Anatomija Jednog Morala

NOVA MISAO meseni asopis godina II, broj 1. januar 1954.
ANATOMIJA JEDNOG MORALA
Ali niko, a najmanje ta mlaa ena, ne bi mogao ni slutiti da e ivot najednom postati tako neveseo, i to ba u toj sredini, koja je, gledana odozdo, iz mase, izgledala tako ista, produhovljena i ak astralna, bez onih sitnih, grubih i oevidnih pakosti i gramzivosti, to su prirodno rasle iz nematine i zaostalosti, kroz koje se tako muno probijalo njeno djetinjstvo, pa i mladost, eto sve do udaje, do tih raspjevanih i ozarenih ljetnih i u sjeanju tako tmurnih i nemilih dana. Bila je pjevaica u operi, imala je dvadeset i jednu godinu i znala je da je lijepa, iako se tim nije uznosila ni pred samom sobom, nego je preteno nekako u sebi opaala svoje tijelo, vitko i snano, uivajui u njemu kao takvom, kao neem to i jeste i nije njeno. Nije imala nikakvih posebnih i izrazitih strasti ili radosti. Ali se radovala svemu i stvarno nije znala za tugu, bar ne za onu iz korijena, neizljeivu, koju donose razoarenja u ivotu. Jedino je neodoljivo voljela muziku, predajui joj se na onaj poseban intelektualni, ali i neobino strasni nain, karakteristian za osobe muziki obrazovane i s neobino razvijenim sluhom. Ta neutaiva strast, kiptei u svakom nervu i opijajui njen um, povukla ju je u muzike kole i, najzad, na pozornicu. A kako je bila iz siromane porodice s mnogo djece, zadrala je i sada poslije udaje, upadljivu i pomalo grubu tedljivost i isto takvu duhovnu jednostavnost, neposrednost i skromnost. I da joj mu nije bio malo neoekivano i previe brz u svemu, osobito kad se radilo o linim pitanjima, ona ne bi imala nikakvih drugih muka i briga, sem onih koje ivot donosei uvijek novo donosi svima, ak i kad je udoban i bezbrian. Jer ako joj je i moglo smetati muevljevo, pred drugima, preve s visine dranje prema njoj, kao prema neiskusnom djevojetu, to je ona stvarno i bila uprkos pozorinoj sredini u kojoj je morala da ivi i radi ne toliko zarad hljeba i rada koliko zbog pjevanja i muzike, to pokroviteljstvo snanog i zrelog mukarca, naroito kad bi se javilo nasamo, bilo joj je prijatno i osjeala se kao da nije izgubila siromano ali toplo domae gnijezdo, nego da je stekla jedno novo, moda i tvre,
Milovan ilas: ANATOMIJA JEDNOG MORALA 1
ali i postojanije i dublje. I tako, bila je obina mlada i lijepa ena, kakve rastu i udaju se na hiljade, svake godine, po ovoj mladoj i lijepoj zemlji, i ona, kao i sve te druge, kao i svi ljudi, sa svojim individualitetom, s malim brigama i velikim snovima. Ono to bi moglo biti kod nje neobino za obian svijet, bilo je samo to to je bila pjevaica u operi, a uz to jo, kao takva, i supruga visokog funkcionera, ali ni to ona nije, u poletnoj jednostavnosti, osjeala kao neto strano, jer boe moj ivimo u modernom dobu u zemlji socijalistikoj. Ne da je slutila, nego je i znala unaprijed da e joj mnoge zavidjeti zbog tako dobre udaje: on je bio visoki funkcioner, uz to lijep, zrele, izrazito muke i snane ljepote, a iznad svega pratila ga je legenda i slava ratnog komandanta, to je oduvijek opijalo igrivu i ivahnu matu ena, pa i budilo zavist zbog promaene sree. A sem toga se on, budui mu je itava mladost protekla u ratovima i tamnicama, im se najzad doepao makar i prividnog mirnodopskog ivota, poiroko zabavljao ne toliko olako koliko eljno, uprkos svim partiskim i drugim ogranienjima i za to vezanim unutarnjim grinjama. Ona je to znala iz njegovih mimogrednih prianja, a jo vie iz njegovog pomalo vragolastog dranja. Iako je imala veoma vrste, ak malo i krute i naslijeene moralne pojmove, bila je savremena ena, koja ne izgrauje unaprijed ivot, i etiku, i brak, nego se bori za njih, za njihovo ostvarivanje, pa se i prema muevljevoj prolosti odnosila mirno i prostoduno, ak sa onom unutarnjom leernou, pomalo veselom, koju ljudi imaju prema neem to je bilo i to se vie ne moe popraviti, no to nije ni tako strano bilo i nee se vie vratiti. Zato je i oekivala da e se ne samo one s kojima je njen mu imao intimnijeg dodira, nego i one kojima se nije posreilo da uestvuju u njegovim momakim doivljajima, ali koje su znale neto blie o njima, pojaviti sa sitnim intrigama preko telefona i anonimnih pisama, znaajnim moda za neku enu starinskog kova, neuplivnim za nju i manje-vie za itave nove generacije. Ali se i u tome u mislima ohrabrivala time da e ulaskom, uz
ali naivnim i
mua, u tu novu i istu i produhovljenu sredinu, meu ene viih funkcionera, koje su mahom izgledale jednostavno i skromno, sve to postati beznaajnim detaljima, sitnim i raskalanim pakostima, i nestati vremenom, kada se i za spoljni svijet potvrdi unutarnja vrstina njihovog braka. I doista, ta sitna, zla i, smiljena uznemiravanja telefonski pozivi muu, saoptavanje njoj samoj sablanjivih detalja, anonimna pisma, sve je to opadalo, iz nedjelje u nedjelju, iz dana u dan. Ali je, mimo oekivanja i nasuprot tome, nije primila a kamoli prigrlila nova sredina. Doekao ju je tako masivan, leden i neprobojan zid, koji niko nije mogao unaprijed oekivati, a najmanje ona s pretstavama posljeratne omladinke i mlade partijke, a i mladice, iako uznemirene i zauene svim onim novim to brani ivot sobom donosi, utonule u rumeni sjaj i oganj prve ljubavnike sree. Brak je spadao i spada, bez obzira na unutarnje odnose i spoljne oblike, u jednu od bitnih elija i osnova drutvenog ivota. To je jedna od optepriznatih tekovina ljudske civilizacije, jedna od onih to ne pripadaju samo ovoj ili onoj klasi, nego su stvorene dugim i neprestanim humaniziranjem ljudskih odnosa, pretvorivi se na taj nain u konvencije bez kojih bi se drutvo vraalo nazad i divljalo. Otuda je kao opteljudska vrijednost i dunost primljeno i pomaganje mladih branih drugova da odnjeguju to prirodnije i toplije odnose. Ve je primljeno ak i meu ljudima niske i najnie kulture da prijatelji, poznanici, rodbina, pa i namjernici ine sve i gozbe i poklone i panju i dobre elje ne samo da ne poremete, nego da se odnjeguju to stabilniji odnosi izmeu mladih suprunika, neto to se inae veoma teko usklauje, budui su brani drugovi raznih shvatanja i navika, iz raznih sredina i sl., a budui i da neminovno razliito reaguju na novonastale uslove. Od tih pravila, to ih niko nije napisao, nego se u njima izrazilo bezbroj svjesnih i spontanih tenji drutva u njegovom dugotrajnom i protivureivom kretanju ka sve veem humaniziranju, ima otstupanja, ali ne drutva, pa ni itave klase, nego beskrajnog broja individua i grupa, koje su klasnim odnosima prisiljene na sebinost i
gramzivost,
na
odranje,
pa
makar tuom
patnjom
nesreom.
Paljivost i njenost u tome postali su vremenom u neku ruku jednim od nepropisanih i neizmjerenih mjerila oovjeenja i linosti i drutva kao cjeline. Mlada ena nije sve to znala, niti bi to mogla izrei, kao ni drugi ljudi. Ali ga je nosila u sebi, kao i drugi ljudi. Jer se to pojmi, upije sa ivotom ovjekovim u drutvu, meu ljudima. Zato je mlada ena i bila pogoena, stuena i kao ljudsko bie, i kao ena i kao supruga, kad je ta nova i idealizovana sredina vei i presudni njen dio na prvom koraku na no, golim sjeivom mrnje i prezira doekala i nju i njene brane odnose. A to je za tu mladu enu, a i inae, bilo ispoljeno s takvom estinom i upornou, koji se nijesu mogli mjeriti nikakvim dotad saznanim linim ili poznatim drutvenim mjerilima, a mogli bi se pojmiti jedino ako bi se i za njih dala jasno sagledati ljudska ivotinjska pohlepa za odranje socijalnih pozicija, nerazumnija i divljija, udovisnija i nemilosrdnija od ikakve ivotinjske borbe. Jer eto, pozicije tog sloja su pojavom mlade ene ugroene tako naglo, sudbinski i na neki nedokuiv nain, kao samom injenicom to se jedna od onih nepoznatih, nezaslunih, koja ne samo da nije ni bila u ratu i da nije mogla postati ni obian lan nekog obinog rajonskog ili studentskog komitetia, nego je i glumica kao i sve glumice, koja se ko zna kako uvukla u Partiju u kojoj sad ima svega i svaega. Ali tu se, dodue, javljala i razlika, iako nebitna, izmeu mueva i supruga: dok su prvi bili ravnoduni, ili se bar pravili takvima, prema pojavi novog lana u tom ipak izdvojenom i zatvorenom svijetu, koji se izvan uglaanih i pompeznih skorojeviskih kancelarija uvijek kretao po istim svojim ljetovalitima, po istim svojim klubovima, po istim svojim vilama i istim svojim loama u pozoritima i na stadionima, dotle su one druge, supruge, doekale novi brak ne samo s negodovanjem i nepomirljivou, nego i sa otvorenom mrnjom i prezirom, javljajui se na taj nain spontano uvarima imaginarnog, samo njihovog morala, stvorenog na osnovi trenutnih potreba i nude jednog sloja zatvorenog u funkcije, okovanog odreenim stepenima
funkcija, praktino nepristupanim drugim stepenima ako bi ovi bili osjetno nii. Istina, te mahom primjerne supruge i majke, koje su se javno izjanjavale za ravnopravnost, i slobodu ena i od kojih su neke bile i funkcioneri enskog pokreta, a neke na visokim poloajima nijesu mnogo prebacivale muu to se oenio jednom takvom koja nema nikakve veze s nama (tj. s njima, sa odreenim slojem ena, sa odreenim stepenom funkcija). Ta zaslijepljena pristrasnost se nije obzirala ni na ta, pa ni na to to je on skoro dvaput bio stariji, i u svakom pogledu neuporedivo iskusniji od nje. A sem toga, bio je i stari komunist, ije bi grijehove, ak i po moralu koji je vladao u toj sredini, trebalo suditi stroe. Ali, da ... Ali ona uopte nije imala veze s nama, s njima, pa time ni s komunizmom, ni s ljudima i ljudskim drutvom uopte, jednom rijeju uljez i otpadak! itava mladoenjina krivica je olako odbacivana, a u najboljem sluaju mu je nonalantno i uz alu zamjerano da je uao ipak u godine i da mu neka me italac izvine zbog ovog i drugih slinih izraza! sad odgovara piletina.. A ustvari je i u tome krivica bacana na nju na najfrivolniji nain: Upecala ga je na golu nogu; ne izdra poslednju frajersku ofanzivu, naratovao se drugar, trebalo je da mu samo podigne suknju ... Imalo je za taj svijet, za njegov nain ivota, doista unutarnje, ali samo unutarnje logike to otrica nije bila okrenuta protiv njega. Mnoge od njih, koje je kraj rata zatekao kao djevojke-ratnike i prebacio ih u kancelarije, komitete i kabinete, enjivo su gledale na proslavljenog, duhovitog i ljepukastog ratnog komandanta, pa su osjeale i sada, kao supruge, i neopazice se prisjeajui prolosti, izvjesnu alost nad nesrenom sudbinom uvaenog druga, koji je na kraju krajeva tako zaglibio i dao se uloviti, upecati, ukebati, ufakati. Ali taj razlog je bio sporedan. Postojao je drugi, stvarniji i sve ivlji i ilaviji... On je neosporno bio iz njihovog kruga. I dalje zadravao funkcije koje je imao, i to mu niko nije ni osporavao, obzirom na njegovu sposobnost, darovitost i politiku vrstinu. On je prirodno pripadao nama, njima,
nije bio uljez meu nas, u ovaj na komunizam. Niko se ozbiljnije nije pitao, a nije se ni mogao u toj zatvorenosti zapitati ko je i kakva je mlada, otkuda je, ko su joj roditelji i braa i sestre? Jer jedno i najvanije bilo je za taj krug oevidno, no i nepobitno ona je pripadala jednom drugom svijetu, ona se nezakonito uuljala meu svijet koji je ratovao, i vlast ovu nau i slobodu nau izborio, pa se zalagao i iza rata, vrio visoke dunosti, vozio se autima i salon-vagonima, hranio i odijevao u posebnim magazinima, ljetovao u izdvojenim vilama i ljetovalitima i na osnovu svega toga bogme bio i izuzetno zasluan, a postepeno postajao i uvjeren da je sve to tako prirodno i logino da samo notorna budala ili okoreli neprijatelj nije kadar da to shvati. Iz tih uslova, iz tog zatvorenog naina ivota i zatvorene psihologije i raali su se pojmovi i pretstave, ne samo tipini jedino za taj svijet, nego i s pretenzijom na apsolutnost, na to da budu jedino vaei i u neku ruku ak i neprolazni, a ako i ne ba to budui da dijalektika koja se uila u visokim partiskim kolama i institutima ne priznaje neprolaznost, a ono u svakom sluaju jedino komunistiki, jedino socijalistiki, pa i ljudski. Zbog svega toga se i moglo smatrati da supruga jednog visokog funkcionera, u koje je mladoenja nedvojbeno spadao i sada i za doglednu budunost, moe biti samo ena odreenih, visokih partiskih svojstava i odreene, znatne partiske prolosti. Obina ena nije mogla biti njegova ena, sem ako mu nije supruga. A kako vie nije bilo stvarne svojine, bar ne u gradu, sem korienja svakakvih i svih materijalnih blagodati na osnovi funkcija, nije moglo biti ni miraza. Ljepota, duevne odlike i telesna privlanost nikad nijesu bile nekim naroitim mirazom ni u jednom drutvu koje je do miraza dralo. Ljepota je pojaavala, pozlaivala miraz, ako je on ve bio tu, i uglavnom je spadala u individualna osjeanja, u line sklonosti i simpatije, a ne u drutvene kategorije. Sada je miraz, za dobru partiju, za odgovarajueg funkcionera, jedino mogao biti odgovarajua, razumije se, neto nia, jer je ena u pitanju,
funkcija i zaslunost vjerenice. esto, a u shvatanju uvijek bez obzira na duhovne simpatije i telesne sklonosti. Ljubav je, po pravilu, graduirana i zarobljena. Naa nevjesta je imala ljepotu. I ljubav. Ali nije i taj novi tip miraza, da bi sve to mogla pozlatiti. Bila je bez zasluga za novu vlast. Ona je bila obina ena. Bila je jedino glumica. To je bila jedina njena neobinost. I ba to je i posluilo kao osnovni nestvarni motiv, kao izgovor za potmulu mrnju i prezir i ledeni bojkot prema njoj, utoliko nepojamniji i jeziviji to je bio spontan i preutan. Mladi suprunici su bili doekani odbojnou ba od one sredine koja je sebe smatrala najpozvanijom, ak jedino pozvanom da njeguje i uvruje svetinju braka, a za koju se, tavie, nikako ne bi moglo rei da se nije odlikovala manje-vie dobrim brakovima izmeu sebe. Ali je u datom sluaju opti princip brak, bio olako zanemaren i prezren kada je doao u sukob s razjarenim nagonskim interesom, u ijoj osnovi je budno vrebala jo nesazdana, ali utoliko neodoljivija kastinska solidarnost. Ba u olakom odbacivanju svetih principa im dou u sukob s kastinskim interesom, ispoljavala se hipokrizija tog morala i veine tih uvaenih supruga, koje su inae tvrdile, pa i bile uvjerene, da su se udale iz ljubavi, a moda stvarno i jesu, budui da ni ljubav ne postoji kao neto izdvojeno iz drutva, kao neto samo emotivno, nego kao osjeajni izraz beskrajnog niza uticaja shvatanja, navika, psihikih i fizikih sklonosti, zgusnutih u jednom osjeanju, jednom doivljavanju; ali su one osporavale ljubav i pravo na ljubav svakom ko nije bio makar iz blizine njihovog kruga, a naroito ljubav nekog to nije iz tog kruga prema nekom iz kruga. To je moglo biti sve, ali ljubav nikako. A to se pri tom gubilo i bilo razarano pravo linosti na kolikotoliko slobodni ivot, makar i s pogrekama i grehovima, a nestajalo je i svako udubljivanje u line sudbine i nedae, u stvarnost udesa ovjekovog, im sve to ne bi moglo da se uklopi u sasueni i tvrdokorni duh kaste, utoliko oporiji i tvri to je bio tek u zametku. Tako je bilo u tom, jednom od viih krugova. I sve to nastajalo je
nekako neopazice, iz sasvim normalne i prirodne logike i potrebe da vodeim ljudima treba stvoriti uslove za rad i ivot. Taj stav, i taj sistem, prenosili su se na sve strane i nadolje i nagore i po strani, izdvajajui odreene stepene i pribline stepene i odreene i srodne profesije u zatvorene krugove, ak i meusobno vezane jedino zajednikim duhom solidarnosti, koji nije poticao toliko iz neke idejne i moralne jedinstvenosti, koliko iz istog naina ivota i slinog interesa, iz prirode vlasti i naina kako se do nje dolazilo. U onim donjim, niim krugovima, bilo je sve to otvorenije divljanije, grublje i surovije. Sekretareva ena je takoreku prekono postajala najuglednija dama u srezu, i to bez obzira na njene intelektualne i druge odlike, ona je marno i budno birala prijateljice i bila je prava srea stupiti u njen posveeni krug. A kako su se politiki odnosi unutar kruga mijenjali i pojedinci padali i dizali se na funkcijama, tako su se sklapala i raspadala prijateljstva i meu muevima i meu enama. Ali u jednom je svaki krug bio zatvoren i neprobojan ne dopustiti nezasluenim ili onim koji nijesu priblino na istoj stepenici vlasti da uu u stvarni, unutarnji i intimni ivot kruga. Beskrajne i nevidljive tragedije izbijale su neminovno i nizale se jedna za drugom. Mlada ena je osjetila sve to jo na prvom koraku. Ona je stajala, na sam dan vjenanja s muem i vjenanim kumom, muevljevim prijateljem, ivahnim, koopernim i otvorenim ovjeuljkom, mladim generalom, na terasi ispred ulaska u sveanu lou novog i velikog futbalskog igralita. Nevjesta nije znala nita o loi, o tome ko ima i ko nema prava da sjedi u njoj. ak nije ni znala da e oni ii u tu lou. Nju su pozvali, poveli, i tako se nala iza svadbenog ruka tu s njima. Bilo je toplo ali ne sparno popodne ranog ljeta, kakva su rijetka u ovom gradu, i ona se doista osjeala srenom, telesno nekako lakom i samoj sebi neosjetnom, iako malo i tunom u svijesti ipak se rastajala s djevovanjem. Publika se, lagano i tromo i nekako pipavo kad se pogleda odozgo, sa uzviice ispred loe, ulivala u ulaze
novog stadiona, kao u dinovsku kamenu konicu. Ona je i sada, kao i mnogo puta u ivotu u asovima doivljavanja neeg lijepog i svjeeg, naroito pred oivljenom a jednodunom masom, osjeala kako su ljudi dobri, ak i s tim njihovim malim sebinostima, zlobama i pakostima, koje jedni drugima ine, esto iz puke dosade, a ponajee zbog nedaa koje su ih pritisle, pa ne znaju ili ne mogu da se iz njih iskobeljaju.. I tako zanesena neodreeno gledajui i osjeajui masu,
osjeajui je kao jedno ogromno, areno i dobro bie najednom je opazila, tu na tri-etiri metra, kako u prolazu s njenim muem razgovara vitka i jo mlada ena, koja se ve na prvi pogled isticala nenametljivom elegancijom i vedrinom u ophoenju. Nevjesta je najednom osjetila nagli priliv prijatnosti pri pogledu na tu enu, s kojom se nije znala, ali koju je poznavala sa ulice, a i po slici, a ula je bila samo lijepo o njenoj inteligenciji i jednostavnosti, a i o njoj kao supruzi visokog, upornog i okretnog privrednog funkcionara, veoma popularnog u narodu, pa i u studentskoj sredini u kojoj je mlada ena dotad ivjela. I koliko je mu te ene bio poznat kao ovjek veoma ovjean, pravedan i skroman, i pun dubokog i neizvjetaenog razumijevanja za ljudske nedae, toliko je i ona vaila za vedru, prijatnu, umnu i jednostavnu enu. Nevjestu nije u tom trenu obuzimala nikakva naroita elja da se upozna s tom enom, iako je osjeala da bi s njom, svakako, bilo prijatno pogovoriti, a moda bi ula i neto umno, sada, kad i sama osjea da iroko otvorenih oiju i svjea za utiske ulazi u novi ivot. Ali kako se niko nije sjeao, ili nije smatrao nunim da ih upozna, nevjesta se nije usuivala da otvoreno pogleda ka toj armantnoj eni, i tek kada je zaula neto tvrdo, uinilo joj se ak i zlo i oporo u muevljevom tonu, okrenula se otvoreno k njima: mladoenja je primurio oima, to je uvijek bio znak potajne srdbe koja se kupi u njemu, a ona ena se ironino ili aljivo nasmijala na njega, neto rekla, pogledala u mladu glumicu kratkim i bezizraznim pogledom kojim se gledaju mrtve i izlomljene stvari, koje vie nikom i niem nijesu potrebne, pa pourila za muem, koji je ve bio uao u foaje.
Nevjesta je osjetila da se neto dogodilo. Ko je bila ta ena, ko za njenog mua, mladoenju? Nevjesti nije ni na um palo da bi to mogla biti jedna od onih s telefona, to ova stvarno nije ni bila, ali ipak ta se to zbilo? Ona je pogledala mua upitno i bez odreenog osjeanja, a on se nasmijao neodreeno, njoj se uinilo i tuno i pokroviteljski, pa joj je prebacio ruku preko lea i zavukao vrhove prstiju ispod miice, jo malo pa pod samo pazuho i malko je privukao, tako lako da niko nije mogao opaziti, a ipak tako jako da je ona to mogla jasno da osjeti i pojmi. To je bio onaj njegov, njihov pokret. I ona se nasmijeila, nasmijala kao da nita nije bilo, kao vazda, odgovorivi na njegov pokret njenim, isto tako neprimjetnim i kao sjenka lakim dodirom, moda ak ne ni dodirom nego pokretom potiljkom i leima na njegove grudi. A stvarno se neto i bilo dogodilo.
Prema onom to je mlada ena kasnije doznala, izmeu one ene i mladoenje vodio se ovaj razgovor: Ona: Je li to ta tvoja lepojka? On: Jeste. Dopada li ti se? Ona: Pa, kako se uzme! Ovako spolja i moe, ali izgleda da nije mirisala mnogo baruta? On: Nije ni mogla, nije imala ni trinaest godina. Ona: Znam, znam. Ali nije ti ni bilo teko nai. Nala te, ona tebe. Ne znam samo to si se vjenavao! Kod toliko dobrih starih drugarica ... On: enio sam se iz ljubavi, iz dopadanja., a ne .. Ona: Ja, ja, ljubav, ljubav gori kao mokro ebe u Savi. Da se nijesi zatrao, na mladost i ljepotu? On: Ne eni se forum nego ovjek. Nevjesti je izgledalo, dok je ulazila tako s muevljevom rukom preko lea, da je sve to bilo sluajno svakako trenutno. I ona je namah sve i zaboravila, provlaei se izmeu stolica i pod novim utiscima. Ali ako je taj nejasni i neprijatni susret i mogao lako da iili pred oaravajuom ljepotom i priguenim arenilom prepunog stadiona i rascvalim buketima pijeskova na sve strane, as ovdje as ondje, prema tome gdje je omiljeni tim grada pristizao optravajui arenu, prvi susret s drugim enama iz te loe, koji se nije mogao izbjei, zgranuo je
i zamrzao mladu enu. I dok su igrai oekujui sudiju zagrijavali ispred golova miie, muevljev prijatelj kum ju je upoznavao s nekim drugovima i s etiri drugarice, koliko ih je svega i bilo u loi, meu njima i sa onom ispred ulaza, kojoj je nevjestu sad povukla jo vea radoznalost. Ljubazno i neodreeno se smjekajui, mukarci su joj pruali ruku, da bi je namah i kao nenamjerno zaboravili pred prizorom igralita. Ali ene su joj mlitavo, bez stiska i bez rijei i nekako sa strane pruale ruku, i oevidno namjerno okretale glavu od nje, ak ne ni ka igralitu, nego ba tako da to ona jasno vidi. A ona, ona ispred ulaza, ona najfinija i najumnija, ona joj nije ruku pruila, nego se jedva primjetno poklonila i neodreeno i aljivo i prekorno, i nezainteresovano i ledeno rekla: I vi ste glumica? Da, ula sam. One druge, udate za nae generale, nikada ne dolaze ovde. ta je to trebalo da znai, sve to, ti ukoeni susreti i te rijei? pitala se mlada ena u toku itavog poluvremena. Zid koji su desetine monih ruku ozidale najednom na sve strane u toj loi, izmeu nje i svih ostalih, ak i izmeu nje i njenog mua, koji je, kako izgleda, s potpunom i bezazlenom navijakom strau gledao igru. A ona, mlada ena, ona nije nita vidjela. Igrao je njen tim, i ona je, kao i svi mladi ljudi s tribina, meu kojima je i odrasla, htjela i sada, na momente, refleksivno, da vrisne od pjanog zanosa ili zazvidi od ljutine na nepravdu. Ali nije to mogla da uini. Nije se mogla mai nijednim miiem. Nijednom milju. I to ne samo radi toga to bi to bilo udnim, neobinim, ak i neshvatljivim u ovoj loi ljudi preve obuzetih dravnim mislima i dravnim izgledom da bi mogli ili smjeli da se predaju takvim naivnim naglostima, nego radi toga to su je oni susreti i ovaj led koji se okovao oko nje, neprobojan i neshvatljiv, skamenili do najdaljih i dotad nepoznatih dubina, tako da je sve u njoj bilo kao i prije, sve na svom mjestu i misli, i elje i osjeanja, ali sve i nepomino i obamrlo. Osjeala je kako je povremeno gledaju mnoge oi, s lijeva i s desna, od pozadi, kao na neko udo, upalo, najednom, iz daleke i neznane tmine u njihovu sredinu; i te poglede je osjeala kao
neto tvrdo, materijalno, kao mek, ali nepopustiljiv pritisak neeg ledenog i zagunog. Okrenula se s mukom jednom-dvaput, kao da bi htjela pobjei, ali su se i pogledi od nje okrenuli: nijesu doputali da budu ulovljeni, nijesu doputali da se i pomisli kako je ona, mladica, nova linost, mogla izazvati ikakvu, drugu radoznalost sem neugodnog snebivanja. Mlada ena nikad kasnije nije mogla da objasni kako se to dogodilo da je ona prila, u pauzi, ba onoj eni koju je srela pred ulazom. Moda je bila sva zbunjena i izgubljena? Moda se u njoj probudilo nepoznato i uspavano, uporno ljudsko dostojanstvo? Moda je htjela da kae neto lijepo, neto to bi sruilo zidove izmeu nje i te naizgled suptilne, obrazovane ene, koja je i svog mua donekle, a pogotovu samu sebe, kultivisala, profinila upornim radom, uenjem, podiui se iz skoro poluseljake, malograanske srpske sredine, kroz ratne napore i uporan rad u aparatu, do politiki, pa i kulturno obrazovane ene. Ali nevjesta nije znala, kad je prila, ta da kae, a ona ena je utala, gledajui nijemo i uporno i lupkajui prstima o tanicu. Ja sam, poe nevjesta i zaudi se to zamuckuje, ja nisam onakva kakve Vi mislite da su glumice, a neke moda i jesu takve. Ja ... Ali je ona presjee: Ja i ne tvrdim. Ali Vae je zanimanje takvo da ... Uostalom, zato da se pred Vama izjanjavam i... da Vam inim neprijatnosti? Jedno ipak treba da Vam je jasno, i to Vam kaem s najboljom namerom, radi Vas samih - Vi nikad neete moi da budete drutvo naih drugova i drugarica. I ta ena se kao u nekoj igri okrenula lako na petama i udaljila. Nevjesta nije stigla nita da odgovori i kasnije je alila to makar nije rekla da nee prosjaiti prijateljstvo, nego je sjela, usamljeno, kao presjeena. Htjela je da ode, ula je u glavi umove, ali ne one spoljne, sa tribina, nego unutarnje, svoje, kao sitne i brze doboe. Izgubljeno je pogledala na mua a i na igralite. Sada su se svi zabavljali, niko na nju nije ni obraao panju. U jednom trenu kad je to bilo? ula je kako je jedna rekla ostalim prijateljicama, izgleda namjerno, ne bi li ula i nevjesta, i ne samo ona: Rekla si joj, rekla, nego ta, alal ti
vera! A te rijei je pratio tihi ubor odobravanja onih drugih. Ali nije se moglo pobjei. Kuda? I kako? Zar tu, pred svima, napraviti muu skandal? I to danas, na dan vjenanja, i kada on nita i ne sluti! Mlada ena je eljela, ak se naprezala da vrisne, da zaplae, ali je bila preve obamrla, preve slaba i zbunjena i to da uini. Osjeala je kako se sva smanjuje, smrzava, i kako joj srce, stisnuto od jada, preplaeno i sitno, sitno kuca. I tek uvee, nasamo s muem, nevjesta je poela da plae gorko, bolesno i neutjeno. To je bilo prvo slobodno, do kraja njihovo vee u muevljevom stanu, prva brana no, za nju ipak ne formalna, jer je time poinjao drugi ivot, u drugom domu, drugoj sredini. Mlada ena je preklinjala mua da je ne naputa, da bi ga odmah iza toga kumila da je ostavi i da se ne odvaja zbog nje od svojih, od drugova, u neku ruku od itavog svog dotadanjeg ivota. Klela se da e koliko sjutra ostaviti pozoriste, da bi u tren iza toga ridala to e to morati da uini i da jedino to nee nikako moi, jer joj je sav ivot, sve i tijelo i dua, vezano za muziku za melodije, za jednu nadivotnu unutarnju potrebu da pjeva, napregnuto slutei sve nove i nove arije. I to osjeanje muzike bilo je ba sada tako potpuno i neizljeivo, da joj se inilo da bi njeno tijelo brujalo i zvonilo neznanim akordima i iza njene smrti. I tako su prvi brani dan i prva velika srea poeli da se razjedaju, rastau, da se predosjeana i nadana harmonija mrvi i razbija, da se lini ivot sudara s novim drutvenim odnosima, line elje i snovi i nade s nametnutim i iskonstruisanim normama, a neobuzdano bujanje unutarnjeg ivota s primljenim naslijeenim i izmudrovanim pravilima i dogmama. Pucale su u dui, u saznanju, u ivotu, nedogledne i nesluene pustinje i provalije. Ali to je bio samo poetak ovog unesreenog braka iz ljubavi. Jer kako je u tom svijetu znaaj i vrijednost linosti spontano poeo da se mjeri i bio sve vie mjeren prema stepenu i ulozi u hijerarhiji, a prije svega u stvarnoj vlasti, to je sve uglavnom izrastalo i
naslijeeno iz uloge u revoluciji i neposredno iza nje, to su mahom i supruge polako gubile, za spoljni svijet, a i u meusobnim odnosima, svaku izrazitiju linu crtu, svaku svoju, linu vrijednost, dobijajui muevljevu vanost, pa polako i navike i shvatanja. Iz tih razloga je i stav one ene s kojom se nevjesta prvo i srela poeo veoma brzo da se iri i to ne toliko autoritetom nje same, nego njenog supruga, uprkos injenici, to je on bio nezainteresovan, ak i sklon novim suprunicima. A ta ena je ustvari bila meu najboljima. Ona je bila jedna od kulturnijih, ovjenijih i moralnijih, pa ipak je u stvarnosti podgrijevala bezobzirne i nepromiljene stavove prema onima koji su sluajno htjeli da se probiju u ovaj posveeni krug, u kome su, samim tim to je uobrazio da je takav i takvim se pravio, bujale iluzije i orgijale utvare. A sve to samo je potvrivalo staru i, avaj, neizmijenjenu istinu da ljudi nijesu onakvi kakvi misle da jesu, nego su lino onakvi u kakvim uslovima jesu, kakve odnose brane i kakvim odnosima ive, kako se prema stvarnosti odnose. Pomenuta ena je, budui i sama rtvom dijelom naslijeenog vjerskog i malograanskog dijelom steenog dogmatskog i birokratskog morala, samo konstatovala objektivne odnose, kakvi su bili i kakvi su se stvarali, i mirila se s njima. A kad se ve pomirila i sama je postala instrumentom tih stvaranih i ve stvarnih odnosa. Ona pri tom to je bilo veoma rijetko ipak nije gubila spoljne civilizovane forme ophoenja. Ali to nije moglo da izmijeni sutinu, a jo manje da izazovu u njoj ma kakvo unutarnje kolebanje, da bi, ipak, ipak trebalo biti obzirniji i popustljiviji prema stihijom onima koji nijesu, hijerarhije i hijerarhiziranja svega i svaeg, uli u vii krug. u vezi s borbom protiv Kominforma i
Da, kolebanja je bilo, povremenog, prema tome kako su nadolazile plime demokratskog duha birokratizma. Ali kad bi te plime opadale, u zatiju do novih, budio se steeni mentalitet u novom obliku, i bivao je utoliko apstraktniji i nestvarniji, utoliko otriji na moralnim, etikim, idejnim i drugim pitanjima, ukoliko su bile potkidane i samopotkidane svakojake
privilegije, ukoliko su se, makar i sporo, mijenjali objektivni materijalni uslovi ivota i ljudski pojmovi o njima. Pomenuta ena je, ipak, sve to shvatala bre i umnije od mnogih drugih. Shvatila je i naslijeeni a i dogmatski time i nakazniji. Taj neminovnost tih promjena, Ali je nekad njen revolucionarni moral bivao tvri,
moral je, svakako, imao korijena i u njenoj
linosti, u njenoj mladosti proivljenoj bez mladosti u tekim borbama i linim rtvama. Pa i ona je s mukom upala i bila primljena u vii krug. Kao personalni referent u ustanovi njenog mua., tada starog neenje, ona je naila, udajui se za to je sada osvojila njega, na estok otpor i ratnik,
ogovaranje kruga koji je bio stvoren prije no to je ona ula u njega. Ali bilo zaboravljeno, jer ona, ona je bila borac, mjesto u krugu, je svoje a ova je, neto sasvim, sasvim
drugo glumica, pjevaica, ili, kako se podrugljivo govorilo pevaljka. To je bila logika hijerarhije uspeti se i ne dati drugima, nezaslurrirna, nemoralnima.. To je bila ona grozna logika stvarnosti, hijerarhije i privilegija, koja je te negdanje mahom heroine ene, a i mukarce, pretvarala u sebine nakaze., Skoro sve one su, ustvari, bile dojue iz poluseljakih sredina i poluobrazovane. Bilo ih je koje su ak i u tim uslovima i dalje ostale skromne i neizmjenjene, naroito one politiki i emotivno formirane jo prije rata. Ali tih je i inae bilo malo i smatralo se da su konzervativne i lano skromne. Veina njih, najednom i neosjetno, poela je da izgrauje ne samo spolja, nego i unutra u sebi, neki smiljeni, uspijeni, ukrueni i lani aristokratski stil, neko na dlaku odmjereno i proraunato ponaanje. Mnoge od njih poele su da se meusobno stepenuju i uporeuju na sve mogune naine, otkrivajui dotad neznane i nesluene ratne i druge zasluge jednih i ubijajui one drugih, Zatim, poele su svoju linost i svoja prava da izjednauju sa ulogom i pravima mua, pa su mnoge obino ile i preko toga. A to je bilo i najrunije i najsmjenije, neke od njih su poele da se grabe oko luksuznog i mahom neukusnog
namjetaja i slika, ispoljavajui pri toni ne samo primitivnu gramzivost i izmiljenu i naduvenu reprezentativnost, nego i pretenciozno sveznanje neznalica. I te zadnje, te druge i drukije od one ene s kojom se nevjesta upoznala na utakmici, a takvih je bilo ponajvie, bile su grublje, direktnije i surovije. Naroito su bile izvjetene u surovosti one koje se nijesu mogle pohvaliti za svoju mladost vrlinama koje su traile od drugih, od nevjeste. Jedna je rekla, imitirajui slabu literaturu: Prosto oseam odvratni zadah razvrata ako sam s njom u istoj prostoriji. A jedna druga, koja je proivjela mladost u onom vremenu kada se u Skoju smatralo prvim znakom enske emancipacije osloboavanje od buroaskih moralnih predrasuda djevianstva i vjernosti: Vie se ne zna ko su nae drugarice! Ne razlikuje se ko je kurva a ko je drugarica. A jedna opet: Njeno zanimanje je takvo da moe biti samo kurva. I ba ta konstatacija bila je najrairenija. Mlada ena je jedne veeri, sticajem prilika, ula s muem u stan jednog njegovog prijatelja. I tamo je nevjestu doekala domaica, sjedei u fotelji, pruivi joj mrtvo ruku preko ramena. itavo vrijeme nije s mladom enom progovorila ni jedne jedine rijei. A znalo se da se ba ta ena nije mogla pohvaliti ednou sve do svoje udaje. Sada je isticala svoju kulturnost, eleganciju., i uila je klavir i engleski, A ovamo, ona je javno, svojim stavom, u svom domu, bacala u lice mladoj glumici ono to ova nije nikad inila. Mu je ustao, naglo, i uzevi nevjestu za ruku iziao bez rijei. Bilo je to teko vee. Tako je nevjestu, a i mua joj uz nju, doekivao ledeni bojkot, koji ona niim nije izazvala. Ako bi sjela za sto, u restoranu, za kojim je bila jo neka druga, neka trea bi se ve nala da zovne na stranu ovu drugu. I tako svud... A kako imid mlade glumice nije ni htio ni mogao da se izdvoji iz te sredine, jaz je polako pucao i izmeu njih dvoje, a u ovom cjelovitom, zdravom i tvrdom ovjeku polako su nicala unutarnja
protivrijeja, koja su neprestano nametala i izazivala pitanja. Kako? Otkud? Zar meu ovim ljudima? Zar je to nova etika? To komunizam, to socijalizam? U enskoj i njenoj finoi, mlada ena se izvlaila na sve naine kad je nekud trebalo izii, kako on ne bi i opet dopao u situaciju da ih izoluju, da se ljuti zbog svega toga. Polako i neprimjetno, on je sve vie odlazio sam, a ona je ostajala sama. A kako ljudsko nalazila prijateljstva privlaili. bie, pogotovu u njenim godinama i s njenim u pozorinom svijetu, koji je ranije utoliko ritam i i mlad melodije, ovjek,
sklonostima i zanimanjem, ne moe da ivi izdvojeno, ona je sve vie manje voljela ukoliko su je samo pozorite neodoljivije Kao ona se zanosila, jo
mlada komunistkinja
u koli, kako e i unositi u pozorite i svijet
oko njega nov moral, nov radni elan, nove odnose, jer je to moguno sada u socijalizmu, budui da vie nije nuno da se na daske stigne kroz kneevske lonice ili bankarske vile. Udaja za tako uglednog i dobrog ovjeka mogla je samo da pothrani ove ideale. Ali se drukijim. Stari pozorini svijet, razjedan ivot pokazao izgrien intrigama,
karijerizmom i laktaenjem, mahom moralno potkopan okupacijom, a priviknut na lake zabave, povezane s takvim mentalitetom i nainom ivota, polako se, kao neizmjenljiva injenica pozorite je pozorite, povezivao s novom vlau, iako pojedinano i u grupama i sukobljavajui se s njom. Tako je izgledalo da se dodue moe postii pokoravanje, prilagoavanje tog svijeta novom reimu, ali ne i jedna njegova unutarnja i strukturalna promjena. Mladoj glumici je ta sutinska neizmjenljivost stvari i odnosa u pozoritu izgledala sada utoliko vjerovatnijom to se i onaj drugi svijet, u koji je djetinjasto vjerovala i koji ju je napustio i odbacio, oevidno nije se bio sasvim odvojio od staroga svijeta. I tako se mlada ena nalazila i kao supruga i kao linost i kao glumica raspeta izmeu htjenja i mogunosti, ideala i realnosti, ibana sa svih strana, dok ju je polako vukla nepoznata dubina starog, boemskog umjetnikog ivota, koja je ipak pruala, makar povremeno,
lake radosti i zaborave u traginim razoarenjima i nesreama. Silom lavine, ivot je gurao ka ostvarenju proroanstva jedne od onih ena iz zatvorenog kruga: Kad tad, ali ona e pasti kao i druge, to je takav svijet. Ali se mlada glumica otimala i nije se dala zbog sebe, zbog svojih osjeanja i svoje ljubavi. A ti ljudi i te ene, iako su isticali sebe kao nosioce novog, izgleda da su, ukoliko su prestajali da to budu, sve vie gurali mladu glumicu njihovim nerazumnim i nerazumljivijim dranjem, i to ba u svijet i nain ivota iz kojih ona nije mogla, a ni htjela da pobjegne, nego da ih izmjeni. I u tome se ispoljavala hipokrizija i unutarnja neloginost ovog morala: s jedne strane su je odbijali i osuivali, toboe to je glumica,, a s druge su je gurali da to bude, i to on po optem i primljenom shvatanju najnie vrste... A kada jednog dana bude i za nju, kao i za tolike druge, potvreno da se srozala kao i druge, onda e doista s pravom biti i bojkotovana i prezrena, i potvrdie se jo jednom i jo jednom, kao to se to potvrivalo i za dobre buroaske supruge, da iz tog i tog, recimo, glumakog i ustvari nieg svijeta, ne moe biti potene ene, a u svakom sluaju ne moe se i tamo stvoriti i podii na ovjek. U toku tog munog ivota, gonjena sa svih strana i kidana unutarnjim krizama, mlada glumica se upoznala i s drugim prezrenim enama, od kojih su neke zgaene i odbaene, uprkos tome to su bile borci i te kakvi u ratu. Pred njom je tek tada, u svoj dubini i irini, pukla grozna drutvena stvarnost: nije njeno zanimanje, pa ni eventualna nemoralnost, bio razlog tom otporu koji nije prezao ni pred im niti je znao i za kakve obzire. Ne, sve su to bili izgovori! Ona nije bila dostojna kruga koji je samog sebe posvetio da bi se izdvojio i uzdigao. I u tome, u laljivosti razloga bila je hipokrizija ovog morala. Da, ona nije mogla biti, nije imala prava biti na ovjek. I to je bila sutina. A za pojmove tog svijeta i njegov izdvojeni i posebni nain ivota, taj na ovjek je sve vie postajao ovjek uopte, jedini pravi i idealni ovjek... Stara istina ukoliko se ljudi vie odvajaju od
objektivne stvarnosti, od drutva i njegovog ivota i muka njegovih, utoliko im se njihov sopstveni svijet ini objektivnim svijetom, a njihovi interesi, shvatanja i moral postajui sve apstraktnijim jedinim interesima drutva, apsolutnim istinama i apsolutnim moralom. Kao da su se zaboravile stare, vjene istine, koje je otkrio jo Aristotel, a koje su ti krugovi i njihov komunizam zaboravljali: da ne treba izmiljati nikakav moral i etiku, nego da je dovoljno ove otkrivati u stvarnosti, u injenicama, i kao takve formulisati i boriti se za njih. A bila je zaboravljena i ova, opet i ve aristotelovska istina: da bi jedna od prvih dunosti politiara bila da izuava ljudsku duu, odnosno etiku. Moral i etika ne iscrpljuju se seksualnim moralom i etikom, jer su oni samo jedan mali, mali dio odnosa meu ljudima, odnosa formulisanih dugim zajednikim ivotom ljudi i stalno stvaranih novom drutvenom stvarnou, novim odnosima. Svesti moral i etiku na seksualne odnose, znai sakriti se pred stvarnou, pred cjelinom drutvenih odnosa, pred problemom drutvene etike. Seksualne moralne kategorije su se uvijek svodile na otvorene i samim tim to ovjenije line i drutvene (brane) odnose izmeu ene i mukarca i ljudi uopte. A meu tim kategorijama razvrat pretstavlja izuzetnu, nedrutvenu, antisocijalnu kategoriju, bez obzira na njegove i drutvene korijene. Nekada je borba za istotu seksualnog morala bila uslov
unutarnjeg uvrenja revolucionarnih redova. To je bio uslov da se iskuju ljudi kadri da zaborave na sve lino radi opteg, da ostvaruju lino skoro jedino u optem. Ali vremenom, sa postepenim zatvaranjem kruga i krugova, onih gore i onih dolje, i borba za istotu u tome, polako se pretvarala, u tom iznutra zatvorenom nainu ivota, koji se raspadao s gnjilenjem birokratizma, ili u najgrublje seksualne nastranosti, u razvrat, ili u surovi i pakosni asketizam. Sve se to veoma teko a kod nekih nikako poimalo u ovoj sredini, esto i odvie moralnoj, u jednom dogmatskom i polureligioznom vidu. Ali to je ustvari bio moral konkretnih inova, postupaka, dok je na sve strane carovalo sljepilo, pa i ravnodunost za stvarnu etiku, za etiku drutvenih odnosa, za oovjeenje odnosa meu
ljudima. Vaan je bivao ovaj ili onaj moralni detalj, pa i pretpostavljeni nemoral mlade glumice, a sporedno unitenje ili preziranje ovjeka. Sa samom birokratskom praksom rasla je i dogmatika, a ona je nagrizala sve etike vrijednosti, ak i one asketske, dogmatske, istunske, u koje su se zatvoreni krugovi zaklanjali i zaklinjali: u ime brane vjernosti razarana je brana srea; u ime ljubavi njegovana je mrnja; u ime ljudskog dostojanstva preziran je ovjek; u ime novog drutva apstraktno su tretirani i silovani ivi ljudi i ivi odnosi. Sve se to zgusnulo i razigralo ba na sluaju mlae glumice. Kao to se zna, nesrea ne staje nikad na pola puta. Pa se ona i u sluaju mlade glumice morala dokraja istutnjati, ali se morala i otkriti sva stvarna nakaznost i neovjenost ovog zatvorenog morala, stvorenog mahom spontano, neorganizovano, posebnim nainom ivota i birokratskom praksom, a u ime najvieg zamiljivog morala i ovjenosti. Ve prvog mjeseca braka mlada glumica je zatrudnjela. I ta sredina se radovala materinstvu i novoroenadima. Ali svojima! Mnoge ene iz tog kruga bile su na elu humanitarnih, djejih, materinskih i slinih ustanova i organizacija. Za mnoge se ne bi moglo rei da se nijesu zalagale u radu, a jo manje da nijesu poslu prilazile savjesno i s brigom. Ali u odnosu prema mladoj glumici... Zar ona nije bila iz jednog drugog svijeta? Zar skoro svi nijesu i vjerovali i govorili da je ona samim svojim zanimanjem odreena predestinirana! da bude kurva. U krugu se, kao udarom struje, munjevitim i tajnim apatom raulo da je glumica trudna. A odmah s tim komentari, nesvakodnevni i pristrasni. Ali, to dijete! Jo i to! Najednom! Nije se, ipak, ilo tako da se otvoreno tvrdi da ono nije i njenog mua, jer bi tako to bilo nelogino, neprirodno, a ruilo bi i ugled jednom, ipak lanu kruga. Ali... Sad je sve bilo jasno: ulovila je naeg druga na ljudske slabosti (koje se inae nijesu priznavale!), napravio joj je dijete jo prije vjenanja, pa nije ni imao kud.
Intrige i ogovaranja su bili i ostali prirodnim nainom ivota svih izdvojenih, zatvorenih krugova. Ni ovaj nije mogao biti od toga poteen. I on je iznutra jeo samog sebe. I povremene reakcije, kad bi se toga previe nakupilo i poelo da remeti ustanovljene odnose i unutarnju harmoniju i jedinstvo, bile su samo za tren efikasne, jer se nije mijenjala, mijenjala se veoma sporo, sama sutina ivota. Te intrige nastajale su spontano, ali su se uvijek zasnivale na neem loginom, naizgled tanom. A naroito otre i bezobzirne bile su prema nsposveenim lanovima kruga. Zar moe jedan na ovjek da se zaljubi u jednu takvu? A poto ne moe, znai da je ulovljen, a ako je ulovljen trebalo je da bude i okovan. Dijete mu je takoreku namjerno podmetnuto, da bi bio vezan zauvijek. Tako je i morao da se vjena, nije jadnik imao kud. Glupost! Zato je ne ostavi? Zato dozvoljava da ga vue za nos s tim djetetom? Nije se ulazilo u to da li je to tano ili nije. Bilo je logino za taj svijet, jer on je gubio vezu s logikom, gubei je sa stvarnou. Tako je i materinstvo bilo napadnuto. Uprljano. Obeaeno. Pretvarano u gnusnu i sebinu trgovinu i karijeru. I makar to je mlada glumica bila potajno radosna, osjeajui kako joj se viljavi oblici iz dana u dan zaokruglju]u, a u njoj se zainju i rastu kao neto opipljivo i neprolazno one djevojake materinske slutnje, na svakom koraku su i ta njena osjeanja doekivana porugom i mrnjom. Izgleda kao da je, za njih, za krug, bilo nespojivo njeno zanimanje, njeno porijeklo i neslavna prolost s materinstvom. Zar jedna takva i moe da bude majka! Prosto se radilo o jednoj podvali, zar ne? Nije ovdje vano kako se svrava ova istorija i sudbina glavnih lica u njoj. Nijesu vani ni konkretni oblici kroz koje je morala proi naa junakinja borei se da se odri i zakorijeni u toj nedoglednoj pustinji bez srca i due, borei se za nepisana i neprolazna ljudska i materinska prava.
Jedne veeri, na samom poetku sezone ona je bila na premijeri, pod bljetavim snopovima reflektora. Njena uloga u komadu dramski je bila sporedna, ali ne i kratkotrajna, trebalo je da igra veselu i vragolastu sobaricu knjeginjice iju je ljubav znala i namjere pogaala. Stari renesansni motiv, prenesen i u opere novijega vremena. U trenutku kada je dovravala veselu i vragolastu popularnu ariju, osjetila je neujednaeno, ali tiho protezanje ivog bia u utrobi. Dvorana je bila prepuna. U loama na prvoj galeriji prepoznavala je, u polutmini, premijersku publiku, meu kojom su bile i one iz kruga, mnogo njih, svo pozorite kao: ispunjeno samo njima. One su je mrzele do unitenja i prezirale na sve do gaenja, su u inae ganute sudbinama mladog i i melodijama Margarete i Beterflaj. A pljeskale su i na njene arije, i zaboravljajui uivale prelivima njenog neobuzdanog glasa, predavanju pjesmom njenog raskonog, ustreptalog unutarnjeg ivota spoljenjem svijetu... A ono je bilo i bilo u utrobi. Pa dok se ona samozaboravno predavala vedroj igri zvukova, prosipljui ih i sama obilato na sve strane, u svijest joj je otro, vrhom noa izbijalo da se ona, eto, sada, tu na sceni, stvarno nalazi u onoj traginoj i jo traginijoj situaciji, izmiljenoj u dramama i operama, kada se mora pjevati i smijati dok bolovi i sumnje kidaju srce i razdiru duu. I ba joj je otud i izgledalo sve to, i taj njen ivot i gledalite i one ene u njemu, i pjesma, sve nestvarno, kao u snu i privienju. Jedino joj je neobjanjivi bol stezao grlo i nadimao grudi, sve neodoljivije sa svakim udarom u utrobi, i kao u starim, skoro ve zaboravljenim komadima, ona je strepila da nee moi odoljeti da ne zaplae, dok su sva njena pjesma i stav i osjeanje morali biti radost i vedrina. A kad je zavjesa najzad, najzad pala, ona je posrnula na divan i zarila, ridajui, glavu u ake. Zato? Kako? Kuda? ....
Milovan ILAS

Anatomija Jednog Morala

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Anatomija Jednog Morala

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NOVA MISAO meseni asopis godina II, broj 1. januar 1954.