molim vas, ne smijete ui onamo. - ena izmuena izgleda koja je radila za pisaim stolom u vanjskom uredu nesigurno je stajala na vratima. - Rekla sam vam da gospoa Goodhew i gospoa Willis s klijentom razgovaraju o veoma vanoj stvari. - Svejedno mi je razgovaraju li o svojim oporu-kama ili organizaciji sprovoda, gospoo McNab. Namjeravam smjesta razgovarati s njima. Ve mi je sasvim dosta ovih besmislica. Gospoica se Lodge zaustavila ispred dvaju pisaih stolova. Arthur je znao da ga nije opazila jer je stajao u sjenkama iza nje. Za to je djelomice bila zasluna gusta magla vani. Stoga je u uredu bilo tek malo sivkaste svjetlosti. Slabano svjetlo nije prodiralo daleko. Gospoda Willis izmueno uzdahne, a na licu joj se pojavio izraz koji je pokazivao da se rezignirano pomirila s neizbjenom sudbinom. Gospoa Goodhew, oito vre graena, skoi na noge. - Sto vas je, za ime svijeta, navelo da nas na ovako nevjerojatan nain prekidate, gospoice Lodge? - Ispravljam ono sto mi se ini pogrenim dojmom da traim radno mjesto u kuanstvu pijanice ili pohotnog razvratnika. - Gospoica Lodge stisne oi. - Moramo nesto razjasniti. Hitno mi je potreban posao. Ne mogu vie gubiti vrijeme na razgovore s poslodavcima koji su oito neprihvatljivi. - Kasnije emo raspraviti o tome, gospoice Lodge - obrecne se gospoa Goodhew. - Sad emo raspraviti o tome. Upravo se vraam sa sastanka sto ste ga za mene dogovorili danas poslijepodne, a uvjeravam vas da ne bih prihvatila taj posao ni da je posljednji sto mi ga moete ponuditi. Gospoa Goodhew se nasmijei na nain koji se jedino moe opisati kao hladan trijumf. Sluajno je, gospoice Lodge, to doista posljednje radno mjesto sto vam ga ova agencija kani ponuditi. Gospoica Lodge se namrti. - Nemojte biti smijeni. Premda je ovaj proces muan za sve kojih se tie, osobito za mene, bojim se da moramo dalje nastojati. Gospoa Goodhew i gospoda Willis razmijene poglede. Gospoa Goodhew se opet okrene gospoici Lodge. - Upravo suprotno - ledeno ree. - Ne vidim nikakvog smisla u tome da vas poaljemo na jo jedan razgovor za posao. - Zar me niste sluali, gospoo Goodhew? - prasne gospoica Lodge. - Rekla sam vam, odmah mi je potreban novi posao. Moja sadanja poslodavka prekosutra odlazi iz grada kako
13

GIGA

bi se pridruila prijateljici na selu. Ljubazno mi je dopustila da ostanem s njom dok ne ode, ali nakon toga morat u nai novi smjetaj. Smjetaj sto si ga, zbog ekstremno slabe plae sto sam je dobivala tijekom nekoliko proteklih mjeseci, trenutno ne mogu priutiti. Gospoa Willis odmahne glavom, inilo se, s iskrenim aljenjem. - Dale smo sve od sebe kako bismo vam osigurale drugo radno mjesto, gospoice Lodge. Bili ste na pet razgovora s pet razliitih klijenata tijekom protekla tri dana, ali ste svaki put doivjeli neuspjeh. - Nisam ja ta koja je doivjela neuspjeh. I'otencijalni su poslodavci doivjeli neuspjeh. Gospoica Lodge podigne ruku u rukavici i pone nabrajati na prste, nastavivi. - Gospoa Tibbett je poprilino popila dok nisam stigla, a zatim je nastavila naginjati iz boce dina sve dok se nije sruila i vrsto zaspala na kauu. Nikako mi nije jasno zasto trai plaenu pratilju. Nije mogla voditi suvisli razgovor. - Sad je dosta, gospoice Lodge - kroza zube procijedi gospoa Goodhew. - Gospoa Oxby nita nije rekla tijekom cijelog razgovora. Sve je prepustila svojem sinu. Gospoica Lodge se stresla. - Oito je da je on jedan od onih mukaraca koji se namee slabim i bespomonim enama u vlastitom kuanstvu. Situacija je bila nemogua. Ne pada mi na pamet ivjeti pod istim krovom s takvim nedostojnim ovjekom. - Gospoice Lodge, molim vas. - Gospoa Goodhew uzme pritiskiva za papire i udari njime po stolu. Gospoica Lodge ju je ignorirala. - A zatim je tu bila gospoa Stanbridge, tako bolesna da je morala leati u krevetu dok je razgovarala sa mnom. Bilo mi je jasno da nee preivjeti sljedea dva tjedna. Njezini se roaci brinu za njezine poslove. Jedva ekaju da odapne kako bi se doepali njezina novca. Odmah sam shvatila da je veoma malo vjerojatno da u od njih dobiti svoju plau. Gospoa Goodhew uspravi se do svoje pune visine, treperei od bijesa. - Za vau situaciju ne mogu se okriviti potencijalni poslodavci, gospoice Lodge. Vi ste sami odgovorni za neuspjeh u pronalaenju novog posla. - Gluposti. Nisam imala ba nikakvih potekoa pri pronalaenju prikladnog radnog mjesta prije est mjeseci, kad sam se prvi put prijavila u ovu agenciju. - Gospoa Willis i ja zakljuile smo da ste imali tu sreu iskljuivo zbog injenice da je vaa prva poslodavka sluajno bila poznati ekscentrik koja vas je, iz nekog neshvatljivog razloga, smatrala zabavnom -ustvrdi gospoa Goodhew. - Na vau nesreu, gospoice Lodge - doda gospoa Willis, doimajui se odvratno zadovoljnom -na naem popisu klijenata trenutno nema ekscentrika. Openito govorei, mi ne primamo takvu vrstu klijenata. Arthur je shvatio da je napetost u prostoriji stigla do toke kad su tri ene zaboravile na njegovu nazonost. Lice gospoice Lodge dobilo je ljutitu nijansu ruiaste boje. - Gospoa Egan nije ekscentrina. Ona je inteligentna ena koja je mnogo putovala, te ima prosvijetljene stavove o mnogim temama. - Prije dvadeset godina imala je niz ljubavnika, a pria se da je meu njima bilo pola pripadnika visokog drutva, mukih i enskih - odbrusi gospoa Goodhew. - Navodno je odana sljedbenica Wollstonecraftovih neobinih ideja o enskom ponaanju, odbija jesti meso, prouava metafiziku, a svi znaju da je jednom putovala ak do Egipta i natrag samo u drutvu dvojice slugu. - Nadalje, dobro je poznata injenica da eli nositi samo odjevne predmete izraene od purpurne tkanine - objavi gospoa Willis. - Budite uvjereni, gospoice Lodge, ekscentrina je najpristojnija rije za vau sadanju poslodavku. - To je krajnje nepravedno. - Oi gospoice Lodge blistale su od gnjeva. - Gospoa Egan je poslodavka vrijedna postovanja. Neu vam dopustiti da je kleveete. Arthura je istodobno zabavljala i neobino opinjavala njezina odanost spram uskoro bive
14

GIGA

poslodavke. Gospoa Goodhew puhne kroz nos. - Nismo ovdje da bismo raspravljali o osobinama gospoe Egan, bez obzira koliko ih vi smatrate vrijednim postovanja. injenica je da za vas vie doista nita ne moemo uiniti, gospoice Lodge. - To ni na trenutak neu povjerovati - ree gospoica Lodge. Gospoa Willis skupi obrve. - Kako oekujete da emo nai radno mjesto za vas, gospoice Lodge, kad se uporno odbijate ponaati na prikladan nain, neophodan za uspjenu plaenu pratilju? Uvijek vam iznova objanjavamo da su krotkost, poniznost i tiho, suzdrano govorenje neophodni. - Ha, bila sam pretjerano krotka i ponizna. - inilo se da je kritika istinski povrijedila gospoicu Lodge. - A sto se tie tihoga govorenja, izazivam bilo koju od vas neka dokae da su moji razgovori bili bilo sto drugo osim tihi i suzdrani. Gospoa Willis uzdigne pogled prema stropu, oito traei pomo od vie moi. Gospoa Goodhew ponovno puhne kroz nos. -Vae poimanje prikladnog ponaanja uvelike se razlikuje od poimanja ove agencije. Vie nita ne moemo uiniti za vas, gospoice Lodge. Arthur je opazio da se gospoica Lodge poinje doimati zabrinutom. Njezina se vrsta, elegantna eljust vidljivo stegnula. Vidio je da kani promijeniti taktiku. - Nemojmo previe brzati - glatko ree. - Sigurna sam da u vaim dosjeima mora biti drugih potencijalnih poslodavaca. - Objema je enama uputila iznenadan, briljantan smijeak kojim je mogla obasjati cijelu plesnu dvoranu. - Ako mi dopustite da ih pregledam, nema sumnje da bih nam svima utedjela mnogo vremena. - Da vam dopustimo da pregledate dosjee naih klijenata? - Gospoa Willis se lecnula kao da je dotaknula stroj pod naponom elektrine struje. - Ne dolazi u obzir. Ti su dosjei povjerljivi. - Moete biti mirne - ree gospoica Lodge. -Nemam namjeru ogovarati vae klijente. Samo elim pregledati dosjee kako bih mogla donijeti pravilnu odluku o svojem buduem zaposlenju. Gospoa Willis je kiljila prema njoj niza svoj otar nos. - ini se da ne shvaate vanu poantu, gospoice Lodge. Klijent odluuje koga e zaposliti, a ne kandidat. - Upravo suprotno. - Gospoica Lodge korakne blie stolu gospoe Willis, lagano se nagne naprijed i spusti ruke u rukavicama na poliranu povrinu. -Vi ne razumijete. Ne mogu si priutiti jo traenja vremena na ovaj projekt. Doputenje da pregledam dosjee ini se posve razumnim pristupom problemu s kojim smo suoene. - Mi nemamo problem, gospoice Lodge. -Gospoa Goodhew uzdigne obrve. - Vi ga imate. Bojim se da ete ga odsad nadalje morati rjeavati negdje drugdje. - To je sasvim nemogue. - Gospoica Lodge je pogleda. - Ve sam objasnila da mi nije preostalo dovoljno vremena da se prijavim u drugu agenciju. Moram nai radno mjesto prije nego gospoa Egan otputuje na selo. Arthur je donio odluku. - Moda biste eljeli razmisliti o jo jednoj ponudi za posao preko ove agencije, gospoice Lodge.

15

GIGA

3
Zvuk njegova glasa, taman, hladan, kontroliran i kao da dopire iz tmine iza nje, tako je iznenadio Elenoru da je umalo ispustila svoju torbicu. Naglo se okrenula uz jedva ujan, priguen uzvik. Nekoliko munih sekunda, nije ga uspijevala jasno vidjeti, ali je odmah znala da bi mogao biti opasan, bez obzira tko je on. Neobino uzbuenje iekivanja prostrujalo je njezinim tijelom. urno se nastojala osloboditi tog osjeaja. Nikad nije tako reagirala na nekog mukarca. Zasigurno je rije o igri svjetlosti. Magla je tijesno obavila prozore, a dvije malene lampe na pisaim stolovima gospoe Goodhew i gospoe Willis stvarale su vie sjenki nego svjetla. Tada je shvatila da jo uvijek nosi naoale sto ih je posudila od gospoe Egan kako bi naglasila svoj izgled prikladne pratilje za dananje razgovore o zaposlenju. Hitro je podigla ruku, skinula naoale s nosa i nekoliko puta trepnula kako bi izotrila svoj vid. Sad je posve jasno vidjela ovjeka u sjenkama, ali to nije promijenilo njezin poetni dojam. Zapravo, samo je pojaalo njezine osjeaje opreza i uzbuenja. - Zaboga - brzo izusti gospoa Willis. - Posve sam zaboravila da stojite ondje, gospodine. Ispriavam se. Dopustite da vam predstavim gospoicu Elenoru Lodge. Gospoice Lodge, grof od St. Merryna. St. Merryn neznatno sagne glavu. - Drago mi je, gospoice Lodge. Nitko ga ne bi mogao opisati kao naoitog, pomisli Elenora. Snaga, kontrola i otra inteligencija koje su obiljeavale njegovo lice nisu ostavljale mjesta za eleganciju, profinjenost ili tradicionalnu muevnu ljepotu. Kosa mu je bila tamne nijanse smee. Nedokuive zelene oi promatrale su je iz nekog skrivenog brloga duboko u njemu. Imao je drzak nos, visoke jagodice i izraenu eljust sto ih ovjek povezuje sa stvorenjima koja preivljavaju zahvaljujui svojim lovakim vjetinama. Iznenaeno je shvatila da doputa svojoj mati da se razmae. Ovo je bio veoma dug dan. Pribrala se i naklonila se savivi koljeno. - Milorde. - ini se da bismo mogli pomoi jedno drugomu, gospoice Lodge - rekao je. Njegov pogled nije skretao s njezina lica. - Vama je potrebno radno mjesto. Ja imam daleku roakinju, udovicu bratia s oeve strane, koja e tijekom sezone boraviti kod mene. Potrebna mi je pratilja za nju. Spreman sam platiti vam trostruko od onoga koliko inae zaraujete. Trostruko. Odjednom je ostala pomalo bez daha. Samo mirno, pomislila je. Bez obzira sto e uiniti, mora zadrati dostojanstvenu smirenost. Imala je osjeaj da e St. Merryn povui svoju ponudu ako opazi bilo kakvu naznaku da pati od osjetljivih ili lako razdraljivih ivaca. Podigavi bradu, uputila mu je, nadala se, hladno ljubazan osmijeh. - Pripravna sam razgovarati o tom poslu, gospodine. ula je kako gospoa Goodhew i gospoa Willis nesto meu sobom mrmljaju, ali nije obraala pozornost na njih. Bila je previe zauzeta promatranjem zadovoljstva sto je nakratko bljesnulo u zagonetnim grofovim oima. - Radno mjesto iziskuje nesto malo vie od obveza sto ih openito imaju plaene pratilje veoma polako ree St. Merryn. Sjetila se stare izreke da neke stvari zvue previe dobro da bi bile istinite i pripremila se. - Iz nekog razloga, uope se ne udim da to ujem suho ree. - Moda biste bili tako dobri i objasnili? - Naravno. - St. Merryn obrati svoju pozornost na gospou Goodhew i gospou Willis. - Ovaj bih razgovor radije obavio nasamo s gospoicom Lodge, ako nemate nita protiv. - Nakratko je zastao i ovla se osmjehnuo. - Situacija sadri obiteljsko pitanje. Siguran sam da razumijete. - Svakako - ree gospoa Goodhew. inilo se da joj je laknulo sto ima ispriku za izlazak iz prostorije. - Gospoo Willis?
16

GIGA

Gospoa Willis je ve bila na nogama. - Poslije vas, gospoo Goodhew. Dvije su ene obile svoje pisae stolove i prele prostoriju. vrsto su zatvorile vrata za sobom. Zavladala je teka tiina. Elenori se nije sviao osjeaj strepnje sto ju je pratio. Dio njezina poetna uzbuenja poeo je blijedjeti. Zamijenio ga je oprez. Dlanovi su joj treperili od neobine hladnoe. Osjeala je teinu magle sto je pritiskala prozore. Bila je tako gusta da nije mogla vidjeti zgrade na suprotnoj strani ulice. Zar se to njezina mata poigrava njome, pa se prostorija odjednom doima veoma malenom i naglaeno intimnom? St. Merryn se polako zaputio preko ureda i zaustavio se ispred jednog prozora. Neko je vrijeme prouavao bezlinu maglu koja je potpuno skrivala ulicu. Znala je da razmilja o tome koliko e joj tono rei. - Najbolje da vam odmah kaem o emu je rije, gospoice Lodge - ree trenutak kasnije. Ono sto sam rekao gospoi Goodhew i gospoi Willis nije cijela istina. Nije mi potrebna pratilja za roakinju, mada ona doista boravi u mojoj kui. - Shvaam. Sto vam je potrebno, gospodine? - Zarunica. Elenora u oajanju zatvori oi. Ba kad je poela vjerovati da narav potencijalnih poslodavaca u dosjeima Agencije Goodhew i Willis ne moe biti gora, suoila se s luakom. - Gospoice Lodge? - Glas St. Merryna pucnuo je poput bia s druge strane prostorije. - Je li vam dobro? Trgnula se, otvorila oi i uspjela na lice navui umirujui osmijeh. - Naravno, milorde. Savreno mi je dobro. Dakle, moda postoji netko koga treba pozvati? - Kako, molim? - lan obitelji ili osobni sluga, moda? - Delikatno je zastala. - Ili uvar? Siromani su svoje umobolne roake slali u uase bolnice poznate kao Bedlam. No meu imunima je bilo uobiajeno oboljelog lana obitelji smjestiti u ludnicu. Pitala se kad je St. Merryn pobjegao, te je li netko opazio da ga nema u njegovoj zakljuanoj eliji. - uvar? - Izraz lica St. Merryna nekako se stvrdnuo. - O emu govorite, dovraga? - Vani je prilino neugodno i tmurno, nije li? -blago e Elenora. - ovjek se lako moe izgubiti u ovakvoj magli. - Osobito ako je neiji um takoer pun udnih zamisli i vizija, dodala je u sebi. - No sigurna sam da e netko doi i odvesti vas kui. Kad biste samo gospoi Goodhew i gospoi Willis rekli kamo da poalju poruku... U oima St. Merryna pojavilo se razumijevanje, a potom podsmijeh. - Mislite da sam lud, zar ne? - Ni sluajno, milorde. Samo pokuavam pomoi. Oprezno je koraknula prema vratima. - No ako ovdje postoji nekakav siuan problem, uvjerena sam da e ga gospoa Goodhew i gospoa Willis moi rijeiti. Zakljuivi da ne bi bilo mudro okrenuti leda luaku, iza sebe je nespretno opipavala u potrazi za kvakom. - Nema sumnje. - Ovla se iskrivljeno osmjehnuo. Kladio bih se da su te dvije sposobne rijeiti ba sve, ukljuujui i problem poremeenoga klijenta. Ali sluajno, gospoice Lodge, ja nisam lud. Slegnuo je ramenima. - Barem vjerujem da nisam. Ako biste maknuli ruku s te kvake, pokuao bih vam objasniti. Nije se pomaknula. Lagano je uzdigao obrve. - Obeavam da e vam se isplatiti. - U financijskom smislu? Malo se podigao jedan kut njegovih usta. - Zar postoji neki drugi? Sto se nje tie, ne postoji, pomislila je. U svojoj trenutnoj situaciji ne moe si priutiti zanemarivanje bilo koje razumne ponude za posao. Pokazalo se da je mnogo tee no sto je
17

GIGA

oekivala u stvarnom ivotu ostvariti onaj bljetavi san o novoj budunosti sto ga je one duge, samotne noi prije est mjeseci stvorila ni iz ega. Novac je najvaniji problem. Potrebno joj je to zaposlenje. St. Merryn moda jest lud, ali se nije doimao poput izopaenog pohotnika ili pijanca, kao sto je bio sluaj s dva njezina potencijalna poslodavca tog poslijepod-neva. Zapravo, pomislila je, poinje sve vie zvuiti poput ovjeka koji zna kako se vode poslovni pregovori. Divila se tom svojstvu kod dentlmena. I sasvim je sigurno da nije na samrtnoj postelji, sto je bila trea klijentica toga dana. Upravo suprotno, iz njega je zraila uznemirujua, izrazito intrigantna muevna vitalnost koja je na nju djelovala na nain sto ga nije znala opisati. Nije naoit, barem ne onako kako je to bio Jeremy Clyde. No, osjeala je tu vitalnost na neobino stimulativan nain. Nesigurno je pustila kvaku. Meutim, ostala je na svojemu mjestu, na nekoliko centimetara od mogunosti za bijeg. Uspjena plaena pratilja nauila je biti pripravna na neoekivano. - Vrlo dobro, gospodine. Sluam. St. Merryn je priao pisaem stolu gospoe (ioodhew, naslonio se i ispruio ruke sa strane. Poloaj je nategnuo izvrsno krojen kaput preko njegovih snanih ramena. Takoer joj je omoguio da vidi njegova iroka prsa, ravan trbuh i vitke bokove. Na njemu nije bilo nieg mravog, mekanog ili slabog. - Ove sam sezone doao u London na nekoliko tjedana iskljuivo s ciljem obavljanja nekih prilino kompliciranih poslovnih pothvata. Neu vam dosaivati pojedinostima, ali ukratko reeno, namjeravam osnovati konzorcij investitora. Projekt iziskuje tajnovitost i privatnost. Ako ita znate o drutvu, shvatit ete da je oboje veoma teko postii. Ugledni svijet ivi od redovitog hranjenja traevima i glasinama. Dopustila si je da se neznatno opusti. Moda ipak nije lud. - Molim vas, nastavite, gospodine. - Naalost, zbog svoje trenutne situacije i odreenog incidenta do kojeg je dolo prije godinu dana, vjerujem da e mi biti poprilino teko baviti se poslom bez dosadnih upletanja, osim ako svi ne zakljue da nisam na branom tritu. Proistila je grlo. - Vae situacije? - pitala je sto je delikatnije mogla. Uzdignuo je obrvu. - Imam titulu, nekoliko prilino lijepih imanja i znatan imetak. I nisam oenjen. - Kako lijepo za vas - promrmljala je. inilo se da se pomalo zabavlja. - Sarkazam se openito ne smatra poeljnom osobinom plaene pratilje, ali s obzirom na injenicu da sam oajan jednako kao i vi, pripravan sam to ovom prigodom zanemariti. Porumenjela je. - Ispriavam se, gospodine. Ovo je bio prilino naporan dan. - Vjerujte mi, moj je bio jednako neugodan. Zakljuila je kako je vrijeme da se vrate na temu. - Da, doista shvaam da vas vaa situacija ini izrazito zanimljivom robom u odreenim drutvenim krugovima. -1 nesumnjivo prilino dosadnim u drugim krugovima. Morala se potruditi kako bi potisnula smijeak. Iznenadio ju je njegov cinian humor na vlastiti raun. inilo se da St. Merryn nije opazio njezino iznenaenje. Ravnomjerno je lupkao prstima po pisaem stolu. - Ali to nije vano. Kao sto sam govorio, moju je situaciju jo vie zakomplicirala injenica da sam prole sezone neko vrijeme bio zaruen s mladom damom koja je na koncu pobjegla s drugim mukarcem. Ta ju je informacija jo vie iznenadila. - Ma, je li mogue? Nestrpljivo ju je pogledao. - Ima mnogo ljudi koji bi vam rado rekli da se mlada dama o kojoj je rije za dlaku izvukla. - Hmm.
18

GIGA

- Sto vam to znai, dovraga? - Zapravo, nita. Samo mi je palo na pamet da ste moda vi taj koji se za dlaku izvukao, gospodine. I ja sam se na slian nain izvukla prije est mjeseci. Hladna radoznalost bljesnula mu je u oima. -Doista? Bi li to objasnilo zasto danas traite posao plaene pratilje? - Djelomice. - Zamahnula je rukom. - No s obzirom na ono sto sad znam o mojem bivem zaruniku, posve vam iskreno mogu rei da danas radije traim novi posao nego da sam udana za laljivca i prevaranta. - Shvaam. - Ali dosta o mojem privatnom ivotu, gospodine. Stvar je u tome da doista razumijem va problem. Kad se u uglednim krugovima prouje da ste u gradu, svi e zakljuiti da ste doli ponovno okuati sreu na branom tritu. Posrednice za sklapanje brakova u drutvu smatrat e vas svjeim mesom. - Ni sam to ne bih mogao jezgro vi tije rei. I to je razlog, gospoice Lodge, iz kojeg mi je potrebna dama koja moe uvjerljivo igrati ulogu moje zarunice. Doista je veoma jednostavno. - Jest? - oprezno je pitala. - Svakako. Kao sto sam rekao, premda sam ovamo doao kako bih obavio neke privatne poslove, drutvo e pretpostaviti da sam se vratio ovamo kako bih naao drugu zarunicu. Ne elim se nai u situaciji da se spotiem o svaku mladu djevojku koju su doveli U grad da tijekom ove sezone nae mua. Budu li me doivljavali kao zaruenog, lovaki nastrojene pripadnice drutva bit e primorane usredotoiti svoju pozornost na drugu divlja. Iskreno je sumnjala da e se plan St. Merryna pokazati ba tako jednostavnim. Ali tko je ona da bi se prepirala s njim? - Zvui poput veoma lukavog plana, milorde -pristojno je rekla. - elim vam mnogo sree. - Vidim da ni u jednom trenutku niste pomislili da e biti uspjean. Uzdahnula je. - Nije na meni da vas podsjeam kako su mnogi mukarci u vaoj situaciji podcijenili domiljatost i odlunost majke koja je naumila osigurati dobru priliku za svoju ker. - Uvjeravam vas, gospodo, da veoma cijenim enske pripadnice vrste. Odatle i moj plan da u narednih nekoliko tjedana pred drutvom prikazujem svoju lanu zarunicu. No, dakle, hoete li prihvatiti posao sto vam ga nudim? - Gospodine, nemojte me pogreno shvatiti, nemam nita protiv prihvaanja toga posla. Zapravo, vjerujem da bih uivala u tome. Ta ga je primjedba oito zaintrigirala. - Zasto to kaete? - Moja je baka bila veoma dobra glumica koja se odrekla pozornice kako bi se udala za mojega djeda - objasnila je. - Reeno mi je da sam joj izrazito slina. Cesto sam se pitala jesam li naslijedila i nesto od njezine darovitosti, a ne samo njezin izgled. Igranje uloge vae zarunice nesumnjivo bi se pokazalo zanimljivim, ak izazovnim. - Shvaam. Pa, u tom sluaju Podigla je ruku. - Ali moramo biti realni, gospodine. Bez obzira koliko bih se eljela okuati u glumi, kad smo ve kod toga, i premda mi je oajniki potrebna izvrsna plaa sto ste je ponudili, injenica je da bi mi bilo izrazito teko maskirati se u vau zarunicu. Njegova se eljust nestrpljivo stegnula. - Zasto? Gdje bih poela, pitala se. Prela je rukom niza svoje skute kako bi pokazala bezlinu, sivu haljinu. - Za poetak, nemam odgovarajue garderobe. Uputio joj je dug, zamiljen pogled, odmjerivi je od glave do pete. Osjeala se poput kobile na drabi u Tattersallu. - Ne optereujte se problemom vae garderobe -ree St. Merryn. - Nisam ni oekivao da e
19

GIGA

ena koja trai posao kao plaena pratilja posjedovati vrstu haljina potrebnih za ovu aradu. - Da, pa, osim odjee, tu je jo i pitanje moje dobi. - Ovo postaje sve neugodniji razgovor, pomislila je. Veina drugih potencijalnih poslodavaca smatrala ju |e malo premladom za posao sto su ga nudili. Meutim, u ovom je sluaju svakako prestara. - Sto ne valja s vaom dobi? - Namrtio se. -Zakljuio sam da ste u kasnim dvadesetim godinama. Nadam se da mi neete rei da ste mnogo mlai no sto izgledate? Sigurno je da ne bih elio neko zeleno djevoje koje je tek izilo iz kolske uionice. Stegnula je zube i podsjetila se da je tog jutra, dok se odijevala za razgovore o poslu, namjerno pokuala stvoriti izgled tipine plaene pratilje. Unato tomu, pomalo ju je iritirala spoznaja da joj je dao vie godina no sto ih je imala. - Imam dvadeset est godina - rekla je, nastojei govoriti posve neutralnim glasom. Kimnuo je, oito zadovoljan. - Izvrsno. Dovoljno stara za stjecanje malo zdravog razuma i poznavanja svijeta. Odgovarat ete. - Hvala vam - kiselo je odbrusila. - Ali oboje znamo da se od gospode vaeg ranga i imetka oekuje da oene veoma mlade, krajnje zatiene dame koje su tek izile iz kolske uionice. - Grom i pakao, gospoo, raspravljamo o plaenom poslu, a ne o pravim zarukama. Namrtio se. - Savreno dobro znate da bi bilo nemogue na taj poloaj zaposliti djevojku od sedamnaest godina. Ne samo da je veoma malo vjerojatno da bi posjedovala vjetine i samopouzdanje potrebno za tu ulogu, ve bi na koncu zasigurno oekivala da e se vjenanje doista obaviti. Iz nekog je razloga ta primjedba izazvala jezu u njoj. Meutim, nije razumjela zasto. Logika joj je govorila da St. Merryn, naravno, ne bi ni pomislio na sklapanje braka sa enom koja nekoliko tjedana igra ulogu njegove zarunice. Zaboga, takva ena ne bi bila nimalo bolja od obine glumice. Bogata, mona gospoda iz visokoga drutva imaju ljubavne veze s glumicama; sigurno se njima ne ene. - Kad smo ve kod toga - Elenora ustro ree -kako ste tono namjeravali okonati te fiktivne zaruke nakon sto obavite svoj posao u gradu? - Nee biti nikakvih problema oko toga - rekao je. Slegnuo je ramenima. - Jednostavno ete nestati iz drutva. Razglasit e se da ste odustali od udaje i vratili se na obiteljsko imanje negdje na dalekom sjeveru. Jednostavno ete nestati. Panika je poela gmizati kroz nju. To je svakako zvualo prijetee. S druge strane, imao je pravo. Nestati iz ekskluzivnih krugova ne bi bilo previe teko. Bogati i moni ipak ive u veoma malenom svijetu koji je sam sebi dovoljan. Rijetko kada zalutaju izvan te bljetave sfere, niti primjeuju one koji egzistiraju s druge strane. - Da, vjerujem da e to uspjeti - rekla je, paljivo promislivi. - Malo se koji od mojih buduih poslo-davaca kree u tim visokim krugovima drutva koji pripadaju vama i vaim poznanicima. ak i ako zau meu ugledni svijet, i ak ako bih dola u kontakt s nekima od njihovih uzvienih prijatelja, sumnjam da hi itko obratio pozornost. Nakon sto se ponovno vratim poslu plaene pratilje, nitko se nee obazirati na mene. - Ljudi vide ono sto oekuju da e vidjeti - sloio se. Nesto joj je palo na pamet. - Moda bih se trebala koristiti drugim imenom dok igram tu ulogu kako bismo bili sigurni da me nitko nee prepoznati. Tiho se nasmijao. - Vidim da vas privlai ideja da uzmete umjetniko ime, ali mislim da to nije potrebno, a samo bi zakompliciralo stvari u sluaju da vas netko iz vae prolosti ipak prepozna. - O, da, shvaam sto elite rei. - Bila je pomalo razoarana, ali je morala priznati da on ima pravo. -Nije ba vjerojatno, ali kad bih ovdje, u Londonu, srela nekog poznatog, bilo bi teko objasniti moje novo ime. - Iskreno reeno, mene uope ne zabrinjava pomisao da biste mogli sresti nekog poznatog
20

GIGA

dok igrate svoju ulogu. Nema nikakva razloga zasto bi takav dogaaj utjecao na scenarij. Slegnuo je ramenima. - Sve dok vas ja predstavljam kao svoju zarunicu, bit ete prihvaeni kao takva. Mene pomalo smatraju ekscentrikom, pa se nitko nee okirati ako elim oeniti enu bez ikakvih veza u drutvu. - Shvaam. Njegov je smijeak bio hladan. - Tko e se usuditi proturjeiti mi? - Da, naravno - rekla je, pomalo se divei njegovoj nepokolebljivoj aroganciji. No, shvatila je njegovu poantu. Doista, tko bi se usudio posumnjati u njegovu tvrdnju? Sto se tie budunosti, pa, brinut e se za to kada doe vrijeme. Teko bi mogla propustiti ovu izvrsnu priliku zbog nekog nejasnog straha da e je za est mjeseci netko prepoznati kao grofovu odbaenu zarunicu. - Doista. - Kimnula je, zadovoljna. - Vrlo dobro, mislim da moemo pretpostaviti da nitko od onih koji trae pratilju nee vidjeti bivu zarunicu grofa od St. Merryna, pa ne bih trebala imati potekoa u pronalaenju buduih radnih mjesta. - Oklijevala je. - Ali gdje u ivjeti dok radim za vas? Nemam vlastitog smjetaja. Prilino je skupo ovdje u gradu, znate. - ivjet ete u mojoj kui, naravno. Ljudima emo rei da ste doli sa sela radi kupovine i uivanja u svemu sto se dogaa tijekom sezone. - Oekujete da u ivjeti pod vaim krovom, gospodine? - Uzdigla je obrve. - To bi izazvalo vrstu ogovaranja kakvu zasigurno ne elite. - Nema nikakve potrebe da se bojite za svoj ugled, gospoice Lodge. Obeavam da ete doista imati propisnu pratnju. Pria sto sam je ispriao gospoi Goodhew i gospoi Willis o udovici mojeg roaka koja e nekoliko tjedana boraviti kod mene posve je istinita. - Shvaam. Pa, u tom sluaju, milorde, vaa bi zamisao mogla uspjeti. - Gospoice Lodge, tek toliko da znate, moje zamisli uvijek uspiju. Razlog tomu je injenica da sam veoma dobar u stvaranju planova, i provoenju istih U djelo. To je rekao bez ikakva traga arogancije, shvatila je. Sto se njega tie, to je bilo jednostavno utvrivanje injenice. - Unato tomu, ova se zamisao doima pomalo kompliciranom - promrmljala je. - Vjerujte mi, gospoice Lodge. Uspjet e. A na kraju vam neu platiti samo trostruku plau, ve i dodatak. Posve se umirila, jedva se usuujui disati. - Doista !o mislite, gospodine? - Potrebni ste mi, gospoice Lodge. Nesto mi govori da ste savreni za ulogu sto sam vam je namijenio, a ja sam vie nego voljan obilato vas nagraditi. Proistila je grlo. - Moram rei da sam tedjela svaki novi sto ga mogu odvojiti kako bih uloila u jedan poslovni pothvat. - Doista? Kakav bi to pothvat bio? Kratko je razmiljala, a potom je zakljuila da nema nikakva razloga da mu ne kae istinu. Nadam se da se neete previe okirati, gospodine, ali moj je cilj baviti se trgovinom. - Postat ete vlasnica prodavaonice? - pitao je zapanjujue neutralnim tonom. Spremna na izrazito neodobravanje, gotovo joj se zavrtjelo u glavi od olakanja kad nije odmah osudio njezin plan. Po miljenju dobro odgojenih ljudi, bavljenje trgovinom je nesto sto treba pod svaku cijenu izbjegavati. U oima drutva, bolje je trpjeti otmjeno siromatvo nego postati vlasnikom nekog posla. - Jasno mi je da vam se moji planovi moraju initi nedostojnima - rekla je. - Ali im utedim dovoljno novca, namjeravam otvoriti knjiaru i putujuu knjinicu. - Niste me okirali, gospoice Lodge. I ja sam se obogatio zahvaljujui razliitim investicijama. Imam odreenih sposobnosti kad je rije o poslovnim pothvatima. - Doista, gospodine. - Uputila mu je jo jedan pristojan osmijeh. Veoma je ljubazan, pomislila je. Ali oboje su znali da u oima visokog drutva postoji golem jaz izmeu poslovnih investicija dentlmena i zamisli o bavljenju trgovinom. Sasvim je u redu
21

GIGA

da osoba iz visokog drutva kupi dionice neke brodarske tvrtke ili graevinskog projekta. Sasvim je nesto drugo da dobro odgojena dama postane vlasnicom prodavaonice. Unato tomu, vano je sto se St. Merryn nije nimalo zgrozio nad njezinim planovima. No s druge strane, pomislila je, jasno joj je stavio do znanja da nije u poloaju da bira. Lagano se naklonio, bez rijei prihvaajui njezine namjere. - Onda dobro, jesmo li se nagodili, gospoice Lodge? Velikodunost njegovih uvjeta posve ju je omamila, sto mu je zasigurno i bila namjera. Jo ju je muila jedna zla slutnja po pitanju radnog mjesta sto ga je prihvaala, ali ju je nemilosrdno potisnula. Ovo je prvi put da joj se osmjehnula srea od onog uasnog dana kad su vjerovnici njezina ouha stigli u kuu. Nee riskirati gubitak zlatne prilike samo zbog neke sitniave dvojbe. Jedva uspijevajui prikriti svoje ushienje, opet se nasmijeila. - Jesmo, svakako, milorde. St. Merryn je nekoliko sekunda zurio u njezina usta, kao da je opinjen. Potom je lagano stresao glavom i neznatno se namrstio. Stekla je dojam da se iz nekog razloga ljuti, ne na nju ve na sebe. - Ako elimo ostvariti na cilj stvaranja dojma intimnosti nae veze - suho je rekao - mislim da ete morati nauiti zvati me Arthur. To nee biti lako, pomislila je. U njemu je bilo neeg rezerviranog i hladnog, a to e veoma oteavati takvu prisnost. Tek nakon sto se nala na ulici i urei natrag do kue gospoe Egan kako bi joj javila dobru vijest, opet ju je poela muiti strepnja sto ju je ranije potisnula. Nije ju zabrinjavao snaan grofov temperament, niti njegov bizaran plan da je u drutvu prikae kao svoju zarunicu. U tome e se moi snai. Ono sto je u njoj izazivalo nelagodu po pitanju ove nevjerojatno dobre prilike za posao bila je injenica da je bila gotovo sigurna da joj St. Merryn nije rekao cijelu istinu. ovjek uva neke tajne, mislila je. Intuicija ju je upozoravala da St. Merrynov plan ukljuuje nesto daleko opasnije od namjere da osnuje konzorcij investitora. Ali njegovi privatni poslovi nisu njezina briga, zakljuila je sa sve veim uzbuenjem. Jedino sto je za nju vano je injenica de e, ukoliko uspjeno odigra ulogu koju joj je St. Merryn dodijelio, biti na dobrom putu da ostvari svoj san nakon sto njegova malena drama zavri.

22

GIGA

4
- Mislim da je mogue da se zla srea koja me prati blii kraju. - Elenora je zahvalno utonula u naslonja i nasmijeila se dvjema enama koje su sjedile na kauu njoj nasuprot. Lucindu Colyer i Charlotte Atwater upoznala je prije est mjeseci, u uredu Agencije Goodhew & Willis. Sve su tri stigle istoga dana, traei zaposlenje kao pratilje. Nakon osobito napornoga dana razgovora i ispitivanja, Elenora je predloila da sve tri pou u ajanu iza ugla kako bi se izjadale jedna drugoj. Njih su tri bile posve razliitih temperamenata, ali ta je injenica blijedjela u usporedbi s onim sto im je bilo zajedniko: sve su bile srednjih dvadesetih godina, daleko starije od dobi u kojoj je dobar brak jo uvijek bio izgledna mogunost. Sve su potjecale iz uglednih obitelji; dobro odgojene i dobro obrazovane. I uslijed niza nesretnih okolnosti, sve tri su se nale same na svijetu i bez izvora prihoda. Ukratko reeno, dijelile su zajednika svojstva koja su ene poput njih primoravala da potrae posao plaenih pratilja. Taj prvi poslijepodnevni odlazak na aj postao je njihov obiaj srijedom. Nakon sto su se zaposlile, srijeda je bila jedini dan u tjednu kad su sve tri imale slobodno. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci sastajale su se u salonu postarije Lucindine poslodavke, gospode Blancheflower. Prema Elenorinu miljenju, to nije bilo okruenje koje e ovjeku popraviti raspoloenje, a znala je da ga ni druge dvije ene ne smatraju osobito vedrim. Vladao je ugoaj naglaene potitenosti, i to zbog injenice da gospoa Blancheflower umire na katu. Sreom za Lucindu, koja je angairana kao drutvo za staru damu u njezinim preostalim danima, njezina poslodavka nije urila s odlaskom na drugi svijet. Kako je gospoa Blancheflower uglavnom spavala, Lucindin posao nije bio nimalo zahtjevan. Najvei nedostatak bio je taj sto su roaci njezine poslodavke, koji su je rijetko posjeivali, zahtijevali da domaica odrava prikladno pogrebni ugoaj u kui. To je znailo da su svuda visjele crne tkanine. Povrh toga, draperije su uvijek bile posve navuene kako se u mrane prostorije ne bi provukao ni nagovjetaj veselog proljetnog sunevog svjetla. Premda je ugoaj bio krajnje depresivan, Elenora i njezine prijateljice svake su ga srijede podnosile jer su njihovi sastanci ondje imali jednu vanu pogodnost: aj i kolai bili su besplatni zahvaljujui velikodunosti gospoe Blancheflower koje ona uope nije bila svjesna. To je znailo da tri mlade ene mogu utedjeti nekoliko penija. Elenora je zamolila St. Merryna da joj dopusti prijateljicama povjeriti istinu o njezinu novom zaposlenju, uvjeravajui ga da se niti jedna od njih ne kree u visokom drutvu. Lucindina poslodavka nalazila se na svojoj samrtnikoj postelji, a Charlotteina je bila postarija udovica koja nije izlazila iz kue jer je imala slabo srce. - Premda niti jedna ne bi spomenula ni jednu rije o mojoj ulozi, ak i kad bi srele nekoga tko vas poznaje, gospodine - dodala je, posve sigurna u svoje rijei. inilo se da je St. Merryn posve zadovoljan, ak ravnoduan prema sposobnosti njezinih prijateljica da ute o njezinoj ulozi njegove zarunice. Doista nije bio ni najmanje zabrinut da bi one mogle proiriti glasine iz jednostavnog razloga da nitko u visokom drutvu ne bi obraao pozornost na tako besmislene glasine sto ih ire dvije osiromaene plaene pratilje. Tko bi povjerovao u rijei Lucinde ili Charlotte, a ne bogatom, monom grofu? Lucindu i Charlotte je vijest da e igrati ulogu St. Merrynove zarunice i ivjeti u njegovoj kui najprije zapanjila, ali nakon sto su ule da e je pratiti jedna od grofovih roakinja, zakljuile su da je rije o veoma uzbudljivom zadatku. - Pomisli samo, moi e odlaziti na najotmjenije balove i soareje - rekla je Charlotte, doimajui se opinjenom. - I nosit e elegantne haljine. Lucinda, vjeni pesimist, drala se prilino zloslutno. - Da sam na tvojemu mjestu, bila bih veoma oprezna sa St. Merrynom, Elenora. Elenora i Charlotte su je pogledale.
23

GIGA

- Zasto to kae? - otro upita Elenora. - Nekoliko mjeseci prije nego sam te upoznala, radila sam kao pratilja udovice koja je imala veza u visokom drutvu. Nije mogla ustati iz kreveta, ali tijekom mjeseci sto sam ih provela kod nje, saznala sam da joj je najvee zadovoljstvo bilo praenje afera u drutvu. Sjeam se nekih glasina o St. Merrynu. - Nastavi - eljno e Charlotte. - Tada je bio zaruen s mladom damom po imenu Juliana Graham - nastavila je Lucinda. - No vladalo je miljenje da se ona njega uasavala. Elenora se namrtila. - Uasavala? To je prilino teka rije. - Unato tomu, oito ga se veoma bojala. Njezin je otac prihvatio St. Merrynovu ponudu, naravno, bez da je ita pitao Julianu. Na kraju krajeva, njegovo je gospodstvo ekstremno bogato. - A tu je i titula - promrmlja Charlotte. - Svaki bi otac elio takvog zeta u obitelji. - Upravo tako. - Lucinda ponovno napuni svoju alicu ajem. - Pa, mlada je dama bila tako prestraena mogunou udaje za St. Merryna da se jedne noi spustila ljestvama iz svoje spavae sobe i uletjela u stranu oluju u drutvu ovjeka po imenu Roland Burnley. U zoru ih je Julianin otac naao u spavaoj sobi nekog svratita. Prirodno, to se dvoje odmah vjenalo. Charlotte je lagano nakrivila glavu. - Kae da je otac mlade dame krenuo u potjeru za parom? Ne St. Merryn? Lucinda kimne, ozbiljna lica. - Pria kae da je St. Merryn bio u svojem klubu kad je primio vijest da je njegova zarunica pobjegla s drugim. Mirno je izjavio da e se, kad sljedei put bude birao zarunicu, obratiti agenciji koja nudi plaene pratilje i izabrati jednu. Potom je otiao u igranicu i igrao do zore. - Nebesa - dahne Charlotte. - Sigurno je hladan poput leda. - I jest, prema svim priama - potvrdi Lucinda. Elenora je zurila u Lucindu, zaprepatena. Tada je u cijeloj situaciji vidjela humor. Poela se tako silovito smijati da je morala odloiti alicu kako se njezin sadraj ne bi prolio po sagu. Lucinda i Charlotte su zurile u nju. - Sto je tako zabavno? - otro upita Charlotte. Elenora se drala za trbuh. - Morate priznati da je St. Merryn odrao svoje obeanje da e svoju sljedeu zarunicu nai u agenciji - uspjela je izustiti kroza smijeh. - Tko bi pomislio da je ovjek sposoban za tako duhovitu ironiju? Kakvu e sjajnu alu prirediti visokom drutvu. - Bez uvrede, Elenora - proguna Lucinda - ali tvoj novi poslodavac ini mi se jo vie ekscentrinim nego gospoa Egan. Nimalo se ne bih iznenadila kad bi se pokazao kao osoba koja e si pokuati uzeti svakojake slobode prema tebi. Charlotte je zadrhtala, ali su joj oi blistale. Elenora se nasmijeila. - Besmislice. Razgovarala sam s dovoljno doista pohotnih poslodavaca da bih takvoga prepoznala. St. Merryn nije od onih mukaraca koji bi silom uzeli damu. Posjeduje previe samokontrole. - Doista se ne doima poput osobito strastvenog ili romantinog dentlmena - ree Charlotte, oito razoarana. - Zasto to kae? - upita Elenora, iznenaena primjedbom. Pomislila je na ono sto je naas opazila u grofovim zelenim oima. Nesto joj je govorilo da je razlog iz kojeg St. Merryn posjeduje toliko samokon-trole upravo injenica da ima strastvenu narav. - Svaki bi drugi gospodin, obdaren s barem malo romantinog senzibiliteta, kojemu je reeno da je njegova zarunica pobjegla s drugim mukarcem, poao u potjeru za njima - ustvrdi Charlotte. - Oteo bi svoju damu iz ruku ovjeka koji ju je odveo, a zatim bi ga izazvao na dvoboj. Lucinda zadrhti. - Kau da St. Merrynovim ilama tee hladna krv, a ne topla.
24

GIGA

5
Moda se zbog neprestanog rominjanja kie zdanje u Rain Streetu doimalo kao da se prijetei uzdie na nekoj drugoj, mranoj metafizikoj razini. Bez obzira na razlog, mjesto ne odie samo tjeskobom, ve i zaputenou, pomislila je Elenora. Podsjetilo ju je na kuu u kojoj je Lucinda pazila na svoju poslodavku na samrti, ali u daleko veim razmjerima. Kao da je netko davno izdahnuo u zdanju St. Merryn i velika je kua poela propadati. Elenora je pogledala karticu sto ju je dobila od St. Merryna kako bi provjerila je li ju fijaker doveo do prave adrese. Broj dvanaest, Rain Street. Nije bilo greke. Vrata fijakera su se otvorila. Koija joj je pomogao da sie, a potom je iskrcao krinju u kojoj su se nalazile njezine osobne stvari. Prije nego ju je ostavio samu na ulici, sumnjiavim je pogledom odmjeravao ulazna vrata zdanja. - Sigurni ste da ste doli na pravo mjesto, gospojo? - upita. - Da, hvala vam. - Nasmijeila se, zahvalna na njegovoj oitoj zabrinutosti. - Zaas e netko doi po moju krinju. Nema potrebe da se zadravate. Slegnuo je ramenima. - Ako vi tako kaete. Popeo se natrag na svoje sjedalo i otpustio uzde. Elenora je potisnula vlastitu nesigurnost dok je gledala kako vozilo nestaje niz ulicu. Kad se fijaker udaljio, postala je naglaeno svjesna da je posve sama u maglom obavijenoj ulici. Jo bolje, rekla je sebi dok se ustro penjala stubama. Bolje da nitko nije vidio kako nova St. Merrynova zarunica stie fijakerom. Tako e njezino iznenadno pojavljivanje u visokom drutvu biti jo intrigantnije i neobicnije u oima uglednog svijeta. Po zavretku ovog zadatka, jednostavno e nestati na isti tajanstveni nain. Osjetila je drhtaj uzbuenja. Uskoro e postati zagonetna ena, glumica. Imala je veoma neobian osjeaj da je cijeli svoj ivot provela ekajui na svoj red, pripremajui se za nastup na pozornici, a sad je stigao taj trenutak. Za ovu je priliku odjenula svoju najdrau haljinu, tamnocrvenu opravu za etnju sto ju je gospoa Egan naruila za nju kod svoje osobne krojaice. Na gornji dio haljine privrstila je elegantan malen sat sto joj ga je biva poslodavka darovala na rastanku. - Sasvim e se lijepo snai, draga moja - ustvrdila je gospoa Egan s materinskim zadovoljstvom kad je Elenori davala sat. - Ima duha i hrabrosti i dobro srce. Nita te ne moe dugo deprimirati. Stigla je do gornje stube i udarila tekom mjedenom alkom. inilo se da zvuk beskonano odjekuje duboko unutar velike kue. Trenutak se nita nije ulo. Tada je, ba kad se poela pitati nije li doista stigla na pogrenu adresu, ula slabaan zvuk koraka na poploanom podu. Ulazna su se vrata otvorila. Mlada slukinja, koja se doimala nekako izmuenom, zagledala se u nju. - Da, gospojo? Elenora je razmislila kako e dalje. St. Merryn joj je rekao da aradu kani izvoditi i pred poslugom. Meutim, bila je itekako svjesna da osoblje u svakom kuanstvu openito mnogo vie pozornosti posveuje svemu sto se zbiva s njihovim poslodavcima no sto oni misle. Slutila je da su slukinja i ostala posluga, ak i ako ne znaju da ne postoji prava zarunica, barem zakljuili kako u situaciji nesto ipak nije u redu. Unato tomu, nema smisla ponaati se maloduno, zakljuila je. Plaena je da glumi, pa to mora uiniti sto je mogue uvjerljivije. Slukinja je, jednako kao i oni iz visokoga drutva kojima e uskoro biti predstavljena, dio njezine publike. - Moe obavijestiti svojega poslodavca da je stigla gospoica Elenora Lodge - rekla je ljubaznim, ali autoritativnim tonom. - Oekuje me. O, i molim te, poalji jednog od lakaja da
25

GIGA

donese moju krinju s ulice prije nego je netko ukrade. Slukinja se uspjela na brzinu nakloniti. - Da, gospojo. - Koraknula je unatrag kako bi propustila Elenoru u predvorje. Elenora je priekala da se mlada ena udalji, a tada si je dopustila uzdah olakanja. Polako se okrenula na peti, promatrajui predvorje. Bilo je jednako tmurno i negostoljubivo kao i kua izvana. Veoma je malo svjetlosti dopiralo kroz visoke prozore iznad vrata. Obilno izrezbarena drvena oplata dodatno je zamraivala unutranjost. Nekoliko je klasinih kipova i etruanskih vaza zauzimalo tamne nie du rubova prostorije. Mjesto se doimalo ustajalim i pranjavim poput muzeja. Znatieljna, prila je najbliem mramornom postolju i prstom u rukavici lagano prela po povrini. Namrtila se na jasno vidljivu crtu sto se pojavila, te otresla ruke kako bi se rijeila prljavtine na rukavici. Ovdje ve prilino dugo nitko nije temeljito istio. U predvorju su se zauli koraci, tei od sluki-njinih. Elenora se okrenula. Nala se pred nevjerojatno privlanim mukarcem, a takvu muku ljepotu jo nikad u ivotu nije vidjela. Od visokog, plemenitog ela do finih crta lica, vatrenih oiju i kovrave kose, bio je vizija mukog savrenstva. Da nije bilo injenice da nosi slubeni kaputi i hlae batlera, mogao je biti model za umjetnika koji nastoji naslikati viziju romantinog pjesnika u Byronovu stilu. - Ja sam Ibbitts, gospoo - rekao je dubokim glasom. - Ispriavam se zbog svih neugodnosti sto ste ih moda imali. Njegovo vas gospodstvo eka u knjinici. Ako biste poli za mnom, najavit u vas. Negdje u njezinu umu oglasilo se tiho zvonce upozorenja. U njegovim rijeima nije bilo niega emu bi se moglo prigovoriti, pomislila je, ali bila je uvjerena da negdje u njima postoji slabo prikriveni prezir. Moda je to ipak samo njezina mata. - Hvala vam, Ibbitts. Pruila mu je svoj eiri. Odmah se okrenuo kako bi ga spustio na pranjavi mramorni stoli. - Nije vano - brzo je rekla, istrgnuvi mu eir iz ruke prije nego ga je uspio spustiti na prljav stol. -Zadrat u ga kod sebe. Sto se tie moje krinje. Ne elim da ostane na ulici. - Iskreno sumnjam da bi netko ukrao vau krinju, gospoo. - Ni da se trudio, Ibbitts joj ne bi mogao jasnije rei kako je siguran da se u njezinoj krinji ne nalazi nita vrijedno. Bilo joj je dosta njegovog uljudnog sarkazma. -Smjesta poaljite lakaja po krinju, Ibbitts. Ibbitts je smueno trepnuo, kao da je zateen neprikrivenim ukorom. - Svaki lopov koji ima malo zdravog razuma zna da ne smije krasti u ovom kuanstvu. - To me samo donekle umiruje, Ibbitts. Bojim se da ima mnogo lopova koji nemaju zdravog razuma. Ibbittsov se izraz lica ukoio. Bez rijei je ispruio ruku i snano potegnuo barunastu vrpcu zvona. Pojavio se visok, mrav i koat mlad ovjek od otprilike osamnaest ili devetnaest godina. Imao je crvenu kosu i plave oi. Njegova je blijeda koa bila posuta pjegicama. Doimao se nervoznim i plahim. Nede, donesi krinju gospoice Lodge i odnesi je u spavau sobu sto ju je Sally jutros pripremila. - Je, gospodine Ibbitts. - Ned je pourio van. Ibbitts se opet okrene Elenori. Nije glasno izgovorio: Eto, jeste li sad zadovoljni? No bila je sigurna da ba to misli. - Ako biste poli sa mnom - ree Ibbitts. - Njegovo gospodstvo ne voli ekati. Ne ekajui odgovor, Ibbitts krene slabo osvijetljenim hodnikom prema stranjem dijelu velike kue. Na drugom kraju hodnika uveo ju je u dugu prostoriju obloenu tekom, tamnom drvenom oplatom. Laknulo joj je kad je vidjela da prozori u knjinici nisu zastrti tekim zavjesama kao
26

GIGA

u predvorju. Umjesto toga, debele, smee barunaste draperije bile su vezane unatrag kako bi uokvirivale pogled na divlji, kaotino zarastao, kiom natopljen vrt. Na podu se nalazio taman sag kojemu je hitno trebalo ienje, a namjetaj je inilo nekoliko tekih komada u stilu koji je prije nekoliko godina iziao iz mode. Na visokom stropu, zastrtom sjenkama, bio je naslikan prizor neba u suton, oito prilino davno. Police za knjige pokrivale su vei dio zidova. U kou uvezeni svesci bili su stari i pranjavi. Usko, spiralno stubite s ogradom od kovana eljeza vodilo je do balkona gdje se nalazilo jo polica za knjige. - Gospoica Lodge, milorde. - Ibbitts ju je najavio kao da Elenorino ime ita s osmrtnice. - Hvala, Ibbitts. - Na drugom kraju prostorije, blizu prozora okrenutog prema neodrzavanom vrtu, Arthur je ustao iza bogato izrezbarenog pisaeg stola. Njegova se silueta ocrtavala na slaboj svjetlosti sto je dopirala kroz prozor, pa mu nije vidjela izraz lica. Zaobiao je pisai stol i zaputio se prema njoj. - Dobro dola u svoj budui dom, draga moja -ree. Shvatila je da igra ulogu pred batlerom. Ona mora uiniti isto. - Hvala vam. Lijepo je ponovno vas vidjeti, gospodine. - Izvela je svoj najbolji naklon. Ibbitts se povukao iz prostorije i zatvorio vrata. im je batler otiao, Arthur se zaustavio na pola puta do nje i pogledao na sat. - Zasto vam je, dovraga, trebalo toliko vremena? Mislio sam da ete stii prije sat vremena. Toliko o njegovoj ulozi galantnog zarunika, pomisli Elenora. Njezin novi poslodavac oito nije kanio odravati aradu dok su nasamo. - Ispriavam se zbog kanjenja - mirno e ona. -Kia je prilino oteavala promet. Prije nego je dospio odgovoriti, s balkona se zauo enski glas. - Arthure, molim te, upoznaj nas - zamolila je toplim, blagim glasom. Elenora podigne glavu i ugleda siunu enu koja je mogla biti srednjih tridesetih godina. Imala je njene crte lica i vedre oi boje ljenjaka. Njezina kosa, skupljena u jednostavan injon, bila je boje tamnog meda. inilo se da je njezina haljina relativno nova i napravljena od skupe tkanine, ali nije bila po najnovijoj modi. - Dopustite da vam predstavim Margaret Lancaster - ree Arthur. - Ona je roakinja koju sam spomenuo, a boravit e ovdje dok ja obavljam svoje poslove. Bit e uz vas i pruati vam usluge drubenice kako va ugled ne bi nastradao dok boravite u ovoj kui. - Gospoo Lancaster. - Elenora se ponovno nakloni. - Mora me zvati Margaret. Na kraju krajeva, sto se tie ostatka svijeta, uskoro e postati lan obitelji. - Margaret se pone sputati spiralnim stubitem. -Boe, to e biti tako uzbudljivo. Doista se radujem toj pustolovini. Arthur se vratio do pisaeg stola i sjeo. Naizmjence je pogledavao Elenoru i Margaret. - Kao sto sam objasnio, elim da vas dvije uinite sve sto je potrebno kako biste zaokupile pozornost drutva da bih ja mogao imati posvemanji mir i privatnost za svoje poslove. - Da, naravno - promrmlja Elenora. - Odmah ete sve organizirati za pojavljivanje na najvanijim balovima i soarejama, kako bi svi u drutvu vidjeli da doista imam zarunicu. - Razumijem - ree Elenora. Pogledao je Margaret. - Kao Elenorina drubenica i voditeljica, pozabavit e se pojedinostima potrebnima za to da odmah stvori uvjerljiv dojam na ugledni svijet. - Da, Arthure. - Margaretin izraz lica doimao se pomalo usiljenim. - Trebat e joj prikladne haljine, eiri, rukavice i sve drangulije sto uz to ide - nastavi Arthur. - Sve mora biti po najnovijoj modi, naravno, i kupljeno na pravim mjestima. Zna kako je moda vana u visokom drutvu. Uslijedila je kratka stanka tijekom koje se inilo da se Margaret nastoji pribrati. - Da, Arthure - ponovila je. Ovog je puta njezin osmijeh zasigurno bio drhtav.
27

GIGA

Elenora ju je iznenaeno pogledala, pitajui se sto nije u redu. Meutim, inilo se da Arthur nije svjestan injenice da postoji neki problem. - Vrlo dobro, mislim da je to zasad sve - ree, pose-gnuvi za dnevnikom uvezenim u kou i perom. -Obje moete ii. Siguran sam da morate stota obaviti kako biste se pripremile. Obavijestite me ako imate kakvih pitanja. Elenora se pitala je li svjestan injenice da ih otputa kao da su pripadnice njegove posluge. Naravno, podsjetila se, u njezinom je sluaju to jednostavna istina. Margaretin odnos s njim bio je sasvim nesto drugo, ali na Elenorino uenje, ena se nije doimala uvrijeenom. Zapravo, odjednom se inilo da silno eli pobjei iz knjinice. Elenora je razmiljala o njezinoj ranijoj reakciji, kad ju je Arthur leerno obavijestio da e ona biti odgovorna za sva pitanja mode i stila. Bila je prilino sigurna da je ono sto je na trenutak opazila u Margaretinim oima bio izraz omamljenog uasa. Arthur je priekao da se zatvore vrata za dvjema enama. Zatim je odloio dnevnik i ustao. Priao je prozoru i zagledao se u vrt. Znao je da Elenora sumnja da joj nije sve rekao. U pravu je. No smatrao je najboljim da ne zna cijelu istinu. Isto tako, nema nikakve potrebe da kae Margaret. Objema e enama biti lake igrati njihove uloge ako ne znaju sto ga je zapravo navelo da napie dramu u kojoj e nastupati. Dugo se zadrao ispred prozora, zurei u maglovit vrt i razmiljajui o tome koliko mu je mrska ova kua. Djed ga je doveo ovamo uskoro nakon sto su njegovi roditelji poginuli u poaru nekog svratita. Tada je imao est godina. Dotad nije poznavao svojega djeda jer ga nikad nije vidio. Stari je grof bio bijesan na svojega sina jer je pobjegao kako bi se oenio protiv njegove volje. Arthurova je majka bila mlada dama koja nije imala ni bogatstva ni drutvenih veza. Starac nije htio primiti ni nju ni svojeg unuka. Djed je doista znao kako se ne oprata, pomislio je Arthur. Ali ok gubitka sina u poaru prisilio je starca da shvati kako je Arthur jedini nasljednik sto e ga ikad imati. Doveo je unuka u veliku, tmurnu kuu u Rain Streetu, a potom se posvetio zadatku odgajanja Arthura tako da mu nikad ne padne na pamet poi romantinim, neodgovornim stopama njegova sina. Dobro je nauio lekcije, mislio je Arthur. Djed mu je od prvoga dana nastojao utuviti u glavu kakve su njegove obveze i odgovornosti. Deset godina kasnije, kad je starac leao na svojoj samrtnoj postelji, jo uvijek mu je to bilo prvo na pameti. Njegove posljednje rijei upuene Arthuru bile su: Zapamti, ti si glava obitelji. Tvoja je dunost skrbiti se za ostale. Jedini vedri trenuci tijekom desetljea sto ga je proveo sa svojim djedom bili su esti dugotrajni posjeti domu Arthurova ekscentrinog prastrica, Georgea Lancastera. Upravo je stric George inio pozitivan utjecaj i pruao mu podrku, a to mu je omoguilo da izdri starev tmuran i strog temperament, mislio je Arthur. Za razliku od ostalih u njegovoj velikoj i rasprostranjenoj obitelji, George Lancaster od njega nije oekivao nita drugo osim da bude ono sto jest, djeak koji raste i ima vlastite nade, snove i znatielju. Upravo je Georgea, a ne djeda, Arthur zavolio na nain na koji je neko volio svojeg oca. Sad Georgea Lancastera vie nema, umoren je prije manje od dva mjeseca. - Osvetit u te - tiho se zavjetovao Arthur. - Tako mi svega, ubojica e platiti.

28

GIGA

6
Slukinja Sally upravo je zavrila vaditi stvari iz Elenorine krinje kad se zaulo tiho kucanje na vratima spavae sobe. Sally je otvorila vrata, a u hodniku je stajala Margaret, doimajui se tjeskobno. - Pitala sam se mogu li razgovarati s tobom, Elenora? - Margaret je pogledala na obje strane, oito provjeravajui je li hodnik prazan. - Prilino je hitno. - Da, naravno. Uite. - Elenora se nasmijeila Sally - To e zasad biti sve. Hvala ti. - Da, gospojo. - Sally je pourila iz sobe, zatvorivi vrata za sobom. Elenora pogleda Margaret. - U emu je problem? Vidjela sam da je nesto u knjinici kod vas izazivalo poprilinu tjeskobu. - Tjeskoba je blaga rije. - Margaret se spustila na stolicu. - Bilo bi tonije rei da me obuzela panika. - Zasto je tako? Margaret zakoluta oima. - Jer sam ovdje pod lanom izlikom, naravno. Elenoru je to zabavljalo. - Kao i ja, kad smo ve kod toga. - Da, pa, u tvojem sluaju to nije problem. Arthur te angairao u agenciji. - Margaret mahne rukom. -Ispitao te. Tono zna sto moe od tebe oekivati, i tvoju je ulogu napisao s tim na umu. No moja je situacija posve drukija, a kad otkrije da uope nisam ono sto vjeruje da jesam, bit e bijesan. Sad ve znatieljna, Elenora se polako spustila na rub kreveta i zagledala se u Margaret. elite li mi to malo objasniti? - Vjerojatno bih trebala krenuti od poetka. Arthur me posjetio prije dva tjedna. Objasnio mi je svoj plan da u drutvu predstavi lanu zarunicu, te me pitao bih li pristala igrati ulogu drubenice. Rekla sam mu da u rado pomoi u njegovu naumu. - To je bilo veoma ljubazno od vas. - Ljubazno? Ha. Zgrabila sam priliku. Ovo je prvi put da mogu doi u London nakon moje sezone prije etrnaest godina. - Shvaam. Margaret iskrivi lice u grimasu. - Moj je suprug bio sredovjean mukarac kad sam se udala za njega. Patio je od gihta i mrzio putovanja bilo koje vrste. Tijekom naeg zajednikog ivota nisam mogla initi nita vie osim katkad posjetiti majku i tetu. Moe li uope zamisliti kakav je osjeaj biti etrnaest godina uhvaen u klopku u siunom selu? - Pa, da, zapravo mogu. - Oh. - Margaret se lecne. - Oprosti. Nisam se namjeravala tako aliti. Stvar je u tome, ja sam spisateljica. - Doista? Kako uzbudljivo. - Elenora je bila opinjena. - Je li objavljen neki va rad? Margaret se nasmijei. - Da, zapravo jest. Piem za Minerva Press. Koristim se imenom Margaret Mallory jer sam posve sigurna da moji uznositi roaci Lancasteri ne bi odobravali spisateljicu romana u obitelji. - To je sjajno. Proitala sam dvije vae knjige, Tajno vjenanje i Prosidbu. Uivala sam itajui obje. - Hvala ti. - Margaret porumeni. - Veoma ljubazno od tebe da to kae. - To je istina. Velika sam ljubiteljica vaih djela, gospoice Mallory. elim rei, gospoo Lancaster. - Molim te, mora me zvati po imenu. Elenora je oklijevala. - Kae da je tvoj identitet tajna za sve u obitelji? Ukljuujui njegovo gospodstvo? - Arthur je posljednja osoba za koju bih eljela da otkrije istinu. - Margaret iskrivi lice. - On je ovjek mnogih iznimnih vrlina kad je rije o investicijama i takvim stvarima, ali bojim se da previe ozbiljno shvaa svoju ulogu glave obitelji. Utjecaj njegova djeda, nema sumnje.
29

GIGA

Elenora je pomislila na strogu samokontrolu sto ju je opazila u zagonetnim grofovim oima. Da, opazila sam da ima pomalo strogu narav. - Ako neemo govoriti previe uvijeno, Arthur moe biti nepopustljiv, autokrat i pravi diktator. Stovie, ne odobrava trenutnu modu itanja romana, pa zadrhtim pri pomisli kako bi reagirao kad bi otkrio da sam ja pisala takve knjige. U najmanju ruku, nikad me ne bi zamolio da doem u London i budem tvoja drubenica. Obeaj mi da nee razotkriti moju tajnu. - Obeavam. - Hvala ti. No dakle, kao sto sam kanila objasniti, imala sam problema s nekoliko dijelova mojeg najnovijeg rukopisa. Svugdje je rije o otmjenim zabavama i susretima sa snobovima visokog drutva. Ali te dijelove ne mogu uvjerljivo napisati jer gotovo nita ne /nam o ivotu u uglednim krugovima. - Nisi li rekla da si imala svoju sezonu? - Trajala je manje od dva tjedna jer je Harold dao svoju ponudu gotovo odmah nakon sto me upoznao. U svakom sluaju, to je bilo prije etrnaest godina, pa sam posve izvan dogaaja. - Mislim da poinjem shvaati tvoj problem. Margaret se nagne naprijed. - Kad me Arthur zamolio da mu pomognem u ovoj aradi, mislila sam da e to biti savrena prilika za dolazak u London gdje u moi promatrati i biljeiti pojedinosti iz drutvenog ivota. Stoga sam mu, naravno, rekla da rado prihvaam. - U oajanju je uzdigla ruke. - Ali to je bilo prije nego sam shvatila da od mene takoer oekuje da se pobrinem za haljine i sve ostalo sto je potrebno za izlaske u visoko drutvo. -Ah. -Veoma mi je ao, Elenora, ali doista nemam pojma kako u nai najmoderniju krojaicu, kitniarku ili osobu koja izrauje rukavice. Osjeam da bih to trebala priznati Arthuru, ali ako to uinim, sigurno e me poslati kui i nai nekog drugog da bude tvoja drubenica. - Hmm. Margaret ju je s iekivanjem pogledala. - O emu razmilja? Elenora se nasmijeila. - Razmiljam o tome kako nema nikakva razloga da Arthura optereujemo tim dosadnim problemima. Sigurna sam da emo ih rijeiti bez veih potekoa. - Pomislila je na hrpu pozivnica sto ih je opazila na potamnjelom pladnju na stolu u predvorju. - Arthurova titula i poloaj u drutvu osigurat e nam obilje poziva. Zapravo, samo nam treba ime vjete krojacice. Ona e nas moi uputiti u najmodernije prodavaonice. - Kako predlae da potraimo pravu krojaicu? Elenora se tiho nasmijala. - Moja je biva poslodavka bila pomalo neobina kad je rije o ukusu u odijevanju. Voljela je nositi samo odjevne predmete izraene od purpurne tkanine. - Kako udno. - Moda. Ali gospoa Egan je dama koja doista prati modu. Uvjeravam te da je svaku od njezinih purpurnih haljina izradila najekskluzivnija krojaica, a ja je dobro poznajem jer sam nekoliko puta pratila svoju poslodavku k njoj. - Ali ona e te sigurno prepoznati. - Mislim da nas to ne treba zabrinjavati - ree Elenora. - Tijekom razdoblja sto sam ga provela kod gospoe Egan, saznala sam da dobre krojacice postiu najvee uspjehe ne samo na temelju svoje vjetine, ve i zato sto posjeduju dar za diskreciju kad je rije o poslovima njihovih najvanijih muterija. Margaretine su oi zablistale. - A kao budua ena grofa od St. Merryna, ti se doista moe smatrati veoma vanom muterijom.

30

GIGA

7
Ibbitts je stajao u mraku ormara za rublje i pomno razmiljao o razgovoru sto ga je ranije prislukivao. Posve je sluajno otkrio maleno udubljenje iza skrivene zidne ploe koja je omoguavala da netko skriven u ormaru prislukuje razgovore u knjinici. Zakljuio je da je tajno skroviste napravljeno prije mnogo godina, a to je zacijelo uinio lukavi sluga koji je bio dovoljno pametan da vodi rauna o poslovima svojih poslodavaca. Jedno je sigurno, mislio je Ibbitts. Imao je pravo kad je rije o gospoici Lodge. Od prvog trenutka, kad ju je uhvatio kako prouava pranjavi stol u predvorju, znao je da u njoj ima neeg neobinog. Istina, nasmijeila mu se, na nain kako to ene uvijek ine, ali u njezinim oima nije opazio izdajniki bljesak poude. ak ni iskricu senzualnog zanimanja. Divila mu se onako kako bi se netko mogao diviti lijepoj slici ili umjetnikom djelu; cijenila je ljepotu, ali nita vie. To je bilo veoma neobino i pomalo uznemirujue. Lice je njegovo bogatstvo, kako je njegova majka predvidjela, a ljudi, osobito ene, uvijek reagiraju na njegovu naoitost. Jo otkako je znao za sebe bio je svjestan da je njegova ljepota velika prednost. ak i kao djeak, razumio je da ga ljudi promatraju na nain koji se naglaeno razlikuje od naina na koji su promatrali njegovu brau i sestre, te drugu djecu u njegovu selu. Njegovo mu je lice olakalo dobivanje onog prvog, sudbonosnog posla u kuanstvu debelog, postarijeg baruna koji je ivio odmah izvan sela. Stari je ovjek nedavno oenio damu koja je bila nekoliko desetljea mlaa od njega. Pokazalo se da je nova ena njegovoga gospodstva bila veoma zgodna i beskrajno se dosaivala. Bila je oduevljena Ibbittsom; odijevala ga je u lijepe livreje i inzistirala da je posluuje tijekom svakog obroka. Prve noi kad ga je pozvala u svoj krevet, brzo je shvatio da ima jo jednu veliku prednost, povrh svojeg lica. U trenutku kad je kleao iza njezine bujne, mekane stranjice, uranjajui duboko u njezinu udobnu toplinu, naas je ugledao viziju vedre, uspjene budunosti koja ga oekuje. Te je sudbonosne veeri shvatio da je svijet vjerojatno pun bogatih, privlanih mladih supruga koje su, zbog novca i drutvenih veza, udane za debele, stare mukarce. Zakljuio je da e mu London pruiti najbolje prilike za karijeru. Imao je pravo. Kad je postariji barun nekoliko mjeseci kasnije umro u snu, njegova udovica je bez oklijevanja cijelo kuanstvo preselila u grad. Povela je Ibbittsa sa sobom, promaknuvi ga u batlera. Ostao je na tom poslu vie od godinu dana, a tada se umorio od njezinih nezasitnih zahtjeva. Na koncu je otiao i potraio drugo radno mjesto. Nije mu trebalo dugo da nae jo unosnije zaposlenje u drugom bogatom kuanstvu. Ponovno se naao u situaciji da mora zadovoljavati mladu enu iji je elavi, sredovjeni suprug veinu noi provodio kod svoje ljubavnice. Jednako kao njegova prva poslodavka, dama je bila veoma velikoduna, ne samo sa svojim uslugama i plaom, ve isto tako, sto je jo vanije, sa skupim darovima. Nekoliko je godina veoma marljivo gradio svoju karijeru. Povrh niza radnih mjesta gdje je morao udovoljavati zahtjevima nekolicine zapanjujue pohotnih dama, dobio je jedan ili dva posla u slubi bogatih dentlmena. Mukarci su njegove dvije velike prednosti cijenili jednako kao i ene. No prije godinu dana dolo je do katastrofe. Istina, ve se odavno umorio od zamornih zahtjeva svojih poslodavaca. Posao sto ga je priroda stvorila za uivanje postao je, pa, posao. Unato tomu, govorio je srbi da se zbog plae i darova sav trud isplati. Tada je jedne noi, na njegov uas, iskrsnuo problem. Odnosno, tonije reeno, njegova je druga velika prednost zakazala. Njegovo je lice moda bilo njegovo bogatstvo, ali nije mu mnogo vrijedilo samo za sebe. Njegova je sjajna karijera u jednakoj mjeri ovisila, ako ne i vie, o njegovoj pouzdanosti i
31

GIGA

izdrljivosti u krevetu. Na svoj oaj, sramotno je otputen s posla. No ponovno je imao sree. Prije sedam mjeseci zaposlio se ovdje, u zdanju u Rain Streetu. Postariji poslovni ovjek koji ga je zaposlio dao mu je nekoliko jednostavnih uputa. Ibbitts je trebao nadzirati maleni broj slugu koji su odravali veliku kuu i pobrinuti se da grofova londonska rezidencija bude spremna za rijetke prilike kad St. Merryn odlui nakratko boraviti u gradu. Ibbitts je shvatio da je njegovo novo radno mjesto idealno u svakom smislu. Ne samo sto nema nikakvog poslodavca kojeg treba zadovoljavati u spavaoj sobi, ve se St. Merryn nije ak potrudio da se osobno pojavi. Sve dosad Ibbitts je u velikoj kui mogao raditi sto god je elio. Iskoristio je prigodu da sve organizira za ranu i udobnu mirovinu. Sve se dobro razvijalo dok St. Merryn prije nekoliko dana nije stigao, nenajavljeno, oekujui da kua bude spremna za njega. Ibbitts je umirao od straha tijekom prva dvadeset etiri sata nakon sto je grof stigao. Ohrabren dugotrajnim izbivanjem svojeg poslodavca, napravio je nekoliko promjena meu poslugom. Rezultat je bila injenica da zdanje nije bilo ba u najboljem redu. Promjene je unio iz najboljeg razloga: ekonominosti. Nije imalo nikakva smisla zadravati kuharicu ili domaicu, kao ni drugu sobaricu ili vrtlare, kad vlasnik zdanja nije nazoan da bi mu njihove usluge koristile. Mogao se jedino nadati da se St. Merryn nee dugo zadrati. U meuvremenu e saznati sto je mogue vie o grofovim privatnim poslovima. Tijekom svoje karijere je otkrio da esto postoji veoma unosno trite za informacije o tajnama njegovih poslodavaca.

32

GIGA

8
Bennett se spustio u naslonja prekoputa Arthuru i jo jednom pogledao preko ramena prema mravom, ljutitom mukarcu koji je upravo odlazio iz kluba. -Vidim da je Burnley ovdje danas poslije podne. - Da. - Arthur nije podigao pogled s novina. - Prije nekoliko minuta vidio sam ga kako te promatra. Tako mi svega, kad bi pogledi ubijali, ti bi ve bio pokojnik. Arthur okrene stranicu. - Sreom, pogledi nemaju takav uinak na mene. Barem ne Burnleyjev. - Vjerujem da gaji duboku mrnju spram tebe -tiho ga upozori Bennett. - Nije mi jasno zasto. On je taj koji je dobio damu, a ne ja. Bennett uzdahne i dublje utone u naslonja. Zabrinjavalo ga je sto se uope ne obazire na jasnu i nepokolebljivu antipatiju sto je Roland Burnley osjea prema njemu. No s druge strane, njegov je prijatelj trenutno svu svoju pozornost usmjerio na plan hvatanja ubojice svojega prastrica. A kad se Arthur koncentrira na neki pothvat, posve je predan tomu sve do njegova okonanja. Tako intenzivna usmjerenost na neki cilj katkad moe biti uistinu naporna osobina, pomisli Bennett. No morao je priznati da je Arthur vjerojatno zahvaljujui tomu za samo nekoliko godina uspio oporaviti imovinu St. Merryna i dovesti je do sadanje, veoma visoke razine. Premda je znao da Arthur ne eli sluati nova upozorenja o Rolandu Burnleyju, Bennett je smatrao svojom obvezom iznijeti jo jedno. - Pria se da se Burnleyjeva financijska situacija spustila na veoma niske razine - ree, nastojei otvoriti tu temu iz drugoga kuta. - Pokuava se oporaviti od kockarskih gubitaka u igranicama. - Ako kockanjem pokuava osigurati prihode, njegova e se financijska situacija samo jo vie pogorati. - Nema sumnje. - Bennett se nagnuo unatrag i spojio prste pred sobom. - Ne svia mi se ono sto vidim na njegovu licu kad se vas dvojica nalazite u istoj prostoriji. - Onda nemoj gledati njegov izraz lica. Bennett uzdahne. - Vrlo dobro, ali savjetujem ti da uva lea. - Hvala na savjetu. Bennett odmahne glavom. - Ne znam zasto se trudim. - Ispriavam se ako se ne doimam odgovarajue zahvalnim. Stvar je u tome da me trenutno optereuju druge stvari. Kanim prijei na sljedei korak svojega plana. im bi Arthur pokrenuo neki od svojih zamrenih planova, nikakva ga poznata sila ne bi mogla zaustaviti, podsjetio se Bennett. Komplicirane makinacije njegova prijatelja obino su imale veze s financijskim investicijama. No povremeno se svojim sposobnostima koristio u drugim vrstama strategija, neminovno uz isti stupanj uspjenosti. Pametan ovjek nee stati izmeu Arthura i njegova cilja, bez obzira o emu je rije. - Proulo se da je tvoja tajanstvena nova zarunica stigla u grad kako bi nekoliko tjedana uivala u zbivanjima tijekom sezone - ree Bennett. - Naravno, uvelike se nagaa o njoj. Kao sto si mi rekao, razglasio sam u odreenim krugovima da je iz imune, zemljo-posjednike obitelji sa sjevera. - Nema nikakvih glasina o tome da sam je angairao preko neke agencije? - Naravno da nema - obrecne se Bennett. - Svi se sjeaju onoga sto si prole godine izjavio, ali tada su svi smatrali da je to bila ala. Ni tada, a ni sada nitko ne vjeruje da bi ovjek tvojeg drutvenog statusa doista postupio na tako besmislen nain. - Izvrsno. Onda se sve razvija u skladu s mojim planom. - Jo uvijek ne mogu vjerovati da kani plaenoj pratilji povjeriti ulogu u svojoj bizarnoj nakani. -Bennett se namrtio. - Kakva je?
33

GIGA

- Uskoro e upoznati gospoicu Lodge. - Arthur spusti novine i zadovoljno se osmjehne. Veoma je inteligentna, a dovoljno se dugo sama snalazi u svijetu, pa je stekla korisno iskustvo. - Shvaam - promrmlja Bennett. Drugim rijeima, gospoica Lodge nije nikakvo nevinace rumenih obraza. - Prilino je upadljiva izgleda - nastavi Arthur, zagrijavi se za temu. - Izrazito pribrana. Iz nje zrai odreeni autoritet zbog kojeg e ljudi dvaput promisliti prije nego ponu postavljati drska pitanja. Povrh toga, njezina je baka bila glumica. Nadam se da je naslijedila njezinu nadarenost. Sve u svemu, savrena je. Grom i pakao, pomisli Bennett, zateen dugim popisom vrlina gospoice Lodge, a koje je Arthur tako spremno nabrojio. Sto se ovdje dogaa? Ve godinama nije uo da njegov prijatelj s toliko entuzijazma govori o nekoj eni. Ne, to nije tono. Posve je siguran da sve otkako poznaje Arthura nikad nije uo Da o nekoj dami govori s tako oitim odobravanjem. Naravno, pomisli Bennett, Arthur je, sa svojim neobinim gleditima o takvim stvarima, jedini mukarac kojeg poznaje koji bi osobine kao sto su iskustvo u svijetu i nadarenost za glumu smatrao poeljnima u dobro odgojene ene. Bilo koji drugi mukarac smatrao bi ih prikladnijima za kurtizanu ili ljubavnicu. - Upravo onakva ena kakvu si traio - proguna Bennett. - Doista. Bennett je dvaput lupnuo prstima. - Jo uvijek kaem da bi joj trebao ispriati o emu je ovdje zapravo rije. - Ni sluajno. Sto manje zna, to je manja opasnost da e u pogrenom trenutku nehotice izlanuti istinu. - Razumijem tvoju zabrinutost, ali mislim da nije poteno drati je u mraku. - Bennett je trenutak zastao, a potom ispali svoj posljednji, najuvjerljiviji argument. - Stovie, jesi li pomislio da bi ti mogla pomoi u tvojem istraivanju kad bi joj ispriao cijelu priu? Arthur stisne oi. - To je posljednje sto bih elio. Nje se nita od toga ne tie. - Vidim da nema smisla prepirati se s tobom. -Bennett duboko uzdahne. - Je li stigla tvoja drube-nica? - Da. - Arthur isprui noge i spusti ruke na naslone. - Iskreno reeno, danas poslije podne malo me obuzela sumnja po pitanju Margaret. - Nisi li rekao da je ona tvoja jedina enska roakinja koju bi dulje vrijeme mogao podnositi pod svojim krovom? - Jesam. No kad sam joj rekao da od nje oekujem da se pobrine oko svih zakuastih pitanja povezanih s uvoenjem moje zarunice u drutvo, vidio sam da nema pojma o tim stvarima. Zapravo, posve sam siguran da sam u njezinim oima vidio jasan izraz panike. - Ne vidim sto je u tome udno. Rekao si mi da gospoda Lancaster, osim kratke sezone prije dosta godina, uope nije ivjela u gradu. - Istina. - Arthur iskrivi lice u grimasu. - Valjda sam jednostavno pretpostavio da e dama koja je etrnaest godina bila u braku znati kako se obavljaju takve stvari. No danas sam odmah shvatio da je Margaret nevinace sa sela, a ne gospoica Lodge. Bennett se namrtio, pomislivi na zamrene pripreme sto ih je njegova odavno pokojna supruga obavljala prije svakog bala i soareje. - Trebat e ti netko tko e se znati pozabaviti svim pojedinostima - upozorio ga je. - Otmjena dama mora imati prave haljine, rukavice, plesne cipelice i tomu slino. Mora imati frizerku ili slukinju koja zna napraviti pravu frizuru. Mora kupovati u najotmjenijim prodavaonicama. - Svjestan sam toga. - Gledaj, Arthure, ako gospoa Lancaster nije sposobna sve to organizirati, mora nai drugu roakinju koja e se bolje snai u tome. Inae te oekuje drutvena katastrofa. Vjeruj mi. Imam nesto iskustva, oko se sjea.
34

GIGA

- Nema potrebe jo nekoga ukljuivati u sve to. -Arthur se doimao nezadovoljnim. - Margaret e ostati jer, pristojnosti radi, moram imati jo jednu enu u kui. Znam tko je tko u visokom drutvu, zahvaljujui mojim poslovnim pothvatima, pa u sam birati pozive za koje elim da ih gospoica Lodge prihvati. Ti e njih dvije pratiti na prva dva zbivanja i upoz-nati moju zarunicu s nekoliko pravih ljudi. Ne elim da neprestano stoji sa strane. - Da, pa, rado u dati sve od sebe kad je rije o upoznavanju, ali sto je s odjeom, ovjee? Vjeruj mi, to je veoma bitan aspekt cijele stvari. Arthur slegne ramenima. - Siguran sam da e gospoica Lodge znati rijeiti problem odjee. Takvo nepokolebljivo povjerenje u drugu osobu, osobito u damu, uope nije slino Arthuru, pomisli Bennett, zaintrigiran. Kad je rije o provoenju njegovih zakuastih planova, rijetko ima takvo povjerenje u bilo koga, mukarca ili enu. Bennett je sebe ubrajao meu onu nekolicinu ljudi u koje je Arthur imao povjerenja, a sad je, ini se, gospoica Lodge dodana na taj veoma kratak popis. Kako zanimljivo. - Dakle, sto je s drutvenim aspektom? - uporno e Bennett. - Zna kako je teko snalaziti se u otmjenoj plesnoj dvorani. Ako gospoica Lodge bude viena u razgovoru s pogrenom osobom, to e unititi dojam sto ga nastoji stvoriti. Jo e biti gore bude li plesala s pogrenim mukarcem ili s nekim takvim izie u vrt. Veoma mlade dame tite njihove mame ili iskusne drubenice, ali prema onome sto si mi ispriao, gospoicu Lodge nee imati tko uvati. - To nije sasvim tono, Bennette. - Arthur se ovla osmjehnuo. - Moja je elja da ti bude taj koji e je uvati. Bennett tiho zastenje i zatvori oi. - Bojao sam se da e tako nesto rei.

35

GIGA

9
Elenora je idueg jutra prouavala svoju spavau sobu, podboivi se i jednom nogom lupkajui po podu. Taman, tmuran namjetaj ukljuivao je kieno izrezbaren ormar, masivan krevet okruen tekim draperijama i prljav sag tamnih boja. Zidne su tapete bile iz nekog ranijeg razdoblja, kad su raskoni, egzotini uzorci bili u modi. Naalost, boje su izblijedjele tako da je bilo nemogue razaznati isprepletene povijue i cvijee. Stupanj istoe u ovoj sobi bio je otprilike ravan onomu sto ga je opazila u cijelom zdanju. Obavljeno je veoma malo brisanja praine, metenja i poliranja. Na okviru osmerokutnog zrcala na uzglavlju nalazio se debeli sloj prljavtine. Zamagljen pogled kroz prozor svjedoio je o tome da ve odavno nitko nije oprao okna. Ukoliko e narednih nekoliko tjedana ovdje ivjeti, morat e poduzeti nesto po pitanju aljenja vrijednog stanja u kuanstvu, zakljuila je. Otvorila je vrata i izila u mraan hodnik. Nije se radovala doruku. Sino se veernji obrok sastojao od neukusne pirjane piletine, okruglica koje su mogle posluiti kao balast za brod, povra kuhanog do nezdrave nijanse sive boje i neprobavljivog pudinga. Ona i Margaret su same jele u tmurnoj blagovaonici. Arthur je bio dovoljno razuman da ode u svoj klub. Nije mu to zamjerila. I ona bi radije veerala negdje drugdje. Spustila se stubama, opazivi prainu sto se nakupila izmeu stupova ograde, te pola u potragu za prostorijom u kojoj se dorukuje. Zalutala je u dvije zatvorene, zastorima zastrte odaje s pokrivenim namjetajem prije nego je naila na Neda. - Dobro jutro - rekla je. - Hoe li me, molim te, uputiti do prostorije za doruak? Ned se doimao zbunjenim. - Mislim da je negdje na kraju hodnika, gospojo. Uzdigla je obrve. - Ne zna gdje se nalazi prostorija za doruak? Ned je pocrvenio i poeo zamuckivati. - Oprostite, gospojo, ali nije se koristila za cijelo vrijeme koliko ja ovdje radim. - Shvaam. - Nastojala je sauvati strpljenje. - U tom sluaju, gdje u jutros nai doruak? - U blagovaonici, gospojo. - Vrlo dobro. Hvala, Nede. Zaputila se drugim hodnikom i ula u blagovaonicu. Iznenadila se kad je ugledala Arthura kako sjedi na kraju veoma dugakog stola. Podigao je pogled s novina sto su leale otvorene pred njim, lagano se mrtei kao da ne zna kako protumaiti injenicu da se u to doba jutra pojavila ondje. - Elenora. - Ustao je. - elim vam dobar dan. - Dobar dan i vama, gospodine. Otvorila su se vrata sto su vodila u smonicu. Pojavila se Sally, a izgledala je jo umornije i rjeskob-nije nego dan ranije. elo joj se sjalo od znoja. Dugi uvojci kose pobjegli su ispod njezine poutjele kapice. Zurila je u Elenoru i obrisala ruke o pregau punu mrlja. - Gospojo - rekla je i nespretno se naklonila. -Nisam znala da ete sii na doruak. - Opazila sam - ree Elenora. Znaajno kimne prema dugakom stolu. Slukinja je pourila do ormara za posue i brzo otvorila ladicu. Dok je djevojka namjetala drugo mjesto za jelo, Elenora je prela prostoriju kako bi pogledala koja su jela na raspolaganju. Situacija u kuhinji nije se poboljala u odnosu na prethodnu veer. Jaja su se stvrdnula. Kobasice su bile neprivlane boje, a krumpir je zaudarao po staroj masti. Obuzeta oajem, izabrala je dvije krike mlohavog prepeenca i natoila si alicu mlake kave. Kad se opet okrenula prema stolu, vidjela je da je Sally sloila drugi pribor za jelo na suprotnom kraju stola od onoga gdje je Arthur sjedio. ekala je da djevojka ode iz prostorije, a potom je podigla ubrus i pribor za jelo. Sve je
36

GIGA

premjestila do mjesta s Arthurove desne strane, te je onamo sjela sa svojim prepeencem i kavom. Uslijedio je trenutak neugodne tiine. - Vjerujem da ste noas dobro spavali - na koncu e Arthur. - Veoma dobro, doista, milorde. - Kuala je kavu. Nije bila samo veoma hladna, bila je odvratna. Odloila je alicu. - Smijem li pitati radi li posluga u ovom kuanstvu dugo vremena? inilo se da ga je pitanje pomalo iznenadilo. -Nikad u ivotu nisam vidio nikoga od njih sve dok prije nekoliko dana nisam stigao ovamo. - Ne poznajete nikoga od njih? Okrenuo je stranicu novina. - Ovdje provodim sto je mogue manje vremena. Zapravo, tijekom protekle godine uope se nisam koristio ovom kuom. U rijetkim prigodama kada dolazim u London, radije boravim u svojem klubu. - Shvaam. - Njegovo pomanjkanje zanimanja za zdanje svakako objanjava neke stvari, pomislila je. -Tko nadzire poslugu? - Postariji upravitelj poslova mojega djeda vodi brigu o svim pitanjima koji se tiu ovog zdanja, a upravljanje ovim mjestom jedini je zadatak koji mu je preostao. Ni za sto drugo ne koristim njegove usluge. - Podigao je svoju alicu. - Zasto pitate? - Ima nekoliko pojedinosti odravanja kuanstva koje iziskuju pozornost. Kuao je kavu i lecnuo se. - Da, opazio sam. Ali nemam vremena pozabaviti se time. - Naravno da ne - rekla je. - Meutim, ja imam nesto vremena. Imate li nesto protiv da unesem jednu ili dvije promjene u upravljanje vaim domom? - Ja ovo ne smatram svojim domom. - Slegnuo je ramenima i spustio alicu. - Zapravo, razmiljam o prodaji ove kue. Ali dok ste ovdje, slobodno moete unijeti sve promjene koje elite. Grickala je mlohavi prepeenac. - Doista mogu razumjeti zasto elite prodati. Ovo je velika i skupa rezidencija za odravanje. - Trokovi nemaju nikakve veze s time. - U oima mu se pojavio otar izraz. - Jednostavno ne volim ovo mjesto. Kad se oenim, trebat e mi kua u gradu za povremeni boravak, ali za tu u svrhu kupiti drugu rezidenciju. Iz nekog je razloga ta primjedba na nju djelovala tako da je izgubila i ono malo zanimanja za prepeenac. Prirodno je da razmilja o pravom braku, pomislila je. Zasto je spominjanje toga kod nje izazvalo takvu deprimiranost? Ima obveze prema svojoj tituli i obitelji. Stovie, kada doista pone birati svoju groficu, postupit e kao i drugi mukarci u njegovoj situaciji: potrait e zatienu mladu damu koja je tek izila iz kolske uionice, onu vrstu ene koju je smatrao previe delikatnom i previe nedunom da bi je angairao kao lanu zarunicu. St. Merrynova mladenka - njegova prava mladenka - bit e dama besprijekorna ugleda; ona iju obitelj nije okaljao nikakav skandal ili povezanost s trgovinom. Donijet e mu zemlju i bogatstvo, premda mu ne treba ni jedno ni drugo, jer se tako rjeavaju stvari u njegovu svijetu. Zakljuila je da je vrijeme za mijenjanje teme. - Ima li zanimljivih vijesti u novinama? - Samo uobiajeni traevi i skandali. - U glasu mu se jasno osjeao prezir. - Nita vano. Sto vi imate u planu za danas? - Margaret i ja kanimo poi u kupovinu. Kimnuo je. - Izvrsno. elio bih da se sto prije pojavite u drutvu. - Sutra uveer trebale bismo biti spremne za odlazak na nau prvu zabavu - uvjeravala ga je. U blagovaonicu je uao Ibbitts i donio pocrnjeli srebrni pladanj iz predvorja. Na pladnju se nalazila hrpa pozivnica i pisama. Arthur podigne pogled. - Sto ima ondje? - Jo jedan niz posjetnica i pozivnica, milorde -ree Ibbitts. - Sto elite da uinim s njima? - Pregledat u ih u knjinici.
37

GIGA

- Da, milorde. Arthur zguva svoj ubrus i ustane. - Ispriat ete me, draga moja - ree. - Moram poi. Kasnije tijekom dana dat u vam popis drutvenih zbivanja na kojima ete se ovog tjedna pojaviti. - Da, Arthure - promrmljala je svojim najposlu-nijim tonom. Njegovo draga moja nee shvaati ozbiljno, rekla je sebi. Rijei od milja zapravo su namijenjene Ibbittsu. Na njezino zaprepatenje, sagnuo se i poljubio je; ne u obraz, ve ravno u usta. To je bio veoma kratak, veoma posesivan poljubac; vrsta poljupca sto ga mukarac daje pravoj zarunici. Tko bi rekao da je Arthur tako dobar glumac, pitala se, pomalo omamljena. Neoekivan izljev lane ljubavi tako ju je uznemirio da trenutak nije mogla govoriti. Kad se napokon uspjela pribrati, Arthur je ve iziao iz kupaonice. ula je prigueni zvuk peta njegovih elegantno ulatenih izama iz hodnika. - Hoete li jo nesto trebati, gospoo? - Ibbitts je pitao tonom koji je naglaeno sugerirao da je tako nesto posve nemogue. - Zapravo, postoji jo nesto. - Elenora je spustila ubrus na stol. - Molim vas, donesite mi raune kuanstva za protekla dva tromjeseja. Ibbitts je nekoliko sekunda s nerazumijevanjem zurio u nju. Zatim su njegovi obrazi postali tamnocrveni. Usta su mu se nekoliko puta otvorila i zatvorila prije nego je uspio progovoriti. - Kako molim, gospoo? - Mislim da sam bila posve jasna, Ibbitts. - Upravitelj poslova staroga grofa vodi raune kuanstva, gospoo. Ja ih nemam. Samo vodim evidenciju o trokovima i tu informaciju dajem gospodinu Ormesbyju. - Shvaam. U tom sluaju, moda mi moete odgovoriti na neka pitanja. - Koja pitanja, gospojo? - oprezno upita Ibbitts. - Gdje je kuharica? - Dala je otkaz prije nekoliko mjeseci, gospojo. Nisam joj uspio nai zamjenu. No ini se da se Sally dobro snalazi u kuhinji. - Sally doista veoma marljivo radi, ali ona nije kuharica. - Nadam se da u uskoro preko neke agencije nai novu kuharicu - proguna Ibbitts. - Doista? - Elenora ustane i zaputi se prema vratima kuhinje. - Kamo idete, gospojo? - upita Ibbitts. - Porazgovarati sa Sally o pitanjima kuhinje. U meuvremenu, predlaem da se usredotoite na zapoljavanje nove kuharice i jo jedne slukinje. O, da, trebat e nam i dva vrtlara. Ibbittsove su se oi smraile od gnjeva, ali nita nije rekao. Elenora je osjetila jezu izmeu svojih lopatica kad mu je okrenula lea i ula u kuhinju.

38

GIGA

10
Ubojica je napravio jo jednu promjenu na tekom stroju od eljeza i mjedi, a potom se odmaknuo kako bi prouio svoje djelo. Bio je tako blizu. Rijeio je posljednju veliku zagonetku u drevnom lapidariju, onu sto je njegov prethodnik nije uspio odgonetnuti. |edna ili dvije zavrne prilagodbe i naprava e biti dovrena. Uskoro e golema mo Jupiterova gromovnika biti pod njegovom kontrolom. Njegovim je tijelom prostrujalo grozniavo ushienje, vrelo i isto poput alkemiareve vatre. Cijelo njegovo bie treperilo je od iekivanja uspjeha. Pogledao je na sat. Uskoro e svanuti. Proao je laboratorijem, gasei lampe. Potom je uzeo fenjer i uao u kriptu. Otkrio je da postoje dva tajna ulaza u laboratorij. eljezni kavez sto se sputa iz drevne opatije odozgo prilino je koristan, ali ga nije volio esto rabiti jer se bojao, jednako kao i njegov prethodnik, da bi esta uporaba izazvala znatielju onih koji ive u blizini. Istina, veina ljudi u okolici boji se opatije, vjerujui da je opsjednuta duhovima. Ali neka smiona osoba mogla bi potisnuti strah ako bi sluajno opazila dobro odjevenog dentlmena koji svake noi ulazi i izlazi iz kapelice. Stoga je ubojica eljezni kavez uvao za one prigode kad mu se urilo. Izgubljena je rijeka sigurniji, mada i naporniji, put za njegove redovite none odlaske u laboratorij. U stranjem dijelu kripte voda je zapljuskivala tajno podzemno pristanite. Uao je u jedan od malenih, plitkih amaca sto ih je ondje drao. Oprezno balansirajui, spustio je fenjer na pramac i podigao motku. Snano odguravanje dovelo je amac do struje davno izgubljene rijeke. Plovilo je lagano plutalo po tamnoj, smrdljivoj vodi. Ubojica je s vremena na vrijeme morao unuti kako bi izbjegao drevne kamene mostie ispod kojih je prolazio. Putovanje je bilo sablasno, jezovito. Premda je dosad ve mnogo puta proao istim putem, nije vjerovao da bi se ikad mogao naviknuti na neprobojnu tminu i odvratan smrad. No tjeila ga je spoznaja da je njegov prethodnik nebrojeno puta na isti neobian nain dolazio i odlazio iz tajnog laboratorija. Sve je to dio njegove velike sudbine, mislio je. Na vidiku se pojavio jedan od drevnih ostataka sto su se pruali du obala rijeke. Svjetlost fenjera poigravala je po mramornom reljefu djelomino potopljenom u blato. Prikazivao je udno boanstvo s neobinim pokrivalom za glavu. Lik je prikazan kako ubija velikoga bika. Mitra, prema primjedbama u dnevniku njegova prethodnika, tajanstveni gospodar rimskog kulta koji je neko bio rasprostranjen u ovom kraju. Ubojica je skrenuo pogled onako kako je inio kad god bi naiao na jedan od tih starih kipova. Optuujui pogledi u tim slijepim oima uvijek su u njemu izazivali nelagodu. Bilo je kao da ti stari bogovi mogu vidjeti mjesto duboko u njemu gdje se pjeni i kljua neobina energija koja raspiruje njegovu genijalnost; kao da razumiju da on nema potpunu kontrolu nad njome.

39

GIGA

11
Iduega dana, nesto iza deset sati uveer, Elenora je stajala s Margaret i Bennettom Flemingom u sklonitu od niza palmi posaenih u lonce. - Prvi je ples od kritine vanosti - objanjavao je Bennett, procjenjujui mnotvo i mudro se drei. -Moramo se pobrinuti da to bude s pravim dentlmenom. Elenora je virila izmeu listova palme. Odaja je bila obasjana svjetlou iz viseih svijenjaka. Cijeli jedan zid bio je pokriven zrcalima u kojima se odraavao sjaj bljetavog prizora. Elegantno, po posljednjoj modi odjevene dame i gospoda smijali su se i ogovarali. Otmjeni su parovi lebdjeli po plesnom podiju. Glazba se slijevala s balkona na kojem su se nalazili glazbenici. Malena vojska slugu u plavim livrejama provlaila se izmeu uzvanika nosei pladnjeve ampanjca i limunade. - Ne shvaam zasto ne mogu najprije plesati s vama - Elenora ree Bennettu. im je upoznala Bennetta Fleminga, zakljuila je da joj se veoma svia. Jedan pogled na njegovo krupno tijelo i iskrene oi objasnio joj je zasto Arthur ima povjerenja u njega. Bennett Fleming je ostavljao dojam jednog od onih rijetkih, dobrodunih, postojanih ljudi na koje se ovjek moe osloniti u kriznim trenucima. - Ne, ne, ne, to nikako ne bi valjalo - uvjeravao ju je Bennett. - Onaj koji bude prvi uspostavit e odreeni standard, shvaate. Bez obzira tko e to biti, mora imati mo da vas odmah uini otmjenom. Margaret ga je promatrala s otvorenim divljenjem. - Kako znate te stvari, gospodine? Bennett je porumenio. - Moja je pokojna supruga bila dama koja je uivala u zadovoljstvima otmjenog drutva. ovjek naui neke stvari kad je oenjen strunjakinjom. - Da, naravno - promrmlja Margaret. Posegnula je u torbicu i izvadila maleni notes i siunu olovku. Bennett se namrti. - Sto radite? - Piem biljeke - vedro e Margaret. -- Zasto, za ime svijeta? - Za moj dnevnik. Elenora je potisnula smijeh. Pitala se sto bi Bennett rekao kad bi znao da Margaret provodi istraivanje za svoj novi roman. - Shvaam. - Bennett skupi obrve, popije gutljaj ampanjca i zauzme stav ovjeka koji se priprema za odlazak u bitku. - Kao sto sam govorio, pitanje kojemu dentlmenu treba omoguiti privilegiju da bude prvi izrazito je vano. -Hmm - promrmlja Elenora. - Proces biranja uvelike podsjea na onaj za biranje prvog ljubavnika. Bennett se zagrcnuo svojim ampanjcem. - Poput procesa biranja ljubavnika - tiho je ponovila Margaret, mahnito zapisujui u svoj notes. - Da, svia mi se ta usporedba. Tako sve zvui veoma intri-gantno, zar ne? Bennett je zurio u nju. - Ne mogu vjerovati da ste to zapisali za svoj dnevnik. - Kasnije e biti zanimljivo za itanje, ne ini vam se? - Margaret mu je uputila vedar osmijeh i spustila notes u torbicu. Bennett je oito odluio da nee odgovoriti na to pitanje. Svoju je pozornost ponovno usmjerio na plesni podij. Odjednom se razvedrio od oitog olakanja. - Eno ga - objavio je tihim glasom. - Koga? - upita Elenora. - ovjeka koji e vas prvi odvesti na plesni podij. - Bennett uzdigne bradu. Elenora je slijedila njegov pogled i ugledala visokog mukarca otmjena izgleda u plavom kapu-tiu koji je stajao kraj francuskih vrata sto su vodila u vrtove. inilo se da je kasnih pedesetih godina. Razgovarao je s nekim drugim mukarcem. Nesto u njegovu dranju i izrazu lica jasno je govorilo da mu je ivopisna scena oko njega beskrajno dosadna.
40

GIGA

- Tko je on? - upita Margaret. - I zasto kaete da je on pravi izbor za Elenorina prvog plesnog partnera? - To je lord Hathersage - objasni Bennett. - On je bogat ovjek s dobrim vezama u drutvu. Njegova je ena umrla prije dvije godine, ali mu nije podarila nasljednika, pa svi smatraju da trai novu mladenku. - U tom sluaju, zasto bi elio plesati sa mnom? -znatieljno upita Elenora. - Ja sam, navodno, zaruena. - Hathersage je poznat po tome sto je krajnje izbirljiv kad je rije o damama - strpljivo e Bennett. -Zapravo, samog sebe smatra pravim znalcem. Pojavljivanje na plesnom podiju s njim privui e mnogo pozornosti. Svaki drugi mukarac u prostoriji silno e eljeti otkriti sto on vidi u vama. Ukratko, Hathersage vas moe uiniti uspjenom. - Sto ako se pokae da on ne eli plesati sa mnom? Bennettove je dobroudne oi prvi put obasjala iskra tajnog zabavljanja. - Ne oekujem nikakve probleme u tom smislu. Margaret mu je uputila brz, ispitivaki pogled. -Zasto mislite da e rado plesati s Elenorom? ak i na ovoj udaljenosti vidim da je on vjerojatno jedan od onih dentlmena koji pati od vika dosade. - Hathersage i Arthur su tijekom godina esto zajedno poslovali - ree Bennett. - Povrh toga, Hathersage Arthuru duguje veliku uslugu. Znatieljna, Elenora polako rairi svoju lepezu. -Ustruavam se pitati, ali ne mogu odoljeti. Kakvu vrstu usluge? - Arthur je genijalan kad je rije o investicijama. Prije est mjeseci vladalo je veliko zanimanje za rudarski pothvat u Yorkshireu. Arthur je znao da je projekt vjerojatno prijevara koja e katastrofalno zavriti. uo je da Hathersage kani kupiti udio u projektu, te mu je poslao poruku i upozorio ga da vjerojatno nije rije o mudrom ulaganju. Sve se raspalo malo nakon toga, i svi koji su sudjelovali izgubili su novac. Ali zahvaljujui Arthurovu savjetu, Hathersage je to izbjegao. Nema sumnje da je rudarski pothvat o kojem je Bennett govorio bio upravo onaj koji je unitio njezina ouha i nju ostavio bez nasljedstva, pomislila je Elenora. Kakva teta da Samuel Jones nije bio Arthurov prijatelj. S druge strane, Jones nikad nije bio od onih koji sluaju pametne savjete. Bennett ju je pogledao. - Mogu se pobrinuti za taj prvi ples, ali ono sto e se dogaati kasnije u potpunosti ovisi o vama. Kad se naete na plesnom podiju s Hathersageom, morate nastojati smisliti nesto duhovito za razgovor. Ako ga uspijete zabaviti, ak samo na trenutak ili dva, bit e zadovoljan. Elenora skupi nos. - Zbog vaih se rijei osjeam kao plaena kurtizana, a ne kao plaena pratilja, gospodine Fleming. Bennett se trgnuo. - Ispriavam se. - Plaena kurtizana, a ne plaena pratilja - tiho je ponovila Margaret. - Izvrsno. - Otvorila je svoju malenu biljenicu. - Nije vano. - Elenora se tiho nasmijala. - Dat u sve od sebe kako bih smislila nesto duhovito sto bih mogla rei lordu Hathersageu. Bennett je pozvao lakaja i poslao ga do Hathersagea s kratkom porukom. Pet minuta kasnije Elenora se nala na plesnom podiju. Smijeila se svojem visokom, prosijedom plesnom partneru. Hathersage je bio krajnje uljudan, ili je bilo jasno da, sto se njega tie, samo uzvraa uslugu. Iz ovakve se blizine jasno vidjela dosada na njegovu licu. Pitala se kako to da nije davno podlegao (ako tekom sluaju dosade. - Veoma je ljubazno od vas sto ste dopustili gospodinu Flemingu da vas na ovaj nain iskoristi, gospodine - rekla je. - Besmislice. Drago mi je da mogu pomoi - ree Hathersage, niim ne pokazujui da doista
41

GIGA

tako misli. - Uistinu nije tako teko plesati s privlanom enom. - Hvala vam - odgovorila je. Kako e, za ime svijeta, voditi razgovor s ovjekom koji oito eli biti negdje drugdje? - Moram vam rei da zavidim St. Merrynu - suho nastavi Hathersage. - Uspio si je nai zarunicu bez izlaganja naporima sezone. S druge strane, ja se nalazim u poloaju da moram trpjeti beskonaan niz budalastih mladih dama koje su tek izile iz kolske uionice. Njegovo ju je dranje poelo iritirati. - Rekla bih da je proces stvaranja dobre prilike jednako mukotrpan za mlade dame kao i za gospodu poput vas, gospodine. - Nemogue. - Izgledao je duboko povrijeen. -Ne moete zamisliti kako je teko mukarcu mojih godina i iskustva voditi razgovor s mladom djevojkom od sedamnaest godina. Malena stvorenja ele razgovarati samo o najnovijim Byronovim besmi-slicama ili posljednjim modnim detaljima iz Pariza. - Morate razmotriti situaciju iz perspektive mladih dama, gospodine. Uvjeravam vas, moe biti strahovito teko voditi razgovor s mukarcem koji je dovoljno star da vam bude otac, a mnogo biste radije plesali s privlanim mladim pjesnikom. Hathersage se nakratko doimao smetenim. Potom se namrtio. - Kako, molim? - Sto vie, s mukarcem kojeg jedino zanima va izgled, va dobar glas i vae nasljedstvo. Napravila je prijekoran zvuk. - Kada taj krajnje dosadan dentlmen ne pokae apsolutno nikakvo znanje o temama koje zanimaju mladu damu, pravo je udo da uope uspijeva voditi nekakav razgovor, nije li tako? ovjek zasigurno ne moe oekivati da e pouriti kui i u svoj dnevnik zapisati romantina sjeanja na takvog plesnog partnera, moe li? Uslijedila je zapanjena stanka dok je Hathersage razmiljao o njezinim rijeima. U njegovim je oima zablistalo iskreno zanimanje, vjerojatno protiv njegove volje. - Gdje vas je, dovraga, St. Merryn naao, gospoice Lodge? Uputila mu je svoj najblistaviji smijeak. - Budui da poznajete mojeg zarunika, nesumnjivo ste svjesni injenice da posjeduje izrazito logian um. Svoju je nadarenost za analiziranje i rezoniranje, naravno, primijenio na zadatak pronalaenja odgovarajue zarunice. - Logika i razum, je li? - Hathersage je sad ve bio fasciniran. - Kamo su ga te vjetine uputile u potragu za takvim uzorom vrlina? - Zaboga, pa u agenciju koja je specijalizirana za osiguravanje plaenih pratilja za najekskluzivnije prohtjeve, naravno. Hathersage se tiho nasmijao, oito odluivi sudjelovati u ali. - Ah, da, doista se zarekao da e uiniti ba to. - To je razuman pristup. Kad ovjek prijee na samu bit stvari, muevi i ene zapravo su doista pratitelji jedno drugomu, nisu li? - Do ovog trenutka nisam razmiljao o instituciji braka na taj nain, ali priznajem da u tome ima neega. - Samo pomislite na briljantnost St. Merrynove taktike, gospodine. U agenciji su mu ponudili izbor dobro obrazovanih dama od kojih sve imaju izvrsne preporuke i besprijekoran ugled. Umjesto da mora plesati sa svima njima i izdrati potencijalno dosadne razgovore, mogao je obaviti temeljita ispitivanja. - Ispitivanja. - Hathersage se nasmijei. - Kako pametno. - Ljepota procesa je u tome sto koristi objema stranama. Kandidatkinje za poloaj sto ga je nudio bile su u mogunosti ispitati njega. Time su bile poteene potrebe da moraju ugaati i zabavljati mnogu postariju gospodu koja nita ne znaju o najnovijim Byronovim djelima i jedino trae privlanu nasljednicu koja e im osigurati nasljednika. Hathersage ju je zaustavio nasred plesnog podija. U jednom je uasnom trenutku Elenora pomislila da je sve loe procijenila i zapoela pravu katastrofu. Tada je Hathersage zabacio glavu i glasno se nasmijao. Sve su se glave u prostoriji okrenule. Svi su se pogledi prikovali za njih.
42

GIGA

Kad je Hathersage dopratio Elenoru do Bennetta i Margaret, red gospode koja su ekala da je zamole za ples protezao se od palmi sve do ulaza u prostoriju za kartanje. - Smatrajte da ste uslugu u potpunosti vratili -Bennett je rekao Hathersageu. - Upravo suprotno - ree Hathersage, jo uvijek se smijui. - Ne pamtim kad sam proveo ovako zabavne trenutke.

43

GIGA

12
Arthur se objema rukama oslonio na ogradu balkona i u krcatoj dvorani pogledom traio Elenoru. Tek je prola pono, a on nije bio dobro raspoloen. Upravo je zakljuio jo jednu veer istraivanja koja je dala veoma malo rezultata. Istina, otkrio je dodatne informacije o jednoj od zagonetnih burmutica sto ih je traio, ali tako mnogo drugih pitanja ostalo je bez odgovora. Imao je neobjanjiv osjeaj da mu brzo ponestaje vremena. Trebalo mu je nekoliko minuta da nae Elenoru. Kad je napokon opazio njezinu blistavu tamnu kosu na drugoj strani plesne dvorane, shvatio je zasto ju je bilo tako teko nai: bila je okruena morem mukaraca, a inilo se da svi eljno nastoje privui njezinu pozornost. avrljala je na krajnje familijaran nain s krugom dentlmena koje nikako nije mogla upoznati prije dananje veeri. Ne samo to, ve je i njezina veernja haljina smaragdne boje i visokog struka imala previe dubok izrez, razotkrivajui preveliki dio njezinih mekanih grudi i njeno zaobljenih ramena. Blistala je poput nekog egzotinog dragulja, a bio je siguran da ga svaki mukarac u blizini prieljkuje. Gdje su Bennett i Margaret, pitao se. Oni bi trebali drati situaciju pod kontrolom. Dok je promatrao, jedan od gospode okupljene oko Elenore sagnuo se nad njezinim prstima u rukavici i poveo je na plesni podij. Ono sto je govorila svojem plesnom partneru moralo je biti izrazito duhovito, mrano je zakljuio Arthur. ovjek se cerio poput budale. Njegova veer je iz sata u sat postajala sve gora, mislio je. Pogled na njegovu lanu zarunicu kako se na plesnom podiju zabavlja s potpunim neznancem bio je posljednja kap. Oito je da su zbivanja u plesnoj dvorani posve izmakla kontroli. Odgurnuo se od ograde i zaputio se prema stubama. - Dopusti mi da ti estitam na tvojoj armantnoj zarunici, St. Merryne - zauo se poznati glas iza njega. Zastao je i osvrnuo se prema visokom mukarcu koji mu se pribliavao. - Hathersage. - Imao sam veliko zadovoljstvo da ranije pleem s gospoicom Lodge. Veoma neobina dama. -Hathersage je stao i pogledao plesae. Tiho se nasmijao. - Doista, ozbiljno razmiljam o tome da primijenim tvoju strategiju u vlastitoj potrazi za suprugom. - Kako to misli? - Pa, govorim o tvojoj sjajnoj zamisli da ispitam kandidatkinje za taj poloaj u nekoj agenciji koja se specijalizirala za osiguravanje plaenih pratilja, naravno. Arthur se ukoio. Zar je Elenora ispriala Hathersageu cijelu istinu o prijevari? Valjda nije. - Spomenula je agenciju? - oprezno je pitao. - Tako mi svega, to je bila najzabavnija pria sto sam je uo u posljednje vrijeme - odgovori Hathersage. - Sutra e svi govoriti o tome. Takva ivahna duhovitost dragocjena je vrlina u supruge, ba kao i kod bilo koje vrste pratilje. Elenora je Hathersageu rekla istinu, ali budui da |e bila tako nevjerojatna, on joj nije povjerovao, shvatio je Arthur donekle se opustivi. Ostatak pripadnika visokog drutva slijedit e Hathersageov primjer, pomislio je. Sve je u redu. - Doista je jedinstvena - ree Arthur. - Uistinu. - Hathersage je neznatno stisnuo oi. -Trebao bi pripaziti na nju, St. Merryne. Ne bih se iznenadio kad bih otkrio da neki od onih mukaraca koji se motaju oko nje ve kuje zavjeru kako e ti je preoteti. Prokletstvo. Je li mogue da i sam Hathersage razmilja o takvom pokuaju? Navodno je u potrazi za novom suprugom, a zasigurno je dovoljno imuan da zanemari financijsku situaciju dame. Ljutnja je obuzela Arthura. Borio se protiv nje snagom volje i dozom logike. Hathersage se samo zabavlja. - Ako me ispria, vjerujem da u posluati tvoj savjet i sii dolje kako bih zatitio svoje
44

GIGA

interese -mirno e Arthur. - Budi pripravan stajati u redu. Arthur je priekao da Elenorin partner dovede njegovu zarunicu s plesnog podija, a potom je siao u plesnu dvoranu. Nije imao namjeru stajati u redu. Meutim, iritiralo ga je jer je morao primijeniti silu i odreeni stupanj najobinijeg zastraivanja da bi se probio u Elenorin unutranji krug. Kad je napokon stigao do nje, inilo se da Elenora nije presretna sto ga vidi. Nakon sto se lagano trgnula od iznenaenja, uputila mu je uljudan, pomalo zagonetan smijeak. - Sto radite ovdje, gospodine? - pitala je tihim glasom, namijenjenim samo njegovim uima. Mislila sam da za veeras imate druge planove. Ponaa se kao da je on posljednja osoba koju veeras eli vidjeti, pomislio je. Svjestan nezadovoljne gospode oko njih, nasmijeio se na nain na koji se mukarac smijei dami koja mu pripada. - Kakvi bi planovi uope mogli biti vaniji od plesanja s mojom ljupkom zarunicom? - pitao je, sagnuvi se nad njezinom rukom. Uzeo ju je za ruku i odluno poveo prema plesnom podiju. - Gdje su Bennett i Margaret? - zareao je. - Otili su u prostoriju za kartanje prije otprilike sat vremena. - Prouavala ga je s blagom zabrinutou. - Sto se dogodilo, gospodine? Doimate se pomalo uznemirenim. - Nisam uznemiren, ljutim se. - Shvaam. Pa, doista mi ne moete zamjeriti sto nisam u mogunosti razlikovati ta dva stanja. U vaem sluaju, doimaju se nevjerojatno slinima. Nije se dao tek tako oraspoloiti. - Bennett i Margaret su trebali pripaziti na vas. - Ah, znai u tome je problem. Bili ste zabrinuti za mene. Pa, za to nema ba nikakve potrebe, gospodine. Uvjeravam vas, savreno sam sposobna voditi rauna 0 sebi. Pomislio je na skupinu gospode koja su je ranije okruivala. - Ne svia mi se pomisao da ste ostavljeni sami usred plesne dvorane, okrueni skupinom neznanaca. - Teko bi se moglo rei da sam bila sama, gospodine, i veoma brzo stvaram prijatelje. - Nije u tome stvar. Vi ste veoma sposobna ena, Elenora, ali ne moe se zanemariti injenica da nemate ba mnogo iskustva kad je rije o snalaenju u drutvu. - Prisjetio se Bennettova upozorenja. - Ove vode mogu biti izrazito opasne. - Uvjeravam vas, nema nikakve potrebe da se zabrinjavate zbog mene. To je jedan od razloga iz kojih ste se obratili agenciji kako biste angairali plaenu pratilju, ako se sjeate. Izmeu ostaloga, eljeli ste angairati enu koja poznaje svijet; takvu koja posjeduje odreeni stupanj zdravog razuma. - A to je drugi problem. - vre ju je stisnuo. -Sto vam je bilo kad ste Hathersageu rekli da sam vas naao u agenciji? - Bennett me upozorio da u Hathersageu morati rei nesto ime u ga zabaviti i privui njegovu pozornost. ula sam za vau poznatu izjavu od prije godinu dana, onu o tome da ete svoju sljedeu zarunicu potraiti u nekoj agenciji. Zakljuila sam da u najlake zabaviti Hathersagea ako spomenem vau malu alu. Upravo se tako dogodilo. - Hm. - Nije bio oduevljen, ali je morao priznati da ona ima pravo. Hathersage je Elenoru smatrao veoma zabavnom. - Tko vam je rekao za te moje primjedbe od prije godinu dana? - Oito su svi uli o njima. Zapravo, ini se da su postale dio vae osobne legende. Lecnuo se. - U ono sam vrijeme samo elio biti duhovit, rei nesto ime u sprijeiti saaljenje ili neeljena pitanja. - Razumijem. Ali kasnije, kad ste shvatili da vam treba dama koja bi mogla glumiti vau zarunicu, palo vam je na pamet da je zamisao zapravo prilino dobra, je li tako bilo? - Bilo je ili to ili angairanje profesionalne glumice - sloio se. - Nisam to elio uiniti od straha da bi je mogao prepoznati, ovaj - oklijevao je, traei diplomatski izraz - netko tko ju je vidio na pozornici.
45

GIGA

Opazila je njegovo kratko oklijevanje i uzdigla obrve. - Ili neki dentlmen koji je uivao u njezinim uslugama izvan pozornice? - Ne bih elio uvrijediti vau baku - suho je rekao. - Nitko se nee uvrijediti. Ona bi bila prva koja e priznati da su glumice i balerine uvijek uivale odreeni glas medu gospodom iz visokoga drutva. Laknulo mu je jer se inilo da nije nimalo osjetljiva ili gnjevna po tom pitanju. Kakvo je olakanje kad se moe otvoreno razgovarati sa enom, mislio je, 1 raspoloenje mu se prvi put te veeri poelo popravljati. S Elenorom se nije morao zabrinjavati zbog mogunosti da e nehotice uzrujati njezinu ensku senzibilnost. Ona je doista svjetska ena. - Unato tomu - nastavio je, sjetivi se sto je htio naglasiti - bilo bi bolje da niste spominjali moje izjave o tome da u izabrati plaenu pratilju za suprugu. Zbog toga e ljudi samo biti jo radoznaliji kad je rije o vama. - Ispravite me ako grijeim, gospodine, ali nije li to bio cilj ove varke? Vaa je elja da zaokupim pozornost drutva dok vi obavljate svoje privatne poslove, tono? Iskrivio je lice u grimasu. - Da. - ini se oitim da e se ljudi manje obazirati na ono sto vi radite ako budu zaokupljeni mojom malen-kou. - Dosta je - zareao je. - Imate pravo i ja priznajem poraz. Zapravo, nije mi jasno zasto sam se uope trudio zapoinjati ovu raspravu. Zasigurno sam na trenutak izgubio zdrav razum. No to je bila la, priznao je samom sebi. Zapoeo je malenu svau jer ga je gadno uznemirila mogunost da je Hathersage moda bacio oko na Elenoru. Pogled na druge mukarce koji su joj posveivali tako mnogo pozornosti uznemirili su ga iz razloga sto ih nije elio previe analizirati. Nasmijala se. - Za ime svijeta, gospodine, nitko zdrava razuma ne bi doista povjerovao da ste u agen-ciji potraili svoju buduu suprugu. - Ne, vjerojatno ne bi. Prijekorno ga je pogledala. - Doista, gospodine, morate se smiriti i usredotoiti na svoje poslove. Ja u se pozabaviti zadacima za koje me plaate. Vjerujem da se vai planovi dobro razvijaju? Palo mu je na pamet da je ona jedini dio njegova kompliciranog plana koji doista funkcionira. Veoma bi rado s njom raspravio o drugim aspektima cijele situacije, odjednom je pomislio. elio je s nekim razgovarati. Elenora je inteligentna, iskusna ena koju nije lako okirati. Stovie, sad je ve bio uvjeren da zna uvati njegove tajne. Takoer su mu oajniki trebale svjee ideje. Zabrinjavala ga je injenica da tijekom proteklih nekoliko dana nije nimalo napredovao. Bennett mu je savjetovao neka Elenori kae istinu. Moda to ipak nije tako loa ideja. Zaustavio se uz rub plesnog podija. Ignorirajui upitan izraz u njezinim oima, poveo ju je prema ostakljenim vratima sto su se otvarala na terasu. - Treba mi malo zraka - rekao je. - Doite, elio bih o neemu razgovarati s vama. Nije se protivila. No je bila ugodno svjea nakon sparine u krcatoj dvorani. Uzeo je Elenoru pod ruku i poveo je preko terase, dalje od svjetla. Spustili su se kamenim stubama u fenjerima osvijetljene vrtove. Neko su vrijeme hodali, a tada se on zaustavio uz. rub velike fontane. Paljivo je razmislio o svojim rijeima prije nego je zapoeo priu. - Nisam doao u grad kako bih osnovao jo jedan konzorcij investitora - polako je rekao. - To je samo pria sto sam je proirio kako bih prikrio svoje prave ciljeve. Kimnula je, ne pokazujui nikakav znak iznenaenja. - Imala sam osjeaj da u svemu tome ima jo neega. ovjek vae inteligencije i odlune naravi ne bi angairao damu da glumi njegovu zarunicu samo da bi izbjegao mogunost da mu se svaku raspoloivu mladu damu
46

GIGA

gura pod nos. Nevoljko se nasmijeio. - Ta primjedba samo pokazuje kako malo znate o takvim situacijama. Unato tomu, imate pravo. Angairao sam vas kako bih imao mira za obavljanje svojih pravih poslova. Uzdigla je bradu, iekujui. - A to bi bilo? Oklijevao je jo sekundu ili dvije zagledavi se u njezine bistre oi, a zatim je preostalo oklijevanje potisnuo u drugi plan. Svi su mu njegovi instinkti govorili da moe imati povjerenja u nju. - Pokuavam pronai ovjeka koji je ubio mojeg prastrica, Georgea Lancastera - ree. Na tu se vijest posve umirila, napeto ga promatrajui. No, ostala je nevjerojatno pribrana, s obzirom na njegove rijei. - Shvaam - neutralno e ona. Sjetio se kako ga je jednom nakratko smatrala odbjeglim luakom. - Sad me zasigurno doista smatrate ludim. - Ne. - Doimala se zamiljenom. - Ne, iskreno reeno, tako bizaran cilj doista objanjava vau prilino neobinu odluku da me angairate. Bila sam posve sigurna da ne obavljate poslove na uobiajeni nain. - Bez obzira o emu je ovdje rije - umorno je rekao - sigurno nije poslovanje na uobiajeni nain. - Priajte mi o smrti vaeg prastrica. Podigao je jednu nogu na rub fontane i oslonio se podlakticom na bedro. Trenutak je prouavao tamnu vodu, razmiljajui. - To je duga i zamrena pria. Poinje, rekao bih, prije mnogo godina, kad je moj prastric bio mladi od osamnaest godina. Te je godine proputovao Europu, a ve je i tada bio opsjednut znanou. Posljedica toga bila je injenica da je vei dio vremena provodio u drevnim knjinicama zemalja sto ih je posjetio. - Nastavite. - Dok je boravio u Rimu, naiao je na knjige i dnevnike tajanstvenog alkemiara koji je ivio prije otprilike dvjesto godina. Moj je prastric bio fasciniran onim sto je otkrio. - Kau da je granica izmeu alkemije i znanosti esto bila nejasna i teko raspoznatljiva - tiho ree Elenora. - To je istina. U svakom sluaju, moj je prastric u alkemiarevoj zbirci naiao na drevni lapidarij pod nazivom Knjiga o kamenju. Uzdigla je obrve. - Stari lapidariji su rasprave o maginim i okultnim svojstvima raznog dragog kamenja, nije li tako? - Tako je. Lapidarij o kojem je rije napisao je alkemiar osobno. Knjiga je bila uvezena u staru kou. Na naslovnici su se nalazila tri neobina tamnocrvena dragulja. Unutra se nalazila formula i upute za izradu naprave koja se zove Jupiterov gromovnik. Sve je bilo napisano u nekoj tajanstvenoj alkemiarskoj ifri. - Kako neobino. Koja je bila svrha tog stroja? - Navodno moe stvoriti snaan snop svjetlosti koji se moe koristiti kao oruje slino gromu. -Odmahnuo je glavom. - Okultne besmislice, naravno, ali to je bit alkemije. - Doista. - Kao sto sam rekao, moj je prastric u to vrijemi-bio mlad i neiskusan. Priao mi je da ga je veoma uzbudilo ono sto je otkrio u lapidariju. Prema alkemiarevim biljekama, tri crvena dragulja na naslovnici Knjige o kamenju bila su klju za stvaranje snane energije sto je naprava proizvodi. - Sto je uinio s lapidarijem? - Donio ga je u Englesku i pokazao ga dvojici mukaraca koji su mu tada bili najbolji prijatelji. Svu je trojicu fascinirala mogunost konstruiranja stroja.
47

GIGA

- Pretpostavljam da nisu bili uspjeni. - Moj je prastric rekao da, premda su uspjeli konstruirati napravu slinu crteu u lapidariju, nisu mogli dokuiti kako se dobiva neobina energija navodno skrivena u crvenim draguljima. Malo se osmjehnula. - To uope ne udi. Sigurna sam da su alkemiareve upute bile tek mahnito fantaziranje. Spustio je pogled na njezino lice u sjenkama. Njezine su oi bile tamna, zamamna jezera, daleko zagonetnija od bilo koje alkemiarske formule. Skuti njezine veernje haljine smaragdne boje blistali su na mjeseini. Morao se boriti protiv iznenadnog poriva da dotakne mekanu, njenu kou na njezinu zatiljku. Snagom volje usredotoio se na svoju priu. -Prastric mi je priao da su na koncu on i njegova dva prijatelja doli do tono istog zakljuka. Jupiterov gromovnik bio je plod mate. Odustali su od svojih eksperimenata s napravom, nakon sto su nauili lekciju o besmislenosti alkemiarskih istraivanja, i preli na ozbiljnija izuavanja prirodne filozofije i kemije. - Sto su uinili s draguljima i napravom sto su je konstruirali? - Napravu je zadrao jedan od trojice, navodno kao uspomenu na njihovo oijukanje s alkemijom. Sto se tie triju dragulja, odluili su ih umetnuti u tri burmutice kao simbol njihova prijateljstva i predanosti pravom putu moderne znanosti. - Za svakoga jedna burmutica? - Da. Kutijice su bile ukraene prizorima alkemiara na poslu. Stric George je rekao da su on i njegovi prijatelji osnovali maleni klub i nazvali ga Drutvo dragog kamenja. Oni su bili jedini lanovi. Svaki je uzeo kodirano ime povezano s astrologijom i dao ga ugravirati na svoju burmuticu. - To ima smisla - primijetila je. - Alkemija je uvijek bila vrsto povezana s astrologijom. Koja su imena izabrali? - Moj je prastric uzeo ime Mars. Drugi je ovjek izabrao ime Saturn. Trei je bio poznat kao Merkur. Ali mi nikad nije rekao prava imena svojih starih poznanika. Nije postojao nikakav razlog da ih spominje. Bio sam tek djeak kad mi je ispriao tu priu. - Pria je doista fascinantna - apne Elenora. - Sto se dogodilo s Drutvom dragog kamenja? - Njih su trojica neko vrijeme ostali bliski, razmjenjivali su biljeke o svojim istraivanjima i pokusima. Meutim, udaljili su se nakon nekog vremena. Stric George je spomenuo da je jedan lan Drutva umro dok je jo bio u dvadesetim godinama. Poginuo je u eksploziji do koje je dolo u njegovom laboratoriju. Drugi je ovjek jo uvijek iv, barem koliko je meni poznato. - Ali va je prastric mrtav - ree Elenora. - Da. Ubijen je u svojem laboratoriju prije samo nekoliko tjedana. Njezine su se obrve skupile kad se lagano namrtila. - Sigurni ste da je ubijen? Nije se radilo o nesretnom sluaju? Arthur ju je pogledao. - Netko mu je dvaput pucao u prsa. - Nebesa. - Elenora naglo udahne. - Shvaam. Gledao je vodu u fontani. - Veoma sam volio prastrica. - Iskreno mi je ao, gospodine. Suosjeanje u njezinu glasu bilo je pravo. Dirnulo ga je na neobian nain. Trgnuo se iz mranog razmiljanja i vratio na priu. - ovjek kojeg sam angairao da istrai zloin bio je beskoristan. Zakljuio je da je mojeg strica ubio provalnik kojeg je zatekao u svojem laboratoriju ili, jo vjerojatnije, mladi ovjek koji mu je asistirao u eksperimentima. - Jeste li razgovarali s mladim pomonikom? Stegnuo je eljust. - Naalost, John Watt je pobjegao u noi umorstva. Nisam ga uspio nai. - Oprostite mi, ali morate priznati da njegov nestanak potkrepljuje istraiteljevu teoriju. - Dobro poznajem Watta, i uvjeren sam da nikad ne bi poinio umorstvo.
48

GIGA

- Sto je s drugom teorijom? - pitala je. - Onom o provalniku? - Doista je postojao provalnik, ali nije se radilo o obinom lopovu. Veoma sam paljivo pretraio strievu kuu nakon njegove smrti. Nigdje nisam naao Knjigu o kamenju. - Stegnuo je aku na bedru. I njegova burmutica, ona s crvenim draguljem, takoer je nestala. Nije ukradeno nita drugo sto bi moglo biti vrijedno. Razmislila je o tome. - Jeste li sigurni? - Posve sam siguran. Vjerujem da je mojeg prastrica ubio netko tko se elio doepati lapidarija i burmutice. Zapravo, uvjeren sam da su te tri burmu-tice vani tragovi. Kad bih uspio nai dvije koje su pripadale strievim starim prijateljima, moda bih saznao nesto korisno. U posljednje vrijeme sva svoja nastojanja okrenuo sam u tom smjeru. - Jeste li imali sree? - Malo - rekao je. - Veeras sam napokon uspio doi do adrese postarijega gospodina koji bi mi moda mogao nesto rei o jednoj od burmutica. Jo nisam uspio razgovarati s njim, ali kanim to uskoro uiniti. Uslijedila je kratka tiina. Bio je svjestan glazbe i smijeha u plesnoj dvorani, ali se inilo da dopiru iz velike udaljenosti. Ovdje kraj fontane vladao je osjeaj privatnosti koji je graniio s intimnou. Cvjetni miris Elenorina parfema djelovao je na njegova osjetila i stezao miie u njegovu trbuhu. Shvatio je da ga obuzima spolno uzbuenje. Kontroliraj se, ovjee. Posljednje sto ti sada treba je takva vrsta komplikacije. - Kaete da ste odbacili istraiteljeve zakljuke -trenutak kasnije nastavi Elenora. - Jeste li stvorili neki vlastiti zakljuak po pitanju identiteta ubojice vaeg prastrica? - Ne ba. - Oklijevao je. - Barem ne takav koji bi imao smisla. - Vi ste ovjek logike i razuma, gospodine. Ako ste stvorili neku teoriju, bez obzira koliko bizarnu, vjerujem da ima ozbiljne temelje. - Ne u ovom sluaju. No priznajem da uvijek iznova razmiljam o primjedbi sto ju je iznio moj prastric kad mi je priao o svojim prijateljima i Drutvu sto su ga osnovali. - Sto je to bilo? - pitala je. - Spomenuo je da se jedan od triju lanova Drutva, onaj koji se prozvao Merkurom, zapravo nikad nije u potpunosti oslobodio svoje fasciniranosti alkemijom, premda se pretvarao da jest. Moj je stric rekao da je Merkur bio najpametniji od njih trojice. Zapravo, neko su vrijeme svi vjerovali da e ga jednoga dana slaviti kao drugog Newtona Engleske. - Sto se s njim dogodilo? Pogledao ju je. - Merkur je bio lan Drutva koji je poginuo u eksploziji u vlastitom laboratoriju. - Shvaam. Pa, to prilino oteava stvaranje zakljuka da bi on mogao biti ubojica, nije li tako? - ini ga prokleto nemoguim. - Uzdahnuo je. -Ipak, uvijek se iznova vraam na tu mogunost. - ak i da je jo uvijek iv, zasto bi ekao sve te godine i tek sada ubio vaeg prastrica, ukrao lapidarij i burmuticu? - Ne znam - jednostavno e Arthur. - Moda mu je tako dugo trebalo da otkrije tajnu dobivanja energije iz crvenih dragulja. - Ali nema nikakve tajne. - Rairila je ruke. -Prastric vam je rekao da je alkemiareva pria samo plod mate. - Da, ali stric George mi je rekao jo nesto polako e Arthur. - Nesto sto me veoma optereuje. Tvrdio je da je Merkur, premda neosporno briljantan, takoer pri kraju ivota pokazivao znakove mentalne nestabilnosti, moda ak i ludila. - Ah. - Zamiljeno je lupkala lepezom po dlanu. -Dakle, taj je Merkur moda poeo vjerovati u mo crvenih dragulja. - Da. Ali ak i da je bilo tako, sve se to veoma davno dogaalo. Merkur je ve dugo u grobu,
49

GIGA

bez obzira tko je on bio. - Moda je netko naiao na njegove biljeke ili dnevnike, te odluio nastaviti njegova istraivanja. Arthur je osjetio bljesak novog postovanja. - To je, gospoice Lodge, veoma zanimljiva teorija. Prekinuo ga je lagani, koketni smijeh neke ene. Zvuk je dopirao s druge strane visoke ivice. Muki je glas nesto promrmljao. - Da, vidjela sam je s Hathersageom - ree dama. - Gospoica Lodge je doista originalna, nije li? Ali ako mene pita, kod nje ima neeg veoma neobinog. - Delikatno se nasmijala. - U cijeloj situaciji, kad smo ve kod toga. - Zasto to kae, Constance? - pitao je mukarac. Zvuio je kao da se zabavlja, ali i radoznalo. - Meni se ini da si je St. Merryn naao izrazito intrigantnu zarunicu. Arthur je prepoznao glas. Pripadao je ovjeku po imenu Dunmere, lanu jednog od njegovih klubova. - Ha. - Constance se vie nije smijala. Sad je s gnuanjem otpuhnula kroz nos. - St. Merryn je sigurno ne namjerava oeniti. To je oito. Kad mukarac njegova poloaja u drutvu uzima enu, bira mladu nasljednicu iz ugledne obitelji. Svi to znaju. Ta je gospoica Lodge oito ve nekoliko godina na polici. Nitko nita ne zna o njezinoj obiteljskoj povijesti. Nadalje, sudei prema njezinu pona-anju i onomu sto sam ula o nainu na koji razgo-vara, rekla bih da nije nikakvo naivno nevinace. Arthur je spustio pogled i vidio da Elenora napeto slua razgovor s druge strane ivice. Kad je susrela njegov pogled, stavio je prst na usne, traei tiinu. Kimnula je s razumijevanjem, ali je opazio da se mrti. Uz malo sree, pomislio je, par koji ih ogovara otii e u drugom smjeru. - Ne bih se sloio - ree Dunmere. - St. Merryna se smatra pomalo ekscentrikom. Bilo bi sasvim u skladu s njegovim karakterom da izabere suprugu koja se ne uklapa u uobiajene kalupe. - Pazi sto ti kaem - odbrusi Constance - ima neeg veoma udnog u njegovim zarukama s gospoicom Lodge. Arthur je sad mogao uti korake na ljunku i tiho utanje skuta haljine. Toliko o mogunosti izbjegavanja susreta s Constance i Dunmereom. Zaputili su se prema fontani. - Moda je rije o ljubavi - ree Dunmere. - St. Merryn je dovoljno bogat da si to moe priutiti. - Ljubavi? - Ovog je puta Constancein smijeh bio otar i zloban. - Jesi li poludio? Ovdje je rije o St. Merrynu. Njegovim ilama tee led. Svi znaju da strast u njemu mogu probuditi jedino njegove investicije. - Priznajem da se ne ini kao da posjeduje neki jai romantini senzibilitet - sloio se Dunmere. - Bio sam u klubu one veeri kad je saznao da je njegova zarunica pobjegla s drugim. Nikad neu zaboraviti njegovu zapanjujue leernu reakciju. - Upravo tako. Svaki mukarac koji posjeduje imalo romantinog senzibiliteta krenuo bi u potjeru. - Bez uvrede, draga moja, ali zarunica koja je izdala svojeg budueg supruga s drugim mukarcem nije vrijedna riskiranja ivota u dvoboju. - Sto je s au St. Merryna? - otro e Constance. - Nije njegova ast bila na kocki - suho e Dunmere. - Bila je ugroena ast mlade dame. Budi uvjerena da u visokom drutvu ne postoji mukarac koji bi posumnjao u St. Merrynovu ast.

50

GIGA

- Ali prema svim priama, St. Merryn se ponaao kao da cijela stvar nije nita vie od izrazito dosadne predstave koja bi vie odgovarala Drury Laneu1. - Moda je on to tako doivljavao - zamiljenim e tonom Dunmere. - Gluposti. Kaem ti, St. Merryn je hladan popni leda. Zato one veeri nije krenuo u potjeru. I zato sam sigurna da bez obzira o emu je rije, ove nove zaruke nisu proizile iz ljubavi. Arthur je pogledao Elenoru i vidio da ona jo uvijek pozorno slua razgovor para. Meutim, po izrazu njezina lica nije mogao odgonetnuti sto misli Iz nekog ga je razloga to zabrinjavalo. - Draga moja Constance - prepredenim e glasom Dunmere - zvui kao da si na tei nain nauila lekciju o hladnoj naravi St. Merryna. Sto se dogodilo? Jesi li ga pokuala uiniti metom jednog od svojih sarmantnih zavodnikih planova, ali je on odbio ponudu tvojeg veoma primamljivog kreveta? - Nemoj biti smijean - brzo se obrecnula Constance. - St. Merryn me osobno nimalo ne zanima. Samo govorim ono za sto svi znaju da je istina. Svaki mukarac koji bi igrao karte u svojem klubu dok njegova zarunica bjei s ljubavnikom nema osjeaja. Stoga je nesposoban zaljubiti se. Constance i Dunmere su gotovo stigli do kraja ivice. Za trenutak ili dva stii e do njihove strane. Arthur se pitao ima li vremena odvesti Elenoru do drugoga kraja ivice. Prije nego je dospio znakom pokazati sto kani, ona je skoila na noge. Najprije je pomislio da e pobjei od susreta s traerskim parom. Zapanjio se kad mu je obavila ruke oko vrata i privinula se uz njega. Obavila mu je prste oko zatiljka, privukavi ga blie. - Poljubite me - naredila je aptom, bez daha. Naravno, pomislio je. Kako je lukavo shvatila da je najbolji nain suzbijanja glasina biti otkriven u strastvenom zagrljaju. Dama veoma brzo misli. Privukao ju je blie i pokrio njezina usta svojima. U sljedeem je trenutku posve zaboravio na malenu predstavu sto su je navodno priredili. Njegovim se tijelom proirila vrelina, snana i omam-Ijujua po svojoj estini. Bio je neodreeno svjestan Constanceina iznenaenog uzdaha i Dunmereova tihog smijeha, ali je oboje ignorirao u korist produbljivanja poljupca. Elenorini su se prsti naglo stegnuli na njegovim ramenima. Znao je da ju je iznenadila njegova nagla, estoka reakcija. Spustio je jednu ruku niz njezina lea, do mjesta gdje zapoinju obline bokova. Veoma ju je polako pritisnuo uz intiman prostor izmeu svojih nogu, od kojih je jedna jo uvijek bila podignuta na rub fontane. Taj mu je poloaj omoguavao da uza svoju erekciju osjeti mekou njezina trbuha. Slatka, vrela enja ispunila je donji dio njegova tijela. - No, no, no - mrmljao je Dunmere. - ini se da St. Merryn ipak nije onako hladan kako si vjerovala, draga moja Constance. Niti se ini da se gospoica Lodge pretjerano boji mogunosti da u njegovom naruju doivi sudbinu goru od smrti.

Drury Lane - ulica u Londonu, neko poznata po kazalitima 51

GIGA

13
Margaret se smjestila na udobnom sjedalu u koiji i s nadom se nasmijeila Arthuru. - Mislim da je sve veoma dobro prolo, nije li, gospodine? Arthur se naslonio na drugoj strani koije. uti sjaj unutarnje lampe stvarao je zagonetne sjenke na njegovu licu. - Da - ree svojim dubokim, mranim tonom. Ali gledao je Elenoru, a ne Margaret. - Mislim da smo veeras svi izvrsno odigrali svoje uloge. Lagani drhtaj strepnje, ili moda nesigurnosti, prostrujao je Elenorinim tijelom. Svim se silama usredotoila na krcate ulice i uspjela izbjei Arthurov zamiljen pogled. Namjera joj je bila da onaj poljubac u vrtu bude samo uvjerljiva predstava koja e uutkati traeve, nita vie. No, gotovo je odmah izgubila kontrolu nad situacijom. Jo uvijek nije shvaala sto se dogodilo. U jednom je trenutku poticala Arthura da je zagrli radi njihove malene publike; u iduem je osjeala ok i uzbuenje od vrha glave do nonih prstiju. Poljubac ju je veoma uznemirio i na neobian nain dezorijentirao. Zapravo, bila je sigurna da bi izgubila ravnoteu da je Arthur nije onako vrsto drao kad su se Constance i Dunmere pojavili na njihovoj strani ivice. Na zatiljku je jo uvijek osjeala marce od neobine reakcije. - Dobio si odvraanje pozornosti kakvo si elio -nastavila je Margaret, posve nesvjesna opasnih struja sto su prolazile kroza sjenke koije. - Svi na veeranjem balu obuzeti su radoznalou. Tako mi svega, jezici su jo bre radili nakon sto ste se vas dvoje vratili sa etnje po svjeem zraku na terasi. - Doista? - neodreeno e Elenora. - Da, doista - uvjeravala ju je Margaret. - Ne znam kako vam je to uspjelo, ali gospodin Fleming i ja sloili smo se da oboje izgledate poput dvoje ljudi koji su se upravo strastveno ljubili vani, u vrtovima. Zadivljujua gluma, moram rei. Elenora se nije usudila skrenuti pogled s nonili ulica. - Mmm. - I ja sam bio prilino zadovoljan rezultatima prizora u vrtovima - ree Arthur, a zvuio je ba poput kazalinog kritiara kojeg je veoma teko zado voljiti. Oajniki elei promijeniti temu, Elenora se vedro nasmijei Margaret. - Jesi li uivala u veeri? - O, da, veoma - sanjarski odgovori Margaret. Gospodin Fleming i ja mnogo smo vremena proveli raspravljajui o najnovijim romanima. Sluajno je veliki ljubitelj djela gospoe Mallory. Elenora je jedva uspjela prikriti koliko je to zabavlja. - Gospodin Fleming je oito mukarac koji posjeduje izvrstan ukus. - To je svakako i moje miljenje - sloila se Margaret. Arthur se namrtio. - Ve sam mnogo puta upozorio Bennetta da je njegova navika itanja romana zacijelo razlog iz kojeg ima tako nerealan, smijeno romantian stav o svijetu. Dvadesetak minuta kasnije koija se zaustavila ispred stuba St. Merrynove kue. Vrata je otvorio Ned koji se doimao veoma pospanim. Margaret je nadlanicom prikrila draesno zijevanje. Nebesa, iscrpljena sam nakon tako duge veeri. Ako biste me vas dvoje ispriali, vjerujem da u uzeti svijeu i poi ravno u krevet. Krenula je stubama na nain sto ga je Elenora jedino mogla opisati kao elastian korak mlade vedre djevojke. Margaret se nije doimala ni najmanje umornom. Zapravo, ne samo da je u njezinim pokre-tima opaala novu lakou, ve su joj i oi blistale. Elenora je jo uvijek razmiljala o Margaretinoj novoj, suptilnoj radosti kad je shvatila da je Arthur visoko podigao svijeu i, zamiljeno se mrtei, prou-avao prostoriju. - ini li vam se ovo predvorje nekako drukijim? - upita. Pogledala je oko sebe. - Ne, ne bih rekla.
52

GIGA

- Meni se ini. Boje se doimaju vedrijima. Zrcalo nije onako tamno, a kipovi i vaze ine se novijima. Iznenaena, malo je pozornije pogledala najblii mramorni kip. Potom se tiho nasmijala. - Ne optereujte se time, gospodine, nema nieg neobinog u novom izgledu. Ranije danas dala sam upute neka se ovo predvorje propisno oisti dok smo mi vani. Sudei po sloju praine na svemu, oito je prolo dosta vremena otkako je to zadnji put uinjeno. Pogledao ju je zamiljena izraza lica. - Shvaam. Iz nekog nejasnog razloga, osjeala je nelagodu zbog njegova pogleda. - Pa, ve je prilino kasno, nije li? - primijetila je, nastojei se ponaati uljudno i slubeno. - Najbolje da i ja poem u krevet. Jednako kao i Margaret, nisam navikla na ovako sitne sate. - elio bih razgovarati s vama prije nego poete gore - ree Arthur. To je bila naredba, a ne molba. Obuzeo ju je zloslutan osjeaj. Zar e je otpustiti zbog onoga sto se dogodilo u vrtovima? - Vrlo dobro, gospodine. Arthur pogleda Neda. - Poi na spavanje. Hval.i ti sto si ostao budan dok nismo stigli kui, ali to nije bilo potrebno. Savreno smo sposobni sami ui u kuu kad se tako kasno vratimo. Ubudue nas ne mora ekati. Potreban ti je odmor. Ned se doimao veoma iznenaenim ljubaznim rijeima svojega poslodavca. - Da, gospodine. Hvala vam, gospodine. - Brzo se udaljio. Elenora je trenutak kasnije ula kako se zatvaraju neka vrata u donjem dijelu kue. Ned se povukao u prostorije za poslugu. Predvorje se odjednom doimalo veoma skuenim i - nema druge rijei za to - intimnim. - Doite, gospoice Lodge. Razgovarat emo u knjinici. Arthur je uzeo svijeu i zaputio se hodnikom. Oprezno ga je slijedila. Je li ga uzrujalo pretjerano entuzijastino ponaanje tijekom onog poljupca? Moda bi mogla objasniti da je ona jednako iznenaena svojim dosad nepoznatim glumakim darom. Arthur ju je uveo u knjinicu i zatvorio vrata na nain koji se doimao izrazito konanim. Elenoru je obuzeo mraan osjeaj. Arthur je bez rijei odloio svijeu i zaputio se do kamina. Spustio se na koljeno i raspirio vatru. Kad je bio zadovoljan, ustao je, odvezao rubac oko vrata i bacio ga na oblinju stolicu. Potom je raskopao bijelu koulju tako da se pojavilo nekoliko kovrcavih dlaica na njegovim prsima. Elenora je silom otrgnula pogled s njegova vrata. Mora se usredotoiti, pomislila je. Njezino je radno mjesto u pitanju. Ne moe mu dopustiti da je tek tako otpusti samo zato sto ga je poljubila s malo ara. U redu, neka to bude previe ara, priznala je u sebi. Ovako ili onako, to nije njezina krivnja. Proistila je grlo. - Gospodine, ako ne odobravate moj prijedlog da se ranije veeras zagrlimo, ispriavam se. Meutim, moram naglasiti da ste me u prvom redu angairali zbog mojih glumakih sposobnosti. Podigao je bruenu bocu za konjak. - Gospoice Lodge- Takoer bih vas eljela podsjetiti da je moja baka bila profesionalna glumica. Ulio je konjak u dvije ae i ozbiljno kimnuo. - Da, u nekoliko ste prigoda spomenuli svoju baku. - Stvar je u tome, mogue je da sam naslijedila vie njezina glumakoga dara no sto sam oekivala, ako me razumijete. - Gestikulirala je svojom lepezom. -To bi objasnilo stupanj dramatinosti u mojoj, ovaj, izvedbi. Uvjeravam vas da je to mene iznenadilo jednako kao i vas. - Je li? - Pruio joj je au konjaka, a zatim se naslonio na kut pisaeg stola. Vrtio je sadraj svoje ae i zamiljeno je promatrao.
53

GIGA

- Da. - Uputila mu je, nadala se, umirujui smijeak. - Ubudue u svoju darovitost u tom podruju nastojati svesti na umjerenu razinu. - Uskoro emo se vratiti na temu vae glumako nadarenosti. Najprije elim dovriti raspravu sto ju je u vrtovima prekinuo onaj par koji voli ogovarati. - Oh. - Spustila je pogled na au koju joj je dao i zakljuila da joj treba nesto sto e joj dati malo snage. Ispila je dobar gutljaj estokog pia i umalo posve prestala disati kad je u grlu osjetila vatru. Bilo je kao da je progutala sunce. Arthur je oito opazio da nesto nije u redu jer je uzdigao obrve. - Moda biste trebali sjesti, gospoice Lodge. Poput kamena se sruila na kau i duboko disala. - Ovo je veoma jak konjak - jedva je izustila. - Da, jest - sloio se i podigao vlastitu au do usta. - Takoer je veoma skup. Mislim da ga je bolje polako pijuckati, a ne gutati. - Zapamtit u za ubudue. Kimnuo je. - No dakle, rekao sam vam da sam otkrio ime ovjeka koji bi mogao nesto znati o burmuticama. Kanim razgovarati s njim. Meutim, bio bih vam zahvalan ako imate neku ideju po pitanju pronalaenja pomonika mojeg prastrica, Johna Watta. - ovjeka koji je nestao u noi umorstva? - Da. Protekla tri dana obilazio sam mjesta na koja je zalazio, kavane i krme sto ih je preferirao, susjedstvo u kojem je odrastao, takve stvari. Ali zasad nisam otkrio nikakav trag. ini se kao da je jednostavno ispario. Elenora je razmislila o tome. - Jeste li razgovarali lanovima njegove obitelji? - Watt je siroe. Nema obitelji. - I posve ste sigurni da on nije ubojica? Arthur je poeo odmahivati glavom, ali je zastao i zatim rairio jednu snanu aku, s dlanom okrenutim prema gore. - Kad je rije o ljudskoj naravi, sve je mogue, ali ne vjerujem da je Watt negativac u ovom sluaju. Poznajem ga godinama. Poten je i marljiv. Stovie, bio je odan mojem prastricu, a on mu je vvjerovao i dobro ga plaao. Ne mogu zamisliti da bi Watt okrenuo protiv njega. - Nita nije ukrao te noi? Nije nestala srebrnina? -Ne. - Onda ste moda traili na pogrenim mjestima kad ste obilazili kavane i krme gdje je Watt obino susretao svoje prijatelje - polako e Elenora. - Gdje biste vi traili? - pitao je. - To se mene ne tie - oprezno e Elenora - i sam Bog zna da nemam ba nikakvog iskustva u rjeavanju zloina. Ali meni se ini da bi poten, marljiv ovjek, koji je pobjegao bojei se za svoj ivot, ali koji takoer nije uzeo nikakve dragocjenosti kako bi mogao platiti hranu i smjetaj, imao samo jedno na pameti. - A to bi bilo? - Sto prije nai posao. Arthur se nije pomaknuo. U oima mu se pojavilo razumijevanje. - Naravno - veoma tiho ree. -Zanemario sam oito. Ali ipak ostaje veliko podruje sto ga treba pokriti. Kako se u ovom gradu uope moe nai jednog ovjeka? - Jeste li sigurni da je sam? - Kako to mislite? - Rekli ste da je rije o mladom ovjeku bez obitelji. Postoji li, moda, negdje neka djevojka? Arthur podigne svoju au i polako joj nazdravi. -Izvrsna zamisao, gospoice Lodge. Sad kad ste to spomenuli, sjetio sam se jedne mlade slukinje u kuanstvu mojeg prastrica kojoj je Watt, inilo se, bio prilino prirastao srcu. Razgovarat u s njom odmah rano ujutro. Malo se opustila. Sad se doimao zadovoljnim. Moda je ipak nee otpustiti. Arthur se odmaknuo od stola i stao ispred vatre. Treperava svjetlost plamena pretvorila je
54

GIGA

konjak u bruenoj ai u tekui dragulj. - Slutio sam da e mi razgovor s vama pomoi razbistriti vlastite misli - rekao je trenutak kasnije. -Hvala vam na vaim zapaanjima i primjedbama. Njegova ju je pohvala grijala vie od vatre. Osjetila je kako rumeni. - Nadam se da e vam koristiti. Zelini vam sreu, gospodine. - Hvala vam. Trebat e mi, nema sumnje. -Nastavio je prouavati plamen kao da trai odgovore ili, moda, pronicavost. - Sada prelazimo na drugu temu o kojoj bih veeras elio raspraviti. Pripremila se. - Da, milorde? - Onaj poljubac u vrtovima veeras. vre je stegnula au. - Damine primjedbe o naoj vezi navele su me na pomisao da ona ne vjeruje da smo mi doista zarueni, gospodine. Palo mi je na pamet da e pripadnici visokoga drutva biti spremniji prihvatiti nau malenu zavjeru ako se proiri vijest da je naa veza proizila iz ljubavi. - To je bio vrlo lukav potez s vae strane - rekao je. - estitam vam na brzom razmiljanju. Osjetila je golemo olakanje, pa je na brzinu otpila maleni gutljaj konjaka. - Hvala vam, gospodine - rekla je, nastojei zvuiti profesionalno i kompetentno. - Dala sam sve od sebe kako bi se moja izvedba doimala realistinom. Okrenuo se i pogledao je oima koje su odraavale vrelinu vatre. Ponovno se stegnulo nesto duboko u njoj, ba kao i ranije u vrtovima, kad je uzvratio njezin poljubac. Opasno, zamamno uzbuenje nevidljivo je ispunilo zrak izmeu njih. Osjeala je da snane strasti koje odjekuju oko njih na njega djeluju jednako kao i na nju. aa konjaka u njezinoj ruci lagano je podrh-tavala. - Svakako ste postigli svoj cilj. - Odloio je svoju au na policu iznad kamina i sporim se, odlunim korakom zaputio prema njoj. Nije skidao pogleda s njezinih oiju. - Zapravo, trenutak me tako opinio da sam se pitao nije li to, moda, nesto vie od obine glume. Pokuavala je, ali nije se mogla sjetiti nikakvog inteligentnog odgovora na tu primjedbu. Samo je ondje sjedila, ukoena na rubu kaua, i gledala kako joj se pribliava. Zaustavio se tono pred njom i njeno joj uzeo au konjaka iz ruke. Odloio ju je na stol, ali nije skidao pogleda s njezina lica. Obuhvatio joj je ramena i podigao je s kaua. - Je li sve to bilo pretvaranje? - Palcem je preao preko njezinih rastvorenih usana. - Zar ste tako dobra glumica, gospoice Lodge? Barunasto struganje vrka njegova prsta po njezinim ustima ostavilo ju je bez daha. Lagan je pokret bio izrazito intiman. Obuzela ju je snana elja da je nastavi dodirivati. Nije mogla nai rijei. Dobra bi glumica mogla bezono lagati kad bi se za to ukazala potreba, podsjetila je sebe. Ali iz nekog neobinog razloga nije uspi-jevala zanijekati ono sto je znala da bi trebala zanije kati. Umjesto toga, vrhom je jezika dotaknula rub njegova palca. Tekstura njegove koe izazvala je predivan drhtaj u cijelom njezinom tijelu. Arthur se polako nasmijeio. Elenora je porume-njela. Nije mogla vjerovati da je to uinila. Odakle se stvorio poriv da ga okusi, pitala se, pomalo obuzela panikom. - Mislim da je to odgovor na moje pitanje. - Arthur joj je prstima obujmio zatiljak i spustio usta tako da su njegove usne lebdjele tik iznad njezinih. - Moram priznati da ni ja nisam glumio, veeras u vrtovima. - Arthure. Poljubio ju je kao da uiva u nekom zabranjenom eliksiru. Ali ona je ta koja veeras kua nepoznato, pomislila je. Grozniavi ushiti hujali su njezinim tijelom, izazivajui vrelinu i hladnou, i neobinu euforiju. Stegnula je prste oko njegovih ramena, grevito se drei za njega. Njezin je stisak shvatio kao poziv, pa je produbio poljubac. Kad je osjetila kako jezikom klizi du njezine donje usne, iznenadila se, ali se nije povukla.
55

GIGA

To je onaj stimulativni uitak za kojeg joj je baka priala da se moe osjetiti u naruju pravog mukarca. Ono sto je osjeala kad ju je Jeremy Clyde poljubio bio je samo plitak potoi u usporedbi s ovim divljim vodopadom osjeta. eljela se baciti preko ruba i potonuti do dna zagonetnog jezera. Arthur je izvadio ukosnice iz njezine kose, a njegovi su pokreti bili tako predivno intimni da je zadrhtala. Niti jedan mukarac nikad ranije nije raspustio njezinu kosu. Potom su se njegova usta nala na njezinu grlu. Osjetila je vrhove njegovih zuba. Njezinim je omamljenim umom proletjela Lucindina primjedba o Arthurovoj odbjegloj zarunici. Uasno ga se bojala. Arthur je dlanom njeno pokrio njezinu dojku. Osjeala je kako vrelina njegove koe probija finu zelenu svilu njezine haljine. Tiho je zastenjala i obavila mu ruke oko vrata. No umjesto da reagira vrim zagrljajem, on je progunao nesto tiho i prigueno, nesto sto je mogla biti psovka. Nevoljko je podigao glavu i malo je odmaknuo od sebe. Obujmio joj je lice dlanovima i kiselo se osmjehnuo. - Ovo nije ni vrijeme ni mjesto - ree. Glas mu je bio promukao od strasti i aljenja. - Ti ima jedin-stveni poloaj u ovom kuanstvu, ali to ne mijenja injenicu da si dio mojeg osoblja. Nikad nisam isko-ristio niti jednu enu koja je za mene radila, a sigurno ne kanim od tebe uiniti izuzetak. Na trenutak nije mogla vjerovati da ga je dobro ula. Jo uvijek je smatra samo dijelom osoblja zaposlenog u svome kuanstvu? Nakon ovog strastvenog zagrljaja? Nakon sto joj se povjerio i zatraio savjet o tome kako provoditi istragu? Naglo se vratila u stvarnost, a fina mrea senzualnog uitka i udnje sto ju je isplela oko sebe odjednom se raspala. Nije znala treba li biti bijesna ili posramljena. Zapravo, mjeavina gnjeva, frustrira-nosti i nelagode koja ju je obuzela ostavila ju je gotovo bez rijei. Gotovo, ali ne posve. - Oprostite mi, gospodine - ree, a svaka joj je rije bila isti led. - Nisam imala pojma da me smatrali samo dijelom svojeg osoblja - Elenora. Koraknula je unatrag, prisilivi ga da spusti ruke s njezina lica. - Ni u snu vam ne bih dopustila da prekrite svoja stroga pravila po pitanju dranja prema enama koje rade za vas. - Grom i pakao, Elenora Uputila mu je svoj najblistaviji osmijeh. Budite uvjereni da vie nikad neu zaboraviti gdje mi je mjesto. Sigurno ne bih eljela biti odgovorna za ponovno dovoenje tako plemenitog poslodavca u t.ako neprihvatljiv poloaj, gospodine. Njegova se eljust stegnula. - Pogreno tumaite moje rijei. - Meni se ine posve jasnima. - Napravila je djelu predstavu od gledanja na zidnu uru. Nebesa, ve je doista veoma kasno, nije li? - Spustila se u svoj najelegantniji naklon. - Ako vam veeras vie nisu potrebne moje usluge, zaeljet u vam laku no, gospodine. Stisnuo je oi, upozoravajui je. - Prokletstvo, Elenora. Zavrtjela se na peti, okrenuvi mu lea, i hitro se zaputila prema vratima. Njegovi su koraci bili dui od njezinih. Stigao je do vrata prije nje. U mahnitom je trenutku nastojala odluiti sto e uiniti ako joj preprijei put. No, nije ju pokuao sprijeiti u njezinu dostojan-stvenu izlasku sa scene. Umjesto toga, gracioznim je pokretom otvorio vrata i sagnuo glavu u podrugljivom naklonu. Dok je izlazila, visoko uzdignute glave, krajikom je oka opazila njegov zloban osmijeh. - Kad ovaj posao privedem kraju, gospoice Lodge, morat u, naravno, okonati vae zaposlenje u ovom kuanstvu - smireno je rekao. - Kada doe taj dan, uvjeravam vas, vratit emo se na ovaj razgovor i paljivo razmotriti kojim bi putem naa veza mogla krenuti u budunosti.
56

GIGA

Nemojte se nadati nekoj takvoj raspravi, milorde. Ne vidim nikakva razloga da ponovno ponudim ono sto je jednom odbaeno. Nije se usudila pogledati unatrag i vidjeti kako je reagirao na tu primjedbu. Stoga se prisilila da hoda, a ne tri, prema stubama. Proao je sat vremena prije nego je u hodniku ispred svoje spavae sobe ula njegove ravnomjerne, priguene korake. inilo se da zvuk odzvanja u ritmu otkucaja njezina srca. Zastao je pred njezinim vratima. Napetost je bila nepodnoljiva. Hoe li tiho pokucati? Naravno da nee pokucati, ni tiho ni bilo kako. Upravo joj je jasno stavio do znanja da ne bi uinio nita tomu slino. No, osjeala je njegovu nazonost s druge strano vrata i odjednom je znala, jasno kao da mu moe itati misli, da razmilja o kucanju, intenzivno razmilja. Nakon nekog vremena ula je kako se hodnikom udaljava prema vlastitoj spavaoj sobi.

57

GIGA

14
Elenora je veoma oprezno otvorila oi. Uvelike joj je laknulo kad je ugledala zrake svjetlosti sto su dopirale kroz pukotinu izmeu draperija, sto je znailo da je jutro napokon stiglo. Sat na nonom ormariu pokazivao je devet i petnaest. Iznenadila ju je spoznaja da se konano uspjela naspavati. inilo joj se da je vei dio noi provela rastrzana udnim snovima i dugim, nemirnim trenutcima nesanice tijekom koje je stotinjak puta iznova proivljavala poljubac u knjinici. Odgurnula je pokrivae, te navukla papue i kuni ogrta. Brzo se umila, lecnuvi se pri dodiru s ledenom vodom. Kad je zavrila, podigla je kosu u urednu punu i stavila istu bijelu kapicu. Potom je prila ormaru i pogledala haljine sto su ondje visjele. Lijepa nova odjea sto ju je naruila kod krojaice gospoe Egan pozitivna je strana ovog zaposlenja, mislila je. Premda joj nee nimalo koristiti kad prijee na sljedee radno mjesto. Veoma je malo vjerojatno da e bilo tko od njezinih buduih poslodavaca htjeli zaposliti profesionalnu pratilju koja se odijeva po posljednjoj modi. Kao sto je oekivala, krojaica je vie nego spremno pristala na diskreciju po pitanju situacije u kojoj se nala njezina nova muterija. No s druge strane, svaka ambiciozna krojaica imala bi dovoljno zdravog razuma da se kloni ogovaranja kad je rije o njezinoj zaradi, mislila je Elenora. Sto se tie njezine vlastite situacije, Elenora je odluila da se nee optereivati problemom svoje budue garderobe. Uz malo sree, nee biti ba mnogo novih poslodavaca ili radnih mjesta, mislila je, posegnuvi za vedrom uto-naranastom jutarnjom haljinom, obrubljenom svijetlozelenim vrpcama. Zahvaljujui trostruko veoj plai i bonusu sto e joj ga St. Merryn isplatiti, imat e gotovo dovoljno novca za otvaranje malene knjiare kad ode iz njegova kuanstva. Bude li imala sree sa svojim sljedeim radnim mjestom, jo est mjeseci rada osigurat e joj dovoljno sredstava za opskrbu knjiare najnovijim izdanjima. Tada e napokon biti slobodna i neovisna. Dok se odijevala, silom se usredotoila na svojti blistavu budunost umjesto na Arthurove vrele poljupce. Kad je nekoliko minuta kasnije otvorila vrata svoje spavae sobe, hodnik je bio prazan. Pitala se je li Arthur ve siao na doruak. Bez obzira na ono io se dogodilo prethodne veeri, shvatila je da se raduje sto e ga jutros ponovno vidjeti. Tiho je krenula prema stubitu, pazei da ne stvara buku kako ne bi probudila Margaret. Okrenula se u dnu stubita i pola hodnikom prema stranjem dijelu kue. Duboko je udahnula, uzdigla bradu, zauzela uzno-sito dranje i uplovila u blagovaonicu kao da se prethodne veeri ba nita nije dogodilo. Njezina je predstava bila uzaludna. Prostorija je zjapila prazna. Toliko o pokazivanju Arthuru da su njegovi poljupci posve nevani. Uzdahnuvsi, zaputila se u smonicu i sila uskim stubama kat nie, gdje se nalazila kuhinja. Njezini su koraci bili posve neujni. Zakljuila je da e joj jutros biti dovoljna alica aja i krika toplog prepeenca. ula je priguene glasove ba kad je stigla do dna stuba. Dopirali su iza zatvorenih vrata. Odmah ih je prepoznala. Ibbitts i slukinja Sally. - Prestani s tim prokletim cmizdrenjem, glupavo stvorenje - tiho je reao Ibbitts. - Uinit e kako ti kaem, ili e se ponovno nai na ulici. - Molim vas, nemojte me tjerati da to uinim, gospodine Ibbitts. - Sally je jecala. - Pregledati osobne sutvari gospoice Lodge dok sam raspakiravala njezinu krinju bilo je drukije. Nije mi se svialo, ali barem joj nisam nikako naudila. Ovo je nesto drugo. Ako me prisilite da ukradem njezin zgodni maleni sat, mogli bi me uhititi i objesiti. - Ha. ak i kad bi te uhvatio na djelu, St. Merryn te ne bi predao istraiteljima. Sluio sam u dosta kuan-stava da bih poznavao vrstu poslodavca koji bi to uinio, a on nije jedan od njih.
58

GIGA

Ima previe meko srce. Ibbitts ne zvui kao da cijeni Arthurovu ljubaznost, zapazila je Elenora. - U najmanju ruku, otpustit e me bez preporuka. - Sally je glasnije zaplakala. - Znate kako mi je silno vaan ovaj posao. Ne tjerajte me da ga dovodim u opasnost. - Sigurno e izgubiti svoj dragocjeni posao ako ne uini kako ti se kae, curo. Ja u se za to pobrinuti. Sjeti se sto se dogodilo mladom Paulu kad mi nije htio dati moj dio zarade. Odmah je bio izbaen na ulicu, i to bez preporuke. Ne bih se iznenadio da sad zarauje za ivot kao lopov. Vjerojatno e ga objesiti do Boia. Elenora je sasvim jasno ula Sallyno jecanje. - Jednostavno ne mogu, gospodine. Ja sam dobra djevojka. Nikad nisam uinila nesto tako loe. Jednostavno ne mogu. - Dobra djevojka, je li? - Ibbitts se promuklo nasmijao. - Tvoja posljednja poslodavka ne misli tako. Izbacila te iz kue jer si zavela njezinog sina, nije li? Nala te na leima s nogama u zraku, a njezin je ljubljeni sin bio meu tvojim nogama, nije li? - Nije bilo tako - jecala je Sally. - Napao me, jesi. - Jer si ga izazivala. Kladim se da si mislila da e ti dati novca za tvoje usluge. - To nije istina. - Nije vano - odbrusi Ibbitts. - Ono sto treb.i pamtiti je injenica da nisi dobila preporuku, a oboje znamo da bi sad ve usluivala gospodu u uliicama da te ja nisam zaposlio. Sretna si sto uope ima posao. - Molim vas, gospodine. Uinila sam sve sto sic dosad traili, i dajem vam va dio od moje plae. Ne mogu uiniti to sto elite. Jednostavno ne mogu. Nije pravedno. Elenori je bilo dosta. Pritisnula je kvaku. S takvom je silinom gurnula vrata da su udarila u zid i odbila Iznenaeni, Ibbitts i Sally su otvorenih usta zurili u nju. Ibbittsove savrene crte lica iskrivile su se u masku bijesa. U Sallynu je pogledu rasla panika. Prinijela je ruku vratu i ispustila tih, prestraen zvuk, slian onomu sto ga stvara malena ptiica koja je ispala iz gnijezda. Elenora se okomila na Ibbittsa. - Vae je odvratno ponaanje neprihvatljivo. Smjesta ete pokupiti svoje stvari i odmah napustiti ovu kuu. Ibbitts se brzo pribrao, a njegova su se lijepa usta posprdno iskrivila. - Sto vi, dovraga, mislite, tko ste vi da se ovako upliete u moje stvari? Ovo je vjerojatno pravi trenutak da se poslui autoritetom sto joj ga prua njezina izmiljena uloga Arthurove zarunice, zakljuila je Elenora. - Ja sam budua gospodarica ovoga kuanstva -hladno je izustila. - I neu tolerirati vae prijezira vrijedne postupke. - Budua gospodarica, eh? - U Ibbittsovim se oima pojavio pakostan sjaj. Ali nije se okomio na nju, ve je palcem pokazao Sally neka ode. - Gubi se odavde, curo. Idi u svoju sobu. Kasnije u zavriti s tobom. Sally je problijedjela. - Da, gospodine Ibbitts. Pourila je prema vratima gdje joj je Elenora zatvorila put. - Oprostite, gospoice Lodge - preklinjala ju je drhtavim usnama. - Molim vas, pustite me da odem. Elenora joj je pruila rupi i koraknula u stranu. - Poi, Sally, obrisi suze. Sve e biti u redu. Sally niim nije pokazala da u to vjeruje. Zgrabila je vezeni rupi i njime pokrila lice kad je potrala iz prostorije. Elenora je ostala sama s Ibbittsom. Odmjerio ju je od glave do pete, promatrajui je s prijezirom koji bi vie odgovarao arogantnom dentlmenu iz visokoga drutva. - No dakle, gospoice Lodge, mislim da je
59

GIGA

vrijeme da ovdje nesto raistimo. Oboje znamo da nikad neete biti budua gospodarica ovoga kuanstva, zar ne? eludac joj se okrenuo, ali je zadrala bezizraajno lice. - Nemam pojma o emu govorite, Ibbitts. - Samo zato sto vas je njegovo gospodstvo u visokom drutvu uspjelo prikazati kao finu damu, nemojte misliti da ste mene prevarili. Vi ste obina plaena pratilja. U ovoj ste kui samo privremeno. Kad vas St. Merryn vie ne bude trebao, otpustit e vas ba kao bilo kojeg drugog lana osoblja ije mu usluge vie nisu potrebne. Elenoru su svrbjeli dlanovi. Imala je pravo kad je Arthura upozorila da e biti-teko prevariti poslugu. Njezina je jedina nada bila izvui se iz ovoga sukoba uz pomo blefiranja. - Oito ste prislukivali svojega poslodavca, Ibbitts - mirno je rekla. - Veoma runa navika, doista. A kako je esto sluaj kad netko prislukuje razgovore koji nisu namijenjeni njegovim uima, pogreno ste shvatili injenice. - Ha. Posve sam jasno shvatio injenice i vi to znate. St. Merryn vas je angairao u onoj agenciji, Goodhew i Willis, nije li? uo sam ga kako gospoi Lancaster pria o svojem planu. Plaa vas kako biste igrali ulogu njegove zarunice. Znate li sto vas to ini, gospoice Lodge? Glumicom. - Dosta je, Ibbitts - prasnula je. - Svi znamo kakve su glumice, zar ne? - Prezirno je puhnuo kroz nos. - Najvjerojatnije ete grijati krevet njegovoga gospodstva prije nego budete otputeni s ovoga posla. Ibbitts je cijelo vrijeme znao istinu, pomislila je. To je objanjavalo slabo prikriveni prijezir sto ga je opaala u njegovu dranju od trenutka kad je stigla. Ali sudei po nainu na koji je maloas poslao Sally odavde, jasno je da tu tajnu uva za sebe, zasigurno I ekajui dok je ne bude mogao upotrijebiti za svoju korist. Elenora je shvatila da im je zaprijetila katastrofa. Arthur e biti bijesan kad sazna da je batler upoznat s njegovim planom. ak bi mogao zakljuiti da treba odustati od strategije u kojoj ona glumi njegovu zarunicu. Ne bude li vie trebao njezine usluge, lako bi se do kraja dana ponovno mogla nai u uredima Agencije Goodhew i Willis. Pa, nita ne moe uiniti, osim poi naprijed. Ibbitts je odvratan ovjek. On mora otii iz ove kue, na ovaj ili onaj nain. - Imate pola sata za pakiranje svojih stvari, Ibbitts - veoma je mirno rekla. - Ja nikamo ne idem - procijedi Ibbitts. - A vi ovdje vie neete izdavati nikakve naredbe ako znate sto je dobro za vas. Odsad nadalje, gospoice Lodge, plesat etee kako ja sviram. Zurila je u njega. - Jeste li poludjeli? - Nisam poludio, gospoice Lodge, ve sam daleko pametniji no sto vi mislite. Ako me pokuate izbaciti iz ove kue, pobrinut u se da njegovo gospodstvo zna da mi je poznata njegova varka. - Ibbitts se podrugljivo nasmijao. - Stovie, rei u mu da sam to saznao od vas jer volite brbljati u krevetu. - To bi bio veoma opasan postupak, Ibbitts - mirno je rekla. - U svakom sluaju, St. Merryn vam ne bi vjerovao. Ibbittsov osmijeh vie bi odgovarao zmiji otrovnici. - Kad mu spomenem otmjene plave vrpce na onoj vaoj zgodnoj bijeloj spavaici, siguran sam da e povjerovati u svaku moju rije. - Znate kako izgleda moja spavaica jer ste primorali Sally da vam je opie. - Tako je, ali njegovo e gospodstvo pomisliti da je mogu tako tono opisati jer sam vas u njoj vidio, zar ne? ak ako i nasjedne na tu priu, sto se vas tie, teta e ve biti poinjena. Ako otkrije da njegovi planovi vie nisu tajna, odustat e od njih. A to znai da mu vie neete biti potrebni, gospoice Lodge. Nai ete se na ulici oko deset minuta nakon mene. - Vi ste veoma glup ovjek, Ibbitts. - Vi ste budala, gospoice Lodge, ako mislite da me se tako lako moete rijeiti. - Ibbitts se promuklo nasmijao. - No imate sree jer u se nagoditi s vama. Drite jezik za zubima po
60

GIGA

pitanju onoga sto ste ovdje uli prije nekoliko minuta, a ja njegovom gospodstvu neu rei da znam za vau spavaicu ili njegove tajne. - Zar doista mislite da u vam dopustiti da me ucjenjujete, Ibbitts? - Je, gospoice Lodge, postupit ete onako kako vam se kae, ba kao Sally i Ned, i bit ete zahvalni. - Cinino se nasmijao. - Tako zahvalni, zapravo, da ete mi plaati moju uobiajenu proviziju, ba kao i ostali. Prekriila je ruke. - Koliko tono iznosi vaa provi-zija? I- Sally i Ned mi daju pola svoje plae. - Sto dobivaju za taj novac? - Pa, mogu zadrati svoj posao, eto sto dobivaju. I vi ete pristati na moj zahtjev jer oboje znamo da vi moete mnogo vie izgubiti nego ja. - Je li? - Tako je, glupa kujo. - Usta su mu se iskrivila. -S ovim licem uvijek mogu nai novo radno mjesto. Ali nakon sto tebe izbace iz ove kue, vjerojatno vie nikad nee nai dobar posao. Oekujem da e, prije nego ova godina zavri, podizati suknju za pijanu gospodu oko Covent Gardena. Nije se potrudila odgovoriti na to. Okrenula se i izila u maleni hodnik. Pratio ju je tihi, okrutni Ibbittsov smijeh. Nala je Neda koji je tjeskobno stajao na vrhu kuhinjskog stubita. - Sto se dogodilo, gospoice Lodge? Sally kae da emo biti otputeni. -Ti i Sally neete izgubiti svoja radna mjesta, Nede. Ibbitts je taj koji e uskoro otii odavde. -Nee on. - Ned je alosno i rezignirano odmahnuo glavom. - Takvi ljudi uvijek na koncu pobjeuju. Pobrinut e se da nas oboje otpuste bez preporuka jer mu stvaramo ovakve nevolje. - Smiri se. Njegovo je gospodstvo pravedan ovjek. Kad mu objasnim situaciju, razumjet e. Bit e sve u redu s tobom i sa Sally. Ja sam ta koja e uskoro traiti novi posao, mislila je.. Bez obzira kako e se razrijeiti problem s Ibbittsom, ne moe se zaobii injenica da e St. Merryn, kad sazna da je njegova tajna u rukama podlog stvorenja kakav je Ibbitts, biti prisiljen okonati aradu. Pa, od poetka je znala da je ovo previe dobro da bi bilo istinito, nije li? Arthur je stajao na ulazu u konjunicu i gledao kako John Watt vilama prebacuje sijeno u pregradak. Mladi je ovjek izgledao posve drukije nego kad ga je Arthur zadnji put vidio. Dok je radio u kuanstvu Georgea Lancastera, Watt je uvijek bio ist i uredan. Koulja i hlae sto ih je danas imao na sebi najvjerojatnije su odjevni predmeti sto ih je nosio one noi kad je pobjegao. Nisu dobro podnijeli zahtjeve Wattova novog posla. est tjedana koritenja u konjunici pretvorilo je neko dobru odjeu u malo vie od poderanih, izrazito prljavih dronjaka. Watt je trakom od krpe vezao kosu na zatiljku. Znoj mu se cijedio niz elo. Ali u skladu sa svojom naravi, marljivo je radio, mada je bilo malo vjerojatno da mu novi poslodavac plaa onako velikoduno kao George Lancaster. - Zdravo, Watt - tiho e Arthur. Watt se naglo trgnuo i okrenuo, s uzdignutim vilama i panikom na licu. Zastenjao je kad je ugledao Arthura. - Znai, to ste vi, gospodine. - S mukom je progutao slinu i polako spustio vile, kao da je poraen. - Znao sam da ete me prije ili kasnije nai. Arthur poe prema njemu. - Zasto si pobjegao, Watt? - Sigurno znate odgovor na to, gospodine. - Watt Je prislonio vile na stijenku pregratka, prljavom rukom obrisao elo i uzdahnuo. - Bojao sam se da ete misliti da sam ja onaj koji je ubio gospodina Lancastera. - Zasto bih to mislio?
61

GIGA

Watt se zbunjeno namrtio. - Zato sto sam ja te noi jedini bio u kui s gospodinom Lancasterom. - Moj je prastric imao povjerenja u tebe. I ja ga imam. Kao i tvoja Bess. Watt se trgnuo. - Razgovarali ste s Bess? - Ona mi je rekla da si promijenio ime i zaposlio se ovdje u konjunici. Watt je nesretno zatvorio oi. - Nisam joj trebao rei gdje sam. Ali bila je tako zabrinuta za mene da sam joj morao rei da sam siguran. No, ona je potena djevojka. Valjda je bilo previe od nje traiti da lae za mene, osobito vama, gospodine. - Ne smije okrivljavati Bess. Nedavno sam obavio veoma dug razgovor s njom. Voli te svim srcem, i uvala bi tvoju tajnu da je mislila da ti elim zlo. Sigurno je da nikome drugome nije rekla, ak ni istraitelju koji ju je ispitivao. - Istraitelj ju je ispitivao? - Watt se uasnuo. - O, sirota moja Bess. Sigurno se smrtno uplaila. - Siguran sam da jest. Ali mu nije rekla da zna gdje si. Meni se povjerila samo zato jer sam je uvjerio da vjerujem u tvoju nedunost. Watt je nervozno grickao donju usnu. - Bess mi je rekla da istraitelj misli da sam ja ubio gospodina Lancastera. - Otpustio sam istraitelja nakon sto je doao do tog zakljuka. Znao sam da nema pravo. Wattove su se oi skupile od iznenaenja. - Zasto ste tako sigurni da ja nisam ubio gospodina Lancastera? - Zaboravlja da te ja poznajem ve godinama, Watt. Itekako sam svjestan injenice da ti nisi tip ovjeka koji bi postao nasilan. Ti si strpljiv ovjek, dugo ti treba da se naljuti i uvijek najprije dobro promisli. Watt je nekoliko puta trepnuo. - Ne znam kako da vam zahvalim, gospodine. - Moe mi zahvaliti - polako e Arthur - tako da mi ispria sve sto se dogaalo u danima prije umorstva mojeg prastrica, te da se prisjeti svake sitnici' one veeri kad je ubijen. Sat vremena kasnije, uvjeren da mu je Watt rekao sve sto je znao, poslao je mladog ovjeka natrag k njegovoj dragani i obeao mu da e on i Bess oboje dobiti posao na jednom od Lancasterovih imanja. Prije povratka u kuu u Rain Steetu svratio je jo u dom postarijeg poslovnog ovjeka kojeg je naslijedio od svojega djeda. Njegova je kua bila mrana i tiha. Sluge su se retale naokolo mranih izraza lica. - Lijenik kae da gospodin Ormesby nee doekati kraj tjedna - rekla mu je domaica, guvajui svoju pregau dok ga je vodila do spavae sobe u kojoj je njezin poslodavac leao na samrtnoj postelji. - Ljubazno je od vas sto ste se doli oprostiti. - To je najmanje sto mogu uiniti - ree Arthur. Pozornije je pogledao enu i shvatio da ve ima dosta godina. Ovo je vjerojatno posljednje radno mjesto sto ga je uspjela dobiti. - Je li se Ormesby pobrinuo za vau mirovinu? Oi su joj se rairile od iznenaenja kad je ula to pitanje. - Lijepo je od vas da pitate, gospodine, ali sigurna sam da je bio tako dobar i sjetio me se u svojoj oporuci. Ovo je dvadeset sedma godina da radim za gospodina Ormesbyja. Arthur je odluio provjeriti je li Ormesby svojoj domaici ostavio dovoljno da moe preivjeti. Ormesby i stari grof imali su mnogo zajednikog. Niti jedan od te dvojice nije bio poznat po velikodunosti. Elenora je stavljala svoje posljednje stvari u krinju kad je Margaret tjeskobno ula u spavau sobu. - Sto se, za ime svijeta, ovdje dogaa? - Margaret se zaustavila nasred sobe i Ijutito se zagledala u krinju kao da je to neprijatelj. - Sally me upravo prekinula usred prizora na kojem radim dva dana i tekla mi da se priprema za odlazak.
62

GIGA

- ao mi je sto moram rei da se St. Merrynov veliki plan raspada. - Ne razumijem. - Ibbitts zna zasto sam ovdje, i jasno mi je stavio do znanja da nee oklijevati bude li tu infor-maciju trebao upotrijebiti za vlastitu korist. Kad njegovo gospodstvo sazna da je njegov plan propao, vie mu nee trebati moje usluge. Zakljuila sam da je najpametnije spakirati stvari i pripremiti se za odlazak. - Ovo je apsurdno. - Teko. - Elenora uzdahne. - Priznajem da sam cijelo vrijeme imala osjeaj da je St. Merrynova arada osuena na neuspjeh. Uspravila se i pogledom prela po spavaoj sobi, svjesna neobinog osjeaja gubitka koji nije imao nikakve veze s financijskim pitanjima. Shvatila je da ne eli otii, i to ne samo zato sto to znai da e ponovno morati proi mukotrpan proces pronalaenja novog radnog mjesta. Nee joj nedostajati kua, ve neobjanjiva trepe-rava radost sto ju je obuzimala svaki put kad bi ula u neku prostoriju i ugledala Arthura. Smjesta prekini s tim plaljivim ponaanjem. Nema vremena za preputanje mranim mislima. Mora se usredotoiti na budunost. - Moja draga Elenora, ovo je strano - ustvrdi Margaret. - Posve sam sigurna da postoji nekakva pogreka. Ne smije otii. Molim te, nemoj donosili nikakve nepromiljene odluke prije nego razgovara s Arthurom. Sigurna sam da on to moe rijeiti. Elenora odmahne glavom. - Ne vidim kako bih mu ja i dalje mogla koristiti u njegovu planu. Cijeli je projekt ugroen zbog Ibbittsa. - Arthur je veoma domiljat. Uvjerena sam da e nai neki nain za nastavak. Zvuk koije na ulici naveo je Elenoru da prie prozoru. Pogledala je dolje i promatrala Arthura kako izlazi iz koije. Pod rukom je nosio velik paket i doimao se veoma ozbiljnim. - Grof se vratio - ree. - Najbolje da poem dolje i zakljuim cijeli ovaj sluaj. - Poi u s tobom - urno e Margaret. - vrsto vjerujem da e sve dobro ispasti. - Ne vidim kako bi moglo - ree Elenora, nastojei prikriti alosne emocije sto ih je osjeala duboko u sebi. - Njegovo gospodstvo vie ne treba moje usluge. - Dopusti da ti kaem, draga moja - nastavila je Margaret dok su silazile stubama - kad je rije o Arthuru, najbolje je ne pokuavati predvidjeti njegove postupke. Jedino sto se sa sigurnou moe rei o njemu je da kad jednom zacrta neki plan, gotovo je nemogue navesti ga da nesto promijeni. Pitaj bilo koga u obitelji. Sally i Ned su tjeskobno stajali u predvorju, tiho razgovarajui. Kad su ugledali Elenoru i Margaret,. prekinuli su razgovor. Oboje su izgledali prestraeno. - Sto je bilo? - upita Elenora. - Zar se jo nesto dogodilo? - Radi se o Ibbittsu, gospojo - ree Ned. - U ovom se trenutku nalazi u knjinici s njegovim gospodstvom. Tko zna kakve lai servira gospodaru. Margaret ih je sve mrko gledala. - Zasto misli da e St. Merryn povjerovati njemu, a ne Elenori? - Ne znam, gospojo - apne Sally. - Ali Ibbitts smijeio kad je ulazio u knjinicu. - Zadrhtala je. Ve sam ranije vidjela taj osmijeh.

63

GIGA

15
Arthur se nagnuo u svojem naslonjau i pozorno promatrao Ibbittsa dok je batler priao svoju priu. - Uvjeravam vas, nije poinjena nikakva velika teta, gospodine - zakljuio je Ibbitts, doimajui se posve iskrenim. - Neu dahnuti ni rijei o vaim tajnim planovima. - Doista? - Naravno da neu, gospodine. - Ibbitts je podigao svoju plemenitu bradu i ispravio iroka ramena. -Svim sam srcem odan vama. - Kae da je gospoica Lodge odala tajnu kad te pokuala namamiti u svoju spavau sobu? - Prirodno, nisam prihvatio poziv, gospodine, mada je na sebi imala samo bijelu spavacicu ukraenu malenim plavim vrpcama. Veoma ozbiljno shvaam svoje odgovornosti na poslu. - Shvaam. Ibbitts uzdahne. - Poteno reeno, ne biste trebali previe krivnje svaljivati na krhka ramena gospoice Lodge. - Zasto to kae? Ibbitts je pucketao jezikom. - Dama njezinih godina i drutvenog poloaja teko se moe nadati da e sklopiti ugledan brak, zar ne? Njezina vrsta nema drugog izbora, osim potraiti negdje drugdje kad je obuzme poriv, ako me razumijete. Vrata su se naglo otvorila. Elenora je ula ljutitim koracima. Margaret je bila odmah iza nje. - Ne sluajte niti jednu Ibbittsovu rije. - Elenora je ustro prela prostoriju. Bila je rumena od gnjeva.. - On je laljivac i ucjenjiva koji iskoritava drugu poslugu. Obavijestila sam ga da mora smjesta napu-titi ovu kuu. Arthur pristojno ustane. - Dobro jutro, gospoice Lodge. - Lagano se naklonio Margaret. Molim vas, sjednite, obje. Margaret je odmah sjela, a na licu joj je lebdio izraz iekivanja. - No, dakle, ovo bi trebalo biti zanimljivo - rekla je, ne obrativi se nikomu posebno. inilo se da Elenora nije ula njegovu ponudu da sjedne. Umjesto toga, zaustavila se ispred pisaeg stola, a oi su joj gorjele od bijesa. - Ibbitts prisiljava druge sluge da mu daju pola svojih plaa - ustvrdila je. - Toliko im naplauje kako bi im dopustio da zadre svoj posao. To je vrijedno prijezira. Sally i Ned su mi rekli da je to takoer razlog iz kojeg su domaica, kuharica i vrtlar otili prije nekoliko mjeseci, ostavivi ovo kuanstvo sa alosno malo osoblja. Ibbitts joj je uputio pogled saaljenja i odmahnuo glavom. - Bojim se da gospoica Lodge pati od sloma ivaca, gospodine. enska histerija, nema sumnje. Ve sam vidio takvu pojavu kod neudanih ena odreene dobi. Zain od ulja i octa katkad pomae. Elenora mu je uputila pogled posvemanjeg prijezira. - Zar nijeete ono sto sam rekla? - Naravno. - Ibbitts se ponosno uspravio. - Ako njegovo gospodstvo eli potvrditi moju neduznost po tom pitanju, samo mora ispitati poslugu. Posve sam siguran da e mu Sally i Ned rei da nita slino ne traim od njih. - Sally i Ned se vas uasno boje, Ibbitts - rekla je. - Rei e ono sto im vi naredite da kau. Zanimljivo je promatrati Elenoru kad kipti od pravednoga gnjeva, mislio je Arthur. Naalost, danas nema vremena uivati u tom prizoru. - Hoete li, molim vas, sjesti, Elenora? - tiho je rekao. - Povrh prijezira vrijednog ponaanja prema Sally i Nedu, Ibbitts vas je prislukivao - rekla je. - To je la. - Ibbitts se okrenuo Arthuru. - Ni u snu ne bih sluao privatne razgovore mojega poslodavca. Prislukivala vas je Sally gospodine, i odmah dola k meni s vijestima da je gospoica Lodge samo plaena pratilja. Prirodno, naredio sam njoj i Nedu da ute o vaim privatnim stvarima. Uinit e kako im se kae. Ja sam takoer spreman pomoi vam u vaim planovima kako god mogu.
64

GIGA

- Gluposti - kroza zube procijedi Elenora. -Pokuava okriviti Sally - Sjednite, Elenora - ponovi Arthur. Ovoga se puta u njegovim rijeima osjeao zapovjedni ton. Nevoljko ga je posluala. Ibbitts ju je zlobno pogledao. - Oprostite, milordc, no jeste li pogledali preporuke gospoice Lodge prije nego ste je izabrali za to mjesto? - Tvoje preporuke nisam pregledao - ree Arthur. - A oito nije ni Ormesby, zbog svojeg loeg zdravlja. - Uvjeravam vas, moje su preporuke izvrsne - brzo e Ibbitts. - Jer ste ih sami napisali, kladim se - promrmlj.i Elenora. - To je la - sikne Ibbitts. Opet pogleda Arthura. - Rado u vam pokazati pisma bivih poslodavaca, gospodine. Mislim da ete ih smatrati posve zadovoljavajuima. - To nee biti potrebno. - Arthur posegne za jednom od knjiga sto ih je donio sa sobom nakon posjeta Ormesbyju. - Dok sam se jutros vraao ovamo, malo sam pregledao ove knjige. Podaci za proteklu godinu govore mi sve sto moram znati i tebi, Ibbitts. Ibbitts je s nerazumijevanjem zurio u dnevnike. Sto je to, gospodine? - Rauni kuanstva. - Arthur otvori najnoviji dnevnik i prstom potrai podatak sto ga je ranije oznaio. - ini se da si sve do prolog mjeseca redovito podnosio zahtjeve za isplatu plaa za osoblje koje ukljuuje nekoliko osoba koje ovdje vie ne rade. -Pogledao je Ibbittsa. Meu njima su domaici, kuharica i vrtlari, a svi su oni otili prole jeseni. Ibbitts je koraknuo unatrag, oito zateen. - Tu je sigurno nekakva pogreka, gospodine. Arthur je zatvorio u kou uvezenu knjigu. Pogreka je u tome sto te nisam otpustio prije nekoliko mjeseci, Ibbitts. Meutim, sad namjeravam popraviti taj propust. Spakirat e svoje stvari i odmah napustiti ovu kuu. - Gospodine, sami ste rekli da je ovjek koji se bavi vaim raunima bolestan. - Ibbitts je bio bijesan i prestraen. - Sigurno je upisao pogrene iznose. - Bio je previe bolestan da bi iziao iz kue i sam vidio sto se dogaa, ali posve je svjestan onoga sto radi, vjeruj mi. Ovi su iznosi isplaeni tebi kako bi ti mogao platiti poslugu. Oito nisi obavijestio Ormesbyja kad su neki ljudi dali otkaz. Umjesto toga, nastavio si uzimati njihove plae. Zasigurno si taj novac spremio sebi u dep. elim da ode odavde u roku od sat vremena. Elenora skoi na noge. - Znala sam da ete ispravno postupiti, gospodine. Arthur uzdahne. - Molim vas, sjednite, Elenora. Stisnula je usta, ali je sjela. Ibbitts je bio zaprepaten. - Otputate me? - Naravno da te otputam. - Arthur posegne iza svojeg naslonjaa i povue barunastu traku zvona. -Ti si laljivac i ucjenjiva. Smatraj se sretnim sto te neu dati uhititi. Otvorila su se vrata knjinice. Ondje je stajao Ned, a doimao se prestraenim, ali odlunim. - Da, milorde? - ree. - Ibbitts vie ne radi u ovom kuanstvu. Otpratit e ga do njegove sobe gdje e spakirati svoje stvari. Pripazi da se ne poslui nekim komadom srebrnine dok izlazi iz kue. Je li to jasno? Ned je pogledom prelazio s Arthura na namrtenog Ibbittsa i natrag. Iz njegovih je oiju nestalo tjeskobe. - Je, gospodine - ree odlunijim tonom. - Ispratit u ga do stranjih vrata. Ibbittsovo se lice iskrivilo od bijesa i pakosti. Predlaem da pitate Neda i Sally za preporuke, milorde. Uskoro ete otkriti da vam ih ne mogu dati. Sally je dobila otkaz jer je dizala suknju nasljedniku svojeg poslodavca. Ned je otputen jer je stao na njezinu stranu kad je pokuala zanijekati svoj in.
65

GIGA

Nedove su se ake stisnule. Elenora je skoila sa svoje stolice. - Nimalo ne sumnjam u Sallynu i Nedovu verziju prie. Ibbitts je dokazao da nije vrijedan povjerenja. Arthur je protrljao korijen nosa. - Bio bih vam zahvalan kad biste ostali sjediti, gospoice Lodge. Ovo neprestano skakanje sa stolice prilino zamara. - Oprostite. Ponovno se spustila na stolicu, oito nevoljko. Arthur je vidio kako jedna njezina noga nestrpljivo lupka po sagu. Palo mu je na pamet da njezina kratka karijera plaene pratilje nije uspjela promijeniti njezin, oito prirodni nagon za izdavanje zapovijedi. Bez obzira na sve probleme sto ih je trenutno imao, to ga je zabavljalo. Elenori je oito bilo veoma teko prihvatiti injenicu da se mora pokoravati njemu. Usredotoio se na Neda. - Ti i Sally ostat ete na svojim radnim mjestima. Stovie, pobrinut u se da vam se smjesta vrati dio plae sto ste ga morali davati Ibbittsu. - Hvala vam, gospodine - zamuckivao je Ned, oito zapanjen. Arthur pokae prema vratima. - Kreni, Ibbitts. Dovoljno sam vremena potratio na to. Ibbittsova se eljust stisnula od bijesa. Prijetei je pogledao Elenoru dok je kraj nje prolazio. Arthur je priekao da Ibbitts stigne do vrata prije nego je ponovno progovorio. - Jo jedna stvar, Ibbitts - rekao je, spojivi prste pred sobom. - ini se da je dolo do neke zbrke po pitanju statusa gospoice Lodge u ovom kuanstvu. - Savreno dobro znam kakav je njezin status -proguna Ibbitts. - Ona nije nita vie od plaene pratilje. - Pogreno si to shvatio. - Arthur je govorio veoma mirnim glasom. - Kanim oeniti gospoicu Lodge. Ona e sigurno biti budua gospodarica ove kue. Ako pogrijei i pone iriti prie suprotne tomu, poalit e. Jesam li dovoljno jasan? Hitro je pogledao u stranu i vidio kako su se Elenorine oi rairile. Ibbitts je iskesio zube. - Vaa je stvar kako je elite zvati, milorde. - Da - sloio se Arthur. - Tako je. Sad moe ii. Ibbitts je bijesno iziao. Ned je poao za njim i zatvorio vrata, ostavivi Arthura samog s Margaret i Elenorom. -Dakle - ree Margaret. - Ovo je svakako bilo uzbudljivo. - S golemim se zadovoljstvom nasmijeila Elenori. - Rekla sam ti da e Arthur sve srediti. Sad moe rei Sally neka raspakira tvoju krinju. Arthur je u sebi osjetio hladnou. Pogledao je Elenoru, nastojei prikriti svoju reakciju. Spakirali ste se? - upita. - Da, naravno. - Proistila je grlo. - Mislila sam da vam moje usluge vie nee biti potrebne nakon sto otkrijete da Ibbitts zna da sam ja samo zaposlenica, a ne vaa prava zarunica. Margaret ga je pogledala. - Kad ga je Elenora pozvala na red, Ibbitts je rekao da zna sve o tvojem planu. Zapravo ju je pokuao ucijeniti, moe li vjerovati? Arthur se naslonio u naslonjau, razmiljajui o onome sto se upravo dogodilo. - Ibbitts je pokuao iznuditi novac od vas u zamjenu za utnju o vaem poloaju u ovoj kui? - Da. - Nije se zadravala na tome. - Ali to nije nita u usporedbi s odvratnim ponaanjem prema Sally i Nedu. Ja se mogu brinuti za sebe. Njih dvoje su mnogo ranjiviji. Arthur se pitao zna li ona koliko je rijedak njezin osjeaj odgovornosti meu onima koji se kreu u uglednim krugovima. U tom su svijetu sobarice rutinski dobivale otkaz ako bi zatrudnjele s nekim mukim lanom kuanstva, a postarija bi domaici bila otputena bez mirovine kad vie ne bi mogla izvr-avati svoje obveze. Elenora odmahne glavom. - Upozorila sam vas, gospodine, da e biti veoma teko, ako ne i nemo-gue, skrivati tajne pred poslugom. - Smatrao bih ljubaznou kad biste se suzdrali od ukazivanja na moje pogreke - blago e on.
66

GIGA

Porumenjela je. - Ispriavam se, gospodine. Uzdahnuo je. - Nije vano, bili ste u pravu. Njezine su se obrve zabrinuto skupile. - Doista ne vidim kako bih mogla ostati na ovom poloaju sad kad pokvarenjak poput Ibbittsa zna istinu. - Ja ne vidim nikakvog razloga za mijenjanje plana ree Arthur. - ini se da se sve odvija onako kako sam elio. Drutvo se usredotoilo na vas, a ja mogu slobodno - zastao je, sjetivi se da je Margaret jo uvijek ondje. - Obavljati svoje poslove. - Ali ako Ibbitts uspije rairiti glasine o mojem pravom statusu u ovom kuanstvu, va plan vie nee djelovati. Njezino uporno nastojanje da odustane od uloge za koju ju je zaposlio neoekivano je naruilo njegovu samokontrolu. - Meni se ini - ree, polako naglaavajui svaku rije - da ste vi moja jedina nada za ostvarivanje ovog plana. Stovie, s obzirom na prilino lijepu plau sto vam je dajem, mislim da imam pravo oekivati veoma uvjerljivu izvedbu. Slaete se? Margaret je zapanjeno trepnula na njegove otre rijei. Elenora je samo izluujue formalno naklonila glavu, stavljajui mu do znanja da je uzrujana, ali ne zastraena. - Naravno, milorde - suho je rekla. - Potrudit u se da vas zadovoljim. - Hvala vam. - Sto ga je, dovraga, natjeralo da se tako okomi na nju? On nikad nije gubio ivce. Margaret je urno nastojala izgladiti situaciju. -Doista, Elenora, ne smije se optereivati onime sto bi Ibbitts mogao rei. Tko bi u drutvu prije povjerovao batleru otputenom bez preporuka nego grofu od St. Merryna? Znam, ali on je svjestan injenice da je pria sto smo je servirali kao alu zapravo istinita. - ak i kad bi Ibbitts priao o tebi, time ti ne moe nauditi. Ljudi e smatrati da samo ponavlja priu -uvjeravala ju je Margaret. - Ima pravo - ree Arthur. - Smirite se, Elenora. Ibbitts nas uope ne treba zabrinjavati. - Valjda imate pravo - ree Elenora. Ali nije se doimala uvjerenom. Margaret uzdahne. - Pa, znai, to je rijeeno. Ostaje, Elenora. Elenora se namrti. - To me podsjetilo, ini se da nam nedostaje osoblja. Jo jedan problem sto ga treba rijeiti prije nego moe nastaviti sa svojom istragom, umorno pomisli Arthur. Uzeo je pero i posegnuo za listom papira. -Poslat u poruku nekoj agenciji. - Nema nikakve potrebe da gubite vrijeme na razgovore s nizom kandidata koje bi poslala agencija - ustro e Elenora. - Sally ima dvije sestre kojima treba posao. Jedna je, navodno, izvrsna kuharica. Druga e rado prihvatiti dunosti sobarice. Mislim da e se Sally sasvim dobro snai kao naa nova domaica. Isto tako, Ned ima ujaka i bratia koji su vjeti vrtlari. Njihov je posljednji poslodavac nedavno prodao kuu u gradu i otpustio sve zaposlene, pa ljudi trae posao. Predlaem da zaposlimo sve njih. Margaret pljesne rukama. - Nebesa, Elenora, ti se nevjerojatna. Zvui kao da si u potpunosti rijeila problem osoblja. Arthuru je tako laknulo sto se rijeio tereta pronalaenja nove posluge da je poelio zagrliti i poljubiti Elenoru. - U tom sluaju, sve preputam vama - rekao je umjesto toga, veoma slubeno. Samo je kratko kimnula, ali mu se uinilo da izgleda prilino zadovoljno. To je jedan hitan problem manje, pomislio je, a raspoloenje mu se poelo popravljati. - Ako biste me ispriali, moram poi gore i promijeniti haljinu. - Margaret ustane i zaputi se prema vratima. - Uskoro e stii gospodin Fleming. Danas poslije podne posjetit emo neke knjiare. Arthur ustane i poe do vrata kako bi ih otvorio za nju. urno je izila i nestala u predvorju. Kad se osvrnuo preko ramena i vidio da Elenora kani poi za njom, podigao je ruku.
67

GIGA

- Ako nemate nita protiv - tiho je rekao - elio bih s vama razgovarati o onome sto sam saznao od Johna Watta. Zaustavila se na pola puta do vrata, a lice joj se razvedrilo od uzbuenja. - Nali ste ga? - Da, zahvaljujui vaem prijedlogu da popriam s njegovom draganom. - Pogledao je na sat. - Prolo je etiri. Poslat u po koiju, pa emo se provoziti parkom. Kad nas vide zajedno, vjerovat e da smo doista zarueni, a mi emo moi nesmetano razgovarati.

68

GIGA

16
Bilo je pet sati kad je Arthur uveo elegantnu koiju kroz kapiju velikog parka. Dok je sjedila kraj njega, odjevena u novu plavu poslijepodnevnu haljinu i odgovarajui eir, Elenora se po tko zna koji put podsjetila da je samo plaena pratilja koja je angai-rana za igranje odreene uloge. Ali duboko u sebi nije mogla odoljeti iskuenju da se samo malo pretvara da je gluma postala stvarnost i da ju je Arthur pozvao na vonju jer uiva u njezinu drutvu. Prizor sto se pred njom pruao bio je ivahan i ivopisan. Proljetno je poslijepodne bilo sunano i toplo, a kao sto je obiaj u gradu, mnogi pripadnici visokoga drutva doli su u park kako bi vidjeli i bili vieni. Krovovi mnogih koija bili su sputeni kako bi se bolje vidjeli elegantno odjeveni putnici. Na oblinjoj je stazi nekoliko dentlmena jahalo na krasno dotje-ranim konjima. esto su zastajali kako bi pozdravili one u koijama, razmijenili traeve i oijukali s damama. Parovi koji su zajedno prolazili parkom zapravo su drutvu najavljivali da su planovi za sklapanje braka ve zgotovljeni ili da se o njima ozbiljno razmilja. Elenora se nije iznenadila kad je vidjela da Arthur upravlja uzdama na nain na koji je obavljao sve ostalo, s leernom, uinkovitom vjetinom i tihim autoritetom. Prekrasni, dobro dresirani konji trenutno su reagirali na njegov dodir. - Naao sam Watta u javnoj konjunici - ree Arthur. - Je li vam mogao iznijeti neke pojedinosti u vezi sa smru vaeg prastrica? - Watt je rekao da su on i stric George na dan uoi umorstva vei dio poslijepodneva proveli radei na nekim pokusima u laboratoriju. Nakon veernjeg obroka George se povukao u svoju spavau sobu na katu. Watt je takoer poao u krevet. Njegova se spavaa soba nalazila u prizemlju, blizu laboratorija. - Je li te noi nesto uo? Arthur mrano kimne. - Watt kae da je vrsto spavao, ali su ga probudili neki udni zvukovi i nesto sto mu se uinilo poput priguenog krika u laboratoriju. - Poao je istraiti? - Da. Stric George se katkad znao kasno nou vraati u laboratorij kako bi pogledao rezultate nekog pokusa ili nesto zabiljeio u svoj dnevnik. Watt se bojao da mu se nesto loe dogodilo. Ali vrata laboratorija bila su zakljuana. Watt je morao poi po klju sto ga je ostavio na svojem nonom ormariu. Dok je to inio, uo je dva hica iz pistolja. - Nebesa. Je li vidio ubojicu? - Ne. Kad je uao u laboratorij, nitkov je pobjegao kroz prozor. - Sto je bilo s vaim stricem? - Watt ga je naao kako lei u lokvi krvi na podu i umire. Elenora je zadrhtala pri pomisli na taj prizor. Kako uasno. - Stric George je jo bio pri svijesti. Promrmljao je neke rijei prije nego je umro. Watt kae da su mu se inile besmislenima. Zakljuio je da George ima neke neobine halucinacije, izazvane smrtonosnom ranom. - Sjea li se Watt sto je rekao? - Da - bezizraajnim glasom ree Arthur. - On kae da su posljednje rijei mojeg prastrica bile namijenjene meni. George je rekao: Reci Arthuru da je Merkur jo iv. Elenora naglo udahne. - Onda imate pravo, gospo-dine, ovo ima veze sa starim prijateljima vaeg prastrica i onim neobinim crvenim draguljima. - Da. Ali ja sam istraivao na temelju pretpostavke da je Merkur mrtav. - Usta su mu se stisnula. - Trebao sam biti pametniji, a ne donositi zakljuke bez ikakvih dokaza. Prouavala je njegova stegnuta usta. Njezine je ranije razdraenosti nestalo. - Recite mi, milorde, zar uvijek tako brzo na sebe preuzimate svu odgovornost kad nesto poe po zlu? Uputio joj je brz, namrten pogled. - Kakvo je to pitanje? Preuzimam odgovornost koja je moja.
69

GIGA

- I jo ponesto, mislim. - Opazila je kako dvije skupo odjevene dame u drugoj koiji promatraju nju i Arthura s izrazima lica koji podsjeaju na dvije make u potrazi za potencijalnim plijenom. Namjerno je nakrivila svoj otmjeni suncobran kako bi im zaprijeila pogled. - Za kratko vrijeme koliko vas poznajem postalo mi je jasno da ste previe navikli potivanju dunosti. Prihvaate svaku obvezu kao da ste predodreeni za to. - Moda je to zato sto jesam predodreen za odgovornost - suho e Arthur. - Kontroliram znatno bogatstvo i glava sam velike obitelji. Osim mnogih roaka, o meni na ovaj ili onaj nain ovise brojni zakupci, farmeri, sluge i nadniari. S obzirom na tu situaciju, ne vidim kako bih mogao izbjei potivanje dunosti. - Nisam eljela rei da biste trebali pokuati izbjegavati svoje obveze - brzo e Elenora. To ga je zabavljalo. - Drago mi je da me niste kanili kritizirati, jer moja mi intuicija govori da vi i ja imamo mnogo zajednikog kad je rije o nainu na koji osjeamo teinu naih odgovornosti. - O, ne bih rekla - Uzmite, na primjer, nain na koji ste danas pourili pomoi Sally. Niste se morali uplitati. - Besmislice. Vrlo dobro znate da se ne moe sluati tako opake prijetnje i utjeti. - Neki bi ljudi to bez ustruavanja uinili, uvjeravajui sebe da po tom pitanju ne snose nikakvu odgovornost. - Lagano je nategnuo uzde. - Mislim da smo slini i na druge naine, gospoice Lodge. - Kako to mislite? - oprezno je pitala. Slegnuo je ramenima. - Nakon sto ste prekinuli onaj prizor izmeu Ibbittsa i Sally, mogli ste popustiti pred Ibbittsovom ucjenom kako biste zatitili svoj poloaj u kuanstvu. - Gluposti. - Ipak je tu rije o prilino velikom novanom iznosu. Vaa trostruka plaa plus bonus. ak i ako pola ode iznuivau, to je ipak daleko vie od onog. sto moete zaraditi za godinu dana kao plaena pratilja negdje drugdje. - ovjek ne smije popustiti kad je rije o iznui-vanju. - Namjestila je suncobran. - Vrlo dobro znate da vi sigurno ne biste popustili da ste bili na mojemu mjestu. Samo se nasmijeio, kao da je umjesto njega dokazala njegovu tvrdnju. Namrtila se. - O, shvaam sto mislite. Moda ipak imamo neke sline karakterne osobine. Ali nisam ba to eljela rei. - Sto ste eljeli rei, gospoice Lodge? - Vjerujem da ono sto pokuavam objasniti moda ima vie veze s vaom pretjeranom potrebom da vladate sobom. Vaim idejama o tome sto je pravednu i ispravno u vaim postupcima. Vjerujem da od sebe traite vie no sto je nuno potrebno, ako me razu-mijete. - Ne. Ne razumijem vas, gospoice Lodge. Obeshrabrena, pomalo je nasumino pomicala suncobran. - Dopustite da to kaem ovako, milorde Sto inite kako biste usreili sebe? Uslijedila je kratka, ukoena tiina. Elenora je zadravala dah, pitajui se misli li on da je ponovno prekoraila svoje granice zaposlenice. Pripremila se na ledeni odgovor. Tada je opazila kako mu se trza kut usana. - Je li to pristojan nain na koji mi kaete da nisam osobito armantan, duhovit, domiljat ili zabavan? -pitao je. - Ako jest, niste se morali truditi. Drugi su ve to spomenuli. - Jednom sam voljela ovjeka koji je bio armantan, duhovit, domiljat ili zabavan - rekla je. Tvrdio je da i on mene voli. Na koncu se pokazalo da je nevjerni laljivac i hladni lovac na miraz. Slijedom toga, nisam ba sklona mukarcima koji su armantni, duhoviti, domiljati i zabavni. Iskosa ju je pogledao zagonetnim oima. - Ma, je li to injenica? - Jest - uvjeravala ga je. - Kaete da je bio lovac na miraz?
70

GIGA

- O, da. Premda ja nisam imala ba veliko bogatstvo u usporedbi s vaim, milorde. - Nije uspjela potisnuti eznutljiv uzdah. - Ipak, to je bila prilino lijepa kua i malo izvrsne zemlje koja je, uz pravilno voenje, davala uredan prihod. - Tko je time upravljao? Va otac? - Ne. Moj je otac umro kad sam bila maleno dijete. Moja majka i baka upravljale su zemljom i vodile kuanstvo. Od njih sam nauila te vjetine. Imanje je trebalo biti moje nasljedstvo. Moja se majka kasnije ponovno udala, ali mojeg je ouha zanimao samo prihod imanja. - Sto je radio s novcem? - Smatrao se vjetim investitorom. Ali je uglavnom vie gubio nego dobivao. Njegov posljednji financijski pothvat odnosio se na neki rudnik u Yorkshireu. Arthurova se eljust stegnula. - Sjeam se toga projekta. Ako je rije o onome na sto mislim, onda je to od poetka bila prijevara. - Da. Pa, naalost, moj je ouh sve izgubio, a ok je izazvao modani udar. Meni su na vrata stigli vjero-vnici. Sve su uzeli. - Zastala je. - Ili, gotovo sve. Malo je popravio uzde. - A va lovac na miraz? Sto je bilo s njim? Je li jednostavno nestao? - O, ne. Pojavio se gotovo odmah nakon sto je primio vijest da vie nita neu naslijediti. Smjesta je raskinuo nae zaruke. Dva mjeseca kasnije saz-nala sam da je pobjegao s mladom damom iz Batha u iji je otac na nju prenio mnogo novca i veoma lijep nakit. - Shvaam. Uslijedila je kratka tiina tijekom koje je postala naglaeno svjesna priguenog topota konjskih kopita, tropota kotaa koije i glasova u parku. Odjednom je shvatila da je o svojim osobnim stvarima rekla mnogo vie no sto je namjeravala. Poeli su razgovorom o umorstvu. Sto ju je, za ime svijetla, dovelo do ove teme? - Ispriavam se, gospodine - promrmljala je. -Doista vam nisam kanila dosaivati svojom osobnom povijeu. To je krajnje turobna tema. - Rekli ste da su vjerovnici vaeg ouha gotovo sve uzeli? - upita Arthur, a u glasu mu se osjeala radoznalost. - Onoga dana kad su mi se vjerovnici pojavili na vratima, situacija je bila malo kaotina, kako moete zamisliti. Morala sam spakirati svoje stvari pod budnim oima ovjeka kojeg su doveli da nadzire cijeli postupak. Upotrijebila sam bakinu krinju, onu sto ju je nosila naokolo tijekom svojih glumakih dana. Ima lano dno. - Ah. - U krajiku usana treperio mu je lagani smijeak. - Poinjem shvaati kamo ovo vodi. Sto ste uspjeli prokrijumariti iz kue, gospoice Lodge? - Samo stvari sto sam ih ranije sakrila u krinju: bakin zlatan bro s biserima, par naunica i dvadeset funti. - Veoma lukavo s vae strane. Nabrala je nos. - Ni izbliza onako lukavo kako sam se nadala. Imate li pojma o tome kako malo e u zala-gaonici dati za prelijepi bro i par naunica? Samo nekoliko funti. Uspjela sam doi do Londona i nai posao preko Agencije Goodhew i Willis, ali vjerujte mi, veoma mi je malo ostalo. - Razumijem. Ispravila je ramena i ponovno namjestila suncobran. -Dosta razgovora o toj deprimirajuoj temi. Vratimo se na vau istragu. Kako namjeravate nastaviti? Nije odmah odgovorio. Stekla je dojam da je elio nastaviti razgovor o njezinoj alosnoj financijskoj situaciji. No malo je stegnuo uzde, poslavi suptilan znak konjima, i vratio se na temu umorstva njegova prastrica. -Razmiljao sam o tom problemu - ree. -Vjerujem da e moj sljedei korak biti nastojanje da pronaem treeg lana Drutva dragog kamenja, onoga koji si je dao ime Saturn. Povrh toga, mislim da bi bilo pametno pripaziti na Ibbittsa.
71

GIGA

- Na Ibbittsa? - Iznenadila se. - Zasto? Uvjeravali ste me da nam on ne moe nauditi. - Ne zabrinjavaju me glasine o vaem poloaju sto bi ih on pokuao proiriti - objasni Arthur. - No veoma bi me zanimalo hoe li netko pokuati uspostaviti kontakt s njim sad kad vie ne radi u mojoj kui. - Zasto bi to netko uinio? Arthur ju je pogledao. - Kad bih ja bio ubojica koji pokuava ostati skriven, veoma bi me zanimalo raspi-tuje li se netko iz obitelji moje rtve, te jesam li ili nisam sumnjiv. Koga bi bilo bolje ispitati, ako ne nezadovoljnog slugu? Bila je impresionirana. - To je sjajna zamisao, milorde. Iskrivio je lice u grimasu. - Nisam siguran da je ba tako sjajna, ali smatram da bi je trebalo razmotriti. Mogue je da je Ibbitts uo nesto vie, a ne samo razgovor o tvojem statusu plaene pratilje. Odjednom je shvatila. - Sino smo u knjinici razgovarali o Johnu Wattu i vaoj istrazi. Da, naravno, Sasvim je mogue da Ibbitts zna za vau potragu za ubojicom. Kimnuo je. - Kad bi netko uspostavio kontakt s Ibbittsom, mogao bih pretpostaviti da je to ubojica, te da ga moe zabrinjavati ili samo zanimati ono sto se dogaa u Rain Streetu. - Zacijelo se nitko drugi ne bi potrudio razgovarati s otputenim batlerom - sloila se. - Ali kako ete se pobrinuti da se Ibbittsa nadzire danju i nou? - Razmiljao sam o tom pitanju. Mogao bih se kori-stiti uslugama ulinih derana, ali oni nisu uvijek pouzdani. Alternativa je istraitelj. Ali mnogi od njih nisu pouzdaniji od ulinih derana. Povrh toga, ope je poznato da ih se lako moe podmititi. Oklijevala je, sjetivi se svojeg jedinog iskustva s nekim istraiteljem. - Ako odluite poi u Bow Street, ondje je jedan ovjek koji bi moda bio vrijedan povjerenja. Zove se Hitchins. Prije nego ju je Arthur dospio pitati o Hitchinsu, do koije je stigao mukarac na lijepom rianu koji se propinjao. Elenora ga je ovla pogledala, odsutno zapazivi ljepotu konja i blistavo uglancane jahaeve izme. Poela je okretati glavu, a tada je osjetila ok prepoznavanja. Nemogue, pomislila je. To ne moe biti on. Sa sve jaim osjeajem strepnje podigla je pogled do lijepih crta lica jahaa. Vidjela je da zuri u nju, jednako zapanjen. - Elenora - ree Jeremy Clyde. U oima mu se pojavila toplina od koje joj je neko srce bre kucalo. -Ipak si ti. Pomislio sam da sam zasigurno pogrijeio kad sam u ovoj koiji opazio damu koja mi se uinila poznatom. Kakvo je zadovoljstvo ponovno te vidjeti, draga moja. -Dobar dan, gospodine Clyde. Koliko sam shva-tila, oenili ste se prije nekoliko mjeseci. Uputila mu je svoj najhladniji osmijeh. - Molim vas, prihvatite moje estitke. Je li vaa ena u gradu s vama? inilo se da smjer u kojem je razgovor krenuo pomalo smuuje Jeremyja. Stekla je dojam da je zaboravio da ima enu. Zahvaljivala je nebesima sto se nije udala za tog ovjeka. Da jest, nesumnjivo bi se nala u poloaju nepoeljne supruge koje se Jeremy jedva uspijevao prisjetiti. -Da, naravno, ovdje je - ree Jeremy, oito se prisjetivi. - Unajmili smo kuu za sezonu. Elenora, nisam imao pojma da si u gradu. Koliko e ostati? Arthur je kratko pogledao njega, a zatim se zagledao u Elenoru. - Va poznanik, draga moja? - Ispriavam se. - Smuena, jer je zaboravila na pristojnost, pribrala se i brzo ih upoznala. Jeremy je uljudno sagnuo glavu, ali je Elenora opazila bljesak iznenaenja kad je shvatio koga upoz-naje. Nije prepoznao Arthura, sto nimalo ne udi, mislila je Elenora, budui da se dva mukarca nikad nisu kretala u istim krugovima. Ali je Jeremy svakako prepoznao ime i titulu. Sve ju je to poelo zabavljati, pa je nestala njezina poetna uzrujanost. Pogled na odbaenu zarunicu kako sjedi intimno blizu jednog od najzagonetnijih i najmonijih mukaraca u visokom drutvu oito je zbunio Jeremyja.
72

GIGA

No jo dok je promatrala njegovo lice, vidjela je kako se zbunjenost i iznenaenje pretvaraju u lukavo pekuliranje. Jeremy je ve pokuavao smisliti nain na koji bi njezinu vezu s Arthurom mogao okrenuli u svoju korist. Zasto nije opazila tu njegovu stranu dok joj se udvarao? Sad kad je progledala, mogla se samo pitati sto ju je to neko kod njega privlailo. - Odakle poznajete moju zarunicu, Clyde? Arthur je pitao opasno leernim nainom sto ga je Elenora ve nauila prepoznavati. Jeremyjevo je lice posve problijedjelo. - Zarunicu? - ponovio je. Zvuio je kao da ga ta rije gui. - Vi ste zarueni s Elenorom, gospodine? Ali to je nemogue. Ne razumijem. Ne moe biti - Niste odgovorili na moje pitanje - prekine ga Arthur, skrenuvi svoje konje oko druge koije. -Kako ste upoznali moju zarunicu? - Mi smo, ovaj, stari prijatelji. - Jeremy je morao potaknuti konja u bri kas kako bi ostao uz koiju. - Shvaam. - Arthur kimne, kao da to sve objanjava. - Vi ste zasigurno lovac na miraz, onaj koji je prekinuo zaruke s Elenorom kad je saznao da je ostala bez nasljedstva. Umjesto toga, pobjegli ste s mladom nasljednicom, koliko sam shvatio. Dakle, to je bio veoma lukav potez s vae strane. Jeremy se ukoio. Njegova se ljutnja zacijelo preni-jela kroz uzde, jer je njegov ivahan konj reagirao nervoznim zabacivanjem glave, te poeo tjeskobno poskakivati po stazi. - Elenora vam je oito iznijela veoma iskrivljenu verziju dogaaja - ree Jeremy, snano potegnuvi uzde. - Uvjeravam vas da naa veza nije zavrila zbog nesretnog stanja njezinih financija. - Znaajno je zastao. - Naalost, bilo je drugih razloga, povezanih s privatnim stvarima gospoice Lodge, koji su me naveli da okonam nau vezu. Mrani nagovjetaji da se kompromitirala s drugim mukarcem tako su razbjesnili Elenoru da je jedva uspijevala disati. - Koji drugi razlozi? - upita Arthur, kao da mu je posve promaknulo prikriveno znaenje Jeremyjevih rijei. -Predlaem da pitate gospoicu Lodge. - Jeremy se muio s uzdama konja koji je koraao u stranu i zabacivao glavu. - Na kraju krajeva, dentlmen ne raspravlja o intimnim stvarima jedne dame, zar ne? - Ne ako eli izbjei sastanak u zoru - sloio se Arthur. Na zvuk tih nedvosmislenih rijei nekoliko se glava trenutno okrenulo prema koiji. Elenora je shvatila da su se ona, Arthur i Jeremy odjednom nali u sreditu pozornosti svakog lana drutva koji se naao u blizini. Osjeala se kao da se nala pod vrelim zrakama usmjerenim kroz leu. Jeremy je ostao bez rijei. Elenora je to posve razumjela. Bila je uvjerena da se i ona doima zabezeknutom. Jedva je mogla povjerovati u ono sto je ula. Arthur je Jeremyju zaprijetio dvobojem. - Sad, gledajte, gospodine, ne znam sto - Jeremy se prekinuo kako bi silovito potegnuo uzde svojeg nemirnog konja. Dodatna je uvreda bila previe za ivotinju. Konj se divlje propeo, maui kopitima na sve strane. Jeremy je izgubio ravnoteu i poeo nezaustavljivo kliziti u stranu. Mahnito je nastojao popraviti poloaj u sedlu, ali kad je konj pojurio u punom galopu, nije imao nikakvih izgleda. Silovito je pao na stazu, naavi se na stranjici. Prigueno ensko smijuljenje i buni muki smijeh dopirao je iz oblinjih koija i od jahaa koji su svjedoili debaklu. Arthur je ignorirao cijeli prizor. Trznuo je uzdama i par konja krenuo je u brzom kasu. Elenora je pogledala preko ramena i vidjela kako Jeremy ustaje, otresa prainu sa stranjice i
73

GIGA

ljutitim koracima hoda po travnjaku. Zadrhtala je kad je opazili kako mu je lice porumenjelo. Jeremy je bio bijesan. Brzo se okrenula i zagledala ravno naprijed, grevito steui suncobran. - Ispriavam se zbog nemilog dogaaja - ukoeno je rekla. - Bila sam zateena. Sigurno nisam oekivala da u se ovdje, u Londonu, nai licem u lice s Jeremyjem. Arthur je usmjerio konje prema kapiji. - Mislim da emo sada poi kui. Zahvaljujui Clydeu, postigli smo na cilj. Naa je nazonost u parku danas poslijepodne svakako zapaena, a nema sumnje da e se veeras o tome naveliko priati u svim plesnim dvoranama u gradu. - Nema sumnje. - Progutala je slinu i hitro ga pogledala jer nije znala kakvo je njegovo raspoloenje. -Velikoduno je od vas sto tako pozitivno gledate na situaciju. - Moja dobra narav ima neka ogranienja - rekao je-. - Oekivat u da se drite podalje od Clydea. - Naravno - rekla je, zaprepatena njegovim miljenjem da bi ona eljela imati bilo kakve veze s Jeremyjem. - Uvjeravam vas, nemam ni najmanju elju ponovno s njim razgovarati. - Vjerujem vam. Ali on bi lako mogao pokuati iskoristiti vau raniju vezu. Namrtila se. Ne vidim kako. - Kao sto ste i sami opazili, Clyde je pravi opor-tunist. Mogao bi samog sebe uvjeriti da e uspjeti nai nain za iskoritavanje poznanstva s vama. Povrijedilo ju je sto je ak i samo na trenutak pomi-slio da je treba upozoriti. - Obeavam, bit u oprezna. -Bio bih vam zahvalan. Ova se situacija ve ionako dovoljno zakomplicirala. Obuzela ju je potitenost. Oito je da nije zadovoljan, pomislila je. A zasto bi i bio, kad smo ve kod toga? Incident s Jeremyjem bio je druga komplikacija u koju je toga dana bila upletena. Nae li se umijeana u jo neki muan problem, Arthur bi lako mogao zakljuiti da se ne isplati toliko gnjaviti s njom. Sudei po njegovu zamiljenom, mranom izrazu lica, zakljuila je da i njegovom glavom prolaze sline misli. Zakljuivi da bi bilo veoma pametno promijenili temu, zgrabila je prvu koja joj je pala na pamet. - Moram vam estitati na izvrsnoj glumi, milorde - rekla je s odobravanjem. - Vaa prikrivena prijetnja da ete Jeremyja izazvati na dvoboj bude li irio neugodne glasine o meni bila je izrazito uvjerljiva. - Mislite? - Da, svakako. To je bila samo jedna reenica, ali izgovorili ste je na sjajan nain. S pravim stupnjem nedoreenosti, ako smijem primijetiti. Zaboga, vae su rijei ak i u meni izazvale drhtaj. - Tek treba vidjeti jesu li slino djelovale na Clydea - zamiljeno e Arthur. - Sigurna sam da jesu. - Tiho se nasmijala. - ak ste i mene na trenutak uvjerili. Tako mi svega, da nisam znala da samo glumite u ovoj predstavi sto ste je osmislili, zaklela bih se da mislite ozbiljno. Neobino ju je pogledao. - Zasto mislite da nisam mislio ozbiljno? - Doista, gospodine, zadirkujete me - rekla je. Oboje su znali da ona prijetnja nije bila ozbiljna, pomislila je. Na kraju krajeva, ako se Arthur nije potrudio poi u potjeru za svojom pravom zarunicom kad je pobjegla s drugim mukarcem, teko da bi se upustio u dvoboj zbog asti lane. Tek se mnogo kasnije, dok se uspinjala stubama do svoje spavae sobe, sjetila da Arthur nije odgovorio na njezino pitanje. Nije joj rekao sto ini kako bi usreio sebe.

74

GIGA

17
Jedra cura koja je posluivala u zadimljenoj krmi jo je jednom pokuala privui njegovu pozornost kad je opazila da odlazi prema vratima. Ibbitts ju je kratko, prezirno odmjerio pogledom, stavljajui joj do znanja da ga pogled na njezine bujne dojke koje se nadimaju iz prljavog gornjeg dijela haljine ispunjavaju gnuanjem, a ne poudom. Obrazi su joj porumenjeli. Ljutnja i ponienje na trenutak su se pojavili na njezinu licu. Zavrtjela je skutima kad se naglo okrenula i pourila prema stolu raskalaenih muterija. Ibbitts je progunao psovku i otvorio vrata. Bio je odvratno raspoloen otkako ga je St. Merryn prije dva dana otpustio. Nekoliko sati ispijanja loeg piva i neuspjenog bacanja kockica ni na koji nain nije popravilo njegovo raspoloenje. Mlitavo je silazio stubama do ulice, okrenuo se i zaputio prema svratitu u kojem je spavao. Uskoro e pono i na nebu je sjao pun mjesec; idealno za razboj-nike. Koije su tropotale dok su vozile ulicom u oba smjera. Znao je da se u njima voze pijana gospoda koja su, dosaujui se u svojim klubovima i plesnim dvoranama, dola u ovaj predio grada u potrazi za drukijim uicima. Gurnuo je ruku u dep kaputa i prstima obuhvatio drak noa sto ga je ponio za zatitu. Budalasta cura koja posluuje u krmi glupo je pomislila da bi njemu uope palo na pamet zavui se pod njezinu suknju. Zasto bi elio dijeliti prljave plahte s curom iz krme koja se vjerojatno pere jednom na tjedan, ako i toliko? Tijekom posljednjih nekoliko godina navikao je na iste, namirisane dame iz visokoga drutva; dame koje se odijevaju u svilu i saten; dame koje su bile itekako zahvalne na panjama snanog, dobro graenog mukarca koji ih je mogao zadovoljiti u krevetu. Netko se pomaknuo u sjenkama uliice pred njim. Obuzela ga je napetost, te je nervozno stisnuo aku oko drka noa. uo je zvuk cipela po ploniku i pogledao natrag prema vratima krme, pitajui se treba li pokuati pobjei. U tom se trenutku iz mraka pojavila pijana kurva, teturajui i pjevuei nekakvu baladu. Opazila ga je i nesigurno stala. - No, dakle, ti si zgodan momak, jesi - doviknula mu je. - Sto kae na malo sporta? Dat u ti dobru cijenu. Pola cijene za dentlmene. Kako ti to zvui? - Mii mi se s puta, glupa eno. - Ne mora biti nepristojan. - Zgrbila je ramena i zaputila se prema svjetlima krme. - Uvijek je tako sa zgodnima. Misle da su predobri za curu koja marljivo radi. Ibbitts se malo opustio, ali je ubrzao korake. Jedva je ekao da stigne u sigurnost svojeg novog smjetaja. Vrijeme je za razmiljanje o budunosti. Mora smislili planove. Jo uvijek ima svoj izgled, podsjetio se. Uz malo sree, zadrat e ga jo nekoliko godina. Uskoro e nai novo radno mjesto. No alosna je istina da e teko ponovno nai onako ugodnu i profitabilnu situaciju poput one iz koje je nedavno izbaen. Mrani su izgledi raspirivali njegov bijes. elio je osvetu. Mnogo bi dao kad bi mogao natjerati St. Merryna i gospoicu Lodge da plate zbog unitavanja ugodnog ivota sto ga je za sebe stvorio u Rain Streetu. Ali to bi mogao uiniti jedino kad bi naao nain za iskoritavanje informacija sto ih je pribavio prislukivanjem. Zasad nije uspio smisliti obeavajui plan. Velika je prepreka injenica da ne zna komu bi se u visokom drutvu trebao obratiti. Koji bi pripadnik tih krugova bio spreman platiti za vijest da St. Merry n pokuava nai ubojicu svojeg prastrica, ili da je zabavna ala o tome da gospoica Lodge potjee iz agencije zapravo istina? Postoji jo jedna prepreka. Tko bi povjerovao nezaposlenom batleru, a ne monom grofu koji ga je otpustio? Ne, vjerojatno je osuen na povratak prijanjoj karijeri, zakljuio je kad je stigao do svoje nove adrese. A za sve su krivi St. Merryn i gospoica Lodge.
75

GIGA

Uao je u mraan hodnik i zaputio se stubama. Jedina dobra stvar bila je ta da ne mora odmah traiti novi posao. Tijekom proteklih mjeseci iz kue je kriom odnio nekoliko lijepih komada srebrnine i dva krasna saga, te ih prodao ljudima u Shoe Laneu koji se bave preprodajom ukradene robe. Slijedom toga, imao je nesto novca, a to e mu omoguiti da bez urbe bira svoju sljedeu situaciju. Zaustavio se ispred svoje sobe, izvukao klju iz depa i gurnuo ga u bravu. Kad je otvorio vrata, ugledao je slabaan sjaj plamena svijee. Njegova prva zbunjena pomisao bila je da je nekako otkljuao pogrena vrata. Valjda nije bio tako glup da je ostavio upaljenu svijeu kad je iziao. Zatim se iz mraka zauo glas od kojeg se najeio po cijelom tijelu. - Ui, Ibbitts. - Uljez se malo pomaknuo u kutu. Obavijali su ga nabori dugog crnog plata. Teka kapuljaa skrivala mu je crte lica. - Vjerujem da ti i ja moemo obaviti jednu transakciju. Vizije legija mueva kojima je tijekom godina nabijao rogove bljesnule su u njegovoj glavi. Je li jedan od njih otkrio istinu i potrudio se pronai ga? - Ja... ja... - Progutao je slinu i ponovno pokuao. - Ne razumijem. Tko ste vi? - Ne mora znati moje ime prije nego mi proda informacije sto ih ima. - ovjek se tiho nasmijao. -Zapravo, bit e daleko sigurnije za tebe ako ne sazna moj identitet. Osjetio je traak nade. - Informacije? - Koliko sam shvatio, nedavno si prestao raditi za grofa od St. Merryna - govorio je ovjek. Dobro u li platiti ako mi moe rei bilo sto zanimljivo u vezi s tim kuanstvom. Kultiviran, dobro obrazovan glas govorio mu je da je uljez dentlmen. Nestalo je i posljednjih ostataka Ibbittsove tjeskobe. Zamijenila ju je euforija. Na tei je nain tijekom godina nauio da se ljudima koji se kreu u visokim drutvenim krugovima ne moe vjerovati nita vie nego onima koji ive u niim sloje-vima drutva, ali postoji jedna vana razlika izmeu dviju skupina: mukarci iz visokoga drutva imaju novca za troenje i voljni su platiti za ono sto ele. Ponovno mu se nasmijeila srea, mislio je Ibbitts. Leernim je koracima uao u sobu, smijeei se smijekom koji je uvijek privlaio poglede. Stao je u krugu svjetlosti sto ga je stvarala svijea kako bi ovjek u plastu vidio njegovo lijepo lice. - Imate sree, gospodine - ree. - Doista imam neke zanimljive informacije za prodaju. Hoemo li raspraviti uvjete nae nagodbe? - Ako mi te informacije budu korisne, moe rei svoju cijenu. Rijei su bile glazba za Ibbittsove ui. - Prema mojem iskustvu, gospoda tako nesto kau kad ele neku enu ili osvetu. - Tiho se nasmijao. -Rekao bih da je u ovom sluaju rije o ovom drugom, eh? Niti jedan mukarac zdravog razuma ne bi se toliko potrudio samo da bi se dokopao iritantne ene kakva je gospoica Elenora Lodge. Pa, gospodine, ako se elite osvetiti St. Merrynu, vrlo rado u vam pomoi. Uljez nita nije rekao, ali njegova je nepominost donekle obnovila Ibbittsovu nervozu. Nije ga iznenadila spoznaja da St. Merryn ima tako odlunog i neumoljivog neprijatelja. Mukarci koji su bogati i moni poput grofa uvijek uspijevaju naljutiti druge ljude. No bez obzira koji su uljezovi razlozi, Ibbitts se nije namjeravao raspitivati o njima. Preivio |e tolike godine u bogatim kuanstvima jer je nauio istananu vjetinu diskrecije. Uzmimo, na primjer, nain na koji je pomno pazio da St. Merrynu ne otkrije da zna o njegovom istraivanju strieva umorstva. - Tisuu funti - rekao je, zadravajui dah. To je bio veoma smion zahtjev. Zadovoljio bi se sa sto, ili ak pedeset. No znao je da otmjeni krugovi nikad ne potuju nita sto nema znatnu cijenu. - Dogovoreno - odmah je rekao uljez. Ibbitts je ponovno poeo disati.
76

GIGA

Mukarcu u platu ispriao je sve sto je uo dok se skrivao u ormaru. Kad je zavrio, zavladala je kratka tiina. - Dakle, onako je kako sam oekivao - ree uljez, govorei tiho, kao za sebe. - Doista imam protivnika u toj stvari, ba kao sto ga je imao i moj prethodnik. Moja sudbina iz dana u dan postaje sve jasnija. ovjek je udno zvuio. Ibbitts je ponovno osjetio nelagodu. Pitao se nije li odao previe informacija prije nego je dobio novac. Ugledni ljudi katkad smatraju da ne moraju ispuniti nagodbu s osobama njegova kova. O, dovoljno brzo plaaju svoje kockarske dugove jer se to smatra pitanjem asti. Ali gospoda bez problema ostavljaju vlasnike prodavaonica i trgovce da ekaju kad je rije o plaanju njihovih rauna. Duboko uzdahnuvi, Ibbitts se pripremio na prih-vaanje mnogo manjeg iznosa, ako se to pokae potrebnim. Nije u poloaju da se prepire, podsjetio se. - Hvala - ree ovjek. - Mnogo si mi pomogao. -Ponovno se pomaknuo u sjenkama, zavukavsi ruku u nabore plata. Ibbitts je prekasno shvatio da neznanac nije posegnuo za novcem. Kad se njegova ruka ponovno poja -vila, mjeseina je poigravala po pistolju sto ga je drao. - Ne. - Ibbitts je zateturao unatrag, traei no u depu. Pistolj je opalio, ispunivi malenu sobu dimom i bljeskom. Hitac je pogodio Ibbittsa u prsa i odbacio ga do zida. Tijelom mu se odmah poela iriti izrazita hlaid-noa. Znao je da umire, ali je uspio dohvatiti no. Prokleti bogatai uvijek pobjeuju, mislio je dok je klizio niza zid. Led se irio u njemu. Svijet se poeo smraivati. Uljez je priao blie. Iz depa je izvadio drugi pistolj. Kroz maglicu koja je sve bre zamuivala njegov vid, Ibbitts je razabirao krajeve plata sto su lelujali oko ovjekovih uglancanih izama. Ba poput jednog od onih krilatih demona iz pakla, pomislio je Ibbitts. Bijes mu je dao jo jedan, posljednji nalet energije. Odgurnuo se od zida, steui no u aci, i bacio se prema ubojici. Iznenaen, nitkov je skoio u stranu. izmom je zapeo za nogu od stolice. Zateturao je, nastojei uspo-staviti ravnoteu, a plat je divlje vitlao oko njega. Stolica je tresnula na pod. Ibbitts je naslijepo udario; osjetio je kako je otrica probila i poderala tkaninu. Trenutak se pomolio da mu uspije zabiti no u demonovo meso. Ali no se bezopasno zapleo u nabore plata, a potom je osjetio kako mu je istrgnut iz ake. Ibbitts se nemono sruio. Nejasno je uo kako no pada na pod kraj njega. - Postoji trei razlog iz kojeg ti ovjek moe rei da kae svoju cijenu - uljez je apnuo u mraku. - A taj je da uope nema namjeru platiti. Ibbitts nije uo drugi hitac koji je eksplodirao kroz njegov mozak, unitavajui veliki dio lica koje je uvijek bilo njegovo bogatstvo. Ubojica je pourio iz sobe, zastavi samo da bi ugasio svijeu i zatvorio vrata. Spoticao se niza stube, isprekidano diui. U dnu stubita odjednom se sjetio maske. Izvukao ju je iz depa plata i namjestio je na glavu. Veeras se stvari nisu odvijale ba onako kako je planirao. Nije oekivao posljednji oajniki napad rtve. Dva starija mukarca umrla su tako lako. Oekivao je da e prokleti batler biti jednako susretljiv. Kad se Ibbitts bacio na njega, s noem u ruci, koulje natopljene krvlju, inilo se kao da je stroj na elektrinu struju okom na neki nain oivio mrtvaca. Osjeaj istog uasa sto ga je obuzeo jo uvijek se zadravao u njegovu tijelu, kidajui mu ivce i zamagljujui inae dobro usredotoen um. Vani, u mranoj ulici ekao ga je fijaker. Koija se stisnuo u svojem debelom ogrtau, zagrlivi svoju bocu dina. Ubojica se pitao je li ovjek na koijakom sjedalu uo pucnjeve iz pistolja.
77

GIGA

Ne, pomislio je. Veoma malo vjerojatno. Ibbittsova se soba nalazi u stranjem dijelu stare, kamene zgrade, a zidovi su debeli. Povrh toga, ulicom prolaze i druge koije, stvarajui glasan tropot. Ako je koija uo bilo kakve zvukove, sigurno su bili veoma prigueni. Oklijevao je trenutak ili dva, a potom je zakljuio da ga tu nita ne treba zabrinjavati. Koija je popri-lino pijan i nimalo ga ne zanimaju aktivnosti njegova putnika. Zanima ga jedino naplaivanje vonje. ak i kad bi koija postao znatieljan ili odluio razgovarati sa svojim prijateljima u krmi, ne bi postojala nikakva opasnost, mislio je ubojica dok se penjao u fijaker. Koija nikad nije vidio njegovo lice. Maska mu ga je u potpunosti skrivala. Spustio se na trone jastuke. Koija se pokrenula.. Ubojiino se disanje postupno smirivalo. Razmiljao je o dogaajima proteklih nekoliko trenu-taka, prelazei svaki preokret svojim sjajno usklaenim, loginim umom. Metodiki je u sjeanju traio greke ili tragove sto ih je mogao nehotice ostaviti za sobom. Na koncu je zakljuio da je sve pod potpunom kontrolom. Jo uvijek je malo prebrzo disao; jo mu se pomalo vrtjelo u glavi. Ali je sa zadovoljstvom opazio da su mu se ivci smirili. Podigao je aku pred lice. U koiji nije bilo svjetla, pa nije jasno vidio svoje prste, ali je bio prilino siguran da vie ne podrhtavaju. Umjesto mahnite strepnje sto ju je osjeao nakon neoekivanog napada, sad su se njegovim tijelom irili valovi omamljujueg uzbuenja. elio je - ne, morao je - likovati u svojem velikom uspjehu. Ovoga puta nee poi u ekskluzivni bordel gdje je bio nakon sto je ubio Georgea Lancastera i drugog starca. Trebala mu je daleko osobnija proslava, takva koja e odgovarati njegovoj velianstvenoj sudbini. Nasmijeio se u mraku. Predvidio je potrebu za uivanjem u ovom uzbudljivom postignuu, i pripremio se za to, ba kao sto je planirao sve druge aspekte ove situacije. Tono je znao kako e obiljeiti ovu veliku pobjedu nad svojim protivnikom.

78

GIGA

18
Starac je zurio u pucketavu vatru, jednu nogu podigavi na stolac, kvrgavim prstima drei au porta. Arthur je ekao dok su mu ruke poivale na pozlaenim naslonima fotelje. Razgovor dosad nije glatko tekao. Bilo je oito da je vrijeme za lorda Dallinga postalo duboko jezero u kojem se mijeaju struje prolosti i sadanjosti, a ne rijeka koja tee samo u jednom smjeru. - Kako ste saznali za moje zanimanje za stare burmutice, gospodine? - pitao je Dalling, zbunjeno se mrtei. - I sami ih skupljate, je li? - Ne, gospodine - ree Arthur. - Posjetio sam neko-liko prodavaonica specijaliziranih za prodaju burmu-tica i raspitao se za imena onih muterija za koje smatraju da se najbolje razumiju u to. Vae sam ime uo u nekoliko najboljih prodavaonica. Nije morao dodati da je bilo daleko kompliciranije doi do stareve trenutne adrese. Dalling ve godinama nije upotpunjavao svoju zbirku burmutica, pa vlasnici prodavaonica vie nisu znali gdje ivi. Povrh toga, stari se gospodin prije dvije godine preselio. Veina njegovih suvremenika je pokojna ili ima velikih praznina u pamenju, te se nisu mogli sjetiti gdje sada ivi njihov stari prijatelj. No sreom, jedan postariji barun, koji jo uvijek svake veeri igra karte u Arthurovu klubu, sjetio se nove ulice i kunog broja lorda Dallinga. Sjedili su u Dallingovoj knjinici. Namjetaj i knjige na policama potjecali su iz drugog doba, kao i njihov vlasnik. inilo se kao da proteklih trideset godina uope nije postojalo, kao da Byron nikad nije napisao niti jednu rije, kao da Napoleon nije poraen, kao da ljudi od znanosti nisu uinili zapanjujue velike korake u istraivanjima zagonetaka elektriciteta i kemije. ak su i uske hlae njegova domaina potje-cale iz drugog vremena i mjesta. Zidna je ura glasno otkucavala u tiini. Arthur se pitao nije li njegovo posljednje pitanje poslalo starca natrag u mrane dubine jezera, te hoe li ponovno stii do povrine. No Dalling se na koncu trgnuo. - Burmutica u koju je umetnut veliki crveni dragulj, kaete? Da. S ugraviranim imenom Saturn. -Da, sjeam se takve kutijice. Godinama ju je nosio jedan moj poznanik. Veoma ljupka kutijica. Sjeam se da saim ga jednom pitao gdje ju je kupio. Arthur se nije micao, bojei se da e skrenuti starevu pozornost. - Je li vam rekao? -Vjerujem da je rekao kako su on i njegovi prijatelji kod nekog draguljara naruili tri sline burmu-tice, po jednu za svakoga od njih. - Tko je bio taj gospodin? Sjeate li se imena? - Naravno da se sjeam. - Dallingovo se lice ukoilo. - Nisam senilan, gospodine. - Ispriavam se. Nisam to elio rei. inilo se da je to donekle smirilo Dallinga.. -Glentworth. Tako se zvao ovjek koji je posjedovao burmuticu s natpisom Saturn. - Glentworth. - Arthur ustane. - Hvala vam, gospodine. Veoma sam vam zahvalan na pomoi. - uo sam da je nedavno umro. Doista nedavno. U proteklom tjednu, mislim. Grom i pakao. Glentworth je mrtav? Nakon toliko uloenog truda da mu ue u trag? - Nisam bio na sprovodu - nastavi Dalling. -Obiavao sam odlaziti na svaki, ali sad ih ima previe, pa sam odustao od te navike. Arthur je nastojao smisliti sto e dalje. Kamo god se okrenuo u ovom labirintu, naao bi se pred praznim zidom. Vatra se gasila. Dalling je iz depa izvadio dragu-ljima ukraenu burmuticu, otvorio poklopac i uzeo prstohvat. Brzim, uinkovitim umrkavanjem udahnuo je smrvljeni duhan. Zatvorivi kutijicu, udobnije se smjestio u naslonjau i zadovoljno uzdahnuo. Njegovi su se kapci spustili. Arthur se zaputio prema vratima. - Hvala vam sto ste odvojili malo vremena za mene, gospodine.
79

GIGA

- Nema na emu. - Dalling nije otvorio oi. Opipavao je prelijepu burmuticu, neprestano je vrtei u aci. Arthur je otvorio vrata i upravo je trebao izii u hodnik kad je njegov domain ponovno progovorio. - Moda biste trebali razgovarati s udovicom -ree starac.

80

GIGA

19
Kostimirani bal bio je golem uspjeh. Lady Fambridge je u dekoru sto ga je izabrala za tu veer pokazala ono za sto je Elenora saznala da je njezin dobro poznat osjeaj za dramatino. Velika, elegantna prostorija bila je osvijetljena crvenim i zlatnim lampio-nima, a ne svijenjacima. Prigueno osvjetljenje stva-ralo je duge, tajanstvene sjenke u prostoru. Iz staklenika su donijeli niz palmi posaenih u loncima. Strateki su ih postavili u hrpama du zidova kako bi se stvorile malene nie za parove. Elenora je brzo shvatila da je bit kostimiranih balova ljubakanje i oijukanje. Ondje blazirani pripad-nici visokoga drutva dobivaju prilike za igranje omiljenih igara zavoenja i intriga, a to mogu inili jo otvorenije nego inae. Arthur je tog jutra za dorukom priznao da, kad je prihvatio poziv na taj dogaaj, nije znao da e biti potrebna maska i domino. Tako je to kad se odluke o drutvenom ivotu preputaju mukarcu, pomisli Elenora. Oni ne obraaju pozornost na pojedinosti. Meutim, inilo se da se Margaret i Bennett sjajno zabavljaju. Nestali su prije pola sata. Elenora je slutila da dobro iskoritavaju jedan od palmama zastrtih kutaka strateki postavljenih po prostoriji. S druge strane, ona se probijala kroz mnotvo prema najbliim vratima. Trebalo joj je malo odmora. Posljednjih je sat vremena uljudno plesala s mnogim maskiranim mukarcima, rijetko se kada trudei sakriti svoje lice iza malene maske s perjem sto ju je nosila u ruci. Na kraju krajeva, cilj je bio da je svi prepoznaju, kako ju je Margaret podsjetila. Obavila je svoju dunost najbolje sto je mogla, ali sad joj je ve postalo dosadno, a i noge u mekanim, konim plesnim cipelicama poele su je boljeti. Neprekidan niz balova i soareja ima svoju cijenu, pomislila je. Gotovo je stigla do vrata kad je opazila mukarca u crnom dominu kako se odluno probija prema njoj. Kapuljau irokog plata navukao je preko glave, pa mu je lice bilo u dubokim sjenkama. Kad se pribliio, vidjela je da nosi crnu svilenu masku. Kretao se poput vuka kroz stado ovaca, u potrazi za najslabijim janjetom. Na trenutak se njezino raspoloenje popravilo i posve je zaboravila na svoje bolne noge. Kad je ranije te veeri iziao iz kue, Arthur je sa sobom ponio crni domino i crnu masku. Rekao je da e se nai na balu u kui obitelji Fambridge i otpratili je kui. Meutim, nije oekivala da e doi tako rano. Moda je imao uspjeha u svojoj istrazi pa s njom eli raspraviti o nekim novim informacijama. Donekle ju je tjeila spoznaja da ju je, premda se ini kako je vrsto odluio ignorirati privlanost meu njima -barem zasad - vie ili manje uinio savjetnicom i svojoj situaciji. Neznanac u dominu zaustavio se pred njom. Elenorino je uzbuenje trenutno nestalo. To nije Arthur. Nije mogla dokuiti kako je tako sigurna u to prije nego ju je uope dotaknuo, ali znala je. ovjeka nije odao njegov glas - nita nije rekao. U tome nije bilo nieg neobinog. Nije bio prvi dentlmen koji ju je te veeri gestama zamolio za ples. Glasove je lako prepoznati, a nekoliko je gostiju radije igralo svoje igrice u anonimnosti. Unato tomu, prepoznala je veinu svojih partnera, osobito one s kojima je i u ranijim prigodama plesala valcer. Valcer je iznenaujue intimna vrsta plesa. Nema dvojice mukaraca koji ga izvode na isti nain. Neki ga pleu s vojnikom preciznou. Nekolicina ju je vodila podijem s tako energinim entuzijazmom da se osjeala kao da sudjeluje u konjskim trkama. Neki pak iskoritavaju bliski kontakt kako bi svoje ruke pokuali staviti na mjesta za koja pristojnost kae da su nedostupna. Oklijevala je kad joj je mukarac u crnom dominu gracioznom gestom ponudio ruku. On nije
81

GIGA

Arthur, a noge je doista bole. No bez obzira tko je on, silno se potrudio kako bi kroz mnotvo stigao do nje. Najmanje sto moe uiniti je prihvatiti njegovu ponudu za ples, mislila je. Na kraju krajeva, plaena je za igranje uloge. Mukarac pod maskom uzeo je njezinu ruku. U iduem je trenutku poalila zbog svoje odluke. Dodir njegovih dugih, mravih prstiju u njoj je izazvao neobjanjivu jezu. Zadrala je dah i rekla sebi da je sigurno rije o njezinoj mati. No njezina su osjetila odbacivala tu logiku. Neznanac je oko sebe irio nekakvu auru koja je veoma neugodno djelovala na njezine ivce. Kad ju je poveo u ritmu valcera, jedva se suzdrala da ne nabere nos u reakciji na nezdrav zadah sto je izbijao iz njega. Mogla je osjetiti da se nedavno obilno znojio, ali smrad njegova znoja nije potjecao od uobiajenog naprezanja. Bio je pomijean s nekom tvari koju nije mogla identificirati; zadahom koji ju je ispunjavao gnuanjem. Prouavala je maleni dio lica sto ga maska nije pokrivala. Na svjetlosti lampiona njegove su oi svjetlucale kroz proreze na crnoj svili. Njezina prva pomisao bila je da je ovjek moda pijan, ali je odbacila tu teoriju kad je shvatila da uope nije nesiguran na nogama, niti mu nedostaje koordinacije pokreta. Moda je upravo dobio ili izgubio imetak u nekoj kartakoj igri. To bi moglo objasniti dojam neprirodnog uzbuenja sto ga je stvarao. Napetost je stegnula miie njezina tijela. Svim je srcem poalila sto je prihvatila ovjekov poziv za ples. Ali sad je prekasno. Ukoliko ne eli izazvati skandal, nalazi se u klopci sve dok glazba ne utihne. Bila je sigurna da s tim ovjekom nikad ranije nije plesala valcer, ali se pitala je li ga upoznala na nekom drugom dogaanju. - Uivate li u veeri, gospodine? - pitala je, nadajui se da e ga navesti da progovori. Ali on je samo sagnuo glavu u bezglasnom, potvrdnom odgovoru. Dugi su prsti tako vrsto stezali njezine da je osjeala obrise prstena sto ga je nosio. Osjetila je kako se njegova ruka u rukavici stee oko njezina struka, te je gotovo zateturala od reakcije na to. Pokua li dlan spustiti nie, odmah e prekinuti ples, rekla je sebi. Ne bi mogla podnijeti da je jo intimnije dotakne. Premjestila je vrhove svojih prstiju s njegova ramena na nadlakticu, kako bi meu njima stvorila malo vie prostora. Tako je dlanom kliznula preko duge, nepravilne poderotine u irokim naborima tekog crnog plata domina. Moda je odjevni predmet zapeo za vrata njegove koije. Treba li mu spomenuti poderotinu na njegovu plastu? Ne, sto manje kae, to bolje. Nije eljela voditi uljudan razgovor, ak i kad bi ovjek elio priati. Tada ju je, bez rijei, ovjek pod maskom zaustavio na rubu plesnog podija, duboko se naklonio, okrenuo se i ustrim se koracima zaputio prema najbliim vratima. Gledala je kako odlazi, pomalo zapanjena neobinim dogaajem i obuzeta olakanjem jer je zavrio. Nabori njezina kostima domina odjednom su joj se uinili previe toplima. Sad joj je daleko vie trebao daak svjeeg zraka nego prije nekoliko minuta. Podigavi masku kako bi sakrila svoje lice, uspjela je pobjei iz prigueno osvijetljene plesne dvorane bez privlaenja iije pozornosti. Zaputila se tihim hodnikom i potraila utoite u mjeseinom osvijetljenom stakleniku. U velikom se stakleniku irio ugodan, umirujui miris bogatog tla i zdravih biljaka. Zastala je na ulazu kako bi joj se oi priviknule na sjenke. Trenutak je kasnije shvatila da blijedi sjaj punog mjeseca sto je dopirao kroz staklene ploe daje dovoljno svjetlosti za razabiranje oblika radnih povr-ina i mase zelenila. Polako je krenula prolazom izmeu biljaka irokih listova, uivajui u svojem trenutku samoe i tiine. Te je veeri plesala s mnogim tajanstvenim maski-ranim neznancima, ali
82

GIGA

Arthur nije bio meu njima. ak i da joj je priao pod maskom i u kostimu domina, te da nije izustio niti jednu rije, prepoznala bi njegov dodir, mislila je. Nesto u njoj reagiralo je na njegovu blizinu kao da dijele neku vrstu metafizike povezanosti. Zasigurno i on osjea nesto slino tomu kad je u njezinoj blizini. Ili se samo zavarava? Stigla je do kraja prolaza izmeu lonanica i ba se kanila okrenuti natrag kad joj je nesto, klizanje cipele po ploicama ili moda tiho utanje krabulje, reklo da vie nije sama u stakleniku. Puls joj se ubrzao. Instinktivno se pomaknula dublje u sjenku visoke palme. Sto ako ju je njezin plesni partner slijedio? Staklenik se inio sigurnim utoitem, ali palo joj je na pamet da bi se mogla nai u klopci u dnu staklenika, jedini put natrag u plesnu dvoranu vodio bi kraj osobe koja ju je slijedila ovamo. -Gospoice Lodge? - enski je glas bio tih i drhtav. Elenora je osjetila golemo olakanje. Nije prepoznala glas pridoslice, ali spoznaja da je rije o eni uvelike je ublaila njezinu napetost. Izila je iz sjene velike palme. - Da, ovdje sam - rekla je. - Uinilo mi se da sam vas vidjela kako odlazite ovamo. - Dama se zaputila prema njoj kroz prolaz izmeu biljaka. Njezin je domino bio izraen od tkanine svijetle boje s koje se odraavala mjeseina: svijetloplava ili zelena, moda. Podigla je kapuljau preko glave kako bi sakrila lice. - Kako ste me prepoznali? - upita Elenora, znati-eljna i pomalo iznenaena spoznajom da je jo uvijek na oprezu. Valcer s maskiranim neznancem uznemirio je njezine inae spokojne ivce vie no sto je smatrala moguim. - Vidjela sam da ste ranije stigli u St. Merrynovoj koiji. - ena je bila sitna i doimala se nekako prozranom u svojem blijedom kostimu. inilo se da lebdi prema Elenori, kao da njezina stopala ne dodi-ruju tlo. - Vaa maska i kostim prilino su osebujni. - Jesmo li se upoznale? - upita Elenora. - Ne, oprostite mi. - Dama je podigla njenu ruku u rukavici i spustila kapuljau, razotkrivi elegantnu frizuru. Kosa joj je najvjerojatnije bila zlatnoplava, ali je na mjeseini djelovala poput arobno isprepletenog srebra. - Moje je ime Juliana Burnley. Arthurova biva zarunica. Elenora je jedva uspjela potisnuti glasan uzdah. Veer je od loe napredovala u neugodnu. Gdje je Margaret kad joj je potrebna? - Gospoo Burnley - promrmlja. - Molim vas, zovite me Juliana. - Skinula je masku. Elenora je ula dovoljno glasina da bi znala da je Juliana veoma privlana. Stvarnost je bila pomalo zastraujua. ak i ovdje, na slaboj mjeseini, dobro se vidjelo da je Juliana prava ljepotica. Imala je fine i njene crte lica. Sve na njoj bilo je tako profinjeno i ljupko da se doimalo pomalo nestvarnim. Ovdje, usred mjeseinom osvijetljenih biljaka, Juliana je izgledala poput vilinske kraljice koja upravlja dvorom u mjeseinom osvijetljenom vrtu. - Kako elite. - Elenora je takoer spustila masku. - Vi oito znate tko sam ja. - St. Merrynova nova zarunica. - Juliana se zaustavila na nekoliko koraka od nje. - Zacijelo bih vam trebala estitati. - Reenicu je zavrila povienim tonom, kao da postavlja pitanje. - Hvala vam - mirno e Elenora. - Jeste li nesto eljeli? Juliana se lecnula. - Oprostite, ne snalazim se ba najbolje u ovome. Istina je da ne znam kako bih to uinila. Nita nije tako iritantno kao osoba koja okolia i zastajkuje, te nikako ne eli prijei na stvar, pomisli Elenora. - Sto tono pokuavate postii? - upita. - Ovo je tako teko. Moda bi bilo lake kad biste mi dopustili da ponem od poetka.
83

GIGA

- Ako osjeate da e to pomoi. Juliana se malo okrenula u stranu i prouavala oblinju biljku kao da nikad u ivotu nije vidjela nita slino. - Sigurna sam da ste uli glasine. - Znam da ste bili zarueni sa St. Merrynom i da ste pobjegli s Rolandom Burnleyjem, ako na to mislite. - Nije se trudila prikriti svoju nestrpljivost. Juliana stisne aku u rukavici. - Nisam imala izbora. Moji su roditelji bili odluni u namjeri da me udaju za St. Merryna. Nikad mi ne bi dopustili da prekinem zaruke. Sigurna sam da bi me tata, da sam mu se povjerila i rekla da ne mogu ui u taj brak, zakljuao u moju sobu i drao me na kruhu i vodi dok ne bih pristala na njegove zahtjeve. - Shvaam - neutralno e Elenora. - Ne vjerujete mi? Uvjeravam vas, tata je veoma strog. Nee tolerirati bilo kakvo protivljenje. Sve mora biti onako kako on kae. A mama mu se ne bi uspro-tivila. Bila bih uinila gotovo sve kako bih izbjegla brak sto su ga odredili za mene. Moj mi je dragi Roland priskoio u pomo. - Shvaam. Juliana se eznutljivo nasmijeila. - On je lijep i plemenit i veoma, veoma hrabar. Ne poznajem niti jednog drugog ovjeka koji bi se usprotivio i mojem i svom vlastitom ocu, da i ne spominjem St. Merryna, kako bi me spasio od groznoga braka. - Sigurni ste da bi brak sa St. Merrynom bio grozan? - Bio bi nepodnoljiv. - Juliana zadrhti. - U tjed-nima dok sam bila zaruena za njega, obiavala sam nou leati u krevetu i plakati do zore. Preklinjala sam tatu da mi nae drugog mua, ali je on odbio. - Sto vas je, tono, tako uvjerilo da ne biste podni-jeli brak sa St. Merrynom? Julianine draesne obrve zbunjeno su se skupile. Pa, zato sto je on posve isti kao i tata, naravno. Kako bih mogla eljeti brak s ovjekom koji bi se prema meni ophodio na nain na koji se tata uvijek ophodio prema meni? ovjekom koji nikad ne obraa ni najmanju pozornost na moja miljenja? ovjekom koji mi nikad nije dopustio da donosim vlastite odluke? ovjekom koji je inzistirao na tome da u vlastitom domu ima ulogu tiranina? Zaboga, radije bih otila u samostan. Odjednom je poela doista shvaati. Naglo joj je postalo jasno zasto je Juliana pobjegla s Rolandom. - Pa, to doista objanjava neke stvari, ini mi se -ree Elenora. Juliana je prouavala njezino lice. - Vi se ni najmanje ne bojite St. Merryna, zar ne? Neoekivano je pitanje iznenadilo Elenoru. Kratko je razmislila o tome. Veoma potuje Arthura, i zasigurno ga ne eli bez potrebe uzrujavati. Niti bi ga eljela naljutiti. No, boji li ga se? - Ne - rekla je. Juliana je oklijevala, a potom kimne. - Vidim da je to za vas drukije. Moram priznati da vam zavidim. Kako uspijevate? - Kako uspijevam u emu? - Kako uspijevate natjerati St. Merryna da obraa pozornost na ono sto imate rei? Kako ete sprijeiti da preuzme kontrolu nad vaim ivotom? Kako ete se pobrinuti da ne bude sve po njegovu? - To je prilino osobno pitanje, Juliana - rekla je. - Pitam se moemo li doi do razloga iz kojeg ste me potraili ovdje, u stakleniku? - Oprostite. Nisam kanila zabadati nos. Samo sto ne uspijevam potisnuti znatielju kad je rije o eni koja, ovaj - Koja je zauzela vae mjesto? - pomogne joj Elenora. - Da, valjda bi se tako moglo rei. Samo sam se pitala kako se nosite s njim. - Recimo samo da je moj odnos sa St. Merrynom znatno drukiji od onoga sto ste ga vi s njim
84

GIGA

imali. - Shvaam. - Juliana ponovno kimne, ovoga puta s nekako mudrim dranjem. - Moda ga se vi ne bojite jer ste mnogo stariji od mene, pa imate dovoljno iskustva u drutvu i s mukarcima. Elenora je shvatila da stie zube. - Nema sumnje. Dakle, ako nemate nita protiv, sto ste mi eljeli rei? - O, da, naravno. - Juliana uspravi ramena i podigne bradu. - Ovo je veoma teko, gospoice Lodge, ali dolazim k vama kao moliteljica. - Kako molim? Juliana je ispruila jednu ruku u gracioznoj, mole-ivoj gesti. - Moram vas zamoliti za golemu uslugu. Vi ste mi jedina nada. Ne znam komu bih se drugomu mogla obratiti. Elenora se na trenutak pitala igra li Juliana neku bizarnu igru. No, oajanje mlade ene bilo je jasno vidljivo. Bez obzira o emu je ovdje rije, ona je posve ozbiljna. - ao mi je - ree Elenora, ublaivi ton glasa usprkos razdraenosti. Juliana se doista doimala veoma zabrinutom. - Ne vidim kako bih ja mogla bih u poloaju da pomognem vama. - Zarueni ste za St. Merryna. - Kakve to veze ima? - oprezno upita Elenora. Juliana proisti grlo. - Pria se da se vas dvoje, premda jo niste sklopili brak, doimate veoma prisnima. Elenora se ukoila. Prisnost je uljudni eufemizam i svi to znaju. Rekla je sebi da se moglo oekivati da e visoko drutvo nagaati da su ona i Arthur u ljubavnoj vezi. Zapravo, trebala je oekivati takve glasine. Za razliku od Juliane, ona nije oito nevinace od osamnaest godina koje ivi pod strogom paskom svojih roditelja. Sto se tie uglednih krugova, podsjetila se Elenora, ona nije samo zrela ena, ve i zagonetna dama koja boravi pod istim krovom sa svojim jo zagonetnijim zarunikom. Margaretina nazonost u tom kuanstvu situaciji daje drutveno prihvatljivu fasadu, ali to ne zaustavlja zlobne jezike. Uope je ne treba uditi otkrie da su oni koji ire traeve uvjereni da je ona prisna s Arthurom. - Bilo bi dobro imati na umu da traevi nisu uvijek u potpunosti istiniti - rekla je, nastojei da joj glas zvui prijekorno. - Nisam vas eljela uvrijediti - ree Juliana. - No hljela sam vam staviti do znanja da shvaam da imate vooma blisku vezu sa St. Merrynom. Zaboga, kau da su ga vidjeli kako vas strastveno ljubi neku veer u vrtovima, ispred odreene plesne dvorane. - Zastala je. - Mene nikad nije tako poljubio. - Da, pa - Povrh toga, ire se glasine da je obeao poziv na dvoboj dentlmenu koji vam se obratio u parku. - Uvjeravam vas, taj je incident doista pretjerano napuhan - brzo e Elenora. - Stvar je u tome da je St. Merryn doista izgovorio prijetnju. - Juliana uzdahne. - Nekoliko ga je ljudi ulo. U tome je poanta, shvaate. Nije se ak ni potrudio poi u potjeru one noi kad smo Roland i ja pobjegli. - Jeste li eljeli da poe za vama? - blago upita Elenora, odjednom veoma znatieljna. - Ne, naravno da ne. - Juliana je rubom svoje maske lagano lupkala po drvenoj radnoj povrini. -Doista, bila sam beskrajno zahvalna sto nije poao za nama. Uasno sam se bojala da bi mogao ozlijedili Rolanda, ili ga ak ubiti u dvoboju. Umjesto toga, reeno mi je da je St. Merryn te veeri bio u svojem klubu i igrao karte. - Na licu joj se pojavio alostan izraz. - Sto samo potvruje ono sto sam cijelo vrijeme vjerovala. - Sto bi to bilo? - Premda je istina da je St. Merryn bio zaruen sa mnom, njegove strasti zasigurno se nisu razbudile.
85

GIGA

- Drago mi je da ste se mogli udati za ovjeka kojeg volite - njeno e Elenora. - Ali jo uvijek ne znam sto elite od mene. - Zar ne razumijete? Moj je dragi Roland na sebe preuzeo golem rizik kad me spasio od St. Merryna. I platio je uasnu cijenu. - O kakvoj cijeni govorite? Upravo ste mi rekli da mu St. Merryn ni na koji nain nije naudio. - Nisam shvaala koliko je Roland te noi, zapravo, stavio na kocku. - Juliana je zvuala kao da se bori protiv suza. - Ja sam se najvie bojala da e St. Merryn poi za nama, ali prava je opasnost vrebala s druge strane, iz naih obitelji. - Kako to mislite? - Znali smo da e moj otac biti bijesan i vjerojatno e me ostaviti bez novia, a upravo se tako dogodilo. No nismo oekivali da e se Rolandov otac tako razgnjeviti da e obustaviti Rolandova primanja. - O, Boe. - Nalazimo se u oajnoj financijskoj stisci, gospoice Lodge, a moj je Roland previe ponosan da bi se obratio svojem ocu i molio ga da mu vrati primanja. - Kako preivljavate? - Moja je majka, blagoslovljena bila, zanemarila oev gnjev i potajno nam dala nesto novca od onoga sto joj tata daje za kuanske trokove. Prodala sam dio nakita sto sam ga ponijela sa sobom one noi kad smo Roland i ja pobjegli. - Juliana se ugrizla za usnu. - Naalost, za to nisam dobila mnogo. Nevjerojatno je kako dobar nakit malo vrijedi kad ga ovjek mora zaloiti. Elenora je osjetila iskreno suosjeanje. - Znam. I sama sam imala prilike otkriti tu alosnu injenicu. Meutim, inilo se da Julianu ne zanima usporeivanje iskustava sa zalagaonicama. Posve se usredo-toila na svoju priu. - Sto se njega tie, Roland je iskuavao sreu za kockarskim stolovima. Nedavno se upoznao s ovjekom koji se, izgleda, dobro snalazi u tom svijetu. -Kako to mislite? -Taj je ovjek odveo Rolanda u klub za koji je tvrdio da se ondje poteno igra. U poetku je Roland prilino esto dobivao. Neko smo vrijeme vjerovali da emo se na taj nain izvui. Ali njegove su karte u posljednje vrijeme bile veoma loe. Sino je mnogo Izgubio, a kako je uloio moju posljednju ogrlicu, sad vie gotovo nita nemamo. Elenora uzdahne. - Doista veoma dobro razumijem taj osjeaj. - Ne moemo si priutiti kretanje u drutvu. -Juliana odmahne glavom. - Valjda sam bila veoma naivna, ali moram vam rei da nisam imala pojma koliko kotaju jednostavna plesna haljina i odgovarajue cipele, sve dok Roland i ja nismo ostali bez iega. - Dotaknula je nabore domina sto ga je imala na sebi. - Veeras sam mogla doi ovamo samo zato sto mi je prijateljica posudila ovaj kostim. Roland ne zna da sam ovdje. Opet je u igranici. - Veoma mi je ao zbog vaih problema - ree Elenora. - Bojim se da Roland postaje oajan - priguenim joj se tonom povjerila Juliana. - Ne znam sto e uiniti ako ga ne pone pratiti srea. Zato sam vam se obratila s molbom za pomo, gospoice Lodge. Hoete li nam pomoi?

86

GIGA

20
Elenora se dvadeset minuta kasnije vratila u lampionima osvijetljenu plesnu dvoranu. Na podiju se nalazilo jo vie plesaa pod krabuljama. Nala je slobodnu niu napravljenu palmama i sjela na malenu, pozlaenu klupu sto su je ondje smjestili. Odsutnim je pogledom promatrala guvu na plesnom podiju, pokuavajui pronai Margaret i Bennetta, dok je razmiljala o svojem razgovoru s Julianom. Njezina su se razmiljanja naglo prekinula kad je ugledala mukarca u crnom dominu i masci kako joj se pribliava. Ne opet, pomislila je i zadrhtala. Nee mu dopustiti da je ponovno dotakne. Nije mogla podnijeti njegovu ruku na svojem struku, ili zadah njegovog prljavog uzbuenja. No nekoliko sekunda kasnije s golemim je osjeajem olakanja shvatila da to sigurno nije isti mukarac. Istina, probijao se kroz mnotvo s istim kliznim, sigurnim pokretima grabeljivca, ali dranje ovog ovjeka zrailo je mou i kontrolom, a ne neprirodnom energijom. Kapuljaa domina bila je gurnuta unatrag. Premda je crna svilena maska skrivala njegove oi, nije se mogao sakriti ponosan nos ili nain na koji je njegova gusta tamna kosa bila zaeljana ravno unazad od ela. Njezinim je ilama treperilo pjenuavo iekivanje sto ga nije uspijevala potisnuti. Spustila je masku i nasmijeila se. - Dobra veer, gospodine - ree. - Uranili ste, niste li? Arthur se zaustavio pred njom i naklonio se. -Toliko o mojoj krinci. Stigao sam prije nekoliko minuta. Odmah sam naao Margaret i Bennetta, ali su rekli da su vas izgubili u guvi. - Bila sam u stakleniku jer mi je trebalo malo svjeeg zraka. - Jeste li spremni za odlazak? - Da, zapravo jesam. - Ustala je s klupice. - Ali nisam sigurna da e Margaret htjeti ovako rano poi kui. Vjerujem da se sjajno zabavlja u drutvu gospo-dina Fleminga. - To je oito. - Uzeo ju je za ruku i poveo prema vratima. - Upravo me obavijestila da e ona i Bennett svratiti na soareju Morganovih. Bennett e je kasnije dopratiti kui. Nasmijeila se. - Mislim da se meu njima raa ljubav. - Nisam doveo Margaret u London kako bi imali romantinu vezu - proguna Arthur. - Ona je trebala biti va vodi, te biti prihvatljivo ensko drutvo u mojem kuanstvu kako vi ne biste doli na lo glas dok radite za mene. Pitala se treba li ga upoznati s glasinama za koje joj je Juliana rekla da krue drutvom. Na koncu je zakljuila da bi se situacija samo zakomplicirala kad bi Arthur saznao da ugledni krugovi smatraju da su njih dvoje u intimnoj vezi. Zbog takve bi se informacije mogao previe brinuti za svoje odgovornosti spram nje. To je posljednje sto bi eljela. - Ma hajde, gospodine. Predivno je sto se ini da je Margaret nala veoma dragog dentlmena koji je usreuje. Priznajte. - Hmm. - Najljepi aspekt situacije je injenica da ste vi zasluni za to jer doputate da se romantina veza razvija - nije mogla odoljeti da to ne doda. - Na kraju krajeva, da niste pozvali Margaret u London, ona nikad ne bi upoznala Bennetta. - To nije bio dio moje strategije - mrano je progunao. - Ne svia mi se kad se situacija ne razvija u skladu s mojim planom. Zakljuila je da zapravo ne zvui nimalo ljutito. Nasmijala se. - Katkad je dobro da se nai najpom-nije razraeni planovi promijene. - Kad ste, za ime svijeta, vidjeli da se takav ishod pokazao neim drugim, a ne katastrofalnim? Kad sam upoznala vas u uredima Agencije Goodhew i Willis, eznutljivo je pomislila. Traila je mirno radno mjesto plaene pratilje kod nekoga poput gospoe Egan. Umjesto toga, srela je
87

GIGA

Arthura i sad je znala da njezin ivot vie nikad nee biti isti, bez obzira sto e se meu njima dogoditi. Ali to mu nije mogla rei, pa se samo osmjehnula, nadajui se da izgleda zagonetno. Kad su stigli do stuba ispred kue obitelji Fambridge, Arthur je dao pozvati svoju koiju. Elenora ju je opazila nekoliko minuta kasnije, kad je izila iz dugog niza vozila sto su ekala na ulici. Koija se zaustavila u dnu stubita i Arthur joj je pomogao da ude. Lagano se popeo za njom, a crni nabori domina vijorili su iza njega poput tamnih krila ptice grabiji-vice koja lovi nou. Zatvorio je vrata i smjestio se na sjedalo njoj nasuprot. Ovo je prvi put da je sama s njim u zatvorenoj koiji, shvatila je. - Dosta je ovih gluposti s maskiranjem. - Arthur je odvezao svoju masku i bacio je u stranu. Ne vidim sto je tako privlano u skrivanju neijeg identiteta, osim ako taj netko ne kani poiniti zloin. - Nimalo ne sumnjam da je veeras u plesnoj dvorani Fambridgeovih poinjeno nekoliko zloina. - Ah, da. Doista. - Naslonio se u kutu koije, a usta su mu se lagano izvila. - Veinom se radilo o zabranjenim vezama ove ili one vrste, pretpostavljam. - Mmm. Prouavao ju je svojim opasnim oima. - Vjerujem da niste bili izloeni nekim nepristojnostima? Margaretin je zadatak bio uvati vas od pogrene vrste panje, ali postalo je oito da se ona ne koncentrira na svoju ulogu. Ako je neki mukarac uzeo previe slobode - Ne, milorde - urno je rekla. - Nije bilo nikakvih problema te vrste. Ali upoznala sam vau staru znanim. - Koga? - Julianu. Sad je gospoa Burnley. Iskrivio je lice u grimasu. - Bila je nazona veeras? -Da. - Potraila vas je? -Da. Nije se doimao zadovoljnim. - Nadam se da susret nije bio neugodan. Nije priredila scenu, je li? - Nije bilo nikakve scene, ali je susret, kako vi to kaete, bio, recimo, zanimljiv. Lupkao je prstima po rubu vrata. - Zasto imam dojam da mi se nee svidjeti ono sto ete mi uskoro ispriati? - Zapravo nije ba tako strano - uvjeravala ga je. - Unato tomu, mislim da bi vaa poetna reakcija mogla biti pomalo, ovaj, negativna. - Mislim da imate prokleto pravo. - Nasmijeio se u iekivanju. - Ali vi ete me pokuati navesti da se predomislim, nije li tako? - Moje je miljenje da bi svima bilo u interesu kad biste uspjeli postii pozitivnu reakciju. - Da ujem - zareao je. - Mislim da bi bilo bolje kad bih najprije objasnila situaciju. - Sad sam posve siguran da e moja reakcija biti negativna. Pretvarala se da to nije ula. - Jeste li svjesni injenice, gospodine, da su obitelji Juliane i Rolanda zatvorile kesu? Uzdigao je obrve. - uo sam nesto u tom smislu, da. Siguran sam da je to samo privremena situacija. Burnley ili Graham e se prije ili kasnije predomisliti. - I Juliana je to u poetku vjerovala, ali vie se ne nada toj mogunosti, a oito ni Roland. Uvjereni su da su se obje obitelji zauvijek okrenule protiv njih. Juliana je veoma nesretna. - Je li? - inilo se da ga nimalo ne zabrinjavaju Julianini osjeaji. - Majka joj je dala nesto novca, ali to nije dovoljno za mladi par. Prijetnja financijske katastrofe natjerala je Rolanda da se okua u igranicama. - Da, znam. Usuujem se rei da e uskoro nauili da su igranice dobar nain za gubitak i
88

GIGA

ono malo novca sto im je ostalo. - Znali ste da se Roland pokuava obogatiti za stolovima? - To ba i nije tajna. Naravno da mu je situacija poznata, cinino ja pomislila, ba kao sto je znao da Ibbitts potkrada kuanstvo. Pobrinuti se da bude dobro upuen u sva zbivanja u svome svijetu, to je Arthurov nain. Odluila je uzeti drugi pristup. - Juliana je veoma uplaena. Okrenuo je glavu tako da je vidjela njegov otar profil. Pogledao je kroz prozor kao da mu je razgovor dosadan, a na ulici je otkrio nesto veoma zanimljivo. Svjetlost ulinih svjetiljaka ocrtavala je njegovu jago dinu kost i liniju eljusti, ali tamna mu je sjenka skrivala izraz lica. - To me ne udi - rekao je. Ponovno se sjetila glasina sto ih je ula po pitanju Julianinih osjeaja prema Arthuru. Kau da ga sr uasno bojala. Promatrajui njegovo okrenuto lice, odjednom je postala posve sigurna da je bio itekako svjestan injenice da ga se njegova zarunica bojala. Nije ju iznenadila spoznaja da je znao kakve je osjeaje Juliana gajila prema njemu, ali mogunost da su ga povrijedile neutemeljene matarije budalaste djevojke, moda su ga ak deprimirale, to ju je doista zapanjilo. - Koliko sam shvatila, Juliana je odgojena veoma strogo i u zatienom okruenju - ustro e Elenora. Njezina mladost i pomanjkanje iskustva zasigurno su je uinili rtvom prijetnji sto ih je stvorila pretjerano bujna mata mlade dame. Okrenuo se prema njoj. - Za razliku od vas, gospoice Lodge? - podrugljivo je pitao. Na to je odmahnula rukom u kojoj je drala masku. Dama koja se kani baviti trgovinom ne moe si priu-titi pretjerano rafiniran senzibilitet. U kutovima njegovih usana nakratko se pojavio treptaj osmijeha. Veoma je ozbiljno kimnuo glavom. - Svakako je istina da delikatan senzibilitet moe ometati dobru zaradu. - Netremice ju je promatrao. - Tu sam injenicu i sam nauio prije nekoliko godina. Slijedom toga, nikad ne doputam da osjeaji utjeu na moje odluke u takvim stvarima. To nije dobar nagovjetaj, pomislila je. Sa svojom legendarnom, nadnaravnom intuicijom po pitanju financija i investicija, ve je pogodio da e od njega zatraiti uslugu u kojoj je rije o novcu. Poteno ju je upozorio da bi si mogla utedjeti trud. Unato tomu, odluila je nastaviti uz koritenje orua koje bi ga moglo pokolebati: logiku i odgovornost. - Gospodine, odmah u prijei na stvar - ree. Juliana mi je veeras pristupila kako bi me zamolila za uslugu. Oi su mu se lagano stisnule. - Nemojte mi rei da je imala smjelosti traiti novac od vas? - Ne - brzo e Elenora, zadovoljna sto to moe zanijekati. Njegov se izraz lica donekle razvedrio. - Laknulo mi je da to ujem. Na trenutak sam pomislio da vas je moda pokuala nagovoriti da joj pozajmite novac, premda nikako ne mogu dokuiti zasto bi mislila da biste bili voljni uiniti tako nesto. - Nije traila pozajmicu - veoma oprezno ree Elenora. - Barem ne izravno. Ali sjetit ete se kako ste razglasili da ste navodno u gradu kako biste osnovali konzorcij investitora. - Sto s tim? Elenora ispravi ramena. - Juliana me preklinjala da te zamolim da Rolandu ponudi udio u tvojem novom konzorciju. Arthur ju je trenutak promatrao kao da je govorila nekim nepoznatim jezikom. Potom se nagnuo naprijed, oslonivi se laktovima na koljena. - Moram zakljuiti da je ovo vae ekscentrino poimanje ale, gospoice Lodge - ree.
89

GIGA

Prouavala je njegove oi i znala da u njegovu pogledu svjetluca razdraenost, a ne bijes. Postoji razlika izmeu tih dvaju osjeaja. Kad je rije o Arthuru, bila je posve sigurna da je samo druga reak-cija doista opasna. S prvom se moe nositi ako se primijeni rezoniranje. - Molim vas, ne pokuavajte me zastraiti, gospodine - mirno je rekla. - Samo traim da me sasluate. - Ima jo tih besmislica? - Razumijem da je to mnogo traiti od vas u danim okolnostima, ali osjeam da bi s vae strane bilo mudro uiniti Juliani tu uslugu. Njegov je smijeak bio hladan poput elika. - Ali ja trenutno ne osnivam konzorcij, ako se sjeate. - Ne, ali ipak ih esto osnivate, a oboje znamo da ete se prije ili kasnije nai usred novog financijskog pothvata. Mogli biste Rolandu ponuditi udio u vaem sljedeem projektu. - Ne mogu zamisliti niti jedan logian razlog iz kojeg bih Rolanda Burnleyja trebao pozvati u konzorcij, ak ni pod pretpostavkom da posjeduje sredstva potrebna za kupovinu dionica, a kako ste maloas rekli, on ih uope nema. - Pitanje sredstava koja bi mu bila potrebna za kupovinu dionica druga je stvar. Uskoro emo doi do toga. - Hoemo li? - Pokuavate li me zastraiti, gospodine? Ako je tako, ne uspijeva vam. - Moda bih se trebao vie potruditi. Uz malo napora uspjela je sauvati strpljenje. -Pokuavam objasniti zasto biste trebali razmisliti o ukljuivanju Rolanda u vau sljedeu kompaniju investitora. - Jedva ekam da to ujem. - Stvar je u tome - nastavila je, vrsto odluivi da e iznijeti svoje miljenje - kad se situacija promatra iz odreene perspektive, moglo bi se zakljuiti da ste vi odgovorni za krajnje nesretne financijske okolnosti u kojima su se Juliana i Roland trenutno nali. - Prokletstvo, eno, zar kaete da sam ja kriv /a injenicu da su njih dvoje pobjegli? Uspravila se. - Na neki nain, da. Ponovno je tiho opsovao i naslonio se na sjedalu. - Recite mi, gospoice Lodge, smatrate li da sam ja kriv sto je Juliana bila tako uasnuta mogunou da u mojem krevetu doivi sudbinu goru od smrti da je osjeala kako je njezin jedini izlaz pobjei u no u drugim mukarcem? - Naravno da ne. - Njegov ju je zakljuak okirao do sri. - Kaem da ste vi djelomino odgovorni za ovu situaciju jer ste one noi mogli poi u potjeru za Julianom i Rolandom, te ih zaustaviti. Stovie, da sto poli u potjeru, zacijelo biste ih uhvatili mnogo priji' nego je nanesena teta Julianinu ugledu. - Za sluaj da niste uli cijelu priu, te je noi bjesnjela oluja - podsjetio ju je. - Samo bi joj se luak suprotstavio. - Ili ludo zaljubljen ovjek - dopunila ga je, ovla se smijeei. - ula sam priu u nekoliko varijacija, mi lorde, i moram zakljuiti da se vi niste uklapali u taj opis. Da ste bili strastveno zaljubljeni u Julianu, poli biste za njima. Rairio je ruke du naslona sjedala. Njegov je osmijeh bio stisnut i otar poput otrice noa. Dosad vam je netko zasigurno objasnio da sam ja ovjek kojeg motivira iskljuivo novac. Ljudi mi pripisuju mnoge osobine, gospoice Lodge, ali uvjeravam vas, meu njima nije strastvenost. - Da, pa, usuujem se rei da vas malo ljudi dovoljno dobro poznaje da bi iznosili takve procjene, a i za to ste, nema sumnje, sami krivi. - Kako, dovraga, moete na mene svaljivati odgovornost za to? - Ne elim vas uvrijediti, gospodine, ali vi ne ohrabrujete - Naglo se prekinula, svjesna da rije sto ju je kanila upotrijebiti - prisnost - nije ba odgovarajua za opisivanje njegove rezervirane, zatvorene naravi. - Recimo samo da ne potiete bliske osobne veze.
90

GIGA

-I s dobrim razlogom. Takve veze esto ometaju pametne poslovne odluke. - Ni u jednom trenutku neu vjerovati da je to va motiv za dranje ljudi podalje od sebe. Rekla bih da je istina u tome sto vam va pretjerani osjeaj odgovornosti oteava oputanje. Osjeate da si ne moete priutiti rizik da nekomu dopustite da na neko vrijeme preuzme kontrolu nad situacijom. - Imate neobino miljenje o mojem karakteru -progunao je. - A prema mojem neobinom miljenju, posve sam sigurna da ste vi ovjek snanih, premda vrsto kontroliranih strasti. Uputio joj je neobian pogled, kao da mu je upravo pruila razlog da posumnja u njezin zdrav razum. -Recite mi, gospoice Lodge, zar doista vjerujete da bih ja poao u potjeru za odbjeglom zarunicom u bilo kakvim okolnostima? - O, da, milorde. Kad bi se vaa strast ukljuila, slijedili biste je u sam pakao. Napravio je grimasu. - Veoma poetski reeno. - Meutim, gospodine, vi niste poli u potjeru za Julianom one noi prole godine. Stoga su to posije dice vae odluke. - Objasnite mi jo jednom zasto bih ja trebao rjeavati financijske potekoe mladog branog para Burnley - mrano e on. - ini se da ne mogu shvatiti bit vaeg argumenta. - Zapravo je veoma jednostavno, gospodine. Da ste te noi poli u potjeru za ljubavnicima, svi su izgledi da bi Juliana danas bila vaa grofica te stoga ne bi imala ba nikakvih financijskih briga. Sto se njega tie, Roland bi jo uvijek uivao oevu milost i nesumnjivo radosno troio svoj povei deparac na krojae i postolare. Odmahnuo je glavom u udu. - Vaa me logika ostavlja bez rijei, gospoice Lodge. - Ali ne moete joj nai zamjerke, zar ne? - Znate li sto ja mislim, gospoice Lodge? Ne vjerujem da ste do tog zakljuka doli uporabom logike ili pravilnog rezoniranja. -Ne? - Mislim da se zalaete za Julianu zbog onog prokletog profinjenog senzibiliteta za koji tvrdite da ga ne posjedujete. - Gluposti. - Priznajte. Julianine su suze dirnule vae meko srce. - Zabavljao se. - Koliko se sjeam, posjeduje sposobnost plakanja na dani znak. - Nije plakala. Uzdigao je obrve. - Vrlo dobro, moda je bila poneka suza - prizna Elenora. - Ali uvjeravam vas, bila je posve iskrena Drim da ju je samo krajnji oaj naveo da mi se obrati. Duboko je udahnula. - Milorde, jasno mi je da se vai privatni poslovi mene ne tiu. - Veoma pronicav zakljuak, gospoice Lodge. U potpunosti se slaem. - Unato tomu - Unato tomu, ipak se mijeate u moje poslove -dovrio je umjesto nje. - Nema sumnje, zato sto si jednostavno ne moete pomoi. Zapravo, vjerujem da vam sama vaa narav nalae da se paate u moje poslove, ba kao sto je u naravi make da dodijava nesretnom miu kojeg je stjerala u kut. Porumenjela je, potresena njegovim miljenjem o njoj. - Vi niste nikakav mi - slabano je izustila. Nije dodala da, ukoliko u ovoj koiji postoji grabeljivi maak, on sjedi nasuprot njoj. Meutim, inilo se da Arthura nije uvjerila njezina tvrdnja. - Jeste li sigurni da ja ne igram ulogu mia, a vi make? - Milorde. - Progutala je slinu, stegnula prste u krilu i pogledala ga. - Zadirkujete me. - Hmm. Doista je zadirkuje, uvjeravala je sebe. Nije mogla nita drugo do ignorirati njegovo provociranje i dovesti do kraja svoje zalaganje za Julianu. Mladoj je eni obeala da e to
91

GIGA

napraviti. - Ono sto ovdje pokuavam rei - nastavila je -jest injenica da ste upleteni u tu nesretnu zbrku, svialo se to vama ili ne. Nadalje, posjedujete mo da popravite situaciju. - Hmm. - Ideja o popravljanju situacije nije mu se osobito sviala. Prikovao ju je vrstim pogledom. S obzirom na vae zanimanje za temu financija, sigurno razumijete da bih mladom Rolandu, u sluaju da mu ponudim udio u konzorciju, takoer morao pozajmili novac za kupovanje dionica? - Pa, da, razumijem to, ali mogao bi vratiti pozajmicu s onim sto zaradi od investicije. - Ako se dogodi da investicija propadne? Sto tad., moja lukava makice? Moram otrpjeti Rolandov gubitak, a ne samo vlastiti? - Prema svim pokazateljima, vae investicije rijetko propadaju, ako se to uope ikada dogodilo. Margaret i gospodin Fleming uvjeravali su me da ste genij kad je rije o financijama. Gospodine, vrsto vjerujem da ete pomno razmisliti o Julianinoj molbi, mada niste zadovoljni ovakvim razvojem dogaaja, te joj prisko iti u pomo. - vrsto vjerujete u to, je li? - uljudno je pitao. -Da. Ponovno se zagledao kroz prozor i neugodno dugo promatrao ulicu. Poeo ju je obuzimati nemir, te se pitala nije li pretjerala. - Valjda bih trebao uiniti nesto po pitanju zbrke u koju su se Roland i Juliana uvalili - rekao je nesto kasnije. Ispustila je tihi uzdah olakanja i s odobravanjem mu se nasmijeila. - Znala sam da ste previe ljubazni da biste okrenuli lea Juliani i Rolandu, gospoini. - Nije rije o suosjeanju - rezignirano je rekao ve o krivnji. - Krivnji? - Razmiljala je o tome, napuenih usana, a potom je odmahnula glavom. - To je moda traenje dlake u jajetu, gospodine. Cijeli je dogaaj nesretna pogreka koju moete ispraviti, ali mislim da vas ne mora muiti osjeaj krivnje. - Zaprositi Julianu doista je bila katastrofalno loa procjena s moje strane, i tono je da sam odluio da one noi neu poi u potjeru za njom. Ali moja krivnja ne proizlazi iz ta dva imbenika. Nije joj se sviao taj zaokret u razgovoru. Zabrinuta da bi na sebe mogao preuzeti vie krivnje no sto je doista potrebno, bez razmiljanja je ispruila ruku i dotaknula mu koljeno. - Ne smijete biti previe strogi prema sebi, gospodine - usrdno je rekla. - Juliana je bila veoma mlada, veoma zatiena i, rekla bih, pomalo nepromiljena. Nije shvaala da biste vi bili izvrstan mu. Uslijedila je kratka tiina. Spustio je pogled na njezine prste u rukavici koji su lagano poivali na njegovoj nozi. Slijedila je njegov pogled i ukoila se kad je shvatila kako ga intimno dodiruje. Osjeala je kako vrelina njegova tijela prodire kroz mekanu kou njezine rukavice. Oboje su prouavali njezinu ruku na njegovoj nozi, inilo se, cijelu vjenost. Elenora se nije mogla pomaknuti. Kao da se nala u hipnotikom transu. Tijelom joj je prostrujala neobina panika. Oporavila se trenutak kasnije. Posramljena, urno je povukla ruku i spustila je u svoje krilo. inilo joj se da je vrhovi prstiju i dalje peku. Proistila je grlo. - Kao sto sam govorila, nema potrebe da na sebe preuzimate toliko krivnje. Na kraju krajeva, niste uinili nita loe. Pogledao ju je. Iznenadila se kad je u njegovim oima opazila sjaj cininog humora. - To je stvar miljenja - rekao je. - Sto mislite, tko je razradio svaki prokleti detalj plana za bijeg? - Kako, molim? - Tada je odjednom shvatila. - Vi ste one noi organizirali bijeg mladog para? - Ja sam se za sve pobrinuo. - Odmahnuo je glavom. - ak sam odredio datum, kupio
92

GIGA

ljestve dovoljno dugake da dosegnu prozor Julianine spavae sobe, te naruio koiju i konje iz javne konjunice.

93

GIGA

21
Zapanjeno je zurila u njega. Dopustio si je uivanje u njezinu izrazu lica. Nije se esto dogaalo da je tako uspije izbaciti iz takta. No bez obzira koliko je zabavno vidjeti je smuenu i zapanjenu, to nije ni izbliza onakav uitak kakav mu je priutio dodir njezinih prstiju trenutak ranije. inilo mu se da na bedru jo uvijek kroz tkaninu hlaa osjea toplinu njezine ruke. Elenorin se ok pretvorio u divljenje. - Naravno. -Njezine su se usne trzale, a potom izvile u vedar smijeak. - Vi ste bili taj koji je smislio plan za onaj zloglasni bijeg, a ne Roland. - Netko je to morao uiniti za njega. Bilo je oito da je mladi Burnley svoju damu silno elio spasiti od propasti koja ju je oekivala. Takav je bijeg bio jedini nain na koji sam mogao izbjei zbrku a da ne ponizim Julianu i njezinu obitelj. Kako ste, za ime svijeta, naveli Rolanda da prihvati zavjeru sto ste je vi stvorili? Sigurno vas je smatrao svojim najveim neprijateljem. - Istina. Vjerujem da sam u njegovim oima bio utjelovljenje avla. Jo uvijek jesam, kad smo ve kod toga. Bennett Fleming je bio moj pomonik u toj stvari. - Naravno. - Njezine su oi blistale od ushienja. - On je Rolanda odveo u stranu i uvjerio ga da je jedini nain na koji moe spasiti Julianu taj da s njom pobjegne. Kad se Roland pokazao entuzijastinim, ali nije znao kako bi to izveo, Bennett mu je iznio stra-tegiju sto sam je ja smislio. - Pomislio je na cijeli dan i pol koliko je posvetio razraivanju plana. - Zapisao sam sve upute. Imate li pojma koliko je komplicirano izvesti uspjean bijeg? Nasmijala se. Zvuk je pokrenuo nesto u njemu, Osjetio je gotovo neodoljiv poriv da posegne preko prostora sto ih je razdvajao, povue je u zagrljaj i ljubi je sve dok se njezina vedrina ne pretvori u udnju. U njegovoj su glavi uvijek iznova odjekivale rijei sto ih je nedavno izgovorila. Juliana je bila veoma mlada, veoma zatiena i, rekla bih, pomalo nepromiljena. Nije shvaala da biste vi bili izvrstan mu. - Moram priznati, nikad nisam imala prilike razmi-ijati o tome sto bi bilo potrebno za takav bijeg veselo je odgovorila. - No sad kad o tome razmiljam, jasno mi je da bi moglo postati komplicirano. - Vjerujte mi na rije, to nije jednostavan zadatak, Roland oito nije imao pojma kako bi to izveo. Imao sam gadan osjeaj da e, prepustim li to njemu, napraviti takvu zbrku od svega da e Julianin otac nauti o tome na vrijeme da ih zaustavi prije nego, ovaj, teta bude poinjena. - elite rei, prije nego je Juliana kompromitirana do te mjere da je jedini izlaz bio brak. - Da. Na koncu je bilo prilino gusto, bez obzira na moje pomno planiranje. - Oluja. - Tiho se nasmijala. - Unato svojoj dalekovidnosti, niste mogli predvidjeti tako dramatinu promjenu vremenskih prilika. - Oekivao sam da e Roland biti dovoljno razuman i odgoditi bijeg dok ceste ne postanu prohodne. - Uzdahnuo je. - Ali ne, mlada je usijana glava inzistirala na tome da se pridrava svake pojedinosti plana, ukljuujui vrijeme i datum. Ne moete zamisliti koliko sam strepio kad sam primio vijest da je par pobjegao usred onakve oluje. Bio sam siguran da e ih Julianin otac nai i dovui svoju ker kui prije nego se ona i Roland dospiju temeljito kompromitirati. Ta zabrinutost zacijelo objanjava izvjetaje o tome da ste do zore igrali karte. - To je bila jedna od najduljih noi u mojem ivotu uvjeravao ju je. - Morao sam raditi nesto kako ne bih razmiljao o mogunosti neuspjeha svojega plana. Osjetio je kako se koija zaustavila. Nikako jo nisu mogli stii kui. Prerano je. elio je jo malo vremena U skuenom prostoru koije; jo malo vremena nasamo s Elenorom. Pogledao je kroz prozor i osjetio laganu nelagodu kad je shvatio da se nisu zaustavili u Rain Streetu. Zapravo, koija se zaustavila blizu parka. Uz nju se zaustavila druga koija.
94

GIGA

Arthur je podigao jastuk kraj svoje noge i posegnuo u skriveni pregradak za pistoljem sto ga je ondje drao. Nasuprot njemu Elenora je skupila obrve, zabrinuto se mrtei. Osjeao je njezinu napetost, ali nije postavljala nikakva dosadna pitanja. Otvorila su se vrataca na krovu. Jenks ih je pogledao sa svojeg sjedala. - Upravo me zaustavio fijaker, gospodine. Kae da je njegov putnik opazio ovu koiju i eli razgovarati s vama. Sto elite da uinim? Arthur je gledao kako se otvaraju vrata fijakera Hitchins je skoio na cestu i dugim se koracima zaputio prema koiji. - U redu je, Jenks. - Arthur je vratio pistolj u pregradak i spustio jastuk. - Taj ovjek radi za mene. - Dobro, gospodine. - Vrataca su se zatvorila. Hitchins je otvorio vrata njihove koije. - Milorde - rekao je. Tada je opazio Elenoru. Na njegovu se iroku licu pojavio irok osmijeh. Zadovoljstvo mi je ponovno vas vidjeti, gospojo. I veoma lijepo izgledate, doista. Nasmijeila se. - Dobra veer, gospodine Hitchins - Kad me njegovo gospodstvo juer potrailo u Bow Streetu, rekao sam mu da vas se dobro sjeam Onoga dana kad sam vas ispratio iz vae kue, znao sam da ete se snai. Imate hrabrosti, gospojo Pogledajte se sada, vozite se u otmjenoj koiji i zaru-eni ste s grofom. Elenora se nasmijala. - Jedva mogu i sama povje-rovati u to, gospodine Hitchins. Arthur se prisjetio onoga sto mu je Hitchins dan ranije ispriao, dok su razgovarali o vremenu kad su ga angairali da pomae pri deloaciji. To je bilo udesno, gospodine. udesno. Stajala je ondje, gospodine, svjesna da e izgubiti sve sto posjeduje, ali prva briga gospoice Lodge bila je posluga i ostali ljudi koji su radili na farmi. Nema mnogo ljudi koji bi u takvoj situaciji mislili na bilo koga drugoga... Arthur pogleda Hitchinsa. - Sto ste mi doli rei? Istraitelj okrene glavu prema Arthuru, a njegovo je dranje postalo krajnje ozbiljno. - Otiao sam u va klub, gospodine, kako ste mi rekli, ali je vratar rekao da ste otili. Rekao je da ste krenuli na kostimirani bal i dao mi adresu. Bio sam na putu onamo kad sam opazio vau koiju. - Tie li se to Ibbittsa? - Da, gospodine. Rekli ste da vas obavijestim ako ga netko posjeti. Pa, netko ga je posjetio. Neki je gospodin otiao u njegovo svratiste prije manje od dva sata. Ondje je ekao dok se Ibbitts nije vratio iz krme. Neko su se vrijeme zadrali. Uskoro je posjetitelj otiao. Na ulici ga je ekao fijaker. Arthur je osjetio hladnou u ilama. - Jeste li uspjeli vidjeti Ibbittsova posjetitelja? - pitao je tonom zbog kojeg je Hitchins uzdigao obrve. - Ne, gospodine. Nisam bio dovoljno blizu da mu vidim lice. Niti je on mene opazio. Rekli ste mi da nikomu ne smijem rei da motrim na Ibbittsa. - Sto mi moete rei o tom posjetitelju? Hitchinsovo se lice nabralo od koncentracije. - Kao sto sam rekao, stigao je fijakerom. Bilo je veoma malo svjetla, ali vidio sam da na sebi ima plat i kapuljau navuenu preko glave. Kad je otiao, silno mu se urilo. Arthur je shvatio da Elenora napeto prati razgovor. - Sigurni ste da je posjetitelj bio mukarac, gospo-dine Hitchins? - pitala je. - Da - ree Hitchins. - Vidio sam to po nainu na koji se kretao. - Sto je s Ibbittsom? - upita Arthur. - Je li ponovno iziao? - Ne, gospodine. Koliko je meni poznato, jo uvijek je ondje. Zaobiao sam zgradu i pogledao prozor. Unutra ne gori svjetlo. Valjda je otiao na spavanje. Arthur pogleda Elenoru. - Otpratit u vas kui, a zatim u posjetiti Ibbittsa. Kanim saznati sve sto mogu o njegovom veeranjem posjetitelju. - Sto ako vam ne bude rekao istinu? - pitala je. - Ne vjerujem da e biti teko navesti Ibbittsa da govori - mirno e Arthur. - Poznajem tu
95

GIGA

vrstu ljudi. Samo mu moram ponuditi novac. - Sasvim je nepotrebno pratiti me natrag do Rain Streeta prije razgovora s Ibbittsom - brzo e Elenora. - Doista, to bi bio gubitak vremena. Ulice su zakrene prometom, a nema sumnje da bi vam taj put izazvao znatno zakanjenje. - Ne mislim poeo je. Nije mu dopustila da zavri. - U danim je okolno-stima to najpametnije. Vidim da jedva ekate razgovor s Ibbittsom. Nema razloga da i ja ne poem s vama. - Ima pravo, gospodine - susretljivo e Hitchins Arthur je znao da su u pravu. Unato tomu, da je Elenora bila neka druga dama koju poznaje, ne bi ak ni razmiljao o tome da je povede u taj dio grada. Ali ona nije bilo koja ena. Elenora se nee onesvijestili ako na ulici vidi pijanoga gosta krme ili prostitutku koja se bavi svojim zanatom. Budui da su tu Jenks, Hitchins i on, bit e posve sigurna. - Vrlo dobro - na koncu se sloio - pod uvjetom da mi obeate da ete ostati u koiji dok ja razgovaram s Ibbittsom. - Ali mogla bih vam pomoi tijekom ispitivanja. - Neete ui u Ibbittsovu sobu, i to je konano. Nije se doimala zadovoljnom, ali se nije prepirala. - Gubimo vrijeme, gospodine. - Doista. - Pomaknuo se na sjedalu. - Poite s nama, Hitchinse. - Da, gospodine. - Hitchins se popeo u koiju i sjeo. Arthur je Jenksu dao adresu. Ugasio je fenjer u koiji i spustio zavjese kako nitko ne bi vidio Elenoru. Bila je sjajna ideja angairati gospodina Hitchinsa da motri na Ibbittsa - rekla je. Arthur se gotovo nasmijeio. Veliko divljenje u njezinu glasu apsurdno mu je godilo.

96

GIGA

22
Koija se tridesetak minuta kasnije zaustavila u mranoj ulici ispred Ibbittsova svratista. Elenoni je imala pravo po pitanju prometa, pomislio je Arthur dok je slijedio Hitchinsa iz vozila. Izgubio bi vie od sat vremena da ju je otpratio do kue u Rain Streetu. Prije nego je zatvorio vrata koije, pogledao ju jo s namjerom da je podsjeti na obeanje da e ostati u vozilu. - uvajte se, Arthure - rekla je prije nego je dospio nesto rei. Njezino je lice bilo blijedo u sjenkam sto ih je stvarala kapuljaa domina. - Imam neki neugodan osjeaj po pitanju cijele ove situacije. Iznenadila ga je usrdnost u njezinu glasu. Prouavao ju je dok je sjedila u mraku. Do tog se trenutka doimala posve mirnom i sigurnom u sebe. udio ga je taj napadaj straha. - Nemojte se bojati - tiho je rekao. - Jenks i Hitchins e vas uvati. - Nisam zabrinuta za svoju sigurnost. Nagnula se prema njemu i stiala glas. - Samo sto iz nekog razloga imam veoma gadan predosjeaj po pitanju ove situacije. Molim vas, nemojte sami ui unutra. Nije mi potrebna zatita obojice mukaraca. Preklinjem vas da jednoga povedete sa sobom. - Imam pistolj. - Pistolji su na zlu glasu po tome sto sami opale u neprikladnom trenutku. Takvo pokazivanje straha nije karakteristino za nju, pomislio je. Nije imao vremena za objanjavanje bezrazlonosti njezine bojazni. Bilo je lake udovoljiti joj. Vrlo dobro, ako e vas to umiriti, povest u Hitchinsa sa sobom, a ostaviti Jenksa da uva vas i koiju. - Hvala vam - rekla je. Njezino olakanje i zahvalnost zabrinjavali su ga vie od svega sto je rekla. Zatvorio je vrata koije i pogledao Jenksa. - Daj nam fenjer. Hitchins i ja idemo unutra. Ti e ostati ovdje i pripaziti na gospoicu Lodge. -Da, milorde. - Jenks mu je pruio fenjer. Hitchins je upalio fenjer, a zatim je iz depa izvadio no opaka izgleda. Arthur je pogledao svjetlucavu otricu. - Molim vas, sakrijte to sve dok ne postane nuno da ga se upotrijebi. -Kako god kaete, gospodine. - Hitchins je vratio no natrag u skrivenu futrolu. - Ibbittsova se soba nalazi na katu sa stranje strane. Arthur je prvi uao u prljavi hodnik. Ispod vrata jedine sobe u prizemlju nije se vidjelo svjetlo. - Ovdje ive dvije cure koje rade u krmi - objasni Hitchins. - Prije nekoliko sati vidio sam ih kako odlaze. Vjerojatno se nee vratiti prije zore. Arthur kimne i hitro se zaputi stubama. Hitchins ga je slijedio, nosei fenjer. Kratak hodnik na katu bio je posve mraan, Hitchins podigne fenjer. Slabana uta svjetlosi obasjala je zatvorena vrata. Arthur prijee hodnik i otro pokuca stisnutom akom. Nije bilo odgovora. Pritisnuo je kvaku. Lako je popustila pod njegovom rukom. Previe lako. Tada je shvatio da je Elenorina strepnja bila opra v dana. Ovdje nesto nikako nije u redu. Otvorio je vrata. Iz tmine se irio smrad prolivene krvi, baruta i smrti. - Grom i pakao - apne Hitchins. Arthur mu uzme fenjer i podigne ga visoko Svjetlost je pala na tijelo na podu. Dio Ibbittsova lica bio je uniten, ali je ostalo vie nego dovoljno da bi se potvrdio njegov identitet. Krv na prednjem dijelu koulje jasno je govorila da je netko pucao dva puta. - Bez obzira tko je zloinac, elio je biti siguran da je temeljito obavio posao - tiho e Arthur.
97

GIGA

- Da, to sigurno. - Hitchins se osvrne po skuenom prostoru. - Izgleda da je dolo do borbe. Arthur pogleda prevrnutu stolicu. - Da. - Priao je blie tijelu. Na svjetlu je zasjala otrica noa sto je leao kraj Ibbittsove ispruene ruke. - Pokuao se braniti. - Nema krvi na otrici. - Hitchins cmokne jezikom. Promaio je metu, siroti klipan. Nije ak ni okrznuo protivnika. Arthur une kako bi izbliza pogledao no. Kao sto je Hitchins primijetio, na njemu nije bilo krvi. Nekoliko dugih, crnih niti zapelo je na mjestu gdje je otrica bila privrena za drak. - ini se da je zahvatio ubojiin ogrta. Uspravio se, a utrobu mu je stegnula napeta strepnja. Pomislio je na Elenoru koja eka u koiji i odmah se okrenuo prema vratima. - Doite, Hitchinse, moramo krenuti. Anonimno emo obavijestiti vlasti o ovoj smrti. Bez obzira sto e se dogoditi, ne elim da se spominje ime gospoice Lodge. Je li to jasno? - Da, milorde. - Hitchins ga je slijedio u hodnik. Moete biti mirni, gospodine. Previe potujem gospoicu Lodge da bih joj elio prirediti bilo kakve nevolje. Ve je dosta trpjela. Divljenje u Hitchinsovu glasu bilo je iskreno. Arthur je bio siguran da mu moe vjerovati. Brzo je siao stubama, proklinjui sebe sa svakim korakom. Bio je budala kad je dopustio da ga Elenora nagovori da je povede sa sobom. Jedno je riskirati da je vide s njim u ne ba otmjenom dijelu grada. Najgore sto bi iz toga moglo proizii je malo ogova-ranja koje nikomu ne bi posebno naudilo. Bilo bi sasvim nesto drugo kad bi je netko opazio kuko sjedi u koiji ispred kue u kojoj se dogodilo umorstvo. Kad su on i Hitchins stigli u prizemlje, ugasio je fenjer prije nego je otvorio ulazna vrata. - Nemojte trati - rekao je Hitchinsu. - Ali za ime svijeta, nemojte ni zastajkivati. - Nisam kanio ljenariti, gospodine. Izili su i hitro se zaputili prema koiji. Hitchins se popeo na koijaevo sjedalo, kraj Jenksa. Arthur ga jt uo kako tihim glasom objanjava situaciju. Jenks je pokrenuo vozilo prije nego je Arthur zatvorio vrata. - Sto se dogodilo? - upita Elenora. - Ibbitts je mrtav. - Spustio se na sjedalo nasuprot njoj. - Umoren. - Dragi Boe. - Trenutak je oklijevala. - ovjek kojeg je Hitchins ranije vidio? Onaj koji je ekao Ibbittsa, a potom urno otiao? - Najvjerojatnije. - Ali tko bi ubio Ibbittsa, i zasto? - Zacijelo je zloinac dobio eljene informacije, a zatim zakljuio da je smrt jedini nain na koji e bili siguran da e Ibbitts utjeti. Drao je pistolj u ruci i promatrao ulicu, proua-vajui svaki mraan ulaz, pokuavajui razaz-nati oblike u sjenkama. Je li ubojica jo uvijek ovdje, moda vreba iz neke uliice? Je li vidio Elenoru? - Pa, ovo zasigurno dokazuje da je netko doista svjestan injenice da istraujete umorstvo svojeg prastrica - tiho je rekla. - Da. - vre je stegnuo pistolj. - Ovo je postalo igra skrivaa. Da je Hitchins barem bolje vidio zloinca dok je ulazio i izlazio iz Ibbittsova svratita. - Zar na mjestu zloina nije ostao nikakav trag? - Nisam se zadravao dovoljno dugo da bih sve temeljito pretraio. Jedino sto se moglo vidjeti je da se Ibbitts pokuao braniti noem. - Ah, je li porezao zloinca, sto mislite? - U glasu joj se osjeao entuzijazam. - Ako je uspio raniti napa-daa, moda ima nade. - Naalost, bojim se da je samo zahvatio ubojiin plat. Na nou je zapelo nekoliko crnih niti, ali nema krvi. Na suprotnoj je strani zavladala neobina tiina.
98

GIGA

- Crnih niti? - udnim glasom ponovi Elenora. -S plata? - Da. Vjerojatno je dolo do borbe i Ibbittsov je no poderao tkaninu. Ali ne vidim kako e nam taj podatak pomoi. Kad bi barem postojao jo neki svjedok. Elenora glasno udahne. - Mislim da bi doista mogao postojati jo jedan svjedok, gospodine. - Tko, molim vas, recite? - Ja - apnula je, zvuei prilino zapanjeno. -Vjerujem da sam plesala s ubojicom ubrzo nakon sto je poinio umorstvo.

99

GIGA

23
Sjedila je u naslonjau najbliem vatri, pokuava-jui se zagrijati, dok je Arthur hodao knjinicom. Osjeala je nemirnu, skrivenu energiju koja je zraila iz njega. - Sigurni ste da mu je plat bio poderan? pitao je- Da. Posve sigurna. - Ispruila je ruke prema vatri, ali se inilo da iz nekog razloga toplina ne dopire daleko od kamina. - Osjetila sam to pod prstima. Velika je kua bila tiha i mrana, a samo je u knji-nici gorjela vatra. Arthur nije probudio nikoga od posluge. Margaret se jo nije vratila. Arthur je veoma malo govorio nakon sto mu je iznijela zapanjujui podatak. Put do kue proveli su u gotovo posvemanjoj tiini. Znala je da je za to vrijeme razmiljao o dobivenoj informaciji, zasigurno stvarajui teorije i donosei mogue zakljuke, Potivala je njegovu duboku koncentraciju. No im su uli u predvorje, poveo ju je u knjinicu i zapalio vatru. - Moramo razgovarati - rekao je, bacivi svoj crni domino preko stolice. -Da. Arthur je brzim, nestrpljivim pokretom odvezao svoju kravatu i pustio je da mu nemarno visi oko vrata. Poeo je hodati prostorijom. - Jeste li komentirali njegov poderani odjevni predmet? - pitao je. - Ne. Nita nisam rekla o tome. Iskreno reeno, nisam eljela voditi razgovor s njim. Zadrhtala je. -U tom je trenutku moja velika elja bila da ples sto prije zavri. - Nije vam nita govorio? - Niti jednu rije. - Zubima je uhvatila usnu, razmiljajui o prizoru u plesnoj dvorani. Vjerojatno mi nije elio pruiti tako vaan pokazatelj svojega identiteta. Arthur je skinuo svoj kaputi i prsluk, te ih spustio na okrugli stoli. Duboko je udahnula i usredotoila se na plamen. inilo se da ovjek uope ne shvaa da se razodijeva pred njom. Smiri se, pomislila je. Arthur se samo raskomotio. Dentlmen ima posve pravo to initi u privatnosti vlastitoga doma. Njegov se um oito bavio umor-stvom, a ne strau. Nije shvaao kako to djeluje na nju. -To bi moglo znaiti da ste ga negdje ve sreli -nastavi Arthur. - Moda se bojao da ete ga prepoznati po glasu. - Da, to je sasvim mogue. Jedino sto mogu rei je da sam posve sigurna da nikad ranije nisam plesala s njim. - Kako moete biti tako sigurni? Riskirala je i ponovno ga pogledala. Jo uvijek se kretao prostorijom, nemiran poput lava u kavezu. - Teko je objasniti - rekla je. - Kad se kroz mnotvo zaputio prema meni, pomislila sam da ste to vi. To je zaustavilo Arthura. - Sto vas je, dovraga, navelo na tu pomisao? - Na sebi je imao domino i masku koji su bili gotovo identini vaima. - Prokletstvo. Namjeravao vas je zbuniti. Slinost kostima ne moe biti sluajnost. Nakratko je razmislila o tome i odmahnula glavom. - Ne slaem se. Sigurno se moglo raditi o sluajnosti. Na balu je bilo mnogo gospode u veoma slinim platevima i maskama. - Jeste li veeras za jo nekog mukarca pomislili da sam ja? Skrueno se nasmijeila na to pronicavo pitanje. -Ne, zapravo nisam. Samo ovjeka u poderanom platu, i to samo nakratko. - Kako ste mogli biti sigurni da to nisam ja? Uinilo joj se da je u njegovom glasu osjetila neobinu mjeavinu znatielje i sumnjiavosti, kao da postavlja posve drukije pitanje. Zar bi me doista prepoznala u mranoj i pretrpanoj prostoriji? Nitko me ne poznaje tako dobro...
100

GIGA

Ja te poznajem, pomislila je. Ali to ba i nije mogla rei. Pitala se sto bi mu mogla rei, a da zvui logino. Sigurno nije mogla spomenuti da ubojicin miris nimalo nije bio poput njegovoga. Takva bi primjedba bila previe osobna, previe intimna. Otkrila bi koliko je zapravo svjesna njega. - Nije bio iste visine - na koncu je rekla. - Plesala sam s vama, gospodine. Vae je rame malo vie od njegovoga. - Mogla bi nasloniti glavu na Arthurovo rame, eznutljivo je pomislila. - I dosta ire. -Arthurova su ramena miiava i veoma primamljiva. - Isto tako, njegovi su prsti dulji od vaih. Arthurovo se lice smrailo. - Opazili ste njegove prste? - Svakako, gospodine. ena je openito itekako svjesna dzentlmenovih ruku kad je dodiruje. Zar to ne vrijedi i za mukarce? Promrmljao je nesto neodreeno sto je zvualo kao: -Ha. - O, primijetila sam jo dvije stvari - nastavila je. -Nosio je prsten na lijevoj ruci i par visokih izama. - Poput tisuu drugih mukaraca u gradu -pogunao je. Potom ju je opet pogledao, izvivi jednu crnu obrvu. - Opazili ste i njegove izme? - im sam shvatila da to niste vi, poeljela sam znati tko je on. - Zagledala se u vatru. - Bez obzira o kome je rije, sigurno nije stariji mukarac. Plesao je s otmjenom lakoom. Nije bilo nikakve ukoenosti ili oklijevanja. Uvjeravam vas da ne pripada generaciji vaeg prastrica. To je veoma korisna informacija - polako e Arthur. - Morat u pomno razmisliti o tome. Jeste li sluajno jo nesto zapazili? - Teko je objasniti, ali tada mi se inilo da u njegovu dranju ima neeg udnog. Doimao se poput osobe obuzete nezdravim uzbuenjem. - Stigao je onamo odmah nakon sto je ubio ovjeka. - Arthur se zaustavio ispred prozora i zagledao se u mjeseinom osvijetljen vrt. - Uasno uzbuenje njegova djela nesumnjivo ga je jo uvijek ispunjavalo. Znai, potraio vas je i plesao s vama. - To se ini posve bizarnim, nije li tako? Zadrhtala je. - ovjek bi oekivao da e ubojici, nakon sto poini gnusan zloin, eljeti poi ravno kui i okupati se, a ne na bal i plesati. - Nije otiao na bal obitelji Fambridge kako bi plesao s bilo kojom enom - Arthur ree jednolinim glasom. - Stigao je onamo kako bi plesao valcer s vama. Stresla se. - Moram priznati da je doista izgledalo kao da trai ba mene. Ali ne mogu shvatiti zasto bi tako nesto uinio. - Ja mogu. Hitro je okrenula glavu, iznenaena njegovom tvrdnjom. - Razumijete njegov motiv? - Nema sumnje da je veeras od Ibbittsa saznao da ga traim. U svojoj je aroganciji odluio proslaviti ono sto doivljava kao svoju pobjedu nada mnom. Napuila je usne. - Mogue da ste u pravu, gospo-dine, ali to ne objanjava zasto je plesao sa mnom. Arthur se okrenuo prema njoj. Gotovo je prestala disati kad je vidjela divlji bijes koji je gorio u njegovim oima. - Zar ne razumijete? - rekao je. - Postoji veoma stara, veoma gnusna tradicija meu mukarcima koji ratuju jedan protiv drugoga. esto se dogaa da pobjednici nastoje proslaviti svoje pobjede tako sto uzimaju ene svojih protivnika. - Uzimaju? Gospodine, govorite o silovanju. -Skoila je na noge. - Uvjeravam vas, radilo se samo o plesu. - A ja uvjeravam vas, gospoice Lodge, da je u umu zloinca ples bio simbol za nesto sasvim drugo. - To je smijeno - nepokolebljivo je poela. Tada se sjetila koliko joj je mrzak bio dodir
101

GIGA

neznaneve ruke na struku. Duboko je udahnula. - Bez obzira kako je on doivio situaciju, iz moje je perspektive to bio samo kratak valcer s neugodnim partnerom. - Znam. No vae miljenje ovdje nije bitno. - Ne bih se sloila - vatreno je rekla. Ponaao se kao da je nije uo. - Moram smisliti drugi plan. Vidjela je da ve razrauje novu strategiju. - Vrlo dobro. Sto emo uiniti, gospodine? - Vi neete uiniti nita, Elenora, osim poi u svoju Isiobu i spakirati se. Vae zaposlenje u ovom kuan-stvu veeras zavrava. Poslat u vam vau plau. - Sto? - Bijesno je zurila u njega. - Otputate me? - Da. Namjeravam vas poslati na jedno od svojih imanja dok ova stvar ne zavri. Obuzela ju je ista panika. Nee se vratiti na selo. Njezin je novi ivot ovdje, u Londonu. Bez obzira sto e se dogoditi, nee dopustiti da je poalje na neko udaljeno seosko imanje gdje bi morala dangubiti tko zna koliko dugo. No histeriziranje bi samo pogoralo situaciju, rekla je sebi. Ovo je Arthur. Na njega najbolje djeluje logika. Borila se kako bi svoj glas zadrala jednolinim i pod kontrolom. - Kanite me poslati odavde samo zato sto je zloinac plesao sa mnom? - Rekao sam vam, za njega je to bilo vie od plesa, Porumenjela je. - Za ime svijeta, gospodine, to nije kao da me silom uzeo. - On je zapravo - Arthur je rekao zapanjujue grubim glasom - demonstrirao da vas doivljava kao pijuna u ovoj igri sto je sa mnom igra. Neu mu dopu-titi da vas na bilo koji nain iskoritava. Mora pokuati razumjeti njegovo strogo dranje, rekla je sebi. Na kraju krajeva, pokuava je zatititi. - Cijenim to sto pokuavate uiniti - rekla je, naslo-jei zadrati svoje strpljenje - ali prekasno je. Upletena sam u tu situaciju, svialo se to vama ili ne. Milorde, bojim se da ne razmiljate sa svojom uobiajenom jasnoom. Uporno ju je promatrao. - Doista? Barem je privukla njegovu pozornost, pomislila je - Gospodine, oito ste veoma zabrinuti za moju sigur-nost. To je veoma galantno od vas. Ali sto vas navodi na pomisao da e zloinac zaboraviti na mene ako me poaljete na selo? - im shvati da sam promijenio strategiju, izgubit e zanimanje za vas. - Mislim da se ne moete osloniti na to. Jeste li razmislili o mogunosti da ubojica moe zakljuiti da ja znam jo vanije informacije o vama i vaim plano-vima od Ibbittsa? Uslijedila je kratka, napeta tiina. Vidjela je mranu spoznaju na Arthurovu licu i znala da ne moe pobi-jati njezinu logiku. - Osigurat u vam naoruanog uvara - rekao je. - Mogli biste to uiniti, ali to ne mora zaustaviti zloinca. On se slobodno kree u drutvu. Sto bih ja trebala initi? Izbjegavati svu gospodu? I koliko dugo? Tjednima? Mjesecima? Ne moete me unedogled drati pod paskom uvara. Ne, bolje mi je ovdje s vama, gdje vam pomaem pronai ubojicu. - Prokletstvo, Elenora - A sto je s Margaret? Ako ja vie ne budem pri ruci, ubojica bi lako mogao pokuati iskoristiti nju. Na kraju krajeva, ona nije samo lanica ovoga kuanstva, Ve i vae obitelji. Ako mene maknete iz igre, ona bi mogla postati sljedea meta zloinca. - Prokletstvo - ponovio je, ovoga puta veoma tiho. Imate pravo. Nisam jasno razmiljao. - Samo zato sto ste veeras bili pod velikim stresom - uvjeravala ga je. - Ne smijete biti prestrogi prema sebi. Nai se na mjestu umorstva imalo bi gadan uinak na svaiji proces rezoniranja.
102

GIGA

Usta su mu se izvila u neobian smijeak. - Da, nararavno. Trebao sam znati da je to razlog za veeranje loe funkcioniranje moje logike. - Nemojte se zabrinjavati - rekla je, nastojei zvuati ohrabrujue. - Uvjerena sam da ete uskoro ponovno vladati svojim uobiajenim moima rezoni-ranja. - Mogu se samo nadati da e biti tako. Zakljuila je da nema povjerenja u taj ton. - Gospodine, dopustite da vas podsjetim da sam bila veoma korisna u ovoj istrazi - nastavila je, elei se vratiti na vano pitanje. - Ako mi i dalje dopustite da vam pomaem, vjerojatno emo tu zagonetku rijeiti daleko bre nego da radite sami. - Uope nisam siguran u to - progunao je. - Stovie, ako me zadrite uza se u mojoj ulozi vae zarunice, ne samo da ete me moi tititi, nego e i ubojica pretpostaviti da ne znamo nita vie od onoga sto smo znali prije Ibbittsova umorstva. eljust mu se stegnula. - To je, naalost, istina. - Ne, nije istina. - Sad je na nju doao red da ee prostorijom. - Pomno sam pazila dok je nitkov plesao sa mnom. Svi su izgledi da bih ga mogla prepoznati kad bih ponovno dola u bliski kontakt s njim. U najmanju ruku, mogu iskljuiti mnogu gospodu samo na temelju njihove starosti, visine i tjelesne grade, te naina na koji se kreu, da i ne spominjem oblik njihovih aka. Suzio je oi, a ona je znala da je postigla ono sto je eljela. - Zar ne shvaate, gospodine? - Ohrabrujue mu se nasmijeila. - Nastavimo li se pridravati vaeg prvobitnog plana, bit emo u prednosti jer ubojici nee znati da smo povezali mojeg plesnog partner i Ibbittsova ubojicu. Nee biti svjestan injenice da nam je poznato nekoliko vanih pojedinosti njegova fizikog izgleda. - Imate pravo - priznao je. Stegnuo je aku u malenoj gesti gnjeva i frustriranosti. - Ako vas odmah poaljem odavde, mogao bi posumnjati da znamo da je plesao s vama. Ako pomisli da znamo toliko, mogao bi se pitati znamo li vie od onoga sto zapravo znamo, - A to bi ga, pak, navelo da bude oprezniji. Zasigurno je nama u interesu da bude siguran u sebe, te postane nepromiljen. Promatrao ju je dugi, zamiljeni trenutak. - Vrlo dobro. Uvjerili ste me da na selu ne biste bili nimalo sigurniji nego pod ovim krovom. Zaustavila se ispred spiralnog stubita i s olakanjem se nasmijeila. - Upravo tako. - Meutim, od ovog trenutka nadalje ni vi ni Margaret neete same izlaziti iz kue. Kad god jedna od vas dvije izie, pratit u je ja ili jedan od slugu. - Sto je s Bennettom Flemingom? On je zasigurno prihvatljiva pratnja? Znamo da on nije ubojica. Osim svega ostaloga, jednostavno je previe nizak. Arthur je oklijevao, a potom kimne. - Mislim da sa sigurnou moemo rei da Bennett nije nikakav pomahnitali alkemiar koji eli izvesti neki aavi eksperiment. Povjerio bih mu svoj ivot. Vrlo dobro, on moe biti odgovarajua pratnja. Razgovarat u s njim sto je mogue prije. Mora shvatiti da postoji opasnost kako bi pomno pazio na vas i Margaret kad god ste u njegovu drutvu. - Da. Takoer moramo rei Margaret za ovu tajnu istragu. U knjinici je zavladala teka tiina. Elenora je postala akutno svjesna pucketanja vatre. Diskusija je zavrila. Doli su do kompromisa koji e njoj omogu-ili da ostane u ovoj kui, a Arthuru pomoi da nae ubojicu. Sad bi bilo pametno otii na kat i u krevet. Pogledala je prema vratima, ali nije smogla snage da poe do njih. Sto se njega tie, Arthur takoer nije pokazivao ni najmanje volje da ode. Nastavio ju je promatrati svojim fascinantnim oima. - Hitchins ima pravo glede vas - rekao je nakon tiine koja je ve postala neizdriva. - Vi ste veoma energina, veoma odluna ena, gospoice Lodge. Imate duha. Ne vjerujem da sam u
103

GIGA

cijelom svom ivotu sudjelovao u tako mnogo svaa kao s vama u proteklih nekoliko dana. Obuzela ju je potitenost. On je smatra svadljivom enom. Svi znaju da komplicirane ene nisu privlane mukarcima. Proistila je grlo. - Vjerujem da smo imali neko-liko vatrenih diskusija, gospodine, ali ne mislim da je poteno rei da smo se svaali. - Vatrenih diskusija. Vi to tako zovete? Pa, zacijelo nam je sueno imati jo niz vatrenih diskusija, sve dok ivite pod ovim krovom. Obeshrabrujua pomisao, nije li? - alite se sa mnom, milorde. Ne bih rekla da e ta mogunost kod bilo koga od nas izazvati drhtanje od straha. Neznatno mu se podigao krajiak usta. - Postoji li uope nesto zbog ega biste vi drhtali od straha, gospoice Lodge? Napravila je gestu za koju se nadala da izraava vedru bezbrinost. Istina je bila da je pomalo drhtala ba u tom trenutku, ali ne od straha. Svim se srcem nadala da on to nee opaziti. - Ima mnogo toga - uvjeravala ga je. - Doista. - Odmjerenim se koracima zaputio prema njoj, a glas mu je postao senzualan. - Sto je s mogu-nou da bismo se mogli, ukoliko nastavimo tako blisko suraivati, baviti jo neim, povrh niza vatrenih diskusija? Je li to nesto sto bi vas navelo da drhtite i tresete se, gospoice Lodge? Susrela je njegov pogled, vidjela vatru u njegovim oima i umalo se rastopila na sagu. - Oboje smo izrazito energine osobe - rekla je, osjeajui se nekako zadihano. - Sigurna sam da smo oboje posve sposobni zadrati na odnos na strogo profesionalnoj razini. Zaustavio se pred njom, a njegove su izme bile samo nekoliko centimetara udaljene od vrhova njezinih cipela. Ako korakne unatrag, bit e stisnuta uz ogradu spiralnog stubita od kovanog eljeza. - Moda smo oboje sposobni zadrati profesionalni odnos - veoma je tiho rekao. - Ali sto ako odluimo da to ne inimo? Sto e se tada dogoditi, gospojice Lodge? Hoete li drhtati? Usta su joj se osuila. Uzbuenje je prostrujalo njezinim tijelom. Osjetila je kako se u donjem dijelu njezina tijela skuplja toplina od koje joj koljena poinju klecati. Nije mogla otrgnuti pogleda s vatre u njegovim oima. - ini mi se da ne drhtim ni pred tom mogunou, gospodine - apnula je. - Ne? - Podigao je ruke i pruio ih oko nje kako bi uhvatio eljeznu ogradu s obje strane njezine glave. Zavidim vam, gospoice Lodge. Jer svaki put kad razmiljam o mogunosti intimne veze s vama, ja drhtim. Nije ju dodirivao, ali ju je uinkovito zarobio. Stajao joj je tako blizu da je mogla udisati njegov jedinstveni, intrigantni miris. Poelo joj se vrtjeti u glavi. Morala je vrkom jezika ovlaziti usne prije nego je mogla govoriti. - Besmislice - izustila je. To je zvualo prilino slabano, zakljuila je. Nije mogla odoljeti, pa je vrho-vima prstiju dotaknula njegovu eljust. - Nema nika-kvog podrhtavanja. - Ta tvrdnja samo pokazuje kako malo znate o meni. Nije maknuo ruke sa sipki ograde, ali se nagnuo naprijed tako da su njegova usta lebdjela tik iznad njezinih. Namjerava je poljubiti, pomislila je, ali joj daje vremena da se pobuni ili pobjegne prema vratima. Tijelom joj je prostrujao divlji, vratoloman nalet osjeta. Posljednje sto je veeras eljela uiniti bilo je pobjei od njega. Upravo suprotno. Sve u njoj eznulo je za tim da mu se baci u zagrljaj i dopusti si doivljaj zagonetne strasti za koju je znala da e je nai u njegovu naruju. Poloila je dlanove na bijelu koulju na njegovim prsima. Kad ga je dotaknula, ula je duboko, gladno stenjanje u njegovim prsima. Zbog spoznaje da ima tako snaan uinak na njega osjeala se poput arob-nice.
104

GIGA

Osjetila je, premda to nije vidjela, kako se njegove ake steu oko eljeznih sipki, a zatim je spustio usta na njezina. Osjeti su ibali njezinim tijelom; velianstveni, omamljujui, pjenuavi vrtlog strasti. Znala je da e do kraja ivota aliti ako ne istrai te uzbudljive emocije s njim. Njezine su ruke kliznule prema gore i obavile mu vrat. Odmah je reagirao, stisnuvi se uz nju tako da se nala stisnuta izmeu njegova tijela i stubita. Stezao je ogradu kao da je to jedino sto ih oboje dri na zemlji. - Elenora. - Duboko je udahnuo. - Moj mi mozak govori da ovo nije dobra zamisao. No ini se da veeras vie nisam sposoban sluati razum. - Na svijetu ima i drugih stvari, a ne samo razum i logika, gospodine. - Nasmijeila mu se. Stvari koje su jednako vane. - Do veeras, nisam vjerovao u to. Ponovno ju je poljubio, ovoga puta strastvenije. eljno je reagirala, rastvorivi usne za njega i zavukavi mu prste u tamnu kosu. Maknuo je desnu ruku s ograde kraj njezinog lijevog uha i poeo odvezivati gornji dio njezine haljine. Spustio se sa zapanjujuom lakoom. Kad je osjetila kako joj je dlanom pokrio lijevu dojku, preplavili su je iznenaenje i uitak. Duboko u njoj poela je rasti neobina, prekrasna napetost. ula je vlastiti tihi, promukli uzvik. Podigao je glavu i pogledao njezinu dojku na svojem dlanu. - Ljupka si. - Palcem je kruio oko njezine bradavice. eljela ga je dodirivati na jednako intiman nain. Spustila je ruke i poela mu raskopavati koulju. Nesto je progunao. Nije mogla razabrati rijei, ali uzbudljivo obeanje u njima bilo je kristalno jasno. Do trenutka kad je uspjela razmaknuti krajeve njegove koulje, srce joj je divlje tuklo, stvarajui val za valom laganih drhtaja. Prela je prstima niz njegova gola prsa, opinjena njegovom vrstom koom i teksturom dlaica na njoj. Nesposobna odoljeti porivu, poljubila mu je vrat, a zatim rame. Zadrhtao je. Njegova ju je reakcija ohrabrila da dlan spusti jo nie, klizei po miiavoj glatkoi njegova trbuha dok je nije zaustavio pojas njegovih hlaa. Ispustio je zvuk koji je bio napola stenjanje, a napola prigueni smijeh i zarobio njezinu znatieljnu ruku. - Igramo se vatrom - promrmljao je uz njezino rame. - To nije sport kojim se esto bavim. No veerali vrsto vjerujem da se isplati riskirati za neki plamen. Nije bila sigurna sto je time mislio. Ali prije nego ga je uspjela pitati nesto o toj temi, povukao je ruku s druge ipke ograde i podigao je, privinuvi je na svoja prsa. Skuti njezine djelomino raskopane haljine padali su preko njegovih ruku i okrznuli naslon stolice. Hitro ju je nosio preko prostorije i spustio je na sag ispred kamina. Prije nego se uspjela orijentirali u ovom novom poloaju, ispruio se uz nju. Zagrlivi je lijevom rukom, desnom je uhvatio skute haljine i povukao mekanu tkaninu sve do iznad njezinih bedara. Zaustavila je dah kad je shvatila da je razotkrivena pred njim, obasjana svjetlou vatre Svjetska bi ena ovo zasigurno smatrala posve normalnim, podsjetila se. I doista je uzbudljivo na goloj koi osjeati vrelinu plamena. vrsto je zatvorila oi, obuzeta snanim, drhtavim osjetima sto su putovali njezinim tijelom. Maknuo je ruku s njezina bedra. Shvatila je da pokuava raskop-ati svoje hlae. Trenutak kasnije osjetila je vrsti oblik njegove erekcije uza svoj nagi bok. Znatieljna, otvorila je oi tek toliko da na brzinu proviri. Vidjela je spolno uzbuene ivotinje na farmi, ali nikad nije vidjela mukarca u takvom stanju. Pogled na njegovu erekciju ostavio ju je gotovo bez daha.
105

GIGA

- Nebesa - dahnula je prije nego se uspjela zaustaviti. Bio je velik, mnogo vei no sto je oekivala. I tako naglaeno muevan. - Sto je bilo? - pitao je, sagnuvi glavu kako bi joj poljubio vrat. - Je li ti dobro? - Da, da, naravno. Veoma je brzo ponovno zatvorila oi. eljela ga je pitati je li takva veliina normalna, ali se bojala da bi pi tanje moglo utjecati na njegovo trenutno raspoloenje. Sigurno nije eljela da pomisli da je ona druga Juliana, uasnuta milju o voenju ljubavi s njim. Morat e biti suptilna po tom pitanju, mislila je. Prije nego je uspjela pronai prave rijei za tako delikatno pitanje, doivjela je jo jedan ok kad je iz depa izvadio laneni rupi i stavio ga sa strane. Zar je oekivao da e kihnuti usred ovog postupka, pitala se. No prije nego je dospjela pitati za rupi ili veliinu, njegovi su se prsti zavukli u dlaice koje su skrivale njezine najintimnije dijelove. Tada ju je poeo dodirivati na krajnje intiman nain, izazivajui predivne osjete. Izvijala se uz njega, traei nesto vie, nesto sto nije mogla opisati. -Spremna si za mene, nisi li? - apnuo je uz njezina usta. - Tako vlana i puna i mekana. - Da, da. - Nije imala pojma sto eli rei tim rije cima, ali veeras mu nije mogla dati nikakav drugi odgovor, osim da. Popeo se na nju, razdvojivi joj bedra pritiskom svojih. Bila je svjesna njegove erekcije koja se probi-jala kroz vlaan, pulsirajui ulaz njezina tijela i pitala se je li prekasno za pitanje o veliini. Bilo je prekasno. Doista prekasno. Ve je ulazio u njezino tijelo, ravnomjerno gurajui, ispunjavajui je dok nije pomislila da e puknuti. Otar, neoekivani bol zatekao ju je nespremnom. Iznenaena, tiho je kriknula i zabila mu nokte u lea. - Grom i pakao. Naglo je otvorila oi. Zurila je u njegov zapanjen pogled. - Elenora. - Njegovo je lice bilo napeto od emocije koja je mogla biti bijes. - Zasto mi nisi rekla? - Sto? - Malo se mekoljila, svjesna injenice do se njezino tijelo ve poelo prilagoavati njegovomu, Veoma je tijesno, zakljuila je, ali se ipak uklapa, Jedva. To je najvanije. - Zasto mi nisi rekla da si djevica? - procijedio je kroza zube. - Jer to nije bilo vano. - Ja to smatram vanim. - Ja ne. - Prokletstvo, mislio sam da si ti dama koja ima nesto iskustva u ovim stvarima. Nasmijeila mu se. - Imam dobre vijesti, gospo-dine. Od ovoga trenutka ja sam doista dama s nesto iskustva. - Nemoj me izazivati - upozorio ju je. - Veoma se ljutim na tebe. - Znai li to da nee zavriti ovo sto smo zapoeli? Lice mu se doimalo mahnitim na svjetlosti vatre. -ini se da u ovom trenutku ne mogu jasno razmiljati. Zavukla mu je prste u kosu. - Onda mi mora dopustiti da ja odluim za nas oboje. Vie bih voljela da to zavrimo, ako osjea da si sposoban za to. - Sposoban? Nesposoban sam uiniti bilo sto drugo. Oslonio se laktovima na sag, dlanovima joj obujmio glavu i strastveno je poljubio. Osjetila je kako se poeo micati u njoj, polako i oprezno. Osjeala je da se nalazi na rubu svoje inae besprijekorne samo-kontrole, uivajui u spoznaji da je ona ta koja ga je gurnula do tog opasnog ruba.
106

GIGA

Njihao se uz nju, ulazei sve dublje, kreui se sve bre. Miii njegovih lea bili su krute trake pod njezinim dlanovima. U njoj je rasla slatka napetost. Privlaila ga je blie k sebi, udei za istraivanjem tog novog, nepoznatog teritorija. - Elenora. Elenora, ne mogu se obuzdati. Oprosti mi. Bez upozorenja, izvukao se iz njezina tijela, sjeo na pete i zgrabio rupi sto ga je prije nekoliko minuta stavio nadohvat ruke. Kvadratni komad tkanine omotao je oko vrha svojega koplja. Usta su mu se otvorila kad je glasno zastenjao, a oi su mu se stisnule dok se praznio. Kad je bilo gotovo, sruio se na sag, djelomice pokrivajui njezine dojke, jednu nogu prebacivi preko njezinih bedara, posesivno je obujmivi rukom. Neko je vrijeme tiho leala, upijajui dojmove trenutka; teinu Arthurova tijela, toplinu vatre i treperavu osjetljivost izmeu svojih bedara. Arthur se na koncu pomaknuo, podigavi se na laktove kako bi je mogao promatrati odozgo. - Nije ba ono sto si oekivala, je li? - pitao je. - Bilo je... zanimljivo - rekla je. Lecnuo se. - Prava osuda skrivena u slabanoj pohvali. Pomislila je da je povrijedila njegove osjeaje. Dijelovi doivljaja bili su veoma... stimulativni - uvjeravala ga je. Sagnuo se prema njoj, oslonivi elo na njezino, i poljubio joj vrh nosa. - Moram se ispriati, slatka moja. Obuzela ju je panika. Izvukla se ispod njegova tijela i brzo sjela, podigavi gornji dio haljine preko dojki. Zurila je u njega. - Ne smije kriviti sebe, Arthure. Okrenuo se na lea, savio ruke iza glave i prou-avao je zagonetna izraza lica. - Ne? - Naravno da ne. Ja sam te ohrabrila, ako se sjea. Moja mi je baka jednom priala o odreenim stimulativnim osjetima sto ih se moe doivjeti samo u naruju mukarca. Ve me neko vrijeme mui znatielja po tom pitanju, i uvjeravam te da sam silno eljela otkriti jesu li njezine rijei istinite. - Iskoristila si me kako bi zadovoljila svoju znatielju? - Uzdigao je obrve. - A ja sam imao pogrean dojam da te jednostavno privlaim. - Privlai me. - Uasavala ju je mogunost da bi on mogao pomisliti da nije tako. - Veoma me privlai. Zapravo, nikad me niti jedan mukarac nije tako privlaio. - Ljubazno od tebe da to kae, ali ne mogu potisnuti pomisao da me samo eli umiriti po pitanju onoga sto se maloas dogodilo. - Nema nikakvog razloga da se zbog toga osjea loe, uvjeravam te. Sve je to bila moja ideja. - Jasno ti je, zar ne, da bi se situacija pomalo drukije razvijala da si se u nekom trenutku potrudila spomenuti svoj nedostatak iskustva? Ne kani odustati od toga. Jo uvijek se ljuti. Porumenjela je, svjesna da je poinje muiti emocija koja bi lako mogla biti krivnja. Uzdahnula je. - Da, itekako sam svjesna da bi te tvoj prekomjerno strog osjeaj odgovornosti zasigurno sprijeio da vodi ljubav sa mnom da si znao koliko sam neiskusna. U oima mu se nakratko pojavio smijeak. - Nisam to rekao. - Nema potrebe da to glasno izgovori - promrmljala je. - Posve sam svjesna injenice da nisam imala pravo dovesti te u takav poloaj. - Poela se ljutiti. -Ali moram ti rei da je krajnje iritantno u jednom trenutku doivjeti tako uzbudljive osjeaje, a u slje-deem biti obvezan osjeati tako mnogo krivnje i odgovornosti. Iznenadio ju je posve neoekivanim, izrazito zloestim smijekom. - U tome se posve slaemo, gospoice Lodge. Ljutito ga je gledala. - Gospodine, jo bih te jednom podsjetila da ja nisam u istoj kategoriji kao i mlade dame koje ove sezone trae mua. Ja nisam jo jedna slatka, neduna, pretjerano
107

GIGA

zatiena Juliana. Polako je sjeo. - Bez obzira sto jesi, Elenora sigurno nisi Juliana. - Da, pa, samo sam eljela biti sigurna da posve jasno razumije kako za ono sto se veeras ovdje dogodilo nikako nisi ti kriv. Ne snosi ba nikakvu odgovornost za bilo sto od toga. Razmiljao je o tome, inilo joj se, cijelu vjenost. Potom je jednom kimnuo i vjetim se pokretom podigao na noge. - Zna li, draga moja, vjerujem da se po tom pitanju doista slaem s tobom. - Stao je ispred kamina i zavukao koulju u hlae. - Vrlo dobro, uvjerila si me. Rado u cijeli teret krivnje svaliti na tvoju draesnu glavu. Moda u ak poi tako daleko i rei da se osjeam iskoritenim. - Ne. - okirana, hitro je ustala. - Ne, doista, nikad te nisam kanila iskoristiti, Arthure. - Unato tomu, sve se svodi na to, nije li tako?- Kad je zakopao hlae, okrenuo se prema njoj. -Iskoristila si moju veliku slabost prema tebi kako bi istraila novi stimulativni doivljaj, nisi li? Uinilo joj se da postaje veoma toplo. - Sasvim je sigurno da ti nisi slab. - ini se da jesam, kad je rije o tebi. - Besmislice. Podigao je ruku. - Ah, ali sasvim si dobro znala da ne mogu odoljeti porivu da te poljubim. Priznaj. Uinilo joj se da u njegovim oima vidi sumnjiv bljesak. Zar joj se ruga? Ne, to nema smisla. Ovaj je razgovor previe ozbiljan. - To je posve netono - ukoeno je rekla. - Nisam imala pojma da mi ne moe odoljeti. Stovie, uope ne vjerujem u to. - Uvjeravam te, to je ista istina. - Namjestio je hlae. - Bojim se da sam bespomona rtva tvojih ari. Zadirkuje ju, pomislila je. Zar ne? Prouavala je njegovo lice, ali nije mogla biti Nigurna. Iz trenutka u trenutak osjeala je sve veu zbunjenost. - Bespomoan je posljednja rije koju bih ikad upotrijebila za opisivanje tebe - rekla je. - Sad pokuava izbjei krivnju implicirajui da sam trebao biti odluniji i energiniji. Odmahnuo je glavom dok je hodao prema njoj. - Razoarala si me, gospoice Lodge. Smatrao sam da ti tvoja ast nikad ne bi dopustila koritenje tog trika. Prokletstvo, pomislila je. Nije mogla shvatiti sto on radi. - To nije trik - rekla je. - Stovie, moram ti rei -Prekinuo ju je prigueni zvuk otvaranja ulaznih vrata. Iz predvorja su se zauli glasovi. Preplavio ju je novi val panike. Stigli su Margaret i Bennett. Mahnito je pogledala naokolo, traei mogunost za bijeg. Moda bi mogla kliznuti kroz prozor u vrt. Ali kako bi se kasnije vratila u kuu? - Sto je bilo, Elenora? - veoma je tiho pitao Arthur, zakopavajui svoju koulju. - Jesi li zaboravila na mogunost da bi netko u nezgodnom trenutku mogao prekinuti tvoju zavodniku no? - Da se nisi usudio rugati mi se. - Govorila je promuklim aptom. - Mogli bi ui u svakom trenutku. Sto emo uiniti? Galantno joj se naklonio. - Ne boj se. Premda uope nisam siguran da to zasluuje, spasit u te od sramote sto bi je doivjela da te zateknu u tako kompromitirajuoj situaciji. - Kako? - kratko je pitala. - Pojedinosti prepusti meni. Uzeo je svoj domino i odnio ga do drugoga kraja prostorije, blizu prozora s kojeg se pruao pogled na vrt. Upotrijebljeni je rupi gurnuo u nabore plata. Potom je podigao njezin kostim i prebacio joj ga oko ramena.
108

GIGA

vrsto je uhvativi za ruku, poveo ju je prema spiralnom stubitu. Namrtila se na balkon sto se pruao oko knjinice. - Oekuje da u se ondje gore sakriti? - Jedna od polica za knjige zapravo su skrivena vrata koja vode u ormar za rublje. - Pourivao ju je uz uske stube. - Nitko ga godinama nije rabio. Gotovo sam zaboravio na to, ali sam se sada sjetio da je Ibbitts zasigurno bio ondje skriven dok je prislukivao nae razgovore. - Tajni prolaz? Doista? - Doista. - Kako uzbudljivo - dahnula je, urei stubama ispred njega. - Ba kao u nekom stranom romanu, - Vidim da ti se ideja skrivenih vrata ini jo stimu-lativnijom od voenja ljubavi sa mnom. - O, ne, uistinu. Samo sto, pa, nikad nisam imala prilike koristiti se tajnim vratima. - Ne pokuavaj se ispriavati. Za jednu si veer sasvim dovoljno povrijedila moje delikatne osjeaje. - Ako oekuje da u tu primjedbu shvatiti kao alu - rekla je - moram ti rei da je tvoj smisao za alu prilino manjkav. - Zasto misli da se alim? Na balkonu je skrenuo lijevo, uhvatio rub police za knjige i povukao. Elenora je fascinirano promatrala kako je cijeli dio polica kliznuo u stranu i pojavio se mraan ormar za rublje. - Unutra. - Lagano ju je gurnuo u ormar. - S druge strane su vrata koja se nalaze veoma blizu tvoje spavae sobe. Predlaem da se pouri prije nego se Margaret pozdravi s Bennettom i doe na kat. Hitro je zakoraila u sjenke i okrenula se prema njomu. - Sto e ti? Sumnjiv je sjaj nestao iz Arthurova pogleda. Postao je zamiljen. - Vjerujem da je ovo izvrsna prilika da malo popriam s Bennettom. Zamolit u ga da pripazi na tebe i Margaret. - O, da, naravno. - Laku no, slatka moja zavodnice. Obeavam da u sljedei put dati sve od sebe kako bih ti priutio stimulativniji doivljaj. Zatvorio je tajna vrata njoj pred nosom prije nego se uspjela oporaviti od ideje o sljedeem putu.

109

GIGA

24
Arthur je silazio spiralnim stubitem i tiho pjevuio. Kombinacija krivnje, panike i ushienja nakon voenja ljubavi u Elenorinim velianstvenim zlatnim oima bila je neprocjenjiva. Krajnje je vrijeme da preuzme krivnju za poigra-vanje njegovim emocijama, vedro je pomislio. Situacija u kojoj su se nali postala je daleko sloe-nija nakon veeranjih dogaaja, ali unato svemu sto se zbivalo, ve se odavno nije tako dobro osjeao. U meuvremenu, sad vie ne rjeava samo jedno umorstvo nego dva. U dnu stubita sjetio se proi prstima kroz kosu, maknuvi je sa ela kako bi se doimala malo ured-nijom. Na brzinu se pogledao u osmerokutnom zrcalu kraj vrata i uvjerio se da izgleda poput mukarca koji se oputao u privatnosti svoje knjinice nakon uzbu-dljive veeri u gradu. Pogledom je preletio prostoriju. Koliko je on mogao vidjeti, nije bilo ba nikakvih pokazatelja da je upravo zavrio epizodu divlje, nepromiljene strasti sa svojom lanom zarunicom. Otvorio je vrata i zaputio se hodnikom, ne urei i stvarajui dovoljno buke da bi Margaret i Bennet bili na vrijeme obavijeteni o njegovu pribliavanju. Mrmljanje tihih glasova prestalo je kad je stigao u predvorje. Margaret i Bennett stajali su veoma blizu jedno drugome. Jasno se osjeao ugoaj intimnosti oko njih. Oboje su ga pogledali. Margaretino je lice bilo rumeno. Bennett se doimao smuenim. - Dobra veer, Arthure - vedro e Margaret. -Nisam znala da si jo budan. Arthur se lagano nakloni. - Siguran sam da si iscrpljena i jedva eka da pode spavati. - Pa, ne ba - zapone Margaret. Arthur ju je ignorirao i okrenuo se Bennettu. -Pijem konjak u knjinici. Hoe li mi se pridruiti? Bennett je vre stegnuo ruku svojeg tapa. - Da, naravno. Margaret se namrtila, a inilo se da osjea izrazitu nelagodu. - Arthure, zasto eli biti nasamo s Bennettom? Nee me dovoditi u neugodnu situaciju time da ga pita neka se izjasni kakve su mu namjere, je li? Ako ti je to namjera, podsjeam te da sam ja udovica, a ne zelena djevojka. Moj osobni ivot pripada meni. Arthur uzdahne. - Jo jedna ena koja misli da bi ioi trebalo dopustiti da sama donosi sve svoje odluke. Kamo, dovraga, ide ovaj svijet, Fleming? Ako se ovako nastavi, dame uskoro uope nee trebati nas jadne mukarce. - Ozbiljno govorim, Arthure - naglaeno e Margaret. - U redu je, draga moja. - Bennett joj poljubi ruku. - St. Merryn i ja smo stari prijatelji, sjea se? Nemam nita protiv toga da s njim popijem konjak u knji-nici. Margaret se nije doimala zadovoljnom, ali se njezin pogled ublaio. - Vrlo dobro. Ali obeaj mi da mu nee dopustiti da te natjera na davanje nekih izjava ili obeanja sto ih ne eli dati. Bennett je umirujue potapao njezinu ruku. - Ne zabrinjavaj se zbog mene, draga moja. Posve sam sposoban nositi se s tim problemom. - Da, naravno. - Margaret je Arthuru dobacila jo jedan pogled upozorenja, podigla skute svoje haljine i hitro se zaputila stubama. Arthur kretnjom pozove Bennetta hodnikom prema knjinici. - Mislim da e ti se moj novi konjak initi izvrsnim. Bennett se tiho nasmijao. - Nimalo ne sumnjam u to. Ti kupuje samo najbolje. Arthur ga je slijedio u knjinicu, zatvorio vrata i priao stolu na kojem su se nalazile boca i ae. -Molim te, sjedni. Veeras sam te pozvao ovamo jer s tobom moram razgovarati o neemu veoma vanom. - Razumijem. - Bennett je sjeo u jedan od naslonjaa ispred kamina i ispruio noge. - eli se raspitati o prirodi mojih namjera spram Margaret. Uvjeravam te, posve su asne. - Naravno da jesu. Nebesa, ovjee, to je najmanja od mojih briga. Ti si jedan od najasnijih
110

GIGA

ljudi koje sam ikad poznavao. inilo se da je Bennettu pomalo neugodno, ali i veoma drago zbog te primjedbe. - Pa, hvala ti. jednako miljenje imam i ja o tebi, kao sto sigurno zna. Arthur je kratko kimnuo i uzeo dvije ae sto ih je upravo napunio. Jednu je pruio Bennettu. - Drago mi je vidjeti Margaret tako sretnu, pa pretpostavljam da si ti razlog tomu. Bennett se opustio i popio malen gutljaj. - Smatram se veoma sretnim ovjekom. Nakon sto je Elizabeth umrla, nisam vjerovao da u ikad upoznati drugu enu koju bih mogao voljeti. Ne dogaa se esto da nam ivot prua drugu priliku, zar ne? - Ne. - Arthur je kratko razmiljao. - Vas dvoje inite izvrstan par, nije li tako? Ti ita romane, a Margaret ih pie. Sto bi moglo biti ljepe? Bennett se zagrcnuo gutljajem konjaka. - Ti zna za njezinu karijeru spisateljice? - Svakako. - Arthur sjedne prekoputa njemu. - Ona misli da ti nisi svjestan injenice da pie za Minerva Press pod imenom gospoe Margaret Mallory. - Zasto svi pretpostavljaju da ja ne znam sto se dogaa u mojoj vlastitoj obitelji? - pone Arthur. Naglo se prekinuo kad je opazio usku svijetloplavu traku na sagu kraj kaua. To je bila jedna od plavih satenskih podvezica kojima je Elenora uvrivala svoje arape. Brzo je ustao. Bennett se namrtio. - Nesto nije u redu? -Sve je u redu. Samo sam elio malo raspiriti vatru. Zgrabio je ara, dvaput nasumce proeprkao po eravici, a zatim se leerno vratio do naslonjaa prolazei tik uz podvezicu. - Nisam te pozvao ovamo da bismo razgovara o Margaret. elio bih s tobom raspraviti o svojoj istrazi. Dogodilo se jo jedno umorstvo. - Ma nemoj mi rei. - Bennett je zaustavio au na pola puta do usta. Njegove su se guste obrve skupile u upavu crtu iznad nosa. - O emu to, dovraga, govori? Arthur je iskoristio trenutak njegove posvemanje zbunjenosti. Vrhom izme gurnuo je podvezicu ispod kaua. Jo uvijek je bila vidljiva ako ovjek zna kamo treba gledati, ali teko da e se Bennett spustiti na sve etiri kako bi na sagu potraio tragove nedavne raskalaenosti. Uvjeren da je uinio sve sto je mogao kako bi sakrio dokaze, Arthur se vratio do svojeg naslonjaa. - Veeras sam naao Ibbittsa, ubijenog. - Dobri Boe, ovjee. Arthur sjedne. - Situacija je postala znatno opasnija. Trebat e mi tvoja pomo, Fleming. Elenora je ula kucanje na vratima svoje sobe ba kad je skinula domino i haljinu. Margaret. - Trenutak - doviknula je. Hitro je haljinu i kostim gurnula u garderobni ormar, dohvatila kuni ogrta i omotala ga oko sebe. Na brzinu je izvukla ukosnice iz kose, stavila na glavu bijelu kapicu i skinula naunice. Pogled u zrcalo uvjerio ju je da izgleda poput ene koju su upravo digli iz kreveta. Otvorila je vrata, nadajui se da Margaret nee opaziti da die previe brzo za nekoga tko je dotad spavao. No Margaret se nije doimala raspoloenom za obraanje pozornosti na nebitne pojedinosti. Zraila je tjeskobom. - Je li ti dobro? - zabrinuto upita Elenora. - Da, da, dobro mi je, ali moram razgovarati s tobom. - Naravno. - Elenora je koraknula unatrag kako bi je pustila u sobu. - Sto je bilo? - Rije je o Arthuru. Odveo je Bennetta u knjinicu kaiko bi nasamo razgovarali. - Margaret je nervozno hodala amo-tamo ispred toaletnog stolia. - Uasno se bojim da e prisiliti Bennetta da se izjasni o svojim namjerama.
111

GIGA

- Shvaam. - Podsjetila sam Arthura da sam ja udovica i stoga imam posve pravo na privatan ivot s nekim dentlmenom, bez obzira na njegove namjere. - Doista. - Ali sad ve dovoljno dugo poznaje Arthura, pa zna da je sklon preuzimanju kontrole nad neijim ivotom, bez obzira na elje te osobe. - Da, pa, ako e te to umiriti, mislim da ti sa sigurnou mogu rei da Bennettove namjere spram tebe nisu tema razgovora koji se odvija dolje u knjinici. Margaret je prestala hodati i okrenula s prema njoj s upitnim izrazom lica. - Jesi li sigurna? - Posve sigurna. Moda je bolje da sjedne. To je duga pria koja poinje s umorstvom Georgea Lancastera. - Dragi Boe. - Margaret je naglo sjela na stolac ispred toaletnog stolia. Bennett je otiao, ovjek predan plemenitom cilju, tridesetak minuta kasnije. Arthur ga je ispratio i zakljuao ulazna vrata za njim. Ugasio je svjetla u predvorju i vratio se u knjinicu. Stigavi onamo, priao je kauu, spustio se na koljeno i posegnuo za plavom podvezicom. Podigao je optuujui komadi tkanine i ustao. Trenutak je prouavao podvezicu skupljenu na dlanu. Bila je njena i zamamno enstvena. Osjetio je kako ga ponovno obuzima spolno uzbuenje, samo dok promatra tu stvaricu. Sjeao se kako ju je polako povlaio niz Elenorinu nogu da bi joj mogao spustili arapu. Vie nikad nee ui u ovu prostoriju a da se ne sjeti onoga sto se veeras ovdje dogodilo, pomislio je. Voenje ljubavi s Elenorom izazvalo je u njemu nekakvu promjenu koju jo nije mogao opisati, ali je znao da je veoma snano djelovala na njega. Bez obzira sto e se dogoditi u budunosti, vie nikad nee biti isti ovjek kakav je bio prije ove veeri.

112

GIGA

25
Elenora je idueg jutra odgaala silazak u prizemlje sve dok vie nije mogla trpjeti glad. ak je i tada oklijevala i bavila se milju da zatrai da joj doruak donesu u spavau sobu. No na koncu je otvorila vrata i odluno izila u hodnik. Bilo bi krajnje kukaviki jesti u sobi kako bi izbjegla susret s Arthurom. Iznenadila ju je spoznaja da se osjea veoma svjee i odmorno. Oekivala je da e provesti nemirnu no, ali je, za divno udo, vrsto spavala. Srea da je tako, rekla je sebi kad je stigla do dna stubita. Barem joj oi nisu oteene i crvene, a koa nije bezbojna uslijed manjka sna. Izabrala je haljinu od zelenog muslina i bijeli nabrani ovratnik za taj prvi susret s Arthurom. Osjeala je da joj iva boja nekako ulijeva samopouz-danje i sigurnost. Trebala joj je sva mogua pribranost i hladnokrvnost. Sto se moe rei dentlmenu jutro nakon voenja divlje, strastvene ljubavi s njim u njegovoj knjinici? - Dobro jutro, gospojo. - Ned je stajao u hodniku, doimajui se zabrinutim. - Upravo sam gore namje-ravao poslati novu slukinju da pita elite li jesti u svojoj sobi. - Veoma paljivo od tebe, Nede, ali dorukujem u krevetu samo kad sam bolesna. A ja gotovo nikad nisam bolesna. - Da, gospojo. Doruak je posluen u prostoriji za doruak, ba kako ste odredili, gospojo. Sally i njezina sestra dovrile su ureivanje juer poslije podne. - Izvrsno. - Uputila mu je blistav smijeak, duboko udahnula i zaputila se hodnikom prema prostoriji za doruak. Unato svojoj tjeskobi zbog susreta s Arthurom, odvojila je nekoliko sekunda kako bi uivala u promjenama do kojih je dolo u tom prostoru. Prostorija za doruak oiena je i uglancana tako da je sve blistalo. Primamljivi mirisi irili su se sa srebrnih pladnjeva na komodi. Zrake toplog proljetnog sunca prodirale su kroz prozore. Pogled na vrt jo uvijek je bio donekle neprivlaan zbog inje-nice da je jo uvijek sve bilo zaraslo u korov i neuredno, ali to e se uskoro promijeniti. Novi su vrtlari danas trebali poeti raditi. Iznenadila se kad je vidjela da Arthur nije sam za stolom. Margaret je bila s njim. - O, tu si - ree Margaret. - Zabrinula sam se za tebe. Upravo sam kanila nekoga poslati gore da vidi je li ti dobro. Svjesna da je Arthur promatra s izrazom lica kao da se zabavlja, Elenora je nastojala potisnuti nalet rumenila u obraze. - Kao sto sam upravo rekla Nedu, izvrsnog sam zdravlja - rekla je. Arthur je uljudno ustao i pridrao joj stolicu. -Pitali smo se niste li se sino moda previe iscrpili. Dobacila mu je izrazito prijekoran pogled. - Na plesnom podiju - neduno je dodao. Nekoliko je trenutaka veoma pomno prouavala njegovo lice. Opazila je traak iskrene zabrinutosti. Za Boga miloga, zar je doista mislio da e smatrati potrebnim cijeli se dan izleavati u krevetu kako bi se oporavila od oka sto ga je doivjela kad je s njom vodio ljubav? Nije ona nikakva mimoza. - Nemojte biti smijeni, gospodine. - Ignorirajui stolicu sto ju je pridravao za nju, uzela je tanjur i prila komodi kako bi pogledala sto se nudi. - Arthur te zadirkuje - brzo e Margaret. -Naravno da nisam mislila da si sino moda previe plesala. Pitala sam se nisu li odvratni sinonji doga-aji ipak djelovali na tebe, to je sve. Arthur i ja upravo smo razgovarali o njima. Strane stvari. - Sa mnom je ba sve u redu, uvjeravam te. -Elenora je prouavala sadraj na pladnjevima. - Preporuujem ribu - ree Arthur. - Izvrsna je. - I svakako kuaj jaja - predloi Margaret. - Tako mi svega, Sallyna je sestra izvrsna kuharica. Elenora je uzela pomalo od svega, a potom se vratila i shvatila da Arthur jo uvijek pridrava njezinu stolicu.
113

GIGA

Sjela je. - Hvala, gospodine. Pogledao je gomilu hrane na njezinu tanjuru -. Nedavni dogaaji oito nisu utjecali na va apetit. - Ni najmanje, gospodine. Sjeo je njoj nasuprot. - I ja sam jutros bio prilino gladan. Zakljuila je da joj je dosta aluzija. Uzela je no i namazala maslac na prepeenac. - Kako kanite nastaviti sa svojom istragom danas, gospodine? Njegovo se lice uozbiljilo. - Uz onoliko uzbuenja sino, zaboravio sam spomenuti da sam ipak otkrio jedan zanimljiv trag prije nego smo otili na mjesto Ibbittsova umorstva. Elenora je spustila prepeenac. - O emu je rije? - Otkrio sam ime ovjeka koji je mogao biti Saturn. Navodno je umro prije nekoliko dana. Jutros namjeravam posjetiti njegovu udovicu. - To je veoma uzbudljiva vijest - ree Elenora, previe ushiena da bi mu zamjerila sto to nije ranije spomenuo. - Morate me povesti sa sobom. Uzdigao je obrvu. - Zasto? - Oaloena udovica moda nee htjeti govorili o svojim privatnim stvarima s gospodinom kojeg ne poznaje. Bude li nazona jo jedna ena, moda e biti oputenija. Arthur je trenutak razmiljao o tome. - Moda imate pravo. Vrlo dobro, kreemo u jedanaest i trideset. Elenora se neznatno opustila. Bez obzira sto se meu njima promijenilo, jedno je ostalo isto. Arthur se prema njoj i dalje ophodio kao prema partnerici u toj stvari, takvoj ije savjete cijeni. Drat e se te spoznaje. Margaret se ozareno smijeila. - Sad malo o drugoj temi. Arthur mi je maloas rekao da zna da ja piem romane. Nije li to zapanjujue? Kad pomislim kako sam se uasno bojala da e me vratiti na selo ako otkrije istinu. Elenora je susrela Arthurov pogled. Nasmijeila se. Malo mu sto moe promaknuti kad je rije o onima za koje se osjea odgovornima. - Nekako me uope ne udi spoznaja da je on cijelo vrijeme znao za tvoju karijeru, Margaret. etrdeset minuta kasnije otvorila je vrata svoje spavae sobe i pogledom preletjela hodnik. Bio je prazan. ula je da se Arthur prije nekoliko minuta vratio u svoju spavau sobu, da se odjene za posjet Glentworthovoj udovici. Margaret je marljivo radila na svojem rukopisu, kao i obino u ovo doba dana. To je znailo da u knjinici nee biti nikoga. Izila je u hodnik i hitro se zaputila prema ormaru za rublje. Njezini su koraci bili posve neujni. Kad je stigla do ormara, jo je jednom pogledala niz hodnik kako bi bila sigurna da nitko nee vidjeti sto radi. Potom je ula u malen, mraan prostor i zatvorila vrata. Opipavanjem je nala ruicu koja je otvarala skrivena vrata i oprezno je pritisnula. Polica za knjige je kliznula u stranu. Izila je na balkon i pogledala dolje kako bi se uvjerila da nitko od posluge nije odluio ba sada brisati prainu u knjinici. No kao sto je predvidjela, prostorija je bila prazna. Podigavi skute haljine, hitro se spustila spiralnim stubitem i zaputila se prema mjestu gdje su ona i Arthur vodili ljubav. Tjeskobno je pretraivala prostor, ali nigdje nije bilo ni traga njezinoj plavoj podvezici. Mora biti ovdje negdje, mislila je. Sino nije opazila da ju je izgubila sve dok Margaret nije otila. Kad je shvatila da je njezina lijeva arapa sputena do glenja, pretpostavila je da se podvezica odvezala dok je u urbi skidala haljinu i omatala se ogrtaem. Odluila je da e izgubljenu podvezicu traiti ujutro, na dnevnoj svjetlosti. No temeljita potraga u njezinoj sobi prije nekoliko minuta nije dala rezultata. Tada je shvatila
114

GIGA

da ju je najvjerojatnije izgubila u knjinici. Gotovo je dobila histerini napadaj kad je zamislila Bennetta Fleminga kako je gleda i dolazi do oitog zakljuka. Jedna je stvar biti svjetska ena, zagonetna i iskusna dama. Sasvim je nesto drugo da veoma drag, veoma pristojan gospodin poput Bennetta Fleminga pronae njezinu podvezicu na mjestu gdje nikako ne bi trebala biti. Odahnula je od olakanja kad se uvjerila da plave podvezice nema nigdje na vidiku. To je znailo da je Bennett vjerojatno sino nije vidio. Naalost, to ne iskljuuje mogunost da ju je jutros naao netko od posluge. Spustila se na sve etiri kako bi potraila ispod kaua. - Trai ovo? - Arthur je pitao negdje odozgo. Zvuk njegova glasa tako ju je iznenadio da se prebrzo uspravila. Jedva je izbjegla udarac glavom o rub stola. Pribrala se i podigla pogled do balkona gdje je Arthur bio naslonjen na ogradu. Plava je podvezica visjela s prstiju njegove desne ruke. Zacijelo je opazio kako se uuljala u ormar za rublje i slijedio je, zakljuila je. Razdraeno je ustala. - Zapravo - rekla je, pazei da joj glas bude veoma tih - traila sam je. Morao si znati da e me muiti pitanje gdje sam je izgubila. Mogao si ranije nesto rei i pritedjeti mi mnogo uzrujavanja. - Ne brini se, sakrio sam je sino prije nego ju je Fleming mogao opaziti. - Arthur nemarno baci podvezicu u zrak i s lakoom je uhvati. - Nije mu palo na pamet da si me iskoristila samo nekoliko trenutaka prije nego je on stigao. Iskrivila je lice, objema rukama podigla skute haljine i zaputila se stubama na balkon. Dopusti da ti kaem da je tvoj smisao za alu katkad doista izopaen. - Ima onih koji bi rekli da ja uope nemam smisla U alu, izopaenog ili bilo kakvog. - Doista se moe razumjeti kako su te osobe dole do tog zakljuka. - Zaustavila se na vrhu stubita i ispruila ruku. - Mogu li to dobiti? - Mislim da ne moe. - Spustio je podvezicu u dep. - Odluio sam zapoeti se zbirkom. Zurila je u njega. - Sigurno se ali. - Kupi jo jedan komplet podvezica, a raun neka poalju meni - ree Arthur. Poljubio ju je u usta prije nego ga je uspjela ukoriti. Kad je napokon podigao glavu, bila je bez daha. - Kad bolje promislim, bilo bi pametno da kupi nekoliko kompleta podvezica. - Zadovoljno se nasmi-jeio. - Kanim stvoriti veliku zbirku.

115

GIGA

26
- Pokopali smo mojeg mua prije nekoliko dana. - Gospoa Glentworth pogleda portret sto je visio iznad kamina. - Bilo je posve iznenada. Dolo je do nesree u njegovom laboratoriju. Stroj za elektricitet, znote. Sigurno je doivio straan ok. To je zaustavilo njegovo srce. - Molim vas, primite nau suut zbog vaega gubitka, gospoo Glentworth - blago e Elenora. Gospoa Glentworth kratko kimne glavom. Bila je sitna, koata ena rijetke sijede kose zavuene ispod stare kapice. Plat otmjenog siromatva i stoike rezi-gniranosti obavijao je njezina mrava ramena. - Upozoravala sam ga na taj stroj. - Prsti su joj se stegnuli oko rupia sto ga je drala, a eljust se trznula kao da kripi stranjim zubima. - Ali nije me sluao. Neprestano je izvodio eksperimente na tome. Elenora pogleda Arthura koji je stajao kraj prozora, a jednom je rukom drao punu alicu aja. Njegovo |e lice bilo smirena maska, ali nije uspijevao prikriti injenicu da budno prati enine rijei. Bila je posve sigurna da misli jednako kao i ona. S obzirom na nedavne dogaaje, fatalna nesrea u Glentworthovu laboratoriju nije se doimala sluajnom. No ako je gospoa Glentworth sumnjala da je njezin mu ubijen, ni na koji nain to nije pokazala. Moda joj nije osobito stalo, mislila je Elenora. Otrcani je salon ispunjavala potitenost prikladna za kuan-stvo u alosti, ali sama se udovica doimala napetom i nekako oajnom, a ne alosnom. Elenora bi se mogla zakleti da se ispod prikladnih rijei i uljudnog ponaanja njihove domaice krije pritajeni gnjev. Gospoa Glentworth ih je spremno primila u kuu, impresionirana Arthurovim imenom i titulom. Ali je oito bila zbunjena. - Jeste li znali da je mojeg prastrica, Georgea Lancastera, u laboratoriju prije nekoliko tjedana ubio provalnik? - upita Arthur. Gospoa Glentworth se namrti. - Ne, to nisam znala. - Jeste li znali da su va mu i Lancaster bili veliki prijatelji u svojim mladim danima? - tiho doda Elenora. - Naravno. - Gospoa Glentworth je stiskala rupi. - Veoma mi je dobro poznato koliko su bliski bili njih trojica. Elenora je osjetila kako se Arthur ukoio. Nije se usudila pogledati ga. - Jeste li rekli trojica, gospoo Glentworth? -Elenora je pitala, nadala se, na blago znatieljan nain, - Neko su vrijeme bili kao prst i nokat. Upoznali su se na Cambridgeu, znate. Ali zanimala ih je samo znanost, a ne novac. U potpunosti su se posvetili svojim laboratorijima i smijenim eksperimentima. - Gospoo Glentworth - oprezno pone Elenora. -Pitam se - Tako mi svega, katkad sam eljela da je moj mu drumski razbojnik ili lopov. - Gospoa Glentworth je zadrhtala. Zatim su, kao da se negdje u njoj sruila brana, na povrinu izbili potiskivana bol i gnjev. -Moda bi tada ostalo nesto novca. Ali ne, bio je opsjednut prirodnim znanostima. Svaki je novi troio na laboratorijske naprave. - Kakve je eksperimente obavljao va mu? - upita Arthur. No inilo se da ena nije ula pitanje. Njezin je gnjev bio u punom zamahu. - Glentworth je imao pristojan prihod kad smo se vjenali. Moji mi roditelji nikad ne bi dopustili sklapanje braka da nije bilo tako. Ali budala nikad nije investirala novac. Troio ga je ne razmiljajui o meni ili naim kerima. Bio je gori od okorjelog kockara, uvijek je tvrdio da mu treba najnoviji mikroskop ili lea za paljenje. Arthur se pokuao umijeati kako bi preusmjerio tijek razgovora. - Gospoo Glentworth, spomenuli ste da je va mu imao jo jednog prijatelja... - Pogledajte oko sebe. - Gospoa Glentworth je mahnula rukom u kojoj je stezala rupi. 116

GIGA

Vidite li stogod vrijedno? Nita. Ba nita. Tijekom godina prodao je srebrninu i slike kako bi doao do novca za kupovanje stvari za laboratorij. Na koncu je ak prodao i svoju dragocjenu burmuticu. Mislila sam da se nikad nee odvojiti od nje. Rekao mi je da eli biti pokopan s njom. Elenora je pozornije pogledala portret iznad kamina. Prikazivao je krupnoga, proelavoga gospo-dina odjevenog u staromodne hlae i kaput. U jednoj je ruci drao burmuticu. Na poklopcu kutijice nalazio se veliki, crveni, brueni kamen. Pogledala je Arthura i vidjela da i on prouava portret. - Prodao je burmuticu sto je dri na tom portretu? - upita Arthur. Gospoa Glentworth mrcne u rupi. - Da. - Znate li tko ju je kupio? - Ne. Vjerojatno ju je moj mu odnio u jednu od zalagaonica. Sigurno je za nju dobio nesto malo. -eljust gospoe Glentworth podrhtavala je od bijesa.. - Premda ja nisam ni vidjela taj novac, pazite. Nije se ak ni potrudio obavijestiti me da ju je prodao. Arthur je pogleda. - Znate li sluajno kad ju je zaloio? - Ne. To je moralo biti kratko vrijeme prije no sto se uspio ubiti onim strojem za elektricitet. Gospoa Glentworth je rupiem obrisala jednu ili dvije suze. - Moda ba toga dana. ini mi se da ju je tog jutra za dorukom imao kod sebe. Iziao je u svoju uobi-ajenu etnju i dosta se dugo nije vratio. Nema sumnje da je tada potraio zalagaonicu. - Kad ste opazili da nema burmutice? - upiti Elenora. - Tek kad sam te veeri nala njegovo tijelo. Tog sam poslijepodneva otila u posjet bolesnoj prijateljici. Kad sam se vratila kui, moj je mu ve bio ondje i zakljuao se u laboratoriju, sto mu je bio obiaj. Nije se ak trudio doi na veeru. - To nije bilo neobino? - upita Arthur. - Ni najmanje. Kad bi se bavio nekim svojim eksperimentom, mogao je satima ostati u laboratoriju. No kad je bilo vrijeme za odlazak na spavanje, pokucala sam na vrata kako bih ga podsjetila da ugasi svjetla kad pode gore. Nije bilo odgovora, pa sam se zabrinula. Vrata su bila zakljuana, kao sto sam rekla. Morala sam nai klju da bih ih otvorila. Tada sam... tada... - Prekinula se i ispuhnula nos. - Tada ste nali njegovo tijelo - blago je dovrila Elenora. - Da. Prolo je neko vrijeme prije nego sam se dovoljno oporavila od oka i opazila da nema njegove burmutice. Tada sam shvatila da ju je zasigurno ba toga dana prodao. Sam Bog zna sto je uinio s novcem. Sigurno nije bio u njegovim depovima. Moda je odluio isplatiti jednog od svojih vjerovnika. Uslijedila je kratka tiina. Elenora je s Arthurom razmijenila jo jedan pogled razumijevanja. Nita nisu rekli. - Ali nikad ne bih pomislila da e se odvojiti od svoje burmutice - gospoa Glentworth ree nakon nekog vremena. - Bio je veoma vezan za nju. - Je li va mu bio sam u kui kad ste vi toga posli-jepodneva izili? - upita Arthur. -Da. Imamo slukinju, ali toga dana nije bila ovdje. Zapravo, rijetko je kad ovdje. Ve neko vrijeme nl|e dobila plau, znate. Zacijelo trai drugi posao. -Shvaam - ree Arthur. Gospoa Glentworth rezignirano pogleda naokolo. Motat u prodati ovu kuu, valjda. To je jedino sto imam. Mogu se samo nadati da u dobiti dovoljno za isplatu vjerovnika. - Sto ete uiniti nakon sto prodate kuu? - upita Elenora.
117

GIGA

- Morat u ivjeti kod sestre i njezina mua. Prezirem ih oboje, a oni isto osjeaju prema meni Imaju veoma malo novca. To e biti jadan ivot, ali sto bih drugo mogla uiniti? - Rei u vam sto drugo moete uiniti - ustro e Elenora. - Moete ovu kuu prodati St. Merrynu. On e vam dati vie no sto biste dobili ako nekome drugome pokuate prodati kuu. Povrh toga, dopu-stit e vam da se koristite njome do kraja ivota. Gospoa Glentworth je zapanjeno zurila u nju. Kako, molim? - Arthuru je dobacila brzi pogled nevjerice. - Zasto bi njegovo gospodstvo eljelo kupiti ovu kuu za vie od onoga sto vrijedi? - Jer ste danas veoma pomogli, a on e vam rado izraziti svoju zahvalnost. - Elenora pogleda Arthura. - Nije li tako, gospodine? Arthur uzdigne obrve, ali samo ree: - Naravno. Gospoa Glentworth je nesigurno pogledavala Arthura. - Uinit ete to samo zato sto sam danas odgovorila na vaa pitanja? Slabano se osmjehnuo. - Doista sam vam veoma zahvalan, gospoo. Sto me podsjetilo da bih vam elio postaviti jo jedno pitanje. - Da, svakako. - Nada i olakanje poeli su se pojavljivati na izmuenom licu gospoe Glentworth. - Sjeate li se imena drugog prijatelja vaeg mua? - Lord Treyford. - Gospoa Glentworth se lagano namrstila. - Nikad ga nisam upoznala, ali ga je moj mu u ranijim danima dosta esto spominjao. Meutim, Treyford je mrtav. Poginuo je prije mnogo godina, dok je jo bio mlad ovjek. - Znate li jo nesto o njemu? - uporno e Arthur. - Je li bio oenjen? Postoji li udovica s kojom bih mogao razgovarati? Djeca? Gospoda Glentworth je malo razmislila, a potom odmahne glavom. - Ne bih rekla. U davnim je danima moj mu nekoliko puta spomenuo injenicu da je Treyford previe predan svojim istraivanjima da bi imao vremena za enu i obitelj. - Uzdahnula je. -Zapravo, vjerujem da je zavidio Treyfordu jer nije imao takvih obveza. - Je li va mu iznio jo neka zapaanja o Treyfordu? - upita Arthur. - Obiavao je rei da je lord Treyford daleko najpametniji u njihovoj malenoj grupi. Jednom mi je rekao da je Engleska mogla dobiti svojeg drugog Newtona da je Treyford poivio. - Shvaam - ree Arthur. - Smatrali su se tako pametnima, znate. - Gospoa Glentworth je vrsto stisnula ruke u krilu. Dio gnjeva ponovno se pojavio na njezinu licu. - Bili su sigurni da e promijeniti svijet svojim pokusima i uzvienim razgovorima o znanosti. Ali kakvo je dobro donijelo njihovo izuavanje prirodnih znanosti, pitam vas? Ba nikakvo. A sad vie nema niti jednog, nije li tako? - ini se da jest - tiho e Elenora. Arthur spusti svoju napola punu alicu aja. -Mnogo ste nam pomogli, gospoo Glentworth. Ako biste nas ispriali, morali bismo krenuti. Poslat u svojeg ovjeka da vas odmah posjeti i rijei pitanje kue i vaih vjerovnika. - Osim nje, naravno - otro je zakljuila gospoa Glentvvorth. - Ona je jo iva. Sve ih je nadivjela, nije li? Elenora je pomno pazila da ne pogleda Arthura. Bila je svjesna injenice da se ukoio jednako kao i ona. - Ona? - bezizraajnim glasom upita Arthur. - Uvijek sam o njoj razmiljala kao o nekoj vrsti arobnice. - Glas gospoe Glentworth bio je tih i mraan. - Moda je doista bacila kletvu na njih. Ne bih se iznenadila. - Ne razumijem - ree Elenora. - Zar je u krugu bliskih prijatelja vaeg mua prije toliko godina posto-jala neka dama?
118

GIGA

Licem gospoe Glentworth ponovno je preletio val gnjeva. - Zvali su je svojom boicom nadahnua. Moj mu i njegovi prijatelji u starim danima nikad nisu proputali sastanke srijedom u njezinom salonu. Kad bi ih pozvala, urili su u njezinu gradsku kuu. Sjedili su ondje, pili porto i konjak, te razgovarali o prirodnim znanostima kao da su svi veliki, ueni ljudi. Nastojali su je impresionirati, rekla bih. - Tko je ona? - upita Arthur. Gospoa Glentworth je bila tako izgubljena u svojim neugodnim sjeanjima da se doimala zbunjenom pitanjem. - Pa, lady Wilmington, naravno, Svi su bili njezini odani robovi. Sad su svi oni mrtvi i jedino je ona ostala. Prilino neobian hir sudbine, nije li? * * * Nesto kasnije Arthur je pomogao Elenori da se popne u koiju. Misli su mu bile zaokupljene informacijama sto su ih upravo dobili od gospode Cilentworth. To nije smetalo njegovom divljenju elegantnim oblinama Elenorine privlane stranjice kad se lagano sagnula i stegnula skute kako bi zakoraila u koiju. - Uspjela si postii da me ovaj posjet poprilino kota - blago je rekao, zatvorivi vrata i smjestivi se njoj nasuprot. - Ma hajde, vrlo dobro zna da bi ponudio pomo gospoi Glentworth, ak i da ja nisam bila ondje. Priznaj. - Nita ne priznajem. - Udobno se smjestio na sjedalu i posvetio se razmiljanju o razgovoru koji se maloas odvijao u otrcanom salonu. - injenica da je Glentworth umro u nesrei u laboratoriju samo nekoliko tjedana nakon sto je ubijen moj prastric pokazuje da je ubojica moda napao tri puta, a ne dvaput. - Glentworth, tvoj prastric i Ibbitts. - Prekriila je ruke ispod grudi kao da joj je odjednom postalo hladno. - Moda e nam zagonetna lady Wilmington moi rei nesto vano. Poznaje li je? - Ne, ali kanim to promijeniti jo danas poslije podne, ako je mogue. - Ah, da, ba kao i u sluaju gospoe Glentworth. - Doista. - Tvoja titula i bogatstvo svakako imaju jednu ili dvije korisne prednosti. - Otvaraju vrata tako da mogu postavljati pitanja. - Slegnuo je ramenima. - Ali naalost, ne jame da u dobiti iskrene odgovore. Niti su dovoljni za osvajanje dame koja je vrsto odluila baviti se trgovinom, zadrati svoju neovisnost i proivjeti svoj ivot pod vlastitim uvjetima, pomislio je.

119

GIGA

27
- O, zaboga, da, sjeam se tih susreta srijedom poslije podne kao da je posljednji bio tek proli tjedan. - U plavim oima lady Wilmington pojavio se dalek, gotovo melankolian izraz. - Svi smo tada bili tako mladi, tako izrazito strastveni. Znanost je bila naa nova alkemija, a oni meu nama koji su se bavili istraivanjem njezinih tajni smatrali su se zaetnicima modernoga doba. Elenora je pijuckala aj iz alice od porculana tankog poput papira i kriom preletjela pogledom otmjenu sobu za primanje dok je sluala kako Clare, lady Wilmington, pria o prolosti. Ovdje je situacija bila posve suprotna onoj na drugoj strani grada, u malenom, oskudno namjetenom salonu gospoe Glentworth, zakljuila je. Lady Wilmington oito nema nikakvih financijskih problema. Soba za primanje bila je ureena u jednoj verziji kineskog stila koji je prvi put postao moderan nekoliko godina ranije. Originalna, raskona, senzualna velianstvenost dobro je odravana. Mraan, egzotian ugoaj sto su ga stvarale zidne tapete tamnoplave boje s uzorkom od zlatnih cvjetova, sag zamrena dizajni i kieni namjetaj od crne lakirane koe tu i tamo su obogaivala prekrasno uokvirena zrcala. To je bila prostorija osmiljena tako da djeluje na osjetila. Elenora je lako mogla zamisliti imunu domaicu kako vodi glavnu rije u takvom okruenju. Lady Wilmington zasigurno ima gotovo sedamdeset godina, ali se skupo odijevala po posljednjoj modi. Njezina haljina visoka struka i tamne zlatne boje izgledala je kao da je kreirana ba za noenje u ovoj raskono ureenoj prostoriji. Fine kosti njezina lica i ramena svjedoile su o injenici da je neko bila velika ljepo-tica. Kosa joj je sad srebrna, a dio toga je zasigurno laan, ali je poeljana u veoma kompliciran injon. Elenora je iz iskustva znala da ena nosi sve vie nakita kako postaje starija. Lady Wilmington nije bila izuzetak od pravila. S njezinih su uiju visjeli biseri. Na zapeima i prstima blistali su dijamanti, rubini i smaragdi. Meutim, Elenori je za oko zapeo zlatni medaljon na vratu lady Wilmington. Za razliku od prstenja, doimao se neobino jednostavnim. inilo se da je rije o veoma osobnoj uspomeni. Moda se unutra nalazi minijatura nekog od njezine djece, ili pokojnog mua, Arthur je priao najbliem prozoru i zagledao se savreno dotjerani vrt, kao da ga ono sto vidi ondje vani fascinira. - Onda se sjeate mojeg prastrica, Glentworth i Treyforda? - pitao je. - Vrlo dobro, svakako. - Lady Wilmington podigne prste jedne ruke do zlatnog medaljona na vratu. - Svi su bili predani znanosti. ivjeli su za svoje eksperimente onako kako slikari i kipari ive za svoju umjetnost. - Spustila je ruku, tuno se smijeei. - Ali sad ih vie nema. Posljednji je umro Glentworth. Koliko sam shvatila, vaeg je prastrica prije nekoliko tjedana ubio provalnik, gospodine. Moja suut. - Ne vjerujem da ga je ubio obian lopov kojeg je sluajno prekinuo u provali - mirno ree Arthur. -Siguran sam da ga je ubio netko povezan sa starim vremenima, kad su gospoda iz Drutva dragog kamenja srijedom dolazila u va salon. Jo uvijek se inilo da je usredotoen na nesto sto vidi u vrtu, ali Elenora ja pozorno promatrala njihovu domaicu. Opazila je kako su ramena lady Wilmington zadrhtala kad je Arthur iznio svoj zakljuak. Prstima je ponovno dotaknula medaljon. - Nemogue - ree lady Wilmington. - Kako je to mogue? - Jo nemam odgovor na to pitanje, ali kanim ga nai. - Arthur se polako okrenuo prema njoj. - Moj prastric nije jedina rtva tog zloinca. Ne vjerujem ni da je Glentworthova smrt bila nesretan sluaj. Uvjeren sam da je isti ovjek ubio obojicu, kao i mojeg biveg batlera. - Nebesa, gospodine. - Glas lady Wilmington je podrhtavao. Njezina je alica aja zveckala kad ju je spustila na tanjuri. - Ne znam sto bih rekla. To je... to je nevjerojatno. Va batler takoer, kaete? Ali zasto bi netko ubio njega?
120

GIGA

- Kako bi ga uutkao nakon sto je iz njega izvukao Informacije. Lady Wilmington je zatresla glavom, kao da je eli razbistriti. - O emu, molim vas, recite mi? - O mojem istraivanju umorstva Georgea Lancastera, naravno. Ubojica je sad svjestan injenice da ga lovim. elio je saznati sto sam dosad otkrio. -Arthurova se eljust stegnula. A to nije mnogu. Sigurno ne vrijedi ljudski ivot. - Ne, svakako. - Lady Wilmington je zadrhtala. - Ali taj nitkov ne razmilja na posve racionalan nain - ree Arthur. - Vjerujem da je ubio mojeg prastrica i Glentwortha kako bi se dokopao crvenih dragulja umetnutih u njihove burmutice. Lady Wilmington se namrtila. - Veoma se dobro sjeam tih neobinih dragulja. Bili su fascinantni. Treyford je smatrao da su to neobino tamni rubini, ali Glentworth i Lancaster su vjerovali da su u drevnim vremenima izraeni od neke vrste jedin-stvenog stakla. - Jeste li ikad vidjeli lapidarij mojeg prastrica? -upita Arthur. - Onaj sto ga je donio iz Italije zajedno s draguljima? - Da, svakako. - eznutljivo je uzdahnula. - Sto s tim? - Vjerujem da je zloinac kojeg traimo dovoljno lud da vjeruje kako moe izraditi paklensku napravu opisanu u Knjizi o kamenju - ree Arthur. Lady Wilmington je zurila u njega, na trenutak otvorenih usta od zapanjenosti. - Sigurno nije tako - na koncu ree, posve uvje-rena u svoje rijei. - To su posvemanje besmislice. Ne mogu vjerovati da bi ak i luak ozbiljno shvatio naputke iz one stare knjige. Arthur ju je pogledao preko ramena. - Jesu li ta trojica ikad raspravljala o stroju? - Da, naravno. - Lady Wilmington se pribrala. Glas joj se smirio. - U lapidariju se naziva Jupiterov gromovnik. U nekoliko smo navrata raspravljali o napravi. Treyford i ostali zapravo su je pokuali napraviti. Ali na koncu su svi zakljuili da nikad ne bi mogla funkcionirati. - Sto ih je navelo da budu tako sigurni u to? -upita Elenora. Lady Wilmington je prstima jedne ruke masirala sljepoonice. - Ne sjeam se svih pojedinosti. Nesto sto je imalo veze s problemom usmjeravanja energije jake vatre u srce dragulja kako bi se oslobodila latentna energija istih. Na koncu su se svi sloili da se taj cilj ni na koji nain ne moe postii. - Svjestan sam injenice da je moj prastric doao do tog zakljuka - ree Arthur. - No jeste li sigurni da su Glentworth i Treyford dijelili njegovo miljenje? - Da. - U oima lady Wilmington pojavio se dalek izraz. Ponovno je ovla dotaknula medaljon, kao da trai utjehu dok gleda u prolost. - Pazite, u tim je danima bilo moderno da oni koji su opsjednuti prouavanjem znanosti i matematike oijukaju s okultnim. U nekim krugovima mrane vjetine jo i danas fasciniraju ak i najbolje obrazovane umove. Nema sumnje da e tako biti i u budunosti. Elenora ju je pozorno promatrala. - Kae se da je ak i veliki Newton osobno bio fasciniran okultnim, te da je mnoge godine posvetio ozbiljnim prouavanjem alkemije. - Svakako - odluno e lady Wilmington. - A ako mrane vjetine mogu zavesti tako briljantan um, tko moe zamjeriti obinom smrtniku ako postane rtvom tako intrigantnih zagonetki? - Mislite li da su Glentworth i Treyford mogli potajno nastaviti s takvim istraivanjima, nakon sto su se svi sloili da e odustati od alkemije? - upita Arthur. Lady Wilmington trepne i ispravi ramena. Kad se okrenula k Arthuru, oito se mislima vratila u sada-njost. - To nikako ne mogu zamisliti, gospodine. Oni su bili, na kraju krajeva, obrazovani ljudi modernoga doba. Nisu bili pravi alkemiari, za ime svijeta. - Imam jo jedno pitanje, ako biste bili tako ljubazni i odgovorili mi - ree Arthur. - A to je?
121

GIGA

- Jeste li sigurni da je lord Treyford poginuo u onoj eksploziji u svojem laboratoriju prije mnogo godina? Lady Wilmington zatvori oi. Prstima je dotaknula medaljon. - Da - apnula je. - Treyford je sigurno mrtav. Sama sam vidjela tijelo. Kao i va prastric, kad smo ve kod toga. Valjda ne mislite da je ubojica kojeg traite starac? - Ni sluajno - ree Elenora. - Jasno nam je da traimo mladog ovjeka u najboljim godinama. - Zasto to kaete? - upita lady Wilmington. - Jer je nitkov imao smjelosti plesati sa mnom nakon sto je ubio Ibbittsa - ree Elenora. Lady Wilmington se doimala zaprepatenom. -Plesali ste s ubojicom? Kako znate da je to bio on? Moete li ga opisati? - Ne, naalost - prizna Elenora. - To se dogodilo na balu pod maskama. Nisam mu vidjela lice. Ali njegov je kostim domina bio poderan, a vjerujem da je do toga dolo dok se batler pokuavao braniti. - Shvaam. - Lady Wilmington je imala zabrinut izraz lica. - Moram rei da je sve to veoma udno. - Da - ree Arthur - jest. - Pogledao je na sat. -Moramo krenuti. Hvala vam sto ste nas primili, gospoo. - Nema na emu. - Kimnula je kraljevskim pokretom. - Morate me obavjetavati kako napreduje vaa istraga. - Da. - Arthur je iz depa izvadio posjetnicu i stavio je na stol. - Ako se sjetite bilo ega sto bi mi moglo pomoi u ovoj istrazi, bio bih vam veoma zahvalan kad biste mi to odmah javili, bez obzira je li dan ili no, gospoo. Lady Wilmington uzme posjetnicu. - Svakako. Arthur nita nije govorio sve dok oboje nisu sjedili u koiji. Smjestio se na sjedalu, ispruivi ruku preko naslona. - Dakle? - ree. - Sto misli o lady Wilmington? Razmiljala je o nainu na koji je ena tijekom razgovora uvijek iznova dodirivala zlatni medaljon. - Mislim da je bila veoma zaljubljena u jednog od lanova Drutva dragog kamenja - ree. Na Arthurovu se licu pojavio izraz iznenaenja. -Nisam oekivao da u ba to uti, ali je svakako zanimljivo. Sto misli, koji je od trojice osvojio njezino srce? - Lord Treyford. Onaj koji je umro mlad. Onaj kojeg su ona i ostali smatrali najpametnijim od te trojice. Rekla bih da njegovu sliku nosi u onom zlatnom medaljonu. Arthur protrlja bradu. - Nisam opazio medaljon, ali sam svakako bio svjestan injenice da nam njezino gospodstvo taji neke informacije. Poslovao sam s dovoljno lukavih ljudi da bih znao kad mi netko lae. Elenora je oklijevala. - Ako nam je doista lagala, mislim da je to inila jer je bila uvjerena da je neop-hodno. - Moda pokuava nekoga zatititi - ree Arthur. - Bez obzira o emu je rije, sad sam uvjeren da moramo saznati vie o Treyfordu. Ubojica se usudio plesati s gospoicom Lodge. Sigurno je bio lud kad si je dopustio tako smionu slobodu. Lud. Lady Wilmington zadrhti na tu pomisao. Dugo je sjedila sama, zurei u grofovu posjetnicu i dodirujui medaljon. Preplavile su je stare uspomene, zamuu-jui joj vid. Nebesa, ovo je mnogo gore no sto si je dopustila vjerovati. Nakon cijele vjenosti, ispravila je ramena i obri-sala oi. Srce joj se kidalo, ali vie nije imala izbora.. Duboko u sebi znala je da e na koncu doi taj trenutak, te da e morati uiniti ono sto je nuno. Nevoljko je otvorila ladicu svojeg pisaeg stola i izvadila list papira. Odmah e poslati
122

GIGA

poruku. Bude li dobro planirala, uskoro e sve biti pod kontrolom. Do trenutka kad je zavrila kratko pisamce, neke su rijei bile zamrljane od suza.

28
St. Merryn je posjetio lady Wilmington. Ubojica je jedva mogao povjerovati vlastitim oima. Potresen, stajao je u sjeni ulaznih vrata malu dalje niz ulicu i gledao kako koija nestaje iza ugla. Nemogue. Kako je gad doao do te veze? I tako brzo? Nije se iznenadio kad ga je ulini deran, koji je bio njegov plaeni pijun, obavijestio da su St. Merryn i gospoica Lodge otili na adresu gospoe Glentworth. Moglo se oekivati da e grof prije ili kasnije razgovarati sa Saturnovom udovicom. Ali sto mu je ta budalasta starica rekla da je otiao ravno do kue lady Wilmington? Ubojica je mahnito razmiljao o svojim planovima, nastojei utvrditi je li poinio neku greku. Ali nije mogao nai nikakav nedostatak u svojem komplici-ranom planu. Osjetio je kako se poeo znojiti. Pogled na St. Merrynovu koiju parkiranu na ulici ispred ulaznih vrata lady Wilmington bio je prvi pokazatelj da je ova zabavna igra nadmudrivanja sto ju je poeo igrati sa svojim protivnikom dobila neugodan, neplaniran zaokret. Dosta je. Vie nije elio riskirati i doivjeti nova iznenaenja. Sad ima sve sto je potrebno za dovravanje naprave. Vrijeme je da sve to okona. Iziao je iz sjene i zaputio se ulicom kraj drvoreda, a njegov je lukav um ve razraivao novu strategiju.

123

GIGA

29
Jeremy Clyde je pogrbljeno iziao iz bordela. Ignorirao je koije i fijakere koji su ekali na ulici nadajui se zaradi. Trebalo mu je svjeeg zraka. U glavi mu se vrtjelo od obilne koliine vina sto ga je popio. Pokuao je odluiti kamo da sada poe. U klub? Jednu od igranica? Jedina druga mogunost bila je otii kui, k rospiji koju je tako nepromiljeno oenio, To je bilo posljednje sto je elio. ekat e ga s dugim popisom pitanja i zahtjeva. Mislio je da e brak s bogatom enom rijeiti sve njegove probleme. Umjesto toga, samo je tisuu puta pogorao situaciju. Nita nije ilo kako treba otkako je Elenora izgubila svoje imanje i nasljedstvo. Da barem njezin ouh nije bio tako prokleto glup. Da barem. Jeremyju se inilo da taj izraz ponavlja stotinu puta na dan. Nije poteno. Evo njega, uhvaenog u klopku groznoga braka, taocem hirova krtog roditelja njegove ene, a Elenora je pala na noge, poput make sto ona i jest. Udat e se za jednog od najbogatijih i najmonijih mukaraca u gradu. Kako je to mogue? Jednostavno nije poteno. Iz mraka mu se pribliavao neki ovjek. Jeremy je nesigurno oklijevao. Opustio se kad je svjetlost plinskih lampi razotkrila otmjen, elegantan kaput i blistave izme sto ih je neznanac nosio. Bez obzira tko je on, sigurno je dentlmen, a ne lopov. - Dobra veer, Clyde - leerno e neznanac. - Ispriavam se - promrmlja Jeremy. - Jesmo li se upoznali? - Jo nismo. - Neznanac mu se podrugljivo nakloni. - Dopustite da se predstavim. Moje je ime Stone2. Postoji samo jedno objanjenje za Stoneovo podsmjeljivo dranje, mrzovoljno pomisli Jeremy. -Zacijelo ete mi rei da znate moje ime jer ste neki dan bili svjedokom mojega pada u parku, ili ste uli traeve o tome. Ne trudite se. Stone se tiho nasmijao. Srdano je prebacio ruku preko Jeremyjevih ramena. - Priznajem da sam bio nazoan u toj nesretnoj prigodi, ali nije me zabavljala vaa nezgoda. Zapravo, silno sam suosjeao s vama. Takoer znam da bih udio za osvetom protiv gospodina koji mi je priredio takvo ponienje, da sam bio na vaemu mjestu. - Ha. Slabi su izgledi za to. - Nemojte biti tako sigurni, gospodine. Moda bih vam mogao pomoi. Vidite, prouavao sam St. Merryna. S vremena na vrijeme slao sam uline derane da ga slijede, i ispitao sam njegovog nedavno preminulog batlera koji je bio, uvjeravam vas, pravo vrelo informacija. Znam mnogo toga o grofu i njegovoj veoma neobinoj zarunici, a mislim da e vam to biti vrlo zanimljivo.

Stone - kamen, dragulj 124

GIGA

30
Dva dana kasnije, kasno uveer, Elenora i Margaret ponovno su stajale u stranjem dijelu pretrpane i pregrijane plesne dvorane. Bila je gotovo pono, a ona je posluno izdrala nekoliko beskonanih plesova. Noge su je boljele, bila je nemirna i tjeskobna. Nita od toga ne bi joj nimalo smetalo, naravno, da je plesala s Arthurom, ali nije bilo tako. Cijele je veeri odsutan, ba kao sto je bio i prethodne veeri, i bavi se svojom istragom. Voljela bi da ga je uspjela nagovoriti da je povede sa sobom, ali kao sto je objasnio, nije ju mogao prokrijumariti u razne muke klubove kamo je odlazio razgovarati sa starijom gospodom. Njezine su se misli neprestano vraale na razgovor s lady Wilmington. Danas poslije podne palo joj je na pamet da postoji jo jedno vano pitanje sto su ga ona i Arthur zaboravili postaviti. Zgodna mlada ena, s uljudnim smijekom zaleenim na licu, prola je kraj njih u naruju sredovjenoga gospodina koji, ini se, nije uspijevao otrgnuti pogleda s damina dekoltea. - Moram rei da, sto dulje igram svoju ulogu u ovoj aradi - Elenora tiho ree Margaret - to imam vie postovanja za ustrajnost i izdrljivost mladih dama koje su izloene na branom tritu. Ne znam kako uspijevaju. - Godinama su obuavane za to - suho e Margaret. - Na kraju krajeva, ulozi u ovoj igri veoma su visoki. Itekako su svjesne injenice da njihova budunost, a u mnogim sluajevima i budunost njihovih obitelji, ovisi o ishodu ove kratke sezone. Elenora je osjetila iznenadno razumijevanje i suosjeanje. - Tako je bilo i tebi, nije li? - Moja je obitelj bila u oajnom stanju kad sam navrila osamnaest godina. Morala sam misliti na svoje tri sestre i dva brata, te na majku i baku. Moj je otac umro, ostavivi veoma malo. Sklapanje uspje-noga braka bilo je naa jedina nada. Moja je baka jedva priskrbila novac potreban za jednu moju sezonu. Upoznala sam Harolda Lancastera na svojem prvom balu. Njegova je ponuda odmah prihvaena naravno. - I uinila si ono sto si morala uiniti za dobrobit svoje obitelji. - Bio je dobar ovjek - tiho e Margaret. -vremenom mi je postao drag. Najvea potekoa bila je razlika u godinama. Harold je bio dvadeset pet godina stariji od mene. Imali smo veoma malo zajednikog, kao sto moe zamisliti. Nadala sam se da u nai utjehu u djeci, ali nismo ih imali. - Kako tuna pria. - Ali veoma poznata. - Margaret kimne prema parovima na plesnom podiju. - Vjerujem da e se ove sezone mnogo puta ponoviti slina pria. - Nema sumnje. Rezultat e biti niz hladnih brakova bez ljubavi, pomisli Elenora. Pitala se hoe li na koncu i Arthur morati stupiti u takav brak. Na kraju krajeva, mora se oeniti jer nema drugog izbora, bez obzira hoe li ili ne nai enu koju bi mogao voljeti sa svom strau koja je zakljuana u njemu. Na koncu e izvriti svoju dunost prema tituli i obitelji, ne obazirui se na vlastite osjeaje. - Moram rei da ima pravo po pitanju ove guve - ree Margaret, ustro se hladei lepezom. Veeras je doista krcato. Bennettu e trebati cijela vjenost da nam donese limunadu. Vjerojatno emo umrijeti od ei prije nego se vrati. Mnotvo se nakratko razmaknulo. Elenora je opazila kovravu, staromodnu periku koja je inila dio livreje sto je nose lakaji njihova domaina. - Ondje kraj vrata je sluga - ree, podigavi se na prste da bi bolje vidjela. - Moda moemo privui njegovu pozornost. - Ba e nam to koristiti - proguna Margaret. -Ovi e ljudi isprazniti njegov pladanj prije nego nam se uope priblii. - Ostani ovdje kako bi te Bennett naao kad se vrati. - Elenora se okrene i poe u potjeru za
125

GIGA

lakajem koji se brzo gubio iz vida. - Vidjet u mogu li sustii tog lakaja prije nego mu ponestane limunade. - Pazi da te ne zgaze. - Ne brini se. Odmah u se vratiti. Uz nekoliko uljudno promrmljanih rijei Elenora se provukla kroz skupinu sredovjenih dama i hitro se zaputila prema mjestu gdje je maloas vidjela lakaja. Bila je udaljena samo nekoliko koraka kad je na koi svojih nagih lea osjetila dodir prstiju u rukavici, odmah ispod zatiljka. Ledeni trnci poletjeli su niz njezinu kraljenicu. Odjednom nije mogla disati. Samo sluajni dodir, uvjeravala je sebe; onakav do kojeg moe lako doi kad vlada takva guva. Ili je moda netko od gospode iskoristio prigodu sto ju je prualo mnotvo i uzeo si previe slobode. Nita osobno. Ali jedva se suzdrala da glasno ne krikne. Jer joj je intuicija govorila da je dodir tih prstiju, koji su intimno preli preko njezine koe, doista bio veoma osoban. Nije mogue, pomislila je. Ne ovdje. Ne bi se usudio. Najeila se od hladnog uasa, bez obzira na vruinu. Sigurno je pogrijeila. Ali zloinac joj je i proli put pristupio u krcatoj plesnoj dvorani, podsjetila se. Zakljuila je da niim ne smije pokazati da je svjesna njegove blizine. Prisilivi se da ostane mirna, polako se okrenula na peti, nastojei se doimati leernom. Rairila je lepezu trzajem zapea i njome se hladila dok je pogledom pretraivala mnotvo. U blizini je bilo nekoliko mukaraca, ali niti jedan nije stajao dovoljno blizu da bi je dotaknuo. Tada je ugledala lakaja; ne onoga kojeg je pokua-vala sustii, shvatila je, ve drugog ovjeka. Bio joj je okrenut leima, ustro se udaljavajui kroz mnotvo gostiju koji su avrljali i smijali se. Mogla je vidjeti samo ovratnik zeleno-srebrnog kapu-tia i stranju stranu kovrave perike ispod eira. Ali u njegovom je nainu kretanja bilo neeg uznemirujue poznatog. Gurnula se kroz mnotvo, nastojei drati lakaja na oku. - Oprostite - mrmljala je ljudima izmeu kojih se provlaila. - Ispriavam se. Tako mi je ao zbog vae limunade, gospoo. Nisam vam eljela stati na prste, gospodine... Na koncu je stigla do ruba mnotva i zaustavila se. Nigdje nije bilo ni traga lakaju, ali je odmah vidjela da su vrata otvorena prema vrtu jedini izlaz na ovoj strani plesne dvorane. Izila je u sjenke. Nije bila sama na terasi. Ondje se nalazilo nekoliko parova zaokupljenih tihim razgovorima. Nitko nije obraao pozornost na nju. Lakaja nije bilo na vidiku. Prela je kamenu terasu i sila niz pet irokih stuba sto su vodile u mraan vrt, nastojei izgledati poput bilo koje pregrijane goe koja je odluila malo se osvjeiti na veernjem zraku. Tono ispred sebe vidjela je iroki krug velikih, mramornih kipova. Nita se nije micalo u dubokim sjenkama izmeu kipova. - Elenora. Bila je tako napeta da je umalo vrisnula na neoekivano izgovaranje svojega imena. Naglo se okrenuvi, ugledala je Jeremyja Clydea kako stoji malo dalje od nje. - Zdravo, Jeremy. - Skupila je svoju lepezu. -Jesi li sluajno vidio da je maloas ovuda proao jedan od lakaja? - Zasto bih, dovraga, obraao pozornost na slugu ? - Namrtio se i brzo krenuo prema njoj. - Vidio sam te da izlazi, pa sam te slijedio. Traio sam te. Moramo razgovarati.
126

GIGA

- Nemam vremena za avrljanje. - Podigla je skute haljine i zaputila se prema nizu kipova, traei neki znak nestalog lakaja. - Jesi li siguran da nisi vidio lakaja? Bio je u livreji. Sigurna sam da je proao ovuda. - Dovraga, hoe li prestati trabunjati o lakaju? -Jeremy je pourio za njom i uhvatio je za golu nadlak-ticu. Nestrpljivo se pokuala osloboditi njegova stiska Nije ju putao. - Molim vas, maknite ruku, gospodine. - Parovi na terasi nisu ih mogli vidjeti, ali je znala da nou glasovi daleko dopiru. Nastavila je otrim aptom. - Ne elim da me dodiruje. - Elenora, mora me posluati. - Upravo sam ti rekla, nemam vremena za ovo. - Veeras sam doao ovamo kako bih naao tebe - Lagano ju je stresao. - Draga moja, znam sve. Iznenaena, zaboravila je na njegovu ruku i zagle-dala mu se u lice. - O emu to govori, za ime svijeta? S nelagodom se osvrnuo prema terasi, a potom je spustio glas do promuklog apta. - Znam da te St. Merryn zaposlio da bude njegova ljubavnica. okirano je zurila u njega. - Nemam pojma sto time eli rei. - Iskoritava te, draga moja. Nema te namjeru oeniti. - Jeremy s gnuanjem puhne kroz nos. - Oito si ti jedina koja ne zna istinu. - Gluposti. Nemam pojma o emu je ovdje rije, niti elim saznati. Pusti me. Moram se vratiti u dvoranu. - Elenora, sluaj me. Tvoje se ime veeras nalazi u svim knjigama za klaenje u svim klubovima u St. Jamesu. Osjetila je teinu u trbuhu. - Kako, molim? - Svaki dentlmen u gradu sudjeluje u okladama o tome sto e biti s tobom kada dojadi St. Merrynu. - Ope je poznato da se neka gospoda obiavaju kladiti na sve sto ih zabavlja - ukoeno e ona. - Govorimo o tvojem ugledu. Uskoro ga vie nee biti. - Otkad se tako dirljivo brine za moj dobar glas? - Prokletstvo, Elenora, govori tie. - Jeremy se razdrazeno osvrne naokolo, provjerivi moe li ih netko uti. Primaknuo joj se blie. - elio bih te podsjetiti da sam ja dentlmen. Za razliku od St. Merryna, bio sam toliko pristojan da titim tvoj ugled dok smo bili zarueni. - Da, tvoja me galantnost ostavila bez rijei. inilo se da ne opaa njezin sarkastini ton. - S druge strane, St. Merryn te iskoritava. Kani te odbaciti na krajnje poniavajui nain nakon sto te nekoliko tjedana ili mjeseci u gradu bude predstavljao kao svoju zarunicu. Kad zavri s tobom, bit e unitena. - Kako si prikazao situaciju, ve je prekasno za mene, pa mogu bezbrino uivati u tom procesu. - O, draga moja Elenora, to nije slino tebi. Mogu ti pomoi. - Doista? - Gotovo se zabavljala. - Kako to kani uiniti? - Uzet u te pod svoju zatitu. Sad imam novca da to mogu uiniti. Za razliku od St. Merryna, ja u biti diskretan. Nee se morati suoavati s porugom drutva. Drat u te daleko, na sigurnom. Napokon moemo biti sretni zajedno, ljubavi moja, ba kao sto nam je sueno. Obuzeo ju je bijes. Nakratko je razmiljala o mogunosti da zabije lepezu u Jeremyjevo uho. - Dopusti da ti kaem, gospodine - procijedila je kroza zube - da je mogunost da me St. Merryn uniti daleko privlanija od mogunosti da postanem tvoja ljubavnica. - Previe si uzrujana - umirujuim tonom ree Jeremy. - Razumijem. Tvoji su jadni ivci u posljednje vrijeme oito pod velikim stresom. Ali kad promisli o tome, shvatit e da je ono sto ja nudim najbolje rjeenje. Spasit e te od velikog ponienja koje te oekuje u akama St.
127

GIGA

Merryna. - Pusti me, Jeremy. - Samo te pokuavam zatititi. Hladno se osmjehnula. - Posljednje sto bih eljela je tvoja zatita. - Zar ti se vie svia takav dogovor sa St. Merrynom jer je on bogatiji od mene? Kakve e koristi imati od njegova novca kad on zavri s tobom, a ti se suoi s pravom i potpunom katastrofom? Vie se nikad nee moi pojaviti u uglednom drutvu. Tvoja e budunost biti unitena. - Ti nita ne zna o mojim planovima za budunost. - Elenora, mora me sasluati. Onda e moda razumjeti kako je pogubna tvoja situacija. Upravo dolazim iz jednog od svojih klubova. Vlastitim sam oima vidio zapise u knjizi. Ba veeras se mladi Geddings okladio u dvije tisue funti da e te St. Merryn na kraju sezone odbaciti. Njegova je oklada samo jedna od mnogih. Neki su iznosi nevjerojatno veliki. - Uvijek me iznova zapanjuje injenica da su toliki dobro obrazovani mukarci takve budale. - Svi se klade u to da su zaruke prijevara. Jedina varijacija u klaenju je toan datum kad e te odbaciti. Veina se kladi na kraj sezone. Nekolicina vjeruje da e te zadrati u svojem krevetu do kraja ljeta jer mu takva situacija odgovara. U odreenom smislu, Arthur e je doista otpustiti kad izvri planirani zadatak, mrzovoljno je pomislila. Uistinu ju je iritirala pomisao da e tako mnogo mukaraca, koji se klade po pitanju njezine budunosti, dobro zaraditi na njezin raun. To uope nije poteno. U tom ju je trenutku pogodila zapanjujua misao, snanije od munje. Tono znam kako e sve to zavriti. Zapravo, daleko je jasnije mogla zamisliti svoju samotnu budunost od gospode u klubovima. im Arthur uhvati ubojicu, moi e odrediti toan datum kraja njihove veze. To je bila veoma depresivna misao, ali nije mogla ignorirati financijske implikacije. Ona je jedina osoba u ovoj situaciju, osim Arthur a, naravno, koja se moe s apsolutnom sigurnou okladiti po pitanju zavretka svega toga. To ne bi bilo jednostavno, podsjetila se. Lupkala je lepezom po dlanu, brzo razmiljajui. Morat e se pozabaviti jednom ili dvjema preprekama. Na kraju krajeva, niti jedna dama ne moe ui u klub denti-mena i poloiti okladu. Trebat e joj pomo nekoga komu moe vjerovati i tko bi se okladio pod svojim imenom, ali za nju. - Elenora? - Jeremy ju je lagano prodrmao. - Jesi li me ula? Oklade padaju po cijelom gradu, u ovom trenutku. Gdje ti je ponos? Ne moe St. Merrynu dopustiti da se na ovakav, preijezira vrijedan nain, odnosi prema tebi. Priberi se, pomislila je Elenora. Ovdje bi trebala igrati odreenu ulogu. - Besmislice, Jeremy. - Podigla je bradu. - Ne mogu vjerovati da bi St. Merryn mogao biti tako beutan i odbaciti me. Zasto svi vjeruju da bi tako nesto uinio? To je, pomislila je, zapravo veoma dobro pitanje. Sto je dovelo do ove iznenadne poasti klaenja veeras? - Kau da te naao u nekoj agenciji - ree joj Jeremy. Na tu se vijest opustila. - I, za ime svijeta, Jeremy. Ta besmislica o tome da me izabrao u agenciji bila je ala od poetka svega ovoga. Svi to znaju. Zar uope nema smisla za alu? Malo je stisnuo oi. - Sve do veeras smo ja i svi ostali vjerovali da je pria doista St. Merrynova ekscentrina ideja o duhovitoj ali. Ali sad naokolo kolaju glasine da je to istina, da te doista naao u nekoj agenciji koja se bavi plaenim pratiljama. - Zasto bi to uinio? S obzirom na svoj novac i titulu, mogao bi birati zarunicu meu mladim damama iz visokoga drutva. - Zar ne shvaa? Pria se da se obratio agenciji kako bi angairao osiromaenu plaenu pratilju upravo zato sto nema namjeru oeniti se. Samo se elio zabavljati s ljubavnicom koju moe drati pri ruci pod vlastitim krovom i njome paradirati u drutvu. To je samo jo jedna
128

GIGA

od njegovih zloglasnih lukavtina. ovjek je poznat po svojim aradama. - Pa, ovo je svakako jedan od njegovih boljih planova, ako je o tome rije - vedro e Elenora - jer sam posve uvjerena da me kani oeniti. - Nee koditi ako naglasi kako vjeruje da su St. Merrynove namjere asne, pomislila je. To bi moglo poveati iznose u knjigama klaenja. - Najdraa, ne mora se pretvarati preda mnom. -|eremy joj je jae stisnuo ruku. - Rekao sam ti, sad /nam sve. Istina je da te St. Merryn naao u agenciji. Nemoj nijekati. - Gluposti. - Goodhew i Willis, da budem precizniji. Dragi Boe. On zna ime agencije. Koliko je ona znala, ovo je prvi put da je netko navodnu alu povezao s Agencijom Goodhew i Willis. S mukom je progutala slinu, nastojei pred njim prikriti injenicu da ju je njegovo znanje potreslo. Morala je saznati odakle mu ime agencije. - Nemam pojma o emu govori, Jeremy. - Morala je uloiti golem napor kako bi zadrala vedrinu i smirenost u glasu, ali je uspjela. - Gdje si uo to neobino ime? - O, moja sirota, naivna draga. Vidim da doista vjeruje da te St. Merryn namjerava oeniti. Stisnuo joj je nadlakticu. - Reci mi, koja ti je obeanja dao? Koje ti je lai izgovorio? - Za razliku od tebe, Jeremy, St. Merryn je bio posve iskren i otvoren sa mnom. Jeremyjevi su je prsti stisnuli poput klijeta. - Zar eli rei da si pristala na njegov plan? Ne mogu vjerovati da bi se spustila na tako niske grane. Sto se dogodilo s mojom slatkom, nedunom Elenorom? - Slatka, neduna Elenora uskoro e postati mojom enom. - Arthur se pojavio iz sjenki ivice. - Ako smjesta ne makne ruku s nje, izgubit u i ono malo strpljenja sto ga imam za tebe, Clyde. - St. Merryn. - Jeremy je veoma brzo oslobodio Elenorinu ruku. Oprezno je koraknuo unatrag kad se Arthur zaustavio kraj Elenore. - Kako se usuujete, gospodine? - Kako se usuujem zamoliti gospoicu Lodge da postane moja ena? - Arthur je uhvatio Elenorinu ruku. - Vjerojatno zato sto mi se ta zamisao inila veoma pametnom. Premda se to tebe uope ne tie. Jeremy se trgnuo, ali se nije povukao. - Zar uope nemate srama, gospodine? - To je gotovo zabavno s obzirom da dolazi od ovjeka koji je odbacio Elenoru da bi se oenio drugom. - Nije se tako dogodilo - ukoeno e Jeremy. - Zapravo - ree Elenora - ba se tako dogodilo. - Draga moja, pogreno si shvatila. - Ne bih rekla. - Sigurno nisam od tebe traio da uini nesto tako nevjerojatno kao sto je pred svijetom glumiti moju zarunicu. - Jeremy se ljutito zagledao u Arthura. -Kako moete opravdati iskoritavanje gospoice Lodge na taj nain, gospodine? - Zna, Clyde - ree Arthur, a glas mu je postao opasno blag - smatram te krajnje iritantnim. Zabrinuta zbog njegova tona, Elenora je vjesto stala izmeu dvojice mukaraca. - Dosta je, Arthure, veeras se ovdje moramo pozabaviti vanijim stvarima. Pogledao ju je. - Jesi li sigurna? Ovo je ba poelo biti zanimljivo. - Jeremy zna za Agenciju Goodhew i Willis -naglaeno e ona. Osjetila je kako se njegova ruka stegnula oko njezine nadlaktice, na mjestu gdje je do maloas osjeala Jeremvjeve prste. S obzirom na nain na koji gospoda veeras steu taj dio njezina tijela, ujutro e imati modrice, zakljuila je. Arthur nije skidao pogleda s Jeremyja. - Doista? - Ope je poznato da ste je angairali u toj agenciji - brzo e Jeremy. - Uistinu se iri pria da sam ostvario svoje rijei da u izabrati enu u agenciji koja se bavi plaenim pratiljama - sloio se Arthur. - Ali ime te agencije zasigurno nije ope poznato. Gdje
129

GIGA

si ga uo? - Sluajte, gospodine, nema razloga da vama objanjavam Naglo se prekinuo kad je Arthur, bez upozorenja, pustio Elenoru, zgrabio prednji dio skupog Jeremyjeva kaputia i snano ga gurnuo uz golu stranjicu mramornoga boanstva. - Tko ti je dao ime Goodhew i Willis, Clyde? -Arthur je pitao jo blaim tonom od onoga kojim je govorio trenutak ranije. Jeremy je hvatao zrak, ali je uspio izustiti nesi-guran protest. - Pustite me, gospodine. - Radije bih te izazvao na dvoboj zbog irenja pakosnih glasina o mojoj zarunici, ba kao sto sam ti jednom obeao. Jeremyjev izraz lica na mjeseini se doimao poput zaprepatena uasa. - Blefirate, gospodine. Cijeli svijet zna da se ak niste potrudili izazvati na dvoboj ovjeka koji je pobjegao s vaom pravom zarunicom. Teko da biste riskirali glavu u dvoboju zbog ene koju smatrate samo prikladnim privremenim rjee-njem. - Clyde, ti i cijeli svijet znate veoma malo o meni i onomu sto bih mogao uiniti. Smjesta mi reci gdje si uo ime Goodhew i Willis, ili e te za manje od sat vremena posjetiti moji sekundanti. Nestalo je Jeremyjeva prkosa. - Vrlo dobro - ree, nastojei zadrati barem dio svojeg dostojanstva. -. Valjda nema nikakva razloga da vam ne kaem gdje sam uo o vaim pravim namjerama spram gospoice Lodge. - Gdje je to bilo? - U Zelenom lavu. Elenora se namrtila. - Sto je Zeleni lav? - Igranica izvan St. Jamesa - ree Arthur. I dalje je bio usredotoen na Jeremyja. - Kako to da si otiao onamo, Clyde? Ili je to jedno od mjesta sto ih esto posjeuje? - Nemojte vrijeati. - Jeremy se uspravio do svoje pune visine. - Sino sam sluajno otiao onamo jer mi |e bilo prilino dosadno, i netko je predloio da bi to moglo biti zabavno. - Sluajno si sino otiao onamo, i sluajno si sreo nekoga tko ti je rekao za Agenciju Goodhew i Willis? Ne bih rekao. Pokuaj ponovno. - To je istina, proklet bio. Bio sam loe raspoloen i netko je predloio da poemo u igranicu Zeleni lav. Zajedno smo poli onamo i bacali kocke oko sat vremena. Tijekom veeri, spomenuo je glasine o Agenciji Goodhew i Willis. - Ta je osoba tvoj prijatelj? - mirnim glasom upita Arthur. - Nije mi prijatelj. Poznanik. Sino sam ga prvi put vidio. - Gdje si ga upoznao? Jeremy hitro pogleda Elenoru, a zatim jednako brzo skrene pogled. - Izvan objekta u Orchid Streetu promrmlja. - Orchid Street. - Arthurova se usta ironino uzdignu. - Da, naravno, to bi bila adresa bordela kojim upravlja stara prostitutka koja samu sebe naziva gospoom Flowers. Elenora ispusti zvuk negodovanja. - Odlazi u bordele, Jeremy? To je veoma neugodna vijest. Zna li to tvoja ena? - Sluajno sam poslovno bio u Orchid Streetu -promrmlja Jeremy. - Nita ne znam o nekakvom bordelu ondje. - Nije vano - ree Arthur. - Reci mi jo nesto o ovjeku koji ti se sino predstavio i predloio da poete u Zelenog lava. Jeremy pokua slegnuti ramenima. Samo je djelo-mice uspio u tome jer je Arthur jo uvijek stezao njegov kaputi. - Nema se sto priati. Mislim da je rekao da se zove Stone ili tako nekako. inilo se da dobro poznaje Zelenog lava. - Kako je izgledao? - upita Elenora. Jeremyjeve su se crte lica iskrivile od zbunjenosti. - Zasto je, dovraga, to vano? Arthur ga je snanije gurnuo o stranju stranu kipa. - Odgovori na pitanje, Clyde. - Prokletstvo, ne sjeam se pojedinosti njegova izgleda. Popio sam nekoliko boca vina prije
130

GIGA

nego sam ga sreo, ako ba morate znati. - Bio si pijan? - Elenoru je iznenadila ta vijest. Dok joj se Jeremy udvarao, nikad nije pomislila da mnogo pije. - Nema niega goreg od pijanca. Duboko suosjeam s tvojom sirotom enom. - Imam prokleto dobar razlog iz kojeg elim zabo-raviti na svoje probleme - grubo e Jeremy. - Moj brak nije ono sto bi netko mogao nazvati ljubavnom vezom. To je pravi pakao. Prije vjenanja, moj je tast nagovijestio da e svojoj keri dati poprilian iznos ali se kasnije predomislio. On kontrolira nae prihode i trai da pleem kako on svira. U klopci sam, u klopci, kaem vam. - Tvoje se brane nevolje nas ni najmanje ne tiu - ree Arthur. - Opii mukarca kojeg si upoznao u Orchid Streetu. Jeremy iskrivi lice u grimasu. - Mislim da je bio otprilike moje visine. Smea kosa. - Protrljao je elo, - Barem mislim da je smea. - Je li bio debeo? - potakne ga Arthur. - Mrav? - Nije debeo. - Jeremy je oklijevao. - inilo se da je u dobroj kondiciji. - Jesu li njegove crte lica na bilo koji nain neobine? - upita Elenora. - Ima li kakvih oiljaka? Jeremy ju je bijesno pogledao. - Ne sjeam se nikakvih oiljaka. Sto se tie njegova izgleda, inilo se da je tip kakvog ene smatraju privlanim. - Kako je bio odjeven? - Skupo - bez oklijevanja e Jeremy. - Sjeam se da sam ga pitao ime njegovoga krojaa, ali je izvalio nekakvu alu i promijenio temu. - Sto je s njegovim rukama? - ree Elenora. -Moe li ih opisati? - Njegove ruke? - Jeremy je zurio u nju kao da mu je postavila izrazito sloeno pitanje iz matematike. -Ne sjeam se nieg neobinog na njima. - Ovo je beskorisno. - Arthur ga je pustio. - Ako se sjeti jo neega sto bi moglo koristiti, svakako mi odmah poalji poruku. Jeremy ljutitim pokretima namjesti svoj kaputi i kravatu. - Zasto bih se, za ime svijeta, potrudio to uiniti? Arthurov je smijeak bio ledeno hladan. - Jer imamo razloga vjerovati da je tvoj novi poznanik u nekoliko posljednjih tjedana ubio najmanje tri ovjeka. Jeremy ispusti nekoliko udnih zvukova, ali nita nije uspio rei. U drugim okolnostima, pomisli Elenora, taj bi je prizor uvelike zabavljao. U svakom sluaju, nije imala mnogo vremena za uivanje u Jeremyjevu zaprepatenju jer ju je Arthur poveo natrag u plesnu dvoranu. - Sto si, dovraga, uope radila ovdje vani Clydeom? - zareao je. - Uinilo mi se da sam vidjela nekoga tko je mogao biti ubojica. - Grom i pakao. Bio je ovdje? - Arthur se tako naglo zaustavio da se Elenora spotaknula o njegovu nogu. Pala bi na koljena da je nije zadrao na nogama. - Jesi li sigurna? - Vjerujem da jesam, ali moram priznati da ne mogu biti apsolutno sigurna. - Oklijevala je. -Dotaknuo mi je lea, odmah ispod zatiljka. Mogla bih se zakleti da je to bilo namjerno. Od toga mi je jeza obuzela cijelo tijelo. - Gad. - Arthur ju je privukao blie i posesivno zagrlio. Veoma je ugodno biti ovako stisnuta uz njegova prsa, pomislila je Elenora. Toplo, sigurno i udobno. - Arthure, sasvim je mogue da je to bio plod moje mate - rekla je uz njegov kaputi. - Sam Bog zna da sam u posljednje vrijeme pomalo napeta. Moramo se usredotoiti na ono sto smo saznali od Jeremyja. -Da.
131

GIGA

Nevoljko je podigla glavu. - Ima veoma malo ljudi, uz tebe i mene, koji znaju ime agencije kojoj si se obratio da bi me angairao. Od njih je Ibbitts jedini koji bi tu informaciju spremno prenio nekome drugome. - A osoba kojoj je dao ime agencije vjerojatno je ovjek koji ga je ubio. - Arthur je olabavio svoj stisak oko njezinih ramena i nastavio hodati prema stubama terase. - Doi. Moramo pouriti. - Kamo idemo? - Ti ide kui. Ja idem u igranicu Zeleni lav kako bih ondje malo pripazio. Clyde je rekao da se inilo da njegov novi poznanik poznaje to mjesto. Moda e i veeras biti ondje. - Ne, Arthure, to nee ii. Ja moram poi s tobom. - Elenora, nemam vremena za prepirku o ovome. - Slaem se. Ali ne razmilja logino. Veeras moram poi s tobom i motriti na to mjesto. Premda sam slab svjedok, ja sam ipak jedina osoba koja bi mogla identificirati ubojicu.

132

GIGA

31
Sat vremena kasnije Elenora je vre omotala al oko ramena i namjestila pokriva na koljenima. No nije bila osobito hladna, ali ovjek osjea hladnou ako dulje vrijeme sjedi u zamraenoj koiji. - Moram rei, ovo motrenje nije ni izbliza onako uzbudljivo kako sam oekivala - rekla je. Arthur, obavijen dubokim sjenkama na drugoj strani vozila, nije skidao pogleda s ulaza u Zelenog lava. - Upozorio sam te, ako se sjea. Odluila je to ignorirati. Arthur veeras nije bio u jednom od svojih boljih raspoloenja. Teko bi mu to mogla zamjeriti, pomislila je. Sjedili su u staroj koiji sto ju je Jenks, prema Arthurovim uputama, unajmio za ovu priliku. Elenora je razumjela zasto je to uinio. Na kraju krajeva, sasvim je vjerojatno da bi netko prepoznao njegovu koiju ako bi dulje vrijeme stajala na ulici ispred Zelenog lava. Ali naalost, javna konjunica je ovako kasno na raspolaganju imala samo jednu staru koiju. Brzo je postalo oito zasto je nitko od drugih klijenata nije uzeo. Dok se kretala, teka je koija poskakivala i trzala se na veoma neudoban nain. Povrh toga, premda se na prvi pogled inilo da su sjedala ista, uskoro su osjetili da su akumulirani mirisi iz godina nepravilne uporabe proeli jastuke. Elenora je potisnula tihi uzdah i na koncu priznala sebi da je oekivala da e vrijeme provedeno s Arthurom u tamnom, intimno skuenom prostoru koije biti ugodno. Zamiljala je njih dvoje kako tiho razgovaraju sat ili dva dok promatraju gospodu koja ulaze i izlaze iz kluba. Ali odmah nakon sto su zauzeli mjesto u dugom nizu na ulici ispred igranice, Arthur je utonuo u jednu od svojih mranih tiina. Svu je svoju pozornost usredotoio na vrata Zelenog lava. Znala je da ponovno razrauje svoj plan. Prouavala je ulaz u igranicu, pitajui se sto na lome mjestu tako privlai mnoge mukarce. Prema njezinu je miljenju to svakako bilo odbojno mjesto. Jedina plinska svjetiljka ispred ulaza bacala je slabano svjetlo sto je obasjavalo lica muterija koje su dolazile i odlazile. Mukarci koji su izlazili iz koija i fijakera sto su se zaustavljali ispred ulaza, oito su u veini sluajeva bili pijani. Previe su se glasno smijali i prijateljima priali raskalaene prie. Na licima nekih meu njima vidio se grozniav izraz iekivanja dok su ulazili u igranicu. Veina onih koji su izlazili iz kluba imala je drukiji izraz lica. Jedan ili dvojica doimali su se ushie-nima. Hvalisali su se svojom sreom i koijaima govorili neka ih voze do drugog mjesta za zabavu. Ali daleko vei broj ljudi silazio je stubama irei oko sebe ozraje neuspjeha, gnjeva ili dubokog nezadovoljstva. Nekolicina je izgledala kao da je primila vijest o smrti u obitelji. Elenora je znala da su to oni koji su upravo prokockali kuu ili nasljedstvo. Pitala se hoe li neki od njih prije zore prisloniti pistolj uz glavu, kao sto je uinio njezin ouh nakon sto je sve izgubio u svojem posljednjem investicijskom pothvatu. Ponovno je zadrhtala. Arthur se pomaknuo. - Je li ti hladno? - Ne, zapravo nije. Sto e uiniti ako ga veeras ne opazimo? - Pokuat u ponovno sutra uveer. - Arthur je ispruio ruku du naslona sjedala. - Ukoliko u meu-vremenu do mene ne stignu neke nove informacije, ovo je zasad najvaniji trag sto ga imam. - Smeta li ti sto je ubojica izabrao ba Jeremyja da mu povjeri informaciju o mojoj vezi s Agencijom Goodhew i Willis? To nije mogla biti sluajnost. - Ne. Posve sam siguran da je elio izazvati nevolje time sto je Clydeu rekao da si doista stigla iz agen-cije, te da glasine ipak nisu samo ala. - Kakve nevolje? - Jo ne znam. Sjeti se da on jo uvijek vjeruje kako mi nemamo naina da ga identificiramo. Nema sumnje da smatra kako je tajna njegova pravog iden-titeta sigurna.
133

GIGA

Stisnula je al oko sebe. - Samo se nadam da u ga uspjeti prepoznati iz daljine. Uslijedila je jo jedna tiina. - Arthure? -Da? - Ima nesto sto sam te eljela pitati. Nije okrenuo glavu. - Sto to? - Kako to da si pogodio ime bordela u Orchid Streetu kad ga je Jeremy spomenuo? Sekundu ili dvije ni na koji nain nije pokazao da je uope uo pitanje. Zatim je vidjela kako se nasmijeio u mraku. - Takva mjesta imaju naina da sebe uine poznatima - ree. - Mukarci traaju, Elenora. - To me uope ne udi. Pogledao ju je, a lagani je smijeak jo uvijek lebdio na njegovim usnama. - Zapravo bi eljela znati poznajem li taj bordel zato sto sam imao prilike posjetiti ga. Podigla je bradu i prikovala pogled za ulazna vrata Zelenog lava. - Nimalo me ne zanima taj aspekt tvojeg osobnog ivota. - Naravno da te zanima, i odgovor je ne. - Shvaam. - Iznenada je na trenutak osjetila neobjanjivu radost, a tada se sjetila drugog, s tim povezanog pitanja o njegovom privatnom ivotu koje ju je muilo od poetka ove pustolovine. Njezina je kratka radost odmah donekle splasnula. - Pa, valjda ti nisu trebale usluge takve institucije. - U ovom trenutku ne postoji druga ena u mojem ivotu, Elenora - tiho je rekao. - Kad smo ve kod toga, ve prilino dugo nije bilo druge ene. Jesi li to eljela znati? - To se mene ne tie. - Ah, ali tie te se, slatka moja - rekao je tihim glasom. - Na kraju krajeva, stvorili smo intimnu vezu. Ima posve pravo znati jesam li romantino vezan za neku drugu. - Trenutak je zastao. - Ba kao sto bih ja oekivao da mi odmah kae ukoliko se odlui vezati s nekim drugim mukarcem. Nesto u tonu njegova glasa podiglo je dlaice na njezinu zatiljku. Jasno joj stavlja do znanja da nee dijeliti njezinu naklonost. - Bolje od bilo koga zna da u mojem ivotu ne postoji drugi mukarac - mirno je rekla. - Oekujem da e situacija ostati takva sve dok izmeu nas dvoje postoji veza. Proistila je grlo. - Ja oekujem istu vrstu odanosti od tebe. - Imat e je - jednostavno e on. Ponovno se usredotoio na ulaz Zelenog lava, ostavljajui je da u tiini analizira kombinaciju zado-voljstva i enje sto je bujala u njoj. Imat e ga samo za sebe sve dok budu povezani u ovoj neobinoj situa-ciji, pomislila je. No ta je spoznaja samo pojaala svijest o tome koliko e bolan biti rastanak do kojeg e na koncu doi. Silno se trudila usredotoiti misli na svoju budu-nost i sve velike planove, ali iz trenutka u trenutak postajalo je sve tee zamisliti ivot bez Arthura. Dragi Boe, zaljubila sam se u njega. Spoznaja ju je ispunila blistavom euforijom koja se gotovo trenutno preobrazila u strepnju. Kako je mogla dopustiti da se to dogodi? Napravila je greku golemih proporcija. - Grom i pakao. - Arthur se naglo uspravio, nagnuvi se blie prozoru koije. - O emu je ovdje rije? Njegov ju je uzbueni ton trgnuo iz mranih razmiljanja. Brzo je sjela naprijed. - Sto je? - upita. Arthur je odmahnuo glavom, ali nije skidao pogleda s prizora na stubama ispred ulaza u klub. -Neka sam proklet ako znam. Ali ovo ne moe biti sluajnost. Pogledaj. Bi li ono mogao biti ovjek s kojim si plesala one noi kad je Ibbitts umoren? Onaj koji te veeras dodirnuo? Slijedila je njegov pogled i promatrala pristalog ovjeka ranih dvadesetih godina koji je odlunim koracima silazio stubama ispred Zelenog lava. Na svjetlosti plinske svjetiljke inilo se da mu je kosa svijetlosmee boje. Bio je vitak i s lakoom se kretao.
134

GIGA

Puis joj je poeo ubrzano tui u zapeima i usta su joj se osuila. Gleda li ubojicu? Je li to ovjek koji ju je veeras onako intimno dodirnuo, kao i u noi Ibbittsova umorstva? Iz te udaljenosti nikako nije mogla biti sigurna. - Otprilike je iste visine - s oklijevanjem je rekla. - I ini se da ima duge prste. Odavde ne vidim nosi li prsten. - Ima iste izme. - Da, ali kao sto si jednom napomenuo, mnoga gospoda najvie vole tu vrstu izama. - vrsto je stisnula prste u krilu. - Arthure, ao mi je, ali s ove udaljenosti ne mogu biti sigurna. Moram mu prii blie. - Ne kani ui u neku od koija. Gledala je kako se mladi ovjek okree u dnu stuba, pali maleni fenjer sto ga je nosio uza se i udaljava se mranom ulicom. Bio je sam. - Ostani ovdje, u koiji. Jenks e paziti na tebe. Arthur je otvorio vrata i skoio dolje. Slijedit u tog ovjeka. Tjeskobno se nagnula naprijed. - Ne, ne smije sam poi za njim. Arthure, molim te, zloinac moda ba to eli od tebe. - elim vidjeti kamo ide. Ne kanim mu dopustiti da me vidi. - Arthure - Veoma me zanima kakvog posla ima u ovom dijelu grada. - Ne svia mi se to. Molim te, povedi Jenksa sa sobom. Arthur je okrenuo glavu prema sve slabijem svjetlu sto je dopiralo iz fenjera u ovjekovoj ruci. - Ionako e biti teko paziti da me ne otkrije. Sigurno bi opazio dva ovjeka koji ga slijede. Poeo je zatvarati vrata. - ekaj. Poznaje ovjeka s fenjerom, zar ne? -apnula je. - To je Roland Burnley. ovjek koji je pobjegao s Julianom. Arthur je zatvorio vrata prije nego se Elenora oporavila od iznenaenja.

135

GIGA

32
Slaba svjetlost sto su je stvarale malene lampe na koijama i plinska svjetiljka ispred ulaza Zelenog lava brzo je nestajala iza Arthura. Poeo se kretati bre, trudei se da ne izgubi iz vida Rolandov fenjer. Morao se usredotoiti kako bi tjelesnu teinu oslonio na prednji dio stopala da ga ne bi odalo lupanje peta po kamenim ploama. S druge strane, Roland se nije pokuavao skrivati. Njegovi su koraci bili brzi i sigurni; ovjek koji zna kamo ide. Uz usku, zavojitu ulicu nalazili su se maleni duani, svi zatvoreni preko noi. U sobama iznad poslovnih prostora nije bilo svjetla. Danju to nije bio posebno opasan kraj, ali u ovo bi doba samo budala sama dola ovamo. Sto je Rolanda privuklo ovamo? Nekoliko minuta kasnije zaustavio se ispred mranih ulaznih vrata. Arthur se povukao u sjenu nekog ulaza i gledao kako Roland ulazi u malen, skuen hodnik. Svjetlost fenjera nakratko je bljesnula, a potom je sasvim nestala kad su se za mladim ovjekom zatvorila vrata. Arthuru je palo na pamet da Roland moda posj-uje neku enu u ovoj ulici. U takvoj situaciji nema nieg neobinog. Sasvim je uobiajeno da gospoda ak i ona koja su se nedavno oenila, dre ljubavnicu sa strane. No tako nesto je skupo. Prema svim poka-zateljima, financijska situacija Burnlevjevih veoma je loa. Arthur je promatrao prozore na katu iznad vrata kroz koja je Roland upravo uao. Nigdje se nije vidjela svjetlost fenjera. Roland je zacijelo uao u neku prostoriju u stranjem dijelu zgrade. Nita nee saznati ako bude ovdje stajao, zakljuio je. Upalio je vlastiti fenjer, veoma slabo, i iziao iz sjenki. Preao je malenu ulicu i pritisnuo kvaku na vratima iza kojih je Roland nestao. Odmah su se otvorila. Na slabanoj svjetlosti fenjera vidjele su se stube sto su vodile na kat iznad duana. Arthur je izvadio pistolj iz depa ogrtaa. Oprezno je krenuo stubama, pazei na sjenke na odmoritu. U mraku se nita nije micalo. Na vrhu stuba naao se u neosvijetljenom hodniku. Vidio je dvaju vrata. Ispod jednih vidjela se crta slabog svjetla. Spustio je fenjer na pod tako da mu osvjetljava put, ali se ne naziru obrisi njegova tijela. Nema smisla stvarati od sebe savrenu metu, mislio je. Priao je vratima i lijevom rukom pritisnuo kvaku. Lako se pokrenula pod njegovim prstima. Bez obzira sto ovdje radi, inilo se da Rolanda ne zabrinjava pomisao da bi mogao naii netko s pistoljem u ruci. S druge strane, moda ne kani dugo ostati i eli imati mogunost brzog odlaska bez da se gnjavi kljuem. Arthur je trenutak napeto oslukivao. Iz prostorije nije dopirao nikakav razgovor. uo je samo jednu osobu, zacijelo Rolanda, kako se unutra kree. Neka se ladica otvorila i zatvorila. Trenutak kasnije zaulo se kripanje. Zahrale arke ormara? Kad je uo dugotrajno struganje, iskoristio je te /vukove kako bi otvorio vrata. Naao se u malenoj sobi u kojoj se nalazio krevet, ormar i stari stalak za lavor. Roland je uao na golim drvenim daskama, traei ispod kreveta. Nije uo da je Arthur uao u sobu. - Dobra veer, Burnley. - Sto? - Roland se naglo okrenuo i nespretno se uspravio. Zurio je u njega. - St. Merryne. Znai, istina je. - U oima mu se pojavila bol. Trenutak kasnije zamijenio ju je vatreni gnjev. Doista si je prisilio da doe u tvoj krevet. Gade. Obuzet nepromiljenim bijesom, bacio se prema Arthuru ispruivi obje ruke. Ili nije opazio pistolj, ili je bio izvan sebe od bijesa pa se nije obazirao na opasnost. Arthur je hitro koraknuo natrag na hodnik. Zakoraio je u stranu i ispruio jednu nogu.
136

GIGA

Roland |e tako silovito i brzo poletio naprijed da se nije uspio zaustaviti. Spotaknuo se preko Arthurove noge i oajniki mlatarao rukama kako bi uspostavio ravnoteu. Nije pao na pod, ali se sudario sa zidom na suprotnoj strani hodnika. Pribravi se, uhvatio se za zid objema rukama. - Proklet bio do pakla, St. Merryne. - Predlaem da o ovome raspravimo kao razumna gospoda, a ne kao dvije divlje usijane glave - mirno e Arthur. - Kako se usuuje samog sebe zvati gospodinom nakon onog zla sto si ga poinio? Arthur polako spusti pistolj. inilo se da je Roland tek tada opazio oruje. Mrtei se, slijedio je pokret pogledom. - Kakvo sam to zlo navodno poinio? - upita Arthur. - Sasvim dobro zna kakav je tvoj zloin. Monstruozno. - Opisi mi ga. - Prisilio si moju slatku Julianu da ti se poda u zamjenu za obeanje da e platiti moje kockarske dugove. Nemoj nijekati. - Zapravo, zanijekat u. - Arthur pistoljem pokae Rolandu neka se vrati u sobu. - Svaku prokletu rije. Pogleda prema mranom stubitu. - Doi unutra. Ne elim ovaj razgovor voditi na hodniku. - Namjerava li me ubiti? Je li to zavrni korak u tvojem planu osvete? - Ne, neu te ubiti. Vrati se unutra. Sada. Roland je nesigurno pogledao pistolj. Nevoljko se odlijepio od zida i polako uao u sobu. - Nikad je nisi volio, St. Merryne, priznaj. Ali elio si je, nije li tako? Bio si bijesan kad je pobjegla sa mnom, pa si smislio hladnokrvnu osvetu. Nisi urio. ekao si dok nisi vidio da sam u bezizlaznoj situaciji, a tada si Juliani poslao poruku da e pokriti moje dugove ako ti se ona poda. - Tko ti je ispriao tu neobinu priu, Burnley? - Prijatelj. - Zna kako se kae: ako ima takve prijatelje, ne trebaju ti neprijatelji. - Arthur je vratio pistolj u dep i pogledom preletio odaju. - Pretpostavljam da si veeras doao ovamo jer si oekivao da e u tom krevetu nai Julianu sa mnom? Roland se lecnuo. Stisnuo je usta. - Primio sam poruku dok sam bacao kocke. Pisalo je da u ovdje nai dokaze tvojeg zloina ako odmah poem na ovu adresu. - Kako ti je isporuena ta poruka? - Ulini deran ju je dao vrataru kluba. - Zanimljivo. - Arthur je preao sobu do ormara i pregledao njegovu praznu unutranjost. - I jesi li naao dokaze da sam ucjenom dovukao tvoju enu u krevet? - Nisam zavrio s pregledom sobe kad si stigao. -Roland je stegnuo ake. - No injenica da si ovdje svakako pokazuje da ti je ova soba poznata. - Upravo sam stvorio isti zakljuak o tebi - ree Arthur. Okrene se od ormara i prie stalku za lavor. Metodiki je otvarao i zatvarao ladice. - Sto radi? - upita Roland. - Traim ono sto si trebao otkriti u ovoj sobi. -Otvorio je posljednju ladicu i ugledao crnu barunastu vreicu zatvorenu konatom trakom. Osjetio je hladnou kad je shvatio. - No s druge strane, moda sam ja taj koji je noas ovdje trebao nesto otkriti. Arthur je odvezao traku i barunastu vreicu okrenuo naopako. Dva predmeta zamotana u platno pala su mu na dlan. Spustio ih je na stalak i odmotao. On i Roland prouavali su dvije lijepo ocakljene burmutice. Svaka je bila ukraena minijaturnim prizorom alkemiara na poslu. Na svakom se poklopcu nalazio veliki, brueni crveni kamen. Roland je priao blie, mrtei se. - Burmutice? Sto one rade ovdje?
137

GIGA

Arthur je gledao kako svjetlost fenjera poigrava po bljetavim kutijicama. - ini se da su nam veeras obojici dodijeljene uloge budala. Malo je nedostajalo da ostvarimo svoje uloge. - O emu to govori? Arthur je burmutice oprezno vratio u barunastu vreicu. - Vjerujem da je netko elio da te veeras ubijem, Burnley. Ili, u najmanju ruku, da tebe optuim za umorstvo. Koija se pokrenula prije nego je Arthur zatvorio vrata. Elenora se suzdravala sve dok se oba mukarca nisu smjestila na sjedalo njoj nasuprot. Pokuala im je u tmini odgonetnuti izraze lica. - Sto se ovdje dogaa? - pitala je, pokuavajui ignorirati tjeskobu koja joj je kolala ilama. - Dopusti da te upoznam s Rolandom Burnleyjem. - Arthur je zatvorio vrata i spustio zaslone na prozorima. - Burnley, moja zarunica, gospoica Elenora Lodge. Roland se nelagodno stisnuo u kutu, dobacio mu nesiguran pogled, a potom se zagledao u Elenoru. U njegovim je oima vidjela neodobravanje i radoznalost. Roland je uo glasine o njoj koje kolaju klubovima, pomislila je, i ne zna kako da sve to shvati. Oito se pita je li upoznao uglednu damu ili kurtizanu. Takva e situacija svakog pravilno odgojenog dentlmena dovesti u nedoumicu. Uputila mu je svoj najtopliji smijeak i pruila ruku prema njemu. - Zadovoljstvo mi je, gospodine. Roland je oklijevao, ali suoen s daminom rukom u rukavici i formalnim upoznavanjem, prepustio se davno usvojenim pravilima pristojnog ponaanja. - Gospoice Lodge. - Sagnuo je glavu nad njezinom rukom. Gotovo je odmah pustio njezine prste, ali ne prije no sto je Elenora procijenila njegov stisak. Pogledala je Arthura. - On nije taj kojeg trai - rekla je tiho. - 1 ja sam, prije kratkog vremena, doao to tog zakljuka. - Arthur joj lagano ubaci u krilo crnu barunastu vreicu i pojaa svjetlost jedne svjetiljke u koiji. - No ini se da me netko elio uvjeriti u suprotno. Pogledaj. Opipala je oblik i odmjerila teinu predmeta u vreici. - Nemoj mi rei da si naao burmutice? -Da. - Nebesa. - Hitro je odvezala traku i izvadila malene kutijice zamotane u tkaninu. Odmotala je jednu i prinijela je svjetlu. Svjetlost je blistala na ocakljenim ukrasima i svjetlucala na velikom crvenom dragulju na poklopcu. - Sto bi to moglo znaiti? - Upravo to pitanje postavljam St. Merrynu proteklih nekoliko minuta - proguna Roland. Jo nije smatrao potrebnim da mi odgovori. - To je komplicirana pria, gospodine - umirivala ga je Elenora. - Uvjerena sam da e vam St. Merryn sve objasniti sad kad ste obojica na sigurnom. Arthur se malo promekoljio i ispruio jednu nogu. - Ukratko reeno, Burnley, ja lovim zloinca koji je ubio mojeg prastrica i barem jo dvojicu ljudi. Roland je blenuo u njega. - Sto, dovraga? - Naveli su me na pomisao da ubojica esto posje-uje igranicu Zeleni lav, pa smo gospoica Lodgi i ja veeras motrili na to mjesto. Zamisli moje zaprepa-tenje kad sam opazio tebe kako izlazi odande i sam kree niz mranu ulicu. - Rekao sam ti, imao sam razloga misliti - Roland se prekine u pola reenice i pogleda Elenoru. Porumenio je do korijena kose. Arthur pogleda Elenoru. - Netko mu je rekao da ga je njegova ena prevarila sa mnom, te da e nai dokaze o tome ako poe na odreenu adresu. Elenora se okirala. - Kakve monstruozne besim-slice. Arthur slegne ramenima. Okrenula se Rolandu. - Dopustite da vam kaem. gospodine, da je St. Merryn dentlmen koji posjeduje veoma uzvieno poimanje asti i krajnje rafiniran osjeaj potenja. Ako ita znate o
138

GIGA

njemu, nikad ne biste pomislili da bi mogao zavesti vau enu. Roland dobaci Arthuru bijesan pogled. - Nisam ba siguran u to. U Arthurovim se oima vidjelo da se zabavlja, ali nita nije rekao. - Pa, ja jesam sigurna u to, gospodine - ustvrdi Elenora. - Ako nastavite vjerovati u te gluposti, gori ste od budale. Stovie, moram vam rei da svojoj eni inite jednako veliku nepravdu time sto ste si dopustili da makar samo u jednom trenutku pomislite da bi vas izdala. - Vi nita ne znate o tome - proguna Roland. Ali se poeo doimati pomalo nesigurno. - Ni tu nemate pravo - obavijesti ga Elenora. -Imala sam ast upoznati gospodu Burnley. Jasno sam vidjela da vas iskreno voli i nikad ne bi uinila nesto ime bi vas povrijedila. Nesigurnost i zbunjenost odraavali su se na Rolandovu licu. - Upoznali ste Julianu? Ne razumijem. Kako je dolo do toga? - To u ovom trenutku nije vano. Dovoljno je rei da potpuno vjerujem u iskrenost njezinih osjeaja prema vama, ak i ako vi ne vjerujete. Jo vie vjerujem u St. Merrynovu ast. - Opet se okrenula Arthuru. - Molim te, nastavi sa svojom priom. Arthur se lagano nakloni. - Jasno je da se nitkov pobrinuo da ja ovdje veeras vidim Burnleyja, pretpostavio je da u ga slijediti, nai ga s burmuticama i napreac stvoriti zakljuak da je on ovjek kojeg traim. Nema sumnje da je sve to smislio kako bi me skrenuo s pravoga traga. - Da, naravno - polako e Elenora. - Bez obzira tko je on, oito mu je poznato da ti i gospodin Burnley niste u najboljim odnosima. Bio je siguran da ete obojica povjerovati ono najgore jedan o drugome. - Ha. - inilo se da se Roland jo vie stisnuo u kutu. Arthur je duboko udahnuo. Elenora se obojici ohrabrujue nasmijeila. - Zloinac vas je obojicu posve pogreno procijenio, nije li? S druge strane, kako bi se od njega moglo oekivati da razumije da ste obojica previe otroumni i inteligentni da biste tako uasno pogrijeili po pitanju namjera onog drugoj? Nesumnjivo vas je procjenjivao prema onome kako bi on sam reagirao u takvoj situaciji. - Hmm. - Arthuru je razgovor oito bio dosadan. Roland je nesto progunao i zagledao se u vrhove svojih izama. Elenora je pogledala lica obojice mukaraca i osje-tila jasno titranje u dlanovima. U tom je trenutku znala da je ono sto se prije kratkog vremena dogo-dilo izmeu Arthura i Rolanda zamalo polo po zlu. - No, dakle, to je gotova pria - nastavila je, vrsto odluivi da e raspriti mrano raspoloenje. elimo vam postaviti mnoga pitanja, gospodine Burnley. Nadam se da nemate nita protiv? - Kakva pitanja? - pitao je, doimajui se opreznim. Arthur je prouavao Rolanda. - Ponimo time da e nam ispriati sve sto moe o ovjeku koji ti je predloio da veeras poe u onu sobu. Roland prekrii ruke. - Nema se ba mnogo rei. Upoznao sam ga prije nekoliko dana, tijekom kartanja. Te sam prve veeri dobio nekoliko stotina funti, a on je gubio. Naalost, u narednim sam danima izgubio cijeli taj iznos, pa i vie. - Je li on predloio da posjetite Zelenog lava? -upita Elenora. Roland stisne usta. - Da. - Kako se zvao? - nastavila je. - Stone. - Opisi ga - ree Arthur. Roland rairi ruke. - Vitak. Plave oi. Kosa mu je neodreene smee boje. Otprilike je moje visine. Dobre crte lica. - Koliko moe imati godina? - upita Elenora.
139

GIGA

- Kao i ja, otprilike. Valjda je to bio jedan od razloga iz kojih smo se tako dobro uklopili. To i injenica da je on, izgleda, shvaao potekoe moje financijske situacije. Elenora je vre stegnula barunastu vreicu na svojem krilu. - Je li vam rekao nesto o sebi? - Veoma malo. - Roland je zastao kao da se pokuava prisjetiti. - Uglavnom smo razgovarali o tome kako su svi moji financijski problemi nastali kad Naglo je uutio i dobacio Arthuru brz, razdraen pogled. - Poticao te da mene okrivljuje za svoje potekoe? - suho upita Arthur. Roland je opet prouavao svoje izme. Elenora ustro kimne. - Ne zabrinjavajte se, gospodine Burnley. Vai e financijski problemi uskoro biti stvar prolosti. St. Merryn vas kani pozvati da sudjelujete u jednom od njegovih novih investicijskih pothvata. Roland se naglo uspravio. - Sto je to? O emu govorite? Arthur nestrpljivo pogleda Elenoru. Pretvarala se da to ne opaa. - Vi i St. Merryn moete kasnije raspraviti o pitanju vaih financija, gospodine Burnley. Zasad se moramo drati teme ovjeka koji vas je poveo u igranicu Zeleni lav kako biste ondje kockali. Molim vas. poku-ajte se sjetiti bilo ega sto je rekao o sebi, a inilo vam se neobinim ili zanimljivim. Roland je bio na sto uda, oito elei razgovarati o temi investicija. Ali je popustio. - Doista ne znam sto bih vam jo mogao rei -kaza. - Popili smo nekoliko boca vina i malo igrali karte. - Zastao je. - Pa, ima jedna stvar. Stekao sam dojam da ga veoma zanimaju prirodne znanosti. Elenora je zaustavila dah. - Sto je rekao o svojem zanimaju za znanost? upita Arthur. - Ne sjeam se tono. - Roland se namrtio. - Ta se tema pojavila nakon bacanja kockica. Izgubio sam prilino velik iznos. Stone je kupio bocu vina kako bi me utjeio. Neko smo vrijeme pili, razgovarajui o raznim stvarima. Tada me pitao znam li da je Engleska prije nekoliko godina izgubila svojeg drugog Newtona, prije nego je ovjek svijetu dospio pokazati svoju genijalnost. Elenorina su se usta osuila. Pogledala je Arthura i opazila mraan sjaj razumijevanja u njegovim oima. - To me podsjetilo na pitanje sto smo ga zabora-vili postaviti lady Wilmington - rekla je. Premda nije nimalo vjerojatno da bi nam rekla istinu, naravno.

140

GIGA

33
- Uope nisam sigurna da je to pravi korak. -Elenora je namjestila svoj al i pogledala mrane prozore kue. - Sad su dva sata ujutro. Moda smo se trebali vratiti kui i bolje promisliti prije nego smo doli ovamo. - Nemam namjeru ekati neko pristojnije vrijeme za razgovor s lady Wilmington - ree Arthur. Po trei je put podigao teku mjedenu alku i pustio je da padne. Elenora se trgnula kad je zvuk glasno odjeknuo u tiini. Kratko vrijeme prije toga ostavili su Rolanda ispred njegova kluba, rekavi mu neka uti o onome sto se te veeri dogodilo. Arthur je potom naredio da koija poe ravno do adrese lady Wilmington. U predvorju su se napokon zauli koraci. Nekoliko sekunda kasnije vrata su se oprezno odkrinula. Slukinja snenih oiju, s kapicom na glavi i umotana u tanak ogrta, zurila je u njih. U ruci je drala svijeu. - Sto je ovo? Sigurno ste pogrijeili kuu, gospodine. - Ovo je prava kua. - Arthur se progurao unutra. - Smjesta pozovite lady Wilmington. Recite joj da se radi o veoma vanoj stvari. Pitanje ivota ili smrti. - ivota ili smrti? - Slukinja je koraknula unatrag a na licu joj se pojavio izraz uasa. Elenora je iskoristila zapanjenost ene i mugnula unutra za Arthurom. Mirno se nasmijeila. - Idite i recite lady Wilmington da su ovdje St. Merryn i njegova zarunica - odluno je rekla. Sigurna sam da e nas primiti. - Da, gospojo. - inilo se da su jasne upute donekle smirile ivce slukinje. Upalila je jo jednu svijeu na stolu u predvorju, a potom je pourila na kat. Ubrzo nakon toga hitro se vratila dolje. - Njezino gospodstvo kae da e vam se uskoro pridruiti u radnoj sobi. - Jo uvijek smatram da smo trebali bolje promi-sliti prije no sto smo noas doli ovamo ustvrdi Elenora. Sjedila je na krhkoj stolici u otmjenoj radnoj sobi, Svijea sto ju je slukinja zapalila za njih nalazila se na prekrasno izrezbarenom pisaem stolu kraj prozora. - Spominjanje drugog Newtona ne moe biti sluajnost. Zna to jednako dobro kao i ja. Arthur je hodao malenom prostorijom, spojivi ruke na leima. - Lady Wilmington je klju ove zagonetke. Osjeam to u kostima. U potpunosti se slagala s njegovim zakljukom; zabrinjavao ju je samo nain na koji se kanio suoiti s lady Wilmington. Ovo je osjetljiva stvar. Trebalo joj je prii suptilnije. - Ranije veeras neprestano mi se po glavi motao na susret s njom - rekla je. - Stalno mislim o nainu na koji je dodirivala medaljon kad god se spominjao Treyford. Palo mi je na pamet da je, ako su bili ljubavnici, moda postojalo dijete - Nije bilo sina. - Arthur odmahne glavom. -Veeras sam istraio tu mogunost. Jedini muki nasljednik lady Wilmington je staloen, izrazito muevan, ugledan gospodin koji, prema svim priama, nalikuje njezinu muu po izgledu i intelektualnim interesima. Predan je svojim imanjima i nikad se nije zanimao za znanost. - St. Merryne. - Lady Wilmington se nalazila na vratima, a govorila je rezigniranim glasom. Gospoice Lodge. Znai, nekako ste doli do istine. Bojala sam se da e se to dogoditi. Arthur je prestao hodati i pogledao prema vratima. - Dobra veer, gospodo. Vidim da znate zasto smo ovako kasno doli ovamo. - Da. - Lady Wilmington polako ue u radnu sobu. Noas izgleda mnogo starije, pomisli Elenora, svjesna iskrenog suosjeanja spram neko lijepe i jo uvijek ponosne ene. Sijeda kosa lady Wilmington sad nije bila skupljena u moderan injon. Bila je zavuena ispod bijele kapice. Doimala se iscrpljeno, poput nekoga tko u posljednje vrijeme ne spava dobro. Na njezinim
141

GIGA

prstima nije bilo prstenja, niti su joj biseri blistali ispod uiju. No, Elenora je opazila da i sad nosi zlatni medaljon. Lady Wilmington sjedne na stolicu sto ju je Arthur pridravao za nju. - Doli ste me pitati o mojem unuku, zar ne? Arthur se ukoio. - Da, naravno - tiho je rekao. - On je Treyfordov unuk, nije li? - blago upiti Elenora. - Da. - Lady Wilmington je svoju pozornost usre-dotoila na plamen svijee. - Treyford i ja bili smo strastveno zaljubljeni. No ja sam bila udana i imla sam dvoje djece. Nita se nije moglo uiniti kad sam otkrila da nosim ljubavnikovo dijete. Pretvarala sam se da je Wilmington otac i, naravno, po zakonu nije bilo nikakve sumnje da je moja ki zaeta s njim. Nitko nije posumnjao u istinu. - Je li Treyford znao da ste rodili njegovo dijete? - upita Arthur. - Da. Bio je veoma sretan. Cesto je govorio kako e nadzirati njezino obrazovanje u svojstvu prijatelja obitelji. Obeavao je kako e razraditi detaljne planove i pobrinuti se da od kolijevke bude upoznata s prirodnim znanostima i matematikom. - Ali tada je Treyford poginuo u eksploziji u svojem laboratoriju - ree Arthur. - Mislila sam da e mi srce puknuti onoga dana kad sam primila vijest o njegovoj smrti. Lady Wilmington vrcima prstiju dotakne medaljon. Tjeila me spoznaja da imam njegovo dijete. Zarekla-sam se da u obrazovati Helen onako kako je Treyford kanio. No premda je bila veoma inteligentna, nije pokazivala nikakvo zanimanje za znanost ili matematiku. Privlaila ju je jedino glazba. Briljantno je svirala i skladala, ali znala sam da bi Treyford bio strano razoaran. - Meutim, kad se udala, vaa je ki rodila sina koji je bio obdaren Treyfordovim velikim umom i njegovom strau za znanost. Arthur je stezao naslon stolice, pozorno promatrajui lady Wilmington. - Je li to tono, gospoo? Lady Wilmington se poigravala medaljonom. -Parker je slika i prilika Treyforda te dobi. Slinost je zapanjujua. Kad je groznica pokosila moju ker i njezina mua, zarekla sam se da u unuka odgojiti onako kako bi Treyford elio. - Rekli ste mu istinu o identitetu njegovoga djeda, nije li tako? - tiho upita Elenora. - Da. Kad je bio dovoljno star da bi to mogao razumjeti, rekla sam mu za Treyforda. Imao je pravo znati da njegovim ilama tee krv istinskoga genija. - Rekli ste mu da je izravan potomak ovjeka koji je mogao biti drugi engleski Newton - ree Arthur. -A Parker je odluio preuzeti djedovu sudbinu. - Prouavao je sve ono sto je tako silno fasciniralo Treyforda - apnula je. Elenora ju je pogledala. - Ukljuujui alkemiju? - Da. - Lady Wilmington zadrhti. - Morate mi vjerovati da sam nastojala skrenuti Parkera s tog mranog puta. No kako je postajao stariji, pokazivao je znakove da je od Treyforda naslijedio jo ponesto, a ne samo njegove intelektualne interese. - Kako to mislite? - upita Arthur. - Parkerov je temperament s godinama postajo sve tee predvidljiv. Znao je biti radostan i veseo bez ikakvog vidljivog razloga. A zatim bi, bez upozorenja, njegovo raspoloenje postalo tako mrano da sam se bojala da e dignuti ruku na sebe. inilo se da ga iz takvog raspoloenja mogu izvui samo njegovi alke-miarski pokuaji. Prije dvije godine otputovao je u Italiju kako bi nastavio svoja istraivanja. - Kad se vratio? - upita Arthur. - Prije nekoliko mjeseci. - Lady Wilmington izmu-eno uzdahne. - Bila sam tako sretna sto se vratio, ali sam uskoro shvatila da je ono sto je nauio u Italiji samo pojaalo njegovu predanost alkemiji. Zahtijevo je da mu pokaem Treyfordove dnevnike i papire. uvala sam ih u jednoj krinji. - Dali ste mu to? - upita Elenora.
142

GIGA

- Nadala sam se da e ga to zadovoljiti. Ali bojim se da sam samo pogorala situaciju. Znala sam da se upustio u neki tajni projekt, ali nisam znala sto se nadao stvoriti. - Sto ste pretpostavili da pokuava uiniti? hladno upita Arthur. - Pronai kamen mudraca? Pretvoriti olovo u zlato? - Rugate mi se, gospodine, ali posve vam iskreno kaem da je Parker tako duboko ogrezao u svoja okultna istraivanja da doista vjeruje u sve to. - Kad ste prvi put shvatili da je odluio konstrui-rati napravu opisanu u Knjizi o kamenju? upiti Arthur. Lady Wilmington ga je alosno i rezignirano pogledala. - Tek nakon sto ste me neki dan posjetili i rekli mi da su Glentworth i va prastric ubijeni, a njihove su burmutice ukradene. Tada sam shvatila sto Parker namjerava. - I takoer ste shvatili da je Parker preao granicu ekscentrinoga genija - ree Arthur. Shvatili ste da je postao ubojica. Lady Wilmington sagne glavu i prstima vrsto stegne medaljon. Nita nije rekla. - Gdje je Parker? - upita Arthur. Lady Wilmington podigne glavu. inila se nekako smireno odlunom. - Vie nema potrebe da se zabrinjavate zbog mojeg unuka, gospodine. Ja sam se pobrinula za situaciju. Arthurova se eljust stegnula. - Zasigurno shvaate da ga treba zaustaviti, gospoo. - Da. I uinila sam ba to. - Kako, molim? - Vie nee biti umorstava. - Lady Wilmington makne prste s medaljona. - Imate moju rije. Parker je na mjestu gdje vie nikomu ne moe nauditi, pa ni sebi. Elenora je prouavala njezino lice. - Sto ste uinili, gospoo? - Moj unuk je lud. - Suze su blistale u oima lady Wilmington. - Vie se ne mogu pretvarati da nije tako. Ali molim vas, shvatite da nisam mogla podnijeti pomisao da bude lancima vezan u ludnici. Elenora zadrhti. - Nitko ne bi poelio takvu sudbinu voljenom roaku. Ali - Nakon sto ste neki dan otili odavde, pozvala sam svojeg osobnog lijenika. Poznajem ga godinama, i posve mu vjerujem. Pobrinuo se da Parkera odvedu u privatni sanatorij na selu. - Dali ste ga zatvoriti u sanatorij? - otro upiti Arthur. - Da. Dr. Mitchell i dva bolniara otili su u Parkerovu kuu danas poslije podne. Iznenadili su ga dok se odijevao za odlazak u klub, te su ga svladali Arthur se namrtio. - Jeste li sigurni u to? - Bila sam s njima i gledala kako ti ljudi svlada-vaju Parkera i navlae mu onu uasnu luaku koulju. Moj me unuk preklinjao dok su ga silom gurali u kola s reetkama. Zatim su ga uutkali stavivi mu krpu na usta. Satima nisam mogla prestali plakati. - Dragi Boe - apne Elenora. Lady Wilmington je tupo zurila u svijeu. - Vjerujte mi, ovo je bila najstranija veer u mojem ivotu. Bilo je jo gore nego onoga dana kad sam saznala da sam zauvijek izgubila Treyforda. Elenora je osjetila suze i u svojim oima. Brzo je ustala i prila stolici lady Wilmington. Spustivi se na koljena, pokrila je enine ruke svojima. - Tako mi je ao da ste morali doivjeti tako veliku tragediju - ree joj. inilo se da je lady Wilmington nije ula. Nastavili je zuriti u svijeu. - elio bih da se nesto razjasni, ako nemate nita protiv, lady Wilmington - tiho e Arthur. Ako su Parkera ranije danas odveli u privatni sanatorij, tko se veeras pobrinuo da Roland Burnley primi poruku koja ga upuuje na adresu u blizini Zelenog lava? I tko se pobrinuo da ga ja slijedim i pronaem burmutice? Lady Wilmington uzdahne. - Parker je krajnji precizan kad je rije o stvaranju planova. To je jo jedna osobina sto ju je naslijedio od Trevforda. Plan sto ga je osmislio za vas i mladoga
143

GIGA

gospodina Burnleyja sigurno je bio pripremljen prije nego su ga bolniari odveli. Zao mi je, nita nisam znala o tome. Da sam znala sto se sprema, upozorila bih vas na to, gospodine. Barem vie nitko nije umro otkako ste sa svojom priom doli k meni. - Istina. - Arthur stegne aku, a potom je opusti. - Premda je situacija bila pomalo riskantna kad sam naao Burnleyja s onim prokletim burmuticama. Lady Wilmington je rupiem obrisala suze. - Tako mi je silno ao, gospodine. Ne znam sto bih drugo rekla. - Kad smo ve kod burmutica - nastavi Arthur -pitam se zasto se Parker pobrinuo da ih naem? Kaete da je bio opsjednut idejom konstruiranja Jupiterova gromovnika. Ako je tako, trebali su mu crveni dragulji. Zasto bi dopustio da dva padnu meni u ruke? Elenora ustane. - Moda bismo trebali pomnije pogledati te burmutice. Pada mi na pamet samo jedan razlog iz kojeg bi ti Parker dopustio da ih nae. Arthur je odmah shvatio sto eli rei. Otvorio je barunastu vreicu i izvadio jednu burmuticu. Potom je upalio svjetiljku na malenom pisaem stolu. Elenora je gledala kako prinosi poklopac kutijice svjetlu i pomno ga prouava. - Da, naravno - ree i polako spusti kutijicu. - Sto je? - upita lady Wilmington. - Ujutro u kutijice odnijeti draguljaru kako bih bio posve siguran - ree Arthur. - Ali mislim da je ovo samo obojeno staklo brueno tako da nalikuje origi-nalnom dragulju. - Sad sve ima smisla - ree Elenora. - Parker je izvadio sva tri crvena dragulja i zamijenio ih staklenim replikama. Pitam se kamo je sakrio prave dragulje? Lady Wilmington odmahne glavom, zbunjena.. Valjda je mogue da ih je imao uza se kad su ga poslije podne odveli. No, moda su skriveni negdje u njegovom stanu. - Ako biste mi dali adresu, sutra ujutro u pretra-iti njegove sobe - ree Arthur. Lady Wilmington ga je pogledala s takvim oaja-njem da je Elenora svim srcem suosjeala s njom. - Dat u vam klju Parkerova stana - ree lady Wilmington. - Mogu se samo nadati da ete mi opro-stiti sto od poetka nisam bila iskrenija prema vama - Razumijemo vae osjeaje u ovoj situaciji. Elenora je milovala enine drhtave ruke. - On je va unuk, i jedino sto vam je ostalo od vae izgubljene ljubavi. Nekoliko minuta kasnije Arthur se popeo u koiju za Elenorom. Umjesto da joj sjedne prekoputa, sto je obino inio, smjestio se na sjedalu kraj nje. Duboko je uzdahnuo i ispruio noge. Svojim je bedrom dotaknuo njezino. Njegova je blizina noas nekako utjena, a ne stimulativna, primijetila je. To je bio ugodan osjeaj, a znala je da e to biti jo jedan aspekt njihove veze koji e joj nedostajati u narednim godinama. - Ima smisla da je svoje planove pripremio juer ujutro, ili ak dan ranije - nakon nekog vremena ree Arthur. - Iskoristio je Jeremyja Clydea, koji je nesvjesno odigrao svoju ulogu i bacio mamac koji me veeras odveo do Zelenog lava. Povrh toga, nema sumnje da je Parker nekim ulinim deranima dao zadatak da motre na mene i gledaju kad u stii. Jedan od njih zacijelo me opazio u unajmljenoj koiji i Burnleyju predao poruku. - Sve u nadi da e te navesti na pomisao da si pronaao ubojicu. -Da. - Oekivao je da e biti vie nego zadovoljan ako povjeruje da je Burnley zloinac. Na kraju krajeva, Roland je pobjegao s tvojom zarunicom. - Ironino se osmjehnula. - Kako je ubojica mogao znati da nita ne zamjera Rolandu, te da si zapravo ti organizirao bijeg? - To je bila njegova jedina pogrena procjena. - Da. Kad ve govorimo o pogrekama, oito je da me moja pretjerana mata navela na pomisao da je lakaj koji me dodirnuo u plesnoj dvorani bio ubojica. - Zadrhtala je. - Moram priznati da mi je veoma drago sto sam pogrijeila u tome.
144

GIGA

- I meni. Pomisao da te moda ponovno dotaknuo - Ako smijem primijetiti, vjerujem da je lady Wilmington pravilno postupila - brzo e Elenora, nadajui se da e mu skrenuti misli. - Parker je lud. Postojale su samo dvije mogunosti, sanatorij za umobolne ili vjeala. - Slaem se. - Gotovo je - blago je rekla. - Sluaj je zakljuen. Ispunio si svoju dunost. Sad se moe opustiti. Nita nije rekao. Ali je nakon nekog vremena ispruio ruku, uhvatio njezinu i vrsto joj stisnuo prste. Sjedili su bez rijei, drei se za ruke, sve dok koija nije stigla do ulaznih vrata velike kue u Rain Streetu.

145

GIGA

34
Sat na nonom ormariu pokazivao je tri i petnaest. Arthur ga je pogledao sa svojeg mjesta kraj prozora. Razodjenuo se, ali se jo nije uvukao ispod pokrivaa. To ne bi imalo smisla. Nije mu potreban san. Potrebna mu je Elenora. inilo mu se da kua oko njega drijema. Sluge su odavno otile na spavanje. Ako je dosadanje ponaanje pouzdani pokazatelj, Bennett nee dovesti Margaret kui prije zore. Pitao se ima li Elenora jednakih problema sa spavanjem kao i on. Pogledao je kroz prozor u tminom zastrt vrt i razmiljao o tome kako Elenora izgleda sklupcana u krevetu. Tada se po tko zna koji put podsjetio da dentlmen ne smije pokucati na vrata damine spavae sobe ukoliko nije pozvan da to uini. Elenora mu nije uputila nikakav poziv kad joj je maloas zaelio laku no. Zapravo, jasno mu je rekla neka se poe naspavati. Nije bio raspoloen za sluanje tog savjeta. Jo je neko vrijeme zurio u mrak. Bilo bi neodgo-vorno poi u Elenorinu sobu. Istina, nitko ne zna za onu epizodu u knjinici, ali nema pravo ponovno je dovoditi u tako potencijalno neugodnu situaciju. Ima mnogo razliitih opasnosti. Margaret i Bennett bi lako mogli ranije doi kui, a Margaret bi mogla otkriti da se on nalazi u pogrenoj spavaoj sobi. Ili bi netko od posluge mogao uti kripanje daske na podu pa, bojei se provalnika, doi gore kako bi pogledao o emu je rije. No, duboko u sebi je znao da ga ne sputava strah od otkria. Sputavala ga je mogunost da Elenora od njega eli ili treba samo kratkotrajnu strast. Razmiljao je o njezinim snovima o financijskoj i osobnoj neovisnosti. U kratkom je, omamljujuem trenutku zamislio kako bi bilo odbaciti okove odgo-vornosti prema obitelji Lancaster i pobjei s Elenorom. Matarija o velianstveno slobodnom ivotu s njom u nekom dalekom kraju, posve izvan dosega roaka i zahtjeva onih koji ovise o njemu, treperila mu je pred oima, prtav odraz na prozorskom staklu. Prizor je brzo nestao. On ima obveze. Potivat e ih. Ali Elenora je noas samo malo dalje hodnikom. Stegnuo je pojas svojeg crnog svilenog kunog ogrtaa i okrenuo se od prozora. Podigao je svijeu, zaputio se do vrata, otvorio ih i iziao na hodnik. Nekoliko je sekunda stajao i oslukivao. S ulice nije dopirao zvuk koije, niti se iz prizemlja ita ulo. Krenuo je hodnikom i zaustavio se ispred Elenorine spavae sobe. Ispod vrata nije se vidjelo svjetlo. Govorio je sebi da bi to trebao shvatiti kao znak da je ona, za razliku od njega, uspjela zaspati. Ali sto ako lei u mraku, posve budna? Nee koditi ako lagano pokuca na vrata. Ako vrsto spava, nee uti taj tihi zvuk. Pokucao je, ne ba onako tiho kako je kanio. No s druge strane, kakvog bi smisla imalo neujno kucanje? Trenutak nita nije uo. Potom je uslijedilo kripanje kreveta i prigueni koraci. Vrata su se otvorila. Elenora ga je gledala oima koje su se u svjetlosti svijee doimale nedokuivima. Tamnu je kosu ukosnicama uvrstila ispod ipkaste kapice. Na sebi je imala obinu kunu haljinu s uzorkom sitnih cvjetia. - Zar nesto nije u redu? - apnula je. - Pozovi me unutra. Skupila je obrve. - Zasto? - Jer, kao dentlmen, ne smijem bez poziva ui u tvoju spavau sobu. -Oh. Zadravao je dah, pitajui se sto e uiniti.
146

GIGA

Usta su joj se izvila u spor, senzualan smijeak. Koraknula je unatrag i irom otvorila vrata. Molim te, ui. udnja tako snana da mu se inilo da e progutati sve druge osjete tutnjala je njegovim ilama. Ve je bio tvrd, krajnje uzbuen. Oajniki ju je elio. Morao je svim silama obuzdavati poriv da je zgrabi i odnese ravno u krevet. Snagom volje, prisilio se da tiho ue u sobu i spusti svijeu na najblii stoli. Beumno je zatvorila vrata i okrenula se k njemu. - Arthure, ja - . Nitko nas ne smije uti da ovdje razgovaramo. Zagrlio ju je i poljubio prije nego je uspjela izustiti jo nesto. Obavila je ruke oko njega i vrsto ga stisnula. Osjetio je njezine nokte kroz svileni ogrta na leima. Rastvorila je usne, doputajui mu da ue. Doista e se kontrolirati, zarekao se. Ovoga e joj puta priutiti doivljaj koji joj nee dopustiti da ga ikad zaboravi. Kliznuo je dlanovima niz njezinu kraljenicu, uivajui u elegantnom uvijanju. Kad su njegove ruke stigle do njezinih bokova, vrsta, zaobljena stranjica pod njegovim prstima gotovo ga je strovalila preko ruba. Njeno ju je stisnuo i priljubio je uz svoju ukru-enu mukost. Njezinim je tijelom proao jo jedan slasni maleni drhtaj. Ispustila je tihi zvuk i privinula se uz njega.. Pomaknuo je ruke oko njezina struka i odvezao vor pojasa kune haljine. Odjevni se predmet rairio, razotkrivajui jednostavnu bijelu spavacicu od finoj batista, na vratu ukraenu ipkom i plavim vrpcama. Ispod fine tkanine vidio je mekane obline njezinih dojki i vrhove bradavica. Poljubio joj je vrat, a zatim je zubima uhvatio njenu unu koljku. Reagirala je s jo drhtaja i uzdahom zadovoljstva. Njezina ga je reakcija ushii-vala i poticala na nain s kojim se ba nita nije moglo mjeriti. Uklanjao je jednu po jednu ukosnicu kojima je bila privrena njezina kapica. Kad je maknuo posljednju, njezina mu se kosa rasula po rukama. Stegnuo je aku u slatkim, mirisnim uvojcima i drao joj glavu za nove poljupce. Zavukla je ruku ispod revera njegova kunog ogrtaa i rairila mu dlan na golim prsima. Vrelina njezinih prstiju bila je tako intenzivna da je jedva potisnuo uzvik iskonske potrebe. Spustio je pogled na njezino lice. Svijea je davala dovoljno svjetlosti da bi na njemu vidio izraz zapanjenosti i strasti. Rastvorila je usne, a on je znao da je ve utonula tako duboko u svijet osjeta da je zaboravila na potrebu za tiinom. urno joj je otvorena usta pokrio rukom i odmahnuo glavom, njeno se smijeei. U njezinim je oima bljesnulo skrueno razumijevanje. Uskoro ga je zamijenio provokativni sjaj nestaluka. Veoma njeno, veoma polako, ugrizla je dlan njegove ruke. Umalo se glasno nasmijao. Napola pijan od iekivanja onoga sto e tek uslijediti, podigao ju je u naruje i odnio do kreveta. Spustio ju je na zguvane plahte, te skinuo kuni ogrta i papue. Sad je bio posve nag jer dok se ranije pripremao za spavanje nije odjenuo nonu koulju. Odjednom je shvatio da je ovo prvi put da ga Elenora vidi potpuno razodjevenog. Pogledao ju je, pitajui se hoe li joj goditi pogled na njega ili e joj biti nelagodno zbog njegovog razotkrivenog, spolno uzbuenog tijela. No njegove je napetosti nestalo kad je vidio njezin izraz lica. U oima joj je blistala radosna fasciniranost, sto ga je navelo na smijeak. Kad je ispruila ruku kako bi ga obujmila prstima, jedva se uspio obuzdati. Polako se spustio na krevet. Nekoliko je minula uivao u vrelom ushienju sto mu ga je priinjalo Elenorino intimno dodirivanje. Ali nakon nekoliko trenutaka takvog predivnog
147

GIGA

muenja morao je uhvatiti i zaustaviti njezine znatieljne ruke. Ako je ne zaustavi, pomislio je, nee uspjeti dovriti ono sto je naumio. Njeno ju je gurnuo na lea, nagnuo se nad nju i dlanom kliznuo uz njezino nago bedro. Donji rub njezine spavaice zapeo mu je za zapee, te ga je povukao prema gore. Nije stao sve dok se nije pojavio trokut tamnih dlaica koje skrivaju njezine tajne. Sagnuo se i poljubio mekano, prelijepo zaobljeno koljeno. Prstima je prela po njegovom zatiljku. Trenutak kasnije njeno joj je razmaknuo noge i jezikom dotaknuo unutranjost svilenkastog bedra.. Ovoga su se puta njezini prsti stegnuli u njegovoj kosi. - Arthure? Ispruio je ruku i dlanom joj pokrio usne, podsje tivi je na potrebu za tiinom. Kad je osjetio da se smirila, vratio se svojem zadatku. Smjestio se izmeu njezinih nogu i udahnuo izrazito enstveni miris sto ga je ondje otkrio. Mirisala je po moru i rijetkim zainima. Mogao bi do kraja ivota ivjeti od tog zamamnog mirisa, pomislio je. Podigavi joj koljena s obje strane svoje glave, naao je malen, osjetljiv pupoljak i poeo ga prstima obra ivati. Odmah se ukoila, kao da nije posve sigurna kako bi trebala reagirati. No njezino je tijelo tono znalo kako se treba ponaati. Za veoma kratko vrijeme postala je tako vlana da su mu prsti svjetlucali na svjetlosti svijee. Poela je bre disati. Bokovi su joj se pomaknuli, podigavi se prema njemu. Kad je zavukao prst u nju, stegnula se oko njega i dahnula. Sagnuo je glavu i poljubio samo srce njezine udnje, istodobno zavukavi jo jedan prst i njeno istraujui. - Arthure - dahnula je priguenim aptom. Nastojala se uspraviti u sjedei poloaj. - Sto to radi? Nije podigao glavu, ve ju je slobodnom rukom njeno, ali odluno, gurnuo natrag na krevet. U poetku je pomislio da e se opirati. Ali polako se spustila natrag u leei poloaj, tiho stenjui. uo je kako ubrzano die. Znao je da se nalazi u rukama sile koju ne razumije u potpunosti. - O, Boe, o, Boe, ooo, nebesa. Toliko o tiini, pomislio je, pomalo zabrinut. Sad ne moe stati. Previe je blizu, a on je vrsto odluio da e ovo dovriti kako treba. Osjetio je pribliavanje njezina orgazma prije nego ona. Ruke su joj se grile u plahtama. Cijelo joj se tijelo napelo. Izgubljena je, pomislio je. Vie ne zna sto se oko nje dogaa. U tom je trenutku uo zvuk otvaranja vrata u predvorju. Uhvatio je udaljeno, prigueno mrmljanje glasova u prizemlju. Margaret i Bennett su stigli kui. Vrhunac je zahvatio Elenoru poput oluje. Hitro je podigao glavu i vidio kako se njezina usta otvaraju. Oi je vrsto stisnula.. Prijetila je katastrofa. Pomaknuo se, podigavi se prema gore tako da je svojim tijelom pokrio njezino. Dlanovima joj je obuh-vatio lice i pokrio joj usta svojima, progutavi glasalan nekontroliran krik zapanjenog uitka. Trenutak kasnije opustila se pod njim. Oprezno je podigao glavu, oslobodivsi joj usta. Stavio joj je prst na usne i govorio ravno u njezino uho. Gledala ga je omamljenim oima, bez razumijevanja. - Margaret i Bennett su stigli - apnuo je. U prizemlju su se zatvorila vrata. Na stubitu su se zauli Margaretini koraci. Arthur se uope nije micao. Ispod njega je Elenora leala jednako nepomino. Oboje su napeto osluki-vali.
148

GIGA

Margaretini su koraci postali glasniji kad se zapu-tila hodnikom prema svojoj spavaoj sobi. Arthur je susreo Elenorin pogled. Kao jedan, oboje su pogledali svijeu koja je jo uvijek gorjela na stoliu. Znao je da se oboje pitaju isto. Hoe li Margarol opaziti slabano svjetlo ispod vrata? Margaretini su koraci zastali pred vratima njezini sobe, a tada, ba kad je Arthur poeo vjerovati da su on i Elenora poteeni, nastavila je niz hodnik. Pokucat e i oekivati da e Elenora otvoriti vrata, pomislio je. Mogao se jedino nadati da e Elenora uspjeti smisliti prikladnu ispriku zasto je ne moi pozvati u svoju sobu na nono avrljanje. Postao je svjestan injenice da je Elenora stavila oba dlana na njegova prsa i gura ga svom snagom prema gore. Posluno se otkotrljao u stranu i tiho ustao kraj kreveta. Neizbjeno se kucanje zaulo na vratima spavae sobe. - Elenora? Opazila sam svijeu. Ako nisi previe iscrpljena, imam veoma uzbudljivu vijest. Bennett me zaprosio. - Samo trenutak, Margaret, da navuem kunu haljinu i papue. - Elenora je skoila s kreveta. - Tvoja je vijest sjajna. Tako mi je drago zbog tebe. Nastavila je govoriti vedrim, entuzijastinim glasom, istodobno otvarajui vrata garderobnog ormara, gurajui u stranu iroke skute nekoliko haljina i mahnito gestikulirajui Arthuru. Shvatio je da eli da se sakrije u prokleti ormar. Priguio je uzdah. Imala je pravo. To je jedino skro-vite u spavaoj sobi. Podigao je svoj kuni ogrta i papue, te, veoma nevoljko, uao u ormar. Elenora je odmah zatvorila vrata. Naao se obavijen finim muslinom, mirisnim svilama i mrakom. uo je kako Elenora otvara vrata spavae sobe. - Mislim da ovo iziskuje proslavu, zar ne? - rekla je Margaret. - Zasto ne bismo pole dolje u knjinicu i kuale malo Arthurovog izvrsnog konjaka? elim uti svaku pojedinost Bennettove prosidbe. Isto tako, i ja imam nevjerojatne vijesti za tebe. Margaret se radosno nasmijala, a zvuala je poput mlade dame koja je prvi put upoznala ljubav. Moda je ba tako, pomislio je Arthur. - No, misli li da se smijemo posluiti konjakom? - upita Margaret, a u glasu joj se osjeala iskrena zabrinutost. - Zna sto Arthur misli o tome. Odnosi se prema tome kao da je rijetki zlatni eliksir bogova - Vjeruj mi - iz dubine due ree Elenora - u ovom sluaju, Arthur nee imati ba nita protiv toga da siemo u knjinicu i popijemo malo njegovog drago-cjenog konjaka. Vrata su se zatvorila za dvjema enama. Arthur je nekoliko trenutaka mrzovoljno razmi-ljao usred enskih suknji, pitajui se u sto se pret-vorio njegov uredan, dobro isplaniran ivot. Nije mogao vjerovati da se skriva u ormaru spavae sobe jedne dame. Takve mu se stvari nikad nisu dogaale prije nego je upoznao Elenoru.

149

GIGA

35
Idueg je dana bila srijeda, slobodan dan za poslugu. Elenora je bila sama u kui sa Sally, koja je brzo nestala u svojoj sobi kako bi itala novi roman Margaret Mallory. Margaret je prije pola sata izila s Bennettom. Arthur je otiao nesto kasnije, rekavi da namjerava pretraiti sobe u kojima je Parker ivio. Elenora je znala da je oekivao njezino inzistiranje da ga prati, ali kad ju je obavijestio o svojem planu, samo je odsutno kimnula i zaeljela mu sreu u traenju triju crvenih dragulja. U dva i trideset stavila je eiri i rukavice, te krenula u etnju. Bio je topao, sunan dan. Kad je stigla na svoje odredite, Lucinda Colyer i Charlotte Atwater ve su je ekale u trajno turobnom salonu gospoe Blancheflower. - Stigla si, Elenora. - Lucinda posegne za ajnikom. - Jedva ekamo da ujemo vijesti. - Mislim da e vam biti veoma zanimljive. Elenora sjedne na kau i pogleda svoje dvije prijateljice. - Ispriavam se sto sam vas tako kasno obavijestila. - Ne zabrinjavaj se zbog toga - ree Charlotte. - U poruci si napisala da moramo smjesta raspraviti o veoma vanoj stvari. - Nebesa, dogodilo se, zar ne? - Lucindine su oi bljesnule od uasnutog iekivanja. - Ba kako sam predvidjela. Tvoj te novi poslodavac iskoristio. Sirota moja Elenora. Upozorila sam te. Elenora je pomislila na ono sto joj je Arthur noas inio i na nevjerojatni doivljaj koji joj je priutio. Odjednom joj je postalo veoma vrue. - Smiri se, Lucinda - ree i popije gutljaj aja. -Uvjeravam te da St. Merryn nije poinio nikakav grijeh prema meni. - Oh. - Lucindino se lice snudilo od razoarana, ali se uspjela slabano osmjehnuti. - Veliko je olakanje to uti. Elenora spusti alicu na tanjuri. - Bojim se da vam ne mogu podariti uzbudljive prie o poudi mojega poslodavca, ali mislim da e vam ono sto u vam ispriati biti jo zanimljivije. Svakako e se pokazati profitabilnijim. Arthur je stajao u sredini malene prostorije kojom se Parker koristio kao salonom. Nesto je tu bilo veoma pogreno. Kad mu je lady Wilmington prije sat vremena dala klju, uvjeravala ga je da e Parkerov stan nai u istom stanju u kakvom je bio i dan ranije, kad su ga odveli u sanatorij. Jasno mu je rekla da jo nije stigla odnijeti stvari ili namjetaj svojeg unuka. Arthur je sve prostorije pretraio metodikom preciznou. Nije naao crvene dragulje, ali to nije izazivalo nelagodu u njemu. Muio ga je izgled tih prostorija. Na povrini se sve doimalo posve prikladnim i nimalo posebnim. Namjetaj u spavaoj sobi, dnevnom boravku i kuhinji bio je tono onakav kakvog bi ovjek oekivao u stanu kojim se koristio otmjeni mladi dentlmen. Na polici za knjige nalazila su se djela najpopularnijih pjesnika i zbirka klasika. Odjea u ormaru bila je napravljena po najnovijoj modi. Nije bilo nieg neobinog ili posebnog, zapazio je Arthur. I to je bilo pogreno. Jer Parker je krajnje neobian i poseban zloinac. Elenoru je zabavljala Lucindina i Charlotteina reakcija na ono sto im je upravo ispriala. Zabezeknuto su zurile u nju. - Ukratko - zakljuila je - gospoda u klubovima zakljuila su da je St. Merryn izveo sjajnu alu na raun drutva. Vjeruju da me angairao kao osobito prikladnu ljubavnicu. - Zakljuili su da si ti njegova ljubavnica koja se predstavlja kao zarunica. Te da se pobrinuo da ivi pod njegovim krovom kako bi te uvijek imao pri ruci. Kako krajnje bezobrazno uzvikne Lucinda. Charlotte ju je namrteno pogledala. - Nastoj zapamtiti da Elenora zapravo nije St. Merrynova ljubavnica, Lucinda. To su samo glasine koje kolaju klubovima. - Da, naravno - urno e Lucinda. Dobacila je Elenori osmijeh isprike, premda se inilo da je
150

GIGA

pomalo razoarana. - Molim te, nastavi. - Kao sto sam rekla - nastavi Elenora - u svim se okladama radi o datumu kad e St. Merryn okonali svoju malenu aradu i otpustiti me. - Zastala je trenutak kako bi bila sigurna da je pozorno sluaju. Ne vidim zasto ne bismo iskoristile ovu situaciju, pa se i same kladile. Razumijevanje se najprije pojavilo u njihovim oima. Gotovo su odmah uslijedili izrazi uenja i nade. - To bi bila sigurna dobit - apne Charlotte, ushi-ena mogunostima. - Kad bi Elenora uspjela nago-voriti St. Merryna da odreenoga dana okona njihovu vezu - Mislim da tu nee biti nikakvih problema - uvje-ravala ih je Elenora. - Vjerujem da e St. Merryn sura-ivati po pitanju tonoga datuma. - A mi bismo bile jedine koje znaju taj datum dahne Lucinda. - Zaboga, svaka bi mogla zaradili bogatstvo. - Bilo bi primamljivo okladiti se o nekoliko tisua funti - ree Elenora - ali mislim da to ne bi bilo mudro. Velik iznos mogao bi pobuditi sumnju kod ljudi. Ne elimo da netko dovodi u pitanje nae oklade. - Onda koliko? - upita Lucinda. Elenora je oklijevala, razmiljajui. - Mislim da bez opasnosti moemo uloiti ukupno sedamsto ili osamsto funti. Rekla bih da je svaki iznos manji od tisuu funti dovoljno neznatan da proe nezapaeno. Dobitak emo dijeliti na tri. - Meni to svakako zvui poput bogatstva - opinjeno ustvrdi Lucinda. Znaajno je pogledala prema stropu. - To je mnogo vie od onoga sto oekujem da e mi gospoa Blancheflower ostaviti u svojoj oporuci, i vjerojatno imam vie izgleda da to doista dobijem. Poinjem misliti da e me moja poslodavka nadivjeti. - Ali kako emo uspjeti poloiti okladu? - upita Charlotte. - Niti jedna dama ne moe ui u jedan od tih klubova u St. Jamesu i upisati se u knjigu klaenja. - Pomno sam razmislila o tom problemu - ree Elenora - i vjerujem da imam plan koji e biti uspjean. - Ovo je tako uzbudljivo - ree Charlotte. - Mislim da pothvat zasluuje da ga proslavimo s neim konkretnim, a ne alicom aja ustvrdi Lucinda. Ustala je s kaua, otvorila ormari i izvadila pranjavu bocu erija. - Trenutak - ree Charlotte, a dio njezina entuzijazma je nestao. - Sto ako izgubimo okladu? Nikako ne bismo uspjele podmiriti svoje dugove. - Za Boga miloga, Charlotte, upotrijebi mozak. -Lucinda skine ep od bruenog stakla s boce serija. -Okladu bismo mogle izgubiti jedino kad bi se St. Merryn doista oenio Elenorom. Dakle, sto misli, koliko je to vjerojatno? Charlotteino se lice trenutno razvedrilo. Vjerojatno? Nezamislivo je da se gospodin njegova bogatstva i poloaja oeni plaenom pratiljom. Ne znam sto me spopalo kad sam pomislila da bismo mogle izgubiti. - Sasvim tono - ree Elenora. Snagom volje, potisnula je suze koje su zaprijetile izlijevanjem. Uspjela se vedro nasmijeiti i podii au serija. - Za nau okladu, moje dame. Pola sata kasnije krenula je prema zdanju u Rain Streetu, obuzeta osjeajem da ide prema vlastitoj propasti. Sasvim je u redu nazdraviti ruiastoj budunosti bez financijskih problema, ispunjenoj izazovom voenja malene knjiare, mislila je. I nema sumnje da e jednoga dana, nakon sto se njezine suze osue, moi uivati u ivotu sto ga je kanila stvoriti za sebe. Ali najprije e se morati nositi s bolom rastanka od Arthura. Izila je iz parka i polako hodala ulicom prema kui. Ali to nije njezin dom. Ova ulica vodi do mjestu privremenog zaposlenja. Ona nema dom. Ali imat e ga, s vremenom. Stvorit e ga za sebe. Na ulazu u veliku kuu sjetila se da vei dio posluge ima slobodan dan. Imala je klju i mogla
151

GIGA

je sama otvoriti vrata. Ula je u predvorje i skinula krznom obrubljen ogrta, rukavice i eiri. Treba joj alica aja, zakljuila je. Zaputila se-hodnikom prema stranjem dijelu kue i spustila se kamenim stubama u kuhinju. Pogledala je vrata prostorije u kojoj je Ibbitts iznuivao novac od sirote Sally. Samo dva dana kasnije batler je bio mrtav. Zadrhtala je pri pomisli na to i pola dalje hodnikom. Vrata Sallyne sobe bila su otvorena. Pogledala je unutra, oekujui da e vidjeti slukinju kako ita svoj roman. Soba je bila prazna. Moda je Sally ipak odluila izii. U velikoj je kuhinji pripremila pladanj za sebe i odnijela ga u knjinicu. Ondje si je natoila alicu aja i odnijela je do prozora. Kua se preobrazila tijekom posljednjih dana. Zadatak jo nije dovren, ali ve je sve bilo mnogo drukije nego onoga dana kad je stigla ovamo. Bez obzira na svoju tugu, osjetila je tiho zadovoljstvo onim sto je dosad postignuto. Podovi i drveni dijelovi blistali su od nedavnog poliranja. Prostorije koje su dugo bile zatvorene sad su oiene i ponovno otvorene. S namjetaja su skinuti pokrivai. Prozori i neko tamna zrcala svjetlucali su na zidovima, uvlaei sunanu svjetlost u dotad mrane prostore. Prema njezinim uputama, teke draperije u cijeloj kui povuene su unatrag i tako uvrene. Teko da se vie negdje moglo nai trunak praine. Vrt takoer poinje izgledati mnogo privlanije, primijetila je. Bila je zadovoljna napretkom. Sve su ljunane staze ureene i oiene. Grmlje se metodiki obuzdava. Dotjeruju se gredice za cvijee. Poeli su radovi na popravljanju fontane. Pomislila je kako e za nekoliko mjeseci vidik kroz prozor knjinice biti lijep. Cvijee e biti u punom cvatu. Povre i zainsko bilje bit e spremno za kuhinju. Voda fontane svjetlucat e na suncu. Pitala se hoe li Arthur s vremena na vrijeme pomisliti na nju kad bude gledao kroz ovaj prozor. Popila je aj i ba se kanila okrenuti kad je opazila ovjeka u radnoj odjei i konatoj pregai sagnutog nad cvjetnom gredicom. Sjetila se kamenih ploica za fontanu kojima treba zamijeniti stare. Nee koditi ako popria s vrtlarom kako bi provjerila je li narudba poslana. Pourivi iz knjinice, izila je u vrt. - Trenutak, molim vas - doviknula je dok je ustro hodala prema vrtlaru. - eljela bih razgovarati s vama. Vrtlar je nesto progunao, ali nije podigao glavu. Nastavio je upati korov. - Znate li jesu li naruene kamene ploice za fontanu? - pitala je, zaustavivi se kraj njega. ovjek je ponovno nesto progunao. Malo se sagnula, gledajui kako upa jo jednu neuglednu zelenu biljicu. - Jeste li me uli? Srce joj je gotovo prestalo kucati. Njegove ruke. Vrtlar nije nosio rukavice. Vidjela je njegove dugi', elegantne prste. Zlatni prsten peatnjak blistao je na njegovoj lijevoj ruci. Sjetila se tog prstena sto ga je osjetila ispod tanke rukavice na ubojiinoj ruci kad ju je one veeri poveo plesati valcer s njim. Osjetila je njegov neugodni miris i brzo se uspravila. Puis joj je tako mahnito tukao da se pitala moe li ga on uti. Koraknula je unatrag i stisnula ruke kako bi smirila drhtanje. Brzo je pogledala vrata na stranjoj strani kue. inilo se da su milijun kilometara daleko. Vrtlar se podigao i okrenuo prema njoj. Njezina prva mahnita misao bila je da je previe privlaan da bi bio bezobzirni ubojica. Tada je vidjela njegove oi i znala da nema nikakve sumnje u njegov identitet. - Osobno sam izabrala uzorak kamenih ploica sto ih elim na fontani - rekla je. Napravila je jo jedan korak unatrag i vedro mu se nasmijeila. - Ne elimo nikakve greke, zar ne? Vrtlar je izvukao pistolj ispod konate pregae i uperio ga u njezino srce. - Ne, gospoice Lodge - rekao je. - Sasvim sigurno ne elimo nikakve greke. Ve ste mi
152

GIGA

ionako stvorili sasvim dovoljno nevolja. Odjednom se sjetila da Sally nije bila u svojoj sobi. Obuzeli su je strah i golem bijes. - Sto ste uinili sa slukinjom? - ukoeno upita. - Ona je na sigurnom. - Pistoljem je pokazao prema upi. - Uvjerite se sami. Elenora se zaputila prema oblinjoj upi, jedva uspijevajui disati od uasa, i otvorila vrata. Sally se nalazila unutra, vezana i s krpom na ustima, ali oito neozlijeena. Oi su joj se rairile od oaja i panike kad je ugledala Elenoru. Zapeaeno je pismo lealo na daskama kraj nje. - Vaa e slukinja ostati na ivotu pod uvjetom da vi suraujete sa mnom, gospoice Lodge -leerno e Parker. - No, ako mi budete stvarali bilo kakve probleme, prerezat u joj grlo pred vaim oima. - Jeste li ludi, gospodine? - upita Elenora prije nego je dospjela promisliti o svojim rijeima. inilo se da ga pitanje zabavlja. - Izgleda da moja baka tako misli. Juer me dala odvesti u sanatorij za umobolne. A ja sam naivno mislio da me voli. Tuan je dan kad shvati da se ne moe pouzdati u vlastitu rodbinu, nije li? - Pokuala vas je spasiti. Slegnuo je ramenima. - Bez obzira kakve su bile njezine namjere, uspio sam pobjei za samo nekoliko sati. Vratio sam se u London na vrijeme da provedeni u djelo svoje sinonje planove. - Ono ste bili vi na balu. Podrugljivo joj se naklonio. - Doista jesam. Uistinu imate veoma privlaan vrat, gospoice Lodge. Nee mu dopustiti da je uzruja tako intimnim rijeima, obeala je sebi. - Zasto ste eljeli da St. Merryn povjeruje da je Roland Burnley ubojica? - Zato da bi grof postao malo manje oprezan, naravno. Smatrao sam da e biti lake oteti vas, I kasnije i njega, ako se na neko vrijeme malo opusti. - Tiho se nasmijao. - Osim toga, prilino sam uivao u igrama s njegovim gospodstvom. St. Merryn se ponosi svojim logikim umom, ali njegove umne sposobnosti ne mogu se mjeriti s mojima. - O emu je tu zapravo rije? - Elenora upiti svojim krajnje autoritativnim tonom. Moda e se, bude li pokuala dobiti na vremenu, netko vratili kui, vidjeti je u vrtu i izii kako bi vidio sto se dogaa. - Uskoro ete dobiti odgovore na sva vaa pitanja, gospoice Lodge. Ali idemo redom. Dopustite da se predstavim. - Parker sagne glavu u gracioznom naklonu, ali se pistolj u njegovoj ruci nije pomaknuo. - Imate veliku ast upoznati drugog Newtona Engleske.

153

GIGA

36
Arthur podigne nogu na stubu i podlakticom se osloni na bedro. - Sto vas je navelo na pomisao da M gospodin koji ivi na broju pet udan? Postarija gazdarica puhne kroz nos. - Nema sluge. Nema sobarice. Nikoga tko bi vodio brigu o njegovoj odjei ili kuhao njegove obroke. ivio je ondje posve sam. Nikad nisam poznavala mladog ovjeka koji si je mogao priutiti bolje, a to nije inio. Arthur pogleda natrag prema vratima stana broj pet. - Jeste li bili ovdje kad su ga odveli? - Jesam. - ena je slijedila njegov pogled i odmah nula glavom. - To je bio straan prizor. Doveli su ga van vezanog u jednu od onih luakih koulja kojim.i se koriste za obuzdavanje onih jadnika u ludnici. Otmjena dama u koiji plakala je tako da se ovjeku srce kidalo. Kasnije su svi rekli da su ga odveli u privatni sanatorij negdje na selu. - Je li taj gospodin ikad imao posjetitelje dok je ovdje ivio? - Ja nikad nisam nikoga vidjela - ree gazdarica. - No s druge strane, boravio je ondje samo po nekoliko sati poslije podne i rano uveer. Arthur se uspravio i maknuo nogu s kamene stube. - Nije ondje spavao? - Nikad nisam vidjela da je stigao kui prije podneva. Mislila sam da noi provodi u svojem klubu. Arthur je zamiljeno promatrao vrata. - Ili negdje drugdje. Elenora je osjetila vlaan, hladan vonj koji joj je rekao da se nalazi pod zemljom prije nego joj je Parker skinuo povez s oiju. Kad je odvezao krpu, otvorila je oi i shvatila da se nalazi u kamenoj odaji bez prozora osvijetljenoj svjetiljkama montiranim na zidovima. Spustili su se do tog mjesta u nekoj vrsti eljeznog kaveza. Budui da su joj oi bile pokrivene, nije mogla vidjeti napravu, ali je osjetila kretanje i ula buku tekog lanca pomou kojeg ih je Parker sputao. S velikim je ponosom objasnio da samo on zna tajnu upravljanja kavezom. - Postoji posebna brava koja ga osigurava na vrhu i na dnu - rekao je. - ovjek treba znati kombinaciju ako je eli otkljuati. Nizak, zaobljen strop govorio joj je da je prostorija veoma stara. Gotiki je dizajn originalan, a ne zamisao modernog dekoratera o modernom interijeru. ula je slabaan zvuk vode kako kaplje ili zapljuskuje negdje u daljini. U odaji se nalazilo nekoliko radnih stolova. Na svakom je vidjela niz instrumenata i ureaja. Neke je prepoznala, kao sto su vaga, mikroskop i lee za paljenje. Drugi su joj bili nepoznati. - Dobro doli u laboratorij mojega djeda, gospoice Lodge. - Parker je iroko zamahnuo jednom rukom. - Njegova zbirka pribora i ureaja bila je izvrsna. Ali, prirodno, do trenutka kad sam ja stigao sve je to ve bilo prilino staro. Neke su stvari jo uvijek bile upotrebljive, ali sam bio toliko slobodan i mnoge instrumente zamijenio modernijim i naprednijim ureajima. Ruke su joj jo uvijek bile vezane, ali je Parker odvezao trake kojima joj je vezao glenjeve tijekom vonje koijom. U jednom trenutku za vrijeme putovanja, koje je podsjealo na nonu moru, pokuala se baciti iz koije, ali je shvatila da su vrata zakljuana. Dok je Parker davao upute dvojici nitkova na koijakom sjedalu, brzo je shvatila da nema smisla njima se obraati za pomo. Oito ih je Parker plaao. - Nismo daleko putovali - rekla je, naglaeno igno rirajuci njegovo hvalisanje laboratorijem. Zasigurno smo jo uvijek u Londonu. Gdje je ovo mjesto? Govorila je mirnim glasom, nastojei zvui ti kao da ima kontrolu nad situacijom. Bez obzira sto e se dogoditi, nee mu dopustiti da vidi uas koji ju je ispunjavao. Ovom luaku nee priutiti to zadovoljstvo. - Veoma pronicavo, gospoice Lodge. Da, doista, jo uvijek smo u Londonu. Ova se odaja
154

GIGA

nalazi u zabaenom dijelu grada, ispod ruevina drevne opatije. Veoma malo ljudi ivi u blizini, a oni koji ipak tu ive, uvjereni su da je mjesto opsjednuto duhovima. - Shvaam. - Osvrnula se naokolo, promatrajui mrane kutove prostorije. Nije bilo teko vjerovati da duhovi i fantomi vrebaju u ovoj odaji. Parker je spustio pistolj na stol i skinuo kaput. Ispod dobro krojenog kaputa nosio je snjeno bijelu koulju i elegantan plavi prsluk s bijelim uzorcima. - Moj je djed raspirivao lokalne legende o opatiji, a ja sam nastavio tu tradiciju - rekao je. Korisno je jer dri ljude podalje od ovog mjesta. - Zasto ste me doveli ovamo? - To je pomalo komplicirana pria, gospoice Lodge. - Pogledao je na sat. - Ali ima vremena za prianje. - Priao je jednoj od radnih povrina i dotaknuo veliki, zlokobni stroj koji se ondje nalazio. Milovao ga je onako kako bi netko drugi milovao ljubavnicu. U njegovim je oima blistalo bolesno oboavanje. - To je pria o sudbini. - Gluposti. Nitko tko ozbiljno prouava znanost ne govori o sudbini. - Ah, ali ja sam vie od onih koji ozbiljno prouavaju znanost, draga moja. Ja sam roen da budem njezin gospodar. - Vaa je baka u pravu. Doista ste ludi. Kratko se, posprdno nasmijao. - Ona to sigurno vjeruje. - Poinili ste umorstvo. - Umorstvo je bilo tek poetak, gospoice Lodge. - Polako je pomicao ruku, s ljubavlju dotiui dio stroja koji je sliio na dugu cijev puke. - Samo poetak. Jo uvijek moram mnogo toga napraviti. Uznemirivao ju je nain na koji je milovao stroj. Maknula je pogled s njegovih dugih, elegantnih prstiju. - Priajte mi o svojoj takozvanoj sudbini. - Po tom pitanju ne moe biti nikakve sumnje. Vie ne. - inilo se da je opinjen strojem. - St. Merryn i ja imamo nesto zajedniko. Niti jedan od nas ne moe izbjei ono sto mu je sueno. - Kako to mislite? Parker je iz depa izvadio malenu crvenu barunastu vreicu i odvezao vrpcu. - Obojica smo naslijedili ostavtinu umorstva i osujeene sudbine. Ali ovog e se puta situacija razvijati sasvim drukije nego proli put. Veoma je oprezno iz vreice izvadio veliki crveni dragulj i namjestio ga u udubinu sa strane neobinog stroja. - O emu govorite, za ime svijeta? - pitala je, oajniki ga nastojei navesti da govori. - Moj djed i St. Merrynov prastric bili su prijatelji prije nego su postali estoki protivnici. Na koncu se nadmetanje meu njima pretvorilo u ogorenu borbu. Vidite, George Lancaster nije mogao prihvatiti injenicu da je moj djed bio ravan Newtonu. Govorio mu je da je lud. Rugao mu se. - Osvetili ste se, zar ne? Ubili ste Arthurova prastrica. - Lancasterova je smrt bila nesretan sluaj, znate. Barem sam tada tako mislio. Nisam ga namjeravao ubiti, ne prije nego bude svjedokom uspjeha mojega projekta. elio sam da zna da nije bio u pravu kad se rugao mojem djedu i nazivao ga pomahnitalim alkemiarom. Ali starac me iznenadio one noi kad me zatekao kako pretraujem njegov laboratorij. - Traili ste burmuticu. - Da. Vidite, Jupiterov gromovnik treba sva tri dragulja. - Umetnuo je drugi tamni dragulj u napravu. - Nakon sto je George Lancaster umro, pomislio sam da sam moda pogreno protumaio ono sto mi je sueno, ali kad sam saznao da me St. Merryn trai, sve je postalo jasno. Odmah sam shvatio da je on, a ne starac, taj kojemu je sueno da bude svjedokom mojeg velikog uspjeha. To je savreno logino. - Kako to mislite?
155

GIGA

- George Lancaster i moj djed ivjeli su u drugom vremenu. Bili su ljudi ranije generacije. Pripadaju prolosti. Ali St. Merryn i ja smo ljudi modernoga doba. Posve je prikladno da grof, a njegov predak, bude svjedok mojega trijumfa. - Parker je potapao stroj. - Ba kao sto je pravilno da ja, a ne moj predak, razrijei posljednju zagonetku Jupiterova gromovnika. - Gdje ste otkrili tu navodnu sudbinu? - Sve je pisalo u dnevnicima mojega djeda. -Parker je umetnuo posljednji dragulj u stroj, zatvorio otvor i pogledao je. - No kao svaki dobar alkemiar, Treyford je esto pisao kodiranim jezikom koji nije lako odgonetnuti. Putem sam poinio nekoliko greaka. - Zasto mislite da niste poinili golemu greku time sto ste mene doveli ovamo? - Priznajem da su neki dijelovi djedovih zapisa bili posve nejasni. Ali sve se razjasnilo kad se grof od St. Merryna pobrinuo da se nai putovi ukrste. - Mislite, kad je odluio pronai ubojicu svoje;; prastrica? - Upravo tako. Kad sam shvatio da me trai, napokon sam shvatio da nam je doista sueno da budemo protivnici u ovoj generaciji, ba kao sto su Lancaster i moj djed bili prije mnogo godina. Sad je razumjela. - Veeras ste me doveli ovamo jer ste znali da e to biti najjednostavniji nain da St. Merryna namamite da doe kako biste ga vi zarobili. - Vi ste veoma pametna ena, gospoice Lodge. St. Merryn je dobro izabrao kad se obratio Agenciji Goodhew i Willis. Velika je nesrea za vas sto vas je uvukao u ovu stvar. Ali katkad je sudbina takva. Neduni esto moraju igrati vane uloge.

156

GIGA

37
Arthur je skoio iz koije prije nego se sasvim zaustavila u Rain Streetu, te pourio uza stube. - Nemoj spremati konje - preko ramena je doviknuo Jenksu. - Danas poslijepodne moramo obaviti jo jedan posjet. - Dobro, gospodine. Vrata su se otvorila prije nego je Arthur stigao do njih. Na njima je stajao Ned, a lice mu je bilo napeto od strepnje. - Znai da ste primili moju poruku, gospodine? - Da. - Arthur nestrpljivo ue u predvorje. - Jo uvijek sam se nalazio na Parkerovoj adresi kad me momak naao i rekao da je rije o neemu veoma hitnom. O emu se radi? Danas moram obaviti jo jedan posjet i ne elim gubiti vrijeme. Vidio je Sally koja je stajala u predvorju iza Neda. Izraz uasa na njezinu licu izazvao je stezanje njegova eluca. - Gdje je gospoica Lodge? - upita promuklim glasom. Sally mu je pruila zapeaeno pismo i poela plakati. - Zaprijetio je da e meni prerezati vrat ako on.i pokua pobjei ili pozvati pomo - kroz suze je rekla Sally. - I uinio bi to. Vidjela sam to u njegovim oima, gospodine. Nisu bile ljudske. - Istina je da moj djed nije uspio u pokuaju dl napravi Jupiterov gromovnik. - Parker se naslonio na radni stol, prekriivi ruke na prsima. - No greka je bila u njegovim instrumentima, a ne u uputama starog alkemiara. - Kako to mislite? - upita Elenora, nastojei zvuati istinski zainteresirano. Primaknula se blie radnom stolu, kao da je zaintrigirana neobinim strojem. Parker je silno elio priati o napravi i vlastitoj genijalnosti. Zauzeo je pozu predavaa. - Upute u starom lapidariju zahtijevaju uporabu hladne vatre kako bi se izvukla energija skrivena u srcima triju dragulja - govorio je Parker. - To je bio veliki kamen spoticanja. Moj je djed u svoj dnevnik zapisao da je pokuavao na niz razliitih naina grijati dragulje, ali nita nije djelovalo. Niti je mogao dokuiti sto zapravo znai hladna vatra. Kad je poginuo u onoj eksploziji, provodio je istraivanja o stvaranju odgovarajue snanog izvora topline. Elenora se zaustavila s druge strane stola, pretvarajui se da prouava napravu. - Vi vjerujete da ste nali rjeenje? - Da. - Parkerovo je lice zablistalo. - Nakon sto sam proitao djedove dnevnike i razmotrio upute u lapidariju sa stanovita moderne znanosti, napokon sam shvatio sto bi se moglo iskoristiti za stvaranje hladne vatre potrebne draguljima. - Sto je to bilo? Parker je milovao napravu. - Zaboga, pa stroj za elektricitet, naravno. Arthur je ignorirao uzrujanog batlera koji ga je pokuao najaviti i ustrim koracima uao u radnu sobu. - Parker je oteo Elenoru - rekao je. - Ne. - Lady Wilmington je brzo ustala sa stolice iza pisaeg stola. - Ne, to ne moe biti mogue. - Pobjegao je iz onog privatnog sanatorija kamo ste ga poslali. - Dragi Boe. - Lady Wilmington se ponovno spustila na stolicu, zaprepatena. - Nitko mi nije poslao vijest da je pobjegao. Dajem vam rije. - Vjerujem vam. Nema sumnje da vam jo nisu javili jer se nadaju da e nai Parkera prije nego saznate da je pobjegao. Na kraju krajeva, vi ste veoma imuna klijentica. Vlasnici sanatorija ne bi eljeli da se obratite nekome drugome. - Ovo je katastrofa. Arthur je u tri koraka preao prostoriju i zaustavio se s druge strane malenog pisaeg stola. - Parker je ostavio poruku u kojoj trai da veeras u pono sam poem na jednu adresu u zloglasnom dijelu grada. Ondje bi me trebala doekati dva mukarca koji e me odvesti
157

GIGA

na tajno mjesto. Mogu pretpostaviti da e me najprije vezati, staviti mi povez na oi i razoruati me prije nego me odvedu do vaeg unuka. U takvom stanju ne bih mogao pomoi Elenori. - Tako mi je ao. Tako silno ao. - inilo se da je lady Wilmington omamljena od oaja. - Ne znam sto bih rekla ili uinila. Nikad nisam eljela da se tako nesto dogodi. Mislila sam da inim ono sto je za sve najbolje. Arthur se nagnuo naprijed i rairio dlanove na elegantnom pisaem stolu. - Gdje je Parkerov laboratorij? Pitanje je oito zbunilo lady Wilmington. - Kako, molim? - Danas sam bio u njegovom stanu i temeljito ga pretraio. Knjige i namjetaj samo su kulise postavljene s namjerom da se stekne dojam da ondje stanuje otmjeni dentlmen. - Kako to mislite? - Proveo sam veliki dio svoje mladosti u prastri-evoj kui - ree Arthur. - Znam sto mogu oekivati kad je rije o namjetaju i drugim detaljima u domu ovjeka koji je opsjednut strau za znanost. Nita od toga nisam naao u Parker ovu stanu. - Ne razumijem. - Ondje se trebao nalaziti laboratorij pretrpan instrumentima, ureajima, epruvetama. Trebao sam nai knjige o optici i matematici, a ne poeziju i modu. Ni Treyfordovi dnevnici nisu ondje. - Da, naravno, shvaam. Juer sam bila previe uzrujana da bih uope razmiljala o takvim stvarima. - Parker moda jest lud, ali opsjednut je svojim planovima za konstruiranje Jupiterova gromovnika. Sigurno negdje u Londonu ima tajni laboratorij. To e biti mjesto gdje se osjea sigurnim. Mjesto gdje moe cijelu no slobodno raditi bez privlaenja iije pozornosti. Onamo je odveo Elenoru. - Stari Treyfordov laboratorij. - Lady Wilmington protrlja elo. - Nema sumnje da je Parker u dnevnicima proitao gdje se nalazi. Fascinirala bi ga pomisao o obavljanju istraivanja ondje gdje je njegov djed neko izvodio svoje eksperimente. - Sto znate o tome? - Treyford ga je izgradio nakon sto je prekinuo vezu s vaim prastricem i Glentworthom. Njih dvojica nisu znala za to mjesto, a vjerojatno bi im bilo svejedno ak i da jesu. No Treyford me u nekoliko prigoda vodio onamo - eznutljivo e lady Wilmington. - elio je podijeliti svoja istraivanja s nekim tko e cijeniti njegovu genijalnost, vidite, ali tada vie nije razgovarao s Lancasterom ili Glentworthom. - Zato vas je vodio u svoj laboratorij kako biste bili svjedokom rezultata njegovih pokusa? - Da. To je mjesto bila naa tajna. Samo smo ondje mogli biti sami zajedno, bez bojazni da e nas netko otkriti. Svjetlost fenjera sto se pribliavao prvi je opazio nii od dvojice mukaraca koji su ekali u uliici. -No, dakle, tko bi rekao? Ipak je doao, ba kako je rekao gospodin Stone. - Razbojnik se odmakne od zida i podigne svoj pistolj. - ovjek bi oekivao da e biti pametniji, a ne riskirati glavu radi neke enske. Lik u eiru i ogrtau pojavio se na ulazu u uliicu. Njegovi su se obrisi jasno ocrtavali na svjetlosti fenjera. - Doista je prava budala. - Drugi je mukarac u jednoj ruci drao nos, a drugom je s tla podigao konopac kojim je kanio vezati njihovog zarobljenika. - Ali to je njegov problem, a ne na. Mi ga samo moramo odvesti do stare opatije i ostaviti ga u kavezu sto ga je gospodin Stone opisao. Oprezno su se zaputili prema svojem plijenu, ali ovjek u ogrtau i eiru nije napravio nikakav sumnjiv pokret. Jednostavno je ondje stajao, ekajui. - Ostanite gdje jeste, vae gospodstvo - ree nii ovjek, drei pistolj tako da ga njihova rtva moe jasno vidjeti. - Da niste pomaknuli ni mali prst. Moj e prijatelj glumiti vaeg
158

GIGA

lakaja i pobrinuti se da budete propisno ureeni za posjet gospodinu Stoneu. Lik u ogrtau nita nije rekao. - Niste raspoloeni za brbljanje, je li? - Vii se ovjek pomaknuo naprijed, s konopcem u ruci. - Ne mogu rei da vam zamjeram. Sada ba ne bih elio biti na vaemu mjestu, to je sigurno. Gospodin Stone je uistinu udna ptica. - Ali je velikoduan kad je rije o naoj plai, pa se trudimo zanemariti njegove udne postupke -govorio je nii mukarac. - Obavimo to. Stavite ruke iza lea kako bi vas moj prijatelj mogao vezati. Nemamo cijelu no na raspolaganju, znate. - Ne - ree Jenks, skinuvi eir. - Nemamo cijelu no. Ned i Hitchins hitro su izili iz sjenki ulaza iza dvojice razbojnika. Na zvuk koraka iza njih, par se poeo okretati. Ali Ned i Hitchins su ve stigli do njih. Zabili su cijevi svojih pistolja u lea dvojice nitkova. - Bacite oruje, inae ste obojica mrtvi - ree Hitchins. Razbojnici su se ukoili. Pistolj je pao na tlo. Zatim i no. - ekajte malo. Moj prijatelj i ja angairani smo da njegovo gospodstvo odvedemo naem poslodavcu -malodusno e nii ovjek. - Reeno nam je da je sve dogovoreno i da se njegovo gospodstvo sloilo s planom. Ovdje nema nikakvog zloina. - To je stvar miljenja - ree Hitchins. Vii od dvojice razbojnika s nelagodom je kiljio u njega. - Jeste li vi St. Merryn? - Ne. St. Merryn je odluio drugim putem poi na sastanak s vaim poslodavcem.

159

GIGA

38
Parker je izvukao zlatan sat iz depa i ponovno pogledao vrijeme. - Jo pola sata do trenutka kad e mi moji ljudi ostaviti St. Merryna, uredno vezanog i bespomonog, u eljeznom kavezu u kapelici iznad ove prostorije. - elite li rei da vai ljudi znaju za ovaj laboratorij? - zapanjeno upita Elenora. - Kakvim me smatrate? - prezirno ju je pogledao. - Zar mislite da bih dvojici lopova otkrio tako veliku tajnu? Dobili su upute da veu St. Merryna, ostave ga zakljuanog u kavezu u stranjem dijelu kapelice i zatim odu. Osim mene, nitko ne zna za ovo mjesto. - Ja znam - naglasila je. Lagano je sagnuo glavu, podrugljivo se naklonivi. - Smatram se ispravljenim. - Pogledao je u zaobljeni strop. - A uskoro e, nakon sto se kavez spusti kroz skrivena vrataca u podu kapelice, St. Merryn takoer znati. Vjerujem da ete oboje biti itekako svjesni velike asti koju sam vam ukazao. - asti da nam je doputeno vidjeti tajni laboratorij drugog Newtona Engleske? - Zvuite tako cinino, gospoice Lodge. Doista, to me vrijea. - Tiho se nasmijao i ispruio ruku kako bi dohvatio ruicu Jupiterova gromovnika. - No, promijenit ete pjesmu kad vidite sto ova naprava moe uiniti. Poeo je veoma brzo okretati ruicu. Elenora je s nelagodom promatrala. - Sto radite? - Stvaram jake zalihe elektriciteta. Kad ga bude dovoljno, upotrijebit u ga za aktiviranje stroja. Prouavala je ureaj sa sve veom tjeskobom, sada doista pozorno promatrajui. - Kako to djeluje? - Nakon sto se osigura potrebna koliina elektriciteta, mogu ga osloboditi okretanjem one ruke na vrhu stroja. - Pokazao je ruku. - Tako se takoer iskljuuje gromovnik. Kad iskre elektriciteta dou u kontakt s tri dragulja u komorici, oslobaa se energija pohranjena u njima, ba kako je stari alkemiar predvidio. Pojavljuje se veoma uzak snop grimizne svjetlosti. Jednom sam ga testirao, ba prije nego me baka dala odvesti. Savreno je radio. - Sto moe napraviti taj snop svjetlosti? - Nesto doista udesno, gospoice Lodge - uzvikne Parker. - Unitava sve sto mu se nae na putu. Mislila je da ne postoji jai strah od onog sto ga je ve osjeala. Ali kad je vidjela ludilo u Parkerovim oima, ledena strava u dubini njezine utrobe postala je tisuu puta snanija. Tada je znala da Parker, bez obzira sto jo kani uiniti s Jupiterovim gromovnikom, najprije stroj kani upotrijebiti na Arthuru i njoj. * * * Arthur je mislio da e tmina biti najgori dio pothvata, ali na koncu mu je najvie smetao smrad. Vonj sto se irio iz zatvorenog rijenog korita bio je tako odvratan da je bio prisiljen pokriti nos i usta kako bi ga lake podnio. Ali barem nije morao hodati uskim obalama izgubljene rijeke, carstvom takora, mislio je, ponovno uranjajui motku u crnu vodu. Naao je malen, plitak amac i motku kraj tajnoga gata ispod starog skladita. - Treyford je drao rezervne amce i motke na ulazu u laboratorij i ovdje u skladitu - lady Wilmington je objasnila dok ga je vodila u mraan podrum naputene zgrade i pokazivala mu tajno podzemno pristanite. -Rekao mi je da tako moe ulaziti ili izlaziti iz laboratorija kroz opatiju ili ovuda, ovisno o svojim eljama ili ako se ukae potreba za bijegom zbog nekog problema s pokusima. ini se da je Parker zadrao taj obiaj.
160

GIGA

Tamna se voda polako kretala, pa je bilo relativno lako motkom gurati maleni amac uzvodno. Svjetlost fenjera sto ga je postavio na pramac plovila razotkrivala je bizarne prizore. Nekoliko je puta morao brzo unuti nakon nekog zavoja, kako ne bi udario u drevni mosti. Osim niskih mostia, bilo je i drugih opasnosti. Na nekim su mjestima u rijeku pali veliki komadi kamena ili prastare drvene grae. Nesto od toga strilo je iznad povrine vode, doimajui se poput davno izgubljenih spomenika mrtve civilizacije. Drugi su ostaci bili potopljeni, pa ih je opaao tek nakon sto bi maleni amac udario o njih. Svaki je srueni kamen pomno prouavao dok je kraj njega prolazio, traei klasine kipove i neobian reljef u mramoru za koje mu je lady Wilmington rekla da ih rabi kao putokaze. - Kad sam ih ja posljednji put vidjela, ve su preivjeli mnoga stoljea - rekla je. - Sigurna sam da su jo uvijek ondje. Parker je ponovno pogledao na svoj zlatni sat, doimajui se zadovoljnim, ak nestrpljivim. Trideset minuta iza ponoi. Moji su ljudi ve zasigurno zakljuali St. Merryna u kavez i otili. Elenora pogleda prema stropu. - Nisam ula nikakve zvukove iz prostorija iznad ove odaje. - Kameni su podovi veoma debeli. Ne prenose nikakve zvukove. To je jedna od velikih prednosti ovog laboratorija. Mogu obavljati pokuse koji stvaraju veliku buku i mnogo svjetlosti, ali nitko, ak ni da stoji tono iznad mene, ne bi imao pojma sto se ovdje dolje dogaa. - Zasto mislite da vai ljudi nee ekati da vide sto e se dogoditi? - pitala je. - Ha. Boje se stare opatije kao i svi ostali u ovom kraju. Ali ak i kad bi njihova znatielja prevladala, vidjeli bi samo kako kavez nestaje u kamenom zidu iza oltara. Nakon sto se tajna ploa zatvori, nemogue je nai otvor. Ne bi vidjeli da se kavez sputa u ovu odaju. Ispruio je ruku i okrenuo veliki eljezni kota na kamenom zidu. Dio stropa kliznuo je u stranu, te se ukazalo mrano okno iznad njih. Elenora je ula kripanje i zveket tekog lanca. Prepoznala je zvuk sto ga je ula ranije, kad ju je Parker doveo ovamo. Srce joj je lupalo. Jedina prilika da zgrabi ipku sa stola ukazat e joj se kad Parker bude zaokupljen izvlaenjem Arthura iz kaveza. kripanje lanca postalo je glasnije. Elenora je vidjela kako se iz tmine pojavljuje donji rub kaveza. Na vidiku su se pojavili vrhovi blistavo uglancanih izama. Parker je bio opinjen prizorom. Dobro doao u laboratorij drugog Newtona Engleske, St. Merryne - rekao je, ne skidajui pogleda s izama. U rijeima je odzvanjalo likovanje i uzbuenje. Elenora je koraknula blie radnoj povrini. Ispruila je vezane ruke i dohvatila teku eljeznu ipku. Postojat e samo jedna ansa, pomislila je. - Elenora, sagni se. - Arthurova otra zapovijed odzvanjala je odajom. Refleksno je posluala i unula, jo uvijek steui eljeznu ipku. - St. Merryne. - Parker se naglo okrenuo od praznih izama u kavezu i podigao pistolj. - Ne! - vrisne Elenora. Uslijedila su dva praska, odjekujui laboratorijem. Zrakom se irio otar smrad baruta. Vidjela je da oba mukarca jo uvijek stoje. Pistolji su opalili, ali su bili previe daleko jedan od drugoga da bi precizno gaali. Oba su pistolja sad bila beskorisna, sve dok ih ne napune, ali Arthur je iz depa brzo izvukao drugi pistolj. Hitro je krenuo naprijed, netremice promatrajui Parkera. - Elenora. - Arthurov je glas odjekivao prostorom. - Jesi li dobro? - Da. A ti? - Nisam ozlijeen. - Drao je pistolj uperen u Parkera. - Gade - hrapavim e glasom Parker. Gledao je Arthura oima u kojima se ario bijes. Primaknuo se blie radnom stolu. - Ima jo jedan pistolj! - vikne Elenora. - Nalazi se na stolu iza njega. - Vidim ga. - Arthur korakne naprijed i zgrabi oruje.
161

GIGA

- Budalo. - Parker je zurio u njega sa suprotnoga kraja radnog stola. - Ne zna s kim ima posla. Bez upozorenja, bacio se prema neobinoj napravi i objema rukama okrenuo okruglu ruku na vrhu. Arthur oprezno podigne pistolj. - Ne mii se. - Pazi - upozori ga Elenora. - Tvrdi da stroj radi. - Sumnjam. Unato tome - Arthur mu je pistoljem pokazao neka se udalji od stroja. - Makni se, Parkere. - Prekasno, St. Merryne. - Parkerov pomahnitali smijeh odjekivao je izmeu kamenih zidova. -Prekasno. Sad e spoznati istinu o mojoj genijalnosti. Iz ureaja se zaulo neobino pucketanje. Elenora je vidjela kako elektricitet stvara luk u zraku oko naprave. Iz duge je cijevi izlazio tanak snop kao rubin crvene vatre. Parker je cijev ureaja polako okretao prema Arthuru. Arthur se bacio na pod. Zraka crvene svjetlosti presjekla je zrak na mjestu gdje je sekundu ranije stajao. Udarila je u kameni zid iza njega, divlje sikui i iskrei se. Ispruen na podu, Arthur je podigao pistolj i pucao. Ali nije imao vremena pravilno gaati. Zrno je udarilo u radni stol. Parker je ve okretao cijev ureaja prema dolje, u smjeru svoje mete. Paklena se zraka primicala Arthuru, pougljenivi sve na svojem uskom putu. Elenora je pokuala beumno prii Parkeru iza lea. Ne smije ga upozoriti prije nego bude dovoljno blizu za udarac, govorila je sebi. - Zar si doista mislio da me moe pobijediti? -Parker je vikao Arthuru. Objema je rukama okretao cijev Jupiterova gromovnika kako bi slijedila Arthurovo tijelo koje se kotrljalo po podu. Teki se stroj teko pokretao, te je bilo oito da Parker mora uloiti znatan napor da bi neprestano prilagoavao smjer. Jo samo metar ili dva, pomisli Elenora. vre je stegnula eljeznu ipku sto ju je uzela s radnog stola i podigla je. - Ti si luak, a ne genije! - vikao je Arthur. - Ba kao i tvoj djed. - Priznat e moju genijalnost kad posljednji put udahne, St. Merryne - ustvrdio je Parker. Elenora se pribliila za jo jedan korak i svom snagom zamahnula ipkom, gaajui ga u glavu. Ali Parker je u posljednjem trenutku osjetio njezinu blizinu. Brzo se okrenuo u stranu ba kad je ona spustila ipku koja mu je trebala zadati smrtonosan udarac. ipka je udarila u teki stol i takvom se silinom odbila da joj je ispala iz ruku. Promaila je cilj, ali je Parker morao maknuti ruke s ubojitog stroja. Bijesno je odgurnuo Elenoru u stranu. Pala je na pod, udarivi se o tvrdi kamen. Zatvorila je oi od bola. Zvuk uurbanih pokreta natjerao ju je da podigne kapke. Otvorila je oi ba na vrijeme da vidi kako se Arthur baca na Parkera. Dva su mukarca zajedno pala, silovito tresnuvi o pod. Divlje su se borili, te je u jednom trenutku Arthur bio odozgo, a u drugom Parker. Bez ikoga da njime upravlja, Jupiterov gromovnik je sad mirovao, ali je smrtonosna zraka i dalje izlazila iz cijevi. Dva su se mukarca borila tako divljaki da je Elenora samo zapanjeno gledala. Nita nije mogla uiniti. Parker se odjednom otkotrljao u stranu i skoio na noge. Podigao je eljeznu ipku sto ju je Elenora pokuala iskoristiti protiv njega i zamahnuo prema Arthurovoj glavi. Elenora je vrisnula upozorenje. Arthur se bacio u stranu dok se ipka sputala prema njemu. Za malo je promaila njegovu glavu. Ispruio je ruku, uhvatio Parkera za gleanj i snano povukao.
162

GIGA

Parker je bijesno viknuo i zateturao u nastojanju da oslobodi nogu i uspostavi ravnoteu. Ponovno je podigao ipku, pripremajui se za jo jedan snaan udarac. Jo uvijek napola leei na podu, Arthur je odjednom pustio njegovu nogu. Izgubivi ravnoteu, Parker je zamahnuo rukom i zateturao unatrag. - Ne! - vrisne Elenora. No bilo je prekasno. Uasnuto je gledala, pokrivi rukama usta, kako oajniki pokuaj da uspostavi ravnoteu Parkera nosi ravno na put smrtonosne zrake svjetlosti. Jednom je vrisnuo kad je zraka probila njegova prsa blizu srca. Uasan se vrisak odbijao od zidova. Sve je zavrilo uasavajue naglo. Parker se skljokao poput razbijene igrake na navijanje. Zraka je nastavila unitavati kamen tono iza mjesta na kojem je do maloas stajao. Elenora se okrenula, nesposobna promatrati straan prizor. eludac joj se okretao. Bojala se da e povratiti. - Elenora. - Arthur je ve bio na nogama i hitro joj se pribliavao. - Jesi li ozlijeena? - Ne. - S mukom je progutala slinu. - Je li on - ? Mora biti. - Nije se usudila okrenuti. Arthur je koraknuo oko nje, pazei da se ne nae na putu zrake svjetlosti, i kleknuo kako bi pogledao tijelo. Brzo je ustao. - Da - ree. - Sigurno je mrtav. Sad moramo nai nain da iskljuimo taj stroj. - Ruka na vrhu, mislim. Prekinula ju je neobina, priguena tutnjava. Najprije je pomislila da se eljezni kavez ponovno mie. Potom je uasnuto shvatila da zvuk dopire od Jupiterova gromovnika. Tutnjava je postala glasnija. - Nesto nije u redu - ree Arthur. - Okreni ruku. Arthur je potrao do radnog stola i pokuao okrenuti ruku. Odmah je povukao prste. - Prokletstvo. Ovo je uareno. Priguena se tutnjava postupno mijenjala u prodorno cviljenje sto se razlikovalo od svega sto je Elenora ikad ula. Crvena zraka vie nije bila onako ravnomjerna. Poela je pulsirati na neobian nain. - Idemo odavde. - Arthur joj se brzo pribliavao. - Ne moemo upotrijebiti kavez - upozorila je. -Parker je rekao da se ne moe pokrenuti ukoliko ne zna tajnu kombinaciju za otkljuavanje. - Ne idemo kavezom. Idemo izgubljenom rijekom. Stigao je do nje, uhvatio je za rame i poveo prema kripti iza laboratorija. Nije razumjela o emu govori, ali se nije prepirala. Na radnom je stolu stroj poeo dobivati zagasitocr-venu boju, kao da ga usijavaju plamenovi neke monstruozne talionice. Neobian, prodoran zvuk postajao je sve glasniji. Sigurno nije potrebna genijalnost Newtonova kalibra da bi se zakljuilo da e ta stvar uskoro eksplodirati, pomislila je. Pobjegla je s Arthurom u kriptu. Neugodan ju je vonj zapahnuo svom silinom. Arthur je upalio fenjer. Uli su u maleni amac plitkoga dna. - Sad vidim zasto si doao sam - rekla je, paljivo balansirajui. - Ovaj amac moe primiti samo dvoje ljudi - ree Arthur. Zgrabio je motku i njome odgurnuo amac od kamenog pristanita. - Pomislio sam da e mi zatrebati kako bih te odveo odavde. - Ovo je rijeka - zapanjeno je apnula. - Tee ispod sredita grada. - Dri glavu dolje - ree joj Arthur. - Ima mostia i drugih prepreka. Nekoliko minuta kasnije zauo se prigueni zvuk eksplozije, odjekujui kroz drevni tunel. Elenora je osjetila kako je maleni amac zadrhtao, ali je nastavio ploviti noen strujom.
163

GIGA

Uslijedilo je uasno struganje, tutnjava i lomljava kamenja o kamenje. inilo se da traje cijelu vjenost. Nakon nekog vremena zavladala je zlokobna tiina. - Dragi Boe - apne Elenora. - Zvui kao da je uniten cijeli laboratorij. -Da. Pogledala je natrag u mrak. - Misli li da je Parker doista mogao postati drugi Newton Engleske? - Kao sto je moj prastric obiavao rei, postojao je samo jedan Newton.

39
Dva dana kasnije Elenora se u knjinici sastala s Margaret i Bennettom. Danas poslijepodne osjea se mnogo bolje, pomislila je. Sok proteklih dogaaja brzo je prolazio. Zadovoljno je primijetila da se ponovno osjea snanom, a ivci su joj ponovno posve smireni. Vrijeme je da krene naprijed, u svoj novi ivot. Veoma je rijetko viala Arthura nakon sto su izili iz podzemlja. Prethodni je dan provela razmiljajui o snanoj eksploziji. Za divno udo, na povrini nije bilo vidljivih dokaza o katastrofi. Naputena se opatija doimala posve netaknutom. Radei prema Arthurovim uputama, radnici su uspjeli nai ulaz u tajnu odaju u kojoj se nalazio eljezni kavez. Ali su otkrili da su kr i polomljeno kamenje zatrpali okno. Arthur i Bennett su se malenim amcima vratili uzvodno skrivenom rijekom kako bi vidjeli moe li se jo uvijek ui u kriptu. Meutim, ondje su takoer naili na neprobojni zid sruenoga kamenja. Unitenje skrivene odaje bilo je potpuno. Jedino sto su ona i Arthur zajedno uinili bio je posjet lady Wilmington. Arthur je nastojao sto blae objasniti da bi bilo iznimno skupo i vjerojatno uzaludno pokuati pronai Parkerovo tijelo. - Neka laboratorij bude njegov grob - rekla je lady Wilmington oiju punih suza. Danas je Arthur ponovno iziao veoma rano, rekavi da namjerava razgovarati s nekoliko ljudi kojima duguje objanjenje dogaaja, ukljuujui gospou Glentworth i Rolanda Burnleyja. im je iziao, Elenora je poslala poruku Bennettu, zamolivi ga da je posjeti im bude mogao. Stigao je za manje od sat vremena, ali se nije doimao nimalo oduevljenim po pitanju usluge za koju ga je zamolila. - Jeste li sasvim sigurni da elite da to uinim, gospoice Lodge? - ozbiljno je pitao. - Da - ree Elenora. Mora to provesti u djelo, pomislila je. Ne smije odustati. - Moje prijateljice i ja bit emo vam beskrajno zahvalne, gospodine, ako poloite okladu za nas. Margaret se lagano namrtila od neodobravanja. -Ne mogu rei da mi se svia taj tvoj plan, Elenora. Doista mislim da bi najprije trebala s Arthurom raspraviti o situaciji. - Ne mogu to uiniti. Veoma ga dobro poznajem. Bit e zabrinut za moj dobar glas. Ako sazna za moj plan, vjerojatno e ga odluno zabraniti. Margaret se ukoila. - Arthur bi mogao okriviti Bennetta ako se okladi za tebe i tvoje prijateljice. Elenora se namrti. Nije se sjetila te mogunosti. -Ne bih eljela stvoriti nesuglasice izmeu vas i St. Merryna, gospodine, budui da ete uskoro postati lan obitelji. - Ne optereujte se tim pitanjem, gospoice Lodge - galantno e Bennett. - Ne bojim se St. Merrynove ljutnje. Rije je o tome da ste moda pogreno procijenili njegove osjeaje prema vama. - Bennett ima pravo - brzo e Margaret. - Veoma si draga Arthuru, Elenora. Uvjerena sam u to. Jasno mi je da ti moda nije pokazao svoje osjeaje, ali to je zato sto nije naviknut na razotkrivanje svojih emocija.
164

GIGA

- Nimalo ne sumnjam da sam mu prilino draga - ree Elenora, paljivo birajui rijei. - Ali na je odnos, otvoreno govorei, odnos poslodavca i posloprimca, a ne zarunika. - Vaa je veza moda zapoela na taj nain, ali osjeam da se promijenila - uporno e Margaret. Sigurno je da se promijenila, pomisli Elenora, ali nije kanila pojedinosti povjeriti ni Margaret ni bilo komu drugomu. - Priroda moje osobne veze s Arthurom nije se promijenila ni na koji znaajan nain oprezno ree. - Nisam ba sigurna u to. - Margaret se poela doimati tvrdoglavom. - Ne bih se iznenadila kad bi Arthur razmiljao o prosidbi. Elenora je morala primijeniti golemu samokontrolu kako ne bi briznula u pla. Nekako je uspjela zadrati smirenost u glasu. - Ne elim da se Arthur osjea obveznim zaprositi me samo zbog nedavnih zbivanja. Je li to posve jasno? Margaret i Bennett razmijene poglede. - Razumijem - ree Margaret - ali - Bilo bi krajnje nepoteno kad bi ga se navelo na osjeaj da ga ast obvezuje na prosidbu mirno e Elenora. - Znate kakav je kad je rije o njegovu osjeaju odgovornosti. Margaret je razmijenila jo jedan pogled s Bennettom, a on je iskrivio lice u grimasu. - Svi znaju da Arthurov osjeaj dunosti katkad zna biti pretjeran - prizna Margaret. - Upravo tako - ree Elenora. - Moda imate pravo kad je rije o St. Merrynovu stavu prema odgovornostima, gospoice Lodge - ree Bennett. - Ali u ovom sluaju, bojim se da postoje dobri razlozi iz kojih e smatrati da je prosidba jedini astan potez sto ga moe uiniti. Elenora podigne bradu. Nastojala je drati ruke oputenima. - Neu to dopustiti. Bennett uzdahne. - Bez uvrede, ali nakon sto ste glumili St. Merrynovu zarunicu i mnogi su smatrali da ste s njim u prisnim odnosima, vie se neete moi pojaviti u uglednim krugovima ako se vas dvoje ne vjenate. - Bennett ima pravo - uvjeravala ju je Margaret. - Moja budunost u drutvu nije problem - ree Elenora. - To ne postoji. Od poetka svega ovoga to je bilo posve jasno. Zapravo, Arthur i ja smo temeljito raspravili o tome prije nego smo sklopili nagodbu. - Ali, Elenora, umalo si izgubila glavu zbog te nagodbe - ree Margaret. - Arthur nije imao namjeru dovoditi te u opasnost. - Naravno da nije. - Elenora ispravi ramena. - Bojim se da e se upravo zbog injenice da sam bila u opasnosti Arthur smatrati obveznim zanemariti prvobitne uvjete nae nagodbe i ponuditi mi brak. Neu dopustiti da mu bude nametnut tako smijean osjeaj obveze. - Razumijem vae rezoniranje, gospoice Lodge -blago e Bennett. - Unato tomu, ne mislite li da bi bilo najbolje da najprije s njim razgovarate o svojem planu? - Ne - odluno e Elenora. - Mogu li se pouzdati u vas da ete to obaviti za mene, gospodine? Bennett ponovno uzdahne. - Uinit u sve sto mogu kako bih vam pomogao, gospoice Lodge. U etiri sata poslije podne Arthur je siao stubama ispred svojega kluba, proao kraj dugog niza koija i zaustavio se pred vratima otmjene smee ekipae. - Primio sam tvoju poruku, Fleming - ree kroz otvoren prozor. - O emu je, dovraga, ovdje rije? -Zatim je opazio da Margaret sjedi kraj Bennetta. -Jeste li vas dvoje krenuli u park? - Ne - ree Margaret. Na licu joj se vidio mrano odluan izraz. - Doli smo ovamo kako bismo s tobom razgovarali o veoma vanoj stvari. - Sasvim tono. - Bennett otvori vrata koije. - Hoe li nam se pridruiti? Nesto zasigurno nije u redu, rezignirano pomisli Arthur. Imao je planove za to poslijepodne;
165

GIGA

planove koji ukljuuju Elenoru. No Bennett i Margaret oito su veoma uzrujani. Najbolje da odmah sazna sto nije u redu. Iz iskustva je znao da je probleme obino najlake rijeiti dok su u najranijim fazama. Pomirivi se s odgaanjem planova, popeo se u koiju i sjeo na prazno sjedalo. - Vrlo dobro, u emu je problem? - Rije je o Elenori - odmah e Margaret. - Pakira se dok mi ovdje razgovaramo. Bojim se da namjerava otii prije nego se ti danas vrati kui. Arthur je u svojoj nutrini osjetio hladnou. Elenora odlazi? Odjednom mu se pred oima pojavila tmurna vizija velike kue u Rain Streetu bez njezine nazonosti. Sve e se mrane sjenke, koje su nekom arolijom nestale tijekom posljednjih dana, vratiti im ona ode. - Elenora i ja imamo poslovnu nagodbu - rekao je, nadajui se da mu je glas miran i pod kontrolom. -Nee otii prije nego se rijee neke stvari. - Spomenula je da se njezina plaa i nekakav bonus mogu rijeiti preko ovjeka za poslove ree Margaret. Prokletstvo, pomislio je, osjetivi jo jau hladnou. Elenora ne eli samo okonati poslovnu nagodbu, eli pobjei od njega. Elenora je u krinju stavila posljednju haljinu i cipelice, te polako spustila poklopac. Osjeala se kao da zatvara pokrov lijesa. Muan osjeaj gubitka koji ju je cijelo poslijepodne proganjao postao je izraeniji. Mora otii prije nego se prepusti provali suza, pomislila je. ula je prigueni zvuk koije koja se zaustavila na ulici. Stigao je fijaker sto ga je Ned pozvao prema njezinim uputama. ula je zvuk otvaranja ulaznih vrata. Veoma su se brzo opet zatvorila. Zacijelo je Ned iziao kako bi koijaa obavijestio da e ona sii za nekoliko minuta. Polako se okrenula na peti kako bi jo jednom pogledala svoju spavau sobu, govorei sebi da ne eli zaboraviti nita od svojih stvari. No njezin se pogled zaustavio na uredno namjetenom krevetu. Sve o emu je mogla razmiljati bila je no strasti s Arthurom. Znala je da e te uspomene nositi u srcu sve do svoje smrti. Bila je neodreeno svjesna mukih koraka u hodniku ispred spavae sobe. To je zacijelo Ned koji je doao po njezinu krinju kako bi je odnio u fijaker, zakljuila je. Oi su joj se ovlaile. Dograbila je rupi. Ne smije plakati. Barem jo ne. Kad bi je vidjeli kako odlazi uplakana, Neda, Sally i ostalu poslugu obuzela bi panika. Zaulo se kucanje na vratima. - Ui - doviknula je, mahnito obrisavi prve suze. Vrata su se otvorila. Spustila je rupi s oiju i okrenula se prema vratima. - Ide nekamo? - tiho upita Arthur. inilo joj se da se ne moe maknuti. Doimao se krupnim na vratima, a lice mu je bilo mrano i nepopustljivo, dok su mu oi opasno blistale. Usta su joj se osuila. - Sto radi ovdje? - apnula je. - ivim ovdje, sjea se? Porumenjela je. - Rano si stigao kui. - Bio sam primoran promijeniti svoj dananji plan sastanaka kad sam primio vijest da ti namjerava pobjei. Uzdahnula je. - Margaret i Bennett su ti rekli? - Obavijestili su me da pakira svoje stvari i priprema se otii bez ikakva upozorenja. Prekriio je ruke. - A ja sam mislio da moramo raspraviti o nekim pitanjima. - Osjeala sam da bi bilo najbolje kad bismo poslovne stvari rijeili preko tvojeg ovjeka zaduenog za te stvari - blago je rekla. - Moj je ovjek veoma kompetentan u veini sluajeva, ali sumnjam da ima mnogo iskustva u prosidbi.
166

GIGA

Usta su joj se otvorila. Ponovno ih je zatvorila, uloivi veliki napor. - O, Boe. - Vie nije mogla obuzdavati suze. Mahnito je brisala oi. - O, Boe, bojala sam se toga. - Oito je da nesto inim veoma pogreno kad je rije o mojim osobnim stvarima - umornim tonom e Arthur. - ini se da sve moje zarunice ele pobjei od mene. - Kako, molim? - Spustila je rupi i bijesno zurila u njega. - Kako se usuuje rei da bjeim od tebe? Ja nisam prestraeni mai poput Juliane, i ti to dobro zna. - Itekako sam svjestan injenice da ti nisi Juliana. - Polako je uao u sobu i zatvorio vrata za sobom. Pogledao je zatvorenu krinju. - Ali doista se ini da namjerava pobjei od mene. Smrcnula je, stisnula rupi u jednoj ruci i prekriila ruke na prsima. - Zna da je ovo posve drukija situacija. - udno je, ali iz moje perspektive uope se ne doima toliko drukijom. - O, za Boga miloga, to je krajnje smijena tvrdnja. - Je li? - Zaustavio se malo ispred nje. - Jednom si mi rekla da bih bio veoma dobar mu. Jesi li to ozbiljno mislila? - Jasno da jesam. - Ispruila je ruku i mahala zguvanim rupiem. - Ali nekoj drugoj eni, nekoj koju e iskreno voljeti. - Ti si ena koju volim. Hoe li se udati za mene? inilo se da je iz sobe nestao sav kisik. Vrijeme je stalo, kao i cijeli svijet. - Voli me? - ponovila je. - Arthure, misli li to ozbiljno? - Jesam li ikad rekao nesto, a da to nisam mislio ozbiljno? - Pa, ne, samo sto... - Stisnula je oi. - Arthure, jesi li siguran da mi ne nudi brak zato sto se osjea obveznim tako postupiti? - Ako se prisjeti moje prolosti po tim pitanjima, draga moja, onda e se sjetiti da sam bio sasvim sposoban izvui se iz zbrke kad sam se zadnji put naao u zarukama iz kojih sam elio pobjei. - Oh. Da. Da, jesi. - Namrtila se. - Ali ovo uope nije isto. Ne elim da osjea da me mora oeniti samo zbog onoga sto se ovdje dogodilo izmeu nas. - Zastala je. - I dolje u knjinici. - Povjerit u ti malenu tajnu. - Preao je preostalu udaljenost meu njima. - Vodio sam ljubav s tobom u tim dvjema prigodama jer sam ve znao da te elim oeniti. Bila je previe zaprepatena da bi mogla smisliti nesto slino suvislom odgovoru. Progutala je slinu. - Doista? - elim te od prvog trenutka kad si onako uletjela u urede Agencije Goodhew i Willis. Ve sam tada znao da si ti ena koju sam ekao cijeli ivot. - Jesi? - Ljubavi moja, dopusti da te podsjetim da sam poznat po svojoj intuiciji kad je rije o investicijama. Samo sam te jednom pogledao i znao da bi ti bila najbolja investicija sto bih je u ivotu mogao napraviti. Drhtavo se osmjehnula. - O, Arthure, nikad mi nitko nije rekao nesto tako romantino. - Hvala ti. I meni se prilino svia. Uvjebavao sam to tijekom vonje koijom ovamo. - Ali zna da se od dentlmena tvojeg ranga i bogatstva oekuje da oeni mladu damu koja je tek izila iz kole. Jednu s izvrsnim drutvenim vezama i poveim nasljedstvom. - Dopusti da te podsjetim da mene smatraju pomalo ekscentrikom. Drutvo bi bilo strano razoarano kad ne bih oenio damu koja je podjednako neobina. - Ne znam sto bih rekla. Prstom joj je podigao bradu. - Mogla bi mi rei misli li da je mogue da me voli dovoljno da bi se eljela udati za mene. Njome se irio predivan osjeaj radosti. Obavila mu je ruke oko vrata. - Tako sam silno zaljubljena u tebe da sam danas, dok sam pakirala svoju krinju i pripremala se na odlazak, mislila da e mi srce puknuti.
167

GIGA

- Sigurna si? - Apsolutno. - Dotaknula mu je eljust vrcima prstiju. - A kao sto zna, ja sam ena veoma odlunog temperamenta. Nasmijao se i podigao je u naruje. - Kad je rije o toj osobini, onda si doista savreno odgovaramo. Nije ni udo sto si me tako opinila. Shvatila je da je nosi prema krevetu. - Nebesa, posluga. Ned e doi gore po moju krinju, a fijaker eka. - Nitko nas nee ometati. - Lagano ju je spustio na krevet i skinuo kaputi. - Kad sam prije nekoliko minuta stigao, poslao sam fijaker i svu poslugu odavde. Jasno sam im stavio do znanja da se nitko ne smije vratiti najmanje dva sata. Polako se nasmijeila. - Zar doista? Bio si tako siguran u sebe? - Ne, bio sam tako oajan. - Sjeo je na rub kreveta i izuo izme. - Znao sam da mi je jedina nada, ukoliko te logikom ne uspijem uvjeriti da se uda za mene, voditi ljubav s tobom sve dok vie ne bude mogla jasno razmiljati. - Kako lukava zamisao. To je jedno od onoga sto volim kod tebe, Arthure. Nikad nisam upoznala drugog mukarca koji tako vjesto uspijeva kombinirati logiku i strast. Opet se nasmijao, a zvuk je bio dubok, promukao i topao od sree. Kad joj je priao, doekala ga je rairenih ruku. Razodjenuo ju je gotovo jednako brzo kao i sebe, bacivi njezinu haljinu na hrpu kraj kreveta. Okrenuo se na lea i povukao je na svoja prsa. Obuhvatila mu je lice rukama i poljubila tako eljno da je zastenjao. Osjeala ga je stisnutog uza svoje bedro, tekog i vrstog od udnje. Kliznuo joj je jednom rukom niz struk do boka, a potom je slijedio rascjep na sredini njezine stranjice. Njegovi su se prsti spustili nie, naavi mjesto gdje je ve bila vlana od potrebe. Ljubila mu je vrat, a zatim prsa, kuajui ga. Kad je kliznula nie i nesigurno ga dotaknula jezikom, elei mu pruiti isti uitak kakav je on nedavno pruio njoj, naglo je udahnuo. Osjetila je kako joj se u kosi steu njegovi prsti. - Dosta je - izustio je hrapavim glasom. Tada ju je povukao gore i namjestio tako da su joj se noge nalazile s obje strane njegovih bedara. Milovao ju je, promatrajui njezino lice. Osjetila je kako joj se donji dio tijela stee na njegov dodir. Pomicala se uz njegovu ruku, izvijajui se i steui ga. I tada, ba kad je pomislila da vie ne moe podnijeti tako velianstvenu stimulaciju, obuhvatio joj je bokove rukama i uronio duboko u nju. Dahnula je i ispustila prigueni krik kad su se njezinim tijelom poeli iriti valovi uitka. Zajedno su uronili u bljetavi vrtlog. Stvarnost se vratila mnogo kasnije. Pogodila je Elenoru takvom silinom da je naglo sjela u krevetu. Oklada, pomislila je, obuzeta panikom. - Oprosti mi, moram ustati. Smjesta. - Pokuala se osloboditi Arthurove ruke i noge. - Molim te, pusti me. Moram se odjenuti. - Nema potrebe. - Arthur ju je vre stegnuo oko struka i lijeno povukao natrag kraj sebe. Jo sat vremena nitko nee doi kui. - Ne razumije. Ne mogu se udati za tebe ukoliko ne uspijem nai gospodina Fleminga prije... Nije vano, veoma je komplicirano, a nemam vremena za objanjavanje. - Valjda ne bi bila tako okrutna i odbacila me sada nakon sto si me jo jednom zloesto iskoristila. - Nije rije o tome. Arthure, sluaj, dogodit e se nesto uasno loe. Rekla sam gospodinu Flemingu neka se okladi u ime nekih mojih prijateljica i moje osobno. - Da. - Strogo ju je promatrao. - uo sam za tvoj plan. Zna kakvi su moji stavovi prema takvim stvarima. Podsjeti me da moram s tobom obaviti dulji razgovor o opasnostima kockanja.
168

GIGA

Prestala se opirati. - Zna za okladu? - Da. Ne mogu ti rei koliko me okiralo otkrie da u oeniti okorjelu ljubiteljicu kockanja. Ignorirala je to. - Jasno ti je zasto moram zaustaviti gospodina Fleminga prije nego poloi okladu. - Smiri se, draga moja. - Jednom ju je rukom odluno vratio na svoja prsa i tiho se nasmijao. -Prekasno je da ga zaustavi. - O, ne. - Spustila mu je elo na prsa. - Moje prijateljice i ja neemo moi podmiriti svoje dugove. - Ukoliko se ukae potreba za to, dopustit u ti da pozajmi novac od mene. Smatraj to vjenanim darom. - Morat u iskoristiti tvoju velikodunost jer neu imati drugog izbora. - Nije podigla glavu. Ja sam kriva. Uvjerila sam prijateljice da je ishod siguran. Ovo je tako poniavajue. ao mi je sto te dovodim u ovako neugodnu situaciju, Arthure. - Hmm. Pa, kao sto sam rekao, Bennett se okladio u vae ime, kako si ga zamolila. Ali je na moj savjet neznatno promijenio uvjete. Oprezno je podigla glavu. - Kako to misli? - Takoer se sloio da pozove jo nekoliko ljudi da se pridrue tvojemu malenom konzorciju neustraivih kockara. - Dobri Boe. - S obzirom na trenutnu situaciju - nastavi Arthur - ti i tvoje prijateljice, zajedno s Rolandom Burnleyjem, Margaret i Bennettom, zaradit ete lijep imetak ako se pristane udati za mene prije nego zavri ovaj tjedan, uz posebnu dozvolu. Nije znala hoe li se od srca nasmijati ili se prepustiti iskrenom divljenju. - U to se gospodin Fleming kladio danas poslije podne? - Da. - Zavukao joj je prste u kosu. - Sto misli, kakav e biti rezultat? Osjeala je kako ljubav prema njemu buja i ispunjava svaki kutak njezina bia. - Mislim da je ishod oklade posve siguran. - Laknulo mi je da to ujem. - Uputio joj je svoj rijedak, senzualan osmijeh. - Jer sam ukljuio i sebe u tvoj maleni investicijski plan. - Ti sudjeluje u mojoj okladi? - Ushieno se nasmijala. - Ne mogu vjerovati. Zar si bio tako siguran u sebe? - Ne. - Njegove su oi postale gorljive i veoma ozbiljne. - Ali sam zakljuio da nita nee biti vano ako izgubim tu okladu, a najmanje novac. - O, Arthure, tako te silno volim. Poljubio ju je, dugo i strastveno, zapeativi obeanje doivotne ljubavi.

169

GIGA

EPILOG
Godinu dana kasnije... - Ono sto morate imati na umu kad planirate financijsku investiciju je vanost zavirivanja ispod povrine. - Arthur se naslonio u svojoj stolici, prouavajui svoj maleni auditorij. Postavljajte pitanja sto su ih drugi zaboravili postaviti. Vodite biljeke. Zapitajte se sto bi moglo poi po zlu, te za sto se nadate da e dobro ispasti. Je li to jasno? Blizanci su mu gugutali iz svojih kolijevaka. Maleni ga je David pozorno promatrao, oito fasciniran predavanjem. Meutim, njegovu je sestru Agathu oito vie zanimala zveka, ali je Arthur znao da upija svaku pojedinost. Poput svoje majke, bila je sasvim sposobna istodobno initi dvije stvari. Nasmijeio im se oboma. Nema ba nikakve sumnje, on je otac najinteligentnije, najljepe djece na cijelom svijetu. Kroz prozor se vidjelo da je proljee stiglo na imanje. Topla suneva svjetlost prodirala je u prostoriju. Sve se naokolo zazelenjelo, a vrtovi su bili u punom cvatu. Doveo je Elenoru ovamo uskoro nakon vjenanja. London je sasvim u redu za povremeni posjet, smatrao je, ali niti jedno od njih dvoje ne voli provoditi dugo vremena u visokom drutvu. U svakom sluaju, za djecu je daleko zdraviji zrak ovdje na selu. - Novac nije najvanija stvar na svijetu - nastavio je Arthur - ali je itekako koristan. Otvorila su se vrata knjinice. Elenora, svjea i ivahna u haljini roza boje, ustrim je koracima ula u prostoriju. U ruci je imala dnevnik poznata izgleda. - Osobito u ovom kuanstvu - suho doda Arthur. - Jer se ini da vaa majka moe beskonano mnogo potroiti u dobrotvorne svrhe. Elenora je uzdigla obrve dok mu se pribliavala. -Kakve to besmislice govori djeci? - Dajem im korisne financijske savjete. - Ustao je i poljubio je kad se zaustavila pred njim. Zatim je oprezno pogledao dnevnik. - Nemoj mi rei, dopusti da pogodim. Treba ti jo sredstava za tvoje novo siro-tite, tono? Uputila mu je svoj predivno briljantan smijeak, onaj koji je uvijek uspijevao zagrijati sva mjesta duboko u njemu, a potom se sagnula nad kolijevke kako bi se poigrala s bebama. - Gradnja je pri kraju - rekla je preko ramena. -Treba mi samo jo malo kako bih pokrila trokove promjena u vrtovima. - Ako me sjeanje ne vara, troak vrtova uraunat je u proraun. - Da, ali elim da ih se proiri. Sloili smo se da e djeci trebati ugodno, atraktivno mjesto za igru. Vano je da dobivaju mnogo svjeeg zraka i tjelovjebe. Oenio je veoma svestranu damu, pomislio je. Pod njezinim je nadzorom sve u njegovu svijetu, ukljuujui djecu, njega, novoosnovane dobrotvorne ustanove i sva njihova imanja, izrazito uspjeno napredovalo. - Ima pravo, draga moja - rekao je. - Djeci u siro-titu trebat e izvrsni vrtovi. - Znala sam da e razumjeti. - Uspravila se, otvorila svoj dnevnik i nesto hitro upisala. - Ve danas poslije podne poslat u vijest arhitektu i rei mu neka nastavi s poslom. Nasmijao se. Njeno je izvukao dnevnik iz njezine ruke i spustio ga na stol. - Jednom si me pitala sto inim kako bih sebe usreio - ree. - Onoga dana u parku nisam odgovorio na tvoje pitanje jer nisam mogao. Vidi, nisam znao odgovor. Sada znam. Nasmijeila se, a njezina je ljubav bila ista i vedra kao jutarnje sunce. - I kako glasi odgovor? Privukao ju je u zagrljaj. - Ljubav prema tebi ini me najsretnijim ovjekom na svijetu. - O, dragi moj Arthure - apnula je. Radost joj je ispunila srce. Obavila mu je ruke oko vrata. - Jednom sam ti rekla da bi bio izvrstan mu, nisam li? Mora priznati da sam imala pravo. Bio bi se nasmijao, ali ju je mnogo radije poljubio.

170