Ivo Lucic Karadjordjevo Politicki Mit Ili Dogovor

God. 35., br. 1., 7.-36.
Zagreb, 2003 UDK: 323(497.1) 1991 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 22. 1. 2003.
Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

IVO LUI Udruga Sv. Jurja, Zagreb, Republika Hrvatska
Autor u ovome radu pie o pregovorima, koji su tijekom 1991. godine, a i kasnije voeni izmeu hrvatskog predsjednika Franje Tumana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia. Analizira razloge voenja ovih razgovora, politike okolnosti u kojima su voeni, te brojne manipulacije i konstrukcije nastale u vrijeme i nakon tih pregovora, od kojih je najrairenija, ali i vrlo upitna ona o podjeli Bosne. Autor nastoji odgovoriti iz kojih razloga i u kojim krugovima je nastala tvrdnja o podjeli Bosne. Autor ne objanjava politiku Franje Tumana i Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, ve daje prilog jednom takvom istraivanju. Kljune rijei: Franjo Tuman, Slobodan Miloevi, pregovori u Karaorevu 1991., Bosna i Hercegovina
Na znanstvenom simpoziju Tumanizam i detumanizacija, odranom 7. prosinca 2002. u Zagrebu, u povodu tree obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana, pored ostalih, izlagao je i dr. Zdravko Tomac, potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske i potpredsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske. Komentirajui svoje neslaganje oko politike predsjednika Tumana prema Bosni i Hercegovini (BiH) dr. Tomac je rekao da se s Tumanom raziao i zbog njegove politike prema BiH, dodavi da e vrijeme pokazati tko je bio u pravu. A pokae li se kako je Tuman bio u pravu, javno u mu se ispriati.1 Koliko je problem Tumanove politike prema BiH i danas osjetljiv te koliko neki krugovi odbijaju sve to ne ide u ve poznato i prihvaeno, vidjelo se po interpretacijama i reakcijama koje su uslijedile. Sutradan je vei dio hrvatskih medija objavio kako je Tomac rekao da je Tuman imao pravo u vezi s BiH, a ne on. Bilo je to krajnje neprofesionalno izvjeivanje, koje su prihvatili i nastavili
Autor teksta bio je na tom simpoziju i sluao izlaganje dr. Tomca, a svoj tekst je dr. Tomac prije poetka simpozija umnoio i podijelio sudionicima simpozija i nazonim novinarima. Naknadno je Tomev govor u cijelosti objavljen: Zdravko TOMAC, Moji pogledi na sudbinske odluke koje je donosio dr. Franjo Tuman u razdoblju od 1989. do 1992. godine, asopis za suvremenu povijest, 34, br. 3., Zagreb 2002., 873-898.
IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
neki bosanskohercegovaki mediji i politiari, pa su, kao i oni u Hrvatskoj2, traili Tomevu odgovornost i smjenu. Sarajevsko Osloboenje je 9. prosinca 2002. naslovom: Historijske podvale Zdravka Tomca, optuilo Tomca za mijeanje u unutarnje stvari BiH.3 Bosanskohercegovaki politiari, uglavnom oni bonjaki, takoer su otro reagirali, drei Tomeve izjave grubim uplitanjem u unutarnju politiku BiH, zbog ega je upuen slubeni protest Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.4 Unato Tomevim brojnim demantiranjima i pojanjavanjima, pa i putem otvorenog pisma, nametnut je dojam kako se Zdravko Tomac zalae za podjelu BiH a neki hrvatski politiari i neke nevladine udruge u Hrvatskoj te slubena bosanskohercegovaka vlast toj se podjeli odluno suprotstavljaju.5 Postavlja se pitanje nije li, i u sluaju sastanka predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia u Karaorevu, dolo do krivih interpretacija, koje su u dijelu javnosti prihvaene kao istinite te funkcioniraju kao politiki mit, odnosno kako to kae Raoul Girardet kao izmatana nadogradnja, iskrivljeno ili neobjektivno, nepouzdano, sporno objanjenje stvarnosti.6
injenice
Dana 25. oujka 1991. sastali su se u Karaorevu hrvatski predsjednik Franjo Tuman i srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi.7 Isti je dan TANJUG objavio vijest, koju sutradan 26. oujka 1991. na naslovnoj stranici prenosi i sarajevsko Osloboenje. Vijest u cijelosti glasi:
Pred predstojei susret estorice predsjednika republika koji e se odrati ove nedjelje, danas su se u graninom podruju dvije republike sastali predsjednici republika Srbije i Hrvatske Slobodan Miloevi i dr. Franjo Tuman. U vieasovnom razgovoru koji se kako je saopteno, odnosio na kljuna pitanja politike i ekonomske krize i buduih
2
4 5
6 7
Pojedine nestranake udruge u Hrvatskoj poput Centra za razvoj demokracije i GONG-a, kao i neki politiari, npr. predsjednica HNS-a Vesna Pusi i Damir Kajin iz IDS-a, zatraili su smjenu Zdravka Tomca sa svih dravnih funkcija. Tomca maknuti sa svih dravnih funkcija, Veernji list, Zagreb-BiH izdanje, 10. 12. 2002., 8., Zdravko TOMAC, Otvoreno pismo Vesni Pusi potaknuto njezinim zahtjevom da ga se smjeni s ela Odbora za vanjsku politiku, Jutarnji list, Zagreb, 14. 1. 2003., 12. Isto, 5 i Historijske podvale Zdravka Tomca, Osloboenje, Sarajevo, 9. 12. 2002., 1, 45. Bh. nota Hrvatskoj, Osloboenje, 11. 12. 2002., 3. Lijepe mi flaster zbog izjava o BiH, Veernji list, Zagreb, 11. 12. 2002., 5., HrvatskaBiH Otvoreno pismo potpredsjednika Sabora upueno hrvatskoj javnosti, Jutarnji list, Zagreb, 12. 12. 2002., 8. Raoul GIRARDET, Politiki mitovi i mitologije, XX vek, Beograd 2000., 13. Anelko MIJATOVI, Pregled politikog i dravnikog rada dr. Franje Tumana 19891999., Zaklada hrvatskog dravnog zavjeta, Zagreb 2000., 36. Provjeravajui naknadno datum sastanka, autoru je potvreno da je sastanak odran 25. 3. 1991. Predsjednik Tuman je otiao iz Zagreba u 13 sati i 15 minuta, a vratio se u 20 sati i 15 minuta.
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
odnosa u Jugoslaviji, razmatrana su glavna pitanja sadrine predstojeeg sastanka predsjednika republika. Uprkos poznatim razlikama u fundamentalnim pitanjima koja se tiu interesa republika Srbije i Hrvatske, odnosno srpskoga i hrvatskog naroda, a uzimajui u obzir da su odnosi izmeu Srbije i Hrvatske, odnosno srpskog i hrvatskog naroda, od kljune vanosti za sveukupnost odnosa, pa i rjeavanje dravno politike krize, razgovor je voen u nastojanju da se eliminiu opcije koje ugroavaju interese bilo srpskog, bilo hrvatskog naroda u cjelini i da se trae trajna rjeenja, uz puno uvaavanje istorijskih interesa naroda; da se utvrdi vrijeme za rjeavanje postojeih jugoslovenskih problema, najdue do dva mjeseca, to e biti zajedniki predloeno na predstojeem susretu predsjednika republika; kao i da se, u uslovima produbljivanja ekonomske krize, razmotre rjeenja i predlozi, poput predloga Privredne komore Jugoslavije, o promjenama u radu i sastavu Saveznog izvrnog vijea u prelaznom periodu, u interesu zatite zemlje od ekonomskog kolapsa.8
Isti dan, 26. oujka 1991. u izjavi za Associated Press (AP), tadanji potpredsjednik Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), Stipe Mesi komentirao je taj sastanak, rekavi, da e jugoslavenski republiki lideri postii dogovor o budunosti zemlje najkasnije do 15. svibnja. 1991. Osloboenje, koje prenosi Mesievu izjavu pie: Mesi je potvrdio da se, poslije tajnog sastanka predsjednika Srbije i Hrvatske, Slobodana Miloevia i Franje Tumana, premijer Ante Markovi nalazi pod pritiskom.9 Zanimljivo je da Osloboenje naziva sastanak tajnim, mada je TANJUG informaciju objavio isti dan, odmah nakon sastanka, a Osloboenje je preuzelo tu informaciju i objavilo je ve sutradan, dok je Stjepan Mesi o sastanku, dan nakon to je odran, govorio amerikim novinarima.10 U intervjuu talijanskom listu Corriere della Sera 15. prosinca 1997. na novinarovo pitanje kakav je bio karakter njegovih razgovora s Miloeviem, poevi od sastanka u Karaorevu pa do danas, dr. Franjo Tuman odgovara:
Spominjete moj sastanak s Miloeviem u Karaorevu, a ne spominjete sastanak u isto vrijeme, nakon Karaoreva, moj sastanak, ne samo s Miloeviem, nego i s Izetbegoviem-trojni sastanak u Splitu. S mog stanovita, iao sam za tim da se izbjegne krvavi sukob u Bosni i Hercegovini, da se nae rjeenje koje bi izbavilo ne samo narode, a hrvatski narod je najmalobrojniji u Bosni i Hercegovini, pa je, prema
8 9 10
Sastali se Miloevi i Tuman, Osloboenje, 26. 3. 1991., 1. Intervju Stipe Mesia Asoijeted presu: Markovi odlazi, Osloboenje, 28. 3. 1991., 1. Informaciju o ovome sastanku je objavio Glas od 27. 3. 1991., vidjeti: Dragan RADII, Hronologija dogaaja na prostoru prethodne Jugoslavije 1990-1995., Glas srpski, Banja Luka 2002., 76., Vijest je objavio i TANJUG, vidjeti: Kronologija rata, HIC, Zagreb 1998., 44.
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
tome, bio najugroeniji, i od Srba i od Muslimana. Prema tome, traio sam, predlagao sam im takva rjeenja koja bi bila prihvatljiva za sva tri naroda. Kaete da odnosi izmeu Miloevia i mene nisu bili prekinuti. Osim to smo od g. 1991. do 1995. vodili rat na ivot i smrt. 11
Na ponovljeno pitanje, Tuman eksplicite odgovara: Nikada nije bilo nikakvog sporazuma izmeu mene i Miloevia, nikakve podjele Bosne.12 Na suenju pred Hakim tribunalom 2. studenog 2002. odgovarajui na iznesene tvrdnje predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesia, koji se pojavio na suenju optuenom Slobodanu Miloeviu u ulozi svjedoka, i ustvrdio da su se Miloevi i Tuman dogovorili o podjeli BiH, Miloevi je pored ostaloga rekao:
Kao to znate, ja nikakvu podjelu Bosne nikad nisam nudio, niti je to bila naa politika. Ako vjerujete da jesam, onda mi ukaite barem na jedan jedini detalj iz koga biste to mogli vidjeti. 13
Mesi je odgovorio Miloeviu kako je on, srbijanski predsjednik stajao iza politike velike Srbije i zagovarao granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag. Ta optuba bila je u koliziji s onom o podjeli BiH, jer ako se Miloevi zalagao za tu granicu, onda je unutar nje bila cijela BiH i dobar dio Hrvatske. Borisav Jovi, bivi predsjednik Predsjednitva SFRJ, jedan od bliih Miloevievih suradnika iz navedenog razdoblja (oujak 1991.), a kasnije njegov estoki kritiar, u svojim knjigama Poslednji dani SFRJ i Knjiga o Miloeviu, nigdje ne spominje Miloevieve eventualne planove ili akcije oko podjele BiH, ni Franju Tumana u tom kontekstu.14 Jovi u odgovoru novinaru na pitanje o upuenosti o dogovoru Miloevia i Tumana, naprotiv kae:
Ne vjerujem u bilo kakav dogovor Tumana i Miloevia, to prije to je na stav bio da podjela Bosne i Hercegovine ne moe proi bez krvavog rata. A nama takav rat nije odgovarao.15
Hrvoje arini, nekadanji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana, u svojoj knjizi Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem 1993-1995 (98), objavljuje fotografije koje je snimio u Karaorevu, ali u knjizi ne kae nita o sadraju sastanka. Zanimljivo je i to da arini, u svojoj knjizi, kao datum sastanka predsjednika Tumana
11
12 13
14
15
Franjo TUMAN, Hrvatska rije svijetu, Hrvatska sveuilina naklada i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1999., 506-507. Isto. Miloevi je Tumanu predloio granice Banovine Hrvatske, Vjesnik, Zagreb, 3. 11. 2002., 9. Borisav JOVI, Poslednji dani SFRJ, Politika, Beograd 1995., Borisav JOVI, Knjiga o Miloeviu, IKP Nikola Pai, Beograd 2001. Dr Borisav Jovi pred vratima Haga, Globus, Zagreb, 26. 10. 2001., 41-43.
10
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
i Miloevia netono navodi 26. oujka 1991., dan kasnije nego to se on stvarno dogodio.16
Okolnosti sastanka u Karaorevu

Sastanak predsjednika Hrvatske i Srbije, Franje Tumana i Slobodana Miloevia u Karaorevu, bio je jedan u nizu sastanaka predsjednika bivih jugoslavenskih republika odranih dok je Jugoslavija jo postojala, a kojima je svrha bila definiranje odnosno redefiniranje unutarnjih odnosa u zemlji koja je sa svojim vanjskim granicama jo uvijek bila dio meunarodnog pravnog i politikog poretka. Sastanak je odran dva mjeseca nakon to je na TV prikazan tajno snimljen film Uprave bezbednosti Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu o Martinu pegelju, i nakon to je hrvatski predsjednik Tuman pisao pismo amerikom predsjedniku Bushu, u kojem ga upozorava na opasnost od katastrofe u Jugoslaviji, koju pripremaju JNA i marksistiki komunist Slobodan Miloevi.17 U oujku, neposredno pred sastanak u Jugoslaviji se pisalo i raspravljalo o Tumanu na veleizdajnikom procesu, radi pisanja pisma Bushu.18 Sastanak u Karaorevu je odran neposredno nakon sukoba hrvatske policije sa srpskim pobunjenicima u Pakracu, samo desetak dana nakon to su predsjednik Predsjednitva SFRJ Borisav Jovi i vojni vrh, na zajednikoj sjednici Predsjednitva SFRJ u svojstvu Vrhovne komande sa tabom Vrhovne komande oruanih snaga, odranoj od 12. do 16. oujka 1991. pokuali suspendirati legalne vlasti i uvesti izvanredno stanje na podruju cijele SFRJ. Taj sastanak Vrhovne komande oruanih snaga SFRJ zavrio je podnoenjem ostavki Jovia, Buina i Kostia, a Slobodan Miloevi je izjavio da vie ne priznaje odluke Predsjednitva SFRJ.19 Neposredno pred odravanje navedene sjednice Vrhovne komande oruanih snaga, koja je trebala rezultirati preuzimanjem vlasti od strane JNA, vojska je izradila Plan za obaranje vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj i za izlaz iz krize. U tom planu pored ostaloga stoji:
2.) U Hrvatskoj institucionalno i politiki jaati Srpsku krajinu i podravati njeno otcepljenje od Hrvatske (ne javno nego faktiki). 3.) Organizovati masovne mitinge u Hrvatskoj protiv HDZ, Bosnu i Hercegovinu dii na noge za Jugoslaviju, a u Makedoniji ii na koncept Mitinga za ruenje probugarskog rukovodstva. Ii na masovne mitinge podrke u Srbiji i Crnoj Gori. Zabraniti okupljanje na Kosovu20
16
17 18 19 20
Hrvoje ARINI, Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem: izmeu rata i diplomacije, 1993-1995 (1998), Globus international, Zagreb 1999., vidjeti natpise ispod fotografija nakon str. 176. Pismo predsjednika Tumana predsjedniku Bushu, Globus, Zagreb, 7. 3. 1991., 5. Tuman na veleizdajnikom procesu, Globus, Zagreb, 7. 3. 1991., 6-7. B. JOVI, 1995., 286-306. Isto, 277.
11
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Samo tri dana nakon sastanka u Karaorevu, 28. oujka 1991., odran je i sastanak estorice lidera jugoslavenskih republika u Splitu. Na tom su sastanku uz Tumana i Miloevia bili nazoni i Alija Izetbegovi, Kiro Gligorov, Milan Kuan i Momir Bulatovi. Dva dana nakon sastanka u Splitu, 31. oujka 1991. dolo je do sukoba srpskih i hrvatskih snaga na Plitvicama.21 Konano, sastanak u Karaorevu je odran samo mjesec dana nakon to je predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi dana 23. veljae 1991. izjavio da Jugoslavije uglavnom vie nema, a da je ostala tro-stupanjska federacija. Ovaj dravnopravni oblik Izetbegovi je opisao tako to e Hrvatska i Slovenija biti potpuno samostalne, vrsto jezgro nove drave init e Srbija i Crna Gora, a BiH i Makedonija bi bili negdje izmeu. BiH bi ipak bila puno vie vezana za Srbiju, nego za Hrvatsku, to je izazvalo otre reakcije u BiH i optube protiv Izetbegovieva da je izdao BiH i prepustio je Miloeviu.22
Razlozi sastanka u Karaorevu

Zato je uope odran taj sastanak? Je li Tumanu taj sastanak odgovarao jer je s njim izbijao iz ruku vrhu JNA argumente za uvoenje izvanrednog stanja u zemlji? Argument za uvoenje tih mjera bila je navodna ugroenost srpskog naroda u Republici Hrvatskoj. Je li sastanak hrvatskog i srbijanskog predsjednika umanjivao je osjeaj ugroenosti, odnosno mogunosti manipulacije tim osjeajem ili pojmom? S druge strane je li i Miloevi imao razloga za takav sastanak, jer je njime pokazivao brigu za Srbe izvan Srbije, otupljivao otrice kritike i otpora srbijanske javnosti, a time i smanjivao snagu oporbenih snaga u Srbiji, koji su ga predvoeni, tada karizmatinim Vukom Drakoviem, zamalo sruili s vlasti, neposredno pred sastanak u Karaorevu? Plan koji je vrh JNA izradio kako bi sruili vodstva Hrvatske, Slovenije, BiH i Makedonije nije bio u potpunosti provediv. U Hrvatskoj nije bilo mogue u tadanjim prilikama organizirati masovne mitinge protiv HDZ-a, ali je bilo mogue organizirati medijsku kampanju. Tome se po svemu sudei i pristupilo. Ove akcije JNA je vodila preko Uprave bezbednosti Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (UB SSNO). U te svrhe, pri komandi Ratnog vazduhoplovstva i protuvazdune odbrane (RV i PVO) formirana je operativna skupina Opera, radi propagandno-subverzivnog djelovanja, a njezinu jezgru, pored operativaca armijske protuobavjetajne slube (kolokvijalno KOS), inili su neki ljudi iz strunih slubi Centralnog
21 22
Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i BiH (1989-1998.), 44-46. U zagrebakom Danasu, novinar Senad Avdi konstatira: Izetbegovi je s druge strane, do sada imao gotovo nepodijeljenu podrku Hrvatske demokratske zajednice (otprilike kao to su Hrvati iz Bosne i Hercegovine stajali iza Nijaza Durakovia sve do 14. kongresa SKJ i pokazivanja vrata), ali je sasvim izvjesno da nakon posljednjih dogaanja tu stvari nee ostati na dosadanjem mjestu. Pehlivan na tankom kanafu, Danas, Zagreb, 26. 2. 1991., 14-15; Detaljniju analizu navedenog dogaaja napisao je Manojlo Tomi, vidjeti: Don Kihot od Bosne, Nedjelja, Sarajevo, 3. 3. 1991., 8-9. O tome pie i Miljenko JERGOVI, Muslimani su izabrali samoubojstvo, Nedjeljna Dalmacija, Split, 19. 5. 1993., 10-11.
12
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH).23 Koristili su irok dijapazon mjera i radnji, kako bi diskreditirali i onemoguili u radu novoizabranu vlast u Hrvatskoj i drugim republikama, prije svega u BiH.24 Novoizabrane vlasti u zapadnim jugoslavenskim republikama tretirane su od jugoslavenskih i srbijanskih vojnih, ali i politikih struktura unutarnjim neprijateljem, te su ove metode, naravno uz mnoge druge, prema njima bile koritene. Jesu li razgovori izmeu republikih elnika, a posebno izmeu Tumana i Miloevia, kao najmonijih lidera u tadanjoj Jugoslaviji, odgovarali vojnom vrhu i najveem dijelu savezne administracije? U javnosti su ovi pregovori prihvaani s olakanjem i nadom kako e se kriza ipak rijeiti mirnim putem.25 Predsjednici Tuman i Miloevi sastali su se ponovo i to 15. travnja 1991. u Tikveu (Baranja).26 U priopenju iz ureda predsjednika Republike Hrvatske se kae:
U ponedjeljak je u graninom podruju dviju republika voen razgovor izmeu Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana i Predsjednika Republike Srbije Slobodana Miloevia. Razmatrana su pitanja jugoslavenske dravno-politike krize, kao i problemi u odnosima izmeu dvije republike. Razmijenjena su gledita o rezultatima rada zajednike grupe strunjaka koju su formirali predsjednici dr. Franjo Tuman i Slobodan Miloevi u cilju pronalaenja rjeenja za otvorena pitanja u hrvatsko-srpskim odnosima i odnosima dviju republika. U procesu mirnog i demokratskog razrjeenja jugoslavenske dravnopravne krize, koji ukljuuje i provedbu referenduma, dva su se
23
24
25
26
Marko LOPUINA, Ubij blinjega svoga, Revija 92., Beograd, 1996., 393-409., O ovoj temi pie opirnije Slobodna Bosna (Sarajevo), u feljtonu od broja 261 do 264., gdje je objavljeno svjedoenje pukovnika Mustafe ondia, biveg djelatnika kontraobavjetajne grupe (KOG) UB SSNO. ondi je kasnije iznio svoje svjedoenje i pred meunarodnim tribunalom u Haagu. Vidjeti i lanak: Agenti KOS-a rade u najvanijim hrvatskim institucijama, Fokus, Zagreb, 3. 1. 2003., 18-20. Jedna od lekcija, koja se uila u Obavetajno bezbednosnom kolskom centru, Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, zvala se Dezinformacija u operativnom radu organa bezbednosti OS SFRJ. Boimir NIKOLI, Dezinformacija u operativnom radu organa bezbednosti OS SFRJ, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu OBC, Narodna odbrana - strogo poverljivo, 1989. To raspoloenje moe ilustrirati lanak iz Nedjeljne Dalmacije, objavljen 31. oujka 1991. samo dan nakon sastanka estorice republikih lidera u Splitu: Kako je potrebno samo malo, samo mali gest dobre volje, samo jedan normalni ljudski kontakt da bi psihoza straha, rata i katastrofe bila u tili as zamijenjena atmosferom punom nade, olakanja i optimizma. Upravo tako djeluje pomalo neoekivani i pomalo misteriozni sastanak lidera dviju najveih i najmonijih jugoslavenskih republika, Franje Tumana i Slobodana Miloevia. Iako se nita ne zna ni o sadraju ni o rezultatima razgovora, ve se stvaraju zaokruene i definitivne ocjene i prognozeRadikali i sa srpske i sa hrvatske strane nee biti zadovoljni nikakvim dogovorima koji bi po njima znaili poputanje. A. MIJATOVI, n. dj., 38.
13
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Predsjednika sloila u ocijeni da se u tome mora osigurati potivanje interesa hrvatskog i srpskog naroda u cjelini i izbjegavanje svakog oblika upotrebe sile. Dva su predsjednika suglasna da se nastave meusobni razgovori, kao i razgovori na razini zajednikih ekspertnih grupa, a pokrenuli su i inicijativu za razgovore izmeu delegacije Sabora Republike Hrvatske i Narodne skuptine Republike Srbije.27
Isti dan kada su predsjednici Tuman i Miloevi razgovarali u Tikveu, 15. travnja 1991. predsjednik Saveznog izvrnog vijea Ante Markovi boravio je u Londonu, gdje je od britanskog premijera Johna Majora i britanske vlade dobio punu podrku za svoja nastojanja ouvanja jedinstvene Jugoslavije.28 Njihov zahtjev s ranijeg sastanka u Karaorevu, o razmatranju rjeenja i prijedloga o promjenama u radu i sastavu Saveznog izvrnog vijea ugrozio je poziciju savezne vlade i Ante Markovia, ali i interese monih zemalja, kao to je Velika Britanija. U Splitu je 12. lipnja 1991. odran i trojni sastanak izmeu predsjednika Tumana, Izetbegovia i Miloevia, gdje se razgovaralo o rjeenju jugoslavenske krize, a naroito situacije u Bosni i Hercegovini. Nakon sastanka Izetbegovi je odbio kalkulacije da se razgovaralo o podjeli BiH, rekavi kako se s njim na tu temu ne moe razgovarati, a demantirao je i prie o navodnom dogovoru o kantonizaciji.29 Sarajevski tjednik Bosanski pogledi, iji je osniva i izdava bio Adil Zulfikarpai, objavljuje na naslovnoj stranici, dan nakon trojnog sastanka u Splitu sljedei naslov: Tuman, Miloevi, Izetbegovi, Trojni pakt za podjelu Bosne i Hercegovine.30 Splitski trojni sastanak pao je u sjenu sastanka u Karaorevu.
Tumaenja sastanka u Karaorevu

Jedna od prvih pekulacija u medijima o sadraju sastanka u Karaorevu objavljena je u sarajevskom tjedniku Nedjelja, samo est dana nakon sastanka, u broju od 31. oujka 1991. Nedjelja se poziva na pisanje beogradske Borbe, i prenosi kako su se negdje na srbijansko-hrvatskoj granici, odnosno u Karaorevu, sastali Tuman i Miloevi, to po njima potvruje da je Jugoslavija zapravo talac srpsko-hrvatskih odnosa.31 Prema nepotpisanom autoru lanka, cilj ovoga sastanka je ruenje jugoslavenskog premijera Ante Markovia, a razlozi za to su sljedei:
Radi se o tome da Tuman i Miloevi personificiraju politiku koja pripada vremenu devetnaestog vijeka, politiku nacionalnih programa i prevazienih nacionalnih drava, a Markovi personificira modernu,
27 28 29 30
31
Razgovori se nastavljaju, Vjesnik, 16. 4. 1991., 1. Bezrezervna podrka Jugoslaviji, Osloboenje, 16. 4. 1991., 1. Kronologija rata, 1998., 67. Tuman, Miloevi, Izetbegovi, Trojni pakt za podjelu Bosne i Hercegovine, Bosanski pogledi, Sarajevo, 13. 6. 1991., 1. Politika u etiri oka Tuman i Miloevi rue Markovia, Nedjelja, Sarajevo, 31. 3. 1991., 13.
14
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
trinu politiku koja bi ako je ne bi ruila prethodna dvojica, mogla doista uvesti Jugoslaviju u Evropu, odnosno dovesti Evropu u Jugoslaviju.32
Ovaj tekst ukazuje na mogue uzroke plasiranja, naglaavanja, a kasnije i svojevrsne politike dogmatizacije teze kako su u Karaorevu Tuman i Miloevi (Hrvati i Srbi), dijelili Bosnu (Jugoslaviju). Po svemu sudei ta teza e biti koritena od svih projugoslavenskih snaga, u cilju optubi prije svega Tumana, za ruenje Jugoslavije, a i svih onih koji e se na bilo koji nain protiviti rekonstrukciji nekog oblika te politike tvorevine. Susretom u Karaorevu su se sljedeih dana ozbiljno pozabavili pisani mediji, kako iz Hrvatske (Danas),33 tako i iz Bosne i Hercegovine (Osloboenje).34
32
33
34
Isto; Jedan od lidera Srba iz Hrvatske Milan Babi izjavio je kako mu je Miloevi pokazao mapu s ucrtanim djelovima Krajine, koje je u Karaorevu obeao prepustiti Hrvatskoj, a zauzvrat e Tuman njemu pomoi politiki eliminirati Antu Markovia. Vidjeti: Milorad TOMANI, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjiara Krug, Beograd 2001., 92. Predrag Tai, nekadanji glasnogovornik SIV-a i bliski suradnik Ante Markovia, takoer je napisao kako su Tuman i Miloevi dogovorili u Karaorevu smjenu Markovia. Osim toga Tai tvrdi kako je Miloevi obeao Kuanu izlazak iz Jugoslavije, a Tumanu nenapadanje Hrvatske. Prema Taiu tom planu Miloevia i Tumana usprotivio se predsjednik SAD-a Bush, preko veleposlanika Zimmermana. Vidjeti: Predrag TAI, Kako sam branio Antu Markovia, NIP Mugri 21, Skopje 1993., 85-86. Glavna tema Danasa, od 2. travnja 1991. je susret predsjednika Tumana i Miloevia. eljko Kruelj, u lanku znakovitog naziva Susret za razlaz, pie: Grozniavi slijed zbivanja u tom povijesnom tjednu, koji bi se ekspirijanski mogao nazvati i mnogo vike ni za to, zapoeo je nenadanim, a za najiru javnost i okantnim susretom Franje Tumana i Slobodana Miloevia u graninom podruju dviju republika. Pod tom tajnovitom lokacijom podrazumijevalo se Karaorevo, dobro nam znano mjesto Titova razrjeavanja ranijih politikih konflikata. Sastanak je prema naknadnim informacijama, iniciralo hrvatsko vrhovnitvo (Stipe Mesi, op. a.), a srbijansko ga je s olakanjem, prihvatilo ne bi li tako i vlastitoj opoziciji dokazalo da ne izbjegava izravne dogovore oko konstituiranja moderne jugoslavenske federacije. turo priopenje jo je vie mistificiralo stvarni sadraj i domete hrvatskosrbijanskih dijaloga, to novinare nije prijeilo da brzopleto komentiraju kako je na pomolu neki novi sporazum CvetkoviMaek, dakle nagodba u obostranom interesu, pa i na tetu ostalih jugoslavenskih naroda i republika //. Kako je olako obeana brzina, ve odavno dio politikog mentaliteta na jugoslavenskim prostorima tek je trei naglasak iz Karaoreva izazvao pravu lavinu reakcija, s obzirom da se u njemu trailo da se razmotre rjeenja i prijedlozi, poput prijedloga Privredne komore Jugoslavije, o promjenama u radu i sastavu Saveznog izvrnog vijea u prijelaznom periodu, u interesu zatite zemlje od ekonomskog kolapsa. Javnost je to odmah protumaila kao trgovanje glavom saveznog premijera Ante Markovia. Kruelj u tekstu odbija mogunost hrvatsko-srpskog konsenzusa, ak i kada je u pitanju ruenje Markovia, a posebno negira analogiju izmeu Cvetkovia i Maeka s jedne, te Miloevia i Tumana s druge strane. Sarajevsko Osloboenje od 17. travnja 1991. na naslovnici donosi lanak Miroslava Jankovia, pod naslovom Jugojalta. U lanku pored ostalog pie: Ovih se dana sudbina Jugoslavije rjeava na tri mjesta: u Markovievim susretima sa Evropom, pograninim vienjima Miloevi-Tuman i sedminim samitima estorice lidera jugoslovenskih
15
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Paradigma na kojoj je nastala teza o podjeli BiH

Cijelo vrijeme postojanja SFRJ, koritena je paradigma o sprezi vanjskih i unutarnjih neprijatelja, emigracije i stranih sila, a posebno se baratalo tezom o zajednikim interesima srpske i hrvatske buroazije, odnosno o suradnji i zajednikim interesima nacionalista. Rasplamsavanje srpskog nacionalizma u osamdesetim godinama prolog stoljea, a posebno nakon Osme sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, kada na elo srbijanske partije dolazi Slobodan Miloevi, nije na hrvatskoj strani naiao na adekvatan politiki odgovor. U Hrvatskoj je ve due vremena vladala utnja. Pojava Franje Tumana na politikoj sceni posluila je zagovornicima unitarnog jugoslavenstva kao alibi za objanjenje i opravdanje pojave srpskog nacionalizma, ali isto tako i kao mogui povod za zabranu politikih stranaka, odnosno zadravanje monopola Partije. U propagandnim akcijama, za jugoslavenskog komunistikog reima, Tumana se najprije usporeivalo s Dobricom osiem35, a to je prvi uinio nekadanji general JNA Kosta Na. Zatim se Tuman usporeivalo i izjednaavalo sa srbijanskim mitingaem s Kosova, Miroslavom oleviem, s im je poeo nekadanji jugoslavenski novinar, a kasniji Miloeviev ministar informiranja Aleksandar Tijani.36 Tumana
drava. I to ini nam se, ba ovim redom politikog rejtinga i stepenom vanosti ovih dogaaja Ante Markovi je u ovom trenutku najzagonetnija politika figura na jugoslovenskom prostoru: kad izgleda da vie nita ne moe da uradi on uini neto preko svih svojih izgleda. Trenutno se nalazi u centru evropskih zbivanja, biva primljen na adrese o kojima svi ostali jugoslavenski dravnici mogu samo sanjati, a sa tih adresa neprestano stiu poruke podrke njemu i njegovoj viziji Jugoslavije: jedinstvena, nedjeljiva, demokratska Jugoslavija. Jugojalta, Osloboenje, 17. 4. 1991., 1. U intervjuu zagrebakom Poletu u listopadu 1989. na postavljeno pitanje, to misli o moguoj paraleli izmeu njega i Dobrice osia? Dr. Franjo Tuman je odgovorio: U stanovitom smislu postoje razlozi za takvu usporedbu. Obojica pripadamo mlaoj generaciji revolucionara, ali onoj koja je ve u ratu bila na odreenim funkcijama, a u poratnom periodu osobito. Ne sjeam se je li Tito jo bio iv kada je general Kosta Na u svojstvu predsjednika Saveza boraca Jugoslavije, prvi iznio tu usporedbu, rekavi da e Partija s nama imati dosta posla. Ja vrlo dobro znam Kostu Naa, znam da se nikada nije bavio dubljim politikim prosudbama - znai, netko je to tako zakljuio. Ali tu usporedbe prestaju. osi jest srpski revolucionar i komunist, kao to sam ja hrvatski. On je srpski knjievnik, ja sam hrvatski povjesniar. Dobrica osi je zbog svojih srpskih i velikosrpskih pogleda postao i najitanijim i najgledanijim, postao je lanom Akademije, a meni je kao hrvatskom revolucionaru i povjesniaru ak bio zabranjen ulazak i na Sveuilite i na Akademiju, itd. Ja sam proveo godine na robiji, u dva navrata, bio sam i u kunom zatvoru, a on nije. Ja se borim za prava i suverenost hrvatskog naroda, ne traei nametanje hrvatskog naroda Srbiji, niti traim trgovanje s tuim teritorijem, a on se zalae za Veliku Srbiju u Jugoslaviji, on poziva talijanski imperijalizam u pomo nuajui mu hrvatske teritorije, smatrajui civilizacijskim zlom to je Tito oduzeo te teritorije i dao ih Hrvatima. Napadajui Tita i titoizam, on govori onu opu ocjenu po kojoj su Hrvati krivi za sva zla faizma i komunizma na jugoslavenskom tlu. U titoizmu on ne vidi nita pozitivno, ve samo ono staljinistiko, iako se takva politika eli posluiti jednostranakim sustavom da bi nametnula svoju vlast. Tu usporedbi, dakle, ne moe biti. Moe ih biti samo ako je on s takvim gleditima postao
35
16
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
se po navedenom obrascu kasnije usporeivalo i s Vukom Drakoviem, Vojislavom eeljom te Radovanom Karadiem. U zagrebakom Danasu, od 16. sijenja 1990. objavljen je lanak Milana Jajinovia, u kojemu se govori o hajci na neke novoosnovane stranke u Jugoslaviji, a sve radi njihove zabrane i onemoguavanja politikog pluralizma. U tekstu stoji:
Protiv HDZ javna se hajka vodi jo prije nego li je osnovanaSvojim bradatim idejama Vuk je Drakovi stvorio odijum dijela javnosti. Franjo Tuman takoer. ini se kao da su jedva doekani, kao da su postali zgodna izlika vlasti da preko svojih glasnogovornika stvori javnu histeriju, pa da potom porui javnosti: Eto to vam je ta opozicija! Potom bi najrevniji traili da im se zabrani djelovanje. A kad se zabrane oni, onda e biti lake zabraniti i druge. Dogmati, ne samo partijski, trljaju ruke i likuju. Zvijezde kao da im postaju sve sklonije.37
Tko i zato iznosi tezu o dogovoru u Karaorevu?

Sudionici sastanka u Karaorevu, Franjo Tuman i Slobodan Miloevi izriito nijeu, kako su se dogovarali oko Bosne i Hercegovine. Organizatori sastanka i njihovi najblii suradnici iz tog vremena, Mesi, arini i Jovi, nijeu, ili niim ne potvruju (u to vrijeme), bilo kakav dogovor, ili razgovor, oko BiH. Namee se pitanje, tko i zato iznosi tezu o dogovoru u Karaorevu? Prvi je s takvim tvrdnjama u Hrvatskoj krenuo nekadanji savjetnik predsjednika Tumana dr. Slaven Letica. Nakon to je 1. oujka 1991. napustio Ured predsjednika Republike, te proveo mjesec dana u SAD kao gost amerike vlade, Letica je objavio 14. lipnja 1991. lanak u Globusu, pod naslovom Podjela Herceg Bosne.38 Letica pie:
Glasine ili glasine o podjeli Herceg-Bosne javile su se u jugoslavenskoj javnosti ve nakon prvog sastanka Tumana i Miloevia u Karaorevu () Tijek dogaaja u posljednjih nekoliko dana pokazuje da je podjela Bosne sasvim realna opcija. Mnoge, a dvije posebno, izjave politiara ukazuju na to. Muhamed Filipovi javno je ustvrdio da pouzdano zna
predstavnik veine u srpskom narodu. Moe ih biti utoliko ukoliko je on bio glavni u stvaranju Memoranduma SANU koji Miloevi provodi u praksi. Istodobno, to je opet razlika-moje knjige se nisu mogle slobodno tiskati. Ja svoga Miloevia nemam. Moje knjige nisu mogle izvriti takav utjecaj, iako stanovitog utjecaja imaju. Franjo TUMAN, Usudbene povjestice, Hrvatska sveuilina naklada, 1995., 767-768. Isto, 719-721. Prie iz divljine: Komu, zapravo, mogu dobro posluiti razni Drakovii i Tumani, Danas, Zagreb, 16. 1. 1990., 10-11. Slaven LETICA, Obeana zemlja, Globus, Zagreb 1992., 241. i 249. U uvodnoj napomeni stoji: Iako su u razdoblju oujak-lipanj 1991. donesene mnoge politike odluke koje su zavreivale javnu analizu i kritiku, drao sam se odluke o utnji. U tom sam razdoblju proveo mjesec dana u SAD kao gost amerike vlade. Letica kae kako zbog 100 dana profesionalne utnje nije potpisao ovaj lanak, ve je kao autor potpisan ekspertni tim.
36 37
38
17
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
da su Tuman i Miloevi, ne samo razgovarali o podjeli Bosne, ve su se o njenoj podjeli i dogovorili. Jo je vanija izjava Milana Kuana na tiskovnoj priaonici u Ljubljani 6. lipnja 1991. (nakon sastanka u Stojevcu): Postoji mogunost mijenjanja republikih granica, ali bi se to u svakom sluaju moralo uiniti sporazumno i uz suglasnost tamonjeg stanovnitva.39
Argumenti dr. Letice na temelju kojih zakljuuje kako su Tuman i Miloevi dijelili Bosnu izjave su Muhameda Filipovia i Milana Kuana. Filipovi je izriito tvrdio da pouzdano zna da su Tuman i Miloevi, ne samo razgovarali o podjeli Bosne, ve su se o njenoj podjeli i dogovorili. Ne znamo otkud Filipoviu te informacije, jer on nikada nije rekao od koga ih je dobio i koliko su vjerodostojne. Filipovi je ovu izjavu dao novinaru beogradskog Vremena, a objavljena je 10. lipnja 1991.40 Ova izjava unijela je dozu nepovjerenja Muslimana prema Hrvatima, bila je i alibi za Filipovieve i Zulfikarpaieve pregovore s Karadiem i Miloeviem, radi postizanja muslimansko-srpskog historijskog sporazuma, o kome e jo biti rijei. U svojoj knjizi Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini 1992.1996. godine. u jednom poglavlju knjige, izjednaujui srpsku i hrvatsku krivnju za rat kae:
Da se radi o dvije strane sa istim ili slinim tendencijama ne dokazuju samo injenice rata, tj. injenice o tome tko je vodio rat na teritoriji Bosne i Hercegovine i ije su to armije djelovale u njoj i protiv koga su djelovale, jer su u oba sluaja djelovale bez dozvole vlade Bosne i Hercegovine i protiv njene volje i interesa drave Bosne i Hercegovine i njenog stanovnitva, nego i injenice koje jasno i direktno dokazuju da je postojao sporazum dviju strana, u ovom sluaju Srbije i Hrvatske, odnosno njihovih voa Franje Tumana i Slobodana Miloevia, koji je bio postignut tokom njihova dva susreta u Karaorevu i kod Osjeka, a ije je izvrenje bilo nadzirano direktno iz kabineta predsjednika Hrvatske Franje Tumana, kako to dokazuju dokumenta o djelovanju efa tog kabineta tj. Ureda Predsjednika Hrvatske-Hrvoja arinia, te mnogih drugih funkcionera reima Franje Tumana, o potrebi da se teritorija Bosne i Hercegovine podijeli izmeu te dvije zemlje, da se Bosna i Hercegovina kao drava uniti i da se izvre svi aranmani koji bi trebali da znae konano sreivanje srpsko-hrvatskih odnosa, kojima jedinu smetnju ini injenica da postoji Bosna i Hercegovina kao drava i da postoje muslimani kao narod koji nee da budu ni Srbi ni Hrvati, to im je inae viekratno nueno tokom novije historije.41
39 40 41
Isto, 245. Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Golden marketing, Zagreb 1999., 801. Muhamed FILIPOVI, Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo 2002., 70.
18
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Filipovi i ovaj put govori o injenicama koje jasno i direktno dokazuju da je postojao sporazum Srbije i Hrvatske, odnosno Tumana i Miloevia, ali ih, kao ni ranije, ne iznosi. Umjesto toga on govori o dva susreta Tumana i Miloevia u Karaorevu i jednom kod Osijeka, mada je bio samo jedan susret u Karaorevu i jedan u Tikveu.42 Adil Zulfikarpai, ideolog bonjatva i predsjednik Muslimanskobonjake organizacije (MBO), iji je najblii suradnik bio Muhamed Filipovi, u razgovoru o BiH, voenom u proljee 1994. na Bledu, a koji je 1995. objavljen kao knjiga pod nazivom Okovana Bosna, u poglavlju nazvanom Tuman dijeli Bosnu, govori o svojim naporima da meunarodnom akcijom sprijei Srbe i JNA da napadnu, odnosno unite Bosnu i Hercegovinu u proljee 1991. Zulfikarpai kae:
Izetbegovi, koji se u meuvremenu vratio s puta, i Kljui odmah su se suglasili da sastavimo delegaciju i krenemo u sjedita velikih sila, a ja sam preuzeo na sebe da preko diplomatskih predstavnika u Beogradu utvrdim ko e nas primiti i da zakaem termine. Dobili smo informaciju da e nas primiti ministri vanjskih poslova. Meutim dok mi to pripremamo, Tuman boravi u Londonu (7. i 8. svibnja 1991. op. a.) i ja dobivam preko prijatelja iz Londona protokol Tumanova prijedloga da se Bosna podijeli izmeu Srba i Hrvata. Odmah smo provjerili autentinost tog teksta, a saznali smo takoer da je Tuman na jo jednoj veeri, prireenoj za jedan ui krug politiara u Londonu, ponovio tezu kako je najbolje rjeenje da se Bosna podijeli, po uzoru na Banovinu Hrvatsku 1939. Suoen s tom injenicom uinilo mi se besmislenim da ja sada s Kljuiem, koji je kao ef HDZ-a za Bosnu zapravo pristalica i istomiljenik Tumana, idem u Washington i London i ondje branim Bosnu dok HDZ na elu s predsjednikom Hrvatske vodi kampanju da je dijeli.43
Po svemu sudei informacija prijatelja iz Londona, posluila je Zulfikarpaiu kao izgovor za pokretanje pregovora sa Srbima, koji zavravaju poznatim Istorijskim muslimansko-srpskim sporazumom. Nakon sporazuma Zulfikarpai je zajedno sa srpskim liderom Radovanom Karadiem, organizirao zajednike politike zborove MBO-a i Srpske demokratske stranke.44 Zulfikarpai je tiskao niz knjiga i snimio dokumentarnu seriju od desetak nastavaka o svojim politikim i uope drutvenim aktivnostima. Zanimljivo je da nikada i nigdje nije objavio Protokol Tumanova prijedloga o podjeli Bosne izmeu Srba i Hrvata, koji je navodno dobio iz Londona. Ako je postojao neki razlog da se on ne objavi 1991. godine ti razlozi su zasigurno danas prestali vrijediti. Oito se radilo
42
43 44
O kakvim se dokumentima iz ureda arinia radi to vjerojatno zna samo Filipovi, kao i o tome kako se to cijeli taj plan nadzirao iz ureda Franje Tumana, a ne recimo (i) iz ureda Slobodana Miloevia. Okovana Bosna, Bonjaki institut, Zrich 1995., 100. Isto, 113.
19
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
o namjeri promjene smjera muslimanske politike u BiH u tom vremenu, o razbijanju hrvatsko-muslimanske suradnje, koja je bila velika opasnost za srpske interese i ila je na ruku snagama dezintegracije Jugoslavije. Da su prihvatili Zulfikarpaiev Historijski sporazum, bosanskohercegovaki muslimani, a i cijela BiH bi danas vjerojatno bili u sastavu SR Jugoslavije. Pitanje glasi bi li i Hrvatska u takvim okolnostima bila uspjeno obranjena i samostalna? Ipak ne radi se kod Zulfikarpaia tek o elji za ouvanjem Jugoslavije. Njegovi sporazumi s Karadiem i Miloeviem imali su drugu pozadinu. Objanjavajui taj sporazum, Zulfikarpai kae:
Pokuaj Istorijskog sporazuma izmeu Muslimana i Srba je bilo pitanje rata ili mira, ivota ili smrti. Dogovor sa Karadiem i Miloeviem davao je nama (Bonjacima-muslimanima, op.a.) ansu da u miru, bez krvi rijeimo nae probleme u jednom dugom demokratskom procesu. Mi (Muslimani, op. a) smo bili na putu da postanemo u roku od 10 godina 60%-veina u Bosni. I da svaki problem imamo u naim rukama, bez da ikada itko bude ugroen.45
U tom smislu znakovita je i druga izjava Adila Zulfikarpaia:

Nama nije opasno po na opstanak da se Hrvati osjeaju ugroenima, iako nam nije politiki oportuno i pametno. Ali ivotno nam je opasno da se Srbi osjeaju ugroenima i da Srbi smatraju da s nama ne mogu ivjeti.46
Zanimljivo je kako je Zulfikarpai u knjizi Okovana Bosna, propustio ispriati i drugi dio prie o navodnim Tumanovim izjavama u Londonu. Naime u svojoj drugoj knjizi Bonjak Adil Zulfikarpai, nastaloj u isto vrijeme, tijekom razgovora na Bledu, u proljee 1994. Zulfikarpai tvrdi, kako je dobio protokol njegovog (Tumanovog, op. a.) razgovora na jednoj intimnoj veeri, koju mu je pripremio predsjednik Konzervativne stranke (britanske, op. a.) a na kojoj je bilo desetak osoba.47 Ali tamo Zulfikarpai opisuje i nastavak prie:
Obavijestio sam Kljuia da mi je to poznato i traio da telefonom razgovara s Tumanom i da mi, u roku od dva sata, javi ta Tuman kae na to. Tuman je odmah poslao, valjda avionom, nekim privatnim, u Sarajevo gospodina Dalibora Brozovia s jo nekim viim inovnikom hrvatskog Predsjednitva. Doao je da mi objasni Tumanov stav i uvjeri me kako nije istina da je on za podjelu Bosne, da je sve krivo shvaeno.48
45
46
47 48
Bezduno komadanje Bosne, Intervju: Adil Zulfikarpai, Nezavisni europski tjednik Osloboenje, Sarajevo/Zagreb, 9.-15. travnja 1993., 15. Milovan ILAS, Nadeda GAE, Bonjak Adil Zulfikarpai, Bonjaki institut Zrich, Globus Zagreb, 1996., 182. Isto, 158. Isto, 159.
20
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Adil Zulfikarpai je 1994. godine na Bledu u Sloveniji ispriao dvije varijante dogaaja iz 1991. godine. Zanimljivo je to usporediti s onim to je u povodu istoga dogaaja rekao te godine. Zulfikarpai je 13. lipnja 1991. dao intervju listu Bosanski pogledi, iji je bio osniva i izdava. Na novinarski upit: Da li su Tuman i Miloevi pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine? Mnogo je argumenata za potvrdan odgovor na ovo pitanje, meutim, koliko je takav korak politiki razuman i izvodljiv? 49 Zulfikarpai odgovara:
Miloevi vodi srpski narod i Srbiju u propast idejom 'svi Srbi u jednoj dravi'. U tome njegovom planu Bosna kao ravnopravna i ne postoji. Tumana naputaju najrazumnije politike glave i savjetnici jer e hrvatski narod svojom politikom podjele Bosne dovesti u orsokak. Mi znamo da je govorio u Engleskoj da se takvo rjeenje problema srpsko-hrvatskih odnosa moe uzeti u obzir. O treem u ovoj pogubnoj kombinaciji (Izetbegovi, op. a.) znamo u ta je doveo Muslimane i Bosnu i Hercegovinu i oevidno je da on prima savjete i uvjete od ljudi koji nau domovinu hoe razdijeliti. Ti razgovori se moraju sprijeiti. Crno se Bosni pie ako ova trojica budu o njenoj sudbini odluivali. Oni za to nemaju kompetencije i mi bi morali da im to pokaemo to jasnije: intervencijom parlamenta, voljom naroda i novim izborima.50
Pet tjedana nakon Tumanovog boravka u Londonu Zulfikarpai kae da mi znamo kako je Tuman rekao da se podjela BiH moe uzeti u obzir kao rjeenje hrvatsko-srpskih problema. Tri godine kasnije Zulfikarpai govori o Protokolu Tumanovog prijedloga o podjeli Bosne izmeu Srba i Hrvata. Zulfikarpai kae 1994. kako su sporazumi sa Srbima motivirani Tumanovim stavom prema cjelovitosti BiH, naknadno je tvrdio kako se upustio u te pregovore, jer ideja o trostupanjskoj Jugoslaviji Izetbegovia i Gligorova nije dobro primljena u bonjakoj javnosti, pa se Zulfikarpai dogovorio s Izetbegoviem da on u ime muslimana-Bonjaka pregovara sa Srbima.51 Zulfikarpai je 1999. u intervjuu Glasu Amerike, iziao u javnost s novim objanjenjem pregovora sa Srbima:
Ja sam tada predloio Ljubljani i Zagrebu da se pokuamo dogovoriti oko raspada Jugoslavije na zapadni i istoni dio. Zapadni dio inile bi Slovenija, Hrvatska i BiH, a istoni Srbija, Crna Gora i Makedonija.52
Zulfikarpai kae kako je u dogovoru sa Slovencima isti prijedlog ponudio Tumanu, koji ga je sa zanimanjem prihvatio uz sumnju da e na njega pristati Izetbegovi. Istina navodi Zulfikarpai, Izetbegovi je taj prijedlog odbio.53 Kako sve ove Zulfikarpaieve verzije dogaaja nazvati i koja je od njih istinita?
49 50 51 52 53
Bosna i Hercegovina se mora sauvati, Bosanski pogledi, Sarajevo, 13. 6. 1991., 4.-5. Isto. air FILANDRA, Enes KARI, Bonjaka ideja, Globus Zagreb 2002., 353. Isto, 357. Isto, 358.
21
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Ipak i Tumanu su, kao i Zulfikarpaiu, dolazili protokoli, odnosno memorandumi iz Londona. Vjerojatno iz istih izvora, ali s drugom nakanom. Stipe Mesi tvrdi kako je na jednu tajnu sjednicu hrvatskog dravnog vrha Tuman donio kopiju navodnog memoranduma britanskog premijera Johna Majora za njegovog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda. Mesi kae kako je u njemu pisalo otprilike sljedee:
Gospodine ministre, bosanski je problem velik problem, i europski i svjetski, i vi morate voditi politiku tako da sve vae javne izjave idu u smjeru opstanka Bosne i Hercegovine kao drave, ali naa stvarna politika mora biti podjela te zemlje izmeu Hrvatske i Srbije, dok Muslimana mora nestati kao faktora na tome podruju.54
Mesi kae da je rekao predsjedniku Tumanu da se radi o falsifikatu, to mu je i potvreno prilikom kasnijeg posjeta Foreign Officeu, nakon to je pala Majorova vlada. Tada mu je jedan dunosnik iz Blairove administracije rekao:
Da, znam neto o tome, to je sigurno falsifikat, a znam da se njime baratalo i u Zagrebu. Ne znam tko je to podmetnuo Tumanu, ali politika jest bila takva.55
Zato je engleska politika bila takva, moglo bi se donekle zakljuiti iz jednog odlomka knjige Davida Leigha i Eda Vulliamyja, u kojemu pie:
Oita obveza Britanije prema Srbiji bila je jedan od znaajnih imbenika bosanskog rata. Ameriki izvori naveli su nekoliko moguih objanjenja. Bilo je pritom neprestanog vraanja na Drugi svjetski rat, sa suvremenim obratom: Beograd je bio rudnik informacija o sovjetskom bloku, kae bivi pripadnik amerike obavjetajne slube o kojima su zahvalni Jugoslaveni raspravljali iskljuivo s Britancima, to je ljutilo Amerikance. Usto je britanska obavjetajna sluba trebala Beograd kao uhodano mjesto prislukivanja istoka. Postojala je i podzemna veza: Beograd je bio sredite sumnjivih poslova s Arapima i treim svijetom, konkretno s orujem. Tijekom irakog skandala sa supertopom 1990. godine britanski dijelovi za taj top Saddama Husseina bili su pod embargom, pa su izvezeni u Beograd, a odande u Bagdad. Zatim je tu bilo i britansko diplomatsko pravilo, to potjee iz devetnaestog stoljea i 30-ih godina naeg stoljea, da je nejasnoj situaciji nasilnik, koliko god bio pokvaren, najbolji jamac stabilnosti.56
Najotriju optubu protiv Franje Tumana i njegove politike prema BiH uputio je Dobroslav Paraga u studenom 1992. Intervjuu s Paragom, tadanjim predsjednikom Hrvatske stranke prava (HSP), vodio je novinar
54 55 56
Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., 132. Isto, 132. David LEIGH i Ed VULLIAMY, Prljavtina: korupcija u Parlamentu, Zadro, Zagreb 1997., 126.
22
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
zagrebakog Globusa Davor Butkovi. U tom razgovoru se kae: Kad je ve rije o Bosni, vi tvrdite da imate dokumente koji dokazuju Tumanove planove o podjeli Bosne. Da ja imam snimke razgovora Tumana i Miloevia i Bobana i Karadia, iz kojih je vidljivo da Srbija i Hrvatska kane podijeliti Bosnu. to je tono zabiljeeno na tim snimkama? Ne mogu vam sad to rei. Ako Franjo Tuman napravi jo neki veliki kiks prema naoj stranci, prezentirat u te snimke naoj i svjetskoj javnosti. Kako ste uope doli do tih vrpci? Nije li rije o ilegalnom pothvatu? Ja mogu doi do mnogih tajnih dokumenata i do mnogih vanih ljudi. Govori se i o navodnom vaem sasluanju pred amerikim Kongresom u povodu situacije u Hrvatskoj. O emu je rije? Rije je zapravo, o sasluanju ne pred kongresnom komisijom nego pred jednom organizacijom koja se bavi ljudskim pravima koja nije posve dravnog karaktera, ali u kojoj sjede mnogi znaajni ameriki politiari, ukljuujui i Jean Kirkpatrick. I ondje e se govoriti o snimkama Miloevievih i Tumanovih razgovora. Zar ameriki politiari imaju te snimke? Ne. Znai, vi ete ih predati toj komisiji? Recimo da e o tome odluiti Franjo Tuman svojim iduim postupcima.57 Dobroslav Paraga dao je 18. sijenja 1992. intervju Viktoru Ivaniu, tada novinaru Slobodne Dalmacije, u kome je Franju Tumana nazvao izdajnikom, jer se odrie Bosne. Paraga kae u tom intervjuu:
ujte, on je postavio tablu izmeu Imotskog i Posuja i nai pravai su doli i to otpilili, i to stari ljudi, sedamdesetogodinjaci. To nisu mogli ni kralj Aleksandar ni AustroUgarska napraviti, a to je on napravio. Govori da se treba ili odrei Bosne ili podijeliti teritorije Hrvatske sa Srbijom, vidite posljednje njegove izjave. Kada govorimo o izdaji, onda mislimo i na sporazum u Haagu gdje je potpisao dokument u kojem pie da istona Slavonija nije vie Hrvatska58
Paraga u razliitom razdoblju okrivljuje Tumana to se odrie BiH, to je svojata i to je dijeli. Na dvogodinjicu vojnoredarstvene akcije Oluja, u kojoj je slomljena pobuna hrvatskih Srba, dr. Ivo Banac i Ivan Zvonimir iak objavili su 4. kolovoza 1997. u splitskom tjedniku Feral Tribune pogled na akciju hrvatske vojske i policije. Pozivajui se na svoj dopis od prije dvije godine Banac i iak se pitaju: Radi li se o jo jednom u nizu dogovora na liniji Zagreb Beograd?59 U iduem broju istog tjednika od 11. kolovoza 1997. Ivan Zvonimir iak, tada predsjednik Hrvatskog helsinkog odbora (HHO), otiao je korak dalje. Na pitanje novinara je li akcija Oluja dogovorena izmeu Zagreba i
57 58
59
Optuba ili obrana, Globus, Zagreb, 20. studenoga 1992., 36. Tuman tui Paragu, Slobodni tjednik, Zagreb, 26. veljae 1992., 39. Kao prilog tekstu objavljen je i faksimil prve stranice zahtjeva za provoenje istrage, upuenog 3. 2. 1992. godine, od strane opinskog javnog tuilatva u Splitu Istranom centru okrunog suda u Splitu. Oluja nad Hrvatskom, Feral Tribune, Split, 4. kolovoza 1997., 2-3.
23
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Beograda, i: Postoje li konano dokazi za mit zvan Karaorevo, on je odgovorio: Da. Postoji u Zagrebu jedan hrvatski general cijela Hrvatska javnost ga dobro poznaje, bio je visoko rangiran u hrvatskoj vlasti koji je imao priliku vidjeti i uti kompletan snimak dogovora u Karaorevu. Ime mu, naravno, neu rei, ali on je meni i jo nekim ljudima potvrdio da je u jednom ministarstvu u inozemstvu imao uvid u cijelu tu dokumentaciju, iz koje se vide i imena konobara koji su dvorili pregovarae i vrste pia koje su pili! Novinar je upitao: Gdje je to vidio u Washingtonu?, na to je iak odgovorio: U jednom ministarstvu jedne strane drave. Znam da postoje te trake i znam tko ih je napravio. Kada sam o Karaorevu prije nekoliko godina govorio u Der Spiegelu zamalo su me ubili.60 Nakon poveane medijske i politike pozornosti izazvane ikovom izjavom, a u koju se upleo i dravni odvjetnik, u Feralu ponovo pie i dr. Ivo Banac, koji je potvrdio ikove navode i dodao:
Isti general koji je iku govorio o tomu da je u jednom stranom ministarstvu bio upoznat sa sadrajem vrpce iz Karaoreva i meni je drugom zgodom potvrdio isto. tovie, postoje svjedoci. Njegovo ime neu iznositi jer to ne bi bilo fair. Njegova je stvar da o tomu izvijesti javnost kad se za to odlui, a moja je da ovo ne preutim kad je Opinsko dravno odvjetnitvo u Zagrebu ve predloilo istrani postupak protiv ika i Parage.61
Ivan Zvonimir iak je u listopadu 1997. u intervjuu sarajevskom tjedniku Slobodna Bosna dao i neke nove hipoteze o sastanku u Karaorevu:
Ja sam negdje u estom mjesecu 1993. dao jedan intervju Der Spiegelu u kojem sam po prvi put govorio o Karaorevu i bio sam zapravo jedan od prvih ljudi koji je uope o tom problemu progovorio. Tada sam rekao da su mi poznati neki detalji oko razgovora u Karaorevu, da je tamo odran sastanak na kojem su oni dogovarali podjelu Bosne, jer me taj problem jako interesira budui da sam i sam na odreeni nain vezan za Bosnu i nastojim ga nekako rekonstruirati. injenica da su prije poetka rata dogovarani detalji oko podjele Bosne daje potpuno drugi karakter samom ratu. Mi koji smo pripadali onoj generaciji Hrvata i graana Hrvatske koji su se borili za njenu samostalnost, smatrali smo da se rat vodi za ostvarenje samostalnosti, ve da je voen i za podjelu Bosne, za etniko ienje i u Bosni i u Hrvatskoj. I to je ono to e dati drugi karakter samom ratu. to se tie samog Karaoreva, ve su detalji poznati. Ono to je vano jeste da je, po svemu sudei, jedan segment jugoslavenske obavjetajne slube snimio taj prvi razgovor, i zbog toga
60
61
Oluja iz Karaoreva, Feral Tribune, 11. kolovoza 1997., 4-5.; Vidjeti: Vertreibung als Modell, Der Spiegel, br. 26., 28. lipnja 1993., 143-145. Vei dio tog intervjua je preveden i objavljen u Slobodnoj Dalmaciji Split, 30. lipnja 1993., na 22. stranici, pod naslovom Hrvatsku eka graanski rat. Sutradan je reagirao Ante Gugo lankom Za koga iak bode?, Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 1993., 12. Tuman je kroja bosanske tragedije, Feral Tribune, Split, 25. kolovoza 1997. 4.
24
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
su Tuman i Miloevi na drugom razgovoru u Tikveu tri sata hodali umom i razgovarali, a nisu razgovarali u zatvorenim prostorima. Meutim suvremena tehnologija je takva da je mogue prislukivati ak i vani. A osim toga, Tuman je po povratku u Zagreb pozvao svoje najblie suradnike, arinia, Manolia, Mesia i druge i rekao im da je dogovorio podjelu Bosne. ak je i traio kartu, koju je donio arini, i nakon toga je pokazivao to je dogovorio sa Miloeviem. Nakon toga su osnovane one komisije koje su trebale dogovoriti podjelu Bosne bez muslimana. Znai Karaorevo je kljuni moment ovog rata, i mislim da e suvremena istraivanja povjesniara morati poi od tog trenutka da bi iz perspektive toga analizirala kasnija dogaanja.62
Novinarka je upitala ika je li on imao priliku posluati snimak razgovora iz Karaoreva, na to je on rekao:
Ja pouzdano znam da postoje te trake. Znam ak i tko je napravio te trake, i o tome sam govorio. Ta osoba bio je jedan oficir JNA koji je radio u KOS-u, i koji je ubijen 1993. godine na Dunavskom keju, i to je proglaeno samoubojstvom.63
Novinarka je upitala ika misli li kako hrvatske vlasti pouzdano znaju za postojanje te trake, na to je iak odgovorio:
Pa ja mislim da bi oni trebali znati jako puno o tome. Vidite sada jedan jako interesantan detalj. Ja sam u tom intervjuu, i za to sam optuen, rekao da mi je jedan general Hrvatske vojske govorio o tome da je tu traku uo i da je pretisak vidio negdje u inozemstvu. Istu tu reenicu je ponovio Ivo Banac, sedam dana kasnije u Feralu, da je isti taj general njemu i jo skupini drugih ljudi isto to rekao. Protiv Banca nije podignuta optunica, protiv mene jeste.64
iak i Banac su iznijeli hipotezu o Karaorevu nakon to je dr. Franjo Tuman u lipnju 1997. i drugi put u prvom krugu s 61,4% glasova pobijedio na predsjednikim izborima.65 Iznijeli su nove elemente, svjedoka, hrvatskog generala, koji je u nekom stranom ministarstvu uo snimke i vidio stenogram razgovora, koji se vodio u Karaorevu 25. oujka 1991. Meutim, nisu rekli tko je taj general i kako to da se oni usuuju to javno rei, a general ne? Ako je i bilo nekih razloga da se u to vrijeme ne otkrije identitet generala svjedoka, odnosno da on javno istupi, sada, kada su objavljeni gotovo svi stenogrami sa sastanaka i sjednica predsjednika Tumana, to bi bilo i te kako nuno za rasvjetljavanje susreta u Karaorevu.
62 63 64 65
Intervju Ivan Zvonimir iak, Slobodna Bosna, Sarajevo, 19. 10. 1997., 16-19. Isto. Isto. Kronologija rata, 1998., 587.
25
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Propagandne konstrukcije iz Bosne i Hercegovine

Nacionalne podjele, izvjesnost ratne situacije i paralelno politiko-sigurnosno organiziranje, uinili su da sredinja vlast Bosne i Hercegovine bude sve slabija i funkcionira tek formalno. Nakon to su se sredinje vlasti pokazale potpuno nemone, a dijelom i nezainteresirane za sudbinu Hrvata u BiH, te nakon to su i Srbi i Muslimani ve formirali svoje nacionalne obrambene organizacije, bosanskohercegovaki Hrvati se odluuju na formiranje svojih obrambenih zajednica. Najprije je 18. studenog 1991. osnovana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (HZ-HB) koja je nakon otvorenog napada srpskih snaga na BiH, formirala 8. travnja 1992. vrhovno tijelo obrane Hrvatsko vijee obrane (HVO).66 Poetkom srpnja 1992. HVO HZ-HB donijelo je prve uredbe, kojima se ustrojavala privremena vlast i organizirala obrana i normalan ivot na osloboenom i obranjenom dijelu BiH, u kojima su Hrvati predstavljali veinu, ili znatan dio stanovnitva. Odluke HZ-HB, odnosno HVO-a doekane su s negodovanjem u Sarajevu. Alija Izetbegovi uputio je 5. srpnja 1992. pismo Franji Tumanu:
Potovani gospodine predsjednie, sigurno Vam je poznato da je juer g. Mate Boban u Grudama proglasio neku vrstu hrvatske 'drave u dravi' u Bosni i Hercegovini. Ovaj korak izazvao je zaprepatenje meu graanima BiH, a posebno u muslimanskom narodu. Uinjeno je to u trenutku kada se hrvatski i muslimanski narod u Bosni i Hercegovini bori na ivot i smrt protiv etnikog agresora. Postoje osnovane indicije da je izvrena 'trampa' u kojoj je, za neke koncesije u Hercegovini i centralnoj Bosni, etnicima preputena Posavina. 67
U daljnjem tekstu Izetbegovi trai od Tumana da upotrijebi svoj utjecaj na Bobana, kako ovaj ni na koji nain ne bi doveo u pitanje suverenitet i integritet BiH, da HVO prizna Predsjednitvo BiH kao Vrhovno zapovjednitvo. U suprotnom e kae Izetbegovi biti prisiljen objaviti kako su odluke donesene u Grudama protuustavne, te obavijestiti meunarodnu javnost da u svemu ovome ima udjela hrvatska vlast u Zagrebu.68 Je li sluajno da je dan nakon Izetbegovievog pisma u sarajevskom Osloboenju iziao je lanak Realizacija Karaoreva, novinara Emira Habula, u kojem se pored ostalog kae:
Javna je tajna da su se Miloevi i Tuman sastajali i razgovarali o podjeli Bosne i Hercegovine. Upueni mediji tvrde da se najdalje u tome otilo na njihovom susretu u Karaorevu, a sve to se dalje dogaalo samo je realizacija tog susreta. Potom je dolo do susreta u Klagenfurtu i Gracu.69
66
67 68 69
Ivo LUI, Sigurnosno obavjetajne slube u Bosni i Hercegovini, Nacionalna sigurnost i budunost, Svezak 1., Sv. Juraj, Zagreb 2001., 64-66. Zdravko GAVRAN, Kako su ruili Tumana, Domovina TT, Zagreb 1992., 111. Isto. Realizacija Karaoreva u Grudama, Osloboenje, 6. srpnja 1992., 1. i 3.
26
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Isti dan New York Times pie kako su hrvatski nacionalisti proglasili svoju dravu na preostaloj treini BiH, koju nisu osvojili Srbi. Dalje u tekstu stoji, kako Boban djeluje po nalogu Franje Tumana, koji se prole jeseni sastao s Miloeviem, a dunosnici dviju vlada dali su na znanje da je dolo do sporazuma oko podjele BiH.70 Dan poslije, 7. srpnja 1992. New York Times objavljuje lanak svoga dopisnika iz Sarajeva Johna Bernsa, u kome iznosi prevladavajue stavove sarajevskog politikog kruga, te se pridruuje osudi Bobana, koga se optuuje i da je zaplijenio 38 kamiona oruja i municije, koje je upueno braniteljima Sarajeva.71 I dok je New York Times iznosio ove optube, vlada SAD-a je vrsto zagovarala embargo na isporuku oruja Bosni i Hercegovini. Ruski ITAR-TASS je objavio 7. srpnja 1992. kako je hrvatsko vodstvo napokon potpuno otvorilo karte, te da se u sutini njegova politika prema BiH nimalo ne razlikuje od pozicije Beograda. ef ruske delegacije na zasjedanju Konferencije za europsku sigurnost i suradnju u Helsinkiju Gusarov izjavio je kako u bosanskohercegovakom ratu krivica ne poiva iskljuivo na Beogradu, a rusko izaslanstvo u Savjetu sigurnosti UN-a je zapoelo s konzultacijama za uvoenje sankcija protiv Republike Hrvatske.72 Kako su se rasplamsavali sukobi izmeu HVO-a i Armije BiH, tako se pojaavao i medijski rat. Retorika je bila sve tvra, a zakljuci sve proizvoljniji i rigidniji. Posebnu upornost i strast u izjednaavanju hrvatske i srpske politike u Bosni i Hercegovini te zagovaranju teze o dogovorenoj podjeli BiH, imali su bivi oficiri JNA, koji su preli na nacionalne pozicije, odnosno u Armiju BiH.73 U veljai 1993. Armija BiH u svom Informativnom
70 71
Z. GAVRAN, 1992., n. dj., 113-114. Boban ucjenjuje Izetbegovia, Osloboenje, 7. srpnja 1992., 1. 72 I Hrvatska potpiruje vatru, Osloboenje, 8. srpnja 1992., 1. 73 Kao najbolji primjer moe posluiti nekadanji naelnik Uprave za bezbjednost A BiH i savjetnik u Predsjednitvu R BiH za vojna pitanja Fikret Muslimovi. Nakon hrvatskomuslimanskih sukoba u Prozoru i srednjoj Bosni, Muslimovi u prosincu 1992. pie: Politika rukovodstva Hrvatske je politika kompromisa sa srpskom stranom. Savez Miloevia i Tumana je zasnovan na procjeni da e i jedni i drugi ostvariti svoje velikodravne interese na tetu Bonjaka u RBiH. Radi toga su uslijedile serije kontakata srpskih i hrvatskih politikih predstavnika, poto su Tuman i Miloevi, perspektivu svojih velikodravnih politikih ciljeva vidjeli u procjeni da e Bonjaci propustiti obavezu i mogunost da se organizira(ju) za odbranu. Kada 14. svibnja 1994. govori o marionetskim reimima u BiH, Muslimovi kae: esto spominjani dogovor izmeu Tumana i Miloevia o tome najbolje govori. Ova reenica pokazuje kako esto spominjani dogovor postaje povijesna injenica, pa ak i ako je taj dogovor najee spominjao upravo sam Muslimovi. Dok su hrvatsko-muslimanski bili razmjerno dobri, a sukobi tek sporadini, 1. listopada 1992. Muslimovi pie sljedee: Kada se razmilja o uzrocima naruenih odnosa izmeu Armije Republike Bosne i Hercegovine i HVO, trebalo bi obavezno imati u vidu doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv etnike vojske koja ve drugu godinu na prostoru bive Jugoslavije provodi genocid. Da se hrvatski narod uz vano uee Bonjaka nije tako hrabro i dostojanstveno suprotstavio tom faizmu, koncept velike Srbije bi bio dobrim dijelom ve ostvaren, a nesrpski narodi na tom prostoru bi bili porobljeni. Fikret MUSLIMOVI, Odbrana Republike, NIPP Ljiljan, Sarajevo-Ljubljana 1995., 78, 103, 112.
27
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
listu prenosi lanak Senada Avdia iz Slobodne Bosne pod naslovom Noas spaljujemo iluzije-Bosna izmeu dva faizma.74 Naravno u tom tekstu se radilo o hrvatskom i srpskom faizmu, o Tumanu i Miloeviu, kao voama tih faizama, koji se ne razlikuju u svom odnosu prema Bosni (i Hercegovini). Novinar Osloboenja Emir Habul u lanku Sjena Karaoreva, od 25. travnja 1993. godine pie:
Najnovija Tumanova izjava o zalaganju za 'to vie konfederalnih elemenata u buduem ureenju BiH', pokazuje zapravo kontinuitet jedne politike. Ona se protee od tri kantona, na poetku rata, saglasnosti s osiem o konfederaciji 'kao najboljem rjeenju', s kraja jeseni, do 'konfederalnih elemenata', prije dva dana// Analiza Tumanovih izjava i politikog djelovanja pokazae naputanje starevievskog koncepta ('Hrvatska do Drine') i oivljavanje radievsko-maekovskog koncepta ('hrvatska banovina'), kao rezultat srpsko-hrvatske teritorijalne nagodbe na raun BiH iz 1939. godine.75
Isti novinar osam mjeseci kasnije pie lanak pod nazivom Cvetkovi i Maek. Ponavljajui teze od ranije on kae i sljedee:
Beograd i Zagreb davno su se dogovorili o podjeli BosneTuman sve vie radi u korist male Hrvatske. Ne shvata da ga je veliki tehnolog vlasti i politike Miloevi ve prevario. Nudei mu 'bosanski kola' kao mamac, Miloevi je ve zakovao stanje u Hrvatskoj. Ma ko pobijedio na izborima-Babi ili Marti-Hrvatska je izgubila Krajinu. Srbi imaju dovoljno tenkova da ekaju meunarodni grunt.() Ova 1993. nije 1939. Ako su Cvetkovi i Maek tada zaobili Spahu, Tuman i Miloevi sada ne mogu Aliju. I ma ko bio u dravnoj delegaciji, nee prihvatiti koncesije samo na papiru.76
Vanjski odjeci
Priu o dogovorenoj podjeli Bosne, na meunarodnom planu, osnaio je nekadanji ameriki veleposlanik u Beogradu Warren Zimmerman sa svojim lankom Posljednji ambasador, u asopisu Foreign Policy, broj 2. za oujak travanj 1994. lanak je u cijelosti prenijela Naa borba u brojevima od 13-22. oujka 1994.77 Dakle upravo u vrijeme pregovora i potpisivanja Washingtonskog sporazuma. lanak je kasnije prerastao u knjigu, u kojoj je Warren Zimmerman, ustvrdio je kako je Jugoslavija prva europska zemlja,
74
75 76 77
Noas spaljujmo iluzije Bosna izmeu dva faizma, Informativni list RBiH ABiH Prva Mostarska brigada trei bataljon vojniki klub, Mostar, 26. 2. 1993., Ovaj lanak znaio je otvorenu objavu rata HVO-u. Sjena Karaoreva, Osloboenje, 25. 4. 1993., 1. Cvetkovi i Maek, Osloboenje, (Sarajevo), 30. 12. 1993., 1. Milo MINI, Dogovori u Karaorevu o podeli Bosne i Hercegovine, Rabic, Sarajevo 1998., 40-41.
28
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
koja je nestala nakon Drugog svjetskog rata. Zimmerman kae kako je za razliku od SSSR-a, jugoslavenski komunizam je bio domae proizvodnje, neovisan, uspjean, udoban. To objanjava, kae Zimmerman, zato komunizam nikad nije pometen u Jugoslaviji. Za razliku od nekih istonoeuropskih drava gdje je bio smatran kolonijalnim nametanjem strane sile.78 Zimmerman je 16. rujna 1991. u New Yorku na predavanju odranom na sastanku Ameriko-jugoslavenskog ekonomskog savjeta ustvrdio kako je Tuman napravio stranu greku kada je proglasio hrvatsku nezavisnost, te je kriv za rat koliko i Miloevi, koji je agresivno radio na stvaranju velike Srbije. Oba su cilja nerealna, rekao je Zimerrman.79 Ipak za dogaaje u Bosni i Hercegovini Zimmermana ne vee tek romantino jugoslavenstvo. U Mostaru je 10 oujka 1992. organiziran protestni skup sa zahtjevima za smjenom opinske i regionalne vlasti te smjenom elnitva policije, to je znailo gotovo potpunu pasivizaciju legalne obrane Mostara i Hercegovine. Skup su organizirali bivi Savez komunista, koji je promijenio ime u SDP BiH i Srpska demokratska stranka (SDS), a uz njih su bili i pripadnici za tu prigodu formiranog Kluba intelektualaca, koji su se predstavljali i kao graani Mostara.80 Neto prije toga protestnog skupa u Mostar u posjet Klubu intelektualaca, doao je ameriki veleposlanik u SFRJ Warren Zimmerman. On je podrao njihove akcije, i na taj nain je stao uz bok onim snagama koje su na svaki nain pokuavale ouvati Jugoslaviju, a time i zaustaviti proces osamostaljenja Bosne i Hercegovine.81 Zimmerman je uskoro odrao sastanak i u Sarajevu, a na tom sastanku bio je nazoan i Muhamed Filipovi.82 Svjedoei pred Hakim tribunalom, u procesu protiv generala Stanislava Galia, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr. Kosta avoki kao vjetak na okolnosti uzroka rata u BiH (casus belli), optuio je Warrena Zimmermana da je on utjecao na Aliju Izetbegovia, kada je ovaj odbio Coutillierov plan iz 1992. Taj plan je predviao decentraliziranu BiH, sastavljenu od upanijakantona. Time je Zimmerman (amerika vlada), izravno odgovoran za neostvarenje sporazuma i rat u BiH. Tuitelj je to negirao i upozorio na Zimmermanov demanti. avoki je zakljuio kako je demanti tek pokuaj skidanja odgovornosti, a na istinu o Zimmermanovoj ulozi u BiH ratu ostaje priekati dok ne budu dostupni dokumenti iz arhiva State Departmenta.83
78
79 80 81 82 83
Warren ZIMMERMAN, Izvori jedne katastrofe, Globus-Znanje, Zagreb 1997., 12, 24, i 55. Za Jugoslavijom danas tuguju samo malobrojni, tvrdi Zimerrman i iznosi svoje nade: Jednog dana e moda poeti govoriti o obnavljanju ekonomskih veza, a zatim postupno o stvaranju politikog okvira//. Netko-moda neki veliki demokratski voa, vjerojatno iz Bosne-e moda predloiti stvaranje drave. Ona se nee zvati Jugoslavija, ali e imati povijesne korijene. Na inauguralnoj ceremoniji, elio bih da netko stavi ruu, samo jednu, na grob Jugoslavije koja je upravo nestala. Isto, 288, 299. Tuman i Miloevi krivci za raspad Jugoslavije, Borba, 26. 9. 1991., 21. R BIH MUP CSB Mostar SJB Mostar, Br. 16-12/09., Mostar, 11. 3. 1992. god. Biljeka SDB Centra slubene bezbjednosti Mostar od 21. 1. 1992. M. FILIPOVI, 2002., 145. Casus belli, Nin, Beograd, 27. 2. 2003., 58-61.
29
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Tezu o podjeli Bosne, odnosno o tome kako vjeruje da e Tuman i Miloevi podijeliti BiH, u potpuno novim geostratekim i politikim okolnostima aktualizirao je i potvrdio lord Peter Carrington u intervjuu BBC u kolovozu 1995. neposredno nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, u kojoj su postrojbe Hrvatske vojske i policije skrile pobunu hrvatskih Srba.84 Carrington je u inae u vrijeme dok je bio na dunosti mirovnog predstavnika gotovo otvoreno vodio prosrpsku politiku, pa je predsjednik Transeuropske unije Marco Pannella u Europskom parlamentu traio njegovu ostavku.85 Po pisanju sarajevskog tjednika Slobodna Bosna upravo on je bio prvi strani diplomata koji je 1992. kazao kako je mir u BiH mogu samo ako se ona podijeli.86 U isto vrijeme 7. kolovoza 1995. drugi lord, Paddy Ashdown, saziva konferenciju za tisak i objavljuje, kako je vidio kartu podjele Bosne, koju mu je, po njegovoj izjavi, u svibnju 1995. na veeri povodom 50 godina pobjede nad faizmom, nacrtao dr. Franjo Tuman.87 Ashdown je inae 1993. izjavio kako su agresiju na BiH izveli Srbi koliko i Muslimani.88 Britanski je parlament poetkom svibnja 1995. nakon hrvatske vojnoredarstvene akcije Bljesak u razmaku od samo tjedan dana, u dva navrata izvanredno raspravljao o stanju u Hrvatskoj. Glasnogovornik za vanjsku politiku vodee oporbene stranke laburist Robin Cook pored ostaloga sugerirao je ministru vanjskih poslova Douglasu Hurdu, kako nije umjesno pozvati predsjednika Tumana na proslavu 50 godina pobjede nad faizmom, odnosno proslavu mira, kada je Tumanova vlada prekrila mir.89
Naknadna sjeanja
Nakon to su doli u sukob s vrhom svoje stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), dvojica elnika te stranke Josip Manoli, i Stipe Mesi, s jo nekim dunosnicima HDZ-a, odluuju se u travnju 1994. na formiranje nove stranke Hrvatski nezavisni demokrati (HND).90 Svoj odlazak iz HDZ-a Stipe Mesi je objanjavao neslaganjem s politikom dr. Franje Tumana prema Bosni i Hercegovini, iako je napustio HDZ u travnju 1994. nakon svretka hrvatsko-muslimanskih sukoba i nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Kao kljuni dokaz pogrene Tumanove politike prema BiH, Mesi navodi dogovor u Karaorevu, kada je: Miloevi
84 85 86
87
88
89 90
M MINI, 1998., n. dj. 43. Zdravko TOMAC, Paukova mrea balkanskog krvnika, Birotisak, Zagreb 1994., 56. Velika Britanija i BiH, Od Carringtona do Ashdowna, Slobodna Bosna, br. 311., Sarajevo 31. 10. 2002., 5. Miroslav TUMAN, Pria o Paddyju Ashdownu i Tumanovoj salveti, PIP, Zagreb 2002., 16-17. Brendan SIMMS, Unfinest hour, Britain and the destruction of Bosnia, Allen Lane The Penguin Group, London 2001., 296.; Velika Britanija i BiH, Od Carringtona do Ashdowna, Slobodna Bosna, 2002., 5. Mutne poruke iz Westminstera, Obzor, Zagreb, 15. svibnja 1995., 37. Josip MANOLI, Intervjui i javni nastupi 1989-1995., MISL, Zagreb 1995., 322.
30
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
nudio Tumanu dio BiH. Ovu tezu Mesi je iznio po prvi put novinaru beogradske Borbe Jovi Paripoviu, 14.-15. svibnja 1994.91 Ve sutradan 16. svibnja 1994. novinar Borbe Dragan Banjac intervjuira Stjepana Kljuia, biveg predsjednika HDZ-a BiH, koji potvruje tezu o podjeli BiH u Karaorevu.92 injenice ipak govore drugaije. Mesi je u funkciji predsjednika Izvrnog odbora HDZ-a sudjelovao na sjednici Sredinjeg odbora HDZ BiH u irokom Brijegu, na kojoj je Stjepan Kljui podnio ostavku. Na tu Kljuievu odluku utjecao je autoritetom svoje funkcije i Mesi. Dan nakon navedene sjednice u irokom Brijegu, 3. veljae 1992., Stjepan Mesi je u emisiji Hrvatske televizije Slika na sliku izjavio kako je hrvatski narod konstitutivan narod Bosne i Hercegovine te bi mu trebalo jamiti: Ne samo suverenost naroda, nego i suverenost na teritoriju na kojem taj narod ivi.93 I kod akademika Duana Bilandia susreemo kontradiktorne izjave. U prosincu 1991. u povodu glasina o navodnom sporazumu o podjeli Bosne i Hercegovine je rekao:
Padom starog reima u Hrvatskoj 1990. godine i Miloevievim agresivnim pokuajem stvaranja velikosrpske Jugoslavije, otvoreno je novo, krajnje dramatino, razdoblje za i oko BiH. Srbijanska vrhuka nudila je dva rjeenja: veliko-ovladati Jugoslavijom i malo-stvoriti veliku Srbiju otkidanjem Slovenije i Hrvatske, koju su htjeli svesti na ostatke ostataka. Smatrajui Hrvatsku glavnim protivnikom, ijim padom automatski padaju sve ostale republike Jugoslavije, a da bi moda izbjegla rat s njom, Srbija je poetkom 1991. ponudila sporazum o podjeli BiH. U razgovorima koji su za dvojicu hrvatskih pregovaraa bili vie izvjetajni nego stvarni, Srbija je hrvatskoj strani otvoreno rekla kako BiH, osim zapadne Hercegovine, mora pripasti Srbiji. Na pitanje to je s rezultatima Drugog svjetskog rata koji je stvorio sve republike, pa i BiH, Srbi su rekli kako oni ni pod kojim uvjetima ne priznaju pravo graanima BiH na vlastitu dravu. A reeno je i sljedee: ak i kada bi Jugoslavija opstala kao federacija, mi Srbi ne priznajemo avnojevske granice. Hrvatska strana, iznenaena rigidnim memorandumskim stavovima srpske delegacije, prekida razgovor. Nakon toga slijedi rat protiv Slovenije i Hrvatske (27. lipnja 1991.) i ukljuenje meunarodne zajednice koja nudi projekt rjeenja jugoslavenske krize, bez podijele BiH. Hrvatska je strana u pregovore ula htijui sprijeiti izbijanje rata zbog BiH i postii sporazum kakav bi i Srbiji i Hrvatskoj omoguio mirno ustrojavanje nacionalnih drava, ali se je pokazalo da Srbija koja je u trenutku pregovaranja ve bila na vrhuncu ratnikog zanosa, nije bila spremna ni na kakav kompromis. I pregovori su bili prekinuti.94
91 92 93 94
M. MINI, n. dj. 40. Isto, 40. Dubravko MERLI, Slika na sliku, DUAL, Zagreb 1994., 17. Duan BILANDI, S Miloeviem sam dogovarao podjelu Bosne, Slobodni tjednik,
31
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
U svibnju 1993. akademik Bilandi kae:

Hrvatska politika ila je na dva kolosijeka jer je raunala i s mogunou da BiH opstane kao cjelovita drava i da bude podijeljena. To je bila njezina glavna dilema, ali kao to sam rekao, na dvije karte igrala je i igra i svjetska zajednica, tonije njezini vrhovi. Tako se i hrvatska politika postavljala tako da moe prihvatiti i jednu i drugu opciju ili ak obje istodobno, ovisno o razvoju situacije.95
Ovo bi se moda moglo nazvati i najtonijom ocjenom hrvatske politike prema BiH, ali ona iskljuuje bilo kakvu zadanost, odnosno dogovor sa Srbima. U jeku politike i medijske kampanje protiv Tumana i njegove politike, akademik Bilandi, u listopadu 1996. daje intervju tjedniku Nacional.96 Bilandi kae:
No najvee nesuglasice s Tumanom izbile su za rasprava o BiH. U poetku 1991., godine, nakon njegovog pregovora s Miloeviem, dogovoreno je da se sastanu dvije komisije koje bi raspravljale o podjeli Bosne. Tuman nam je tada rekao kako se s Miloeviem naelno dogovorio, a da mi to moramo konkretno razraditi. U tim su razgovorima na srpskoj strani sudjelovali akademik Kosta Mihajlovi, ef Miloevieva kabineta Kuplei, Smilja Avramov i potpredsjednik Vlade Srbije. Odrana su tri kruga razgovora. No, razgovori nisu donijeli nikakav rezultat. Tumana sam upozoravao da ti razgovori ne vode niemu. Upozorio sam ga da postoje tri krupne prepreke za podjelu BiH, od kojih je samo jedna dovoljna da dogovor padne u vodu. Tko e primjerice usuglasiti koje je podruje hrvatsko, a koje srpsko? Potom, to e na to rei Muslimani. Na tu primjedbu Tuman je odgovorio kako oni nee rei nita, ako se Srbi i Hrvati dogovore. Upozorio sam ga i na tree pitanje to, dodue nije bio tako teko kao prva dva, ali // to e, naime, na sve te dogovore rei meunarodna zajednica? Tuman je odgovorio da e svijet pristati na sve to se ovdje dogovori.97
Kojim ocjenama akademika Bilandia vjerovati?

Zagreb, 23. 12. 1991., 4. Objavljeno i u knjizi: Duan BILANDI, Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske, AGM, Zagreb 2001., 155. Zaboravimo logiku u stanju ludila smo, Nedjeljna Dalmacija, Split, 26. svibnja 1993., 5. O svrsi tjednika Nacional njegov je osniva Denis Kulji napisao: Doktrina Nacionala kad sam ga ja pokretao bila je jasna, jednostavna - to je bio list koji je vodio specijalni rat protiv hadezeovske vlasti. Vidjeti: Denis KULJI, Majmuni, gangsteri & heroji, Globus international, Zagreb 2001., 560. Duan BILANDI, Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske, AGM, Zagreb, 2001., 527.; u brouri Bosna i Hercegovina i Bonjaci u politici i praksi Dr. Franje Tumana, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo 1998. izvrena je krivotvorina. Osim to je krivo datiran, intervjuu je i tendenciozno netono prenesen. Tako se npr. reenica Tuman nam je tada rekao kako se s Miloeviem naelno dogovorio citira bez rijei naelno, itd.
95 96
97
32
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Dr. Franjo Tuman umro je 11. prosinca 1999. Samo tri tjedna kasnije 3. sijenja 2000. njegova stranka HDZ izgubila je parlamentarne izbore i prela u oporbu. Ubrzo, 7. veljae 2000. na predsjednikim izborima pobijedio je Stjepan Mesi. U jesen iste godine 5. listopada 2000. u nemirima u Srbiji svrgnut je s vlasti Slobodan Miloevi.98 Ovi dogaaji radikalno su promijenili politiku scenu Hrvatske, ali i ire regije. Moda su upravo nove politike okolnosti ponukali Hrvoja arinia, da nakon devet i pol godina ipak, pojasni o emu se stvarno govorilo, u Karaorevu? arini u intervjuu zagrebakom Globusu od 13. listopada 2000. kae:
Sjedio sam s Tumanom i Miloeviem 10-15 minuta, sve dok nisu ustali i otili. U tim prvim minutama, dok smo bili zajedno, Tuman je napao Miloevia i kazao mu kako on zna da on, Miloevi, stoji iza balvan revolucije. Hrvatski Srbi, rekao je, nisu sami, njih netko naoruava, naoruala ih je JNANo, Miloevi je glumio asnu sestru i govorio kako on s tim nema nikakve veze. JNA prokomentirao je, moda, ali on osobno doista ne. Na to je Tuman otro reagirao i rekao mu da odnosi izmeu Hrvatske i Srbije ne mogu biti onakvi kako bi oni obojica eljeli, dobrosusjedski, sve dok su Srbi u Hrvatskoj trojanski konj njegove politike. I onda mu je govorio o ideji Velike Srbije. Miloevi je, naravno, sve to negirao. Potrajalo je u tom stilu tih prvih desetak minuta. Miloevi je bilo je to vrlo znakovito rekao: Mislim da mi sigurno moemo nai zajedniki jezik da reimo te probleme! I onda su njih dvojica otili. Sami su etali parkom od 3,30 poslije podne do 7, 30 naveer.99
Na pitanje novinara to je on za to vrijeme radio arini je odgovorio:

Ja sam ostao. Dugo sam, i tada i kasnije razmiljao o toj Miloevievoj reenici. Nemojte zaboraviti da sam se nakon toga 14 puta osobno sastao s Miloeviem, a s Tumanom sam svakodnevno bio u najbliskijim kontaktima. Iz te Miloevieve reenice 'Mi moemo nai zajedniki jezik!' - i svega onoga to je slijedilo u mojim kontaktima s Tumanom i Miloeviem doao sam do zakljuka, i gotovo sam siguran u to, da je ta Miloevieva reenica implicirala podjelu Bosne. To je taj 'zajedniki jezik', 'da to reimo'! Dakle, da se kroz Bosnu rijei problem Hrvatske! Potvrdu toga imao sam odmah nakon sastanka u Karaorevu, u zrakoplovu, na povratku u Zagreb, kad mi je Tuman pokazao papiri, to ga je dobio od Miloevia, na kojem je pisalo o velikoj opasnosti od irenja Muslimana u BiH, kako je neko ve zabio zeleni barjak na Romaniju, kako Muslimani apsolutno ele unitarnu Bosnu u kojoj e oni biti na vlasti i dirigirati cijelom dravom, dok e i Srbi i Hrvati biti,
98 99
Specijalno izdanje 5 godina, Jutarnji list, Zagreb, 5. travnja 2003., 19-29. Kako su Miloevi i Tuman doista tajno podijelili Bosnu, Globus, Zagreb, 13. 10. 2000., 30.
33
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
praktiki, manjine100
Na pitanje novinara, o kakvom se papiriu radilo, arini je nastavio:

Tuman mi je ispriao da je papiri dobio od Miloevia, a da su ga Miloeviu dostavile njegove slube. Pri tom je naglasio: Ima neto u tome! Tekst je bio napisan rukom, crnom kemijskom olovkom. Preletio sam tekst, a onda vratio papiri Tumanu. Nisam siguran, i nikada mi nitko nije rekao, je li Tuman jo kome govorio o tome. Danas sam gotovo uvjeren da je, u pripremi sastanka u Karaorevu, Miloevi taj papiri dao isfabricirati, s iskljuivom namjerom da navue Tumana da idu u podjelu BiH! Tuman je, na povratku u Zagreb, bio pod velikim dojmom tih razgovora. Rekao mi je jo jednu vanu stvar: Mislim da emo s Miloeviem nai zajedniki jezik i rijeiti probleme!101
I u nastavku razgovora arini iznosi svoje zakljuke, uvjerenja i procjene, bez i jednog valjanog argumenta tako da on rasvijetljava sastanak u Karaorevu. arini svoju priu zasniva na navodnoj reenici dvojice predsjednika, kako e nai zajedniki jezik. Nesuvisla pria o papiriu pisanom kemijskom olovkom, a na kome su neke od ope poznatih teza o muslimankom nastojanju za unitarnom BiH, natalitetu, zastavi na Romaniji i slino, a koji su Miloeviu dostavile njegove slube (koje to slube dostavljaju predsjedniku drave izvjea na papiriima i to pisana rukom?), dovodi u sumnju ozbiljnost arinieve prie. Dvije godine kasnije, u djelomino promijenjenim politikim okolnostima, komentirajui svjedoenje Stipe Mesia na suenju Slobodanu Miloeviu, arini je rekao kako Tuman nije puno priao nakon Karaoreva, pa je sve to se o njegovom susretu s Miloeviem govorilo i govori na razini nagaanja. To vie jer su Tuman i Miloevi razgovarali bez svjedoka.102
Interpretacije
Teza o podjeli Bosne izmeu Srba i Hrvata je u bonjakom i bosanskom politikom miljeu u BiH skoro bezrezervno prihvaena. O njoj se govori kao o neoborivoj injenici. Na tu tezu u Sarajevu je objavljeno i nekoliko knjiga. Autor jedne od njih Milo Mini, nekadanji visoki srbijanski i jugoslavenski komunistiki dunosnik, tuitelj u procesu Drai Mihailoviu i lan CKJ, nije u svojoj knjizi ak niti naveo datum sastanka Tumana i Miloevia u Karaorevu. U knjizi je navedena nepotpuna kronologija pisanja o sastanku u Karaorevu i o drugim sastancima, te kalkulacijama o podjeli Bosne. Mini nije nita dokazao, osim to je zvunim naslovom pojaao dojam, koji se htio nametnuti. Zanemarujui injenicu, kako je odran tek jedan sastanak
100 101 102
Isto Isto Mesieve su izjave o Karaorevu nagaanja, Veernji list, Zagreb, 2. listopada 2002.
34
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
u Karaorevu, niim ne dokazujui bilo kakav dogovor, knjigu je nazvao Dogovori u Karaorevu o podeli Bosne i Hercegovine. Sejo Omeragi, glavni urednik tjednika Ljiljan, napisao je knjigu Dogovoreni rat, u kojoj je uglavnom prikupio ranije iznesene teze Mesia, Ashdowna, te nekih medija, ali nije dodao nita novo.103 Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, izdalo je 1998. knjiicu-pamflet, pod nazivom Bosna i Hercegovina i Bonjaci u politici i praksi dr. Franje Tumana, u kojoj se takoer recikliraju iste teze, bez i jedne vrste injenice.104 U bosansko-bonjakom dijelu bosanskohercegovake historiografije uporno se ponavljaju stavovi o dvostrukoj agresiji na BiH, uvjetovanom dogovoru izmeu Tumana i Miloevia i slino. Ovu i sline neutemeljene teze ire brojni novinari, publicisti i povjesniari. Tako je umirovljeni pukovnik JNA, Mehmedalija Boji iz Kljua, koji je ivio i pisao u Beogradu, autor vie radova s podruja Drugoga svjetskog rata, suradnik Josipu Brozu Titu na izradi njegovih ratnih memoara, objavio knjigu Historija Bosne i Bonjaka. Ova knjiga spada u sam vrh angairane nacionalno-romantiarske historiografije. U Bojievoj knjizi, objavljenoj 2001., sa sporazumom o podjeli BiH izmeu Tumana i Miloevia barata se kao sa apsolutno provjerenom i dokazanom injenicom Autor iznosi i teze o 200 godina starim hrvatskosrpskim pretenzijama na BiH i sl.105 Nakon to je dr. Zdravko Tomac uputio otvoreno pismo dr. Vesni Pusi u kojem je optuuje za ruenje hrvatske vanjske politike i nepotivanje deklaracije o domovinskom ratu, ona odgovara Tomcu, kako je on opsjednut Bosnom i Hercegovinom te da se on tako nosi sa svojom loom savjeu. Ipak, upitnija je njena sljedea izjava:
Nema nikakve dvojbe da je Tumanova politika prema Bosni i Hercegovini u proteklom desetljeu bila destruktivna i negativna za Bosnu, za Hrvate u Bosni i za Hrvatsku. Svima je to jasno, svi to znaju i to, zapravo, nije ni teko znati: to je, uostalom, i materijalno dokazivo.106
Ipak se sve ne zna. Nije sve jasno, pa je i ovaj rad samo prilog istraivanju hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. Jasno je tek da je politika zauzela vrste stavove oko ovoga, ali i drugih pitanja iz novije povijesti. Od nekih je dogaaja stvorila mitove, koji se postavljaju kao zavjese izmeu elje za znanjem i injenica.
103 104
105 106
Sejo OMERAGI, Dogovoreni rat, Proton, Sarajevo 2000. Bosna i Hercegovina i Bonjaci u politici i praksi dr. Franje Tumana, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo 1998. Mehmedalija BOJI, Historija Bosne i Bonjaka, TDK ahinpai, Sarajevo 2001. Vesna PUSI, Tomac je frustriran svojom prolou, Feral Tribune, 18. 1. 2003., 10.
35
God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)
Zakljuak
Miljenja smo da je pria o dogovoru Tumana i Miloevia nastala na staroj matrici o dogovoru hrvatske i srpske buroazije i nacionalista o podjeli Jugoslavije, a podgrijana je u prvoj polovici 1991. u vrijeme nastojanja ouvanja demokratske Jugoslavije, uz pomo reformi tadanjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovia. Bosna i Hercegovina je dijeljena od njenog nastanka. U novijem vremenu dijeljena je od Vanceove misije i Badinterove komisije, Coutillierovog, Vance-Owenovog i Owen-Stoltenbergovog plana pa do Washingtonskog sporazuma. Bosna i Hercegovina je podijeljena u Daytonu i to na Republiku Srpsku i Federaciju Bosnu i Hercegovinu. Ova podjela je nepotena i nemoralna. Njome je ozakonjeno etniko ienje, jedan narod (Srbi) je privilegiran, jedan (Hrvati) je obespravljen, neravnopravnim ustavnim poloajem i ravnopravnom podjelom krivice. Podjela je nepotena i prema Bonjacima, kojima onemoguava povratak u Republiku Srpsku, a u Federaciji BiH ih suprotstavlja Hrvatima. Dakle, Bosna i Hercegovina nije podijeljena u Karaorevu, ve u Daytonu. Uvaen je jedino argument sile, a cijela pria o Karaorevu koristi se za amnestiju najodgovornijih ne samo za podjelu Bosne i Hercegovine, nego i za sve to su se u toj zemlji proteklih godina dogodilo.
SUMMARY
TUMAN-MILOEVI NEGOTIATIONS IN KARAOREVO: A POLITICAL MYTH OR AN AGREEMENT? The author analyses the negotiations held during 1991 and later between the Croatian president Franjo Tuman and Serbian president Slobodan Miloevi. He explains the reasons why those negotiations were held and various rumours and manipulations which followed these talks. The most widespread but also the most questionable of those rumours is the one about the agreement between Serbia and Croatia to divide Bosnia and Herzegovina. The author tries to explain which political circles and for what reasons were interested to spread the assumption that Tuman and Miloevi made an agreement to divide Bosnia and Herzegovina. This article does not attempt to give a general explanation of the policy of Franjo Tuman and Republic of Croatia toward Bosnia and Herzegovina and it can be understood only as a contribution in that direction. Key words: Franjo Tuman, Slobodan Miloevi, Negotiations in Karaorevo in 1991, Bosnia and Herzegovina
36

Ivo Lucic Karadjordjevo Politicki Mit Ili Dogovor

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivo Lucic Karadjordjevo Politicki Mit Ili Dogovor

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

God. 35., br. 1., 7.-36.

Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Okolnosti sastanka u Karaorevu

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Razlozi sastanka u Karaorevu

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Tumaenja sastanka u Karaorevu

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Paradigma na kojoj je nastala teza o podjeli BiH

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Tko i zato iznosi tezu o dogovoru u Karaorevu?

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

U tom smislu znakovita je i druga izjava Adila Zulfikarpaia:

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Propagandne konstrukcije iz Bosne i Hercegovine

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

U svibnju 1993. akademik Bilandi kae:

Kojim ocjenama akademika Bilandia vjerovati?

IVO LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?

God. 35., br. 1., 7.-36. (2003)

Na pitanje novinara to je on za to vrijeme radio arini je odgovorio: