Professional Documents
Culture Documents
8.1. Vrste dizalica 8.2. Tipovi hala obzirom na mogunost transporta 8.3. Krovni vezai reetkasti nosai 8.4. Stupovi i nosai kranskih staza 8.4.1. Stupovi hale 8.4.2. Nosai kranskih staza 8.5. Vertikalna poprena stabilizacija 8.6. Vertikalna uzduna stabilizacija 8.7. Razni detalji i spojevi
329
MK I
b) Ovjeena dizalica
B. Pero
330
MK I
B. Pero
331
MK I
B. Pero
332
MK I
B. Pero
333
MK I
B. Pero
334
MK I
B. Pero
335
MK I
1. Kran, koji se sastoji iz mosta, vodilica, dizala, stroja za pogon i obino kabine. 2. Kranskih tranica i sustava za pridranje 3. Kranskih nosaa 4. Stupova kranskih staza 5. Ukruenja kranskih stupova 6. Temelja stupova 7. Branika 8. Elektrinih vodova Orjentacijske karakteristike kranova date su u tabeli. Tipian presjek kroz objekt prikazan je na slici 8.8.
B. Pero
336
MK I
Kod tekih kranova esto se pojaava dio stupa pod osloncima kranskih staza. Dva primjera takvih pojaanja prikazana su na slici 8.8. Kod stupova s vitkim hrptom rade se uzduna ukruenja hrpta. Naroitu panju treba posvetiti upetosti stupova u temelje. Upetost utjee na duinu izvijanja, a time i na veliinu poprenog presjeka stupova. Pri dimenzioniranju stupova treba odrediti da li je vrh stupova pomian pod djelovanjem vertikalnog optereenja. Vrh samostalnog stupa pod optereenjem kranova e se horizontalno pomai. Ako je stup vezan horizontalnim sustavom u visini krovita tako da se pojedini stup ne moe samostalno pomicati, tada imamo pridrani stup za praktian proraun. Za sluaj kratkih hala (sa 3 ili manje polja), ili hala bez krovnih horizontalnih ukruenja, pojavit e se pomaci stupova pod vertikalnim optereenjem, te govorimo o pominom sustavu stupova. Koeficijent izvijanja, K, znatno e se razlikovati u ova dva sluaja (vidi tablicu). Najee se susreemo s tri vrste stupova: a) stupove s kratkom konzolom za reakcije R250kN b) stupove promjenjivog presjeka za reakcije R750kN, te c) dvodijelne stupove za vrlo teke kranove.
Glavna os stupa objekta obino lei okomito na popreni presjek objekta. Ako imamo odvojeni nosivi sustav za kransku stazu, tada je bolje da glavna os stupova ovog sustava lei uzdu osi objekta (slika 8.10.).
B. Pero
337
MK I
B. Pero
338
MK I
B. Pero
339
MK I
Poeljno je da baze stupova budu uzdignute iznad poda da bi se umanjilo djelovanje korozije, te radi lake kontrole konstrukcije. D u i n e i z v i j a n j a stepenastih stupova ovise od nekoliko imbenika: 1. Uvjeta pridranja krajeva stupa, 2. Osnosa sila P1/P2 3. Odnosa momenata tromosti gornjeg i donjeg dijela stupa, 4. Odnosa duine gornjeg i donjeg dijela stupa. J. Anderson i J. Woodward (1972.) su teoretski rijeili proraun efektivne duine izvijanja za gornji i donji dio stupa. U tablici su dani koeficijenti izvijanja K za gornji i donji dio stupa na temelju gore navedenog teoretskog rada.
B. Pero
340
MK I
Glavni elementi kranskih staza su nosai na koje su privrene tranice. Ovi nosai su izloeni vertikalnim optereenjima s dinamikim udarcima, bonim optereenjem, te uzdunim optereenjem zbog trenja, koenja te udaraca na branike.
B. Pero
341
MK I
Bone sile se obino preuzimaju poveanjem poprene krutosti gornjeg pojasa nosaa [sl. 8.11 (b), (c), (e)] ili pak dodatnom horizontalnom konstrukcijom u obliku dijafragme ili reetke (slika 8.12.).
Limene dijafragme esto slue kao pod hodnika uzdu kranskih staza. Kranski nosai su optereeni vertikalnim, poprenim te uzdunim silama. Dinamiki udarci uzimaju se prema uputama proizvoaa, odnosno prema odgovarajuim propisima. Ove veliine se obino kreu: a) dinamiki koeficijent: DF z b) bone sile c) uzdune sile z z 1-1,6 (ovisno o vrsti krana i elementu konstrukcije) 1/7 do 1/10 od vertikalnog optereenja 1/7 od vertikalnog optereenja
B. Pero
342
MK I
Dinamiki udarci su openito manji za popreno optereenje. Gornji pojas kranskog nosaa treba privrstiti o stupove. Jedan detalj prikazan je na slici 8.13.
B. Pero
343
MK I
OGRANIENJA DEFORMACIJA Da bi se osigurao zadovoljavajui rad kranova potrebno je ograniiti deformacije konstrukcije. Kranovi sa sljedeim ogranienjima pokazali su se uspjeni u praksi: a) vertikalni progib nosaa krana: L/600 za lagane kranove, L/800 za srednje kranove, L/1000 za teke kranove. b) boni progib nosaa krana: L/400 c) boni pomak konstrukcije: H/240 (H je visina do kranske staze), ili maksimalno 25 mm Nadvienje nosaa treba izvesti za nosae raspona preko 20 m. Nadvienje, ako se izvodi, jednako je progibu za stalni teret vie pokretnog optereenja (bez dinamikih udaraca). KONTROLA GNJEENJA HRPTA
B. Pero
344
MK I
Kontrola gnjeenja hrpta moe se uzeti prema slici 8.14. Naprezanje u hrptu treba ograniiti prema:
P 0,75 v be t n
gdje je: v = granica razvlaenja materijala hrpta BRANICI Branici na tranicama slue za zaustavljanje kranova na kraju staza.
KRANSKE TRANICE Izbor tranica kranskih staza ovisi o optereenju krana. Nastavljanje tranica najvie se vri vijcima. Zavareni spojevi omoguuju jednoliniji rad krana, ali nastavci su skuplji za izvedbu, a i tee je zamijeniti oteene tranice. Zato se zavarene tranice upotrebljavaju na kratkim stazama ili gdje se oekuje da e tranice nadivjeti trajnost objekta. Privrenje tranice o nosae moe biti: kukastim vijcima ili zaustavnim ploicama, koje opet mogu biti u krutom ili plivajuem spoju.
B. Pero
345
MK I
B. Pero
346
MK I
'Plivajue' privrenje omoguava termalne i druge uzdune pomake tranica, to smanjuje potrebne dilatacije. Za tranice preko 120 m obino se zahtijevaju dilatacije u nosivom sustavu, te se preporuuje upotreba 'plivajueg' spoja. Ako se trai da rad kranova bude miran, bez veih vibracija, tada se preporua postaviti tranice na neoprenske leajeve. Da se sprijei putovanje tranica uzdu staze, katkada se privrste zavarivanjem o nosivu konstrukciju na sredini tranice. Ne preporua se da odstupanje osi tranice i nosaa bude vee od 0,75 th (slika 8.18.). Za dobar rad kranova preporuuju se sljedea najvea odstupanja kranskih tranica:
8.18. Odstupanje osi nosaa i tranica
1.Horizontalna odstupanja (a) odstupanje osi tranica: odstupanje staze krana od teoretskog poloaja: (b) najvee vertikalno odstupanje tranica pri stupovima: najvee odstupanje od teoretskog poloaja: 10 mm na duini 12 m 5 mm na duini 12 m 10 mm na duini 12 m 5 mm na duini 12 m
B. Pero
347
MK I
2. Vertikalna razlika (a) vrha tranica u poprenom presjeku objekta: 4 mm za raspon tranica do 30 m 6 mm za raspon tranica preko 30 m. DILATACIJE Sprjeavanje temperaturne deformacije objekta je nekorisno i neekonomino. Zato se trebaju u objektu upotrijebiti takve veze koje e omoguiti rad konstrukcije bez tete po njenu stabilnost i nosivost. Dilatacije nisu potrebne, a ni poeljne u kranskim inama te najee trebaju biti na mjestima glavnih dilatacija u objektu. Najvei razmak izmeu dilatacija se ograniava na: -120 m za ekstremne temperaturne razlike, te na -150 m za blage razlike u temperaturama. Dilatacije na vanjskim kranskim stazama trebaju biti na kraim razmacima. Kranske staze izloenije ekstremnim temperaturnim razlikama (kao npr. Topionice) treba posebno razmatrati. Katkada je potrebno upotrijebiti toplinske titove na izloenim elinim elementima. UKRUENJA Kranske staze moraju se stabilizirati popreno i uzduno. Poprena stabilizacija se obino postie upinjanjem baze stupova o podlonu konstrukciju, te pomou krutih veza s krovnim nosaima ili pomou povezivanja stupova s krovnim nosaem u krutu okvirnu konstrukciju. Uzduna ukruenja mogu imati nekoliko oblika. Najjednostavnija su krina ukruenja (sl. 8.19. (a)). Preporua se vitkost stupova ograniiti na i 200, radi naglih promjena smjera naprezanja u vezi s reimom rada kranova. Za elemente ukruenja treba izbjegavati okrugle ipke ili lagane kutnike. Objeeni tapovi ukruenja djeluju nesigurno.
B. Pero
348
MK I
Ako treba omoguiti prolaz ispod kranskog nosaa, tada se mogu primjeniti (b) ili (c) sheme ukruenja na slici 8.19. Ukruenja treba postaviti u centralno polje kranske staze.
Broj polja s ukruenjima mora biti minimalan. Duina pojedinog polja se mijenja s temperaturom, te pod optereenjem donja pojasnica nosaa e se produiti i stvoriti dodatna naprezanja u konstrukciji.
B. Pero
349
MK I
Slika 8.21.
Polje 2-3 je optereeno tako da se produi donja pojasnica za 5 mm. Povienje temperature T=17C Trai se relativan pomak vrha stupa 1 u odnosu na stup 4 (ako je stup 4 nepomian) Lt = t t L = 0,000012 17 (3 7600) Lt = 4,7 mm Ukupni horizontalni pomak:
H = 5,0 + 4,7 = 9,7 mm
Za postavljeno ukruenje u polju 1-2, traeno izduenje vlanog tapa u polju 1-2 iznosi:
= H cos = (0,707 H ) cos = 6,9mm
za duinu ukruenja 10,75( = 2 760 )m i povrinu od 25 cm2. Sila u tapu od ovog produenja bila bi: P= AE 25 21000 L = 0,69 L 1075 P = 337,0kN
Oito, ovom silom bila bi gotovo iskoritena sva nosivost ukruenja, te ukruenje ne bi moglo nositi dodatne sile od rada kranova. Da bi se izbjegli problemi ovakve prirode treba ukruenja postaviti u sredini izmeu dilatacija. U stvarnosti rad konstrukcije kranske staze moe se primijetiti na konstrukciji, kad je kran daleko nekoliko polja.
B. Pero
350
MK I
Dvozglobni okvir Okvir sa uklijetenim stupovima Trozglobni okvir Okvir s pendl stupovima Glavni nosai na uklijetenim stupovima Glavni nosai na 'pendl' stupovima, podui spreg ih stabilizira Glavni nosai na ukljetenim stupovima (viedjelnim) teke dizalice 'Pendl' stupovi iznad nosaa dizalice teke dizalice Trozglobni okvir iznad nosaa dizalice teke dizalice
B. Pero
351
MK I
B. Pero
352
MK I
B. Pero
353
MK I
B. Pero
354
MK I
B. Pero
355
MK I
B. Pero
356
MK I
B. Pero
357
MK I
B. Pero
358
MK I
B. Pero
359
MK I
B. Pero
360
MK I
B. Pero
361
MK I
B. Pero
362
MK I
B. Pero
363
MK I
B. Pero
364
MK I
B. Pero
365