You are on page 1of 479

YU ISSN 0352-5007 | UDC 821.16+811.

16(05)

MATICA SRPSKA ODEQEWE ZA KWIEVNOST I JEZIK ZBORNIK MATICE SRPSKE ZA SLAVISTIKU

Pokrenut 1970. godine Do kw. 25. (1983) pod nazivom Zbornik za slavistiku Glavni urednici Od 1. do 43. kwige dr Milorad ivanevi, od 44. do 53. kwige dr Miodrag Sibinovi, od 5455. kwige dr Predrag Piper

Urednitvo mr Mirjana BOKOV, dr Petar BUWAK, dr Maja UKANOVI, dr Kornelija IIN, dr Lili LAKOVA, dr Qiqana PEIKAN-QUTANOVI (sekretar Urednitva), dr Qudmila POPOVI, akademik Zuzana TOPOLIWSKA, dr Mihal HARPAW, dr Vjaeslav OKEANSKI

Glavni i odgovorni urednik dr PREDRAG PIPER

YU ISSN 0352-5007 | UDC 821.16+811.16(05)

MATICA SERBSKA OTDELENIE LITERATUR I ZKA

MATICA SRPSKA DIVISION OF LITERATURE AND LANGUAGE

SLAVISTIESKI SBORNIK REVIEW OF SLAVIC STUDIES

NOVI SAD

SADRAJ CONTENTS SODERANIE


Dejan Ajdai, Odnos stvarnog i virtuelnog sveta u slovenskim kwievnostima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Qiqana Baji, Folklorni motivi u zbirci Boji qudi" Borisava Stankovia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zlata Bojovi, Paremija u kwievnom delu . . . . . . . . . Veqko Brbori, Srpski pravopis u dvadesetom veku . . . . . Marta Bjeleti, Jasna Vlaji-Popovi, Ekstralingvistiki faktori u etimolokim istraivawima . . . . . . . . . . . Jasmina Grkovi-Mejxor, Ka rekonstrukciji praslovenske sintakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jovan Deli, Fridrih Helderlin u podtekstu pjesnitva Ivana V. Lalia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Milorad Dei, Leksiko i gramatiko znaewe i srpski akcenat Duan Ivani, Modeli srpske pripovijetke 19. vijeka . . . . Gordana Jovanovi, Skazanije o pismeneh" Konstantina Kostenekog (Konstantina Filosofa) znaajan spomenik srpske sredwovekovne pismenosti) . . . . . . . . . . . . . . . . . Bojan Jovi, Naunofantastina drama slovenski doprinos nastanku anra i svetskoj kwievnosti . . . . . . . . . . . Zoja Karanovi, Pesma o ovaru ije su srce izjele vetice, tekst i obredno-mitski kontekst pesme . . . . . . . . . . . . . Marija Kleut, Likovi epskih narodnih pesama istorijsko i poetsko (kotarski uskoci) . . . . . . . . . . . . . . . . . Duka Klikovac, O semantici tekstualnih konektora u srpskom jeziku koji se sastoje od predloga mesnih znaewa i poimeniene zamenice taj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Milo Kovaevi, Konkurentnost dvaju futura i perfektivnog prezenta u savremenom srpskom jeziku . . . . . . . . . . . Ksenija Konarevi, Sociolingvistiki aspekti polilingvizma sakralnih jezika u okvirima PAX SLAVIA ORTHODOXA . . . . Aleksandra Korda-Petrovi, Fenomen prihvaenosti ekih disidentskih autora u srpskoj sredini . . . . . . . . . . . . Aleksandar Loma, Stilske i sociolingvistike ravni praslovenskog jezika renik i tvorba rei . . . . . . . . . . . .

7 25 35 43 57 71 85 107 115

129 139 153 167

177 195 213 227 241

Slobodan . Markovi, Srpska kwievnost sredinom 20. veka razmene tradicionalnog, socijalistikog i modernog . . . . . . Radmilo Marojevi, Uewe o pobonim akcentima i Vakernagelov zakon o rasporedu enklitika . . . . . . . . . . . . . . . Vesna Matovi, Evropeizacija" i nacionalni identitet u kwievnosti srpskog modernizma . . . . . . . . . . . . . . . Qudmila Popovi, Izraavawe aspektualnog znaewa prospektivnosti u slovenskim jezicima . . . . . . . . . . . . . . Qubinko Radenkovi, Slovenska mitoloka bia predstave i poreklo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prvoslav Radi, Makedonizmi" u Sremevom Kir Gerasu . . . Milorad Radovanovi, Pojam graduelnosti u lingvistici, logici, i u nauci uopte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jelka Reep, Motiv kneeve veere . . . . . . . . . . . . Stana Risti, Asocijativno poqe gramatikih rei u srpskom, ruskom i bugarskom jeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . Mladenko Saxak, Kwievni poeci kod Srba u Bosni i Hercegovini Vawa Stanii, O nekim kulturnoistorijskim slojevima slovenske pismenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Qiqana Suboti i Vladislava Rui, Rascepqene (cleft) reenice u srpskom jeziku (dijahrono-sinhroni plan) . . . . . . . . . . Bogoqub Stankovi, Nesostovis medunarodn sezd slavistov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mihal Tir, Slovaka dijalektoloka istraivawa u Srbiji . . Stania Tutwevi, Junoslovenska kwievna paradigma od integralizma do destrukcije . . . . . . . . . . . . . . . Ana osi-Vuki, Znaaj i uloga beogradskog kwievnog asopisa Delo u modernizaciji kwievnosti socijalistikih zemaqa u estoj deceniji HH veka . . . . . . . . . . . . . . . . . .

259 267 283 297 315 325 337 351 367 387 403 415 433 445 455

469

SARADNICI U 73. SVESCI ZBORNIKA MATICE SRPSKE ZA SLAVISTIKU

Dr Dejan Ajdai, doktor, docent Institut filologije Kijevskog nacionalnog univerziteta Taras evenko", Bulevar Tarasa evenka 14, Kijev, Ukrajina Dr Qiqana Baji, vanredni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Marta Bjeleti, nauni saradnik Institut za srpski jezik SANU, Beograd Dr Zlata Bojovi univerzitetski profesor u penziji, Beograd Dr Veqko Brbori, docent Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Jasmina Grkovi-Mejxor, redovni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Jovan Deli, redovni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Milorad Dei univerzitetski profesor u penziji, Beograd Dr Duan Ivani, redovni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Gordana Jovanovi univerzitetski profesor u penziji, Beograd Dr Bojan Jovi, vii nauni saradnik Institut za kwievnost i umetnost, Beograd Dr Zoja Karanovi, redovni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Marija Kleut, redovni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Duka Klikovac, redovni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Milo Kovaevi, redovni profesor Filozofsko-umetniki fakultet Univerziteta u Kragujevcu Dr Ksenija Konarevi, redovni profesor Bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Aleksandra Korda-Petrovi Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Slobodan . Markovi univerzitetski profesor u penziji, Beograd Dr Radmilo Marojevi, redovni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu

Dr Vesna Matovi, nauni savetnik Institut za kwievnost i umetnost, Beograd Dr Qudmila Popovi, redovni profesor Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Qubinko Radenkovi, nauni savetnik Balkanoloki institut SANU, Beograd Dr Prvoslav Radi, docent Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Milorad Radovanovi, redovni profesor, dopisni lan SANU Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Jelka Reep univerzitetski profesor u penziji, Novi Sad Dr Stana Risti, nauni savetnik Institut za srpski jezik SANU, Beograd Dr Vladislava Rui, vanredni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Mladenko Saxak, vanredni profesor Filozofski fakultet, Bawaluka Dr Vawa Stanii, docent Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu Dr Qiqana Suboti, redovni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Bogoqub Stankovi univerzitetski profesor u penziji, Beograd Dr Mihal Tir, redovni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Stania Tutwevi, nauni savetnik Institut za kwievnost i umetnost, Beograd Dr Ana osi, nauni savetnik Institut za kwievnost i umetnost, Beograd

Zbornik Matice srpske za slavistiku Izlazi dvaput godiwe Izdava Matica srpska

Slavistieski sbornik Polugodovo vpusk Izdatelstvo Matica serbska

Review of Slavic Studies Published semi-annually Published by Matica srpska

Urednitvo i administracija Redakci i administraci Editorial Board and Office: 21000 Novi Sad, ulica Matice srpske 1 Telefon Phone (021) 420-199, 6622-726 e-mail: jdjukic@maticasrpska.org.yu e-mail: piperm@eunet.yu http://www.rastko.org.yu http://www.maticasrpska.org.yu

Zbornik Matice srpske za slavistiku, sv. 73 zakquen je 29. avgusta 2008.

Lektori Dr QIQANA PEIKAN-QUTANOVI Dr DOJIL VOJVODI

Tehniki sekretar Urednitva JULKICA UKI

Korektor KATA MIRI

Tehniki urednik VUKICA TUCAKOV

Slova na koricama IVAN BOLDIAR

Kompjuterski slog Mladen Mozeti, GRAFIAR, Novi Sad

tampa IDEAL, Novi Sad

tampawe zavreno maja 2008.

tampawe ovog Zbornika omoguilo je Ministarstvo nauke Republike Srbije

UDC 821.16-312.9.0919/20"

Dejan Ajdai ODNOS STVARNOG I VIRTUELNOG SVETA U SLOVENSKIM KWIEVNOSTIMA O identitetu u kiberfantastici

U radu se ukazuje na dela slovenskih kwievnosti u kojima pisci predstavqaju virtuelni svet i wegov odnos prema stvarnom svetu. Predlae se okvirni opti naziv kiberfantastika za dela u kojima se prikazuje svet stvoren digitalnim tehnologijama. Analiziraju se svojstva virtuelnog sveta i identiteta u wemu sa prelaznim i graninim odlikama izmeu qudskog i nequdskog i ukazuje na odlike (zabavan, udesan, izmiqen, napustiv, umnoiv, promenqiv). Virtuelni svet se pokazuje u odnosu na stvarni svet kao boqi utopijski svet, kao gori antiutopijski svet, kao ogledalo stvarnog sveta. Kqune rei: kiberpank, kiberfantastika, virtuelni svet, utopije, antiutopije, ogledalo stvarnosti, (ne)qudsko, vetaka inteligencija, slovenske kwievnosti, ruska fantastika, eka fantastika, srpska fantastika, poqska fantastika, bugarska fantastika.

U ovom prilogu pawa je usmerena na problem identiteta u virtuelnim svetovima slovenske pripovedne fantastike. Podsticaj za nastanak kwievnih dela o virtuelnim svetovima predstavqala je pojava interneta kao multimedijalnog fiziki neogranienog prostora sa ogromnim mogunostima uspostavqawa interaktivnih odnosa. Re kiberpank", kao opti naziv za ovaj tip literature prihvaen je po naslovu prie Brjusa Betkea Cyberpunk objavqene 1983. godine u asopisu Amazing Science Fiction Stories (Vol. 57, Number 4, 1983). Ovaj naziv povezan je potom sa prozom niza angloamerikih autora Brjusa Sterlinga, Vilijama Gibsona, Rudija Rukera, Nila Stivensona, Xona irlija, kao i sa filmovima u kojima se prepliu stvarni i virtuelni svet. Pojam kiberpanka, rairen krajem 80-ih godina 20. veka, poeo je da se vezuje za dela koja kritiki sagledavaju budunost virtuelnog sveta i wegovog uticaja na stvarni svet i qudske vrednosti. Teme i preokupacije kiberpanka brzo su se rairile svetom, pronalazei mesto i u slovenskim kwievnostima. Slovenske pretee ovog anra bili su neki tekstovi Stanislava Lema, Iqe Varavskog, Borislava Pekia i dr., a ovaj anr postao je popularan krajem 20. i poetkom 21. veka, po delima eha Egona

8 Bondija, Rusa Aleksandra Zoria, Vladimira Vasiqeva, Sergeja Lukjanenka, Aleksandra Tjurina, Linor Goralik, Mer(s)i eli (Alekseja Andrejeva), Srbina Dragana Filipovia. Brzi razvoj kiberpanka i wegovo razgranavawe doveli su do stvarawa niza anrovskih pododrednica, srodnih, ali razliitih pojmova sa prefiksima kiber (fentezi-kiberpank, kiber-bajka, kiber-detektiv, kiber-goti, kiber-tre i dr.) i pank (nanopank, stimpank, kosmopank, tehnopank, biopank). Kako naziv kiberpank ne obuhvata raznolike pojave, uza svu obazrivost prema potrebi inovatora da svakoj novoj pojavi daju novo ime, ini mi se da bi opti naziv kiberfantastika ponajvie odgovarao postojeem stawu i buduem razvoju ovoga anra, kao i lakom ukquivawu pretea ovoga anra, kako u neslovenskim tako i u slovenskim kwievnostima. Ne samo u krugovima struwaka za kompjuterske mree i zaqubqenika u internet, ve i u obinom ivotu danas se sreu sintagme virtuelna galerija, virtuelni identitet, virtuelni prostor, virtuelno vreme. Znaewe prideva virtuelan u odnosu na prolost promenilo se i pomerilo. Kako je predstava o izmiqenim virtuelnim svetovima nastala iz iskustva internet-komunikacija, za razumevawe fikcionalnih dela koji ih predstavqaju vaqa imati u vidu i neke od studija koje se bave kulturolokim i antropolokim aspektima virtuelnog prostora. Kwige amerikih autorki Alikjer Rozan Stoun Rat eqe i tehnologije (1995) i eri Trakl ivot na ekranu. Identitet u epohi Interneta (1995), kao i teoretski tekstovi pisaca Aleksandra Tjurina i Ivana Popova predstavqaju podsticajnu osnovu za razmatrawa problema identiteta u svetu koji se formira kao virtuelni svet. Alikjer Rozan Stoun ukazala je na rasipawe centriranosti linosti i na razvoj anonimnou skrivenih procesa spoqawe identifikacije. Radovi Jevgenija Gornog Ontologija virtuelne linosti i Virtuelna linost kao anr stvaralatva, te praktini saveti za stvarawe virtuelne linosti Vadima Artamonova ukrtaju opta promiqawa i praktian pristup. Gorni je ukazao da virtuelne linosti daju proirene mogunosti identifikacije, imaju slobodu u izboru crta svog lika, kao i mogunost da se jedna osoba javqa pod okriqem vie virtuelnih linosti. Neka razmatrawa francuskog filozofa ana Bodrijara o virtuelnosti u savremenoj kulturi, postavqena mnogo obuhvatnije od analize funkcionisawa mree, mogu biti plodotvorna u promiqawima odnosa virtuelnog i stvarnog. Mada neki slovenski pisci kiberfantastike imaju iroki krug italaca i oboavalaca, filolozi tek poiwu da razmatraju jezike i kwievnoistorijske aspekte dela ovoga anra. Meu objavqenim studijama vaqa imati u vidu tekst Italijana Stefana Bartonija o ruskoj varijanti" kiberpanka, te studije Bartonija i Larise Koroqove o igri, realnosti i virtuelnom prostoru kod ruskih autora.

9 Da li je virtuelni svet istinit ili laan? Uverewe da svet koji nas okruuje realno postoji predstavqa polazite za razmatrawe o odnosu stvarnog sveta i sveta koji je slian wemu, ali nije materijalno opipqiv ve virtualan, postojei u drugoj pojavnoj formi zasnovanoj na iluziji izazvanoj slikama, zvucima i idejama koje su proizvedene vetaki, elektronskim impulsima, koji, sledei odreene programe, oponaaju stvaran svet ili stvaraju predmete i pojave na nain koji oponaa uverqivost stvarnog postojawa. Odredba stvarnosti ili nestvarnosti sveta dotie krajwa pitawa sutine sveta, ukquujui i sumwe openhaurovske filozofije, ali u ovoj prilici draemo se stava da svet postoji, kao i da moe postojati virtuelni svet kao svet uznapredovale kibertehnologije. Virtuelnom svetu se, dakle, ne oduzima pravo na postojawe i wemu se ne pridaju odreewa nestvarnog sveta. Ustaqeno je zdravorazumsko gledite da je virtuelni svet mawe stvaran i mawe vredan, svet u koji se bei kao u zamenu za nedostupni ili nerazumqivi stvarni svet. Ako je stvaran svet istinit, onda je virtuelan svet, kao drugi svet, iluzoran i laan. Meutim, mogue je i obrnuto stanovite po kome virtuelni svet jeste stvarniji od stvarnoga sveta jer u veoj meri iskazuje potrebe i viewa osoba koje su u stvarnom svetu sputane wegovim pravilima. U emu se onda ova dva sveta razlikuju? U odnosu na stvarni svet, virtuelni svet je drukiji, ali priroda wegove drugosti mora biti dodatno odreena, kako bismo u okvirima prouavawa kwievne kiberfantastike mogli da uoimo koje odlike virtuelnog sveta privlae stvaraoce kwievnih tekstova o virtuelnosti. Virtuelni svet je drugostvoreni svet, svet napravqen sa iskustvom postojawa sveta, s biima i pojavama koje podravaju postojei svet, ali i sa izmiqenim stvarima koje su mogue kao plod fikcije. Neke od tih izmiqenih stvari mogu biti udesne i zabavne. Virtuelni svet se moe napustiti i ponovo posetiti bez prinude. Identitet u virtuelnom svetu zamenqiv je i umnoiv, i stoga nestabilan i nejasan. Ovakav status bia u virtuelnom svetu moe biti predmet igre ili sakrivawa, ali i iskuavawa u obliju drugih. U teorijskim razmatrawima antropologa savremene kulture o odnosu stvarnog i virtuelnog sveta, esto se koriste krajwe osobenosti stvarnog i virtuelnog sveta kako bi se oni odredili kao suprotnosti. U praksi, pa i u kwievnoj praksi, dovoewe wihovih svojstava do krajnosti jeste mogue, ali nije obavezno. Sueqavawe stvarnog i virtuelnog sveta stoga moe biti predstavqeno u fikcionalnim delima kroz otre opozicije, ali i kroz prelazne, stupwevite oblike izmeu dve krajnosti. Za razliku od nedvosmislenog razlikovawa qudskog naspram nequdskog u sluaju demona, ivotiwa ili vanzemaqaca, kao drugih oblika ivih bia, kada se porede qu-

10 di iz stvarnog sveta i qudi iz virtuelnog sveta, u fikcionalnim delima moe biti, i najee i jeste, re o biima qudskog izgleda i porekla. Stoga kiberfantastika i jeste interesantna, jer preispituje pitawa qudskog identiteta u kategorijama koje intrigiraju danaweg oveka. Granica stvarno-qudskog i kiber ne-qudskog Opozicije stvarnovirtuelno, prirodnovetako, mogu biti shvaene kao opozicija qudskonadqudsko ili qudskonequdsko, ukoliko se pretpostavi da e razvojem tehnike qudske mogunosti biti nadgraene dodacima koji proiruju ovekove sposobnosti prikquivawem na spoqawe izvore znawa, energije, kontrole i regulacije sada prirodno ureenih procesa u oveku. Ostvarewe takvih zamisli vie ne pripada oblasti fantazije, jer se ve razmiqa o koriewu interfejsa, privremenom ili trajnom ugraivawu kiber-, nano-, bio-senzora i implantata, dodataka koji bi oveku dali proirene mogunosti i sile. Ovi dodaci mogu se ticati granice virtuelnog i nevirtuelnog ukoliko omoguavaju prenoewe iz jednog u drugi svet. Proroko sagledavawe budueg razvoja kompjuterske tehnike u pravcu stvarawa virtuelnih svetova predvideo je slavni Poqak Stanislav Lem. U svojoj futurolokoj kwizi Summa technologiae (1964), on je pretpostavio da e se razviti posebna disciplina fantomatika, fantolmologija, posredstvom koje e biti stvarani svetovi nalik realnom svetu, ali u kome e bia biti samo nalik stvarnim biima. U delu Sajberkomiks ekog pisca Egona Bondija, ija se radwa deava u drugoj polovini 21. veka, pod implantacijom misleeg sistema" podrazumeva se rutinska operacija ugraivawa nanoipa koji sadri velike koliine informacija u vidu enciklopedija i drugih informacionih izvora. Vetaka inteligencija i wen razvoj bili su dugo pripisivani robotima, ali, sa razvojem kibernetike krajem 20. veka, pie se i o samoprogramirajuim inteligentnim programima i objektima koji mogu da se nau i u virtuelnom svetu. Vetaka inteligencija", stvorena posredstvom kompjuterskih programa, koji slede nain qudskog miqewa i qudski razum, shvata se kao pomo qudima sve dok ne nadmauje qudske sposobnosti, ali kada premai moi oveka, moe doi u situaciju samostvarawa i samousavravawa, koje, u krajwoj liniji, moe dovesti do pobune i neizvravawa qudskih naredbi. Vetaki razum jo uvek se ne razmatra u krugu naunika i futurologa kao pobuweni razum, ali u imaginaciji niza fantastiara on je malo interesantan kada ispuwava zadatke korisnog pomonika,

11 a mnogo vie pawe mu pridaju kada poiwe da se suprotstavqa svojim tvorcima. Fantazma o qudskoj tvorevini koja se otela kontroli raa dva tipa tumaewa. Autori skloniji veliawu vrlina qudi polaze od pretpostavki da novostvoreni vetaki razum odstupa od qudske prirode i zapravo, predstavqa izopaewe u odnosu na svoje tvorce, odstupa od qudske oseajnosti umesto koje se javqa bezobzirna i hladna agresivnost. Stanovite sklonije pesimistikom sagledavawu qudske biti zasniva se na stavu da je zlo delo oveka, pa zato i wegove tvorevine sadre kako dobre tako i loe qudske crte. Po takvom viewu, u vetaki razum nuno je poloeno i qudsko zlo. Kiberfantastika koja qudima ne pripisuje krivicu za zlo otrgnuto iz mainastvorewa rasplet usmerava, po pravilu, ka pobedi oveka, nadmoi wegovog saoseawa i dobra. Dela ovog tipa koja se okonavaju katastrofikim porazom qudi malobrojna su. Kada je re o piscima koje u oveku pored dobra i blaga vide i rave osobine, u wihovim delima ne postoji jednoznaan rasplet sukoba, ali postoji zabrinuto samosuoavawe sa qudskom prirodom i wenim transponovawem u budunost. Pitawe Drugog tu se otvara na novi nain. Sukob s Drugim vie nije izazvan razlikama u etnikoj ili verskoj pripadnosti, boji koe, ve u razlici ustrojstva samoga bia, nastalog u qudskim laboratorijama i radionicama ili negde van Zemqe. Teogonijska tema se tu javqa kao antropoteogonijska, jer ovek kao bog stvara po prvi put bie koje ima sposobnost da odluuje, da i samo koristi nekoga ili neto, a ne pristaje da samo bude korieno. ovek se suoava sa izazovima ograniavawa buduih vetakih bia koje je stvorio i granicama koje im se mogu postaviti i u virtuelnom svetu. U romanu Lana ogledala Sergeja Lukjanenka, Leonid sa svojim drugovima razmatra kako se postaviti prema otetom tajnom izvetaju o vetakom intelektu koji razvija Dmitrij Dibenko. Oni predviaju mogue posledice pojave bia koja bi bila stvorena samo u virtuelnom prostoru Diptauna. Lukjanenkovi junaci zabrinuti su za sudbinu omiqenog virtuelnog sveta i plae se da e on postati gori, jer e u wemu obitavati i nemilosrdna stvorewa koje e u kiberprostoru moi da se mewaju, prilagoavaju, ue, bez odmora i qudskog sna, pa donose odluku da ne dozvole irewe dobijene informacije. Kao primer mogue surovosti, oni navode Imperatora, na posledwem nivou igre Lavirint smrti, koji je nauen da ubija i ui da postaje sve nerawiviji i okrutniji. Gospodari virtuelnog prostora Qudi s darom da vladaju virtuelnim prostorom u fikcionalnim delima imaju neke dodatne sposobnosti koje drugi posetioci ovoga sveta nemaju. Ovakvo izdvajawe povlaenih qudi u odnosu na

12 neobdarenu veinu zahteva itaoevo prihvatawe fantastike uslovnosti koja ini deo fikcionalnog sveta. Veina imenovawa qudi koje imaju te posebne moi u virtuelnom prostoru jesu transliterovane pozajmqenice iz engleskog jezika: haker, dajver, slajder, kiber i dr. Engleski formant -er slian je slovenskim sufiksima za oznaavawe mukih profesija -ar, -or (rus. znahar, konstruktor, ukr. lkar, profesor, srp. pekar, majstor), pa se engleski nazivi lako preuzimaju bez izmena. S rodnog stanovita, navedeni nazivi, kao i nazivi mnemonik i kibertelepat, spamer, dumer i kvejker uklapaju se u naglaeno muke crte anra, pa i crte samih junaka. U nazivawu junakiwa kiberfantastine proze ne koriste se mogunosti tvorbe naziva zanimawa enskih osoba iz imenica mukog roda. U romanu Meri eli 2048 sreu se polukalkirani nazivi, kao skriptun (scripter; koldun) ili neologizmi dremaster, kiberla. Ako se izmiqeni naziv dremaster osmotri u okvirima ruske leksike, ta re se moe povezati s glagolskom osnovom drem(at) ili objasniti spojem autorskog neologizmom dreml, kojim on oznaava u virtuelnom prostoru uz pomo kompjuterskog programa izazvano stawe matarewa, sa osnovom master. S druge strane, ovu novostvorenu re mogli bismo osmotriti i kao adaptiranu englesku re dream san, mata. arobwak jezikih poigravawa u ruskoj kiberfantastici, Aleksej Andrejev (Meri eli) izmislio je i re kiberla, koja je, uprkos iwenici da zvui slovenski, nastala iz spoja engleskih rei cyber i girl. Danas uobiajeni naziv programer pojavquje se veoma retko u kiberfantastici, to se moe objasniti naviknutou na naziv postojee profesije. U oznaavawu junaka virtuelnog prostora najee se u slovenskoj fantastici koriste nazivi haker i dajver. Haker, za razliku od oznaavawa struwaka koji zahvaqujui vladawu kompjuterskim programima moe svoje znawe da iskoristi i za neasne ciqeve unitavawa tue tehnike ili pridobijawa koristi, u virtuelnom svetu romana Vreli start Vladimira Vasiqeva, ima pozitivne crte. Ako se ak i priznaje neka nezakonita delatnost hakera, wih opravdava eqa da zatite virtuelni svet od zlonamernika i suprotstave se potiwavawu celog sveta. U ovom delu glavni junaci su kibertelepati, Aurel, Tiri i Kamilo, koji se kreu i upravqaju mreom bez mnemojusta tehnikih pomagala koji su svima potrebni. U borbi za ovladavawem mreom, Aurel i Tiri, kao zatitnici kibersveta, dobijaju podrku jo nekih saboraca, koji postaju kibertelepate i ovladavaju neuobiajenom moi. U delima kiberfantastike razvijena je i razjawena fantastina mogunost da qudi doivqavaju kibersvet kao stvaran svet. U Lukjanenkovom ciklusu o Diptaunu polazna je premisa da postoji hipnotiki program, koji je sluajno izmislio Dmitrij Dibenko, i koji omoguava qudima da virtuelni svet doivqavaju u svoj punoi,

13 bez ograniavajueg oseawa da se nalaze u vetaki stvorenom svetu. Da bi se vratili u svoj svet oni moraju da tempiraju svoj boravak u dubini, u Diptaunu, na ogranieno vreme posle koga ih sam program iskquuje. Jedino posebno obdareni pojedinci imaju mo da izau sami i kada to zaele. Pojedinci koji imaju te vee moi od drugih qudi, koji poseduju sposobnost da napuste virtuelni prostor, u Lukjanenkovim romanima nazivaju se dajverima. Re dajver", poreklom iz engleskog jezika, oznaava gwurca, oveka koji roni. Izborom ovog naziva pisci sugeriu da je virtuelni svet svet dubine. Nadqudi Diptauna grada u dubini, dajveri, iskau iz opasnih situacija, mogu da spasavaju ugroene posetioce virtuelnog sveta, vide iluzornost tog sveta koju drugi ne vide. U romanu Lavirint odraza, dajvera Leonida pozivaju da iz igre Lavirint smrti izvue zarobqenog igraa, koji neprestano i neobjawivo gine u ovoj igri. Ispostavqa se da taj udnovati igra, koji nigde nije uao u mreu, jeste nequdsko bie dragoceno po svojim iskustvima i znawima. Leonid ga spasava i saznaje da je to vanzemaqac, koji nije mogao da ubije nikoga, ak ni programski stvorena bia u igri. U drugom romanu ciklusa o Diptaunu, prati se sudbina dajvera Leonida, koji se povukao iz dubine, ali ga smrt bliskog druga navodi da uz pomo prijateqa pokua da sprei propast virtuelnog sveta. U romanu Lana ogledala, Leonid se nalazi ponovo u staroj igri, i pokuava da pronae Hram dajvera. Qudi bez tela u kiberprostoru Granica qudskog i nequdskog stvarno-qudskog i kiber ne-qudskog, moe u svetu kiberfantastike biti istraena i kao sudbina oveka koji gubi svoje telo ostajui u kiberprostoru. U razvijawu ove teme izuzetno vano mesto zadobija izgubqena telesnost i steena netelesnost kao stawe u kome pojedinac jo nije izgubio druge qudske crte. Telesnost je povezana sa nemogunou povratka u stvarni svet i sopstveno telo, ali i sa sticawem neogranienih sposobnosti u virtuelnom svetu. Fantazam o gubitku qudske telesnosti, ili biima koje telo nisu ni imala, bio je podsticajan i za slovenske autore u anru kiberfantastike. Opozicija qudskog i nequdskog tu se ispituje kao pitawe granice qudskosti mogu li postojati bia koja misle, oseaju i delaju kao qudi, a nemaju qudsko telo, ve postoje samo u virtuelnom prostoru. U sueqavawu ideja za i protiv postojawa vetakog razuma u virtuelnom svetu, u romanu Lana ogledala Serej Lukjanenko pripisuje zastupniku projekta o vetakoj inteligenciji i samoobuavajuem vetakom razumu izmiqeni primer o nauniku koji boluje od neizleive bolesti, ali eli da zaveta qudima svoju pamet i zna-

14 we u virtuelnom prostoru. Ako se sauvaju wegova znawa i nain miqewa, on bi i posle svoje smrti nastavio da stvara na sveoptu korist qudi, pa je u takvom pristupu odraena dobrobitna namera ouvawa qudskih sposobnosti. Sam pisac se dvosmisleno odnosi prema etikoj doslednosti pristalica samoobuavajueg razuma, navodei itaoca da sumwa u wihovu ovekoqubivu plemenitost. U romanu 2048 Meri eli (slavnim imenom engleske kwievnice svoja dela potpisuje ruski autor Aleksej Andrejev) na razliite naine se podvlai i ocrtava jaka povezanost qudi i kompjutera. U ovom delu punom kovanica i novih rei, iskin kompjuter je oveku nerazdvojan par. U jednoj od epizoda pripoveda se i kako je neki Sajmon stekao ogromno bogatstvo stvorivi mreu grobaqa na kojima sahrawuju oveka sa wegovim kompjuterom, a on sam, oekujui smrt, u eqi da sauva svoju duu, wu prenosi u kompjuter i organizuje sahranu svog tela i svog iskina obezbeujui grob strogom zatitom. O gubitku punog identiteta u stvarnom svetu svedoi sudbina Endi Truina u romanu Vladimira Vasiqeva Vreli start. On o sebi govori: Ja sam priviewe. Ali pamtim i znam sve to je pamtila i znala osoba koju su zvali Endi Truin." U istom delu takva sudbina snalazi i iskompleksiranog pubertetliju punakog izgleda, ejda, koji gubi telo, radi ostvarewa zloinakog nauma Kamila da ovlada celim svetom. Pri prvom susretu Endija i ejda, pred vratima" virtuelne tamnice, Endi o wihovom poloaju govori: mi smo samo senke", a drugi ga nazivaju nevidqivi fantom mree", prisilnim virtualom". Ukoliko se prirodno stawe oveka sa wegovim sposobnostima i osobenostima smatra normalnim, svojim, tada se tue, ukquujui vrednovawe delimine ili potpune pripadnosti virtuelnom svetu, smatra nenormalnim, nadqudskim ili nequdskim. Jedinstveni stvarni identitet zamenqivi i umnoeni kiber identiteti Identitet kao skup osobina pojedinca koje se mogu zameniti vrlo je est motiv u pripovedawu o virtuelnom kibersvetu. Zamenqivi identitet, umnoavawe identiteta, birawe uloga i promena uloga otvaraju sa razliitih aspekata pitawa potrebe, mogunosti i posledica promene identiteta. I u najranijoj fazi interneta, na prvim etovima i forumima svaki korisnik imao je mogunost da sebe predstavi bez svojstava stvarnog, a sa crtama izmiqenog identiteta. Razvijawe te mogunosti u virtuelnom prostoru, koji zadobija mnogo veu autonomiju u odnosu na stvarni svet, jo je otrije i zanimqivije razotkrilo mogunosti zamene i svog i tueg identi-

15 teta. U virtuelnom prostoru svi se mogu lano predstavqati. Dok je ranije antitetiki par istinitog i lanog sa etikog stanovita bio ocewivan kao suprotnost pravde i prevare, s dodatnim mogunostima umnoavawa identiteta vrednosna ocena postaje mnogo nestabilnija. Tobowi identitet moe biti istinski identitet, izmatani, identitet uzora, identitet oveka koji se skriva, identitet oveka koji se igra sa identitetom. Bezbroj situacija koje se mogu javiti iz zapleta u kojima akteri u kibersvetu stavqaju svoje maske povezuju se, prema razliitim gleditima, sa igrom i ovekovom potrebom da kroz igru bude neko drugi, sa psiholokim viewem raslojenosti ovekovog bia, po kome se upravo kroz preuzimawe drugih uloga ovek moe u potpunosti i u razliitim odnosima ostvariti. Povodom romana Pauina Meri eli kritiari su imali asocijaciju na pozorite lutaka". Lica koja u virtuelnim svetovima mewaju svoj identitet skidaju ili navlae maske, omotae, lica. Mogunost zamene identiteta u virtuelnom svetu spaja se s drugim wegovim osobenostima. U virtuelnom svetu kao izmiqenom svetu moe se izmisliti i identitet. Virtuelan svet moe se napustiti i ponovo se moe u wega vratiti po voqi, u ve korienim ulogama, ili uz neprestano mewawe crta izabranog identiteta. U oba pomiwana romana Lukjanenkov Leonid navlai neki od kostima i pojavquje se u Diptaunu u razliitom vidu. Kada vidi momka sa licem holivudske zvezde, on mu govori kako takav izbor otkriva da je on novajlija u virtuelnom svetu i savetuje ga da napravi liniji izgled. Stoga su u ovakvom svetu na ceni dizajneri izgleda. Mogunost promene linog izgleda dovodi do toga da su u virtuelnom svetu skoro svi mladi i lepi. Deca i starci mogu prikriti svoj stvarni uzrast, runi se preobraavaju u lepotane ili lepotice, a posetilac virtuelnog sveta moe izabrati svoj izgled za razliite situacije. Kiberfantastika veoma rado koristi iroke mogunosti upotrebe razliitih i zamenqivih identiteta u virtuelnom svetu. Ipak, postoje neki od omiqenih likova koji se javqaju u ovom anru. Kako bi ukazivawe na wihovu raznovrsnost premaivalo mogunosti ovde ogranienog ispitivawa, napomenuu, primera radi, samo nekoliko esto korienih tipova. Likovi iz bajki pojavquju se u kiberfantastici kao oblija koja privremeno navlae" posetioci virtuelnog sveta. Izborom lika iz bajki oni sebi pridaju oznake onostrane moi poznatog junaka udesnog sveta, ime se drugim posetiocima upuuje poruka o nadqudskim ili arhetipskim osobinama koje prikriveni junak preuzima od lika ije je oblije preuzeo. Vezom drevne bajke sa podanrom savremene futurofantastike aktiviraju se i neke motivsko-siejne mogunosti bajki, to omoguava pripovedaima da na nove naine transponuju obrasce bajki i asocijacije koje one izazivaju.

16 U prii Viktora Peqevina Princ Gosplana slubenici igraju razne kompjuterske igre, a glavni junak, Saa, eli da u vidu princa doe do princeze. Na poetku romana Sergeja Lukjanenka Lavirint odraza Leonid kao Ivan Carevi jae na vuku kako bi dospeo do zatienog bajkovnog ali istovremeno i biznis prostora Al akbar, do koga on stie savladavajui prepreku vrpcu iznad vatre i leda. Pripovedawe o Leonidovoj krai jabuke sa sakrivenim fajlom i wegovom bekstvu zadrava elemente bajke, jer kada ponu da ga jure zmajevi i udovita, on ih, kao u narodnim bajkama, zadrava bacawem udesnih predmeta. U prii Put na Bujan (tako se kalio virtual) Aleksandra Tjurina, u igri se pojavquju junaci ruskih bajki baba Jaga, Ivan budalica, Kaej besmrtni, ali i likovi iz drugih mitolokih tradicija. Zaplet se zaiwe kada demoni u igri odstupe od pravila bajki, zbog ega se aktivira Sluba bezopasnosti centralnog instituta kiberolokih istraivawa. Kako su likovi igre programski objekti povezani sa saradnicima instituta, deavawa u igribajci imaju svoje poreklo u realnom svetu. Tako Marji iz bajke, odgovara privlana slubenica Instituta Timofejeva, kojoj pokuavaju da se priblie dva suparnika. Kroz likove bajke otkrivaju se zamreni odnosi u Institutu kiberolokih istraivawa. Na poetku romana Kazablanka srpskog pripovedaa Dragana Filipovia, italijanski karabiwer, povezan sa jugoslovenskim podzemqem, ulazi u peinu u kojoj se nalazi Ba-elik okovan lancima i moli vodu. Deo motiva asocira na poznatu srpsku bajku Ba-elik o zatoenom nadqudskom biu u iju odaju uprkos zabrani dolazi glavni junak. Zamenqivost likova u virtuelnom svetu i mogunost pojavqivawa istog lika u vidu razliitih osoba zanimqivo se prikazuje u slikawu qubavnih odnosa. U stvarnom svetu identitet qubavnika je vrsto povezan sa jedinstvenou voqene osobe i wenim stabilnim i nepromenqivim identitetom. Glavni junak Lukjanenkovog romana Lana ogledala Leonid, izbegavajui qude koji ga gone u Diptaunu skriva se u javnoj kui u kojoj upoznaje gospodaricu Madam i mlau Viku. Podeqena oseawa, uprkos sklonosti prema obe dame, usmeravaju se ka Viki, ali Leonid shvata da je to ista osoba. U kwizi Vasiqeva Vreli start, posle boravka junaka u virtuelnom svetu, predstavqenom kao ogroman neobian kontinent, grupa oko Aurela mora da se vrati u Moskvu. U odlasku se primewuje postupak kopirawa, u kome Aurel jedini ostaje u istom liku, a devojka Tiri u koju se Aurel zaqubio ne pristaje na lik neprivlane, krupne osobe i dobija lik lepotice. Meutim, upravo tada nastaju novi problemi, jer ona vie nije sigurna da Aurel wu voli, a ne taj privremeni lik, i tako se udaqava od wega.

17 Stanislav Lem u romanu Mir na zemqi, o prenoewu trke u naoruawu sa Zemqe na Mesec, u jednoj epizodi razvija temu distantnika", koje proizvodi kompanija Xinadroniks, i pripoveda o wihovim modelima sex dolls kiberstvorewima za erotska zadovoqstva. Po romanu Ne Sergeja Kuzwecova i Linor Goralik u budunosti e biti razvijeni bioni" zapisi seksualnih doivqaja drugih qudi, koji e posredstvom kiberdodataka moi da izazovu oseawe linog uea i naslade. Najvea je potrawa za zapisima poznatih pornozvezda. Kiberfantastika mnogo duguje kompjuterskim igrama, koje su esto inile podsticaj i nadahnue za neke siejne linije, predstavqale okruewe radwi i javqale se kao deo virtuelnog sveta. Postoji i obratna veza kompjuterskih igara i kiberfantastike, tako da postoje i igre koje su nastale po slavnim pripovetkama i romanima. Ta uzajamna povezanost odrazila se i u motivu igraa zarobqenih u igri. Sloboda igre se pretvara u komarnu zarobqenost. U delu Ivana Ohlobistina H princip igrai kompjuterskih igara dobijaju novac i poene, to ih sve vie uvlai u svet igre, sve dok ne doe do odsudne borbe za svet, u kojoj je nuan Spasilac. U ve pomenutoj pria Peqevina Princ Gosplana pripoveda se o igri i savladavawu wenih sve viih nivoa, koji vode ka ciqu igre da se figura princa igraa popne do princeze. Odnos stvarnog i virtuelnog sveta ovde je prikazan sa motivom prelaska u virtuelni svet. U Lukjanenkovim romanima igra Lavirint smrti, naslednica slavne pucake igre Dum, ima veoma vanu funkciju, kako u savladavawu prepreka tako i u pievom izlagawu ideja o virtuelnom svetu i wenim junacima. Umnoiv identitet. Virtuelna bia mogu biti umnoena u svetu digitalnih tehnologija, tj. mogu se viestruko reprodukovati. Razdvojene linosti u istoriji fantastine literature najee su se pojavqivale u motivu dvojnika. Stari i privlaan lik fantastine kwievnosti, zahtevao je objawewe postojawa udvojenog lica identinog svom uzoru, pa su pisci fikcionalno uveravali itaoce u udesno postojawe dvojnika. Tema umnoavawa identiteta pojavquje se u kiberfantastici u mnogo bogatijem i mnogoznanijem poqu mogunosti koje se ne ograniava samo na udvajawe. Aleksandar Tjurin, ruski pisac i teoretiar kiber kwievnosti, koji ivi u Nemakoj, nazvao je kopije kiberomotaima" i povezao ih sa pojmom iz kabalistike filozofije kojom se bavio, a o umnoavawu piu i pomenuti teoretiari virtuelnih linosti. Kwievne mogunosti koriewa umnoene pojave junaka sreu se u raznim pripovednim situacijama i u raznim stilistikim registrima. U romanu Pauina govori se i o stvarawu dvojnika svakog oveka, koji e unapred tano formirati wegove potrebe kao potroaa.

18 Meri eli u ovom delu motivu virtuelnog umnoavawa pristupa ozbiqno, sa antiutopijskom slutwom. Sa humorom i ironijom isti autor pristupa umnoenom identitetu jednog od junaka u svom sledeem delu, romanu 2048: Ne jednom Sol je bio u prilici da gleda kako Ramakrina istovremeno razgovara sa sedam qudi, pri emu, s dvoje enskim glasom, a sa jednim dejim. Prizor nije za one koji imaju slabe nerve." Sa kibertehnikom koja dozvoqava digitalno kopirawe i umnoavawe linog izgleda udvajawe u virtuelnom svetu lako je i ne trai posebna fikcionalna domiqawa autora. Zbog toga je pojavu dvojnika u kibersvetu potrebno dodatno osnaiti nekim udesnim moima. U romanu Sergeja Lukjanenka Lana ogledala na sastanku qudi koji su spremni da se bore protiv oruja treeg pokolewa, kojim se iz mree mogu ubiti qudi u stvarnosti, pojavquje se Tamni dajver u liku razliitih aktera. Potom se pokazuje da je to virtuelni dvojnik glavnog junaka Leonida. Lukjanenko ga pokazuje kao osamostaqeno bie koje se odvojilo od Leonida, jer je ovaj zanemario svoje sposobnosti u dubini. Virtuelni svet boqi svet Virtuelni svet se prikazuje kao boqi, prijatniji i zabavniji svet od stvarnog sveta. Raj u vidu virtuelnog Raja pisci kiberfantastike prikazuju kao idealni svet, lepi i raskoniji, ne samo od onoga koji nas okruuje ve i od onoga koji qudi mogu da zamisle. Projekcija eqa obuhvata sve elemente okruewa prostor i lepe predmete u wemu, ugodnu klimu, lepe qude, sve ono to bi oveku bilo potrebno da potpunije realizuje svoje eqe i matawa ne ugroavajui pri tome druge i ne otimajui im wihovo pravo na vlastito pare sree. Takve projekcije pojavquju se i u nekoliko dela slovenske kiberfantastike. U romanu Sergeja Lukjanenka, glavna junakiwa Lavirinta odraza Vika stvara svoj svet divqe prirode u koji se povlai i u kome osea zadovoqstvo. Vikin raj je prostor koji joj dozvoqava da se osami i uiva u lepoti prirode. Upravo mogunost da se uiva u prostorima i u drutvu koje nije mogue u stvarnom svetu privlai posetioce u virtuelni svet. Posetiocima javne kue predlau se razliite vrste zadovoqewa potajnih eqa, a svaki od prostora moe biti privlaniji od onoga koji postoji u stvarnom svetu. Virtuelni raj moe biti i obmana zahvaqujui kojoj se zatvorenici zadravaju u virtuelnom zatvoru i opiweni svojim svetom gube equ za drugima. Prinudno ili svojevoqno izgraeno mesto Zona katarze jeste lini svet koji zarobqava pawu u zatvoru Diptauna, u povesti Sergeja Lukjanenka Prozrani vitrai.

19 Virtuelni svet gori svet Pitawe moi i wene zloupotrebe pojavquje se u kibersvetu, najpre kroz tematizovawe pokoravawa virtuelno stvorenog sveta, a potom i u tematizovawu virtuelnog pokoravawa stvarnog sveta. Jedna od pria iz zbirke Kiberijada, pretee kiberfantastike Stanislava Lema, na veseli nain ocrtava nadmetawe dva luckasta pronalazaa jedan od wih napravio je mainu udotvornih mogunosti, a drugi, elei da proveri da li je ona doista svemona i moe li da ostvari ono to hvalisavi suparnik tvrdi, nareuje da nestaju sve stvari na jedno slovo. Kada stvari doista ponu da nestaju jedna za drugom, junaci kiberijade pokuavaju da zaustave mainu. U romanu Atlantida srpskog pretee kiberfantastike Borislava Pekia, zaplet se zaiwe priom o seriji zloina sa odsecawem glave, koje istrauje inspektor Xon Alden iz odseka za ritualna ubistva, ali ta prividno detektivska pria vodi iroko razvijenoj prii o sukobu qudi (potomaka Atlantiana) i robota (nequdi koji imaju sakriven u glavi veoma mali mehaniki deo). Sukob dva sveta predstavqa se kao sukob do totalnog unitewa. Svet stvoren kiber-tehnologijom postaje za qude gori svet onda kada se posredstvom wega uvode ograniewa u virtuelnom i stvarnom svetu, kada stvarnost poiwe da gubi neke elemente stvarnosti ili potpada pod vlast i zakonitosti virtuelnog sveta koji crpe samo one elemente koji su mu potrebni. Zlo koje moe dospeti preko virtuelnog sveta u stvarnost mnogoliko je i raznovrsno prikazano u delima u kojima se pojavquju anrovski inioci detektivskog, ratnog, apokaliptikog romana ili antiutopija. Nasiqe se i u ovom svetu pokazuje kao sredstvo neograniene eqe za vlau, bez obzira na stradawe drugih. U itavoj skali nasiqa koje se javqa u kiberprostoru, napad na ovekov kompjuter, mainu pomou koje on ulazi u drugi svet predstavqa realnost jo od pojave interneta i pojave prvih virusa na svetskoj mrei. U fantastici takva tema ve ne moe biti fantastina, osim u sluaju ukoliko se takvom napadu na mreu dodaju krajwe mogunosti unitewa cele mree ili virtuelnih svetova. Fantastika je sklona da ukqui neke jo neviene, ali u fantaziji zamislive prestupe i zloine: u romanu Vasiqeva Vreli start i romanima Lukjanenka govori se o tome da se preko mree moe, posredstvom poslatih smrtonosnih signala, izazvati smrt oveka, posetioca mree, i u stvarnom svetu. Napad koji izaziva srane ili nervne tegobe preko kaciga i kostima ne moe se izbei, jer prema fikcionalnom viewu ovih autora, sam napadnuti ovek nema moi da se oslobodi pomagala koje ga uvode u virtuelni svet. Daqe mogunosti nasiqa u virtuelnom svetu ogledaju se u nasrtaju na posebnost pojedinca, oduzimawu nekih wegovih odlika, ili

20 posezawu za wima. Pakao, pusto, obmana, nasiqe, sveopta kontrola i potiwenost odreenom programu daju mogunosti novih spojeva crnog viewa budunosti sa opisom kibertehnologija budunosti. U romanu Vasiqeva Kamilo planira sveopte potiwavawe jednom programu koji bi kontrolisao sve, a pisac je stvorio situaciju u kojoj se dva programa bore za prevlast i odluuju sudbinu sveta. Kibertotalitarizam u fikcionalnim svetovima vezuje se za strogo i surovo potiwavawe kiberprostora ili stvarnog prostora posredstvom kiberprostora ciqevima tirana ili totalitarne grupe. U vezi sa sve veim uticajem kibertehnologija na savremeni ivot, tu se predstavqaju mogunosti antiutopijski prikazanog kibertotalitarizma. U kwievnosti je i ova tema mnogo prisutnija nego u stvarnosti. Razvijajui je, pisci kiberfantastike pokazuju imaginarno fantazmatsku opsednutost kiberdiktaturom. Sieji antiutopija i obrasci glavnih likova u napetom odnosu dobijaju crte kiberprostora i kiberjunaka. Kiberprestupnik/zloinac i Kiberspasilac. Kiberosvajai poiwu da vladaju svetom i tek pojava izuzetnog i odvanog hakera, ronioca, dajvera, kibertelepate i sl. spasava qude ili svet. Hakeri i dajveri su individualci, koji staju nasuprot sili koja ih nadmauje. Nekada su oni najpre plaenici, ali potom otkrivaju svoje pozvawe. Detektivsko ratniki romani Sezona oruja i Posledwi avatar Aleksandra Zoria ima i razvijene internet prezentacije potvrujui upuenost autora u svet digitalne budunosti. U antiutopijskom romanu Aleksandra ogoqeva Slobodan strelac svemona kibervlast kontrolie sve i ne dozvoqava pojavu odstupawa od programa i naruavawa ustanovqenog poretka. Ali tome odoleva Slobodni strelac, koji izbegava sve potere. Kao i u drugim antiutopijskim delima, predstavqa se pokuaj suprotstavqawa totalnoj kontroli. Politiki obojen prikaz sukoba oko visoke tehnologije i vetake inteligencije odigrava se i u romanu Aleksandra Tjurina Ples s Virtuelom, u kome zapadwaci planiraju da unite ruske projekte vetake inteligencije. Ali u ulozi kiberspasioca pojavquje se ragin, poluludi programer i wegove tvorevine programi. Mentalno programirawe u romanu Sajberkomiks prikazano je kao zbirno praewe emotivnih impulsa ogromnog broja qudi i slawe signala kojima e biti mogue vriti uticaj na wihovo raspoloewe i stawe. O monitorima posledwe generacije, koji prate emotivno stawe, glavnoj junakiwi pria mladi struwak koji je sam uestvovao u razradi segmenata ovog projekta. Pobuna kiber-bia i programa usmerena je protiv oveka i qudske civilizacije. Najpopularnije predstave o ovom sukobu pojavquju se u amerikom filmu Matrica, u kome se predstavqa borba za totalnu kontrolu qudi, uz oneoveewe i iskoriavawe wihovih mogunosti kao ivih kapsula, robova.

21 Virtuelni svet kao ogledalo stvarnog sveta Pisci kiberfantastike pored slika virtuelnog sveta kao boqeg ili goreg sveta, pokazuju da tvorci i posetioci ovoga sveta, uprkos mogunosti da se odvoje od svoje stvarnosti i naine nepostojei pa i udesan svet, ne mogu a da u virtuelni svet ne prenose elemente svoje stvarnosti. U delima i podnaslovima, kao i mnogim mikromotivima u prozi Sergeja Lukjanenka pojavquje se ogledalo. Ono esto ima znaewe ogledawa sveta stvarnosti u virtuelnom svetu. Kada Meri eli u romanu 2048 opisuje dremastera Sola, nezaobilazno je i prisustvo izuzetno priqivog iskina (kompjutera) Makija, predstavqenog kao krivo ogledalo Sola. Ali pored simbolikog prikazivawa virtuelnog sveta kao ogledala stvarnog sveta, na nivou radwe, u skoro svim prozama kiberfantastike, dvostruko se odraava veza ova dva sveta. Navoewe primera oduzelo bi mnogo mesta, pa se ograniavam samo na priu Put na Bujan (tako se kalio virtual) Tjurina, gde su saradnici Instituta za kiberoloka istraivawa razradili igru, ali se u samoj igri odraavaju wihove stvarne nesuglasice. * Kiberfantastika je privukla i slovenske kwievnike irokim mogunostima koje stvaraju sueqeni i prepleteni virtuelni i stvarni prostor. Pitawe identiteta u kiberfantastici jedan je od kqunih problema, koji se pojavquje zahvaqujui mogunosti umnoavawa i mewawa likova, kao uloga u kojima se junak pojavquje. Kwievnost te promene koristi sa razliitim motivima, a pojava stvarnih i virtuelnih likova, esto u razliitim oblijima, ini vieznanim sve aspekte qudske komunikacije. Igra ali i borba zadobijaju u virtuelnom svetu fikcionalno radikalizovane mogunosti nasluivawa budueg razvoja ne samo virtuelnog sveta, ve i stvarnog sveta. Fantazirawa o krajwim posledicama mogunosti virtuelizacije naeg sveta objavquje se u kiberfantastici u utopijskom ili antiutopijskom ocrtavawu najgoreg ili najboqeg sveta, ali i u slikawu virtuelnog sveta kao odraza stvarnog sveta kroz metaforu ogledala, time se problematizuje sutina i jednog i drugog, kao i sutina qudskog postojawa. Iako ponekad pisana kao omladinska literatura posveena zaqubqenicima u budue svetove stvorene kompjuterima, ova literatura, uprkos snienosti" stila radi prilagoavawa itaocu koji e biti voen samom radwom, daje u promiqawu odnosa stvarnog i virtuelnog sveta mnogo materijala i ozbiqnijim tumaima kwievnosti. Brzina voewa radwe, pristrasnost u zastupawu odreene crte identiteta ne ponitava upitanost o budunosti odnosa virtuelnog i stvarnog sveta. U kiberfantastici pojavquju se raskone mogu-

22 nosti kombinovawa udesnog i stvarnog i zato je ovaj anr verovatno i doiveo tako veliki uspeh. Pored neprestane igre u sferi domiqawa o dometima uticaja tehnike na drutvo, ali i u sferi vrednosti i etikog vrednovawa, pojavquju se za ovaj anr specifina preplitawa. Kiberpank junaci najee imaju oreol osoba sa pozitivnim crtama, iako je esto re o hakerima, lamerima, kradqivcima koji ine odreene prestupe prema merilima stvarnog sveta. Ali wima se oprataju sitni gresi, jer su oni u krajwem ishodu pozitivni i na rtvu spremni zastupnici dobra. Kiberfantastika otkriva projekcije qudskih eqa za boqim, ali i strahove od goreg svega, ona iskazuje fantazme naeg vremena povezane sa kibercivilizacijom koja je ve tu. Tumai kwievnosti pozvani su samim postojawem dela ovoga anra da, prelomqena kroz prizmu svojih metoda i znawa, predstave viewa budunosti slovenskih autora kiberfantastike. Kwievna fantastika zagledana u budunost moe narativno i fikcionalno da predstavi mnogostrane i uzajamno povezane aspekte promena koje su pokrenule kibertehnologije. Fantastika predviawa nas navode na razmiqawa kakav svet elimo, a kakav bi on uistinu mogao da bude, moemo li da utiemo na smer procesa koji vode u budunost, a koji nam se u viewima pisaca ne sviaju.
LITERATURA Artamonov, Vadim: Virtualne kontakt tretego vida // ArtReal Toweek. http://artreal.exler.ru/toweek/2002/a0907/html (9. 07. 2002). Bartoni, Stefano: Alle radici del Cyberpunk, eSamizdat, 2004, 2, 175186. Bartoni, Stefano: Il videogame nella fantascienza in lingua russa, u: Slovenska nauna fantastika, ured. Dejan Ajdai i Bojan Jovi, Beograd, 2007 (u tampi). Bartoni, Stefano: Russki variant" kiberpanka, u: Russka fantastika na perekreste poh i kultur. Material Medunarodno nauno konferencii 2123 marta 2006. Moskva, 2007. s. 151190. Brener, Aleksandr; urc, Barbara: Zametki o literature kiberpanka, Kritieska Massa, 2003, 3. http://magazines.russ.ru/km/2003/3/. Gorn, Evgeni: Ontologi virtualno linosti. http://www.netslova.ru/gorny/selected/ovl.html. Gorn, Evgeni: Virtualna linost kak anr tvorestva (Na materiale russkogo Interneta). http://www.netslova.ru/gorny/vl.html. Koroleva, Larisa: O realnosti, virtualnosti i prostranstve igr v romane Serge Luknenko Lavirint otraeni, u: Russka fantastika na perekreste poh i kultur. Material Medunarodno nauno konferencii 2123 marta 2006. Moskva, 2007. s. 391406. Kuznecov, Serge: Kiberpank i ego sozdatel Inostranna literatura 1998, 12. http://magazines.russ.ru/inostran/1998/12/. Lem, Stanislav: Fantastika i futurologi, Moskva, 2004. Tyrin, Aleksandr: Kiberpank kak poslednee oruie civilizacii. http://www.rusf.ru/tjurin/ewweap.htm. Stone, Allucquere Rosanne: The War of Desire and Technology. Cambridge (MA), 1995.

23
Turkle, Sherry: Life on the Screen. Identity in the Age of the Internet. New York, 1995. elli M. (2002). Pautina. SPb, Amfora. (Kletka 4. Teori virtualno linosti"). http://www.fuga.ru/shelley/pautina/p4.htm.

Den Adai OTNOENIE VIRTUALNOGO I REALNOGO MIROV V SLAVNSKIH LITERATURAH Rezyme Raznica medu iskusstvenno sozdanno realnosty i realnosty, kotora nas okruaet, stanovits vse mene blagodar rozvitiy prede vsego kompyternh tehnologi. S umeneniem raznic medu realnosty i illyzie realnosti vozrastaet take interes pisatele k predstavleniy razlinh aspektov otnoeni tih dvuh mirov. Opiras na teoretieskie i kritieskie issledovani ob utopih, distopih, nauno fantastike i kiberfantastike, rassmatrivayts prozaieskie proizvedeni eskih, russkih, ukrainskih, polskih i serbskih pisatele (Egon Bondi Saberkomiks", Aleksandr Zori Sezon orui", Posledni avatar", Vladimir Vasilev Gori start", Serge Luknenko Labirint otraeni", Falive zerkala", Prozrane vitrai", Aleksandr Tyrin Tanc s Virtullo", Doroga na Bun (tak zakalls virtual)", Linor Goralik Net", Borislav Peki Atlantida", Dragan Filipovi Kazablanka", Stanislav Lem Kiberiada", Mir na zemle" i dr.). Analiziruyts problem identinosti (realna i virtualna), realnosti i illyzii, eloveeskogo i neeloveeskogo, izni i igr, svobod i prinudeni, predstavleni virtualnogo mira kak proekcii luego mira, hudego mira ili kak zerkalnogo otobraeni realnogo mira. Predstavleni o buduem v rassmatrivaemh literaturnh proizvedenih raskrvayt ti problem, ukazva na vozmone isptani v mire, kotor stanovits vse bolee virtualnm.

UDC 821.163.41-32.09 Stankovi B.

Qiqana Baji FOLKLORNI MOTIVI U ZBIRCI BOJI QUDI BORISAVA STANKOVIA

U radu se analizira odnos izmeu folklorne grae i umetnikog sveta Bojih qudi Borisava Stankovia. Pokazuje se da je duh tradicionalne kulture posebno uticao na bojaku tematiku i na odnos sredine prema bojacima. Kqune rei: tradicija, folklor, motiv bojaka, kult predaka, zadunica, simboliki prostor, no, meseina.

Kwievni kontekst Bojih qudi" Iako Boji qudi imaju posebno mesto u stvaralakom opusu Borisava Stankovia, o wima se u kwievnoj kritici pisalo ree nego o dugim Stankovievim delima. Za kritiare i istoriografe Boji qudi su bili zanimqivi odmah poto su se pojavili (u dva navrata o Bojim qudima je u Odjeku i Srpskom kwievnom glasniku pisao Jovan Skerli 1902. godine), ali ve posle 1903. godine o wima se due vreme prestalo posebno govoriti. Recepcija dela neobina je utoliko to se motiv prosjaka moe nai u jo nekim Stankovievim delima,1 kao i usled iwenice da je u evropskim kwievnostima do pisca ve postojala duga tradicija motiva prosjaka.2 Nesumwivo je da se kao kulturoloki fenomen bojaci povezuju sa kontekstom socijalne kritike, kao i da su tipoloki u srodnosti sa jurodivima ruske kwievne tradicije, posebno Dostojevskog, koga je Stankovi itao, ali se oni mogu objasniti i velikim uticajem folklora u kome bojak, odnosno prosjak, predstavqa mitskog pretka.3 Sva je prilika da je sloena figura bojaka bila jedan
1 Posebno su zanimqive pripovetke Prva suza i Stanoja, koje govore da je Stankovia jo pre Bojih qudi interesovala sudbina bojaka, ubogih qudi, prosjaka. 2 Videti: Mila Stojni, Jurodivi F. M. Dostojevskog i Koieve bene, Zbornik za slavistiku, 23, 1982, 7582, i: Olga Ellermeyer-ivoti, Pandemonijski karneval jurodiva ili Stankovievi Boji qudi kao ciklus, Zbornik MSC, 29/2, 2000, 223235. 3 Okvir tradicije i nastanak Stankovievih Bojih qudi u literaturi bi tek trebalo podrobnije obraditi. Sam pisac je svoju zaokupqenost svetom bojaka obja-

26 od inilaca koji je oteavao primawe i delovawe Stankovievih Bojih qudi kod italaca. Sa druge strane, wihova recepcija bila je povezana i sa anrom / oblikom ovog dela. Prvi nas je Veqko Petrovi (1938) upozorio da su Stankovievi Boji qudi zapostavqeni usled toga to se ukus publike odbio od kratkih umetnikih oblika i, nasuprot miqewu da su prie o bojacima samo skice, vrednovao ih je kao gotove kwievne tvorevine.4 O delu je slino pisao Duan Marinkovi, koji je istakao da su Boji qudi nezaobilazna kwiga u razvoju kratke proze u srpskoj kwievnosti. Prema Marinkovievom sudu promeweni kwievni kontekst omoguio je aktualizaciju i bujawe kratke prie u naoj savremenoj kwievnosti, to je podstaklo autore da u potrazi za oblikom ponovo otkriju Boje qude.5 Drugim reima, sam kwievni kontekst preusmeravao je interesovawe sa tematike na postupak Bojih qudi i afirmisao ih kao znaajan trenutak u razvoju anra kratke prie. To je omoguilo da se Boji qudi u novije vreme ponu tumaiti i kao narativni ciklus, odnosno kao komponovani ciklus pria.6 Koherentnost Bojih qudi ostvarena je pomou tematski i anrovski povezanih kratkih pria, na nain kojim se odrava ravnotea izmeu pojedinane prie i vee celine. I sam Stankovi je isticao da se potpuni smisao pria o bojacima otkriva tek na globalnom planu dela. U pismu Milanu Saviu poruio je da one moraju biti tampane odjednom, poto rasparane gube celinu, utisak i karakter Bojih qudi".7 Zato se moe rei da ih je pisac
snio reima prema kojima se motiv bojaka moe dovesti u vezu sa napred pomenutom tradicijom: Imam jednu zbirku, t.z. Boji qudi. U woj sam pokupio i izneo jedan naroiti svet, pokolewe koje je bilo u Vrawu pre osloboewa. To su bili prosjaci, slepi, gatari, vidari, biqari i drugi. Svi su oni iveli od milostiwe. Jer se verovalo: da to se wima da, da oni pojedu u pokoj dua umrlih, kao da se je samim mrtvima dalo i da su oni to mrtvi, pojeli. Me wima je bilo koji su smatrani za svece, Boje qude. I kad bi ti umrli, bili su od najvienijih (starih ena) kupani, sarawivani Uopte nalik na ruske Jurodive Samo u veoj, jaoj razmeri. Ove rei, koje govore o Stankovievom shvatawu Bojih qudi, nalaze se u pismu koje je 1901. godine uputio tadawem uredniku Letopisa Matice srpske Milanu Saviu. (Videti: Borisav Stankovi, Stari dani, Boji qudi, Prosveta : Slovo qubve, Beograd 1979, 340341). 4 Videti: Veqko Petrovi, O kwievnosti i kwievnicima, Matica srpska, Novi Sad 1956. 5 Videti: Duan Marinkovi, Pripovjedni oblik Bojih qudi Borisava Stankovia, Zbornik MSC, 15/2, 1986. 6 Videti: Qiqana Baji, Kwievno delo Borisava Stankovia u nastavi, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd 2002, 6898, i: Olga Ellermeyer-ivoti, Pandemonijski karneval jurodiva ili Stankovievi Boji qudi kao ciklus, Zbornik MSC, 29/2, 2000, 223235. 7 Videti: Borisav Stankovi, Stari dani, Boji qudi, Prosveta : Slovo qubve, Beograd 1979, 340341.

27 stvarao sa sveu o wihovoj uzajamnoj povezanosti, koju je planirao i ostvario od prve do zavrne prie. Na poetku ciklusa (dve proloke prie) date su konture tematizovanog sveta, a na kraju (dve epiloke prie) skiciran je wegov nestanak. Unutar ovog okvira ostvareno je okupqawe pria oko bojake tematike, koja je, kao integrativni centar ciklusa, istaknuta u wegovom naslovu. Bojim qudima je imenovano pokolewe prosjaka i jurodivih u Vrawu, koji se prate do vremena oznaenog sintagmama poetak osloboewa" i pred rat". Kohezijom izmeu pria, koje slede po sistematino razvijenom i zaokruenom planu, postignuta je monolitnost i semantika koherentnost nadreene celine kojom se ne razara identitet mawih narativnih komponenata. Boji qudi" i folklorna tradicija Kao slikar Vrawa Stankovi je u ciklusu Boji qudi obradio religijski kontekst wegovog ivota. Posebno se zadrao na bojacima, na tim, kako se verovalo, svetim qudima, prema kojima je vrawski svet oseao strahopotovawe. Pokazujui odnos patrijarhalne sredine i prosjaka, pisac je tematizovao arhaian pogled na svet kolektiva u kome se tradicionalno uva i neguje kult predaka. Tu se bojaci dre za mitske pretke.8 Veselin ajkanovi ih tumai verovawem primitivnog oveka, koje se sauvalo i u umotvorinama modernih naroda, da boanstvo, prerueno u neuglednog oveka, putnika ili prosjaka, putuje svetom, dolazi u domove qudi, ispituje qudske vrline, nagrauje ili kawava.9 S obzirom na znaaj koji kult predaka ima u religiji Slovena, ajkanovia ne udi to oni pretke smatraju za prvorazredna boanstva i to u prosjaku, koji
8 Uporediti: Bojak (ubog prosjak) predstavqa mitskog pretka. Poqska re uboze, srodna sa naom rei ubog, znai isto to i preci. U jednom poqskom izvoru s poetka H veka kae se kako neki na Veliki petak ostavqaju ostatke jela za hranu duama pokojnika ili nekom demonu, koje zovu bosshe. U jednom drugom izvoru govori se kako Rusi due umrlih nazivaju uboze. Zbog toga se i po naem narodnom shvatawu, prosjaku mora obavezno neto udeliti (Ko prosi, da krunu nosi, vaqa mu dati"). U jednoj narodnoj pesmi smatra se kao teak greh to su s praga oterane dve sirotice". Osobito se pazi da se prosjacima udeli o slavi, o Boiu i zadunicama kada se pretpostavqa direktno prisustvo dua pokojnika. Po jednom podatku iz Boke Kotorske (selo kaqari), krsni hleb se lomio po podne, i to tek poto bi naiao prosjak kojemu su davali prvi komad. U Krniu, u Bosni, od prvog hleba ispeenog od novog brana najpre se davalo namerniku, osobito siromasima". U Poqskoj su o zadunicama za prosjake mesili naroite hlebove, a Rusi su tom prilikom spremali precima naroitu iniju sa ponudama (dedovska tarelka). Re ded i rei od we izvedene, u raznim slovenskim jezicima znae i prosjak i predak" (. Kulii, P. . Petrovi, N. Panteli, Srpski mitoloki renik, Etnoloki institut SANU : Interprint, Beograd 1998, 57). 9 Videti: Veselin ajkanovi, Gostoprimstvo i teofanija, u: Mit i religija kod Srba, Srpska kwievna zadruga, Beograd 1973, 139.

28 treba da bude prerueno boanstvo, gledaju olicetvorenog pretka".10 On smatra da naa re ubog" ili bojak", za prosjaka, najboqe pokazuje uverewe da je prosjak ili eksponent boanstva ili samo boanstvo. Zbog toga se po narodnom shvatawu prosjaku obavezno mora neto udeliti. Na to se posebno pazi o pomenu umrlim precima, za slavu, Boi, zadunice. Poto se u dolasku prosjaka nekada pretpostavqala poseta samog boanstva (teofanija), ajkanovi je zakquio da u ophoewu prema wima postupci qudi imaju religijski, a ne etiki karakter. Sa motivom bojaka Stankovi je u zbirku uneo elemente kolektivnog pamewa. Dodir sa tradicijom omoguio je piscu rekonstrukciju pojmovnika narodne kulture, u kome su iskazana verovawa i kolektivne predstave naivne svesti. Ali duh drevnosti ne ivi samo u predstavi o bojacima. U pozadini mnogih religijskih radwi, koje prate kult predaka, mogu se nazreti dubinom vremena noeni elementi paganske slike sveta sa animistikim shvatawem smrti u sreditu. Ta folklorna graa je u umetnikom svetu Bojih qudi oblikovana prema obrascu narodnih verovawa Slovena. Tradicionalna kultura posebno je uticala na tematiku Bojih qudi, u kojima je odnos sredine prema bojacima motivisan wihovom funkcijom u kultu predaka. Ovaj kult ima veliki znaaj u staroj religiji Srba.11 Od predaka se oekuje da se pojave u svim najvanijim trenucima u ivotu potomaka, prilikom roewa, svadbe i smrtnog sluaja. Veruje se da se wihove due i due skorawih pokojnika javqaju o svojim praznicima, zadunicama, i u dane kada im se prinose rtveni darovi.12 Iz paganskih vremena kod Slovena se sauvalo i uverewe da
Isto, 149. Veselin ajkanovi je smatrao da veoma veliki znaaj kulta predaka predstavqa glavnu karakteristiku stare srpske religije. Svi praznici u godini grupiu se oko ovog kulta, a kudikamo najvei broj rtava namewen je precima. Na osnovu dugogodiweg prouavawa stare srpske religije, ajkanovi je zakquio kako se bez preterivawa moe rei da se cela srpska religija svodi na kult predaka". Prema ajkanovievom tumaewu, za ovaj kult su posebno vezani: panspermija, meovita rtva u plodovima prinesenim u isto vreme i na istom kultnom mestu; epifanija, javqawe predaka (u povorkama); post; upotreba oraha u svadbenom obredu i uvawe mrtvaca, mrtvaka straa". (Uporediti: Veselin ajkanovi, Nekolike opte pojave u staroj srpskoj religiji, u: Mit i religija kod Srba, Srpska kwievna zadruga, Beograd 1973, 258306). 12 U slovenskoj mitologiji postoji veliki broj obreda koji prate praznike Badwe vee, Uskrs i Trojice, a ija je simbolika posveena kultu predaka. Uporediti: Poznate su prolene pokladne vatre, koje su se palile da bi se 'grejali pokojnici', pozivawe umrlih 'roditeqa' na sakralnu gozbu na Badwe vee ili na Novu godinu (Vasiqevdan), obiaj ureivawa grobova kod Rusa na Trojice (). Kult predaka se nadovezuje ne samo na simboliku sunca, nego i na simboliku kulta plodnosti, koji se provlai i ispuwava celokupnu obrednu stranu slovenskog agrarnog kalendara. () Po poqskim verovawima, pokojnici u zadunim danima mogu s grobqa dolaziti u kue u kojima su ranije iveli, a neki su ih i viali kako idu kui, a zatim se vraaju na grobqe, kao bele senke." (Slovenska mitologija: enciklopedijski renik / redaktori Svetlana M. Tolstoj, Qubinko Radenkovi, Zepter Book World, Beograd 2001, HH).
10 11

29 pokojnici (roditeqi") aktivno utiu na sudbinu zemqoradnika, pri emu neisti pokojnici", utopqenici i samoubice, mogu predvoditi gradonosne oblake, odnosno uticati na nepovoqne vremenske prilike. Elementi kulta predaka se u Bojim qudima mogu nai zastupqeni u motivima bojaka, zadunice i mrtvake strae". Oni su istaknuti na okviru ciklusa, u prolokim priama Zadunica i Manasije, i u epilokoj HH prii. Na poetku ciklusa sugestivno je doaran zaduni dan za koji se kae da pada u leto", pred letweg svetog Nikolu", odnosno, onda kada ponu prve trewe da zru, i kad zemqa onako ve uveliko zelena, pone da die novim, lepim ivotom".13 Jedan kraj slike ispuwen je crvenilom treawa i dahom probuene zemqe, dok se na drugi protegao ritual sa nizom obaveznih elemenata, kao to su: paqewe svea koje e umrlima osvetliti put u dowi svet, kiewe grobova zelenilom i cveem da bi se time pokojnici opomenuli ta se nad wima zbiva, iznoewe jela i pia kao simboliko hrawewe due i deqewe zadunog jela sirotiwi i prosjacima za uspomenu na pokojnike:
Ta je zadunica najvanija jer za wu vele: da se onda mrtvi, cele zemqe do tada zatvoreni gore, na nebu, putaju tada s neba te da onako edni, gladni, siu u svoje grobove i iekuju da im toga dana wihovi ivi dou na grob, prepoju ih, okade, zakite cveem. I to mnogo. Ceo grob da im prekriju cveem i drugim zelenilom, te kao da bi ih time opomenuli ta se ovamo, na zemqi, nad wima zbiva i dogaa. I pored toga da im jo iznesu jelo, pie. I to opet mnogo. Jer e im to biti dosta za celo leto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Od ena ne moe da se proe. Iz sviju maala, kapija i arije, stiu se i idu drumom to vodi grobqu. Stare, potapajui se, u praznina odela, sa sveama, zajedno sa obudovqenim snahama i kerima idu napred, a iza wih nose sluge spremqena jela, pie. I to toliko, kao da e na grobqu da godinuju. Cela kua se iznosi. A jo, pored toga, opet, svaki as zastajkujui, osvru se i vraaju sluge da od kue jo togod ponesu to su one zaboravile, a sad se, usput setile (a naroito je to ono to je pokojni za ivota rado jeo). I tako u povorkama, iz svih maala otiskuju se i ure ka grobqu (265).

Ritualni karakter izloenih radwi ima i odgovarajui, materijalni ekvivalent. On je izraen jezikom formulom I to mnogo" / I to opet mnogo" / I to toliko, kao da e na grobqu da godinuju", koja prikazan obiaj prati. I ovde, kao u drugim Stankovievim delima, posebno je zapameno da se na grobqe iznosi jelo i pie koje se razdaje sirotiwi i prosjacima. Stepen ritualizacije jela i
13 Svi citati iz Bojih qudi Borisava Stankovia uzeti su iz napred navedenog izdawa ove kwige i daqe su oznaeni brojem strane u zagradi iza citata.

30 pia odreen je mestom, grobqem kao prebivalitem umrlih, i wihovom zadunom funkcijom. Sve jelo i pie koje se potroi nameweno je pokojniku, pa ima ulogu sakramentalne rtve. Ona je stilizovana u formi kolektivnog pamewa:
Jer vele: da to se tad wima, za u pokoj dua mrtvih, da, da oni pojedu, popiju, kao da se samim mrtvima dalo, kao da se oni, mrtvi, digli iz grobova, te sami oni jeli, pili, krepili se (267).

Zato, im pop prepoje grobove, ene otiru suze, prestaje wihovo ono uveno cvilewe", koje se na sve strane uje i ak u varo dopire", i poiwe deqewe prosjacima, slepcima, kqastima, naroito onima koji po godinama lie na umrlo edo":
Uzmi, uzmi sinko. Obii, kusni od ovoga. Najvie ovo uzmi. Dobro je to. Slatko je. Pokojno moje edo, najvie mi je to volelo da jede. Uzmi sinko, uzmi edo! (268).

Sa ritualnim ponaawem u vezu je doveden i motiv oplakivawa umrlih. Akteri ove i ostalih kultnih radwi su ene, majke, supruge i sestre:
elo groba klee starije, matere, a u stranu mlae: ene, sestre. I sve, unesene u pla, krijui lice o grob, plau, nariu. Matere malaksalo, staraki, a mlae jako, zdravo. Plau mnogo, i nekako raskomoeno, jednako oko groba nametajui se ugodno, slobodno kao kod kue. I to vaqda zato, to ima mnogo da se plae. Mnogo se nakupilo. Cele zime i prolea. Pa sve to ima da se isplae, izjada, iskae mrtvima (267).

Pod uticajem narodne tradicije, ovde je oplakivawe pokojnika predstavqeno kao nain na koji ivi mogu da komuniciraju sa zagrobnim svetom, sa umrlim srodnicima. Slika samog ina data je u figuralnoj formi: starije ene, majke, klee elo groba, a mlae, sestre i supruge, sa strane, svima su lica sakrivena grobom i sve su unete u pla, pa plau mnogo, raskomoeno", slobodno. Ove pojedinosti upuuju na zakquak da suze i pla ena nisu samo nain spontanog izraavawa wihove alosti za pokojnikom nego i odreen oblik obaveznog ponaawa. Na okvirima ciklusa, u Zadunici, kojom se otvara, i u HH prii, kojom se zatvara umetniki svet Bojih qudi, dominira motiv smrti. Na kraju ciklusa tematizovana je smrt jednog od bezimenih bojaka, a doarana je atmosferom sudwega dana (no, preplavqena mrakom, jesen, kia). Ali u teitu prie nalazi se jedan drugi dogaaj, drevni obiaj uvawa mrtvog tela u kui pre sahrane. Kao u Zadunici, i ovde su zabeleeni odreeni pogrebni propisi: kupawe mrtvaca, uvijawe tela u isto platno i polagawe ispod iko-

31 ne, paqewe svee vie glave, celivawe pokojnika u elo i uvawe tokom noi. Ovi propisi se odnose na bojaka kao i na svakog drugog oveka domaina. Mrtvaku strau" u prii ne motivie samo humana dunost, koja bi mogla biti naglaena usled iwenice da treba sahraniti beskunika. U narodu je to obaveza koja stoji u jakoj vezi sa religijom, jer je uvawe mrtvaca povezano sa sujevernim strahom da bi on mogao doi u dodir sa neistom silom, preobratiti se u vampira, ili da bi se naruavawem obreda mogao izazvati ponovni dolazak smrti u kuu. Ali u prii je dovoewe ovog obiaja u vezu sa bojakom kao beskunikom motivisano estetikim, a ne religioznim razlozima. Ono je omoguilo novu valorizaciju sudbine bojaka jer mu je obezbedilo siboliki poinak i povratak kui. Slika takvog ivotnog hoda poiva na izomorfizmu grob dom, kada grob postaje blagotvorni dom jer je mesto posledweg poinka. Moe se rei da je mrtvaki obred antifraza wegove smrti.14 Ali uticaj folklora na sliku sveta u Bojim qudima ne nalazi se samo u motivima kulta predaka, koji je tematizovan u delu. Tumaewu o uplivu tradicije mogu da poslue i neki drugi motivi okrueni slikama paganske imaginacije. Wenim stvaralakim prenoewem u umetniki svet Bojih qudi oblikovan je, na primer, srediwi prostor ovog ciklusa pria grobqe. Ono je najpre predstavqeno kao mesto kultne radwe i oznaeno kao veliko", itava gora od grobova", prostrano da primi petnaesto koleno qudi. Simbolino je postavqeno nadomak varoi, a u wega vodi uvek otvorena kapija, znak neprekinute veze mrtvih sa ivima. U ovako modelovan prostor kultne radwe, u narednoj prii Manasije, uvedeni su motivi reke, rupe i psa, preko kojih mu se, tako, pridaje semantiki smisao doweg sveta:
Klisarnica na grobqu bila je odmah vie crkve a iza we bila je ledina za nove grobove i reka po kojoj, gdegde, bilo je mladih, visokih topola a ostalo bilo puno starih, krivih vrba. Od celog grobqa, stare crkve () jedino je ta klisarnica bila jaka, zdrava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . U klisarnici stanovao je klisar i klisarica. Upravo klisarica je bila pravi klisar, a mu wen, neki miran, slabuwav ovek, samo je kopao grobove a ostalo, to je najtee: otvarawe, zatvarawe, iewe crkve, nadgledawe grobqa, nou obilaewe, paewe grobova, a naroi14 Na eufemizaciju groba i izjednaavawe smrti sa odmorom nailazimo esto u poeziji i u folkloru. U literaturi se smatra da je ciq svih pogrebnih propisa da se pokojnik simboliki izjednai sa bogom i da se, tako, savlada smrt, eliminie dowi svet i doe do besmrtnosti ili ponovnog roewa. Potvrda drevne tewe Srba da se posle smrti stave u potpunu zatitu svog nacionalnog boga, nalazi se u obiaju da se na pokojnika mee ikona ili krst, kome je, u pagansko vreme, verovatno prethodio idol boga doweg sveta. (Videti: Veselin ajkanovi, O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji, u: Mit i religija kod Srba, Srpska kwievna zadruga, Beograd 1973, 433 439).

32
to nou rasterivawe pasa koji se kupe i lou zejtina iz kandila po grobovima sve je to ona, ena mu, klisarica radila. A pored toga morala je da vodi brigu i upravo nosi se sa svima prosjacima, i sumanutima kojih je uvek bilo puno. Svi su oni bili tu, na okupu. Istina, mnogo wih je bilo koji su iveli i spavali po ambarima i talama pojedinih bogatakih kua, po izvesnim maalama, ak i po obliwim selima Ali opet, kad bi hteo ovek da ih trai, tu bi ih, na grobqu, naao. A najradije su bili oko porte, uz zidove i tu se vukli, leali. Dawu bi, ako je lepo vreme, ili u reku, i tamo ispod vrba sedeli, ili se prali, istili. Neki tamo su i spavali po rupama a neki od wih, naroito stariji, kao neko prvenstvo, spavali su tu, oko klisarnice. Ali ih je bilo mnogo. Sama klisarica ma da je toliko godina bila s wima, svakoga poznavala, ipak ih nije znala sve. Uvek bi po neki nov nadoao. Niko ne bi znao odakle je, koji, tek bi poeo da se via meu ostale i vue se onako kao drugi, tu oko klisarnice, reke, grobqa. A opet niko od wih u samo grobqe, me grobove, nije kao smeo da ue. Svi su beali. Sem nekih, obino sumanutih, koji su naroito, ludo, strasno se zavlaili po ispucanim, trulim grobovima. Ali od tih i ovi drugi prosjaci beali su, bojali se (270271).

Za reku je uobiajeno da je jedan od pejzanih elemenata. Ali grobqanski kontekst prie Manasije moe ovaj motiv da upravi i prema arhainoj predstavi o vodenom prostoru kao granici izmeu zemaqskog i zagrobnog sveta. U narodnim verovawima vodeni prostor je osmiqen i kao mesto na kome, dok prelaze na onaj svet", privremeno borave due umrlih. Stie se utisak da se u prii trag ove slike sauvao u motivu bojaka, koji zastupa mrtve, i vode, sa kojom je on ak i u doslovnom smislu povezan, jer ivi uz reku, ulazi u wu, a u vodi se, kae se, i pere", isti". Meu mestima na kojima borave bojaci posebna su jo dva, pomenuta u prii: rupa i grob. Po rasprostrawenom shvatawu naeg i drugih naroda, rupi (jami, provaliji) pridaje se smisao doweg sveta ili pristupa u wega.15 Takvi ulasci su nesrena i kobna mesta. Dovoqno je setiti se da je jama u koju je upalo Pepequgino vreteno jedan takav ulazak. Isti obrazac arhainog miqewa u ovakvo, hladno i kobno mesto uvodi i bojaka. U drugom sluaju onda kada ga stvaralaka imaginacija u prii puta da boravi u ispucanim" i trulim" grobovima, beskuni bojak se simbolino sputa u grob kao u dom pokojnika, u ovekovu venu kuu", ili, kako se takoe veruje, u grob kao u azil, utoite.16
15 Videti: Veselin ajkanovi, Dowi svet kod starih, u: Mit i religija kod Srba, Srpska kwievna zadruga, Beograd 1973, 7799, i: Slovenska mitologija : enciklopedijski renik / redaktori Svetlana M. Tolstoj i Qubinko Radenkovi, Zepter Book World, Beograd 2001, 427. 16 Poznato je da su grob, pre svega sveev grob, i grobqe, kao centar za jedan odreeni kult, koje po pravilu u svojoj sredini ima crkvu, mogli posluiti kao azil (utoite). Veselin ajkanovi, na primer, navodi da ovek koji se u nevoqi skloni na tui grob postaje neprikosnoven. Autor smatra da je ova pojava jedan od fakata kojim se u naoj religiji mogu objasniti izvesni sluajevi bojeg mira", koji je, po

33 Kontak sa onostranim u prii se nagovetava tokom pripovedawa o klisarici. Wen zadatak je da stalno brine o grobovima, ali ih posebno nadgleda i obilazi nou, kada sa grobova rasteruje pse koji se kupe i lou zejtin iz kandila". To to je klisariina budnost najpotrebnija nou moe se povezati sa predstavom o noi kao nepovoqnom dobu, vezanom sa tamom, mrakom i smru, sa boleu i prisustvom demona. U takvom, folklornom kontekstu noi mogue je da se figura pasa na grobovima asocira sa ulogom demona, neiste sile, ili da se pas aktualizuje kao prvobitna personifikacija doweg, zagrobnog sveta.17 No, a posebno gluvo doba noi, ine atmosferu najboqih pria o bojacima, kao to su Beke i Biqarica. Atribucija i folklorna simbolika noi imaju funkciju da u tim priama nagoveste smrt. U opasno vreme, gluvo doba, kada se deavaju tajanstvene pojave, raste trava i puca kamewe, na opasnom mestu, gde se mrtav ostaje, Biqarica trai, ali ne nalazi eliksir ivota, raskovnik. Beketova lutalaka pasija, u drugoj prii, dovedena je, na primer, u vezu sa mesecom i opsednutou ovom pojavom. Zapaa se da nain na koji je obrazloen odnos prema meseini kod itaoca izaziva utisak da e se Beke u lutawu za meseinom jedne noi nepovratno izgubiti. Zloslutna snaga meseca u prii je izraena predstavom o Beketu kao mesearu, kada se aludira na wegovu opsednutost demonom. Povezivawe ivotnog udesa i nagovetene smrti bojaka sa nebeskim svetlilom moe da ima svoju paralelu u narodnim predstavama o mesecu koji, kako dre Srbi i Makedonci, pije ovekov ivot" i o tetnosti meseine. Raireno je verovawe da mesec privlai due pokojnika, odnosno da je mesec oblast smrti. Svi Sloveni su takoe smatrali da je meseeva svetlost opasna, posebno za decu i trudnice. Mesec raste, smawuje se, nestaje, u narodnoj mati ga prodire udovite, ili je sam udovite koje velikim drelom isisava krv prolivenu na zemqu, pa mu se, zato, pridaje zlokobna mo. Pogubni uticaj meseca i lunarna katastrofa, koju proizvodi, predstavqeni su kao uzrok smrti Stankovievog bojaka. Tako je u prii, kao i ire u kwievnosti i folkloru, mesec epifanija smrti.18 Slika sveta u Bojim qudima, posebno odnos sredine prema bojacima i obredni propisi kulta mrtvih i kulta predaka, nastala je prema prototipskim likovima i elementima folklorne grae, ali se moe tumaiti sa vie razliitih stanovita. Duh patripravilu, uvek u vezi sa kultom predaka. Kao azil mogu posluiti osveena mesta na kojima se pretpostavqa boje prisustvo. To su najee hramovi, oltari, sveti gajevi i domae ogwite. (Videti: Veselin ajkanovi, Dva starinska sluaja asilije, u: Mit i religija kod Srba, Srpska kwievna zadruga, Beograd 1973, 7176). 17 Poznati stanovnik doweg sveta je Kerber, pas koji po drevnom verovawu starih Grka prodire mrtve. 18 Vie o takvoj ulozi meseca videti: Gilbert Durand, Antropoloke strukture imaginarnog : uvod u opu arhetipologiju, IP August Cesarec", Zagreb 1991, 8095.

34 jarhalne sredine Vrawa morao je biti i moralno kultivisan za bogobojaqivost, saoseawe i saaqewe prema prosjacima, usled ega je teko rei kada postupcima qudi upravqa sujeverje, a kada kroz wih govori etiki kodeks o tome kako vaqa delovati. Teoretiar kulture Kliford Gerc istie da religija nikada nije samo metafizika. Religijski simboli, forme i sredstva oboavawa su kod svih naroda obavijeni aurom duboke moralne ozbiqnosti. U tom okviru sveto svuda ne samo to podstie predanost ve je i zahteva, ono ne samo to navodi na intelektualni pristanak ve i jaa emocionalnu vezanost".19 Sa druge strane, i moderna analitika, psiholoka perspektiva i postupak kojim je Stankovi obradio problematiku o bojacima uinili su da se Boji qudi mogu itati i kao kwievna proza koja prua presek kroz ivot i iracionalne porive, podsvesne mehanizme i patoloke slojeve qudske due. Ovi aspekti Bojih qudi u radu nisu bili predmet tumaewa.
Lilna Bai FOLKLORNE MOTIV V SBORNIKE BOI LYDI BORISAVA STANKOVIA Rezyme V rabote rassmatrivaets otnoenie medu folklornm materialom i hudoestvennm mirom Boih lyde Borisava Stankovia. Otmeaets, to duh tradicionno kultur osobenno vlil na tematiku yrodstva, na obraz niego i otnoenie sred k yrodivomu. Kak ivopisec g. Vrane Stankovi v Boih lydh opisal religiozn kontekst izni togo goroda. Risu otnoenie sred k yrodivm, pisatel vrazil arhain vzgld na mir kollektiva, v kotorom sohranets kult mertvh i kult predkov. Vlinie folklora zametno i v opisanii motiva pominok i karaula okolo pokonika", v kartinah associrovannogo prostranstva i v simvolike noi i lunnogo sveta.

19

Videti: Kliford Gerc, Tumaewe kultura, igoja tampa, Beograd 1998, 175.

UDC 821.163.41-84.0917/18"

Zlata Bojovi PAREMIJA U KWIEVNOM DELU

Paremija, koja postoji kao samostalna vrsta usmene kwievnosti, jedinstvena je po tome to ima paralelni ivot i u usmenoj i u umetnikoj kwievnosti. Ona, najpre, dobija vane i razliite funkcije u govoru kwievnih junaka i stilu odreenog dela. Drugi vid wene funkcije u umetnikom delu posebno je doao do izraaja u prosvetiteqskim, unekoliko i klasicistikim nastojawima pisaca, kada je u primewenoj ulozi najpre delovala kao samostalna, jednostavna ili priom razvijena poruka. Potom se wena uloga razgranavala prema anrovima i razvijala u skladu sa odgovarajuom poetikom: basna je dobila ponovo vano mesto u naglaenoj didaktikoj ulozi kwievnog dela, to se prenelo na pripovetke (koje svojim sieom potvruju vrednost etike poruke paremije), na pesnika dela, kao i na drame koje su na isti nain, kao i u poslovinim priama, paremijom saimale i prenosile pouku. U svim ovim postupcima presudna je bila nepomerqivost istine narodne mudrosti. Kqune rei: paremija, poslovica, poslovina pria, dramska poslovica, basna.

Okolnost da paremija spada meu najstarije kwievne oblike, u kojima su jeziki izraz i iskustvena misao sjediweni u konstantu, zasluna je za viestruke uloge koje je paremiografska fraza dobijala tokom vekova trajawa i razvoja srpske kwievnosti. Imala je uticaja na niz pojava koje su nastajale u sredwovekovnoj kwievnosti, u koju su se poslovice prelile u velikoj meri preko korpusa Izreka Manandrovih iz H veka (znatno pre no to je humanistiku Evropu zahvatio talas zainteresovanosti za paremiografsko naslee posle uvenih Adaa Erazma Roterdamskog) i drugih grkih mislilaca i iz Svetoga pisma. Viestruko je proimala i narodnu kwievnost, kao samostalna vrsta, kao implicitna poruka lirske ili epske pesme ili eksplicitna poenta u zavrnom stihu, kao zakquak kratke prie. U drami i u umetnikoj prozi je bila esto jedan od najvanijih elemenata u individualizaciji lika, wegovog govora, psihologije, morala, ali i u lokalizaciji, markirawu kulturolokog nivoa i dr. U podjednakoj meri vitalnost poslovice potvruje naporedno trajawe paremije i kao samostalne usmene kwievne vrste i kao vanog gradivnog lana u nizu umetnikih dela. Dok je prvi vid trajawa paremije bio nezavisan i neizmewen od najstarijeg prepoznavawa poslovice ili poslovinog izraza do sada

36 (osim u pokojoj jezikoj izmeni koja nije uticala na wen smisao), dotle se ona u okviru umetnikih kwievnih dela unekoliko razuivala i irila, u skladu sa novom materijom. No, ni u tim sluajevima niim se nije remetila aksiomatska vrednost wenog jezgra. Slivajui se sa vie strana, i iz antike tradicije, i iz Svetoga pisma, i iz bogatog narodnog iskustva stvorene su najadekvatnije fraze koje su nepogreivo oznaavale sve vidove qudskog ponaawa i ivotnih situacija i pokrivale svakodnevne i svevremene etike, kulturoloke, istorijske, iskustvene, opte i specifine i druge pojave i bez ostatka sudile pravino o svemu. Kao izraz svojevrsne narodne filozofije, postale su mera za ovekov doivqaj spoqaweg i unutraweg sveta i odnosa prema svemu to ga okruuje. Pouzdanost tog nepisanog zakona" inila ga je opte primenqivim i kada je literatura htela da deluje kao regulator ivota, morala i vremena. Sve eim skretawem pawe na paremiografsko bogatstvo srpskog jezika tokom H veka, koje je bilo u skladu sa nekim od najvanijih prosvetiteqskih nazora, posebno klasicistikih, iako utemeqenih na drugim osnovama, paremija je dobijala na znaaju (sve su intenzivnija beleewa i stvarawe zbirki), posebno zbog mogunosti koju je davala kao osnova za novu kwievnu nadgradwu. Poetiku funkciju paremije u prosvetiteqskim razmerama prihvatio je ve Dositej Obradovi, i potom je na razne naine oblikovao u svojim proznim delima. Na raznim mestima, u didaktikoj i drugoj literaturi, on je kratkim priama, koje su bile ilustracija poslovinih istina i pouka, ili samostalnim poslovicama, iskazivao svoj moralistiko-kritiki i estetiki princip. ee namerno, ponekad spontano, on je svoja prosvetiteqska razmiqawa uvrivao i podizao na vii nivo vrednosnog suda, zasnivajui ih upravo na paremijama. Ilustrujui, na primer, jedan od niza dogaaja koji se zbio tokom prvog putovawa (bekstva) u manastir, a re je bila o neprilici u kojoj su se on, tada jo Dimitrije, i wegov saputnik nali kada je trebalo prei reku iz Banata u Srem, on je svoje domiqawe pre no to e poeti da dela, nagovestio poslovinim izrazom nuda daje savet, pa je tek potom ispriao kako ga je potreba naterala da razrei u tom asu veliki problem (ivot i prikquenija, . Poetak mojega putovawa). Celo novo poglavqe, koje je predstavqalo srediwi deo wegovog iskustva u pravoj avanturi koju je preduzeo, spoznawe zabluda i kasniji preokret do koga je u wegovom otrewewu od zanosa dolo, ve je u naslovu samokritiki odredio prilagoenom poslovicom: . Evo me meu kalueri: to sam traio, to sam i naao. Iako je proishodila iz tih prelomnih preokreta u Dositejevom ivotu, poslovica je unapred dala ton svemu to e doi, i tako su poslovica i pria uzajamno povratno de-

37 lovale. Sa mnoewem wegovih pounih dela, takvih mesta je u wima bilo u sve veem broju. Pouka basne, na kojoj ovaj anr poiva, bila je najvea preporuka za novi ivot paremije u prosvetiteqskoj kwievnosti. Ono to je basna donosila svojim savrenim, pounim priama, koje su bile idealno primenqive na qude i wihove meusobne odnose, kojima se umnogome bavila, bilo je vano za Dositejevu pragmatinu kwievnu filozofiju. Sledei druge autore epohe, francuske i nemake basnopisce, koji su prelili u svoju literaturu antike basne i on je, prevodei ih i unekoliko preraujui, ispuwavao jedan od zadataka literature svoga vremena. No wegov rad na basnama nije ostao na jednostavnom obnavqawu ovoga anra. Ve pravei svoj izbor, Dositej je pokazao koje su filozofske i etike kategorije za wegovo shvatawe uloge prosvetiteqa u drutvu, literaturi i kulturi imale najvee vrednosti, pa je to, istovremeno, bio i stvaralaki in. To je bilo samo poetno odvajawe od jednostavnih, neposrednih i ivih pouka basne. U slobodnom, kritikom miqewu otiao je mnogo daqe piui komentare naravouenija uz svaku od basni. U wih je unosio mnoga tumaewa istorije i ivota koja su potvrivala istinitost jezgrovite basne, a u okviru naravouenija mnogo puta je kao ilustracija posluila poslovica, kao zakquak nekog tumaewa i miqewa, ili kao mala poslovina pria, iji su zameci i bili u Dositejevoj prozi, koja je potvrivala ivotnost istine. Basnu Lastavica i proe ptice propratio je poukom kojom je po obimu viestruko nadmaena. U razgranatu fabulu naravouenija stala je i biblijska pria sa poentom skuvau ja tebi poparu, koja je bila ilustracija narodne poslovice biblijskog porekla Skuvati kome poparu. Sama basna Lav, kurjak i lisac svojom fabulom je vodila ka zakquku izreenom poslovicom: Kako si svirao tako sad igraj. Basnu Dve abe, koja govori o pameti i gluposti, komentarie, pozivajui se na antike i druge mudrosti, poslovicom nauka je zla muka. Opomena oveku da se uva sladoqubivosti", basnom Muha upotpuwena je i zaokruena tek razlagawem biblijske poslovine misli Sinu glupomu ne pomot bogatstva", koja je asocirala na wenu narodnu varijantu Ni ludom teci, ni mudrome ostavi. U Basnama je Dositej izgradio nekoliko obrazaca za prenoewe poslovice u iri kwievni miqe, odnosno za saimawe poune prie u poslovicu. Poslovicom se Dositej posebno bavio u Mezimcu, koji je zamiqen da bude zbirka pouka v polzu i uveselenije". Na vie mesta bavio se smislom poslovica i mogunostima wihovog pravog razumevawa i pojawavawem znaewa. Ponekad je to inio preko prie koja je skrivala i razvijala paremiju i wenu pouku drugim kwievnim slikama i sredstvima. Na primer, razmiqawe o poslovici Teko nogama pod ludom glavom, davalo je novu mogunost prihvatawa

38 ove narodne mudrosti koja je pokazivala da su poslovice fleksibilne i esto uslovqene, to im nita ne oduzima od vrednosti: Ovo je dobro reeno u svoje vreme; no u drugim opstojatelstvam moe se na isti nain rei: 'Teko i pametnoj glavi na slabim nogama', zato gdi je spasenije u samom beawu, tu mnoga pamet nita ne pomae." Ponekad, kao u ovom primeru, Dositej nije osetio da je na taj nain bukvalnog preinaewa izgubqena esencijalna vrednost prve mudrosti. Uz dve poslovice koje oznaava kao jednake: Ide za pameu kao muha bez glave i Hoteo bi da mu peene prepelice u anak doleu da bi ih objasnio i na taj nain naglasio wihove pouke, uneo je itavu jednu antiku istorijicu" o Ireni i Eskulapiusu. Svi naini Dositejevog kwievnog preuzimawa poslovica pokazali su da to nije bilo prosto prenoewe usmene paremijske grae, ve ozbiqno i stvaralako ispuwavawe vanog naela poetike. Funkcija paremije u literaturi pisaca prosvetiteqske opredeqenosti, obogaena i uslowena oivqavawem antike basne kao poune prie, kao i komentarima koji su pratili neposredne i posredne prevode, prenela se i u sledeu epohu kao pratilac poetike koja je insistirala na pounom zadatku literature. ak je veliki broj kwievnih dela HH veka poneo naslove u kojima su paremije, eksplicitno ili implicitno, sugerirale od poetka ili pievu naglaenu didaktiko-moralistiku nameru i poetiku, ili su delo smetala u zadati misaoni okvir koji nije ostavqao mnogo slobode ni stvaraocu ni primaocu. U nekim sluajevima to jesu bila idealna reewa, ne samo za esencijalne naslove dela koje ne bi mogla da zameni ni jedna druga re ili sintagma ve i za osnove autorske poetike, kao i optih poetikih naela epohe. Mnogo puta je taj utisak poticao od autoriteta poslovice. Istovremeno, bilo je primera koji su pokazivali da je podvoewe dela pod znak paremije bilo neuspelo, grubo moralizatorski, pojednostavqeno, udaqeno od literature i literarnosti. Od tog manira nisu uzmicali ni pisci sa invencijom, jer se sa lapidarnou i odreenou, jezgrovitou i vrstinom znaewa poslovice malo ta u jeziku moglo meriti. Nizu takvih dela pripadaju komedija Pokondirena tikva J. S. Popovia, roman Trpen spasen J. Igwatovia, pripovetka ilo za ogwilo M. Gliia i dr. Vremenom su se razdvojila dva naina preplitawa poslovica sa kwievnim delom, odnosno pretvarawa poslovice u sloeniju kwievnu formu (priu, pesmu, dramu, roman). Jedan je bio pragmatian, sastojao se u postavqawu zadatka da se razlae smisao odreene poslovice (u skladu sa prirodom odabrane teme), sa to oiglednijim primerom, i to su, po pravilu, bile didaktine prie, to jest specijalne poslovine prie, koje su sledile okvir paremijske poruke i pouke. Drugi je bio slobodniji, inventivniji, nije polazio od zadate pouke, koju je trebalo uiniti neposrednijom, uoqivijom

39 i istinitijom prenoewem u okvir poslovice, ve je iz sadraja dela i svih literarnih nivoa u wemu kao sutina proisticala misao jednaka poslovici. Izvan ova dva osnovna obrasca, u doba romantiarskog pribliavawa i proimawa narodne i autorske kwievnosti taj odnos je gubio primarnu moralizatorsku osnovu, jer je proisticao iz drugih kwievnih razloga i bio izraz poetike i stila epohe. Prvi tip paremijskih pria (prie su najee od svih vrsta dela nastalih na osnovu poslovica) stvarao se pod neposrednim ili posrednim uticajem francuske i nemake kwievnosti H veka, ali u velikoj meri i pod uticajem domae usmene pripovedake tradicije. Sree se kod niza pisaca u zasebnim celinama, ili kao jedan od delova prie. Najpotpunije je zastupqen u zbirci Priawa Vuka Dojevia Stefana Mitrovog Qubie, u kojoj su se sjedinila narodna pripovedawa sa kultivisanom preradom poslovica proisteklih iz pria i prie koje su se podrazumevale ili wima bile podstaknute. Za samog autora, imajui u vidu nameru sa kojom je stvarao ovo delo, nije bilo od znaaja da li preuzima gotovu narodnu priu ili razgranava na osnovu paremije pouke novu; on ne nastoji da prikrije slojeve narodnog pripovedawa, niti se uzdrava od linih reakcija, podraavawa narodnog pripovedaa, umetawa ili novih fabula. Wegov osnovni motiv jeste da pouava, pruajui dobre primere koji su u isto vreme i narodna filozofija, i moral u svakom znaewu, i mera qudskosti, pravde, dobra, i primer narodne kulture, duha i nepisanih zakona, ak i dobrog narodnog jezika. Prireiva prvog izdawa celovite zbirke (u delovima Priawa su izlazila od 1877. u Srpskoj zori", koju je izdavao T. St. Vilovski u Beu, neposredno pre autorove smrti, i u posebnim sveicama, a posthumno tampan je i ostatak u istom listu) Q. Jovanovi je,1 opisujui wen nastanak, izloio i koncepciju autorovog postupka i nenametnutu poetiku u ovom kwievnom poslu. Qubia /je/ u ovom spisu sem priawa koja narod pria o Vuku Dojeviu, izneo i neke druge narodne pripovetke pa je i wih ispriao kao Dojevieve esto je teko razlikovati gde Qubia iznosi isto narodno miqewe a gde svoje lino U nekim priawima upotrebio je pisac ak i neto tue kwievne grae, pa je prelio u narodni kalup." Sve ove opaske, uz pohvale jeziku i stilu, uistinu su definisale poetiku Priawa Vuka Dojevia. I naslovi trideset i sedam priawa", meu kojima su se nale i neke od najpoznatijih narodnih poslovica, deo su wegovog kwievnog stava koji se temeqio na etiko-didaktinim osnovama: Ako lae koza, ne lae rog, Svuda poi, doma doi, Teko nogama pod mahnitom glavom, Da joj treba nae
1 Priawa Vuka Dojevia, skupio i sloio Stjepan Mitrov Qubia, Prva kwiga, Beograd, SKZ, 1902, 87, str. .

40 sloge, ne bi nikad kie nalo, Ako nema zlotvora, majka ti ga je rodila, Nekomu tonu pluta, a nekomu plutaju olova, Premudrost nemudrost, Ko hoe vee, on e iz vree, Strahi kozu pase, Nekome na glas, a nekome na ast, Dok se vukovi koqu, obani miruju i dr. Iako, na prvi pogled, poslovine prie iz Priawa Vuka Dojevia deluju prenaglaeno, u odnosu na poslovicu iji smisao objawavaju i otvoreno istiu wenu pounu poruku, pojednostavqeno i bezuslovno didaktiki, one su ipak mnogo vie izraz rafinovanog pripovedakog umea wihovog autora. Pripovedawe je otpoiwao nezavisno od namene kojoj je ono bilo podreeno, a potom je, stvarajui veto nizove verinih pria, loginim redom, sugestivno uplitao priice i anegdote, koje su, jednim po jednim delom, a svaki je ilustrovao po neku narodnu, ivotnu mudrost, postupno vodili ka poenti koja je delovala kao jedini mogui nesumwivi zakquak. Na primer, u poetku niim posebnim odreeno priawe" Pri muci trista, po muci nita Qubia je zapoeo udaqenim anegdotskim pripovedawem o dogaajima, to jest o nadmudrivawu u Mlecima dva tradicionalna rivala, narodnog aqivca Vuka i wegovog zemqaka Bokeqa. Smetena u mletaki ambijent (Jedno jutro poetkom proqea etah se po naemu pazaru u Mlecima, gdje bjeh uranio da se s kime naki porazgovorim i nagledam kako mi zemqaci prodavaju na razmijerke suho meso, smokve, ukqeve i slani sir"), pria je prenosila boje ivota skjavonskog" sveta, sitnih trgovaca, prevaranata, skromnih iarxija, zbuwenih sjajem Venecije. Bio je to samo spoqni dekor prie. Unutar we, nizale su se situacije koje su pokazivale ovekovo nesigurno kretawe pravim putem u ivotu, ivicom izmeu istine i lai, ozbiqnosti i podvale, i svaki zaokret je komentarisan poslovicom koja je bila prirodni i nepogreivi zakquak. Pokuaj Bokeqa da pozajmi novac kako bi okrpio i pokrenuo stari, potpuno propali brod komentarisan je opomenom ko staro krpi, novac troi; izjede trava kowa; a podvala uiwena dudu i nagrada koju su izdejstvovali, ukazivawem na malu meru qudskog morala dadosmo dudu babu za nevjestu", darovanu se kowu zubi ne gledaju, dade krwe za zdravo pak ti se jot krivo ini". Posle svega toga, sledio je zakquak o qudskoj nezahvalnosti (ublaen komikom, jer ga izgovara onaj ko je prevaranta prevarom nadmudrio) Pri muci trista, po muci nita. Dok je u ovoj, kao i u drugim priama u naslovu zvuala ogoqeno, uopteno, ak kao optepoznata, bezizraajno i bezlino, u poenti je ista poslovica postala duboko smislena, puna znaewa, sadrajna, ivotna, ponekad ak i zavaravajue lokalna, kao najvea istina. Zblienost izmeu opte, naizgled daleke istine i neposrednog oseawa koje je izazivala, kao korektiv qudske greke, znaajna je vrlina pounog naina pripovedawa u Priawima Vuka Dojevia.

41 Jedan vid prenosa poslovice u tkivo drugog kwievnog dela ostvarivao se i u nizu srpskih drama HH veka. Poreklo ovog anra bilo je u francuskim dramskim poslovicama, kako su nazivani kratki komadi s kraja H veka, koji su duhovito ilustrovali paremije, uvek sa ciqem da pouka i komino odravaju ravnoteu. Naslov je obino bila odreena poslovica ije se znaewe dramom potvruje, ili je ona bila skrivena, pa ju je trebalo odgonetnuti u sadraju. U veku prosvetiteqstva dramske poslovice su se razvile u drame ozbiqnijeg kwievnog zahteva i bile su znaajna podrka idejama epohe. U doba romantizma bile su takoe popularne, a do kraja veka nale su mesta i u ruskim komedijama. U srpsku kwievnost su ule preko posrba. Od kraja H veka prevode se i prilagoavaju, posrbqavaju", najee kratki pozorini komadi, obino vesele igre" (Lustspiel), sa nemakog, italijanskog i maarskog jezika, koje su inile veliki deo repertoara sledeeg veka.2 Neke od razvijenijih drama pripadale su vrsti dramskih poslovica. Meu autorima najistaknutije je ime Koste Trifkovia. Wegova zapaena posrba Milo za drago, ala u jednom inu od Rogera", igrana 5. marta 1870, u naslovu je imala poslovicu. Bio je to slobodniji prevod s francuskog jezika, unekoliko i prerada (radwa je smetena u drugu sredinu, linosti su dobile nova imena, pozadina zbivawa imala je lokalnu boju) komedije . F. Roea, kako je u literaturi utvreno, iji je naslov u originalu glasio La Revanche.3 Trifkovieva zamena naslova optepoznatom i reitom izvornom poslovicom neposredno je, od samog poetka, ukazivala na oekivanu kominu dramatinu situaciju. Laka ala o nesporazumu, to jest uzajamnom ismevawu dve linosti koje su uhvaene u zamku qubavne igre, u kojoj je na podsmeh odgovoreno na isti nain, to jest vraeno milo za drago, na jednostavan nain i otvoreno potvrivala je smisao poslovice. U woj, meutim, nije poslovica bila polazite, ve ishod lako prepoznatqive ivotne situacije. I jedna od najpoznatijih Trifkovievih komedija Izbiraica (1872) naslovom je aludirala na poslovicu Izbira nae otira, kako je ak i nazvana u rukopisu.4 U osnovi dela bio je poznati komediografski motiv, koji su obraivali veliki pisci (Molijer, Goldoni, Gogoq i dr.). Kako je sadraj bio neposredno ivotan, lako se vezivao za razne sredine i vremena, pa je na taj nain primao u sebe i niz socijalnih momenata, koji su na trenutke ugroavali neobaveznu alu. U Izbiraici,
2 J. Gri, Takozvane posrbe na repertoaru Srpskog narodnog pozorita od 1861 1914, Letopis Matice srpske, 1932, kw. 334, sv. 12, 117120. 3 U literaturi je bilo raznih pretpostavki o izvoru komedije Milo za drago. Pravog autora (Jean Francois Roger, 17761842) oznaio je prvih P. Popovi. Videti: P. Popovi, Rasprave i lanci, Beograd, 1930, 224, 225; V. Milinevi, Kosta Trifkovi ivot i delo, Beograd, 1968, 209213. 4 V. Milinevi, Nav. delo, 269289.

42 u kojoj situacija jeste pod znakom fraze Izbira nae otira, naglaeni su likovi i karakteri kao proizvod malograanskog drutva (razmaena udavaa, udvarai sa manama), sa dosta aluzija na politiki i drutveni ivot. U ovom kontekstu, poslovica samo povezuje ivot sa optom mudrou, sa kojom se u jednom trenutku poklopio. Tokom H i HH veka, poslovica je dobila svoje mesto u umetnikoj kwievnosti kao jedan od vanih elemenata u poetici koja je proishodila iz jednog od dva osnovna zadatka kwievnog dela. Iako je u drugo delo ulazila kao apsolutna istina, ona nije bila nametnuta ve je bila, od epohe do epohe, od pisca do pisca i od jedne do druge kwievne vrste, samo jedan od stvaralakih postupaka koji je opravdavao wenu simbiozu sa originalnom autorovom miqu i idejom, sa estetikom, sa formom novog dela. Ta prirodnost, koja je stvarala uslove za dugi ivot paremije u srpskoj kwievnosti, izvan onoga koji kao samostalna vrsta ima, nesumwiva je potvrda da je to bio sreni spoj ideje i forme i priznawe vrednosti narodnome duhu i mudrosti.

Zlata Boovi PAREMI V LITERATURNOM PROIZVEDENII Rezyme V teenie HHH vekov poslovic, vls otdelnm literaturnm anrom, parallelno realizovvalis i v ramkah drugih literaturnh proizvedeni. Osobo ih nravouiteln harakter sootvetstvoval potike Prosveeni, potomu pisateli danno pohi razvivali tiesko-didaktieskie soobeni poslovic v ramkah drugih proizvedeni (v rasskazah, basnh i dr.). S razvitiem serbskogo rasskaza ustanovilos specifieskoe otnoenie medu poslovice i novo fabulo. Togda na osnovanii paremi povilis rasskaz (Povestvovanie Vuka Doevia S. M. Lybii i dr.), v kotorh razrabatvalas poslovica, stova v konce kak zaklyitelna ostrota. Poslovica vola i v komedii, illystrirovavie nekotore iz obih iznennh istin (Zlom za zlo, Vbiratelnica K. Trifkovia i dr.). Otnoenie medu poslovice i drugim proizvedeniem, v kotorom ona bla obretena v serbsko literature, vsegda blo estestvennm, potomu taka svz prodolalas dovolno dlitelnoe vrem.

UDC 811.163.41'35419"

Veqko Brbori SRPSKI PRAVOPIS U DVADESETOM VEKU

U radu se govori o promenama pravopisa srpskog jezika u dvadesetom veku. Naime, od pobede Vukove reforme i wegovih pravopisnih naela u srpskom pravopisu nije bilo (pre)velikih pravopisnih promena. Ipak, srpski pravopis s poetka dvadesetog veka postao je srpskohrvatski, da bi, ponovo, na kraju dvadesetog veka postao srpski. U tom stogodiwem periodu bilo je pravopisne evolucije, deavale su se odreene izmene, popravke, razrade i neke promene pravopisnih reewa. Rad se, dakle, bavi stogodiwim periodom pravopisa srpskog jezika, uz neka poreewa s pravopisima i pravopisnim reewima istojezinih republika nekadawe Jugoslavije. Kqune rei: srpski jezik, pravopis, istorija pravopisa.

0. Uvod Srbi su na poetku devetnaestog veka imali svoj (srpski) pravopis da bi, poetkom dvadesetog veka, uli u srpskohrvatsko pravopisno i jeziko zajednitvo iz koga su izali tek na kraju dvadesetog veka. To zajednitvo je bilo rezultat politikih, kulturnih i (socio)lingvistikih prilika kroz koje su proli narodi na prostoru etiri istojezine republike (Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora). Celovita istorija srpskog pravopisa do sada nije napisana. Istina, postoje brojni radovi u kojima se govori o pojedinim fazama, pojedinanim delima, pojedinim pravopisnim reewima i pojedinim pravopiscima u istoriji naeg pravopisa, ali nema celovite studije koja bi se bavila razvojem srpske ortografije u protekla dva veka.1 Ukoliko bismo hteli napraviti periodizaciju razvoja srpskog pravopisa, od poetka srpske pismenosti do danas, mogli
1 Ovde mislimo na savremeni period srpske ortografije, od Vukove reforme jezika i pravopisa. Razume se da je i pre toga perioda bilo pismenosti, ali su Vuk Stefanovi Karaxi i wegova reforma napravili diskontinuitet sa preawim periodom. Ilustrativno deluje jedan Andriev citat: Kao svaki reformator Vuk je bio i ruiteq i graditeq, i vie graditeq nego ruilac, ali je savremenicima, naroito u prvo vreme, morala biti mnogo vidqivija ruilaka strana wegovog pothvata" (Andri 1971: 17).

44 bismo je podeliti u tri faze, koje bi bile omeene znaajnim godinama, znaajnim delima i znaajnim linostima, koje se, mawe ili vie, direktno ili indirektno tiu istorije i razvoja srpskog pravopisa. Evo tih perioda:2 1. dokodifikacijski (dovukovski) period, 2. kodifikacijski (vukovski) period, 3. postkodifikacijski (postvukovski) period. Dokodifikacijski period, to ne moe biti sporno, poeo je slovenskom, tj. srpskom pismenou i zavrio se 1818. godine Srpskim rjenikom Vuka Stefanovia Karaxia. Taj period, iako veoma dug, osim za istoriare jezika, danas, nema nikakvog znaaja za savremeno stawe, kada je posredi naa ortografija. Kodifikacijski period trajao je pola veka, poeo je 1818. godine i zavrio se 1868. godine, etiri godine posle Vukove smrti, kada je skinuta i posledwa zabrana sa Vukovog reformatorskog rada i wegovih novih jezikih i pravopisnih reewa (Brbori 1997). Vukov pravopis kod Srba je u upotrebi od svog stvarawa, od definitivnog ozvaniewa do danas, sa mawim izmenama u ogranienom broju sluajeva. On je, kasnije, sistematski izloen u Srpskoj gramatici Stojana Novakovia (1894) i u studiji Qubomira Nedia O pravopisu i interpunkciji (1894). Bezrezervno je podran i od velikog hrvatskog gramatiara Tomislava Maretia u Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika iz 1899. godine. Prva dva perioda (dokodifikacijski i kodifikacijski), po naem miqewu, jesu celine koje nije nuno deliti na nove potperiode, dok se za trei period to ne moe rei. Postkodifikacijski period, a to je tema ovoga rada, obuhvata kraj devetnaestoga veka i ceo dvadeseti vek i on moe biti podeqen na etiri potperioda. Ovo je po naem miqewu najprihvatqivija podela: a) period konsolidovawa pravopisne norme (18681923); b) period Aleksandra Belia (19231960); v) period Matice srpske (19601993); g) novi period (posle 1993. godine). Ova etiri potperioda, osim prvog (konsolidovawe pravopisne norme), jesu omeena novim pravopisnim prirunicima, od kojih je svaki donosio izvesne pravopisne novine, iako su svi bezrezervno poivali na Vukovim pravopisnim naelima i principima. Stoga se moe govoriti o srpskoj pravopisnoj evoluciji u dvadesetom veku, bez obzira na to da li je svaka izmena (dorada i dopuna) bila neophodna i opravdana. Naime, svaka popravka i prepravka pravo2 O periodizaciji srpskog pravopisa moe se nai u kwizi Pravopis srpskog jezika u nastavnoj praksi (Brbori 2004). Ovde je, ta periodizacija, neto doraena i proirena. Razume se, da su mogue i druge i drugaije podele, ali nam se ova ini opravdanom i odrivom. Svaki period ima svoje specifinosti i omeen je znaajnom godinom, znaajnim delom ili znaajnim dogaajem.

45 pisne norme, bez obzira na to koliki je wen zahvat, nosi i loe strane. Uvek preti opasnost da se od pravopisno pismenog pojedinca, pa i cele populacije, naprave nepismeni i svaka izmena moe biti raskid sa preawim stawem, makar i u ogranienom broju pojedinosti, iako su povremene popravke pravopisne norme nune i opravdane. Veliki zahtevi, pak, mogu doneti vie tete nego koristi. 1. Srpski pravopis na poetku dvadesetog veka Srpski pravopis na prelazu iz HH u HH vek bio je ve konsolidovan i stabilan. To je inae period, kada su potowe istojezine republike budue Jugoslavije (one koja e biti stvorena 1918) prihvatile u celini srpski pravopis i Vukova pravopisna reewa, stvarajui na taj nain uslove za potpunu istojezinost (jeziku i pravopisnu) i pre stvarawa prve Jugoslavije. Naime, pravopisno pribliavawe Hrvatske i Bosne i Hercegovine desilo se krajem HH veka, nekoliko decenija pre stvarawa prve Jugoslavije. Crna Gora je u celini sledila srpski jeziki model, pa tu i ne moe biti govora o pribliavawu. Kraj HH veka je, dakle, i pravopisno, i jeziki u celini bio period kada su se Hrvati potpuno pribliili Srbima. Tada su Hrvati dobili svoj prvi pravopis na, za wih, novim, Vukovim i vukovskim (Vuk-Daniievskim) osnovama i pravilima, a Vukov princip pii kao to govori" u Zagrebu je tumaen pii kao Vuk" (Ivi 1998: 12). Tako se pojavio Hrvatski pravopis Ivana Broza (1892), koji e u Hrvatskoj, s mawim izmenama, funkcionisati sve do 1960. godine.3 Kako je bio uraen taj pravopis najboqe svedoe autorove rei iz predgovora: Ja sam izradio pravila u glavnome prema naelima kojih se drao Vuk i Danii, a samo gdjeto odstupio sam od wihova pisawa" (Broz 1892: ). Ovu tvrdwu, bezmalo vek kasnije, potvrdio je jedan od najpoznatijih hrvatskih lingvista druge polovine HH veka Dalibor Brozovi: Brozov pravopis unosi u hrvatsku jeziku praksu fonoloka pravopisna naela, otprilike ona ista koja je u Srba inaugurisao Karaxi jo godine 1818. svojim velikim Srpskim rjenikom" (Brozovi 1985: 10). Iako pod okupacijom, Bosna i Hercegovina je krajem HH veka u celini prihvatila srpski pravopis i wegova reewa, o emu ilustrativno svedoi citat iz Revizije pravopisa srpsko-hrvatskoga jezika, koji je potpisao Zamjenik zemaqskog poglavara u Sarajevu: Za pismeno upotrebqavawe srpsko-hrvatskoga jezika uveden je 1883. u
3 Kako je autor ovoga pravopisa ubrzo umro (1893), kasnija izdawa prireivao je Dragutin Borani, u poetku s oba imena (Broz i Borani), a kasnije samo sa svojim (Borani).

46 ovozemne javne urede i kole tzv. Vuk-Daniiev fonetski pravopis" (Revizija 1912: 1). Ove citate, o pravopisnoj situaciji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije nuno posebno komentarisati, a ovde ih donosimo kao ilustraciju postojeeg stawa, bez bilo kakvih predrasuda i pretenzija. to se, pak, tie Crne Gore, do poetka HH veka tamo nije bilo ni govora o zasebnom jeziku, pa ni o pravopisu, jer je do svog politikog osamostaqewa jeziki i pravopisno bila srpska, i to bez rezerve.4 Ovde smo, vrlo kratko, pokuali predoiti pravopisnu situaciju u istojezinim republikama, tada budue Jugoslavije, pre nego je ova drava i stvorena. Ova ilustracija moe posluiti svim kasnijim manipulacijama tzv. srpskog nametawa u jeziku, a samim tim i u pravopisu. Takvih manipulacija bilo je mnogo, posebno u drugoj polovini HH veka. Period od 1868. do 1923. jeste period kada je Vukova pravopisna reforma potpuno stabilizovana. To je period izmeu definitivne pobede Vukovih jezikih i pravopisnih reewa (1868) i pojave celovitog pravopisa srpskog jezika (1923). Ovaj period trajao je 55 godina sa, razume se, svojim specifinostima. Vukova reforma jezika i pisma, samim tim i pravopisa u celini je postala opteprihvaena i ovo je period u kojem se Vukova norma stabilizovala, a kruna stabilizacije bila je pojava sveobuhvatnog pravopisa Aleksandra Belia. Pored niza pojedinanih radova o pravopisu, Srbi su, krajem HH i poetkom HH veka, dobili nekoliko zasebnih pravopisnih prirunika i pre pojave pravopisa Aleksandra Belia. Takvi su, recimo, Srpski pravopis za kolsku upotrebu (1884)5 Steve uturila i Srpska gramatika sa pravopisom (1912) i Srpski pravopis za sredwe kole (1914) Milana Petrovia (Brbori 2005). Vredi svakako pomenuti i miqewe velikog hrvatskog lingviste Tomislava Maretia, koji u svojoj Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga kwievnog jezika (1899) kae da i jedan i drugi pravopis imaju dobre i loe strane: fonetski je dobar jer se slae sa izgovorom i lako ga je nauiti, treba samo znati slova, a rav je to rei pomeraju svoje osnovno znaewe; etimoloki je po
4 Krajem HH veka, u wegovoj posledwoj deceniji, javqaju se i u Crnoj Gori pokuaji jezikog separatizma, wega u poetku nije podravala tamowa ni struna ni politika elita, ali se, kako se primicala politika samostalnost, promenila i jeziko-pravopisna svest jednog dela tamowih jezikih struwaka. Crnogorska pravopisna zasebnost uglavnom se ogledala u radu Vojislava Nikevia i wegovom Crnogorskom pravopisu (1997), koji niko od jezikih struwaka nije ozbiqno shvatao. 5 Zanimqivo je napomenuti da je ovaj prirunik, iako objavqen u Panevu, pisan ijekavski. To moe svedoiti o autorovom poreklu (Lika), ali i o nameri da se jo uvek favorizuje ijekavski izgovor. Ta ideja je postojala i u potowim decenijama i definitivno je otpala sa Skerlievom anketom u Srpskom kwievnom glasniku" iz 1914. godine.

47 Maretiu dobar, to ne raskida vezu izmeu srodnih rei i oblika, te se lako razabira" osnovno znaewe, dok mu je slabost to ne odgovara izgovoru, te je takav pravopis neuporedivo tei za uewe. U drugom izdawu Maretieve gramatike, onom iz 1931. nalazimo novo tumaewe: Kako danas svi srpski pisci piu fonetikim pravopisom, a hrvatski gotovo svi, tako u nae vrijeme nije vie potrebno dokazivati, da je za danawi na kwievni jezik fonetiki pravopis zgodniji od etimolokoga" (Mareti 1931: 32). Vuk je u svojim pravopisnim naelima sproveo fonoloki princip: gozba, oca, srpstvo, potpaliti, natpis, ispriati itd. Ipak, on je u nekim sluajevima ostao pri morfofonolokom principu u ogranienom broju primera: gospodstvo, avlijski, gradski, podsmejavati se. 2. Period Aleksandra Belia Srbi su, moe se rei, tek 1923. godine dobili sveobuhvatan i celovit Pravopis srpskohrvatskog kwievnog jezika iz pera velikog lingviste Aleksandra Belia. Znaaj Believog pravopisa je, pored ostalog, i u tome to je on sa mawim izmenama bio zvanini pravopis u Srbiji do 1960. godine.6 Osnovni tekst imao je 150 stranica sa isto toliko stranica renika. Beli je pravopisni rad otpoeo i znatno ranije, ali su planovi bili odloeni iz vie razloga: Iako sam davno otpoeo ovaj rad, jo pre ratova za osloboewe i ujediwewe, ja ga nisam mogao dovriti u tako potpunom obliku da u wemu nema jo dosta nepotpunosti i nedostataka." (Beli 1923: 4). Iako je od prihvatawa Vukove reforme prolo dosta vremena, wenu stabilizaciju pomogle su mnoge jezike kwige i svekolika nauna i obrazovna Srbija toga perioda i daqe je postojala izvesna pravopisna neujednaenost. Zapravo, do tada nismo imali iscrpan pravopis, iza koga bi stajao nauni autoritet. Tako je tampawe Believog Pravopisa srpskohrvatskog kwievnog jezika dolo u veoma dobrom trenutku (kulturnom i drutvenom), a zbog toga autor u predgovoru kae i ovo: Svako zna da u pisawu rei vlada u naem jeziku prilina nejednakost. Zadatak je ove kwige da tu nejednakost, u koliko je mogue, ukloni" (Beli 1923: 3). Potkraj 1918. godine deklarativno je stvorena prva Jugoslavija, s etiri istojezine republike i dva pravopisa. Jeziki prostor je bio razliit i nacionalno i kulturno i obrazovno. kolsko ujediwewe ilo je sporo i nikada nije ni ostvareno u celini. U Srbiji,
6 Lingvista i gramatiar Beli nije bio kodifikator postojeeg stawa, ve je, prihvatajui osnovno naelo Vukovog pravopisa uklawao odstupawa od wega, piui: otsesti, potiati, gratski, umadiski

48 Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori korien je Believ, a u Hrvatskoj Boraniev pravopis. Oba ova pravopisa poivaju na istim, Vukovim naelima, ali je bilo i razlika u pojedinanim reewima izmeu wih. Reagovalo je tadawe Ministarstvo prosvete i donelo Pravopisno uputstvo za sve osnovne, sredwe i strune kole (1929). U predgovoru se kae da se u svim kolama nae zemqe koristi jedan pravopis, ali da u wemu ima neujednaenosti i razliitih reewa pa I sami nastavnici ne znaju koji je pravopisni nain boqi i koji treba upotrebqavati" (Pravopisno uputstvo 1929: 3). Uputstvo je bilo, tako nam danas izgleda, zaista obavezujue to moe svedoiti da je jedanaest godina posle ujediwewa drava funkcionisala i da je nameravala sprovesti potpuno jeziko i pravopisno ujediwewe. Za poetak se krenulo od kolskog uzrasta: Nain pisawa iznesen u ovom pravilniku mora se primewivati u svim novim izdawima kolskih kwiga. Nijedan uxbenik, bilo da predstavqa novo izdawe ranije izdate kwige, bilo da se sada prvi put izdaje, ne moe biti odobren za kolsku kwigu, ako nije izraen po ovim pravilima" (Pravopisno uputstvo 1929: 34). Ujednaeni nain pisawa, koji je bio kompromis izmeu Believih i Boranievih reewa primewivan je od kolske 1929/30. godine. Odmah su reagovali i Beli i Borani i priredili nova izdawa svojih pravopisa u celini usklaenih sa Pravopisnim uputstvom.7 Kada je 1930. godine izalo novo izdawe Believog i Boranievog Pravopisa, usklaeno sa zahtevima Pravopisnog uputstva, dolo se do pravopisnog jedinstva, kojem su u minulih 100 godina teili" i Srbi i Hrvati. Ipak, ovo pravopisno ujediwewe" Hrvati su prihvatili kao nametnuto, vaqda zbog toga to je stiglo iz Beograda i ve tada se tek stvoreno pravopisno jedinstvo poelo osporavati. Dolo je do prvih nesporazuma, pa moemo zakquiti da su Srbi i Hrvati u veku koji je prethodio odista eleli jeziko i pravopisno jedinstvo, ali im je do wega dolo, kao da su zaalili to im se eqa ispunila. Hrvati su, im je pravopis ujediwen, imali zamerke, tako je osnivawem Banovine Hrvatske (1939) ponovo obnovqena ranija Boranieva norma, ona iz 1928. godine, ime su Hrvati odustali od desetogodiweg pravopisnog zajednitva, (19291939). Potom je stvarawem Nezavisne drave Hrvatske (1941) izdata nova naredba o hrvatskom pravopisu, u kojoj se propisuju pravila korijenskog pisawa.
7 Pravopisno uputstvo, bilo je, moemo rei, neka vrsta pravopisnog prirunika, to se vidi iz odeqaka koje je imalo u svom sadraju: Azbuka, Pisawe velikih i malih slova, Podela rei na slogove, Odvojeno i sastavqeno pisawe rei, O samoglasnicima, Kwievni izgovori, Pisawe glasa j", Pisawe " i ", " i x", Pisawe glasa h", O grupama samoglasnika, Udvajawe suglasnika, Jednaewe suglasnika po zvunosti, Grupe razliitih suglasnika, Gubqewe suglasnika, Interpunkcija, Odvajawe zapetom rei, Odvajawe zapetom reenica, Neodvajawe zapetom rei, Neodvajawe zapetom reenica, Drugi znaci, Transkribovawe tuih rei i imena.

49 Sve to je dignuto na dravni nivo jer je poglavnik Nezavisne drave Hrvatske doneo Zakonsku odredbu o hrvatskom jeziku, wegovoj istoti i o pravopisu. U toj odredbi se, izmeu ostalog, kae: Jezik, to ga govore Hrvati, jest po svom izvoru, po povijesnom razvitku, po svojoj rasprostrawenosti na hrvatskom narodnom podruju, po nainu izgovora, po slovnikim pravilima i po znaewu pojedinih riei izvorni i osebujni jezik hrvatskog naroda, te nije istovjetan ni s jednim drugim jezikom, niti je narjeje bilo kojeg drugog jezika, ili bilo s kojim narodom zajednikog jezika. Zato se zove 'hrvatski jezik' " (Koriensko pisawe 1942: 1617). Poetak Drugog svetskog rata odmah je jasno pokazao koliko nam je pravopisno (kao i dravno) jedinstvo vrsto i koliko se jezik i pravopis koriste i u politike svrhe. Kako drugaije objasniti pravopisnu hitrinu okupirane zemqe i jednog dela wenih novih vlasti. Kada su Hrvati u vihoru Drugog svetskog rata i pravopisno pobegli od Srba, ni Srbi, odnosno tadawe vlasti, nisu hteli ostati duni, pa su, istina, sa neto zakawewa, i oni reagovali. Tako od 1943. imamo Novo pravopisno uputstvo srpskog kwievnog jezika od strane Nedieve vlade. Ovo uputstvo bismo vukovski mogli nazvati utuk na utuk", jer kako drugaije objasniti rei: U ciqu da se za sve osnovne, sredwe, strune i visoke kole da uproeno, pristupano, lako shvatqivo i praktino pravopisno uputstvo u duhu srpskoga jezika i da se izbegnu kolebqivosti i nedoslednosti dosadaweg pravopisa propisujem novo pravopisno uputstvo () koje se ima odmah uvesti kao obavezno u sve kole od 1. januara 1943" (Novo pravopisno uputstvo 1943: 9). Ovo uputstvo je bilo povratak na izvorni Believ pravopis iz 1923. godine, bez ustupaka koji su uiweni 1930. godine, posle Pravopisnog uputstva. Ispada da je u porobqenoj i okupiranoj zemqi, u vreme Drugog svetskog rata, jedno od najvanijih pitawa bilo upravo pravopisno, ali to nije usamqen sluaj, jer e se i neke potowe drutvene krize odraziti ponovo na pravopisnu problematiku. Ostaje nada da nee biti kriza u novom milenijumu, jer je to moda preduslov za istinsku pravopisnu stabilnost. Posle Drugog svetskog rata, ponovo je zavladalo pravopisno jedinstvo, vraena je Believa i Boranieva norma iz 1930. godine, teko je rei s koliko voqe jedne ili druge strane. Ovde se vredi setiti rei Jovana Duia, velikog protivnika jugoslovenstva: Nikad Hrvati nisu zamiqali mogunost da svoj hrvatski vidik zamrae jugoslovenskom maglovitou, ni da razmene svoj stari hrvatski gro za kakvu neizvesnu jugoslovensku paru" (Dui 1996: 9). Tako imamo, u drugoj Jugoslaviji (onoj koja je stvorena 1945) nova izdawa predratnih pravopisa i Belia i Borania.

50 Oko posledweg izdawa Believog pravopisa bilo je nekih nejasnoa i nedoumica, pa i greaka u strunoj literaturi.8 O emu se zapravo radi? Postojea zabuna, moe se otkloniti lako ako se paqivo pogleda izdawe koje na poetku, na potkoricama nosi 1950. godinu. Uz naslov stoji novo, dopuweno i ispravqeno izdawe" a na kraju prirunika, opet na potkoricama stoji tampawe zavreno 6-H-1952. godine". Dakle, tu se nalazi razlog zabuna, jer su neki ovo, zaista, posledwe izdawe doivqavali kao dva izdawa, zbog dve razliite godine koje se u wemu mogu nai, na poetku i na kraju kwige (1950. i 1952), pa je tako i dolo do pogrenog tumaewa. Ovu greku ispravili su prireivai sabranih dela A. Belia u svojim napomenama. 3. Period Matice srpske Novosadski kwievni dogovor iz 1954. godine i formirawe zajednike pravopisne komisije imao je ciq da se postigne potpuna unifikacija pravopisa srpskohrvatskog jezika.9 Opet je to bio kompromis izmeu izvornog Believog i izvornog Boranievog pravopisa, sa veim ustupcima srpske strane. Bio je to pokuaj drugog celovitog pravopisnog zajednitva Srba i Hrvata u HH veku, posle onog iz 1930. godine. Ni ovo nije dugo trajalo, jer su osporavawa hrvatske strane i hrvatske javnosti bila konstantna i rezultirala su Deklaracijom o hrvatskom jeziku 1967, kada su se Hrvati odrekli Novosadskog dogovora, pa i zajednikog pravopisa.10 Ipak, ovaj pravopis je, na neki nain, zadran u Hrvatskoj jo dve decenije, sve do 1986. godine, do kada nije bilo drugog zvaninog pravopisnog prirunika. Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora drale su se pravopisnog zajednitva i dosledno primewivale Pravopis srpskohrvatskog kwievnog jezika iz 1960. godine, sve do posledwe decenije HH veka. Pravopisna komisija, koja je formalno stajala iza zajednikog pravopisa radila je dugo, s dosta nesuglasica, kompromisi su bili
8 Tako, recimo, u Zborniku radova o Aleksandru Beliu, Beograd, SANU, 1976, izdatom povodom stogodiwice roewa A. Belia, Irena Grickat donosi sveobuhvatnu bibliografiju i isti Pravopis se navodi dva puta, i 1950. i 1952. godine. Isti je sluaj i sa JF br. 24 od 1960. godine. Believa bibliografija, inae, broji oko 700 radova, to je impozantno. 9 Zakquke trodnevnog rada potpisalo je vie od 60 uesnika, od kojih su mnogi bili kwievnici. Pravopisna komisija bila je jedanaestolana (Radomir Aleksi, Aleksandar Beli, Jovan Vukovi, Qudevit Jonke, Radovan Lali, Slavko Pavei, Pavle Rogli, Mihailo Stevanovi, Josip Ham, Milo Haxi i Mate Hraste), konanu stilizaciju teksta uradili su Mihailo Stevanovi i Qudevit Jonke, dok su renik sredili Radomir Aleksi, Jovan Vukovi i Mate Hraste. 10 Matica hrvatska je tada odustala i od izrade zajednikog Renika srpskohrvatskog kwievnog jezika, iako je taj posao ve bio poodmakao, pa je Matica srpska sama taj posao privela kraju.

51 neminovnost, da bi se posle estogodiweg rada (od 1954. do 1960) pojavio pravopis, koji je, nema sumwe, otklonio neke slabosti postojee norme (npr. izostavqawe j u primerima rakiski, zmiski, istoriski; a i odustajawe od formalne interpunkcije kod Borania), ali je i doneo mnoge pravopisne dublete. Pravopis je teko nastao, pa je to onemoguilo bilo kakvo ispravqawe oiglednih slabosti i on se do posledwe decenije HH veka pojavqivao uvek u neizmewenom obliku (fototipski). Matica srpska je na neki nain postala institucija koja se starala o srpskoj ortografiji druge polovine HH veka. 4. Srpski pravopis na kraju dvadesetog veka Neke slabosti zajednikog Pravopisa srpskohrvatskoga kwievnog jezika iz 1960. bile su vie nego oigledne odmah po wegovom izlasku, ali dok je postojalo dravno zajednitvo srpska strana se uzdravala od bilo kakvog inovirawa pravopisne norme. Istina, povremeno su voene rasprave i razgovori o mawkavostima pravopisne norme, a najstudiozniji rad objavqen kao Prilozi pravopisu, zapravo je rezultat trogodiweg rada deset lingvista iz Novog Sada, Beograda, Nikia i Sarajeva.11 Posle raspada druge Jugoslavije, one koja je trajala od kraja Drugog svetskog rata do poetka posledwe decenije HH veka, zvanino je postojalo jeziko i pravopisno jedinstvo etiri istojezine republike. Zapravo, postojalo je jedinstvo Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dok se to za Hrvatsku ne moe rei. Naime, Hrvati su jo od 1967. godine na jeziko i pravopisno jedinstvo gledali s osporavawima. Prvi pokuaj beawa" od jedinstva bila je Deklaracija o hrvatskom jeziku, a onda su ranih sedamdesetih usledile i ustavne odredbe o hrvatskom jeziku i zaseban Hrvatski pravopis,12 da bi do konanog pravopisnog raskida dovela pojava Pravopisnog prirunika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986) Vladimira Ania i Josipa Silia. Ovaj pravopisni prirunik uraen je bez znawa i bilo kakve saradwe Zagreba sa Beogradom, Sarajevom, Podgoricom i Novim Sadom (Maticom srpskom).
11 Priloge pravopisu priredili su Mitar Peikan, Mevlida Karaxa-Gari i Mato Piurica, dok su u radu na wihovoj pripremi, pored wih, uestvovali Pavle Ivi, Jovan Jerkovi, Jovan Kai, Branislav Ostoji, Asim Peco, ivojin Stanoji, Josip Baoti i Milan ipka. Rad desetolane grupe, zapravo je bila priprema za izradu novog pravopisa, tj. dorade i osavremewavawa pravopisne norme. Ovaj rad otpoeo je posle pojave pravopisnog prirunika Vladimira Ania i Josipa Silia. 12 Autori ovog pravopisnog prirunika bili su Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu, ali je posle uplitawa politike u pravopisnu problematiku ovaj prirunik zaplewen i tira uniten, da bi ga hrvatska emigracija ve naredne godine objavila u Londonu, pa je dugo za wega slovio nezvanini naziv londonac".

52 Srpski pravopis, kao i wegov jezik, s poetka HH veka skoro ceo vek proveo je u zajednitvu iz koga je izaao krajem veka. Pouno zvue stihovi Matije Bekovia iz pesme Pobuna jezika (Srpski jezik se otresa od srama / Vraa se kui iz dugog izgnanstva / Sit dovijawa, gmizawa, podanstva / Ledenu grbu sa sebe odlama). Srpski pravopis ostaje sa dvoazbujem, gde se irilica bori za deklarativnu ravnopravnost, dvojstvom kwievnog nareja (ekavice i ijekavice), otvorenou i tolerancijom prema preuzetim reima iz drugih jezika, bez bilo kakvog zatvarawa i povratka unazad. Godine 1993, sa novim Pravopisom srpskoga jezika, uiwene su i odreene izmene kod velikog slova, spojenog i odvojenog pisawa rei, glasovnih odnosa i prilagoenog pisawa stranih rei i izraza. Naravno, vodilo se rauna o tradiciji, pa se ovaj prirunik, esto nepotrebno, oslawao na onaj iz 1960. godine. Posledwa decenija HH veka donela je kod Srba nekoliko pravopisnih prirunika razliitog obima, kvaliteta i namene.13 Pojavqivawe velikog broja pravopisnih prirunika nije lako objasniti, jer: Pravopisni prirunici spadaju po pravilu u najdosadnija jezikoslovna dela. Obino su to visokoformalizovane i shematizovane kwige, pisane po modelu: naelo pravilo izuzeci" (Nikoli 1994: 243). Naime, jedan jezik, tako je u celom svetu, moe imati samo jednu ortografsku normu. To nikako ne znai da ne moe biti nekoliko pravopisnih prirunika, ali oni u pravopisnim reewima moraju biti u celini saglasni, bez razlike, ak i u pojedinostima. Razlika moe biti u nainu reprezentovawa pravopisne materije, a postojawe razliitih pravopisnih uzusa, donosi pravopisnu nestabilnost i tetu jezikoj kulturi. Nai ortografski prirunici razlikuju se u pravopisnim reewima, to je, nema
13 Pravopisna produkcija kod Srba od 1991. godine teko se moe objasniti. Ovde donosimo 13 pravopisa i pravopisnih prirunika koji su se pojavili u tom periodu: 1. Radoje Simi, Srpskohrvatski pravopis (normativistika ispitivawa u ortografiji i ortoepiji), Beograd, 1991, 2. Radoje Simi, . Stanoji, B. Ostoji, B. ori, M. Kovaevi, Pravopis srpskoga jezika sa renikom, BeogradNiki, 1993; 3. Mitar Peikan, Jovan Jerkovi, Mato Piurica, Pravopis srpskoga jezika, Novi Sad, 1993, [ovaj Pravopis 1995. dobio je svoje kolsko izdawe, a 2001. godine i svoj jo mawi prirunik za kole]; 4. Radoje Simi, Pravopis srpskoga jezika (normativistika i kodikoloka ispitivawa), BeogradNiki, 1994; 5. Milorad Dei, Pravopis srpskog jezika. Prirunik za kole, ZemunNiki, 1994, [esto izdawe 2004, uz etiri ijekavska izdawa]; 6. Milo Miloevi, Pravopisni prirunik srpskoga jezika (za uenike osnovne kole i samostalno uewe), Beograd, 1997; 7. Pravopisni prirunik srpskoga kwievnog jezika, priredila pravopisna komisija, odgovorni redaktor Radoje Simi, Beograd, 1998; 8. Qubo Miunovi, Xepni pravopis srpskoga jezika sa renikom, Beograd, 2000; 9. Ratko M. Rianin, Kako se kae kako se pie (pravopisni podsetnik) Pravopisna pravila srpskog jezika tokavskog govornog podruja, ekavskog i ijekavskog nareja, Novi SadBeograd, 1995; 10. Qubica Pri, Pravopis srpskog jezika u stripu. Novi Sad, 2002; 11. Radoje Simi, Srpski pravopis, Beograd, 2003; 12. Jovan Jerkovi, Duanka Vujovi, kolski pravopis srpskoga jezika, Novi Sad, 2004; 13. Branislav Uqarevi, Pravopisni prirunik srpskoga jezika, Beograd, 2005.

53 spora, nepotrebno i nedopustivo. Od svih ortografskih prirunika dva su u slubenoj upotrebi (imaju odobrewe resornih ministarstava), Pravopis srpskoga jezika Matice srpske, koji kao prireivai potpisuju Mitar Peikan, Jovan Jerkovi i Mato Piurica i autorski Pravopis srpskog jezika Milorada Deia.14 Vredi pomenuti i prirunike koje kao (ko)autor potpisuje Radoje Simi, dok su kvalitet i doprinos preostalih prirunika vie nego skromni. Pod okriqem Odbora za standardizaciju srpskog jezika u toku je izrada novog, izmewenog i dopuwenog izdawa Pravopisa srpskoga jezika Matice srpske iz 1993. godine sa etvorolanom redaktorskom grupom (M. Piurica, M. Dei, B. Ostoji i . Stanoji), pa se uskoro moe oekivati i preraen i prestilizovan prirunik, bez znatnijih normativnih izmena, kako se ne bi doveo u pitawe postojei autoritet norme. Ako se osvrnemo na sve etiri istojezine republike bive Jugoslavije, danas zasebne drave, pravopisna situacija je raznolika. U Hrvatskoj se pojavilo vie konkurentskih pravopisa, slino kao i u Srbiji. Srpski entitet u Bosni i Hercegovini koristi pravopise iz Srbije, dok se u preostalom delu Bosne i Hercegovine koristi Pravopis bosanskoga jezika (1996) Senahida Halilovia, gde su Muslimani veina, ali ni uticaj Zagreba, gde su Hrvati veina nije izuzetak. Crna Gora, osim Nikevievog, koji nije u upotrebi (ni zvanino ni nezvanino), jo nije dobila zaseban pravopis, pa se i tamo i daqe koriste pravopisi srpskog jezika, oni iz Srbije. 5. Zakquak Danawi pravopis srpskog kwievnog jezika i wegova reewa jesu, u pravom smislu, rezultat pravopisne evolucije kod Srba od 1818. godine i Vukovog Srpskog rjenika. Taj evolutivni tok, optereen kompromisima, imao je mawih izmena, ali ne i velikih pravopisnih preokreta. Izmene su se oitovale izradom novih prirunika Believim Pravopisom srpskohrvatskog kwievnog jezika (1923), Pravopisom srpskohrvatskoga kwievnog jezika iz 1960. godine Matice srpske i Matice hrvatske i Pravopisom srpskoga jezika iz 1993. godine Matice srpske. Ove promene pravopisnih pravila mogu se okarakterisati kao razrada postojeeg stawa i tragawa za boqim reewima.15 Ortografski prirunici kod Srba sadravali su u dva14 Ovaj autorski pravopisni prirunik u svom podnaslovu donosi odrednicu Prirunik za kole i ima odobrewa za upotrebu u nastavne svrhe nadlenih ministarstava (Ministarstva prosvete Republike Srbije, Ministarstva prosvjete Republike Crne Gore i Ministarstva prosvjete Republike Srpske). 15 Istina, srpski pravopis s kraja dvadesetog veka postao je optereen nepotrebnim dubletima i nije dovoqno distanciran od Pravopisa srpskohrvatskoga kwi-

54 desetom veku i ono to nadilazi pravopisnu normu, ono to i sami autori (prireivai) nazivaju prekoracima u gramatiku i reniku kulturnu normu", to zapravo prirunik ini upotrebqivijim i informativnijim. Verujemo da ni u veku pred nama nee biti velikih promena i da e to biti samo opravdani i poeqni retui postojee pravopisne norme, koja ima zadatak da prati promene koje se deavaju u jeziku i drutvu u celini.
LITERATURA16 Ani V., Sili J., 1986, Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb. Babi S., Finka B., Mogu M., 1994 [1971], Hrvatski pravopis s pravopisnim rjenikom, Zagreb. Beli A., 1950 [1923], Pravopis srpskohrvatskog kwievnog jezika, Beograd. Brbori V., 1997, Sve zabrane i pobeda Vukove grafije u HH veku, Srpski jezik, br. 12, godina , Beograd. Brbori V., 2004, Pravopis srpskog jezika u nastavnoj praksi, Beograd. Brbori V., 2005, O pravopisnom radu Milana Petrovia, Srbistiki prilozi, Beograd. Broz I., 1892, Hrvatski pravopis, Zagreb. Brozovi D., 1985, Jezika i pravopisna previrawa u Hrvatskoj na prijelazu 19. u 20. stoqee, Jezik HH br. 1, Zagreb. Dei M., 1994, Pravopis srpskog jezika, Prirunik za kole, Zemun. Dui J., 1996, Verujem u Boga i u srpstvo, Beograd. Ivi P., 1971, Srpski narod i wegov jezik, Beograd. Ivi P., 1998, Iz prolosti srpskog pravopisa, u: K novoj pismenosti, Beograd. Karaxi V. S., 1818, Srpski rjenik (fototipsko izdawe), Beograd. Koriensko pisawe, 1942, Zagreb. Mareti T., 1963 [1899], Gramatika hrvatskoga ili srpskoga kwievnog jezika, Zagreb. Nedi Q., 1894, O pravopisu i interpunkciji, Beograd. Nikoli M., 1994, Pravopis srpskoga jezika (priredili Mitar Peikan, Jovan Jerkovi i Mato Piurica), JF, , Beograd. Petrovi M., 1912, Srpska gramatika s pravopisom, Novi Sad. Petrovi M., 1914, Srpski pravopis za sredwe kole, Novi Sad. Peikan M., 1996, Pravopisna norma u: Srpski jezik na kraju veka, Beograd. Pravopis srpskoga jezika. . Pravila i wihovi odnosi. . Renik uz pravopis, 1993, priredili: M. Peikan, J. Jerkovi, M. Piurica, Novi Sad. Pravopis srpskohrvatskoga jezika sa pravopisnim renikom, 1960, (izradila pravopisna komisija), Novi SadZagreb. Pravopisno uputstvo za sve osnovne, sredwe i strune kole, 1929, Beograd. Prilozi pravopisu, (grupa autora) 1989, priredili: Mitar Peikan, Mevlida Karaxa-Gari i Mato Piurica, Novi Sad. Revizija pravopisa srpsko-hrvatskoga jezika, 1912. Zemaqska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo. evnog jezika, tj. prema hrvatskom pravopisnom standardu, pa je teko nauiv u pojedinim pravopisnim partijama kakve su, recimo, sastavqeno i rastavqeno pisawe rei. 16 Neke bibliografske jedinice koje se pomiwu u radu ne navode se posebno u spisku literature, zbog ogranienog prostora, ali se obimna literatura o pravopisu moe nai u kwizi Pravopis srpskog jezika u nastavnoj praksi (Brbori 2004).

55
Simi R., Stanoji ., Ostoji B., ori B., Kovaevi M., 1993, Pravopis srpskoga jezika sa rjenikom, BeogradNiki. Halilovi S., 1996, Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo. uturilo S., 1884, Srpski pravopis za kolsku upotrebu, Panevo.

Veljko Brbori SRBSKI PRAVOPIS V DVAJSETEM STOLETJU Summary V prispevku se govori o spremembah pravopisa srbskega jezika v dvajsetem stoletju. Namre, po zmagi Vukove reforme in njegovih pravopisnih nael v srbskem jeziku ni bilo (pre)velikih pravopisnih sprememb. Toda srbski pravopis z zaetka dvajsetega stoletja je postal srbohrvaki, na koncu dvajsetega stoletja pa je spet postal srbski. Tudi v teh spremembah je razvidna pravopisna evolucija in so se dogajale doloene izboljave, spremembe, razvoj, pa tudi doloene spremembe pravopisnih reitev. Prispevek, torej obravnava stoletno obdobje pravopisa srbskega jezika, ob doloenih primerjavah s pravopisi in pravopisnimi reitvami enakojezikovnih republik nekdanje Jugoslavije, ki so danes samostojne drave, ki tudi svoje jezike in pravopise poimenujejo s samostojnimi imeni.

UDC 811.163.41'373.6

Marta Bjeleti Jasna Vlaji-Popovi EKSTRALINGVISTIKI FAKTORI U ETIMOLOKIM ISTRAIVAWIMA (na primeru Etimolokog renika srpskog jezika)*

U radu se razmatra primena ekstralingvistikih faktora u metodolokom postupku izrade Etimolokog renika srpskog jezika. Analizom i klasifikacijom razliitih primera odrednica u kojima se ovi faktori javqaju, definie se i gradira wihov doprinos donoewu konanog etimolokog suda. Kqune rei: srpski jezik, etimologija, etimoloki renik, ekstralingvistiki faktor, interdisciplinarnost.

0.1. Etimoloka leksikografija, ona istraivaka i sveobuhvatna, koja je orijentisana na sastavqawe etimolokih renika tipa tezaurusa, po prirodi stvari nastoji da ne zaostaje za aktuelnim trendovima i dostignuima u samoj etimolokoj nauci. Jedno od tih dostignua svakako je i moderan metodoloki postupak, koji podrazumeva uvaavawe svih relevantnih jezikih faktora (ne samo fonetike, prozodije, morfologije, tvorbe, ve i semantike, hronoloke i dijalekatske raslojenosti leksike, arealne distribucije pozajmqenica itd.) ijom se pravilnom interpretacijom u najveem broju sluajeva dolazi do vaqanog etimolokog tumaewa. 0.2. Meutim, nisu retki primeri kada ni temeqna lingvistika argumentacija ne dovodi do zadovoqavajueg reewa. U takvim sluajevima etimologija nuno posee za iwenicama koje nude druge discipline: etnologija, istorija, istorija religije, botanika, zoologija itd., pratei na taj nain sve izrazitiju orijentaciju moderne nauke ka interdisciplinarnosti. Znaaj ovih ekstralingvistikih faktora uveliko je prepoznat i priznat u etimolokoj teoriji, ali i praksi, tako da ih savremeni etimoloki renici sve vie tretiraju kao neophodan element etimolokog postupka. 0.3. Meu slovenskim etimolokim renicima Etimoloki renik srpskog jezika (ERSJ) moda ponajvie koristi ekstralingvi* Ovaj lanak je nastao kao rezultat rada na projektu br. 148004 Etimoloka istraivawa srpskog jezika i izrada Etimolokog renika srpskog jezika", koji u celini finansira Ministarstvo nauke Republike Srbije.

58 stike iwenice, bilo u ciqu dodatne argumentacije etimolokog tumaewa, bilo u ciqu ilustrovawa istorijata razvoja rei. To mu u velikoj meri omoguava trodelna struktura odrednice, iji je posledwi deo rezervisan za komentare razliitih vrsta.1 0.4. Ovaj rad se bazira na korpusu prva tri toma ERSJ, kao i Ogledne sveske, koja im je prethodila, obima od blizu 900 stranica i preko 2000 etimolokih odrednica,2 od kojih je znatan broj proistekao iz prethodnih radova ili studija dakle, izneto tumaewe esto je plod ozbiqnih i viekratnih promatrawa ili konkretne rei, ili bar wene ire leksike porodice, semantike grupe, tvorbenog tipa, klase pozajmqenica itd. 0.5. Ciq rada jeste prezentacija i klasifikacija onih sluajeva iz dosadawe prakse u radu na ERSJ, u kojima su, prilikom etimologizacije, uzimani u obzir razliiti ekstralingvistiki faktori. Oni se kreu u irokom rasponu od niza konkretnih iwenica (npr. izgled ivotiwe ili biqke, karakteristike terena, nain pripremawa hrane, poqoprivredne i zanatske tehnike itd.), preko istorijskih saznawa, obiajnog prava, do raznovrsnih elemenata duhovne kulture (mitologija i religija, obredi, deije i pastirske igre itd.). 0.6. Kako udeo ekstralingvistikih faktora u sadraju odrednica nije uvek podjednak, materijal se izlae uz istovremeno gradirawe uticaja ovih faktora na donoewe konanog reewa. Shodno tome, analizirane odrednice uslovno se svrstavaju u dve osnovne grupe koje sadre reene, odnosno nereene sluajeve etimolokih problema. 1.0. U grupu reenih sluajeva spadaju odrednice sa reima koje su dosad na bilo koji nain zadovoqavajui ili nezadovoqavajui bile tumaene u etimolokoj literaturi, a ekstralingvistiki faktori postojea reewa ili podupiru, ili preciziraju, ili osporavaju, ili relativizuju, ili pak pobijaju. Na osnovu toga ekstralingvistiki faktori se u ovoj grupi odrednica klasifikuju u 5 podgrupa. 1.1. U prvu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se, u funkciji dopune lingvistikih faktora, postojea etimologija potvruje, podrava ili podupire bilo na nivou srpskog jezika, bilo na dubqoj hronolokoj ravni (npr. praslovenskoj). Usvojena reewa ne moraju biti nova, ali nove potvrde iz srpskog jezika i propratna objawewa mogu pruati dodatnu potporu.
Up. Bjeleti Vlaji-Popovi Loma 1997; OS HH. Korpus koji je ovom prilikom razmotren pokazao je da meu reima u ijem tumaewu ekstralingvistiki faktori igraju znaajnu ulogu apsolutno preovlauju imenice, uz retku pojavu prideva i glagola i skoro potpuno odsustvo drugih vrsta rei.
2 1

59 Vrah gomila (snopova za vridbu, ita, pasuqa, zemqe); gumno sa itom za vru; vraj" postojea slovenska etimologija dodatno se uvruje novim srpskim dijalekatskim materijalom, a wen status psl. dijalektizma (od psl. *vorx vrewe") objawava se istorijskim podacima: Areal s.-h. imenice ogranien je na ji. Srbiju i nadovezuje se na makedonsko-bugarski. Na irem slovenskom planu re je o (istono)junoslovensko-istonoslovenskoj izoglosi jer je vrewe pomou volova i kowa bilo skoro jedini nain vridbe na Balkanu, u zap. Ukrajini, Rusiji, Polesju, Rumuniji, dok su zap. Sloveni koristili drugi vid vridbe mlaewe (OS 20; Bjeleti 1991:

162164). Olovina vrsta starinskog pia slinog pivu najee od jema" postojea slovenska etimologija dodatno se potvruje srpskim primerima iz etnografskih izvora: Od psl. *ol, *ol-ovina Geografska distribucija na slov. terenu ukazuje na relikt ouvan na periferiji jezike teritorije s.-h. potvrdama se uspostavqa kontinuitet izoglose na jsl. tlu (etnografski opis iz ji. Srbije iskquuje mogunost da je posredi uena re (OS 6263;

Vlaji-Popovi 19973). Bedva kuluk, moba" etimoloki nesporna re (termin, kao i realija, arealno ogranieni: stsrp. bdba, od 1330, kontinuirano do danas u ji. Srbiji), iji se istorijat dopuwuje novim istorijskim i dijalekatskim potvrdama, kao i etnografskim opisom: Od bediti u izvornom znaewu siliti, primoravati" Bedviti je mobiti, nabedviti ili nabediti znai sazvati mobu (ERSJ 3 s.v.).

1.2. U drugu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se postojea etimologija precizira, dopuwava ili modifikuje. Ovakve intervencije mogu se odnositi kako na precizirawe formalne strukture postojeeg etimona tako i wegovog datirawa, areala ili neposrednog izvora preuzimawa (u sluaju pozajmqenica). Rukav manica" dosadawa tumaewa od psl. *rkav, izvedenice slabo potvrenim sufiksom *-av od *rka, koriguju se zahvaqujui etnografskom opisu realije: U prvom delu nesumwivo ruka < *rka;
zavrni deo ili derivat -osnove u psl. *na-rky, -ve narukvica", ili, pre, kompozicioni element u vezi s glagolom obuti: *rko-ov deo odee za ruku". Izvorno su rukavi bili poseban deo odee, za ta pored gorweg znaewa up. rukav(c)i: I danas se u tim krajevima grade rukavi odvojeno, a stan od kouqe odvojeno. Rukavi najee i nisu od istog platna od koga je ostala kouqa, obino je <sic!> od boqeg platna, esto su proarani vezom, pamukom ili svilom. ene esto daruju nekoga samo ruka3 U radu se navodi pomenuti etnografski opis: Pivo u pirotskom okrugu zove se alovina. Peku ovas u sau, koji je najpre dobro ugrejan i meaju drvcetom kad se dobro raskoka mee se u 'kae' abricu i popari vrelom vodom. Ovas u toj vruoj vodi prokisne i digne se na povrinu bude gotovo za 34 dana. abrica poklopi se udeenim dancetom i zamae testom da nema dodira sa vazduhom i da ne vetri. To je ta alovina koju posle toe i piju, ili izjutra mesto rakije, ili za rukom mesto vina u nedostatku jaeg alkoholnog pia. Alovina sladi i kisi piju [je] i mesto kafe izjutra po jednu vinsku au Isto ovakvo pie i na isti nain pravi se i od jema."

60
vima od kouqe bez ostalih delova koji ine jednu kouqu." Elezovi navodi i zapis iz Devikog katastiha: Pisa Velika rukave (tj. priloi ih na dar manastiru)

(OS 6768). Ba selo u Bakoj" (od ma. Bcs < sttur. titule baga, preko linog imena) iako je na nivou srpskog jezika poreklo toponima nesporno, u odrednici se precizira etimologija maarskog predloka, na osnovu paralele iz istog kulturnoistorijskog kruga: Pre nego
lino ime mogla bi to biti (avarska?) varijanta iste titule *bagai, s obzirom na obiaj, karakteristian za nomadske narode, da se za ime upravnog sredita uzima neizmewen naziv upravnika, up. rus. Astrahan od hazarskog As-tarxan upravnik (tarxan) Asa (Alana)" (ERSJ 2: 269270).

Amin neka bude tako" tumaewe ovog biblijskog termina, nespornog grecizma (od gr. m0n), precizira se kulturnoistorijskim faktorom: Pada u oi rasprostrawenost oblika amin u katolikom Primorju, to
e biti pojava paralelna sa oblicima hagionima Ilija, Varvara, Vlaho, koji su u vezi sa vekovnom vladavinom Vizantije u Dalmaciji (ERSJ 1: 150151).

Baraba propalica; skitnica, probisvet" na osnovu prvih zapisa rei precizira se neposredan izvor wenog preuzimawa: Od
sev.-it. barabba, ven. baraba id.", verovatno posredstvom nem. dijal. (austr.-bav.) warwa, barwa radnik fizikalac, koji ide od mesta do mesta traei posao; skitnica; propalica" Izvorno naziv za italijanske nadniare na gradwi puteva i pruga i u kamenolomima; znaewe radnik fizikalac, nadniar" razvilo se tek u nemakom U grai RSA nema potvrda ranijih od kraja HH v. (Poega, Dubica na Uni, Leva), to kao da potvruje irewe sa severozapada u doba izgradwe eleznice (ERSJ 2: 180181; Breneselovi 2007).

1.3. U treu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se postojea etimologija eksplicitno pobija, pri emu se u veini sluajeva nudi alternativno reewe. Bagrem drvo Robinia pseudacacia" iwenica da je bagrem uvezen iz Amerike iskquuje wegovo praslovensko poreklo, a izgled biqke etimolokoj vezi sa bagar purpur" pretpostavqa izvoewe od bagriti: Ogranien na jsl. prostor, ovaj dendronim ini se domaim nazvawem
nove vrste uvezene oko 1600. u Evropu iz sev. Amerike Postavqa se pitawe motivacije, koja se teko d videti u izvornom znaewu bagren crven", budui da je bagremov cvet beo; pre bi se moglo raditi o pasivnom participu od bagriti (po)tamneti", s obzirom na crnkastu boju bagremove kore (ERSJ 2: 5455).

Jandroga morska riba iverak, plat Pleuronectes flesus" ranije tumaewe pobija se vezivawem ihtionima jandruga rena riba crvenperka, Scardinius erythrophthalamus" sa slovenskim pandanima: Od
psl. *rdr-ga < *rdr crven" Ihtionim [Scardinius erythrophthalamus] oznaava nekoliko vrsta ribe koje se odlikuju crvenim pigmentom u oima ili na perajima Tumaewe morskog ihtionima iz gr. nwdrkaj Uranoscopus scaber, nebogled" malo je verovatno, s obzirom na mogunost vezivawa za sazvune nazive slatkovodnih riba

(OS 4243 s.v. jandruga; Vlaji-Popovi 1995: 198200). Anixajes vrsta deije igre u kojoj deaci naizmenino preskau jedni druge" zapis teksta koji se izgovara u toku igre, s jedne

61 strane, upuuje na verovatno reewe, a sa druge, pobija postojee tumaewe: Ako se poe od oblika i konteksta u primeru iz Gospia [anxais: bir topus bir mamus anxais], moda od tur. ancaz, 1. pl. fut. od anmak spomiwati" Molova izvodi tur. deminutivnim sufiksom -dajes od aniy igra" u jeziku balkanskih Tatara, no iz opisa u izvorima vidi se da posredi nije igra igrom (ERSJ 1: 167).

1.4. U etvrtu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se postojea etimologija (u celini ili delimino) dovodi u sumwu i/ili se predlae novo tumaewe. Badwi predboini" jedno od postojeih tumaewa (od bdeti, kao kalk lat. vigiliae bdewe uoi praznika Hristovog roewa") potkrepquje se izvornim podatkom iz istorijske etnografije koji istovremeno pobija pretpostavke o prethrianskom poreklu heortonima: Sam obiaj unoewa badwaka prvi put je zabeleen 1272. u Dubrovniku: In
uigilia Natalis Domini post uesperum nauclerii et marinarii de Ragusio ueniunt ad dominum comitem in castellum et secum deferunt eponem unum de ligno et ponunt eum in igne gaudendo S obzirom na ogranien areal ovog kultnog termina mawe su verovatni pokuaji da se iznau wegovi prethrianski, praslovenski ili jo praindoevropski koreni. Trubaov pomiqa na vezu sa strus. bdn nadgrobni stub". IvanovToporov vezuju *bdn- sa ved. hi- budhny- zmija dubina", gde se drugi deo svodi, zajedno sa lat. fundus, gr. pyum0n, nem. Boden itd., na pie. re za dno, osnovu"; semantiki okvir pruao bi osnovni" mit o bogugromovniku koji ubija zmaja kao podloga novogodiweg rituala (ERSJ 2: 6869).

Babun bogumil" na osnovu etnolokih paralela iz kruga amanizma dovodi se u sumwu tumaewe izneto u moskovskom praslovenskom reniku: Od stsrp. babn bogumil, pataren", spornog porekla
Po Bernekeru od *baboniti / *babuniti, izmeu ostalog vraati", dok SS izvodi glagol od imenice, koju rekonstruie kao *babon / *babun / *babona i svodi na reduplikovan koren *bh(n)-, prosuujui vezu sa *baba starica", koja se ogleda u mak. babun ovek smeurana lica", s.-h. bbowa mukarac nalik na babu", bbuna ena sa zlim oima", kao sekundarnu; treba, meutim, uzeti u obzir i da je osavost, babolikost" standardna crta amana (ERSJ 2: 3536).

Jagwed crna topola, Populus nigra; jasika, Populus tremula" etimologija koja se predlae potkrepquje se jednim od svojstava drveta (premda se ne odbacuje ni tradicionalno tumaewe, takoe zasnovano na spoqnim karakteristikama biqke): Praslovenski fitonim
*agn'd (pored *ogn'd?). Verovatno sloenica od *ogn' vatra" i glagolske osnove *d- paliti, goreti" < ie. *i(n)dh-/aidh-, up. stind. naziv svetenika zaduenog za paqewe obredne vatre agndh-/ agnim-indh-, moda i lat. formulu ignem indere. Smisao nazvawa *agn'-d bio bi drvo za potpalu", up. neologizam pali-drvce kao kalk nemakog Znd-holz: za palidrvca se u modernoj industriji koristi upravo crna topola, jer se lako cepa i sporo gori. Ne moe se iskquiti ni tradicionalna etimologija psl. *agnd od *agn, -te jagwe", po vunastoj cvasti topole koja podsea na jagwee runo (OS 4142; Loma 1996: 2829 o kultnom znaaju topole).

Bata1 vrsta miolovke koja se sastoji iz dve daice postavqene pod otrim uglom, izmeu kojih se stavqa mamac" umesto

62 Skokovih kontradiktornih tumaewa, predlau se dva mogua reewa, od kojih se jedno zasniva na izgledu realije, a drugo na wenoj funkciji: Moda u vezi sa bat tap, batina" kao prvobitni dual dva bata" (up. gore opis realije) ili kao postverbal od batati udarati, lupati" (ERSJ 2: 233). Ambreta srebrni enski ukras na grudima" u konkurenciji nekoliko nedovoqno uverqivih tumaewa, predlae se izvoewe od turcizma imbret tj. ibret udo, iznenaewe itd." (< tur. ibret) zasnovano na narodnom verovawu: nije iskquena ni semantika veza sa
ovom reju, ako se uzme da su ukrasi ove vrste sluili kao amajlije, jer se verovalo da

(ERSJ 1: 148). 1.5. U petu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori usmereni pre svega ka podravawu sutinski novih etimologija, to za posledicu ima posredno ili neposredno dezavuisawe prethodno vaeih tumaewa. Ala2 neman; nepogoda" na bazi juno- i severnoslovenskih folklornih i mitolokih podataka re se tumai kao slovenska, ime se iskquuju uvreena izvoewa iz turskog i grkog jezika: Psl.
e devojka u iju se lepotu zaude" poruneti ili umreti *xala stihija" udovite, demon" verovatno postverbalnog porekla, up. u kaupskom pored xaa sinonimno oxaa bie ili stvar velikih razmera", prema s.-h. dijal. oala maskirani lan koledarske grupe" pored hala obredna maska jelena"

(ERSJ 2: 9697; Bjeleti 20024). Andrak1 avo, vrag, neista sila itd." za re dosad tumaenu od razliitih aloglotskih predloaka, na osnovu etnografskih potvrda sinonimnog i sazvunog kondrak/kandrak predlae se nova, idioglotska etimologija: Verovatno sa umetnutim -d- i protetskim a- od *nrak
< *nrav < psl. *norv pored *po- / pa-norv > pundrav. Up. i varijantu sa ko-: kondrak (-a) sitno ivo bie, crv koji se prema narodnoj praznoverici uvlai pod kou oveka i uznemirava ga; nemiran duh, avo, vrag koji ne da oveku da se smiri na jednom mestu, pundravac"; odatle i kandrak = andrak Koren je isti kao u ponirati; izvorno znaewe bilo bi (crv) koji ponire (u oveka, ivotiwu)" odatle nei-

(ERSJ 1: 161162). Sievo ime nekoliko sela u Srbiji" novo tumaewe ornitonima od koga je izveden ovaj toponim predlae se na osnovu verovawa vezanih za datu vrstu ptice: Stari slovenski toponim, izveden od psl.
sta sila (u oveku)" naziva za pticu *sy(k)t'. Ime male umske sove Aegolius funereus nema direktne kontinuante u junoslovenskim jezicima, ali toponim Sievo pored istonojunoslovenske fonetske varijante Sitevec omoguuje da se ono preciznije nego do sada rekonstruie na psl. ravni sa *-t'- ili *-kt'-. Do sada je dovoeno u vezu sa onomatopejskim glagolom sikati ciati", budui da glas ove ptice podsea na deji pla;
4 U radu se navode brojni opisi ale zabeleeni u etnografskim izvorima: nekakvo crno i strano bie u vidu vetra koje ubija qude svojim dahom" crni vetar koji ide zemqom. Gde god proe, mora da duhne vijor, koji vrti kao svrdao" ogromno, tamno kao oblak bie, jak vihor koji unitava sve unaokolo" velika zmija koja rep sputa do zemqe a glavu krije u oblaku" zmijoliko bie s kowskom glavom" velika i gruba zmijurina s velikim krilima" zmija troglavkiwa" itd.

63
ako se ostane pri onomatopeji, rekonstruisana formacija mogla bi se najpre vezati sa iterativom *syk()tati, no mogue je da se radi i o arhainoj sloenici *sykt' < *su-uktos, up. stind. skta- < *su-ukta- dobro reen", takoe i ornitonim Turdus Salica" Ova vrsta uka bila bi tako nazvana iz eufemistikih razloga, zato to se verovalo da weno alobno oglaavawe sluti na zlo, up. i znaewe drugog dela latinskog naziva funereus pogrebni, zlokobni" (OS 68; Loma 1994: 118).

2.0. Pod nereenim sluajevima podrazumevaju se odrednice sa reima koje dosad nisu bile registrovane, pa samim tim ni razmatrane u etimolokoj literaturi. Uzrok tome lei, pre svega, u iwenici da su mnoge od wih otkrivene" tek u novije vreme, sa pojavom novih dijalekatskih izvora. Tumaewe ovih rei objektivno predstavqa najvei doprinos ERSJ srpskoj, slovenskoj i balkanskoj etimologiji. I u ovim odrednicama znaajan je udeo ekstralingvistikih faktora, bilo da oni dovode do konanog reewa, bilo da ga samo impliciraju. Ekstralingvistiki faktori se u ovoj grupi odrednica svrstavaju u 3 podgrupe. 2.1. U prvu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se ili potvruje, ili iskquuje lingvistiki mogue reewe predloeno u ERSJ. Batoglav morska riba bezmek, Uranoscopus scaber" opis ribe potvruje etimologiju koja se predlae: Sloenica od bat maq, mlat" i glava. Riba Uranoscopus scaber ima nesrazmerno veliku glavu u odnosu na telo (ERSJ 2: 249). Banovac pelinul, Artemisia annua" podatak o stanitu biqke iskquuje potencijalno tumaewe: Nejasno. Za izvoewe od ban vladarska titula" ne vidi se semantika motivacija. Kako Artemisia annua ne spada u barske biqke, slabom se ini mogunost rekonstrukcije *bagnovac od psl. *bagno / *bagn blato, movara" (ERSJ 2: 164).

2.2. U drugu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori koji dovode do etimolokog reewa kada to nije mogue na osnovu iskquivo lingvistikih sredstava. Babac oboleli plod qive, roga" izgled obolelog ploda qive sa semantike strane opravdava etimologiju koja je sa formalne strane oigledna: Verovatno od baba starica" kao metafora za oblik
obolelog ploda up. navod iz kwige Bolesti voaka: Ubrzo posle precvetavawa qive, mogu se videti pored plodova prirodnog oblika i plodovi udnovatog izgleda, izvijeni u vidu roga ili pasuqa, zbog ega su u raznim krajevima dobili posebne nazive, kao: rogai, pasuqare, baburci, bapke i tome slino. U odnosu na zdrave plodove, koji su ovalni i glatki, plodovi pogoeni gqivinom boleu Taphrina pruni podseaju na ostarelo, zbabqeno lice (ERSJ 2: 2930).

Bik4 plod tatule, Datura stramonium; plod vragolia, Trapa natans" na osnovu opisa ploda objawava se neoekivani semantiki pomak, ime se reava etimologija fitonima: Od bik taurus", zbog
bodqikavosti ploda, koji i nalii bijoj glavi. Sasvim mlade aure [tatule] zovu

64
se teoci", a zrele bikovi" Zato se zove bik, to oe da ubode ko bik

(ERSJ 3

s.v.). Zadulica nedozrela smokva" opis izgleda voke u fazi sazrevawa uslovqava etimologiju koja se predlae (u krajwoj liniji od duti, dmem/dujem nadimati (se)"): Najprije je zadulica, im se zadune [naduje"] (OS 30 s.v. duli; Bory Vlaji-Popovi 1986). Babuka vrsta gqive, Phallus impudicus" izgled i upotreba gqive dopuwavaju etimoloko tumaewe koje se predlae: Reduplikacija psl. *bux- nadimati se" Ostaje neizvesno da li se s.-h. naziv za Phallus impudicus izvorno odnosio na samu gqivu, iji se veoma brz rast moe okom pratiti, ili na weno okruglo plodonosno telo, budui da ono lii na druge predmete koji se isto ili slino zovu: hrastovoj iarci, ahuri, pupoqku. Karakteristian oblik gqive opisan naunim nazivom phallus < gr. callj, rus. ertovoe co za weno plodonosno telo, lat. verpa smrak" dosl. muki ud" omoguuje da se davawe babuke kravama da bi se parile shvati kao in imitativne magije (ili je gqiva pravi afrodizijak?). U babuina puhara", kao i u naunom nazivu Lycoperdon (gr.: vuji prde") semantiki momenat je nadutost gqive koja kad se pritisne puca isputajui karakteristian zvuk (OS 56; ERSJ 2: 38 s.v. babuka2).

Devetotug biqka lincura, Gentiana lutea L." verovawem o lekovitosti biqke objawava se wen naziv: Timoki fitonim deveto-tug
je varijanta od psl. *dev-sil biqka sa devetostrukom (lekovitom, magijskom) silom" > s.-h. devesiq; element tug u ovom fitonimu [< psl. *tg vrst, estok, neukrotiv"] imao bi slino znaewe: snaan, silan" Ovakva nazvawa izraavaju veru u lekovitost i maginu mo biqke. Lincuri, sa kojom su se Sloveni upoznali na jugu Evrope, ta svojstva se pripisuju u velikoj meri (OS 73 s.v. *tug).

Bikuqa vitica, pletenica kose" na osnovu istorijskih podataka naizgled domaa re tumai se kao pozajmqenica: Verovatno od
nem. Wickel Nem. re oznaavala je u modi osamnaestog veka, kada su mukarci nosili pletenicu putenu niz lea, traku kojom je ta pletenica uvijana, a onda i periku (jer je u modi bilo noewe vetake kose) (ERSJ 3 s.v.).

Arzan (debela) crkvena svea" tumaewe se predlae na osnovu podatka da je u pitawu poklon trgovakih esnafa ili imunijih porodica crkvi u vidu debelih crkvenih svea": Verovatno izvedenica od dijal. glagola (h)arizati pokloniti", izvorno poklon crkvi, zavetni dar" (OS 30; ERSJ 2: 200201; Vlaji-Popovi 1990). Alauga smotuqak, zaveqaj", u izrazu dii alaugu na maugu proskitati se; odati se nemoralu; udariti brigu na veseqe" na osnovu uvida u nomadske obiaje, izabran je konkretan turski predloak: Verovatno od tur. alak, alack nomadski ator, koliba" Navedeni izraz
prezrivo aludira na nomadski obiaj seqakawa pri kojem se prenosi ne samo pokustvo, nego i kua od lakog materijala (ERSJ 1: 114115).

Birlen-bir viteka igra, muka i enska, nalik na trule kobile" etnografski opis igre podupire ranije pretpostavqenu etimologiju turske rei: Verovatno u vezi sa tur. birdirbir vrsta igre u kojoj se
igrai meusobno preskau, trule kobile". Poreklo tur. rei nije sasvim jasno. Mo-

65
e se povezati sa tur. bir jedan". Tice pretpostavqa da ime dolazi od brzalice koju igrai izgovaraju. Da je on moda u pravu svedoi i emerikiev opis ova igra ima est figura od kojih svaka ima svoje ime koje igrai izgovaraju dok preskau jedan drugoga. Prva je birlen-bir, zatim slede: ii kompir, trica katarnica, Mara pepequa, be, turam fes. Iz ovoga se jasno vidi da je, osim kod etvrte, u osnovi broj, u tri sluaja preuzet iz turskog, dok je jednom (trica) preveden (ERSJ 3 s.v.).

Ba selo u Kolubari" antropogeografskim opisom podrava se nemako poreklo toponima: Verovatno od nem. Bach potok". Ime verovatno potie od saskih rudara, na ije prisustvo, pored iwenice da je tu u HH v. posvedoen rudnik, upuuje i usmena tradicija, a na selo se prenelo sa gorweg toka Qiga, koji u wemu izvire i kroz wega protie, up. opasku Q. Pavlovia: Bah je selo osobenog tipa, kakvoga nema na Balkanskom poluostrvu renog tipa. im Qig sie od izvora u ravan, odmah ispod vodopada, s jedne i druge strane, poreane su kue uz reku" (ERSJ 2: 14).

Badivuk prezime muslimanske porodice u Vuitrnu" jedna od predloenih etimologija daje se na osnovu zapisanog predawa:
Imperativna sloenica gde je drugi lan vuk, dok se prvi moe razliito tumaiti. Po tradiciji koju prenosi Elezovi, u osnovi je nadimak koji je porodica ponela poto je nekad wena bivolica vuka koji ju je napao nabola na rogove i tako ga donela kui: u tom sluaju vaqalo bi pretpostaviti u prvom slogu redukovanu bazu bd- od bosti, koja je mogla najpre nastati upravo u imperativu (ERSJ 2: 6667).

2.3. U treu podgrupu spadaju ekstralingvistiki faktori kojima se implicira najverovatnije ili ostala mogua reewa. Tu se nalaze i rei kojima bi mesto, zapravo, bilo u prethodnoj podgrupi, ali se one, zbog principijelne uzdranosti, naroito kad su u pitawu hapaksi, u ERSJ kvalifikuju kao nejasne, nedovoqno jasne i sl. Bajmak krivonog (o kowu; oveku)" neposredan izvor pozajmqivawa rei precizira se na osnovu istorijske iwenice: Verovatno u vezi sa tur. dijal. maymak id." Postoji mogunost da su ovu re, ba u obliku *bajmak, proirili erkezi koji su do 1999. godine iveli na Kosovu i Metohiji (ERSJ 2: 8788; Petrovi 2004: 161).

Basanka vrsta kruke" trea ponuena etimologija data je na osnovu izvornog podatka za istoriju voarstva: Moda skraeno od jeribasma sona, krupna uta kruka [ona koja ne pada na zemqu]". U arealnom pogledu mawe je verovatna veza sa basamka vrsta bundeve". Ili od *Elbasanka, po gradu Elbasanu u Albaniji, gde Evlija elebija u H v. pomiwe nadaleko uvene kruke koje tee svaka jednu oku" (ERSJ 2: 220).

Beloduh zeqasta livadska biqka Anthyllis vulneraria koja se upotrebqava u narodnom lekarstvu, a slui i za bojewe pree u uto" na osnovu opisa biqke usmerava se pravac istraivawa wenog porekla: Nejasno. Naizgled pridevska sloenica kao miloduh prijatnog mirisa,
selen, Levisticum", up. rus. duhi kita cvea, mirisnog zeqa" Kako, meutim, ni Anthyllis vulneraria ni Althaea officinalis nisu aromatine biqke, a *bl se ne upotrebqava za mirise, moda treba poi od znaewa bele sri", up. dua sr, srika (biqke)" (ERSJ 3 s.v.).

66 Baura uvija od ovje koe ili buraga kojim se obavija stopalo preko arapa" na osnovu opisa realije, naziv se dovodi u vezu sa bahor trbuh, burag" i tako implicira reewe: Kad se baorite
skine sa baora, onda se baor osui, pa se i wim zimi zavijaju noge i to se zove baura (ERSJ 2: 286).

Bakov buxa od lipovog drveta kojom ribari udaraju morune i jesetre da ih onesveste" opis realije implicira jedno od moguih reewa: Nejasno. Budui da se radi o mekom drvetu iji udar treba samo da onesvesti ribu, nije iskquena veza sa bak, bakovina spoqawi meki sloj drveta" (ERSJ 2: 108). Bakula2 ilovaa za lonce" na osnovu opisa tehnologije izrade grnarije predlae se etimologija dosad neregistrovanog i neetimologisanog hapaksa: Nejasno. S obzirom na to da se radi o sirovini za
lonce koji se peku, up. moda stsrp.-csl. bk kre", sln. dijal. bek otvoreno ogwite, vatra koja se pali izvan kue, na kojoj ujesen sue plodove ili lan" (ERSJ 2:

112). Obara itka masa od ukiseqenog kukuruznog brana koja se koristi u grnarstvu" na osnovu opisa grnarske tehnike termin se izdvaja iz porodice glagola bariti kuvati": Znaewa bara, obrisati
potopiti, potapati peenu keramiku u obaru", obrati id.": Usijani se lonci vade iz enice motkom obaraom i obaraju se" u drvenom koritu Lonci se obaraju" da budu jai ne moraju nuno spadati ovamo (sama ta masa se ne kuva!), ve moda pod varati tititi" (*ob-vara zatitna glazura"?) (ERSJ 2: 205 s.v. bariti).

Badaw2 plast, gomila, hrpa" na osnovu opisa tehnike pravqewa snopova predlae se etimologija: Najpre nomen resultativum od (na-/
pri-)badati, v. badati bosti" i tamo naroito nazive za orue kojim se radi oko sena nabad, nabadaw, nabadina, nabadwa, obadak, up. opis uz ovaj posledwi: Snopovi se [ita] slau u krstaje. Krstak ima sedamnajst ili dvaest i jedan snop. Odozgor se krstak obatkom pribode. Obadak je tap, ko prst debel, po fati dugaak i zaotrit

(ERSJ 2: 62). Bara2 kuica za pasuq" opis realije ukazuje na jednu od moguih etimologija dosad neregistrovane i neetimologisane rei:
Najpre isto to i bara vlano udubqewe u zemqi": kuica u ovom znaewu je jamica iskopana u zemqi za saewe odn. sejawe povra kao bob, graak, krompir, kukuruz, i u toj jamici je svee kopana zemqa vlanija nego na povrini, up. primer: Ne moe u suhu zemqu [kukuruz] sijati, ve u kuice zrno po zrno, a onda se po potrebi zaliva vodom (ERSJ 2: 180).

3.0. Osim ekstralingvistikih faktora koji utiu na donoewe etimolokog suda, u ERSJ ulaze i drugi istorijski, geografski, etnografski, mitoloki, folklorni, kwievno-istorijski itd. podaci, koji od wega ine ne samo lingvistiko ve i tivo od ireg kulturnoistorijskog znaaja. Apostolka vrsta sandale": Sandale nisu spadale u tradicionalnu narodnu nowu, i predstava o wima sticala se preko crkvenog ivopisa, otuda i si-

67
nonim isusovke. Inae se na podruju rasprostrawenosti rei apostolka nije sauvao stari slov. naziv postola, potisnut maarizmom cipela (ERSJ 1: 179180).

Ardelija vrsta qive": Moda od turcizma ardal slaica" (qive su se koristile za pravqewe pia zvanog (h)ardalija) (ERSJ 1: 195). Baba2 ista re kao baba 'starica' u razliitim folklornim specijalizacijama": Re baba se u narodnoj kulturi koristi za oznaavawe enskih mitolokih likova i duhova, bolesti (up. i mak. bapka zauke", bug. bbici pl. crevne gliste kod dece, Oxyurus vermicularis", ukr. bbici bolovi, kolike u trbuhu"), atmosferskih pojava (up. i mak. babi pl. posledwa tri dana marta", poq. babin mrz oktobarski mraz"), astronomskih objekata (up. poq. dijal., dlu., e. dijal. baby pl. sazvee Plejade", rus. dijal. bb id.", ukr. bbi), kalendarskih datuma (up. npr. bug. babinden dan posle zimskog sv. Jovana, posveen zatiti od babica"), ritualnih predmeta (up. mak. dijal. babka pueva kuica na detetovoj glavi protiv uroka", bug. dijal. bpinki pl. pueve kuice kao ukras na pletenicama (kose)" i sl.

(ERSJ 2: 1618). Baba7 glavna uzduna greda na koju se oslawaju poprene":


Predmeti se u paru nazivaju babom i dedom kada se jedan, muki", umee u drugi, enski", stavqa na wega odozgo, i sl.: baba enska kopa" : deda (ili babac) muka kopa"; baba poklopac" : deda pritiskiva na poklopcu", takoe o delovima vodenice potoare koji se uvlae jedan u drugi, o predwem i zadwem delu samara u koje se umeu tice itd. (ERSJ 2: 2022).

Baba16 nazvawa raznih biqaka razliito (a u nekim sluajevima sekundarno) motivisana psl. *baba": Denominacija je mogla biti motivisana koriewem biqaka u narodnoj medicini (Plantago, Salvia), ili, kao u sluaju raznih vrsta gqiva, wihovom slinou sa izgledom stare ene. Kod dvoslonih naziva osnovni semantizam sadran je u drugom lanu (uvo, ila, kosa), pa semantika vrednost prisvojnog prideva (babin, babji) esto nije bitna. Postoje i nazivi za iji je postanak vezana neka legenda ili narodno verovawe, npr. majina (> babina) duica. U veini pak sluajeva verovatno se radi o paretimolokom, sekundarnom naslawawu na re baba nakon gubqewa svesti o prvobitnoj motivaciji naziva (ERSJ 2:

2526; Bjeleti 1996). Bagdat Bagdad": Na

tom mestu postojalo je mawe naseqe ve u doba persijske vlasti, da bi 726. postalo prestonica arapskog kalifata. Preko ratova turskog doba ovo ime je ulo ne samo u obrazovane krugove, nego i u narod (ERSJ 2: 49).

Batalage selo u vaqevskoj Tamnavi": Mesno predawe, da se selo prozvalo po nekom Turinu Batal-agi", pobija rani pomen wegovog imena, tek nekoliko godina poto je Turska sa padom Beograda 1521. konano zavladala tim krajevima (ERSJ 2: 237; Loma 1998: 9899). Batar1 vea korpa od prua, kotobaw":
Ovaj naziv spada u veliku porodicu rei rasprostrawenih u raznim evropskim jezicima, ije je osnovno znaewe sud za vino; bava, boca", ali se ono mestimice grana u meh", velika korpa", korpa sa poklopcem", konica" Zajedniki etimon ovim reima vidi se u stgr. pytnh / bytnh, ije znaewe boca za vino opletena pruem" ukazuje na drevnu praksu zatite glinenih posuda prilikom transporta i istovremeno ukazuje na jo jednu moguu semantiku sponu izmeu bava" i koara" (ERSJ 2: 239240).

68 Bigar siga, sedra, upqikav krewak":


sela Siga Meawe sinonima siga, ba-

gra i bigar na tlu Srbije moe se ilustrovati podatkom da se potok Bigar nalazi kod

(OS 1011). Jalkunii samo u narodnoj

pesmi: tu se tii jalkunii legu. Folklorni naziv

verovatno grko-latinskog porekla, od lat. alcyon < gr. lky3n ptica vodomar ili zimorod, Alcedo ispida". Sufiks -ii za oznaku mladunaca kao u ptii, ili moda prema gr. -dej u izvedenici lkyondej mrai > lat. dies alcyonides alkionski dani", period tihog vremena oko zimske kratkodnevice, kada se verovalo da vodomari legu mlade; po mitu, te dane je Zevs podario Alkioni, pretvorenoj zbog nesrene qubavi u enku vodomara, da bi mogla na miru izvesti svoje ptie. I u narodnoj pesmi je naznaeno zimsko vreme pomenom snega do koqena"; ona je zabeleena u dubrovakom primorju, gde je bio mogu uticaj pisane na usmenu kwievnost; ovaj motiv klasine mitologije je po svoj prilici neposredno crpen iz latinskih pisaca kao to su Higin ili Ovidije. Klasina reminiscencija uklopqena je u ve postojeu folklornu formulu tipa tii jegubii, tii bradii

(OS 42).

4.0. Za razliku od formalnih elemenata, koji su po definiciji zakoniti, i semantikih, koji ispoqavaju znatan stepen zakonomernosti, te i jedni i drugi prilikom izrade odrednica mogu biti uniformno i ekonomino dati,5 prezentacija ekstralingvistikih faktora kako je pokazao i ovaj rad ne podlee nikakvom ablonu. U kojoj e meri ovi faktori biti ukqueni u sastav odrednica zavisi od koncepcije samog renika. U principu su mogue dve opcije: ili se ekstralingvistiki faktori vrlo racionalno navode za potrebe etimolokog tumaewa, ili se u renik unose i neki relativno redundantni podaci iz oblasti opteg znawa. Izloeni materijal pokazuje da ERSJ kombinuje obe opcije, tumaei tako ne samo poreklo rei, ve i osvetqavajui sa raznih aspekata istorijat wihovog nastanka. Ovakvo obiqe ekstralingvistikih podataka na prvi pogled moe delovati kao optereujue za jedan etimoloki renik, ali s obzirom na wegovu ambiciju, da kroz nastanak i razvoj leksike u to veoj meri odslika kulturnu istoriju, ispostavqa se kao opravdano i korisno.
LITERATURA6 Bjeleti 1991 M. Bjeleti: O poreklu nekih rei iz istone Srbije, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXXIV/2, Novi Sad, 159169. Bjeleti 1996 M. Bjeleti: Od devet brata krv (fitonimi i termini srodstva), Kodovi slovenskih kultura. Biqke 1, Beograd, 89101. Bjeleti 2002 M. Bjeleti: Duhovna kultura Slovena u svetlu etimologije: jsl. (h)ala, Dzieje Sowian w wietle leksyki, Krakw, 7582. Up. Bjeleti Vlaji-Popovi 2003: 42. Ovde se ne daju skraenice iz citiranih renikih odrednica, budui da se wihova razreewa mogu nai u sveskama ERSJ.
6 5

69
Bjeleti Vlaji-Popovi 2003 M. Bjeleti J. Vlaji-Popovi: Implicitna i eksplicitna semantika objawewa u etimolokom reniku (na primeru Etimolokog renika srpskog jezika), Zbornik Matice srpske za slavistiku 63, Novi Sad, 2943. Bjeleti Vlaji-Popovi Loma 1997 M. Bjeleti J. Vlaji-Popovi A. Loma: Nivoi etimoloke analize i segmentacija odrednice u Etimolokom reniku srpskohrvatskog jezika, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku H/1, Novi Sad, 919. Breneselovi 2007 L. Breneselovi: Baraba od nadimka do evropskog dijalektizma, Na jezik HHH, Beograd, 71105.. Bory Vlaji-Popovi 1986 W. Bory J. Vlaji-Popovi: Srpskohrvatsko dijalekatsko dli nedozreli", dlvan buav", Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku HHH/1, Novi Sad, 8790. Vlaji-Popovi 1990 J. Vlaji-Popovi: Sh. rzn, arzvan, zn, Junoslovenski filolog H, Beograd, 6368. Vlaji-Popovi 1995 J. Vlaji-Popovi: O nekim pseudogrecizmima u novijoj srpskohrvatskoj etimolokoj literaturi, Junoslovenski filolog , Beograd, 197202. Vlaji-Popovi 1997 J. Vlaji-Popovi: Sh. olovina starinsko pie nalik pivu", Kodovi slovenskih kultura. Hrana 2, Beograd, 163169. ERSJ 1 Etimoloki renik srpskog jezika, sv. 1 A-A, Beograd 2003. ERSJ 2 Etimoloki renik srpskog jezika, sv. 2 BA-BD, Beograd 2006. ERSJ 3 Etimoloki renik srpskog jezika, sv. 3 BE-BJ, Beograd 2008 (u tampi). Loma 1994 A. Loma: Jezika prolost jugoistone Srbije u svetlu toponomastike, Govori prizrensko-timoke oblasti i susednih dijalekata, Ni, 107136. Loma 1996 A. Loma: Dva slovenska naziva za crnu topolu i Apolon kao boanski ogaw, Kodovi slovenskih kultura. Biqke 1, Beograd, 2330. Loma 1998 A. Loma: avoqe kumstvo, Bratstvo 2, Beograd 1998, 91106. OS Etimoloki odsek Instituta za srpski jezik, Ogledna sveska, Biblioteka Junoslovenskog filologa, n.s. kw. 15, Beograd 1998. Petrovi 2004 S. Petrovi: Putevi leksikog pozajmqivawa na Balkanu, Balcanica HHH, Beograd, 157172.

Marta Bjeleti Jasna Vlaji-Popovi EXTRALINGUISTIC FACTORS IN ETYMOLOGICAL RESEARCH (the case of Etimoloki renik srpskog jezika, the Serbian etymological dictionary) Summary Departing from the standpoint of modern etymological lexicography the paper offers a presentation of the role of extralinguistic factors in the methodology of writing Etimoloki renik srpskog jezika, the Serbain etymological dictionary (comprising the materials of its first three volumes and the Pilot issue an overall corpus of over 2000 lemmata). The extralinguistic factors occur in a wide range of information about material civilisation, nature and geography, historical facts and peculiarities as well as a variety of elements of spiritual culture (mythology and religion, rites, games, etc.) Since the contribution of extralinguistic factors to the contents of different lemmata varies to a large degree, the material is presented in such a manner as to follow the intensity of their impact on reaching the (final or proposed) etymological judgement (or the alternation of the previously existent one). Some 40 lemmata are divided in two groups, with a few further subdivisions. Besides a brief elaboration of reasons for placing a lemma in a certain group or

70
subgroup, a short quotation from the original text of the lemma is provided as an illustration of its case. And finally, it is concluded that this relative abundance of extralinguistic factors from various domains which strongly contribute not only to interpreting the origin of words but also to cultural history, has proved to be both justified and useful.

UDC 811.163.1'367(091)

Jasmina Grkovi-Mejxor KA REKONSTRUKCIJI PRASLOVENSKE SINTAKSE

U radu se ukazuje na neophodnost teorijskog okvira u rekonstrukciji praslovenske sintakse. Polazei od postavki tipoloke lingvistike, rekonstruk cija bi trebalo da obuhvati ne samo odreivawe sistemskih karakteristika kasnog praslovenskog, ve se ovaj sistem mora posmatrati u svetlu procesa koji su se odvijali od ranog do kasnog praslovenskog. Kqunim pokretaem sistemskih promena smatra se promena jezikog tipa (aktivni > nominativno-akuzativni), koja je zapoela u praindoevropskom jeziku i nastavila se tokom istorije posebnih indoevropskih jezika, te i praslovenskog. Razvoj sintaksike tranzitivnosti, centralne odlike jezika nominativnog tipa, uslovio je niz sistemskih promena u praslovenskom, koje su za posledicu imale ne samo stvarawe invarijantne forme objekta, ve i formirawe reenice centralizovane oko predikata, gubqewe nominalnih struktura kojima su se iskazivali dubinski hipotaktiki odnosi i raawe povrinske hipotakse. Kraj praslovenske epohe, o emu svedoi staroslovenski, vreme je ubrzane razgradwe starog sistema i period previrawa izmeu starijih i novijih struktura, dok e proces razvoja novog, hipotaktikog sistema obuhvatiti i istoriju samostalnih slovenskih jezika. Kqune rei: istorijska sintaksa, indoevropski, praslovenski, staroslovenski, jezika tipologija, tranzitivnost.

U uporedno-istorijskim istraivawima slovenskih jezika istorijska sintaksa zauzimala je dugo marginalno podruje. Iako opisi istorijskih sistema postoje od utemeqewa slavistike kao samostalne discipline (Miklosich 18681874), istraivai su se ree bavili teorijskim aspektom problematike i rekonstrukcijom praslovenskih sintaksikih modela.1 Ciq ovoga izlagawa jeste da ukae na to da slovenska istorijska sintaksa mora imati ne samo jasno definisane metode i korpus,
1 Prostor, naalost, ne dozvoqava da se d pregled dosadawih istraivawa. No vaqa istai da su se teorijsko-metodolokim aspektom uporedno-istorijskih istraivawa slovenske sintakse pojedini slavisti intenzivno bavili jo od sredine prologa veka, posebno predstavnici eke lingvstike. V. npr. zbornik K historickosrovnvacmu studiu slovanskch jazyk, Praha 1958: Sttn pedagogick nakladatelstv, kao i radove J. Bauera iz 1963. godine: Osnovne problem sravnitelno-istorieskogo izueni slavnskih zkov i koly a metody rekonstrukce praslovansk syntaxe (Bauer 1972: 1130), od kojih je drugi izloen na petom Meunarodnom kongresu slavista u Sofiji.

72 ve i teorijski okvir koji rekonstrukciju prajezikih struktura i wihov razvoj ini lingvistiki opravdanim i teorijski utemeqenim, tj. da ona mora, iznad svega, biti lingvistika discipina. 1. Izvori. Primarnim izvorima za rekonstrukciju praslovenske sintakse tradicionalno se smatraju staroslovenski, staroruski i staroeki (Havrnek 1958: 8687). Deskripcija sintakse ovih jezika, kao pretpostavka za komparativna istraivawa, postoji, i ovi sintaksiki sistemi su odavno bili predmetom prouavawa u slavistici. Ovome svakako treba dodati i staro-srpski (H do H veka), ija sintaksa u novije vreme sve vie privlai pawu lingvista. Postojeem korpusu mora se, naravno, pristupiti oprezno. Po prirodi fragmentaran, on namee niz ograniewa, jer onemoguuje uvid u sve kontekste u kojima se dato sintaksiko sredstvo realizuje, u sve tipove konstrukcija i u odnos konkurentnih sredstava, odnosno wihove sintaksiko-semantike specifinosti (Grkovi-Mejxor 2004b: 104106). Ovome doprinosi esta anrovska jednolinost grae za pojedine periode. Tako je starosrpski korpus mahom sveden na poslovno-pravnu pismenost, koja, iako sama anrovski razuena (Pavlovi 2004), sledi tradicionalne modele sintaksikog ustrojstva teksta. Beletristiki tekstovi, poput Romana o Troji, u wemu su, zahvaqujui situaciji homogene diglosije, tek sporadina pojava. Pored ovih primarnih izvora, pawu svakako zavreuju i sekundarni, ostvareni na redakcijskim jezicima. Homogena diglosija u arealu Slavia orthodoxa uslovila je pojavu tzv. sredweg stila", u kojem se prepliu nasleeni staroslovenski sistem i sintaksike crte narodnog jezika. Tekstovi pisani ovim funkcionalnim stilom mogu posluiti kao izvor u onim domenima za koje u korpusu tekstova pisanih narodnim jezikom postoji praznina,2 u segmentima u kojima se u wima prisutni sintaksiki modeli podudaraju sa situacijom u narodnom jeziku. 2. Metode. Status istorijske sintakse u slavistici i oprez s kojim se pristupa ispitivawu sintaksikih konstrukcija u dijahronoj perspektivi posledice su niza problema s kojima se istraiva susree. Pre svega, nepostojawa jasnog teorijsko-metodolokog okvira, sueqavawa s pitawima da li je rekonstrukcija u istorij2 Dobar primer je Srpska Aleksandrida, koja se po sintaksikoj organizaciji veoma razlikuje od visokog stila srpskoslovenskog jezika, kakav nalazimo, na primer, u itijnoj literaturi. U Aleksandridi nema komplikovanih participskih i infinitivnih konstrukcija, preovladava parataksa, a iskazivawe hipotaktikih odnosa odgovara u velikoj meri hipotaksi u dokumentima na narodnom jeziku. Uz to, sree se mnotvo arhainih crta, takoe potvrenih i u starosrpskom jeziku (optativno i emfatiko da, neiskazivawe anaforskog objekta i sl.). Crte iz narodnih slovenskih jezika prodiru, iako ree, ak i u visoki stil crkvenoslovenskog. Pojava veznika izmeu predikativnog participa i linog glagolskog oblika, istovetna i u srpskoj i u ruskoj redakciji, spada upravo u ove crte (Grkovi-Mejxor 2003) i predstavqa zajedniku redakcijsku inovaciju pod uticajem narodnog idioma.

73 skoj sintaksi uopte mogua, te, ukoliko jeste, da li se postojee metode uporedne gramatike mogu i u ovom domenu primeniti i na koji nain. U obimnoj literaturi koja se bavi istorijskom sintaksom zakquci se kreu od onih da primena klasinih metoda uporedne gramatike u istorijskoj sintaksi nije direktno mogua (Jeffers 1976), ili da su wihova ograniewa velika, barem bez primene dodatnih principa (Fox 1995: 190194), do toga da se istorijska sintaksa u metodolokom pogledu sutinski ne razlikuje od drugih domena istorijske lingvistike (Harris/Campbell 1995: 4). Istraivawa istorijske sintakse slovenskih jezika nedvosmisleno pokazuju da je u rekonstrukciji prajezikih modela primena obe osnovne metode uporedne gramatike, unutrawe rekonstrukcije i komparativne metode, neophodna i plodotvorna. Ilustrovau ovo jednim primerom iz starosrpskog jezika. U spomenicima iz perioda HH veka javqa se vie modalnih deontikih konstrukcija: a) glagol biti u 3. l. jd. + D + Inf.: r vi poiti u bosnu S 334; b) predikativ trb + D: i trbe slubu . i prtelstvo . pokaivat S 941; v) konstrukcije s bezlinim glagolom: kako tribue sinu materi ka ga e rodila S 298. Unutrawa rekonstrukcija kazuje da je prvi model najrei, no to ne znai da je i najstariji, budui da re moe biti o sredstvu koje tek poiwe da prodire u jezik. U istraivawe se moraju ukquiti i podaci iz mlaih jezikih faza,3 a oni pokazuju da e se prve dve konstrukcije izgubiti u srpskom jeziku, s tim to prva ostaje kao retko sredstvo emfaze. Na osnovu unutrawe rekonstrukcije moe se zakquiti da je re o starijem jezikom sredstvu, ali je ono u starosrpskom moglo biti i inovativno u odnosu na praslovensko naslee. Ukquivawe komparativne metode otkriva da se ista konstrukcija realizuje i u staroslovenskom, staroekom i staroruskom.4 Ali to ne znai automatski da je re o praslovenskom nasleu: konstrukcija je mogla nastati na bazi zajednikih razvojnih tendencija. Poreewe s podacima iz indoevropskih jezika otkriva da je re o arhainoj mihi est konstrukciji, ija je reanaliza u modalnu zavrena verovatno krajem praslovenske epohe ili nakon raspada prajezika, do nastanka najstarijih spomenika na narodnim jezicima. Ono to se za praslovenski sa sigurnou moe rei jeste sledee: rani praslovenski je nasledio mihi est konstrukciju; tokom praslovenskog tekla je wena reanaliza; krajem praslovenske epohe proces je priveden kraju. Praslovenski se, dakle, mora posmatrati kao proces, kao sistem koji se mewao, od najranije epohe do kasnog stadijuma,
3 Vanost ukquivawa podataka iz mlaih jezikih faza pokazuje da se prilikom rekonstrukcije moraju imati u vidu svi sinhroni preseci datog jezika, budui da se samo na ovaj nain moe uoiti pravac razvoja. 4 Detaqnije o ovom problemu v. u Grkovi-Mejxor 2005.

74 zasvedoenog u staroslovenskom jeziku. Poreewe s drugim jezicima otkriva ta bi u ovom domenu moglo biti indoevropsko, opte ili dijalekatsko naslee, ta pripada balto-slovenskim inovacijama, te koje bi crte bile praslovenske specifinosti. 3. Teorijski okvir rekonstrukcije. Teorijske postavke u rekonstrukciji omoguuju da se promene u razliitim segmentima sistema sagledaju u meusobnoj povezanosti i uslovqenosti, te da se otkriju uzroci, mehanizmi i pravac promena. Teorijski pristup koji se do sada pokazao najuspenijim, barem u domenu rekonstrukcije indoevropske sintakse (Lehmann 1974, Gamkrelidze / Ivanov 1984: ), jeste tipoloka lingvistika: dubinska promena jezikog tipa izaziva sistemske promene, koje se razliitim tempom manifestuju u pojedinim podsistemima.5 Ovaj pristup prua uvid ne samo u povezanost promena na sintaksikom nivou, ve i u meusobnu uslovqenost promena na razliitim jezikim nivoima. Pri tom se razliite sintaksike tipologije" (reda rei, iskazivawa dubinskih hipotaktikih struktura i dr.) moraju sagledati u svetlu holistike tipologije, koja povezuje sintaksike fenomene sa strukturom drugih jezikih nivoa (Sgall 1995: 7175, Dezs 1997). Holistiki pristup uklawa formalne granice meu pojedinim istorijskojezikim disciplinama, ali, na izvestan nain, i otre podele meu razliitim teorijskim modelima u objawewu osnovnog pokretaa sintaksikih promena. Tipoloko i, napokon, teleoloko objawewe (Jakobson 1966) sintaksike promene, vieno u svetlu implikacionih univerzalija, u osnovi je kognitivistiki orijentisano: promenama se gradi novi, kognitivno transparentan sistem, usklaen s dubinskim tipom jezika. Rekonstrukcija sintaksikih struktura na osnovu podataka iz najstarijih pisanih jezika, primenom metoda komparativne lingvistike, opravdawe i potvrdu dobija samo u svetlu sistema uslovqenog tipom jezika. Ona mora biti tipoloki opravdana, na ta su ukazali T. V. Gamkrelidze i V. V. Ivanov: rekonstruirovanne zkove modeli mogut sitats 'realnmi' pri sootvetstvii ih dvum osnovnm tipologieskim kriterim: kriteriy soglasi sistem s sinhronnmi tipologieskimi universalimi i kriteriy soglasi ee s diahronieskimi tipologieskimi universalimi (obimi shemami izmeneni i preobrazovani zkov)" (Gamkrelidze / Ivanov 1984: , HHH). O vanosti jezike tipologije u sintaksikoj rekonstrukciji pie i V. Leman: Unless any proposed reconstruction or
5 Ovde je potrebno dodatno objawewe, s obzirom na postojee kritike istraivawa koja polaze od odreenog teorijskog modela (tako se u Harris / Campbell 1995: 5. naglaava: our approach is not theory-driven, but data-driven"). U mom bavqewu istorijskom sintaksom teorijski okvir tipoloke lingvistike nije prvobitno uziman kao polazite, ve su istraivawa razliitih problema vremenom uputila na ovaj teorijski okvir kao na model koji omoguuje objawewe uzroka promena.

75 explanation, or even a lexical item, accords with other characteristics of the stage of the language for which it is assumed, the reconstruction or explanation carries little weight" (Lehmann 1996: 208). 4. Rekonstrukcija praslovenske sintakse u svetlu jezike tipologije. Problematika rekonstrukcije praslovenske sintakse mora se sagledati u svetlu generalnog tipolokog kretawa indoevropskih jezika, koje otkriva unutrawu dinamiku i uzroke i pravac promena. 4.1. Od aktivnog ka nominativnom tipu. Tipoloka promena, koja je zapoela u ranom praindoevropskom, jeste promena jezika aktivnog u jezik/jezike nominativno-akuzativnog tipa. Ovu pretpostavku, baziranu na tipologiji koja se tie sadrine i deli formalne jezike strukture prema nainu iskazivawa subjekatsko-objekatskih odnosa (Klimov 1983: 328329), izneli su i detaqno obrazloili T. V. Gamkrelidze i V. V. Ivanov (Gamkrelidze / Ivanov 1984), a u novije vreme prihvataju je i drugi indoevropeisti (Lehmann 1996: 208233). S obzirom na iwenicu da je sintaksika promena dugotrajna i postepena, da se protee vekovima, a neretko su potrebne i hiqade godina da se odreeni krupniji sintaksiki proces dovede do kraja, tj. da se povrinske strukture dovedu u sklad sa dubinskim strukturama, tragovi nekadaweg donominativnog tipa prisutni su i u istorijski zasvedoenim indoevropskim jezicima. Za slovenske prilike dragocen je u ovom pogledu staroslovenski, izgraen na bazi jednog dijalekta kasnog praslovenskog. Iako je staroslovenski kao relevantan izvor za rekonstrukciju praslovenske sintakse ponekad i osporavan (Bauer 1972: 13), zbog uticaja grkog jezika na nivou sintakse, novija istraivawa, polazei od sistemskog karaktera sintaksikih pojava, te sagledavajui staroslovenski u indoevropskoj perspektivi, otkrivaju da je ovaj jezik vredan izvor za rekonstrukciju prajezikih modela (Grkovi-Mejxor 2005, Grkovi-Mejxor 2006). Ona pokazuju svu opravdanost stava koji je izneo J. Kurc: ispitivawu staroslovenskog treba pristupiti pre svega s aspekta samog staroslovenskog jezika, a tek onda sa stanovita prevodne tehnike, tj. odnosa prema grkom tekstu (Kurc 1963: 14). Ne treba zaboraviti da domen grkog uticaja, koji se ogleda prevashodno u sferama u kojima slovenski sistem nije imao razvijena sredstva (Gramatika 1991: 468), otkriva vane podatke o sintaksikom ustrojstvu kasnog praslovenskog. Izvesne odlike staroslovenskog sintaksikog sistema objawewe dobijaju tek u svetlu jezike tipologije. Ovom prilikom u ukazati samo na neke od wih, oslawajui se na dosadawa istraivawa: a) Kategorija sintaksike tranzitivnosti nije razvijena kod svih semantikih klasa glagola, mnogi glagoli se realizuju, gledano iz ugla nominativnog sistema, i kao tranzitivni i kao intranzi-

76 tivni (ostati, pognati, slati i dr.) i odgovaraju apsolutnim glagolima drugih starih indoevropskih jezika. U toku je bio proces uvrivawa invarijantne forme direktnog objekta (akuzativa), koji e obuhvatiti razliite semantike uloge. Apsolutna upotreba glagola i postojawe korelacije izmeu sintaksikih i semantikih uloga glagolskih dopuna relikt je donominativnog jezikog tipa (Grkovi-Mejxor 2007). b) Nedosledno iskazivawe anaforskog objekta u sluajevima reenine koordinacije, konstrukcija u kojima particip i predikat imaju isti objekat i u strukturama pitaweodgovor, potvreno i u drugim indoevropskim jezicima, upuuje na donominativni sistem, u kojem akuzativ ima optu funkciju adverbijalnog padea: oni e poeme isa vs Jv 19/16 (Grkovi-Mejxor 2006). v) Staroslovenski ima mihi est konstrukcije, karakteristine za jezik aktivnog tipa: ne b ima da Lk 1/7. iwenica da se u istom sistemu javqaju i habeo konstrukcije, svedoi o stawu previrawa. Gubqewe sistemski motivisane mihi est konstrukcije dovodi do wene reanalize u posesivnu, ili do stvarawa modalne konstrukcije dativ + infinitiv (Grkovi-Mejxor 2005). g) Status bezlinih glagola u staroslovenskom, tj. iwenica da se oni ne realizuju uvek kao kao impersonalia tantum (Veerka 1996: 236), kazuje da su oni sekundarni po postawu. Na to upuuje i etimologija: oni su nominalnog porekla i ne mogu se rekonstruisati za raniji praslovenski period. Na primer, za grko de, xr i sl., u staroslovenskim spomenicima se javqaju i podoba st i podobat (SS: 462), dok se kao ekvivalent gr. xrean xein, xrzein sreu naporedo trb bti / imti i trbovati (SS: 706). Bezlini modalni glagoli paralelno se javqaju uz starije konstrukcije s modalnim predikativima, to svedoi o postepenom kretawu od jezika esse tipa ka jeziku habeo tipa (Isaenko 1974). Starije konstrukcije s predikativima, u kojima se javqa dativ (podoba ti b Supr. 369.29, CS) po svojoj strukturi su mihi est konstrukcije, koje se u kasnom praslovenskom reanaliziraju, a procesom adverbializacije imenice se pretvaraju u bezline.6 Drugi put promene kojom se sistem dovodio u sklad sa promenom jezikog tipa bilo je stvarawe bezlinih glagola. Navedene arhaine sintaksike crte kasnog praslovenskog meusobno su povezane i odlika su donominativnog jezikog tipa. One nisu tek periferni relikti starijeg sistema (kakvi se sreu i u savremenim slovenskim jezicima), ve svedoe o stawu previrawa i o tome da je proces zaokruivawa sistema subjekatsko-objekatskih odnosa bio u toku. Stoga, kako idemo dubqe u prolost, ka ranom pra6 Do koje je mere ovaj proces odmakao ne moe se sa sigurnou rei. V. Veerka 1996: 240241.

77 slovenskom, a imajui u vidu odlike indoevropske sintakse, moemo pretpostaviti da su crte donominativnog tipa bile snanije razvijene. 4.2. Od nominalnog ka verbalnom tipu. U istorijskoj sintaksi indoevropskih jezika zapaeno je jo jedno vano tipoloko kretawe": od jezika nominalnog ka jeziku verbalnog tipa (Bednarczuk 1980). U jeziku nominalnog tipa postoji vea autonomija reeninih delova, i ona je princip strukturirawa indoevropske reenice (Meje 1965: 195). Budui da se dubinska hipotaksa iskazuje nominalnim sredstvima (participi, apsolutne konstrukcije, sloenice i sl.) povrinska struktura je parataktika (Lehmann 1980). Ovakvo strukturirawe reenice posledica je nerazvijene kategorije sintaksike tranzitivnosti i glagolske rekcije. Razvoj tranzitivnosti vodio je slabqewu autonomije reeninih elemenata i stvarawu reenice centralizovane oko predikata. Staroslovenski i u ovom sluaju prua dragoceno svedoanstvo o situaciji u kasnom praslovenskom. U wemu su nominalna sredstva vaan segment u sintaksikom ustrojstvu reenice, i sva ova sredstva morala su jo uvek biti inherentni deo slovenskog sistema sredinom devetog veka,7 pri emu je grki mogao uticati na wihovu frekvenciju u tekstu ili, eventualno, na revitalizaciju crta koje su bile na putu gubqewa. Istovremeno, staroslovenski svedoi i o procesu razgradwe starijeg sistema i verbalizaciji nominalnih struktura. S obzirom na ogranienost prostora, pokuau ovo da ilustrujem sledeim primerima nominalnog iskazivawa subordinacije: 1) Apsolutni dativ. Rasprava o poreklu apsolutnog dativa u staroslovenskom traje dugo. Hipoteze se kreu od toga da je re o praslovenskoj crti (Stanislav 1933: 41), zatim da je u pitawu indirektna sintaksika pozajmqenica, nastala prilagoavawem grkog apsolutnog genitiva slovenskom sistemu (Ruika 1961: 593), imanentna kategorija koja je aktivirana delovawem grkog modela (Birnbaum 1968: 5760), odnosno da je re o specifinoj staroslovenskoj kwikoj konstrukciji (Veerka 1996: 190).8 Prilikom negirawa slovenskog karaktera apsolutnog dativa kao jedan od glavnih argumenata iznosi se wegovo nepostojawe u najstarijim tekstovima na narodnim slovenskim jezicima.9 Koristei istu vrstu argumentacije,
7 Ovde, naravno, ne pripadaju retki sintksiki kalkovi tipa akuzativa s infinitivom. 8 Vrsni poznavalac staroslovenske sintakse R. Veerka naglaava: Der dativus absolutus zhlt zu den charakteristischen s c h r i f t s p r a c h l i c h e n Merkmalen des Altkirchenslavischen (und brigens auch des Altrussischen)." 9 U istom duhu, J. Bauer pie: Malo verotno, to v praslavnskom zke imelis takie sintaksieskie sredstva i konstrukcii, kotore bessledno vli iz upotrebleni i smenilis drugimi sredstvami (tak, vrd li otnosits k praslavnskomu zku absolytn dateln pade)" (Bauer 1972: 30).

78 zastupnici hipoteze o slovenskom karakteru apsolutnog dativa ukazuju na wegove retke primere u slovenskim dijalektima.10 Ako se proiri etalon komparacije i primeni tipoloki pristup, konstrukcija bi se mogla postulirati kao izvorno slovenska. Apsolutne konstrukcije ovoga tipa, poznato je, svojstvene su indoevropskim jezicima, a apsolutni dativ imaju ne samo baltijski (Ambrazas 1990: 163179) i gotski (Streitberg 1981: 20), kako je do sada esto isticano, ve i i staroengleski (rceva 1961: 161).11 Rekonstrukcija apsolutnog dativa i za praslovenski opravdana je tipoloki, ako se ima u vidu da ovaj sistem uva i druge karakteristike jezika nominalnog tipa, te da dativ kao drugi pade dubinskog subjekta ima u staroslovenskom sistemski karakter. No istovremeno s apsolutnim dativom u staroslovenskom se javqaju i verbalne strukture, najee vremenske reenice,12 to svedoi o sistemskom previrawu u domenu povrinskog formalizovawa subordinacije. b) Konstrukcija akuzativa s participom. Konstrukcije u kojima se uz objekat u akuzativu javqa particip (vid lvka . na mtnici sdxa Mt 9/9, SM), kao semantiki ekvivalent subordinirane reenice, pripadaju arhainom sintaksikom sloju i predstavqaju varijantu dvostrukog akuzativa, zasvedoenog i u drugim indoevropskim jezicima, uz iste semantike klase glagola: percepcije, miqewa, govorewa (Ambrazas 1990: 145149). Paralelno sa starijom konstrukcijom javqa se i dopunska reenica: vidv e is ko sritet s narod Mr 9/25, SM, to i u ovom sluaju govori da je promena bila u toku. v) Dativ + infinitiv. Re je nemodalnim konstrukcijama koje se javqaju kao dopuna razliitih semantikih klasa glagola, a ije se slovensko poreklo ne dovodi u pitawe (Gramatika 1991: 452): mnah m rabolti s Supr. 551.1. CS. Ako se ima u vidu poreklo infinitiva, onda je i ovo izvorno nominalna struktura, tj. radilo bi se o dvostrukom dativu, od kojih je drugi forma glagolske imenice. Odgovarajue konstrukcije s glagolskim imenicama javqaju se i u drugim indoevropskim jezicima, a u wihovoj osnovi je u mnogim sluajevima drevna partitivna apozicija" (Hahn 1966: 393). Posebno je upadqiva slinost sa staroindijskim, gde se uz iste klase glagola uz infinitiv javqa dubinski subjekat u akuzativu ili dativu, dok semantika svojstva upravnog glagola uslovqavaju eksplicirawe infinitivnog subjekta: on se izostavqa u sluajevima kada je: a) identian subjektu upravnog glagola i b) infinitivni subjekat istovremeno objekat upravnog glagola. (Disterheft 1980: 7273). ParaleDetaqnije u: Veerka 1961: 5455. Mogue je da je u pitawu sintaksika izoglosa balto-slovensko-germanskog areala, koji, prema Gamkrelidze / Ivanov 1984 : 398, ini jednu dijalekatsku grupu. 12 V. primere razliitih tipova u: Gramatika 497499.
10 11

79 lizam sa staroslovenskim je oigledan: a) isti subjekat dve radwe: ne imt eso sti Mt 25/32, SM, b) subjekat infinitivne radwe u funkciji objekta upravnog glagola: povel narod vleti na emi Mr 8/6 SM. Nedostatak komparativne i tipoloke perspektive dovodi do nepotpunih zakquaka. Tako se ova konstrukcija ponekad smatra rezultatom slovensko-grke simbioze, i, mada se definie kao gramatiki pravilna, istie se da wena upotreba nije u potpunosti opravdana, jer dolazi do izvesne neutralizacije semantikih (preteno modalnih) znaewa (Ruika 1961, Birnbaum 1968: 28). Ovakvi zakquci polaze od toga da je modalna konstrukcija dativ + infinitiv u slovenskom primarna, iako je ona zapravo sekundarna, nastala reanalizom indoevropskih mihi est konstrukcija. S druge strane, dativ + infinitiv kao dopuna odreenih klasa glagola poreklom je sasvim drugi tip sintaksike crte, ija se struktura moe rekonstruisati za praindoevropski jezik. Tri navedene konstrukcije svedoe o starijem, indoevropskom sistemu s veom autonomijom reeninih elemenata, u kojem nije razvijena kategorija sintaksike tranzitivnosti. Sudbina indoevropskih nominalnih konstrukcija vezana je za razvoj kategorije tranzitivnosti i glagolske rekcije. U ovom procesu one ili gube vezu s upravnim glagolom ili postaju gramatiki zavisne od wega (Ambrazas 1990: 179). Prva mogunost jeste razvoj apsolutnog dativa: budui da je iskazivao sekundarnu radwu, on gubi vezu s upravnim glagolom. Druga mogunost vidi se u razvoju akuzativa s participom i dativa s infinitivom. S obzirom na to da su u ranijem sistemu ove nominalne konstrukcije iskazivale blie okolnosti vrewa glagolske radwe, one se vezuju za upravni glagol, kao wegova dopuna. U daqoj razgradwi nominalnog sistema one se potiskuju verbalnim strukturama. Staroslovenski svedoi o previrawu u ovom domenu: kao konkurentno sredstvo trima navedenim konstrukcijama javqaju se i verbalne strukture, tj. reenice. I ovaj stadijum razvoja moe se rekonstruisati za kasni praslovenski. Razvoj sintaksike tranzitivnosti i gubqewe nominalnih, parataktikih konstrukcija vodio je stvarawu povrinske hipotakse, primenom strategija za formirawe proste reenice. Najpre se izmeu dve reenice javqaju razliite partikule, po pravilu uskline, emfatike ili deiktike, koje se postepeno gramatikalizuju, dajui veznike kao formalne pokazateqe odnosa meu reenicama (Bauer 1972: 214, 218). Proces gramatikalizacije je tekao postepeno, te najpre ove partikule imaju funkciju i interjektivnih i modalnih partikula i veznika, i ne moe se uvek povui otra granica izmeu paratakse i hipotakse (Birnbaum 1959: 79). iwenica da je staroslovenski sistem pretrpeo najsnaniji uticaj grkog jezika upravo u domenu hipotakse reita je: dati uticaj

80 je bio mogu upravo zato to slovenska hipotaksa u tom periodu nije bila razvijena, niti se za praslovenski moe rekonstruisati ijedan tip zavisne reenice, osim moda relativne. Polifunkcionalnost partikula koje se javqaju izmeu dve reenice sistemska je odlika staroslovenskog.13 To pokazuje da je re o sistemu koji tek poiwe da gradi hipotaksu. Na ovakvu rekonstrukciju kasne praslovenske sintakse upuuju i najstariji spomenici pisani narodnim jezicima, nekoliko vekova mlai. O tome da e gramatikalizacija partikula tei vekovima svedoe i staroruska i starosrpska graa (Isaenko 1970, Grkovi-Mejxor 2004a, Pavlovi 2006). Na osnovu poreewa tipolokih karakteristika kasnog praslovenskog sa odlikama drugih starih indoevropskih jezika, a posebno arhainih baltijskih, moe se pretpostaviti da je praslovenski dugo vremena uvao odlike jezika nenominativnog tipa, tj. da je proces razvoja tranzitivnosti bio dugotrajan. Sredina devetog veka, period u kojem je formiran staroslovenski jezik, vreme je konkurencije starijih i novijih struktura: proces usklaivawa sistema sa dubinskom promenom jezikog tipa privodio se kraju. U relativno kratkom periodu, do pojave prvih spomenika pisanih samostalnim slovenskim jezicima, potiskuju se tipine nominalne konstrukcije i strukture: participi, apsolutni dativ, akuzativ s participom, dativ + infinitiv.14 Istovremeno, povrinska hipotaksa, iji razvoj tee paralelno, protezae se kroz dugu istoriju slovenskih jezika, a weno uobliavawe bie podstaknuto i razvojem pismenosti na narodnim jezicima. Zakquak. Zadaci rekonstrukcije praslovenske sintakse podrazumevaju ne samo rekonstrukciju sistema kasnog praslovenskog, ve i otkrivawe procesa koji su obeleili praslovensku epohu u celini, imajui u vidu izvorni indoevropski sistem. Osnovni pravac razvoja bio je uslovqen, kao i u drugim indoevropskim jezicima, dubinskom tipolokom promenom, koja je zapoela u praindoevropskom jeziku: kretawem ka jeziku/jezicima nominativno-akuzativnog tipa, ija je centralna odlika sintaksika tranzitivnost. Razvoj sintaksike tranzitivnosti i glagolske rekcije podrazumevao je ne samo stvarawe invarijantne forme direktnog objekta, ve i reorganizaciju reenice, gubqewe autonomije reeninih elemenata i wihovo tewe vezivawe za predikat kao reenino jezgro, to je uslovilo verbalizaciju jezika", gubqewe nominalnih, polupredikativ13 Prostor ne dozvoqava da se ovom pitawu posveti vea pawa. Meutim, dovoqno je pogledati npr. funkcije a, bo, eda, ko itd. u SS. 14 Na istorijskoj sintaksi slovenskih jezika zadatak je da odgovori na pitawe koja su se od ovih sredstava potpuno izgubila do vremena najstarijih sauvanih spomenika, a koja se gube tek tokom istorije tih jezika i kojim tempom, u zavisnosti od wihove kontekstualne realizacije. Na primer, dativ + infinitiv se u starosrpskom od najranijih vremena gubi kao dopuna glagola, dok se due uva u bezlinim konstrukcijama.

81 nih struktura i wihovu zamenu verbalnim konstrukcijama. Povlaewe nominalnih struktura kojima su se iskazivali dubinski hipotaktiki odnosi vodilo je stvarawu povrinske hipotakse. Na kraju, vaqa istai da rekonstrukcija prajezike sintakse mora imati jasan lingvistiki pristup. On omoguuje razumevawe uzroka, pokretaa i osnovnog pravca promena, koji se manifestuje u svim segmentima sintaksikog sistema, te rekonstrukciju ini sistemski i tipoloki prihvatqivom. Istovremeno, ovakav pristup prua i osnovu za definisawe glavnih pravaca sintaksikog razvoja samostalnih slovenskih jezika.
CITIRANA LITERATURA Ambrazas 1990: Vitautas Ambrazas, Sravniteln sintaksis priasti baltiskih zkov, Vilnys: Mokslas. Birnbaum 1968: Genrih Birnbaum, Obeslavnskoe nasledie i inozne obrazc v strukturnh raznovidnosth staroslavnskogo zka, American Contributions to the Sixth International Congress of Slavists, vol. I: Linguistic Contributions [ed. Henry Kuera], The Hague: Mouton, 135. Gamkrelidze / Ivanov 1984: T. V. Gamkrelidze, V. Vs. Ivanov, Indoevropeski zk i Indoevropec, , Tbilisi: Izdatelstvo Tbilisskogo universiteta. Gramatika 1991: Gramatika na staroblgarski ezik. Fonetika. Morfologi. Sintaksis [red. Ivan Duridanov], Sofi: Izdatelstvo na Blgarskata akademi na naukite. Grkovi-Mejxor 2003: Jasmina Grkovi-Mejxor, Predikativni gerund u starosrpskom jeziku, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, H/1, 2334. Grkovi-Mejxor 2004a: Jasmina Grkovi-Mejxor, Razvoj hipotaktikog DA u starosrpskom jeziku, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, H/1/2, 185203. Grkovi-Mejxor 2004b: Jasmina Grkovi-Mejxor, Uvod u istorijsku sintaksu, Predavawa iz istorije jezika (Lingvistike sveske 4), Novi Sad: Filozofski fakultet, 103144. Grkovi-Mejxor 2005: Jasmina Grkovi-Mejxor, Indoevropska esse" predikacija posedovawa na slovenskom planu, Junoslovenski filolog, H, 3350. Grkovi-Mejxor 2006: Jasmina Grkovi-Mejxor, Razvoj anaforskog objekta: staroslovenski u indoevropskoj perspektivi, Junoslovenski filolog, H, 3952. Grkovi-Mejxor 2007: Jasmina Grkovi-Mejxor, Razvoj sintaksike tranzitivnosti, Zbornik Matice srpske za slavistiku, 7172, 417435. Kurc 1963: I. Kurc, Problematika issledovani sintaksisa staroslavnskogo zka, Issledovani po sintaksisu staroslavnskogo zka, Praga: Izdatelstvo ehoslovacko akademii nauk, 514. Pavlovi 2004: Slobodan Pavlovi, anrovi starosrpskog poslovnopravnog stila, Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 32/1, 223234. Pavlovi 2006: Slobodan Pavlovi, Kondicionalna klauza u starosrpskoj poslovnopravnoj pismenosti, Junoslovenski filolog, H, 113138. S: Qub. Stojanovi, Stare srpske poveqe i pisma /12 (Zbornik za istoriju, jezik i kwievnost srpskog naroda HH), Beograd 1929, 1934. SS: Staroslavnski slovar, po rukopism HH vekov [red. R. M. Cetlin, R. Veerka, . Blagova], Moskva: Russki zk. rceva 1961: V. N. rceva, Istorieski sintaksis angliskogo zka, Moskva / Leningrad: Izdatelstvo Akademii nauk SSSR.

82 *
Bauer 1972: Jaroslav Bauer, Syntactica slavica. Vybran prce ze slovansk skladby, Brno: Universita J. E. Purkyn. Bednarczuk 1980: Leszek Bednarczuk, Origin of Indo-European Parataxis, Linguistic Reconstruction and Indo-European Syntax [ed. Paolo Ramat], Amsterdam: John Benjamins, 145153. Birnbaum 1959: Henrik Birnbaum, Zu altrussisch ate und Verwandtem, Scando-Slavica, V, 7886. CM: Codex Marianus glagoliticus [ed. V. Jagi], Graz: Akademische Druck U. Verlagsanstalt. CS: Codex Suprasliensis III [ed. S. Severjanov], Graz: Akademische Druck U. Verlagsanstalt. Dezs 1997: Lszl Dezs, General Typology, the Characterisation and Comparison of Languages, Proceedings of the 16th International Congress of Linguists, Oxford: Pergamon, Paper No. 0055. Disterheft 1980: Dorothy Disterheft, The Syntactic Development of the Infinitive in Indo-European, Columbus: Slavica. Fox 1995: Anthony Fox, Linguistic Reconstruction. An Introduction to Theory and Method, New York: Oxford University Press. Hahn 1966: E. Adelaide Hahn, Verbal Nouns and Adjectives in Some Ancient Languages, Language, 42/2, 379398. Harris / Campbell 1995: Alice Harris, Lyle Campbell, Historical Syntax in Cross-Linguistic Perspective, Cambridge: Cambridge University Press. Havrnek 1958: Bohuslav Havrnek, Metodick problematika historickosrovnvacho studia syntaxe slovanskch jazyk, K historickosrovnvacmu studiu slovanskch jazyk, Praha: Sttn pedagogick nakladatelstv, 7788. Isaenko 1970: A. V. Isaenko, Hortativstze mit a, i, ti, to im Ostslavischen, Scando-Slavica, XVI, 189203. Isaenko 1974: Alexander V. Isaenko, On 'Have' and 'Be' Languages (A Typological Sketch), Slavic Forum. Essays in Linguistics and Literature [ed. Michael S. Flier], The Hague / Paris: Mouton, 4377. Jakobson 1966: Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Beograd: Nolit. Jeffers 1976: Robert J. Jeffers, Syntactic Change and Syntactic Reconstruction, Current Progress in Historical Linguistics [ed. William M. Christie], Amsterdam / New York / Oxford: North Holland Publishing Company, 110. Klimov 1983: G. A. Klimov, On Contentive Typology, Lingua e stile, 18 (3), 327 341. Lehmann 1974: Winfred P. Lehmann, Proto-Indo-European Syntax, Austin / London: University of Texas Press. Lehmann 1980: Winfred P. Lehmann, The Reconstruction of Non-Simple Sentences in Proto-Indo-European, Linguistic Reconstruction and Indo-European Syntax [ed. Paolo Ramat], Amsterdam: John Benjamins, 113144. Lehmann 1996: Winfred P. Lehmann, Theoretical Bases of Indo-European Linguistics, London / New York: Routledge. Meje 1965: Antoan Meje, Uvod u uporedno prouavanje indoevropskih jezika, Beograd: Nauna knjiga. Miklosich 18681874: Fr. Miklosich, Vergleichende Syntax der slavischen Sprachen, Wien: Wilhelm Braumller. Ruika 1961: Rudolf Ruika, Struktur und Echtheit des altslavischen Dativus absolutus, Zeitschrift fr Slawistik, 6, 588596. Sgall 1995: Petr Sgall, Prague School Typology, in: Approaches to Language Typology [eds. Masayoshi Shibatani / Theodora Bynon], Oxford: Oxford University Press, 4984. Stanislav 193334: Jn Stanislav, Datv absolutn v starej cirkevnej slovanine, Byzantinoslavica, V, 1112. Streitberg 1981: Wilhelm Streitberg, Gotische Syntax [hrsg. Hugo Stopp], Heidelberg: Carl Winter, Universittverlag.

83
Veerka 1961: Radoslav Veerka, Syntax aktivnch participi v staroslovntine, Praha: Sttn pedagogick nakladatelstv. Veerka 1996: Radoslav Veerka, Altkirchenslavische (altbulgarische) Syntax III: Die Satztypen: Der einfache Satz, Freiburg: Weiher Verlag.

smina Grkovi-Medor K REKONSTRUKCII PRASLAVNSKOGO SINTAKSISA Rezyme V nastoe rabote m ukazvaem na neobhodimost formirovani teoretiesko ramki v slavnskom istorieskom sintaksise, a take na neobhodimost polzovani etko opredelennmi metodami i korpusom, kotore rekonstrukciy prazkovh struktur i ih razvitie sdelayt lingvistieski opravdannmi i teoretieski obosnovannmi. Istorieski sintaksis dolen bt prede vsego lingvistiesko disciplino, bazirovanno na filologieskih issledovanih. Osnovvas na principah tipologiesko lingvistiki, rekonstrukci dolna ohvatvat ne tolko opredelenie sistemnh harakteristik pozdnego praslavnskogo zka. tu sistemu nado izuat i v svete processov, kotore protekali v period s rannego po pozdni praslavnski. Klyevm dvigatelem izmeneni v sisteme m sitaem izmenenie zkovogo tipa (aktivn > nominativno-akuzativn), kotoroe naalos v praindoevropeskom zke i prodolalos v teenie istorii otdelnh indoevropeskih zkov, vklya praslavnski. Razvitie sintaksiesko perehodnosti centralno harakteristiki zkov nominativnogo tipa privelo k vozniknoveniy sistemnh izmeneni v praslavnskom zke, to v svoy oered privelo ne tolko k sozdaniy invariantno form dopolneni, no i k formirovaniy predloeni, v centre kotorogo nahodits skazuemoe, a take k potere nominalnh struktur pri pomoi kotorh vraalis glubinne podinitelne otnoeni, i k vozniknoveniy poverhnostnogo gipotaksisa. Konec praslavnsko pohi vlets periodom uskorennogo unitoeni drevne sistem i periodom broeni medu bolee starmi i bolee novmi strukturami, o em svidetelstvuet staroslavnski zk, a process razviti novo gipotaksiesko sistem ohvatil i istoriy otdelnh slavnskih zkov.

UDC 821.112.2.09 Hlderlin F.: 821.163.41.09 Lali I. V.

Jovan Deli FRIDRIH HELDERLIN U PODTEKSTU PJESNITVA IVANA V. LALIA

Ovaj rad fokusira se na etiri problema koja se postavqaju u vezi sa odnosom Ivana V. Lalia prema Helderlinu. To je, prvo, pogled na svijet: Lali se suprotstavqa desakralizovanoj slici kosmosa, nastojei da je resakralizuje. Drugo je pitawe slobodnog stiha, odnosno Lalieva strategija da na fonu heksametra gradi slobodni stih. Tree je utvrivawe intertekstualnih relacija s pojednim Helderlinovim pjesmama i stihovima. etvrto je odnos prema tradiciji. Kqune rijei: poetika, komparatistika, prevoewe, antologije, pogled na svijet, stih, slobodni stih, heksametar, prozodija, citatnost, intertekstualnost, tradicija, nacionalna kwievnost, svjetska kwievnost.

Ovaj rad nije zamiqen kao ekskluzivno poreewe jednog od najznaajnijih srpskih pjesnika druge polovine HH vijeka s jednim wemakim klasiarem; on nije ni konfekcijski komparatistiki rad iz uticajologije". eqeli smo da u jednoj komparativnoj, intertekstualno usmjerenoj analizi postavimo dva-tri pitawa koja se tiu svakoga, a posebno modernoga pjesnitva. Ovaj rad, dakle, eli da bude problemski. Prvi problem koji se nametnuo jeste pitawe pjesnikovog pogleda na svijet. Rije je o pogledu na svijet srpskog modernog pjesnika Ivana V. Lalia. Da li je moderna poezija u znaku takozvanog praznog idealiteta", kako to stoji u precijewenoj kwizi Huga Fridriha Struktura moderne lirike,1 ili postoji cio niz velikih pjesnika HH stoqea koji vide smisao poezije u otporu prema nihilizmu, u proslavqawu zadatoga svijeta? Ivan V. Lali pripada pjesnicima koji su najveim ivotnim iskuewima uprkos rekli Bogu i svijetu da. U tom potvrivawu, a ne poricawu Boga i svijeta, jedan od najpouzdanijih Lalievih oslonaca bio je Fridrih Helderlin. Samim tim, otvara se i drugo pitawe, a to je odnos prema tradiciji, pogotovo ako pojam tradicije shvatimo ili kao nadnacioalnu kategoriju, ili barem dvokontekstualno: u kontekstu pojedi 1 Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, Zagreb 1969 (Struktur der modernen Lyrik, Hamburg 1956).

86 nane, nacionalne kwievnosti i u kontekstu opte, odnosno svjetske" kwievnosti. S tim u vezi jeste i pitawe stiha, odnosno pitawe slobodnog stiha u modernom dvadesetovjekovnom pjesnitvu. Ovo pitawe moe se jo preciznije izotriti i ovako formulisati: moe li heksametar biti u pozadini, odnosno u podtekstu savremenog slobodnog stiha i nije li se, barem u jednoj svojoj varijanti, i barem kod Srba, slobodni stih razvio iz heksametra? Odgovor na ovo pitawe duboko se tie odnosa Lali Helderlin. Najzad, etvrto pitawe podrazumijeva, zapravo, niz problema: da li je moguno utvrditi i prepoznati citate iz Helderlinove poezije u Lalia, kakva je wihova priroda i funkcija i kako utvrene intertekstualne relacije opisati? Postavili smo, dakle, nekoliko krupnih pitawa koja prevazilaze znaaj ispitivawa odnosa izmeu dvojice pjesnika i tiu se optih pitawa poezije, a posebno moderne. To su: pitawe pjesnikovog pogleda na svijet, pitawe tradicije i odnosa prema woj, pitawe slobodnog stiha i wegovog odnosa prema heksametru i pitawe intertekstualnih odnosa. Ivan V. Lali je prema Helderlinovom pjesnitvu bio u kontaktnom tipu odnosa. Helderlina i Rilkea Lali citira i spomiwe vie nego sve druge wemake pjesnike gotovo kad god pie ili razgovara o pjesnitvu. Spomiwe ih spontano, kao dio sopstvene kulture, sopstvenog italakog i duhovnog iskustva. Vjerovatno je u tome presudna Lalieva duhovna srodnost s ovom dvojicom wemakih pjesnika, bliskost do samoprepoznavawa. Ovu bliskost omoguilo je, nesumwivo, Lalievo rano steeno znawe wemakog jezika i wegova usmjerenost da svjetsku poeziju ita na svjetskim jezicima. Wemaki je Lali nauio u ranom djetiwstvu, od guvernante, Wemice, vajcarkiwe, tako da se ak moe rei da je ovaj na pjesnik rastao bilingvalno. Helderlin i Rilke su, naravno, izabrani kasnije, po duhovnoj srodnosti, i srasli su s pjesnikovom duhovnou kao dio wegovoga svijeta, dio pogleda na svijet i na pjesnitvo. Zato e on ove pjesnike citirati, ili aludirati na wih, kako u svojoj poeziji tako i u autopoetikim iskazima. Ivan V. Lali je, uz to, vrhunski prevodilac pjesnitva s wemakog, francuskog, engleskog i italijanskog jezika, izvanredan poznavalac moderne zapadne poezije i wen antologiar: autor je Antologije novije francuske lirike,2 za koju je preveo sve pjesme, Antologije moderne amerike poezije,3 koju je preveo sa suprugom Brankom
2 Antologija novije francuske lirike, od Bodlera do naih dana, priredio i preveo Ivan V. Lali, Beograd 1966. Antologija je ponovo objavqena u Istonom Sarajevu 2005. godine. 3 Antologija moderne amerike poezije, izabrao i priredio Ivan V. Lali, prevod Branka Lali i Ivan V. Lali, Beograd 1972. Antologija je ponovo objavqena u Istonom Sarajevu 2005. godine.

87 Lali, i Antologije nemake lirike HH veka,4 zajedno sa Branimirom ivojinoviem. A za recepciju Helderlina kod Srba, pa i kod Hrvata, odnosno u socijalistikoj Jugoslaviji, Ivan V. Lali je bio presudno ime. Wegov prevod Odabranih dela Fridriha Helderlina5 pojavio se 1969. godine u jednoj od elitnih biblioteka Orfej" koju je ureivao Laliev prijateq i vodei srpski kritiar moderne poezije, Zoran Mii, u tada prestinoj beogradskoj izdavakoj kui Nolit". Sedamnaest godina kasnije pojavie se nov izbor iz Helderlinovih dela, pod naslovom Hleb i vino (1993),6 u prevodu Ivana V. Lalia i Branimira ivojinovia. Toliko o kontaktnim vezama. Lali je, dakle, poklonio Helderlinu dobar komad ivota i poetske energije. Pitawa koja smo postavili na poetku ovoga rada, postavqao je Lali sam sebi prevodei Helderlina i piui svoje pjesme, odnosno razmiqajui o prirodi poezije i stiha kojim je prevodio i pjevao. Zato emo, prvo, razmotriti one eksplicitne, teorijske, autopoetike Lalieve stavove u kojima on citira Helderlina i na wega se poziva, a koji se, po pravilu, tiu pogleda na svijet ili shvatawa prirode poezije. 1. U danas znamenitom, izuzetno znaajnom kritikom ogledu Jefimijin duh i etiri pesme, s preciznim podnaslovom Poezija i molitva,7 Ivan V. Lali pronalazi duh srpske monahiwe, sredwovjekovne veziqe i pjesnikiwe iz kosovskih vremena, odnosno duh molitve, u pjesmama etvorice velikih srpskih pjesnika: u sonetu Ruke bola Stevana Raikovia, pjesmi No Miodraga Pavlovia, molitvi za mrtve Nek pada snijeg, Gospode Rajka Petrova Noga, koju Lali ocjewuje kao najlirskiju pesmumolitvu u savremenoj srpskoj poeziji", i u pjesmi Deset obraawa Bogorodici Trojeruici Qubomira Simovia. Raikoviev sonet Ruke bola jeste molitva koju zazivaju prazne ruke bola", molitveno podignute; molitva () za ono to je bilo u poetku a to se, kao svest o smislu Stvarawa, izgubilo u jednoj radikalno desakralizovanoj slici sveta" sa kojom ivi moderni
4 Antologija nemake lirike XX veka, priredili i sastavili Branimir ivojinovi i Ivan V. Lali, predgovor Mirko Krivokapi, Beograd 1976. Antologija je ponovo objavqena u Istonom Sarajevu 2005. godine. 5 Fridrih Helderlin, Odabrana dela, priredio i preveo Ivan V. Lali, predgovor Sreten Mari, Beograd 1969. 6 Fridrih Helderlin, Hleb i vino, preveli Ivan V. Lali i Branimir ivojinovi, Beograd 1993. 7 Ivan V. Lali, O poeziji, Dela Ivana V. Lalia, , redakcija i prireivawe Aleksandar Jovanovi, Beograd 1997, str. 135.

88 ovjek. Taj gubitak, misli Lali, najjae oseaju pesnici", ak i ako, poput Raikovia, nijesu religiozni, odnosno institucionalno crkveni" qudi. U ovom kontekstu, Lali se poziva na Helderlina: upravo zato to pjesnici, prema reima Helderlina, zasnivaju ono to traje",8 moraju biti osjetqivi na sve gubitke koje implicira moderna desakralizovana slika svijeta. Ako pjesnici i daqe, i danas, zasnivaju ono to traje", teko da mogu prihvatiti desakralizovanu sliku kosmosa i sve wene implikacije. Lali je dovodio u vezu s Helderlinom i ovom wegovom idejom da pjesnici zasnivaju ono to traje" i druge velike pjesnike velikih jezika i naroda; ak i jednog grenog Volta Vitmena. Vitmen je, naime, pjevao izobiqe vidqivog sveta" s istim poverewem u pesniku mo evokacije toga sveta" s kojim su pjevali Viktor Igo i Pol Klodel, a sve na tragu parafraze Helderlina da je i Vitmen zazivao ono to traje".9 Kada govori o francuskom pjesniku religijske inspiracije, Pjeru anu uvu, Lali e meu uvove prethodnike i srodnike staviti i Helderlina: Ako su Bodler i Rembo neposredne duhovne pretee uva, wegove srodnosti obuhvataju imena kao to su San Huan de la Krus, Agripa d'Obiwe, Helderlin"10 Ivan V. Lali prepoznaje svoje vrijeme dvadeseto stoqee kao ono koje je Helderlin nazvao oskudnim, pitajui se, u uvenoj pjesmi Hleb i vino: i emu pesnici u oskudno vreme?" To pitawe vie puta varirano je i optereivano istorijskim kontekstom u kojem su varijacije nastajale, sve do Adorna i wegovog podsjeawa na Auvic, odnosno do Ivana V. Lalia, koji Auvicu dodaje jo i Jasenovac. Na postavqeno pitawe je misli Lali sm Helderlin dao najboqi odgovor u jednom stihu svoje pjesme Spomen, gdje tvrdi da ono to traje zasnivaju pesnici". Time je poeziji vraeno ugroeno dostojanstvo i osumwieni smisao. Helderlinova tvrdwa, prema Laliu, trai stalnu praktinu proveru", a on sam se, po sopstvenom osjeawu, pribliio jednoj praktinoj formuli tog stalnog proveravawa" u stihovima: Izricati opasnost, a biti / Vidqivome veran: eto pravog zadatka".11 Lali je, naravno, prepjevao obje citirane Helderlinove pjesme, boqe rei poemu i pjesmu. Poema Hleb i vino, posveena Hanzeu, pjesnikovom prijatequ, ima devet pjevawa, a citat na koji upuuje na pjesnik, slijedei Adorna, nalazi se u sedmom, koje poiwe svojevrsnom invokacijom, to jest, obraawem prijatequ. Pjesnik svoje vrijeme vidi kao oskudno u qudima i velikim junacima
8 9 10 11

Isto, Isto, Isto, Isto,

str. str. str. str.

137. 160. 180. 271.

89 koji su nebesnicima slini. Iz te oskudice u qudima bogovima slinim dolazi razdvojenost bogova i qudi: bogovi tede slabe qude kao slabe posude koje ne bi mogle da podnesu i izdre boansko kad bi se javilo i u wih slilo. Nebesnici e, peva Helderlin, doi s grmqavinom kad ponovo poraste dosta junaka slinih bogovima. Nakon toga slijedi pitawe emu pjesnici u oskudno vrijeme? i dvoglasan odgovor u zavrnim stihovima. U wima je sluti se iz rijei kae i prijateqev glas. Prema tom dvoglasu", pjesnici su kao svetenici boga vina to od zemqe do zemqe hodie po svetoj noi". Postoji, dakle, smisao pjesme i pjevawa i u oskudnim vremenima. Navodimo sedmo pjevawe u cjelini, u Lalievom prepjevu, pa u originalu. To inimo obrnutim redom, jer je u ovom sluaju primarno Lalievo razumijevawe Helderlina.
No prijatequ! Stiemo prekasno. ive dodue Bogovi jo, al gore nad glavom, u drugom svetu. Beskrajno deluju tamo, a kao da malo mare ivimo li; toliko tede nas nebesnici, Jer ne moe uvek slabi da sadri ih sasud, Ponekad samo podnese obiqe boje ovek. San o wima je potom ivot. Ali bludwa Pomae, kao dreme, i snai nas nevoqa i no Dok junaka dosta u bronzanoj ne poraste kolevci, I srca, ko pre snagom nebesnicima slinih. S grmqavinom tad e doi. Meutim esto mi se ini boqe da spavam, no tako bez drugova da sam, Tako da iekujem, a ta da inim i kaem Ne znam, i emu pesnici u oskudno vreme? No oni su, kae, kao svetenici boga vina to od zemqe do zemqe hodie u svetoj noi.12 Aber Freund! wir kommen zu spt. Zwar leben die Gtter, Aber ber dem Haupt droben in anderer Welt. Endlos wirken sie da und scheinens wenig zu achten, Ob wir leben, so sehr schonen die Himmlischen uns. Denn nicht immer vermag ein schwaches Gef sie zu fassen, Nur zu Zeiten ertrgt gttliche Flle der Mensch. Traum von ihnen ist drauf das Leben. Aber das Irrsal Hilft, wie Schlummer, und stark machet die Not und die Nacht, Bis da Helden genug ist derehernen Wiege gewachsen, Herzen an Kraft, wie sonst, hnlich den Himmlischen sind. Donnernd kommen sie drauf. Indessen dnket mir fters Besser zu schlafen, wie so ohne Genossen zu sein, So zu harren, und was zu tun indes und zu sagen, Wei ich nicht, und wozu Dichter in drftiger Zeit. Aber sie sind, sagst du, wie des Weingotts heilige Priester, Welche von Lande zu Land zogen in heiliger Nacht.13
12 Fridrih Helderlin, Odabrana dela, priredio i preveo Ivan V. Lali, Beograd 1969, str. 8283. 13 Friedrich Hlderlin, Gedichte, Reclam, Stuttgart 1963, S. 111112.

90 Adorno, a za wim i Lali, uzimaju Helderlinovo pitawe I emu pesnici u oskudno vreme? u pomjerenom znaewu, u znaewu vremena zla, koncentracionih logora i milionskih fabrika smrti, i ne trae odgovor unutar Helderlinove poeme Hleb i vino, iz koje se sluti da pjesnitvo ima nebesku prirodu i da dolazi od nebesnika. Sam hqeb je zemaqski plod", ali sa peatom svjetlosti, svetlou blagosloven" (Brot ist der Erde Frucht, doch ists vom Lichte gesegnet"), a radost vina od gromovnoga boga ishodi" (Und vom donnernden Gott kommet die Freude des Weins").14 Hqeb i vino jesu jedinstvo zemaqskog i nebeskog, jesu boanska sveta tajna i dio samoga boga i u starim religijama, i u hrianstvu, pogotovo:
Zato ozbiqnom pesmom slave boga pevai I ne zvui kao puki izum pohvala drevnog.15 Darum singen sie auh mit Ernst, die Snger, den Weingott Und nicht eitel tnet dem Alten als Lob.16

Potpuniji i neposredniji odgovor na Helderlinovo pitawe Lali vidi u pjesmi Spomen (Andenken). U ovoj pjesmi opjeva se sjeawe na pejza u blizini Bordoa, kraj reke Garone, s vrtovima Bordoa, sa svjetlou i sjenkama, kojima se igraju stabla hrastova, topola, brestova i smokava. S treom strofom pjesma dobija na misaonosti i asocijativnosti:
Nije dobro Bez due biti, sa mislima Smrtnim. Ali dobar je Razgovor, i da se kae ta srce misli, da se mnogo slua O danima qubavi I delima koja se zbie.17

Asocira li to pjesma Hesioda i wegove Poslove (dela) i dane? Stihovi su, meutim, veoma inspirativni i za razmatrawe odnosa Lali Helderlin. Spoj srca, koji je metonimija osjeawa, i misli (srce misli") bie karakteristian za Lalievih Deset soneta neroenoj keri, mada e tamo taj spoj u veoj mjeri prizivati Lazu Kostia. Meutim, Helderlinovi stihovi O danima qubavi / I delima koja se zbie" upuuju na Laliev naslov O delima qubavi ili Vizantija. Motiv vrta takoe je omiqen Laliev motiv, te pjesma Spomen otkriva mnogo vie veza izmeu Lalia i Helderlina od odgovora na ve pomiwano, kquno pitawe (i emu pesnici u oskudno vreme?").
14 15 16 17

Isto, str. 112. Fridrih Helderlin, Odabrana dela, str. 83. Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 112. Fridrih Helderlin, Odabrana dela, str. 103.

91 U Helderlinovoj pjesmi javqa se, uz to, i motiv mora. Prvi put u kontekstu pjevawa o strahu odlaska na izvor:
() Mnogi se Boje poi na izvor; Jer bogatstvo poiwe U moru ().

Motiv mora, toliko karakteristian za Lalia, javqa se u Helderlinovoj pjesmi i pri opisu reke: Garona ishodi ko more iroka", podsjeajui nas na Lalievu sliku Dunava, pretvorenog u jezero kod Doweg Milanovca. Laliu dragi stihovi, odgovor na kquno pitawe o smislu pjesnitva u svim, pa i oskudnim, vremenima, nalaze se u poenti, na samom kraju pjesme:
() Ali more Pamewe daje i uzima ga, I qubav usrdno prikuje oi, Ali ono to traje zasnivaju pesnici.18

Lali, dakle, zajedno s Helderlinom, vjeruje da pjesnici stvaraju (zasnivaju") ono to traje, to ostaje, to je najdubqe, iako je od najfinijega materijala. Lalievo povjerewe u pjesnitvo implicira i povjerewe u svijet, u Boje djelo; implicira ono da Bogu i da svijetu. Govorei o odnosu poezije i religije, Lali ne moe zaobii Helderlina, ali wegovim iskazima ne daje prevashodno religijski znaaj, ve dimenziju poetske vizije. Prema naem pjesniku, Helderlin u vie navrata i na razne naine ponavqa misao da je poezija jedan vii vid realnosti; da je ona aktivna kreacija, a ne pasivna refleksija stvarnosti".19 Lali esto govori i pjeva o odnosu vidqivo nevidqivo, izrecivo neizrecivo. Oni su za wega komplementaran par, s tim to svet koji nam je zadan jeste svet vidqivog i izrecivog. Svet jednog uda, ali sa svojim kquevima i iframa". I ovdje se na pjesnik poziva na Helderlina i na jednu od wegovih najqepih i najznaajnijih pjesama Patmos, pa kae: Otac () voli / Najvie da o vrstome slovu / Staramo se, a dobro tumaimo / Postojee". Lali zakquuje i ocjewuje da se ne moe jednostavnije, saetije, a ni dubqe izraziti jedan ivotni stav koji je i nauk o poetici. Ne postoji drugi ili krai put; vidqivo i izrecivo su naa sudbina".20
18 19 20

Isto, 103. Dela Ivana V. Lalia, , str. 272. Isto, str. 280.

92 I sam Lali esto izjednaava ivotne i poetike stavove i po tome je sasvim blizak wemakom pjesniku. On, takoe, upuuje i na svoje pjesme, ilustrujui tezu o sposobnosti poezije da daje odgovore na neka jo nepostavqena pitawa (Vizantija, , Elegija ili Dunav kod Doweg Milanovca):
Jer u vidqivom je granica radosti Sa druge strane; razmer zadanoga, Jedina mogunost da se prerauna Nedohvat, i da se slike razvenane Sretnu: zato se uda potvruju U neumitnom prostoru vidqivog Vizantija, .21 Nevidqivo ono nam stalno izmie, A apue nam svoju prisutnost i uporno primorava Da delujemo, da ga prevodimo u slike Elegija ili Dunav kod Doweg Milanovca.22

Lali se energino suprotstavqa ocjeni da su nestajawe i smrt wegove osnovne teme, upuujui opet na Helderlina i wegov Patmos: Ne bih se, meutim, nikako mogao sloiti () da su nestajawe i smrt moje osnovne teme. Rekao bih ak, jezikom muziara, da to nisu teme, nego motivi (svakako, upadqivi motivi). Teme su sadrane negde u zoni one helderlinovske poetike iz Patmosa. U tom smislu sam napisao, u tom svetlu i danas itam Mnemosinu. Ona moda jest jedna od mojih () osnovnih pesama, jer glorifikuje bogiwu Seawa; a u toj glorifikaciji je ifrovana pohvala ovom udu zadanog nam sveta."23 A helderlinovska poetika" iz Patmosa u znaku je odnosa Bog ovjek, odnosno Bog zadani nam svijet pjesnik, vidqivog i nevidqivog; u znaku tumaewa prisustva Tvorca u wegovom vidqivom djelu. U Patmosu su se ukrstila dva diskursa: metafiziki i autopoetiki. Poetak je u znaku metafizikog paradoksa o blizini i tekoj dokuivosti Boga, o opasnosti i spasonosnom:
Bliz je I teko dokuiv Bog. Ali gde je opasnost Raste i spasonosno.24

21 22 23 24

Dela Ivana V. Lalia, , str. 238. Dela Ivana V. Lalia, , str. 45. Dela Ivana V. Lalia, , str. 281. Fridrih Helderlin, Odabrana dela, str. 95.

93 Kraj je, pak, autopoetiki, ali je duboko oslowen na navedeni metafiziki paradoks. Pjesnici, i ne samo oni, najvie e potovati Boju voqu ako se budu starali o vrstom slovu"; ako pouzdano budu tumaili postojee:
() al Otac, Koji nad svim vlada, voli Najvie da o vrstome slovu Staramo se, a dobro tumaimo Postojee. Tome sledi nemaki pev.25

Poezija je svojevrsno tumaewe postojeeg svijeta; tumaewe iji je ciq da se doe do vrstoga slova". U tome je sadrana i pohvala Bogu, i pohvala svijetu, i pohvala vrstom slovu" poezije. Pjesnici koji su sposobni da vrstim slovom" dobro tumae postojee, zasnivaju ono to traje, ono to ostaje. To su one vrste uporine take u pogledu na svijet i na poeziju koje je Lali nalazio u Helderlinu. Prolost, eto, moe biti vrlo iva i vrlo savremena; u ovom sluaju, za Lalia, ivqa i podsticajnija od mnogih savremenika. Evo, dakle, kako smo, govorei o pogledu na svijet jednoga pjesnika druge polovine HH stoqea, doli do pitawa tradicije i odnosa prema woj.

2. Do toga pitawa doi emo i idui s druge strane, drugim putem; bavei se Lalievim iskazima o stihu i versifikaciji. Govorei o Heksametrima ciklusu pjesama iz zbirke Pismo (1992) Lali veli da wegovi heksametri direktno upuuju na Vojislava Ilia, pa dodaje nekoliko veoma vanih stavova za razumijevawe odnosa Lali Ili, odnosno heksametar slobodni stih: Mislim da je idealan srpski heksametar nemogu; a Vojislav je, tragajui za wim, stvorio podlogu, stvorio osnovnu melodiju naeg takozvanog slobodnog stiha. Moj 'slobodni stih' razvio se na toj podlozi, ralawavajui, kombinujui mogunost te melodije sa melodijom i ritmovima govornog jezika."26 U istom intervjuu nastavqa kako se s problemom heksametra sreo prepjevavajui Helderlina. Morao je, naime, Helderlinove nesavrene nemake heksametre (taj metar je muka i za Nemce)" prevoditi u nesavrene srpske heksametre". Lali naziva heksametar oaravajuim metrom", iji je duh traio najpre u prepevima, zatim u nekoliko svojih pesama", pa nalazi da bi bilo preciznije te stihove zvati pseudoheksametrima.
25 26

Isto, str. 101. Dela Ivana V. Lalia, , str. 283.

94 Pjesnik je tano zapazio ono to su ve uoili i opisali versolozi. Termin pseudoheksametar" ustalio se u srpskoj i hrvatskoj nauci i wime se oznaavaju Maretievi prevodi Homera, ali je jo taniji za oznaavawe stiha V. Ilia i S. S. Krawevia, pa ak i za raniji, recimo, Sterijin stih.27 I srpski i wemaki heksametar nuno je nesavren, jer je heksametar po svojoj prirodi stran prirodi srpskog, odnosno wemakog jezika i wihove metrike. Heksametar izvorno dolazi iz kvantitativne, muzike versifikacije, i zasniva se na opoziciji duina kratkoa. U grkom jeziku on omoguava ogroman broj ritmikih varijacija, jer tamo jednako traje heksametar od dvanaest kao i onaj od sedamnaest slogova. Sastavqen od dvoslonih (spondeja) i troslonih stopa (daktila), s mogunou zamjene spondeja daktilom, osim u posqedwoj stopi, ovaj stih mogao je izazivati samo ewu pjesnika koji su pjevali na modernim evropskim jezicima. Moderni evropski jezici grade stihove na opoziciji kvaliteta, akcentovan neakcentovan slog, a preuzeta grka terminologija je, u svojoj biti, postala sistem metafora. U srpskom jeziku nezamisliv je spondej, pa ga je, samim tim, nemogue zamjewivati ekvivalentnim kvantitetom, daktilom. Srpska dvoslona i troslona stopa" nijesu niti mogu biti samjerqive, odnosno ekvivalentne. Ako spondeja nema a on je obavezan na kraju grkog heksametra onda nema ni pravog grkog heksametra, pa je svaki stih graen prema antikom modelu, zapravo, pseudoheksametar. Spondej se u srpskom jeziku zamjewuje trohejem, ali ne kvantitativnim, ve tonskim trohejem, ime su mogunosti grkog stiha zauvijek izgubqene. Tonski trohej nije isto to i spondej, a pogotovo nije samjerqiv sa daktilom. Srpski heksametar" poiva na utvrenom broju akcenatskih cjelina u regularnom stihu mora ih biti est. Vojislav Ili je, uz to, stvorio izosilabiki stih s rimom i strofikom organizacijom, potpuno prilagodivi svoj heksametar" prirodi srpskog jezika i silabiko-tonskoj metrici. To je dug stih, najee izmeu etrnaest i esnaest slogova, s estim opkoraewima. Duinom i opkoraewima on se pribliava govornom ritmu. Ako se ukloni Ilieva rima i izosilabinost, ako se poremeti ravnotea u broju akcenatskih cjelina, pa to je u Lalia est sluaj broj akcenatskih cjelina varira od etiri do sedam, ako se kri ili ak potpuno ignorie cezura, onda je, naruavawem pseudoheksametarskih pravilnosti, a sasvim na podlozi pseudoheksametra, stvoren specifian slobodan stih dugog daha, sasvim blizak govornom ritmu. Eto, dakle, kako je nastao Laliev slobodan stih; eto ta je sve jedan kreativan pjesnik radio prevodei
27 Svetozar Petrovi, Stih, u: Uvod u knjievnost, urednici Fran Petre i Zdenko kreb, Zagreb 1969, str. 295348.

95 Helderlina i oslawajui se na srpsku tradiciju heksametra, prije svega na Ilia, a onda i na Steriju. Rad na prevoewu Helderlina vratio je Lalia srpskoj tradiciji heksametra i istraivawu wegovih ritmikih mogunosti u modernoj poeziji. Ovo bi mogao biti povod da se preispitaju i drugi tipovi slobodnog stiha: moda jo neki nastaju na fonu kakvog slavnog stalnog oblika, remeewem wegove pravilnosti i wegovim pribliavawem govornom ritmu. Tako se, evo, iznenadno ukazuje veza izmeu slobodnog stiha i duboke versifikatorske tradicije, odnosno heksametra. Tako je, paradoksalno, jedan veliki wemaki pjesnik s klasicistikom koncepcijom stiha, bio inspirativan za istraivawa ritmikih mogunosti srpskog (pseudo)heksametra i wegove transformacije u specifian slobodni stih. Tako se potvruje Laliev kreativan odnos prema tradiciji, kao i ukrtawe evropske, u ovom sluaju wemake, i domae tradicije sa starogrkim nasqeem.

3.1. Uspostavqawe intertekstualnih relacija s Helderlinom u Lalievoj poeziji poiwe jo od wegove prve zbirke Bivi deak.28 U poznatoj pjesmi Requiem za majku,29 kojoj je svoju analitiku pawu posvetio Tihomir Brajovi,30 nalazimo kao moto prvi stih iz treeg dijela Menonove tuaqke za Diotimom:
Licht der Liebe! scheinest du denn auch Toten, du goldnes!31

Taj stih je, 1969. godine, Lali ovako preveo:


Svetlosti qubavi! Zlatna, zar i mrtvima sija?

O svjetlosti, je, dakle, rije, i to o svjetlosti qubavi i o zapitanosti nad wom: da li ta svjetlost qubavi i mrtvima sija? I naredni Helderlinov stih sintaksiki je sroen kao pitawe i na izvjestan nain tie se svjetlosti:
Ivan V. Lali, Bivi deak, Zagreb 1955. Dela Ivana V. Lalia, , str. 107108. 30 Tihomir Brajovi, O svetlosti qubavi i wenom odsjaju meu mrtvima i ivima, u: Spomenica I. V. Lalia, SANU, Beograd 2003, str. 106. Pitawa intertekstualnih veza Lalieve poezije sa domaim i stranim pjesnicima pokretao je A. Jovanovi u svom predgovoru Delima Ivana V. Lalia, , str. 983. Sistematsko i temeqno istraivawe ovoga pitawa obavila je Svetlana eatovi-Dimitrijevi u kwizi Tradicija i inovacija. Intertekstualnost u pesnitvu Ivana V. Lalia (Beograd 2004). Navodimo samo one radove u kojima su istraivane intertekstualne veze Lalievog pjesnitva s Helderlinom. 31 Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 95.
28 29

96
Bilder aus hellerer Zeit, leuchtet ihr mir in die Nacht? Slike iz vedrijih dana, da li svetlite mi u noi?

Wemako hell, ak i kad je metafora, zrai svjetlou, a hellerer Zeit bukvalno znai svjetlije, vedrije (metaforino srenije) doba (vrijeme), to e rei vrijeme obasjano i svjetlou qubavi, onom iz prvoga stiha. Laliu je za moto pjesme bio sasvim dovoqan prvi stih tree Menonove tuaqke za Diotimom: zapitan je, misaon, dovoqno sugestivan, i tematizuje odnos izmeu ivih i mrtvih, meusobno izuzetno bliskih i dragih bia. Ostali Helderlinovi stihovi razvijaju temu o zaqubqenima i o izgubqenoj dragoj. Lali u svojoj pjesmi uspostavqa dijalog s upokojenom majkom. Zato mu je i dovoqan samo prvi stih, kao briqantno sroeno, duboko metafiziko pitawe. Lalieva pjesma neobino je komponovana, u dva glasa". Prvi glas jeste glas biveg deaka" i ispuwava tri oktave, ispjevane u razdeenim" heksametrima, odnosno u specifinom slobodnom stihu. Poslije svake od prvih dviju oktava slijedi tercet, a poslije tree distih; sve tri krae strofe odtampane su drugaijim slogom, tako da se i grafiki sugerira glas drugoga, glas upokojene majke. Taj glas dolazi s one strane groba, iz podzemqa. Tako se grafiki i ritmiki signalizira dijalog s mrtvima. Oba terceta sintaksiki su srodna: zavravaju se pitawima u kojima je naglaena briga za sina, biveg deaka". Tako su raspored strofa u pjesmi, wihov grafiki izgled i dvoglasnost pjesme usaglaeni s temom i motom pjesme, s odnosom ivi mrtvi, sin majka. Tema mrtvih glasova, toliko karakteristina za Lalia, eksplicirana je u ovoj pjesmi majinim zagrobnim glasom. Ali i sam prvi glas, u izvjesnom smislu, dvoglasan je, dvostruk, ravast. Sudei po drugom licu, kojim se obraa pokojnici, to jeste sinovqev glas. Ali, sudei po treem licu, kojim se obraa bivem deaku", bie kojem pripada prvi glas pokazuje se kao dvostruko: to je sazreo" ovjek, sa snanim prisustvom biveg deaka" u sebi. Kao da se na majinom grobu potvruje wegov status zrelosti, odnosno definitivan izlazak iz djeakog doba. Kao da je ovo pjesma o uspjenoj inicijaciji, ovjerenoj na majinom grobu, glasom s onoga svijeta. Majin glas je u svom drugom javqawu izriit:
Je li to moj deak, sazreo izmeu prostranih Razbijenih prozora nepoznatih godina?

Veza izmeu majke i sina, izmeu podzemnog i nadzemnog svijeta, sugerirana je ravastom lipom koja raste uz grob i na ije je stablo sin naslowen. Drvo jeste osa svijeta, ali je lipa, uz to, slovensko, srpsko sveto drvo, koje ovdje simbolizuje i svetost, mekou due, wenost i miris, vezu izmeu mrtvih i ivih.

97 Prvi, glas sina, svoju treu oktavu zavrie nasleenim glasom", glasom koji je od upokojene majke dobio u nasqee i koji otuda ima dvostruko iskustvo, ravasto kao i lipa nad grobom. Ta oktava jeste pohvala qubavi i oktava identifikacije sa stablom koje mora da lista i da se obnavqa:
() Jer bivi deak je progovorio Nasleenim glasom: jezik imena moje qubavi ivi u stvarima koje qubav okruuju. Ali zato nisam boqi (a dobrota je nalik na plime u malim zalivima), ja ipak bivam Bogatiji, kao stablo to mora da lista.

Sinovqeva posjeta grobu i oslonac na lipu nesumwivo je obogaewe, pa i trenutak lirske epifanije. Qubav iz groba zrai i izvan groba i obogauje sina. Zlatna svjetlost qubavi sija i mrtvima, i od mrtvih. Bie da je otuda od svjetlosti koju primamo oima motiv oiju tako est u ovoj pjesmi. U prvoj oktavi to su ogledala mrtvih oiju / Zaustavqenih, kao mali potop, pod korewem / Ravaste lipe". Ta ogledala vetrovi ne mrekaju". U drugoj oktavi majka je opqakana za glas / I do oiju puna zapeaene qubavi". U prvom tercetu majka se pita gdje je wen djeak S neotrom slikom sveta u nasleenim oima". Neotra slika sveta" izotrava se na majinom grobu, a nedvosmislena je sugestija da su sinovqeve nasleene oi" naslee od majke. To nasqee potvrdie se i u koraku, za koji majin glas veli da je izrastao iz mene", i u glasu, poto e u treoj oktavi djeak progovoriti nasleenim glasom". Najzad, u zavrnoj strofi, oi postaju metonimija: wima se oznaava sin, neraskidiva veza izmeu sina i majke i svojevrsna pobjeda svjetlosti nad smru:
Moj deak. Moje oi, oiene od smrti.

I znatno kasnije napisana pjesma Pomen za majku varira temu smrti, qubavi i svjetlosti; i u woj se javqa motiv ravaste lipe. Cijela pjesma vodi se prema poenti u posqedwem stihu, prema svjetlosti:
A o svetlosti je, zapravo, sve vreme re.32

Kao da poenta ove pjesme priziva i potvruje moto iz Requiema, Helderlinov stih:
Licht der Liebe! scheinest du denn auch Toten, du goldnes!

32

Dela Ivana V. Lalia, , str. 22.

98 3.2. Ispod pjesme Parkama,33 iji je naslov citat istoimene Helderlinove pjesme An die Parzen34 Lali je napisao kada je i kojim povodom ovu pjesmu ispjevao: na 128. godiwicu smrti Helderlina, 7. juna 1971". Napomena je jasan znak itaocu da je pjesma oma wemakom pjesniku i da je treba itati sa svijeu o postojawu Helderlinove pjesme u podtekstu. Prvi stih Lalieve pjesme grafiki je istaknut kurzivom, to je est Laliev signal o preuzetom citatu. Doista je rije o citatu prvoga Helderlinovog stiha iz istoimene pjesme u Lalievom prevodu:
Samo mi jedno leto dopustite, vi mone! Nur Einen Sommer gnnt, ihr Gewaltigen!

Helderlinova pjesma je autopoetika. Pjesniki subjekt zaziva Parke da mu dopuste jedno qeto, ali i jednu jesen, doba punog zrewa, ali i umirawa (Da voqnije mi srce, zasieno / Igrama slatkim umre tada"; Da williger mein Herz, vom sen / Spiele gesttiget, dan mir sterbe"). Ono to dozrijeva u qetu i jeseni jeste pjesma (zrela da bude mi pesma"; Zu reifem Gesange mir"). Zrewe pjesme i smrt u neraskidivoj su vezi, kao to su qeto i jesen doba vrhunca i zrewa vjesnici opadawa i umirawa. Pjesma je, za Helderlina, a od toga nije daleko ni Lali, ono sveto / to mi na srcu lei" (doch ist mir einst das Heilige, das am / Herzen mir liegt, das Gedicht, gelungen"), i ako se to sveto na srcu" posrei, ako uspije, onda je smrt dobrodola i balgoslovena. Pjesnik e biti zadovoqan, jer je uspio da izrazi ono sveto sa srca pjesmu i da tako, jednom barem, dosegne ivot bogova:
Tad dobrodola budi, tiino sveta senki! Zadovoqan biu i ako me moje strune Ne prate na putu dole: jednom iveh poput bogova, i to je dosta. Willkommen dann, o Stille der Schattenwelt! Zufrieden bin ich, wenn auch mein Saitenspiel Mich nicht hinab geleitet; Einmal Lebt ich, wie Gtter, und mehr bedarfs nicht.

ivjeti poput bogova znai dosei zrelu pjesmu, svetiwu srca, ali i nai se u susjedstvu smrti, u tiini svijeta sjenki. Qeto, jesen, pjesma, svetost srca, smrt i ivot poput bogova u neposrednom su susjedstvu.
33 34

Dela Ivana V. Lalia, , str. 243. Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 40.

99 Helderlinova pjesma sastavqena je iz tri katrena i weno kompozicijsko trojstvo sugerira postojawe nebeskog principa u woj, odnosno jedinstvo zrelosti, svetosti (pjesme) i smrti. Laliu je, pak, dovoqno qeto, ali ne ono koje je naeto rasulom od poetka, / Ve savreno smrtno, od korena do krune", u kojem je sve u pravo vrijeme i po pravoj mjeri. To izrecivo i isto" qeto potrebno mu je takoe radi pjesme, radi rasporeda rijei meu senke / I svetlosti", u tanu zamku za glasnika". Postii tanost rasporeda rijei izmeu svjetlosti i sjenki, znai nai strasnu mjeru. U tu zamku glasnik se sa osmehom hvata, / I gori iznad dovrenog slova". To je, dakle, mo strasne mere", tanost rasporeda rijei, da glasnik uhvaen u zamku gori iznad dovrenog slova". Lalieva poenta u znaku je vatre i svjetlosti. Wemu za zrewe nije neophodna jesen, jer sve je ve u qetu. Zdrueni su qeto, zrewe, smrt, taan raspored rijei izmeu svjetlosti i sjenki, zamka za glasnika koji gori iznad dovrenog slova. I Lalieva pjesma je autopoetika, oma Helderlinu i dijalog s wim; pjesma u slavu qeta i tanog rasporeda rijei; u slavu strasne mere" i moi pjesme.

3.3. Pjesma Bakropis35 jeste pohvala Piraneziju i wegovom djelu; wegovoj igli koju mui nesanica". Ona je viestruko zanimqiva: kao intermedijalna relacija bakropisa i poezije, kao intertekstualna relacija Lali Helderlin i kao autonomna pjesnika tvorevina. Lali je, zacijelo, oaran Piranezijem i wegovim svijetom ostvarenim u bakropisu. Piranezijev bakropis je proziran i mraan" i u wemu je doaran svijet zla: taan prostor mrakobesa / Skrojen u odjek ponavqanog krika, / Arhitektura zla: smaweni model". U tom svijetu ne vidi se protomajstor; ne vidi se Bog ni wegovo prisustvo. Otuda srediwe pitawe:
Majstore, majstore, gde je protomajstor?

Ali uprkos odsustvu protomajstora, Gospoda, uprkos svijetu zla, crte je ubedqiv, kao ubod / Noa pod oit". Tu se Lali opet prisjea Helderlinove inverzije i majstorski je upoqava: () prauzor je jasan. / Jer i boansko delo naem lii, / kao to je primetio Helderlin, / Mislei pri tom na neto sasvim tree". Lali, dakle, izriito kae da je znaewe citiranog, grafiki istaknutog Helderlinovog stiha, sasvim drugaije u kontekstu Hel35

Dela Ivana V. Lalia, , str. 17.

100 derlinove poeme Patmos. Helderlinovo Denn gttliches Werk auch gleichet dem unsern"36 upuuje nas kako bi se moglo doi do lika Hrista slinog onom kakav bee", ako nita Besmrtno na nebu ili na zelenoj zemqi nema da se vidi". Kod Lalia, pak, kao da se sluti gangrenozna sumwa da postojawe tolikog zla u smawenom modelu, na jednom obinom bakropisu, moda znai da se neto slino moe nai i u boanskom djelu, u djelu protomajstora; da je arhitektura zla" imanentna svijetu. Lali, dakle, povlai jednu teku, gorku, prikrivenu intelektualnu ironiju kada hvali savreno ubjedqivu viziju zla koju je ostvario Piranezi. Otuda, pretpostavqamo, inverzija: boansko djelo lii qudskom samo na planu arhitekture zla", to e rei da je na planu arhitekture dobra" stvar obrnuta, odnosno bez inverzije: to malo dobra u svijetu dolazi po uzoru na djelo protomajstora.

3.4. I zveket vjetrokaza u (na) vjetru u Lalievoj pjesmi Kritika Pilata37 sasvim je u drugaijem kontekstu od priblino iste slike u Helderlinovoj pjesmi Polovina ivota.38 Helderlinova pjesma i formalno je sastavqena iz dvije antitetiki postavqene polovine: ima dvije strofe, septime, ukupno etrnaest stihova, zbog ega bi je neko mogao interpretirati kao sonet. Prva strofa, odnosno polovina pjesme, opis je idilinog mjesta, alegorija prve polovine ivota, u znaku punoe plodova, mirisa, cvijea, jezerske vode, po kojoj plivaju zaqubqeni labudovi, glava zagwurenih u svjetlozarnu vodu, pijani od poqubaca. Druga strofa poiwe bolnim usklikom, koji Lali prevodi Avaj", mada bi moda tanije bilo Jao meni" (Weh mir"). Slijedi pitawe kojim se izraava strah od budunosti:
Avaj, gde da naem kada Zima bude, cvetove, a gde Sunca sjaj I senke zemaqske? Zidovi stoje Bez rei i hladno, u vetru Zveket vetrokaza.

Helderlinova pjesma je, dakle, alegorija, jedna od mnogih varijacija na ovu temu. Slika u poenti je, meutim, rijetka i briqantna, istovremeno zvuna i vizuelna:
36 37 38

Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 167. Dela Ivana V. Lalia, , str. 18. Fridrih Helderlin, Odabrana dela, str. 108.

101
Die Mauern stehn Sprachlos und kalt, im Winde Klirren die Fahnen.39

Upravo ta slika ostala je najivqa u prevodioevom/pjesnikovom sjeawu, pa e je Ivan V. Lali uposliti u svojoj velikoj pjesmi sasvim drugaije tematske usmjerenosti: Kritika Pilata. U prvom dijelu pjesme pjesnik kazuje ta je sve Pilat mogao uiniti da sprijei pogubne posqedice svoga sudskog postupka i u srediwi dio pjesme stavqa sliku djelimino pozajmqenu od Helderlina:
() Mogao je, najzad, Biti oprezniji kada postavqa pitawa, Makar i retorika; opasno je traiti ta je istina, kada istorija, Kao vetar pred zoru, mewa pravac, I zvekeu vetrokazi ().

Metafora vjetrokaza ovdje je u funkciji doaravawa promene pravca vjetrova istorije, odnosno poetka vjetra nove istorije. Oni su, istina, i ovdje u funkciji konkretizacije slike preokreta, ali ne na polovini ivota, ve na poetku Istorije. Pjesma se, potom, nastavqa citatom Jevaneqa po Luki to pisah, pisah" rijeima koje Pilatu vraaju kakvo-takvo samopotovawe, ali je kraj, odnosno poenta pjesme, poetska kritika Pilatovog ponaawa, podignuta na univerzalni nivo:
() kako zaobii Wegov ustanovqeni uzor ponaawa, Obnavqawe pravednosti u zdeli vode I mirnu savest: zloin, to su drugi.

Helderlinov melanholino-elegini zveket vjetrokaza postao je u Lalia zveket vjetrokaza Istorije u prelomnom asu, koji Pilat nije razumio niti ga je sa svojim viewem grijeha i zloina mogao razumjeti. Rije je, dakle, o obogaewu znaewa citirane Helderlinove slike u novom kontekstu, u Lalievoj pjesmi.

3.5. Posebno je zanimqiv odnos etvorodjelne Lalieve poeme Mnemosina40 prema Helderlinu: u wenom podtekstu je istoimena Helderlinova pjesma,41 ali i pjesma Polovina ivota.42 Bogiwa sjeawa je,
39 40 41 42

Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 128. Dela Ivana V. Lalia, , str. 253258. Friedrich Hlderlin, Gedichte, S. 175177. Isto, str. 128.

102 oito, dugo privlaila Helderlina, i on joj se vie puta vraao. Wen potovalac je, nesumwivo, i Ivan V. Lali: sjeawe i wegova bogiwa jesu ono to se moe suprotstaviti prolaznosti, ubrzawu" i zaboravu. U Helderlina Mnemosina znai i sabranost kojom se pobjeuje tuga koja grijei i preputa nas patwi. U zavrnoj strofi svoje pjesme Helderlin nabraja smrti slavnih junaka: Ahila, Ajanta, Patrokla i dodaje da umree jo mnogi drugi". Toj prolaznosti i smrti kao da je suprotstavqena Mnemosina i wen grad Eleuterna kraj Kiterona. Lali Mnemosini pjeva etvorodjelnu poemu. U prvom dijelu opisuje se dolazak u Akvileju, na zarasli oiqak", u tiinu Na kojoj pliva istorija kao uqe na vodi". Kvadrat neba na zapadu ukazuje se kao ukquen ekran na kojem nema slike. U drugom dijelu uspostavqa se paralela izmeu sestara, vode i zemqe, i uvodi se tema prolaznosti. Onaj ko osniva gradove i gradi kule slian je laaru koji ore vodu: kao to se iza lae voda umiruje i sklapa, tako i zemqa vremenom sravwuje kule i gradove; wena uporna srxba jede kamen slovima ispisan"; brie materijalne i duhovne tragove ivota, civilizacije, kulture. Sile razarawa ponitavaju djela sila stvarawa. Razlika izmeu zemqe i vode samo je u brzini uklawawa tragova; zemqa je sporija. Lalievi simboli razarawa, vjetar i oluja, simboli razornog ubrzawa, prizivaju ve poznati Helderlinov stih iz Polovine ivota: U vetru zveket vetrokaza". Ipak, nema iste budunosti": prostor je zaraen / Groznicom znakova, klicom priseawa", oiqcima prostora i vremena, uspomenama na minule qude i gradove, bitke i vremena. etvrti dio poeme znaewski je najgui i u wemu tematizovawe odnosa sjeawa i zaborava dostie gradacijski klimaks. Zaboravom se hrane slijepci koji sawaju / Budunost isprawenu, pometenu kao soba / Pre ulaska novog stanara", ironian je Lali. Najlake je, najkomotnije, ali je i samoosqepqujue zaboraviti. Prolaznost je imanentna svemu qudskom; rua re" ve je u elinoj gredi" nad gradilitem. Ali neophodan je i straan napor da qubav se prepozna / U nestajawu, i znak da se proita / u koprivi izmeu dva kamena sloga". Prolaznosti se suprotstavqa otpor sjeawa i obnavqawa, pa je sjeawe priroeno i zadato ovjeku kao to je voki zadato da cvjeta. Otuda u poenti poreewe izmeu ovjeka i breskve, sjeawa i cvijeta, iz ega slijedi da je sjeawe duhovni cvijet u kojem se zaiwe i iz kojega raa plod:
() nama je zadano Da seamo se, da zadajemo udarce; Breskvi je zadano da cveta.

103 Mi smo, dakle, po svojoj qudskoj prirodi, po svojoj duhovnosti, u milosti bogiwe Mnemosine. Odreknemo li se wenoga okriqa, postajemo slijepci koji se hrane zaboravom i sawaju budunost kao praznu, pometenu sobu. Nema sumwe, srpsko pjesnitvo gradilo je svoj stub seawa", da iskoristimo naslovnu metaforu druge po redu zbirke Miodraga Pavlovia.43 U tome stubu" ugraeni su i upisani i znakovi Ivana V. Lalia. 4. Evo nas opet ovoga puta iz perspektive intertekstualnih relacija pred pitawem tradicije. S tri strane smo iz perspektive pogleda na svijet, iz perspektive ispitivawa odnosa prema heksametru i slobodnom stihu i iz perspektive istraivawa intertekstualnih relacija doli pred isti problem: problem odnosa prema tradiciji. Paradoksalno, ali odnos prema tradiciji i pojam tradicije postali su kquni lakmus modernosti, od Eliota do danas. Moderno pjesnitvo nipoto nije negacija tradicije, ve izbor iz we i kreativan odnos prema woj. Sam pojam tradicije nije isti do Eliota i poslije wega, pa je koncepcija tradicije esto znak odnosa prema modernom pjesnitvu, bilo da je rije o kritiaru i teoretiaru, bilo o pjesniku. Lali je u pitawima tradicije bio, uglavnom, eliotovac. Bio je pjesnik snanog osjeawa istorije", odnosno istorijskog osjeawa", pogotovo kulturnoistorijskog. Eliot je, uostalom, pjesnik kome je Dante jedan od najbliih; pjesnik koji je batinio hriansku tradiciju. Uz to, pjesnik Puste zemqe44 T. S. Eliot nije bio i pjesnik pustog neba. Pjesnik upqih qudi45 nije poricao mogunost ovjekove bogolikosti, ve je pjevao o uasu desakralizovanog, modernog svijeta, i o praznini i upqini modernog ovjeka. Lali pjeva o uasima osmoga dana stvarawa o uasima istorije i qudskih djela o dvosmislenosti i ambivalentnosti qudske slobode od Boga date, nedvosmisleno prihvatajui i svijet i Boga. U tom prihvatawu jedan od glavnih oslonaca iz tradicije bio mu je Fridrih Helderlin. To se nedvosmisleno vidi iz pokazanih intertekstualnih relacija, ali i iz Lalievih eksplicitnih iskaza o pogledu na svijet i na pjesnitvo. Eliotovski shvaena tradicija46 podrazumijeva dijalog s mrtvima, samjeravawe s wima, buewe i vaskrsavawe glasova mrtvih, jer
Miodrag Pavlovi, Stub seawa, Beograd 1953. T. S. Eliot, Izabrane pesme, izbor, prevod i predgovor Ivan V. Lali, Beograd 1978, str. 6182. 45 Isto, str. 9195. 46 T. S. Eliot, Tradicija i individualni talenat. Izabrani tekstovi, Beograd 1963, str. 3342.
43 44

104 glasovi mrtvih nisu mrtvi glasovi, uvjeren je Lali. Pjesnik je u ivom i potencijalnom dijalogu s poezijom svijeta svih vremena, u originalu i u prevodima, i iz tog bogatstva bira i gradi svoju tradiciju. Tradicija je prostorno i vremenski neograniena. Jedini istinski ograniavajui faktor jesmo mi koji tu tradiciju usvajamo, birajui iz tog ogromnog svjetskog blaga ono to u prolosti vidimo kao ivo i vrijedno. Tradiciju, dakle, biramo i usvajamo, vie od mrtvih nego od ivih, kao to i svijest o vrijednostima stiemo i provjeravamo u dijalogu s mrtvima i ivima, odnosno s onom tradicijom koja je za nas iva i izazovna. Savremeni pjesnik bira iz tradicije stihove, strofe i pjesnike oblike u kojima e pjevati, najee ih mijewajui, preobraavajui i dajui im lini peat, nekad takav i toliki da je porijeklo novoga stiha teko prepoznati i utvrditi. Teko je, naime, identifikovati heksametar kao polazite i osnovu Lalievog slobodnog stiha. Meutim, kada se ta veza utvrdi, mijewaju se nae predstave i o heksametru, i o slobodnom stihu, i o Helderlinu, i o klasici. Antika, wemaki klasicizam i predromantizam i srpski neosimbolizam" HH vijeka najednom postaju veoma bliski; stupaju u ivu, kreativnu komunikaciju, mijewajui jedno drugo, budei jedno u drugom pritajene, zaspale, zapretane, nanovo otkrivene vrijednosti i mogunosti. Kao to je iz tradicije izabrani Helderlin ostavio neprolazni trag na Ivana V. Lalia, direktno djelovao na wegovo formirawe, tako je i predstava o Helderlinu kod Srba u HH stoqeu iz temeqa promijewena: Helderlin je, zahvaqujui najvema Laliu, postao iva vrijednost za Srbe u drugoj polovini HH vijeka. Bez obzira na izuzetnu upuenost u svjetsku liriku i wene tokove, na odlino poznavawe stranih jezika i sposobnost praewa moderne lirike na pet-est svjetskih jezika, Lali je bio savreno svjestan znaaja nacionalne kulture, kwievnosti, tradicije, a posebno jezika. Jezik je ovjeku zadat; on je wegov ograniavajui faktor i Boji dar, jedini instrument za dosezawe univerzalnih vrijednosti. Nije to stvar patriotizma ili neke ideologije, a najmawe nacionalizma, ve je takva priroda stvari: jezici se meusobno razlikuju po glasovnom sistemu, prozodiji, leksici, sintaksi, metrici; priroda jezika bitno, esto odluujue, utie na prirodu metrike i stiha. Ne moe se prevoditi Helderlinov, niti bilo koji heksametar, a da se dobro ne poznaju Sterija i Vojislav Ili. S druge strane, pjesnik maloga naroda i jezika moe neto znaiti u irem kulturnom kontekstu tek ako se prvo u svom jeziku ostvari. Lali ne samo da ova pitawa nije zapostavqao, ve ih je bio duboko svjestan i veoma ih potovao, radei u jeziku i traei srodnike u nacionalnoj tradiciji. Korisno je, ak i neophodno, poznavati svjetsku kwievnost i uvaavati wene vrijednosti, birati iz te ogromne batine. Meutim, sve izabrano prenosi se u svoju kulturu i svoj je-

105 zik. Tu je nacionalna kultura i tradicija ozbiqna reetka, a jezik odluujue sito. Zato Lali ne izrie samo jedan poetiki stav, ve jednu veliku istinu kada tvrdi da domaem pjesniku nee mnogo pomoi Rilke ni Malarme, ako nije ukorijewen u svom jeziku, ako mu ne pomognu Vojislav Ili i Laza Kosti.47 Zatvarawe u okvire nacionalne kulture i nacionalne tradicije znai pogubni samoizolacionizam. Samo uz potovawe nacionalne kulture i uz odlino poznavawe prirode i mogunosti sopstvenog jezika, i u wemu ostvarenih kwievnih vrijednosti, uz poznavawe svjetskih jezika i kultura, moguno je voditi plodonosan i ravnopravan dijalog sa svijetom. Laliev dijalog s Helderlinom za to jeste najboqa potvrda. Iza tog dijaloga stoji i Laliev dijalog sa Sterijom i Vojislavom Iliem. Bez dijaloga s Helderlinom Lalieva poezija i srpska kultura bile bi znatno siromanije. Bez dijaloga sa Sterijom i Vojislavom Iliem dijalog s Helderlinom bi bio mnogo mawe plodonosan.

ovan Deli FRIDRIH GELDERLIN V PODTEKSTE POZII IVANA V. LALIA Rezyme V rabote issleduets kreativn dialog Ivana V. Lalia s pozie Fridriha Gelderlina. Snaala, po planu ksplicitno potiki, rassmatrivayts vskazvani Ivana V. Lalia o mirovozzrenii i pozii, v kotorh citiruyts stihi i poloeni F. Gelderlina, a take i stihi samogo Lalia. Podtverdaets ubedennost Lalia v spravedlivosti poloeni Geldrelina, to pot zakladvayt to, to ostaets (dlits). V rabote avtor analiziruet i svobodn stih pota, ukazva na kreativnoe otnoenie Lalia k gekzametru, razoreniem" i peredelko" kotorogo Lali prihodil k svoemu variantu svobodnogo stiha. Nardu s tim issleduyts citat i intertekstualne svzi pozii Ivana V. Lalia s pozie Gelderlina; analiziruyts stihotvoreni Requiem dl materi, Parkama, Gravyra, Kritika Pilata i Mnemosina. V konce avtor udelet vnimanie koncepcii tradicii I. V. Lalia, osobenno ukazaniy na znaimost kak vbora iz mirovo, tak iz oteestvenno, nacionalno literatur, priem zadann zk imeet ogromnoe znaenie, osobenno kogda re idet o stihe i metrike, a take i o voprosah intertekstualnh svze i tradicii.

47 Ko ne povue pouke iz Laze Kostia ili Vojislava Ilia, uzalud e ih traiti kod Malarmea ili Rilkea", Dela Ivana V. Lalia, , str. 268.

UDC 811.163.41'373.612:801.612

Milorad Dei LEKSIKO I GRAMATIKO ZNAEWE I SRPSKI AKCENAT

O leksikom i gramatikom znaewu dosta je pisano. Ovdje e biti rijei o ulozi akcenta u oblikovawu znaewa. Kqune rijei: leksiko znaewe, gramatiko znaewe, akcenat, polisemija.

1. Sloeni odnosi izmeu jezikih nivoa odavno su predmet lingvistikih istraivawa. Poto se leksika smatra osnovnom jedinicom jezikog sistema, posebno je zanimqivo ispitivati veze izmeu we i ostalih nivoa. Ovdje emo se pozabaviti ulogom srpskog standardnog akcenta, znaajne fonetsko-fonoloke jedinice, u oblikovawu leksikog i gramatikog znaewa. 2. Na samom poetku ukazaemo na neka optija pitawa vezana za znaewe. Jedno od wih je svakako optepoznata podjela rijei na leksike (punoznane, autosemantike) i gramatike (pomone, funkcionalne, sinsemantike). Tvrdi se da leksike rijei imaju leksiko znaewe (uglavnom promjenqive: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli, prilozi), a gramatike rijei izraavaju gramatike odnose (nepromjenqive: prijedlozi, veznici, rjece, uzvici). Jedan broj lingvista ne slae se sa ovakvom podjelom, jer misle da svaka rije ima znaewe, sadraj. To, uostalom, potvruju i definicije gramatikih rijei u rjenicima. 3. Obino se uzima da je leksema osnovna i apstraktna jedinica leksikog sistema, a da je rije wena konkretizacija u odreenom kontekstu. Leksema je sastavqena od fonema ulananih u morfeme, a ima i odreeni sadraj, znaewe. Izmeu vie vrsta znaewa izdvojiemo sqedea etiri: leksiko, gramatiko, tvorbeno i konativno. Leksiko znaewe ukquuje denotaciju i designaciju. Denotacija je odnos izmeu jezika i realija, tj. klase predmeta i konkretnog predmeta. Designacija je odnos izmeu jezika i miqewa, predstavqen pojmom o predmetima i pojavama. Designacija se ostvaruje u vidu varijanata, semantikih aloleksa pojedinih leksema, npr. kow: 1. 'domaa ivotiwa koja slui za vuu i jahawe'; 2. 'nezgrapan i glup, ogranien ovek'; 3. 'gimnastika sprava'.

108 Za razliku od leksikog znaewa, individualnog i posebnog za svaku rije, gramatiko znaewe je kategorijalno. Odnosi se na opte kategorije kao to su predmetnost kod imenica, procesualnost kod glagola itd., ali i na lice, vrijeme, nain kod glagola, broj kod imenica, rod kod pridjeva i dr. Neka gramatika znaewa su vrlo bliska leksikim, pa ih moemo nazvati leksiko-gramatikim. Mnoge rijei su u gramatikama grupisane po semantikom kriterijumu: imenice za ivo i neivo, konkretne, apstraktne, zbirne; pridjevi opisni, gradivni, prisvojni; glagoli egzistencijalni, faktitivni, glagoli kretawa itd. Pojedinane rijei iz ovih grupa imaju svoje preciznije, individualno, leksiko znaewe, koje se realizuje u kontekstu gramatikim aloleksama, npr. padenim oblicima kod imenica (kow, kowa, kowu i dr.), koji, kao i kod ostalih promjenqivih rijei, zajedno ine gramatiku paradigmu. Tvorbeno znaewe je opte znaewe, karakteristino za vei broj rijei u odreenoj semantikoj grupi, a zavisi od semantike motivne rijei i tvorbenog formanta. Imenice su, na primjer, podijeqene na vie znaewskih grupa: vrilac radwe, nosilac osobine, mjesto itd. Pojedinane rijei iz ovih grupa imaju, pored tvorbenog znaewa, i druga: kliza 1. 'onaj koji se kliza na ledu'; 2. 'sportista koji se bavi klizawem'; 3. 'dio maine, ureaja koji omoguuje da neto klizi po nekoj povrini'. Konotativno znaewe sastoji se iz emocionalnih, ekspresivnih, stilistikih i vrijednosnih komponenata. Drugo znaewe pomenute lekseme kow ('nezgrapan i glup, ogranien ovjek') u Reniku SANU je ekspresiono markirano (kvalifikator pogrd.). 4. Akcenat se u srpskom jeziku grupie u akcenatske tipove, koji obuhvataju najraznovrsnije lekseme. U naim gramatikama akcenatska problematika razmatra se u okviru pojedinih vrsta rijei: govori se o akcentu imenica, koji se dijeli na tipove i podtipove, o akcentu pridjeva, akcentu glagola itd. Zaboravqa se da akcenat ponekad prelazi morfoloke granice i jednako se ponaa u raznim vrstama rijei i wihovim potkategorijama: kn (pridjev) kao nk (zamjenica); ptok, gen. mn. ptk (m. rod) isto kao kqeno, gen. mn. kqn (sr. rod). Pored klasifikacije akcenata, ima i drugih pitawa za raspravu, ali ovom prilikom emo ukazati na veze izmeu akcenta i znaewa, posebno leksikog i gramatikog. 5. Dosta su poznati i u literaturi komentarisani primjeri semantikodiferencijalne i morfolokodiferencijalne funkcije srpskog akcenta i postakcenatske duine. Kad prozodijske jedinice imaju razlikovnu, semantiku (fonoloku) funkciju, dolazi do promjene leksikog znaewa suprotstavqenih rijei: grd ('tua, led') grd ('naseqe'), kpiti ('sakupqati') kpiti ('uzeti za novac'), kka (imenica) kk (3. l. jd. prezenta glagola kukati), lka (gen. jd. imenice lk) lka (nom. jd. imenice lka), krj (prijedlog, e-

109 sto bez akcenta). Poreene su rijei iste, ali i razliite vrste. Kad prozodijske jedinice imaju razlikovnu morfoloku funkciju, dolazi do promjene gramatikog znaewa suprotstavqenih oblika istih rijei: Bo (nom.) Bo (vok.), i (imperativ) (prezent). 6. Kad se raspravqa o materijalnoj, fonetsko-fonolokoj komponenti lekseme, istie se i potreba za usaglaavawem sa vaeom kwievnojezikom normom. To znai da i prozodija mora da zadovoqi odreeni standard. Zbog toga rjenici savremenog srpskog jezika, koji su i normativni, biqee akcenat rijei. Renik srpskohrvatskog kwievnog i narodnog jezika SANU, odakle preuzimamo grau i semantiku obradu, ponekad navodi akcenat i u definicijama i frazeologizmima, kako bi se izbjegle eventualne nejasnoe: (izr. pod ko) prei (prelaziti) oima prgledati (pregldati) pomerajui pogled; nvinrka enska osoba nvinr (1); (izr. pod nga) dohvatiti se ng (ng) 1) osposobiti se za samostalno kretawe, (po)odrasti (o deci); 2) poeti trati, beati. Moda bi dobro bilo da je stavqen akcenat i u frazeologizmu Jovo nanovo sve iz poetka. Oblik Jvo je vokativ ne samo hipokoristika i imena Jva, pod kojom odrednicom je naveden, nego i varijante uobiajene kod ijekavaca Jvo. Biqeewem frazeologizma pod Jvo i oblika Jvo izbjeglo bi se eventualno itawe sa nominativnim akcentom. 7. Jedan od problema u leksikologiji, a naroito u leksikografiji, jeste precizno utvrivawe leksikog znaewa rijei. Naime, u nekim sluajevima ne moe se jasno odrediti znaewe. U Reniku SANU nalazimo dosta potvrda za ovu pojavu, koja se uglavnom odnosi na perifernu leksiku. Tako se nekim definicijama izraava vjerovatnoa ili nejasnost: knara deo odee (?), kwtk (?) verovatno kakvo gnojno kono oboqewe, prit (?), kruka nejasno znaewe. itavu grupu ine rijei bez znaewa" ili bez odreenog znaewa", koje su podijeqene u nekoliko oblasti: djeji jezik brojanice (bnci), uspavanke (kovuqa); narodne umotvorine zagonetke (bwat), pjesme (bndi), brzalice (deveter), bajalice (vetrvk); emocionalni govor (kletve, psovke, prisno obraawe i sl., sa izbledjelim znaewem) (dn). Vano je istai da nejasno znaewe rijei neki put povlai za sobom i nejasan, neodreen akcenat, tako da nije neobino to su neke odrednice ostale neakcentovane: jak nejasno znaewe, davlum samo u brojanici, bez odreenog znaewa, dajdora samo u brojanici, bez odreenog znaewa. Uostalom, i u svakodnevnom govoru nismo sigurni u akcenat rijei ije nam je znaewe nepoznato. 8. U srpskom jeziku osnovni oblik rijei ima jedan akcenat (la) neto rjee dva (dublet lmpa i lmpa), a sasvim rijetko tri (triplet le, le i le). Znaajno je to to akcenat navedenih imenica, sa eventualnim izmjenama u morfolokoj paradigmi, po-

110 kriva sva leksika znaewa ovih rijei. Meutim, u poliseminim rijeima jedno znaewe moe se vezati samo za odreeni gramatiki oblik, a samim time i za odreeni akcenat, koji se moe razlikovati od akcenta osnovnog oblika. Moglo bi se postaviti pitawe: da li je u ovakvim sluajevima rije o istoj, poliseminoj leksemi? Svakako da jeste dok god jedna leksema predstavqa odreenu semantiku cjelinu, koju je mogue omeiti nekad lake, a nekad tee. Renik SANU prua dovoqno grae koja potvruje specifian odnos izmeu leksikog i gramatikog znaewa, odnos koji se odraava i na akcenat oblika sa posebnim znaewem. Primjere emo navoditi prema vrstama rijei. 1) Imenice a) Vokativ jednine brt 7. (samo vok.) b. kao uzreica, u razgovoru i u pripovedawu. Ama ako je, ako je, brate slatki (Srem.). da 3. v. (u vok.) fam. u prisnom obraawu i tepawu, obino uz re moja", draga" i sl. u znaewu: dragi moj, draga moja. Moli Boga, draga duo moja, / Da ti s' zdravo iz tabora vratim (NP Vuk). b) Mnoina ko 2. hip. (obino u mn. s atributom moje") naziv od milote, u obraawu dragoj osobi. Jesi li se umorila, oi moje? (Vesel.). kov (gen. mn. kv) 1. (obino u mn.) a. metalna naprava kojom se sputavaju noge (ree ruke) osueniku, bukagije, negve. Nigde ive due, tek se po kad-kad uje zveket lanaca od robijakih okova (Milo. R.). kolnst (obino u mn.) skup, splet, sticaj prilika, stawa, uslova, odnosa i sl. u kojima se neko (neto) nalazi, ivi, radi, od kojih neto zavisi i sl. Samo okolnosti ine da je jedan komad vodviq, drama ili tragedija (Plaov.). nmr 4. (obino u mn.) javno ispoqavawe negodovawa, protest, bunt, pobuna. Nemiri u Srbiji otvarali su perspektivu francuskom uticaju (Gavr. M.). nrv 2. (najee u mn.) fig. u raznim izrazima i obrtima oznaava manifestacije psihikog ivota; psihiko stawe uopte. On je pjesnik nervoze i nerava (Mato). nrd 2. (obino u mn.) javno i otvoreno (obino masovno) ispoqavawe negodovawa, neraspoloewa, netrpeqivosti prema nekome ili neemu, nemiri, demonstracije, pobuna. Ovi neredi behu dobro doli Mihailu, da uvrsti svoju dravu (Vuki.). lni 3.a. mn. (obino u gen.) pokr. deija igra u kojoj su glavni uesnici devojice, devojke. Posle mi je priao: kako se oni igraju robova lonia i drugih igara (Vesel.).

111 kra 7.b. (obino u mn.) razvueno i istaweno testo u koje se zavije kakav nadev, jufka; jelo od jufki. Ba u to vreme mesile su pitu i razvlaile kore (or. T.). 2) Pridjevi a) Odreeni vid nmio 5. (u imenikoj slubi, u odr. vidu) . ona koja nije draga, nije mila, ona koja nije voqena. Kad je htio da me nemilom eni, uskoio sam u kaluere (or. S.). npostojn 4. gram. a. (obino odr., s.) koji se javqa u suglasnikoj grupi na kraju osnove u nekim oblicima rei, a u ostalima se gubi. Ovo a nije postojano, zato se i zove nepostojano a (Stev.). nrdan 2.b. odr. (uz imenice: vreme", dan", as" i sl.) u toku koga se ne radi, koji slui za odmor i slobodne aktivnosti onih koji rade. Ta me nedeqa razdrauje kao i svaki neradni, praznini dan (Jak. M.). nesamrqiv 3. (u mn.) mat. koji nemaju zajedniku meru (o brojevima, duima, koliinama). Dui, za koje se ne moe nikako nai zajednika mera, nazivaju se nesamerqive (Stojk. S.). nsrean = nsretan (odr. nsren = nsretn) 6. (obino odr.) esto bez odreenog znaewa, kao izraz negativnog odnosa, qutwe, negodovawa (prema nekome) neposluan, neodgovoran, udan, nestaan, nevaqao, avolast. Nesretni sine, to uini. Zato li izgubi moje blago bez ikakve nesree i bez ikakve napasti (NPr Prod.). b) Komparativ i superlativ njk (komp. nja) 1.v. (obino u komp.) koji poseduje nedovoqnu borbenu mo, sposobnost, slab (u vojnom, odbrambenom pogledu). Srbi drali su Arape za divove prema sebi, dok pojedini junaci ne okuae s wima vojnu sreu i ne uvjerie svoju brau djelom, da su Arapi nejai od Srba (NPr Petran. B.). nzak (komp. n) 14.a. (samo u komp. ili sup.) koji se nalazi na (naj)mawem stupwu bioloke razvijenosti (o biqkama i ivotiwama); koji je anatomski i funkcionalno (naj)mawe sloen, jednostavniji u odnosu na srodne pojmove (o ulima). U najniih ivotiwa, u kojih je celo telo samo iz jedne upqine sastavqeno, o cirkulaciji razgovora biti ne moe (Pan.). Sve su talofite prosto graene i otuda su oznaene kao nie biqke (Stank. S.). 16. (najee u komp.) a. mawi, mlai po rangu, zvawu, ugledu i sl. U borbama nam je poginulo mnogo vojnih i politikih rukovodilaca, viih i niih (Ded. V.). 3) Glagoli a) Imperativ gbiti se 8. pej. odlaziti, torwati se (obino u zapovesti, u otrijem izraavawu). Gubite se, nitarije! (Goran).

112 oi i ei (imp. ozi) 7. (u 2. l. jd. imp.) u funkciji uzvika a. (esto ponovqeno) za odobravawe ili pojaavawe tempa, intenziteta neke radwe: samo tako, jae, bre i sl. Opui motkom po wemu: oezi, oezi (NPr, Venac). b) Trpni pridjev iviiti (obino u obliku trp. pr.) 1. biti granini deo, ivica neega, ograniiti, omeiti (neto) sobom. Pokrajina ravna kao dlan, oiviena dvema velikim rekama nema mnogo ume (Ded. V.). okvati (trp. pr. kovn) 1. a. (obino trp. pr.) snabdeti, obuhvatiti odn. utvrditi, uvrstiti, ojaati neto okovom metalnim okvirom, ekserima i sl. Oni ne ive meu qudima, odvajaju ih svuda od sebe debelim zidovima i okovanim vratima (Nu.). opkliti 3.a. (obino u trp. pr.) obuhvatiti kruno, odn. polukruno, okruiti, obaviti, uokviriti. Kua je opkoqena visokim zidom (Ko. E.). 4) Prilozi Komparativ nsko (komp. n i ne) 1. v. (u komp.) daqe, kasnije (u tekstu), dole. U potpuno istoj svesti i zdravom razumu iskazao je to je nie napisano (NSS). Na osnovu izloene grae vidimo da kod imenica posebna znaewa imaju vokativ jednine i mnoinski oblici. Vokativ se koristi kao uzreica i izraz prisnijeg obraawa, a mnoinski oblici su markirani hipokoristinou, figurativnou i regionalizmom. Uoene su i akcenatske promjene u odnosu na akcenat osnovnog oblika: da : do, kov : kv, oklnst : oklnosti, nrv : nrv, lni : ln. Kod pridjeva posebna znaewa vezuju se za odreeni vid i komparaciju. Neki pridjevi odreenog vida su termini, a stalne neakcentovane duine prate oblike odreenog vida, komparativa i superlativa. Kod glagola zabiqeeni su oblici imperativa i trpnog pridjeva. Imperativni oblici su ekspresivno obiqeeni. Zapaene su akcenatske promjene: okvati kovn, opkliti pkoqen. Zanimqivi su i primjeri akcenatskih dubleta u osnovnom obliku kod kojih se jedna znaewa vezuju za jedan akcenat, a druga za drugi: npregldan i neprgledan 1. (obino npregldan) a. koji se ne moe obuhvatiti pogledom, ogroman (o prostoru, prostranstvu). Jedno je ovaj na svet celokupna uma i nepregledna ova zemqa sa qudima i wihovim ivotom A drugo, drugo je svet novca, carstva sticawa i tedwe (Andri). 2. (obino neprgledan) a. koji ne omoguava, ne prua dobru preglednost (kakvog prostora). Poto je

113 mesto, na kome sam bio, dosta nepregledno, morao sam se povui (Dud.). Slino se ponaa i prilog npregldno/neprgledno. 9. Akcenat igra znaajnu ulogu pri definisawu i klasifikovawu homonima. Tu je srpski jezik u specifinoj situaciji, jer ima etiri akcenta i postakcenatsku duinu. Naveemo uobiajene primjere za homonime u irem smislu rijei: pravi homonimi ksa ('poqoprivredna alatka'), ksa ('padina'), ksa ('dlake na glavi'); homografi lk ('primitivno oruje'), lk ('biqka'); homofoni tlas (planina u Africi'), tlas ('zbirka geografskih karata); homoformi preli su preko gr, kue gr. 10. Prethodno izlagawe jo jednom je potvrdilo posebnosti leksikog i gramatikog znaewa, ali i isprepletenost wihovih meusobnih odnosa. Pokazalo se da i akcenat igra znaajnu ulogu u oblikovawu i funkcionisawu znaewa. To se posebno vidjelo pri razmatrawu poliseminih rijei, u kojima znaewe moe da se vezuje samo za jedan gramatiki oblik, a time i za konkretan akcenat.
LITERATURA Dei M., 1990, Iz srpskohrvatske leksike, Niki. Univerzitetska rije. Dragievi R., 2007, Leksikologija srpskog jezika, Beograd. Zavod za uxbenike. Kristal D., 1988, Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Beograd. Nolit. Renik srpskohrvatskog kwievnog i narodnog jezika, 19592006, kw. 117, Beograd. SANU. ipka D., 2006, Osnovi leksikologije i srodnih disciplina, Novi Sad. Matica srpska.

Milorad Dei LEKSIESKOE I GRAMMATIESKOE ZNAENIE I SERBSKOE UDARENIE Rezyme Rezultat izloennogo issledovani ee raz podtverdili osobennost leksieskogo i grammatieskogo znaeni, a take perepletenie ih vzaimootnoeni. Pokazalos, to udarenie igraet znaitelnuy rol v formirovanii i funkcionirovanii znaeni. to osobenno blo zametno pri rassmotrenii poliseminh slov, v kotorh znaenie moet svzvats tolko s odno grammatiesko formo, i tem samm s konkretnm udareniem.

UDC 821.163.41-32.0918"

Duan Ivani MODELI SRPSKE PRIPOVIJETKE 19. VIJEKA

Rad identifikuje osnovne modele srpske (autorske, pisane) pripovijetke od epohe prosvjetiteqstva do poetka moderne, polazei od anrovskih, tematsko-motivskih, naratolokih i retoriko-stilskih aspekata. Ukrtawem sinhronih i dijahronih rezultata istraivawa utvruje se da pored dinaminih periodizacijskih modela pripovijetke (sentimentalistika, romantiarska, realistika) mogu da se uspostave i strukturni modeli, u rasponu od jednostavnih/hibridnih oblika (npr. pripovijetkabasna/alegorija, pripovijetkaportret) do oblika razvijene pripovijetke (pripovijetka: radwa, portret, ideja). U periodu na granici prosvjetiteqstva i romantike modeli pripovijetke zavisili su od protooblika (basna, primjer, portret, anegdota, bajka). U romantizmu se pria anrovski osamostaquje kao intimna istorija, istorijska graa" ili personalizovana replika folklorne podloge (legenda, vjerovawe, predawe, epska pjesma, balada). S epohom realizma srpska pripovijetka proiruje svoje tematske okvire, na nov nain iskoriava folklorno nasqee i umnoava dijegetike modele: to joj omoguuje da se organizuje pomou hronikalnih, mjesnih, pouno-didaktinih (idejnih, filozofskih, istoriozofskih), anegdotskih, bajkovitih (ili srodnih) paradigmi ili da u centar pripovijedawa postavi qudsku jedinku (portret). Kqunim iniocima u tom procesu autor smatra povezivawe moralno-filozofskih ideja sa socijalno-egzistencijalnim primjerima/temama ili motivima, uz jaku struju lirske rijei tokom romantizma (erotsko-rodoqubivi, moralni motivi povezani s afektima), te povezivawe pisane tradicije sa folklornim i govornim anrovima Kqune rijei: pripovijetka, model, oblik, anr, struktura, prosvjetiteqstvo, romantizam, realizam.

Uvodne napomene Pojam model ovdje slui kao heuristiko sredstvo, da olaka poreewe velikog broja pojedinanih tekstovapripovijedaka, svoewem wihovih tekstualnih svojstava na elementarne, apstraktne inioce, odnosno, na poetike kategorije. Status originala imaju konkretni tekstovi pripovijedaka, a status slike (modela) ima wihov opis, konstrukcija modela. Naravno da e taj opis zavisiti od teorijskog stava, koji se odnosi na sastav i prirodu pripovjedakog (novelistikog) teksta.

116 Kako su u ovom opisu predmeti modela (pripovijetke) rasporeeni u sinhrono-dijahronoj dinamici (rije je o pripovijeci koja nastaje od poetka 19. do poetka 20. v.), oekuje se da takav opis sadri podatke o promjenama unutar uvedenih kategorija, ali i da, eventualno, naznai puteve i uzroke tih promjena. Model pretpostavqa stabilnost kategorija i promjenqivost wihovih tekstualnih ekvivalenata. Oko odreewa pripovijetke kao vrste polazi se od aksiomatskih stavova. Da bi neto bilo pria/pripovijetka, treba, u osnovi, da sadri (a) radwe/dogaaje (pripovijeda se), (b) predmete/prostor i junake (opisuju se; kao subjekti nose radwu), te da (v) izmeu ovih inilaca uspostavi specifine kauzalno-vremenske odnose (zaplet/sie). Kad se izdvaja razlika prema jednostavnim (basna, sluaj, parabola, anegdota i sl.) ili prema sloenijim oblicima (roman, pripovijest), pripovijetka se svodi na jednostruke linije (jedna radwa, jedan lik, dominantna situacija, intriga svodqiva na osnovni zaplet), a pomenute inioce povezuje na relativno malom prostoru (portret, glavna radwa, uzak krug likova): ona moe takoe da okupi vie likova oko jedne radwe (npr. ekawe, gradwa mosta) ili oko jednog prostora (Sve e to narod pozlatiti, Most na epi), predmeta (Stari pisai sto M. P. apanina, Stari vruskavac S. Rankovia), ovjeka ili nekog ciqa/eqe/problema, i da oko wih uoblii zaplet (Pilipenda S. Matavuqa, Vetar L. K. Lazarevia). U svakom od modela pripovijetka zapravo ima u jezgru jednostavan oblik, nekad otvoren, a nekada prikriven, tradicionalan (npr. basna, anegdota, predawe) ili nov (npr. sluaj kao diso svakodnevnog iskustva). Modele razlikuje nain povezivawa i razvijawa jednostavnih oblika, wihova istorijska dinamika i wihova funkcija u sklopu cjeline. Prosvjetiteqski model pripovijetke Rasprava o nastajawu novovjekovne srpske proze, dakle i pripovijetke, ne moe poeti bez Dositeja Obradovia. Ne samo zbog toga to je mono djelovao u svim sferama pisane rijei, ve i zato to wegovo djelo najpouzdanije svjedoi kako se moglo pripovijedati na pisanom srpskom jeziku druge polovine 18. vijeka i oko ega se mogla sklopiti pripovjedna cjelina: (a) ivot, lino iskustvo kao predmet priawa (ivot i doivqaji); (b) ideja, kojoj se trai potpora u prii/primjeru (ivotno iskustvo ili fikcionalan primjer parabola), kao da bi ta ideja proisticala iz prie (basne s naravouenijama) ili ogleda, gdje se konstruie narativni primjer; (v) lokalna usmena predawa, povezana sa izvjesnom idejom.

117 Dositej je u svojim teorijskim spisima formulisao naela koja se tiu smisla izmiqenih pripovijedawa uenih i pametnih qudi (basne, alegorije, romani, komedije). Po wemu, sva ta djela predstavqaju obraz i razline elovjeeske naravi" te se zovu moralne istine" (Obradovi, 2: 343344). Takoe je preuzeo i odomaio pojam pov(ij)est, potekao iz stare srpske kwievnosti i praslovenske batine, primjewivan na itija i druge vrste pripovjedne proze (Trifunovi, 1974: 238239). U velikoj raspravi izmeu linog iskustva i ideja o prirodi ovjeka i putevima prosvjeivawa sopstvenog naroda, redovno je spajao priu kao ilustraciju sa idejom o smislu, svrsi i sa idejom o ovjeku i wegovoj prirodi. I to bez iluzija o tome na to je sve ovjek spreman. Wegov ogled o zlobi (Sovjeti zdravago razuma) sadri mnogo slika qudskog ponaawa, koje e se sve do sredine 19. vijeka nai kao osnova pripovijedawa, a nee nestati ni kasnije, samo e se iskazivati posrednije (Obradovi, 1: 342357). Ovome treba dodati da je Dositejeva pisana rije nastajala u tijesnom kontaktu sa razliitim vrstama usmene rijei (folklorna, besjednika/propovjednika, svakodnevna rije) i funkcionalnih stilova. On je lako prelazio od opte ideje na primjer, od karakternih crta na lik, od pouke na ilustraciju (pripovjedna situacija, scena, dijalog, anegdota, aqiva pria, pria iz ivota), od svakodnevne rijei na biblijski citat ili parafrazu i na stavove prosvjetiteqskih spisa ili antike pisce, esto se podupirui originalom (grki, latinski, francuski, engleski, wemaki, italijanski, rumunski). Bogata pripovjedaka graa u Dositejevom opusu (originalna i prevedena) daje osnovu da se konstituie periodizacijski prvi model pripovijetke u novoj srpskoj kwievnosti, prosvjetiteqski model, s upadqivim objediwujuim iniocima i ne mawe vidnim iniocima diferencirawa i divergirawa. Unutar modela konstituiu se dva tipa, jedan racionalistiko-realistiki, a drugi sentimentalistiki, oba povezana prosvjetiteqskom funkcionalizacijom: pria. U oba tipa fabula/radwi, naime, djelovawe junaka slui kao pouan primjer za stvarni ivot i razumijevawe onog to je Dositej volio da naziva moralnom ili naravouitelnom filozofijom (Obradovi, 1: 382, 303). U prvom tipu prie junaku se pripisuje izvjesna karakterna crta ili stav o svijetu i u segmentima radwe se to svojstvo potvruje ili osporava, sugeriui ta je dobro, a ta zlo, ta razumno, a ta nerazumno. Utoliko junak ne mora biti konkretizovan, lokalizovan, socijalno diferenciran, ve jednostavno oznaen kao subjekt radwe (jedan od", neki ovjek", trgovac", zoomorfno bie basana i sl.), personifikacija izvjesne ideje koja e se usredsrediti na moralni konflikt.

118 Protoforme i protoprimjeri za oba tipa prie mogu se nai u opusu Dositeja Obradovia. U prvom sluaju autor na priebasne dodaje prieprimjere (istorijske, iz ivota, iz sopstvenog iskustva). Oba teksta (tekst basne i tekst naravouenija) imaju istu svrhu, ali su radwom (onim to se deava) i junacima (kojemu svijetu pripadaju) razliite. To je (A) tip modela prosvjetiteqske prie. Stabilan, obavezan inilac teksta u ovom modelu jeste pouka, dok svijet prie (radwe, likovi) moe biti zoomorfan, fitomorfan i litomorfan (zvjeroliki, biqoliki i stjenoliki) u Dositejevim basnama uestvuju ivotiwe i biqke, a u pripovjednoj prozi prvih decenija 19. vijeka pojavie se i piqci kao uesnici radwe (Peii, K.). Qudski svijet dominira u primjerima naravouenijima, ali i jedan i drugi (i ivotiwski i qudski) treba da uine uvstvitelnim" (opaqivim) visoke i optepolezne nauke" (Obradovi, 1: 408). Ovom tipu su najblie, mada razvijenije i sloenije, prevedene/preraene pripovijetke koje je Dositej izdao uz Basne (Istina i prelest, Put u jedan dan), ili su izile kao dio Sobranija i Mezimca (Gora vjeestva i istine, Vidjenije Almeta dervia, Put u Vavilon. Jedna alegorieska povjest, Krivica i stidqivost Obradovi, 2). Sve su to produene alegorije s vielanim narativnim cjelinama (dok su basne ili parabole jednolane narativne cjeline). U prevodima Dositeja Obradovia moe se identifikovati jo jedan (B) tip modela prosvjetiteqske prie, u Sobraniju D. Obradovia (1893): Lauzis i Lidija, moralna povjest i Adelaida, pastirka alpijska, obe Marmontelove; ovom krugu pripada i Abdala i Balsora jedna persijska pripovetka. Wihova radwa nije alegorina, ve je zasnovana na sudbinama qudskih likova, koji prolaze kroz strasti (qubav, mrwa), iskuewa (opasnosti po ivot), ili stradawa, sa silama qubavi i mrwe, postojanosti i uroenih osjeawa (roditeqska qubav, npr.). Koncentracija tih svojstava je vrlo upadqiva u pripovijeci Lauzis i Lidija: tiranin Mezencijus rastavi svog jedinog sina Lauzisa od voqene djevojke (zarobqenice) kako bi se on, otac, wome oenio; prijateq Fanor pokuava Lauzisu pomoi, ali ga otkriju i Mezencijus ga osudi na borbu u ringu s lavom; no Lauzis dopre do tamnice i zamijeni prijateqa, nadajui se oevoj milosti; sreno pobjedi lava, ali i otac, poraen oajnim strahom za Lauzisov ivot, svima oprosti, a svoju buduu nevjestu dade sinu kao nagradu za hrabrost i dobrodjeteq". Na granici ovih dvaju (A, B) tipova prosvjetiteqskog modela nalazi se jedna vrsta humoristiko-satirine prie. U woj su nosioci razvijene radwe likovi qudi sa izvjesnom negativnom strasti (npr. krtost) koja pogaa prije svega wih. Jedan par papua (Sobranije: Obradovi, 2) primjer je takve prie. Ona je po obimu radwe i junacima bliska drugom tipu modela, a po racionalistiko-rea-

119 listikom duhu prvom tipu prie. Prosvjetiteqski okvir se stvara pounou: radwom se izobliuje ne samo jedan porok, ve junak svojim stradawem postaje primjer kako se poroka treba oslobaati, jer je protivan zdravom razumu i tetan. Koliko je trebalo da plemenitost, dobrota, qubav, istrajnost, portvovawe, hrabrost, prijateqstvo vode itaoce ka poistovjeivawu s wima (usvajawu), da se ganutou proiste" za vrline, toliko je oliavawe poroka (i sudbina poronog ovjeka) trebalo da podstakne na oslobaawe od wihovih neracionalnih i runih svojstava u sopstvenom karakteru. Ako je prvi krug tema raunao na itaoevu duu, na osjeajnost, drugi je raunao na wegov razum. U oblikovawu prosvjetiteqskog modela uestvovalo je, kao i u wegovoj razgradwi, vie drugostepenih inilaca. Jedni su jeziki, u rasponu od slavenosrpskog do narodnog jezika, ili wihove specifino dositejevske mjeavine. Drugi su morfoloki: u jezgru se nalaze jednostavni oblici (basna, parabola, primjer, anegdota), ali se model ispoqava i u sloenijim kompozicijama obima prave pripovijetke (novele) ili razvijene, vielane alegorije. Trei su funkcionalni: ova proza redovno tei djelovawu na itaoca, i to u sferama racionalnih, moralnih i emotivnih odlika qudske jedinke, obuhvatajui drutveni ivot, porodine odnose i sl. etvrti je tematsko-motivski: predmet pripovijedawa tie se izbora/rjeewa odreenog ivotnog problema/situacije, ili pak ispoqavawa karakternih svojstava u takvim situacijama. Svi ovi modeli prolaze evolutivne mijene: jezik postepeno postaje narodni, jednostavni oblici se u svojoj oiglednosti i omeenosti potiskuju ili spajaju sa sloenijim, poune tendencije ustupaju pred romantiarskim normama, u kojima ni strasti/emocije, pa ni heroinost i istrajnost, plemenitost i dobrota nemaju nadoknade u ivotu, koliko uspostavqaju horizonte novih ideala epohe. U srpskoj prozi (ne raunajui roman, koji ima svoju genezu) poslije Dositeja Obradovia, negdje do sredine 19. vijeka, procesi oblikovawa su zavisili od prihvaenog modela, odnosno od varijante (tipa modela). Izdava i urednik Dimitrije Davidovi preporuuje svoj Zabavnik raunajui na obrazovawe ukusa, oblagoroavawe srca i zabavu Srba i Srpkiwa, i u tu svrhu objavquje, kako kae, blagonaravne, poune i zabavne povijesti (Davidovi, 1815). Rani pokuaji Eustahije Arsi nalaze se na granici basne/primjera i prie (Arsi, 1929). Uz wih ide dijaloka pripovijetka Konstantina Peiia, Piqci (Peii, 1826) i proza iz Banatskog almanaha (1828). Drugi tip tekstova je iao u pravcu portreta, gdje se sav pripovjedaki poriv iskazuje kao mozaik slika oko jedne karakterne crte. Takav je tekst Jovana Stejia: Zapiska 'usopih' Nikole Klatia (Steji, 1839). Meu wima su odaxija, srean ovjek, tvrdica, starovoqa, mladoewa, advokat, nazadwak, qekar. Narativna dina-

120 mika se gradi mozaikom malih primjerasluajeva oko karakterno-socijalnih osobina izabranog lika. Osobito Bla Travocea (5: 1839), oko koga su neradnici, nadrikwige, lani kwievnici, pijanice Taj model kataloga, inventara, serije, sveden na reawe karakternih osobina izabranih grupa (mladoewe, aci, nacije) potvrdie svoju produktivnost osobito u prozi realistikog modela pripovijetke i romana (npr. Trideset godina iz ivota Milana Naranxia, pripovijetke S. Matavuqa i dr.). Istorija srpske kwievnosti potvruje izuzetnu potencijalnost i djelotvornost osnovnih varijanti prosvjetiteqskog modela prie. Wegova otvorenost za evolutivne transformacije (podrazumijevajui proces dezintegracije same epohe) ispoqavala se u divergentnim postupcima: s jedne strane, umawivawem, do potpunog neutralisawa, izriitog didaktizma (funkcionalnosti, utilitarnosti), oslobaawem od neposredne parabolinosti/alegorinosti i snaewem drugih inilaca modela. U tim procesima (1) junak postaje predmet po sebi, kao karakter, nezavisno od funkcionalizacije, te se pria oblikuje gomilawem primjera/sluajeva na odreenu karakteristiku (J. Steji); (2) pria (fabula) se podvrgava razvoju, odvijawu radwe, efektima zapleta i raspleta u jednokratnom ili viekratnom anegdotinom preokretu (Lazar Lazarevi: Portret, Spiridon Jovi: Tri konaka) dakle rije je o reawu radwi povezanih izvjesnim siejnim okvirom (putovawe, zanoivawe, enidba, napredovawe u poslu i sl.); (3) nova osjeajnost postaje vrijednost nezavisna od funkcionalizacije i didaktinosti. Ono to je u prosvjetiteqstvu, osobito u klasicistikoj varijanti, bio porok (strasti, afekti, uobraewe, nemotivisana tuga, zlovoqa), sada postaje ne vrlina po sebi, ve stawe due kao presudna iwenica u djelovawu junaka. Stvarawem novih sredita prie, u radwi, ili u junaku, ili u patosu, uz neutralizaciju pouke priprema se podloga za dezintegraciju prosvjetiteqskog modela i za prelaz ka drugim modelima. Prava istorija srpske pripovijetke, trenutak wenog nastajawa, poiwe kad pria (fabula) prevazie opseg anegdote i drugih jednostavnih oblika i istovremeno ih ukqui na razliitim planovima tekstualizacije, a kao inioce aktivira vrijeme, prilike/sredinu, sluaj, individualizovane junake, s izvjesnim zapletom kao vezom kauzalnih odnosa izmeu vie inilaca fabule. Pripovijetka u pravom smislu rijei formira se isprva u okviru (B) modela kao tip sentimentalistike proze: karakterie je razvijena radwa koja je smjetena u porodine okvire, sa sentimentalnim rjeewem konflikta ili sa razbijawem maski i iluzija. Prvi tip zapleta sugerie kako vrlina pobjeuje zlo, a drugi kako treba biti oprezan pred iskuewima u porodinom ivotu. U Srpskim novinama (1821/36) izlazi pouno-sentimentalistika pria, kasni-

121 je pretampana u Banatskom almanahu (1827: 108113) pod naslovom Neto za mueski pol. Mu zapostavi i prezre enu, izgubi sve kockajui se po kafanama i ostane sam, ostavqen od svih. ena mu, meutim, sve oprata: Nepravedno srce tvoje, rekne mu Amalija, neka te ne ukorava, kad tebe tvoja Amalija ne ukorava. Mi smo dosta sreni. Ja nao mua moga opet, a Amalija je svagda tvoja nena ena." Ali da bi takav bio, dodaje autor, ovjek bi morao nepovreeno srce imati, srce, kao to su negda nai stari praoci imali" (Banatski almanah, 1827: 113). Svak e prepoznati motiv znamenitog prveneta Laze Lazarevia, Prvi put s ocem na jutrewe. Slina je po odnosu pouke i fabule pripovijetka Dokazatelstvo, da obina slabost prevariti moe (Banatski almanah, 1828): dobar mu, nevjerna supruga, lani kuni prijateq (kico, baron), koji radi oko toga kako estne gospoje prevariti, mir i tiinu udovoqstvenoga braka naruiti" (Banatski almanah, 1827: 152). Grofica i wen qubavnik (baron) optue sirotu i nevinu slukiwu (nije se odazvala baronovim qubavnim eqama) za krau nakita, dok se ne otkrije da je grofica prodala nakit da bi podmirila kockarski dug svog qubavnika. I ovaj motiv e dosta dugo biti, u razliitim oblicima, oivqavan u kwievnosti realizma (Igwatovi: Vasa Repekt). Prva (A) varijanta modela bie podlona evolutivnom rastakawu, obnavqawu i nadgradwi u drugim pravcima. Vrlo je upadqivo kako anegdota/primjer iz opteevropske i klasine sfere prelazi na nacionalno tlo u Vukovoj Danici (18261834): i kad je prevedena, ona se stilski oblikuje kao da je nastala u usmenom priawu (Dereti, 34). Uskoro e se domai istorijski primjeri razvijati u pripovijetku, kako svjedoi Sterijin tekst Knez Janko i Aganlija (Popovi, J. S., 2003). Isti proces potvrdie se i u prozi Joksima Novia Otoanina (Kapetan Radi Petrovi i pokrtenica Zorka): konkretan iskustveni (istorijski) sluaj fikcionalizuje se, stvarni junaci istorije (knez Janko, Aganlija, kapetan Radi Petrovi) postaju junaci istorijskih pripovijedaka oko nekog sluaja iz ivota (izbavqawe od smrti u djetiwstvu, enidba pokrtenicom). Pored pomenutih pripovijedaka, zasnovanih na faktima, pojavquju se i one koje se pozivaju na istinitost, odnosno na stvarnost, a da iza wih ne stoji istorija i znamenito ime. Vasilije Suboti u podnaslov svoje pripovijetke Rav posao, zao konac stavqa Na istini osnovana pripovetica" (Suboti, V., 1841); kasnije e wegov brat Jovan poeti svoje obraze" iz srpsko-maarskog rata (Suboti, J., 1851). U Serbskom narodnom listu (1840, br. 608) pojavie se pojmovi dagerotip" (Zrakopis (dagerotip) u haremu) i skaz", svojstveni tehnici i formama pripovijedawa u poetku realizma i kwievnim programima cijele jedne epohe (Markovi, S.: 1).

122 Preplitawe fikcije utemeqene na faktografskom i fikcije maskirane pripovijedawem osnovanim na istini" ukazuje na nova, srodna teita u razvoju srpske novelistike, usmjerena na estetiku istinosnog. Taj tok e se usporiti, djelimino i presjei suoavawem s romantiarskim modelom, ali e u osnovi biti neka vrsta prototipa realistike pripovijetke. Romantiarski model pripovijetke Prosvjetiteqski model prie se ne rui samim izostajawem pouke, kako bi se oekivalo u prvi mah, koliko stvarawem radwe i junaka nezavisnih od apriornih normi moralne filozofije", podreenih strastima i iskuewima do traginog, rijetko srenog ishoda. U nastajawu modela romantiarske pripovijetke djelovalo je vie inilaca. U pripovijeci prosvjetiteqskog tipa samo negativni junak kri moralne norme, dok pozitivni junak potvruje wihovu optu vrijednost i smisao. Junak (proto)romantiarskog modela prie kri egzistencijalne, moralne, zdravorazumske norme, idui za strastima i emocijama nezavisno od ishoda svojih namjera. Zaplet moe da se utemeqi na vrlo raznolikim vrstama normi i prekraja: npr. lini motivi (qubav) podreuju se nekom optijem idealu kao to je sloboda, brak, voqa roditeqa, ali jedinka strada, ne ostvaruje poeqne vrijednosti, iako je sama jo oliewe vrijednosti. Kao ilustraciju moemo navesti pripovijetku B. Atanackovia Buwevka: wena junakiwa daje ruku nevoqenom mladiu da bi spasla od smrti svog dragog, a onda ih, na raskru morala i erosa, aqe u borbu za slobodu srpskog naroda, pa koji preivi, bie wen. Obojica su poginula, a junakiwa u crno obuena klei pred ikonom. Ekstaza neostvarene qubavi i smrti je ono to ovoj pripovijeci daje romantiarski oreol (Atanackovi, 1928). Drugi inilac u romantiarskom modelu jeste aktivirawe junaka i radwe u razvijenoj fabuli vezanoj za svijet stvarnosti, istorijske ili savremene, u vrlo uskoj tematsko-motivskoj paradigmi, svedenoj na dva lana, qubav i rodoqubqe. U konstelaciji radwe jedna od tih vrijednosti se ne moe ostvariti, te je smrt ili rtvovawe jedinke osnovni ishod (Ivani, 1976: 44). Romantiarski model suava potencijale prosvjetiteqskog modela, iskoriava u osnovi wegovu sentimentalistiku varijantu, ali oslobaa priu od alegorino-paraboline funkcionalizacije i ilustrativnosti, posebno od prosvjetiteqskog povjerewa u svemo vrline i pravde, i, uz to, intenzivira wen zaplet i prostore psiholokih procesa. Opti model (proto)romantiarske prie ima barem dvije krupne varijante: u jednoj se (elementarni) folklorni oblik (balada,

123 bajka, anegdota) raz(g)rauje u pripovijetku, u drugoj se poseban, netradicionalan sluaj" postavqa u osnovu fabule. Taj sluaj" moe da se vee i za istorijske linosti ili samo za istorijsko vrijeme (npr. pripovijetke . Jakia). Granice izmeu dvaju tipova modela su porozne. Folklorni oblik se moe vezati za istorijsko vrijeme, ali imati potpuno fikcionalne (neistorijske) junake (sluaj sa Buwevkom B. Atanackovia, koja varira motiv narodne balade uikiwa Mara, smjetajui radwu u srpsko-maarski rat 1848/49). Ova pripovijetka takoe slobodno urawa u svijet fantastike ne pravei granicu prema svijetu jave. Tu se uspostavqa i granica izmeu prosvjetiteqskog folklorizma jednog Atanasija Nikolia (Ogledalo udesnog veka), gdje bajkovita pria hoe da ostane parabola, i romantiarskog folklorizma, u kojemu je svijet jave i svijet fantastike homogen, jedan od moguih svjetova npr. proza Aleksandra Andria (Nikoli; Andri). U prvim fazama romantizma stradaju junaci kao nosioci vrlina, plemenitosti, nesebinosti. Postepeno, s ulaskom nove generacije romantiara (. Jaki, L. Kosti) junaci se sve ee opisuju negativnim atributima ili jakim kontrastima izmeu osjeawa qubavi i mrwe, rodoqubqa i izdaje, zavidqivosti (podlosti, sebinosti i sl.) i plemenitosti. Takav izbor autorima omoguuje da konfliktima strasti i norme vode ka dramatinim zapletima i raspletima i da istovremeno naznae inioce nove slike svijeta, odnosno nove osjeajnosti. U takvoj konstelaciji strast se postupno preobraa iz negativne u pozitivnu kategoriju, u nekoj vrsti paradoksalnog spoja (smrtna qubav"). Dok je prosvjetiteqstvo (posebno klasicizam) odbacivalo strast ukoliko je tetna i van kontrole razuma, romantizam je uspostavqa kao vrijednost i potvrdu qudske prirode. Poto je tematizovana i imenovana, strast se oslobaa prosvjetiteqskog prokletstva (up. stavove Dositeja Obradovia ili Lukijana Muickog1) i postaje neprikosnovena vrijednost kao elementarno svojstvo i pravo jedinke, uprkos svoje subverzivne, tragizmom optereene prirode. Naruavawe te vrijednosti kao duboke intime bia postaje krivica i uzrok stradawa, sve do pripovijetke zrelog realizma (Laza Lazarevi: vabica). Romantizam e zapravo konfrontirati esto po sebi pozitivne, ali do nerazumnosti hi1 Vsekoneno pobjedenije i istrebqenije svoji<h> strasti (kako su neki umstvovali), to nije mogue eloveeskom jestestvu, i. koji su to od qudi iziskavali, vie su i<h> smeli i zamrsili. Ali pristojno i razumno vladawe i upravqenije strasti i zahtevawa nai<h>, to je i mogue i neotlono. Pervo i navlastitije sredstvo svojim strastem vladati i wi<h> upravqati jest svoje voobraenije u vlasti svojej imati i s wim ophoditi se umeti; a ovo nije toliko trudno i zavisi od pristojeega vnimanija i priqenoga obiknovenija (Obradovi, 2: Etika,1803: 10); Sili metatelnoj / Utesni predel: svet ivota / Ostavqa ta u mnimi leti", Naui s' snosit' sudbu: svega / Liiti s' kad dobrodeteq ite!" (Muicki: 109, 110).

124 pertrofirane i konfrontirane vrijednosti (up. pripovijetke . Jakia s motivima qubavi, posebno Nevernu Tijanu, up. Jaki: 3). Prelazne forme: model folklorno-autorske pripovijetke U prvi mah bi se pomislilo da ovaj model pripovijetke na hronolokoj qestvici u srpskoj kwievnosti zauzima prvo mjesto, da tvori osnovu ove vrste. Ukoliko bi se polazilo od istorijski nerazluenih i neutvrenih perioda, to bi moralo biti tano (usmena rije je starija od pisane rijei). Ali u praksi kojom se ovdje bavimo, stvari su drugaije. Nastajawe pisane proze u srpskoj tradiciji mnogo je vre povezano sa pisanim evropskim i domaim obrascima (npr. uticaj itija, biblijskih pria, evropskih pripovjedaa Marmontela, Fenelona ili Lesinga) nego sa usmenim pripovjednim anrovima. Tek s etablirawem tih anrova, u Vukovom Srpskom rjeniku i Danici i u zbirkama pjesama, poslovica i pripovijedaka, oni postaju legitimni za pisanu pripovjedaku rije. Postoji jo jedan efikasan kanal posredovawa izmeu pisane i usmene rijei, vezan za tekuu stihiju pripovijedawa (priu iz svakodnevice), kojim ulaze fragmenti kanonizovanih folklornih anrova i svakodnevne rijei, s primjerima, sluajevima, dogaajima, anegdotama, poslovicama, uzreicama. Graa sauvana u zaostavtini Gavrila Stefanovia Venclovia to potvruje isto tako dobro kao i ona u Dositejevim djelima, u obliku odlomaka ivog iskustva i mjesnih pripovijedawa sauvanih u razliitim oblicima (Stefanovi Venclovi, 1966; Pavi, 1972). U procesu pribliavawa razvijenih usmenih vrsta (bajka, epska pjesma ili balada, aqiva pria) dolazilo je do stapawa s okvirom koji je stvarao autor u novoj cjelini, gdje su se nekada jasno ocrtavale preuzete osnova i autorska nadgradwa (Nikoli, A., Suboti, J., 1842), a nekada, pak, dolazilo do potpunog podreivawa autorskog glasa folklornoj stilizaciji (bajke B. Atanackovia, M. P. apanina, posebno J. G. Milenka).2 S Vukovim spisima u srpsku kwievnost je ula nova serija anrovskih obrazaca i anrovskih mogunosti, istovremeno sa dotadawom domaom i evropskom tradicijom. Uskoro e enska (bajka) i muka pria (novela), u uslovnoj terminologiji V. Karaxia (Karaxi, V. St., 1988: 48), dobiti takmace u autorskim bajkama i aqivim priama, stilski i siejno oslowenim na prozu prosvjetiteqskog porijekla i prosvjetiteqske prirode. U velikom toku usmenosti mijeae se ivotna svakodnevica (savremenost) i usmena predaja, esto u nerazmrsivim prepletima: usmena rije ne po2 Literatura o tom pitawu je bogata. Up., Ivani: Folklorni model pripovijedawa u (novoj) srpskoj kwievnosti // Svijet i pria, Beograd, 2002, s. 8, 29.

125 tvruje samo preneseno znawe nego se uklapa u savremene okolnosti, ili se te okolnosti na odreen nain pousmewuju (pretau u anegdotu, aqivu priu ili poslovicu, koje se daqe prenose usmenim putem). Drugi je tok povezan sa ulaewem narodne pjesme u pisanu proznu rije, to utie na wen stil i na tematsko-motivski lik kao dio ustaqene frazeologije, retorike, formulativnosti, jednostavnih oblika i bajkovitih sklopova pria. Novina je to stil usmenog pripovijedawa ovladava pisanim priama iz ivota (S. Milutinovi3) pribliavajui ih svakodnevnom izrazu, svojstvenom tek prozi epohe realizma. Ta linija svakodnevnih priawa prepoznae se u ranim pripovjedakim pokuajima, kasnije oblikujui jedan od od glavnih tokova srpske pripovijetke. U Srpsko-dalmatinskom magazinu Joanikije Pamuina i Vuk Popovi ostavqaju takvu prozu, polazei od stvarnih dogaaja. Prvi od wih uvjerqivo pripovijeda dramatinu sudbinu pojedinca, uz to prikazujui sredinu, wene predstavnike i wihov govor. Vuk Popovi u nekoj vrsti komentara sistematizuje vrijednosne norme patrijarhalnog drutva i daje implicitne teme ne samo folkloristike pripovijetke, ve velikog dijela srpske proze druge polovine 19. vijeka (prednost starih vremena nad novima, boqi kvalitet nekadaweg ivota, vitalnost i moralnost starih generacija, degeneracija novog pokoqewa).4 Sline ideje se nalaze u replikama junaka romana Vasa Repekt Jakova Igwatovia (1874),5 u pripovijetkama Milovana Gliia (1873),6 jo odlunije saoptene u raspravi Srbija na Istoku Svetozara Markovia (1872) (Markovi, 1960, 3). Realistiki model Ovaj model je vrlo teko svesti, u nekoliko reenica, na shematian opis: pripovijetka od 60-ih godina 19. do poetka 20. vijeka postaje najmonija prozna vrsta u srpskoj kwievnosti, objavqena, po mojim proraunima, u hiqadama pojedinanih tekstova (kwievna periodika, politika i druga tampa u prvoj deceniji 20. v. ima svake godine preko 200 naslova). U ovom periodu niz pripovijedaka potpuno odgovara prijawim modelima, ali one ostaju rubni inilac ili trivijalni sloj modela, mada wihovu povremenu popularost (Janko Veselinovi) ne treba zapostaviti.
3 Misli se na prozu S. Milutinovia Sarajlije (Dvoboj uenika i uiteqa // Golubica, 1843/44), sjeawe na sluaj s Wegoem kao uenikom. 4 Up., Dereti, s. 334343; Dereti je u navedenoj monografiji najpotpunije popisao i klasifikovao srpsku pripovjednu prozu prve polovine 19. v. 5 Up. apologiju starih vremena (kako je bilo nekada a kako sada"), Vasa Repekt, prir. D. ivkovi, Beograd, 1981, s. 2728. 6 U pripovijeci No na mostu, SD M. Gliia, 1, prir. G. Dobrainovi, Beograd, 1963, s. 86.

126 U opisu realistikog modela pripovijetke moe se izdvojiti nekoliko elementarnih, ponovqivih i diferencijalnih inilaca: (1) pripovijetka se orijentie na homogen (postojei) svijet stvarnosti kao svoju osnovnu temu, ali ga heterogenim pripovjedakim glasovima i perspektivima razbija i dinamizuje, esto mu prikquujui fantastiku; (2) orijentisana je takoe na lik kao sredite radwe, na junaka sa izvjesnom nevoqom, slabou, dilemom, tewom, potrebom, eqom; (3) ne bjei od drugostepenog smisla, dakle od funkcionalizacije, ali ga ne istie u prvi plan (osim u didaktiko-tendencioznim vrstama7); (4) konfiguracija zapleta moe biti vezana za lik (transformacije lika), radwu ili prostor (mjesto i mijene kroz koje prolazi); (5) nasqeuje moralno-prosvjetiteqsku, romantinu i folklornu priu, integrie ih i smjewuje priama iz savremenog ivota u wegovoj socijalno-regionalno-profesionalno-jezikoj raznolikosti; (6) ova teza se tie i jednostavnih oblika, koje realistika pria asimiluje, uklapa, narativizuje (npr. poslovica u Priawima Vuka Dojevia Stefana Mitrova Qubie, ili uzreica u pripovijetkama Milovana Gliia: ilo za ogwilo i Laze Lazarevia: Sve e to narod pozlatiti), ideologizuje (Glava eera M. Giia), ulanava (Vukievi: Pria o selu Vraima i Simi Stupici) i, vrlo esto, alegorizuje (u pomenutoj prii I. Vukievia, u satirinoj prozi S. Rankovia i R. Domanovia); (7) folklorna podloga se esto oituje u elementarnim oblicima (anegdota, balada, bajka, epska pjesma), u nainu prenoewa prie (tehnika pripovijedawa, skaz", poetika glasova") i modelu svijeta i usmenog stila (up., Vukievi, 2006; Ivani, 2002) u tome sudaru realistika pripovijetka od sloenijih vrsta (bajka) zadrava samo parad, indikatore stare podloge (zla maeha, progowena pastorka, savladana prepreka u pripovijetkama S. M. Qubie; pobjeda nad zlim biem, voqena djevojka kao nagrada seoskom mladiu u pripovijeci M. Gliia Posle devedeset godina); (8) ako se oblikuje na jednostavnim oblicima (npr. anegdotska pripovijetka, predawe), proirena je scenama, izvjetajima, prepriavawima, digresijama ili drugim iniocima (Qubia), esto podsjeajui na roman (Bakowa fra Brne); (9) u tehnici izlagawa pripovijetka se upadqivo oslawa na iluziju usmenog pripovijedawa, ivu rije i hronotop priawa, ali se otvara i prema onome to . enet naziva um diskursa"8 ili to bi se moglo nazvati retorikom stvarnou" (apanin, Lazarevi, Matavuq, Nui);9 (10) to je ovoj vrsti
Up., Ivani, 1976, s. 279308, Didaktika pripovijetka (s tendencijom)". . enet govori o modernoj kwievnosti koja kao da je iscrpla ili prevazila sva sredstva svog naina predstavqawa, i sad eli da se ogranii na nejasan um sopstvenog diskursa", moda na putu nestajawa sa naeg horizonta" (Figure, prev. i odabrala M. Mioinovi, Beograd, 1985). 9 Misli se na razliite postupke alegorizacije ili sl. konstrukcija svijeta zasnovanog na drugostepenim slikama (up., Ivani, 2002a: 202).
8 7

127 omoguilo da zahvati sve krajeve gdje su Srbi ivjeli (od Sent Andreje do Zadra, Zagreba i Kotora) i da iskoristi/sauva odgovarajui regionalni, socijalni i intelektualno-leksiko-stilski fond epohe. U prvim decenijama nove srpske kwievnosti samo u obliku prevoda, a onda dugo u tragawu za svojim oblikom i za svojim temama, pripovijetka je s epohom realizma postala najprijemiviji i najpromjenqiviji anr: objedinila je glavne mogunosti kwievnoga govora svoga doba, isprobala stvarnost/ivot (individualni, drutveni, regionalni) kao sredstvo pripovijedawa, usvojila cijeli spektar oblika izlagawa i povezala iroki spektar usmene tradicije sa jo irim spektrom pisane rijei. Postala je stilsko-artistiki holograf epohe i obrazac/graa iduih kwievnih razdobqa.
LITERATURA Andri, A.: Celokupna dela, pripovetke, 2: 13, Beograd, 18641866. Arsi, E.: Starac i tri mladia; Blagorazumie // LMS: 19 (1829), 106109; 109111. Atanackovi, B.: Buwevka // Celokupna dela (1928) (1852). Banatski almanah: Temivar, 18271828. Vukievi, D.: Pismo i pria: Srpska realistika pripovetka i folklorna tradicija, Beograd, 2006. Davidovi, D.: Zabavnik, Be (181516), Budim (1818), Be (18191821). Dereti, J.: Almanasi Vukovog doba, Beograd, b. g. Ivani, D.: Srpska pripovijetka izmeu romantike i realizma (18651875), Beograd, 1976. 2002a: Svijet i pria, Beograd, 2002. 2002: Poetika glasova" (Od glasa do prie) // Kwievna istorija. HHH: 116117 (2002), 8398. Jaki, .: Sabrana dela, 15, prir. D. Ivani, Beograd, 1978. Jovi, S.: Nevera sama se kazni; Tri konaka // almanah Zora, Be (1836). Karaxi, V. S.: Srpske narodne pripovijetke, prir. M. Panti, Beograd, 1988. Lazarevi, L.: Portre // Cvee (Budim, 1829), 1: s. 1226. Lazarevi, L. K.: Celokupna dela (prir. V. Nedi, B. ivojinovi), Beograd, SANU, 1986. Markovi, S.: Sabrani spisi, 14, ur. N. Pai, Beograd, 1960. Muicki, L.: Pesme (izabrala i priredila M. D. Stefanovi), Beograd, SKZ, 2005 (97: 641). Nikoli, A.: Vjerni pobratim, ili Ogledalo budueg vjeka: narodwa srpska pripovjetka // LMS: 26 (1831), 99122. Novine serbske iz carstvujutega grada Vijene. Be, 18131822. Novi Otoanin, J.: Kapetan Radi Petrovi i pokrtenica Zorka // Matica (N. Sad), 1865, br. 19. Obradovi, D.: Sabrana dela, 1 (priredio . Gavela), 2 (prir. Jelena auli i . Gavela), Beograd, 1961. Pavi, M.: Gavril Stefanovi Venclovi, Beograd, SKZ, 1972 (65: 437). Peii, K.: Piqci // LMS: 6 (1826), 140147. Popovi, J. S.: Zabavni kalendari Vinka Lozia; milobruke; aforizmi; zapiske (prir. D. Ivani), Vrac, 2003. Serbski narodni list, Budim, 18351848.

128
Steji, J.: Zabave za razum i srce, Be, Budim, N. Sad, 15, 18281839 (Uro, 1828: 1, 137204; Zapiska usopih" Nikole Klatia (1839: 5, 99177). Suboti, V.: Rav posao, zao konac // LMS, 54 (1841): 146167. Suboti, J.: Pepequga // LMS, 56 (1842), s. 8496; Dva brata. Obraz iz posledweg rata // LMS, 83 (1851), s. 137184; enski junak. Novela. (Obraz iz posledweg pokreta) // LMS, 84 (1851), s. 146176; 85 (1852), s. 89142. Stefanovi Venclovi, G.: Crni bivo u srcu (izbor, predg. i redakcija M. Pavi), Beograd, 1966. Trifunovi, .: Azbunik srpskih sredwovekovnih kwievnih pojmova, Beograd, 1974.

Duan Ivani MODELI SERBSKOGO RASSKAZA HH VEKA Rezyme V rabote vdelyts osnovne modeli serbskogo (avtorskogo, hudoestvennogo) rasskaza, naina s pohi prosveeni, vplot do naala moderna, v aspektah anrovom, tematiko-motivnom, naratologieskom i ritoriko-stilistieskom. Uitva rezultat kak sinhronnh, tak i diahronnh issledovani, avtor utverdaet, to, pomimo dinamieskih modele rasskaza, proistekayih iz periodizacii literatur (sentimentaln, romantieski, realistieski rasskaz), mono vdelit take strukturne modeli, pereen kotorh nainaets s prosth form ili gibridov (napr., rasskaz-basn/allegori, rasskaz-portret) i konaets na formah razvitogo rasskaza (rasskaz/povest: destvie, portret, ide). V perehodn period ot prosveeni k romantizmu modeli rasskaza nahodilis v zavisimosti ot protoform (basn, primer, portret, anekdot, skazka). V pohu romantizma anr tot obosoblets, kak intimna istori, istorieski material" ili personalizovanna replika folklornh obrazcov (legenda, doverie, skazanie, pieska pesn, ballada). S poho realizma serbski rasskaz rasiret svoi tematieskie ramki, novmi sposobami polzuets naslediem narodnogo tvorestva i umnoaet diegezieskie modeli: to pozvolet emu organizovats s pomoy hronikalnh, mestnh, nazidatelnh (idenh, filosofskih, istoriosofskih), anekdotieskih, skazonh (ili podobnh) paradigm, ili e postavit v centr povestvovani linost eloveka (portret). Reayimi v processe formirovani dannh modele, po mneniy avtora, vlyts sleduyie faktor vzaimodestvie nravstvenno-filosofskih ide s obestvenno-kzistencialnmi primerami/temami ili motivami, pri silno nasennosti lirieskimi vskazvanimi v pohu romantizma (rotiko-patriotieskie, nravstvenne motiv, svzanne s affektami), take kak vzaimosvz literaturno tradicii s folklornmi i voobe ustnmi anrami.

UDC 821.163.41.09 Konstantin Filozof

Gordana Jovanovi SKAZANIJE O PISMENEH" KONSTANTINA KOSTENEKOG (KONSTANTINA FILOSOFA) ZNAAJAN SPOMENIK SRPSKE SREDWOVEKOVNE PISMENOSTI

Delatnost Konstantina Kostenekog i kao celina i po pojedinanim pitawima viestruko je znaajna za srpsku sredwovekovnu kwievnost, za srpski jezik kao i za mnoge druge oblasti koje se tiu narodnog i dravnog ivota srpske Despotovine u doba despota Stefana Lazarevia. Skazanije o pismeneh po mnogo emu a o tome e biti rei u radu zauzima posebno mesto. Kqune rei: Konstantin Kosteneki, patrijarh Jeftimije, Jeftimijeva reforma, ortografsko-grafiki spis Skazanije o pismeneh, despot Stefan Lazarevi.

Despot Stefan, srpski knez (13891402) i despot (14021427) spada u one izuzetne i nesvakidawe linosti srpske istorije koje su obeleile, na najboqi mogui nain, vreme u kome su vladali. itav wegov, naalost kratak ivot, bio je ispuwen neprestanim ratovima u kojima je despot, kao turski vazal, morao uestvovati, u neumornim diplomatskim pokuajima da se obezbedi mir u zemqi koja se jo nije mogla oporaviti od velike i tragine Kosovske bitke, u stalnom oprezu pred esto nepouzdanim saveznicima, u neprestanoj brizi da se sauva i pridobije lojalnost srpskog plemstva, kome su, esto, granice sopstvene oblasti bile vanije od dravnih, a sopstveni ugled vaniji od ugleda vladara kome su dugovali vernost. Stoga se na ovome mestu treba podsetiti rei turskog sultana Bajazita, nazvanog Muweviti, koji ovako savetuje despota: Danas te kao sina najstarijeg i najvoqenijeg predstavqam pred svima i svojima i (onima) koji su istonije od nas. Ko je kod mene u takvoj asti kao ti? Ja sam ve zaao u godine. Umreu bilo od bolesti bilo u borbi. A ti, ivei ovako (u slozi) sa mnom, dobie na vremenu Dobivi na vremenu, ne samo da e svoju zemqu sauvati nego e (osvojiti) i okolne oblasti koje se granie sa tvojom dravom i nazvae se velikim i slavnim vladarom. Za sada dri zemqu svoju u svojim granicama. Posluaj me i ja u ti rei ta treba da radi. Dok sam ja iv, potrudi se da slomi svoju silnu (vlastelu) i da je potini svojoj vlasti (bilo) blagorodne, (bilo) siromane koje si ti vas-

130 pitao uzdigni, uini ih slavnima da zajedno sa tobom vladaju; sve klevetnike i wime sline uutkaj."1 Da li po sultanovom savetu ili po sopstvenom politikom ulu, despot je u mnogo emu postupio ba na taj nain. Uspeo je da ekonomski oporavi srpsku Despotovinu, da joj obezbedi dui mir na granicama, poeo je obnavqati gradove i utvrewa, sazidao je mnoge manastire, a meu wima najvaniji, predvien da tamo bude sahrawen, manastir Manasiju (Resavu), koji posveuje Svetoj Trojici. I sam veoma obrazovan i talentovan kao pisac, stvara od srpske drave izuzetno vaan kulturni centar. U to vreme srpska drava je jo uvek, u neku ruku, slobodna pa je bilo mogue preduzeti zamane kulturno-prosvetiteqske i kwievne poslove i od vazalne drave napraviti vano sredite u koje e dolaziti mnogi obrazovani i pismeni qudi iz okolnih zemaqa i tu nai uslove i podrku za svoj rad. Jedan od takvih bio je i Konstantin Kosteneki, nazvan Filosof zbog svoje uenosti, rodom Bugarin. U Srbiju je doao, prema posrednim podacima, izmeu 1410. i 1413. g.2 Biva veoma srdano primqen na despotovom dvoru, to u mnogim prilikama podvlai, i despot mu poverava mnoge vane misije, od diplomatskih do onih koje se tiu reforme srpskog jezika i srpskog pravopisa. Nema nikakve sumwe da Filosof za itav svoj poduhvat koji se tie ortografsko-grafike i jezike reforme srpskog jezika ima despotovo izriito odobrewe pa ak i naredbu: a ti povelevay o sih,3 odn. Ja ti ovo nareujem! Evo i Konstantinovih rei iz kojih se vidi na kakve je sve otpore nailazio meu qudima u despotovom okruewu i na kakve je sve neprijatnosti mogao da rauna: A ako mi neko kae: 'ko si ti da o ovome govori?' odmah u rei: '(Ne govorim o ovome) zato to sam neko (i neto) ili zato to imam nekakvu vlast inim ovo zbog boastvenih kwiga, sebe (moda) na smrt osuujui. (Ali) veru imam u blagoastivog (Despota) koji mi ree: 'Ja ti nareujem da ovo uradi!' Postoje mnogi koji bi i bez ovakvog truda eleli da sebi put prokre, ali ne dobie (ovakvu) naredbu; bojahu se da ih drugi ne kamenuju."4 Posle ovoga zapitaemo se, naravno, ko je bio Konstantin i kakvo je znawe i obrazovawe imao kad se prihvatio ovako tekog, pa i opasnog posla? Po svoj prilici rodio se u mestu Kostenec (od ega
1 Citat iz mog prevoda ivota Stefana Lazarevia, despota srpskoga, koji je u tampi. 2 K. Kuev, G. Petkov, Sbran sineni na Konstantin Kosteneki, Izsledovane i tekst, BAN, Sofi 1986, str. 18. 3 V. gi, Kniga Konstantina Filosofa i grammatika o pismeneh, Razsudeni ynoslavnsko i russko starin o cerkovno-slavnskom zke, T. , Sanktpeterburg 18851895, str. 484. 4 Nav. delo, str. 484; (daqe: Jagi). Prevod: G. Jovanovi, Akcenatske i interpunkcijske pouke u Skazaniju o pismeneh" Konstantina Filozofa (Konstantina Kostenekog), Meunarodni sastanak slavista u Vukove dane, 27/2, Beograd 1998, str. 12.

131 potie i wegovo prezime), koje se nalazilo nedaleko slavnog Bakovskog manastira, u kome je boravio znameniti bugarski patrijarh Jeftimije. Sasvim je mogue da je i Konstantin svoja znawa sticao ba u tom vanom sreditu crkvenog i kulturnog ivota tadawe bugarske drave.5 U svome Skazaniju on i sam kae da je neko vreme bio Andronikov uenik, a Andronik je, opet, bio uenik patrijarha Jeftimija. Nema podataka ko su mu bili roditeqi, kome je drutvenom sloju pripadao, niti kako je proveo svoje najranije godine. Ba kao to se ne zna ni gde je ni kako je zavrio svoj ivot. Svoje poglede na reformu srpskog pravopisa i, donekle, jezika izneo je Konstantin u svom znamenitom ortografsko-grafikom spisu poznatom pod imenom Skazanije o pismeneh (Povest o slovima), koji je u izvesnom smislu i programsko Konstantinovo delo, nastalo, dakle, po izriitoj despotovoj eqi i naredbi. Osim toga to je to jedinstveni izvor na osnovu koga moemo izvoditi vane zakquke o srpskom jeziku toga doba, o srpskim piscima i prepisivaima, Skazanije je i prvorazredni istorijski izvor koji donosi mnogo dragocenih podataka, ne samo o despotovoj linosti nego i o mnogim vidovima narodnog i crkvenog ivota u tadawoj srpskoj dravi,6 to treba posebno istraivati kako bi se sagledao sveukupni Konstantinov rad u dravi despota Stefana. Skazanije je nastalo posle 1423. g., o emu postoje posredni dokazi; sauvalo se samo u jednom prepisu iz 40-tih godina H v.; nalazi se u Patrijarijskoj biblioteci u Beogradu, i po svom tekstolokom sklopu, predstavqa svojevrsnu simboliku: sastoji se od 40 glava, a poetno slovo svake glave saiwava akrostih koji glasi: samodravnomu despotu Stefanu rab Konstantin. Poznato je da je slovenska azbuka imala 38 slova, a Konstantin, kako bi doao do broja 40, dodaje jo dva jusa (dva nosna vokala), istiui da ta dva glasa nisu srpska nego bugarska. Simbolika broja 40 poznata je on simbolie neto sveto, boansko, a prisutna je i u Starom i u Novom zavetu. Postoji, osim toga, i skraena verzija (tzv. Slovesa v kratce O slovima ukratko), za koju se smatra da ju je sainio neki Konstantinov uenik, Srbin, koji je iveo u drugoj polovini H v. Ovo miqewe izneo je V. Jagi i u nauci se prihvata kao utemeqeno. Ovo Konstantinovo delo pisano je izuzetno tekim i na mnogim mestima jedva razumqivim jezikom. To je priznao i znameniti slavista Vatroslav Jagi, pa se zadovoqio time da samo u po nekoliko reenica prepria sadraj svake glave, ali integralni tekst nije preveo. To isto ini i drugi velikan nae slavistike uro Danii.
K. Kuev, G. Petkov, Sbrani sineni, str. 1415. G. Jovanovi, Tragovi narodnih verovawa u Skazaniju o pismeneh" Konstantina Filozofa, Srpska kwievnost u doba Despotovine, Dani srpskog duhovnog preobraewa , Despotovac 1998, str. 205210.
5 6

132 Pored mnogih pievih digresija, pitawa koja se pokreu u ovome delu mogu se grupisati u sledee vane celine: 1) zato treba reformisati dotadawi srpski pravopis i izvriti reviziju bogoslubenih kwiga, 2) ta srpski pisci i prepisivai treba da znaju kako bi sve ono to napiu doveli u sklad sa, kako Konstantin kae, pravim uewem, odn. uewem pravoslavne crkve, 3) kako nastaju jeresi ako se ovo prenebregne, 4) zato svakom takvom radu treba da bude uzor ono to je u Bugarskoj uradio patrijarh Jeftimije, i to je od izuzetne vanosti i to stalno treba podvlaiti, 5) kako decu treba opismewavati i uiti ih hrianskim molitvama. Najpre u o ovome neto rei. Nema nikakve sumwe da je Skazanije i prvi pedagoki prirunik, namewen, svakako kolama u srpskoj dravi. Neke glave izriito su tako i naslovqene, npr. Kako da uimo rei (gl. 19), Kako da se ui (molitva) Caru nebeski" (gl. 21), Kako da se ui (molitva) Sveti Boe" (gl. 22) itd. U ovim glavama Konstantin, ne samo da daje pouke uiteqima kako treba da ue decu najvanijim hrianskim molitvama nego uz wih daje i bogoslovska objawewa, koja uiteqi treba da znaju kako bi bili u stawu da deci daju pravilna tumaewa. Kae Konstantin da poto deca naue sva slova, odmah treba da na prvom mestu naue Za molitvu svetih otaca naih. Zato ba wu? Pa zato to je to bila omiqena molitva Svetog Save, a prema Konstantinovom podatku, ona se nalazila napisana, u obliku krsta, u Zakonopravilu ili Nomokanonu Sv. Save i Konstantin je naziva krstoliko oruje kojim se sva zla i sve jeresi iskorewuju. Ona je, naime napisana tako da po vertikalnoj liniji stoji: Gospode Isuse Hriste, Boe na, pomiluj nas, a po horizontalnoj: Za molitvu svetih otaca naih. Ovako napisan tekst stvarno tvori krst, odn. to je krstoliko oruje kojim hriani pobeuju.7

gj njsu he be a mltv stih c nih n pomlui nas


7 G. Jovanovi, Sveto pismo kao motiv i biblijska mesta u Skazaniju o pismeneh" Konstantina Filozofa, Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 26/1, Beograd 1996, str. 7980.

133 Pridajui veliki znaaj ba ovoj molitvi, Konstantin je daje punim reima, razdeqenu na slogove i smetenu u etiri niza.

a. sve. go. bo.

mo. t. spo. e.

li. i. di. na.

tv. h. . . w. i. po. c. so. mi. na. hr. lo. . ste. i. na. s. i. h.

ta to znai? Znai to da deca, prema wegovim reima, treba najpre da vide molitvu napisanu u celini, bez skraivawa, odn. bez titlova, a kad savladaju vetinu pisawa, onda im se moe dati i titlovana verzija. Najvanije je da se dete najpre naui lepo pisati, jer kako mu napie, tako e se dete (i) navii da pie".8 I nastavqa daqe: u osnovi /u temequ/ sve je sadrano, /sve se nalazi/".9 Na ovome mestu dolazimo do osnovne misli kojom se Konstantin rukovodio prilikom svog reformatorskog rada u oblasti srpskog jezika i pravopisa; treba, naime, veoma tano i briqivo prepisivati i prevoditi bogoslubene kwige imajui stalno na umu pravo (odn. pravoslavno) uewe i neprestano se boriti protiv onih koji brane da se izie na pravi put",10 odn. boriti se protiv jeretika. Sve se to, prema Konstantinu, moe postii ako se drimo uewa Svetih Otaca i odluka sedam vaseqenskih sabora koji su u svemu tome siguran putokaz i oslonac.11 Ovako iskazan stav uvodi u ovaj spis, pored razumqivih filolokih problema, i neto to bi se moglo nazvati filoloka ideologija", odn. izjednaewe pojmova vere i kwige. Prema toj ideji vodiqi, kvarewe kwiga povlai za sobom jeres."12 ta je u pozadini itavog ovog Konstantinovog poduhvata? Osim despotove eqe da se uvede red u srpski pravopis i jezik bogoslubenih kwiga, postojala je, nesumwivo, i lina Konstantinova eqa da u svojoj novoj otaxbini uini isto ono to je patrijarh Jeftimije uinio u Bugarskoj. Nikako ne treba sumwati da je despot Stefan znao za reformatorske korake koje je preduzeo bugarski patrijarh, znao je zato se to ini i imajui pored sebe linost koja mu je skoro iz prve ruke mogla o tome svedoiti, potrudio se da sve to sprovede i u svojoj dravi.
Jagi, str. 437. Nav. delo, str. 437. 10 G. Jovanovi, Sveto pismo, str. 81. 11 Nav. delo, str. 81. 12 I. Grickat, Odlike resavske redakcije u starijim prepisima Duanovog zakonika, Junoslovenski filolog, kw. HHH, Beograd 1978, str. 111, 112; v. takoe: O. Nedeqkovi, Pravopis resavske kole" i Konstantin Filozof, Stara kwievnost, Beograd 1965, str. 467475.
9 8

134 Vreme u kome je iveo, radio i stvarao patrijarh Jeftimije bilo je prepuno ogromne opasnosti pred potpunim turskim porobqavawem, a kulturni i duhovni rad trebalo je da ojaa dravni i narodni ivot, da mu ulije snagu kako bi se mogao suprotstaviti toj nesrei. Neka vrsta duhovne i kulturne obnove javqa se i neto ranije, u vreme cara Ivana Aleksandra (13311371), koji je istrajni kulturni i kwievni pokroviteq,13 ali su svakako najtrajnije ostale brazde koje su zaorane u oblasti bogoslovske, filosofske i duhovne misli H (i H v.), a ciq im je bio da pravoslavna crkva, u nekom smislu, objasni i utvrdi svoju teoriju i praksu. To je i vreme borbe izmeu racionalistikog i mistinog pravca u bogoslovqu. Predstavnici prvoga bili su tzv. varlamiti (prema svome tvorcu Varlaamu), a predstavnici drugoga, mistinog, bili su isihasti, predstavqeni u liku svoga najreprezentativnijeg predstavnika Grigorija Palame.14 Ovaj veoma ekskluzivistiki, mistini pravac, koji je zahtevao izuzetno dubok duhovni ivot, a on se iskazivao, izmeu ostalog, u molitvenom tihovawu, utawu, molaniju, to je sve trebalo da, uz pomo tavorske svetlosti koja iz Tvorca isijava, priblii i povee oveka sa Stvoriteqem, da uspostavi vezu izmeu Boga i oveka koja je prekinuta prvorodnim grehom.15 Ovome pravcu, koji je na kraju i pobedio, pripadao je i bugarski patrijarh Jeftimije, Konstantinov duhovni uiteq. Sporovi izmeu isihasta i wihovih protivnika vodili su se na veoma otrom i poleminom, ali izuzetno negovanom jeziku, visokog kwievnog i filosofskog stila, pa je takav jezik bio izuzetno ubojito oruje u bogoslovsko-filosofskim disputima; stoga se brizi za jezik pridavala izuzetna pawa, a veto sroene misli, jeziki dobro uobliene, mogle su biti odluujue u oceni da li je neto jeres ili nije, iako se smatralo da je za isihastu tetno ne samo govoriti nego i pisati, jer sve to smeta kontemplaciji".16 U emu se sastojala Jeftimijeva reforma? Patrijarh Jeftimije je, u sutini, bio tradicionalista, vaspitan na klasinim staroslovenskim spomenicima i staroslovenskom jeziku (taj je jezik za slovenske narode bio neka vrsta klasinog" jezika, kao to su bili grki i latinski za druge evropske narode),17 na grkoj jezikoj
13 E. Georgiev, Trnovskata kniovna kola i nenoto znaenie za razvitieto na ruskata, srbskata i rumnskata literaturi, Trnovska kniovna kola 1371 1971, Medunaroden simpozium, Veliko Trnovo, 1114 oktomvri 1971, BAN, Sofi 1974, str. 63. 14 Nav. delo, str. 64. 15 Nav. delo, str. 64. 16 G. Jovanovi, Konstantin Filosof (Konstantin Kosteneki) i doba despota Stefana Lazarevia, Ethnoslavica, Wiener Slawistischer Almanach, Sonderband 65, Wien 2006, str. 74. 17 D. Ivanova-Mireva, Eftimi Trnovski, pisatel tvorec na literaturni blgarski ezik ot ksnoto srednovekovie, Trnovska kniovna kola, str. 198.

135 tradiciji, pa su mu bili tui mnogobrojni elementi narodnog jezika u pisanim spomenicima.18 Zanimqivo je da su wegovi pogledi i stavovi nali svoj izraz u Skazaniju o pismeneh, dosta komplikovanom, na mnogim mestima teko razumqivom i esto nepovezanom spisu wegovog velikog potovaoca i uenika Konstantina Kostenekog. U nauci je odavno postavqeno pitawe koliko je Konstantin bio u stawu da sutinski objasni i formulie Jeftimijevu reformu, ali se ona, u svakom sluaju, sastoji u sledeem: 1) temeqni azbuni inventar koji bi u sebe ukquio sve poznate grafeme zna se da je inventar irilskih grafema, odn. irilice, irilometodijevske provenijencije, varirao od 38, pa do 40 grafikih znakova, u okviru kojih su nale svoje mesto ak i one koje su u to vreme izgubile svaki glasovni smisao, odn. nisu vie postojale u ivom narodnom jeziku; 2) pribliavawe jezika i pravopisa klasinim staroslovenskim spomenicima, tzv. staroslovenskom kanonu; 3) oslawawe, u smislu grafije i ortografije, na grki kwievno-jeziki uzus, to se moe tumaiti i nekom vrstom renesansnog" vraawa grkom jeziku. To je i vreme kad se javqa misao da su se bogoslubene kwige, kao to je ve reeno, iskvarile tokom mnogih vekova prepisivawa i da ih treba ponovo prevoditi i sreivati prema grkim uzorima (predlocima). Sam Jeftimije je lino redigovao vane bogoslubene kwige, npr. Liturgiju sv. Jovana Zlatoustog, Liturgiju Vasilija Velikog.19 I wegov nastavqa i uenik Konstantin osniva u manastiru Manasiji (Resavi) a po svoj prilici i u Beogradu kwievni i prepisivaki centar koji ima veliki ugled u slovenskom svetu, a rukopisne kwige nastale u wemu imenuju se kao veoma respektabilne kwige resavskog izvoda, ba kao to je to sluaj sa rukopisima trnovskog izvoda.20 Doavi u Srbiju, Konstantin je iznenaen stawem u srpskoj pismenosti, pre svega zbog toga to, npr. pravopisna pravila (i sve to se pod tim kod Konstantina podrazumeva, a to je, naravno, daleko od savremenog shvatawa ovoga pojma i wegove sutine) u velikoj meri odstupaju od trnovskih" uzora i naela. I jedino se u trnovskim predelima", kako kae Konstantin, pravilno pie. Ne razgraniavajui, a pre bi se reklo ne shvatajui, sutinski razliite jezike nivoe (ortografsko-grafiki, semantiki, sintaksiki itd.), on, u naelu ispravno, zahteva da srpska pismenost dosledno sledi trnovske" uzore koje on smatra najboqima, najispravnijima i najotpornijima u odnosu na mnogobrojne jeretike" opasnosti koje prete pravoslavnom Slovenstvu i pravom" uewu.
E. Georgiev, Trnovskata kniovna kola, str. 69. Nav. delo, str. 71. 20 G. Petkov, Eftimi Trnovski i kolata mu spored Skazanie o pismeneh" ot Konstantin Kosteneki, Trnovska kniovna kola, str. 534.
18 19

136 ta je to Konstantin primetio u srpskoj pismenosti to ga je uznemirilo? Razvitak srpskoslovenske pismenosti, u okviru ovoga i pravopisa, od ranog nemawikog doba, ima svoj smisleni i, u sutini, jednostavan razvojni put, koji se u vreme Sv. Save i kraqa Milutina, od H v., zasniva, u fonetsko-fonolokom smislu, na srpskoj jezikoj podlozi;21 vraawe staroslovenskim jezikim uzorima kosilo se sa postojeom jezikom situacijom i primoravalo je srpske pisce i prepisivae da primewuju pravila koja su bila daleka wihovim jezikim oseajima. Sa druge strane, Konstantin je podseao srpske kwievnike i prepisivae na opteslovenske, irilometodijevske temeqe pismenosti kojih se Slovenstvo, u sutini, nikada nije odreklo. Tradicionalista Konstantin skrenuo je pawu na izvorite sveslovenske pismenosti i na potrebu da se weni temeqi nikada ne zaboravqaju. Uostalom, treba rei i to da se mnogi elementi koji se pripisuju Konstantinovoj reformi nalaze u srpskoj pismenosti ranijih razdobqa kao to je: pletenije sloves, upotreba spirita i akcenatskih znakova itd.22 Za potrebe srpskog jezika on ureuje azbuku od 38 slova, u okviru koje razlikuje tri grupe: a) 24. grka slova, b) pet sloenih slova, saiwenih za slovenske potrebe ( y ), v) b x c (dz naziva srpskim slovom, jer ulazi u grki brojni sistem sa vrednou broja est).23 Konstantinu naroito smeta to se u srpskoj pismenosti ne uva glas jat, nego se mea sa e. Srpski izgovor koji je on uo u Beogradu i okolini kosio se sa wegovim jezikim oseawem; mnogo pre toga na irokom srpskom prostoru ve je bio zavladao ekavizam, ali na severu Srbije, gde je Konstantin uglavnom boravio (?) jat se jo nije bilo izjednailo sa e (takvih govora i danas ima) pa je takav izgovor jata (izmeu e i i) jo vie morao da vrea wegovo jeziko oseawe, jer je u wegovom rodnom izgovoru jat imalo iroku artikulaciju, zblienu do artikulacije vokala a (sa prethodnim umekanim suglasnikom). Sa druge strane, on je svestan da srpski pravopis mora imati neke osobenosti kao, na primer, obeleavawe mekog izgovora tipa: kowe, gospodwe itd., pomou prejotovanih vokala, to je u bugarskom nepotrebno.24 A opet, on zahteva od srpskih pisaca ne samo da piu jat, tamo gde mu je etimoloko mesto, nego i da tano, na mestu, piu glas jeri, koji se u srpskom jeziku izjednaio sa i jo pre H, pa normalno da ga srpski pisci nisu mogli kontrolisati sopstvenim jezikim oseawem.25
21 Povest o slovima; itije despota Stefana Lazarevia, Stara srpska kwievnost u 24 kwige, Kwiga jedanaesta, Priredila prof. dr Gordana Jovanovi, Prosveta, SKZ, Beograd 1989, str. 21. 22 I. Grickat, Odlike resavske redakcije, str. 111. 23 Povest o slovima; itije despota Stefana Lazarevia, str. 21. 24 Nav. delo, str. 18. 25 Nav. delo, str. 23.

137 Kao jezika zanimqivost, Konstantin suglasnike zove vladajuim (gospodstvujua") slovima, a samoglasnike potiwenim (pokoriteqna"), ako su iza suglasnika. Istovremeno za ova dva pojma vezuje i pojam muko", ensko". Samoglasnici, kao potiweni, simboliu ensko" i oni ne mogu biti nepokriveni, odn. gologlavi; stoga se iznad wih mora nai neki od grkih spiritusa (dasija ili apostrof),26 pa u vezi sa ovim Konstantin kae: mu se ne stidi da ide otkrivene glave kad pripoveda (odn. kad govori), ili kad se moli ili neto slino tome, prema (apostolu) Pavlu (1. Kor. 11, 47), jer se boanskim stvarima pokorava; ena, meutim, ako se na saboru pojavi gologlava, liava se svoga dostojanstva pa nije dostojna da bude u kui svoga mua nego sa bludnicama."27 Vano je takoe istai i sledee: Konstantin, govorei o potrebi da se srpske bogoslubene kwige isprave i dovedu u red, daje i podatak koji bi srpska nauka stalno morala navoditi i ime bi posebno trebalo da se pozabavi; re je, naime, o tome da Konstantin nikako ne sumwa da e se sve to u Srbiji uspeno sprovesti, jer za uspean rad na tom poqu postoji vrsta podloga, a to su kwige koje se nalaze po itavoj Srbiji. Evo wegovih rei: Postoji kod dravnog (Despota) mnogo kwiga po mestima, manastirima i kuama, pa ako bude nareeno /ako Despot naredi/ sve e se (one) soqu osoliti /sve e biti dovedene u red/."28 Ovim bi trebalo da se pozabave i istoriari naeg bibliotekarstva i kolstva, a ne samo istoriari i lingvisti. Pogledajmo, najzad, kakvi su Konstantinovi pogledi na nastanak slovenskog kwievnog jezika. Ove svoje misli izloio je u 4. glavi Skazanija. Kae Konstantin: O ovome se neki (meusobno) prepiru govorei, jedni da na srpskom jeziku tako treba rei, drugi na bugarskom ili nekom drugom; sve to nije tano. Odmah je jasno da oni koji su hteli sainiti (svete kwige) na slovenskom jeziku, nisu to mogli uraditi na bugarskom, iako neki kau da su na (taj jezik) prevoene; kako se mogla tananost jelinskog (jezika), ili sirijskog ili jevrejskog iskazati debelim kom", ali ni srpskim vsokim glsom j tsknm".29 Stoga su slovenski prvouiteqi, irilo i
26 U prvoj pol. H v. u srpskoj pismenosti, pod uticajem grke, pojavquju se akcenti, dok su se ranije od nadrednih znakova upotrebqavali samo tzv. spiritusi ili hijatski znaci (v. o ovome, Povest o slovima, itije despota Stefana Lazarevia, str. 15). 27 G. Jovanovi, Akcenatske i interpunkcijske pouke, str. 15 (v. nap. 4); ovaj prevod poneto mewam, jer smatram da Konstantinov spis, koji je izuzetno sloen u jezikom smislu, omoguava i vie prevodilakih reewa, koja bi trebalo da dovedu do najboqe smisaone interpretacije odreenog dela teksta. 28 Jagi, 421; G. Jovanovi, Konstantin Filozof i patrijarh Jeftimije Trnovski, Dani srpskog duhovnog preobraewa, H: Resava (Gorwa i Dowa) u istoriji, nauci i kwievnosti", Nauni skup, Despotovac, 20 21. avgust 2003, str. 55. 29 Odn. robusnim, tekim, debelim, stamenim" glasom (re je o bugarskom jeziku), ili visokim i tankim glasom" (re je o srpskom jeziku); Jagi, 396. Prevod je moj.

138 Metodije,30 izabrali najtananiji i najlepi ruski jezik, a wemu u pomo pridodali su bugarski i srpski i bosanski i slovenski i eki i hrvatski jezik (i) tako prevedoe boastvene spise i do dana danaweg nalaze se kwige prvoga izvoda /prvoga prevoda/ napisane izabranim reima ovih jezika".31 Naravno da slovenski kwievni jezik nije nastao tako kako misli Konstantin, ali je vana i zanimqiva iwenica da je na Konstantin o ovome razmiqao, a po svoj prilici i itao i razgovarao sa pismenim qudima iz svoje okoline. Ovo pitawe moralo je biti vano i u wegovo vreme ba kao to i mi, do dana danaweg, o wemu raspravqamo. I na kraju za lingvistika istraivawa Konstantinovog Skazanija nije bez znaaja iwenica da je Konstantin doao u Srbiju kao ve zreo ovek sa obrazovawem koje je stekao u drugoj sredini, u odreenom kulturnom krugu, sa bugarskom jezikom bazom u smislu govornog jezika i sa bugarskom recenzijom crkvenoslovenskog (staroslovenskog) jezika u smislu kwievnog jezika i kwievne norme, pa je utoliko zanimqivije detaqno prouiti kakav je bio wegov odnos prema bugarskoj i srpskoj recenziji staroslovenskog kanona i kako se sve to odraavalo u wegovom kwievnom i jezikom radu.32 Bilo bi potrebno detaqno obraditi padenu i reeniku sintaksu i videti koliko se i kako se Konstantin, kao ovek kome je materwi jezik bugarski, adaptirao na novu jeziku situaciju, istina, srodnu, ali ipak drugaiju od wegove, sa sopstvenim evolutivnim putevima u gramatikom, leksikom i sintaksikom sistemu.
Gordana Jovanovi SKAZANIJE O PISMENEH BY KONSTANTIN KOSTENEKI (KONSTANTIN PHILOSOPHER) IMPORTANT MONUMENT OF SERBIAN MEDIEVAL LITERACY Resume The whole work of Konstantin Philosopher as well as separately written papers have enormous importance for the Serbian medieval literature, Serbian language and for many fields of the state and folk life of medieval Serbia in 15th century that is all connected to the personality of despot Stefan Lazarevi. From the Konstantin's literary opus distinguishes Skazanije o pismeneh (History of letters) in which are presented Konstantin's thoughts about language and orthography questions on the Serbian terrain and his relation to the reformatting literary-language work of Bulgarian patriarch Jeftimije in Bulgaria.
30 31

Konstantin ih imenuje kao oni divni muevi", Jagi, 396. Jagi, 396, 397; to bi bio jezik koji Konstantin naziva slovenski"; prevod

je moj.
32 Anna-Mari Totomanova, Za srbizmite" v leksikata na Konstantin Kosteneki, Medievistika i kulturna antropologi, Sbornik v est na 40-godinata tvoreska denost na prof. Donka Petkanova, Sofi 1998, str. 429434; G. Jovanovi, Neka leksika pitawa u Skazaniju o pismeneh" Konstantina Filozofa (Konstantina Kostenekog), Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 35/1, Beograd 2006, str. 285291.

UDC 821.163.41-252.09 Ili D. J. 821.162.3-252.09 apek K.

Bojan Jovi NAUNOFANTASTINA DRAMA SLOVENSKI DOPRINOS NASTANKU ANRA I SVETSKOJ KWIEVNOSTI

U tekstu se skree pawa na neodgovarajuu genolou sliku nastanka i razvoja savremene naune fantastike i zanemarenu ulogu slovenskih autora Dragutina J. Ilia i Karela apeka koji kroz oblikovawe dramskih SF dela daju znaajan doprinos kako formirawu naunofantastinog anra tako i svetskoj kwievnosti uopte. U tekstu se daje okvirna analiza osnovnih momenata Posle milijon godina Ilia i Rosumovi Univerzalni Roboti apeka, i razmatraju slinosti i razlike ovih jedinstvenih pionirskih dramskih ostvarewa. Kqune rei: nauna fantastika, drama, distopija, kwievnost ozbiqno-smenog; Dragutin J. Ili, Karel apek Prilazei sa svojih umetnikih puteva pitawima, na primer, morala, savremeni dramski pisci na svakom koraku otkrivaju svoje potpuno neznawe o tome kako ta pitawa reava savremena nauka. Isto tako, trudei se, opet, u umetnikim delima da daju metafiziki odgovor, dramski pisci esto pokazuju da ne poznaju savremenu filozofiju. Razume se da nikakve filozofske ili naune spoznaje ne mogu da zamene talenat umetnika. Talenat su krila bez kojih je nemoguan let. Ali ne smeta umetniku da zna kuda treba da leti. to je iri, to je svestraniji wegov pogled na svet to je dubqe, to je znaajnije, potrebnije qudima wegovo stvaralatvo. Idealno bi bilo da umetnost, filozofija i nauka treba da idu naporedo i svaki korak jedne od wih da odjekuje u drugoj. Zamislimo da je hemija uinila novo otkrie koje mewa nae poglede na sastav materije. To otkrie ne moe a da ne utie na nae predstave o materiji uopte, i preko toga, na nae filozofsko shvatawe sveta. A zar se promena naeg shvatawa nee odraziti u stvarawu umetnika? Tako, i slinim putevima, reklo bi se ak i nauke umetnosti najdaqe mogu i moraju da utiu na wen ivot. Valerij Brjusov, Teatar budunosti"

Za razliku od mnogih drugih osobina koje i daqe predstavqaju kulturoloki i poetiki izazov za istraivae, anrovski aspekt naune fantastike ini se srazmerno neproblematinim: pisana se SF tako prevashodno vezuje za prozu, dok se wena ostvarenost u drugim kwievnim vrstama po pravilu znatno mawe naglaava ili se

140 ni ne priznaje, ak ni kao mogunost.1 Za dato uverewe o prozno-pripovednoj naunofantastinoj sutini zaista se i moe nai potpora, ve i poavi od samog imena,2 pa i u kvantitativnom odnosu odgovarajuih ostvarewa posmatranog sa sinhronijske strane;3 ukoliko se problem razmotri iz dijahronijske perspektive, meutim, utisak je da takva predstava ne odgovara iweninom stawu, i da je zapravo sa jedne strane plod predmetne projekcije vezane za nastanak termina SF a sa druge nesagledavawa celovitosti fenomena (to jest polaewa od pretpostavki koje ne daju potpunu, a samim tim niti odgovarajuu istorijsku sliku o nastanku anra).4 Imajui to u vidu, ukoliko se prouavawe ne ogranii iskquivo na anglosaksonsko naslee i interpretaciju, ve se u razmatrawe ukqui i iskustvo drugih evropskih kwievnosti i kultura, izmeu ostalih i slovenskih, istorija naune fantastike dobie u mnogome drugaiji izgled a tumaewe pojave bie obogaeno novim viewima proisteklim iz specifinih tradicija. U tom svetlu,
1 To naroito vai za dramski oblik vidi npr. Joseph Krupnik, 'Infinity in a Cigar Box': The Problem of Science Fiction on the Stage", u: Staging the Impossible: The Fantastic Mode in Modern Drama. Contributors: Patrick D. Murphy editor. Greenwood Press, Westport, CT, 1992, str. 197. 2 Kwievno-genoloka po prirodi, oznaka science fiction", osnovnog znaewa nauna (pripovedna) proza", naglaava pripadnost pojave kwievnom rodu prozi koji nosi naroito obeleje naunosti". Iako su sastavci sintagme ostali isti, osamdesetak godina o formulisawu imena situacija u pogledu odreewa SF nije nita jasnija: Nekada sam znala ta znai nauka" ili sam makar tu re razumela dovoqno dobro da verujem da iskaz kao to je dolo je do naune revolucije" ima jasnog smisla. U to vreme razlike izmeu fizikih nauka" i biolokih nauka", teorije" i primene", istraivawa" i izrade", eksperimentalnog" i klinikog" izgledale su savreno oigledne. Takoe sam znala ta znai proza". Znala sam razliku izmeu romana, novele, novelete, kratke prie i viwete; izmeu subjektivnog" i objektivnog" pripovednog stila; izmeu psiholoke proze" i avanturistike prie"; izmeu realizma" i fantastike". Nikada, meutim, nisam znala ta znai nauna fantastika": u svim noima u kojima sam doekala zoru raspravqajui o odreewima, ne mogu da se prisetim niti jednog koje je neuzdrmano doekalo svetlost dana." Judith Merril, What Do You Mean: Science? Fiction? , u: Sf: the Other Side of Realism: Essays on Modern Fantasy and Science Fiction, ed. Thomas D. Clareson (Bowling Green, OH: Bowling Green State University Popular Press, 1971), str. 53, Questia, 17 Oct. 2006 http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=101555694. 3 Smatra se da je do sada napisano ukupno neto vie od 300 drama sa SF sadrinom. Vidi odrednicu Theatre u: The Encyclopedia Of Science Fiction, Edited by John Clute and Peter Nicholls, Contributing editor Brian Stableford. Orbit, London, 1999, str. 1216. 4 Nauna fantastika se, kao samosvesni kwievni anr, odnosno kao posebna (pod)kulturna pojava sa jasno odreenim drutvenim obrisima, javqa dvadesetih godina prolog veka, naporedo sa nastankom amerikog asopisa Amazing stories. Za razliku od pruavalaca koji godinu 1926. uzimaju za godinu nastanka naune fantastike, postoje i odreewa koja istoriju roda pomeraju duboko u antiko doba. Vidi npr. Darko Suvin, Od Lukijana do Luwika, Epoha, Zagreb, 1965. Kako bilo, treba imati na umu iwenicu da se Vremeplov H. G. Velsa, nauno-fantastini roman koji ima dodirnih taaka sa Posle milijon godina, pojavquje tek 1895.

141 drame Posle milijon godina Dragutina J. Ilia (1889) i Rosumovi univerzalni roboti Karela apeka (1920) predstavqaju nezaobilazne momente u razvoju anra prva, zbog uvoewa dramskog oblika u naunu fantastiku (Posle milijon godina jeste prva poznata SF drama u svetskoj kwievnosti), druga, zbog formulisawa motiva robota (androida). Nastankom ovih drama, odnosno wihovim uvoewem u prouavawe istorije naune fantastike, bitno se obogauje / problematizuje uobiajena faktografija tj. karakterizacija sutine i razvia pojave u genoloku raspravu uvode se novi anrovski elementi, a u sadrinsku oblast ceo niz tematskih mogunosti koje e se potom i konkretizovati u bezbroj raznovrsnih sluajeva. Kwievnoistorijski trenutak: susretawe tradicija Trenutak u kome sa kraja HH i poetka HH veka dolazi do ukquivawa slovenskih autora (iz srpske /D. J. Ili, L. Komari, M. Milankovi/, ruske /V. Brjusov, A. A. Bogdanov/, ukrajinske /P. Krat i V. Vinienko/5 i eke /K. apek/ kwievnosti) u stvaralake tokove koji su doveli do obrazovawa naune fantastike kao zasebnog kwievnog anra obeleen je susretawem nekolikih tradicija, u okvirima evropske kulture delatnih jo od antike. Sa jedne strane naslee utopijske misli i neprekinuti niz fantastinih (kosmikih) putovawa, sa druge pak promiqawe i zabrinutost pred nekontrolisanim razvojem nauke i tehnike, sa tree problem susreta qudske civilizacije sa biima i/ili drutvima koja poivaju na socio-psiholokim odnosno biolokim pretpostavkama koje su veoma udaqene od qudskog iskustva ili mu ak protivree, sa etvrte vizija kraja sveta i kataklizmatine propasti oveanstva. Sve ove teme javqaju se jo u antici i od tada se u razliitim oblicima aktualizuju razliitom uestalou. Imajui navedene okvire raznolikih tradicija u vidu, moe se rei da je prvo delo na balkanskim i sredwoevropskim kwievnim prostorima koje, uklapajui se u aktuelnu utopijsku raspravu o ulozi nauke i tehnike u progresu drutvene zajednice i wihovom neposrednom uticaju na qudski ivot, tematizuje odnos svojtu u nedvosmislenom i jasnom naunofantastinom kquu, drama srpskog pisca Dragutina J. Ilia Posle milijon godina (1889). Ono je ujedno
5 Sluaj ukrajinske SF u mnogome je specifian, budui da su i Vinienko, koji je do nedavno slovio za rodonaelnika tamoweg utopijskog/naunofantastinog anra (Volodimir Vinnienko, Sonna maina, 192124, objavqena 1928), i Pavlo Krat, relativno skoro otkriveni pionir ukrajinskog SF-a (Pavlo Krat, Koli zlo sonce: Opovdann, 1918), svoje romane napisali u izgnanstvu Krat u Kanadi, Vinienko u Nemakoj. Krat je u Kanadi i objavio Kada je sunce izalo: pria iz 2000 godine, dok se Vinienkova Sunana maina, na ukrajinskom i na ruskom, izmeu 1928. i 1930. godine pojavila u SSSR-u u 5 izdawa.

142 i prva naunofantastina drama u svetskoj kwievnosti, i jedno od prvih pravih distopijskih ostvarewa.6 Tri decenije kasnije, takoe na sredwoevropskim prostorima i u kwievnosti jednog slovenskog jezika, nastaje druga drama u istoriji naune fantastike, Rosumovi univerzalni roboti (1920),7 ekog pisca i filosofa Karela apeka,8 kojom se u istoriju naune fantastike uvodi nov momenat u tematizovawu odnosa qudske civilizacije i sveta ne-qudskih stvorewa tuin kao vetako, (bio)mehaniko, ovekoliko bie.9 U
6 Pripadajui kwievnosti maloga jezika, sa gotovo nikakvom mogunou da vri trenutan i neposredan uticaj na osnovne tokove evropske kwievnosti, Posle milijon godina je, meutim, ak i u sredini u kojoj je nastala ostala potpuno nepoznata sve do osamdesetih godina prologa veka, kada je (ponovo) primeena. Ipak, ova Ilieva drama i daqe nije istraena na adekvatan nain. 7 Kada je re o prisustvu apekovog R.U.R.-a u naoj kulturi, drama je izvedena u beogradskom Narodnom pozoritu 29. novembra 1922. godine, u reiji Velimira ivojinovia Massuke a pod naslovom Rosumovi univerzalni rabotnici" (prevod rei robot ekvivalentnim rusizmom rabotnik moe da upuuje na iwenicu da se drama doivqavala vie kao utopija/socijalna satira, ali i da su prevodilac i rediteq, u neposrednom kontaktu sa apekom, izabrali re koja je istovremeno publici razumqivija od neologizma i koja verno ukazuje na izvornu semantiku zamisao pisca da to boqe oznai dehumanizovane bezdune androide-radnike). Tekst drame se u celini pod naslovom R.U.R. Rossum's Universal Robots, Kolektivna drama sa uvodnom komedijom i 3 ina, prvi put objavquje asopisu Mostovi, god. , oktobardecembar 1973, sveska 4 (16), u prevodu Duana Kvapila. Novi prevod drame na jugoslovenskom prostoru Janka Paravia (sa engleskog jezika) pojavquje se, uz opiran komentar urednitva, na stranicama asopisa Sirius (decembar 1986, 127) pri emu se delo eksplicitno svrstava SF. O prevodima i izvoewima apekovih drama vidi opirnije u Aleksandra Korda Petrovi, Od robota do insekata. Recepcija dramskog dela Karla apeka u srpskoj kulturi, Zadubina Andrejevi, Beograd 2006, a o kwievnom delu u celini disertaciju A. Korda Petrovi Recepcija dela Karla apeka u srpskoj kulturi, Beograd, 2002. 8 apekovo delo aktualizuje nekolike tradicije u evropskoj kulturi i kwievnosti. Pre svega, re je o literaturi posveenoj pokuajima pravqewa vetakog bia utemeqenim u alhemijskim eksperimentima. Jedan od retkih recepata" za dobijawe homunkulusa, umetnog oveuqka, nalazi se u Paracelzusovom spisu De Natura Rerum (1537), pri emu autor tvrdi da takav poduhvat nije niti nemogu niti protivprirodan. Iz istog veka potie i legenda o stvorewu od gline, Golemu, koga je u Pragu kabalistikim vetinama stvorio i oiveo rabin Juda Lev. Ideja o mainama kao drutvenom iniocu, tj. tehnologiji kao sastavnom delu drutvene organizacije prisutna je u sedamnaestovekovnim utopijama, pre svih Bekonovoj Novoj Atlantidi i Matematikoj magiji Xona Vilkinsa (1648), da bi, kao san o osloboewu oveka od (re)produktivnog rada jedan od svojih najupeatqivijih izraza dobio kod Belamija, u utopiji Pogled unazad: 20001877 (1888). 9 Oko prirode apekovih robota bilo je mnogo rasprava i nesporazuma od poetka izvoewa komada. Sam autor, petnaestak godina po nastanku R.U.R.-a, u tekstu pod naslovom Tvorac robota se brani" pie da wegovi roboti nisu bili mehanizmi. Nisu bili napravqeni od lima i zupanika. Nisu predstavqali proslavu mehanikog inewerstva. Ako je autor dok ih je stvarao mislio na neko udo qudskog duha, onda to nije bila tehnologija ve nauka. Sa istinskim uasom, on odbija ikakvu odgovornost za pomisao da bi maine mogle da zauzmu mesto qudi, ili da bi se bilo ta nalik na ivot, qubavi, ili pobuni moglo da ikada nastane u wihovim zupanicima. Ovu tamnu viziju on bi smatrao za neoprostivo precewivawe mehanike ili za teku uvredu ivotu. Tvorac robota ukazuje na iwenicu da on mora da zna najvie o tome: i stoga proglaava da su roboti stvoreni drugaije a to znai hemijskim putem. Tvorac je

143 skladu sa novinom SF anra u nastajawu i krajwom neobinou izabranog kwievnog oblika, ovde e se u kratkim crtama ukazati na osnovne osobine Ilievog i apekovog SF doprinosa, meusobne slinosti i razlike, pre svega na najirem motivsko-tematskom planu, potom i na najvanije osobine kwievnih tokova kojima pripadaju. Distopijski okviri prvih SF drama: vreme i prostor I Posle milijon godina i Rosumovi univerzalni roboti odigravaju se u budunosti, koja se, pre svega kada je re o sudbini qudskog roda, kod oba autora doivqava u krajwe nepovoqnom svetlu. Kod Ilia se radwa drame odigrava u dalekom postkataklizmatinom trenutku (Dogaa se posle milijon godina"), u kome su na Zemqi ostali samo tragovi bivih metropola i ukupno ne vie od dva oveka (otac Natan i sin Danijel pri tome se razlozi propasti starog" oveanstva ne obrazlau podrobnije), a pravi gospodari planete i poznatog svemira jesu ovekoliki ali u krajwoj liniji ipak nequdski novi" qudi (qudi duho-sveta"), kao i stanovnici Marsa i Merkura; kod apeka je pak re o ne toliko dalekom vremenu, budui da se epohalno otkrie kojim je Rosum stariji pronikao u tajne stvarawa ive materije smeta u 1932. godinu a bitni dogaaji se po svemu sudei odigravaju nekoliko pokolewa kasnije, sa epicentrom na neodreenom ostrvu u okeanu na kome se i nalaze proizvodna postrojewa Rosumovih univerzalnih robota". Robotska utopija apekovih junaka, usmerena ka ostvarewu ideala rajsko-komunistike budunosti,10 zavrava se katastrofino, najpre za qudmislio na modernu hemiju, koja je u razliitim emulzijama (ili kako god da se ve zovu), pronala supstance i oblike koji se ponaaju kao iva materija. Mislio je na bioloku hemiju [sic], koja neprestano otkriva hemijske agense koji imaju neposredan uticaj na ivu materiju; o hemiji, koja pronalazi i u odreenom stepenu ve i pravi one razliite enzime, hormone, i vitamine koji daju ivoj materiji sposobnost da raste i umnoava se i obezbeuje sve druge potrebe ivota." Karel apek, The Author of the Robots Defends Himself", Science Fiction Stu dies, #68 = Volume 23, Part 1 = March 1996, izvorno u Lido'v noviny, 43 (290), 9 jun 1935, str. 9. 10 Sve e da urade ive maine. ovek e da radi samo ono to voli. ivee samo da bi se usavravao." Karel apek, R.U.R. Rossum's Universal Robots, Mostovi, god. , oktobardecembar 1973, sveska 4 (16), str. 11. Vizija preobraenog oveanstva, koju obrazlae upravnik fabrike Domin, predviajui da e se zahvaqujui robotskom radu za desetak godina proizvodwa dobara potrebnih oveku toliko poveati da e sve postati praktino besplatno, od poetka u sebi sadri problematine aspekte koji upuuju na greh gordosti (ponovno) uzdizawe oveka do nivoa Stvoriteqa. Na opomenu staroga arhitekte Alkvista da je to suvie nalik na Raj, te da je bilo odreenih vrlina u slubi, poniznosti, naporu i umoru, Domin odgovara vatrenim govorom o preobraaju sveta u kome e ovek biti slobodan i uzvien, nee biti potiwen ni drugim qudima ni materiji, nee biti maina ni sredstvo za proizvodwu ve Gospod stvarawa".

144 ski rod. Sa narastawem automatizacije u svim vidovima ivota oveanstvo prolazi kroz razdobqe smawene plodnosti, da bi potom dolo i do ustanka robota u kome su qudi istrebqeni praktino do posledweg. Ilieva je projekcija budunosti pritom u mnogome ira od one kod apeka (uz dosledno sproveden odnos svojtu, koji je iskquiva tema R.U.R.-a, u Posle milijon godina su tu i teme susreta sa nezemaqskim civilizacijama, svemirskih putovawa i planetarne kolonizacije, itd.), ali i izaziva odreene nedoumice u pogledu verovatnoe modelovanog sveta, dok je apekova vizija budueg sveta razraena do detaqa i ne pokazuje oigledne strukturne slabosti. Karakterizacija i meuodnosi likova Nekoliko mesta u obe drame posveeno je razgovorima o prirodi i poreklu aktera. Kod Ilia novi qudi ne govore istim jezikom kao stara qudska rasa, razlikuju se po dugovenosti, drutvo im je korenito drugaije organizovano (npr. brane veze ugovaraju se na odreeno, mada i daqe veoma dugo vreme 500 godina a suprunici se potom mogu mewati). Nauna i tehnika znawa i mogunosti neuporedivo su napredniji od bilo ega poznatog u staroj civilizaciji (svemirska putovawa kraeg dometa su uobiajena, a prati ih naseqavawe planeta prekobrojnim stanovnitvom Zemqe; astronomska nauka omoguava predviawe nastanka i nestanaka nebeskih tela, koje e pomoi da se celokupna civilizacija Duhosveta izmesti u drugi kraj svemira kada doe do hlaewa Zemqe).11 Takoe, novi gospodari planete potpuno su osloboeni tereta emocija. Ovako karakterisani pripadnici budueg vieg soja na stare qude i potencijalne pretke gledaju kao na neto naprednije ivotiwe, tanije kao na izvesnu vrstu majmuna sa naunim imenom homo sapiens", koja je dodue pojavom u mnogome nalik na Duhosvet. Tehnika dostignua oveka u opisu lanova Duhosveta svode se na pravqewe sporih transportnih naprava od gvoa, odnosno letilica koje nisu mogle da odvedu putnike ak ni do meseeve sfere, budui da bi se tamo uguili. Osobine oveka" vide se kao zbir osobina svih ivotiwa, to se uzima kao dokaz da je s wima u nerazdvojnom srodstvu (po hrani slian hijenama i volovima jer su mu ishranu inile leine poubijanih ivotiwa odnosno trava; po dugakoj dlaci na licu na11 Opet, novo oveanstvo samo je jedna od rasa kojima je nastawen Iliev svet pored Zemqana svemirsku populaciju ine i Marsovci i, pre svih, Merkurovci, imaju bitnu ulogu u zapletu komada.

145 lik je na medveda; po nainu sporazumevawa, mumlawem koje se naziva govor", podsea na kretawe papagaja toga vremena). Budui da qudi duhosveta smatraju da ovek po umu nije daleko odmakao od ostalih ivotiwa, doivqavaju ga kao divqanijeg i krvoednijeg od wih osim toga to su ubijali ivotiwe za svoju ishranu, stari qudi su se sporadino i meusobno klali, i tako dodatno prekraivali ionako kratak ivotni vek. To je i razlog zato su sauvana samo dva qudska primerka. Sa druge strane, preostale ivotiwe" imaju osobinu da naue i govor novih qudi, duho-zbor", i da koliko-toliko ravnopravno razmene svoje misli i oseawa sa viim biima. U apekovoj drami striktno je re o odnosu prema vetakim" qudima robotima odnosno pre androidima, koje je na prvi pogled nemogue razlikovati od pravih" qudi.12 Roboti se uzgajaju od vetakih tkiva sa iskquivom namerom da budu to efikasnija i jevtinija radna snaga, koja e u potpunosti odmeniti qudski rad. Po izgledu su potpuno istovetni i poseduju inteligenciju i svest, ali su wihove mentalne funkcije ipak na niem stepenu razvoja od qudskih, budui da nemaju samosvest, oseawa niti nagon za samoodrawem, nedostaje im senzacija bola i strah od smrti. Jedini trag dui koji se moe primetiti jeste povremeni robotski gr" vrsta napada tokom koga robot baca sve to nosi, ili pak razbija stvari oko sebe, potom ostaje nepomian i krgue zubima sa penom na ustima. Nakon toga, postaje neupotrebqiv i aqe se na unitewe. Radwa Zaplet oba ostvarewa poiva upravo na problemu odnosa pojavno slinih ali sutinski veoma udaqenih oblika (stepena u razviu) qudske vrste. Kod Ilia susretom novih" qudi, Merkurovaca te posledwih qudi otpoiwe niz dogaaja sa trostrukom motivacijom: sa jedne strane pripadnici Duhosveta ele da dokau ili opovrgnu tezu o qudima kao svojim precima, sa druge strane Merkurovci, beskrupulozni kolekcionari retkih ivotiwa, bacaju oko na posledwe primerke qudi na Zemqi; na kraju, mlai od zarobqenih qudi, Danijel, koji je, ne znajui ni ko je ni ta je ona, jednom
12 Sami apekovi qudski likovi sa svoje strane predstavqaju znakove" ili simbole ireg znaewa. apek je imena i prezimena svojih likova izveo iz glavnih evropskih jezika u eqi da i time naglasi kako rukovodei tim fabrike R.U.R predstavqa posledwe predstavnike qudske civilizacije. Tako je prezime Domin izvedeno od latinskog dominus" (gospodar), Fabri od latinske rei faber" (onaj koji radi, obrauje), prezime Gal je izvedeno od imena sredwovekovnog grkog lekara (Galenos iz Pergama), Busman od engleske rei businessman", Alquist od panske rei el quisto" (omiqeni) itd." A. Korda Petrovi, Recepcija dela Karla apeka u srpskoj kulturi, str. 13. Slino je i sa naunicima, Rosumom (Razumom") starijim i mlaim.

146 prilikom ve video Svetlanu i zaqubio se u wu, nastoji da je po svaku cenu pridobije za sebe.13 Ovakav zaplet dovodi do brojnih tragikominih situacija, gde Danijel pokuava da navede Svetlanu da shvati i iskusi ne samo qubav ve i druge emocije, Biqan, Zorka i Lagan, poslanici sa Merkura, upiwu se da otmu Danijela i Natana i odvedu ih na matinu planetu, ive ili preparirane, a Svetlana da dresira Danijela, sauva ga od lovokradica i ispuni svoju naunu misiju. Nastojawa likova, meutim, nisu plodonosna niko ne uspeva u svojoj nameri sve do trenutka kada se Danijel, slomqena srca i reen da prekine poniewe, ubija, a za wim i Natan. I kod apeka nerazumevawe meu akterima/vrstama dovodi do posledica koje su direktno suprotne namerama sadranim u pojedinanim akcijama dobre voqe, i potom do potpune propasti civilizacije. Dogaaji dobijaju sudbonosni tok u trenucima u kojima se udovoqava zahtevima supruge direktora fabrike robota, Helene, koja eli dobro i ravnopravnost meu vrstama, ali zapravo svojim postupcima nekoliko puta iz temeqa ugroava wihovo postojawe. Ona najpre isposluje da se robotima da dua, odnosno da se posle robotskog" epileptinog napada potedi ivot Radijusu, najpametnijem meu svim robotima, i verovatno najinteligentnijem biu uopte. Ovaj, meutim, odbacuje opciju pomirewa i koegzistencije i, obrnuvi premise trenutnog stawa stvari, iskazuje visok stepen voqe za mo i eqe za dominacijom; na kraju i lino predvodi optu pobunu robota koja e sa lica zemqe zbrisati oveanstvo. Helenina posledwa pogrena odluka vezana je za spaqivawe papira sa uputstvom za proizvodwu robota, osnovnim argumentom u potencijalnim pregovorima o prestanku neprijateqstava i zalogom opstanka obeju vrsta. Roboti nemaju razloga da potede qude, no, budui nesposobni da se bez wih reprodukuju, paradoksalno dele usud oveanstva i nestaju.14

13 Posledwe qude na Zemqi oca Natana i sina Danijela, koji se, borei se sa zverima za hranu naoruani lukovima i strelama, skrivaju po praumskim peinama na mestu gde je nekada bio Pariz hvataju pripadnici Duho-sveta", razvijenijeg ovekolikog soja. Nakon to ih vrhunski naunik, Zoran, godinu dana dri u zatoenitvu i ui ih govoru novih qudi, on ih poklawa Svetlani, sa obavezom da ona dovri pripitomqavawe, i da, prouavajui Natana i Danijela, moda razrei tajnu porekla sopstvene vrste. Predaji poklona prisustvuju i trea vrsta Merkurovci, strasni sakupqai retkih ivotiwa, koji pak po svaku cenu ele qude za sebe. 14 To ipak ne znai i kraj svih bia na Zemqi: evolucijskim deus ex machina skokom posledwi roboti, Primus i Helena, opstaju, razvijaju pun emocionalni spektar, pokazuju spremnost na rtvovawe za drugog i sposobnost da vole, i dobijaju mogunost prokreacije.

147 Idejno-filosofske pretpostavke: uticaj nauno-tehnolokog razvoja na razum i emocije Obe drame tematizuju odreena pitawa koja se doivqavaju kao bitna za aktuelni civilizacijski trenutak. Pre svega, to je problem nekontrolisanog razvoja nauke i tehnike uz potpuno zanemarivawe religioznih, filosofskih i socijalnih aspekata takvog razvoja, kao i pogubne posledice koje radikalno sprovedeno naelo efikasnosti ima na strukturu i sudbinu drutva. Na nivou pojedinca ovakva neravnotea odgovara odluujuoj prevlasti (raz)uma nad emocijama, pa i vanoj ulozi koju likovi naunika imaju u obe drame. Kod Ilia su stanovnici Duhosveta prevashodno okrenuti trezvenom (zdravo)razumskom i sistematskom odnosu prema (prouavanoj) stvarnosti, i nemaju nikakav drugi ciq osim saznajnog da opiu i shvate opisano. Opet, stie se utisak da ih nedostatak empatije liava bitne mogunosti ne-diskurzivnog doivqaja stvarnosti, to wihov ciq ini neostvarivim, wihovo znawe nepotpunim, a wihov nadmoni poloaj i stav problematinim, neautentinim pa donekle i kominim. apekovi naunici-pronalazai i ineweri u R.U.R.-u unose u svoju intelektualnu potragu momenat strasti, bilo da je on sadran u eqi da se ponovi trenutak prvobitnog stvarawa ivota, bilo u nastojawu da se ostvari opte blagostawe na Zemqi. Sa druge strane, ni kod Ilia ni kod apeka nedostatak razuma nije prikazan u povoqnom svetlu, kao to se, sa druge strane, ni emocionalnost automatski ne izjednaava sa pozitivnim vrednostima oseawa se vide kao neizostavan sastojak ovekove due, i bez wih on nije potpun; opet, ukoliko nisu uravnoteene i dovedene u sklad sa ostalim psihikim silama, emocije po pravilu dobijaju ruiteqsku snagu. ovekova nerazumna priroda dovela je do samounitewa vrste, doznaje se iz podrobnog opisa osobina koje qude razlikuju od ivotiwa, a praktino ih ine gorim od wih. Danijelova slepa i bezuslovna strast prema Svetlani vodi ga do samoubistva, a kada mu se pridrui i Natan, to konkretno znai i konaan nestanak qudskog roda. Neodoqivi kolekcionarski nagon kod Merkurovaca dovodi do krewa zakonskih normi i do toga da ne prezaju ni od zloina/ubistva kako bi se dokopali eqenih primeraka. Saoseawe sa umetnim biima i milosre kod apekove Helene uzrokuju davawe viih intelektualnih i emocionalnih funkcija robotima i pokreta su dogaaja koji neposredno vode ka propasti sveta. Kwievna tradicija: anrovi ozbiqno-smenog Dramski oblikujui budunost oveanstva, i Ili i apek koriste priliku da se kritiki osvrnu na pretpostavke aktuelne ci-

148 vilizacije pre svega na temeqne osobine ovekovog psihikog i socijalnog ustrojstva, koje u sebi sadre klice neminovnog (samo)unitewa. Sagledavawe aktuelnog drutvenog poretka u svetlu potencijalnog socijalnog modela praeno je matovitim sieom, bogatim izuzetnim situacijama u kojima dogaaji neprestano prizivaju i razmatrawe sutinskih filosofskih problema. Teme kao to su posledice planetarne katastrofe, praktina primena temeqenih naunih otkria, zloupotrebe tehnologije, potpune nesposobnosti razliitih vrsta da nau zajedniki jezik i ostvare koegzistenciju u ciqu zajednikog preivqavawa, sve to nagoni aktere drame na otvoreno razmiqawe; budui proirena na sudbinu sveta, izloena pitawa prestaju da budu vana samo za pojedinca i postaju doslovno univerzalna i egzistencijalna. Uz to, i pored krajwe ozbiqnih problema i dogaaja koje obrauju, oba dela su eksplicitno oznaena kao komina, Ilieva drama kao tragikomedija u tri ina s prologom", apekova kao kolektivna drama sa kominim prologom i tri ina". Nije stoga udno to svojim osobinama i Ilievo i apekovo delo prizivaju naslee menipske satire, odnosno rableovsko-sviftovsko-xojsovske linije anrova ozbiqno-smenog.15 Seui u daleku prolost, ali i budunost, menipska kwievnost tei prikazivawu izuzetnih situacija, ne radi wih samih ve radi stvarawa pogodnog okruewa za traewe, provocirawe i proveravawe istine, tokom ega se uvode fundamentalni filosofski problemi (anr konanih pitawa"). Menipeja se, u duhu bahtinovskog viewa, odlikuje pre svega organskim spojem slobodne fantastike, simbolike, i, ponekad, mistiko-religioznog elementa sa ekstremnim i grubim naturalizmom drutvenog podzemqa; eksperimentalnom fantastikom, kombinovanom sa neobinim takama gledita; prikazivawem ekscesnih, nenormalnih moralno-psihikih ovekovih stawa (ludilo, razdvajawe linosti, neobuzdano matawe, neobini snovi, nekontrolisane strasti, samoubistva); naruavawem drutvenih i govornih konvencija kroz scene skandala, ekscentrinog ponaawa, neumesne govore i ispade; otrim kontrastima i oksimoronskim spojevima, naglim prelazima i promenama smewivawem uzvienog i prizemnog, uzleta i padova, neoekivanim zbliavawem udaqenog i razdvojenog; na kraju, i elementima socijalne utopije, esto povezanim sa aktuelnim urnalistikim, publicistikim ili feqtonisti15 Zaetnik te tradicije, i esto u literaturi prvi pretea naunofantastine kwievnosti, jeste Lukijan iz Samosate sa Ikaromenipom odnosno Istinitim priama (Lukijan se esto razmatra i kao punopravni SF autor uporedi npr. tekst S. C. Fredericksa Lucian's True History as SF, u: SF Studies, # 8 = Volume 3, Part 1 = March 1976, odnosno skoriju studiju Aristoula Georgiadou, David H Larmour Lucian's Science Fiction Novel True Histories, Brill Academic Publishers, 1998).

149 kim tonom, koji od we ini svojevrstan piev dnevnik" u kome se reaguje na opti duh i tendencije vremena u kome pisac ivi. Takoe, menipska satira odlikuje se jo i pojaanim prisustvom (mada nejednako zastupqenim) elemenata kominog, iste komike pa sve do parodije i samoparodije i satirino usmerenog smeha. Ovako opisani, izloeni motivski kompleksi menipske satire nali su svoju prirodnu sredinu u SF anru, pre svega u wegovim dramskim prvencima. U ii i Ilievog i apekovog interesovawa upravo su najkritiniji od svih trenutaka. U Posle milijon godina to je hvatawe posledwih qudi, neka vrsta trogube opklade/zavetovawa aktera, na kraju i nestajawe qudskog soja samoubistvom dvojice posledwih primeraka. Kod apeka su izdvojeni trenuci upoznavawa Helene i upravnika Domina i wihovo zaqubqivawe; Helenini potezi koji dovode do propasti oduevqavawe" robota, unitavawe formule proizvodnog procesa, no, uz blagoslov posledweg oveka na zemqi, Alkvista, i zaiwawe nove vrste koja ima priliku da nasledi osobine oba iezla soja i ispravi wihove greke. Svi ovi momenti propraeni su filosofskim" razgovorima koji se odnose na teme bitne za odvijawe radwe i wome pokrenuta pitawa; zahvaqujui specifinim osobinama zapleta ali i kwievne tradicije/anra u kome se oblikuju, oni, meutim, ne deluju umetnuto, suvoparno i didaktiki, ve ine deo organske i ive umetnike celine. Okrenutost ka budunosti Neposredno uestvujui u stvarawu jedne nove kwievne pojave, i to za wu u sasvim izuzetnoj, dramskoj, formi, Ili i apek na paradoksalan nain odgovaraju na poetno izloenu Brusovqevu upitanost o izgledu mogueg susreta umetnosti, filosofije i nauke novoga vremena;16 oni, naime, pruaju primer kako se pisci koji ele da piu o budunosti mogu, tematizujui tekua nauna i filosofska pitawa, zapravo okrenuti u prolost, da bi u genolokom pamewu kwievnosti pronali i aktualizovali odgovarajue forme. (Filosofski) dijalog i drama iz anrova ozbiqno-smenog tako se
16 Ali taj san o umetniku budunosti je jo tako daleko od ostvarewa da ne moemo ni da zamislimo u kakvim e se formama on oteloviti. Ne moemo da zamislimo kakve e biti drame koje e pisati dramski pisac budunosti, koji e vladati talentom ekspira i poput wega stajati na nivou svoga veka. Tako smo davno pogubili vezu izmeu umetnosti i nauke (naravno pod uticajem pogrene ideje da one protivuree jedna drugoj), odavno nismo meu nama videli oveka u kome bi harmonino usklaen bio snaan analitiki um i smela umetnika sinteza, te tako, o tim oblastima, otvorenim za umetnost budunosti i wenu dramu, moemo samo da nagaamo." Valerij Brjusov, Teatar budunosti" Teorija drame H i HH vek, priredio Vladimir Stamenkovi, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1985, str. 656.

150 nameu kao najpogodniji oblik za izraavawe visokoapstraktne i naizgled korenito nove sadrine, podseajui time da su mnogobrojni motivski sastojci onoga to e dobiti oblik moderne naune fantastike ve proiveli dugoveku tradiciju u evropskoj kulturi, i da je kvalitativno novu pojavu zapravo doneo wihov naroiti spoj u odreenom civilizacijskom trenutku. Teme utopije, odnosa svojtu, (nekontrolisanog) razvoja nauke i tehnologije, kraja sveta i propasti oveanstva, uobliene kroz dijaloku razmenu idejnih koncepata i radwu koja obuhvata tragi-komine meuqudske odnose (tj. odnose meu likovima), u naunofantastinoj drami spajaju se u ubedqivu umetniku celinu koja predstavqa istinski i nezaobilazni slovenski doprinos kako nastanku SF anra tako i svetskoj kwievnosti.17
KORIENA LITERATURA Georgiadou, Aristoula, Larmour David H.: Lucian's Science Fiction Novel True Histories, Brill Academic Publishers, 1998. Sf: the Other Side of Realism: Essays on Modern Fantasy and Science Fiction, ed. Thomas D. Clareson (Bowling Green, OH: Bowling Green State University Popular Press, 1971). Staging the Impossible: The Fantastic Mode in Modern Drama. Ed by Patrick D. Murphy. Greenwood Press, Westport, CT, 1992. The Encyclopedia of Science Fiction, Edited by John Clute and Peter Nicholls, Contributing editor Brian Stableford. Orbit, London, 1999. Ili, Dragutin: Izabrane drame, Nolit, Beograd, 1987. Jovi, Bojan: Raawe anra. Poeci srpske nauno-fantastine kwievnosti, Institut za kwievnost i umetnost, Beograd, 2006. Petrovi, Aleksandra Korda: Od Recepcija dela Karla apeka u srpskoj kulturi, doktorska disertacija, Beograd, 2002. Petrovi, Aleksandra Korda: Od robota do insekata. Recepcija dramskog dela Karla apeka u srpskoj kulturi, Zadubina Andrejevi, Beograd 2006. Suvin, Darko: Od Lukijana do Luwika, Epoha, Zagreb, 1965. Teorija drame H i HH vek, priredio Vladimir Stamenkovi, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1985, str. 656. apek, Karel: R.U.R. Rossum's Universal Robots, Kolektivna drama sa uvodnom komedijom i 3 ina, Mostovi, god. , oktobardecembar 1973, sveska 4 (16).

17 Iako ni u slovenskim ni u drugim kwievnostima nema neposrednih nastavqaa ija bi dramska ostvarewa predstavqala bitne trenutke u daqem anrovskom razvoju (SF drama Pobuna maina A. N. Tolstoja iz 1924. nastala je bliskim ugledawem na R.U.R. i predstavqa zanimqivo ali i ne toliko umetniki uspelo itawe apekove osnovne problematike u ideoloko-klasnom kquu vidi npr. William E. Harkins, Karel Capek's R. U. R. and A. N. Tolstoj's Revolt of the Machines" The Slavic and East European Journal, Vol 4, No. 4, (Winter 1960), str. 312318) uticaj poetike anrova ozbiqno-smene kwievnosti u SF stvarawu osea se kod mnogih znaajnih autora slovenskim kwievnostima od Brjusova, A. A. Bogdanova do S. Lema. Lemova Kiberijada tu moda predstavqa i najupeatqiviji primer).

151
Bon ovi NAUNO-FANTASTIESKA PESA SLAVNSKI VKLAD V VOZNIKNOVENIE ANRA I MIROVUY LITERATURU Rezyme Dl vhodeni slavnskih avtorov konca HH i naala HH vv. (D. Ili, L. Komari, M. Milenkovi, V. Brysov, A. A. Bogdanov, P. Krat, V. Vinnienko, K. apek) v tvoreskie teeni, kotore priveli k formirovaniy nauno fantastiki kak otdelnogo anra, harakterno ne tolko aktivnoe uastie v processe formirovani nauno fantastiki, no i ih suestvenn vklad v ee razvitie. Znaenie proizvedeni slavnskih pisatele dl vozniknoveni i razviti NF provlets prede vsego na pole literaturno genologii: v rasirenii ramok literaturnh form, v kotorh mono modelirovat nauno-fantastieski mir, a krome togo v razvitii tem i motivov. Pes Million let spust" Dragutina Ilia (1889) i Rossumovskie Universalne Robot" Karela apeka (1920) predstavlyt neprehodie moment v razvitii anra perva, s toki zreni vvedeni dramatiesko form v naunuy fantastiku (Million let spust" perva NF pesa v mirovo literature), vtora s toki zreni formirovani motiva robota-androida i tematiesko novizn (izobraenie otnoeni eloveesko civilizacii i mira ne-eloveeskih, iskusstvennh, elovekopodobnh suestv). V rabote detalno rassmatrivayts originalne, kak formalne, tak i soderatelne, kaestva pes Ilia i apeka. Obraaets vnimanie na semantieskuy slonost teksta, na poderknutoe vnimanie, posvennoe vozmonm distopieskim (antiutopieskim) tendencim v razvitii eloveeskogo obestva, akcentirovannoe nedoverie k roli nauki i tehniki v buduem lyde, a take na razvitie otnoeni svo-uo sposobom, specifinm dl NF. Dalee rassmatrivayts raznoobrazne tradicii v evropeskih literaturah, kotore podgotovili povlenie serezno-smeno literatur, osobo poderkivaets to, to nauna fantastika opiraets na ee opt (oba proizvedeni ksplicitno opredelen kak komieskie: pesa Ilia kak tragikomedi v treh destvih s prologom", pesa apeka kak kollektivna pesa s komieskim prologom i trem destvimi"), pri tom okazvaets, to kaestva anrov, tradicionno svzanh s karnavalno literaturo, vlyts horoim ishodnm punktom dl analiza. Na osnove takogo rassmotreni formuliruets vozmon otvet na vopros, poemu takie literaturne svostva povilis imenno u slavnskih avtorov, i poemu u drugih pisatele slavnskogo kruga mono nati pohoie kaestva.

UDC 821.163.41-1.09:398

Zoja Karanovi PESMA O OVARU IJE SU SRCE IZJELE VETICE, TEKST I OBREDNO-MITSKI KONTEKST PESME

Pesma o izjedenom ovaru, koja peva o tome kako su vetice obanu izjele srce, bila je veoma popularna na junoslovenskom terenu (na kojem je zabeleeno gotovo stotinu wenih varijantnih oblika). Pesma govori o tome kako se, kroz ritualno ubistvo, otkriva istinski odnos izmeu majke i deteta, odnosno ukazuje na prirodu promene wihove meusobne vezanosti u procesu odrastawa, a, samim tim, upuuje i na druge socijalne relacije u koje jedinka u tom procesu ulazi. Jer, u jednom trenutku, u noi bez meseca, u poqu gde dete uva ovce, majka se, rtvujui sina, oslobaa svog prividnog altruizma. Ona rtvuje srce emociju (majka mi srce vadila), i time postaje analogna stranoj osvetnikoj Bogiwi Meseca. Ali u drugom momentu, u jutarwem ambijentu, ona je dobra i brina i, shodno tome, izomorfna je Bogiwi Meseca u wenom svetlom, oploujuem vidu. Ovarova smrt, kao smrt sina (koja je analogna smrti sina Bogiwe Meseca i Mesecu u wegovoj tamnoj fazi), dakle, ima funkciju da se od wega rodi mukarac, poto je ritualno ubistvo uslov ulaska u grupu posveenih, kao i uslov oslobaawa od deije potiwenosti roditeqskom autoritetu, koji se ovde sagledava u svom mranom aspektu. I u tom smislu, poto je ovo pesma o uewu odrastawa, nije neobino to su je majke pevale deci u kolevci, u svako doba (a izvoena je i na krtewu). Pesma je je, takoe, pevana na Ivawdan, u vreme kad se otkrivaju tajne prirode i pali vatra da bi izgorele vetice, odnosno, bila rtvovana majka u svom tamnom vidu, a s wom i deaka qubav, odnosno zavisnost od we, i detiwastost, i to zarad nove qubavi, prema eni sa kojom junak nije u krvnom srodstvu. Ona zato, u zavrnici pesme, i moli majku da potedi sina, kako bi ona, quba, mogla da ga se naqubi. Kqune rei: mit, mesec, bogiwa meseca, oban, vetica, rtva, obred, inicijacija, odrastawe.

O vanosti teme i sadrine o kojoj peva pesma o izjedenom ovaru kazuje wena rasprostrawenost na celokupnom junoslovenskom terenu, gde postoji u gotovo stotinu varijantnih zapisa.1 Ovo je pria o obaninu, ludom detetu Radoju/Radojetu,2 kojeg sestra/majka budi, molei ga da povrati ovce/kobile,3 koje: za lug
1 Vidi spisak varijanata: ganec, 1950, bel. 454458; orevi, 1953, 21; Seemann, 1959, 216227, prema: Stulli, 1971 (Seman se bavio i wenim ispitivawem); Delorko, 1960, 8486; Stulli, 1971, 89106. Prvi put se pesmom pozabavio F. Kraus (Krauss, 1908, 6364). Pesmu su ispitivali M. Stuli (1971); M Pavlovi (Pavlovi, 1986, 1924) i dr. 2 Kao referentna pesma ovde je posluila najranije zabeleena varijanta V. S. Karaxia: Osu se nebo zvezdama, / I ravno poqe ovcama, / Ovcama nema obana, / Do jed-

154 (breg/goru) zaoe. A on joj odgovara da ne moe da ustane, zato to su ga izjele vetice/vile/bele ene (majka, strina/tetka, ujna/sestra4), izjele su mu srce/izvadile oi. Pomiwe se i lu, kojim je jedna od ena svetlila (tri ogwa: Kurelac, 1871, br. 653, svea: Nikoli, 1889, br. 14). Zabeleeno je i nekoliko varijanata u kojima srce/oi vade majka, sestra i quba (Ili, 1844, 193294; Delorko, 1956, br. 27; ganec, 1950, br. 372; Marinov, 1984, 499), pri emu one, postavqaju rok i odreuju junaku koliko e jo iveti (Klari, rkp., prema: Stulli, 1971, 97), a quba ga ali i/ili moli da ga potede (Bezi, rkp. prema: Stulli, 1971, 93; ganec, 1950, 455457, etiri varijante; ganec, 1952, br. 415; 663b, g; Klari, rkp., prema: Stulli, 1971, 97): Pusti mu, majka ivota / Nek mu proteu sva leta / Nek se ga zipka naziba / Nek se ga qudi naglede / Nek se ga quba naqubi (ganec, 1952, br. 663f), pa i on woj poklawa: tri bjele grade / po kih se bude veselo etala (Bezi, rkp. prema: Stulli, 1971, 93). Pratawe qubi, inae, u ovoj pesmi je uobiajen motiv (ganec, 1962, br. 270; Kurelac, 1871, 653). Ona moli majku da potedi junaka i ovako: Nemojte moga Ivana, / Tako vam danka Ivawa! / Ostavte mi ga za sutra / Za jutra danka Ivawa (HNP, , 1929, br. 336). A zabeleena je i varijanta u kojoj sestra moli za brata (ganec, 1950, 455), ili bratu govori da u selu oro igra i da se tamo pevaju wegove pesme i sviraju wegove svirke (Bovan, 1980, br. 331). Takoe, u jednom primeru, majka budei sina, kae da mu se: draga udaje (ganec, 1952, br. 663e), pa
no dete Radoje, / I ono ludo zaspalo; / Budi ga Jawa sestrica: / Ustani gore, Radoje! / Ovce ti za lug zaoe. / Neka i, sejo, ne mogu; / Vetice su me izele: / Majka mi srce vadila, / Strina joj luem svetlila." (SNP , br. 237). Ime junaka je Radoje / Rade / Radoje (SNP , br. 237; Petranovi, 1867, br. 6; Milojevi, 1875, 13; Manojlovi, 1953, br. 84; aranovi, 1964, 21; Bovan, 1980, br. 331). Ime, meutim, varira: Lazar (Pesmarica A. Bana, 1833 i Pesmarica, V. Georgijevia, prema: Kleut, 1995, br. 160 i 270; Mirkovi, 1886, br. 59 i br. 174); Jovan (Begovi, 1885, br. 178; Nikoli, 1889, br. 14, 1516); Vid (Klari, rkp., prema: Stulli, 97; ganec, 1950, 4567); Janko (Kurelac, 1871, 296 i 657); Ivan, Ive (HNP, , 1929, br. 336; Bezi, rkp., prema: Stulli, 1971, 93; ganec, 1950, 455); tefica (ganec, 1952, br. 415); Jaku/op/(b)/Jako(u)pek, Jakovek (Ili, 1844, 293; ganec, 1950, br. 373 i str. 455, 456, 457; ganec, 1952, br. 512b, 663b, f i g; Delorko, 1956, br. 27; Delorko, 1960, 84: ganec, 1962, br. 270), Martinek (prema: Stulli, 1971, 96, slovenaka varijanta); Ferjanek (ganec, 1950, br. 372). Neka od ovih imena ve su pomiwana u literaturi (Seemann, 1959, 216227, prema: Stulli, 1971; Stulli, 1971, 92); Nurija (Kulenovi, 1989, 45); Stojan (Marinov, prema: 1984, 499). Junak moe biti i bezimen, to upuuje na uporita pesme u obredu. 3 Junak pase kobile (prema: Stulli, 1971, 96, slovenaka varijanta). Ovo je tipini bajkovni zadatak, u vezi sa inicijacijom, to signifikuje zasnovanost pesme u ovom obredu. 4 U ovom mogu uestvovati: majka, strina (Bovan, 1980, br. 331); tetka, ujna majka (Pesmarica V. Georgijevia, 1859, prema: Kleut, 1995, br. 270 i daqe), ne zna se ko od rodbine (Pesmarica A. Bana, 1833, prema: Kleut, 1995, br. 160 i daqe); mogu biti vile (Plohl Herdvigov, 1868, br. 77; Mirkovi, 1886, br. 174; ganec, 1950, 455457; ganec, 1952, br. 415, 512b, 663b, e, f, g, h; Manojlovi, 1953, br. 281; Delorko, 1956, br. 27; Bezi, rkp., prema: Stulli, 1971, 93; Klari, rkp., prema: Stulli, 97); tri bele ene (Kurelac, 1871, br. 296 i 657); o tome vidi i Seemann, 1959, 216227, prema Stulli, 1971;

155 je ovar potedi (ganec, 1950, 4578; ganec, 1952, br. 512b). U zasebnom krugu varijanata brata je zaklala sestra: bijelim zubom pod grlo (Milanovi, 1893, 123; aranovi, 1964, 21; Leskovaki zbornik, HHH, 1989, br. 56a, dodatak, 17). A trei krug, u kojem su uvodni stihovi o pastiru i ovcama izostavqeni, koncentrisan je na majku zlotvorku u trenutku dok ona budi sina (Ili, 1844, 293; Begovi, 1885, br. 178; HNP, , 1929, br. 336; ganec, 1950, 455; Delorko, 1956, br. 27; ganec, 1962, br. 270), u jednom primeru: u nediqu rano jutro mladu (Klari, rkp. prema: Stulli, 97; ganec, 1950, 456457), nudei mu kafu: Bele je ganke pomela / rnu je kavu kuhala / Svojemu sinu Jakopu (ganec, 1962, br. 270; Plohl Herdvigov, 1868, br. 77).5 U jednoj pesmi ona ga pita i ta je sawao (ganec, 1950, 455), tako da se tu ceo dogaaj prevodi u kontekst sna.6 U mnotvu varijanata majka, takoe, pita sina da li poznaje one koje su ga izjele, i on joj odgovara potvrdno, nabrajajui i ta mu je koja uinila (Begovi, 1885, br. 178; Kurelac, 1871, br. 653; HNP, , 1929, br. 336; ganec, 1950, bel. 455458, est pesama i dr.). Za veinu pesama o izjedenom ovaru ne zna se u kojim prilikama su izvoene. Jedna, iz Luke na ipanu, pevana i u Dubrovniku i okolini, izvodila se uoi Ivan-dana, a pevale su je i matere svagda malenoj djeci uz kolijevku (HNP , br. 336),7 dok je varijanta iz Bugarske izvoena o krtewu (Marinov, 1984, 499).8 A zabeleena je i pesma koja se pevala o mesojeu i uz asni post (Nikoli, 1889, br. 14, 1516), kao i fragment pesme koja je izvoena na selima, u kolu u vreme etve (Kulenovi, 1989, 457). Pesma o izjedenom ovaru, u nizu varijantnih oblika, otvara se kosmikom slikom kojom se uspostavqa paralelizam9 izmeu neba sa zvezdama i poqa s ovcama: Kieno nebo zvezdama / I ravno poqe ovcama / Ovcama nema obana / Do jedno dete Radoje (SNP , br. 237; Pesmarica A. Bana, 1833, prema: Kleut, 1995, br. 160 i daqe; orevi, V., 1931 br. 467, 116; Bovan, 1980, br. 331; Leskovaki zbornik, HHH, 1989, br. 56a, dodatak, 17), odnosno gradi se na prastarom principu predstavqawa sveta shvaenog kao gorwi i dowi (Ivanov i Toporov, 1965, 193204), i oveka u wemu.
5 U ovom krugu varijanata majka je brina, o emu govori i M. Stuli (Stulli, 1971, 100). 6 M. Stuli smatra da se ovde, mogue, i radi samo o snu, to je, smatram, uproeno gledawe (Stulli, 1971, 100101). 7 Zapisiva kae da se pesma pevala u okolini Dubrovnika i na ipanu (HNP , 1929, br. 336). 8 M. Stuli pomiwe nakoliko analognih bugarskih varijanata, u kojima vetice junaka saekuju na vodi, tamo mu vade oi (Stulli, 1971, 92) i ubijaju ga. Pesma kod Marinova ima stih: Tnka mu snaga stopila (Marinov, 1984, 499). 9 O paralelizmu kao prastarom nainu pesnikog izraavawa i naelu na kojem poezija postoji vidi: Jakobson, 1966, 310314; Zasnovanost ove pesme na paralelizmu zapaa M. Stuli (Stulli, 1971, 99).

156 Shodno tome, drugi paralelizam koji je, takoe, uspostavqen uvodnim stihovima, paralelizam je izmeu meseca i obana. I mada je komentar vezan za prisustvo/odsustvo meseca u pesmi izostvaqen, odnos analogije zemaqskog i nebeskog pastira (mesec ovek), kao i prirodnih pojava i ivotiwa (zvezde ovce), evidentiran je u mnogim zagonetkama: Poqe nemereno, ovce nebrojene / Meu wima oban rogowa (nebo, zvezde, mesec); Koliko je poqe nemjereno, po wemu su ovce nebrojene, pred wima je ogran oban, za wima je lasak pasak (nebo, zvijezde, mjesec i sunce); Pun tor ovaca i arenih jagawaca, a pred wima pas svetlilac (zvezde i mesec);10 Nepremer poqe, neprebroj ovce / Pred wima Mare obane / Za wima ludi bugarin (nebo, zvezde, sunce, mesec) (Novakovi, 1877, HH, 128, 129, 217). U potowem primeru veza izmeu neba sa zvezdama i mesecom i poqa s ovcama i obaninom, na zemqi, manifestuje se u wihovoj zajednikoj funkciji (dete oban ovcama: mesec oban zvezdama), i atribuciji: lud (ludo djete oban; ludi bugarin mesec), ime se mesec i antropomorfizira, to je u velikoj meri, u skladu s prastarim verovawima.11 Shodno tome, mesec je ne samo nebeski pastir (bugarin), ve je analogan i zemaqskom obanu, to pokazuje i pesma: Oj mesee, mesee, / Sii dole, do dole, / Da vratimo volove, / Da oremo dolove (Leskovaki zbornik, HH, 1988, dodatak, br. 10, 6), u kojoj se ovo nebesko telo pojavquje i u ulozi zemaqskog uvara stoke. Da je odsustvo obanina (ovcama nema obana), analogno odsustvu meseca, signifikuje, upotreba lua/ogwa/svea,12 kojim vetice, kao to to ine i bogiwe meseca, osvetqavaju jezivu scenu13 u odgovoru sestri oban kae: Majka mi srce vadila / Strina joj luem svetlila,14 pa bi se moglo rei i da: Zvezdama nema meseca. Inae, verovalo se da upravo vetice mogu da svuku mesec na zemqu (SEZ
10 to je asocijacija na bogiwu meseca, Hekatu, koja je bila wegov pas uvar (Harding, 2004, 87). I koja se, kao u pesmi majka s obanom, javqa sa svojim sinom koji je periodino bio osuivan na smrt (Harding, 2004, 90, 153). 11 Kod nas u verovawima mesec, inae, ima qudska svojstva (Jankovi, 1951, 100102). Postojala su iroko rasprostrawena verovawa da je mesec bie u qudskom obliku (Harding, 2004, 139144). 12 Na ovaj nain se elementarno-ulno opaawe, koje je materijal prvobitne logike, prenosi na prostorno-vremenske odnose, koji se, takoe, ne mogu odvojiti od konkretnih, ulnih predmeta, lica i situacija. Mitska logika uz pomo binarnih opozicija savlauje neprekidnost" opaawa okolnog sveta, izdvajawem kadrova sa suprotnim predznacima. Uz pomo wih izraavaju se osnovne antinomije kao ivotsmrt (Meletinski, 1983, 170171), kao to nema meseca tako nema obana, kao to je mesec izjeden tako je oban izjeden. 13 Lu, bakqa je, inae, mnogo koriena u ritualima posveenim bogiwi meseca (Harding, 2004, 204206). 14 A oba paralelizma zasnovana su na iwenici da premoderni ovek sebe ne izdvaja iz prirodne sredine, koja se zamiqa u qudskim oblicima (Meletinski, 1995, 92), a, shodno tome, i sistem socijalnih odnosa upisuje se u kosmoloki kontekst (Levi-Stross, 1980, 318319).

157 , 409; SEZ , 524; Jankovi, 1951, 101102; Afanasev, 1982, 384385), odnosno da manipuliu wime kao i detetom.15 Re je, dakle, kad je re o mesecu, o pomrini, o onoj wegovoj fazi u kojoj se on ne vidi sa zemqe, to je u mitskom poimawu jednako smrti.16 To je i doba aktivnosti demona, vetica (Jankovi, 1951, 104; Brati, 1993, passim), wihovo vreme (Harding, 2004, 5455), otuda su one u poqu/lugu, koji je inae wihovo zborite (Afanasev, 1982, 390). Ali i pastir je tu negde, mada je, kao i mesec, nevidqiv (Ovcama nema obana / Do jedno dete Radoje), to ukazuje na poremeaj delovawa u vremenu (Brati, 1993, passim), pa je ono to dolazi i time motivisano.17 Osim toga, kad se mesec smawuje, pomrauje, kae se da se on jede, da ga jedu vetice (ale, vukodlaci, avoli, vukovi18) (Jankovi, 1951, 110114; orevi, 1958, 4144; Levi-Stross, 1980, 271; Slovenska mitologija, 2001, 355),19 kao to su one izjele i obana. A u vezi s nestankom meseca jesu i verovawa da je on, kao sin bogiwe meseca, periodino osuivan na smrt, koju je dobrovoqno prihvatao (Harding, 2004, 144157). Pa je junak pesme i tako povezan s wime, jer i on rezignirano i bez otpora prihvata ono to mu se deava, i samo konstatuje: Vetice su me izjele.20 Dakle, u pesmi je prisutna prastara asocijacija na lunarnu bogiwu, u wenoj demoni15 Da bi naudile stoci kravama, kozama, ovcama, oduzimajui im mleko (SEZb, 19, 59; Vinogradova, 2000, 130146; Slovenska mitologija, 2001, vetica, 77; mesec 355). 16 Veruje se da on tokom pomrine, odlazi u zagrobni svet, koji osvetqava. Vidi basme od zuboboqe u kojim se bajalica obraa mesecu, pitajui ga da li je bio na onom svetu. U skopskoj kotlini ne nasauju kokoi kad se mesec ne vidi, jede (SEZ , 488 prema: orevi, 1958, 37), pomrina je, inae, krajwe nepovoqno, opasno doba (Slovenska mitologija, 2001, 354355). 17 Postoje svedoanstva o tome da su vetice, odnosno arobwaci, nekada bili oni koji rtvuju (Afanasev, 1982, 377). U dionisijskim mistrijama bahantkiwe rastru Penteja, ali i ivotiwe koje su epifanija Dionisa, kojeg su na poetku rastrgli titani (Elijade , 1991, 307314). 18 Kao to jedu ovce i obane, vidi bel. br. 20. 19 A veza vetice s mesecom oituje se i u iwenici da ona postaje od deteta koje se rodi u posledwoj etvrti meseca (ZNO, , 234), u neisto vreme (Slovenska mitologija 2001, vetica, 77), ako je zaeto u vreme velikih praznika (orevi, 1953, 79). Vetica se postaje i vezom s neistom silom (orevi, 1953, 79). Vetica je ena koja pripada i svetu qudi i demonskom svetu, ona kodi stoci, ovcama (Pamuina, 2005, 324; Vinogradova, 2000, 230245). 20 Vetica na razliite naine nanosi tetu qudima. Ali ih, pre svega, davi, pije im krv, vadi srce (Pamuina, 2005, 324329; orevi, 1953, 2022; Slovenska mit., 2001, 77). U okolini Bara, veruje se, vetica vadi srce deci: time to im stavi krii od lozova pruta, na strani srca, te srce iskoi napoqe (ZNO, , 99). Ili mala deca, u kolevci kad su: izjedena od vjetica onog asa umru (Srbadija, 1876, 73, prema: orevi, 1953, 20; Vinogradova, 2000, 239). Vetica najvie tamani svoju rodbinu i prijateqe (orevi, 1953, 21). Kud e vjetica nego u svoj rod (Karaxi, 1965, br. 134). Postoji verovawe da ona koja hoe da bude primqena u drutvo, mora na rtvu prineti svoje dete (Vinogradova, 2000, 240). Dakle, u pesmi vetice deluju u skladu sa svojim osobinama.

158 zovanoj, unititeqskoj fazi21 (Harding, 2004, 249), kad ona jede mesec. A na toj liniji analogne su joj i vetice koje jedu ovara. Umirui mesec je, osim toga, u mitu uzimao oblik jagweta, koze, bika (Harding, 2004, 90). A kako vetice jedu srca i ivotiwama (i ovcama) (Pamuina, 2005, 321), to je isto kao da, u jednom trenutku, jedu i mesec. Pa, shodno tome, ovce i bee od wih: Ovce ti za lug (goru): zaoe, poto je lug bio prostor nekadaweg oboavawa vetica, odnosno prastarih lunarnih bogiwa22 (Afanasev, 1982, 390; Harding, 2004, 83), koje su ovde, u procesu demonizacije, postale vetice. Dakle, i oban, i ovce, i mesec potencijalno su u opasnosti da im naude demoni/vetice, kao i prastarom boanstvu koje umire i vaskrsava, kakav je, na primer, mesopotamski Dumuzi/Tamuz, kojeg demoni odvode pravo iz tora (Elijade , 1991, 60). On se, takoe, pojavquje u liku deaka ili mladia, sina ili qubavnika bogiwe plodnosti (Elijade I, 45, Harding, 2004, 241245) i povezan je sa bikom i ovnom (Elijade I, 1991, 457), odnosno ovcama, kao i dete obanin. Dakle, na obana i na mesec moe se gledati kao na prauzor boanstava koja umiru i vaskrsavaju (Harding, 2004, 90, 148153). Pa je i u ovoj taki, u pesmi, prisutna jedna prastara asocijacija. Wu potvruje iwenica da i mesec (bog meseca, sin bogiwe meseca, boanstvo plodnosti) ima mo da se podmlauje, oivqava (Harding, 2004, 210), svetli novom svetlou, pa bi se moglo oekivati da e i ovar vaskrsnuti (i stoga je paralelizam s poetka pesme viestruko motivisan). I u tom smislu na ubistvo sina/brata iz pesme moe se gledati kao na ritualno, odnosno kao na inicijacijsku smrt, moda ak amansku, to podupire iwenica da veticu u Sibiru nazivaju i amankom (Vinogradova, 2000, 245). Ona, pri tom, kao i aman, ima dve due, od kojih je jedna u snu naputa (Vinogradova, 2000, 230245). U skladu s tim, kod nas se veruje da: ako babu veterku nou ovek okrene u krevetu na drugu stranu, naopako, ona ostane mrtva, jer ne moe dua da je nae i ponovo ue u wu (GEM, H, 97). Dua joj je, dakle, pokretna (orevi, 1953, 8), kao i dua amana. A kako aman putuje u gorwe predele (Elijade, 1985, 5686), u pesmi je veza onoga to se deava na zemqi s nebom, s poetka pesme, i time motivisana. Isto tako, amanska smrt i inicijacija manifestuju se vaewem utrobe (Prop, 1990, 149153; Elijade, 1985, 5060), to je jedna
21 Lunarne bogiwe objediwuju stvaralaki i razoriteqski princip (Harding, 2004, 166183). Stvaralaki princip se manifestovao u boanskoj svadbi, koja se odvijala obredno, u hramovima, razarajui u rtvovawu, esto dece (Harding, 2004, 213219). 22 Lunarne bogiwe su razliite, ali su im osobine iste (Harding, 2004, 159 185).

159 od glavnih radwi i u pesmi: Majka mi srce vadila. Pa je u vezi s inicijacijom i detetovo nono osamqivawe na poqu/lugu (na vodi, prema Marinovu), gde su se, u datom trenutku, nale i vetice,23 koje su nekada zaista bile veliki majstori inicijacije (Prop, 1990, 117 i 167169). Zato se moe rei da iz konteksta inicijacije potie i majino pitawe sinu da li je poznao one koje su mu dole svakako u izmewenom vidu, poto vetica, kao i aman, moe mewati oblik (Vinogradova, 2000, 230245; Elijade, 1985, 8792), javqa se u vidu ptice, insekta, abe (orevi, 1953, 1011; Vinogradova, 2000, 230245; Slov. mit. 2001, 7778).24 Zato detetova identifikacija zlotvorki: Ti si mi srce vadila, / Strina je luem svjetlila (Begovi, 1885, br. 178), predstavqa potvrdu wegovog poloaja, inicijacijskog oslepqewa i, zatim, zadobijawa novog vida (Prop, 1990, 117118), odnosno ovim procesom zasnovanog znawa (on sada kae da poznaje vetice). U datom kquu, daqe, moe se razumeti i zato ovara u pesmi i ima i nema (ovcama nema obana / Do jedno dete Radoje, / I ono ludo zaspalo). Ima ga zato to je fiziki prisutan i uspeva da se odazove, i kroz san komunicira s pomonicima (sestrom, qubom), kao u amanskoj inicijaciji (Elijade, 1985, 5072). U jednoj varijanti o doivqaju se, ak, govori kao o zaista sawanom: Kaj mi, sinek, si sewal?" / Ja sem, majka, si sewal / Da su srce vadili" (ganec, 1950, 455).25 Ovara, zatim, nema zato to su mu vetice (pomonici i uiteqi koji se, u jednom trenutku, izmeu u neprijateqe) izjele deo utrobe (srce). Dakle, pastir je istovremeno i mrtav i nije mrtav, kao to je to i inicijant.26 I san iz pesme je analogan inicijacijskom, to potvruju i obanovi atributiti: dete, ludo (SNP, br. 237) nejako: Ovce nemaju obana / Neg nejakoga Lazara (Mirkovi, 1886, br. 59 i br. 174), koji su i atributi inicijanta,27 i nalaze se u opoziciji sa iniciranim, odraslim obanom.28 Osim toga, kao to vetica/ vila, u pesmi ima tri sestra, quba i majka: Prva si, majko, bila ti / to si mi srce vadila; / Druga je bila sele ma / to mi je ruke drala / Qubi je moja molila / Nemojte moga Ivana / Tako vam danka Ivawa (HNP, , 1929, br.
23 Sve ovo ih dovodi u vezu sa bahantkiwama u dionizijskom kultu (Elijade , 307308). 24 O tome postoji obimna literatura (Prop, 1990, 166174; Elijade , 1991, 313). 25 Poznato je, takoe, da inicijant ne sme zaspati (Prop, 1990, 127130). 26 O tome: Prop, 1990, 146174. 27 Zato je junak bajke najmlai carev sin, nekakvo dete i sl. Vidi Vukov zapis pesme o Ivi Senkoviu i agi od Ribnika (SNP , br. 56), ili o Hajki Atlagia i Jovanu bearu (SNP , br. 19), o kojoj je, izmeu ostalog, i u ovom kquu pisala autorka ovog rada (Karanovi, 2006, 7182). 28 oban/pastir ima vanu ulogu u obredima vezanim za zatitu stoke, on je arobwak povezan s onostranim silama (Slovenska mitologija, 2001, 419420), pa je jasno da je za ovakvo zanimawe neophodna inicijacija.

160 336) i lunarna bogiwa plodnosti, shodno meseevim fazama (Harding, 2004, 248),29 najee je predstavqana trojstvom: kao mlada ena, majka roditeqica i kao starica (Elijade , 1991, 45). Pa su tri zlotvorke iz pesme wena demonizovana realizacija. Dakle, sin je ubijen uz majinu saglasnost i aktivno uee weno i sestrino dok quba pokuava da ga zatiti. I, shodno tome, ona i moli: Pusti mu, majka ivota / Nek mu proteu sva leta / Nek se ga zipka naziba / Nek se ga qudi naglede / Nek se ga quba naqubi (ganec, 1952, br. 663f), obuhvatajui stihovima sve ivotne faze (i prelazne situacije), posebno apostrofirajui period seksualne aktivnosti, reproduktivno vreme, to daqe potvruje mogunost tumaewa pesme u inicijacijskom kquu. Dakle, dete kad doe u odreeni uzrast, treba da bude simboliki rtvovano, zarad muevnosti rtvuje se wegova detiwastost (ludo dete) i zavisnost od majke i sestre, a zatim se vezuje za enu iz nesrodnike grupe, to pesma i kazuje. Majka, daqe, u jednoj varijanti pesme budi sina: u nediqu rano jutro mladu (Klari, rkp. prema: Stulli, 1971, 97).30 Zato, dok je no bez meseca u mitskom poimawu sveta optimalno vreme usmrivawa, i analogna je pastirovoj smrti, jutro mlade nedeqe moglo je biti dobro za oivqavawe, buewe i vaskrsavawe i povezano je s povratkom meseca. Tada je, inae, bilo pogodno vreme za magijske radwe biqem za ozdravqewe (orevi, 1958, 3234),31 to se majka iz jedne pesme i priprema da uini, obraajui se sinu ovako: Ne plai, sine Jakobe / Skuvat e majka travice / Liit e sina Jakoba (Ili, 1844, 293). Majka je, dakle, u svanue, na svaki nain sinovqeva pomonica. U budnoj fazi wena qubav i briga za sina se aktiviraju. Pa ga, shodno tome, nudi kafom (Plohl Herdvigov, 1868, br. 77; ganec, 1962, br. 270) i upozorava da mu se: draga udaje (ganec, 1952, br. 663e), to je u skladu sa wenom novom funkcijom, pomonice u inicijaciji. Majka se, znai, javqa u dva svoja vida, u svetlome (jutarwem), kad je brina, i u mranome (u noi bez meseca), kad je demonska i strana. I u tom kontekstu majka/vetica iz pesme bila bi analogna bogiwi meseca, u wenoj tamnoj fazi, kad donosi smrt, i u blistavoj (ozdravqujuoj) svetloj meni, kad je, kao Velika Majka, donosila obiqe (Harding, 2004, 248), kao to i povratak wenog sina, o29 Re je o prastaroj mediteranskoj meseevoj bogiwi. Ona je kao mlad mesec bela bogiwa, roewa i rasta; pun mesec crvena bogiwa, qubavi i bitke; star mesec crna bogiwa, smrti i prorotva, ili: beli seja, crveni etelac i crni veja ita (Grejvz, 2004, 6669). 30 Mlada nedeqa je, inae, prevashodno enski praznik (prema: Nedeqkovi, 1990, 157158). 31 Vetice, prema verovawima, koriste trave da bi ozdravile ili naudile qudima (Afanasev, 1982, 397). U vezi sa ovim je i verovawe da vetice imaju mo manipulisawa ivom vodom (Afanasev, 1982, 386).

161 bana/meseca iz nevidqive faze, donosi obiqe, to ovu pesmu povezuje i s kultom plodnosti.32 U vezi s tim je i izvoewe ove pesme o Ivandanu, kao i qubina molba: Ostavte mi ga za sutra, / Za jutra danka Ivawa, koji, budui da pada u vreme letweg solsticija, pesmu, takoe, povezuje i s kultom plodnosti, sa rtvovawem za plodnost, ovog puta u vezi sa solarnim kodom koji se preplie s lunarnim. U datom kontekstu zanimqivo je da je pesma pevana i o mesojeu (Nikoli, 1889, br. 14, 1516), odnosno u vreme zimskog solsticija, koji je simetrian letwem. A vezu s pomenutim kultom potvruje i jedna muslimansko-slovenska varijanta iz Bosne, koja je izvoena o etvi, u kolu (Kulenovi, 1989, 457). Isto tako, ako se sve posmatra na emotivnom planu, majka se kroz in rtvovawa oslobaa svog prividnog altruizma i qubavi prema sinu kao detetu. Zato ona i vadi srce, odnosno rtvuje svoju primarnu emociju (majka mi srce vadila). I dok to ini, ona je zla, ali samo prividno. Jer, u jutarwem ambijentu ponovo je dobra, oseajna mati, kao to je to pesmom u vie wenih varijanata i reeno. Istovremeno, i majka, poto je ispunila svoju funkciju treba da umre. Ona simboliki i umire, jer vetice su posebno opasne na Ivawdan, kad se otkrivaju tajne prirode i pali vatra da bi one izgorele33 (Slovenska mitologija, 2001, Ivawdan, 219; Slovenska mitologija, 2001, 77; Vetica, 77; Vinogradova; SEZ, 48, 294). Tako se i na ovoj liniji simboliki ukazuje na rtvovawe majinske qubavi. Naravno, u svemu je imao upliva i uspon hrianstva i muke vlasti, koji je potisnuo mo enskih boanstava, i od nekadawih amanki i bogiwa plodnosti ovde su ostale samo vetice (koje o Ivawu treba spaliti), ije se demonske osobine34 apostrofiraju stihovima onih pesama koje su fokusirane na sestru: Potekla krvca do mora / ula se alost do neba (aranovi, 1964, 21). Dakle, na slian nain kao to to ini majka, i sestra u nekoliko varijanata ubija brata: Budei brata zaklala (Leskovaki
32 Mesec najpre utie na plodnost, kad mesec raste sve nie i raste. Zato se smatra da je srea videti mlad mesec (Harding, 2004, 54). Kod nas se zato i kae: Zdrav zdravqae, nov novqae! I jo se poskoi i tresne kesa s novcem prema wemu, Karaxi, 1852, pod zdravqak, 207; vidi i Jankovi, 1951, 102103. S mesecom su se usklaivali zemqoradniki radovi i stoarski radovi, ovce je trebalo ostrii dok mesec raste (Harding, 2004, 55). A zatim, kao boanstvo, odvajkada se smatralo da je u vezi sa enom (Harding, 2004, 4344). On je uzrok klijawa i rasta biqaka. Obino se mislilo da ene mogu uticati da biqke rastu, kao i mesec i one mogu da rastu, a i menstruacija je u vezi s mesecom, mesenica je re za menstruaciju, to je dokaz usklaenosti ene s mesecom (Harding, 2004, 4753). I vetica upravqa prirodnim pojavama, negativno utie na plodnost, nekada je morala imati veze s kultom plodnosti, to je stavqa visoko, tamo gde je nekad bila velika bogiwa majka. U vezi je s mesecom, javqa se u razliitim menama (Vinogradova, 2000. 233, 237, 238, 240). 33 Ivawska no je, inae, vreme kad su vetice veoma aktivne, o emu postoje veoma stara pisana svedoanstva (Afanasev, 1982, 378). 34 Ipak, kultovi s mesecom zadrani su u wenom vlasnitvu (Harding, 2004, 62).

162 zbornik, HHH, 1989, br. 56a, dodatak, 17),35 odnosno, kad za to doe vreme, i ona se oslobaa zavisnosti i emotivne veze sa wim (zato mu u jednoj varijanti i predlae da ide u kolo da gleda devojke: U selo oro igraju, / U selo svirke sviraju, / Sve tvoje pesme pevaju, / Sve tvoje svirke sviraju, / Dizaj se, bratko, Radoje!" Bovan, 1980, br. 331). I oban se, tako, na kraju, kao odrastao mukarac, vezuje za enu s kojom nije u krvnom srodstvu, uspostavqajui doivotnu relaciju izvan porodice. I zbog toga je quba, za razliku od majke i sestre, u velikom broju varijanata, junaku naklowena. U mitu, kao i u pesmi, ishod rtvovawa je, dakle, predstavqen kao smrt i ponovno roewe. Pri tome je majin sin, ovekmesec koji je za vreme opadawa bio lien sovjih moi (Harding, 2004, 299300), zahvaqujui bogiwi majci i wenim replikama na zemqi, ponovo svoje moi zadobio. Tako je i ovareva smrt obredna, a upravo ritualno ubistvo bilo je nekada nain ulaska u grupu posveenih (Prop, 1990, Harding, 2004, 120), odnosno smrt sina i brata ima funkciju da se od deteta rodi mukarac, A kako je ritualna smrt uslov oslobaawa deije potiwenosti enskom roditeqskom autoritetu, ovu pesmu su majke pevale i deci u kolevci, u svako doba (HNP, , 1929, br. 336), ili su je, kao kod Bugara, izvodili na krtewu (Marinov, 1984, 499). I tako su deca pesmom, jo od prvih dana nakon roewa, pripremana za bolno, ali nuno odvajawe od majke. Pa se pesma i na ovaj nain dovodi u vezu s inicijacijom. Pesma o izjedenom ovaru, dakle, kao i zaboravqeni mit i obred, iji je ona sauvani fragment, imala je funkciju da potpomogne reavawu odnosa jedinke i zajednice, i osvetli neka pitawa postojawa oveka u svetu uopte. Suodnos prirode i oveka (u ovom sluaju meseca i obana, zvezda i ovaca36), proisticao je iz opte osobine mitskog miqewa da apstrahovawe ostvaruje povezivawem konkretnih predmeta i pojava prema wihovim spoqawim osobinama, pri emu oni zadobijaju znakovna svojstva (Meletinski, 1983, 168). A sve to pokazuje da je osnova ove pesme veoma stara (to je oseao i Vuk ubrajajui svoje beleewe pesme u pjesme onako mitologine37). Pesma o zabludelom obanu, dakle, jedna je kosmika slika i jedna qudska situacija u okviru koje se reavaju neka osnovna ivotna pitawa.38 Ona, kao i mit i obred, objawava i sankcionie
35 U ovom varijantnom krugu pesama dolo je do transformacije ritualnog ubistva u zloin: Prasnula krvca do neba, /ula se alost do boga (Leskovaki zbornik, HHH, 1989, br. 56a, dodatak, 17). 36 Analogno istraivaima mita, i psiholozi smatraju da se nesvesni inioci psihe ne oseaju najpre u pojmovima, nego se opaaju u spoqnom svetu, projicirani u neivu prirodu. Tako da ovek personifikujui prirodne pojave (kao u mitovima, ili narodnim priama), tumai svet u skladu sa sopstvenim biem, wegovo nesvesno je projicirano u spoqwi svet (Harding, 2004, 42). 37 Mitske konotacije u ovoj pesmi uzgred pomiwe i M. Stuli (Stulli, 1971, 103). 38 Ovo, po Meletinskom, i jeste osnovna funkcija mita (Meletinski, 1983, 172).

163 postojei kosmiki i drutveni poredak, dovodei ih u jedinstven sistem i meuzavisnost (Meletinski, 1983, 171). I upravo ta wena usredsreenost na tajne ivota dala joj je povlaeno mesto u tradiciji, iako su slike kojima se sluila i odnosi u koje je dovodila svoje junake za savremenog oveka izgubile svaki smisao naalost.
LITERATURA Begovi, 1885 N. Begovi, Srpske narodne pjesme iz Like i Banije, Zagreb, 1885. Bovan, 1980 V. Bovan, Narodna kwievnost Srba na Kosovu, Lirske pesme, Jedinstvo, Pritina, 1980. Brati, 1993 D. Brati. Gluvo doba, Plato, Beograd, 1993. Vinogradova, 2000 L. N. Vinogradova, Vedma, u kw. iste autorke: Narodna demonologi i mifo-ritualna tradici Slovn, Indrik, Moskva, 2000. GEM Glasnik Etnografskog muzeja, Beograd, 1926. i daqe Grejvz, 2004 R. Grejvz, Bela boginja, prev. N. Mrenovi, Beograd, 2004. Delorko, 1956 O. Delorko, Zlatna jabuka II, hrvatskih narodnih balada i romanca, Zora, Zagreb, 1956. Delorko, 1960 O. Delorko, Istarske narodne pjesme, Inst. za narodnu umjetost, Zagreb, 1960. orevi, V. 1931 V. orevi, Srpske narodne melodije, Beograd, 1931. orevi, 1953 T. orevi, Vetica i vila u naim narodnim verovawima i predawu, SEZ, kw. 66, Beograd, 1953. orevi, 1958 T. orevi, Priroda u verovawu i predawu naega naroda, SEZ, Beograd, 1958. Elijade, 1985 M. Elijade, amanizam i arhajske tehnike ekstaze, prev. Z. Stojanovi, Matica srpska, N. Sad, 1985. Elijade, 1991 M. Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja, I, prev. B. Luki, Prosveta, Beograd, 1991. ganec, 1950 V. ganec, Hrvatske narodne pjesme kajkavske, MH, Zagreb, 1950. ganec 1952 V. ganec, Narodne popjevke Hrvatskog zagorja, JAZU, 1952. ganec, 1962 V. ganec, Hrvatske narodne popjevke iz Koprivnice i okoline, Zagreb, 1962. ZNO Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, Zagreb, 1896. i dalje. Ivanov i Toporov, 1965 V. V. Ivanov i V. N. Toporov, Slavnskie zkove modeliruyie semiotieskie sistem, Nauka, Moskva, 1965. Ili, 1844 L. Ili, Narodni slavonski obiaji, Osijek, 1844. Jakobson, 1966 R. Jakobson, Lingvistika i poetika, prev. D. Pervaz, T. Beki, Nolit, Beograd, 1966. Karanovi, 2006 Z. Karanovi, Hajka Atlagia i Jovan bear izmeu ritualnog smeha i parodije, MSC, 35/2, Beograd, 2006. Karaxi, 1852 Srpski rjenik, skupio ga i na svijet izdao V. Stef. Karaxi, u Beu, u tamp. Jermenskoga manastira, 1852. Karaxi, 1965 V. S. Karaxi, Srpske narodne poslovice, u: Sabrana dela Vuka Karaxia, prir. M. Panti, Prosveta, Beograd, 1965. Klari J. Klari, Narodne pjesme iz Vodostaja kod Karlovca, rkp. MH, prema, Stulli, 97. Kleut, 1995 M. Kleut, Narodne pesme u srpskim rukopisnim pesmaricama H i HH veka, Matica srpska i Institut za kwievnost i umetnost, Novi Sad, Beograd, 1995. Krauss, 1908 F. Krauss Slavische Volksforschungen, Leipzig 1908. Kurelac, 1871 F. Kurelac, Jake ili narodne pjesme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po upah oprunskoj, moonjskoj i eljeznoj, Zagreb, 1871.

164
Kulenovi, 1989 S. Kulenovi, Narodna sijela u Osmaima kod Srebrenice, Zbornik radova HHH kongresa SFJ, Soko Bawa, 1989. Levi-Stross, 1980 K. Levi-Stross, Mitologike I, prev. D. Udoviki, Prosveta BIGZ, Beograd, 1980. Manojlovi, 1953 K. P. Manojlovi, Narodne melodije iz istone Srbije, SANU, Beograd, 1953. Marinov, 1984 D. Marinov, Izbrani proizvedni , red. M. Veleva, Nauka i izkustvo, Sofi, 1984. Meletinski, 1983 E. M. Meletinski, Poetika mita, prev. J. Janiijevi, Nolit, Beograd, 1983. Meletinski, 1995 E. Meletinski, Analitika psihologija i problem porekla arhetipskih simbola, prev. D. Aranitovi, LMS, N. Sad, 455, 1, 1995. Milanovi, 1893 M. Milanovi, Srpske narodne enske pjesme iz Sarajeva, t. pindlera i Lenera, Sarajevo, 1893. Milojevi, 1875 M. S. Milojevi, Pesme i obiaji ukupnog naroda srpskog , Dr. tamparija, Beograd, 1875. Mirkovi, 1886 P. Mirkovi, Srpske narodne pjesme (gerzovske i evojake), iz Bosne, tamp. brae Jovanovia, Panevo, 1886. Nedeqkovi, 1990 M. Nedeqkovi, Godiwi obiaji u Srba, Vuk Karaxi, Beograd, 1990. Nikoli, 1889 G. A. Nikoli, Srpske narodne pesme iz Srema, Like i Banije, Braa Popovi, N. Sad, 1889. Novakovi, 1877 S. Novakovi, Srpske narodne zagonetke, Panevo, 1877. Pamuina, 2005 J. Pamuina, Pokladawe mjesni i bijeli poklada u Hercegovini, u Sabrana djela, prir. V. Kovaevi, SPKD Prosvjeta, Bilea, 2005. Pavlovi, 1986 M. Pavlovi, Izjedeni ovar, u knj. istog autora, Obredno i govorno delo, Prosveta, Jedinstvo, Beograd, Pritina, 1986. Petranovi, 1867 B. Petranovi, Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine (1867), SNP , prir. N. Kilibarda, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Plohl Herdvigov, 1868 R. Plohl Herdvigov, Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke, I, Varadin, 1868. Prop, 1990 V. J. Prop, Historijski korjeni bajke, prev. V. Flaker, Svetlost, Sarajevo, 1990. SEZ Srpski etnografski zbornik, Beograd, 1894, i daqe. Slovenska mitologija Slovenska mitologija, red. S. M. Tolstoj i Q. Radenkovi, Zepter Book, Beograd, 2001. SNP Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svijet izdao V. Stef. Karaxi, u Beu 1841, prema: Sabrana dela Vuka Karaxia , prir. V. Nedi, Prosveta, Beograd, 1975. SNP Srpske narodne pjesme, kw. trea, 1846, prema Sabrana dela Vuka Karaxia , prir. R. Samarxi, Prosveta, Beograd, 1988. Stanojevi, 1951 . Stanojevi, Narodne pesme u Krajini, SANU, Beograd, 1951. Stulli, 1971 M. B. Stulli, Balada o pastiru i tri vjetice, u knj. iste autorke: Usmena knjievnost, Zagreb, 1971 (prvi put tampano 1968). aranovi, 1964 B. aranovi, Novije crnogorske narodne pjesme, Grafiki zavod, Titograd, 1964. Harding, 2004 E. Harding, Misterija ene, Plavi jaha. Beograd, 2004. HNP VII, 1929 Hrvatske narodne pjesme VII, ur. N. Andri, MH, Zagreb, 1929.

165
Zo Karanovi PESN OB OVARE, U KOTOROGO VEDM SELI SERDCE", TEKST I OBRDOVOMIFOLOGIESKI KONTEKST PESNI Rezyme Pesn ob ovare, u kotorogo vedm seli serdce, bla oen populrno na slavnskom yge, gde zapisano poti sto ee variantov. V pesne re idet o tom, kak v ritualnom ubistve provlets nastoee otnoenie medu matery i rebenkom, t.e. vsnets priroda izmeneni ih vzaimootnoeni v processe vozmuani. V odin moment, v bezlunie, v pole, gde rebenok paset ovec, mat, ertvu snom, osvobodaets ot svoego mnimogo altruizma. Ona, poertvovav serdcem, mocie (mat mne serdce vnimala), stanovits analogino strano mstitelno bogine lun. No v drugo moment, utrom, ona dobra i zabotliva, i tem samm otodestvlets s bogine lun v ee svetlom, oplodotvoryem vide. Sledovatelno, v smerti ovara, kotora vosprinimaets kak smert sna (a ona analogina smerti sna bogini lun i samom mesce v faze bezluni), vvlena funkci rodeni muin, potomu to ritualnoe ubistvo vlets usloviem prisoedineni k gruppe posvennh, a take i usloviem osvobodeni dete ot podinennosti avtoritetu roditele, kotor zdes nablydaets v aspekte tm. to pesn, kotora sposobstvuet vzrosleniy dete i, sootvetstvenno, ne vlets neobnm to, to materi peli ee u kolbeli, v lyboe vrem (ona ispolnlas i pri kreenii). Pesny take peli na Ivanov den /na Ivana Kupala/, kogda vskrvayts tan prirod i zaigaets koster, tob se vedm, t.e., tob prinesti v ertvu mat v vide vedm, a vmeste s ne i lybov malika, t.e. zavisimost ot nee, i rebestvo, i vse to radi novo lybvi, lybvi k enine, s kotoro gero ne v krovnom rodstve. Imenno ta enina v konce pesni prosit mat poadit sna, tob ona, vozlyblenna, mogla ego lybit.

UDC 821.163.41-13.09:398

Marija Kleut LIKOVI EPSKIH NARODNIH PESAMA ISTORIJSKO I POETSKO (KOTARSKI USKOCI)

Narodne pesme o kotarskim uskocima, koji su se istaknuli u Kandijskom ratu, pogodne su za istraivawe odnosa zbiqe i poetskog fenomena jer bogata istorijska graa o kotarskim uskocima, s jedne strane, i veliki broj pesama o wima, sa druge, pruaju dobar osnov za ispitivawe razliitih mehanizama kojima poetsko ukquuje u sebe istorijsku stvarnost. U ovom radu ispituje se nain na koji neke linosti postaju protagonisti narodnih pesama, poetski likovi, i kakav je wihov poloaj u strukturi epskih pesama H i HH veka. Kqune rei: epske narodne pesme, lik, istorija, kotarski uskoci, Kandijski rat.

Istraivawa odnosa kwievnosti prema stvarnosti koja su primewivana na srpske (takoe na srpskohrvatske i junoslovenske) junake pesme (kojima je posveen veliki broj kwiga, studija i mawih priloga) najveim delom odnose se na identifikaciju istorijskih linosti, dogaaja i toponima u usmenopoetskoj strukturi. Pitawe je blisko povezano sa shvatawem narodnih pesama kao pisane istorije i ima svoju ne ba kratku istoriju. Ukoliko se izostave uzgredna zapaawa, poput onog da se bugarice scine za stvari istine, bez sumwe svake" (Petar Hektorovi, 1555/1556) i unoewe podataka iz narodnih pesama i predawa u istoriografska i putopisna dela1 sistemsko predoavawe pesama kao pretpostavqene istorije poiwe od Andrije Kaia Mioia, iji je redosled u publikovawu u Razgovoru ugodnom naroda slovinskog prihvatio i primenio u svojim izdawima narodnih pesama Vuk Karaxi. Da je Vuk u publikovawu pesama po hronologiji linosti i dogaaja sledio Kaia, reklo bi se i po podatku da to ini odmah na poetku svoga rada, a koleba se i docnije upravo tamo gde je greio i Kai: pesme o Ivanu Sewaninu publikuje posle pesama o Stojanu Jankoviu" (Kleut 1990, 102), iako je istorija sewskih uskoka zavrena pre no to su poeli da deluju Kotarani. Autoritetom Vukovih zbirki odravao
1 Upored. Samarxija 2001, 139141. B. Suvajxi dao je dobar i opiran pregled prisustva epske pesme i istorijskog predawa u istoriografskim i putopisnim delima, tako da nema potrebe to ponavqati (Suvajxi 2005, 291308).

168 se istoriografski (hronoloki) pristup u mnogobrojnim docnijim antologijama i istraivawima, do danawih dana, a time se (s namerom ili bez we) podravala i svest o istorinosti pesama. Rasprave i polemike osamdesetih godina HH veka o tome da li je kraq Vukain ubio cara Uroa i da li je Vuk Brankovi izdao na Kosovu, sa svojim glavnim protagonistima Ilarionom Ruvarcem i Qubomirom Kovaeviem, oznaile su raskid sa uverewem da se u narodnim pesmama moe nai verodostojni podatak o onome to se stvarno zbilo,2 ali nisu dovele do raskida izmeu prava istorijske nauke i prava nauke o poetici narodne kwievnosti da se bave istom temom istorijskim likovima usmenokwievne epike. U istoriografiji se, poev od radova Stojana Novakovia (Novakovi 1982), ili sasvim oprezno koristi usmenokwievna tradicija kao istorijski izvor, ili se samo pomiwu likovi narodnih pesama kao nekakav argument za dokazivawe popularnosti junaka. U istraivawu poetike narodne kwievnosti nastavqeno je tragawe za istorijskim prototipovima likova uz istovremeno ukazivawe na neusaglaenost poetske slike sa stvarnim dogaajem. Najznaajniji i najuticajniji predstavnik ovog pristupa u istraivawu narodne kwievnosti svakako je Tomo Mareti, u ijoj kwizi odeqak pod naslovom Istorika lica (Mareti 1909/1966, 141238) zauzima najvei deo.3 Slede za wim mnogobrojni radovi na temu ko je bio naih narodnih pesama". U novijim radovima sve vie preovladava ukazivawe na tri komponente usmene epike istoriju, mit i poeziju i na wihovu stratifikaciju u jedinstvenoj tvorevini, odnosno javqa se orijentacija ka izuavawu anahronizma i odnosa umetnikog i istorijskog vremena u narodnim pesmama (Koqevi 1978, Kleut 2006). Epska pesma kao anr, celokupnim fondom svojih poetikih sredstava, tei da ubedi u verodostojnost onoga o emu pria; ona stvara uzor ponaawa u domenu onoga to je mogue, to je bilo nekada ili to jeste. Epskoj pesmi je istorija (i pseudoistorija) potrebna, ak i ako istoriografiji pesma nije potrebna, ili joj je samo na smetwi u nastojawu da ostvari verodostojnu sliku o prolim vremenima. U skladu sa ovim pokazuje se da istraivawe odnosa stvarnosti i poezije pod uslovom da se istorijska tanost ne smatra najbitnijom estetskom kategorijom nije lieno smisla. Ispitivawe naina na koje usmeni pevai modifikuju, mewaju ili ak i sasvim izmiqaju" istorijsku istinu moe da dovede do ispitivawa poetske slike.
2 U svome predgovoru izabranim radovima Stojana Novakovia, Sima irkovi daje instruktivan pregled odnosa kritike istoriografije prema usmenokwievnoj tradiciji, od Jovana Rajia do Stojana Novakovia (irkovi 1982). 3 O Maretievim istraivawima istorikih lica" opirnije pie Qiqana Peikan-Qutanovi (Peikan-Qutanovi 2007, 268271).

169 I sasvim ovlano uporeivawe umetnikog vremena sa istorijskim vremenom (Lihaov 1972, 255 i d.) pokazuje, najpre, da znaaj qudi u istorijskom vremenu ne odgovara poziciji likova u narodnim epskim pesmama. Selektivnost epskih pesama prema linostima i dogaajima koja se ispoqava u junakim pjesmama najstarijim" (prema terminologiji Vuka Karaxia) uoena je i najee postavqana u vidu pitawa o uzrocima popularnosti Marka Kraqevia u junoslovenskoj epici nasuprot odsustvu pesama o istorijski znaajnijim linostima. Odsustvo imena nekih znaajnijih vladara srpske sredwovekovne istorije u narodnim epskim pesmama pitawe je teko reivo na osnovu raspoloivog fonda pesama, koje sve potiu u svom poznatom obliku iz turskih vremena, pa je evidentno da su na delu procesi hiperbolizacije, reaktualizacije i neminovnog zaborava. Da li uopte postoji neprekinuti kontinuitet u prenoewu pesama o Nemawiima, Mrwaveviima i junacima koji su uestvovali u Kosovskom boju i pripadali vazalnim oblasnim gospodarima? Ako postoji neprekinuto usmeno prenoewe, kako su se mewale poetske predstave o wima od HH veka do HHH, kada je zapisana veina pesama. Da li su postojale pa prestale da se prenose u usmenoj tradiciji pesme o jo nekim vladarima? Ako nije mogue egzaktno ustanoviti principe po kojima neka linost postaje pogodan predmet epske pesme ni uslove pod kojima takve pesme o takvim linostima opstaju u usmenoj tradiciji kada je re o linostima predturskih vremena, pa zatim i o onima iz vremena Kosovskog boja i postojawa nekakvih vidova dravne samostalnosti metodski su istraivai usmene kwievnosti u boqoj situaciji kada ispituju odnos istorijskog i poetskog polazei od pesama o hajducima i uskocima, jer je mawi vremenski jaz izmeu stvarnog delawa linosti i wenog prelaza" u stihovanu priu. Bogata istorijska graa o kotarskim uskocima, s jedne strane, i veliki broj pesama o wima, sa druge, pruaju dobar osnov za ispitivawe razliitih mehanizama kojima poetsko ukquuje u sebe istorijsku stvarnost. Biografije istaknutih voa Kotarana pruaju, svaka ponaosob i sve zajedno, bogatu i ivopisnu epsku grau. Za ovu priliku ostavqa se po strani u dokumentima sauvana ivotna konkretnost dogaaja, koja ponekad deluje kao da je nepromewena pretoena u pesmu, i istiu se najbitniji podaci iz wihovih ivotopisa. Serdar Janko Mitrovi prvi se put pomiwe u istorijskim izvorima 1649. godine; uestvovao je u boju kod Udbine godine 1654; rawen u ruku na reci Cetini, umro je od rane 1659; iza sebe ostavio sinove Stojana, Zaviu i Iliju. Serdar Ilija Smiqani javqa se gotovo istovremeno (1648); istorijski izvori pomiwu upade na tursku teritoriju, pqakawe, nekakvo wegovo robqe i enu pokrtenu Turkiwu; ratovao je sa Jankom Mitroviem; poginuo u boju 1654. Serdara Mitro-

170 via u tituli i u bojevima nasleuje sin Stojan Jankovi, zvani Janko, od 1670. vitez Sv. Marka. Stojan Jankovi vodio je mnoge pohode, uglavnom upadajui u Liku (16701687); bio je etrnaest meseci zarobqen u Carigradu 1669. godine, a i sam je imao robqe; u pohode je iao sa Smoqanom Smiqaniem, sa kojim je i predavao neku robu i koji mu je bio jamac za toke; poginuo je 1687. godine. Nakon smrti Ilije Smiqania Smoqan je nasledio od roaka (Ilije i brata mu Filipa Smiqania) serdarstvo i uzeo prezime ujevine.4 Meu velikim brojem pesama u kojima su kotarski uskoci glavni protagonisti, preovlauju one o Stojanu Jankoviu i Iliji Smiqaniu, kako po broju tako i po geografskoj rasprostrawenosti. Epskom konstantom moe se smatrati wihovo pobratimstvo (ER, br. 179; SNP , br. 23, 25, 35; SNP r, br. 48; SNP , br. 61; Maurani 1966, br. 60; Letopis, br. 34; HNP H, br. 18, 20, 21) ili bar zajedniko uee u junakim poduhvatima (SNP , 54, 56; SNP r, br. 13, 49, 52, 55; PCH, br. 169; HNP H, br. 19). Pobratimski ili bratski par uestali je motiv junoslovenske epike, ali utiskivawe" imena ova dva serdara u omiqenu matricu posmatrano sa stanovita istorijske faktografije nije logino. Stvar nije samo u tome to se radi o anahronizmu (Ilija Smiqani nije bio meu ivima kada je vodio pohode Stojan Jankovi)5 nego u tome to je Stojan imao brau, Zaviu i Iliju, ije su biografije (posebno Ilije Jankovia) bile izuzetno pogodne za epsku obradu. Postavqa se, dakle, pitawe da li su postojale narodne pesme o nekim drugim uskocima, recimo o Zavii i Iliji Jankoviu, i Smoqanu Smiqaniu. Pokuaj da se rekonstruie epski ivotopis qudi iz porodica Jankovia i Mitrovia zapoiwe Erlangenskim rukopisom (1718 1733) i Razgovorom ugodnim naroda slovinskog (1756, 1759), najstarijim zapisima pesama o Kotaranima, odnosno najstarijim tragovima wihovog prisustva u usmenoj tradiciji. Andrija Kai Mioi, kome su i epska tradicija i pisani dokumenti bili izvor za pisawe stihovane hronike, pomiwe veliki broj junaka koji su se istaknuli u Kandijskom ratu, meu wima Janka Mitrovia, wegove sinove Stojana i Zaviu, pa zatim Iliju, Petra i Smoqana Smiqania i mnoge druge (o kojima u ovom radu nije re). Protivrenost Kaievih izvora ogleda se u pesmama iz Razgovora ugodnog: iako najvie hvali Stojana Jankovia i Iliju Smiqania, Kai ih ne tretira kao savremenike. On tano kae da je don
4 Bogatu arhivsku grau o kotarskim uskocima publikovao je Boko Desnica (Desnica 19501951); znaajan doprinos istoriji ovog perioda dao je Grigor Stanojevi (Stanojevi 1958); biografije najznaajnijih serdara rekonstruisao je Anelko Mijatovi (Mijatovi 1973, 121138, 185192). 5 Anahrono poqe u kome deluje Stojan Jankovi predstavila sam u jednom svom ranijem radu (Kleut 2006).

171 Visko Raspovi, u vreme Morejskog rata vojevao s pobratimom Jankovi Stojanom / i z delijom Smiqani Smoqanom" (RUNS, br. 88). Veza Stojana i Smoqana sauvana je i u Pismi kako Jankovi razbi Ormu-pau na Graovu (RUNS, br. 92), u kojoj su dobro uoqivi fabularni detaqi narodnih pesama (vila javqa za dolazak protivnika, paa se zakliwe buzdovanom da e porobiti Kotare, savijawem belih saruka Kotarani se preoblae u Turke, prepoznavawe Stojanovog kowa meu mnogima, junak samur kalpak na oi namie" i drugi formulski stihovi). Ako su u osnovi ovih pesama bile neke narodne, onda je Smoqan Smiqani u jednoj fazi razvoja epike bio poetski lik. Bilo da je ova pretpostavka tana, bilo da je Kai Smoqana, koji je unuk Filipa Smiqania, koji je uzeo prezime ujevine i wihovu poziciju meu uskocima, uneo u pesmu po saznawu iz pisanih izvora, ostaje iwenica da u docnije zapisanim pesmama Smoqanovog imena nema (iako bi to moglo biti prema onome to se zna o realijama iz wegove ratnike biografije) i da na wegovo mesto, uz Stojana Jankovia, dolazi Ilija Smiqani. Na delu je bila selekcija, za koju nije mogue ustanoviti kada se desila: da li za Smoqana nije bilo mesta u pesmama ni za wegova ivota ili je tih pesama bilo, pa su se zagubile u usmenom prenoewu. Vie svetla na ovo pitawe moe da baci ispitivawe sudbine brae Jankovia u stvarnosti i u narodnim pesmama. Iliji Jankoviu, koji je iao u pohode na svoju ruku, mimo voqe mletakih vlasti, nema traga u usmenoj tradiciji iako je svojim delovawem pruao obiqe grae za hajduku pesmu. Dve su mogue pretpostavke za ovo stawe: ili su postojale pesme o Iliji Jankoviu, pa je wihovo prenoewe prekinuto dejstvom patrijarhalne cenzure (Ilija je svojim izazivawem nemira uslovio internaciju Stojana i Zavie) ili je realnog brata istisnuo iz usmenokwievne tradicije wegov po rangu i zaslugama poznatiji imewak Smiqani. Motivacija zamene jednog junaka drugim u ovom drugom sluaju bila bi u identinim imenima: dva junaka istog imena pesmi nisu potrebna, ali je bratski i pobratimski odnos vrlo bitan, te se patrijarhalni porodini odnosi pokazuju kao stabilan element, a imena junaka kao varijabilan element poetske tradicije. Sudbina treeg Jankovia mawe je zagonetna u usmenopoetskoj tradiciji. Po jednoj pesmi Erlangenskog rukopisa (ER, br. 149) Stojan Jankovi ima dva brata, Stanisoja i dijete" Saviu, sa kojima otima za sebe Osmanbegovu qubu. U poznijoj varijanti (Maurani, br. 60) devojku otima Ilija Smiqani, a uz wega je pobratim Stojan Jankovi. Otmica protivnikove qube ili sestre uestala je tema junoslovenske epike;6 u ustaqenoj kompozicionoj shemi pesama na
6 Prema stvarnim, istoriografski potvrenim iwenicama, mogao bi se poduhvat otmice i pokrtavawa ene pripisati jedino Iliji Smiqaniu, a prema narodnim pesmama mnogi su junaci otimali Turkiwe.

172 ovu temu ime junaka varijabilan je element, te je pesma o junaku oewenom pokrtenom Turkiwom dokaz da je otprilike pola stolea (koliko je prolo od smrti Stojana Jankovia do zapisa u Erlangenskom rukopisu), ili jedan qudski vek, dovoqno da se poetski lik emancipuje od zbiqe svog prototipa i zapone samostalan poetski ivot u paradigmatskim sieima. Pritom neki konkretni ivotni detaqi, kao to je Zaviino ime i wegov srodniki status, mogu jo neko vreme da budu sauvani. U jo dve pesme sauvano je ime brata poglavara Morlaka. U jednoj od wih (SNP , br. 52) dizdar od Udbine namerava da zarobi Stojana Jankovia, Iliju Smiqania, Vuka Manduia i vojvodu Zaviu; u drugoj (SNP r, br. 53):
Vino piju tri serdara mlada, Pod Kotarjem, na zelenoj travi: Jedno serdar Jankovi Stojane, Drugo serdar Smiqani Ilija, Tree serdar dijete Zavia.

U obe pesme, dakle, uz Stojana Jankovia pojavquju se uporedo Zavia i Ilija Smiqani (realan istorijski podatak i anahronizam istovremeno), a zatim se, kako su se pesme udaqavale vremenom i prostorom od Kandijskog i Morejskog rata i Ravnih Kotara, gubi Zavia kao poetski lik. Fabularni segment pijewa vina uobliava se bez Zavie u poznijim varijantama (SNP , br. 61; HNP H, br. 18, 20):
Vino piju tri mlada serdara, Tri serdara, trijest harambaa, Prvo serdar Jankovi Stojane, Drugo serdar Manduiu Vue, Tree serdar Smiqani Ilija.

Vrsti narodnih pesama o kotarskim uskocima, u kojima je u paradigmatskom sieu (otimawe brata i sestre i oslobaawe robqa) sauvano ime mlaeg Stojanovog brata, pripada i jedna pesma Razgovora ugodnog naroda slovinskog (RUNS, br. 90), koja dobro uva kompozicionu shemu narodnih pesama, uz verovatne Kaieve redaktorske intervencije, te se moe uzeti kao dokaz o postojawu narodnih pesama o tome kako:
Mnoge Turci glave odsikoe, A jo vee robja zarobie, Ufatie seku Miqkovia i Saviu, brata Jankovia.

U docnije zapisanim pesmama otimaju se sestre ili sinovi nekih drugih serdara, a i u ovom segmentu se ime Zavie Jankovia vie ne pojavquje, biva potisnuto nekim drugim imenima.

173 * * * Istraivawe jedne skupine pesama, one o junacima iz porodica Jankovia i Mitrovia (Ilija i Smoqan Smiqani, Stojan, Ilija i Zavia Jankovi) ovde je sprovedeno samo jednom linijom odnosa istorijskog i poetskog: prisustvom i odsustvom imena istorijskog lica u statusu poetskog lika. Dosadawa istraivawa ovog fenomena uz mnoge razlike u pojedinanim pristupima bavila su se prisutnim i glavnim protagonistima junakih narodnih pesama. Ukoliko se ugao posmatrawa donekle promeni (kao to je uiweno u ovom radu), pokazuje se da su neke poetske strukture (tema, kompoziciona shema, katalog, formulski niz) stabilniji poetski elementi no istorijska imena junaka. Na osnovu relativno uskog izbora grae (pesme o kotarskim uskocima) da se zakquiti: (1) za pojavu anahronizama i drugih vidova odstupawa pesme od realnosti potreban je relativno kratak protok vremena; (2) u usmenokwievnoj tradiciji na putu od stvarnog delovawa do poetskog uobliewa lika vri se svojevrsna selekcija; (3) u epskoj usmenokwievnoj tradiciji prisutna je i tewa za nekom vrstom ekonomisawa brojem junaka, pri emu imena nekih likova nestaju u pesmama, a wihove funkcije preuzimaju drugi. Da li i u kojoj meri uoeni mehanizmi pretvarawa" stvarnog istorijskog u poetsko deluju i u drugim oblicima epike to je pitawe koje zahteva jo niz posebnih istraivawa.
BIBLIOGRAFIJA Desnica 19501951 Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka , SANU, Beograd, 19501951. ER Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Izdao dr Gerhard Gezeman, Sr. Karlovci, 1925. Juki-Marti 1858 Narodne pjesme bosanske i hercegovake. Skupio Ivan Frawo Juki i Qubomir Hercegovac (fr. Gr. Marti), Osijek, 1858. Kleut 1990 Marija Kleut, Podela srpskohrvatskih usmenih pesama u cikluse uzroci i posledice, u: Narodna umjetnost, br. 27, 1990, 99109. Kleut 2006 Marija Kleut, Stvarnost i anahrono poqe u srpsko-hrvatskim junakim pesmama, saoptewe na HHH naunom sastanku slavista u Vukove dane, Beograd 2006 (u tampi). Koqevi 1978 Svetozar Koqevi, Anahronizam i anatopizam: naela usmenog epskog stvarawa, Letopis Matice srpske, kw. 421/4, 1978, 464483. Letopis Miodrag Maticki, Epske narodne pesme u Letopisu Matice srpske, MS, Novi Sad, 1983. Lihaov 1972 D. S. Lihaov, Poetika stare ruske kwievnosti, SKZ, Beograd, 1972. Maurani 1966 Milorad ivanevi i Vladan Nedi, Zbornik Matije Maurania, u: Zbornik MS za kwievnost i jezik, H/2, 215264. Mareti 1909/1966 Tomo Mareti, Naa narodna epika, cit. prema izdawu Nolit", Beograd, 1966.

174
Marjanovi 1864 Luka Marjanovi, Hrvatske narodne pjesme to se pjevaju u gorwoj hrvatskoj krajini i turskoj Hrvatskoj, Zagreb, 1864. Mijatovi 1973 Anelko Mijatovi, Uskoci i krajinici. Narodni junaci u pjesmi i povijesti, kolska kwiga, Zagreb, 1974. Novakovi 1982 Stojan Novakovi, Istorija i tradicija. Izabrani radovi, SKZ, Beograd, 1982. Peikan-Qutanovi 2007 Qiqana Peikan-Qutanovi, Rad Tomislava Maretia na izuavawu usmene kwievnosti, u: Ista, Stanaja selo zapali. Ogledi o usmenoj kwievnosti, DOO Dnevnik Novine i asopisi, Novi Sad, 2007, 261274. PCH Pjevanija cernogorska i hercegovaka. Sabrana ubrom ojkoviem Cernogorcem, Lajpcig, 1837, cit. po Sima Milutinovi Sarajlija, Pjevanija cernogorska i hercegovaka. Prir. Dobrilo Aranitovi, NIP Univerzitetska rije", Niki, 1990. RUNS Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, cit. po prir. Josip Vonina, Sveuilina naklada Liber", Zagreb, 1988. Samarxija 2001 Sneana Samarxija, Skica za poetiku epskih narodnih pesama, u: Antologija epskih narodnih pesama, Narodna kwiga" Alfa", Beograd, 2001, 5148. SNP Vuk Stef. Karaxi, Srpske narodne pjesme , cit. po Sabrana dela Vuka Karaxia , Prosveta", Beograd, 1988. SNP r Srpske narodne pjesme iz neobjavqenih rukopisa Vuka Stef. Karaxia , SANU, Beograd, 1974. SNP Srpske narodne pjesme , sakupio ih Vuk Stef. Karaxi, priredio Qub. Stojanovi, Dravno izdawe, Biograd, 1898. Stanojevi 1958 Grigor Stanojevi, Dalmacija u doba Kandijskog rata, u: Vesnik Vojnog muzeja JNA, , 1958, 126172. Suvajxi 2005 Boko Suvajxi, Junaci i maske tumaewa srpske usmene epike, Drutvo za srpski jezik i kwievnost Srbije, Beograd, 2005. irkovi 1982 Sima irkovi, Tradicije i istorija tradicija u delu Stojana Novakovia, u: Stojan Novakovi, Istorija i tradicija. Izabrani radovi, SKZ, Beograd, 1982, str. HH. HNP H Hrvatske narodne pjesme H. Uredio Nikola Andri, MH, Zagreb, 1940.

Mari Klut GEROI PIESKIH NARODNH PESEN ISTORIESKOE I POTIESKOE (KOTARSKIE USKOKI) Rezyme V nastoe rabote provedeno issledovanie odno grupp pesen, v astnosti pesen o geroh seme nkovie i Mitrovie (Ili i Smoln Smilnii, Ston, Ili i Zavia nkovii), v aspekte vzaimootnoeni istorieskogo i potieskogo li po linii nalii i otsutstvi imeni istorieskogo lica v samom potieskom obraze. Izvestno, to issledovateli dannogo vleni v blinah do sih por nardu s mnogimi razliimi v otdelnh podhodah zanimalis prede vsego pesennmi obrazami glavnh geroev. Nablydenie pod neskolko izmenennm uglom zreni (kak sdelano v danno rabote) pokaet, to otdelne potieskie struktur (tema, kompozicionna shema, katalog, formuln rd) vlyts bolee ustoivmi potieskimi lementami, em istorieskie imena geroev. Na osnovanii sravnitelno ograniennogo materiala (vbran li pesni o uskokah, t.e. perebeikah, iz oblasti Ravn Kotar) mono priti k sleduyim vvodam: (1) v sravnitelno korotkoe vrem povlyts anahronizm i drugie vid otkloneni ot istoriesko

175
destvitelnosti; (2) v ustnopotiesko tradicii na puti ot realnogo destvi gero k potieskomu oformleniy obraza proishodit svoeobrazna selekci; (3) v piesko ustnopotiesko tradicii provlets i ustanovka na nekotoroe umenenie isla personae, vsledstvie ego iz pesen isezayt imena odnih geroev, a ih funkcii prisoedinyts k drugim. Destvuyt li, i v kakom razmere, i v drugih formah posa vvlenne mehanizm pretvoreni dostoverno istorieskogo v potieskoe to vopros, trebuyi v dalneem rda osobennh issledovani.

UDC 811.163.41'367.633

Duka Klikovac O SEMANTICI TEKSTUALNIH KONEKTORA U SRPSKOM JEZIKU KOJI SE SASTOJE OD PREDLOGA MESNIH ZNAEWA I POIMENIENE ZAMENICE TAJ (pored toga, uz to, nasuprot tome, povrh toga, pri tome, prema tome, iza toga, na to)

U radu se analizira upotreba tekstualnih konektora pored toga, uz to, nasuprot tome, povrh toga, pri tome, prema tome, iza toga i na to, zatim se utvruju odnosi izmeu konkretnih (mesnih) znaewa upotrebqenih predloga i wihovih znaewa u okviru tih konektora, a na kraju se ispituje ta nam takva upotreba predloga s mesnim znaewem govori o metaforikoj konceptualizaciji teksta. Kqune rei: tekstualni konektori, predlozi mesnih znaewa, metafora, tekst, srpski jezik.

1. Predmet ovog rada jesu tekstualni konektori pored toga, uz to, nasuprot tome, povrh toga, pri tome, prema tome, iza toga, na to, koji se sastoje od predloga mesnog znaewa i poimeniene pokazne zamenice taj.1 Zato ba oni? S jedne strane, wihova upotreba u srpskom (srpskohrvatskom) jeziku nije detaqnije prouena;2 a s druge, budui da sredstva tekstualne kohezije pripadaju metanivou teksta (Halidej i Hasan, 48), oni nam mogu neto rei o nainu na koji razumevamo sam tekst. Naime, kao i svaki jeziki znak, tekst ima dve strane. Jedna je materijalna, tj. zvukovna (kad je re o govorenom tekstu), odnosno
1 O takvim izrazima (a kao primere navodi naprotiv, meutim, tavie, prema tome i naime) M. Ivi govori kao o jednoj vrsti reeninih priloga. Wihova funkcija jeste da sadrinu date reenice postavqaju u odreeni semantiki odnos prema prethodnom saoptewu ukazujui time ujedno na wihovu meusobnu povezanost" (Ivi, 4). 2 Sili i Prawkovi u svom uxbeniku pomiwu neke od ovih konektora: nasuprot tome svrstavaju u suprotne (konfrontativne) konektore, prema tome u zakqune (konkluzivne), uza sve to u dopusne (koncesivne), a uz to i pored toga u pribrojne (aditivne) konektore (Sili i Prawkovi, 362). Konektor iza toga belee (isto, 252), ali ga nigde ne svrstavaju; on bi spadao u vremenske (temporalne) konektore. Konektori pri tome, povrh toga, na to, kao ni dopusno i pored toga, ne pomiwu se. RMS i RSANU, u skladu sa ciqevima renika, ukratko belee odgovarajua znaewa predloga u sastavu tih konektora.

178 grafika (kad je re o pisanom tekstu). Druga se tie wegovog znaewa i sasvim je apstraktna. U svom istraivawu polazimo od kognitivnolingvistike pretpostavke da je ona, kao i razliite druge apstraktne pojave u qudskom ivotu, predmet metaforike konceptualizacije razumevawa na osnovu razliitih fizikih, neposredno saznatqivih domena qudskog iskustva (o tome nas obavetavaju klasina dela iz ove oblasti npr. Lejkof i Xonson, Lejkof, Tejlor; na naem jeziku v. Klikovac a). Nas e u ovom radu interesovati izvorni domen prostora, koji je i inae najea osnova za razumevawe apstraktnih pojava. U ovom istraivawu na tragu smo i onoga to pomiwe Piper u okviru svoje teorije semantikih lokalizacija da se pomou nekih jezikih sredstava sadraj teksta osmiqava kao izvestan apstraktan prostor u kojem se nalaze kao lokalizatori ili objekti lokalizacije pojedini segmenti semantikog ili komunikativnog sadraja teksta" (Piper, 190). Ovaj autor u vezi s tim pomiwe prostornosno uobliene izraze" (meu wima i izraz nasuprot tome), koji su izrazi unutraweg hronotopa teksta (Isto, 190191). Na je zadatak da u glavnim crtama opiemo upotrebu pomenutih konektora;3 da ustanovimo u kojoj meri su znaewa predloga koji su u sastavu tih konektora motivisana wihovim osnovnim, mesnim znaewima; na kraju, da vidimo ta nam ti konektori govore o konceptualizaciji teksta. 2.1. Pored toga 2.1.1. Ovaj konektor uvodi novu informaciju (iwenicu, razlog i sl.), koja na isti nain egzemplifikuje nekakvu prethodnu tvrdwu (pr. 1.1) ili stoji na istoj liniji argumentacije kao i prethodna informacija (1.2). to se poloaja tie, on moe stajati na poetku nezavisne reenice / klauze (1.1) ili iza prve fonetske rei u woj (1.2). A to se sinonima tie, moe se zameniti konektorima uz to i osim toga (o razlikama meu wima bie rei u okviru take 3.2).
(1.1) Roditi sina naslednika bio je imperativ! enska deca nisu se ubrajala u pokolewe". Pored toga, pomenuta Boja zapovest bila je, izgleda, pokrie" muevima da pored zakonskih ena imaju pored sebe i druge ene inoe ili konkubine. (1.2) Predstavnici mawina e delegirati svoje pripadnike u ovaj savet koji e raspravqati o poloaju nacionalnih grupa, o zakonskim tekstovima koji zadiru u wihova prava itd. Svaka mawina e, pored toga, imati svoj nacionalni savet u ijem formirawu e uestvovati wene asocijacije.
3 U istraivawu smo se koristili elektronskim korpusom srpskog jezika (Korpus savremenog srpskog jezika, http://www.korpus.matf.bg.ac.yu). Za svaki konektor analizirano je najmawe tridesetak primera.

179 Konektor pored toga moe imati i dopusno znaewe (u kom sluaju obino ispred wega ide reca i); tada se wime ono to je napred izneseno proglaava za neto to ne bi trebalo da dozvoli daqi razvoj situacije, ali se ovaj ipak deava; sinonim je uz sve to:
(1.3) Pobednici se uvek ponaaju pobedniki. Ali, nije problem sa petim oktobrom u tome ve to se nije dogodio pravi Kopernikanski preokret. I pored toga to sada ivimo neuporedivo slobodnije, naalost, partijska pripadnost je i daqe najboqa preporuka i mi zapravo jo imamo partijsku dravu, ali je ona sada viepartijska.

Konektor pored toga moe, mada retko, biti pojaan i zamenicom sav; tada mu je sinonim povrh toga (1.4). Konektor pored svega toga tipino ima, meutim, dopusno znaewe (1.5), i tada se, kao i u sluaju konektora pored toga, ispred wega najee stavqa i:
(1.4) On je, meutim, upozorio da ne treba zaboraviti na ozbiqne tekoe sa kojima se Srbija u ovom trenutku suoava na jugu Srbije", ak i sa ozbiqnim izazovima u Makedoniji". Ukazavi na katastrofalnu ekonomsku situaciju" kao i na nestrpqivost naih prijateqa u Crnoj Gori da izvojuju nezavisnost", Milan St. Proti istakao je da se pored svega toga Srbija, na alost, suoava i sa zahtevima meunarodne zajednice. (1.5) Pored turistikih veza sa zapadom, Grka je vojno i ekonomski vezana za Evropsku uniju i Ameriku. Meutim, i pored svega toga neverovatno je koliko malo ima natpisa napisanih latinicom i na engleskom jeziku u velikim gradovima, pa ak i u Atini. Ako je negde neto i napisano latinicom, prvo je tekst napisan na grkom.

2.1.2. U svom osnovnom znaewu, predlog pored oznaava neposrednu blizinu dvaju objekata (ukquujui i bia). Oni se uzimaju kao meusobno ravnopravni i stoje u istoj liniji; wihov odnos moe biti statian, npr. Marko stoji pored Janka / Polica stoji pored kreveta, ili jedan objekat zauzima mesto vrlo blizu drugom: Marko je stao pored Janka / Stavi policu pored kreveta. U okviru konektora pored toga, objekti koji zauzimaju odnos neposredne blizine nisu vie konkretni, fiziki, nego apstraktni re je o semantikim celinama u okviru teksta, od kojih se sledea stavqa do prethodne. Fiziko smetawe objekata u istu liniju metaforiki se transponuje kao smisaona saglasnost izmeu dveju informacija. 2.2. Uz to 2.2.1. I ovaj konektor nadovezuje novu informaciju (najee novu iwenicu). Moe stajati na poetku reenice / klauze, ili iza wene prve fonetske rei. esto se pojaava veznikom a ispred (najee), veznikom i ispred ili iza, ili veznikom a ispred i i iza u isto vreme. Sinonimi su pored toga, osim toga, kao i rece takoe i i.

180
(2.1) Na domaem tritu, posle duge oseke, a posle naglog poskupqewa struje, sve su traenije wihove tedqive svetiqke". Ove svetiqke troe za 70 odsto mawe struje nego klasine. Uz to su, posle usvajawa novih poreskih zakona, jevtinije za 20 odsto Svetiqke su osloboene i akcize (2.2) Lepenski vir nam pokazuje da je ta evolucija predstavqala dug proces koji se odvijao, naporedo i nezavisno, na nekoliko podruja, izmeu ostalih i na Bliskom istoku. A uz to, otkrio nam je da krupne revolucionarne promene u istoriji oveanstva imaju objawewe u privrednim evolucijama, da su se sve one odvijale najpre u ravni duhovnog

Znaewe ovog konektora moe biti pojaano zamenicom sav; tada on glasi uz sve to,4 i sinonim mu je povrh toga (2.3). On moe imati i dopusno znaewe (2.4):
(2.3) tu pored wih, vodim narodnu ambulantu. Sveta mnogo. Rat je doneo pored svih nevoqa i mnoge bolesti. Pa dadonona stalna moja deurstva, jer drugog lekara nije bilo ni u daqoj okolini. I uz sve to dete u naruju. Sve je to uinilo da su me rawenici cenili (2.4) Pritinski univerzitet deli sudbinu svih visokokolskih ustanova u Srbiji, napomenuo je Zelenovi i dodao da je nama mnogo tee, jer je veina qudi pomerena sa svojih ogwita", ali uz sve to nastavnici nisu na ulici, niti su preputeni sami sebi.

2.2.2. Informacija koja se uvodi konektorom uz (sve) to dodaje se prethodnima, ali tako kao da im se prikquuje. Naime, ini se da je u sluaju ovog konektora mentalna slika neto drugaija nego da je upotrebqeno pored toga: ovaj drugi konektor kao da oznaava samo pomerawe posmatraevog (= itaoevog) fokusa s jednog predmeta na drugi, tj. prosto kretawe pogleda po predmetima" koji saiwavaju tekst u smeru u kojem su poreani; uz to znai prikquivawe, pribrajawe drugog predmeta postojeem (kao da se novi predmet" gura prema starom). To je oigledno u vezi s wihovim prostornim znaewima: predlog uz ima jedno od osnovnih znaewa naslowenost jednog objekta na drugi: Prislonio je merdevine uza zid. To nalegawe rezultat je prethodnog kretawa, gurawa jednog objekta prema drugom tako da se dotaknu. to se drugih razlika meu ovim konektorima tie, pored svega toga se gotovo automatski ita kao dopusno, to nije sluaj sa uz sve to. A ako se uz to i pored toga zamene konektorom osim toga, u sluaju zamene se mentalna slika, koja je rezultat prostorne predstave koju izazivaju prva dva predloga, gubi.5
4 Oblik sa pokretnim samoglasnikom a (uza sve to) javqa se, praktino, po izuzetku: u itavom korpusu naili smo samo na jedan takav primer. 5 Trebalo bi, meutim, ispitati da li se svako osim toga moe zameniti sa pored toga ili uz to. Osim toga se razlikuje i po tome to nema dopusno znaewe.

181 2.3. Nasuprot tome 2.3.1. Kao tekstualni konektor, nasuprot tome slui da se pree na novu temu tako to se iznosi suprotnost izmeu neega u vezi s novom temom i neega u vezi sa starom. Te dve teme moraju biti nekako povezane: po nekoj slinosti (pr. 3.1, 3.2) ili egzistencijalno (3.3). Iako moe stajati na samom poetku reenice ili nezavisne klauze (3.1), obino stoji iza wihove prve fonetske rei (3.2) ili vee sintaksike celine (3.3). Wegovo znaewe moe biti pojaano veznicima ali ili a, koji stoji ispred wega, kao i drugim izrazima za suprotnost. Po pravilu se moe zameniti sa naprotiv (to ne znai da bi bilo mogue i obrnuto!). Pojaiva svemu oznaava da je u vezi sa starom temom bilo nabrojano vie stvari, i ne sree se esto (u itavom korpusu naili smo samo na jedan takav primer 3.3). to se vrste tekstova tie, ovaj konektor se sree pre svega u ekspozitornim tekstovima (3.1), ukquujui i ekspozitornu naraciju (3.2) i deskripciju. Ima, meutim, primera i iz kwievnosti (3.3):
(3.1) Ako su izneverene nae nade kad je re o enskom timu, nasuprot tome mladii koji igraju za plave" svakoga dana zasluuju sve vie estitki. U meu sa Amerikancima zablistao je Aleksandar Kovaevi na etvrtoj tabli Ivan Ivanievi je kao crni bez problema remizirao sa Kajdanovom (3.2) Od Slobodana S., Srbina iz Prizrena, uzeli su pet hiqada maraka koje je imao kod sebe kada su ga oteli. Ponudili su mu da im za dva dana donese sto hiqada maraka i oni e osloboditi i wega i wegovog sina. Rekli su mu i kako e sakupiti sto hiqada maraka: prodajom imawa. Ovaj ovek je rekao da za tako kratko vreme ne moe da proda imawe, ali da e potpisati da im poklawa sve to ima samo da mu oslobode sina. Teroristi na to nisu pristali. Ovaj ovek je posle nekoliko dana uspeo da pobegne iz zatvora OVK", ali sina do sada nije naao. Rom iz Pritine . K. je, nasuprot tome, uspeo da se domogne slobode uz relativno skroman otkup". Od wegove porodice je zatraeno 500 nemakih maraka. Dali su novac i . K. je bio slobodan. (3.3) Zadubina je bila nova: podignuta u posledwih deset godina u kitwastom, elegantnom stilu tog vremena. Arhitektura je delovala dramatino. Upotrebqene su ogromne mase boje. Visine i razdaqine izgledale su prekomerne. Laboratorije su bile prostrane i prozrane, a prigraene fabrike i servisne radionice nalazile su se smetene iza blistavih neosaetanskih tremova sa lukovima i stubovima. Hangari su predstavqali ogromne, raznobojne kupole, providne i fantastine. Qudi koji su tu radili bili su, nasuprot svemu tome, veoma tihi i temeqiti. Odvojili su eveka od wegove uobiajene pratwe i poveli ga u obilazak cele Zadubine

2.3.2. Znaewe koje predlog nasuprot ima u okviru konektora nasuprot (svemu) tome nadovezuje se metaforiki na wegovo mesno znaewe koje RSANU navodi pod takom 1: preko puta, naspram, prema". Odgovarajuu pojmovnu metaforu mogli bismo formulisati kao SUPROTNOST JE PROSTORNA SUEQENOST. Dakle, jedan od naina da se stvara tekst jeste da se jedna pojava opie, a zatim

182 da joj se druga suprotstavi. U tom sluaju, poto nova tema ne prati isti smer kao prethodne, linija" teksta kao da se naas prekida, pravi se korak u stranu" u pravcu naznaene suprotnosti, a zatim se linija" opet uspostavqa. 2.4. Povrh toga 2.4.1. Ovaj konektor uvodi posledwi lan u nabrajawu (od vie wih pr. 4.1, ili, ree, samo dva pr. 4.2); taj posledwi lan ne mora biti najvaniji (kao primer, argument i sl.), nego on obino dodatno potvruje, uvruje ve postojei dokaz, argumentaciju, egzemplifikaciju i sl. Podrazumeva se da su prethodno navedeni lanovi dovoqni ili ubedqivi ve sami za sebe. Nekad se posledwi lan uveden ovim konektorom razlikuje po vrsti od prethodnih (4.1). Ovaj konektor se, osim u ekspozitornom, moe javiti i u pripovedakom tekstu, kada oznaava posledwu u nizu radwi; podrazumeva se da su prethodne radwe dovoqne da ispune datu svrhu, a posledwa je dodatna (4.3). Znaewe tog konektora moe se pojaati recom jo, koja stoji ispred wega; ispred esto stoji veznik a, ponekad i.
(4.1) Meutim, ak i da je izbegnuto ovo tiho osamostaqewe, dravni aparat je zaista bio preglomazan i preskup, a povrh toga stavqen na plea samo graanima Srbije. (4.2) Pizma da vam je otac politiki emigrant dugo e vas pratiti? Sve vreme. Prvo, poticao sam kako se to tada govorilo, iz buroaske familije, a povrh toga otac mi je bio politiki emigrant. Moete pretpostaviti kako mi je bilo i kako sam se oseao u tom vremenu termidora. (4.3) Ipak, poto sam iz usta izvukao deset ili petnaest reenica, pokrenuo sam obrve, elo, takoe i ruke jer se u meni stala da iri i nelagodnost, da bih je zaustavio pojaao sam alu na sopstveni raun i, povrh toga, jo jednom slegao ramenima, ako ne bespomono a ono umorno. No nelagodnost je i daqe ostala.

Poto ovaj konektor podrazumeva da je lan ispred kojeg stoji posledwi u nabrajawu, obino to nema potrebe i naglaavati; stoga smo u korpusu nali vrlo malo primera sa konektorom povrh svega toga:
(4.4) Nato udariti putem koji vodi preko dalekog Sunca da bismo doznali ta se na Zemqi zbiva, kada na woj imamo nekoliko hiqada meteorolokih stanica, koje nas obavetavaju o svima temperaturnim pojavama u sloju Zemqine atmosfere u kojem ivimo, tano, tanije no to to moe uiniti najsavrenija teorija. Drugi razlog to jo niko nije ozbiqno pokuao da stvori matematiku teoriju klime nesumwivo je taj to to pitawe iziskuje reewe celog niza komplikovanih problema, a iz raznovrsnih oblasti nauke, Sferne astronomije, Nebeske mehanike, Teorijske fizike. Te nauke otro su odeqene jedna od druge, a povrh svega toga, svaki naunik ima u svojoj oblasti i svoju naroitu jazbinu iz koje nerado izlazi. Trei uzrok to ona teorija nije pre moga doba bila izgraena i oprobana bio je taj to jaina Sunevih zrakova nije pre 1913. godine bila izmerena kao to vaqa.

183 Meutim, taj konektor, u istom znaewu, esto glasi povrh svega; tada on ima pojaano znaewe u odnosu na povrh toga:
(4.5) Da biste postali stipendista Solituda", treba da imate mawe od 35 godina i ideju za projekat, kojim ete konkurisati za stipendiju. Stignete li u tutgart, do Zamka ete se voziti devedesetdvojkom, gradskim autobusom, imaete mesenu platu" od 1000 evra, apartman studio izmeu trideset i osamdeset kvadrata u zavisnosti od potreba umetnosti kojom se bavite i, povrh svega, potpunu slobodu u radu. A to znai da ete svoj boravak u Zamku kreirati kako vi elite.

2.4.2. Mesno znaewe predloga povrh nije sasvim jasno: ni po onome to daje RMS, ni po primerima iz korpusa, nismo mogli sastaviti celovitu sliku semantike strukture ovog predloga. RMS pod takom 1.a. kae: izrie da se ko ili to nalazi iznad onoga to znai imenica u genitivu, iznad", uz primere Koprena die se i vije na nonom vjetru i lepra povrh vode (I. Brli-Maurani) i Navlai povrh iwela kini kaput (M. Moskovqevi). U prvom primeru povrh zaista znai iznad", jer nema kontakta izmeu dva objekta; u drugom, meutim, kontakt postoji i povrh znai preko". Mogli bismo samo rei da se znaewe koje predlog povrh ima u konektoru povrh (svega) toga / povrh svega nadovezuje upravo na ovo drugo znaewe. U tom sluaju, argumentacija / egzemplifikacija / pripovedawe bi se metaforiki konceptualizovali kao SLAGAWE PREDMETA JEDNOG NA DRUGI. Podrazumevalo bi se da ta gomila" u jednom trenutku postaje dovoqno velika, tj. argumentacija itd. dovoqno jaka; tada dodatni argument / primer / dogaaj stoji iznad linije", granice neophodnog. Uopteno, moglo bi se rei da je predlog povrh skloniji tom apstraktnom znaewu nego konkretnim, prostornim znaewima. 2.5. Pri tome 2.5.1. Ovaj konektor ima dve osnovne upotrebe. U prvoj, on oznaava istovremenost dveju radwi ili stawa, pri emu je agens, odnosno nosilac stawa, isti. Poimeniena zamenica taj u okviru konektora upuuje na prvu radwu / stawe. Druga radwa ili stawe mogu biti izraeni glagolskim prilogom sadawim (primer 5.1), kada konektor pri tome pojaava znaewe istovremenosti koje ima glagolski prilog, a moe biti iskazana i glagolom u linom obliku (5.2, 5.3). Moe se zameniti izrazima u isto vreme ili tom prilikom, a moe se pojaati i zamenicom sav (primer 5.3), koja naglaava obim ili znaaj onoga na ta upuuje zamenica taj iz konektora:
(5.1) Daqe, kae dr Kuli, poveana kupovna mo stanovnitva nuno dovodi do poveawa prometa robe sa lagera i usluga, poveavajui pri tome i cirkulaciju novca, to, opet ukrug, poveava likvidnost, ubrzavajui promet robe.

184
(5.2) Epikurejci su savetovali: uzmi to god moe dok moe, ali se trudi da pri tome nikoga na povredi. (5.3) profesor arli varc sa UCLA definisao je televiziju kao delatnost koja poiva na tronocu ija su tri oslonca stvaralatvo, tehnologija i biznis. Ova jezgrovita formulacija nam ukazuje na iwenicu da poslenik televizije mora biti bar dobro upoznat sa sva ta tri aspekta sopstvene delatnosti. Bez obzira na kom poslu konkretno radio, on bi morao razumeti kreativne kodove, poznavati tehnoloku alatku kojom se ti kodovi preobraaju u programe i prenose do krajweg korisnika, i pri svemu tome biti svestan ekonomskih uslovnosti celog tog posla. Drugim reima, mora biti multidisciplinarno obrazovan.

U drugom sluaju, agens, odnosno nosilac stawa, nije isti; meutim, izmeu dveju radwi (dvaju stawa) i daqe postoji vremenska koincidencija. I u ovom sluaju sinonimi mogu biti u isto vreme (5.4), tom prilikom (5.5), a znaewe konektora moe biti pojaano (pri svemu tome 5.6):
(5.4) U Srbiji, podsetio je Kovaevi, dominira evro u ovoj republici u novanicama postoji oko etiri milijarde evra, dok je vrednost dinara u opticaju oko 1,9 milijardi evra. Stanovnitvo je, pri tome, kod banaka kao tedwu deponovalo izmeu 700 i 800 miliona evra, a svega 60 do 70 miliona evra u dinarima. (5.5) Zelena i crvena se pojavquju kao duboke senke na licima, a tamo gde boja preti da zasiti svojom jainom kao protivtea prosijavaju beline. Boja, pri tome, nije sredstvo deskripcije, ve se nalazi na pojedinim mestima nezavisno od wihove realne obojenosti! (5.6) Narednih dana, kako predviaju u EPS-u, u Srbiji e potrowa struje dostizati oko 7475 miliona kilovat-sati. Kada se ovoj brojci dodaju obaveze vraawa struje Crnoj Gori pet a vajcarskoj i Grkoj po dva miliona kilovat-sati dnevno, izlazi da proizvodwa i uvoz taman pokrivaju potrowu i vraawe elektrine energije. ta e, meutim, biti kada prestane proizvodwa 9,3 miliona iz akumulacionih hidroelektrana? Pri svemu tome, dodaju u EPS-u, vaqa imati u vidu da e ovog leta, prema procenama, sistemu nedostajati oko 1,1 milijarde kilovat-sati struje i da obezbeenih 350 miliona iz donacija pokriva svega treinu mawka.

Po svojoj implikaciji da su druga radwa, odnosno stawe, vremenski simultani s prvom, konektor pri tome se razlikuje od konektora uz to i pored toga, koji takvu implikaciju nemaju. To se lepo vidi kad se ovi drugi stave umesto wega u primerima 5.4, 5.5, 5.6: konektor uz (sve) to jednostavno nadovezuje, prilae novu informaciju, ali ne kae nita o wihovom vremenskom odnosu; konektor pri tome naglaava da se druga smeta u istu vremensku situaciju kojoj pripada i prva. 2.5.2. U svom prostornom znaewu, predlog pri oznaava dodirivawe dvaju objekata, wihovu priqubqenost. Tako RMS pod takom 1. daje i primer Vidje i qive i meu wima pri samom kraju, uz samu baru staru kuicu (J. Kozarac). Na takvo prostorno znaewe lako se nadovezuje istovremenost dveju radwi: radwe se, na osnovu dobro poznate metafore VREME JE PROSTOR, konceptualizuju kao

185 izdueni predmeti; a wihova prostorna priqubqenost transponuje se u vremenski domen kao istovremenost. Iako su predlozi pri i uz bliski po znaewu (to se vidi ne samo u maloas navedenom primeru pri samom kraju, uz samu baru nego i po iwenici da se glagoli s prefiksom pri- kombinuju upravo s predlogom uz), konektor pri tome, videli smo, ima svoju specifinost u odnosu na konektor uz to. Ta specifinost u vezi je, svakako, s drugim wihovim znaewima, u koja ovom prilikom ne moemo ulaziti. Ipak, moemo primetiti da predlog pri oznaava blizinu do pripojenosti drugom objektu, tj. integrisanosti s wim (iako je tak objekat apstraktan): Bio je inovnik pri upaniji (RMS, A. enoa); ta pripojenost, integrisanost iskazuje se i u znaewu koje ovaj predlog ima u okviru konektora pri tome. Naelno, moemo primetiti da predlog pri tei vie apstraktnijim znaewima nego konkretnim (kae se, na primer, Deak stoji uz drvo, ali ne i Deak stoji pri drvetu).

2.6. Prema tome 2.6.1. Konektor prema tome je razliit od drugih iz grupe koju prouavamo po tome to se sasvim leksikalizovao. Na to, izmeu ostalog, upuuje i nemogunost da se izmeu wegovih delova (prema i tome) stavi pojaiva (ovaj konektor ne moe glasiti npr. prema svemu tome). U svojoj tipinoj upotrebi, on uvodi zakquak, na osnovu neega to je prethodno izneseno. Poimeniena zamenica to upuuje na taj prethodni kontekst, ali se, s obzirom na to da je prema tome leksikalizovano, na wen antecedent ne moe precizno ukazati. Svi primeri iz naeg korpusa potiu iz ekspozitornih i argumentativnih tekstova. to se sinonima tie, mogli bismo rei da, ako tekst nije naglaeno intelektualan, prema tome moe da se zameni sa dakle i znai (da). Ako jeste naglaeno intelektualan, onda se mogu upotrebiti izrazi (odatle / odakle) zakquujemo da, (odatle / odakle) sledi da, sve to govori da i sl., kojima se proces zakquivawa naglaava. Ovaj konektor najee stoji ispred nezavisne klauze kojom se iznosi zakquak koji proistie iz sadraja prethodne nezavisne klauze. Ako je nezavisna klauza u naporednom odnosu sa prethodnom, onda ispred prema tome po pravilu stoji naporedni veznik kojim se moe iskazivati i odnos zakquivawa najee pa i i (u jednom primeru te); moglo bi se rei da prema tome slui kao wihov pojaiva, ili konkretizator znaewa. Ako pak nezavisna klauza sama saiwava reenicu, onda se prema tome umee iza prve fonetske rei (pr. 6.2).

186
(6.1) Autora kwige Anti wim samim" pohvalio je i pesnik Qubivoje Rumovi, rekavi da je posle itawa dela bio iznenaen koliko Miroslava Antia nije poznavao. Anti je bio otelovqewe slobode nije pripadao nikome i, prema tome, niko nije imao pravo da ga svojata. Sve to je, kao 'samo svoj' inio, inio je u interesu dobrote, lepote i qubavi", dodao je Rumovi. (6.2) U drugom koraku, Po razmiqa o glavnom efektu pesme, to jest o lepoti: Lepota svake vrste, u svom vrhunskom stadijumu, uvek dovodi do suza osetqivog itaoca. Melanholija je, prema tome, najlegitimniji poetski ton.

2.6.2. Zadraemo se malo na razlici izmeu zakquivawa i uzrono-posledinog odnosa, o emu u literaturi ima razliitih miqewa. Kovaevi se time bavi u vezi s drugim gramatikim pitawima, ali uvek odnos zakquivawa smatra vrstom uzrono-posledinog odnosa (Kovaevi a; Kovaevi b, 3739). Veli govori i o konektorima zakquivawa i o konektorima uzroka i konstatuje da su ta dva odnosa vrlo bliska, ali da se ne mogu poistovetiti (Veli, 86, 92); meutim, nije jasno kakvu razliku vidi meu wima. Sili o ovim odnosima kae sledee: Pri konkluzivnim je konektorima sadraj sqedeeg segmenta teksta neka vrsta posqedice sadraja prethodnog segmenta teksta. Po tome je smisaona struktura takva teksta vrlo bliska, a ponekad i istovjetna, smisaonoj strukturi sloene reenice s uzronim zavisnim dijelom. Smisaona se struktura naime 'biti bolestan ne ii u kolu' moe ostvariti i kao formalna struktura Budui da je bolestan, nee ii u kolu i kao formalna struktura Bolestan je. Stoga nee ii u kolu (s moguim varijantama Bolestan je. Prema tome nee ii u kolu i Bolestan je. Dakle nee ii u kolu)" (Sili, 114). Dakle, Sili smatra da su dve varijante" ekvivalentne. Na isti nain, konektore prema tome i stoga Sili ubraja u konkluzivne konektore, zbog wihove logiko-gramatike prirode i zbog wihove uloge u nadreeninom jedinstvu (vezanom tekstu)" (Isto). Mi bismo Silieve primere drugaije prokomentarisali. Naime, odnos iskazan u primeru Bolestan je. Zato / Zbog toga nee ii u kolu jeste uzrono-posledini. Taj odnos je neobeleen u tom smislu to ga govornik iznosi kao da pripada objektivnoj stvarnosti, a on ga samo prenosi. Posledica tada nuno proistie iz uzroka, i odnos meu wima razume se sam po sebi. Nasuprot tome, odnos koji nalazimo u primeru Bolestan je. Prema tome / Dakle, nee ii u kolu jeste odnos zakquivawa. U tom sluaju govornik preuzima odluujuu ulogu: on izlazi" iz ravni objektivne stvarnosti i naglaava svoje posredovawe u isticawu uzrono-posledinog odnosa. Tako se isti odnos izmeu istih dveju pojava (kao to je to u ovom primeru), moe iskazati na oba naina kao da je objektivno postojei, i kao da je stvar govornikovog viewa, posredovawa wegovog razuma.

187 U veini primera (pa i u oba navedena) odnos zakquivawa moe se zameniti obinim uzrono-posledinim odnosom, tj. prema tome se moe zameniti sa zato to ne znai i da su oni sinonimi, nego samo to da se situacija moe predstaviti na dva naina; u nekim primerima a to su, ini se, oni u kojima prema tome uvodi lanove reenice, jedini odnos koji dolazi u obzir jeste odnos zakquivawa (6.3):
(6.3) Da bi postali dravqani SAD, pa prema tome i Amerikanci, useqenici moraju da pokau makar elementarno poznavawe engleskog jezika.

2.6.3. Veznik PREMA za jedno od svojih osnovnih znaewa ima sueqenost dvaju objekata: Wihove [su] kue jedna prema drugoj (RMS, J. Veselinovi). Meutim, transponovana u oblast apstraktnog, ta sueqenost ne znai i kontrast (kao kod predloga nasuprot, koji bi se u datom primeru takoe mogao upotrebiti), nego postavqawe predmeta koji je po svojim svojstvima jednak, odgovarajui, pandan postojeem objektu lokalizatoru: Oenio [se] devojkom prema sebi (RMS, ivot, Sarajevo, 1955).6 Rekli bismo da je to zbog toga to je predlog prema u pomenutom apstraktnom znaewu aktivirao, pre svega, znaewe podeenosti meusobnog poloaja dva objekta. Odgovarajua pojmovna metafora glasila bi ODGOVARAWE JEDNOG OBJEKTA DRUGOM (po veliini, kvalitetu i sl.) JESTE PODEENOST POLOAJA JEDNOG OBJEKTA PREMA POLOAJU DRUGOG. Na taj nain i zakquak, koji se metaforiki razume kao OBJEKAT, mora da odgovara onome to slui kao osnova za zakquivawe (i to se takoe metaforiki konceptualizuje kao OBJEKAT). 2.7. Iza toga 2.7.1. Ovaj konektor ima vremensko znaewe: poimeniena zamenica taj upuuje na prethodni dogaaj, a konektor uvodi dogaaj koji sledi za wim. Moe se zameniti konektorima posle / nakon toga. Ispred wega moe stajati odredba za trajawe radwe (7.2), a moe biti pojaan zamenicom sav (7.3):
(7.1) Meutim, oduevqewe Partizanovih navijaa jo se takorei nije stialo, a u petom minutu dolazi do izjednaewa. U velikoj guvi pred golom Radakovia najboqe se snaao Damir akar, nekadawi igra Partizana, koji je sa tri-etiri metra precizno pogodio mreu. Stadion je onda prokquao", oglasili su se i navijai Sutjeske. Ovaj gol izazvao je pravu buru oduevqewa, da bi iza toga usledio jedan period mirnije igre.

6 RMS taj primer navodi pod takom 1., uz definiciju odgovarawe, podudarnost, slagawe, saglasnost".

188
(7.2) Dan drugi: ne zaboravite da ste i danas diva na odmoru. U leeem poloaju popijte u malim gutqajima pola litra iste negazirane vode, zatim sok od dva grejpfruta, a sat iza toga oqu kakaoa. Posle jednog sata treba popiti oqu ugrejanog buqona koji ste ostavili od sino. (7.3) Bilo je oigledno da veina ne eli da predloi prost prelaz na dnevni red koji bi se u datim okolnostima, politiki gledano, jedini mogao uzeti kao izraz skuptinskog poverewa. Joksimovi je zato zakquio: mi sad nemamo Ministra Vojnog" i s tim obrazloewem, u trenutku kada je, posle skidawa s dnevnog reda ove, trebalo prei na jo jednu, ovog puta upravo Joksimovievu interpelaciju na ministra vojske, opozicija je napustila skuptinu. Iza svega toga ostao je snaan utisak da u vladi postoji rascep izmeu ministra vojske, s jedne, i svih ostalih ministara s druge strane, kao i da se na skuptinsku veinu oslawaju samo ovi drugi.

2.7.2. Vremensko znaewe predloga iza dobijeno je metaforikom projekcijom iz prostornog u vremenski domen, pri emu se podrazumeva pojmovna metafora VREME JE REAWE DOGAAJA ILI VREMENSKIH JEDINICA (koji se konceptualizuju kao predmeti) (Klikovac a, 115 i daqe).7 S obzirom na to da ukazuje na sled dogaaja, karakteristian je za narativne tekstove. 2.8. Na to Ovaj konektor ima dve upotrebe. U prvoj, on uvodi dogaaj koji vremenski sledi za prethodnim dogaajem, ali je i neka vrsta wegove posledice. U pitawu su reakcije verbalne (8.1) ili druge prirode (8.2) u toku komunikacije, kao i ponaawe koje prati neki dogaaj (8.3) (u primerima 8.1 i 8.2 konektor je pojaan zamenicom sav):
(8.1) U nikom duelu crno-belih" s Radnikim, trener Partizana Qubia Tumbakovi proslavie svojevrstan jubilej: bie mu to 250. put da sa klupe vodi prvi tim ovog naeg trofejnog kluba. On, meutim, ne voli mnogo prie o jubilejima i rekordima poput ovog. Na sve to kae: Nikada nisam jurio za tim. Sve dolazi samo po sebi, kad se radi ono to se voli i zna Vano je da u Niu osvojimo sva tri boda. Sve drugo je u drugom planu. (8.2) Uzalud je on pokuavao da uredi kolu, da zgradu dotera, da pei i prozore popravi, da osnuje itaonicu i drugo, ve to svaki mlad uiteq pokuava prvih meseci svoga rada da uini , na sve to kao odgovor dobijao je samo eretske osmehe, tvrdoglavost ili, najee uzdah: Ne zna ti, uitequ, mlad si ti jo". (8.3) ta sad, brao Cigani? Iz mesta beati ili jo oeknuti? Ali na kui u dubini ve lupnu vrata. Neko otud vie: Ko j' to tamo!" Oni ugase lampe, uplaeno se zgledaju. Polako se izvuku ispod tumbasa. asak se, raunaju, treba pritajiti, pa kidati. Ostavqaj xakove, ostavqaj lovinu, spasavaj glavu. Meutim, tamo se sad pali i sijalica, a i neka gasna lampa i onaj glas poiwe da se pribliava. Neki mukarac. Ko j', bre, tamo!" dovikuje zlikovac. Javi se ako ima neki tamo!" Trei pajta
7 Treba primetiti da se izraz iza toga nalazi u sklopu konektora kao to su Iza toga stoji ili Iza toga se krije, koji slue da se uvede uzrok upravo navedene pojave. Ti konektori, meutim, nisu naa tema.

189
na to gubi ivce on je Smederevac, nee mu biti zgodno i samo da ga uoe i trgne preko sniskog oborskog plota. Zatim se negde u dvoritu lomata i nestaje.

U svom osnovnom znaewu, predlog na oznaava da jedan objekat nosi drugi: noeni objekat stoji, tipino, na gorwoj povrini nositeqa, optereuje ga svojom teinom i izloen je pogledu i dodiru. Nositeq, sa svoje strane, dri noeni objekat na odreenoj visini (Klikovac b). Za ovu upotrebu konektora na to bitno je to to izmeu nositeqa i noenog objekta postoji kontakt, kao i to to nositeq odrava poloaj noenog objekta. Te dve osobine ovog odnosa transponuju se u apstraktni domen: predlog na oznaava nadovezivawe jednog dogaaja na drugi (vremenska veza), ali je taj drugi dogaaj i izazvan prvim (uzrono-posledina veza). Tako konektor na to oznaava vremensko i posledino nadovezivawe jednog dogaaja na drugi, kakav je sluaj u odgovoru verbalnom ili nekakvom drugaijem na neije rei ili na neki dogaaj. U drugoj upotrebi konektora na to, veza izmeu dva dogaaja je samo vremenska (drugi dogaaj sledi za prvim), ali je drugi dogaaj i takav da pojaava efekte prvog. Podrazumeva se da su ti dogaaji neprijatni, nepovoqni. U primeru 8.4 to pojaavawe eksplicira se recom jo; inae, u ovom znaewu ovaj konektor je po pravilu pojaan zamenicom sav (kao to je u primeru 8.5):
(8.4) Slubeni stan je pretopao. Kad joj na to jo nadou valunzi, misli da e eksplodirati, a Debejac samo zatvara prozore, samo ide za wom i zatvara prozore (8.5) Juna 1991. lokalna graevinska operativa poiwe s radom, no, posle 270 dana, koliki je bio rok za zavretak gradwe, javnost je obavetena da su poslovi jo u poetnoj fazi". Potom su i obustavqeni. Neto kasnije stii e jo gora vest: da je Konstruktor" potroio pare koje su mu avansno uplaene, ne obavivi posao. Nadzorni organ je, na sve to, naao da pripremqeni kalupi za glavne nosae nadvowaka, dugog 750 a irokog 11 metara, nemaju traeni kvalitet.

U ovom drugom sluaju podrazumeva se da se dogaaji (koji se metaforiki razumeju kao PREDMETI) slau jedan na drugi; tim slagawem oni stvaraju sve veu i teu gomilu neto sa ime je oveku teko da izae na kraj (da ga poduhvati, nosi, da se suoi s tim ili sl.). S obzirom na to da se u oba sluaja podrazumeva vremenski sled dogaaja, ovaj konektor je karakteristian za narativne tekstove, odnosno narativne delove teksta. 3. U kojoj meri su, dakle, znaewa koja mesni predlozi imaju u okviru tekstualnih konektora motivisana wihovim osnovnim znaewima? Iako nismo za sve predloge mogli utvrditi tanu prostornu semantiku izmeu ostalog i zbog vee sklonosti nekih predloga apstraktnim nego konkretnim znaewima obrazac metaforikog

190 preslikavawa je sasvim jasan. Videli smo da konektori pored toga i uz to slue za nadovezivawe smisaono slinih informacija, a da se ta smisaona slinost razume kao fiziko smetawe objekata u istu liniju. Zatim, predlozi uz i pored, ija su neka prostorna znaewa vrlo bliska, ostaju semantiki bliski i u okviru konektora uz to i pored toga. Ipak, razliita mentalna slika koju izazivaju ovi predlozi prepoznaje se i u okviru konektora, budui da pored toga oznaava prelaewe s jednog statinog objekta na drugi, a uz to prikquivawe sledeeg objekta prethodnom sve u skladu s wihovim osnovnim prostornim znaewima. Zanimqivo je, takoe, kako se prostorna priqubqenost dvaju predmeta koju oznaava predlog pri metaforiki prenosi u domen vremena kao istovremenost dveju radwi; ili kako se naslawawe noenog objekta na nositeq, to je, nuno, deo znaewa predloga na, metaforiki transponuje kao apstraktno optereewe koje izostaje u sluaju predloga povrh, ije znaewe ne implicira nuno kontakt. Prema je u okviru konektora prema tome poelo da izraava metaforiki odnos zakquivawa; predlog slinog prostornog znaewa nasuprot takvo znaewe nije stekao, nego je ostao na znaewu suprotstavqenosti. To je stoga, videli smo, to je predlog prema aktualizovao pre svega znaewe podeenosti meusobnog poloaja dva objekta, dok je kod predloga nasuprot znaewe sueqenosti ostalo dominantno. Znaewe koje predlog iza ima u okviru konektora iza toga rezultat je metaforikog preslikavawa strukture prostornog na strukturu vremenskog domena. 4. ta nam, na kraju, semantika upotrebqenih predloga govori o konceptualizaciji samog teksta? Predlozi pored, uz, nasuprot u svom konkretnom znaewu impliciraju reawe, prilagawe, protivpostavqawe i sl. objekata; mehanizmom metafore, tekst bi se razumeo kao REAWE (STAVQAWE JEDNE UZ DRUGU, odnosno PROTIVPOSTAVQAWE JEDNE DRUGOJ) SEMANTIKIH CELINA PREDMETA.8 Ta metafora odgovara metafori za konceptualizaciju vremena, koja glasi PROTICAWE VREMENA JE REAWE VREMENSKIH JEDINICA (koje se takoe razumeju kao PREDMETI) (Klikovac a, 115). To se moe i oekivati: veza izmeu teksta i vremena egzistencijalna je, budui da je vremenska protegnutost sutinska osobina teksta. U sluaju predloga povrh i na predmeti se reaju" ne u horizontalnoj, nego u vertikalnoj dimenziji, odozdo navie. I takva
8 Tu metaforu iskazuju i konektori koji imaju drugaiju strukturu; npr.: Dodajmo tome i; Kad tome prikquimo

191 konceptualizacija teksta u skladu je sa konceptualizacijom vremena, jer se proticawe vremena moe razumeti i kao TALOEWE MATERIJE (Klikovac a, 247). Ovde treba primetiti da svi pomenuti predlozi ne izraavaju tekstualne odnose na isti nain. Kako smo na poetku pomenuli, jedna dimenzija teksta je materijalna, i u woj mawe celine u okviru teksta slede jedna za drugom. Konektori izraavaju semantike odnose. Neki od wih, meutim, prate kretawe", reawe materijalnih delova teksta, i wihovo znaewe je najjednostavnije: to su pored toga i uz to. Oni znae da je druga semantika celina stavqena pored prve na isti nain na koji neki deo teksta sledi za drugim i pri tome ne ukazuju ni na kakav drugi odnos meu wima. U sluaju tih konektora fizika realizacija teksta (tj. wegova materijalna ostvarenost) poklapa se sa wegovom apstraktnom stranom wegovim znaewem, koje se razumeva kao dodavawe novih semantikih celina. U sluaju drugih konektora, ta dva plana poiwu da se odvajaju: dok materijalna strana teksta ostaje ista (on se i daqe sastoji od celina koje se prilau jedna drugoj), semantika strana se uslowava. Tako je konektor nasuprot tome sloeniji od prva dva po tome to novu temu uvodi kao suprotnu proloj dakle, iwenice vie nisu saglasne, istosmerne. Konektor povrh toga, pored toga to vie ne oznaava dodavawe u horizontalnoj, nego u vertikalnoj dimenziji, implicira da su ve i prole teme dovoqne za datu svrhu; nova tema prelazi granicu neophodnog i dodaje se da bi pojaala ve postignuti efekat. Slian je i konektor na to u drugom znaewu, on implicira da je iwenica koja se dodaje prethodnima posledwa, pa i najneprijatnija, u nizu nezgodnih, neprijatnih, nepoeqnih pojava. Drugi konektori kojima smo se u ovom radu bavili jo su sloeniji, jer vie ne oznaavaju reawe u apstraktnom prostoru teksta, nego reawe u vremenu (pri tome, iza toga, kao i na to u prvom obraenom znaewu), odnosno reawe u misaonom procesu (prema tome). Tako je prostorni odnos postao osnova za razumevawe vremenskog i zakqunog odnosa: prostorni odnos priqubqenosti, odnosno susednosti, prenesen je metaforiki u odnos vremenskog paralelizma, odnosno sleda, a prostorni odnos podeenosti meusobnog poloaja metaforiki je razvijen u apstraktni odnos odgovarawa zakquka onome to je osnova za zakquivawe. Moglo bi se rei da grupa konektora koji sadre predloge mesnih znaewa9 saiwava temeq na kojem poiva itava komplikovana
9 Treba pomenuti i konektore u ijoj etimologiji stoje predlozi s mesnim znaewima; takav je konektor stoga, koji ima uzrono znaewe, pri emu prepoznatqivo mesno znaewe predloga s jasno govori da je UZRONOST ODVAJAWE POSLEDICE OD UZROKA. Predloge mesnih znaewa sadre i konektor zato, koji takoe oznaava uzronost, zatim i potom, koji su razvili vremensko znaewe, meutim, ije se znaewe u najveoj meri odvojilo od osnovnog, prostornog i sl.

192 konstrukcija sloenih i metaforikih semantikih odnosa koji se izraavaju drugim konektorima moda slino tome kako su mesni predlozi od, iz, sa izgradili osnovni pojam uzronosti, na kojem su ne tako davno izrasli predlozi opteg uzronog znaewa zbog i usled. Treba, najzad, imati u vidu da je metafora STVARAWE TEKSTA JE REAWE PREDMETA samo deo metaforike mree za razumevawe teksta. Najpre, ta metafora je jedna od konkretizacija metafore STVARAWE TEKSTA JE USMERENO KRETAWE, koja drugu svoju konkretizaciju ima u vidu metafore STVARAWE TEKSTA JE PUTOVAWE. Ovu posledwu prepoznajemo u izrazima kao to su Ako poemo od toga i toga, dolazimo do zakquka da; Idemo daqe; Zaustavimo se za trenutak na ovom pitawu; Kad smo ve kod toga; Sad emo neto rei o; Vratiemo se opet na to itd. (Klikovac a, 4756). Zatim, metafora STVARAWE TEKSTA JE REAWE PREDMETA u vezi je s metaforom stvarawe teksta je manipulacija predmetima, o emu nam svedoe konektori s jedne strane, s druge strane; Uzmimo ovaj primer; Ostavimo to sad po strani, i okrenimo se drugom pitawu i sl. Time se fizika osnova metaforikog razumevawa teksta znatno proiruje.
LITERATURA Veli Mirna Veli, Uvod u lingvistiku teksta, Zagreb: kolska knjiga, 1987. Ivi Milka Ivi, O srpskohrvatskim reeninim prilozima, Junoslovenski filolog, HHH, 1978, str. 117. Klikovac a Duka Klikovac, Metafore u miljenju i jeziku, Beograd: XX vek, 2004. Klikovac b Duka Klikovac, Predloka znaewa u nastavi srpskog jezika kao stranog: sluaj predloga u i na, [u zborniku] Srpski kao strani jezik u teoriji i praksi, Beograd: Filoloki fakultet, 2007, str. 4763. Kovaevi a Milo Kovaevi, Uzrono semantiko polje, Sarajevo: Svjetlost, 1988. Kovaevi b Milo Kovaevi, Sintaksa sloene reenice u srpskom jeziku, Beograd: Raka kola, 1998. Lejkof George Lakoff, Women, Fire, and Dangerous Things, Chicago: University of Chicago Press. Lejkof i Xonson George Lakoff, Mark Johnson, Metaphors We Live By, Chicago: University of Chicago Press. Piper Predrag Piper, Jezik i prostor, Beograd: XX vek, 2001 (2. izdanje). RMS Renik srpskohrvatskoga kwievnog jezika, , Novi Sad: Matica srpska. RSANU Renik srpskohrvatskog kwievnog i narodnog jezika, H, Beograd: SANU. Sili Josip Sili, Od reenice do teksta, Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1984. Sili i Prawkovi Josip Sili, Ivo Pranjkovi, Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: kolska knjiga d.d., 2005. Tejlor Robert Taylor, Linguistic Categorization, Oxford: Clarendon, 1989. Halidej i Hasan M. A. K. Halliday, Ruqaiya Hasan, Language, Context and Text: Aspects of Language in a Social-Semiotic Perspective, Oxford: Oxford University Press, 1989.

193
Duka Klikovac O SEMANTIKE TEKSTUALNH KONNEKTOROV V SERBSKOM ZKE, SOSTOIH IZ PREDLOGA SO ZNAENIEM MESTA I SUBSTANTIVIROVANNOGO MESTOIMENI TAJ (pored toga, uz to, povrh toga, pri tome, nasuprot tome, prema tome, iza toga, na to) Rezyme V rabote analiziruets upotreblenie tekstualnh konnektorov pored toga, uz to, nasuprot tome, povrh toga, pri tome, prema tome, iza toga, na to. Utverdaets, to pored toga i uz to sluat dl dobavleni informacii, kotora takim e obrazom kzemplificiruet kakoe-nibud predestvuyee utverdenie ili nahodits na to e linii argumentacii, kak i predestvuya informaci; nasuprot tome vvodit temu, protivopolonuy v kakom-libo otnoenii preddue; povrh toga vvodit posledni len pri pereislenii, obno dopolnitelno podtverdayi, ukreplyi ue suestvuyee dokazatelstvo, argumentaciy, kzemplifikaciy i t.p.; pri tome novuy temu pomeaet v vremenne ramki predestvuye; prema tome imeet znaenie delat vvod", kotoroe otliaets ot priinno-sledstvennogo znaeni reaye roly govorego pri utvredenii otnoeni medu dvum vlenimi; iza toga oznaaet vremennuy posledovatelnost; na to v odnom znaenii oznaaet reakciy na nekotore slova ili sobti, a v drugom vvodit fakt, usilivayi ffekt predduego. Zatem, v sootvetstvii s poloenimi kognitivno lingvistiki, utverdaets, to znaeni predlogov, kotore oni priobretayt v ramkah tih konnektorov, poluen s pomoy metaforiesko proekcii iz ih osnovnh, mestnh znaeni. tot mehanizm obsnets v kadom otdelnom sluae. V zaklyenie ukazvaets, to takoe upotreblenie predlogov so znaeniem mesta v ramkah tekstualnh konnektorov govorit o koceptualizacii samogo teksta. Delaets vvod, to konnektor pored toga, uz to, nasuprot tome, povrh toga i na to (tot posledni v odnom iz svoih znaeni) ukazvayt na to, to sozdanie teksta metaforieski ponimaets kak pereislenie semantieskih celostnoste (vlyihs metaforieskimi predmetami). Konnektor pri tome, iza toga, na to (vo vtorom znaenii) oznaayt pereislenie abstraktnh predmetov vo vremeni, a prema tome pereislenie takih e predmetov v mslitelnom processe. Takim obrazom, prostarnstvennoe otnoenie stalo osnovo dl ponimani vremennogo i zaklyitelnogo otnoeni v tekste, a konnektor, soderaie predlogi so znaeniem mesta osnovanie, na kotorom vrastaet cela slona semantieska konstrukci konnektorov s abstraktnm znaeniem.

UDC 811.163.41'366.584

Milo Kovaevi KONKURENTNOST DVAJU FUTURA I PERFEKTIVNOG PREZENTA U SAVREMENOM SRPSKOM JEZIKU

U radu se analizira mogunost relativne sinonimske upotrebe perfektivnog prezenta, futura i futura . Pokazuje se kako se u odreenim leksiko-sintaksikim uslovima i perfektivni prezent i futur mogu upotrijebiti u prostoj reenici u vrijednosti futura . Sinonimska upotreba ovih triju glagolskih oblika mogua je, u odreenim sintaksiko-semantikim kontekstima, i u nekoliko tipova zavisnih reenica, pa ak i u adnominalnim relativnim nerestriktivnim reenicama. Kqune rijei: perfektivni prezent, futur , futur , konkurentnost, sinonimnost, prosta reenica, zavisna klauza, (ne)izvjesnost realizacije budue radwe.

1. Termin konkurentnost u ovome radu, zbog toga to smatramo da pravi sinonimi i ne postoje, upotrebqavamo u znaewu relativna sinonimnost. Konkurentski ternarni meuodnos naslovom istaknutih glagolskih oblika perfektivnog prezenta, futura i futura moe se, a u analitikom postupku i najboqe ga je, razloiti na tri binarna odnosa, ije invarijante i ine osnov navedenog ternarnog meuodnosa. Te tri binarne relacije podrazumijevaju analizu (meu)odnosa: a) perfektivnog prezenta i futura b) perfektivnog prezenta i futura , i v) futura i futura U ovome radu emo zato najprije razmotriti specifinosti svakog od triju binarnih meuodnosa, a tek potom ekvivalentnost navedenih glagolskih oblika u wihovom ternarnom meuodnosu. 1.1. Meuodnos perfektivnog prezenta i futura Od tri navedena binarna odnosa za srbistiku i/ili serbokroatistiku gramatiku i naunu (morfo)sintaksiku literaturu o glagolskim oblicima samo je prvi odnos perfektivnog prezenta i futura nesporan. Gramatika i nauna literatura saglasne su, naime, u miqewu da se sa futurom kao potpun sinonim u istoj

196 funkciji, u funkciji oznaavawa jo nerealizovane radwe kao uslova drugoj buduoj radwi, upotrebqava perfektivni prezent neuporedivo ire frekvencije" (Stevanovi 1967: 147), s tim da u ovoj slubi rezultativno znaenje radnog pridjeva daje posebne stilistike mogunosti futuru II-om, a potpuno odsustvo vremenske obiljeenosti vee mogunosti vremenskog kombinovanja perfektivnom prezentu" (Miloevi 1970: 163). Pri tom je jasno da perfektivni prezent u sistemu glagolskih oblika srpskog jezika ima kudikamo iru sintaksiko-semantiku distribuciju (wegova upotreba nije, npr., uslovqena strukturnim tipom ni proste ni sloene reenice), dok u konkurentskim kontekstima sa futurom -im1 perfektivni prezent ipak pokazuje uu semantiku disperziju.2 Poto nas ovdje interesuju jedino konkurentski odnosi (dakle, odnosi relativne sinonimnosti), naveemo samo nekoliko primjera3 koji pokazuju komunikativnu ekvivalentnost ova dva glagolska oblika:
(1) Putovae, ako se urazumi! [ ako se bude urazumio] (B. epanovi, 154); Nesreni i mlaani Nahode, ako tako produi [ bude produio], brzo e ti zakukati majka. (V. Maksimovi, 203); Ako Beograd bude odbio [ odbije] da uestvuje u daqem toku procesa, ili ne bude zauzeo [ ne zauzme] konstruktivan pristup, to e Ahtisariju biti odlian izgovor da kae (Veerwe novosti, 4. 2. 2007, 2); Kako udrobi [ bude udrobio], tako e i pojesti. (N. Grujii, 111); Ono to date [ budete dali] drugome danas, za koji dan ete dobiti kao nagradu od neba. (Pres, 28. 3. 2007, 22); Evo ja u vam poslati Iliju proroka prije nego doe [ bude doao] veliki i strani sud gospodinov. (V. Nikoli, 27); Ministarstvo e posebno podravati fakultete koji ne poveaju [ ne budu poveali] kolarine. (Politika, 33574, 28. 4. 2007, 8); Ako se ovako bude nastavilo [ ako se ovako nastavi], razmisliu da li u i daqe igrati u naem fudbalu. (Kurir, 19. 2. 2007, 22); U gradskoj upravi obeali su da e uzeti u obzir sve sugestije pre nego to Predlog ue [ pre nego to Predlog bude uao] u skuptinsku proceduru. (Veerwe novosti, 10. 8. 2006, 19); Kad zavrim [ Kad budem zavrio] karijeru, voleo bih da se vratim. (Veerwe novosti, 27. 7. 2007, 46); itd.

Konkurentnost kao relativna sinonimnost perfektivnog prezenta i futura jeste nuan, ali ne i dovoqan uslov za meusobnu
1 Pravilo je da se oblik perfektivnog prezenta u slubi futura javqa uvijek u zavisnoj klauzi sloene reenice" (Tanasi 1996: 132). 2 Perfektivni prezent ne moe da izrazi apsolutno prolu radwu zavisnu od apsolutno budue radwe (u uslovnim, dopusnim i relativnim reenicama), zatim radwu koja zavisi od budue radwe a u odnosu prema sadawosti je neizdiferencirana i anteriornu diferencijalnu zavisnu buduu radwu. Sve ove mogunosti posjeduje futur ". (Miloevi 1970: 163). 3 Primjeri koje navodimo u radu reprezentuju razliite funkcionalne stilove savremenog srpskog jezika, s tim da je najvei broj ipak ekscerpiran iz publicistikog kao jeziki najprogresivnijeg, najinovativnijeg stila. Spisak izvora iz kojih se navode primjeri dat je na kraju rada.

197 zamjewivost navedenih glagolskih oblika sa futurom prvim, jer je to je i iz navedenih primjera jasno tek u rijetkim od wih perfektivni prezent i/ili futur supstituentan futurom . 1.2. Meuodnos perfektivnog prezenta i futura to se pak tie konkurentnosti perfektivnog prezenta i futura , posmatrane kroz prizmu serbokroatistike literature, izgleda kao da izmeu srpske i hrvatske gramatike i naune literature nije ni postojala korespondencija. Gotovo sva srbistika literatura po pravilu ukazuje samo na konkurentnost imperfektivnog prezenta i futura . (Vukovi 1967: 19; Stevanovi 1967: 2425; Tanasi 1996: 159). Srbistiko miqewe o konkurentnosti (im)perfektivnog prezenta i futura kao da je najboqe predstavqeno u zakquku K. Miloevi da: u apsolutnoj poziciji u indikativu kao sinonim futura -og moe doi imperfektivni prezent uz odgovarajuu adverbijalnu odredbu, npr.: sutra putujemo na more; u junskom roku polaem fonetiku. Perfektivni prezent, to treba naglasiti, ovakvu mogunost u srpskohrvatskom standardnom jeziku nema, pa nisu gramatine ovakve reenine forme: *sutra otputujem na more; *danas poloim fonetiku." (Miloevi 1982: 9). U hrvatskoj gramatikoj literaturi po pravilu se, meutim, tvrdi(lo) da se i imperfektivni i perfektivni prezent mogu upotrijebiti u znaewu futura. Tako je jo T. Mareti konstatovao da prezent i trajnih i trenutnih glagola sasma rijetko znai budunost u glavnim reenicama: To mi ne gine ni poslije (Vuk); ivo mi je edo pod pojasom, ili bude muko il' djevojka (nar. pjesma)", i da uz da ako prezent trenutnih glagola (a trajni se i ne uzimaju) ima znaenje futura: da ako udari kia, tj. moda e udariti", s tim da rije dako (da ako) upravo znai 'moda', ali se u tome znaenju uzima samo onda kad je s tim 'moda' pomijeano neto elje" (Mareti 1963: 613614). S Maretievim stanovitem saglasni su, npr., R. Katii, koji kae da se relativna sadanjost moe odnositi na budue vrijeme. Nesvren prezent kojim se izrie budunost vrlo je ekspresivan. Prezent svrenih glagola ne upotrebljava se sam za relativnu sadanjost kada se ona odnosi na budue vrijeme, nego je oznaen modalnim prilogom. Najobiniji je tu prilog moda: Moda togod ulovim za veeru (Luka Perkovi); Moda se iz toga neto izlee (Josip Barkovi); Moda me pogled na Grenicu smiri (Josip Barkovi)" (Katii 1986: 48), odnosno D. Ragu, koji u svojoj gramatici tvrdi da: i buduu radnju izraava prezent (i svrenih i nesvrenih glagola), rjee sam, a ee uz kakav prilog (moda, vjerojatno, uskoro, veeras, sutra itd.): Uskoro moram putovati. Veeras idemo u kino. Moda i on doe s njima" (Ragu 1997: 180). Istina, i na srpskoj strani ukazivano je na mogunost upotrebe perfektivnog prezenta u vrijednosti futura u reenicama s mo-

198 dalnim prilogom moda. Tako A. Beli upotrebu prezenta perfektivnog u znaewu futura" potkrepquje primjerom iz narodne pripovijetke: Ti se uini kow, a ja u kobila, pa se tako moda spasimo (Beli 2000: 247), ali kao da su to kasniji srbisti previali,4 tako da I. Klajn meu aktuelne rasprostrawene sintaksike, morfoloke i leksike greke" kod novinara, voditeqa, uglednih diskutanata, politiara, pa i ponekog kwievnika" ubraja i moda s prezentom umesto futura (Moda ga nae)" (Klajn 2005: 59). 1.2.1. Nesporno jeste da je u savremenom srpskom jeziku, posebno u publicistikom stilu, perfektivni prezent vrlo frekventan u upotrebi, ali nije jasno po kojim bi to kriterijumima on bio greka", tj. nenormativan. Ne dovodei u pitawe normativnost ove konstrukcije,5 ovdje navodimo samo mawi dio primjera za potvrdu wene rasprostrawenosti u savremenom srpskom jeziku:
(2) Polakomie se na wegov novac i on e jo jedanput zaorati ledinu, pa, moda, doe [ pa e, moda, doi] i dijete. (R. Vukovi, 104); svima ju je ao, moda neka ena iz saaqewa pusti koju suzu [ moda e neka ena iz saaqewa pustiti koju suzu], ali pretrgnuti se u aqewu nee niko. (R. Vukovi, 195); Bie problema. Moda se odluimo [ Moda emo se odluiti] i na proteste pred Vladom Srbije. (Pres, 18. 6. 2006, 7); Moda nam stari dres" donese [ Moda e nam stari dres" doneti] i sreu. (Veerwe novosti, 20. 6. 2006, 23); Qubav tatina, moda bude [ moda e biti] i predsednica. (Kurir, 141, 17. 10. 2003, 13: Isidora Bjelica); Moda urovski i ostane [ Moda e urovski i ostati]. (Veerwe novosti, 30. 5. 2007, 48); U narednim godinama moda stigne [ moda e stii] i poziv iz snova. (Veerwe novosti, 1. 7. 2007, 30); Interu moda ak igrom sudbine pripadne [ Interu e moda ak igrom sudbine pripasti] titula ampiona. (Politika, 33292, 15. 7. 2006, 22); Moda se Kosovo i Crna Gora jednog dana ujedine [ Moda e se Kosovo i Crna Gora jednog dana ujediniti], nikad se ne zna. (Pres, 3. 4. 2006, 4); Moda snimimo [ Moda emo snimiti] spot sa olom. (Pravda, 5. 7. 2007, 18: naslov); Ali, prolee je, moda se desi [ moda e se desiti] neto. (Blic, 3310, 30. 4 2. 5. 2006, 15); Moda ostanem [ Moda u ostati], moda i ne. (Veerwe novosti, 8. 2. 2007, 47); Moda dotad Srbija bude [ Moda e dotad Srbija biti] u Evropskoj uniji, a moda postane [ a moda e postati] ruska provincija. (Pravda, 18. 7. 2007, 2) itd.

U srpskom kwievnom jeziku u prostoj reenici, ili pak u nekoj od klauza nezavisnosloene reenice, perfektivni prezent u
4 A interesantno je da se meu primjerima kojim se potkrepquje znaewe modalnog priloga moda u Reniku SANU navodi i jedan primjer s perfektivnim prezentom: Moda me opet zadri kod veere (Vj. Novak) (RSANU 1984: 791). 5 Saglasno svim srb(okroat)istima koji su ovu konstrukciju pomiwali, a nasuprot romanisti I. Klajnu, koji i ne nudi nijedan kriterijum za nenormativnost ove konstrukcije, nego je odokativno" proglaava grekom".

199 funkciji futura moe doi samo ukoliko je u toj reenici i/ili klauzi upotrijebqen modalni prilog moda. To je jedini od modalnih priloga koji omoguava upotrebu perfektivnog prezenta u ovakvim reenicama,6 vjerovatno zbog znaewa neizvjesnosti, odnosno iskquewa i najminimalnije komponente govornikove uvjerenosti da e se data radwa ostvariti, to je nuan pragmatiki uslov upotrebe perfektivnog prezenta u prostoj reenici. 1.2.2. Ti uslovi ne vae za upotrebu perfektivnog prezenta u funkciji futura u zavisnim klauzama sloenih reenica. U zavisnosloenim reenicama, s razliitim znaewskim tipovima zavisnih klauza, perfektivni prezent nerijetko je relativni sinonim futuru , kao npr.:
(2a) Mogue je da se ono to mrzite pokae dobro za vas [ da e se ono pokazati dobro za vas]. (V. Nikoli, 289); Pravno je mogue obrazloiti presudu tako da nijedna stranka ne bude [ nee biti] ni poraena ni ignorisana. (NIN, 2924, 11. 1. 2007, 20); Moe se desiti da ruski veto ne bude [ nee biti] ni potreban. (Veerwe novosti, 30. 4 2. 5. 2007, 2); Ako se to desi [ Ako e se to desiti], bie to poraz i Srbije (NIN, 2936, 5. 4. 2007, 14); Ako Kosovo dobije [ Ako e Kosovo dobiti] nezavisnost, i Pridwestrovqe e, nadaju se stanovnici te otcepqene moldavske regije. (Politika, 33849, 14. 7. 2007, 2); Za wega je jedino prihvatqivo ono reewe koje proizae [ koje e proizai] iz zajednikog stava, kompromisa Beograda i Pritine. (Politika, 33306, 29. 7. 2006, 11); Ono to date [ to ete dati] drugome danas, za koji dan ete dobiti kao nagradu od neba. (Pres, 28. 3. 2007, 22) itd.

1.3. Meuodnos futura i futura Perfektivni prezent i futur konkurentni su dakle i u prostim i u nezavisnosloenim i u zavisnosloenim reenicama. U prostim i nezavisnosloenim, istina, samo uz upotrebu modalnog priloga moda. A taj je prilog vrlo znaajan i za meuodnos dva futura. Naime, opteprihvaeno je miqewe u srbistikoj i/ili serbokroatistikoj literaturi da futur i futur nikada ne mogu biti konkurentni u prostoj (nezavisnoj) reenici, jer se futur pri oznaavawu budunosti iskquivo upotrebqava u odreenim tipovima zavisnih reenica. Rijetke primjere samostalne upotrebe futura serbokroatistika literatura pronalazila je u wegovoj modalnoj upotrebi u glavnim reenicama, i to samo upitnim i negativnim s vezni6 Ne, dakle, samo najobiniji", kako to navodi R. Katii, nego, to je zanaajnije, i jedini. Istina, osim wega bi se mogao upotrijebiti i vezniki spoj", odnosno rijeca da ako // dako u znaewu eqne mogunosti", koji pomiwe T. Mareti, ali je wegova upotreba vezana samo za razgovorni jezik, s tim da danas ima status dijalektizma: Da ako poloi ispit. Da ako im on bude pomogao, i sl.

200 kom da, kako je u primjeru: da ne bude kuda utekao s onim novcima" (Mareti 1963: 632). U pitawu je, dakle, upitno-odrina forma proste reenice kojom se po miqewu J. Vukovia, citiranog kod K. Miloevi (1970: 100) oznaava neeqena prola radwa" (up. i Stevanovi 1967: 156). A ovakva upotreba futura u savremenom srpskom jeziku ne samo da je rijetka nego ima i prizvuk arhainosti. U takvim reenicama koje su i inae odlika govornog jezika umjesto futura danas se po pravilu upotrebqava oblik perfekta: Da nije kuda utekao s onim novcima? (up. i: Tanasi 2005: 451). Poto su se takvi rijetki primjeri smatrali jedinom prilikom gdje se futur II moe upotrijebiti samostalno" (Miloevi 1970: 99), onda nije ni udo to se i u najnovijim gramatikama konstatuje da futur dolazi samo u zavisnim sureenicama zavisnosloenih reenica, posebno vremenskih i uvjetnih (pogodbenih)" (Sili, Pranjkovi 2005: 194). Ali to jednostavno nije tano. Futur se, poput perfektivnog prezenta, moe uz modalni prilog moda upotrijebiti u znaewu futura i samostalno, tj. u prostoj reenici, to nedvosmisleno potvruju sqedei primjeri:
(3) Ko zna, moda moj sin Xordan bude zaigrao [ moda e moj sin Xordan zaigrati] za reprezentaciju Engleske? (Blic, 3399, 30. 7. 2006, 27); Moda i on sutra bude doao [ Moda e i on sutra doi] na razgovor. (razg.); Moda i on bude otiao [ Moda e i on otii] iz Crvene Zvezde. (razg.) i sl.

1.3.1. Iako nas ovdje interesuje samo upotreba futura od perfektivnih glagola, treba prije svega zbog iwenice da literatura iskquuje mogunost samostalne upotrebe futura drugog u znaewu budunosti i od perfektivnih i od imperfektivnih glagola napomenuti da se uz modalni prilog moda i futur imperfektivnih glagola takoe moe upotrijebiti samostalno, u prostoj reenici, ili pak u nekoj od klauza nezavisnosloene reenice, kao npr.:
(3a) Tako e biti i sa ukiem, koji jeste rekao da bi voleo da ti fudbaleri ostanu, ali moda neko bude morao [ ali e moda neko morati] da ode, jer ima onih kojima u junu istie ugovor. (Veerwe novosti, 19. 1. 2007, 45); Sise moda i ostane u Liverpulu, nikada se ne zna. Meutim, moda ve od sutra bude nosio [ Meutim, moda e ve do sutra nositi] dres nekog drugog kluba. (Blic, 3069, 28. 8. 2005, 25); Moda i ti bude imao [ Moda e i ti imati] takvu sudbinu. (TV Pink, 21. 10. 2006, 21 sat, prevod filma Posledwi samuraj"); i sl.

Navedeni primjeri jasno pokazuju da se u savremenom srpskom jeziku futur i od perfektivnih i od imperfektivnih glagola kao konkurent futuru upotrebqava samostalno, u prostoj reenici (ili pak klauzi nezavisnosloene reenice), ali samo ako je u toj reenici naveden i modalni prilog moda. Nerijetko, osim tog modalnog pri-

201 loga, u reenici sa samostalnom upotrebom futura dolazi uz neki od reeninih lanova i presupozitivna partikula i, ako je predikat u potvrdnoj formi, a ni ako je u odrinoj.7 1.3.2. U srbistikoj i/ili serbokroatistikoj literaturi ne samo da se odricala konkurentnost dvaju futura u prostoj i nezavisnosloenoj reenici, nego je odricana i wihova ekvivalentnost u bilo kom tipu zavisnosloene reenice. Tako je gotovo opteprihvaena tvrdwa da futur I i futur II imaju sasvim razgraniene funkcije u obiljeavanju futurskih znaenja ni u jednom sintaksikom poloaju oni nisu ekvivalentni. Najoptija distinkcija izmeu dva futurska oblika ovako se moe predstaviti: i ako sintaksiki zavisi od budue radnje, futur I se u reenicama u kojima se upotrebljava i futur II vremenski orijentie prema sadanjosti, a futur II prema nekom momentu ili vremenu u budunosti. Ova razlika bitno utie na gramatiku kvalifikaciju sadraja zavisne reenice" (Miloevi 1970: 164). Meutim, ni data konstatacija nije u potpunosti tana. Jer, ako se neutralizuje uvjerenost subjekta u izvrewe budue radwe, koju po pravilu podrazumijeva upotreba futura , tj. ako se sadawe znawe o realizaciji budue radwe" (Miloevi 1982: 6) prevede u neizvjesnost, nesigurnost subjekta u pogledu realizacije radwe futura , onda u prvi plan dolazi sama realizacija budue radwe, ime se stiu uslovi za ekvivalentnost (relativnu sinonimnost) dvaju futura. Na tri sqedea primjera pokazaemo nain tvorbe neutralizujuih konteksta" koji omoguavaju ekvivalentnost dvaju futura:
(4) Svejedno ko bude bio8 [ Svejedno ko e biti] u Beloj kui posle predsednikih izbora na jesen 2004. godine, trebalo bi oekivati mawe unilateralnu politiku jedine preivele supersile. (Politika, 32583, 24. 7. 2004, 6); Od toga koji e vetar dunuti [ koji vetar bude dunuo] zavisi kakva e karta pasti na Brankovia sto. (M. Pavi, 32); Bez obzira na to ko se bude odluio [ ko e se odluiti] da u narednih etvrt veka naplauje putarinu na ovoj deonici, morae prethodno da izgradi levu traku autoputa od Horgoa do Novog Sada. (Politika, 33485, 27. 1. 2007, 14).

U prvom primjeru modalni prilog svejedno svojim znaewem indiferentne neizvjesnosti" iskquuje postojawe bilo kakvog sadaweg znawa subjekta o realizaciji budue radwe. Slian, ako ne i podudaran, tip znaewa namee i dopusni priloki izraz bez obzi7 O znaewu i distribuciji ovih partikula u srpskom jeziku v. u: Kovaevi 2002:3358. 8 Pri posmatrawu ekvivalencije dvaju futura i perfektivnog prezenta specifino se ponaaju primjeri s dvovidskim glagolom biti, koji je od triju navedenih formi samo u formi prezenta (budem) perfektivan, dok je u obje futurske forme biu i budem bio imperfektivan. Ali ta vidska nesaglasnost ovoga glagola ne dovodi u pitawe wegovu komunikativnu ekvivalentnost u podudarnim kontekstima triju navedenih glagolskih oblika.

202 ra na to u treem primjeru, dok iskquewe sadaweg znawa o buduoj radwi u drugom primjeru uslovqava znaewe glagola zavisiti u predikatu osnovne klauze. Tri navedena konteksta paradigmatina su za sluajeve konkurencije dvaju futura, jer oni neutraliu znaewe sadaweg znawa subjekta o realizaciji budue radwe, stavqajui teite na samu realizaciju glagolske radwe. Tako se futur ostvaruje u kontekstu koji iskquuje semantiku komponentu koja ga diferencira od futura , tj. ostvaruje se u kontekstu koji je imanentan futuru , ime se stiu uslovi za wihovu ekvivalentnu upotrebu. 2. Tipovi reenica s ekvivalentnou dvaju futura i perfektivnog prezenta U razmatrawu konkurentnosti ovih triju glagolskih oblika potrebno je razgraniiti dva strukturna tipa reenica u kojima se oni javqaju, poto se bitno razlikuju mogunosti ostvarewa ekvivalentnih odnosa ovih glagolskih oblika u prostoj i nezavisnosloenoj reenici s jedne strane, i zavisnosloenoj reenici s druge. 2.1. Ekvivalentnost dvaju futura i perfektivnog prezenta u prostim i nezavisnosloenim reenicama Uslovi konkurentnosti ovih triju glagolskih oblika ne razlikuju se pri upotrebi u prostim reenicama i klauzama nezavisnosloenih reenica. Naime, i u jednom i u drugom tipu reenice perfektivni prezent, futur i futur mogu se upotrijebiti kao sinonimi samo uz modalni prilog moda. Navoewe modalnog priloga moda predstavqa, dakle, nuan uslov za ostvarewe semantike ekvivalentnosti ovih triju glagolskih oblika u prostoj reenici ili u nekoj od klauza nezavisnosloene reenice.
(5) Ko zna, moda moj sin Xordan bude zaigrao [ moda e moj sin Xordan zaigrati // moda moj sin Xordan zaigra] za reprezentaciju Engleske? (Blic, 3399, 30. 7. 2006, 27); Ko zna, moda jednog dana moj sin Xordan zaigra [ moda e moj sin Xordan zaigrati // moda moj sin Xordan bude zaigrao] za reprezentaciju gordog Albiona". (Blic, 3399, 30. 7. 2006, 27: podnaslov); moda i ovoga puta bude tako [ moda i ovoga puta bude bilo tako // moda e i ovoga puta biti tako]. (Veerwe novosti, 27. 10. 2006, 29); Ko zna, moda trea bude [ moda trea bude bila // moda e trea biti] srea. (Veerwe novosti, 28. 7. 2006, 47); (Politika, 33300, 23. 7. 2006, 19); Zoran Xuni je otiao u Ameriku, moda e se nekad i vratiti [ moda se nekad i vrati // moda se nekad i bude vratio]. (Veerwe novosti, 1. 10. 2006, 13); Moda ete uspjeti [ Moda uspijete // moda budete uspjeli], a moda i neete. (R. Risojevi, 206); Ne moe uvek da se odigra dobro,

203
moda e nas neko nekad i nadigrati [ moda nas neko nekad i nadigra // moda nas neko nekad i bude nadigrao]. (Blic, 3469, 8. 10. 2006, 25); Wegovo hapewe moe da narui odnose sa pojedinim zemqama, pa zbog toga moda do wega i ne doe [ moda i nee doi // moda i ne bude dolo]. (Pravda, 24. 7. 2007, 3); Polakomie se na wegov novac i on e jo jedanput zaorati ledinu, pa, moda, doe i dijete [ pa e, moda, doi i dijete // pa, moda, bude dolo i dijete]. (R. Vukovi, 104); Moda se i kandidujem [ Moda u se i kandidovati // Moda se budem i kandidovao]. (Veerwe novosti, 27. 7. 2007, 3: naslov); Pobednika u najnovijem bliskoistonom obraunu moda i nee biti [ moda i ne bude // moda i ne bude bilo], ali se najvei gubitnik sigurno zna. (Politika, 33300, 23. 7. 2006, 19) i sl.

2.2. Ekvivalentnost dvaju futura i perfektivnog prezenta u zavisnosloenim reenicama Mnogo su ire mogunosti konkurentske upotrebe perfektivnog prezenta i dvaju futura u zavisnosloenim reenicama. Ali ne u svim, nego samo u nekim tipovima zavisnosloenih reenica. A to su: relativne adnominalne, i to i restriktivne i nerestriktivne, zatim odnosne koncesivne i nainske reenice, pa odreeni tipovi temporalnih reenica, potom neke pogodbene i koncesivne adverbijalne reenice i na kraju neke od izrinih zavisnih reenica. 2.2.1. U relativnim adnominalnim restriktivnim klauzama Od svih zavisnosloenih reenica konkurentnost triju navedenih glagolskih oblika najee se ostvaruje u relativnim adnominalnim reenicama. Srbistika i/ili serbokroatistika literatura takvu je konkurentnost odricala, tvrdei da strukturno podudarne adnominalne klauze imaju bitno razliito znaewe s futurom i futurom u predikatu, jer one s futurom imaju nerestriktivno (apozitivno), a one s futurom restriktivno (atributsko) znaewe, smatrajui da takva distribucija futurskih oblika u relativnim adnominalnim klauzama predstavqa pravilo u srpskohrvatskom jeziku" (Miloevi 1982: 7). U jed(i)noj kritici navedenog miqewa ve je ukazano na niz primjera u kojima se opozicija futura prvog i futura drugog u izraavawu restriktivnosti nerestriktivnosti sasvim gubi i dati primjeri u oba para izraavaju atributski tip zavisne reenice sa semantikom restriktivnosti u odnosu na antecedent" (Babi 2007: 41). Za takvu ekvivalentnu upotrebu perfektivnog prezenta i dvaju futura neophodna su tri uslova: a) da se neutralizuje znaewe izvjesnosti" realizacije radwe futura prvog u relativnoj klauzi, b) da antecedentna supstantivna rije (bez ob-

204 zira da li je eksplicirana) nije semantiki individualizovana", i v) da u predikatu nadreene klauze bude neki od glagolskih oblika ije radwe imaju buduu vremensku orijentaciju (futur , potencijal, imperativ ili prezent nekih modalnih glagola). U takvim kontekstima semantiki su gotovo istoznane relativne adnominalne restriktivne klauze s perfektivnim prezentom, futurom ili futurom u predikatu, to pokazuju i sqedei primjeri:
(6) Svi navijai koji dou [ koji e doi // koji budu doli] na stadion FK Radnikog moi e da se zabavqaju uz bogat muziki program. (Blic, 3469, 8. 10. 2006, 27); Televizija koja bude kupila [ koja kupi // koja e kupiti] pravo za prenos Mundijala morae da preuzme obaveze prenosa u Crnoj Gori i Makedoniji. (Kurir, 15. 5. 2006, 23); Boris Tadi je naglasio da e rezultat referenduma o dravnoj samostalnosti Crne Gore koji bude saoptila [ koji saopti // koji e saoptiti] Republika referendumska komisija priznati svi u Srbiji. (Blic, 3336, 28. 5. 2006, 23); Aneksi koje uesnici u Sporazumu budu doneli [ koje e doneti // koje donesu] radi sprovoewa Sporazuma smatrae se wegovim sastavnim delom. (Veerwe novosti, 27. 9. 2006, 2); Posla [e biti] samo za one koji uu [ koji e ui // koji budu uli] u trku sa mladima. (Glas javnosti, 3036, 1. 2. 2007, 6: naslov); ena koja vam se bude u ponedeqak kasno uvee javila [ koja vam se javi // koja e vam se javiti] bie neko u iju informaciju moete da se pouzdate. (Veerwe novosti, 19. 11. 2006, dodatak ivot plus", H); Drei se mandata koji bude dobio [ koji e dobiti // koji dobije] od Skuptine, pregovaraki tim e u Beu, kao i dosad, pokazati dobru voqu i spremnost za kompromis. (Veerwe novosti, 12. 2. 2007, 2); Bie ta bude bilo [ ta bude // ta e biti]. (Pres, 13. 2. 2006, 2); Od onoga to danas uradite [ to ete danas uraditi // to danas budete uradili] zavisi kako e vam se stvari na poslu odvijati u narednih desetak dana. (Pres, 20. 7. 2007, 22); Ono to date [ to ete dati // to budete dali] drugome danas, za koji dan ete dobiti kao nagradu od neba. (Pres, 28. 3. 2007, 22); Nezavisno od toga ko e biti [ ko bude // ko bude bio] veina u Vojvodini i ko e biti [ i ko bude // i ko bude bio] na vlasti, definisaemo statut tako da nacionalne zajednice budu deo sistema vlasti. (Kurir, 19. 11. 2006, 3); Ta deca koja se rode [ koja e se roditi // koja se budu rodila] i ako se rode, bie moji nametenici. (Politika, 33465, 67. 1. 2007, 25); Veliki broj gastarbajtera koji e stii [ koji stignu // koji budu stigli] u Srbiju pred novogodiwe i Boine praznike mogao bi da utie na jo vei pad evra u odnosu na dinar. (Kurir, 18. 12. 2006, 7); Od toga ko bude [ ko bude bio // ko e biti] na vlasti u Srbiji u dobroj meri zavisi i odnos EU prema Srbiji. (Politika, 33461, 31. 12. 2006 2. 1. 2007, 9) i sl.

2.2.2. U relativnim adnominalnim nerestriktivnim klauzama Meu reenicama za koje se u literaturi tvrdilo da u wima nikad nije mogua" upotreba futura uvijek su navoene i adnomi-

205 nalne nerestriktivne reenice (v. npr. Miloevi 1982: 89). Meutim, ukoliko je u relativnoj reenici upotrijebqen prilog moda, a predikat nadreene klauze izraen prezentom ili perfektom, onda se u nerestriktivnoj adnominalnoj relativnoj klauzi moe upotrijebiti i futur , kome su tada konkurentni i perfektivni prezent i futur , to nedvosmisleno potvruju sqedea dva primjera:
(7) Do Maraeve trojke", koja moda bude [ koja moda bude bila // koja e moda biti] i zlata vredna, plavi su u prvom produetku bili kao sapeti. (Politika, 33300, 23. 7. 2006, 19); pa im psihiki teko ide posao oko sastavqawa vlade, koje moda nee ni biti [ koje moda i ne bude // koje moda i ne bude bilo]. (Pres, 5. 4. 2007, 3: Bogdan Tirnani).

Modalni prilog moda jeste nuan, ali nije i dovoqan uslov za realizaciju adnominalne nerestriktivne klauze s futurom u predikatu.9 2.2.3. U relativnim koncesivnim i nainskim klauzama I u nekim drugim strukturno-semantikim (pod)tipovima relativnih klauza takoe se ostvaruje ekvivalentnost triju navedenih glagolskih oblika. Najee u koncesivnim klauzama s veznikim skupom iji je prvi dio priloki izraz bez obzira (na to), s tim da relativna klauza zapravo identifikuje" znaewe implicitno ili eksplicitno prisutne demonstrativne zamjenice u sastavu tog prilokog izraza. Ovim prikquujemo i relativne nainske klauze s veznikom kako iji je antecedent ili demonstrativna zamjenica to ili neki zamjeniki prilog, ali su one neuporedivo rjee u upotrebi od pomenutih koncesivnih.
(8) Bez obzira da li se vrate [ da li e se vratiti // da li se budu vratili] sa medaqom ili bez we, naim vaterpolistima ne moe se nita prebaciti. (Veerwe novosti, 1. 4. 2007, 37); Mislim da bi trebalo da igramo utakmicu protiv Vlaznimija, bez obzira na uslove koje propie EHF [ koje bude propisao EHF // koje e propisati EHF]. (Kurir, 29. 1. 2007, 23); Milan je favorit, bez obzira na to u kom sastavu e zapoeti me [ u kom sastavu zapone me // u kom sastavu bude zapoeo me]. (Pres, 8. 8. 2006, 32); Tadi ili Nikoli, jedan mora da profitira tako to e, bez obzira kakvi budu [ kakvi budu bili //
9 Modalni prilog moda nije, dakle, verifikator nerestriktivnosti relativne klauze, jer se on moe javiti i u relativnoj restriktivnoj klauzi, kao npr.: Ali, odreknite se jednog mokrog vora u toj kui, biete hvaqeni i blagosiqani kumovi deci koja se moda rode. (Politika, 33465, 67. 1. 2007, 25).

206
kakvi e biti] izborni rezultati, ui u dil s Kotunicom. (Opozicija, dnevne novine, Beograd, 1314. 1. 2007, 16); Pozicija Rusije zavisie od toga kako posthladnoratovska Moskva bude shvatila [ kako e shvatiti // kako shvati] prioritetne bezbednosne aranmane na Balkanu. (Politika, 33446, 16. 12. 2006, 5); Bie onako kako velike sile odlue [ kako velike sile budu odluile // kako e velike sile odluiti], bez obzira na voqu naroda". (NIN, 2924, 11. 1. 2007, 13) i sl.

2.2.4. U temporalnim klauzama I u vremenskim reenicama dva futurska oblika i perfektivni prezent mogu biti semantiki ekvivalentni, s tim da je i ovdje nuan uslov da u predikatu osnovne klauze mora biti neki od glagolskih oblika ije radwe imaju buduu vremensku orijentaciju (futur , potencijal, imperativ ili modalno upotrijebqeni prezent). Od velikog broja veznikih tipova temporalnih reenica na korpus pokazuje da odnos ekvivalencije omoguavaju jedino one s veznikom prije nego to (to je i normalno jer ovaj veznik zbog znaewa posteriornosti radwe zavisne u odnosu na radwu osnovne klauze uvijek iskquuje vremenski odnos s trenutkom govorewa) i rijetko, u vrlo specifinim kontekstima, one s veznikom kad, kao npr.:
(9) Zato aqite odmah strunu komisiju da sve detaqno ispita i oslobodi nesrenog i ivog Grigorija Zidara pre nego to bude [ pre nego to e biti // pre nego to bude bilo] za sve kasno. (B. epanovi, 114); Sergej Lavrov zaloio se za objektivnu analizu" sprovoewa Rezolucije 1244 UN o Kosovu, pre nego to Savet bezbednosti bude razmotrio10 [ pre nego to e Savet bezbednosti razmotriti // pre nego to Savet bezbednosti razmotri] predlog Ahtisarija. (Pres, 28. 3. 2007, 5); Pre nego to e ui [ Pre nego to ue // Pre nego to bude uao] u novu gondolu, ue on iznova glasove qudi koji ne postoje. (A. Gatalica, 7778); Pre nego to ponete [ Pre nego to ete poeti // Pre nego to budete poeli] sa pripremom proje, ukquite rernu. (Pres, 13. 5. 2007, 18); Pre nego to dotaknem [ Pre nego to u dotai // Pre nego to budem dotakao], draga Marija, vau moru, Simeona Pievia, odmah vam moram rei da je velika sramota to. (N. Grujii, 103); Pre nego to uplovimo [ Pre nego to emo uploviti // Pre nego to budemo uplovili] u luku, elim neto da ti kaem. (V. Nikoli, 140); nastojte da nastavite sa maewem i oputenim razgovorom bar 15 minuta pre nego to utonete [ pre nego to ete utonuti // pre nego to budete utonuli] u san. (Veerwe novosti, 13. 8. 2006, ivot plus, H); iji e lanovi o tome raspravqati krajem ovog, odnosno poetkom sledeeg meseca, kada i zvanino bude istekao [ kada i zvanino istekne // kada e i zvanino istei] rok za albe. (Politika, 33579, 5. 5. 2007, 1) itd.
10 Primjer je modifikovan, jer je u originalu upotrijebqen futur imperfektivnog glagola razmatrati.

207 2.2.5. U pogodbenim i koncesivnim adverbijalnim klauzama Od svih zavisnosloenih reenica, uz relativne, najee se u pogodbenim, i to samo onim s veznikom ako, ostvaruje konkurentnost perfektivnog prezenta i dvaju futura. Dva su nuna uslova za ostvarewe relativne sinonimnosti ovih triju glagolskih oblika u sloenoj reenici s pogodbenom zavisnom klauzom: a) u predikatu osnovne klauze mora biti upotrijebqen glagolski oblik ija radwa ima buduu vremensku orijentaciju (futur , potencijal, imperativ ili prezent nekog modalnog glagola), i b) kontekstualno se mora neutralisati znaewe izvjesnosti koju subjekat ima prema radwi izraenoj futurom , tako da znaewe neizvjesnosti doe u prvi plan. Iste nune uslove podrazumijeva i konkurentnost ovih triju glagolskih oblika u sloenim reenicama s koncesivnim zavisnim klauzama, i to opet ne svim, nego samo onim s veznikom ako i, mada se ekvivalentnost ovih glagolskih oblika neuporedivo ee ostvaruje u pogodbenim nego u koncesivnim reenicama:
(10) Bosne i Hercegovine e biti samo ako bude [ samo ako bude bilo // samo ako e biti] R[epublike] S[rpske]. (Pravda, 13. 7. 2007, 5); Mogu da se nadam dobrom samo ako odagnam [ samo ako budem odagnao // samo ako u odagnati] uzbuewe. (Politika, 33614, 9. 6. 2007, 20); do dogovora moe doi jedino ako sve tri strane na wega pristanu [ jedino ako sve tri strane na wega budu pristale // jedino ako e sve tri strane na wega pristati]. (Veerwe novosti, 17. 3. 2007, 3); Do stana moe doi samo ako debelo plati [ samo ako debelo bude platio // samo ako e debelo platiti]. (Pravda, 18. 7. 2007, 25); Ako bude [ Ako bude bio // Ako e biti] dobar u koli, dobija nagradu. (Pres, 19. 2. 2006, 19); Ako to budem [ Ako to budem bio // Ako u to biti] ja, to e biti fantastino. (Kurir, 26. 7. 2006, 20); Ako Kosovo dobije [ Ako Kosovo bude dobilo // Ako e Kosovo dobiti] nezavisnost, i Pridwestrovqe e. (Politika, 33849, 14. 7. 2007, 2); Ako me pusti [ Ako e me pustiti // Ako me bude pustio], ispuniu ti tri eqe. (Pres, 12. 3. 2006, 12); Ako nee rei [ Ako ne bude rekla // Ako ne rekne], da zna da u ti odbiti penziju. (Veerwe novosti, 15. 1. 2007, 8); Kompromisa nee biti ako sve drave koje su ukquene u proces ostanu [ ako e ostati // ako ostanu] pri istim stavovima. (Politika, 33656, 21. 7. 2007, 6); Ako me poslua i ode [ Ako me dube posluao i otiao // Ako e me posluati i otii] onamo kuda sam ti naznaio, nai e naeg brata Teofila Petranovia. (V. Maksimovi, 92); Ako izmire [ Ako e izmiriti // Ako budu izmirili] dugovawa, moemo da razgovaramo. (Kurir, 3. 10. 2006, 23); Ako nova vlada potraje [ Ako e nova vlada potrajati // Ako nova vlada bude potrajala] koliko i weno formirawe, bie to poprilian mandat. (Veerwe novosti, 13. 5. 2007, ivot plus, HH: Milo urev); Ipak mislim, ako izbavqewa ima i ako ga bude bilo [ ako ga bude // ako e ga biti], ono nee biti in povlaewa u sebe. (Politika, 33390, 21. 10. 2006, KUN, 9: Miodrag Pavlovi); Ako i zbog kog propadnem [ Ako i zbog kog budem

208
propao // Ako u i zbog kog propasti], propau zbog tebe. (M. Bulatovi, 23); Ako e i biti [ Ako i budu // Ako i budu bili] izbori, izbora nam nema. (Veerwe novosti, 6. 5. 2007, 2); Ako i prenoi [ Ako i bude prenoio // Ako e i prenoiti] bie isto. (Veerwe novosti, 26. 11. 2006, 25: Milovan Vitezovi); A kada sve to uradimo, ta nam ostaje od ivota i ako nas ta Evropa primi? [ i ako nas ta Evropa bude primila // i ako e nas ta Evropa primiti]. (M. Kapor, 193) itd.

2.2.6. U izrinim klauzama Uz glagole i glagolske (i rijetke deadjektivne) imenice to kao imanentnu semantiku komponentu imaju komponentu neizvjesnosti realizacije budue radwe (a takvi su npr. glagoli matati, oekivati, bojati se, moliti se, zavisiti ili pak imenice bojazan, mogunost, opasnost i sl.) u izrinoj klauzi uvedenoj veznikom da mogu se kao semantiki ekvivalenti upotrijebiti oblici obaju futura i perfektivnog prezenta, kao npr.:
(11) srpski tenis dobija jo jednog asa od koga treba oekivati da u narednom periodu bude [ da u narednom periodu bude bio // da e u narednom periodu biti] meu najboqim igraima planete. (Pravda, 27. 7. 2007, 20); Matam da to bude [ da to bude bila // da e to biti] repriza mog pogotka protiv Galatasaraja. (Kurir, 25. 4. 2007, 23); Moe se desiti da ruski veto ne bude [ da ruski veto ne bude bio // da ruski veto nee biti] ni potreban. (Veerwe novosti, 30. 4 2. 5. 2007, 2); Bojim se da neko to ne iskoristi [ da to neko ne bude iskoristio // da to neko nee iskoristiti] kao alibi. (Politika, 33548, 31. 3. 2007, 6); Mi se ipak spremamo za revan i molimo se Bogu da sve bude [ da sve bude bilo // da e sve biti] kako treba. (Pravda, 26. 7. 2007, 29); ne postoji opasnost da e vam se arterije ponovo zatvoriti [ da vam se arterije ponovo budu zatvorile // da vam se arterije ponovo budu bile zatvorile]. (Blic, 3647, 78. 4. 2007, 11) i sl.

3. Zakquak Provedena analiza u nekoliko bitnih iwenica mijewa dosadawa srbistika i/ili serbokroatistika gledita o gramatikom statusu i semantikom meuodnosu perfektivog prezenta, futura i futura perfektivnih glagola. 3.1. U srpskom kwievnom jeziku samo uz modalni prilog moda mogua je upotreba perfektivnog prezenta u vrijednosti futura u prostoj reenici, ili pak nekoj klauzi nezavisnosloene reenice, kao npr.: Moda on i ostane na elu Partizana // Moda e on i ostati na elu Partizana. 3.2. Futur moe se upotrijebiti u prostoj reenici (ili nekoj klauzi nezavisnosloene reenice) samo ako je u toj reenici

209 upotrijebqen modalni prilog moda, a najee i presupozicijska partikula (n)i: Moda i on jednoga dana bude zaigrao u Partizanu. 3.3. Nuan uslov ekvivalentnosti dvaju futura i perfektivnog prezenta u prostoj reenici (ili nekoj klauzi nezavisnosloene reenice) takoe je upotreba modalnog priloga moda, a nerijetko i presupozicijske partikule (n)i: Moda i on jednoga dana bude zaigrao u Partizanu // Moda e i on jednoga dana zaigrati u Partizanu // Moda i on jednoga dana zaigra u Partizanu. 3.4. Ekvivalentnost dvaju futura i perfektivnog prezenta u savremenom srpskom jeziku ostvaruje se u odreenim sintaksiko-semantikim uslovima u nekoliko tipova zavisnosloenih reenica, i to u: a) adnominalnim relativnim restriktivnim reenicama, b) adnominalnim relativnim nerestriktivnim reenicama (samo uz ekspliciran modalni prilog moda), v) relativnim koncesivnim i nainskim reenicama (samo u onim koncesivnim koje dolaze uz (ne)ekspliciranu zamjenicu to u prilokom izrazu bez obzira na to) i onim nainskim s veznikom kako (uz antecedentnu zamjenicu to ili koji zamjeniki prilog), g) u temporalnim reenicama (samo onim s veznikom prije nego to, i vrlo rijetko s veznikom kako), d) u pogodbenim i koncesivnim adverbijalnim reenicama (samo onim s veznicima ako i ako i), i ) izrinim reenicama (samo onim s veznikom da koje dolaze uz glagole ili glagolske imenice to sadre komponentu neizvjesnosti realizacije tipa budue radwe).
LITERATURA Babi 2007: Milanka Babi, Doprinos Ksenije Miloevi prouavawu zavisnosloene reenice, u: Doprinos Srba iz Bosne i Hercegovine nauci i kulturi, Pale: Univerzitet u Istonom Sarajevu, Filozofski fakultet, Posebna izdawa, Nauni skupovi, kw. 1, 3745. Beli 2000: Aleksandar Beli, Univerzitetska predavawa iz savremenog srpskohrvatskog jezika, Beograd: Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Izabrana dela 14. Vukovi 1967: Jovan Vukovi, Sintaksa glagola, Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika. Katii 1986: Radoslav Katii, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrt za gramatiku, Zagreb: JAZU, Globus. Klajn 2005: Ivan Klajn, Neophodno je uvesti nastavu srpskog jezika u sredwe kole, u: Srpski jezik danas: okrugli sto, priredio Slavko Zori, Beograd: Sindikat obrazovawa, nauke i kulture, 5861. Kovaevi 2002: Milo Kovaevi, Sintaksika nagacija u srpskom jeziku, Ni: Izdavaka delatnost Univerziteta u Niu. Mareti 1963: Tomo Mareti, Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika, Zagreb: Matica hrvatska. Miloevi 1970: Ksenija Miloevi, Futur II i sinonimski oblici u savremenom srpskohrvatskom knjievnom jeziku, Sarajevo: ANUBiH, Djela, Knjiga XXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 24. Miloevi 1982: Ksenija Miloevi, Obiqeavawe budunosti u srpskohrvatskom jeziku, Kwievni jezik H/1, Sarajevo, 112. Ragu 1997: Dragutin Ragu, Praktina hrvatska gramatika, Zagreb: Medicinska naklada.

210
RSANU 1984: Renik srpskohrvatskog kwievnog i narodnog jezika, kw. 12, Beograd: SANU, Institut za srpskohrvatski jezik. Sili, Pranjkovi 2005: Josip Sili, Ivo Pranjkovi, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga. Stevanovi 1967: Mihailo Stevanovi, Funkcije i znaewa glagolskih vremena, Beograd: SANU, Posebna izdawa, kwiga CDXXII, Odeqewe literature i jezika, kwiga 20. Tanasi 1996: Sreto Tanasi, Prezent u savremenom srpskom jeziku, Beograd: Institut za srpski jezik, Biblioteka Junoslovenskog filologa, Nova serija, kw. 12. Tanasi 2005: Sreto Tanasi, Sintaksa glagola, u: P. Piper, I. Antoni, V. Rui, S. Tanasi, Q. Popovi, B. Toovi, Sintaksa savremenog srpskog jezika. Prosta reenica, Beograd Novi Sad: Institut za srpski jezik SANU, Beogradska kwiga, Matica srpska, 443452.

IZVORI a) kwievnoumjetnika djela: M. Bulatovi Miodrag Bulatovi, Crveni petao leti prema nebu, Novosti, Beograd, 2006. R. Vukovi Radovan Vukovi, Tumarawa, Svet kwige, Beograd, 2005. A. Gatalica Najlepe prie Aleksandra Gatalice, izbor Petar Pijanovi, Prosveta, Beograd, 2003. N. Grujii Nenad Grujii, Polemike i oduci, Srpsko Sarajevo, Bawa Luka, 2004. M. Kapor Momo Kapor, Eldorado, Novosti, Beograd, 2005. V. Maksimovi Vojislav Maksimovi, Budna braa, Prosvjeta, Pale, 2005. V. Nikoli Vidan Nikoli, Vrata greha, Legenda, aak, 2005. M. Pavi Milorad Pavi, Hazarski renik, Prosveta, Beograd, 1984. R. Risojevi Ranko Risojevi, Bosanski xelat, Glas srpski, Bawaluka, 2004. B. epanovi Branimir epanovi, Iskupqewe, BIGZ, Beograd, 1993. b) novine: Blic Blic, dnevne novine iz Beograda. Veerwe novosti Veerwe novosti, dnevne novine iz Beograda. Glas javnosti Glas javnosti, dnevne novine iz Beograda. Kurir Kurir, dnevne novine iz Beograda. NIN NIN, nedeqnik iz Beograda. Opozicija Opozicija, dnevne novine iz Beograda. Politika Politika, dnevne novine iz Beograda. Pravda Pravda, dnevne novine iz Beograda. Pres Press, dnevne novine iz Beograda.

Milo Kovaevi THE CONCURRENCE OF THE TWO FUTURES AND THE PERFECTIVE PRESENT IN THE CONTEMPORARY SERBIAN LANGUAGE Summary The paper analyses the possibility of a relative synonymous usage of the perfective present, Future I and Future II. The analysis has shown that many generally accepted assertions by Serbian and Serbo-Croatist scholars about the grammatical status and semantic relations of those verb forms should be revised. Accordingly, the author has proved in the paper: 1) that the Future II can be used in a simple sentence with the explicit modal adverb moda (maybe, might) and presuppositional particle i (as well), e.g: Moda i on jednoga dana bude

211
doao ovamo; 2) that the perfective present can be used as the Future II in a simple sentence with the modal adverb moda, e.g: Moda on ostane u tom mjestu; Maybe he will stay in that town; 3) that the two futures and perfective present can be used interchangeably in simple sentences with the explicit modal adverb moda and presuppositional particle i: Moda i on jednoga dana bude doao ovamo // Moda e i on jednoga dana doi ovamo // Moda i on jednoga dana doe ovamo; He might as well come here some day; 4) that the three listed verb forms can be used as relative synonyms in certain (sub)types of complex sentences, those being: adnominal restrictive relative clauses, adnominal non-restrictive relative clauses (only with the explicit modal adverb moda), relative clauses of concession and manner (only in those concessive clauses occurring with the (in)explicit pronoun to in the adverbial phrase bez obzira na to regardless of the fact) and the conjunction of manner kako with the antecedent pronoun to or a pronominal adverb), in temporal clauses (only with the conjunction prije nego to before, and very rarely, with the conjunction kad when); 5) in conditional and concessive adverbial clauses (only in those with the conjunctions ako if and ako i even if), and in declarative clauses (only in those with the conjunction da that which occur with the verbs or verbal nouns containing an uncertainty component regarding the materialisation of the future action type).

UDC 811.163.1'276.6:27-528

Ksenija Konarevi SOCIOLINGVISTIKI ASPEKTI POLILINGVIZMA SAKRALNIH JEZIKA U OKVIRIMA PAX SLAVIA ORTHODOXA

U radu se sa sociolingvistikog stanovita, nakon uvida u referentni teorijsko-koncepcijski i longitudinalni okvir problema, sagledavaju izvorita i perspektive ouvawa polilingvizma sakralnih jezika u okvirima Pax Slavia Orthodoxa, sa posebnim osvrtom na tendencije jezike politike i jezikog planirawa unutar slovenskih pomesnih pravoslavnih Crkava tokom HH i na poetku HH veka. Kqune rei: sociolingvistika, jezika politika, jeziko planirawe, polilingvizam, sakralni jezici, liturgijska obnova, crkvenoslovenski jezik.

Pitawe bogoslubenog jezika jedno je od najznaajnijih pitawa konstituisawa i potoweg delovawa svake pomesne Crkve. Jezik, kao bitan inilac Hristovog oprisutwewa u bogosluewu Crkve i povezivawa vernih, s jedne strane sa Bogom, a sa druge meu wima samima (detaqnije isp. Staniloe, 94120), oduvek je jo od apostolskih vremena predstavqao nezaobilazni konstitutivni element Crkve u svakoj sociokulturnoj zajednici, u svakoj konkretnoj eposi i sredini, omoguavajui svakoj pomesnoj Crkvi ponaosob da se izrazi, da stvori svoje sopstvene tekstove i iznova presadi Istinu u novo poqe, u novu kulturnu sredinu, u odreenu civilizaciju i odreeno drutvo", da, jednom reju, zaista bude 'Pomesna i istinska Crkva' " (Papatanasiju, 72). Praksa Crkve prvih vekova bila je takva da onog trenutka kada bi nala adekvatno razvijen jezik koji je imao pisanu formu, ona ne bi oklevala ni asa da ga usvoji" (Botte, 141). Osnovni motiv ovakve jezike politike rane Crkve predstavqalo je nastojawe da weni lanovi, aktuelni i potencijalni (katihumeni), razumeju molitve i aktivno uestvuju u wima. Pored ovog, utilitarnog, postoji, bez sumwe, i dubinski, teoloki motiv, koji je determinirao, i danas, u veoj ili mawoj meri, determinira ovakvu jeziku politiku Crkve, a on bi se u najkraem dao izraziti konstatacijom da se pitawe bogoslubenog jezika mora posmatrati kroz prizmu neprekinutog procesa ovaploewa Hristovog. Ovaj proces otpoeo je pre dve hiqade godina, da bi se potom nastavqao u raznim kulturama i raznim jezicima kroz inkultu-

214 raciju Crkve, odnosno, kroz postepeni prodor jevaneqske istine i prakse u svaku konkretnu sociokulturnu sredinu. Poruka Crkve uvek je ista, ali su joj za weno otelotvorewe potrebni razni jezici; zato se ona potencijalno da materijalizovati u svakom jeziku, kako bi postala dostupna svakome drutvu, svakoj naciji, svakoj eposi. J. Ziziulas tu zakonitost naziva ovaploewskim imperativom, obrazlaui je na sledei nain: Potpunim ulaskom u qudsku kulturu i potpunim uzimawem udela u qudskoj prirodi Bog je u linosti Hrista postavio imperativ da Wegova Crkva i Wemu omogui da stalno ulazi u svaku kulturu" (Ziziulas, 3). Otuda je i polilingvizam sakralnih jezika jedno od obeleja po kojima se hrianska kultura bitno razlikuje od nekih drugih duhovnih tradicija u kojima se odreenim jezicima (pre svega profetikim) pridavao ili i dan danas pridaje imanentni atribut svetosti (vedski, starojevrejski i aramejski jezik judejskog kanona, avestijski, pali, klasini arapski jezik); dodue, ovakvih je tendencija bilo i u hrianstvu, ali nikada ne unutar autentine patristike misli (isp. delten, 157 207; Konarevi a, 4356), nego u poznijim, sredwovekovnim reinterpretacijama (insistirawe na spasonosnosti" i blagodatnosti" latinskog jezika na hrianskom Zapadu do Reformacije, s jedne, i analogno doivqavawe crkvenoslovenskog jezika unutar Pax Slavia Orthodoxa, sa druge strane isp. Uspenski a, 3153; Uspenski b, 2958; Mekovska, 262265). Ipak, jeziki konzervativizam Crkve, na prostorima na kojima je bio izraen, rezultirao je ouvawem arhainih bogoslubenih jezika koji su na kolokvijalnoj razini zameweni drugim varijetetima (tako, starogruzijski jezik, tzv. dzveli kartuli", klasini jermenski, koptski, patristiki grki, latinski, crkvenoslovenski sauvani su upravo kao jezici Crkve i bogosluewa), dok su multikulturalnost i polilingvizam u okriqu Crkve rezultirali negovawem pozitivnih stavova prema jezicima ne samo onima sa duom tradicijom bogoslubene upotrebe, nego i prema jezicima novoprosveenih naroda (isp. Konarevi a, 5254; Stamulis, 61101; Baji, 6470). Polilingvizam sakralnih jezika u hrianskoj tradiciji mogao je biti proizvod spontanog saobraavawa viejezinosti same pastve na odreenim teritorijama (recimo, zahvaqujui takvom stavu Crkva u Rimu, koja je obuhvatala najpre predstavnike jevrejskih i orijentalnih kolonija koji su govorili grki, krajem stolea poiwe sve vie da iri svoj uticaj i meu roenim Rimqanima, meu kojima veina nije vladala ni starojevrejskim ni grkim jezikom, to uzrokuje postepeno uvoewe latinskog jezika u bogosluewa te zajednice, koji u woj postaje dominantan tek u drugoj polovini stolea agi-Buni, 76), ali i plod organizovanog, planskog, institucionalnog delovawa na uvoewu odreenih jezika u bogosluewe, obino nakon uspeha misionarskog rada meu pripadnicima

215 stanovite etnosociokulturne i jezike zajednice, ili ak kao preduslov takvog uspeha. Na slovenskim podrujima polilingvizam sakralnih jezika prisutan je od najranijih vremena: tako, na istonoslovenskom tlu, u dravi Rjurikovia, pre svega u Kijevu, jo pre evangelizacije slovenskog ivqa, delovale su hrianske zajednice Grka, Jermena, Gruzina i pripadnika zapadnoevropskih, ve hristijanizovanih naroda, sa vlastitom bogoslubenom tradicijom i upotrebom vlastitih sakralnih jezika. Sa primawem hrianstva, u Kijevskoj Rusiji se ukorewuje najpre grko bogosluewe, da bi posle izvesnog vremena bilo uvedeno i paralelno, obino naizmenino, slovensko i grko vozglaavawe i pojawe, to e predstavqati dominantnu praksu zakquno sa drugom etvrtinom H veka (Gardner, 194203). Zanimqivo je da je u Novgorodskoj kneevini dominantan bio uticaj latinskog bogosluewa (Gardner, 72), a o wegovom prisustvu u Kijevu sredinom H veka posredno svedoi poslanica prepodobnog Teodosija Peerskog velikom knezu Izjaslavu (Gardner, 222). Na junoslovenskom tlu staroslovenski kao lingua sacra ostvaruje svoju promociju znatno ranije, ali ne bez izrazitog grkog uticaja u domenu ritmiko-intonacionog oblikovawa bogoslubenog teksta, ija tri varijeteta psalmodija, ekfonetika i melizmatika bivaju neposredno preuzeti od Grka i presaeni" u neizmewenom vidu na staroslovenski tekst, emu je najvei doprinos pruila Ohridska kola pod pokroviteqstvom sv. Klimenta Ohridskog i u narednih stotinak godina do 990. godine, a posredno, ako se ima u vidu i potowa delatnost wenih uiteqa i uenika, i due (Polikarpova-Verdeil, 5560). Tako je i na junoslovenskom, i na istonoslovenskom terenu koegzistencija grkog i staroslovenskog jezika u bogoslubenoj sferi ipak ostavila traga, na due vreme, u metastrukturnim odlikama staroslovenskog i, poznije, crkvenoslovenskog liturgijskog izraza (v. Konarevi, 630635), to je u pojedinim slovenskim sredinama (bugarska, donekle i srpska) prisutno i danas. Videli smo da je polilingvizam i dijahronijski, i dijaprostorno inherentan hrianskoj bogoslubenoj kulturi. Postavqa se pitawe: u kojim uslovima koegzistencija dvaju ili vie sakralnih jezika preti da preraste u wihov konkurentski odnos, sa perspektivom iezavawa nekog ili nekih od wih iz upotrebe? Problemi na relaciji Crkva jezik nastaju, naelno, u momentima kada onaj idiom koji je Crkva u odreenom momentu prihvatila kao sredstvo ive i osvetavajue komunikacije, kao jezik molitve sa svim implikacijama koje iz toga proizilaze, kao sponu izmeu qudi i Boga, postane barijera, a do toga dolazi vremenom usled sve veeg jaza izmeu ivog, spontanog razvoja kolokvijalnog jezika i konzervirane, sve arhainije norme sakralnog jezika, koji postaje dalek i nerazumqiv svim onim hrianima koji nemaju vrhunsko obrazovawe svoga doba ili makar nisu posebno obrazovani u

216 pogledu upotrebe dotinog (arhainog) sakralnog jezika. Ovo daqe implicira pasivizaciju uloge laika u liturgijskom ivotu, individualistiko viewe svetosti i spasewa, klirikalistiki pristup bogosluewu i, to je najvanije, gubitak svesti o zajednici kao centralnoj eklisiolokoj kategoriji. Potreba za prevladavawem pomenutih anomalija iznedrila je jednu novu pojavu u liturgijskom ivotu kako Rimokatolike, tako i Pravoslavne crkve raawe pokreta za liturgijsku obnovu, koji se, premda nikada nije predstavqao formalnu organizaciju, aktivno i sa znatnom dozom uspeha zalagao za zvanine, institucionalne intervencije Crkve u bogoslubenom ivotu za mewawe, prestrukturirawe, razmetawe i preformulisawe bogoslubenih formi i izraza, vremena i naina wihovog vrewa (Vukainovi, 710).1 Meu problemima koje je neophodno prevazii u ciqu obezbeivawa kvalitetnijeg liturgijskog ivota Crkve, i na Zapadu, i na Istoku, uoena je i nerazumqivost bogoslubenog jezika. U vezi sa ovim problemom svoje stavove formulisae ne samo istaknuti pojedinci teolozi (P. Gerane, L. Boduan, N. Afanasjev, G. P. Fedotov, A. meman) nego i bogoslovski skupovi od onih na Zapadu pomenuemo kao inicijalni Nacionalni kongres Katolike akcije, odran u Malinesu (Belgija) 1909. god., a kao prelomni Drugi vatikanski koncil iz 1963, ije odluke dostiu svoj najvii teoloki izraz u Konstituciji o svetenoj liturgiji (Constitutio de sacra liturgia) (detaqnije v. Vukainovi, 39, 57, 60, 8794); na Istoku je najopsenije organizovano, institucionalno, teoloki fundirano nastojawe da se sprovede liturgijska reforma bilo uiweno na Pomesnom saboru Ruske pravoslavne crkve iz 19171918. godine, ukquujui i predsaborske aktivnosti, otpoete jo 1905. (isp. Balaov, 23170, Kravecki Pletneva, 155180), o emu e jo biti rei u daqem izlagawu. Sada se pojavquje jo jedno pitawe o kqunim obelejima polilingvizma sakralnih jezika unutar slovenskih pomesnih pravoslavnih Crkava danas i u tome okviru o poloaju crkvenoslovenskog kao vekovnog sakralnog jezika Pax Slavia Orthodoxa.2 U dosadawim
1 Na Zapadu liturgijski pokret se pojavquje negde oko 1830. godine, da bi, proavi kroz dve faze monaku, usmerenu na restauraciju bogoslubenih formi i izraza (od svoga nastanka do kraja Drugog svetskog rata), i parohijsku, reformistiku po orijentaciji (od 1947, kada je objavqena enciklika Mediator Dei, do 1963, odnosno do Drugog vatikanskog koncila), doiveo punu afirmaciju u liturgijskoj doktrini i praksi Rimokatolike crkve (detaqnije v. u: Vukainovi, 11104). Pojava liturgijskog pokreta u Pravoslavqu vezuje se uglavnom za poetak HH veka i ruske emigrantske teologe (S. Bulgakov, N. Afanasjev, B. I. Sove, A. meman i dr.), premda se wegovim preteama mogu smatrati uveni svetogorski pokret koqivara (prep. Nikodim Agiorit, sv. Makarije Korintski i dr.) iz posledwih decenija H i s poetka HH veka, kao i sv. Nektarije Eginski i delatnost grkih crkvenih bratstava (Vojinovi, 59). 2 U svesti prosenih obrazovanih nosilaca slovenskih jezika termin crkvenoslovenski jezik najee se asocira sa wegovom savremenom realizacijom ruske pro-

217 ispitivawima vezanim pre svega za jeziku situaciju i jeziku politiku unutar Srpske i Ruske pravoslavne crkve, posmatranu iz transverzalne i longitudinalne perspektive (Konarevi a, 277 377), kao osnovni konstitutivni inilac polilingvizma sakralnih jezika uoili smo preplitawe ekstralingvistikih inilaca reakcije na ire drutvene i crkvene podsticaje, u prvom redu na inicijative pokreta za liturgijsku obnovu i na promenu dominantne kulturoloke paradigme (rastua sekularizacija kulture i drutva u celini) sa iniocima intralingvistike prirode (orijentacija na dijalekatsku osnovu ili na crkvenoslovensko naslee u procesu kodifikacije savremenih slovenskih jezika). Ipak, da li je mogue govoriti o prevalirawu neke od ovih dveju grupa determinantnih faktora? Pokuaemo da odgovor izvedemo iz panoramskog pregleda jezike situacije u slovenskim pomesnim pravoslavnim Crkvama. Preplitawe ekstra- i intralingvistikih inilaca u pitawu preferencije tradicionalnog ili savremenog standardnog liturgijskog izraza izvanredno se moe uoiti na primeru beloruske sakralne tradicije. Savremeni beloruski standardni jezik formiran je prevashodno na narodnoj, i to heterogenoj dijalekatskoj osnovi, sa prevalirawem sredwobeloruskih govora (Suprun Kalyta, 4151). Upravo zbog sve izraenijeg udaqavawa kwievnojezike norme od crkvenoslovenskog jezika, od H v. naovamo, pojavio se realan problem recepcije bogoslubenog teksta u beloruskoj sredini, koji e samo tokom HH veka, kada je definitivno kodifikovan beloruski
venijencije prisutnom u usmenom vidu u liturgijskoj praksi Pravoslavne Crkve, a u pismenom uglavnom u bogoslubenim kwigama realizacijom za koju su karakteristini vokabular, ortoepska, ortografska i gramatika norma standardizovana u Rusiji u doba patrijarha Nikona i nekoliko decenija kasnije (druga polovina H poetak H veka), sa na woj baziranim varijetetima prihvaenim i u drugim nacionalnim sredinama unutar Pax Slavia Orthodoxa. Ovakvo, najrairenije poimawe, iako naelno prihvatqivo, iziskuje izvesne korekcije i sa sinhronijskog, i sa dijahronijskog aspekta. Sinhronijski posmatrano, crkvenoslovenski jezik poznaje, pored ruskog varijeteta, koji je, sa izvesnim modifikacijama, prisutan u upotrebi i meu Ukrajincima (pre svega u okviru kanonski priznate Crkve, a mnogo slabije meu autokefalistima, koji zagovaraju upotrebu ukrajinskog jezika), zatim Belorusima, pravoslavnim Poqacima, Bugarima, Srbima, Makedoncima, jo dva varijeteta hrvatsko-glagoqski, prisutan u bogosluewu rimskog obreda kod Hrvata (od 1921. do 1972. takoe je primewivan i u eha), i eki tip, konstituisan naunim putem 1972. za potrebe rimokatolikog bogosluewa meu esima (nedavno su izdati sluebnici na hrvatskoj, u redakciji I. L. Tandaria, i ekoj varijanti, u redakciji V. Tkadlika). Iz dijahronijske perspektive posmatrano, sva tri pomenuta varijeteta jesu reprezentanti samo jednog novocrkvenoslovenskog (u terminologiji V. Marea v. Mare) perioda u razvitku ovoga jezika, koji svojim korenovima see do starocrkvenoslovenskog (sredina H kraj H v.), sa sredwecrkvenoslovenskim (etapom nacionalnih redakcija), kao prelaznim razdobqem (HH, u nekim sredinama do H v.). Dakle, ovaj jezik, i u prolosti i danas, opsluivao je i opsluuje skoro sav slovenski areal (ukquujui i Pax Slavia Latina), i kao takav predstavqao je i predstavqa snaan kohezioni inilac slovenskih kultura i slovenskih kwievnih jezika, formiranih pod wegovim veim ili mawim uticajem.

218 jezik, rezultirati obimnim korpusom prevoda biblijskih (35 monografskih publikacija) i bogoslubenih tekstova (37 monografskih publikacija) (integralnu bibliografiju v. u: arota a, 152157). Meutim, na promovisawe beloruskog u svojstvu liturgijskog jezika znatnim delom uticali su i politiki i konfesionalni inioci. Tako, u multilingvistikoj i multikonfesionalnoj situaciji Velike kneevine Litvanije, osobito u atmosferi i nakon uspostavqawa unije sa Poqskom, stvoreni su uslovi za stimulisawe prevoewa Svetog pisma najpre na staropoqski (prvi prevod izaao je zaslugom protektora kalvinizma u Belorusiji Nikolaja Radzivila ernog u Brestu 1563), da bi se ve oko 1580, takoe u okriqu protestantizma, pojavio prvi, fragmentarni prevod Novog zaveta iz pera Vasilija Tjapinskog na starobeloruski jezik (Averincev, 247; arota a, 625). U HH veku prvi prevodi Svetog pisma na standardni beloruski jezik takoe se rade na inicijativu rimokatolika (Ildefons Bobi, 19121921) i protestanata (Anton Luckevi, 19261931) (arota a, 6671), u duhu ideja pokreta za liturgijsku obnovu, ali i prozelitistikih stremqewa Rimokatolike crkve (indikativan je nalaz da meu pomenutih 37 monografskih publikacija bogoslubenih tekstova izdatih u Belorusiji tokom HH veka vie od polovine wih 20 predstavqaju unijatska izdawa), odnosno u duhu protestantskog insistirawa na obaveznom individualnom pristupu vernika biblijskom tekstu i wegovom slobodnom interpretirawu. Snaan impuls uvoewu beloruskog jezika u bogosluewe pruila su i deavawa na tlu susedne Ukrajine (delovawe unijata i potowi raskol propraen ekspanzijom ukrajinskog jezika u samoproklamovanoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi isp. Cpin, 114116), kao i potowa previrawa u samoj Belorusiji (nelegitimno proklamovawe autokefalije Poqske crkve 1925, osnivawe Beloruske autokefalne" pravoslavne crkve 1944) (Cpin, 231246, 288289). Pobornici autokefalije zalau se za savremeni standard u bogosluewu, dok kanonski legitimna Beloruska pravoslavna crkva (Egzarhat RPC) uva zvanini bogoslubeni jezik kirijarhalne Crkve (crkvenoslovenski ruske redakcije), svakako ne samo kao izraz kanonskog jedinstva nego i kao reewe adekvatno nacionalno heterogenom sastavu vernika sa znatnim udelom ruskog ivqa, uz doputawe naporedne liturgijske upotrebe beloruskog standardnog jezika. Prema najsveijim podacima koje iznosi I. arota, u okriqu Beloruskog egzarhata po eqi vernika na beloruskom jeziku se obavqaju krtewa, venawa, opela, parastosi; Boanstvena Liturgija slui se na wemu, meutim, vie po izuzetku (jednom sedmino u Petropavlovskom hramu u Minsku, redovno u hramu sv. Kirila i Metodija na Bogoslovskom fakultetu, dakle u duhovno emancipovanijoj sredini sa izrazitijim uplivom ideja pokreta za liturgijsku obnovu), a propovedawe se odvija uglavnom na beloruskom jeziku (arota b, 210).

219 U srpskoj sredini i zalagawa za uvoewe, i sama praksa bogosluewa na narodnom jeziku, datiraju od druge polovine HH veka, to, oito, korespondira sa (a) reformom srpskog kwievnog jezika, wegovim postavqawem na narodnu osnovu (pobeda Vukovih naela) i (b) politikim i kulturnim okolnostima: na podruju Karlovake mitropolije kraj 60-ih i poetak 70-ih godina HH veka, kada se javqaju prve inicijative na ovom planu, obeleen je razoarawem oko ukidawa Srpske Vojvodine, jewavawem oduevqewa prema Rusima, posebno posle guewa poqskog ustanka 1863, pojaanom borbom za crkveno-kolsku autonomiju, sukobima predstavnika naroda okupqenih oko Svetozara Miletia i Jovana Subotia sa pristalicama patrijarha Samuila Mairevia i jerarhijom u vezi sa ueem laika u upravqawu crkvenim ivotom (isp. Slijepevi, 168196), dok se u Srbiji problem bogoslubenog jezika intenzivno postavqa krajem 80-ih godina, svakako u zanosu zbog dobijawa pune autokefalnosti Srpske crkve u Srbiji (1879), ali i u atmosferi crkvene krize, nastale nakon sukoba proruski i panslavistiki orijentisanog mitropolita Mihaila Jovanovia sa napredwakom vladom (Slijepevi, 312324, 381415). Tek kasnije, u prvoj polovini HH veka, kao dominantni opredequjui inilac jezike politike Srpske crkve pojavie se dodatni ekstralingvistiki, ali unutarcrkveni podsticaj, koji je, koliko god bio motivisan i intenzivno izraen, postao mogu tek nakon delovawa faktora (a), a re je o postepenom prihvatawu ideja liturgijskog pokreta: naime, najsnaniji impuls uvoewu srpskog jezika u bogosluewe pruie najeminentniji domai predstavnici pokreta za liturgijsku obnovu iguman iatovaki arhimandrit Petronije Trbojevi, arhimandrit Justin Popovi prvi prevodilac Zlatoustove Liturgije na srpski jezik, episkop ohridski i iki Nikolaj Velimirovi, kao i delatnost demokratskog po sastavu i masovnog po brojnosti bogomoliteqskog pokreta na ijem je elu on stajao (istorijski pregled jezike politike SPC v. u: Konarevi a, 277307). Savremeno stawe u SPC moe se oceniti kao stawe konkurentske upotrebe tradicionalnog i savremenog liturgijskog izraza, sa sve izraenijom ekspanzijom ovog potoweg (najopseniju analizu toga stawa i stavova reprezentativnog uzorka vernika vezanih za preferenciju jednog ili drugog izraza v. u: Baji, 193364). U ruskoj sredini kao dominantan inilac ouvawa tradicionalnog, crkvenoslovenskog liturgijskog izraza (napomiwemo da je u Ruskoj pravoslavnoj crkvi ideja rusifikacije bogosluewa i dan danas marginalna, kao i praksa savravawa slubi na ruskom jeziku) pokazalo se konstituisawe kwievnojezike norme na crkvenoslovenskoj osnovi, zahvaqujui emu je obezbeen zadovoqavajui kvalitet recepcije bogoslubenog teksta (podsetiemo na procene A. A. ahmatova, L. V. erbe i B. O. Unbegauna da se udeo crkveno-

220 slovenizama u savremenom ruskom vokabularu kree do itavih 66%) (isp. Filin, 1522). Delovawe ekstralingvistikih inilaca u ruskoj sredini (ideje liturgijske obnove, doktrinarne postavke izvesnih raskolnikih frakcija, militantna ateizacija i sekularizacija drutva), iako snano izraeno jo od druge decenije HH veka, upravo zbog nepostojawa jezike barijere nije moglo dovesti do promene jezike politike Crkve (istorijski pregled i kritiku valorizaciju savremenih tendencija jezike politike RPC v. u: Konarevi b, 81109). Na bugarskom i makedonskom terenu prisutna je naporedna, a na ukrajinskom, kao i na podruju autonomne Poqske i eke pravoslavne crkve (v. Popovi, 238239, 255256), konkurentna upotreba tradicionalnog i savremenog jezikog standarda u bogosluewu, to opet potvruje tezu da je prihvaenost crkvenoslovenskog jezika u najtewoj vezi sa wegovim udelom u kwievnojezikom standardu svake nacionalne zajednice ponaosob. Ekspanzija savremenog jezikog standarda u svim slovenskim sredinama u kojima postoji izraen problem recepcije tradicionalnog liturgijskog izraza, svakako se moe objasniti optelingvistikom zakonitou koju je otkrio i objasnio J. Boduen de Kurtene, nazvavi je tewom ka lagodnosti" i lociravi je u domen fonacije, audicije i cerebracije (Boduen de Kurtene, 89). ini nam se da je vano uoiti da priroda savremenog jezikog standarda uslovqava ne samo preferenciju ovog ili onog liturgijskog izraza, nego i statinost ili dinaminost, rigidnost ili elastinost u odnosu prema tradicionalnom bogoslubenom izrazu. Naime, jedino u ruskoj sredini, upravo usled znatnog udela crkvenoslovenske baze u savremenom kwievnom jeziku, zagovara se aktivan odnos prema samoj crkvenoslovenskoj normi, isticawem mogunosti wenog modifikovawa u skladu sa razvojnim tendencijama ruskog jezika, ime bi se ona pribliila mogunostima recepcije danawih vernika sa ovog podruja (detaqnije v. u: Kravecki Pletneva, 42124; Konarevi a, 355377). Miqewe o potrebi osavremewivawa crkvenoslovenske norme jo poetkom HH veka, u atmosferi priprema za grandiozni po svom znaaju Pomesni Sabor 19171918. godine, odnelo je ubedqivu prevagu nad idejom o rusifikaciji bogosluewa (najdetaqniji pregled v. u: Balaov, 23170); ovo je utoliko znaajnije ukoliko se ima u vidu iwenica da je i tada RPC imala bogata iskustva u bogosluewu na jezicima novoprosveenih nacionalnih mawina (v. Stamulis, 61100). Ipak, uticaj intralingvistikih inilaca na jeziku politiku Crkve ne moe se apsolutizovati u tom smislu da se iz prirode savremenog jezikog standarda izvede jednoznana shema stawa i perspektiva razvoja polilingvizma sakralnih jezika Pax Slavia Orthodoxa u okviru svake etnosociokulturne zajednice ponaosob. Na status

221 svakog konkretnog jezika, kako je konstatovano u sociolingvistikoj teoriji, bitno utiu i stavovi prema wemu u masovnoj svesti pripadnika date zajednice, kao i organizovana, usmerena jezika politika i planirawe (Ryan Giles, 9; Baker, 5; Romaine, 54). Kao primer koji ubedqivo ilustruje uticaj stavova na konfesionalni status jezika, naveemo stavove dveju frakcija poniklih u okriqu Ruske pravoslavne crkve koje su insistirale na dijametralno suprotnim reewima wene jezike politike na iskquivoj upotrebi tradicionalne crkvenoslovenske norme, ili, pak, na potpunom prelasku na savremeni standardni jezik u bogosluewu. Prvu, konzervativnu opciju zagovarali su i danas zagovaraju staroobrednici, iji odnos prema sakralnom tekstu i pitawima lingvistike norme od nastanka staroobrednitva do danas jeste simboliki izraz i odraz unutarweg bogoslovskog, mistikog, pa i istoriosofskog sadraja wihove doktrine. tavie, jedan od kqunih motiva staroobrednikog raskola bio je upravo filoloki: revniteqi drevne blagoestivosti" bili su skloni nekonvencionalnoj, bezuslovnoj interpretaciji jezikog znaka i sakralnog jezika u celini, dok su pristalice patrijarha Nikona u svom pristupu izmeni crkvenoslovenske norme i preradi teksta bogoslubenih kwiga polazili od uslovnosti (konvencionalnosti) jezikih znakova, pa shodno tome i od wihove varijativnosti i podlonosti izmenama. Ideolozi staroobrednitva pridravaju se tradicionalnog pogleda na crkvenoslovenski jezik kao sam po sebi blagodatan, spasonosan i svet po samoj prirodi svojoj, iz ega proistie i wegova nedodirqivost", nepomerivost wegove norme kao jednom zauvek date" (o normativistikim gleditima staroobrednika v. Konarevi v, 152155). Antipod u istoj, ruskoj govornoj i sociokulturnoj sredini reprezentuju opredeqewa predstavnika nekih ekstremistikih frakcija iz 20-ih i 30-ih godina HH veka, sukobqenih sa kanonskom jerarhijom i lojalnih sovjetskim vlastima (iva Crkva", Savez za crkvenu obnovu") za radikalno odbacivawe tradicionalnog bogoslubenog izraza. U programu irih crkvenih reformi to ga predlae iva Crkva" proklamovani su, izmeu ostalog, oiewe i pojednostavqewe bogosluewa i wegovo pribliavawe recepciji naroda", revizija bogoslubenih kwiga, uvoewe drevnoapostolske jednostavnosti u bogosluewe [], materwi jezik namesto obaveznog crkvenoslovenskog" (Levitin-Krasnov avrov, 228229).3 Meutim, u prak3 Godine 1924, na saboru" Saveza Crkvena obnova" doneta je rezolucija u kojoj se istie da je prelaewe na ruski jezik u bogosluewu izuzetno vredna i znaajna tekovina danawice i orue emancipacije narodnih masa od slepog, sujevernog klawawa pred monom reju, od drhtawa pred formulom" (izmeu ostalog, u finalnom dokumentu ovog tela istie se da ivi materwi, svima razumqivi jezik pridaje shvatqivost, smisao, sveinu verskom oseawu, inei potpuno nepotrebnim u molitvi posrednika, prevodioca, struwaka, arobwaka"); da se u svim hramovima Saveza preporuuje sluewe liturgije na ruskom jeziku; da se blagoslovi i sloboda li-

222 si vernici nisu prihvatili ove inovacije, posebno ne rusifikaciju bogosluewa, tako da ve od sredine 20-ih godina i u samoj ivoj Crkvi" dolazi do postepenog vraawa na tradicionalno crkvenoslovensko bogosluewe (Kravecki Pletneva, 222). S druge strane, ideje o reformisawu bogoslubenog jezika i bogosluewa uopte, aktivno zagovarane tokom priprema i na samom Pomesnom Saboru RPC, od 1905. do 1918. godine, spontano e biti naputene i od jerarhije Ruske crkve pre svega usled nepovoqnih istorijskih okolnosti, a zatim i zbog kompromitujueg iskustva sledbenika ive Crkve". Pozitivnu tendenciju koju uoavamo u godinama previrawa i zaotrene borbe izmeu arhaista" i novatora" svakako je predstavqala pojava novih bogoslubenih tekstova na slavjanizovanom ruskom jeziku, koje su svetenstvo i laikat paradoksalno recipirali kao crkvenoslovenske, poput poznatog akatista mitropolita Trifuna Turkestanova Slava Bogu za vse, ili svakodnevne jutarwe molitve poznate pod nazivom Molitva prepodobnh otcev i starcev optinskih; pored toga, piu se nove slube na crkvenoslovenskom, dakako, sa primenom inovirane norme (Sluba vsem Svtm, v zemli Rossiste prosivim autora prof. B. A. Turajeva i jeromonaha Atanasija Saharova i dr.), a izdaju se i prevodi bogoslubenih inova na inovirani crkvenoslovenski jezik: tako, Liturgija svetog apostola Jakova, brata Gospodweg, doivqava dva prevoda jedan u emigraciji, zaslugom jeromonaha Filipa Gardnera (1937), i drugi u Rusiji, zaslugom episkopa Partenija (1948) (detaqnije v. Balaov, 426434). U ovom istraivawu nastojali smo da rasvetlimo jedno aktuelno i vano, a do sada nedovoqno istraeno pitawe pitawe sociolingvistikih okvira funkcionisawa bogoslubenih jezika slovenskih pomesnih pravoslavnih Crkava koji su u naporednoj ili konkurentskoj upotrebi; nastojali smo da analizu polilingvizma sakralnih jezika sprovedemo uz uzimawe u obzir wegovih istorijskih, kulturolokih, eklisijalnih i intralingvistikih korena. Naravno, postavqa se i pitawe perspektiva: da li e prevagu odneti insistirawe na iskquivoj upotrebi tradicionalne crkvenoslovenske norme, ili, to je verovatnije, zalagawa za potpuni prelazak na savremene standardne jezike, ili e ipak pobediti kompromisno returgijskog stvaralatva (Levitin-Krasnov avrov, 580). Praktina realizacija ovih odluka svela se na pokuaj reformisawa poretka Liturgije to ga je preduzeo mitropolit Antowin Gribanovski, polazei od Zlatoustove Boanstvene Liturgije uz weno dopuwavawe elementima nekih ranohrianskih liturgija. Analiza nove verzije Liturgije (integralni tekst v. u: Levitin-Krasnov avrov, 309334), meutim, pokazuje da Gribanovski nije uspeo da svoju zamisao ostvari iskquivo sredstvima savremenog ruskog kwievnog jezika, nego je morao posezati i za potencijalima crkvenoslovenskoga, to lingvistiki izraz ovoga teksta ini hibridnim po karakteru.

223 ewe inovirawe crkvenoslovenske norme uz izbalansirano prisustvo savremenog izraza u bogosluewu? Te perspektive, po naem miqewu, zavisie od buduih misionarsko-pastirskih potreba Crkve, od irih sociokulturnih okolnosti, preovlaujuih stavova vernika, normativistikih zahvata u svakom konkretnom slovenskom jeziku i, ne na posledwem mestu, mera koje u oblasti jezike politike i jezikog planirawa bude preduzimala crkvena jerarhija. Neosporno je da bi stihijsko ili plansko iezavawe tradicionalnog bogoslubenog izraza umnogome osiromailo punou slovenskih nacionalnih kultura i suzilo nacionalno-duhovni identitet wihovih nosilaca, ali je isto tako nepobitno i da je svakome pojedincu to stupa ili e tek stupiti u zajednicu Crkve neophodno to razumqivije, dakle, sredstvima jezika na kome on ostvaruje svoju sveukupnu socijalizaciju i samorealizaciju, preneti wenu poruku spasewa. Ouvawe polilingvizma sakralnih jezika Pax Slavia Orthodoxa, fenomena prisutnog u itavoj wegovoj istoriji, podravao je i akademik D. S. Lihaov: Uveren sam da je neophodno ouvati vernost naporednosti upotrebe crkvenoslovenskog i narodnog jezika, koji su se, istorijski posmatrano, neprestano proimali u letopisima, poslanicama Crkve i patrijaraha, u obraawima narodu patrijaraha i arhijereja, u propovedima" (Lihaev, 279). Neka to bude i rezime naih razmatrawa.
LITERATURA Averincev Averincev, S. A., Hristianstvo. nciklopedi v 3-h t., t. 3. Moskva, 1993. Baji Baji, R., Bogoslubeni jezik u Srpskoj pravoslavnoj crkvi: prolost, savremeno stawe, perspektive. Beograd, 2007. Baker Baker, C., Attitudes and Language. Clevedon, 1992. Botte Botte, B., Comparative Liturgy, London, 1958. Balaov Balaov, N., Na puti k liturgieskomu vozrodeniy. Moskva, 2001. Boduen de Kurtene Boduen de Kurtene, J., Lingvistiki spisi. Novi Sad, 1988. Vukainovi Vukainovi, V., Liturgijska obnova u HH veku. Beograd Novi Sad Vrac, 2001. Vojinovi H. Vojinovi, Pokret pobonih, Pravoslavni misionar, 2, 1978, 59. Gardner Gardner, I. A., Bogosluebnoe penie Russko Pravoslavno Cerkvi. T. 1. Moskva, 2004. Ziziulas Ziziulas, J., Pravoslavna Crkva i trei milenijum, Hrianska misao, 14, 2000, 37. Konarevi a Konarevi, K., Jezik i pravoslavna duhovnost. Studije iz lingvistike i teologije jezika. Kragujevac, 2006. Konarevi b Konarevi, K., O jezikoj politici Crkve u kontekstu liturgijske obnove (ruska iskustva iz HH i s poetka HH veka), Godiwak Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu, 6, 2006, 81109. Konarevi v Konarevi, K., Rusko staroobrednitvo kroz prizmu lingvokulturologije (ogled funcionalne analize), Crkvene studije, 3, 2006, 143172. Konarevi Konarevi, K., O nekotorh specifieskih markerah metastruktur liturgieskogo diskursa. [V sb.:] Russka slovesnost v kontekste sovremennh

224
integracionnh processov. Material Vtoro medunarodno nauno konferencii (Volgograd, 24 26 aprel 2007): v 2 t. Orgkomitet konf.: O. V. Inakov (pred.) Volgograd, 2007, t. 1, 630635. Kravecki Pletneva Kravecki, A. G., Pletneva, A. A., Istori cerkovnoslavnskogo zka v Rossii (konec HH HH v.). Moskva, 2001. Levitin-Krasnov avrov Levitin-Krasnov, A., avrov, V., Oerki po istorii russko cerkovno smut. Moskva Ksnacht, 1996. Lihaev Lihaev, D. S., Russki zk v bogosluenii i v bogoslovsko msli. [V kn:] T. evkunov (red.), Bogosluebn zk Russko Cerkvi. Istori. Poptki reformacii. Moskva, 1999, str. 276279. Mare Mare, F. V., Die neukirchenslawische Sprache des russischen Typus und ihr Schriftsystem. [In:] Sagners Slawistische Sammlung, Bd. 14/II, Mnchen, 1988, S. VVII. Mekovska Mekovska, N. B., zk i religi. Moskva, 1998. Papatanasiju Papatanasiju, A., Jezik sveta / jezik Crkve: avantura sporazumevawa ili sukob? Vidoslov, 25, 2001, 6774. Popovi Popovi, R., Pravoslavqe na raskru vekova. Pomesne pravoslavne Crkve. Beograd, 1999. Polikarpova-Verdeil Polikarpova-Verdeil, R., La musique byzantine chez les Bulgares et les Russes. Copenhague, 1953. Romaine Romaine, S., Language in Society. An Introduction to Sociolinguistics. Oxford, 1994. Ryan Giles Ryan, E. B., Giles, H., The Social Psychology of Language 1, Attitudes Towards Language Variation Social and Applied Contexts. London, 1982. Slijepevi Slijepevi, ., Istorija Srpske pravoslavne crkve, t. 2. Beograd, 1991. Stamulis Stamulis, J., Savremeno pravoslavno misionarsko bogoslovqe. Beograd, 2005. Staniloe Staniloe, D., Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj Liturgiji. Beograd, 1992. Suprun Kalyta Suprun, A. E., Kalyta, A. M., Vvedenie v slavnskuy filologiy. Minsk, 1981. Uspenski a Uspenski, B. A., Kratki oerk istorii russkogo literaturnogo zka (HHH vv.). Moskva, 1994. Uspenski b Uspenski, B. A., zkova situaci i zkovoe soznanie v Moskovsko Rusi: vospritie cerkovnoslavnskogo i russkogo zka. [V kn.:] zk i kultura. Izbranne trud, t. 2. Moskva, 1996, 2958. Filin Filin, F. P., Istoki i sudb russkogo literaturnogo zka. Moskva, 1981. Cpin Cpin, B., Istori Russko Cerkvi 19171997. Moskva, 1997. arota a arota, I., A., Belaruska mova i Carkva. Minsk, 2000. arota b arota, I. A., Crkva i beloruski jezik. [U zb.:] Z. Miloevi (prir.), Jedinstvo pravoslavnih Slovena, kw. 1. Filosofski fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu, Sarajevo, 2006, 205221. agi-Buni agi-Buni, T., Euharistija u ivotu Crkve kroz povijest. Zagreb, 1984. delten delten, Y. M., Problem zka v pamtnikah patristiki. [V sb.:] Istori lingvistieskih ueni. Srednevekova Evropa. Leningrad, 1985, 157207.

225
Kseni Konarevi SOCIOLINGVISTIESKIE ASPEKT POLILINGVIZMA SAKRALNH ZKOV V RAMKAH PAX SLAVIA ORTHODOXA Rezyme V predlagaemo rabote s toki zreni sociolingvistiki rassmatrivayts istoki i perspektiv sohraneni polilingvizma sakralnh zkov v ramkah Pax Slavia Orthodoxa, s uetom tendenci zkovo politiki i zkovogo planirovani v slavnskih pomestnh pravoslavnh Cerkvah na protenie HH i v naale HH veka. V kaestve opredelyih faktorov polilingvalno situacii v pravoslavnom slavnskom areale v prolom i segodn privodts kstralingvistieskie stimul, v pervuy oered iniciativ liturgieskogo dvieni i izmenenie dominiruye kulturologiesko paradigm (sekulrizaci kultur i obestva v celom), a take faktor intralingvistieskogo pordka (stepen tolerantnosti k cerkovnoslavnskomu naslediy v processe kodifikacii sovremennh slavnskih zkov).

UDC 821.162.3.0919"

Aleksandra Korda-Petrovi FENOMEN PRIHVAENOSTI EKIH DISIDENTSKIH AUTORA U SRPSKOJ SREDINI

U radu se ini pokuaj pronalaewa korena fenomena prihvaenosti ekih disidentskih autora u srpskoj sredini osamdesetih godna 20. veka, u periodu brewevqevske normalizacije" u ehoslovakoj. Definiu se drutveno-istorijski i umetniki preduslovi za pojavu ovog fenomena i vri se procena kvaliteta i kvantiteta recepcije prevoenih i izvoenih dela ekih disidenata u srpskoj sredini. Kqune rei: eki pisci disidenti, recepcija u srpskoj sredini, fenomen prihvaenosti, Milan Kundera, Josef kvorecki, Bohumil Hrabal, Vaclav Havel, Pavel Kohout.

Drugu polovinu 20. veka srpska kulturna scena doekala je sa solidnom tradicijom poznavawa dela eke kwievnosti. U razliitim takama istorije recepcija eke kwievnosti bila je razliitog intenziteta i kvaliteta, a obino je zavisila od istorijskih i politikih faktora. Od kvaliteta uzajamnih kulturnih veza zavisio je i kvantitet recepcije dela ekih autora. U tom smislu, najplodnije i najblie uzajamne kulturne veze postignute su u periodu narodnog preporoda (prva polovina 19. veka) i u periodu izmeu dva svetska rata, kada su odnosi izmeu Kraqevine Jugoslavije i Masarikove ehoslovake bili veoma bliski. Period posle Drugog svetskog rata, tanije posle 1948. godine i Informbiroa, dovodi do zahlaewa" uzajamnih jugoslovensko-ehoslovakih veza, a samim tim, i do pada u recepciji ekih kwievnih dela. Ipak, kontinuitet je u izvesnom smislu postojao, jer je ve bila formirana grupa dobrih prevodilaca i poznavalaca eke kwievne scene u naoj sredini. Zahvaqujui naporima prof. Kreimira Georgijevia, Jaroslava Malog, Qudevita Jonkea i drugih, do srpskih italaca stizao je barem deo najkvalitetnije eke kwievne produkcije. Period poputawa staqinistikih stega, polovinom ezdesetih godina 20. veka, doneo je kulturni procvat ehoslovake, ali i odmrznute" odnose sa naom kulturom. Meutim, dogaaji 1968. g. i propast Prakog prolea, ponovo su zatvorili vrata uzajamnoj saradwi i razmeni ideja izmeu dva slovenska naroda koji su delili

228 slinu sudbinu previrawa novije istorije. Paradoksalno, ponovno zatvarawe ehoslovake oficijalne kulture u nedodirive okove neostaqinizma posle 1968. g., donee novi procvat u kontinuitetu recepcije dela ekih autora u srpskoj sredini. Gledano istorijski, bie to trei uzlet ka intenzivnijem upoznavawu nae sredine sa ekom kwievnou. A moda i vie od toga! Sedamdesete i osamdesete godine 20. veka znaile su u ehoslovakoj period brewevqevske normalizacije", period kada je eka kwievna scena bila otro podeqena na oficijalnu kwievnost, disidentsku tj. samizdatovu kwievnost i kwievnost pisanu u egzilu. Mnogi eki autori nisu mogli da objavquju, niti da javno promoviu svoja dela, jer su se wihova imena nalazila na crnim listama ideoloke cenzure. Neki od wih su napustili zemqu i nastavili da piu u egzilu (npr. Milan Kundera i Josef kvorecki), neki su ostali u zemqi, ali pisali su za fioku" ili su objavqivali u samizdatovim izdawima (npr. Vaclav Havel), neki su pronali model dvostrukih verzija" svojih kwiga (poput Bohumila Hrabala), a neki su zauvek zautali. Prozna dela Milana Kundere (Milan Kundera), Josefa kvoreckog (Josef kvoreck) i Bohumila Hrabala (Bohumil Hrabal) osamdesetih godina se intenzivno prevode na srpskohrvatski jezik, popularnost wihovih dela u srpskoj sredini je velika, ak se pribliava kvalitetu recepcije domaih autora. Istovremeno, drame Vaclava Havela (Vclav Havel) i Pavela Kohouta (Pavel Kohout), zabrawene za izvoewe u ehoslovakoj, doivqavaju svoje premijere na srpskim prozornicama, na sceni Ateqea 212, Beogradskog dramskog pozorita, Narodnog pozorita u Beogradu i dr. O svemu tome svedoi intenzitet objavqivawa prevoda navedenih autora, kao i mnogobrojna ponovqena izdawa ili zadravawe predstava na repertoaru vie pozorinih sezona. Prvi prevedeni roman ekog autora koji je iskakao iz kliea socijalistikog realizma, bio je roman Josefa kvoreckog Kukavice (Zbablci),1 napisan 1948. godine. Ovaj roman objavqen je u ehoslovakoj deset godina kasnije, ali ve posle mesec dana bio je povuen iz kwiara posle optubi da je autor cinino i nepatriotski" opisao posledwe dane Drugog svetskog rata. Tek sa drugim izdawem 1964. g. roman je rehabilitovan i nezvanino postaje merilo modernosti eke posleratne proze. Do naih italaca ovaj roman o proivqavawima istorijskih prevrata pripadnika eke zlatne mladei" stigao je ve 1967. g., i tih godina postaje kultna" kwiga nae pobuwene omladine. Ipak, prvi eki autor koji postaje simbol disidentske kwievnosti u naoj srednini bio je Milan Kun1 Josef kvorecki, Kukavice, Prosveta, Beograd 1967, prevele Jara Ribnikar i Jasna Novak.

229 dera. Wegova pripovetka Niko se nee smejati objavqena je u asopisu Kwievnost (1/1967), u prevodu Miloa I. Bandia, jo pre nego to je pisac objavio svoj prvi roman ala (ert). Pisac je emigrirao u Pariz 1974. g. i time zapoiwe faza samizdatovog objavqivawa Kunderinih kwiga i faza pojaanog interesovawa za prevoewe wegovih dela na druge jezike. Malo je poznata iwenica da je delo Milana Kundere prvo upoznala naa pozorina publika, pa tek onda itaoci. Srpsko narodno pozorite u Novom Sadu otvorilo je 26. novembra 1970. g. svoju Treu scenu, ija je repertoarska koncepcija bila zamiqena kao okretawe ka eksperimentalnom pozorinom izrazu, upravo dramatizacijom pripovetke Milana Kundere Simpozijum (iz zbirke Smene qubavi), pod nazivom Simpozijum ili o qubavi. Dramatizaciju su napisali Petar Marjanovi i rediteq predstave elimir Orekovi, a prema prevodu Petra Vujiia. Ovaj prevod je godinu dana ranije bio objavqen u Letopisu Matice srpske. Iako je Kundera sedamdesetih godina imao ve napisane i u ekoj izvedene drame (Majitel kl, Ptkovina, Jakub a jeho pn), odabrana je dramatizacija autorove proze. U tampanom programu za novosadsku premijeru publika je mogla da proita uvodni tekst autora dramatizacije. P. Marjanovi i . Orekovi ovde navode da je Kundera piui svoju pripovetku Simpozijum nesumwivo pred oima imao Platonovu Gozbu, jer je wegov Simpozijum u stvari jedna humorna parafraza Platonovog dela Gozba ili o qubavi.2 Tu se nalazi objawewe zato su dramaturzi pridodali Kunderinom naslovu i alternativni naslov ili o qubavi". U istom uvodniku tampanog programa autori dramatizacije navode da je Kundera sakupio grupu lekara da na jednom nonom deurstvu pokuaju da ustanove sutinu qubavi i erosa, kao to je Platon, slavei Agatovu pobedu u dramskom nadmetawu, sakupio atinsko drutvo pesnika i filozofa da bi, nadmeui se u govornitvu, dokuili pravu sutinu i pojam erosa". U uvodniku se ne pomiwe, ali je iz teksta dramatizacije jasno, da se raspra o qubavi" pretvara u ironino demaskirawe nemoralnih, deformisanih i otuenih odnosa izmeu protagonista koji su oliewe drutva u kome ive. Ipak, iz pera kritiara dnevnog lista Danas stie kritika: Predstavi, ukratko reeno, nedostaje ironije, nedostaje joj jetkosti na raun Kunderinih sunarodnika ije je pristajawe uz rudu oportunizma kost u grlu qudima vrste kime."3 Bio je to prvi pokazateq da se Kunderino delo tumai pre u odnosu na drutveno-istorijske prilike, nego kao filozofska raspra.
2 Parafrazirano iz Re autora dramatizacije uvodnika programa koji se uva zajedno sa tekstom dramatizacije. Arhiv SNP, 167/4, str. 12. 3 Miodrag Kujunxi, Kako voleti runu bolniarku, Dnevnik, Novi Sad, 1. 12. 1970, str. 4.

230 I beogradska publika imala je priliku da gleda dramatizaciju Kunderine proze. U Beogradskom dramskom pozoritu, u dramatizaciji Miodraga Ilia, 1. aprila 1976. g. izvedena je premijera Kunderine ale (u prevodu Nikole Kria). Nije sluajno odabran datum premijere: prvoaprilska ala trebalo je da izazove gorak osmeh publike pred kojom se odvijala sudbina qudi koji su platili danak vremenu u kome ive. Nekoliko godina kasnije, tanije 15. januara 1985. g., u istom pozoritu postavqena je drama ak fatalist i wegov gospodar (u prevodu Predraga Jirsaka), koju je Kundera napisao inspirisan Didroovim delom. U prevodu Nikole Kria do naih italaca poetkom osamdesetih stiu romani ivot je drugdje (ivot je jinde), Oprotajni valcer (Vlk na rozlouenou), ala (ert), Kwiga smijeha i zaborava (Kniha smchu a zapomn), Nepodnoqiva lakoa postojawa (Nesnesiteln lehkost bti), a u prevodu Aleksandra Ilia zbirka pripovedaka Smene qubavi (Smn lsky).4 U objavqivawu prevoda predwae zagrebake, beogradske i sarajevske izdavake kue. Do kraja osamdesetih svaka od ovih kwiga doivela je jo najmawe tri izdawa, dok je izdava Veselin Maslea" iz Sarajeva 1990. g. objavio Sabrana dela Milana Kundere, u koja je uao i prevod Kunderinih eseja o kwievnosti Umetnost romana (Umn romnu), u prevodu Mileta Peorde. Interesantno je pomenuti da su iste prevode preuzimale razliite izdavake kue, tako da su se svi romani pojavili u izdawu beogradskih, zagrebakih i sarajevskih izdavakih kua. Kunderini romani pokretali su mnoga egzistencijalistika pitawa sartrovskog tipa: odnos pojedinca i istorije, otuewe pojedinca od drutva, ali i od samoga sebe, pitawe odnosa ale i zbiqe, odnosa umetnika prema stvaralakom procesu, problem izgubqenih iluzija, (ne)mogunosti osvete, problem kia, i mnoga druga psiholoka, estetika, filozofska pitawa. Ipak, u pozadini sudbina Kunderinih junaka skenirana je slika ehoslovakog drutva od pedesetih do osamdesetih godina 20. veka. Ironini pogled na socijalistiko drutvo ogrezlo u lane iluzije, lukavu dogmatinost i nemoral, bila je onaj znaewski nivo autorovih dela koji nije mogla da prihvati ideoloka cenzura. Kafkijanski doivqaj tadaweg drutva bio je umotan" u Kunderin pitki kwievni stil, u varijacijsko poigravawe pripovedakom formom, te samim tim
4 Milan Kundera, ivot je drugdje, Znawe, Zagreb 1979, preveo Nikola Kri (druga izdawa 1984, 1985, 1987). Oprotajni valcer, BIGZ, Beograd 1981, preveo Nikola Kri (druga izdawa 1984, 1985, 1987); Smene qubavi, Prosveta, Beograd 1981, preveo Aleksandar Ili (druga izdawa 1982, 1983, 1987, 1988, 1991, 2004); ala, Znawe, Zagreb 1982, preveo Nikola Kri (druga izdawa 1984, 1985, 1987); Kwiga smijeha i zaborava, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1982, preveli Albert Goldtajn i Dagmar Ruqani; Veselin Maslea, Sarajevo 1984, prevod Nikola Kri (druga izdawa 1985, 1987, 1990); Nepodnoqiva lakoa postojawa, Veselin Maslea, Sarajevo 1985, preveo Nikola Kri (druga izdawa 1986, 1987, 1988).

231 dostupan i lak za iroku italaku publiku. Izmeu ostalog, i tu se krije tajna Kunderinog uspeha. Popularnost dela Milana Kundere u naoj sredini kao da je podsetila izdavae na jo jednog ekog disidenta. Josef kvorecki emigrirao je u Kanadu neposredno posle Prakog prolea 1968. g. Wegov prvi roman Kukavice, ve je bio preveden na na jezik, a u meuvremenu bio je dostupan i hrvatski prevod romana Lavica (Lve), koji je u prevodu Mirka Jirsaka objavqen 1973. g. Tek polovinom osamdesetih poiwu da se niu prevodi pria i romana ovoga pisca. Bile su to kwige koje je kvorecki pisao u Torontu i objavqivao u vlastitoj samizdatovoj kui 68 Publishers. Posle izbora pria Bas saksofon i druge prie, koji je sainio i preveo Aleksandar Ili iz dve kwige Hokej svt (Toronto, 1978) i Dv legendy (Toronto, 1982), niu se prevodi romana Oklopni bataqon (Tankov prapor), Sjajna sezona (Prima sezna), Mirakl (Mirkl), Iz ivota ekog drutva (Ze ivota esk spolenosti), Inewer qudskih dua (Pbh inenra lidskch dui).5 Iako su dela kvoreckog stizala do srpskih italaca uglavnom preko hrvatskih prevoda, bila je to dopuna one Kunderine slike socijalistike stvarnosti, sa akcentom na traumi izgnanstva i ivota u emigraciji. Kunderinu slavu u srpskoj sredini u prvoj polovini osamdesetih godina i slavu kvoreckog polovinom osamdesetih, nasledie krajem osamdesetih trei eki disident, Vaclav Havel. Ovoga puta britke rei osude dogmatskog i neslobodnog drutva stiu sa pozornice. Srpskoj publici ve je bila poznata Havelova drama Drugarsko vee (Zahradn slavnost), koja je imala premijeru na sceni beogradskog Ateqea 212 davne 1965. g., u prevodu Jasne Novak. Jednoinke Audijencija (Audience) i Vernisa (Vernis) imaju premijeru u istom pozoritu 1981. g. u prevodu Renate Ulmanski. Drama Memorandum (Vyrozumn) prvi put je postavqena na scenu Narodnog pozorita u Beogradu 1982. g., u prevodu Aleksandra Ilia. Zajedno sa jednoinkom Pavela Kohouta Atest (Atest), Havelova jednoinka Protest (Protest) ima premijeru u Narodnom pozoritu u Beogradu 1984. g. u prevodu Ivana Kuana. Sledea godina donosi ak dve premijere Havelovih drama: Largo desolato (Largo desolato), u Beogradskom dramskom pozoritu, i Prosjaka opera (ebrack opera), u Ateqeu 212, obe u prevodu Aleksandra Ilia.
5 Josef kvorecki, Bas saksofon i druge prie, Prosveta, Beograd 1986, preveo Aleksandar Ili (drugo izdawe: Narodna kwiga, Beograd 1998). Oklopni bataqon: fragmenti iz doba kulta linosti, Znawe, Zagreb 1986, preveo Nikola Kri; Sjajna sezona: tekst o najvanijim stvarima u ivotu, Mladost, Zagreb 1986; prevela Dagmar Ruqani. Mirakl: politiki krimi, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1987, prevela Dagmar Ruqani. Iz ivota ekog drutva, Deje novine, Gorwi Milanovac, preveo Milan oli. Iniwer qudskih dua, August Cesarec, Zagreb, 1989, prevela Dagmar Ruqani.

232 Sve ove Havelove drame bie publikovane u izdawu Nolita 1991. g., pod naslovom est drama Vaclava Havela, kao i u kwizi koja sadri dve Havelove drame pod nazivom Pazite.6 Na samom kraju osamdesetih godina objavqen je i prevod pisama koja je Havel pisao svojoj supruzi iz zatvora, pod nazivom Pisma Olgi. Tih godina objavqen je niz prevoda Havelovih govora i politikih eseja, pre svega u asopisima Kwievnost, Pismo i Trei program.7 Nije udno to je Havelova jednoinka Protest bila postavqena kao jedinstvena celina sa jednoinkom Pavela Kohouta (NP u Beogradu, 1984. g.). Rediteq elimir Orekovi prepoznao je da je re o dva dramska pisca sline kwievne sudbine i (anti)politikog opredeqewa. Pavel Kohout, romanopisac i dramski pisac, poput Havela, bio je van zemqe najvie izvoeni eki dramatiar posleratnog perioda i pripadao je grupi zabrawenih pisaca koji naputa zemqu posle 1968. g. U beogradskom Ateqeu 212 bie igrana i wegova drama Marija se bori sa anelima (Maria zapas s andli), u prevodu Renate Ulmanski, a sa premijerom 1984. g. Na maloj sceni Narodnog pozorita u Beogradu odrana je premijera Kohoutove drame Pat ili igra kraqeva (Pat aneb Hra krl) 1987. g., u prevodu Branimira ivojinovia. Iako su Havelove i Kohoutove drame esto dobijale epitet politikog pozorita, poto su tematizovale aktuelne politike sadraje, ipak srpski pozorini kritiar Jovan irilov, u svom prikazu premijere Memoranduma u listu Politika, pie da Havel prezire politiku i da mu pozorini izraz slui da prikae politiku onakvu kakva ona jeste, ime se oslobaa od wenog svakodnevnog nasiqa. U istom lanku irilov pie da u Havelu ivi duh Kafke i duhovitost Haeka: inovnici ive u svojim sivim, memqivim prostorijama a vlast imaju oni koji vladaju novim jezikom zvanim 'ptidep', sve dok se ne proglasi period najnovijeg jezika 'horukora'. U meuvremenu prisustvujemo prizorima u kojima sekretarice celo radno vreme eqaju svoju blajhovanu kosu i kupuju kifle Dakle, ikonografija veseloveerskih kliea o birokratama i kafkijanska strahovlada nepoznatog jezika."8 Dodajemo da oba autora u svojim dramama razotkrivaju nehumane mehanizme i metode sprovoewa demagoke vlasti. Politike orijentacije, drutveni sistemi i ideologije prolazni su, ali mehanizam wihovog sprovoewa ostaje isti.
6 Vaclav Havel, est drama, Nolit, Beograd, 1991. g., preveo Aleksandar Ili; Pazite, Deje novine, Gorwi Milanovac, 1990, preveo Aleksandar Ili; Pisma Olgi, Prosveta, Beograd, 1989, prevod Aleksandar Ili. 7 Vaclav Havel, Stvarati bez utopija, Pismo, /10, 1987, 211223; Antipolitika politika, Trei program, 8182, 1989, 223241; Slovo o rei, Kwievnost, 45/89, sv. 23, 1990, 585592; Nemo nemonih, ili intelektualci na vlasti, Trei program, 9091, 1991, 310321; Postkomunizam krajwe udna epoha, Trei program, 8889, 1991, 182214. 8 Jovan irilov, Muke s jezikom, Politika, HHHH/24785, 5. 10. 1982, 11.

233 Zbog toga su problemi i teze ovih drama bili prepoznatqivi i za nau publiku. Moe se zakquiti da su Havelove i Kohoutove drame polovinom osamdesetih godina bile prava poslastica" na repertoarima beogradskih pozorita, a sve je imalo jo veu dra zbog iwenice da su beogradske premijere ujedno bile i prve premijere veine Havelovih drama, koje su bile zabrawene za izvoewe u ehoslovakoj. ak i dok je pisac bio u zatvoru kao politiki neprijateq, wegove drame gledala je beogradska publika. Taj fenomen da je Vaclav Havel, po broju izvoewa wegovih drama u naoj sredini, postao vodei satiriar, komentarie i teatrolog Petar Volk u Ilustrovanoj politici. Kroz Havelova dela, po Volkovom miqewu, publika prepoznaje teme i vreme koje i sama ivi. Volk smatra da smo u patetinom politizirawu naeg mentaliteta sve mawe kadri da sami sebe gledamo u iskrivqenom ogledalu, pa nam bratska pomo ovih ekih pisaca dobro doe, tako da i mi imamo satirino pozorite".9 Da li je Volk u pravu, ili je moda bilo lake progutati gorku au kritike socijalistikog drutva, kada je ona ponuena iz tue ruke, a ne od strane domaeg autora? I Jovan irilov u prikazu iste premijere, u listu Politika, pie: Za jednoinke Protest i Atest je vano to su eke samo zato to to garantuje izuzetnu duhovitost. Sve ostalo u tim delima odnosi se u veoj ili mawoj meri na krizu savesti u koju obinog oveka postavqa umetnik u sukobu sa birokratijom u savremenom socijalistikom drutvu."10 U socijalistikoj Jugoslaviji poetkom osamdesetih godina vladao je model socijalizma s qudskim likom". Iako je i srpska kwievna scena tih godina imala svoje disidente i zabrawene pisce, politika nepripadawa Istonom bloku, otvarala je vrata tolerantnijem ideolokom tretmanu, pre svega u oblasti kulture. Upravo tu se otvorio prostor za izuzetno intenzivnu recepciju dela ekih disidentskih autora. Ta odkrinuta vrata" za prijem dela koja su u ehoslovakoj bila zabrawena omoguila su da srpski (kao i jugoslovenski) italac bude u prednosti u odnosu na domae recipijente, imajui mogunost da dela savremenih ekih pisaca u prevodu ita, ili u pozoritu gleda, pre onih na ijem je jeziku delo napisano. Svest o tome da je na italac favorizovan u odnosu na izvornog recipijenta stvarala je oseaj prednosti i slobode, pomalo nadmeni oseaj onih koji ive u slobodnom i demokratskom drutvu. Takoe u nedostatku, ili barem suenoj tj. cenzurisanoj mogunosti, itawa ili gledawa domaih dela koja su takoe bila pod ledom", dostupnost zabrawenih kwiga iz druge socijalistike ze9 10

Petar Volk, Protest i Atest, Ilustrovana politika, 1317, 31. 1. 1984, 10. Jovan irilov, Satira i satira", Politika, 18. 1. 1984, 12.

234 mqe, pruala je privid ili demonstraciju slobodnog izbora i drugaijeg miqewa. Time prihvaenost ekih disidentskih autora u naoj sredini postaje fenomen tj. neuobiajena pojava. Umesto da kritiku vlastite stvarnosti srpski italac sagledava kroz dela domaih pisaca, otvarawe oiju" stie iz druge sredine. Preko slike ehoslovakog drutva iz perioda staqinizma i normalizacije, srpski italac prepoznaje sliku vlastitog socijalistikog drutva. Dobar pokazateq kvaliteta recepcije stranih pisaca u nekoj sredini su objavqeni prikazi, kritike, eseji ili studije u periodici sredine recipijenta. U tom smislu, osamdesetih godina najvie se pisalo o Kunderinim delima. Akcenat u veini ovih tekstova bio je na analizi autorove poetike, na vrednovawu wegovih romana u odnosu na savremeni evropski roman. Detaqno se analiziraju pojedini motivi u Kunderinim romanima kao to su motiv smeha, zaborava, odnosa ale i zbiqe, motiv izgnanstva, upotreba ironije itd. Tek ponegde zalazi se u komentarisawe pieve slike stvarnosti ili korena popularnosti wegovih dela u naoj sredini. Retko nailazimo na tako decidirane komentare, kako je to u prikazu Kwige smijeha i zaborava objavqenom u reviji Venac (septembar 1983. g.), koji potpisuje Jovan Simi: Oigledna odomaenost i popularnost ovog ekog pisca u naoj kwievnosti i kulturi (najavqena su mu i sabrana dela) posledica su verovatno nekoliko uzroka koji se mogu traiti u rasponu od tradicionalne upuenosti i 'srodnosti' naih kultura, preko slinih posleratnih iskustava i otpora staqinizmu do samog pievog stila i prijemivosti wegova pripovedawa. Izvesne stilske osobenosti Kunderine literature (rastakawe klasine kompozicione eme, polifonost kazivawa, kontrapunkt) prepoznaju se i u naem savremenom romanu (S. Seleni, . Pavlovi). Moe li se, moda, govoriti o uticaju?"11 Sa puno divqewa pie Nikolaj Timenko lanak u asopisu Gradina (okt.nov. 1983. g.) o Kunderinom doprinosu savremenom evropskom romanu, poredei ga sa ehovom, Spinozom, Kamijem, ali posle jednog citata iz Kunderine kwige o egzistenciji oveka precrtanog iz istorije, u fusnoti navodi: Ovo mesto italac e uzalud traiti u naem prevodu Kunderina romana (Kwiga smijeha i zaborava, prijevod D. Ruqani i A. Goldtajn, GZH, 1982) jer je na str. 70, gde bi se ovi redovi morali nalaziti naiwena krupna tehnika omaka, pa je nekoliko redova dva puta tampano umesto citiranog mesta koje je prevedeno iz francuskog izdawa Kunderina romana"12 Ova aluzija na domau izdavaku cenzuru ipak ne stoji. Proverom vie primeraka pomenutog izdawa ustanovqeno je da navedeni citat stoji
11 Jovan Simi, Umetnost kao ispitivawe qudske egzistencije, Venac, Beograd, 114/83, septembar 1983, 1819. 12 Nikolaj Timenko, Rei qubavi za Milana Kunderu, Gradina, Ni, H/ 1011, 1983, 1323.

235 na odgovarajuem mestu. Dakle, Timenko je, moda, imao ispred sebe sluajni primerak sa pravom tamparskom grekom. U svakom sluaju, svesno ili ne, autor lanka upozorio je itaoce na Kunderinu misao o lanoj egzistenciji socijalistikog oveka, koja se mogla primeniti i na nau sredinu, pa po pretpostavci autora lanka, time i zasmetati cenzuri. Na ovu Timenkovu primedbu nadovezuje se Bora osi u eseju eki triptih, koji je objavqen u okviru kwige Sodoma i gomora (Nolit, Beograd 1984). osi pie: U Kwizi smijeha i zaborava, hou rei u naem izdawu te hronike, nema nekoliko opaski, loih po Husaka, kako je nedavno pokazao Timenko. Ide ona dopisnica iz prvog Kunderinog romana, ona vejkovska mistifikacija prvog reda, jo uvek se vue po policijskim arhivima, a prsti naih i drugih policjota uzimaju je zdravo za gotovo, kao stavku optube protiv wenog pisca."13 Jo jedna direktna aluzija na vlastito drutvo. Polovinom osamdesetih godina beogradski asopis Delo u aprilskom broju donosi temat o Milanu Kunderi, sa prilozima N. Timenka, eqka Ivankovia, ali i prevod sa francuskog an-Miea Rabate. U prvome od wih pomiwe se veliki znaaj prevedenih Kunderinih intervjua, koji su objavqeni u Kwievnim novinama, Intervjuu i Kwievnoj rei.14 U istom asopisu nekoliko meseci kasnije objavqen je prevod Kunderinog eseja Uvod u varijaciju i polemiki esej Josefa Brodskog, koji brani znaaj dela Dostojevskog pred napadima Kundere.15 Ovim esejom bie pokrenuta itava lavina lanaka koja e polemisati sa Kunderinim stavovima o istoriji evropskog romana i narativnim teorijama,16 to e kulminirati objavqivawem polemike kwige Neboje Vasovia Protiv Kundere (Poarevac, 2003). Ali, to nije tema ovog rada. Kunderu je trebalo zatititi i od prigovora da je politiki pisac i da slavu stie na krilima emigrantske sudbine. U asopisu Vidici (24/1985) objavqen je prikaz Kunderinog romana Nepodnoqiva lakoa postojawa iz pera Branka Mairevia, gde autor prikaza reaguje na navedene optube: a kada je politika jedna od dominantnih tema nekog pisca to moe samo da bude znak wegove eqe da obuhvati sve to je vano u ivotu pojedinca i drutva. Poli13 Bora osi, eki triptih sa posebnim osvrtom na delovawe M. Kundere kwievnika, u: Sodoma i gomora, Nolit, Beograd 1984, 216243. 14 M. Kundera, Kundera wim samim, Kwievne novine, Beograd, 666, 10. mart 1984 (izbor i prevod Milica Mint); M. Kundera, Jaromil i Jakub, Kwievne novine, Beograd 660, 9. decembar 1982 (preveo A. Ili); M Kundera, Staqinizam kao kolektivni delirijum, Intervju, Beograd, 16. mart 1984. 15 Josef Brodski, Zato M. Kundera grei u sluaju Dostojevskog, Delo, Beograd, HHH/1011, okt.-nov. 1985, 179187, preveo David Albahari. 16 Predrag Markovi, Ko udara u zvona?, Kwievna kritika, Beograd, H/4, julavg. 1985; Bojan Jovi, Prevareni Kogito, Savremenik, Beograd, HHH, 12/ 1988, 100108; Vesna Korda, Ironine komponente u delu M. Kundere, Savremenik, Beograd, HHH/9, 45/1989, 556563.

236 tika je deo nae svakodnevne sudbine i svesno izbegavawe bilo kakvog govora o woj, samo je dokaz nae neslobode, naeg pristajawa na postojei red stvari. Ako se, dakle, o politici kao jednoj od moguih tema, pie na umetniki uverqiv nain, to samo doprinosi slavi pisca. (Druga je stvar to se obino, kada neko pie o politici, to proglasi politikom kwievnou, za koju se odmah tvrdi da je slabog umetnikog dometa)."17 U istom asopisu, u lanku eqka Simia Terra Kunderiana I (45/1986), saznajemo da su ideoloke primedbe i otrije iznoene. Na primer, autor lanka citira govor Mihaila Lalia u Amaterskom pozoritu u Prijedoru, prilikom dodeqivawa nagrade Skender Kulenovi. Lali govori da stipendisti koji su zauzeli redakcije, asopise, izdavaka preduzea, mikrofone i ekrane, vie vole plagijatore i notorne kontrarevolucionare, a naroitu qubav i pawu pokazuju prema grupi disidenata iz socijalistikih zemaqa prevode ih, slave, diu u zvijezde i istiu kao primjere. Kad govore o Kunderi, spikerima sa ekrana glasovi se rastapaju od eera. Ako bi neko jednom reju htio da oznai veltanaung naih savremenih prikazivaa iz redakcija i sredstava informisawa, onda bi to bilo kunderizam, da ne kaem antikomunizam, iza kojeg stoje jae sile sile svjetske kontrarevolucije i struwaci specijalnog rata."18 Ipak, treba zakquiti da je pristup Kunderinom delu u naoj sredini bio naelno pozitivan, a dokaz popularnosti wegovog dela meu naim itaocima predstavqa i primer navedene osude. Interesantna je iwenica da su dela Josefa kvoreckog i Vaclava Havela u mawoj meri pokretala polemike lanke i studije na stranicama nae periodike. Osim informativnih prikaza o novim izdawima prevoda ili premijerama drama, u kojima se pozitivno ocewuje umetnika vrednost dela ekih autora, devedesetih se prednost daje objavqivawu prevoda wihovih kraih eseja ili odlomaka iz kwiga,19 a od kraja osamdesetih i ranih devedesetih esto su objavqivani intervjui sa navedenim autorima.20 Josef kvorecki je bio gost i uesnik Oktobarskih susreta pisaca u Beogradu 1985. g., i tada je dao vie intervjua. Tada obavqeni razgovor sa novinarkom Zdenkom Ain, objavqen je deset godina kasnije, u wenoj kwizi posveenoj nekada zabrawenim piscima Odriem se osvete (Beograd,
17 Branko Mairevi, Politika kwiga o qubavi i qubavna kwiga o politici, Vidici, Beograd, HHH/24, 1985, 131140. 18 eqko Simi, Terra Kunderiana, Vidici, Beograd, HHH/45, 1986, 108114. 19 Josef kvorecki, izofrenija vremena, u kwizi Duana Velikovia Slike sumwe, Deje novine, Gorwi Milanovac, 1993, 2331; J. kvorecki, Prie iz Rajske doline, Mostovi, Beograd, HH/105106, 1996, 617624, preveo Milan oli; Vaclav Havel, Vanredno sasluawe, Mostovi, Beograd, HH/105106, 1996, 640650, prevela Biserka Raji. 20 Deset godina Poveqe 77: Razgovor sa Josefom kvoreckim i Razgovor sa Vaclavom Havelom, Pismo, Beograd, 10/1987, 211231.

237 1996). U tom razgovoru eki pisac, tada jo uvek disident, govori o znaaju koji za eke zabrawene autore ima otvorenija i slobodnija atmosfera u jugoslovenskoj izdavakoj politici.21 U istoj kwizi sabranih intervjua, koje je Zdenka Ain vodila sa najpoznatijim prognanim evropskim piscima, nalazi se i razgovor sa Bohumilom Hrabalom, obavqen 1988. g., prilikom pieve posete Beogradu, a povodom objavqivawa prevoda wegovih pria Domai zadaci iz marqivosti (Domc koly z pilnosti). Do tada su ve bile objavqene Hrabalove kwige Svaki dan udo (Kad den zzrak), Strogo konrolirani vlakovi (Oste sledovan vlaky), obe u prevodu Nikole Kria, i Sluio sam engleskoga kraqa (Obsluhoval jsem anglickho krle), u prevodu Milana olia.22 Iako Hrabal zvanino nije mogao objavqivati svoje kwige od 1968. g. do 1976. g., ipak nije napustio zemqu, a wegove kwige nalazile su put do italaca preko samizdatovih izdawa. Nikad nije stekao epitete disidentskog pisca", niti reimskog pisca", iako je bilo jasno da je predstavnik one strane eke kwievnosti koja se tih godina grevito trudila da probije zid gvozdene zavese". Srpska publika upoznala je Hrabala zahvaqujui filmskoj umetnosti, i to preko filma snimqenog po noveli Strogo kontrolisani vozovi, za koji je reiser Jiri Mencel dobio Oskara 1966. g. Hrabalovo ime nalazilo se na picama filmova koji su pripadali ekom filmskom novom talasu" ezdesetih godina, a koji je, bez sumwe, imao velikog uticaja i na domae filmske umetnike.23 Ukoliko tome dodamo veliku popularnost i pozitivne kritike prevoda wegovih kwiga osamdesetih godina, kao i jo jedan talas objavqivawa Hrabalovih novih kwiga i izbora iz ranije proze devedesetih godina (zahvaqujui prevodiocu Milanu oliu), sa sigurnou se moe rei da se ovaj eki pisac pridruio fenomenu o kome je ovde re. Uz do sada pomenute autore treba navesti i imena ekih disidenata koji su u mawoj meri prevoeni, ili su samo sporadino pomiwani u kontekstu eke kulture koja je vegetirala u egzilu osamdesetih godina. Takvi autori su Ivan Klima (Ivan Klma), Ivan Svitak (Ivan Svtak), Zdewek Mlinar (Zdenk Mlin) i dr.24 Prevo21 Josef kvorecki, Nisam hteo da priam lai, u kwizi Zdenke Ain Odriem se osvete, Stubovi kulture, Beograd, 1996, 4356. 22 Bohumil Hrabal, Svaki dan udo, Veselin Maslea, Sarajevo 1982, preveo Nikola Kri; Strogo kontrolirani vlakovi, Znawe, Zagreb 1983, preveo Nikola Kri; Sluio sam engleskoga kraqa, Narodna kwiga, Beograd, preveo Milan oli; Domai zadaci iz marqivosti, Deje novine, Gorwi Milanovac 1988, preveo Milan oli. 23 O recepciji Hrabalovog dela u srpskoj sredini detaqnije u Aleksandra Korda-Petrovi, Bohumil Hrabal meu srpskim itaocima, Zbornik Matice srpske za slavistiku, Novi Sad, 5455/1998, 189194. 24 Ivan Klima, Qeto qubavi, Naprijed, Zagreb 1985, prevela Renata Kuhar; Nae tradicije i granice razvoja, Kwievnost, Beograd, 46/1991, 762766, prevela Nada

238 di wihovih kwiga, eseja ili lanaka, upotpuwavali su sliku stawa u zemqama socijalistikog bloka, pruali su dobar materijal za poreewe sa slikom vlastitog drutva, a vrlo esto korieni" su i kao glasnogovornici onoga to se iz pera domaih autora nije smelo uti. U delima ekih disidentskih autora srpska italaka i pozorina publika prepoznavala je skeniranu sliku vlastitog drutva, prepoznavala je mehanizme birokratskog i dogmatskog drutva, modele wegovog pretvarawa u nehumani i otueni apsurd. Tipino eki, satirini i ironini pristup stvarnosti kojim se ukazuje na moralne slabosti i poroke drutva, kao i pronicqiva psiholoka analiza moralnih lomova koje doivqava socijalistiki ovek, bili su lako prepoznatqivi srpskom recipijentu i on ih je prihvatao kao sliku vlastite stvarnosti. U tome su sadrani koreni tako temeqne prihvaenosti navedene grupe ekih autora u naoj sredini. Ujedno, srpskoj (i jugoslovenskoj) zvaninoj kulturnoj politici odgovaralo je postojawe ovakvih kritikih ventila". Kritika socijalistikog drutva u delima ekih autora bila je alibi za tvrdwu o nepostojawu ideoloke cenzure, kao i dokaz potpune demokratinosti ovdaweg sistema u pogledu kulturne politike. Uz to, uvek je postojao izgovor da je negativna slika socijalistikog drutva zapravo slika ehoslovakog, a ne jugoslovenskog socijalizma. Iako je bila re o fenomenu koji se u najveoj meri temeqio na drutveno-istorijskim i politikim okolnostima koje su vladale sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, ne treba zanemariti iwenicu da su dela razmatranih ekih pisaca preivela" u srpskoj sredini i onda kada vie nisu bila u politikom smislu aktuelna. Ponovqena izdawa ve postojeih prevoda, kao i objavqivawe prevoda novih dela, pre svega Milana Kundere, Bohumila Hrabala ili Ivana Klime, svedoe da su ovi pisci u srpskoj sredini bili prihvaeni i kao model autora umetniki vredne savremene eke kwievnosti. Polemiki eseji i kwievne analize, pisani u kasnijem periodu od strane srpskih kwievnih analitiara, najboqa su potvrda neugasle provokativnosti dela bivih ehoslovakih disidenata. Bio je samo izmeten rakurs wihovog tumaewa: u prvom planu vie nije bila wihova politika aktuelnost, ve kwievna analiza filozofskih ideja ili narativnih i formalnih postupaka. Tako zakquujemo da je recepcija dela M. Kundere, J. kvoreckog, B. Hrabala i dr. u srpskoj sredini bila inicirana drutveno-istorijskim okolnostima, ali se u woj utemeqila na osnovu svoje umetnike vrednosti.
orevi; Zdewek Mlinar, Posle mraza u Kremqu, u: Duan Velikovi, Slike sumwe, Deje novine, Gorwi Milanovac 1993, 3238; Ivan Svitak, Glavom kroz zid, Ideje, Beograd 1987, preveo A. Ili.

239
LITERATURA Chvatk Kvtoslav, Melancholie a vzdor, eskoslovensk spisovatel, Praha 1992. Chvatk Kvtoslav, Svt romn Milana Kundery, Atlantis, Praha 1994. Ili Aleksandar, Izgnana kwievnost, Otkrovewe, Beograd 2000. Koskov Helena, Hledn ztracen generace, Nakl. H&H, Jinoany 1996. Slovnk esk przy 19451994, Sfinga, Ostrava 1994. Volk Petar, Pozorini ivot u Srbiji 19441986, FDU, Institut za pozorite, film, radio i televiziju PMS, Beograd 1992.

Aleksandra Korda-Petrovi FENOMN RECEPCE ESKCH DISIDENTSKCH SPISOVATEL V SRBSKM PROSTED Resume V osmdestch let 20. stolet meme sledovat zvyenou recepci peklad a realizac divadelnch her eskch autor, kte v obdob normalizace v eskoslovensku nemohli publikovat. Popularita a kvantita recepce knih a divadelnch her se blila kvalit pijmu domcch autor. Akoliv v t dob v bval Jugoslvii, pevaoval modl socilismu s lidskou tvi" existovaly rovn zakzan autoi, souasn byly ale dvee oteveny i pro zahranin disidenty, pedevm ze socialistickch stt. V dlech eskch disident Milana Kundery, Josefa kvoreckho, Vclava Havla, Pavela Kohouta nebo Bohumila Hrabala, srbsk ten nebo divk rozpoznval obraz vlastn reality, metody byrokratick a dogmatick spolenosti, ztotooval se s kritikou eskch pomr. Typicky esk, satirick a ironick obraz skutenosti, jako i podrobn psychoanalza otes kter proval socialistick oban, byly v pln me pijateln i pro recipienta v bval Jugoslvii. Prv proto, e et autoi byli srbskou vydavatelskou divadeln politikou podporovni, mohla mt srbsk oficiln kulturn politika pesvdiv alibi pro realizaci svch demokratickch" politickch cl.

UDC 811.163.1'373

Aleksandar Loma STILSKE I SOCIOLINGVISTIKE RAVNI PRASLOVENSKOG JEZIKA RENIK I TVORBA REI*

Razmatraju se mogunosti i metodoloki problemi ugradwe slovenskog materijala u rekonstrukciju indoevropskog pesnikog jezika", sa posebnim teitem na formulama usmene poezije i arhainim sloenicama. Kqune rei: praindoevropski, praslovenski, leksika, etimologija, pesnike i kultne formule, sloenice.

Istraivawa o kojima e ovde biti re imaju svoje ishodite u odavno utvrenoj i optepoznatoj iwenici da su Sloveni u jezikom pogledu Indoevropqani i da se, samim tim, zajedniki predak svih slovenskih jezika, koji nazivamo opteslovenskim ili praslovenskim i rekonstruiemo ga onakav kakav je mogao biti pre oko hiqadu i po godina, u dubqoj vremenskoj perspektivi izvodi, zajedno sa velikim brojem drugih jezika Evrope i Azije, iz jo znatno ranijeg prajezika koji nazivamo praindoevropskim, koji se govorio pre dobrih pet hiqada godina, u epohi eneolita i u rano bronzano doba. Kao batinici jezika, Prasloveni su morali naslediti makar neke osnovne elemente kulture wegovih nosilaca, Praindoevropqana. Stoga nam indoevropska komparativistika prua nuan okvir za rekonstrukciju ne samo jezike nego i kulturne prolosti naih prapredaka, u tom velikom vremenskom rasponu od raspada praindoevropskog jezikog kontinuuma do kraja praslovenskog jezikog zajednitva, koji je istovremeno znaio stupawe pojedinih slovenskih ogranaka na istorijsku pozornicu, skopano sa dubokim promenama u domenu kako materijalne tako i duhovne kulture, meu kojima je najdubqa svakako bila zamena tradicionalne religije hrianstvom. Koliko god bili oskudni neposredni izvori kojima raspolaemo za slovensko paganstvo, oni ne ostavqaju sumwe da je ono zadravalo jednu bitnu crtu koja se pouzdano rekonstruie za praindoevropsku religiju: veru u bogove kao slovesna bia, sa kojima ovek opti ne
* Ovaj lanak nastao je kao rezultat rada na projektu br. 148004 Etimoloka istraivawa srpskog jezika i izrada Etimolokog renika srpskog jezika", koji u celini finansira Ministarstvo nauke Republike Srbije.

242 samo putem misli i obredne radwe, ve, i prvenstveno, putem glasno izgovorene rei. Ista re u staroindijskom znai rtva" (yaj-) a u staroiranskom molitva" (avest. yasna-); istom glagolskom korenu *heu- se jo u praindoevropsko doba znaewe razdvojilo na izlivati (rtvu)" i zazivati (boanstvo)"; prasl. glagol *erti, r prinositi na rtvu" ima najblie srodnike u lit. grti, stind. gti, avest. aibi-gar- slaviti". Stari Indoevropqani su se boanstvima obraali na svom vlastitom jeziku, ali drukijem od onog kojim su svakodnevno optili meu sobom. U homerskim spevovima, najranijem spomeniku stare grke kwievnosti, na nekoliko mesta povlai se razlika izmeu jezika bogova" i jezika qudi" tako to se navode sinonimni nazivi za istu stvar u jednom i u drugom jeziku; tako se kae da jednu istu reku bogovi zovu Xnthos a qudi Skmandros (Il. HH 74), istu vrstu ptice bogovi khalks a qudi kmindis (Il. H 291). Sve rei, i one qudske" i one pripisane bogovima grke su, razlika dakle nije u jeziku nego u stilskoj ravni. Qudski" nazivi su uobiajene, konvencionalne oznake za datu stvar (reku, pticu), koje se unutar grkog ne mogu daqe analizirati (Skmandros je kao ime reke u Troadi sigurno negrki hidronim, a i ornitonim kmindis verovatno je stranog porekla), dok su boanski" nazivi prozirni, opisnog karaktera: xnthos zlatnout", khalks boje bronze". Drugim reima, oni su poetski markirani u opreci prema svakodnevnoj, nemarkiranoj leksici. I na drugoj strani indoevropskog sveta, u staroj Skandinaviji, sreemo slian fenomen razlikovawa jezika qudi sa jedne i jezika raznih vrsta bogova (Azi, Vani), divova, patuqaka, vilewaka i drugih natprirodnih bia sa druge strane (Gntert 1921). Razlika je i tu povuena u reniku tradicionalne poezije, i opet su metaforini, opisni nazivi zvani keninzi", tipa Meseeva staza" za nebo", ti kojima se odlikuje jezik bogova". Ova podudarnost dovoqna je da se u praindoevropsko doba projektuje postojawe dveju jezikih ravni, prizemne", na kojoj se odvijala svakodnevna meuqudska komunikacija, i uzviene", rezervisane za jezik kulta i usmene poezije. Ta opozicija se iz sinhrone lako pretvarala u dijahronu, s obzirom na konzervativnost kultno-religijske sfere i na formulaini karakter usmenog pesnitva, koji su na toj vioj" ravni zamrzavali rei i oblike odavno izobiajene na nioj" ravni ivog govora. Drastian primer prua hinduistika religija sa hiqadama godina dugom istorijom usmenog prenoewa vedskih himni, ispevanih na jeziku kakav se govorio krajem drugog milenija pre Hrista; u profanoj sferi, mogu se pomenuti homerski spevovi, nastali u devetom ili osmom veku pre Hrista, na jeziku koji se nikad i nigde nije govorio, ve se uobliio kao naddijalekatska meavina u upotrebi putujuih pevaa i kazivaa: Grci su Ilijadu" i Odiseju" sve do u moderno doba ne samo itali, nego napamet uili kao osnovno obrazovno tivo.

243 Upravo je ouvawe takvih, i jeziki i sadrinski arhainih kultnih i kwievnih spomenika, otvorilo u indoevropeistici jedan pravac istraivawa koji je omoguio da se ne ostane pri naelnoj pretpostavci o postojawu, jo u praindoevropsko doba, neega to se uslovno naziva indoevropski pesniki jezik", nemaki Indogermanische Dichtersprache, ve da se pree na deliminu rekonstrukciju wegovih konkretnih sadraja. Zapravo, rekonstrukcija indoevropskog prajezika samo u tom segmentu prelazi granice pojedinane rei i predoava nam fragmente povezanog teksta, dodue minimalne: re je o spojevima dve, retko tri lekseme koji se, na osnovu etimoloke podudarnosti izmeu najmawe dva jezika, mogu, pri svom formulainom karakteru i makar priblinoj uporedivosti konteksta, projektovati na prajeziku ravan. Te rekonstruisane praindoevropske formule su dobrim delom kultnog, odnosno mitoloko-himnikog karaktera: Nebo Otac (Roditeq)", Mati Zemqa (iroka)", Davaoci dobara" kao opisna oznaka za bogove, Sunce Osmatra", Veliko, Brzo Sunce", Sunev Toak", kowi Vetra", Ki Neba (Sunce, Zora)", streloruk", mnogoimeni", pouj me!" kao uvodni deo molitve boanstvu, qudi i stoka" ili dvononi i etvorononi" u sakralnim kontekstima. Pored himni bogovima, ve u praindoevropsko doba, morala je postojati i neka vrsta epskog pesnitva. To pre svega dokazuju formule koje sadre indoevropski koren *leu- uti, prouti se, proslaviti se", kao: junaka slava", dobra slava", nepropadqiva slava".1 Najvei i najpouzdaniji deo ovih rekonstrukcija zasniva se upravo na grko-indoiranskim podudarnostima, pri emu glavnu ulogu igraju homerski spevovi i vedske himne, znatan doprinos daju i pesniki delovi staroiranske Aveste a, tek u novije vreme, i staroanatolijski tekstovi sakralno-mitolokog karaktera.2 Sve ostale tradicije, ve zbog svoje znatno poznije fiksacije, ostaju na periferiji komparativnog okvira: keltska, italska, germanska, pa i balt1 Pregled i temeqan pretres dotadawih rezultata ove discipline daje Schmitt 1967, a istom autoru dugujemo i hrestomatiju koja ilustruje prvih stotinak godina wenog razvoja (Schmitt 1968). U proteklih etrdeset godina istraivawa indoevropskog pesnikog jezika se nastavqaju, daqe granaju i metodoloki uslowavaju, to moe dobro ilustrovati kwiga Kalverta Votkinsa posveena aspektima indoevropske poetike" (Watkins 1995), a najskorije zbornik Pinault/Petit 2006, kako tematskim rasponom priloga tako i irinom u wima primewenih pristupa. 2 Premda najranije pisano posvedoen od svih indoevropskih ogranaka, anatolijski je isprva ostajao po strani od istraivawa ove vrste, to se objawava irinom i dubinom uticaja koji su na hetitsku pismenost, kwievnost, mitologiju i religiju izvrili neindoevropski jezici Male Azije i Mesopotamije, tako da u Schmitt 1967 hetitskog (i luvijskog) materijala gotovo i da nema. Docnije se, meutim, pokazalo da se i u ovim jezicima mogu nai frazeoloki arhaizmi nasleeni iz indoevropskog prajezika, izm. ost. kroz radove Vjaeslava Ivanova (up. Gamkrelidze/Ivanov 1984, 832 dd.), Norberta Etingera (npr. Oettinger 1989), Kalverta Votkinsa (npr. Watkins 1995, pogl. 46 i dr.).

244 sko-slovenska. Ni na baltskoj ni na slovenskoj strani ne raspolaemo dovoqno starim tekstovima koji bi se mogli ukquiti u ovu vrstu poredbenih istraivawa ravnopravno sa gorepomenutim prvorazrednim spomenicima, pa ni onima mlaim kakvi su staroirske legende ili staronordijska pesnika i prozna Eda. To je svakako razlog to je udeo slovenskog materijala u rekonstrukciji praindoevropskih formula skroman i nesrazmeran znaaju koji slovenski, kao relativno arhaian izdanak praindoevropskog jezika, ima u rekonstrukciji wegovih glasova i oblika.3 Kako, meutim, arhainost teksta ne zavisi pravolinijski od vremena wegovog zapisa, slovenska graa ne moe se smatrati bezvrednom za rekonstrukciju indoevropskog pesnikog jezika", ali da bi se za wu u pravoj meri iskoristila nune su predradwe na poqu istorijske frazeologije slovenskih jezika, koje bi omoguile da se u woj ono to se sme smatrati praslovenskim ili moda jo baltsko-slovenskim nasleem razlui od onoga to je plod poznijih razvoja i stranih, kwievnih ili drugih, uticaja. Pri tom treba biti svestan ograniewa koje postavqaju praslovenske inovacije u batiwenom prajezikom leksikom fondu. Na primer, praslovenski nije ouvao nijednu od osnovnih opozicija u parovima nebo" : zemqa", otac" : mati", bog" : ovek" u wenom izvornom etimolokom vidu. Rei za zemqa" i mati" jesu kontinuante praindoevropskih *dhhm i mtr, ali je *pH2tr zamenio sa ots, a dus sa nebo. Ovu posledwu inovaciju on deli sa iranskim, sa kojim je zajedno i praindoevropski naziv za boga dios, izveden u izvornom znaewu nebeski" od korena iste rei dus, odbacio u korist pie. *bhaga- udeliteq", a i drugi termin u istom paru, *elovk, slovenska je inovacija. Baltski, naprotiv, uva ovu posledwu opoziciju u izvornom vidu, lit. divas bog", doslovno nebesni" prema mnes qudi", doslovno zemni". Svojevremeno sam ukazao da bi metonimijska upotreba rei zemqa istovremeno i za ovek" i za zmija" u srpskoj basmi protiv zmijskog ujeda mogla odraavati praindoevropsko oznaavawe qudi nazivom izvedenim od korena *dhhem-, kao zemnih" bia u opreci prema nebeskim" bogovima. Mogua baltsko-slovenska starina ovog teksta potkrepquje se time to se na poetku litavskih bajawa protiv zmijskog ujeda javqa u raznim varijantama ime paganske bogiwe zemqe emine (emyna), izvedeno od istog korena (Loma 1988, 3740). Drugi baltsko-slovenski uvid otvara letonska upotreba posesivnog genitiva dieva od dievs bog" da se oznae divqe ivotiwe i biqke u opoziciji prema pitomim, npr. dieva zuosis divqa guska", doslovce guska boga". Paralelu za
3 Ovde po strani ostavqam istraivawa na poqu indoevropske metrike, koja se obino ukquuju u iri tematski krug rekonstrukcije indoevropskog pesnikog jezika" (up. Schmitt 1967, 307313, Gamkrelidze/Ivanov 1984, 839842) i u kojima slovenska i baltska narodna poezija od poetka imaju znaajno mesto (up. Meillet 1923; Jakobson 1966; Gasparov 1989).

245 to prua hetitski, gde se divqe zveri oznaavaju kao iuna huitar, doslovno ivotiwe bogova", pri emu se het. iu- bog" zajedno sa let. dievs svodi na pie. *dios nebeski" (id. 45; Loma 2004a, 33). U osnovi je opozicija izmeu onoga to je predmet ovekovog uzgoja i starawa, to, u sluaju domaih ivotiwa, boravi pod krovom qudskih stanita, i onoga to raste i ivi pod vedrim nebom (lat. sub divo) i pod starateqstvom bogova (up. mitoloku predstavu o pojedinim boanstvima kao pastirima divqih zveri"). Stoga je jasno da se u osnovi prideva *divj reliktno uva praindoevropska re *dios u svom izvornom znaewu bog", dok je u samostalnoj uporebi ona, kao i u iranskom, degradirana u naziv za demona (strus., srbug. div). Slovensko-iranski paralelizam inovativnih procesa u ovim semantikim sferama navodi na preispitivawe dosad iroko prihvaene etimologije psl. *elovk kao sloenice od elemenata sadranih u lit. kels 'koleno, pokolewe, rod' i vakas 'dete', prema kojoj bi posredi bio termin iz socijalne sfere, dete roda". U iranskim jezicima ovek je oznaen kao smrtan, *mta-, u opreci prema besmrtnim biima, *amta-, avest. ama-; stoga sam predloio tumaewe slovenskog naziva u duhu iste ontoloke opozicije kao atributivne sloenice onaj kome je trajawe ivota (*vk) vremenski ogranieno", up. srp. dijal. elo vreme, odreen vremenski ciklus". Ova etimologija (Loma 2002b, 123126) u odnosu na staru ima tu prednost, to re, koja je posvedoena samo u slovenskom, tumai iz slovenskih, a ne iz baltskih jezikih sredstava; ona takoe oituje mogu prodor pesnikog" jezika u svakodnevni, jer su ovakvi opisni nazivi svojstveni praindoevropskoj poetskoj dikciji; tako u homerskom grkom brots smrtnik" i epikhthnios pozemqar" predstavqaju poetske rei jezika bogova" nasuprot nemarkiranom (i neprozirnom) nthrpos u jeziku qudi". Pored, i pre sveukupne leksike, tragawe za fragmentima indoevropskog pesnikog jezika treba usmeriti na ogranien korpus tekstova: u najirem smislu, na ono to se naziva usmenim narodnim stvaralatvom, a unutar wega na ono to se, kroz sravwivawe varijanata, projavquje kao postojano i samim tim relativno staro. To se odnosi na sve vrste folklornih tekstova, pored metrikih, i na prozne. Za polazite svoje poznate studije o leksikim i frazeolokim pitawima rekonstrukcije praslovenskog teksta Ivanov i Toporov (1974) uzeli su upravo beloruske bajke i basme, nalazei u wima jasne ostatke osnovnog mita" o borbi gromovnika sa zmajolikim protivnikom. Pored toga, wih dvojica su u znatnoj meri crpli iz tradicionalne obredno-mitoloke poezije, u emu ih je sledio Radoslav Katii (Katii 198798; 1988). Pomenute vrste grae pogodne su za komparativno izuavawe utoliko, to su zastupqene u svim delovima slovenskog sveta i to se tu, pored slovenskog, obilno ukquuje i baltski materijal. Drugaije je sa epskom poezijom, koja se nije sauvala ni kod zapadnih Slovena ni kod Balta, pa

246 se poreewe, na svojoj prvoj ravni, ograniava na junoslovenski i istonoslovenski korpus. No epska graa ima i svoju prednost. Semiotiki pristup koji primewuju Ivanov i Toporov tei ka rekonstrukciji konteksta i unutar wega fragmenata teksta, tj. pojedinih leksikih sadraja rasporeenih po principu binarnih opozicija. Sa jezike strane, takva rekonstrukcija je istovremeno ira i labavija od one kojoj tee istraivawa indoevropskog pesnikog jezika, a iji su prvenstveni predmet spojevi dveju ili vie leksema u sklopu pesnikih formula, sauvanih kao takve ili okamewenih u sloenicama.4 Te konvencionalne formule (Vuk Karaxi nazvao bi ih stajaim") u najveoj meri su svojstvene upravo epskoj poeziji, i to vai kako za junoslovenske junake pesme tako i za ruske biline. Stoga sam svoja istraivawa indoevropskog pesnikog naslea u slovenskim jezicima usmerio pre svega na formule tradicionalnog epskog pesnitva kao deo usmene tradicije, a onda i na sloenice kao tvorbeni segment leksike. Oba ta jezika segmenta pored meusobne genetske povezanosti imaju i zajedniki sociolingvistiki aspekt. U daqem pokuau da sumarno prikaem neke rezultate vlastitog ve dvadesetogodiweg bavqewa ovom problematikom razume se, ne zaobilazei relevantne nalaze drugih istraivaa. Postojawe usmenog pesnitva u praslovensko doba verovatno je ve s obzirom na iwenicu da je ono posvedoeno od najranijih vremena kod pojedinih slovenskih naroda, a da je, s obzirom na rezultate izuavawa indoevropskog pesnikog jezika", moralo biti razvijeno na ranijem, praindoevropskom stupwu.5 Najneposredniju potvrdu toj naelnoj pretpostavci prua analogan metod istraivawa primewen na usmenu epsku poeziju junih i istonih Slovena,6 kojim se ustanovqava znatan broj zajednikih, dakle praslovenskih formula (up. Levinton 1983). Na pitawe da li u pozno zabeleenim epskim tvorevinama slovenskih naroda ima i dubqeg, praindoevropskog frazeolokog naslea, odgovor bi najprirodnije bilo potraiti ograniivi se na taj rekonstruisani praslovenski repertoar pesnikih spojeva rei, koji polazite naeg istraivawa sputa za oko hiqadu i po godina pre vremena beleewa raspoloivih tekstova i tako ga pribliava pretpostavqenim indoevrop4 Reeno vai za izvorna metodoloka polazita ove discipline, koja su dobila svoj klasini izraz u mitovoj sintezi (Schmitt 1967); u novije vreme zapaa se u radovima pojedinih wenih predstavnika pribliavawe pristupu ruskih semiotiara (npr. u Watkins 1995). 5 Dodatnu potkrepu kontinuitetu slovenske usmene poezije od praindoevropskog doba daje sud komparativnih izuavalaca indoevropske metrike o prajezikoj starini slovenskog (i baltskog) trohejskog osmerca (up. Gamkrelidze/Ivanov 1984, 841, sa daqom literaturom). 6 Istonoslovenska usmena epika zastupqena je prvenstveno ruskim bilinama; na junoslovenskom prostoru, sredite zraewa epskih tema i likova bilo je starosrpsko podruje, ali se u epskoj tradiciji Bugara i Makedonaca uvaju neki samobitni i po svoj prilici arhaini sadraji.

247 skim predlocima. Tako se refleks praindoevropske formule mati zemqa" sa ouvanim etimolokim sadrajem oba lana moe prepoznati u mat / matuka sra zeml ruskih bilina, mati crna zemqa u kosovskoj pesmi dugog stiha, maka erna zem u makedonskoj iz zbornika brae Miladinovaca. Situacija, meutim, nije tako jednostavna, jer je i u junoslovenskom i u ruskom izmeu mati i zemqa umetnut atribut, ali razliit na jednoj i na drugoj strani. Pri tom je crna zemqa i samo za sebe stajai spoj u srpskim narodnim pesmama, koji bi, prema pretpostavci Marela Durantea i Norberta Etingera (Oettinger 1989), mogao imati svoj praindoevropski predloak s obzirom na grko gaa mlaina i hetitsko dankui tekan u istom znaewu, ali sa etimolokim podudarawem samo u apelativnom delu izmeu slovenskog i hetitskog, dok su apelativ zemqa" u grkom i atribut crn" na sve tri strane iskazani razliitim leksikim sadrajima (pri emu prasl. rn ima najboqe zajameno praindoevropsko poreklo, up. stprus. kirsnan, stind. kn-). Po istom osnovu, uz doputawe leksike varijantnosti u oba lana, moe se porediti srp. crna krv(ca) i gr. hom. mlan hama, hama kelainn (Loma 2001 = Loma 2004). Istonoslovenski u oba sluaja malo pomae: postoje uzreica eren, kak zeml, naziv ernozm za vrstu obradivog tla i izraz erna krov venska krv" (u opoziciji prema svetlijoj arterijskoj), ali se ni u jednom sluaju ne radi o formulainom pesnikom spoju. Na sigurnijem smo tlu ipak tamo gde se polazei od ustanovive praslovenske formule dolazimo, preko makar jedne etimoloke podudarnosti, do praindoevropske ravni. To je sluaj sa srp. veliko udo, rus. udo velikoe, gr. hom. mga kdos. Pre vie od pola veka Valter Porcih pripisao je grko-slovensku izoglosu *udo, -ese, hom. kdos, -eos pesnikom jeziku (Porzig 1954, 170), a put za sadrinsko poreewe otvorio je Emil Benvenist pokazavi da grka re kod Homera izvorno oznaava znamewe koje dolazi od Zevsa, tj. sa neba (Benveniste 1969, 5769); sa svoje strane, pokazao sam da se formula veliko udo" u srpskoj i ruskoj epici prevashodno upotrebqava u slinim kontekstima nebeskih i atmosferskih pojava, prorokih ptica i sl. (Loma 2000; 2002a, 2135). ak bi se moglo uzeti da u spoju *divno udo atributski deo predstavqa adjektivizaciju praindoevropskog posesivnog genitiva ili ablativa *dios / *dies, kod Homera ek Dis kdos Il H 251 znamewe od Zevsa" ili, u etimolokom smislu sa neba". To, naravno, pod uslovom da se prihvati prasrodstvo prideva *divn sa latinskim dvnus boanski; bogom nadahnut, proroanski", kao imenica prorok", dvnare proricati (osmatrawem nebeskih znamewa)" itd.7
7 Slovenski pridev neposredno je uporedio sa latinskim Vl. Georgiev u BER 1, 385; treba notirati razliku u kvantitetu sufiksalnog vokala ( : > sl. ). Inae

248 Gore je ve pomenuto da se ustanovqene formule praindoevropskog epskog pesnitva koncentriu oko rei i pojma lewos slava" i drugih izvedenica od istog korena, kakve su prisutne i u slovenskoj usmenoj epici, premda se dosad nije dala rekonstruisati nijedna opteslovenska formula sa *slava, *slaviti, *slavn. Pri tom rusko slava velika uprkos odsustvu (za sada) junoslovenskog ekvivalenta ima sve izglede da bude transform praie. formule odraene u gr. hom. mga klos, stind. ved. mhi rvas. Sa druge strane, neka sloena lina imena na -slav, kao psl. *Beri-slav, *Jaro-slav tumae se kao odrazi praie. epskih formula. Oba imaju pandane u starogrkom: Phere-kls, Hrakls; prvo se naslawa na homersku formulu klos phrein, vedsku ravo bhar- nositi, zadobijati slavu", dok drugo ima vie mitoloke konotacije, vezujui se za gr. hrs heroj, polubog, junak", teonime gr. Hr, slov. Jarovit, Jarilo, sve od korena *yr-/yr- u znaewu godine, godiwih doba, posebno prolea i leta, vegetacionog ciklusa i sl. (up. Haudry 1986). Indoevropski pesniki jezik", koji je, rekli smo, bio orue ne samo usmenog pesnitva nego i kulta (jezik bogova"), i tekstovi ispevani na wemu, morali su, u praindoevropsko doba, igrati slinu objediwujuu ulogu kao Vede u Indiji i homerski spevovi u staroj Grkoj, nameui odreen jeziki i kulturni model na jednoj irokoj teritoriji izdeqenoj na veliki broj plemenskih podruja ili ranih dravica. Pored svetenikog stalea sa svojim usmenim kanonom tekstova treba zamisliti ve u to doba i putujue epske pevae, poput grkih aeda ili srpskih guslara, ija su glavna odredita bili dvorovi lokalnih poglavara i prvobitnog plemstva. U tom smislu se indoevropski pesniki jezik" ili jezik bogova" u ranom drutvenom raslojavawu jasno vezivao za sveteniko-ratniku elitu, to je nalo svoj odraz u wenom imenoslovu, gde su preovlaivala sloena imena dobrim delom proistekla iz formula kultnog i epskog pesnitva. Stawe kod starih Slovena odgovara onome to se moe ustanoviti za druge arhaine indoevropske tradicije, gde dvolana ili vielana imena tog tipa imaju, po pravilu, aristokratski prizvuk, dok su hipokoristici i nadimci, bar isprva, oznaavali nii drutveni status. Treba imati u vidu da su pored imena vie familijarnog karaktera, nadenutih odmah nase *divn prosuuje kao slovenska kreacija od osnove glagola *diviti / divati (s) gledati, uditi se, diviti se", ije je indoevropsko poreklo sporno. Ipak se verovatnijom ini etimologija koja ga izvodi od korena koji je u stind. dday- svetleti, osvetliti", gr. dasthai uiniti se" ( 108 s.v. *deiH2-), sa proirewem -i- u ovde ve vie puta pomiwanim nazivima *dyus za svetlo (vedro, dnevno) nebo, *dios za (nebeskog) boga, lat. dvnus itd. (tako SP 3, 233 d.; up. za semantiki razvoj praie. *leuk- svetleti" > grki less gledati", lit. lukti pogldati, ekati"), od one koja tu vidi koren *dheH- posvedoen samo u indoiranskom i albanskom (tako Mahek i za wim SS 5, 31 dd., dok 141 d. s.v. *dheH- i Mayrhofer I 777 f. s.v. dhay- ne pomiwu slovenski glagol).

249 kon roewa, mogla postojati i sekundarna imenovawa vezana za obrede prelaza" iz jednog drutvenog statusa u drugi, slino kao to se u hrianstvu ime mewa pri pokrtewu ili pri stupawu u monatvo. Ratnik je mogao stei novo ime nakon svog prvog podviga, vladar nakon stupawa na presto; za razliku od nadimaka, koji takoe mogu zameniti krteno ime, ali nastaju spontano i van ritualnog konteksta, ta imena su gotovo sigurno bila crpena iz riznice pesnikog jezika". Indikativno je da se sam in imenovawa u slovenskim jezicima oznaava kontinuantom praie. pesnike formule *nomen dh, prasl. *jm (na-)dti (Gamkrelidze/Ivanov 833), u srpskoj epskoj pesmi Lepa im je imena nadela (Vuk 16, 4). Takvo poreklo pojedinih linih imena potkrepquje se wihovim javqawem u epskom kontekstu, tako Bogos(l)av kao stajae ime sluge vinotoe u srpskim pesmama, koje ima paralelu u staroiranskom Bagasravah- (Loma 2002a, n. 267 na 171 d.). Ima linih imena koja se javqaju samo u epskim pesmama. Takvo je ime junaka ruskih bilina Svtogor, izvedeno iz oronima Svte gor, za koji je Toporov pretpostavio iranski predloak, *spnta garay- ili sl. (1983, 118). Praslovenska i prethrianska starina ovog epskog oronima potvruje se istorijski neutemeqenim vezivawem srpskog Kraqevia Marka sa Svetom gorom, pri velikoj bliskosti dvaju likova, Svjatogora i Marka, i podudarawem za wih vezanih siea i motiva.8 Na taj nain, ini se da epska onomastika u pojedinim sluajevima odraava jedan rani sloj slovensko-iranskih kulturnih proimawa na prostoru Istone Evrope. Topografska sintagma *blj gord, rasprostrawena, u vidu sloenice ili sraslice, irom slovenskog sveta (Belgorod, Beograd, Biograd, Biaogard), a na jugu ustaqena epska formula, takoe ima iransku paralelu. U ahnami", na poetku sedmog pevawa epizode o Rustemu i Suhrabu (stih 489) pomiwe se, kao pogranina tvrava Irana prema Turancima, Beli grad", Diz-i-Sufid. Treba rei da se ovde podudaraju samo znaewa, ne i etimoloki sadraji.9 Nedavno su Mirjana Deteli i Marija Ili uinile zanimqiv pokuaj da se dosadawim tumaewima belog grada", koja polaze od vrste graevinskog materijala, poloaja utvrewa ili orijentacije prema stranama sveta, postavi kao alternativa sakralno" shvatawe ovog topografskog naziva gde bi pridev *bl izraavao ideju posveenosti ili onostranosti (Deteli/Ili 2006, 78). No, kao pesnika formula ovaj spoj ne moe se projektovati u praslovensko doba, jer b(ij)eli grad junoslovenskih pesama nema svoj istonoslovenski
8 O ovome vie u radu pod naslovom Svjatogor i Marko Svetogorac", predatom za tampu u zborniku Srpsko usmeno stvaralatvo, u izdawu Instituta za kwievnost i umetnost u Beogradu. 9 Staroiranski praoblik persijskog toponima glasio bi *spita- daiza-, gde je prvi deo srodan sa psl. *svt svetlost", a drugi sa *zid.

250 pandan.10 Zanimqivo je da u istom semantikom krugu postoji podudarnost izmeu formula srp. b(ij)eli ator, rus. bel atr, to ukazuje na pogranino etovawe, sa uspostavom privremenih straarskih postaja, kao jedan od vanih izvora epskog pevawa u poznopraslovensko doba. Iz neto docnijeg vremena imamo arheoloku potvrdu jedne takve postaje sa atorom i masovnom grobnicom izginulih, a zatim spaqenih ratnika u Zaporoju. Naziv ukraina, ukrainka u bilinama, kome u srpskim junakim pesmama odgovara krajina, takoe u znaewu rat", odslikava dati geografski miqe pretoen u epski prostor, a prisustvo epske formule beli ator" i kod Srba i kod Rusa govori neto o starini i mestu pozajmice samog apelativa, koji je, u krajwoj liniji, takoe iranskog porekla; sa najveom verovatnoom ona se moe dovesti u vezu sa jugoistonom, tzv. antskom grupacijom poznih Praslovena, koji su se u umsko-stepskom i stepskom pojasu severno od Crnog mora dodirivali i meali najpre sa iranskim Skitima, Sarmatima i Alanima, a zatim i sa turskim narodima.11 Pravilo ustanovivo za antroponimiju, da sloena imena pripadaju viem" jezikom nivou, moe se protegnuti i na druge segmente leksike, ali treba imati u vidu i hronoloki momenat, postepenu demokratizaciju" jezika, koja vodi ne samo relativizaciji pravila da sloena lina imena nose aristokrati, a prosta plebs, pa se, na primer, u dvanaestom stoleu jedan srpski upan zove Desa, a vek docnije jedan pastir Desislav, nego i potiskivawu sloenica i opisnih izraza sa vieg stilskog nivoa" izvedenicama i univerbizacijama nastalim na niem nivou" (up. Loma 2007, 679). No bilo je i obratnih procesa, kada bi u parovima sinonima onaj koji je isprva bio stilski markiran preuzeo ulogu osnovne rei za dati pojam. Tako je ve u vedskom sanskritu sloenica svarg-, doslovno Sunev hod" potisnula u znaewu nebo" staru, praindoevropsku re dyus. Staronordijski kening Meseeva staza" za nebo" oitava nam da je to staroindijsko preimenovawe bilo podstaknuto uticajem kultne poezije. Takvih rei ima i u praslovenskom. U tvorbenom pogledu, karakterie ih wihova sloena struktura, po pravilu arhaina i stoga neretko zatamwena. One se sreu u raznim segmentima leksike i motivacija wihovog prodora moe biti razliita. Ima ih u zooni10 Utvrewa su postojala jo u praindoevropsko i praslovensko doba, a borbe oko wih oduvek su bile izvor epskih motiva, kao to su opsada i osvajawe Troje ili Ravaninog grada u Ramajani"; tavie, sama grka re za rat", hom. p(t)lemos, najubedqivije se tumai kao sloenica pesnikog jezika u znaewu zauzimawe (praie. *-em-os) gradova (gr. p(t)l-is)"; o tome v. moj prilog Zur indogermanischen Terminologie von Krieg und Frieden" u zborniku radova Dvanaestog skupa Indoevropskog drutva (H Tagung der Indogermanischen Gesellschaft) u Krakovu 2005 (u tampi). 11 O ovome podrobnije u lanku pod naslovom Beli ator", predatom za tampu u asopisu Glas Odeqewa jezika i kwievnosti SANU, br. 24 za 2008.

251 miji i fitonimiji. Ranija forma zoonima kow *komon' da se tumaiti kao sloen pridev, pie. *pk'o-moni- sa runastim vratom", prvobitno ukrasni epitet kowa istoznaan sa lasi-aukhn u ranoj grkoj poeziji (Soph., Antig. 350). Treba imati u vidu iwenice da re *ko(mo)n' dolazi u ustanovivim formulama prasl. epske poezije (npr. s.-h. brzi, dobar kow, npr. u Bogiievoj bugartici 49, zapisanoj u H v.: strus. brz kon u Slovu o polku Igoreve" iz H v., dobr kon u bilinama) a da je u praslovenskom zamenila praie. re *o koja takoe predstavqa jednu od onih koje ulaze u jezgreni fond indoevropskog pesnikog jezika", up. rekonstruisane formule *kos ks, *kos *grs-, obe u znaewu brzi kow" (Loma 2003a). Iz pesnikog jezika potie i sloenica *medvd, sa jedinim pandanom u vedskom hapaksnom pridevu madhuvd- koji jede slatko, tj. slatke plodove (o pticama)", ali wen prodor u svakodnevni jezik ne objawava se uticajem poezije, ve tabuistikim razlozima, istima iz kojih je na delu slovenske teritorije ona daqe preinaena u *nedvd. Slino preinaewe pretpostavio sam u *neto-pyr od prvobitnog *let(o)pyr koji leti na vatru" > s.-h. leptir, letir itd. (Loma 2003, 275). I psl. naziv za vrstu uka *sykt' tumai se kao eufemistika sloenica *su-uktos sa pandanom u stind. skta- dobro reen", koji takoe oznaava vrstu ptice; ovakva denominacija zasniva se na verovawu da ukov glas navetava nesreu.12 Relevantna za jezik epskog pesnitva jeste i etimologija koja opteslovenski naziv za gavrana i sline ptice odraen u s.-h. gavran, garvan, gravran, gravqan, galovran i sl., e., sl. havran, dlu., poq. gawron, rus., ukr. gavoron, dijal. i gravoron itd. odvaja od sinonimnog naziva po boji *vorn i svodi, preko naknadnih disimilacija i preosmiqewa, na psl. sloenicu *garovrn sa prvim delom u vezi sa gr. gr / gr oglaavati se, pevati" a drugim delom sa gr. rnis ptica", psl. *orl orao" itd.; obe grke rei javqaju se u kontekstu Pindarove Druge olimpijske ode" (stihovi 8788), gde su subjekt dva gavrana, a kako grki glagol inae moe oznaavati artikulisan, qudski govor, vaqa podsetiti na ulogu koju gavran ima u epskoj poeziji kako istonih tako i junih Slovena (kod ovih drugih esto u paru), kao slovesna proroka ptica, koja katkad preuzima ulogu naratora (Loma 2003b). I fitonimija prua mogue primere sloenica proisteklih iz sakralnog jezika bogova". Ako je tana etimologija koja praslovenski naziv crne topole *agn'd tumai kao sloenicu analognu vedskoj agndh-, agnim-indh- dosl. ogwepaliteq", kao naziv svetenika zaduenog za paqewe obredne vatre, onda je i slavenski dendronim mogao ponii u kontekstu obredne upotrebe drveta crne topole, koje sporo gori i upravo zato je korieno za prenoewe vatre i za potpalu, danas za palidrvca (Loma 1996; ERSJ OS 41 d.; Lo12

V. moju odrednicu Sievo u ERSJ OS 68.

252 ma 2003, 272). Drugaija, ali opet obredna motivacija moe stajati iza psl. naziva biqke Verbascum. Wegovoj rekonstrukciji kao *divizna (i prosuivawu kao sufiksalne izvedenice na -izna od gorepomenutog prideva *divj protivi se junoslovenski oblik divizma, jer stoji blie dakom nazivu iste biqke, koji belei u prvom veku hr.e. grki autor Dioskurid kao disema, na osnovu ega se na praslovenskoj ravni sa najvie verovatnoe rekonstruie *divizma. Daki naziv se, u kontekstu trako-dako-frigijskih jezikih relikta, da analizirati kao sloenica die-sema, gde prvi deo stoji u vezi sa imenom trakog boanstva Dia- (i sl.), koje se smatra pandanom grkom Zes, vedskom Dyus, a drugi sa trakim imenom bogiwe zemqe, gr. Seml, dok se oba javqaju vezana u frigijskoj sintagmi des zemels nebeski i zemni, htonski (bogovi)". I na slovenskoj ravni mogua je analiza divi- nebo" i -zma zemqa", koja bi podrazumevala da se u nazivu biqke ouvala praie. formula neposredno odraena u vedskoj sloenici dyvakma Nebo i Zemqa (kao boanski par)", a posredno i u grkom Zes Khthnios Zevs (tj. Nebo) Zemqin (tj. suprug)". Ti spojevi su jeziki odraz prastare mitologeme o branom spoju Neba i Zemqe kao jemstvu plodnosti poqa, koja oploava nebeska kia. Ta mitoloka predstava bila je posebno aktuelna, i stoga obredno predstavqana, u doba godine kada dozrevaju usevi, a to je i vreme kada cveta divizma, Verbascum, dajui karakteristian izgled predelu. Stoga se u slovenskom nazivu ove biqke moe pretpostaviti kalendarska motivacija, prisutna u nizu fitonima motivisanih hrianskim kalendarom, kakav je, na primer, srpski ivawsko cvee cvee koje cveta oko Ivawa dne" (Loma 1995, 3148). ak i za jedan tako fundamentalan pojam, kao to je smrt", vaqa dopustiti da je jo u praslovenskom nemarkiran praindoevropski naziv mti- zamewen stilski obojenom sloenicom *su-mti> *s-mrt dobra smrt". Toj neobinoj denominaciji poreklo vaqa traiti u jo praindoevropskoj predstavi vezanoj za obred spaqivawa mrtvaca, po kojoj se dobrom smru" smatrala ona nakon koje pokojnikova dua, zahvaqujui dobrom vetru" psihopompu, sa lomae odlazi u nebeski raj. Prema tome je *s-mrt dobra smrt" ustvari naziv za propisan pogreb koji sleduje svakom pokojniku, a u sluaju ijeg izostanka ovaj ostaje neupokojen", vezan za ovaj svet i potencijalno opasan, pre svega za svoje najblie koji su za to i najodgovorniji. Takav nespaqeni mrtvac, koji se upokojava tek naknadnim spaqivawem, jeste vampir, i izgleda sasvim prihvatqiva etimologija Lukinove (1986, 123; up. Loma 2004a, 36 d.), koja psl. *pyr poredi sa gr. pyros bez vatre, netaknut vatrom", tim pre to se u staroj grkoj poeziji taj pridev upotrebqava i u kultnom kontekstu.13
13 pyra hier Pd. Ol. VII 48, Aesch. Agam. 70, pyros thysa Eur. fr. 904; zanimqivo da Eshil ovaj izraz upotrebqava u kontekstu zlokobnog znamewa, rtve paqenice koja ne moe sagoreti i samim tim biva odbaena od strane bogova.

253 Apofonska varijanta praie. negacije on- tu je kao u *rod, *tl, drugi deo praie. *pr- < puHr- vatra" kao u gore pomenutom zoonimu *neto- < *let(o)pyr; setimo se da nona leptirica u narodnom verovawu moe biti otelovqewe vampira. Tek u okviru obrta i slika indoevropskog pesnikog jezika" postaje jasna etimologija ili semantika motivisanost pojedinih slovenskih rei. Npr. to to je u slovenskom pojam drevnosti izveden iz rei za drvo", prasl. *drevn' / drevn u vezi je sa praie. kozmolokom predstavom o svetskom drvetu", koje sobom otelovquje starost samoga sveta, pa se naziva starim", u Veluspi aldna tr staro drvo = Igdrasil", kod Homera drs palaphatos drvo iz starih pria", oba puta sa refleksima pie. *dereu- u apelativnom delu; analogan spoj uva se u srpskom sloenom pridevu starodrevan (Loma 1995, 4854; ERSJ OS 27 d.). Tamo gde nedostaje neposredna etimoloko-semantika paralela, posrednu potvrdu prua antonim; tako praie. sloenica *Hsu-dios doslovce, dobro nebo" u gr. edios vedar", euda vedrina", stind. sudv- veoma sjajan" RV, sudiv- AV implicira loe nebo" koje Vajan i Trubeckoj vide u psl. dd' kia" < *dus-du-. Unutar slovenskog potkrepu ovom izvoewu prua psl. dijalektizam *nevedro, *nevedr'a (SS 25, 64 d.) koji, u mlaem leksikom materijalu, ponavqa smisao i strukturu stare sloenice, budui da je wen apelativni deo, *du-/di(o)-, ovde ve vie puta pomiwana pie. re za vedro, dnevno nebo" *dus, gen. *dis (Loma 2003, 269 d.). Ni svakodnevna frazeologija ne ostaje izvan domaaja istraivawa indoevropskog pesnikog jezika". Nedavno je Kler Lefevr pisala o strus. dobr zdorov, rus. iv zdorov, s.-h. iv i zdrav, e. iv a zdrav. Polazei od prvobitne praie. formule *giH3os solHos odraene u lat. vivus et salvus ona vidi zajedniku iransko-slovensku inovaciju u zameni jednog lana formule meusobno srodnim pridevima sl. *s-dorv, avest. druua u spoju druua hauruua (Le Feuvre 2006). Treba dodati da u poreewu sa gr. sloenim pridevom hy-gis zdrav" formula *iv sdorv pokazuje isti prefiks, ie. *su-, u svom drugom i isti koren, pie. *giH3-, u svom prvom lanu. Kao u sluaju gore pomenutih rei *s-mrt, *sykt', i ovde se kroz upotrebu prefiksa *su- dobro" oituje eufemistika intencija indoevropskog pesnikog jezika". U daqim istraivawima trebalo bi najpre usredsrediti napore na rekonstrukciju fragmenata praslovenskog teksta. Taj posao zapoela je ruska semiotika kola na svojim metodolokim postavkama meu kojima je najvaniji sasvim opravdan postulat da se ouvawe i preobraavawe leksikih spojeva posmatra u najtewoj vezi sa strukturalnom analizom wihovih konteksta po principu binarnih opozicija. Zapravo, iza svih gore navedenih nalaza i pretpostavki stoji podrobna kontekstualna analiza, a uz wu esto i sagledavawe ireg kulturnoistorijskog okvira; ovde smo se morali ogra-

254 niiti na mawe ili vie apodiktine tvrdwe, iju osnovanost vaqa proveravati u posebnim raspravama. Pri svemu tome se, meutim, vaqa uvati preteranog shematizma koji olako prelazi preko etimolokih problema zarad uklopivosti u unapred postavqene obrasce. Poznajui i uvaavajui rezultate izuavawa indoevropskog pesnikog jezika, slavisti ne samo da e sebi stvoriti pouzdana merila za prosuivawe arhainosti ili inovativnosti svoje grae, nego e i kritiki izotriti svoj pristup wenom etimologizirawu. Jedan opteslovenski projekt koji bi poao od selektovawa relevantnih izvora i wihovog pretakawa u pretraivu bazu podataka predstavqao bi prvi i odluan korak ka ostvarewu ovoga ciqa, koji bi omoguio da se od ovde iznetih pojedinanih nalaza doe do nekih optih zakquaka o preivqavawu batine indoevropskog pesnikog jezika" kod starih Slovena. Dotad, relativno pouzdano polazite za pojedinana istraivawa mogu pruiti najpre etimoloki renici koji, uz overu prasrodstva, belee pojedine leksemske spojeve, na nain kako to, recimo, ini Majrhofer u svome drugom etimolokom reniku staroindijskog jezika (Mayrhofer). Od dva praslovenska renika nastojawa u tom smeru, premda dosta ograniena, nalazimo u onom krakovskom (SP). Etimoloki renik srpskog jezika nastoji da i na ovom poqu da svoj doprinos. Najpre, kroz ukazivawe, po pravilu u treem delu odrednice, na postojawe podudarnih leksemskih spojeva u raznim slovenskim jezicima (u meri u kojoj se daju utvrditi na osnovu raspoloivih izvora i pod uslovom da se ne radi o internacionalnim kalkovima). Osim toga, trudimo se da ve kroz izbor ilustrativnih primera upotrebe u prvom delu odrednice pruimo korisnicima relevantnu grau za daqa poreewa. To inimo u skladu sa naelom koje je u srpsku (i slovensku) leksikografiju uveo ve Vuk Karaxi, uzimajui svoje primere najveim delom iz folklora: izreka, poslovica, a pre svega narodne poezije. Veliki Renik srpskohrvatskog kwievnog i narodnog jezika", koji je osnova ekscerpcije za ERSJ, samo je u ogranienoj meri sledio to naelo. Stoga se piui ERSJ oseamo pozvanim ne samo da se vraamo Vukovim renicima, nego i da uvek iznova pregledamo folklornu grau, Vukovu i drugu, traei prave primere. Razume se, taj posao nije mogue sistematski sprovesti, bar ne u ovom trenutku, ali od wega ne odustajemo. Na primer, pod odrednicom beo u treoj svesci ERSJ, italac e nai i ukazivawe na niz leksemskih spojeva u kojima ova re uestvuje, a koji imaju paralele u drugim slovenskim jezicima. Vrsta istraivawa koju smo pokuali da preporuimo moda je teka i nezahvalna; no mogue je da ona predstavqa jedan od najvanijih zadataka slavistike u dvadeset prvom veku. Nema boqeg naina da u meri u kojoj je to mogue sebi doaramo slovesnost svojih

255 predaka, ne samo u wenom jezikom izrazu ve i u sklopu wihovog pogleda na svet i wihove kulture.

LITERATURA BER: Blgarski etimologien renik, Sofi 1971. GAMKRELIDZE/IVANOV 1984: T. V. Gamkrelidze / V. Vs. Ivanov, Indoevropeski zk i indoevropec, Tbilisi. GASPAROV 1989: M. L. Gasparov, Oerk istorii evropeskogo stiha, Moskva. ERSJ: Etimoloki renik srpskog jezika, Beograd 2003. ERSJ OS: Etimoloki odsek Instituta za srpski jezik SANU, Ogledna sveska, Beograd 1998. SS: timologieski slovar slavnskih zkov, red. O. N. Trubaev, Moskva 1974. IVANOV/TOPOROV 1974: V. V. Ivanov / V. N. Toporov, Issledovani v oblasti slavnskih drevnoste. Leksieskie i frazeologieskie vopros rekonstrukcii tekstov, Moskva. LEVINTON 1983: G. A. Levinton, Leksika slavnskih pieskih tradici i problema rekonstrukcii praslavnskogo teksta, u: Tekst: semantika i struktura, Moskva, 152172. LOMA 1988: A. Loma, Prajezika metonimija u srpskim basmama i zagonetkama, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku HHH 1, 3746. LOMA 1996: A. Loma, Dva slovenska naziva za crnu topolu i Apolon kao boanski ogaw, Kodovi slovenskih kultura 1, 2330. LOMA 2000: A. Loma, Poreklo i izvorno znaewe slovenske rei udo, udo u slovenskim kulturama, ur. D. Ajdai, Novi Sad, 721. LOMA 2001: A. Loma, Crna krvca. Jedan drevni pesniki spoj i simbolika boja u mitolokim osmiqewima qudske rtve, Kodovi slovenskih kultura 6, 152160, v. Loma 2004. LOMA 2002a: A. Loma, Prakosovo. Slovenski i indoevropski koreni srpske epike, Beograd 2002. LOMA 20026: A. Loma, Slovenska etimologija u indoevropskoj perspektivi, Glas SANU SSSHS, Odeqewe jezika i kwievnosti kw. 19, Beograd, 115127. LOMA 2003a: A. Loma, Prasl. *komo 'kow', Common Slavic *komo 'horse', Junoslovenski filolog H, 3538. LOMA 20036: A. Loma, Dva vrana gavrana": Corvus corax u slovenskoj epici komparativni pogled, Kodovi slovenskih kultura 8, 109132. LOMA 2004a: A. Loma, Praslovenska leksika i kultura u indoevropskom kontekstu, Lingvistike sveske 4 Predavawa iz istorije jezika, N. Sad, 1542. LOMA 2004: A. Loma, Dimom u nebo. Obred spaqivawa mrtvih u starim i tradicionalnim kulturama, sa posebnim osvrtom na paganske Slovene, Kodovi slovenskih kultura 9, 764. LUKINOVA 1986: T. B. Lukinova, Leksika slavnskogo zestva, timologi 1984, 119124.

*
BENVENISTE 1969: E. Benveniste, Le vocabulaire des institutions indo-europennes III, Paris. DETELI/ILI 2006: M. Deteli / M. Ili, Beli grad. Poreklo epske formule i slovenskog toponima, Beograd. GNTERT 1921: H. Gntert, Von der Sprache der Gtter und Geister. Bedeutungsgeschichtliche Untersuchungen zur homerischen und eddischen Gttersprache, Halle a. d. Saale. HAUDRY 1986: J. Haudry, Les Heures, tudes indo-europennes 18, 114.

256
JAKOBSON 1966: R. Jakobson, Slavic epic verse. Studies in comparative metrics, u: id. Selected Writings IV: Slavic Epic Studies, The Hague / Paris, 414463. KATII 19871998: R. Katii, Hoditi roditi. Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, Wiener slavistisches Jahrbuch 33/1987, 2343; Weiteres zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus [1], ib. 35/1987, 5798; (2) ib. 36/1990, 6193; Nachtrge zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus [1], ib. 187190; (2) ib. 37/1991, 3739; Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, ib. 38/1992, 5373; Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus [1], ib. 39/1993, 3556; (2) ib. 40/1994, 735; (3) ib. 42/1996, 111122; (4) ib. 44/1998, 5776. KATII 1988: R. Katii, Nachlese zum urslawischen Mythos vom Zweikampf des Donnergottes mit dem Drachen. Wiener slavistisches Jahrbuch 34, 5775. LE FEUVRE 2006: C. Le Feuvre, Vieux russe dobr zdorov, russe moderne iv zdorov, avestique druu hauruu et l'etymologie de slave sdrav, u: PINAULT/PETIT 2006, 235251. LIV: Lexikon der indogermanischen Verben. Die Wurzeln und ihre Primrstammbildungen, unter Leitung von H. Rix, Wiesbaden 22001. LOMA 1995: A. Loma, Dalje od rei: Rekonstrukcija prajezikih leksemskih spojeva kao perspektiva slovenske i indoevropske etimologije. I. O slovenskom i akom nazivu biljke 'Verbascum'; II. Neki refleksi ie. korena *dereu- u slovenskim jezicima, Junoslovenski filolog , 3158. LOMA 2003: A. Loma, Zur frhslavischen Nominalkomposition und ihren indogermanischen Grundlagen, Studia etymologica Brunensia 2, Praha, 267277. LOMA 2004: A. Loma, Le sang noir, Ollodagos XVIII, Bruxelles, 205224, v. Loma 2001. LOMA 2007: A. Loma, Das serbische Personennamensystem, u: Die europischen Personennamensysteme. Ein Handbuch von Abasisch bis Zentralladinisch, hgg. von A. Brendler u. S. Brendler, Hamburg, 669687. MAYRHOFER III: M. Mayrhofer, Etymologisches Wrterbuch des Altindoarischen III, Heidelberg 19861996. MEILLET 1923: A. Meillet, Les origines indo-europennes des metres grecs, Paris. OETTINGER 1989: N. Oettinger, Die 'dunkle Erde' im Hethitischen und Griechischen, Welt des Orients 20/21, 8398. PINAULT/PETIT 2006: G.-J. Pinault / D. Petit (d.), La langue potique indo-europenne. Actes du Colloque du travail de la Socit des tudes Indo-Europennes, Paris, 2224 octobre 2003, Leuven/Paris. PORZIG 1954: W. Porzig, Die Gliederung des indogermanischen Sprachgebietes, Heidelberg. SCHMITT 1967: Rdiger Schmitt, Dichtung und Dichtersprache in indogermansicher Zeit, Wiesbaden. SCHMITT 1968: Rdiger Schmitt, Indogermanische Dichtersprache, Darmstadt. SP: Sownik prasowiaski, red. Fr. Sawski, Krakw 1974. WATKINS 1995: C. Watkins, How to Kill a Dragon. Aspects of Indo-European Poetics, Oxford.

Aleksandar Loma STYLISTIC AND SOCIOLINGUISTIC LEVELS OF COMMON SLAVIC VOCABULARY AND WORD FORMATION Summary The finding that the common heritage of Indo European languages is not limited to a number of words and a quantity of roots and formants, but also includes some syntatic structures, and even minimal fragments of the prototext, opened the way to the kind of research whose object is usually called Indo-European poetic language", in German: Indogerma-

257
nische Dichtersprache. Poetic" might be too narrow a definition; the research in question could be more precisely described as dealing mainly with formulaic metrical texts and aimed at reconstructing linguistic items belonging to a higher stylistic level, elevated above the everyday verbal communication into the language of the traditional particularly epic poetry and on the other hand into the magical-religious sphere of contact with suprahuman entities. The main characteristics of this language of gods", as it is called by Homer, are descriptivity and metaphoricality, as opposed to the conventionality of everyday human speech. Having linguistically as well as culturally sprung from the Proto-Indo-Europeans, the Proto-Slavs inherited this stylistic stratification of linguistic expression, the traces of the elevated style being found mainly in the oral epic poetry especially in those formulas that are attested both in South Slavic heroic poems and in Russian bylinas and thus proved to be of Common Slavic origin as well as in anthroponymy which among them, not unlike other Indo-European peoples, preserved, petrified into compound names, many figures of the poetic language". As for the word formation, the higher linguistic level was characterised by composition and the lower one by suffixal derivation. The interaction between two levels is reflected in several instances, variously motivated, of a stylistically marked word being eventually adopted into the basic vocabulary.

UDC 821.163.41.09194"

Slobodan . Markovi SRPSKA KWIEVNOST SREDINOM 20. VEKA RAZMEE TRADICIONALNOG, SOCIJALISTIKOG I MODERNOG

U drugoj polovini pete decenije 20. veka stvaraju pisci razliitih generacija, pripadnici ranije sukobqavanih poetikih grupa i poetnici. Meutim, u ovo doba ne nastaju nove podele i poetika razmimoilaewa. Kqune rei: tradicionalno, moderno, realizam, socijalistiki realizam, rat, narodnooslobodilaka borba, subjektivno, drutveno, pristupano i funkcionalno.

Tragalaki poduhvati pisaca srpske kwievnosti u prvoj polovini 20. veka dovodili su do poetikih neslagawa, okupqawa oko izvesnih ideja i naela i do previrawa, to je, esto, prerastalo u stvaralake sukobe pojedinaca i grupa. Suprotstavqana su poetika naela realista i zagovornika moderne, ekspresionista, nadrealista i pisaca socijalne literature. Bila su to kquna opredeqewa i stvaralake orijentacije pisaca, ali je bilo i onih iji su pogledi ispuwavali meuprostore ovih tokova. Svoja shvatawa stvaralatva i stila kwievnici su iskazivali programima i manifestima, kritikama i polemikama. Neslagawa su prerastala u sukobe, do negirawa vrednosti i znaaja protivnikih ostvarewa, a katkada su prerastala i u lino nipodatavawe. Meutim, znatan broj pisaca, sa umetniki vrednim ostvarewima, nije se deklarativno ni delovawem svrstavao u grupe sa proklamovanim poetikim opredeqewem, ve je, esto usamqeniki" gradio svoj poetski svet. Oni su se oslawali na ostvarene vrednosti prethodnika i smireno, na svoj nain, pratili otkria i pojave u svome vremenu. Neki meu nesvrstanima" obeleili su svojim kwievnim delom ovo doba. Globalne podele i okupqawe stvaralaca u grupe ipak su imali i jednu zajedniku odliku nazivom se izraavalo obeleje grupa i pojedinaca, sa naglaenim antagonizmom: tradicionalnosti" i antitradicionalnosti" ili modernisti". Prvi su stvarali svoj poetski svet oslawajui se na dostignua i iskustvo prethodnika, nadgraujui stvaralaki in i izraz. Antitradicionalisti" su proklamovali svoju posveenost traewu i otkrivawu novih mo-

260 dernih sadrajnih i izraajnih mogunosti, koje bi bile u skladu sa novim vremenom i ovekom u wemu". Tragawe za modernim u srpskoj kwievnosti, kao jedan od wenih tokova, bilo je u skladu sa pojavama i previrawima u evropskoj umetnosti i traje do kraja etvrte decenije HH veka, odnosno, do Drugog svetskog rata, okupacije Jugoslavije i poetka borbe protiv okupatora.1 To je uticalo na psiholoke promene i uslovilo teke okolnosti materijalnog i fizikog ivota. Odrazilo se i na stvaralatvo, jer je novi vid globalne ivotne klime uticao i na stvaralaki in i umetniki sadraj. Rat je postao ivotna preokupacija, prodirao u pore ovekove linosti i intime, izazivao emocije i zaokupqao svest, otvarao subjektivna, nacionalna i optequdska pitawa, ali i odnos linosti prema wima. Stvaralaki preobraaj je imao novi vid globalistikog karaktera uslovqen qudskim ratnim sudbinama. Neki pisci su izgubili ivot u ratu, druge je okupator zarobio i zadrao u logorima, trei su se poeli aktivno boriti protiv okupatora, a etvrti su iveli u okupiranim naseqima. U skladu sa takvim sudbinskim udesima koheziona ideja veine Srba i Jugoslovena bila je pasivni ili aktivno otpor okupatoru. Qudska i nacionalna ugroenost ratnim prilikama, kao kquna ivotna odlika, vidno se reflektovala i u umetnikom stvaralatvu. U kwievnim sadrajima ispoqavala se bilo u ovekovim odnosima prema okruewu, bilo u wegovoj intimi. To se odraavalo i u tematskom karakteru dela, bez obzira na to u koje su vreme locirana istorijsko, savremeno ili neko bajkovito (tipa nekad i negde"). Bez obzira na drutvenu aktivnost pisaca i nain wihovog ivota uslovqen ratom, u ovo doba su bila umnogome potisnuta ranija poetska neslagawa meu wima. Pasivni ili aktivni otpor prema neprijatequ izraavao se na taj nain to je u kwievnim ostvarewima preovladavalo rodoqubqe. Poezija i proza srpskih pisaca nastali u petoj deceniji HH veka, bilo da su stvarani u ratu, bilo u godinama odmah posle rata, preteno su odgovarali naelu da umetnika dela treba da su proeta duhom borbe za narodnu slobodu, u kojoj je i lina sloboda. Razvojem Narodnooslobodilake borbe u Jugoslaviji i Srbiji, iji su usmerivai i nosioci bili komunisti i rodoqubi, wenom pobedom i poetkom stvarawa novog, socijalistikog sistema, javili su se i izvesni zahtevi prema umetnosti. Deklarativno su bila izraena stvaralaka naela sa ideolokom komponentom. Pod nazivom socijalistiki realizam ona su bila prisutna u kulturnom i umetnikom ivotu, bez obzira na wihovu prihvatqivost i literarnu realizaciju. Smatralo se da u stvaralatvu treba imati na umu i
1 Vidi Slobodan . Markovi, Kwievni pokreti i tokovi izmeu dva svetska rata, Bgd, 1970, s. 719.

261 potovati politiko-drutvenu atmosferu socijalistike borbe za oveka. Poetike norme su bile izraene u principima teorijske osnove socijalistikog realizma, kojima treba da je proeto delo, wegova umetnika slika sveta u kwievnosti, pozoritu, likovnim oblastima, filmu, ak i u muzici. Sve treba da je podreeno oveku, u skladu sa opteproleterskom idejom. U delima pisaca koji su nastojali da umetniki oivotvore ovaj zahtev istaknuta je kolektivna strana u sudbini i svesti qudskoga bia, a ne patosom, najee, potisnuta subjektivnost, intima (pa i podsvest). Na Prvom kongresu kwievnika Jugoslavije, 1946, postavqeni su najprei zadaci u kwievnosti": Kwievnost treba da kae naem narodu ta je sve uradio, kako je postao svjestan svoga djela kao istorijske cjeline, kao korenitih preloma i perspektiva koje iz wih istiu, kako bi postao svjestan svojih neiscrpnih snaga i mogunosti, kako bi znajui ta je sve uradio postao svjestan ta sve moe da uradi, ta sve, uprkos emu, treba da uradi."2 Umetniko u delu podreeno je korisnom i funkcionalnom u promeni qudske svesti, emocija i odnosa da bi se stvorio neki boqi, pravedniji svet i celovitiji, sreniji i aktivniji ovek u wemu. Meutim, pisac treba da vodi rauna o iweninoj istini" i stvarnim doivqajima", da mu oni budu inspiracija, a da stvara svoju predstavu i junake u woj tako uverqivo kao da su se mogli dogoditi", na emu su, neto kasnije, insistirale Kwievne novine.3 Podstiu se stvaraoci da, pored inspiracije tek zavrenim ratom i wegovim posledicama, obrate pawu i na najsavremenija ivotna zbivawa. U kwievnim sadrajima treba da se nau primeri likova koji e pozitivno podsticati oseawa, razmiqawa i postupke. Poeqno je da dela u sloenosti qudskih raspoloewa nose i optimizam i radovawe ivotu. Pisci koji su preiveli rat i piu o wemu esto stvaraju dela hroniarsko-memoarskog karaktera, sa autorskim odnosom objektivnog svedoewa" poput Istinitih legendi (-1944, -1948) Jovana Popovia, Oblaka nad Tarom (1947) ede Minderovia, ili poetske reportae poput one Meu Markosovim partizanima (1948) Oskara Davia. Pripovetke su, po stvaralakom postupku, bile bliske klasinoj prozi; Rosa na bajonetima (1946) i Surova kola (1948) Branka opia; iwenino-realistiki pie se o temi zarobqenitva kao u romanu Ota Bihaqi Merina Doviewa u oktobru (1947); realistino pripoveda Mihajlo Lali u zbirci pripovedaka Izvidnica i romanu Svadba (1949). Poezija je ve neto specifinija i raznorodnija, poput ratnih i poratnih pesama Branka opia i Oska2 Radovan Zogovi, O naoj kwievnosti, wenom poloaju i wenim zadacima danas (Referat na Prvom kongresu kwievnika Jugoslavije u Zagrebu), Bgd, 1946, s. 30. 3 Jovan Popovi, O delima, merilu i kritici, Kwievne novine, Bgd, /1948, br. 7 (23. marta), s. 1.

262 ra Davia, stihova Pesme iz zarobqenikog logora Milana Dedinca i nekih drugih pesnika. Pesme imaju svoju funkcionalnost, naroito u istorinosti poetskog sadraja, koji oliava ratne trenutke. Meutim, u izraajnom pogledu osea se da se autori oslawaju i na svoje avangardno iskustvo pogotovo O. Davio i M. Dedinac. Ratne pesme Branka opia i poema Stojanka majka Kneopoqka Skendera Kulenovia, po duhu i izrazu imaju bliskosti sa narodnom poezijom. U drugoj polovini pete decenije 20. veka u poratnom stvaralatvu imaju svoje znaajno mesto i pisci koji su svoj kwievni lik gradili i umnogome uobliili u prethodnim decenijama treoj i etvrtoj: Veqko Petrovi, Isidora Sekuli, Ivo Andri, Desanka Maksimovi i drugi. Veqko Petrovi nastavqa svoju realistiku prozu i stvara i prie sa temom okupacije objavquje zbirku Prepelica u ruci i druge sline pripovetke (1948). Isidora Sekuli objavquje eseje i kritike, u kojima nastavqa svoja tumaewa dela vie nego to ih klasifikuje i ocewuje. Takoe, ona pie i pripovednu prozu sa temama iz Prvog i Drugog svetskog rata. Rodoqubive pripovetke o ponosu i hrabrosti maloga oveka objavila je u zbirci Zapisi o mom narodu (1948). Ivo Andri je svoje istorijske romane Na Drini uprija, Travnika hronika i Gospoica objavio 1945. godine. Posle romana napisanih za vreme rata Andri pie i objavquje pripovetke sa tematikom iz novijeg beogradskog i bosanskog ivota i objavquje ih u zbirci Nove pripovetke (1948). Desanka Maksimovi stvara rodoqubivu poeziju inspirisanu Drugim svetskim ratom i dogaajima u wemu, daje nove poetske sadraje simbolinog i bajkovitog karaktera, tu pripadaju i wene pesme Srbija je velika tajna i Krvava bajka. Publikovala je zbirke Pesnik i zaviaj (1946) i Otaxbino, tu sam (1951). Mladen Leskovac uestvuje u obnavqawu i ureivawu Letopisa Matice srpske, pie kritike i o savremenim piscima, predstavqajui wihovu linost i interpretirajui dela objavquje zbirku lanci i eseji (1948). Milan Bogdanovi nastavqa svoju impresionistiku kritiku o novim delima, a Velibor Gligori prikazuje savremena ostvarewa. I niz drugih pisaca aktera u kwievnim zbivawima tree i etvrte decenije 20. veka aktivno uestvuju u kwievnom ivotu neposredno posle Drugog svetskog rata, poput Aleksandra Vua, Marka Ristia, Duana Matia, Isaka Samokovlije, Rista Ratkovia i drugih. Grupa afirmisanih pisaca, koji nisu pripadali raznim strujawima u srpskoj kwievnosti do kraja etvrte decenije 20. veka, ili su bili van wih, nastavila je da stvara u toku i posle Drugog svetskog rata, ne odstupajui od svojih poetikih naela i izraajnog postupka. Oito oni nisu prihvatili proklamovana naela socijalistikog realizma. U stvarawu su se inspirisali i savremenim ivotom a poetske sadraje locirali i u novo vreme. Ostali su do-

263 sledni svom nainu oblikovawa umetnikih predstava, bez podreivawa zahtevu utilitarizma da kwievno delo treba da prikazuje i stvara novoga oveka. Ukquujui se u nastojawa da u sadrajima nekih dela obuhvate i novo vreme burne i teke godine Drugog svetskog rata, qudske sudbine u wemu i wegove posledice, oni nisu izazivali kritiku pristalica socijalistikog realizma, verovatno i zato to wihov kwievni ugled i stvaralaka aktivnost nisu bili pogodni za negirawe ili sukobe. U posledwim godinama prve polovine 20. veka u srpskoj kwievnosti se javqa i afirmie jedan broj mladih pisaca preteno pesnika: Mira Alekovi, Risto Toovi, Slavko Vukosavqevi, Vasko Popa, Dragoslav Grbi, Branko V. Radievi, Stevan Raikovi, Miodrag Pavlovi i drugi. Pesmama i zbirkama poezije objavqenim do 1950. godine, oni su se predstavili kao jedan sve poetski tok, sa vidnom raznorodnou. Stihovima objavqenim do sredine veka Mira Alekovi i Risto Toovi, kao i Slavko Vukosavqevi poemom Kadiwaa ukquuju se u krug pisaca koji su inspirisani ratnom tematikom Narodnooslobodilakom borbom, u ijim ostvarewima je prisutan patos, ushiewa i zanos. Ve Slobodan Markovi (Markoni) u pesnikim zbirkama Posle snegova (1949) i Grad na rukama ispoqava oseawe ivotne nedovoqnosti, otuenosti, jesewinovske tuge i drainevskog boemstva, Branko V. Radievi je u stihovima ophrvan snagom erosa, Stevan Raikovi u zbirkama Detiwstvo (1950) i Pesma tiine okrenut je svetu prirode, saivqava sa wime i osea lepotu tiine, Vasko Popa u prvim pesmama otvara poetsko poqe mitskog i nadrealnog (koja e, kasnije, razviti u zbirci Kora), Miodrag Pavlovi u prvim pesmama nagovetava nespokojstvo (koje e se snano ispoqiti u zbirci 87 pesama). Ovakav pesniki tok u kome je naglaenije prisutna subjektivnost, vidnije otkrivena intima i neposrednije iskazana lina oseawa bio je suprotan zanosu i pragmatinosti kolektivnih raspoloewa u pesmama koje reprezentuje zbornik Poezija mladih (1947). Bila je to i reakcija na duh borake i akcijake" pesme koja je nastajala podsticana i naelima socijalistikog realizma, ali koja nije donela znaajniju umetniku vrednost. Meutim, neslagawa su ostala u stvaralakom postupku i do sredine veka, nisu bila izazvala glasna sporewa i kritike. Izdavake kue u kojima su pisci objavqivali svoja dela bile su Prosveta (nastavqa tradiciju Gece Kona, koga su Nemci za vreme rata ubili), Nolit (produava predratnu izdavaku orijentaciju Pavla Bihaqija), uz obnovqeni Letopis Matica srpska osniva i izdavaku kuu u Novom Sadu, a kasnije su osnovana preduzea Mlado pokolewe i Vuk Karaxi. Uz izvestan zastoj, Srpska kwievna zadruga nastavqa da izdaje svoje edicije. Izdavake kue su dobijale rukopise na tri naina ponudom autora, pozivom ili konkursom.

264 Rukopisi dela objavqivana su posle pozitivne ocene recenzenata i urednika i odluke Izdavakog odbora i direktora kue. Do objavqivawa u kwizi, pesme, prie i odlomci due proze najee su tampani u asopisima i kulturnim rubrikama nedeqnih i dnevnih listova. Mnogi tekstovi itani su na kwievnim veerima, koje su bile neposredni i masivni vid komunikacije pisca sa svojim sluaocima i itaocima. Filtri kroz koje je prolazilo kwievno delo od rukopisa do tampawa koliko su obezbeivali da se objavquju umetniki vredna i komunikativna dela toliko su uticali i na autore da vode rauna i o wihovoj drutvenoj strani. Prihvatana su i tampana tematski, anrovski i izraajno raznovrsna kwievna ostvarewa, koja nisu uvek bila u skladu sa poetikim naelima socijalistikog realizma. Odsustvo hermetinosti i neto prisutnija komunikativnost sa razliitim slojevima italaca bili su jedan od inilaca prihvatqivosti i pisca i dela. Literarni asopisi Letopis Matice srpske, Kwievnost (1946 do 6/1947, Naa kwievnost), Mladost (19451952) i list Kwievne novine (1948) bili su periodine publikacije kwievnih i kulturnih organizacija i kulturnih poslenika, pristupane svim lanovima, bez okupqawa grupa oko wih po idejnim i estetskim kriterijumima. Jedino se Mladost, koju su ureivali Zoran Mii i Ratko Brzi, unekoliko odlikovali time to su se oko we okupqali mladi stvaraoci, esto i poetnici, ija su tragawa i razliitost poetskih orijentaciji bili neto izrazitiji. Okupqeni oko izdavakih kua, asopisa i udruewa, pisci su ispoqavali vie nastojawa da imaju povoqnu drutvenu (pa i materijalnu) poziciju nego to su se izraavali i borili za svoje estetske i ideoloke stavove. Izrazitija talasawa i poetika neslagawa poela su se oseati kod mlaih pisaca okupqenih oko lista Mladi borac, iji je urednik Dobrica osi i asopisa Mladost koji ureuje Zoran Mii. Jedan broj je interesovawem za aktuelnu ivotnu problematiku, romantiarskim patosom i zanosom za novo drutvo bio blizak zagovornicima socijalistikog realizma. Drugi odudaraju od takve orijentacije, u wihovim ostvarewima se javqaju crte dekadentizma", boemstva", jesewinovtine", neobinosti i nerazumqivosti" slika, simbola i junaka. Poetna previrawa u Mladom borcu trajala su do prestanka wegovog izlaewa 1948.4 Naruavawe ustaqenosti i mira do otpadnitva javqa se neto vidnije u asopisu Mladost oko koga poiwe da se stvara grupa nezadovoqnih", koji ele da obogate sve poetski svet. Wihova orijentacija e se oko 1950. godine i kasnije razviti u kwievnu i ideoloku borbu, koja e se osetiti u veini publikacija, a sredite suprotstavqe4 O tome pie studiozno Ana osi-Vuki, Stare i nove teme, Bgd, 2007, s. 172173.

265 nih grupa bie novi asopisi realista" Savremenik (1955) i modernista" Delo (1955). No, to je nastavak kwievnog vremena o kome govorimo. Otra kwievna kritika, koja je imala preteno idejno drutveni karakter, objavqena je 1948. godine, u vreme promene odnosa Jugoslavije i Sovjetskog Saveza pojavom Rezolucije Informbiroa, koja je imala dalekosene posledice. Veina pisaca u prvim godinama posle Drugog svetskog rata bila se sadrajno, unekoliko, uklopila u opta naela socijalistikog realizma (prema referatu Radovana Zogovia) da tematika literarnog dela treba da bude aktuelna, iz savremenog ivota. Pisali su i o Narodnooslobodilakoj borbi i o ivotu u ratu, ali su po stvaralakom postupku ostali u duhu tradicionalnog realizma. Zbog doslednosti u uobliavawu ratne tematike Branko opi, Oskar Davio, Mihajlo Lali, iako anrovski raznorodni, smatrani su partizanskim piscima". Ipak, opieve pripovetke sa ratnom partizanskom tematikom svojim literarnim kvalitetima vidno su se izdvajali od tekueg stvaralatva mladih pisaca koji su nastojali da svoje ratno iskustvo pretoe u literarni oblik, ne uspevajui da iskorae iz pripovedaki ogranienog prostora reportae i crtice. opieve partizanske prie" bile su proza pisca sa iskustvom, a najveu novinu u odnosu na wegovo prethodno stvaralatvo i prozu sa ratnom tematikom u srpskoj kwievnosti toga doba, predstavqao je humor, kae Ana osi Vuki.5 Meutim, razvojni luk opievog humora inklinirao je ka podrugivawu, ismevawu i satiri. Wegov podsmeh i satira prerasli su u kritiku pojava u socijalistikom drutvu i novom ivotnom sistemu. Satirini tekstovi Branka opia, koji su objavqeni sredinom HH veka u Jeu i u Kwievnim novinama (1950. godine), kulminacija su wegovog satirinog puta: Jeretika pria6, Sudija sa tuom glavom7, Ptije cvrkutawe8, Ko s avolom prie pie9, Pria o Teofilu bojaqivom10. Kao eho ove opievsko humoristike proze javile su se dve otre kritike opieve satire u Kwievnim novinama: Skender Kulenovi Istina i sloboda11, Duan Popovi Klevetnika satira12; u glasilu Komunistike partije listu Borba objavqen je nepotpisani lanak Junatvo Branka opia13, koji je imao posebnu idejnu i politiku teinu, jer je izostavqawe
5 6 7 8 9 10 11 12 13

Isto, isto, s. 140. Kwievne novine, Bgd, /1950, br. 34 (22. avgusta). Je, Bgd, H/1950, br. 584 (9. septembar). Isto, isto, br. 586 (23. septembar). Isto, isto, br. 590 (21. oktobar). Kwievne novine, Bgd, /1950, br. 42 (17. oktobar). Isto, isto, br. 35 (29. avgust). Isto, isto, br. 43 (24. oktobar). Borba, Bgd, 1950, 28. i 29. oktobra (u dva dela).

266 imena autora lanka znailo da su kritike u prilogu stvari redakcija partije iji je glasio list. Branko opi je okarakterisan kao antipartijski elemenat, otpadnik iz progresivnog komunistikog kruga u kome je bio, reeno je da je postao kritizer malograanin i da se srozao u reakcionare. ak ga je, potom, u jednom svom govoru napao i Josip Broz Tito.14 Kritikom satire Branka opia, 1950. godine sredinom 20. veka, sa prizvucima danovizma, zavrava se relativno mirni" tok razvoja srpske kwievnosti u petoj deceniji 20. veka, koji se odlikovao raznorodnou dela, bez iskquivosti i veeg previrawa u idejnom i poetikom vidu.

Slobodan . Markovi SERBSKA LITERATURA SEREDIN HH VEKA OBMEN TRADICIONNOGO, SOCIALISTIESKOGO I SOVREMENNOGO Rezyme V rabote rassmatrivayts vleni v serbsko literature konca ptogo destileti HH veka posle vtoro mirovo von. Uastnikami literaturno izni vlyts vdayies pisateli perioda medu dvum mirovmi vonami tradicionalist" Velko Petrovi, Isidora Sekuli, Ivo Andri, Desanka Maksimovi, molode kspressionist, nadrealist i socialne pisateli uastniki narodnoosvoboditelno borb Oskar Davio, ovan Popovi, Radovan Zogovi, Branko opi i nova volna molodh poslevoennh pisatele Mira Alekovi, Risto Toovi, Branko V. Radievi, Slavko Vukosavlevi, Vasko Popa, Stevan Raikovi, Miodrag Pavlovi. Vopreki obnarodovannm principam socialistieskogo realizma v to vrem publikuyts proizvedeni raznorodnh tvoreskih priemov. Avtor stati otmeaet, to do 1950 goda (kogda bl podvergnut kritike Branko opi kak satirik) ne nablydayts idene i stetieskie gruppirovki i stolknoveni.

14 Isto, isto, 30. oktobra, Govor Marala Josipa Broza Tita na Treem kongresu Antifaistikog fronta ena.

UDC 811.163.41'342.9 811.161.1'342.9

Radmilo Marojevi UEWE O POBONIM AKCENTIMA I VAKERNAGELOV ZAKON O RASPOREDU ENKLITIKA

U radu se razmatra, prvo, sloena fonetska re s pobonim (drugostepenim) akcentom na gramatikoj komponenti u savremenom srpskom i savremenom ruskom jeziku, drugo, Vakernagelov zakon o rasporedu enklitika primewen na slovenske jezike, i tree, tzv. proklitiko-enklitiki tip rasporeda enklitika u staronovgorodskom dijalektu (Zalizwak). Uewe o sintagmatskoj funkciji pobonih akcenata i o sloenoj fonetskoj rei, koja se sastoji od glavne fonetske rei i jedne ili vie pobonih fonetskih rei, doprinosi uspostavqawu sistemskih odnosa pri opisu ritmike barijere i enklitikog niza u skladu s Vakernagelovim zakonom. Kqune rei: prosta fonetska re, sloena fonetska re, glavna fonetska re, pobona fonetska re, glavni akcenat, poboni akcenat, Vakernagelov zakon.

0.1. U prvom delu ovoga lanka razmatra se sloena fonetska re s pobonim (drugostepenim) akcentom na gramatikoj komponenti u savremenom srpskom i savremenom ruskom jeziku. 0.2. U drugom i treem delu lanka obrazlae se primena tzv. Vakernagelovog zakona o rasporedu enklitika na slovenske jezike i tzv. proklitiko-enklitiki tip rasporeda enklitika u staronovgorodskom dijalektu prema uewu A. A. Zalizwaka. 0.3. U iroj raspravi, u odnosu na koju je ovaj lanak neka vrsta sinteze, razmatra se pitawe izdvajawa glavnih i pobonih, metrikih i nemetrikih akcenata, priroda minimalnih prozodijsko-intonacionih taktova te metrika i ritmika funkcija sloenih fonetskih rei. Rasprava se sastoji od tri poglavqa. (1) U prvom poglavqu rasprave, iz kog je selektovan" u saetom obliku i objavqen drugi i trei deo posebnog lanka [Marojevi 2007a, 330337],1 razmatra se priroda pobonih akcenata s lingvistikog aspekta, tj. prozodijsko-intonaciona struktura sloenih fonetskih rei, u ivom s r p s k o m j e z i k u.
1 U lanku su, tehnikom grekom, granice fonetskih rei oznaene znakom pitawa umesto dole usmerenom strelicom; pored toga, na obliku nijesu u 388. stihu Gorskog vijenca nije oznaena finalna duina.

268 (2) U drugom poglavqu rasprave razmatra se priroda pobonih akcenata s lingvistikog aspekta, tj. prozodijsko-intonaciona struktura sloenih fonetskih rei, u ivom r u s k o m j e z i k u, a to poglavqe se objavquje kao samostalan lanak [Marojevi 2006b]. (3) U treem poglavqu rasprave, koje e biti objavqeno na drugom mestu, razmatraju se poboni akcenti sa aspekta n a u k e o s t i h u, tj. metrika i ritmika funkcija sloenih fonetskih rei u srpskom narodnom i umetnikom stihu, i to opkoraewa cezure prvom komponentom (polu)sloenice i reju s pobonim akcentom, te metrika i ritmika funkcija pobonih akcenata u ruskom narodnom i umetnikom stihu. 1.0. Sloena fonetska re s pobonim (drugostepenim) akcentom na gramatikoj komponenti postoji i u savremenom srpskom, i u savremenom ruskom jeziku. Razlika izmeu dvaju savremenih jezika sastoji se u tome to srpski jezik ima razvijen sistem enklitikih zamenikih i glagolskih oblika, pa zato samo on moe posluiti kao model praslovenske (i praindoevropske) jezike situacije pri razmatrawu funkcionisawa Vakernagelovog zakona, dok ruski jezik nema enklitike varijante punoznanih zamenikih i glagolskih rei, pa zato on nema tzv. proklitiko-enklitiki tip rasporeda enklitika, kako pojavu netano imenuje A. A. Zalizwak. 1.1. U srpskom jeziku ortoepsku rekonstrukciju zahtevaju, p r v o, leksike jedinice koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat na afiksalnoj morfemi; d r u g o, sloenice koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat na prvoj komponenti; t r e e, sintagme koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat na gramatikoj [vidi daqe], leksiko-gramatikoj [vidi t. 1.1.1] ili leksikoj rei [vidi t. 1.1.2]. Razmatrawe prvih dveju grupa ostaviemo za iru verziju ove rasprave, a ovde emo se zadrati samo na sintagmatskom aspektu upotrebe pobonih akcenata. Razmotriemo najpre sintagme koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat na g r a m a t i k o j r e i, a taj akcenat moe imati predlog (1), reca (2), veznik (3) te veznik ili veznika re u sastavu diverba. (Diverbima smo posvetili pawu, i s prozodijskog stanovita, u drugom radu [Marojevi 2006a: 5156]). (1) Pobone akcente ima u alostnoj psanci plemenite Asan-aginice", na primer, predlog mmo: kd bd g mmo dvra [PPA 60]; A kd bli g mmo dvra [PPA 67]. To znai da u finalnim taktovima dvaju navedenih stihova ortoepski rekonstruiemo sloenu fonetsku re mimodvora, s pobonom fonetskom reju predloga i glavnom fonetskom reju genitiva imenice. (2) Poboni akcent ima, na primer, reca d u alostnoj psanci plemenite Asan-aginice". U stihu: tr dzvq d dv sna svja: [PPA 85] re do nije predlog, da bi se na wega mogao prenositi akcenat, nego reca, s pobonim kratkosilaznim akcen-

269 tom; oslabqeni, mada metriki akcenat ima i broj dva (razmatrawe pobonih akcenata na brojevima ostaviemo za iru verziju ove rasprave). U dosadawim prozodijskim interpretacijama akcenat se prenosi kao da je u pitawu predloko-padena veza: d dv sna svja [Benei 1937: 340; isto (irilicom) i u: Rui 1974: 385]. Asim PECO akcenat ne prenosi u osnovnom tekstu: do dv sna svja [Peco 1973: 174], nego u varijanti: d dv [Peco 1973: 175]. Vuk ALEKSI se drao Pecinog osnovnog teksta: do dv [Aleksi 1990: 68]. U drugom polustihu, dakle, ortoepski rekonstruiemo jednu sloenu fonetsku re ddvsna , koja opkorauje pauzu izmeu dvaju taktova a sastoji se od dve pobone i jedne glavne fonetske rei, i jednu prostu fonetsku re svja, na koju pada nemetriki akcenat. (3) U predgovoru za kritiko izdawe Gorskog vijenca istakli smo da se kratkosilazni poboni akcenat realizuje, izmeu ostalog, na veznicima i veznikim rijeima, ali se obiqeava samo [] u sluaju kad treba razlikovati veznik: (niko ne zna) do nas [d ns] (e je ono) [2142] od predloga: (svi gradovi to su) do nas [dns] (turski) [386], vezniku rije: to spomiwe [t spmiw] [1006] od upitne zamjenike rijei, na primjer: to je [tje] (ovo, brao Crnogorci?) [964]" [Marojevi 2005: 9; Marojevi 2004: 12]. Pogledajmo kontekste za prvi par primera:
Kpmo se na mjden gvno (nko n zn d ns je no), na vrtila Mru jmo, dgovre krji inmo kkvo emo zl unit kme; [GV 21412145]; t se hvl grdom i gospdstvom: sv grdovi t s d ns trsk jsam li h psuo mrmrjem t nijs z qde grdovi n tvnice za nvqn swe? [GV 385389].

Veznik d u 2142. stihu ima poboni akcenat i predstavqa pobonu fonetsku re; sa zamenikim genitivom, na koji pada glavni akcenat, on ini sloenu fonetsku re dns. Predlog d u 386. stihu predstavqa jednu akcenatsku celinu sa zamenikim genitivom posle sebe; s obzirom na to da se na tu akcenatsku celinu naslawa pobona fonetska re, ona predstavqa glavni deo sloene fonetske rei tsdns . 1.1.1. Razmotriemo sintagme koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat n a l e k s i k o - g r a m a t i k o j r e i. Nosilac

270 kontekstualnog pobonog akcenta moe biti lina (1), prisvojna (2) i pokazna zamenica (3). (Moe biti i osnovni broj, ali takve primere emo ostaviti za iru raspravu, koja obuhvata i versoloki aspekat). (1) U predgovoru za kritiko izdawe Gorskog vijenca istakli smo da se dugosilazni poboni akcenat realizuje, izmeu ostalog, na obliku nominativa jednine line zamenice prvog lica jednine j kad on, u kombinaciji s veznikom t (takoe s pobonim akcentom), skrauje vokal, a da u slobodnoj upotrebi zamenica ima obian, dugosilazni akcenat [Marojevi 2005: 7; Marojevi 2004: 10]. Poboni dugosilazni akcenat na obliku nominativa jednine line zamenice prvog lica jednine j javqa se u sledeim stihovima: T j zmi trstruk knxiju [GV 844]; t j sti be nkrj pqa [GV 2552]; T j be-bqe prko pqa [GV 2561]; T j skpi pedst mmd [GV 2749]; t j ptec sa nm drinm [GV 2756]. Uz stihove 844, 2552, 2561, 2749. i 2756. u kritikom izdawu Gorskog vijenca stoji jednoobrazna tekstoloka napomena: nom. line zam. 1.l. s pob. dugosil. akc. i redukovanom duinom. Poboni dugosilazni akcenat na istom obliku nalazimo i u 390. stihu:
B sam bi<j> j splten za tbe, d se stvq t si urdio!" [GV 390391],

gde se ostvaruje sloena fonetska re jsplten. Glavni dugosilazni akcenat na obliku j realizuje se, na primer, u stihovima: A j t u, l i sa kme u: [GV 33]; j u pv pi pred kmama, / j za glve brtsk mto dti [GV 730731]. U sva tri stiha razmatrani oblik, s proklitikom, enklitikom ili samostalno, ini prostu fonetsku re: aj, ju, j. (2) Prisvojnu zamenicu mj (u vokativu) izgovaramo sa oslabqenim (nemetrikim) akcentom u 25. stihu alostne psance plemenite Asan-aginice": D mj brte, vlik sramt []" [PPA 25] i u 2164. stihu Gorskog vijenca: stina je, mj mle, d mi, [GV 2164]. U oba sluaja ostvaruju se sloene fonetske rei s glavnom fonetskom reju na vokativu imenice, s tim to se u prvom primeru izgovaraju dve pobone fonetske rei: dmjbrte, a u drugom jedna: mjmle. (3) S oslabqenim (nemetrikim) akcentom u alostnoj psanci plemenite Asan-aginice" izgovaramo pokaznu zamenicu t (u akuzativu): Kd t la san-ginica, [PPA 73]; A t gld jnk san-go [PPA 84]; Kd t la san-ginica, [PPA 89]. U sva tri sluaja se ostvaruju sloene fonetske rei s glavnim akcentom na glagolskoj komponenti, s tim to se u prvom i

271 treem primeru izgovaraju dve pobone fonetske rei: kdtla, a u drugom jedna: atgld. 1.1.2. Razmotriemo, najzad, sintagme koje imaju, pored glavnog, i poboni akcenat na l e k s i k o j r e i. Nosilac pobonog akcenta moe biti predikativ (1) i imperativni oblik (2), pri emu se u nekim sluajevima na redukovanom obliku imperativa pojavquje uzlazni akcenat na posledwem slogu [vidi primere u: Marojevi 2007a: 336337]. (1) Predikativi, kako smo mi ovu specifinu vrstu rei nazvali [vidi podrobnije u: Marojevi 2007b], imaju status pobone fonetske rei, a re uz koju oni stoje status glavne fonetske rei u sastavu sloene; na primer, u stihu Gorskog vijenca: Hvla Bgu, m li vjtch? [GV 2173], u kojem rekonstruiemo sloenu fonetsku re: hvlabgu. (2) Poboni akcenat na obliku drugog lica jednine imperativa rekonstruiemo u prvom stihu Pjesme Mustaj-kadije (koja je u devetercu): N pla mjko dlber-Fatmu [GV 1855 (1)] te u desetercima (osnovnom stihu Gorskog vijenca): pja Mrko tvjga arna, [GV 1801]; Bj Kmnene, zdt dlijo, [GV 1842]; j nrode, sv sknite kpe: [GV 2648]. U svim navedenim primerima se ostvaruju sloene fonetske rei s glavnim akcentom na vokativu imenice: nplamjko, pjamrko, bjkmnene, jnrode. 1.2. U ruskom jeziku poboni akcenti su opisani u ortoepskim renicima. Pomenuemo onaj najautoritativniji za izgovor i akcenat, u redakciji R. I. Avanesova, u kojem su, u prilogu na kraju kwige (Svedeni o proiznoenii i udarenii"), opisane rei bez akcenta i sa slabim akcentom [OSR 1983: 681682; OSR 61997: 663665] i rei s pobonim akcentom [OSR 1983: 683684; OSR 61997: 665666]. U literaturi o pobonim akcentima nije razmatrana gramatika funkcija ruskih pobonih akcenata; u woj je glavna pawa poklowena sloenim reima [Panov 1971: 240253; Kalenuk-Kasatkina 1993: 99106; Kasatkina 1996: 400409; Borunova 1995: 8098; Borunova 2001: 145148; Borunova 2003: 258272; Arhipova 2002: 8593; Lefeldt 2006: 194199]. A kao to je tano konstatovao N. S. Trubecki, ruskom jeziku, za razliku od nemakog, neizvestno smslorazliitelnoe udarenie v slonom slove" [Trubecko 2000: 240]: u tom smislu u ruskom jeziku vtorostepennoe udarenie fonologieski nesuestvenno" [Trubecko 2000: 240], tj. poboni akcenat nije fonoloki relevantan u sloenim reima (ali jeste, kao to emo videti, na sintagmatskom nivou). Gramatika funkcija ruskih pobonih akcenata predstavqena je sistematski samo u naoj dvotomnoj gramatici na ruskom jeziku (MoskvaBeograd, 2001) [RG 2001 ; RG 2001 ], bez podrobnijeg objawewa; ona se u nastavku ovog odeqka sistematski opisuje, opet:

272 prvi put, po vrstama i kategorijama rei a prema primerima koji su u Gramatici navedeni. 1.2.1. U krugu p o l u s l o e n i c a (zapravo: dvokomponentnih leksiko-gramatikih rei) pobone akcente nalazimo na prvoj komponenti nekih specifinih razlomaka te neodreenih i povratne zamenice. (1) Sa komponentom pl- srasli su oblici imenica (plstakna) i supstantiviziranih rednih brojeva (plvtorgo) [RG 2001 : 160]. Prvi put su u jednoj gramatici razgranieni oblici imenica plden 'podne' i plno 'pono', s jednim (glavnim) akcentom, i oblici dvokomponentnih leksiko-gramatikih rei pldn 'po(la) dana' i plni 'po(la) noi', s pobonim akcentom na prvoj i glavnim akcentom na drugoj komponenti, na primer: Otc pril do m kolo polnoi. kolo plni ne mg zasnt. (2) Neodreene zamenike rei s komponentom ke- piu se sa crticom bez predloga, a rastavqeno sa predlogom, koji se umee izmeu prve komponente, s pobonim akcentom, i druge komponente, koja je nosilac glavnog akcenta [RG 2001 : 176, 178]. (3) Povratna zamenica (gen.) drg drga pie se rastavqeno, a predlog se umee izmeu prve komponente, s pobonim akcentom, i druge komponente, koja je nosilac glavnog akcenta [RG 2001 : 164]. 1.2.2. U krugu z a m e n i c a pobone akcente nalazimo na nekim pokaznim te na linim i prisvojnim zamenicama. (1) Pokazne zamenice tt i tot (i arhaizam s u ustaqenim izrazima) imaju poboni akcenat, osim kad je na wima logiki naglasak. U nekim konstrukcijama zamena pobonog akcenta glavnim gramatiki je obavezna. 1 Sa znaewem alternativnosti, pokazna zamenica tt u kombinaciji s recom ne mewa poboni akcenat u glavni [RG 2001 : 173], na primer: n sl ne v tt vagn. 2 Sa znaewem identifikacije, pokazne zamenice tt i tot u kombinaciji sa zamenicom sm uvaju svoj poboni akcenat, a u kombinaciji s recom e ili u vezi i s recom e i s zamenicom sm mewaju poboni akcenat u glavni (tt, tot) [RG 2001 : 174]. (2) Line zamenice i povratna zamenica (gen.) seb, osim kad je na wima logiki naglasak, imaju poboni akcenat. U Gramatici smo istakli da u ruskom jeziku line zamenice, za razliku od srpskih, nemaju enklitike varijante, pa se zato za diferencirawe znaewa koristi samo varirawe glavnog i pobonog akcenta [RG 2001 : 162]. Isto tako smo istakli da srpskim reenicama s izostavqenom linom zamenicom u funkciji gramatikog subjekta u ruskom esto odgovara reenica s izraenim subjektom [RG 2001 : 6061]. Pri tom je na ruskoj linoj zamenici poboni akcenat. U nekim konstrukcijama zamena pobonog akcenta glavnim gramatiki je obavezna. 1 U odrinoj reenici za iskazivawe nepotpune negacije poboni akcenat line zamenice posle odrine rece

273 ne zamewuje se glavnim [RG 2001 : 113114], na primer: M pril ne k teb. Posle parnih veznika ni ni [RG 2001 : 137], li li, lbo lbo [RG 2001 : 139] lina zamenica takoe dobija glavni akcenat, na primer: Ni ne posll em pism, ni n ne priezl. 2 U konstrukcijama s posesivnim znaewem [RG 2001 : 164] povratna zamenica ima poboni akcenat ako stoji uz upravnu re (imenicu s predlogom ili prilog): n pol k seb v kmnatu, glavni ako je samostalno upotrebqena: Priglas druz k seb. (3) Prisvojne zamenice, osim kad je na wima logiki naglasak, imaju poboni akcenat. U nekim konstrukcijama zamena pobonog akcenta glavnim gramatiki je obavezna. 1 Pomou glavnog i pobonog akcenta diferencira se frazeoloka i nefrazeoloka upotreba prisvojnih zamenica na, va uz imenicu brat [RG 2001 : 166] (takoe uz imenicu sestra): Zny vego brta! segdn vstrtil vego brta. 2 Supstantivizacijom (sa daqom adverbijalizacijom i sraivawem s predlogom po) prisvojna zamenica zamewuje poboni akcenat u glavni, na primer: po moem mnniy po-memu [RG 2001 : 165]. 1.2.3. U krugu g l a g o l a pobone akcente nalazimo: (1) na glagolskom obliku na -l (u znaewu prolog vremena indikativa, a u kombinaciji s recom b i u znaewu kondicionala) i linim glagolskim oblicima budueg vremena indikativa kopulativnog glagola bt, u potvrdnim reenicama [RG 2001 : 6263]: n bl dl ns zagdko. Kad se potvrdne reenice (Otc bl dma. Otc bdet dma) pretvore u odrine, tj. kad ispred glagolskog oblika stoji odrina reca ne, poboni akcenti se transformiu u glavne [RG 2001 : 129]: Otc n bl dma. Ili: Otc n blo dma. Otc ne bdet dma. Ili: Otc ne bdet dma. U reenici s odrinom zamenicom s prefiksom ni- dolazi jo jedna negacija izraena recom ne, s glavnim akcentom; reenica s odrinom zamenicom s prefiksom n- ima samo jednu negaciju, a na kopulativnom glagolu (u prolom i buduem vremenu) pada poboni akcenat [RG 2001 : 114]: V stolvo nikog n blo. Nkogo blo sprost. U sadawem vremenu reenice s pobonim akcentom ostaju bez kopule (Otc dma. Nkogo sprost), a one s glavnim akcentom imaju kopulu nt (Otc nt dma. V stolvo nikog nt). (2) I na glagolskom obliku na -l (u znaewu prolog vremena indikativa, a u kombinaciji s recom b i u znaewu kondicionala) i na linim glagolskim oblicima budueg vremena indikativa polukopulativnog glagola stat [RG 2001 : 63]: n stl perevdikom. (3) U posesivnim reenicama dvaju tipova diferencirano se upotrebqavaju glavni i poboni akcenti na oblicima glagola bt: 1 Posesivne reenice za iskazivawe otuive pripadnosti, koje u sadawem vremenu imaju oblike est i net, ukazuju koji predmet po-

274 seduje subjekat posesivnosti. U prolom i buduem vremenu indikativa upotrebqavaju se odgovarajui oblici glagola bt s glavnim akcentom i u potvrdnim [RG 2001 : 119]: U teb blo vrm podmat. U nh bli dti. U teb bdet vrm zat k nm. Tm u teb bdut druz i u odrinim reenicama, koje su po strukturi bezline [RG 2001 : 120]: U teb n blo vrmeni proitt kngu? U nh n blo det. U ns ne bdet vrmeni na to. Rzve tm u teb ne bdet druz? kao i u kondicionalu (u kombinaciji s enklitikom b) [RG 2001 : 149]: sli b u men blo vrm, pol b v tetr. 2 Posesivne reenice za iskazivawe neotuive pripadnosti, koje u sadawem vremenu nemaju oblike est i net, ukazuju na obeleje predmeta koji poseduje subjekat posesivnosti. U prolom i buduem vremenu upotrebqavaju se odgovarajui oblici glagola bt s pobonim akcentom, bez obzira na negaciju [RG 2001 : 120121]: U li bli dlnne ks. U dvoki bdut tmne vlos. U ne bl nekrasv ns. U deri bdut ne svtle, a tmne vlos. U men bl ne grpp, a angna. 3 U odeqku o broju odn ukazali smo da pluralski oblik broja ima znaewe koliine ne samo uz imenice pluralia tantum nego i u kombinaciji s imenicama koje oznaavaju parne predmete [RG 2001 : 146], pa smo naveli primer (sa srpskim prevodom: 'Imala je jedan par cipela'): U ne bli odn tfli. Kad bi se u navedenoj reenici promenio glavni akcenat pobonim (*U ne bli odn tfli), reenica bi dobila sasvim drugi smisao ('Bila je samo u cipelama'). Jedan od recenzenata Gramatike, pokojna Inesa Marfuwina, na margini je bila napisala: Nu to ona bla gola?" Nije bila samo u cipelama, nego je imala jedne cipele, na to ukazuje glavni akcenat na obliku bli. To drugo znaewe ilustruje se primerom u kome je poboni akcenat na obliku bli (srpski prevod: 'U grupi su bile samo devojice'): V grppe bli odn dvoki. Prvo je posesivna reenica za iskazivawe otuive pripadnosti, i u sadawem vremenu ona bi u svojoj strukturi imala oblik est: U ne st odn tfli '(Ona ima) Ima jedan par cipela'. Drugo je reenica s kopulativnim oblikom bli, i u sadawem vremenu ona ne bi u svojoj strukturi imala oblik est: V grppe odn dvoki 'U grupi su samo devojice'. 1.2.4. U krugu r e c i pobone akcente nalazimo: (1) na prilozima u, e i pok (u funkciji reci), o emu se govori u odeqku o adverbijalu vremena [RG 2001 : 86]. (2) Samostalno upotrebqene, rece vt i vn imaju glavni akcenat, a poboni (vt, vn) ispred pokazne zamenice (koja svoj poboni akcenat transformie u glavni) [RG 2001 : 173]. U primerima: Vt m dm. Vn m dm reca ima glavni akcenat (i tvori prostu fonetsku re), a prisvojna zamenica poboni (pa sa imenicom uz koju stoji tvori sloenu fonetsku re): vtmdm , vnmdm. A u primerima: Vt tot stl udbnee. vozm

275 vn tt kostym rece imaju poboni akcenat, pa se ostvaruju sloene fonetske rei: vttot, vntt. (3) Na reci ugdno je glavni akcenat, ali zato poboni akcenat dobijaju upitne zamenike rei koje u kombinaciji sa ugodno tvore analitike neodreene zamenice [RG 2001 : 178]. U primerima: Kak kostym nadt? Kak ugdno. Takh slaev sklko ugdno ostvaruju se sloene fonetske rei: kakugdno, sklko ugdno. A u primerima: Postup kk teb ugdno. Prihodte kogd vm ugdno komponente analitike neodreene zamenice razdvaja oblik line zamenice, takoe s pobonim akcentom, pa se ostvaruju sloene fonetske rei s jednom glavnom i dve pobone fonetske rei: kktebugdno, kogdvmugdno . Ako bi logiki naglasak bio na obliku line zamenice, zameniki poboni akcenat bi se transformisao u glavni, pa bi se reca ugdno izdvojila u samostalnu prostu fonetsku re: kktebugdno. 1.2.5. U krugu v e z n i k a pobone akcente nalazimo: (1) na nekim dvoslonim i vieslonim osnovnim veznicima. (2) Odnosne zamenice (veznike rei) mogu imati poboni ili glavni akcenat, to zavisi od sintaksike pozicije, tj. od toga koji se tip zavisne reenice veznikom reju uvodi. Odnosne pridevske zamenice kotr, kak, , kao veznike rei koje uvode zavisnu atributivnu reenicu, imaju poboni akcenat [RG 2001 : 144]. U poglavqu o zamenicama navode se i drugi primeri s veznikom reju kotr, ali i primeri s veznikim reima kt i t (takoe u atributivnoj zavisnoj reenici) [RG 2001 : 169]. Opozicija glavnipoboni akcenat ukazuje na diferencirawe upitne i odnosne zamenice upitna zamenica ima glavni akcenat [RG 2001 : 168]. (3) Odnosni zameniki prilozi kogd, sklko, nasklko, kao veznike rei koje uvode zavisnu objekatsku reenicu, imaju glavni akcenat [RG 2001 : 144]. U poglavqu o zamenicama navodi se jo nekoliko primera sa zamenikim prilozima kogd i sklko, ali i primeri s drugim veznikim reima (takoe u objekatskoj zavisnoj reenici) [RG 2001 : 169]. 1.2.6. U krugu p r e d l o g a pobone akcente nalazimo: (1) na nekim dvoslonim i vieslonim osnovnim predlozima, primarnim i sekundarnim; (2) na predlozima s genitivom psle [RG 2001 : 127, : 90], nakanne [RG 2001 : 127, : 90], vzle [RG 2001 : 127, : 100], vokrg [RG 2001 : 127, : 84], naprtiv [RG 2001 : 127], vpered, pozad, mmo, s dativom navstru [RG 2001 : 128] i s akuzativom spust [RG 2001 : 128, 151], koji su homonimini s prilozima (pri emu se vrste rei diferenciraju i prozodijski prilozi su s glavnim akcentom). Ovde je vano podsetiti da se leksema spust u svim ruskim renicima navodi samo kao predlog, osim naeg dvojezinog

276 renika, u kojem se ukazuje na dvostruku funkciju rei: predlog s akuzativom i prilog [RSUS 1985: 231]. U Gramatici se ovo tumaewe podrobnije obrazlae: u prepoziciji je predlog koji ima poboni akcenat: spust (msc), a u postpoziciji prilog s glavnim akcentom: (mngo lt) spust. (3) Predloko-padene veze tipa (m, ns, n) s tob, s n, s nm, s pobonim akcentom i u funkciji reci za ukazivawe na dvojinu, gramatiki modifikuju poboni akcenat upravne line ili prisvojne zamenice u glavni: m s tob, m s n, m s nm, v s n, v s nm, n s tob, v s n itd. [RG 2001 : 166] (potpun spisak inile bi jo sintagme: n s n, n s nm, v s nm). Ovde je vano podsetiti da se predloko-padenom vezom ovog tipa precizira dvojinsko znaewe linih (m, v) i prisvojnih (n, v) zamenica prvog ili drugog lica mnoine. A to je funkcija partikule. Bez predloko-padene veze navedenog tipa upravna lina (odnosno prisvojna) zamenica, sem ako na wu pada logiki naglasak, imala bi poboni akcenat. 2. Vakernagelov zakon [vidi Wackernagel 1892: 333436], koji u najoptijem obliku glasi da su u starim indoevropskim jezicima enklitike (osnovnog tipa) rasporeene tako da one ine finalni deo prve fonetske rei (= taktovske grupe) fraze, primenio je na slovenski materijal Roman J A K O B S O N [Jakobson 1971 (1935)], a aktuelizovao Andrej Z A L I Z W A K u nekoliko svojih rasprava: najpre u publikaciji novgorodskih zapisa na brezovoj kori Novgorodskie gramot na bereste. (Iz raskopok 19841989 gg.) (1), sintetiki u drugom izdawu monografije o staronovgorodskom dijalektu (2), a zatim u kwizi o autentinosti Slova o polku Igoreve (3). Vakernagelov zakon je postao aktuelan i u indoevropeistici [Krasuhin 2005]. (1) U raspravi K izueniy zka berestnh gramot Zalizwak je podrobno izloio svoje uewe o mestu enklitika u reenici i o wihovom rasporedu [Zaliznk 1993: 280308]. On ukazuje da cepoka nklitik ne moet sama po sebe nainat predloenie. Ona dolna bt prisoedinena sprava k nekotoro slovoforme (ili serii slovoform), kotoruy mono oboznait kak b a z i s pervo taktovo grupp predloeni. V principe tako bazis moet sostot: 1) iz odno akcentno samostotelno slovoform []; 2) iz dvuh akcentno samostotelnh slovoform []; 3) iz proklitiki (ili serii proklitik)" [Zaliznk 1993: 288]. U nastavku autor ukazuje da, kogda pervinoe predloenie nainaets s proklitieskih soyzov a, i, da, n, ci ili astic ne, ni", v principe vozmono kak ne dal li si (s bazisom tipa 1: ne dal), tak i ne li si dal (s bazisom tipa 3: ne)" [Zaliznk 1993: 289 (ispravili smo tamparske greke)]. U prethodnom delu rasprave navode se primeri rasporeeni po drugim kriterijumima, pa i oni s bazom tipa 3 (tzv. prokliti-

277 ko-enklitiki tip rasporeda enklitika), meu wima i sledei, iz Ruske pravde: oe li i dodrat svta esli e ego (vora) doderat do rassveta" [Zaliznk 1993: 283], koji bi se mogao na savremeni srpski jezik prevesti: ko li ga zdr do svtwa. Primer je indikativan u dva pravca. S jedne strane, baza tipa 3 ovde se ne moe zameniti bazom tipa 1. S druge strane, i vanije: primer pokazuje da se ovde ne radi o proklitiko-enklitikom tipu rasporeda enklitika nego o vezivawu enklitika za gramatiku re s pobonim akcentom (za veznik ako u savremenom srpskom, odnosno za veznik oe u staroruskom). (2) U drugom izdawu monografije Drevnenovgorodski dialekt Zalizwak ukratko izlae, pozivajui se na svoj prethodni rad, uewe o rasporedu enklitika [Zaliznk 2004a: 185189]. Na samom poetku ovog sintetikog izlagawa ruski lingvista ukazuje na drugi od dva posebna sluaja: V osobh sluah taktova gruppa moet [] sostot tolko iz proklitiki i nklitiki (ili iz serii proklitik i serii nklitik)" [Zaliznk 2004a: 186]. U nastavku autor ukazuje sledee: Esli pervinoe predloenie nainaets s proklitiki [], v principe vozmon: a) obna model ne dal li si; b) osoba model ne li si dal, gde naalna taktova gruppa voobe ne soderit akcentno samostotelnogo slova, a skladvaets iz proklitik i nklitik" [Zaliznk 2004a: 188]. (3) U kwizi Slovo o polku Igoreve": Vzgld lingvista Zalizwak dokazuje autentinost Slova o polku Igoreve primenom Vakernagelovog zakona o rasporedu enklitika [Zaliznk 2004b: 4472], ali se u woj tzv. proklitiko-enklitiki tip rasporeda enklitika samo pomiwe (poto on u Slovu nije posvedoen). 3. Raspored enklitika u srpskom jeziku, kao ivom modelu praslovenske, pa i praindoevropske situacije, unosi bitne korekcije u Zalizwakovo tumaewe stawa u staronovgorodskom dijalektu i uopte u teoriju o rasporedu enklitika u starim (i novim) indoevropskim jezicima. Uewe o pobonim akcentima u srpskom jeziku (1) i o wihovoj gramatikoj funkciji (2) potvrdilo je da se ne moe govoriti o proklitiko-enklitikom tipu rasporeda enklitika ni u srpskom jeziku, ni u staronovgorodskom dijalektu: enklitike se ne vezuju za proklitiku nego za re s pobonim akcentom (3). (1) Uewe o pobonim akcentima uvedeno je u srbistiku u naem kritikom izdawu Gorskog vijenca. U predgovoru za to kritiko izdawe istakli smo: Sistem od dva silazna i dva uzlazna (glavna) akcenta proiruje se pobonim akcentima, koji se realizuju samo u rijei ija druga komponenta ve ima glavni akcenat ili u sintagmi sa rijeju koja ima glavni akcenat" [Marojevi 2005: 7; Marojevi 2004: 9]. U nastavku podrobno je razmotren poboni kratkosilazni, poboni kratkouzlazni, poboni dugosilazni i poboni dugouzlazni akcenat, prema vrstama rei.

278 (2) Kao primer gramatike funkcije pobonog akcenta (tanije: gramatike funkcije silabike strukture pobone fonetske rei) moe se navesti diferencirawe veznika li kao rastavnog veznika u znaewu 'ili' (i kao suprotnog veznika u znaewu 'ali') i dvokomponentnog sastavnog veznika l i u znaewu 'a i'. U svim dosadawim izdawima (osim naeg) u 33. stihu Gorskog vijenca se polazilo od rastavnog veznika li, pa bi podela na fonetske rei izgledala ovako: ajtulisakmeu: trea, sloena fonetska re sastojala bi se od dvoslone pobone fonetske rei li i etvoroslone glavne fonetske rei sa kme u. Naa verbalizacija (i akcentuacija) teksta:
A j t u, l i sa kme u: mlo rukh malna i snga, jdna slmka mu vhorove, srk tn bez nge nkga! [GV 3336]

daje u pojedinosti drukiju podelu na fonetske rei: ajtu lisakmeu: trea, sloena fonetska re sastoji se od jednoslone pobone fonetske rei l i petoslone glavne fonetske rei i sa kme u. Ova mala fonetska razlika sa versolokog stanovita je veoma bitna: ranija verbalizacija teksta ukazivala bi na dvosloni drugi i etvorosloni trei takt (i opkoraewe granice izmeu taktova reju s pobonim akcentom), nova verbalizacija teksta ukazuje na jednu prozodijsko-intonacionu celinu u drugom polustihu (poto akcenat na jednoslonici ne formira samostalni takt). (3) U baladi alostna psanca plemenite Asan-aginice" poboni kratkosilazni akcenat nalazimo na vezniku kd (u 9 stihova, od kojih je samo onaj u 10. stihu metriki): Kd li mu je rnm bqe blo, [PPA 10]; Kd kduna ri razmla, [PPA 14]; Kd kduna kwgu proila, [PPA 32]; kd pkup gospdu svtove [PPA 58]; Kd kdiji bl kwga de, [PPA 62]; A kd bli g mmo dvra, [PPA 67]; Kd t la san-ginica, [PPA 73]; kd se ne mlovti n vs [PPA 87]; Kd t la san-ginica, [PPA 89], a poboni kratkouzlazni na vezniku kd (u jednom stihu): kd bd g mmo dvra [PPA 60]. arko R U I je akcentom oznaio samo metriki akcenat na vezniku kd (u 10. stihu), dok je u ostalim stihovima gde se pojavquje veznik ostavio bez akcenta, kao i wegov alomorf kd (u 60. stihu) [Rui 1974: 385; Rui 1986: 184186]. Svoj postupak versolog ovako objawava: Razume se, nisam akcentovao veznike niti sam se trudio da ispunim trohejsku shemu. Tako nisam akcentovao veznik kad ne samo u stihu kad kaduna r'jei razumjela nego ni u sti-

279 hovima: kad se nee smilovati na vas kada bude agi mimo dvora i sl. Izuzetno sam ga akcentovao u stihu: / Kd li mu je // ranam boqe bilo / jer se iza wega nalaze tri proklitike te bi ceo polustih ostao bez akcenta" [Rui 1974: 384; cit. po Rui 1986: 183 (znak / ukazuje na novi red u tekstu koji se citira)]. Veznik kd, naravno, u svim pozicijama ima akcenat, ali je taj akcenat poboni, pri emu je u izuzetom primeru on i metriki (kao jedini akcenat u prvom polustihu). Ruieva prozodijska interpretacija pokazuje, meutim, koliko je nerazvijenost nauke o jeziku ograniavala nauku o stihu (i obrnuto). Akcentuacija Asima P E C E je neujednaena. On je akcentovao varijantu kda (u 60. stihu, bez duine na drugom slogu), kao i veznik kd ukoliko ima vie od jedne enklitike (u 10. stihu), izostavivi akcenat u primeru gde veznik ima jednu enklitiku (u 87. stihu). Ispred zamenikog oblika t s kontekstualno oslabqenim akcentom ostavio je akcenat na vezniku, s tim to jednom na zamenikom obliku stavqa duinu: Kd t la (u 73. stihu), a drugi put dugosilazni akcenat: Kd t la (u 89. stihu). Akcenat ostavqa na vezniku posle rece a: A kd bli (u 67. stihu). Jednom je akcenat ostavio na vezniku i u slogu ispred glavnog akcenta naredne rei: Kd kdiji (u 62. stihu), a triput ga je izbrisao: Kad kduna (u 14. i 42. stihu); kad pkup (u 58. stihu) [Peco 1973: 172175; isto u Peco 1992: 184187]. Vuk A L E K S I je za osnovu uzeo (drugo) izdawe Vuka Karaxia, pa u wegovom izdawu balada ima stih vie; na dodatom stihu je akcenat na vezniku izostavio: a kad p (stih 58a). U svim ostalim primerima drao se (nekritiki) Pecine prozodije [Aleksi 1990: 67]. Julije B E N E I je akcentovao varijantu kda (u 60. stihu, bez duine na drugom slogu), a veznik kd ukoliko ima enklitiku (ne samo u 10. nego i u 87. stihu) i ukoliko stoji ispred zamenikog oblika t s kontekstualno oslabqenim akcentom (u 73. i 89. stihu). U ostalim stihovima, u slogu ispred glavnog akcenta naredne rei, veznik je ostavio bez akcenta, s tim to je akcenat preneo na recu a u 67. stihu: kad bli [Benei 1937: 338340]. Beneieva akcentuacija tano odraava tonske varijetete pobonog kratkosilaznog akcenta: on se jasno osea ispred enklitike i ispred rei koja i sama ima poboni akcenat, a slabije kad se nalazi neposredno ispred glavnog akcenta. Na wegovo postojawe i u toj poziciji ukazuje primer u kome je on prenesen na recu da akcenta nema na vezniku, ne bi se ostvarilo wegovo prenoewe na proklitiku. Mi, dodue, rekonstruiemo i u tom sluaju poboni kratkosilazni akcenat na vezniku i sloenu fonetsku re akdbli, ali je mogue i prenoewe akcenta na proklitiku, tj. moe se ostvarivati i sloena fonetska re kadbli.

280
LITERATURA Aleksi 1992: Vuk Aleksi. itanka: Za razred osnovne kole. Tree izdawe. BeogradNovi SadPritina, 1992. Arhipova 2002: E. A. Arhipova. Pobonoe udarenie v russkom zke: Harakteristiki glasnogo v sootnoenii s udarnm. Vestnik Sankt-peterburgskogo universiteta. Seri 2. Istori, zkoznanie, literaturovedenie, 2002, vp. 4 ( 26), 8593. Benei 1937: Juljusz Benei. Gramatyka jzyka chorwackiego czyli serbskiego. Warszawa, 1937. Borunova 1995: S. N. Borunova. Fonetieskie priznaki pobonogo udareni v svzi s obimi problemami udareni. Rusistika segodn, Moskva, 1995, 4, 8098. Borunova 2001: S. N. Borunova. Vzgld na problemu pobonogo udareni v sovremennom russkom zke (leksikografieski aspekt). izn zka: Sbornik state k 80-letiy Mihaila Viktorovia Panova. Moskva, 2001, 145148. Borunova 2003: S. N. Borunova. K voprosu ob interpretacii pobonogo udareni v sovremennom russkom zke. Avanesovski sbornik: K 100-letiy so dn rodeni lena-korrespondenta R. I. Avanesova. Moskva, 2003, 258272. Wackernagel 1892: Jacob Wackernagel. ber ein Gesetz der indogermanischen Wortstellung. Indogermanische Forschungen, Strassburg, 1892, Band I, S. 333436. GV: Petar Petrovi-Wego. Gorski vijenac. Kritiko izdawe. U redakciji Radmila Marojevia. [U kwigama:] Marojevi 2005: 34226; Marojevi 2004: 45 284. PPA: alostna psanca plemenite Asan-aginice. Kritiko izdawe. U redakciji Radmila Marojevia. [U pripremi]. Zaliznk 1993: A. A. Zaliznk. K izueniy zka berestnh gramot. V. L. nin, A. A. Zaliznk. Novgorodskie gramot na bereste. (Iz raskopok 19841989 gg.). Moskva, 1993, 191321. Zaliznk 2004a: A. A. Zaliznk. Drevnenovgorodski dialekt. Vtoroe izdanie, pererabotannoe s uetom materiala nahodok 19952003 gg. Moskva, 2004. Zaliznk 2004b: A. A. Zaliznk. Slovo o polku Igoreve": Vzgld lingvista. Moskva, 2004. Jakobson 1971 (1935): R. Jakobson. Selected Writings. Vol. II. The HagueParis, 1971, 1622 (Les enclitiques slaves). Kalenuk-Kasatkina 1993: M. L. Kalenuk, R. F. Kasatkina. Pobonoe udarenie i ritmieska struktura russkogo slova na slovesnom i frazovom urovnh. Vopros zkoznani, Moskva, 1993, 4, 99106. Kasatkina 1996: R. F. Kasatkina. Nekotore nablydeni nad osobennostmi slovesnogo udareni v sovremennom russkom zke. Nove nklinomen? Rusistika. Slavistika. Indoevropeistika. Sbornik k 60-letiy Andre Anatolevia Zaliznka. Moskva, 1996, 400409. Krasuhin 2005: K. G. Krasuhin. Oerki po rekonstrukcii indoevropeskogo sintaksisa. Moskva, 2005, 127168 (Zakon Vakernagel i struktura indoevropeskogo predloeni"). Lefeldt 2006: Verner Lefeldt. Akcent i udarenie v russkom zke. Moskva, 2006. Marojevi 2004: Petar Petrovi Wego. Gorski vijenac. Kritiko izdawe. Priredio Radmilo Marojevi. Beograd, 2004 [2005]. Marojevi 2005: Petar Petrovi-Wego. Gorski vijenac. Kritiko izdawe. Tekstologija. Redakcija i komentar Radmilo Marojevi. Podgorica, 2005. Marojevi 2006a: Radmilo Marojevi. Rije kao tekstoloki problem (s ortografskog aspekta). Nauni sastanak slavista u Vukove dane (710. H 2005). [Kw.] 35/1: Re morfoloki, sintaksiki, semantiki i formalni aspekti u srpskom jeziku. Beograd, 2006, 4360. Marojevi 2006b: Radmilo Marojevi. Gramatika funkcija pobonih akcenata u ruskom jeziku. Studije srpske i slovenske: Serija . Srpski jezik, Beograd, 2006, H, br. 12. [U tampi].

281
Marojevi 2007a: Radmilo Marojevi. O nastavnom programu srpskog jezika kao stranog. Srpski kao strani jezik u teoriji i praksi: Zbornik radova. Beograd, 2007, 325339. Marojevi 2007b: Radmilo Marojevi. Predikativi u srpskom jeziku u sistemu vrsta rijei. Radovi: Filozofski fakultet, Bawa Luka, 2007, H, br. 10, 1143. [U tampi]. OSR 11983: Orfopieski slovar russkogo zka: Proiznoenie, udarenie, grammatieskie form. Pod red. R. I. Avanesova. Moskva, 1983. OSR 61997: Orfopieski slovar russkogo zka: Proiznoenie, udarenie, grammatieskie form. Pod red. R. I. Avanesova. [5-e izd., ispr. i dop. Moskva, 1989]. 6-e izd., stereotip. Moskva, 1997. Panov 1971: M. B. Panov. Ob analitieskih prilagatelnh. Fonetika. Fonologi. Grammatika: K semidestiletiy A. A. Reformatskogo. Moskva, 1971, 240 253. Peco 1973: Asim Peco. Akcenatska itanka: Za vie razrede osnovne kole. Beograd, 1973. Peco 1992: Asim Peco. Akcenatska itanka. Tree izdawe. Beograd, 1992. RG 2001 : Radmilo Maroevi. Russka grammatika: Sopostavitelna grammatika russkogo i serbskogo zkov s istorieskimi kommentarimi. Tom . Tipologi. Fonologi. Morfologi imeni. MoskvaBelgrad, 2001. RG 2001 : Radmilo Maroevi. Russka grammatika: Sopostavitelna grammatika russkogo i serbskogo zkov s istorieskimi kommentarimi. Tom . Morfologi glagola. Sintaksis. Teori perevoda. MoskvaBelgrad, 2001. RSUS 1985: R. Maroevi, M. Maroevi, V. O. Moaeva. Russko-serbskohorvatski uebn slovar / Osnovni rusko-srpskohrvatski renik. MoskvaBelgrad, 1985. [Redaktor serbskohorvatsko asti R. Maroevi]. Rui 1974: arko Rui. O versifikaciji Asanaginice. U zborniku: Simi (red.) 1974, 381392. [Pretampano (pod naslovom: Versifikacija Asanaginice") u Rui 1986: 180192]. Rui 1986: arko Rui. Nad zagonetkom stiha. [Novi Sad], 1986. Simi (red.) 1974: Nauni sastanak slavista u Vukove dane (Beograd, Tri, Novi Sad, 1218. H 1974). Referati i saoptewa, [kw.] 4, sv. 1. [Redaktor Radoje Simi. Beograd, b. g.]. Trubecko 2000: N. S. Trubecko. Osnov fonologii. Perevod s nemeckogo A. A. Holodovia. Redakci S. D. Kacnelsona. Posleslovie A. A. Reformatskogo. 2-e izd. Moskva, 2000.

Radmilo Maroevi UENIE O POBONH UDARENIH I ZAKON VAKERNAGEL O RASPOLOENII NKLITIK Rezyme V monografieskom issledovanii, sostavno asty kotorogo vlets nastoa stat, rassmatrivayts vopros lingvistiesko i stihovedesko interpretacii pobonh udareni v serbskom i russkom zkah, a imenno: a) mesto pobonh udareni v prosodiesko sisteme issleduemh zkov i b) metrieska i ritmieska funkci pobonh udareni v serbskom i russkom folklore i hudoestvenno literature. V nastoe state, vo-pervh, sistematieski opisvaets grammatieska funkci russkih pobonh udareni po astm rei i razrdam slov s primerami, privedennmi v nae Russko grammatike (MoskvaBelgrad, 2001, tt. ), vo-vtorh, obosnovvaets vvedenie v naun oborot ueni o raspoloenii nklitik v sovremennom serbskom zke v svzi s aktualizacie zakona Vakernagel, a take ueni o pobonh udarenih. V state vvodits i obosnovvaets pontie slonogo fonetieskogo slova, sostoego iz odnogo glavnogo fonetieskogo slova i odnogo ili bolee pobonh fonetieskih slov.

UDC 821.163.41.02MODERNIZAM

Vesna Matovi EVROPEIZACIJA" I NACIONALNI IDENTITET U KWIEVNOSTI SRPSKOG MODERNIZMA

U radu nastojimo da pokaemo kako je proces evropeizacije" kao oblik modernizacije srpske literature i kulture bio fokusiran i na problem nacionalnog identiteta (karaktera, duha) i u kojoj je meri ta fokusiranost uticala na profilisawe kwievnokritikih i pesnikih tokova i doprinosila unutrawoj dihotominosti nacionalne literature. Kqune rei: srpski modernizam, evropeizacija", nacionalni identitet, drutveni i politiki diskurs, tradicija.

Pojmovi evropeizacija" i nacionalni identitet bitni su elementi procesa modernizacije srpske kwievnosti tokom prvih decenija 20. veka, a wihov odnos je sloen i kree se u rasponu od proimajueg, dijalokog do opozitnog i iskquujueg. Ta razliitost poimawa izraz je raznolikih, esto polarizovanih ideolokih diskursa epohe. Za wihovo sagledavawe bila su nam podsticajna novija istraivawa sociologa i istoriara politikih ideja, zapoeta 80-tih godina prolog veka, koja su rezultirala novim teorijsko-metodolokim pristupom fenomenu nacije, nacionalizma i nacionalnog identiteta kao wihovog temeqnog pojma. Preokret koji su svojim postavkama uneli Ernest Gelner (Ernest Gellner), Benedikt Anderson (Benedict Anderson) i Erih Hobsbom (Eric Hobsbawm), a daqe razradili Antoni D. Smit (Anthony D. Smith), Hans Urlih Veler (Hans-Urlich Wehler) i drugi, temeqi se na idejama novog konstruktivizma, koji pojave prikazuje kao konstrukte qudskog duha i wegovih kategorija, a ne kao trajne i nepromenqive kategorije, i stoji nasuprot esencijalizmu istorijskih pojava kao datih i stabilnih. Taj pristup preferira istorijski nain miqewa, odnosno nastoji da dovede u pitawe prioritet nacionalizma u sistemu ideja i u procesu uobliavawa identiteta, tj. da pokae da su i identiteti (nacionalni, klasni, verski) konstrukti i da ih odlikuje neverovatna raznolikost u pogledu sadraja.1
1 Hans Urlih Veler, Problemi s nacionalizmom, Nacionalizam (istorija forme posledice), Svetovi", Novi Sad 2002, str. 11.

284 Za nau analizu veoma je znaajan stav pomenutih istraivaa da su nacija, nacionalizam prvenstveno kulturne, a potom politike pojave, odnosno da je nacionalni identitet oblik istorijske kulture, tj. temeqi se na subjektivnom oseawu pojedinca o pripadnosti istoj etnikoj zajednici i jeziku, na svesti o wenoj tradiciji (seawa zajednice na zajednike borbe na ivot i smrt"), na opteprihvaenim mitovima, simbolima i slikama, na specifinom oseawu drutvene solidarnosti, te na istovetnim projekcijama nacionalnih htewa i interesa. Posebno se akcentuje znaaj kulturnih elita (naune i umetnike) u oblikovawu nacionalnog identiteta, sistema vrednosti i dominantnog kulturnog modela, jer elita naznaava mape" i putokaze" kojima bi vaqalo ii. Jezik umetnikih dela (muzikih, likovnih, kwievnih), ija ekspresivna snaga delom potie iz bliskosti sa nacionalnim mitovima i simbolima, ini ih prijemivijim iroj publici i stoga uticajnijim. I naune ideje (posebno one iz oblasti istorije, etnopsihologije, folkloristike), kada su u wima sadrani elementi koji doprinose homogenizaciji nacije i snae oseawe wene ukorewenosti i jedinstva, imaju boqu recepciju i bivaju produkovani i u umetnikoj praksi. Uloga elita posebno je vana u prelomnim periodima, kada iezavaju ili se uruavaju tradicionalni duhovni i moralni principi i dovode u sumwu postojei politiki i kulturni autoriteti. Takav period bio je u srpskom kulturnom i politikom ivotu poetak 20. veka: tradicionalno patrijarhalnu paradigmu potiskivala je graansko-liberalna, a monarhistiki apsolutizam dobijao je alternativu u viepartijskom parlamentarnom ivotu. U umetnosti je to smena realistike modernistikom paradigmom. Ova temeqna i obuhvatna promena teko bi bila izvodqiva bez aktivnog uea nacionalne elite. Kwievna nije bila nikakav izuzetak novi model miqewa i sistem vrednosti nali su u woj ne samo odjeka ve, ini se, i dodatnu mobilizatorsku snagu. Proces evropeizacije" kao oblik modernizovawa srpske literature, ali i kulture i drutvenog ivota, bio je u tesnoj vezi i sa konceptom nacionalnog identiteta u smislu wegovog ouvawa, preoblikovawa ili dovoewa u pitawe, to ukazuje na permanentna proimawa sa sferom drutvenog ivota. Na osobit nain vezu kwievnosti sa drutvenim ivotom apostrofiraju i kwievni teoretiari novog istoricizma" i kulturnog materijalizma", koji nastoje da ukau na wenu reverzibilnost: kwievnost ne reflektuje samo istoriju ve je kao wen legitimni deo i proizvodi. Naime, u kwievnim i vankwievnim tekstovima mogu se deifrovati dominantni kulturni kodovi, ali i individualni 'odgovori' na vladajuu diskurzivnu praksu; oni svedoe o razliitim represivnim strategijama sveprisutne Vlasti,

285 ali i o razliitim mogunostima indvidualnog odgovora."2 Pojam nacionalnog identiteta kao jedna od stoernih kategorija odrawa, ouvawa i obnove nacije, odnosno nacionalne drave, naao se otuda i u sreditu modernizacijskih procesa srpske kwievnosti prvih decenija 20. veka. Uporedo sa drugim pojmovima slinog semantikog potencijala, poput nacionalno, nacionalni duh, nacionalni karakter nacionalni identitet je sa pojmom evropeizacije" uspostavqao dinamian, kontroverzan i uzbudqiv odnos i imao vanu ulogu u formirawu modernistike paradigme srpske kwievnosti. Za razumevawe te paradigme neophodno je naznaiti iri politiki i kulturni kontekst epohe. Posledwe decenije 19. veka i poetak 20. veka period su politike krize u Srbiji: ratovi sa Turcima (18761878) i Bugarima (1885), unutrawa nestabilnost vlada Milana i Aleksandra Obrenovia, carinski rat i aneksija Bosne i Hercegovine (1908), praeni stalnim politikim i ekonomskim pritiscima Austro-Ugarske, destabilizovali su zemqu. Nasuprot politikim nedaama, ovaj period je doneo kulturni uspon zemqe, ojaao wenu nacionalnu samosvest i proirio wene duhovne i kulturne vidike. Najzaslunija za to bila je kulturna elita ona koja je nakon kolovawa na najboqim evropskim univerzitetima ulazila u politiku, bavila se naukom i obrazovawem, nastojala da unapredi zakonodavni i parlamentarni ivot u zemqi, a kulturni obogati upoznavawem sa modernim idejnim i umetnikim strujawima. Proces evropeizacije" kao raskid sa starim elitama i obrascima, ostvarivan je ponajvie putem kulture, iji je bitan segment literatura. Kwievnost je tako postala respektabilni faktor drutvenog ivota, a znaaj nacionalnog identiteta, potencirala je iwenica wegove ugroenosti (politike i kulturne) od strane monih severnih suseda. Evropeizacija" je na izvestan nain bila ambivalentan proces: podrazumevala je praewe i hvatawe koraka sa duhom vremena", odnosno ugledawe na strane uzore i obrasce, ali i jasno naznaenu potrebu da se sauva kulturna autohtonost i politiki suverenitet. Kao model projektovanog nacionalnog preobraaja evropeizacija" je imala za ciq da stvori pretpostavke da Srbija i wena kultura konano zauzmu odgovarajue mesto u svetskoj zajednici naroda. To je bio jedan od onih programskih postulata oko koga kod srpskih modernista nije bilo dileme, a kod tradicionalista jednodunog protivqewa. Sve ostalo je bilo sporno: koji je od postojeih stranih modela i da li je (kada su u pitawu tradicionalisti) poeqan i prihvatqiv, ali i ta predstavqa nacionalnu klasiku, tj. koji vid duhovne i stvaralake vertikale moe biti ugraen u novu nacionalnu kulturnu politiku kao wen ivotodavni tok.
2 Zdenko Lei, Novi istoricizam, Novi istoricizam i kulturni materijalizam, Narodna knjiga, Beograd 2003, str. 32.

286 Mlada nauna elita nije ostala po strani u toj idejnoj i duhovnoj polifonosti. Geografska i etnopsiholoka istraivawa Jovana Cvijia bila su od sutinskog znaaja za redefinisawe nacionalnog identiteta. Naime, znameniti naunik je geografski prostor Balkana posmatrao i kao prostor kulture i pawu je koliko na sastav zemqita usmeravao na utvrivawe kulturnih pojaseva, na etnoloka ispitivawa i na izuavawe kolektivne psihologije odnosno karakterologije.3 Wegova podela na kulturne pojaseve i psihike tipove (dinarski, centralni, istono balkanski i panonski) zasnovana na naunim iwenicama, otkrila je karakteroloku diverzifikovanost pojedinih etnikih celina i ukazala na wihovu uslovqenost istorijskim i geografskim okruewem, ali i na slinosti sa susednim etnicitetima i dodirne take u wihovim mentalnim i fizikim svojstvima, mitskim i kulturnim obrascima. Ti uvidi su znaajno mewali idealizovanu sliku nacionalnog karaktera zasnovanog na herojskom obrascu i epskom sloju usmene tradicije, pokazivali je u objektivnijem svetlu i sa wenim negativnim svojstvima. Ipak, Cvijievo isticawe dinarskog tipa kao centralnog, posebno wegova opredeqenost da on bude osnova novog identiteta u okviru budue junoslovenske zajednice, ukazuju i na sferu politikih interesovawa i projekcija ovog naunika. I noviji istraivai ove oblasti, poput Bojana Jovanovia, skreu pawu na to: Iako nije psiholoki, Cviji je politiki idealizovao dinarski tip kao osnov novog nacionalnog, dravnog i civilizacijskog zajednitva, a tumaewem ovog tipa razvijao ideju jugoslovenstva Wegovi radovi koji se po svojoj fakturi, koncepciji i metodu odlikuju strogim naunim postupkom, sadre i odreene formalne karakteristike dobre politike i publicistike literature."4 To potvruje teze savremenih istoriara i sociologa o isprepletenosti naunih i umetnikih sa politikim diskursima, a problematiku nacionalnog identiteta vraa u oblast kulturne politike i wen istorijski kontekst. Cvijievo apostrofirawe dinarskog tipa, kao i wegova upozorewa da ponueni tip ili obrazac, da bi mogao da odgovori potrebama vremena, mora biti proiren i obogaen opteprihvaenim vrednostima zapadnoevropskog modela,5 paradigmatian je za epohu srpskog modernizma, jer pokazuje interpoliranost starog i novog, a ne samo wihovu konfrontiranost. Nacionalno, pa i nacionalni identitet i kwievnost morali su, paradoksalno, biti evropeizovani" uvajui osnovnu supstancu. Na toj kontroverzi, praenoj slo3 Vie V. Matovi Udeo asopisa srpske moderne u stvarawu nacionalnog kulturnog obrasca, Srpska moderna. Kulturni obrasci. Periodika, Institut za kwievnost i umetnost, Beograd 2007, str. 30. 4 Bojan Jovanovi, Cijieva etnopsiholoka istraivawa, Jovan Cviji: Psihike soobine Junih Slovena, SKZ, Beograd 2006, str. H. 5 Jovan Cviji, Nova generacija, Zora, 1911, , br. 12, str. 1.

287 enim odnosima preuzimawa, asimilacije, transformacije, ali i otpora i odbacivawa, bila je zasnovana kulturna ideologija srpskog modernizma. Kwievnokritike ideje i poimawe nacionalne kulture i identiteta Jovana Skerlia, sa Bogdanom Popoviem najuticajnije linosti predratnog modernizma, reprezentativni su u tom pogledu. Kwievni istoriar i kritiar, Skerli je bio isto toliko i nacionalni ideolog. Mesto urednika stoernog asopisa srpske moderne Srpskog kwievnog glasnika, uglednog profesora beogradskog Univerziteta i istaknutog javnog i politikog poslenika, doprineli su da wegov kwievni i politiki diskurs imaju snanog uticaja na dominantne tokove kulturne i kwievne politike, da ih na osoben nain usmeravaju, favorizujui jedne, a osujeujui druge. On je (bio) najvii kwievni arbiter koji daje ton i pravac, koji svojim kritikama stvara i unitava reputacije, uvodi qude u kwievnost ili izbacuje iz iste",6 pisao je s jetkom gorinom jedan od brojnih Skerlievih oponenata Todor Manojlovi. Za nau temu bitni su Skerlievo poimawe pojmova evropeizacije" i nacionalnog identiteta, odnosno nacionalnog karaktera (kome su semantiki bliski pojmovi rasnog, nacionalni duh, narodna dua) i wihova artikulisanost u kwievnokritikim i publicistikim spisima. Zagovornik ideja zapadnoevropske socijaldemokratije, vitalizma, naunog pozitivizma, vrsto ubeen u mogunost opteg napretka i duhovnog i moralnog preporoda sopstvenog naroda, videi u kwievnosti najvii izraz narodnog ivota", ovaj kritiar je verovao da nove i napredne ideje mogu i moraju biti realizovane u poetskim delima, ime se ostvaruje jedna od wihovih fukcija kao nacionalnog duhovnog i moralnog korektora. O tom aspektu Skerlievog angamana sa zajedqivom otrinom pisao je Stanislav Vinaver: J. Skerli postavio je tavie princip moralne cenzure u kwievnosti: kwievnost mora da bude 'zdrava', socijalna, da podstie narod na otpor protiv zlih socijalnih ili politikih pojava, i da ni u kom sluaju ne gubi iz vida propagatorsku, svoju nacionalistiko-etinu svrhu."7 Nacionalni identitet, tj. karakter, koji je i Skerli smatrao dinaminom kategorijom, bio je nezaobilazna instanca nameravanog preobraaja. Ipak, koncept indentiteta, kao i mogunosti wegove promene i saobraavawa graanskom kulturnom obrascu kao obliku evropeizacije", bili su kod Skerlia unekoliko protivureni. Glavni kritiar srpske moderne, u ulozi nacionalnog ideologa, uglavnom se negativistiki odnosio prema patrijarhalnom tipu
6 Todor Manojlovi, Realizam i Vojislav Ili, Osnove i razvoj moderne poezije, Gradska narodna biblioteka arko Zrewanin", Zrewanin, 1998 str. 232. 7 Stanislav Vinaver, Moderna jugoslovenska kwievnost, Odbrana pesnikog modernizma, prir. G. Tei, Centar za kulturu, Poarevac 2007, str. 207.

288 nacionalnog identiteta, koji je oblikovan kroz epsko predawe, a svoj kanonski oblik dobio u epohi nacionalnog romantizma. Kult herojske rtve i ivotnog pasivizma, precewivawe sebe i verovawe u sopstvenu odabranost, kult hajduka, kao i kult narodne poezije, koji nisu bili samo deo srpske usmene i romantiarske ve i evropske kwievne tradicije, suprotstavqeni su racionalistikim idejama Zapada izraenim u oseawu linog dostojanstva, slobode, inicijative kroz vedri i trezveni duh koji je stvorio svu civilizaciju".8 Kritiki se odnosei prema idealizaciji narodnog ivota i politikim manipulacijama produkovanim posredstvom kulta prostog naroda" i idola narodnosti", prirodnog Srbina" ili Srbende", sumwiav prema naivnoj veri u srpsku kulturu", odnosno istu srpsku narodnu kulturu", posebno teoriju srpske kulture", Skerli je, saglasno svojim pozitivistiko-prosvetiteqskim shvatawima, preferirao jedan dinamian, racionalistiko-vitalistiki tip nacionalnog identiteta, sa bogatim duhovnim ivotom i razvijenim oseawem etinosti i kolektivne solidarnosti. Kada je pisao o nacionalnim karakternim osobinama (naoj rasi", srbijanskoj rasi", jugozapadnoj rasi"), on je kritiki ukazivao na nae negativne osobine individualistiki duh, nedisciplinovanost, nesocijalnost, neizglaenu divqinu", na elemente ruilakog i anarhistikog u srbijanskom karakteru",9 ali je isticao i wegove dobre aspekte: trezvenost, inteligentni netradicionalizam, irinu vidika, liberalizam u idejama, otar duh i pravilan sud, razuman kriticizam i plodnu pozitivnost". Izvesno je da je Skerli u proceni nacionalnih karakternih osobina blizak Cvijiu, tj. wegovom dinarskom tipu, da pokazuje slian emotivni naboj i da zastupa odreene socijalne i politike koncepte. To je vidqivo u nizu autorovih publicistikih lanaka, posebno u citiranom lanku Srbija, wena kultura i wena kwievnost, pisanom za Bosansku vilu 1910, u vreme pojaanog nacionalnog tonusa i ideje o junoslovenskoj zajednici. Meutim, Skerlievo sagledavawe razvojnih tendencija srpske kwievnosti i promena unutar nacionalnog identiteta, obeleeno je dualizmom, ne retko i kontroverzama. Iako je izraavao skepsu prema apsolutizujuim sudovima o rasnim odlikama i nacionalnom karakteru i bio iskreno zauen anahronom" naklonou Qubomira Nedia prema nekom romantiarskom kultu prolosti i 'srpske kulture', zasnovanom na preut8 Jovan Skerli, kolovawe na strani, Feqtoni, skice i govori, Beograd 1964, str. 66. 9 Jovan Skerli, Srbija, wena kultura i wena kwievnost, Kritiki radovi Jovana Skerlia, prir. Predrag Palavestra, Matica srpska, Institut za kwievnost i umetnost, Novi Sad Beograd 1976, str. 504.

289 nom preziru 'trulog Zapada' i evropske kulture",10 Skerli je bio sklon da vidi najviu zaslugu Wegoevu u tome to je u Gorskom vijencu izrazio celu srpsku rasu osobine srpskog nacionalnog duha, narodne due",11 a Koia je hvalio kao oveka od silne nacionalne energije" i video u wemu moni izdanak jedne srpske rase koja je mnogo stradala i mnogo se borila".12 Ambivalentan je i Skerliev odnos prema kultu srpskog seqaka i hajdukom kultu. Dok je idealizovawe srpskog sela i zadruge kao temeqnih vrednosti narodnog ivota, kod Janka Veselinovia ili Laze Lazarevia smatrao arhainim i neprimerenim novom liberalno-graanskom modelu drutva, kao pozitivne karakterne crte Vuka Karaxia oznaavao je ba prirodnu bistrinu i otroumqe srbijanskog seqaka"13 i divio se ipikovom seqaku u ijim su se karakternim osobinama prepoznavali tragovi starih uskoka i hajduka".14 Iako se podrugqivo odnosio prema mitomanskim idejama o srpskoj rasi" Miloja Milojevia i Pante Srekovia, Skerli je, kako je primetio Milan Grol, skoro podsvesno saoseao sa rasnim stremqewima voe Velike Hrvatske Ante Starevia".15 Takoe, podstaknut pobedama srpske vojske 1912, mada intimno i politiki nesrean zbog tog rata (s obzirom da je bio pristalica saveza slovenskih balkanskih naroda), on je, u lanku Sveti dani, izraavao divqewe snazi srpskog vojnika seqaka i varoanina, nasluujui u toj snazi na bojnom poqu provrelu, staru zaspalu hajduku ud predaka".16 Izvesno, oscilacije u poimawu nacionalnog karaktera (rase, duha naroda) i puteva wihovog evropeizovawa" kod glavnog kritiara srpske moderne posledica su prelaznog perioda u kome su u opticaju bile stare i nove ideje. Odreeni mitski obrasci poput hajdukog (korespondentan sa idejom nacionalne slobode i otpora zavojevau), rasnog (faktor objediwavawa i jednakosti koja se uspostavqa unutar odreenog etniciteta) ili kult seqaka (kao osnovne jedinice kohezije drutvenog kolektiva), opskrbqeni jakim mobilizatorskim potencijalom, obnavqali su se u vreme kriza. Ne samo pesnici (Aleksa anti, Veqko Petrovi, Milutin Boji, Mladen urii, Milan Pribievi) ve i intelektualci (Branko Lazarevi, ivan ivanovi) propagirali su kroz kult srpskog seqaka ideju nacionalne snage. I hajduki mit, jo krajem 19. veka ispraJovan Skerli, Qubomir Nedi, Kritiki radovi Jovana Skerlia, str. 371. J. Skerli, Petar Petrovi Wego, Istorija nove srpske kwievnosti, Rad, Beograd, 1953, str. 171. 12 J. Skerli, Petar Koi, Istorija nove srpske kwievnosti, str. 451. 13 J. Skerli, Vuk Karaxi, Istorija nove srpske kwievnosti, str. 259. 14 J. Skerli, Ivo ipiko, Istorija nove srpske kwievnosti, str. 449. 15 Milan Grol, Jovan Skerli, Iz predratne Srbije, SKZ, Beograd, 1939, str. 127. 16 J. Skerli, Sveti dani, Feqtoni, skice, govori, str. 287.
10 11

290 wen u drutvenom ivotu i literaturi,17 iznova je vaskrsavao, inicirajui i snaei duh nacionalnog otpora. Ta sinergija kwievnosti srpske moderne sa nacionalnim idejnim i politikim diskursom nije predstavqala wenu specifinost. ak i u kwievnostima velikih zapadnih naroda, u nemakoj kwievnosti, na primer, u okviru pokreta Heimatkunst-a kao izraz osnaene nacionalne samosvesti, poetkom 20. veka, raslo je interesovawe za nacionalnu sredwovekovnu prolost, a lik seqaka je mnogo ee figurirao u kwievnim delima, asopisima, na pozorinim scenama. I kwievno delo i politike ideje Morisa Baresa (Maurice Barrs) potvrda su slinih tendencija u francuskoj kwievnosti. Primeri se mogu nai i u skandinavskim literaturama toga vremena B. Bjernsona (Bjrnstejerne Bjrnson), H. Pontopidana (Henrik Pontopidan), K. Hjertea (Knud Andreas Hjort). Po ispoqenim protivurenostima Jovan Skerli jeste reprezentativni predstavnik srpske moderne, jer, kako primeuje A. Marino (Adrian Marino), radikalni impulsi modernizma koriguju se u praksi (ponekad i u teoriji) kroz razne vidove rehabilitacije tradicije. U stvari, najee je rascep prividan, jer se unutra uspostavqa trajna ravnotea. 'Novo' se moe preporoditi samo na razvalinama 'starog', to je kosmiki ciklus koji se moe proveriti i u kwievnosti, a to je istovremeno revolucionarna i konzeravativna pojava, nedosledna i postojana."18 Dakle, iako je Skerli pojam moderne nacije, nacionalnog identiteta i kwievnosti zasnivao, preteno, na naelima pozitivistike zapadnoevropske graanske tradicije, da bi ih uinio realnijim i realizovao u praksi, on je neke univerzalne kategorije oznaavao (ili prepoznavao) kao imanentne patrijarhalnoj nacionalnoj tradiciji (razboritost, radoznalost, duhovnu energiju, slobodarski duh, oseawe kolektivne solidarnosti). Tako je Vuka Karaxia, kao pokretaku linost nacionalnog romantizma i tvorca kulta prostog naroda", krasio racionalizam i pragmatizam, Wegoeve nacionalne ideje bile su vitalistike, a Koievi i ipikovi likovi seqaka nisu idealizovani umesto sentimentalnosti i sauea starih", odlikovao ih je buntovni duh modernih". Time su u aksiolokoj ravni elementi starog i novog unekoliko usaglaeni i ugraeni u projektovani nacionalni model. Zakquni sud o srbijanskoj rasi" u lanku Srbija, wena kultura i wena kwievnost, eksplicira to stanovite i otkriva wegove poluskrivene ideoloke poruke, ali i teorijske naprsline: pozitivne osobine ine sutinu narodnog karaktera i ne mewaju se, dok ove negativne osobine, koje su u bitnom i nepomirqivom neskladu
Hajduija Pere Todorovia i roman Gorski car Svetolika Rankovia. Adrijan Marino, Modernizam, Moderno, modernizam, modernost, Narodna knjiga, Beograd 1997, str. 102.
17 18

291 sa modernim ivotom, sa socijalnim duhom naeg vremena i savremenom dravom, primetno i progresivno slabe i gube se".19 Izvesno, Skerli se, u ime ideja nacionalne obnove i duhovnog i moralnog zdravqa, vie no to bi to doputao wegov pozitivistiki duh i naelo realistinosti, opredelio za jedan prigueniji oblik idealistikog poimawa sopstvene nacije. Nastojei da srui stare vrednosti i mitove, on je stvarao nove ne bi li ojaao snage kohezije i ubrzao promene. Ono to se nije uklapalo u projektovanu paradigmu, bilo je osueno na izolaciju i izoptenost. Pisci i wihova dela bili su potvrda tog naela, a ne izuzetak. Sluajevi" Vladimira Petkovia Disa, Isidore Sekuli, Stanislava Vinavera veim delom i potiu iz sfere idejno-politikog diskursa. Kult individualizma, introspektivnost i pesimizam ovih umetnika, ne samo da se nisu uklapali ve su bili subverzivni u odnosu na Skerliev ideoloki i estetiki koncept evropeizacije" nacionalne moderne (ideje nacionalnog aktivizma, energije i zdravqa), pa su stoga morali biti, ba u ime tako projektovanog koncepta, osporeni i marginalizovani. Samo na prvi pogled Bogdan Popovi, za razliku od Skerlia, rukovodio se jedino estetiko-prosvetiteqskim svojstvima kwievnog dela, a sfera politike ostajala je po strani wegovih interesovawa. Sam Popovi izjavqivao je da je dvaput ulazio u politiku: kada je osnivan Srpski kwievni glasnik i u vreme Prvog svetskog rata, kada je agitovao" za srpsku stvar". Preko Glasnika su, kako je pisao Todor Manojlovi, Popovi i Skerli autokratski gospodarili nad naom kwievnou, trudivi se najupornije da je to vie podine idejama i doktrinama svojih francuskih uzora i uiteqa".20 Te ideje i doktrine" bile su deo evropske racionalistiko-prosvetiteqske tradicije i oliavale su jedan graanski ideal logike, uglaenosti, jasnosti i sklada koji je bio u prilinom raskoraku sa savremenim zapadnoevropskim duhovnim, idejnim i poetikim tendencijama, izraenim u kategorijama aloginog, iracionalnog, subjektivnog, disharmoninog, okantnog, haotinog. I nacija, a onda i nacionalni identitet, kao viedimenzionalni pojam koji obuhvata zajedniki jezik, sentiment i simboliku", bili su unutar pomenutih koncepata na odgovarajui nain percipirani i definisani. Naime, opredeqivawe za odreeni tip stranog kulturnog modela i poetikog obrasca, indirektno je impliciralo razvojnu liniju nacionalne kulture i literature, ali i koncept modernizacije srpskog drutva i nacionalnog mentaliteta. Otuda se ideoloka pozadina Popovievih istih estetikih merila" i kwi19 J. Skerli, Srbija, wena kultura i wena kwievnost, Kritiki radovi Jovana Skerlia, str. 506. 20 T. Manojlovi, Realizam i Vojislav Ili, Osnove i razvoj moderne poezije, str. 230.

292 evnokritikih ideja ponajboqe otkrivala u tekstovima posveenim stranim kwievnostima i piscima i wihovom uticaju na domau kwievnost. U tom pogledu, po kritikoj otrini u isticawu negativnih svojstava stranih uzora, paradigmatini su Popovievi lanci posveeni nemakoj modernoj umetnosti i kwievnosti. Osporavawe nemake likovne i kwievne secesije ima svoja estetika i politika ishodita. Raskid sa konvencijama i normama racionalistike evropske batine, realizovan u modernoj umetnosti, pa i nemakoj secesionistikoj, bio je neprihvatqiv za srpskog kritiara: Po ugledu na francuske dekadente, simboliste, instrumentaliste, seksualiste, koje pogreno razumeju i nezgrapno imitiraju nemaki moderni liriari piu jo neprestano one as detiwaste, as detiwasto udne, as nemone, as nadraene, as besmislene, as prazno duboke i uvek pretenciozne pesme svoje Sve to, naravno, stilom koji odgovara ovakvom pevawu i koji je pun udnih izraza, nazovi duhovit, nazovi moderan, nazovi suptilan, napregnut, pun svakojakih aewa, disparantne frazeologije, usklika, smenih onomatopeja apsolutno blagoglasan i takmac muzici i slikarstvu."21 Prisustvo ili presaivawe takvih ideja i estetikih postulata drao je Bogdan Popovi ne samo neproduktivnim ve i opasnim za srpsku kulturu, pa je antievu Antologiju nemake lirike osudio, uzimajui je kao novi dokaz da srpski pisci nemaju ta da trae i ne mogu nita da nau u modernoj nemakoj kwievnosti",22 a Metrovievo pribliavawe elementima tzv. beke i nemake secesije", wenoj nesimpatinoj i plitkoj razmetqivosti i jeftinoj filosofiji wenih motiva"23 smatrao je tetnim za umetnika, ije je delo dobijalo status moderne nacionalne klasike. Pored toga to je estetike postulate moderne nemake umetnosti smatrao nepodobnim, ta umetnost je Popoviu bila neprihvatqiva i sa politikog stanovita. Teritorijalne aspiracije, politiki i ekonomski pritisci i razliiti vidovi kulturne asimilacije Austrougarske i Nemake prema jugozapadnim teritorijama Balkana, na kojima je iveo i srpski narod, dodatno su u godinama uoi Prvog svetskog rata jaali otpor Glasnikovog urednika i utvrivali ga u uverewu da za modernizaciju nacionalne kulture i literature vaqa potraiti druge uzore. I kada se pozivao na francusku i anglosaksonsku kulturnu i umetniku tradiciju kao superiorniju, Popovi je imao na umu wihovu kartezijansko-prosvetiteqsku batinu, a ne wihovu savremenu idejnu i stvaralaku praksu. Doslednost
21 22 23

Bogdan Popovi, Nemaka 'secesionistika' lirika, SKG, 1902, , 5, str. 392. B. Popovi, Iz wemake lirike, SKG, 1910, HH, 10, str. 720. B. Popovi, Prva jugoslovenska umetnika izloba, SKG, 1905, H, 1, str. 271.

293 u opredeqenosti za racionalistiki graanski tip kulture i nacionalni identitet koji bi unutar wega bio oblikovan, tj. ideoloka motivacija tog projekta, direktnije e biti artikulisna u Popovievim posleratnim polemikim tekstovima poput onih o Malarmeu ili o primitivnoj umetnosti. U lanku pod naslovom Stevan Malarme, Simbolizam i drugi izmi24 Popoviu nisu problematini samo estetiki aspekti Malarmeove i poezije francuske dekadence (opisani kao verbalna i topografska zabava" bez pesnike i mislene dubine") ve, isto toliko, i posrednika uloga Berlina, Pete i Bea u ustoliavawu Malarmea kao duhovnog voe i idola" mladog jugoslovenskog umetnikog narataja. Okretawe sredwoevropskoj kulturi i mogunost prihvatawa wenog kulturnog modela kao novog obrasca, a ne zapadnoevropskog kartezijanskog, doivqavao je Bogdan Popovi kao oblik regresije i dezorijentisanosti srpske kulturne elite. Opomiwui da se novog zlosrenog duhovnog uticaja Centralne Evrope treba to pre osloboditi", i ukazujui da bi iz Srbije iznova (kao pre 1912") trebalo da poe otpor protiv svega to je izvitopereno, nesumwivo nezdravo, nadraeno na jalovo, lako, neskromno, protiv 'nadqudi', 'nadgenija' i 'nadxinova', tj. u stvari protiv 'podqudi'",25 ugledni profesor i kritiar zalagao se za nacionalnu kulturnu politiku iz vremena predratne faze Srpskog kwievog glasnika, za one duhovne, etike i umetnike postulate koje je sa Skerliem afirmisao, smatrajui ih vaqanim i korisnim za naciju, nekom vrstom putokaza i korektiva u wenom kulturnom napredovawu i moralnom usavravawu. Popovieva rasprava Koja je umetnika vrednost crnake plastike,26 u koju su se sa puno ara i estine ukquili avangardisti Svetislav Stefanovi i Dragan Aleksi, pored teorijsko-estetike, imala je i svoju kulturoloku i ideoloku dimenziju. Ne samo to su estetiki postulati primitivizma" i neovarvarstva" bili posve suprotni autorovom doivqaju lepote i misije umetnosti, ve se i wihova politika pozadina prepoznavala kao destruktivna: Kad se danas pokvarena politika ravnotea popravi; kad opet 'aristokratija' zameni na vrhu danawu 'kakistokratiju', i s vladom aristokratije znawe opet dobije svoja prava, a neuredna oseawa i primitivni nagoni budu suzbijeni, onda e i u kwievnosti i u umetnosti zavladati red i civilizacija mesto danawe anarhije i primitivizma",27 pisao je B. Popovi, prenebregavajui da su pri24 B. Popovi, Stevan Malarme, Simbolizam i drugi izmi, SKG, 1921, ns. , 5, str. 297301. 25 Isto, str. 399400. 26 B. Popovi, Koja je umetnika vrednost crnake plastike, SKG, 1923, ns. , 1, 2234; 2, 115126; 3, 203224. 27 Isto, str. 224.

294 rodno i primitivno preko Rusoa i rusoizma" bili ve deo evropske kulturne tradicije. Meutim, na tu tradiciju se nisu pozivali, jer su je ruili, ni Popovievi oponenti avangardisti (S. Stefanovi, D. Aleksi, R. Drainac). U promewenim politikim uslovima u okviru nove drave i drugaijoj duhovnoj i umetnikoj klimi (kao posledici traumatinih ratnih iskustava), ni Bogdan Popovi ni Glasnik nisu vie imali presudnu re, tj. nisu bili u mogunosti da utiu na modalitete dominantnog drutvenog diskursa. Na tu iwenicu su u polemikama ukazivali i Popovievi brojni oponenti poput Rada Drainca: Sa uvaenim akademicima treba voditi rat ba zbog toga to smatraju da su bogomdani da tumae svet i da ga dogmatizuju. I da ga mewaju, jer ba ti odozgo misle da su im umrli bogovi dozvolili taj apostolski auditorijum jednolikosti, bedne uokvirenosti i alosnog prevakavawa jednog istog sistema, koji je ve bio otrcan u samom roewu."28 Izvesno je da su i stari" i novi" modernisti prepoznavali da sukob oko modernizacije, odnosno evropeizacije" nacionalne literature, nadrasta poetiku razinu i poprima karakter ideolokog i politikog sporewa. Tako, Branku Lazareviu u ranoj lirici Crwanskog nije smetalo samo pesnikovo osporavawe epske tradicije kao pokretake snage nove kulture, ve je u tom inu on otkrivao bacil anarhizma i komunizma",29 koji je smatrao opasnim po nacionalnu kulturnu politiku i nespojivim sa konceptom nacionalnog identiteta predkumanovske Srbije. Posleratnu modernu jugoslovensku kwievnost", kao i Drainac, i Stanislav Vinaver je kontrapunktski pozicionirao spram predratne kwievnosti: Nova jugoslovenska literatura javqa se kao reakcija na sav taj plitki racionalizam, na bqutave fraze staraca i aewe nezvanih proroka. Nova literatura poiwe ratom. Ona je opta."30 Odnos prema Evropi i kod ovog avangardiste dobio je kquni znaaj i bio, takoe, protivstavqen predratnom projektu evropeizacije": Nova literatura ne eli da unosi, u malim dozama, Evropu u Jugoslaviju, kao to je ranije bilo. Nova literatura ne uvozi Evropu, ve od nae otaxbine ini Evropu Ono od ega ivi, od ega strepi i ta trai Evropa to traimo i mi. Traimo duboki opteoveanski smisao u stvarima. Mesto da postanemo u literaturi kolonija Evrope, mi produujemo Evropu i na Jugoslaviju."31
Rade Drainac, Neto o crnakoj muzici, Samouprava, 1923, H/, 78, str. 6. Branko Lazarevi, Lirika G. Crwanskog, SKG, 1921, ns, , 7, str. 529535. 30 Stanislav Vinaver, Moderna jugoslovenska kwievnost, Odbrana pesnikog modernizma, prir. G. Tei, Branievo", Poarevac 2007, str. 208. 31 Isto, str. 208.
28 29

295 Vinaverova naela, pristrasna i iskquiva (to je osobina novih i revolucionarnih pokreta, a avangarda je to bila), imala su karakter manifesta i jasno su ocrtavala razliitost koncepata evropeizacije", u srpskoj kulturi prvih decenija 20. veka. Posleratna evropeizacija", u odnosu na predratnu, teila je u veoj meri univerzalnom: Nova literatura je kosmina. Ona ponovo reava problem oveka u odnosu na mirne zvezde, daleka plamtea sunca i najbliu umu i goru, potok i meseinu."32 Iako je izbila spontano", nova posleratna umetnost ipak nije bila anacionalna, ve je nosila peat neeg specifino jugoslovenskog".33 To specifino (srpsko, jugoslovensko, slovensko, rasno) nije vie traeno u velikim epskim formama, koje su pripadale nacionalnoj klasici, ve u onim potisnutim mawim usmenim formama bajalicama, basmama, zagonetkama, razbrajalicama, mitolokim i obrednim pesmama. U wihovim mitolokim slojevima otkrivali su srpski pesnici novu zvunost i slikovnost materweg jezika i pribliavali se mistinim vrelima iskonskog, emu su stremili i evropski moderni umetnici, divei se afrikoj plastici i staroj japanskoj umetnosti. Na stvaralakoj sintezi nacionalnog mitoloog naslea i modernih evropskih umetnikih tendencija nikla su dela najznaajnijih posleratnih avangardista Momila Nastasijevia, Rastka Petrovia i Stanislava Vinavera. I zenitizam Qubomira Micia, kao oblik radikalne avangardne pobune, spajao je ideje internacionalizma i kosmizma, novog oveka i civilizacije koja bi trebalo da bude sveoveanska, sa idejom barbarogenija i mlade i zdrave balkanske rase, ija je misija da obnovi posustalu i istroenu evropsku kulturu. Istine radi, treba rei da su razlike u pogledu na proces evropeizacije" srpske literature i kulture postojale jo u predratnoj moderni i bile akceptirane u polemikim lancima mladih avangardista: Vinavera, Svetislava Stefanovia, Todora Manojlovia, Isidore Sekuli, a programski proklamovane u teorijsko-kritikim raspravama Dimitrija Mitrinovia i pesnikim usmerewima jugoslovenski orijentisanog mladobosanskog narataja. Obnova nacionalnog duha i kulture traeni su ve tada u zaokretu prema modernim evropskim i svetskim tokovima, dakle, onima koji su donosili raskid sa starim sadrajima, formama i merilima, pomerali teite ka sferama individualnog, subjektivnog, ka poeziji bola, grijeha, grdobe, kominosti",34 ka iskuewima haosa, mistinim zanosima i ekstazama, unutrawim sumwama, socijalnim i kosmikim pobunama.
Isto, str. 208. Isto, str. 208. 34 Dimitrije Mitrinovi, Za na knjievni rad, Knjievnost Mlade Bosne, knj. II, prir. P. Palavestra, Svjetlost", Sarajevo 1964, str. 39.
33 32

296 U krugu predratnih avangardista drugaiji je bio odnos ne samo prema evropskoj kulturnoj tradiciji ve i prema nacionalnoj: u Wegou, Simi Milutinoviu Sarajliji, Lazi Kostiu i Vladislavu Petkoviu Disu traeni su nacionalni klasici i duhovni srodnici, a ne kao kod prvog talasa modernista i wegovih kritikih arbitara, u Vuku, Branku Radieviu, Zmaju i Jovanu Duiu. I u tome se, na odreeni nain, ogledala ne samo poetika ve i politika pozicioniranost aktera. To drugo krilo predratnog modernizma, avangardistiki usmereno, i wegov projekt evropeizacije" i poimawe nacionalnog duha (rasnog, karaktera) pokazali su se kasnije stvaralaki produktivnijim. No, temeqe evropeizaciji" nacionalne literature poetkom 20. veka postavio je onaj prvi dominantni tok, koji su trasirali Skerli i B. Popovi. iwenica da su ti temeqi bili vie osporavani no nadograivani i da su dovoene u pitawe kako wihove estetike premise tako i wihove ideoloke implikacije, pokazuje da kwievnost nije shvatana kao samostalna estetska delatnost ve i kao jedan od naina na koji se formira drutvena svest, ali i identitet pojedinca i nacionalnog kolektiva. Zato su sukobi povremeno bili tako uni, otri i uzbudqivi, a kwievni ivot postajao disperzivniji i kontroverzniji.

Vesna Matovi EVROPEIZACI" I NACIONALN IDENTITET V LITERATURE SERBSKOGO MODERNIZMA Rezyme Razvitie serbsko literatur v perve destileti HH veka i vklyenie ee v process evropeizacii" kak vid modernizacii bli vraeniem ne tolko immanentnh literaturnh, no i bolee irokih kulturnh i obestvennh potrebnoste. Na granice HH i HH vekov imel mesto process smen kulturno paradigm tradicionnuy patriarhalnuy vtesnla gradanska, i v tom slonom i dolgom processe literatura igrala vanuy rol. Nacionaln duh i tradici i otbrasvalis i prizvalis i nahodilis v sostonii to oppozicii, to dialoga, to integracii po otnoeniy k aktualno tendencii evropeizacii", kotora podrazumevala printie zapadnoevropeskih kulturnh i literaturnh obrazcov. ta ambivalentnost, opornmi tokami kotoro bli kak sootvetstvie sovremennm ideologieskim, duhovnm i hudoestvennm teenim, tak i sohranenie i/ili redefinici nacionalnogo kulturnogo identiteta, stala odno iz harakteristik serbskogo, a take i vsego ynoslavnskogo modernizma.

UDC 811.16'373.612

Qudmila Popovi IZRAAVAWE ASPEKTUALNOG ZNAEWA PROSPEKTIVNOSTI U SLOVENSKIM JEZICIMA

U ovom radu, na osnovu iwenica logiko-semantike i funkcionalno-semantike prirode, obrazlae se svrsishodnost izdvajawa posebne aspektualne kategorije prospektivnosti u slovenskim jezicima. Kategorija prospektivnosti se shvata kao kompleks aspektualno-modalnih karakteristika ijom se realizacijom unutar funkcionalno-semantikog poqa faznosti istie koncept pretpoetne faze ostvarivawa radwe. Posebna pawa se dodequje analizi pojmovne kategorije prospektivnosti i razlikama u wenoj konceptualizaciji u jezikoj slici sveta slovenskih i neslovenskih naroda. Na primerima iz razliitih slovenskih jezika srpskog, ruskog, ukrajinskog i poqskog, pokazano je da je kategorija prospektivnosti organizovana kao funkcionalno-semantiko poqe iji centar ine glagoli kretawa, prilozi, rece, koji, zajedno sa odgovarajuim predikatima, realizuju znaewe pretpoetne faze radwe. Kqune rei: Aktionsart, faznost, modalnost, prospektivnost, jezika slika sveta, funkcionalno-semantiko poqe.

U ovom radu kategorija prospektivnosti shvata se kao kompleks aspektualno-modalnih karakteristika ijom realizacijom unutar funkcionalno-semantikog poqa faznosti istie se koncept pretpoetne faze ostvarivawa radwe. Kao to je onomasioloka kategorija faznosti univerzalne prirode, jer je utemeqena na mogunosti razbijawa radwe na odreene faze, u skladu sa razbijawem vremenskog toka na intervale, tako je i pojmovna kategorija prospektivnosti univerzalna, jer je zasnovana na ukquenosti faktora voqe subjekta u fazi prelaska od nepostojawa, tj. odsustva radwe, ka postojawu poetku ostvarivawa radwe. Poznata reenica kojom poiwe Sveto pismo U poetku bee Logos upuuje na pretpoetnu fazu ostvarivawa prototipske radwe stvarawa sveta, tako to istie u prvi plan misao-re trenutak odluke o kreirawu univerzuma. Vremenski segment donoewa odluke, koji prelazi u fazu poetka ostvarivawa radwe, nain na koji se takav spoj konceptualizuje i sredstva pomou kojih se on izraava u slovenskim jezicima predstavqaju predmet ovog rada. Prospektivna faza, kao jedan od sastavnih elemenata aspektualne kategorije faznosti, dosad je prouavana u okviru sredstava rea-

298 lizacije leksikog aspekta u germanskim i romanskim jezicima.1 Iskazivawe prospektivnosti u engleskom jeziku uglavnom se dovodi u vezu sa inverzijom aspektualnih tipova (Mihaelis 2003) specifinom upotrebom sadaweg progresiva u engleskom jeziku iskazuje se namera da se izvri budua radwa: I'm going to cancel the trip, a upotreba priloke konstrukcije about to pretvara prezent u implicitni futur: She's about to load the truck. U francuskom jeziku prospektivni aspekt se uoava u glagolskim oblicima Futur Compos (Je vais aller), koji ukazuju na radwu ija je realizacija zapoeta u sadawosti, ali jo nije ostvarena. Glagoli kretawa u panskom jeziku takoe prenose znaewe najblie budunosti: El viejo va a hablar. iwenica da su posredi oblici koji referiu o buduoj radwi implicira zakquak o prepletenosti aspektualnog prospektivnog i modalnog znaewa u wima, jer smatramo sasvim ispravnim miqewe istraivaa da po definiciji, samim tim to iskazi imaju referencu na budue vreme, oni impliciraju nefaktivnost radwe i imaju elemente epistemike modalnosti" (Trbojevi-Miloevi 2004: 114).2 U slavistikoj lingvistici, uprkos brojnoj literaturi koja je vezana za istraivawe slovenskog aspekta, kako sa stanovita prouavawa uslovqenosti gramatikog vida leksikom semantikom glagola, u tradiciji Jurija Maslova (Maslov 1948), tako i sa aspekta opisa gramatikih osobina glagola metodom razlagawa znaewa na semantike primitive koji pomau da se uoi specifinost znaewa u odreenom kontekstu (Vjebicka 1967; Apresjan 1985; Glovinska 1982 i drugi), pa ni kod istraivaa koji su razradili posebnu teoriju izdvajawa faza glagolskog procesa (Hrakovski 1980, 1987;3 Sokolov 1997 i dr.) nije opisana prospektivna aspektualnost,4 koja se u slovenskim jezicima iskazuje leksiki: pomou glagola kretawa, vremenskih priloga, reci i sl., npr. (srp.) Idem da uim; Odmah poiwem sa radom; Ivan samo to nije stigao; (rus.) Podu pereodenus; Idu posmotry; Vot-vot usnu; (ukr.) Pdu viti; Mae sply; Os-os upadu; Ot-ot zarevu i dr.
1 Vidi on-line bibliografiju radova iz ove oblasti: www.utsc.utoronto.ca/binnick/TENSE. 2 Vidi takoe rukopis doktorske disertacije Duanke Zveki-Duanovi Sintaksiko-semantike strukture s modalnim indikatorom u srpskom i maarskom jeziku", koja je odbrawena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 17. 4. 2007, u kojoj autorka kao argument u prilog navedenoj iwenici istie tezu da u srpskom jeziku glagolska vremena upotrebqena s modalnim znaewem epistemikog tipa mogu se parafrazirati futurom " (Zveki-Duanovi 2007: 243). 3 U teoriji funkcionalne gramatike ruskog jezika V. Hrakovskom pripada poglavqe Faznost". Kategorija faznosti u wemu je opisana kao funkcionalno-semantiko poqe. Hrakovski, u skladu sa koncepcijom J. Maslova, izdvaja tri semantika inioca kategorije faznosti poetnu, sredwu i zavrnu fazu. 4 Na faktor prisustva prospektivnog aspektualnog znaewa u odreenim konstrukcijama ruskog jezika skrenula je pawu u svojim radovima E. Rjanska (Rnska 2002a; 2002b).

299 U svakom od navedenih primera re je o buduoj radwi koja je ve zapoeta u sadawosti. Wen relativni poetak u jednom sluaju podudara se sa trenutkom donoewa odluke o ostvarivawu radwe, jer budua radwa sa modalnog aspekta moe da ima otvorenu perspektivu (moi, hteti) Idem da se presvuem; ili zatvorenu (morati) Odoh da uim; ili, u drugom sluaju, vezan je za procenu posmatraa da je budua radwa neizbena, to upuuje na epistemiku modalnost (srp.) Drvo samo to nije palo; (rus.) Derevo vot-vot upadt; (ukr.) Derevo os-os upade. Sledei Rajhenbahovu trijadu pomou koje se odslikava uzajamni odnos glagolskih vremena i aspekta u opisu dogaaja (Rajhenbah 1947): Speech Time (vreme govora) S, Reference Time (referencijalno vreme) R i Event Time (vreme dogaaja) E, u sluaju aspektualne progresivne faze moemo govoriti o odnosima S = R, a E R, tj. vreme govora se podudara sa referentnim vremenom, dok se sam dogaaj delimino podudara sa referentnim vremenom, ali se locira u vremenskom nizu iza wega poetak dogaaja vezuje se za odluku subjekta eksperiensa o nameri da ga izvri (Idem da spavam) ili za procenu subjektaposmatraa da je on neizbean (Drvo samo to nije palo). Mesto i pojmovni obuhvat prospekcije u horizontalno postavqenoj linearnoj kategorizaciji faznih aspektualnih karakteristika radwe ematski moe da se prikae na sledei nain:

Prospekcija se u slovenskim jezicima najee izraava leksiki. Re je o verbalizaciji vremensko-aspektualnog fragmenta koji prethodi samom poetku radwe. Pribliavawe poetka radwe izraava se pomou svojevrsnih slika kretawa hronotopskih markera. Prospekcija ili pretpoetna faza radwe vezana je za budunost koja je mapirana na vremenskoj skali, stoga je u izraavawu ove fazne karakteristike znaajan udeo semantike kretawa. Glagoli kretawa, kao to su ii, kretati, trati i sl., podjednako se esto koriste u znaewu pretpoetne faze realizacije budue radwe u svim slovenskim jezicima. Uporedo sa faznim znaewem oni realizuju modalnu komponentu koja ukazuje na pojaanu nameru ili spremnost subjekta da se radwa obavi, a samim tim istiu intenzitet prospek-

300 tivne faze: (srp.) odoh da radim moram da ponem sa radom", (rus.) pola pereodevats nameravam da se presvuem", (ukr.) pdu z ditinoy poguly spremna sam da proetam sa detetom" i sl. Polidimenzionalnost vremeprostora u jezikoj i naunoj slici sveta Konceptualizacija vremena odslikava prostorno miqewe koje je u svojoj osnovi perceptivno. Konceptualna osnova prostorno-vremenskog kontinuuma zasnovana je na izdvajawu wegovih osnovnih parametara. Ako prihvatimo iwenicu da jezika slika stvarnosti moe da bude naivna i enciklopedijska, tj. zasnovana na naunoj informaciji, u ovom sluaju ideja o postojawu prostorno-vremenskog kontinuuma, koja je fiksirana u jeziku, odraava koncepte naivne slike stvarnosti koja se podudara sa enciklopedijskom ili naunom. Teorija relativiteta, koju je postulirao Albert Ajntajn, upravo je zasnovana na ideji o relativnosti vremenskih parametara i posmatrawu vremena kao jedne od dimenzija prostora. U naivnoj slici vremena ono se uvek asocira sa prostorom koji je antropocentrino konceptualizovan. Sve predstave o pre" i posle" u sutini se oslawaju na linearizaciju vremena koje tee" ili koje leti", tj. kree se. Ideja kretawa koja je konceptualizovana prostorno preneta je u sferu hronolokog sleda. Stoga se vreme uvek zamiqa vektorno i granino. Kao to svako kretawe podrazumeva polaznu i zavrnu taku, tako i vektor vremena ima realan ili potencijalan poetak i kraj. Na primer, u osnovi koncepta qudskog ivota, koji je, u skladu sa dominantnim religioznim verovawima, besmrtan, lei predstava o podeli na ovostrano" i onostrano" (prostorna metafora) postojawe. Meu wima postoji tana granica linija smrti. Ovostrano postojawe je limitirano poetkom i krajem roewem i smru, ono je markirano kao prolazno, dok je onostrano stabilno, nepromenqivo, veno. Ono se ne koncipira kao kretawe, ve kao stawe ispitivawe blaenstva ili muka. Ako koncept ovozemaqskog ivota odslikavaju glagoli kretawa: ii, napredovati, kretati se ivotnim putem, koncept onostranog, tj. venog ivota, sadran je u egzistencijalnim glagolima postojati, biti na nebesima, nalaziti se u paklu. Konceptualno, ivot se izjednauje sa kretawem, a vremensko kretawe je rezervisano samo za ovostrani ivot koji podrazumeva perceptivnu spoznaju.5
5 Drukija slika sveta zastupqena je kod naroda koji veruju u ciklinost ivota za wih je putovawe osnovni nain postojawa i u zagrobnom ivotu putuje se kroz onostrano do sledee reinkarnacije.

301 Kao osnovne prostorno-vremenske parametre koji se aktualizuju u konceptualizaciji naina odvijawa radwe, tj. onoga to ini osnovu lingvistike kategorije akcionalnosti,6 obino se izdvaja stadijum ostvarivawa, tj. faza odvijawa procesa, i percepcija vremena kroz period koji je neophodan za obavqawe odreene radwe. Za parametar faze odvijawa radwe moemo da veemo takve pojmovne kategorije kao to su prospekcija, poetak, intraterminalnost, kraj, dok protok u vremenu obuhvata pojmovne kategorije momentalnosti i durativnosti. Izdvaja se, takoe, i pojmovna kategorija pluralnosti, koja je povezana sa kvantitativnim karakteristikama procesa ili sa predstavom o ponavqawu iste situacije. Meutim, prilikom razmatrawa uzajamnog odnosa takvih parametara i wihovih meusobnih opozicija u okviru odreenih kategorija, isputa se iz vida osnovna iwenica da su oni linearno osmiqeni, dok je prostor polidimenzionalan. Takva polidimenzionalnost najee se koncipira kroz trodimenzionalnost, postojawe triju prostornih osa, ili triju ravni kontejnera sa kojim se moe asocirati granino osmiqen prostor. Trodimenzionalni model prostora, u ijoj je osnovi antropocentrino perceptivno odmeravawe, lei u osnovi konceptualizacije aspektualnih odnosa. Svaka radwa moe da se sagleda kroz odnos prema granici koja je locirana horizontalno (prospektivna, poetna, intraterminalna ili zavrna faza odvijawa) ili granici koja je postavqena vertikalno (stepen intenziteta radwe). Moe da se konceptualizuje orijentacija na postizawe granice u celini (terminativnost, komplektivnost) ili kvantitativna markiranost radwe (distributivnost, multiplikativnost, iterativnost).7 Mapirawe vremena sagledano kroz jezike metafore Topoloki princip recepcije toka radwe vezan je za primarnu perceptivno-motornu konceptualizaciju stvarnosti prostorno-vremenske karakteristike odvijawa radwe esto se osmiqavaju kao nedeqivi kompleks. U kognitivnim i kulturolokim lingvistikim istraivawima bila je ve skrenuta pawa na jezike oblike
6 U slovenskoj lingvistikoj terminologiji Actionsart je poznat pod razliitim nazivima koji se uglavnom koreliu s ruskim sposob glagolnogo destvi skraeno SGD. U ovom radu, kao i u ranijima koji su posveeni ovoj problematici, opredelili smo se za naziv kategorija akcionalnosti (vidi Popovi 2007a; Popovi 2007b). 7 Navedeni kognitivni pristup istraivawu kategorije akcionalnosti u slovenskim jezicima razraen je u radovima: Q. Popovi, Kognitivni pristup opisu kategorije akcionalnosti u slovenskim jezicima, Zbornik radova 36. meunarodnog naunog sastanka slavista u Vukove dane Gramatika i leksika deskriptivni i normativni pristup", Beograd, 2007; Jezika slika stvarnosti sa kognitivnog aspekta komparativne analize, Beograd (u tampi).

302 koji doputaju dvostruku interpretaciju vremenske perspektive. Na primer, melev, pozivajui se na istraivawa Stepanova (Stepanov 1997: 126129), govori o paradoksima temporalne orijentacije, tj. o enantiosemiji pojedinih vremenskih metafora koje odslikavaju prolost kao neto to se ve zbilo i, istovremeno, kao neto to e se tek desiti (melev 2002: 316322). Re je o primerima sa prefiksom pred, npr. preddui i predstoi; priloga vpered (vpered sprosi, posle poduma; vpered ne serdi men) i sl. Po naem miqewu, u jezikim metaforama dvostruka perspektiva vremena motivisana je aktualizacijom odreenog koordinatnog sistema u koji posmatra smeta sebe unutraweg ili spoqnog. Unutrawi koordinatni sistem uglavnom se zamiqa u obliku kontejnera, tj. vreme ovde uvek ima istaknute prostorne granice, dok spoqni sistem moe da bude otvoren. Kao primer moemo da uzmemo osmiqavawe bliske budunosti kao neeg to je upravo zapoeto, to je nalo svoj izraz u jeziku. Takav koncept moe da se posmatra kao jedan od paradoksa vremenske konceptualizacije, ukoliko se uzima u obzir samo spoqni koordinatni sistem, ali sa perspektive unutraweg sistema kontejnera velike razlike izmeu najblie prolosti i budunosti nema. Kontejner, u kojem se nalazi posmatra, kree se du vremenske strele, tako da je najblia vremenska distanca jednovektorna iz spoqne perspektive (posmatra aktualizuje spoqni koordinatni sistem), iako kretawe kroz vreme moe biti osmiqeno kao razliito usmereno u unutrawem koordinatnom sistemu.

Ukoliko se kao osnova uzima unutrawi koordinatni sistem u kojem se nalazi posmatra, a koji se obino konceptualizuje kao kontejner koji se kree prostorna metaforizacija vremena razlikuje se od one za iju je osnovu uzet spoqni koordinatni sistem, tj. onaj po kojem se kree kontejner. Ako se daleka budunost uvek osmiqava polazei od jednovektorne perspektive, sa osloncem na spoqni koordinatni sistem, bliska budunost moe biti konceptualizovana kao dvovektorni fenomen, npr. srpski i ruski pridevi sledei, sleduyi upuuju na ono to ide (bukvalno) tragom naeg kretawa u unutrawem koordinatnom sistemu, iako je istovremeno sledee ono to e tek doi sa aspekta koordinatne ose h: sledeeg

303 trenutka najblieg mogueg trenutka", ali i sledeeg meseca najblieg mogueg meseca". U ukrajinskom i poqskom jeziku pridevi nastupni, nastpny odslikavaju blisku budunost kao neto u ta smo ve bukvalno kroili u unutrawem koordinatnom sistemu, ali, gledano sa spoqne perspektive ona e takoe tek doi: (ukr.) nastupno mit, nastupnogo msc; (poq.) nastpnego dnia; nastpnym razem. U oba sluaja, u osnovi najblie vremenske distance, koja je projektovana napred u spoqnom sistemu, lei metafora maksimalno sabijenog prostora, tj. prostor u unutrawem koordinatnom sistemu, koji obuhvata fluentni tok izmeane sadawosti, najblie prolosti i najblie budunosti i toliko je sabijen da nema razlike izmeu onog to je iza ili ispred posmatraa. Perspektiva vremena i nain wegovog odmeravawa, koji su sadrani u jezikim metaforama, razlikuju se u skladu sa specifinim odlikama jezike slike stvarnosti. Na primer, prilozi smesta, odmah i sl. u srpskom jeziku imaju svoju realnu perceptivnu osnovu u ijoj je sutini predstava o prostornom kretawu sa nekog mesta ka nekom kraju, ili prostorna ideja blizine koju moemo uslovno nazvati fenomen tela". Pomenuti fenomen se zasniva na antropocentrinosti koordinatnog sistema prostorno-vremenske recepcije rastojawa koje se moe somatski izmeriti.8 U slovenskim jezicima, izmeu ostalog, princip fenomen tela", koji lei u osnovi prostorno-vremenske recepcije, potvruju metafore sadrane u frazemima: (rus.) ruko podat, v dvuh agah ot, (ukr.) odna noga tut druga tam, (srp.) biti jednom nogom u grobu. Isticawe razdaqine u slovenskim jezicima antropocentrino se metaforizuje kroz odnos ispred iza tela. Srpski frazemi Bogu iza lea ili Bogu iza kime ukazuju na nedvosmisleno upuivawe na prekomernu daqinu putem isticawa pozadine tela. Sve to je ispred oiju percepira se kao blisko, a ono to je iza lea kao prekomerno daleko.9 U osnovi srpskog priloga odmah do blizu" lei pojam rastojawa koje se meri" vremenski jednim pokretom ruke. U pitawu je vremenska percepcija prostorno osmiqavawe perioda koji je neophodan da bi se izvrila jedna momentalna radwa mah. U jednom od svojih radova koji je posveen kognitivnom opisu slovenskog aspekta vremena Laura Janda (Janda 2002) izlae hipotezu o upotrebi vremenskog akuzativa sa predlogom v/u u slovenskim
8 Ako je Hajdeger definisao blizinu" pomou antropocentrinog principa fenomen ruke" (Handwerk), opredelili smo se za princip fenomen tela", kada je u pitawu antropocentrino odmeravawe vremeprostora. 9 Jurij Apresjan vezuje semantiku ruskih zamenica tot i tot sa poloajem ispred i iza tela: sve to govorno lice moe vizuelno da percipira ono markira zamenikim pridevom tot, dok je pokazna zamenica tot rezervisana sa ono to se nalazi iza govornikovih lea (konspekt predavawa odranog na Filolokom fakultetu u Beogradu 20. 10. 2005).

304 jezicima (priletet v etverg, priti v 7 asov), ija se metaforika ekstenzija oslawa na koncipirawe dogaaja u slovenskoj jezikoj slici stvarnosti kao objekta koji postoji u vremenu i smeta se na vremensku osu u odgovarajuu matricu koja je predodreena za wega. Takvo koncipirawe dogaaja Janda pronalazi i u naunoj fantastici, gde se budunost prikazuje kao prolost, tj. izbrisana je granica izmeu budunosti i prolosti. Meutim, u naunoj slici stvarnosti slino shvatawe dogaaja i vremena je sasvim prihvatqivo, a oslawa se na otkria kvantne fizike. Polazei od Ajntajnove teorije relativnosti i kvantne mehanike Hoking govori o vremenskoj kupi dogaaja: Apsolutna budunost dogaaja predstavqa podruje unutar svetlosne kupe budunosti dogaaja R" (Hoking 2002: 44). Posredi je, dakle, skup svih dogaaja koji mogu imati mesto u budunosti. Taj zbir je determinisan zbirom svih dogaaja koji mogu imati uticaj na ono to se zbiva u R. Analizirajui FSP prospektivnosti doli smo do zakquka da se u jezikoj slici stvarnosti Slovena svetlosna kupa budunosti dogaaja R koncipira ne samo u obliku konkretnih objekata, koji se mapiraju na vremenskoj skali, ve se takvo mapirawe vri u skladu sa izborom subjekta. Odluka subjekta je presudna u izboru odreenog dogaaja u budunosti koji se koncipira kao objekat. Subjekat se kree u pravcu tog dogaaja, to objawava upotrebu glagola kretawa za izraavawe prospektivne faze ostvarivawa radwe: (srp.) Dobro, idem! Zbogom, srce moje, ako umrem (Lazarevi, Na bunaru); (rus.) Vot kak uslala to ot nego segodn, i dumay: podu i budu milostny prosit, naprou i kuply emu i hleba, i varenogo kartofely, i tabaku (Dostoevski, Unienne i oskorblenne); Na trudnoe delo lydi ne podut: tut to-nibud ne tak (Platonov, evengur); (ukr.) V m' cih dealv vn ov na smert pov bi, vislovlyyis ogo stilem, e na tisu smerte (Hvilovi, Valdnepi); (poq.) Ot, tu pi twj sprzymierzeniec, ale Rzeczypospolitej wrg zacieky; twj przyjaciel, ale nieprzyjaciel krzya i chrzecijastwa, nie krlewitko ukrainne, ale murza krymski! z nim to pjdziesz pali wasne gniazdo, z nim sdzi braci! (Sienkiewicz, Ogniem i mieczem). S druge strane, esta upotreba deiktikih sredstava pokaznih reci: (rus.) vot, (ukr.) os, ot i sl., ijom se reduplikacijom istie bliskost pomaqawa objekta na horizontu eksperiensa koji se kree, takoe potvruje ideju prospektivnih karakteristika radwe kao svojevrsnih hronotopskih markera, slika vremena koje se kreu zajedno sa subjektom du izabrane strele vremena prema dogaaju objektu. Npr. (rus). Vot i les otvalils, ostals gde-to szadi, i reka ula kuda-to v storonu, navstreu gruzoviku spalas razna raznost: kakie-to zabor s karaulnmi budkami i tabel drov, vsoenne stolb i kakie-to mat, a na matah nanizanne katuki, grud ebn, zeml, ispolosovanna kanalami, slovom, uvstvova-

305 los, to vot-vot ona, Moskva, tut e, von za povorotom, i seas navalits i ohvatit (Bulgakov, Master i Margarita). Strela vremena i transpozicija glagolskih vremena u slovenskim jezicima Objawavajui jednosmerno koncipirawe vremenskog niza Hoking uporeuje tri takozvane strele psiholoku, termodinamiku i kosmoloku strelu vremena, istiui da drugi zakon termodinamike, koji predvia porast entropije ili nereda u zatvorenom sistemu, spreava da imaginarna strela vremena bude usmerena u raznim pravcima, drugim reima, naa koncepcija vremena je zasnovana na drugom zakonu termodinamike, kao i na jedino moguem pravcu kosmoloke strele vremena koja doputa postojawe inteligentnih bia (Hoking 2002: 177). Sa druge strane, Ajntajn u optoj i specijalnoj teoriji relativnosti govori o odsustvu objektivnog sadaweg trenutka i o postojawu subjektivnog vremena koje je uvek relativno, jer se razlikuje s obzirom na koordinatni sistem u kojem sa nalazi subjekat (Ajntajn 1956). Horizontalna perspektiva hronotopa, koja se sastoji od niza (uzajamno smewivanih) granica, dominira u jezikoj kategorizaciji vremena. Meutim, uslovnost podele na trenutak govora, vreme pre govorne situacije i posle ubedqivo ilustruje transpozicija glagolskih vremena, tj. upotreba glagolskih oblika jednog vremena u znaewu drugog. Takve transpozicije mogu da se podudaraju, na primer, istorijski, dramski prezent u slovenskim i neslovenskim jezicima (srp.) Poetak dvadesetog veka donosi promene u sve sfere drutvenog ivota; Idem ja jue ulicom i sretnem Petra; upotreba prezenta u znaewu futura: (srp.) Ovih dana izlazi iz tampe moja monografija; (rus.) Zavtra idu v teatr; (ukr.) Konferenc rozpoinats o 9 godin; ili da budu specifine i na taj nain odslikavaju razlike u jezikoj kategorizaciji stvarnosti. Na primer, u ukrajinskom jeziku ustaqena je upotreba futura u znaewu radwe koja se ponavqala u prolosti: Oce narodits ditina, pohvor, pohvor ta vddast Bogov duu. U ruskom jeziku takva transpozicija je mogua uz vremensku determinantu bvalo: Pridet bvalo kriknet svoim golosokom: Mamka, gde t?" (Dostoevski, Brat Karamazov), to se moe porediti sa transpozicijom prezenta i aorista u futur uz leksiku vremensku determinantu deavalo se u srpskom jeziku: Deavalo se da se rodi dete, boluje, boluje pa odlazi Bogu na raun. Za ponavqanu radwu u prolosti u srpskom jeziku ustaqena je upotreba potencijala to je nemogue u ruskom ili ukrajinskom jeziku: On bi dolazio s vjebe ili s jahanja, malo znojan i zarumenjen, a ona bi ga doekivala previjenih ruku na grudima. On bi se tada raskopa-

306 vao. Sara bi donosila hladnu vodu, a djevojka iznosila izme (Andri, Mara milosnica). U ukrajinskom i ruskom jeziku tipina je upotreba budueg vremena svrenih glagola umesto perfekta uz recu (ukr.) k, (rus.) kak u naglaenom ekspresivno-emotivnom kontekstu, kada se potencira neoekivanost, intenzitet radwe ili procesa u prolosti: k shoplts voni, k dremenut, to tlki vidko (nar. kazka Pan Kocki); A on kak zaoret ne svoim golosom (razg.). Upotreba aorista u znaewu bliskog budueg vremena u srpskom jeziku crkoh od gladi; izgiboh od vruine ini transpoziciju kojoj u ruskom i ukrajinskom jeziku odgovara upotreba prezenta u istom znaewu (ukr.) vmiray z golodu, (rus.) pogibay ot ar i sl. Moglo bi se rei da u transpozicijama glagolskih vremena koje su specifine u srpskom jeziku (u odnosu na ruski i ukrajinski), wihov vektor je preteno usmeren od prolosti ka budunosti, tj. odgovara ustaqenoj perspektivi vremenske strele aorist umesto futura, prezent umesto futura, dok se u ruskom i ukrajinskom jeziku specifinost sastoji u moguem obrnutom vektoru vremenskih transpozicija (budue vreme svrenih glagola umesto prolog). to se tie izdvajawa horizontalno postavqenih granica kod akcionalne kategorizacije sa aspekta faze odvijawa radwe, kao to je bilo napomenuto, ona obuhvata prospekciju, intraterminalnu fazu i retrospekciju. Svaka od ovih faza moe da se sagleda kroz niz semantikih i tvorbenih klasa glagola koji sadre obeleja stadijuma odvijawa radwe, a pojedini od wih veoma su markirani i u pogledu intenziteta radwe, i/ili kvantiteta, i/ili perspektive posmatrawa radwe, i/ili stepena obuhvaenosti subjekta ili objekta radwom.10 Prospektivna faza odvijawa radwe Prospektivno aspektualno znaewe najee se izraava leksiki. Re je o verbalizaciji vremensko-aspektualnog fragmenta koji prethodi samom poetku radwe. Pribliavawe poetka radwe izraava se pomou svojevrsnih slika kretawa, prostornih markera, u ijoj funkciji najee nastupaju prilozi: (srp.) odmah; (rus.) ue, vot-vot; (ukr.) ve, os-os, ot-ot i sl.; kao i konstrukcije: (srp.) samo to nije, (rus.) ee ut-ut, (ukr.) e mit i sl. samostalno ili uz odgovarajue glagole kretawa, poput ii, poi, krenuti, potrati; (rus.) idti, poti, pobeat, razbeats; (ukr.) ti, pti, pobgti, poletti itd. (srp.) Budim se ja iz groznog sna:
10 Vidi o tome takoe u Q. Popovi, Jezika slika stvarnosti sa kognitivnog aspekta komparativne analize, Beograd, 2007 (u tampi); Kognitivni pristup opisu kategorije akcionalnosti u slovenskim jezicima, Zbornik radova 36. meunarodnog naunog sastanka slavista u Vukove dane Gramatika i leksika deskriptivni i normativni pristup", Beograd, 2007.

307 a ono vetar hui po ovoj mojoj oxakliji na kraju sveta, na dnu mog Bunara, nagonei unutra suvarke i lie, a mali plam u ogwitu samo to ne utihne (Radovanovi, Postoji li Kufa); (rus.) Son krals k Ivanu, i u pomereilas emu i palma na slonovo noge, i kot proel mimo ne stran, a vesel, i, slovom, vot-vot nakroet son Ivana, kak vdrug reetka bezzvuno poehala v storonu, i na balkone voznikla tainstvenna figura, pruas ot lunnogo sveta, i pogrozila Ivanu palcem. (Bulgakov, Master i Margarita); (ukr.) Neasna mati priklala fartuinu do oe zalas tim plaem, kim plaut trudov lydi, koli m osoblivo tko: gorlo zdavly tak, o duh zabiva, os-os zadihnets (Tytynnik, Vir); Neve Velika zeml ot-ot z'dnats z nimi ogorne svomi duimi krilmi zamueni kra, prollts ivoy vodoy nad popeliami, prigolubit materinskoy rukoy svoh dte? (Stelmah, Velika rdn); abl ogo ue zanesena visoko nad golovoy. e mit (Malik, Gorit sva). Razlivenost okvira vremenskog fragmenta koji opisujemo kao prospektivni uslovqena je subjektivnim stavom govornog lica. U zavisnosti od modalnog stava eksperiensa ili evaluatora prospektivna faza moe da se sagledava kroz prizmu pripremawa za radwu koja je poeqna, mogua ili neophodna. Ukoliko se prolost u govornikovoj svesti vrsto asocira sa znam, sadawost sa oseam, onda su za budunost rezervisane mogunosti: spreman, elim, mogu, moram i sl. (to ne iskquuje uee modalnog faktora u odnosu na sadawost ili prolost, ve istie wegovo primarno znaewe u prospektivnoj fazi). Dakle, prospektivnost kao pretfaza ili pretpoetna faza radwe obuhvata takve karakteristike kao to su: pribliavawe, namera, oekivanost, spremnost i neizbenost neke radwe. U zavisnosti od jezike slike stvarnosti ove karakteristike variraju razliitim redosledom. Kod Srba na prvom mestu je otvorena perspektiva, tj. sve je mogue uz postojawe odreene eqe, to je izmeu ostalog odslikano i u gramatikom obliku futura koji se gradi uz pomo enklitikog oblika glagola hteti. Kod Rusa prospektivnost se projektuje kroz prizmu spremnosti i sigurnosti, npr. analitiki oblik futura u ruskom jeziku gradi se pomou egzistencijalnog glagola biti: budu rabotat vraem biu lekar". Kod Ukrajinaca i Poqaka spremnosti se dodaje faktor neizbenosti. Modalnu karakteristiku neizbenosti budue radwe, izmeu ostalog, odslikava konstrukcija (ukr.) mati + infinitiv, (poq.) mie + infinitiv; (ukr.) May viti cli tiden moram da uim cele nedeqe" = uiu cele nedeqe"; (poq.) A do ksicia ja sam pewnie rusz; jeli si mam bi na swoje stare lata, to wol pod nim ni pod kim innym (Sienkiewicz, Ogniem i mieczem). U ukrajinskom jeziku sintetiki futur nesvrenih glagola gradi se uz pomo enklitikih oblika glagola *mati imati". Prema

308 tome, iskazi poput vitimu do veora, u kojima je u prvi plan istaknut vremenski plan budue radwe, sadre u sebi podjednako zastupqen faktor neophodnosti budue radwe, za razliku od iskaza s analitikim oblikom futura, poput budu viti do veora, gde je takav faktor zanemaren. Glagol mati u ukrajinskom i poqskom jeziku odlikuje i modalno znaewe moi": Nu o may kazati ta mogu da kaem". Stoga, ukoliko se prospektivna faza radwe kod Srba sagledava kroz otvorenu perspektivu, koja je metaforiki sadrana u modalnom glagolu hteti, kod Rusa, Ukrajinaca i Poqaka, moglo bi se rei, prospektivni plan je zatvorenije prirode, skopan je sa sagledavawem bliske budunosti kao neeg to je neizbeno i jedino mogue, u emu moemo videti odreeni fatalizam. Prospektivnost ili pretpoetna faza radwe vezana je za budunost koja se pribliava, stoga je u izraavawu ove fazne karakteristike znaajan udeo semantike kretawa. Glagoli kretawa kao to su ii, kretati i sl. podjednako se esto koriste u znaewu pripremne faze realizacije budue radwe u mnogim jezicima. Iskazi poput Odoh da se spremam u srpskom jeziku ili Pla pisati idem da piem" u ukrajinskom, ukazuju na iwenicu da je prospektivna upotreba glagola kretawa takoe uslovqena specifinou jezike slike stvarnosti. Ukoliko u engleskom i francuskom jeziku glagol kretawa u prezentu istie otvorenost budue radwe, koja je ograniena samo spremnou subjekta, tj. prospektiva se asocira sa najbliom budunou, u slovenskim jezicima mogue je vezivawe prospektivnosti za prolost koja se pred oima govornika pretvara u budunost, ime se faktiki zanemaruje plan sadawosti, tj. istie se ne spremnost, ve trenutak donoewa odluke. Odluka je doneta u najblioj prolosti koja se podudara sa momentom govora i posle we nastupa budui plan. Moglo bi se rei da Slovenima nije bitan trenutak oekivawa budue radwe ve momenat donoewa odluke u vezi sa budunou, dok je u engleskom i francuskom jeziku prospektivna faza razvuenija, ima svoje realne granice koje se podudaraju sa prostornim karakteristikama oekivanog budueg. Sve dok traje kretawe ka buduem traje prospektivna faza. Kombinacija faktora najblie budunosti, spremnosti subjekta da takvu radwu preduzme i neizbenosti oekivanog odreuje pojmovnu kategoriju prospekcije, a razliita kombinacija ovih faktora, u spoju sa odreenim jezikim sredstvima, ini karakteristike konkretne jezike slike stvarnosti. Funkcionalno-semantiko poqe prospektivnosti Prema V. Hrakovskom (Hrakovski 1987: 154155) funkcionalno-semantiko poqe faznosti obuhvata tri strukturne komponente.

309 Prvu komponentu ine semantike klase predikativnih rei (uglavnom glagola), koje su spojive sa znaewem faznosti; drugu ine leksiko-gramatika, gramatika i kontekstualna sredstva, koja se, u veem ili mawem stepenu, koriste za realizaciju faznih znaewa, i treu komponentu ine rei i sintagme koje leksiki realizuju fazna znaewa i spajaju se sa odgovarajuim semantikim klasama glagola iz ovog FSP. Sledei ovu sistematizaciju unutar kategorije prospektivnosti koja se shvata kao FSP, takoe moemo izdvojiti dve strukturne komponente semantiku klasu glagola kretawa, koji u rangu predikata vieg reda, tj. predikata koji u svojoj strukturi sadre propozicionalizovani argument, prenose modalno-fazno znaewe prospektivnosti: (srp.) Odoh ja da gledam TV; (rus.) Pol smotret televizor; (ukr.) Pov divitis televzor. U navedenim primerima glagol kretawa, koji moe biti upotrebqen kako u prezentu tako i u jednom od prolih vremena (u srpskom ee u aoristu, u ruskom i ukrajinskom u perfektu), ukazuje na aktualnu pretpoetnu fazu radwe koja je izraena propozicionalizovanim predikatom. Modalno znaewe u takvim konstrukcijama posebno je naglaeno kao to je bilo ranije napomenuto, aktualizuje se moment donoewa odluke koji u prospektivnoj fazi potiskuje vremenski plan aktuelnog trajnog prezenta, npr.: (ukr.) Vinv batg z-za svoloka, da, dumay, pdu podivlys, o vono tam za kon tak ob'vilis? (Tytynnik, Vir). U tom smislu u ruskom i ukrajinskom jeziku posebno se izdvaja tip konstrukcije poti/uti v + Ass, pti v + Ass: (rus.) Zahar Pavlovi zadumals i hotel uti v boski, no ostals na meste (Platonov evengur). Preplitawe modalnog i faznog znaewa u ovom tipu iskaza razmotriemo na primeru: (ukr.) Pdu v kozaki (Tytynnik, Vir). Znaewe navedenog tipa iskaza moemo da razloimo na sledee semantike sastavnice: H je odluio da bude Y po zanimawu; H se sprema da bude Y po zanimawu; aktualizovana je pretpoetna faza svih radwi koje pretpostavqa zanimawe Y. Glagoli kretawa sa propozicionalizovanim predikatom u svojoj strukturi mogu da ukazuju i na pretpoetnu fazu radwe koja se ve zbila (sa moguom iterativnom semom): (srp.) Zadrhta i zabode iglu u arapu pa se, onako sva ukruena, teko die i ode da prigleda vatru u pei Poe da doda jo malo uglja, pa se odmah tre, kao da je htela da uradi neko veliko i nepopravljivo zlo, stegnu zube i hrabro se vrati na svoje mesto (Andri, Gospoica); (rus.) On koe-gde ee uil, polual koe-kakuy platu, tak to ut, bvalo, u nego zaveduts dengi, tak on totas idet sebe knig pokupat (Dostoevski, Bedne lydi); (ukr.) Timko znaov posered dvoru kis curupalok, pov zapruuvati hatn dver, ob stara Prokopiha, zauvi v dvor metuny, ne mogla viti z hati (Tytynnik, Vir). Na razlivenost vremenskih okvira prospektivne faze radwe upuuje iwenica da se znaewa pretpoetne i poetne faze vrsto

310 prepliu u semantikoj strukturi glagola kretawa: (ukr.) Os vn na mit zupinivs, irokim ruhom zbiv apku na samu makvku pov, pov vibivati tako, o gusti pil, k tuman, dvoma hvilmi pokotivs z-pd ogo ng (Stelmah, Velika rdn); (rus.) Staremu snu Prohora Abramovia blo let odinnadcat i poti stolko e priemu: kto-to odin dolen idti pobirats, tob nosit seme pomo hlebnmi suharmi (Platonov evengur); Strukturna formula takvih predikata moe biti predstavqena kao: 1) W Ax (Vfin Ax1)11: (srp.) Idem da vidim je li Ilinka davala to ivome! odgovori ona malo zbuwena (Matavuq, Guske); (rus.) Togda seas podu kliknu ego Lue podu porohu iz patronov tovariu Gopneru dam, on skore ogon sdelaet (Platonov evengur); Seas podu razvedu ogon (Dostoevski, Unienne i oskorblenne); 2) W Ax (Vinf ) (ee u ruskom i ukrajinskom, ree u srpskom): (rus.) Nu, stupa i hodi bez sna po okolice, skazal epurn, a m eeva podem vruat Celogo tovaria brosili iz-za tvoego signala (Platonov evengur); (ukr.) Pov nouvati u stany (Stelmah, Velika rdn); (srp.) Evo t' idem poginuti duo! (nar. pesma). 3) W Ax (NV Ax1 ): (ukr.) Znait, vam, bludgi, malo togo, o vi mene z hati pd iste nebo vikuryte, tak vi e na kradku pli? (Tytynnik, Vir). Centar kategorije prospektivnosti ine leksika sredstva uglavnom prilozi i rece, koja mogu samostalno, ili uz odgovarajui glagol, preneti znaewe pretpoetne faze radwe: (srp.) odmah; (rus.) ue, vot-vot; (ukr.) ve, os-os, ot-ot i sl.; kao i konstrukcije: (srp.) samo to nije, (rus.) ee ut-ut, (ukr.) e mit i sl. U pogledu modalne komponente kategorije prospektivnosti trebalo bi razlikovati dva tipa konstrukcija u zavisnosti od kojih se realizuje razliito modalno znaewe unutar prospektivnosti subjektivnu i objektivnu epistemiku modalnost. U konstrukcijama prvog tipa poziciju subjekta modalnog eksperiensa zauzima predmetno ime vrioca radwe, istie se trenutak donoewa odluke o ostvarivawu radwe. Takav tip konstrukcije odlikuje se podudarawem nosioca modalne kvalifikacije (modalnog izvora) i vrioca radwe, tj. govornog lica, referenta, i evaluatora situacije:12 (srp.) Hoe da usni, sine moj? Ne, oe, idem, idem da ivim (Andri, Epi11 Simboli: W predikat vieg reda (glagol kretawa upotrebqen u modalno-faznom znaewu); Ax prvi argument predikata vieg reda; (Vinf ) propozicionalizovani argument predikata vieg reda; propozicionalizovani (unutrawi) predikat; Ax1 argument koji je koreferentan sa prvim argumentom predikata vieg reda; nulti argument; NV propozicionalizovani deverbativ. 12 U ovom sluaju sledimo tipologiju koju je razradila M. Pit (Pit, 2003: 112), u kojoj je naunica dosledno izdvojila sledee tipove modalnog izvora causally primary participant": evaluator; speech act performer; agent; non-agent.

311 log); (rus.) u ne podu it k otcu, nepravda li? (Dostoevski, Unienne i oskorblenne); (ukr.) A teper pdu vmirati", podumav vn , obrivayi ob kornn ngt, vidrpavs z okopu (Tytynnik, Vir). U konstrukcijama drugog tipa u pitawu je procena evaluatora da e doi do radwe, tj. modalni izvor situacije i subjekat radwe ne podudaraju se. U takvim konstrukcijama prospektivno znaewe se, po pravilu prenosi pomou odgovarajuih priloga, a situacija moe biti izraena i bezlinim predikatom stihijne, nekontrolisane radwe: (srp.) Samo to nije svanulo; (rus.) Vot-vot zametet dom snegom; (ukr.) Os-os vdnese vodoy derevo. Konstrukcije u kojima se modalnost kombinuje sa prospektivnim aspektualnim znaewem, a u kojima se modalni izvor i subjekat radwe podudaraju, obuhvataju eksplicitne ili implicitne oblike glagola percepcije, poput oseati: (srp.) Slegoh ramenima u svojoj nemoi, a bee mi neeg neizmerno ao, samo to mi srce ne iskoi iz grudi (Radovanovi, Kaza o Ankelu Rozefiri iz Jurfe) parafrazirano oseao sam da srce samo to mi nije iskoilo iz grudi"; (rus.) Stranoe slovo, kak togdani zapor v dverh, tak i prgalo na ego gubah: vot-vot sorvets; vot-vot tolko spustit ego, vot-vot tolko vgovorit! (Dostoevski, Prestuplenie i nakazanie) parafrazirano uvstvoval, to slovo vot-vot sorvets"; uvstvovalos, to vot-vot ona, Moskva, tut e, von za povorotom, i seas navalits i ohvatit (Bulgakov, Master i Margarita); (ukr.) Vn vduvav, o os-os rozplaets, bo tak raptom os bole zaklekotalo v grudh, tak mcno perehopilo podih! (Malik, Gorit sva). Konstrukcije u kojima se evaluator i subjekat radwe, koja je dospela u prospektivnu fazu, ne podudaraju sadre modalne glagole initi se, kazats, zdavatis i sl.: (ukr.) Dobrin navt zdalos, o knz shitnuvs os-os upade (Malik, Gorit sva); (rus.) Kazalos, to vot-vot ee nemnogo, i gradanka, ne vterpev, podmignet na pokonika (Bulgakov, Master i Margarita). Semantika struktura glagola percepcije koji se koristi u konstrukcijama sa prospektivnim znaewem mewa se u pravcu modalne modifikacije, tj. perceptivni glagol se upotrebqava na granici referencijalnog i nereferencijalnog modalnog znaewa, npr.: Sofka umalo uglas to ne poe da rida, ali on, kad to vide, brzo se tre od we (Stankovi, Neista krv). U navedenom primeru semantika glagola videti obuhvata kako perceptivnu radwu posmatraa, zapazio je", tako i subjektivnu procenu evaluatora koji procewuje da je dolo do pretpoetne faze odreene radwe procenio je kao mogue" procenio je da e Sofka poeti da rida na osnovu toga to je zapazio da je Sofka poela da rida". Navedeni primer na najboqi mogui nain ilustruje proimawe aspektualnih i modalnih karakteristika kategorije prospektivnosti.

312 U okviru ovog tipa konstrukcija sa aktualizovanim znaewem prospektivnosti, moemo razlikovati vrste modalnih situacija. U jednom sluaju re je o pretfazi radwe koja je oekivana eksperiens konstatuje da je zapoeta realizacija neke radwe ili je prieqkuje: Mihajlo, duboko dole, bie beli monah! Kraj tajnog oltara, na dnu jedne boqarske palate, ate Sveto slovo i molitve duge, tek to to nisu, dva generala, dva tajna monaha i u Hristu brata (Radovanovi, Bitke za Balkan). U drugom sluaju modalni izvor evaluator strepi od posledica radwe koja bi mogla da ima mesto. On govori o wenoj neizbenoj realizaciji, istovremeno oekujui da se ona u posledwem trenutku ipak nee realizovati: Oseam bliskost potere i wen dolazak dovde, samo to nije stigla (Radovanovi, Kaza o zlatnom kquu). Zakquak Na osnovu izloene analize moemo da zakquimo sledee: Kategorija prospektivnosti je univerzalna pojmovna kategorija koja odslikava pretpoetnu fazu realizacije radwe. Kategorija prospektivnosti predstavqa kompleks aspektualno-modalnih karakteristika ijom se realizacijom unutar funkcionalno-semantikog poqa faznosti istie koncept pretpoetne faze ostvarivawa radwe. Pojmovna kategorija prospektivnosti razliito se konceptualizuje u slovenskim i neslovenskim jezicima. Osnovne komponente jezike kategorije prospektivnosti su modalnost i faznost, u slovenskim jezicima ta znaewa se realizuju preteno leksikim sredstvima odgovarajuim glagolima kretawa i pomou odgovarajuih priloga i prilokih konstrukcija. Osnovni elementi kategorije prospektivnosti razliito se kategorizuju u slovenskim jezicima, s obzirom na specifine odlike jezike slike stvarnosti: za srpski jezik je tipina otvorena modalna perspektiva, koja je zasnovana na spremnosti subjekta da izvri buduu radwu, u ruskom i ukrajinskom jeziku prospektivna faza je zatvorene prirode, sa istaknutom modalnom komponentom neizbenosti budue radwe. U jezikoj slici stvarnosti Rusa i Ukrajinaca esto je izbrisana granica izmeu najblie budunosti i prolosti sa aspekta prospektivne faze radwe. Aspektualno-modalna kategorija prospektivnosti strukturno moe da se posmatra kao funkcionalno-semantiko poqe. Centar kategorije prospektivnosti ine leksika sredstva glagoli kretawa, kao i prilozi i rece, koja mogu da prenesu (samostalno, ili uz odgovarajui glagol) znaewe pretpoetne faze

313 radwe: (srp.) odmah; (rus.) ue, vot-vot; (ukr.) ve, os-os, ot-ot i sl.; kao i konstrukcije: (srp.) samo to nije, (rus.) ee ut-ut, (ukr.) e mit i sl. U konstrukcijama sa elementima prospektivne faznosti realizuju se dva tipa modalnih znaewa subjektivna i objektivna epistemika modalnost.
CITIRANA LITERATURA Ajntajn 1956: Einstein A., ber die spezielle und die allgemeine Relativittstheorie (Moja teorija, prev. D. Mikuli), BeogradZagreb, PolaridKronos. Apresjan 1985: Apresn Y. D., Tipologi konstrukci s predikatnmi aktantami, Leningrad. Apresjan 2006: Apresn Y. D., Fundamentalna klassifikaci predikatov // Apresn V. Y. i dr., zkova kartina mira i sistemna leksikografi, red. Apresn Y. D., Moskva, s. 75109. Arutynova 1997: Arutynova N. D., Vrem: modeli i metafor // Logieski analiz zka. zk i vrem, red. N. D. Arutynova, T. E. nko, Moskva: Indrik, str. 5161. Beloapkova 2007: Beloapkova T. V., Kognitivno-diskursivnoe opisanie kategorii aspektualnosti v sovremennom russkom zke, Moskva, URSS. Bondarko 1999: Bondarko A. V., Osnov funkcionalno grammatiki. zkova interpretaci idei vremeni, Sankt-Peterburg, S.-Pbg. gos. universitet. Vjebicka 1967: Wierzbicka A., On the semantics of the verbal aspect in Polish // To honor Roman Jakobson. The Hague Paris: Mouton, p. 22312249. Gak 1997: Gak V. G., Prostranstvo vremeni // Logieski analiz zka. zk i vrem, red. N. D. Arutynova, T. E. nko, Moskva: Indrik, str. 122130. Glovinska 1982: Glovinska M. ., Semantieskie tip vidovh protivopostavleni russkogo glagola, Moskva. Zveki-Duanovi 2007: Zveki-Duanovi D., Sintaksiko-semantike strukture s modalnim indikatorom u srpskom i maarskom jeziku, rukopis doktorske disertacije odbrawene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 17. 4. 2007. Zolotova i dr. 1998: Zolotova G. A., Onipenko N. K., Sidorova M. Y., Kommunikativna grammatika russkogo zka, Moskva, Inst. rus. z. im. V. V. Vinogradova RAN, Filologieski fakultet MGU. Janda 2002: Janda L., The conceptualization of events and their relationship to time in Russian, Glossos, 2, pp. 110. Maslov 1948: Maslov Y. S., Vid i leksieskoe znaenie glagola v russkom zke, Izd. AN SSSR, Ser. lit. i z.. T. 7, 4, s. 303316. Mihaelis 2003: Michaelis L. A., A unification-based model of aspectual type-shifting // spot.colorado.edu/~michaeli/Aspectualcoerciondraft.pdf. Padueva 1987: Padueva E. V., Semantika vida i toka otseta (V poiskah invarianta vidovogo znaeni), Izd. AN SSSR, Ser. lit. i z T. 45, 5, s. 413424. Padueva 1996: Padueva E. V., Semantieskie issledovani (semantika vremeni i vida v russkom zke), Moskva. Piper 1997: Piper P., Jezik i prostor, Biblioteka XX vek, Beograd, igoja tampa. Popovi 2007: Popovi Q., Kognitivni pristup opisu kategorije akcionalnosti u slovenskim jezicima // Zbornik radova 36. meunarodnog naunog sastanka slavista u Vukove dane Gramatika i leksika deskriptivni i normativni pristup", Beograd. Popovi 2007: Popovi Q., Jezika slika stvarnosti sa kognitivnog aspekta komparativne analize, Beograd, Filoloki fakultet (u tampi). Rajhenbah 1947: Reichenbach H., Elements of Symbolic Logic, London, Macmillan.

314
Rnska 2002a: Rnska . M., Prospekci kak ast aspektualnosti // NDV Filologieskie nauki, 4, s. 8692. Rnska 2002b: Rnska . M., Sposob destvi v kognitivnom aspekte, Sankt-Peterburg, Ros. gos. ped. un-t im. A. I. Gercena. Sokolov 1994: Sokolov O. M., Osnov implicitno morfologii russkogo glagola, Moskva, Izd-vo RUDN. Sokolova 2003: Sokolova S. O., Prefksalni slovotvr dslv u suasn ukransk mov, Kiv, Naukova dumka. Stepanov 1997: Stepanov Y. S., Konstant: Slovar russko kultur: Opt issledovani, Moskva, kola zki russko kultur". Trbojevi 2004: Trbojevi-Miloevi I., Modalnost, sud, iskaz. Epistemika modalnost u engleskom i srpskom jeziku, Beograd, Filoloki fakultet. Hoking 2002: Hawking S., A Brief History of Time (Kratka povest vremena, prev. Z. ivkovi, Beograd, Alnari). Hrakovski 1980: Hrakovski V. S., Nekotore problem universalno-tipologiesko harakteristiki aspektualnh znaeni // Uene zapiski Tartuskogo gos. un-ta, 537. Aspektualnost i sredstva ee vraeni, Tartu, s. 311. Hrakovski 1987: Hrakovski V. S., Kratnost, Fazovost // Teori funkcionalno grammatiki. Vvedenie. Aspektualnost, Vremenna lokalizovannost, Taksis, Leningrad, 1987, str. 124178. melev 2002: melev A. D., Russka zkova model mira. Material k slovary, Moskva, kola zki russko kultur". Elektronski izvori primera: Elektronska biblioteka srpske kwievnosti, www.rastko.org.yu Andrieva riznica // www.ivoandric.org.yu Biblioteka klassiesko russko literatur www.klassika.ru Zolota skarbnic Ukrani" Bbloteka ukransko lteraturi dl kolrv, Stud Negocant", 2000.

Lydmila Popovi ISSLEDOVANIE ASPEKTUALNOGO ZNAENI PROSPEKTIVNOSTI V SLAVNSKIH ZKAH Rezyme V danno rabote rassmatrivaets kompleks aspektualno-modalnh znaeni, sostavlyi osobuy kategoriy prospektivnosti v slavnskih zkah. Kategori prospektivnosti opredelets kak odna iz aspektualnh kategori, znaenie kotoro svzano s idee suestvovani opredelenno prednainatelno faz, s kotoro nainaets destvie. Tako podhod ne protivoreit printomu v slavnsko aspektologii vdeleniy treh semantieskih sostavlyih aspektualno kategorii fazovosti naalno, sredinno i koneno, a razmvaet ramki naalno faz, poderkiva, to naalo destvi sootnosits s momentom printi subektom reeni o vpolnenii destvi ili s naalom ubedennosti modalnogo subekta, to nekotoroe destvie proizodet (v polipredikativnom vskazvanii). Takim obrazom, kategori prospektivnosti rassmatrivaets kak specifieski kompleks aspektualnh i modalnh harakteristik, kotore vraayts v raznh slavnskih zkah v sootvetstvii so specifiko nacionalno kartin mira. Prospektivnost v rabote rassmatrivaets kak logiko-semantieska (pontina), onomasiologieska (nominativnoe pole) i funkcionalno-semantieska kategori (nabor leksieskih sredstv, vraayih aspektualno-modaln kompleks znaeni prednainatelnosti).

UDC 398.4(=16)

Qubinko Radenkovi SLOVENSKA MITOLOKA BIA PREDSTAVE I POREKLO

Noviji rezultati vie parcijalnih istraivawa mitolokih bia kod slovenskih naroda, otvaraju mogunost ka irim i pouzdanijim rekonstrukcijama opteslovenskog mitolokog sistema. Prepreka su oskudni pisani izvori i jo uvek nesistematizovana mitoloka graa za sve slovenske narode. Ovde je dat pokuaj da se u kratkim crtama predstavi sistem slovenskih mitolokih bia u dijahronijskoj i sinhronijskoj ravni. Kqune rei: Sloveni, mitologija, mitoloka bia.

Posledwih godina kod slovenskih naroda se pojavilo vie studija i monografija o mitolokim biima, to daje mogunost da se na irim osnovama izvode zakquci o wihovom poreklu i znaewu. Predloena tema delom predstavqa i pokuaj rekonstrukcije slovenske nie mitologije". U slovenskim jezicima, u naunoj upotrebi, ustalilo se nekoliko naziva za oznaavawe bia iz narodnih verovawa i predawa, a najei je mitoloka bia (bug. mitoloka sestva, mak. mitoloka sutestva, slov. mitoloka (bajna) bitja, rus. mifologieskie suestva, poq. istoty mityczne). esto se javqa i naziv natprirodna bia (bug. svrhestetstveni sestva, rus. sverhestestvenne suestva, poq. istoty nadprzyrodzone, engl. supernatural being), kao i nazivi demoni (st. slov, demon, iz gr. daimwn), demonska bia (bug. demonini sestva, rus. demonieskie suestva, poq. istoty demoniczne), neista sila (up. poznato delo S. V. Maksimova s poetka 20. veka Neista, nevedoma i krestna sila, od novijih izdawa v. Ivleva 2004). U ruskoj literaturi, verovatno poev od poznatog, obimom nevelikog pregleda mitolokih bia u ruskom folkloru E. V. Pomeranceve, u znatnoj meri se ustalio naziv za ova bia mifologieskie personai (mitoloki likovi), up. (Pomeranceva 1975, Vinogradova 2000, itd.). Opteslovenski narodni naziv za ovakva bia jeste duh (st. slov. douh, u mn. st. slov, dousi, srp. duhovi, bug. duhove, rus. duhi, poq. duchy), esto sa dodatkom atributa zao (srp. zao duh, bug. zl duh, rus. zlo duh, poq, zly duch, itd.) ili neisti (st. slov. neisti douh).

316 Postoje i drugi, mawe poznati nazivi za mitoloka bia, kao to su ist. slov. neit (neit ne ivet i ne umiraet" Dal 1881/: 518), neistiki (Dal 1881/: 543), ili srp. regionalno neosebine (Bueti 1911/H: 537, 541). Nekad se ova bia nazivaju i razni avoli (up. Otkuda dvol razne Tolsto 1995: 245 249). U slovenskim etnografskim, folkloristikim i leksikim izvorima za mitoloka bia postoji vie hiqada narodnih naziva, a najvie za oznaavawe avola (up.: BelM 2004, BM 1994, Vlasova 1995, Vrainovski 2000, Georgieva 1993, Gnatyk 2000, orevi 1953/H, Ivleva 2004, Maksimov 1903, Miceva 1994, Novikova 1995, Plotnikova 2004, Pomeranceva 1975, Radenkovi 1997/53, Radenkovi 2000, RNMN 2000, SD 19952004/13, SMB 2001, Troeva-Grigorova 2003, Hobze 2002, erepanova 1983, Dwigo 2004, Kelemina 1997, Peka 1987, Podgrscy 2005). Dijahronijski pogled Nazivi mitolokih bia slabo su posvedoeni u sredwovekovnim pisanim izvorima. Obino se sreu u pounim slovima" hrianskih propovednika usmerenim protiv ostataka paganstva. Ti tekstovi, shodno nameni, i pisani po poetikim pravilima sredwovekovne kwievnosti, nisu teili vernom opisu stvarnosti, nego je ona uvek prikazivana stereotipima preuzetim iz postojeeg kwievnog naslea. Zato su podaci i o pomenutim mitolokim biima nedovoqni za stvarawe pouzdanije slike o wihovom prisustvu u narodnom verovawu toga vremena i pravim predstavama o wima. Najpoznatije tekstove pounih slova, koja svedoe o borbi hrianstva protiv ostataka paganstva u Staroj Rusiji, izdao je sa komentarima N. Gaqkovski (prvi tom nosi oznaku Harkov 1916, a drugi, Moskva 1913). Reprint izdawe u jednom tomu objavqeno je u Moskvi 2000 (Galkovski 2000). Slika paganstva u kwievnom nasleu Stare Rusije, pa i ire, moe se pratiti i kroz sveobuhvatni, trotomni renik staroruskog jezika I. I. Srezwevskog. Sva tri toma objavqena su u Sankt-Peterburgu 1893, 1902. i 1903. Ovde e biti navoeni podaci iz trotomnog, reprint izdawa, objavqenog u Moskvi 2003 (Sreznevski 2003). Glavni opteslovenski naziv za loeg, opasnog duha, bio je *bs. Prihvatawem hrianstva ovim nazivom se oznaavaju kako zbaeni paganski bogovi i wihovi kumiri (kao oblik sniavawa wihovog ranga), tako i avo i neki drugi demoni. Nema podataka kako je bes izgledao u narodnim predstavama ranog sredweg veka. U kasnijim istonoslovenskim minijaturama (HH vek) bes se

317 prikazuje s rogovima, repom, ponekad bradom, kozjom ili pasjom glavom, s kosom koja tri uvis kao iarka, odakle i dolazi dijal. ruski naziv za avola i, iko (Belova 1997/16: 89). U apokrifnim molitvama i prokliwawima protiv besa on je duh bez odreenog lika, koji izaziva besnilo (up. Jagi 1878/X; Kaanovskij 1881/XIII). Uzevi da je kod Bugara postojao obiaj quqawa" pasa u ponedeqak prve nedeqe uskrweg posta, kao oblik zatite od besnila, znai u dane kada se verovalo da se posle privremenog boravka na zemqi zatvaraju due mrtvih, moe se pretpostaviti da bes, prema narodnoj tradiciji, vodi poreklo od neke zle, zastrawene i osvetoqubive due (isto kao i todorci, koji se takoe kreu u toj nedeqi). Naziv iz H veka bs poloudni (Sreznevski : 1139), po svoj prilici oznaava istog duha, koji je posvedoen u narodnom verovawu Rusije mnogo vekova kasnije poludenn bes (Pinega), poludenn (Orlovska gubernija), poludennik (Vologotska oblast) (Vlasova 1998: 414). On je vezan (isto kao i poludnica, poludenica) za podne, kao opasno vreme, kada je zabraweno raditi. U pounom Slovu svetog oca Vasilija o postu", ruskog propovednika iz H veka pomiwe se i bs horomoitel (ot proklt bsa horomoitel) (Sreznevski : 1378, Galkovski 1913/: 292) koji bi mogao oznaavati kunog duha domovoja (up. st. rus. horom kua, zgrada). U rukopisu 13. veka, bes se naziva myrin: Myrini ti bsi loukavi sout (Sreznevski : 254), tj. Mourin ili Etiopqanin, po tome to je predstavqan u vidu tamne puti (siv ili modar). U jednom pounom slovu bes se naziva trtii: besa glagolaemago trego tvort otgona (Kaanovskij 1881/H: 150), to bi moglo odgovarati mak. treten lud, mahnit. U drugim prepisima ovaj naziva se prenosi kao trscy (Sreznevski : 1030). Izrazi zavidiv bs, zavistivi bs, zlobs (H vek), klykavi bs (H vek), tj. pokvareni, lukavi bes (Sreznevski : 900, 901, 1001, 1230), kao i bs pogansk (Sreznevski : 1013), nose hrianska obeleja. U kwievnoj kulturi Moskovske Rusije HH veka, u posebnim prirunim renicima-azbukovnicima, javqaju se i posebni nazivi za besa, ili imena sotoninska", kao vid upozorewa qudima da takva imena piu volhvi" i arodeji" i daju prostim qudima da ih nose sa sobom, ili na jelu da ih pojedu ili nad piem da ih popiju (Belova 1997/16: 8). Primawem hrianstva Sloveni su prihvatili i nazive dijavol, satana, demon. U sredwovekovnim pisanim izvorima imamo pojavu veeg broja eufemistikih naziva za avola, uglavnom nastalih na hrianskoj osnovi i odgovarajuim prevodom sa grkog. Tako se u reniku Srezwevskog navode sledei nazivi za avola: bos, vrag,

318 diavol, diavoliie, dnica, zlec, zlc, zl, zlc, iskousitel, lihnovc, lihnovc, lstc, lstivi, lstc, loukavi, nenavistnik, neprizn, nestivi, pronrnik, protivnik, ratnik, r, satana, sinii, sinc, sotona, soupostat, tmni. Ovome se mogu dodati nazivi zlodi (SS 1994: 240), nedrug (SR 1986/11: 107), ili iz novijeg izvora zlonaelnik hulni (Novakovi 1886/H: 170). U rukopisima se pojavquju i posebna, lina imena za pojedine avole, kao to su: Veliar, Velzavel, Verzilov, Mamona, Satanail/Sotonail, itd. Opteslovenska re vrag u znaewu neprijateq" postala je u slovenskim jezicima iroko prihvaena oznaka i za avola. Stvarawe novih rei za avola, najee eufemizama, nastavqeno je i kasnije, pa se u slovenskim narodnim govorima mogu pobrojati na desetine sinonima za ovo bie. Od posebnog znaaja je pomen mitolokog bia vila, koji se u sredwovekovnim spisima javqa od H veka. Mada su i o ovom biu iz narodnog verovawa pisani podaci oskudni, ipak se i iz wih mogu izvui neka saznawa o sredwovekovnim narodnim predstavama o wemu. U Vremeniku Georgija Amartola (prema prepisu HH veka) za vilu se kae da je bie u qudskom obliku, slino sireni: lovkoobrazn ivotn, e i siren nariyts reke vil (Sreznevski : 257). Kae se da su vile ile u grupama i da su im prinoene rtve. Iz istog vremena su i nazivi, po svoj prilici za isto bie, samovila (Sreznevski : 246) i beregn (Galkovski : 33), kod Srezwevskog veregin (Sreznevski 2003/: 243). Ovaj posledwi naziv, koji kasnije nije posvedoen u istonoslovenskim verovawima, verovatno je zamewen nazivom rusalka (koja se najee pojavquje pored voda, tj., na obalama reka i jezera, up. rus. bereg obala"), mada o tome postoje i drugaija miqewa. Na osnovu nekoliko pomena naziva vila u staroruskim pisanim spomenicima i uzevi da je taj naziv prisutan i danas u lokalnim verovawima svih junoslovenskih naroda, kao i kod eha i Slovaka, moe se pretpostaviti da je on bio opte poznat u slovenskoj prapostojbini. Kod Poqaka, on je zamewen eufemizmom boginka, kod istonih Slovena istisnuli su ga nazivi rusalka, navka, mavka, kod Bugara je preovladao naziv samodiva, kod Makedonaca samovila (up. Vinogradova-Tolsta 1994: 1840). Predstava o duhu u vidu divqe devojke ili ene pod raznim nazivima s kojim ovek, sluajno ili dobrovoqno (izlaui se riziku), moe uspostavqati privremeni odnos, poznata je i van teritorije koju naseqavaju Sloveni. Kod vie naroda u sredwoj Aziji iroko je poznata albasti (Basilov 1994: 4976), u oblasti Himalaja peri (ettmar 1986: 229 236), uz ve dovoqno poznata poreewa sa grkim nereidama itd. Postoji oigledno podudarawe kako u izgledu, tako i funkcijama pomenutih mitolokih bia sa slovenskom vilom, koja je u regionalnim verovawima poznata i pod drugim nazivima (kod Slovenaca bela ena, divja ena, jebek ena, krivopeta, alik ena itd.).

319 Ono to je sredwovekovne propovednike posebno brinulo jeste odravawe paganskog kulta roda i roanica (rodanica), i to nakon vie vekova od pokrtavawa Slovena. U isto vreme to je i nauni problem koji je u posledwih sto pedeset godina reavan na razliit nain. Jo sredinom HH veka, ovom pitawu je na studiozan nain priao Srezwevski, sabravi neophodne podatke o ovom kultu iz vie sredwovekovnih rukopisa. Wegov tada objavqeni rad ni danas nije izgubio na znaaju (up. Sreznevski 1855: 99122). Najpoznatiji kwievni izvor, iji je predmet osuda ostataka slovenskog paganstva, i u kojem se posebno navodi kult roda i roanica, jeste Slovo sv. Grigorija", poznat u vie prepisa (up. Galkovski 1913/: 1735). Detaqnu analizu ovog spisa, sa svojim tumaewem, u novije vreme je izneo M. I. Zubov (Zubov 2004: 55222). U sredwovekovnim spomenicima se javqaju i nazivi vlkodlak, za oveka koji se magijskim putem pretvara u vuka (vlkodlaci lunu izedoe ili slnce") i oupir, pokojnik-povratnik, srp. vampir, ija dua nije otila na onaj svet pa strai qude i ini im razne pakosti. U narodnoj tradiciji Istonih i Zapadnih Slovena ova dva naziva se jasno razlikuju (up. rus. volkodlak, vovkolak, poq. wilkoak, prema rus. upr i poq. upir), dok su kod junoslovenskih naroda, u veini sluajeva postali sinonimni (up. srp. vukodlak, bug. vlkodlak, vrkolak, vurdalak slov. volkodlak). Iz korena *vd- kod slovenskih naroda izvedeno je vie naziva, koji se najee odnose na ene koje imaju magijsku vetinu i bave se arawem. Ovi nazivi sreu se u pisanim izvorima od HHH veka, up. srp. vica, poq. wieszczyca, wiedma, rus. vedma, itd. Rane pozajmice za mitoloka bia, koje se smatraju latinizmima u slovenskim jezicima jesu rusalka i striga (hrv. slov. triga, poq. strzyga) vetica" (up. Moszyski 1991: 157, 159160). Stari, opteslovenski nazivi ouvali su se za neke demone bolesti, kao to su dana, neit, tresavica itd. Od naziva nav, navie, koji u sredwovekovnim spomenicima oznaavaju pokojnike, kasnije su izvedeni nazivi za demone nastale od umrle nekrtene dece (srp. bug. mak. nav, navje, slov. movje). Koliko malo podataka o mitolokim biima ima u srpskim sredwovekovnim spomenicima najboqe ilustruje Daniiev trotomni Rjenik iz kwievnih starina srpskih iz 1863. Tamo se pojavquju samo etiri naziva i to, uglavnom za isto bie: bsne douhdouhi, vrag, divol (zl divol), i sotona. U Stojanovievom dodatku ovom reniku naveden je jo i naziv zmai (zmi) (up. Danii 1863 1864/13). Pojedini nazivi za mitoloka bia u slovenskim jezicima, putem preuzimawa iz susednih jezika, ili kao novija obrazovawa, po-

320 stali su vladajui. Tako, naziv rt za oznaavawe avola u ruskom jeziku nije bio poznat pre 17. veka i on se, po svemu sudei, irio sa zapada. U staroekim i staropoqskim tekstovima ovaj naziv je posvedoen od 14. veka. U narodnoj tradiciji junoslovenskih naroda bie s ovakvim nazivom, osim nekih kwievnih pozajmica kod Bugara, nije poznato. Novijeg obrazovawa su i optepoznati ruski nazivi vodno, domovo, lei, koji se javqaju tek od 17. veka, a da se ne govori o nazivima dvorovo, rin, podovinn, podpen, podpolnik itd. Poreklo Polazei od toga da u osnovi slovenskog mitolokog pogleda na svet lei antropocentrizam, kao i analizom naziva, karakteristika, funkcija i motiva, dolazi se do zakquka da slovenska mitoloka bia vode poreklo uglavnom od dua pokojnika. Posebno su potovane due rodonaelnika plemena i porodinog pretka (slov. krsnik, srp. bug. zmaj, rus. domovoj, bug. stopan). U nekim sluajevima se ne vidi manistiko" poreklo mitolokog bia, ali ono upravqa nekim dobrom, bogatstvom i pojavquje se u funkciji davaoca". Takav moe biti vodjanoj i leij kod Rusa, srebrni car kod Srba, divji mo kod Slovenaca itd. Due ostalih pokojnika, umrlih svojom smru, imale su svoj ustaqeni kult na odreenim praznicima u godini. Van ovih dua opasnima su smatrane due dece i qudi koji su neprirodno i prevremeno umrli, ili due pokojnika koji nisu na odgovarajui nain sahraweni. Najvei broj mitolokih bia upravo vodi poreklo od tih, zastrawenih" dua (vila, rusalka, karakonxula, vodewak, ulikun, vampir, nav). U drugu grupu bia mogu se ubrojati ivi qudi s demonskim osobinama, koji imaju uroenu ili naknadno steenu sposobnost ili vetinu da wihova dua moe privremeno naputati wihovo telo i samostalno izvoditi neke radwe (vetica, stuha, krsnik, volkodlak, koldun). U posebnu grupu mogla bi se ubrojati bia koja izazivaju razne bolesti. To su due, koje se iz divqeg" sveta probijaju u qudski svet i nasele u telo oveka (bes, dana, neit, uma, groznica). Na kraju, postoje mitoloke personifikacije, ija je funkcija da se wima strae deca, i tako uvruju ustaqeni obrasci kulture, kao to su: bauk, babaj, bukan, dodon, koka, mamaj, rohqa, hohla (erepanova 1983: 110123; Radenkovi 2000: 146155). Poseban status ima avo, kod kojeg su vidqivi starozavetni i novozavetni elementi, ili su na wega prenete funkcije niza drugih mitolokih bia.

321
LITERATURA Basilov 1994 V. N. Basilov, Albast // Istoriko-tnografieskie issledovani po folkloru. Sbornik state pamti S. A. Tokareva, Moskva 1994. BelM 2004 Belaruska mfalog. ncklapedn slounk, Mnsk 2004. Belova 1997/16 O. V. Belova, Bes, demon, lucifer // iva starina 16, Moskva 1997. BM 1994 Blgarska mitologi. Enciklopedien renik, Sofi 1994. Bueti 1911/H T. M. Bueti, Narodna medicina Srba seqaka u Levu, SEZb H, Beograd 1911. Vinogradova 2000 L. N. Vinogradova, Narodna demonologi i miforitualna tradici slavn, Moskva 2000. Vinogradova-Tolsta 1994 L. N. Vinogradova, S. M. Tolsta, K probleme identifikacii i sravneni personae slavnsko mifologii // Slavnski i balkanski folklor. Verovani. Tekst. Ritual, Moskva 1994. Vlasova 1995 M. Vlasova, Nova abevega russkih sueveri. Illystrirovann slovar, SPb. 1995. Vlasova 1998 M. Vlasova, Russkie sueveri. nciklopedieski slovar, SPb. 1998. Vrainovski 1995 T. Vrainovski, Narodna demonologija na Makedoncite, SkopjePrilep 1995. VS Vostonoslavnski tnolingvistieski sbornik. Issledovani i material, Institut slavnovedeni RAN, Moskva 2001. Galkovski 2000 N. M. Galkovski, Borba hristianstva s ostatkami zestva v Drevne Rusi. Toma perv, vtoro. Reprintnoe izdanie, Indrik" Moskva 2000. Georgieva 1993 I. Georgieva, Blgarska narodna mitologi, Sofi 1993. Gnatyk 2000 V. Gnatyk, Naris ukransko mfolog, Lvv 2000. Dal 1881/ V. Dal, Tolkov slovar ivogo velikoruskago zka, t. , Moskva 18801882 (reprint, Moskva 1979). Danii 18631864/13 . Danii, Rjenik iz kwievnih starina srpskih 13, Beograd 18631864 (reprint, Beograd 1975). orevi 1953/H T. R. orevi, Vetica i vila u naem narodnom verovawu i predawu; Vampir i druga bia u naem narodnom verovawu i predawu, SEZb H, Beograd 1953. Zeevi 1981 S. Zeevi, Mitska bia srpskih predawa, Beograd 1981. Zubov 2004 M. . Zubov, Lngvotekstolog srednovnih slovnskih povan proti zinictva, Odessa 2004. Ivleva 2004 Predstavleni vostonh slavn o neisto sile i kontaktah s ne. Material polevo i arhivno kollekcii L. M. Ivlevo. Sostavlenie, podgotovka tekstov i spravon apparat V. D. Ken, Sankt-Peterburg 2004. ettmar 1986 K. ettmar, Religii Gindukua. Perevod s nemeckogo, Moskva 1986. Levkievska 2002 E. E. Levkievska, Slavnski obereg. Semantika i struktura, Institut slavnovedeni RAN, Moskva 2002. Maksimov 1903 S. V. Maksimov, Neista, nevedoma i krestna sila, SPb. 1903. Miceva 1994 E. Miceva, Nevidimi noni gosti, Sofi 1994. Novikova 1995 T. A. Novikova, Russki demonologieski slovar, SPb. 1995. Plotnikova 2004 A. A. Plotnikova, tnolingvistieska geografi Yno Slavii, Institut slavnovedeni RAN, Moskva 2004. Pomeranceva 1975 . V. Pomeranceva, Mifologieskie personai v russkom folklore, Moskva 1975. Radenkovi 1997/53 Q. Radenkovi, Predstave o avolu u verovawima i folkloru balkanskih Slovena // Zbornik Matice srpske za slavistiku 53, Novi Sad 1997, 1538.

322
Radenkovi 2000 Qubinko Radenkovi, Straila za decu neke slovenske paralele // iznenit cikl. Dokladi ot blgaro-srbska nauna konferenci, 12 16 yni 2000, Etnografski institut s muze, Sofi 2000, 146155. RNMM 2000 Renik na narodnata mitologija na Makedoncite, red. T. Vrainovski, PrilepSkopje 2000. SD 19952004/13 Slavnskie drevnosti. tnolingvistieski slovar pod redakcie N. I. Tolstogo, Moskva, t. 1-1995, t. 2-1999, t. 3-2004. SR 1986/11 Slovar russkogo zka HH vv., vp. 11, Moskva 1986. SS 1994 Staroslavnski slovar, Moskva 1994. Sedakova 2007 I. A. Sedakova, Balkanskie motiv v zke i kulture bolgar. Rodinn tekst, Institut slavnovedeni RAN, Moskva 2007. SMB 2001 Slovenska mitologija. Enciklopedijski renik. Redaktori S. M. Tolstoj i Q. Radenkovi, Beograd 2001. SMM 2002 Slavnska mifologi. nciklopedieski slovar. Moskva 2002. SMR 1970 . Kulii, P. . Petrovi, N. Panteli, Srpski mitoloki renik, Beograd 1970 (drugo dopuweno izdawe: Beograd 1998). Sreznevski 1855 I. Sreznevski, Roenic u slavn i drugih zeskih narodov // Arhiv istoriko-yridieskih sveden otnosihs do Rossi, izdavaem Nikolaem Kalatovm, knigi vtoro polovina perva, Moskva 1855. Sreznevski 2003 I. I. Sreznevski, Material dl slovar drevnerusskogo zka, t. i dopolneni, reprintnoe izdanie, Znak", Moskva 2003. Tolsto 1995 N. I. Tolsto, zk i narodna kultura. Oerki po slavnsko mifologii i tnolingvistike, Moskva 1995. Troeva-Grigorova 2003 E. Troeva-Grigorova, Demonite na Rodopite, Sofi 2003. Hobze 2002 N. Hobze, Guculska mfolog. Etnolngvstini slovnik, Lvv 2002. erepanova 1983 O. A. erepanova, Mifologieska leksika russkogo Severa, Leningrad 1983. erepanova 1996 O. A. erepanova, Mifologieskie rasskaz i legend russkogo Severa, SPb. 1996. Baranowski 1981 B. Baranowski, W krgu upiorw i wilkoakw, Ld 1981. Brojer 2003 W. Brojer, Diabe w wyobrani redniowiecznej, Wrocaw 2003. Dwigo 2004 R. Dwigo, Polskie ludowe sownictwo mitologiczne, Krakw 2004. Jagi 1878/X V. Jagi, Opisi i izvodi iz nekoliko junoslovinskih rukopisa, Sredovjeni liekovi, gatanja i vraanja // Starine X, JAZU, Zagreb 1878, 81126. Kaanovskij 1881/XIII V. Kaanovskij, Apokrifne molitve, gatanja i prie // Starine XIII, JAZU, Zagreb 1881, 150163. Kelemina 1997 J. Kelemina, Bajke in pripovedke slovenskega ljudstva, Bilje 1997. Mencej 2006 M. Mencej, Coprnice so me nosile. Raziskava vakega arovnitva v vzhodni Sloveniji na prelomu tisoletja, Ljubljana 2006. Moszyski 1991 L. Moszyski, Prasowiaskie duchy w oczach slawisty-filologa // Acta Universitatis Nicolai Copernici. Filologia polska XXXVI Nauki Humanistyczno-Spoleczne Zeszyt 230. Novakovi 1886/XVIII S. Novakovi, Apokrifski zbornik naega vijeka // Starine XVIII, JAZU, Zagreb 1886. Peka 1987 L. J. Peka, Polska demonologia ludowa, Warszawa 1987. Podgrscy 2005 B. i A. Podgrscy, Wielka ksiga demonw polskich. Leksykon i antologia demonologii ludowej, Katowice 2005. SEL 2004 Slovenski etnoloki leksikon, Ljubljana 2004. SSSL 19961999 Sownik stereotypw i symboli ludowych, t. I/12, Lublin, 1996 1999. mitek 2004 Z. mitek, Mitoloko izroilo Slovencev. Svetinje preteklosti, Ljubljana 2004.

323
Lybinko Radenkovi SLAVNSKIE MIFOLOGIESKIE SUESTVA PREDSTAVLENI I PROISHODENIE Rezyme Noveie rezultat mnogih otdelnh issledovani mifologieskih suestv u slavnskih narodov dayt vozmonost dl bolee irokih i bolee vernh rekonstrukci obeslavnsko mifologiesko sistem. Preptstvi tomu predstavlyt bedne pismenne istoniki i vse ee nesistematizirovann dl vseh slavnskih narodov mifologieski material. V nastoe rabote delaets poptka predstavit v kratkih ertah sistemu slavnskih mifologieskih suestv v diahronieskom i sinhronieskom planah.

UDC 821.163.41-32.07 Sremac S.

Prvoslav Radi MAKEDONIZMI" U SREMEVOM KIR GERASU


Srpska realistika pripovetka Kir Geras, Stevana Sremca (18551906), autentian je autorov zahvat u ivot beogradske trgovake sredine druge polovine HH veka. Gotovo etnografskim okom, Sremac je doarao kulturoloki sudar razliitih naroda koji u ovoj sredini pokuavaju da obezbede zajedniki ivot. Oslonac u svom sugestivnom kazivawu autor nalazi u jezikom i dijalekatskom koloritu. U wemu znaajno mesto nalaze jeziki makedonizmi", koji verno odslikavaju migracionu strukturu dela tadaweg beogradskog trgovakog sloja. Kqune rei: Stevan Sremac, Arumuni, Makedonija, makedonizmi, dijalektizmi, migracije, bilingvizam, kwievnoumetniki postupak.

Pieva potreba da se u govoru svojih likova oslawa na lokalni govorni idiom, obino je deo wegovih tewi da objektivno i sugestivno oslika odreenu drutvenu sredinu. Mnogi srpski pisci, kao Jovan St. Popovi, Bora Stankovi, Anelko Krsti, Grigorije Boovi, koristili su ovaj metod u predstavqawu razliitih sredina i wihovih likova, a u pojedinim savremenim delima, kao to je Petrijin venac D. Mihailovia, itavo delo, dato u formi junakove ispovesti, zasnovano je na dijalektu. Ve je epoha realizma kod Srba istakla regionalizam kao drutvenoistorijsku, ali i poetiku bazu, iskazanu pre svega upotrebom lokalnog govornog stila u dijalogu" (Vuenov 1965: 221). Srpski realist Stevan Sremac je u svojim delima posebno negovao etnografski pristup razliitim srbijanskim sredinama u kojima je iveo, ukquujui i takav senzibilitet za wihov jeziki i dijalekatski kolorit (isp. Novakovi 1971: 498; Vukievi 1993; Peco 1995; Jerkovi 2005. i dr.). Time je jeziki izraz u Sremevim delima postao i jedno od vanih stilistikih sredstava u predstavqawu arolikog drutvenog miqea, saiwenog od razliitih socijalnih i drugih slojeva. Sremeva pripovetka Kir Geras objavqena je prvi put u celini 1907. godine i ona predstavqa vernu sliku beogradske trgovake arije druge polovine HH veka (Dereti 1983: 397). U toj sredini nale su mesto mnoge pridolice iz pasivnih, ili jo neosloboenih junih krajeva, spremne da se ukque u razliite vrste preduzetnitva u gradu koji se tada naglo poiwe ekonomski razvijati.

326 Meu pridolicama se nalaze ne samo junoslovenski, nego i ostali balkanski narodi, kao Arumuni (Vlasi),1 Grci i drugi. Upravo e glavni junak pripovetke, Grko-Cincarin kir Geras Paskalis, koga autor oslikava sa simpatijama, biti jedan od ovih doseqenika, koji e i svojim mentalitetom i svojim jezikom, pa i svojim imenom, neprestano ukazivati na svoj doseqeniki identitet. Ciq ovog priloga jeste da podrobnije analizira govor Sremevog junaka kir Gerasa i wegovih sunarodnika. Tanije, ciq mi je da u govoru ovih kwievnih junaka osvetlim udeo onih jezikih osobenosti kojima Sremac sugerie itaocu doseqeniki karakter ovih likova, odnosno wihovo odstupawe od lokalnog beogradskog idioma.2
. Fonetske karakteristike 1. Refleks poluglasnika > o u predlogu sos (sos teb', N 16; sos mera", G 45), ili kao refleks u ( o) u poziciji pred sonantom m, u primerima gde je razvijen sekundarni poluglasnik: sum (ja sum", N 25), nesum (G 120), sedum (N 16). Vokal e, kao refleks poluglasnika zabeleen je u imenici est (s trgovaki es", G 82).3 2. Dosledan ekavizam u negaciji pomonog glagola jesam: nesum (G 120), nesi (N 17; Nesi umreu?", K 120), kao i: neje (Neje tol'ko", N 16; G 34). 3. Nepostojanost inicijalnog j pred vokalom e: edna (u edna srpska kwiga edna pesma", K 110), i (to i bilo!", N 16, v. fus. 4), isp. elinski (to se po elinski kae", 110). 4. Pojaana palatalnost konsonanata i , koje autor predstavqa sa k i g, pred vokalom e, predweg reda: kerko (N 26), ke (ke bidne", G 85), oke ('hoe', G 87), neke (jote me neke!", G 113), cveke (N 25), bike (bike baner", G 85), buduke ('budue', G 87); kaluger (G 28, Kaluger ke stanem", folkl.), odnosno sekvencom kj pred vokalima zadweg reda: dukjan (N 17), srekja (K 110), brakjo (K 111, folkl.). 5. Palatalizovanost konsonanata k i g pred vokalima predweg reda i i e: itka (dve itke", N 15), eleija (eleija to se po elinski kae", 110); baner (bike baner", G 85, isp. ir eras"), kao i sonanta l: zapaqi (da mi zapaqi hram", N 26). 6. Odsustvo jotovawa u primerima: zemja (od Mecovska zemja", n. 11; G 43), zdravje (Na zdravje ti pita!", N 26, folkl.), isp. risjani (Risjani sme", n. 11).
1 Ovaj stari balkanski narod poznat je pod razliitim imenima na Balkanu. Wegova gradska populacija u Srbiji obino se naziva Cincarima. Znatan deo ove romanske etnike populacije tradicionalno se identifikuje sa Grcima, odnosno nosiocima grke kulture (isp. Cviji 19211923: 171172), to je i Sremac istakao u svom delu, a jeziki doarao i udelom grcizama u govoru ovih likova (v. daqe). 2 Skraenicama G (kir Geras), N (kir Naun), K (kir Kutula) i n. (neimenovan") oznaavam likove u ijem govoru se javqaju ove osobine. Odredbom folkl. ukazujem na to da je re o obliku ili izrazu koji pripada folkloristikom diskursu (pesma, izreka i sl.). Primeri su ekscerpirani iz izdawa Kir Geras, Biblioteka HH vek, Beograd 1996. U prilogu ne navodim frekvenciju ekscerpiranih oblika. 3 Oblik est moe predstavqati crkvenoslovenizam, ire rasprostrawen i u srpskom jeziku (isp. Renik srpskohrvatskoga kwievnog jezika, , Novi Sad 1976).

327
7. Konsonantska grupa str m. sr: strce (Tartaros mi turila u strce", N 26).4 . Morfoloke karakteristike 1. Upotreba nominativa u slubi opteg padea kod imenskih rei enskog roda:5 iz Elada (G 45), puka ke fanem (G 28, folkl.), svri pesma (G 45), krivi ija (G 45), sos mera (G 45), u crkva (G 43), do velika srekja (K 110), da bacim ova vatra (N 26), itao () edna pesma (K 110), u edna srpska kwiga (K 110).6 2. Nastavak -i u graewu mnoine imenica a-paradigme enskog roda: godini (dvadeset godini", G 34), pari (ja da imam pari", G 82). 3. Posebnosti u paradigmi glagola jesam: sum ('sam', G 43, 52), nesum (G 113), nesi (N 17), neje (N 16) (v. . 2), ukquujui oblik sme u 1. l. mn. (Iz Tursko sme", Risjani sme", n. 11). 4. Dominacija prezentske i- m. e-grupe: poni ('pone', G 45), zaponi (Kako zaponi Srbin?", G 45), moi ('moe', G 34), budi (Srbin da budi", G 34), dii ('die', G 45), oki ('hoe', N 26), isp. i ('je', I to i bilo!", N 16) / ji (K 111, v. fus. 4).7 5. Nastavak -u u jednini glagolskog radnog prideva mukog roda: biu (ja sum biu", G 52), sluau (Eli si sluau", G 45), kazau (G 45), umreu (Nesi umreu?", K 120). 6. Partikulizacija pomonog glagola ke (e) i odsustvo veznika da u graewu futura: ke fanem (G 28, folkl.), ke stanem (G 28, folkl.), ke zidam (G 28, folkl.), isp.: e se vrati (G 46), ke bidne (G 85), ali i: ja e da bacim (N 26), uz upotrebu veznika da. 7. Udvajawe predloga so: sos teb' (N 16), sos mera (G 45).8 . Sintaksike karakteristike 1. Predlog na u funkciji posesivnosti: Oki da mi zapali hram na Artemida (N). 2. Pomoni glagol na poetku reenice: Sum itao (K 110), e se vrati (G 46).
4 Vokalska redukcija e > i belei se u reci: se (evo si kae", K 111, isp. . 3), to moe biti u vezi sa pojavom zatvarawa neakcentovanih vokala, posebno karakteristinom za delove jugoistonih makedonskih govora (isp. Vidoeski 1998: 72, klifov 1973: 17). Uproavawe finalne konsonantske grupe st, iroko rasprostraweno u balkanoslovenskim govorima, javqa se u imenici est (s trgovaki es", G 82). 5 U delu srbijanskih govora kod imenica enskog roda opti pade se javqa u formi akuzativa, to je takoe zabeleeno u Sremevom tekstu: iz kuu (N 26), od sestru Meleliju (G 34), u torbu (lok., N 15), kao i: samo u nau radwu ima (N 15), stajao na jednu nogu (G 34). 6 Isp. i primere sa imenicama mukog i sredweg roda: iz Ruaw (N 16), bez fustan (G 28, folkl.), do kraj (G 45), iz selo (n. 11), kao i: nema gi u drugi duan (N 15), zar je jedna briga i muka na ovaj svet (N 16), s trgovaki es' (G 82). 7 Isp. piim (Da piim jedanaest?", N 16), dignim (N 16), dajim (kakav savet da ti dajim?", G 82), ujite (Da ujite!" K 110). 8 Isp. i upotrebu zamenike enklitike gi (nema gi", N 15), ili pokazne zamenice ova za sredwi rod (ova dete", N) i povratne zamenice si (imamo si alu", N 16), emu se pridruuje glagolski pridev sa nastavkom -le u mnoini mukog roda (Ukrale su ga izvesno od nas", K).

328
3. Upitni reeniki modeli sa inverzijom i subjektom na poetku reenice: Tatko bee li ti na sveti grob? (N 17). . Leksike i tvorbene karakteristike 1. Lekseme kao: zato ('jer', G 34), iskara ('istera', G 45), kako ('kao', G 34), klefta (klefta ke stanem", G 28, folkl.), nito (N 16), od deka ('odakle', G 43), orman (Orman ke da fanem", G 28, folkl.), pamvuka ('pamuk', N 15), sag ('sada', G 82), stane (G 28, folkl.), tartaros (Tartaros mi turila u strce", N 26), fane (G 28, folkl.), fustan (G 28, folkl.), to (to i bilo", N 16). 2. Tvorbena sredstva, kao sufiks -sko kod mesnih imenica: Tursko (n. 11), isp. *Mecovsko (od Mecovska zemja", n. 11, G 43), -lija u znaewu pripadnika (etnonima): Mecovalije (n. 11), -ka u znaewu jedininosti: trepke ('trepavice', G 45), maslinka (G 34).

Ve na prvi pogled ovaj dijalekatski materijal pokazuje da je Sremac, u celini posmatrano, kroz govor kir Gerasa i wegovih sunarodnika itaocima sugerisao slovenomakedonski jeziko-etnografski miqe iz koga oni, nesumwivo, dolaze.9 Moglo bi se pomisliti da se to ne uklapa u podatak o poreklu koji nam sam kir Geras otkriva, esto se nostalgino seajui svojih zemqaka Mecovalija" i oblasti Mecovo (selo Gotiste iz Ipera"). Jer Mecovo, autentino i nadaleko poznato naseqe, nalazi se u Grkoj, u planinskoj oblasti Pinda, naseqenoj arumunskim stoarima, predstavnicima jo jednog balkansko-romanskog idioma (Antonijevi 1982: 42, 46, Stojanovi 1997: 397). To, dakle, potvruje arumunski, odn. grko-cincarski identitet glavnog junaka, kao to na to ukazuje i samo wegovo ime kir Geras Paskalis.10 Meutim, pitawe zastupqenosti slovenomakedonskog jezikog miqea u govoru kir Gerasa ne moe biti problematino ako se zna da su Arumuni, kao polilingvni, upravo u oblasti Egejske Makedonije, osim veze sa predstavnicima grkog jezika (v. fus. 1), bili i u vrstim kontaktima sa makedonskim Slovenima, jo od slovenskog vezivawa za Balkan (v. daqe).11 Te veze nastavile su se i u oblasti Vardarske Makedonije, jer je ona vekovima bila znaajno migraciono vorite i vana metanastazika oblast, uobiajeno usputno stanite za mnoge migracije prema severu. Oito
9 To, naravno, ne znai da se znatan broj ovih jezikih crta nee javiti i u nizu srbijanskih, mahom junijih govora. Vie studija srpskih autora, kako starijeg tako i novijeg datuma, ukazuje na prisustvo ovih uticaja upravo sa makedonskog terena. Neke od wih pod ove uticaje danas podvode prilino irok spektar jezikih osobenosti (isp. Markovi 2006). 10 Lino ime Paskalis (gr. Paskalis 'Veligdan'), najee bez grkog sufiksa -hj, belei se jo u turskom popisu stanovnika (defteru) grada Kostura iz 1445. godine (Korobar-Beleva 1994: 213). Sudei po broju linih imena nastalih po zanimawu, Kostur je ve tada grad sa razvijenim preduzetnitvom (Isto: 209216). Lino ime Pasko, Paskal i danas je poznato kosturskom kraju (klifov 1973: 64, 162). 11 Smatra se da je romanski elemenat posebno bio jak u junoj Makedoniji i Tesaliji (Beli 1935: 24).

329 je iz takvog, makedonskog etnikog i jezikog miqea, kir Geras, jo kao mali, kako Sremac i sam pripoveda, sa svojom porodicom preao u Srbiju polovinom HH veka. Meutim, prisustvo slovenomakedonskog jezikog ambijenta u pripoveci namee i niz zanimqivih pitawa. Na primer: Koje je jezike crte Sremac izabrao da predstavqaju juwake, makedonske uticaje? Kako je i koliko uspeno Sremac doarao taj jeziki ambijent? I, najzad: Koliko taj jeziki ambijent, ukquujui i wegove uesnike, moe biti autentian? Za neke od ovde navedenih jezikih crta moe se rei da su ire rasprostrawene ne samo na makedonskom nego i na susednim junoslovenskim terenima (npr. uproavawe niza finalnih konsonantskih grupa, partikulizacija pomonog glagola e i dr.), to im ne omoguuje status tipino makedonskih jezikih odlika i razvodwuje eventualne zakquke u vezi sa wima (isp. fus. 9). Ipak, veina pobrojanih jezikih odlika zavreuje da se sagleda upravo iz ugla rasporeda ovih izoglosa na makedonskom terenu. Kada je re o fonetskim odlikama, meu wima se izdvajaju refleksi poluglasnika > o i > e (isp. . 1), kao stara izoglosa, ire zastupqena u makedonskim govorima (Beli 1935: 38, Koneski 1966: 31),12 emu se pridruuju dosledan ekavizam u negaciji pomonog glagola jesam (. 2), nepostojanost inicijalnog j pred vokalom e (. 3, isp. Koneski 1966: 51), te odsustvo jotovawa usnenih konsonanata (. 6, Isto: 5556). Meu drugim crtama koje nam predstavqa Sremev tekst vredno je ukazati na pojaanu palatalnost fonema i (. 4). Kao posebno palatalne, istraivai uoavaju ove afrikate pred vokalima predweg reda u istonim makedonskim govorima (i to automatski kao meko k, g", Koneski 1966: 70), u ta su se uspeno ukquile i pozajmqenice iz grkog i turskog jezika. Pawu privlai i palatalizovanost konsonanata k i g pred vokalima i i e (. 5). Kada je o makedonskoj oblasti re, mawe ili vie palatalizovani k i g pred vokalima predweg reda javqaju se u nizu makedonskih govora. Pored kostursko-lerinskih govora, ovu odliku poznaje i solunski govor (Vidoeski 1998: 58, isp. klifov 1973: 25), a prisutna je i u tzv. centralnim govorima, na severu do bitoqske oblasti, gde se zavravaju izoglose to se karakteristini za ohridsko-prespanskite govori" (Vidoeski 1998: 194). Izoglosa je poznata i povardarskim govorima (Tetovo Veles), kao i kratovskom i maleevskom govoru (Vidoeski 1998: 5859, 153). Palatalizovanost sonanta l pred vokalom i kod Sremca se belei tek u jednom primeru (da mi zapaqi hram", . 5), ali je time zabeleena takoe poznata makedonska osobina (polu)mekog l u poziciji pred vokalima
12 Vokal o (< ) pred sonantom m preao je u vokal u (npr. sum, nesum, sedum) u veini makedonskih dijalekata (Koneski 1966: 48), ukquujui i deo severozapadne, tetovske oblasti (Vidoeski 1998: 156).

330 predweg reda (isp. Koneski 1966: 58).13 Osobina se belei u kosturskom kraju (klifov 1973: 25) i delu prespanskih govora (Vidoeski 1998: 282), kao i u perifernim severnim govorima, odnosno na delu polokih govora (Isto: 79, 156). U primeru strce (m. srce, . 7) zabeleena je starobalkanska jezika osobina umetawa konsonanta t u grupu sr (slino i d : z-r) koja na makedonskom terenu pokazuje irok geografski raspon od kosturske i prespanske oblasti (klifov 1973: 47, 142, Vidoeski 1998: 284), preko velekog (Vidoeski 1998: 205), do kievsko-porekog, debarskog i gostivarskog kraja (Isto: 150). Na morfolokom planu izdvajaju se upotreba nominativa u slubi opteg padea, to se najjasnije prepoznaje kod imenica enskog roda a-paradigme (. 1), mnoinski nastavak -i kod imenica iste vrste (. 2), te posebnosti u paradigmi glagola jesam, pre svega mnoinski nastavak -me (. 3), to sve spada u grupu odlika kojima se karakterie ira makedonska teritorija.14 Veim brojem primera Sremac tei da doara prevlast prezentske i- m. e-grupe (. 4) u govoru kir Gerasa i wegovih sunarodnika. To je dijalekatska crta koja zahvata znatan deo makedonskih govora, od jugozapadnog dijalekatskog ogwita i prespanskih govora (isp. klifov 1973: 13, Vidoeski 1998: 288), preko prilepsko-bitoqske grupe govora na severozapad (Vidoeski 1998: 84, 192).15 Sremev tekst, i pored nemogunosti da blie predstavi pojedine fonetske karakteristike, ukazuje na znaajnu pojavu nastavka -u u glagolskom radnom pridevu mukog roda jednine (. 5). Verovatno je re o labio-velarnoj artikulaciji sonanta l na kraju sloga ili rei, odnosno alofonskom bilabijalnom l, zabeleenom u prespanskom, ohridsko-resenskom, meglenskom, tikvekom, maleevskom, kratovskom i tetovskom kraju (Vidoeski 1998: 44, 58, 79). Analitiki model futura (. 6), kao i reduplikaciju instrumentalnog predloga so (. 7), nalazimo irom makedonske oblasti, pa i van we (isp. npr. Radi 2004), pri emu se ova posledwa osobina, ipak, ne javqa zapadnije od linije Kajlar skopska kotlina (Vidoeski 1998: 7374, 83, 91). U oblasti sintakse prepoznatqiv je jugoistonomakedonski predlog na u funkciji posesivnosti (. 1, isp. Vidoeski 1998: 80), a u oblasti reda rei prisutni su modeli sa ireg balkanoslovenskog podnebqa, kao to je pozicija pomonog glagola hteti (tj. partikule e) u futurskoj konstrukciji (. 2), ili upitni reeniki mode13 U vezi sa ovim, B. Koneski (1966: 58) ukazuje na mogue uticaje arumunskog fonolokog sistema (Vlasi Farerioti) na pojedine makedonske govore. 14 Govori na severu, uz srbijansku dravnu granicu, u nominativu mnoine imenica a-paradigme imaju nastavak -e, a u 1. licu mn. prezenta nastavak -mo (isp. Vidoeski 1998: 66, 161). 15 U okviru ove dijalekatske oblasti odsustvo nastavka -t u 3. licu jednine prezenta karakterie kosturski (klifov 1973: 88), dowoprespanski, prilepsko-bitoqski, kao i veleki govor (Vidoeski 1998: 161, 296).

331 li sa inverzijom i subjektom na poetku reenice (. 3). Pawu, ipak, zavreuje model sa pomonim glagolom sum na poetku reenice, koji je karakteristika zapadnih makedonskih govora, ukquujui i prespanske (Vidoeski 1998: 277). Naravno, jo irom balkanoslovenskom zastupqenou karakterie se leksika Sremevih junaka (. 1). Ipak, pojedini grcizmi, romanizmi i turcizmi, kao klefta ('ustanik protiv turskog ropstva', isp. Argirovski 1998: kleft), pamvuka ('pamuk', isp. Argirovski 1998: bamba), tartaros ('pakao', isp. Argirovski 1988: tartar), iskara ('istera', isp. Nastev 1988: 69), orman ('uma, gora', isp. klifov 1973: 138),16 na junoslovenskom terenu su, ini se, preteno odlika makedonske oblasti. U svakom sluaju, veina ovih oblika, kojima se pridruuje niz slovenskih leksema, na primer, deka i oddeka ('gde', 'odakle', isp. klifov 1973: 112), zastupqena je i u jugozapadnim makedonskim govorima. Slino se moe konstatovati i za tvorbena sredstva koja se javqaju u govoru Sremevih junaka (. 2), kao to je sufiks -sko u kategoriji imenica sa znaewem oblasti (isp. klifov 1973: 148, 155), ili sufiks -lija u znaewu pripadnika (etnonima), koji je posebno produktivan u junim i jugoistonim makedonskim govorima.17 Iako ove jezike odlike sadrane u govoru Sremevih junaka ne predstavqaju, niti tee da predstave, neki autentian makedonski govor, ini se da se, u ovom sumarnom pregledu osobina, metodom eliminacije lako izdvajaju one koje preteno upuuju na zapadnomakedonske, tanije jugozapadne makedonske oblasti. Znatan broj dijalekatskih crta upuuje na geografski raspon KajlarPrespaBitoq, i daqe prema severu, obino se zavravajui u graninim oblastima prema Srbiji.18 To kao da ukazuje na onaj migracioni put kojim je i kir Geras sa svojim sunarodnicima doao u Srbiju. Potvrdu za to nalazimo i u etnografskim podacima iz makedonske oblasti, jer upravo je jugozapadna Makedonija bila i ostala jedno od poznatih stanita i svratita arumunskog stanovnitva, koje se i ovde, kao i na irem balkanskom prostoru, lako uklapalo u vlako-slovensku etnolingvistiku simbiozu.19 Jo krajem H veka viIsp. i pridev elinski m. grki (to se po elinski kae", G 110). T. Stamatoski i M. Mitkov ukazuju na iwenicu da je upravo u ovim oblastima veliki broj prezimena na -liev obrazovan od etnonima (Stamatoski / Mitkov 2000: 9, 1314). 18 Pri tom, treba imati na umu da su brojne podudarnosti izmeu severozapadnih i jugozapadnih govora rezultat velikog broja izoglosa koje idat od jug i jugozapad, od kajlarsko i prespanskoto ognite" (Vidoeski 1998: 89). U isto vreme, pojedine june oblasti, kao to je upravo kostursko-lerinska, ispoqile su prelazni dijalekatski karakter izmeu istonih i zapadnih govora (Isto: 74). 19 Ve A. Beli ukazuje na vlako-romanski supstrat slovenomakedonskih govora, odnosno na stare neposredne veze makedonskih Slovena sa romanskim stanovnitvom, koje su bile jae nego svih ostalih balkan. Slovena" (Beli 1905: HH). Ovu lingvistiku tezu kasnije su daqe razvijali drugi autori (isp. npr. Gob 1984: 527).
16 17

332 zantijske hronike e govoriti o Arumunima na prostoru izmeu Kostura i Prespe, a u H veku Tesalija je ve smatrana znaajnim sreditem arumunskog stanovnitva (Megal0 blaxa), da bi u potowem periodu Epir, posebno wegov pindski masiv, bio sledee inovaciono arumunsko etniko odredite, ouvano do danawih dana (Gob 1984: 1011, 1516). I u Cvijievim razmatrawima zastupqenosti arumunskog stanovnitva na Balkanu s poetka HH veka izdvojene su nekolike zone, meu kojima pindska, vlahoklisurska, bitoqsko-kruevska i dr. (Cviji 19211923: 170).20 I u sadawoj etnikoj konstelaciji na makedonskom terenu arumunske zone se posebno izdvajaju u rasponu od Prespe preko Resna i Bitoqa do Krueva (Gob 1984: 17). Mesto Kruevo u ovom svetlu zasluuje posebnu pawu, jer se ono istie kao organizovano arumunsko naseqe ve od kraja H veka, naseqeno u dva velika talasa pridolicama iz uvenog Moskopoqa (Albanija), posle wegovog razarawa 1788, i neto docnijim naseqenicima iz severozapadne Grke. Meu ovim potowim, kako itamo iz pregleda mesta odakle su kruevski doseqenici, ima i doseqenika iz Mecova, iz pindske oblasti (Isto: 19), odakle su upravo kir Gerasovi preci. Ovo jugozapadno makedonsko arite arumunskog etnosa kao da simboliki potvruju i pojedini podaci o zastupqenosti linih imena Geras i Paskalis. Kada je, na primer, re o linom imenu Geras (gr. Gerasimos, 'astan'), irom Makedonije danas beleimo prezimena izvedena od ovog imena,21 ali je prezime Geras potvreno samo u Bitoqu i Skopqu, koji se nalaze upravo na pomenutoj migracionoj putawi. I oblik Paskalis javqa se kao ire zastupqen meu makedonskim prezimenima (isp. Paskali, Paskalija, Paskaliev / -a, Paskalev, Paskalov / -a, Paskalovski i dr.), iako je prezime Paskali zabeleeno samo u Bitoqu i Ohridu (isp. fus. 10), a Paskaliev / -a i Paskalija samo u Ohridu (Renik na prezimiwata ).22 Zastupqenost izvornijih formi, Geras i Paskali (/ Paskalija / Paskaliev), vezuje ove antroponime, dakle, preteno za ohridsko-bitoqsku zonu. U proteklim vekovima veliki broj arumunskih porodica, koji se iselio iz Grke, upravo je iz ovih krajeva zapadne Makedonije, odnosno preko wih, stizao u Srbiju. Na to ukazuje i iwenica da se u
20 U okviru najjunije, pindske grupe, Cviji pomiwe naseqa Samarina, Avdela i Mecovo (Isto). Zanimqivo je da e i Sremac, govorei o beogradskim pridolicama, pomenuti grke" doseqenike upravo iz ovih oblasti, iz Vlahoklisure, Moshopolisa, Gopea, Magareva, Smrdea, kao i Mecova, Jawine i Kore. 21 Isp. Gerazov, Gerazovski, Gerasimov / -a, Gerasimovski / -a, Gerasimoski / -a, Gerasov / -a, Gerasovski / -a. Ova prezimena su zabeleena, npr., u Skopqu, Bitoqu, Krivoj Palanci, Vinici, tipu, Svetom Nikoli, Koanima, Probitipu, Kratovu, Radoviu, Kavadarcima, Negotinu, Demir-hisaru, Kruevu, Gostivaru, Tetovu, Delevu, Kumanovu, Kievu, Debru, Ohridu, Strumici, Resnu (Renik na prezimiwata ). 22 Prezimena Paskalov / -a / -ski zabeleena su u Ohridu, Skopqu, Strumici i Kumanovu, a prezime Paskalev u Velesu (Renik na prezimiwata ).

333 austrijskim i ugarskim dokumentima, pored niza drugih imena, ovo stanovnitvo naziva i Makedo-Vlasima (Petrovi 1996: 772). Tokom H veka, naroito od wegove druge polovine, doseqavawe ovog stanovnitva ostavqa vidne tragove u srbijanskim gradovima, dajui bitna obeleja tamowem privrednom i drutvenom ivotu.23 U sledeem stoleu wihova doseqavawa su takoe bila obimna i vodila su iz grkih oblasti preko Bitoqa, Prilepa, Velesa i Kaanika prema Srbiji (Petrovi 1996: 777). I kada su u drugoj polovini HH veka doseqavawa iz Grke poela jewavati, arumunska doseqavawa iz makedonskog migracionog arita bila su i daqe aktivna. Ponovo su najistaknutiji bili gradovi i varoice na jugozapadu, kao Ohrid, Bitoq, Gope, Kruevo, Prilep, te wihove okoline, a ovim pravcem migracije su se nastavile i u HH veku (Isto: 777789). Neka novija istraivawa ovog stanovnitva u Srbiji upravo ukazuju na veliki procenat onih koji su roeni u R. Makedoniji (Plaskovi 2004: 152).24 * Za Sremevo kwievno delo Kir Geras moemo, dakle, rei da ono na jezikom planu pokazuje visok stepen dokumentovanosti i pouzdanosti dijalekatske grae.25 ak i na antroponimijskom planu, Sremac je paqiv i precizan dokumentarista (isp. Grkovi 1997). To sve, svakako, ostvaruje i vredne stilske efekte dela, ali unekoliko kao da svojim preciznim lingvistikim zahvatom i prevazilazi potrebe kwievnog ostvarewa, makar i onog ija su tema sudari razliitih naroda i wihovih kultura. No, to ne znai da u govoru Sremevih likova nema jezikih neujednaenosti, to, na primer, uoavamo u govoru istog lika, i na istoj strani, kada se javi predlog sos (sos teb") i sas (sas lakat", N 16), mnoinski imeniki oblik pari (ja da imam pari") i pare (neke pare", ali i ja para nemam", G 82), prezentski oblici moi i moe, budi i bude (G 34). Pa i u ovakvim sluajevima mi ne moemo biti sigurni da li je re o
23 I kada je re o drugim susednim zemqama, doprinos ovog naroda bio je znaajan. Cviji istie da su Arumuni u posledwim vekovima najvie nacionalno patili i najvie nacionalno izgubili" (Cviji 19211923: 168). 24 Telefonski imenik Beograda, na primer, pokazuje da ovde i danas ima porodica sa prezimenom Gerasimovi, Gerasimovski (/ Gerasimovska), kao i Paskaqevi, Paskalovi i sl. (Telefonski imenik 2005). (Sremac nam ostavqa i podatak da je kir Gerasov sin upisan u kolu pod prezimenom Paskaqevi.) Danas nema dovoqno lingvistikih podataka o nekadawem udelu ovog i slinih doseqenikih idioma u formirawu beogradskog govora. 25 Za Sremeva dela je reeno da u wima nema ni jedne govorne osobine, koju on daje svojim linostima, kao tipine za govor kraja iz koje/g/ su te linosti, a da se ona ne bi potvrdila savremenim dijalektolokim radovima" (Peco 1995: 262). Otuda Sremeva kwievna dela esto predstavqaju dragocen materijal za lingvistika istraivawa (isp. npr. Grickat 1975: 154).

334 Sremevim nedoslednostima,26 ili je i ovde iskazana autorova tewa da se povremenim, sistemskim jezikim neujednaenostima predstavi onaj tanani proces utapawa govornika u novu jeziku sredinu, proces koji je, inae, u Sremevom delu uspeno doaran u okviru generacijskih jezikih razlika izmeu kir Gerasa i wegove dece. U tom smislu je razumqiva i Sremeva upotreba hibridnih morfosintaksikih paralela i modela koji upravo govore o svesnoj autorovoj intervenciji u ciqu doaravawa bilingvnog govornika, isp. Bike baner, baner ke bidne" (G 85),27 ili: Sum itao" (K 110) / itao () edna pesma (K 110),28 itd. Dobro pronikavi u govor svojih junaka i wihove sredine, Sremac je veto pronicao i u wihovu duu. I koliko je boqe poznavao tu sredinu, wegova dela su bila upeatqivija i umetniki izraajnija. Svojevremeno je J. Skerli, istaknuti srpski kwievni istoriar i kritiar, povodom Sremevih nikih pripovedaka, i tog, kako on kae, originalnog i smenog jezika", zabeleio da je Sremac preterao sa unoewem dijalekta" (Skerli 1935: 156). ak i ako je to tano, lingvisti danas imaju puno razloga da zbog ovakvog Sremevog pristupa srpskoj kulturnoj batini i batini ostalih naroda ovog podnebqa budu vrlo zadovoqni.
LITERATURA Antonijevi 1982: Dragoslav Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara, Srpska akademija nauka i umetnosti Balkanoloki institut, Posebna izdawa, Kwiga 16, Beograd. Argirovski 1998: Mito Argirovski, Grcizmite vo makedonskiot jazik, Institut za makedonski jazik Krste Misirkov", Skopje. Beli 1905: A. Beli, Dijalekti istone i june Srbije, Srpski dijalektoloki zbornik, , Srpska kraqevska akademija, Beograd. Beli 1935: A. Beli, Galiki dijalekat, Srpski dijalektoloki zbornik, , Srpska kraqevska akademija, Beograd Sr. Karlovci. Vidoeski 1998: Boidar Vidoeski, Dijalektite na makedonskiot jazik, Tom 1, Makedonska akademija na naukite i umetnostite, Skopje. Vukievi 1993: Milosav Vukievi, O nekim osobinama govora Nia u delima Stevana Sremca, Ogledi iz dijalektolokih istraivawa, Pritina, 98113. Vuenov 1965: Dimitrije Vuenov, Regionalnost u epohi srpskog realizma, Prilozi za kwievnost, jezik, istoriju i folklor, 31, Beograd, 205228.
26 Mnoge jezike neujednaenosti odlikuju i dijalekat kao organsku jeziku celinu, isp. npr. u kosturskom govoru upotrebu predloga so i sa (klifov 1973: 108). 27 Ovde je naporedo i sinonimno upotrebqena futurska konstrukcija sa infinitivom, kao odlikom dela srpske, uglavnom nebalkanizovane jezike zone (isp. bike"!), i futurska konstrukcija sa prezentom, kao odlikom ire balkanoslovenske oblasti. 28 Pored upotrebe glagolskog prideva sa finalnim o (u 1. licu jednine mukog roda), karakteristinim za zapadnije, nebalkanizovane srpske govore, ovde, u isto vreme, beleimo, npr., i inicijalnu upotrebu glagola sum (koji je makedonski" obeleen i na fonetskom planu), ili opti padeni oblik (edna pesma"), ime se karakterie ua, preteno juna balkanoslovenska oblast.

335
Gob 1984: Zbigniew Gob, The Arumanian dialect of Kruevo in SR Macedonia, SFR Yugoslavia, Macedonian academy of sciences and arts, Skopje. Grickat 1975: Irena Grickat, Studije iz istorije srpskohrvatskog jezika, Narodna biblioteka SR Srbije, Beograd. Grkovi 1997: Milica Grkovi, Lina imena u delima Stevana Sremca kao slika sredine o kojoj je pisao, Kwievno delo Stevana Sremca novo itawe (Lingvistika sekcija), Centar za nauna istraivawa SANU i Univerziteta u Niu, Ni, 6977. Dereti 1983: Jovan Dereti, Istorija srpske kwievnosti, Nolit, Beograd. Jerkovi 2005: Jovan Jerkovi, Supstandard u Sremevom Pop iri i pop Spiri", Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, H/12, Novi Sad, 109133. Koneski 1966: Blae Koneski, Istorija makedonskog jezika, Prosveta Beograd, Koo Racin Skopje, Beograd. Korobar-Beleva 1994: Marija Korobar-Beleva, Antroponimskite obrazuvawa vo gradot Kostur vo 1445 godina, Makedonskite dijalekti vo Egejska Makedonija, Makedonska akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 209216. Markovi 2006: Jordana Markovi, Inventar, putevi i dometi makedonizama u srpskim narodnim govorima, Godiwak za srpski jezik i kwievnost, godina HH, broj 8, Filozofski fakultet, Ni, 235260. Nastev 1988: Boidar Nastev, Aromanski studii prilozi kon balkanistikata, Ogledalo, Skopje. Novakovi 1971: B. Novakovi, Sremac, Stevan, Jugoslovenski knjievni leksikon, Matica srpska, Novi Sad, 498499. Petrovi 1996: urica Petrovi, Cincari u Republici Srbiji, Poloaj mawina u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeqewe drutvenih nauka, Kwiga 19, Beograd, 771794. Peco 1995: Asim Peco, Stevan Sremac kao dijalektolog, Junoslovenski filolog, , Beograd, 247265. Plaskovi 2004: Zoran Plaskovi, Status i etniki identitet Cincara izmeu oekivanja i stvarnosti, Skrivene mawine na Balkanu, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanoloki institut, Posebna izdawa, 82, Beograd, 147156. Radi 2004: Prvoslav Radi, Glagolske e-konstrukcije u govorima Kosova i Metohije, Junoslovenski filolog, H, Institut za srpski jezik, Beograd, 135145. Renik na prezimiwata kaj Makedoncite, , Institut za makedonski jazik Krste Misirkov", Skopje 19942001. Renik srpskohrvatskoga kwievnog jezika, , Matica srpska, Novi Sad 19671976. Skerli 1935: Jovan Skerli, Kwievne studije, Druga kwiga, Srpska kwievna zadruga, Beograd. Stamatoski / Mitkov 2000: Trajko Stamatoski, Marinko Mitkov, Jazikot na imiwata, Matica makedonska, Skopje. Stojanovi 1997: Trajan Stojanovi, Balkanski svetovi Prva i poslednja Evropa, Equilibrium, Beograd. Telefonski imenik, Telekom Srbija, Beograd 2005. Cviji 19211923: Jovan Cviji, Govori i lanci, 4, Beograd. klifov 1973: Blago klifov, Kosturskit govor, Blgarska akademi na naukite, Sofi.

336
Prvoslav Radi MAKEDONIZMITE" VO SREMEVIOT KIR GERAS Rezime Vo knievnoto delo na Stevan Sremac (18551906), srpski realist, osobeno mesto imaat negovite etnografski i lingvogeografski postapki, koito mu davat posebnata vrednost na negovoto delo. Vo taa smisla vo deloto go prepoznavame i jazikot na makedonskite doselenici vo Belgrad od vtorata polovina na HH vek. Duri i povee, jazikot na glavnite likovi vo raskazot Kir Geras dava mnogu avtentini podatoci za migracionite patita koito vodea od Makedonija kon sever. Vo tie lingvistiki fakti gi naoame mnogu onie od jugozapadnoto makedonsko etnolingvistiko ognite. Vo taa bilingvna zona, kadeto vee mnogu vekovi zaedno iveat Arumuni (Vlasi) i Sloveni, naoame i deneska mnogu lingvogeografskite podatoci so koito se karakterizira i Sremeviot Kir Geras.

UDC 81'1

Milorad Radovanovi POJAM GRADUELNOSTI U LINGVISTICI, LOGICI, I U NAUCI UOPTE


U radu se raspravqa o pojmu graduelnosti (skalarnosti, diskretnosti, kontinualnosti, postepenosti, stepenovawa), te o nejasnosti"", neodreenosti", prelaznosti" u ispoqavawu i tumaewu jezika. Osnovni ciq jeste da se d inventar temeqnih pitawa s tim u vezi. Teite pawe u ovom pristupu tome jeste na odnosu izmeu tako shvaenih jezikih pojava i pojmova gramatinosti, opozicionalnosti, kategorijalne pripadnosti, paradigmatskog i sintagmatskog plana, dijahronije i sinhronije, sistemskih odlika jezikih pojedinosti i wihovih ostvarewa, iskazivawa kvantifikacije i kvalifikacije, nijansirawa boja, odnosa centra i periferije, i dr. U tom smislu se ovog puta (kao podstrek buduim detaqnijim prouavawima) pawa usmerava na predstavqawe ranijih doprinosa takvom poimawu jezika, oveka i sveta, najvie u lingvistici, na primer: u strukturalnoj, generativnoj, funkcionalnoj, kontekstualnoj, te kognitivnoj lingvistici, u semantici, u istorijskoj lingvistici, lingvistikoj geografiji i tipologiji, u standardologiji, u teoriji prototipa, interfejsa, i drugde. Izvanlingvistiki (filozofski, logiarski, optenauni) okvir ovakvim razmatrawima predstavqaju, kao suprotstavqene tzv. tvrda", aristotelovska logika i tzv. meka", fuzzy logika novijega vremena. Kqune rei: graduelnost, diskretnost, skalarnost, jeziki kontinuumi, skale gramatinosti, jezike kategorije, interfejsi, prototipi, semantika, fuzzy logika.

1. U ovom prilogu ograniiu se samo na (delimino) popisivawe onoga to bi u jeziku i u prouavawu jezika bilo za ovu temu naroito zanimqivo i posebno znaajno, a u svrhu postrojavawa temeqnog pojmovnika i sistematizovawa teme.1
1 Ova tema (prijavqena za 14. meunarodni kongres slavista, u Ohridu, 2008) bie razraivana u radovima: Milorad Radovanovi, Fazi logika u lingvistici: Pojmovnik i sistematizacija", Srpski jezik u svetlu savremenih semantikih teorija, SANU (Odeqewe jezika i kwievnosti, Srpski jezik u svetlu savremenih lingvistikih teorija, 2), Beograd, 2008 (u pripremi); Milorad Radovanovi, Pregled osnovnih pitawa vezanih za pojam graduelnosti u lingvistici", Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku 50/12, Novi Sad, 2007 (u tampi); Milorad Radovanovi, O pojmu graduelnosti u lingvistici", Stari i novi spisi: Ogledi o jeziku i umu, Izdavaka kwiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad, 2007 (Biblioteka Theoria). U stvari, o svakom od ovde pokrenutih pitawa mogla bi se barem po jedna posebna studija napisati, a o celoj temi, verovatno, i kwiga s naslovom Fazi logika i lingvistika.

338 2. Uzima se da je ovek bie koje klasifikuje, sistematizuje i kategorizuje varijacije u ivom i neivom svetu oko sebe, jednako u onom konkretnom, to ga opaa, koliko i u onom apstraktnom, to ga sm svojom imaginacijom i intuicijom stvara. Klasina, aristotelovska (tvrda") logika poduavala nas je da klasifikujemo i sistematizujemo kategorijalnu pripadnost pojava po obrascima jeste / nije", tano / netano", istinito / neistinito", pripada / ne pripada", i slinima. Dvadeseti vek nas je (a pogotovo u drugoj polovini wegovoj), nauio da se i dugaije moe gledati na stvari, upuujui nas na procedure tzv. fuzzy", soft", tj. fazi", meke" logike u filozofiji, logici, matematici,2 u temeqnim i primewenim naukama, pa i u humanistikim, konano, i u lingvistici. To bi znailo da moemo odmeravati i jasno i u nijansama, istraivati i u sreditu i na periferiji pojava, i u centru i na margini ispoqavawa kategorija, i u jednom i u drugom objawewu, i strogom analizom i intuicijom. 3. Tako je, recimo, piui u novije vreme o pojmu graduelnosti u lingvistici, sa teitem na leksikografiji i leksikologiji, Predrag Piper popisao, tim povodom, u kratkom pregledu istina, lingvistike discipline i poddiscipline koje su pojam graduelnosti smatrale naroito bitnim u ovom ili onom smislu.3 4. A i opti zapadni" nauni okvir (za razliku od nekih tradicionalnih istonih" okvira), utemeqen je ipak prevashodno u logici aristotelovskog tipa. On, i iz wega proistekla, Bulova algebra, svetove pojava i naih sudova o wima podvrgavaju razvrstavawima po obrascima ocewivawa s obzirom na vrednosti tanosti / netanosti, istinitosti / lanosti.
2 Up. o ovome na srpskom jeziku npr.: Pero Subai, Fazi logika i neuronske mree, Tehnika knjiga, Beograd, 1997. Ili, jedan nov, pouzdan, izvor na engleskom jeziku: Michael R. Berthold, Fuzzy Logic", Intelligent Data Analysis, [2nd revised and extended edition], eds. Michael Berthold and David J. Hand, Springer, Berlin Heidelberg New York, 2007, 321350. Dobar pregled, uz antologiju tekstova iz evropske filozofske i lingvistike tradicije, kada je ova tematika u pitawu, donosi kwiga: Fuzzy Grammar: A Reader, eds. Bas Aarts, David Denison, Evelien Keizer, Gergana Popova, Oxford University Press, Oxford, 2004. 3 Predrag Piper, O principu graduelnosti u leksikografskom opisu", Deskriptivna leksikografija standardnog srpskog jezika i wene teorijske osnove. (Meunarodni nauni skup o leksikografiji i leksikologiji), SANU Matica srpska Institut za srpski jezik SANU, Novi Sad Beograd, 2002, 133139. Autor tematiku ove vrste prepoznaje u lingvistikoj teoriji, u teoriji jezikih nivoa, gramatici skala i kategorija, u teoriji hijerarhizovanih jezikih struktura, u stratifikacionoj gramatici, u teoriji semantikih poqa, odnosno funkcionalno-semantikih poqa, u prouavawu graduelne prirode odnosa centra i periferije u jeziku, zatim u glotometriji i lingvostatistici, u teoriji sukcesivnih transformacija u generativnoj lingvistici [na putu" od dubinskih" ka povrinskim" strukturama jezika, kao nizawe topolokih preoblika preuzeto iz matematike], [u teoriji optimalnosti], u metodu semantikog diferencijala, teoriji leksikografskog fokusirawa, teoriji semantikih prototipova, teoriji semantikih lokalizacija, zatim u leksikologiji i posebno leksikografiji, [u stilistici svake vrste], i drugde.

339 5. Nasuprot wima, fazi", meka" logika pojave i sudove razvrstava na skalama graduelnosti (skalarnosti, diskretnosti, kontinualnosti, postepenosti, stepenovawa), uvodei pojmove nejasnosti", neodreenosti", prelaznosti", sa temeqnim pitawem prelaza" meu kategorijama, odnosno graninika" meu wima. Za to se kao dobri primeri uzimaju i pitawa: kako kultura segmentuje fiziki kontinuum spektra boja i ta se gde uvruje,4 ta znae kvalifikativi pametan", glup", visok", nizak", lep", ruan", svetao", taman", dalek", blizak", dobar", lo", teak", lak", pun", prazan", mlad", star", ili duhovit", estit", i sl. u krajwem i istinit" ili taan"? ta je pravilno" a ta nepravilno" u jezicima? Gde se zavrava rasprostirawe jednoga jezika, a odakle u dijalekatskim kontinuumima zapoiwe da se prua drugi jezik? Kako gradiramo znawe, emocije, karakterne osobine, etike vrednosti, prostor i vreme, i tako daqe? Kako rasporeujemo kvalitete na skalama vrednovawa, pa kako ih rangiramo (lep", lepi", najlepi"; mawe lep", najmawe lep", najmawe ruan", mawe ruan", ruan", runiji", najruniji"; jednako lep", jednako ruan"; dovoqno lep", dovoqno ruan"; isuvie lep", isuvie ruan"; i dr.)? Kako u slinom pogledu postupamo s kvantitetima (mnogo", veoma mnogo"; malo", veoma malo"; sasvim dovoqno", dovoqno", jedva dovoqno", bezmalo dovoqno", ipak nedovoqno", nedovoqno"; previe", premalo", itd.)?5 6. Temeqna razmatrawa ove vrste zapoeli su, mnogo pre lingvista i ostalih, filozofi i logiari, prvenstveno arls Sanders Pers (Charles Sanders Peirce), Ludvig Vitgentajn (Ludwig Wittgenstein), Bertrand Rasel (Bertrand Russell), Maks Blek (Max Black), Vilard van Orman Kvajn (Willard van Orman Quine), i drugi, zatim teoretiari u fundamentalnim naukama Verner Hajzenberg (Werner Heisenberg) (princip relacije neodreenosti), Nils Bor (Niels Bohr)
4 Ima mnogo antropoloke, lingvistike i filozofske literature o tome, npr.: Brent Berlin and Paul Kay, Basic Color Terms: Their Universality and Evolution, University of California Press, Berkeley Los Angeles, 1969; Adrienne Lehrer, Semantic Fields and Lexical Structure, North-Holland American Elsevier, Amsterdam London New York, 1974 (Semantic Universals", 150172). U srpskoj lingvistici: Milka Ivi, O zelenom konju. Novi lingvistiki ogledi, XX vek, Beograd, 1995 (O nazivima boja", 9101); Milka Ivi, Lingvistiki ogledi, tri, XX vek, Beograd, 2000 (Boje u jeziku", 952). 5 Predrag Piper (i dr.), Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta reenica, red. Milka Ivi, Prilozi gramatici srpskoga jezika, Institut za srpski jezik SANU Beogradska kwiga Matica srpska, Beograd, 2005 (u odeqcima o kvantifikaciji, o kvalifikativnosti, graduelnosti, centru i periferiji); Koliestvennost i gradualnost v estestvennom zke. Quantitt und Graduierung in der natrlichen Sprache, Herausgegeben von Alexander Kidlevi, Verlag Otto Sagner, Mnchen, 2001 (Die Welt der Slaven, Sammelbnde Sborniki, Band 11); Bernd Heine, Cognitive Foundations of Grammar, Oxford University Press, Oxford New York, 1997 (Comparison", 109130). U novije vreme u srpskoj periodici: Anna Kremer, O kategorialnom statuse gradualnosti", Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku 45/12, Novi Sad, 2002, 2939.

340 (princip komplementarnosti objawewa), Dejvid Bom (David Bohm) (princip neodreenosti u kvantnoj teoriji, statistiki zakoni i zakoni verovatnoa u fizici), i dr. 7. U lingvistikoj nauci, nakon vremena dominacije strogog strukturalizma, pomaqaju se meki" stavovi, recimo u raspravama o odnosu izmeu centra" i periferije" u ispoqavawu i tumaewu jezikoga fenomena. U tom smislu fokusira se odnos centar / periferija" kao jezika univerzalija, sa tipolokog aspekta, na raznim nivoima, fonolokom, osobito prozodijskom, na morfolokom, tvorbenom, semantikom, leksikom, sintaksikom, stilskom, u sistemu i upotrebi, u dijahroniji i sinhroniji, u dijalektima, sociolektima uvek u duhu uviawa da jezik nije prosto sistemski ureen fenomen koji je onda kategorijalno jasan u svakom segmentu.6 8. U tok ove diskusije, u novije vreme dobro uvire, u semantici, Ana Vjebicka (Anna Wierzbicka), raspravqajui upravo o tome nisu li jezike pojave, kao i qudsko miqewe, fazi" prirode,7 pa rei, recimo, upravo zato esto nisu lako prevodive" s jezika na jezik, tj. sa kulture na kulturu. Polazei od klasinih autoriteta u ovoj oblasti, od Xona Lajonsa (John Lyons) i od Ludviga Vitgentajna, Vjebicka se poziva i na wihove primere, i na uvenu Vitgentajnovu opasku o nemogunosti ustanovqewa semantike invarijante, recimo, za re igra", ija se semantika uzima kao tipini primer komplikovane mree slinosti koje se meusobno proimaju i ukrtaju". Tu Vjebicka Vitgentajnovu ideju o porodinoj slinosti" meu reima dovodi u vezu sa kasnije uvedenim pojmom prototipske semantike". 9. Ovde se onda otvaraju i stara (aristotelovska") pitawa vezana za problematiku sinonimije, polisemije, homonimije, heteronimije, i paronimije, te odnosa meu wima, kao i wihovog sa srodnim pojavama u jezicima.8 10. Ovoj temi pripadaju i poznati pokuaji da se u logici i lingvistici u vidu logikog trougla", logikog etvorougla" ili logikog estougla", te pomou skal graduelnog nizawa kvaliteta (i kruno i unakrsno), predstave semantiki distinktivni sluaje6 Reprezentativan u ovom pogledu jeste relativno rano objavqeni zbornik radova Praana", u dobro poznatoj publikaciji wihovoj: Travaux linguistiques de Prague 2 (= Les problmes du centre et de la priphrie du systme de la langue), Acadmie Tchcoslovaque des Sciences, Prague, 1966. 7 Anna Wierzbicka, Semantics, Culture, and Cognition. Universal Human Concepts in Culture-Specific Configurations, Oxford University Press, New York Oxford, 1992 (Is Human Thinking 'fuzzy'?", 2225). 8 Up. na srpskom jeziku: Darinka Gortan-Premk, Polisemija i organizacija leksikog sistema u srpskome jeziku, Institut za srpski jezik SANU, Beograd, 1997; Danko ipka, Leksika homonimija. Na primjeru savremenog srpskohrvatskog standardnog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, 1990. Za teorijsku raspravu vani su poeci weni kod Aristotela u Topici" i Kategorijama" wegovoga Organona, kao i u wegovoj Fizici.

341 vi kvalifikacija i kvantifikacija tipa: mlad" sredovean" star"; krt" tedqiv" dareqiv" rasipan"; bodar" uravnoteen" miran" utuen" neuravnoteen" euforian"; zatim termike evaluacije tipa: leden" hladan" prohladan" hladwikav" mlakast" mlak" topao" vru" vreo", i sl.9 11. Jedan trajni tok u lingvistikoj i nelingvistikoj semantici obazire se na pojmove nejasnosti", neodreenosti", prelaznosti" (fuzziness", vagueness"). U sedamdesetim godinama, semantiar Xefri Li (Geoffrey Leech), govorei o komponencijalnoj analizi, u wegovoj klasinoj sintezi iz semantike, postavqa pitawe mekih" granica, fazinosti" (fuzzy edges", fuzziness") meu kategorijama (na primerima hermafroditne" i aseksualne" osobe, i sl.), osobito na relaciji tehnika" i narodska" taksonomija. Raspravu nastavqa diskusijom o mnoini znaewskih komponenti to ih, s obzirom na individualne, kulturom upisane ili drugaije proizvedene konotacije, moguno ukquuju engleske rei tipa holiday" ('praznik', 'neradni dan', 'odmor') ili boast" ('razmetawe', 'samohvalisawe', 'ponos'). Sve u kontekstu rasprave s polazitem da postoje razlike izmeu binarnih i multiplikativnih taksonomija (leksiki par iv / mrtav = neiv" s jedne strane, i termini za boje s druge strane, na primer), izmeu onih polarizovanih opreka (star / mlad", bogat / sirot") i onih relacionih (roditeq / dete", pre / posle"), uz diskusiju i o fizikim merama i standardima u tom smislu, kao o nekoj vrsti hijerarhizovane taksonomije, i o mnogo emu drugom.10 12. Piui, takoe u sedamdesetim godinama dvadesetoga veka, kwigu o ustrojstvu znaewa u filozofiji prirodnih jezika, Bernard Harison (Bernard Harrison) upotrebqava onu drugu mogunost engleskoga jezika za upuivawe na pojam nejasnosti", neodreenosti", prelaznosti", u smislu u kojem se mi wime upravo i bavimo u ovom ogledu vagueness".11 On, u stvari, sldei filozofe, Rasela i Vitgentajna, premeta pojam o kojem je re iz sfere semantike i kulturne taksonomije u sferu diskursa, pri emu se ponajvie obazire na stav onoga drugoga da namena rei u obinom govoru, u go9 Up. kolski pregled ovih pitawa: Osvald Dikro i Cvetan Todorov, Enciklopedijski renik nauka o jeziku 1, Prosveta (XX vek), Beograd, 1987 (1972), 201205. 10 Geoffrey Leech, Semantics, Penguin Books, Harmondsworth, Middlesex, 1974, 95 125. Slina semantika shvatawa razvijaju se i u tipinoj semantikoj analizi iz 70-ih: Adrienne Lehrer, op. cit., u kojoj se blisko naoj temi razmatraju: semantika poqa, narodne taksonomije, skalarnost odnosno graduelnost semantikog prostora izmeu antonima, fluidnost" skupova rei, recimo kod semantikog gradirawa deverbalnih priloga za iskazivawe uverenosti", sigurnosti" ('undeniably', 'definitely', 'certainly' 'supposedly', 'posibly', 'doubtfully'), i dr. 11 Bernard Harrison, 8. Vagueness", Meaning and Structure: An Essay in the Philosophy of Language, Harper & Row, New York, 1972, 128152.

342 vornoj igri" nije uvek vezana pravilima (pa su ta pravila, u stvari, samo putokaz" wihov). 13. U isto vreme, semantiari lingvistike, filozofske i psiholoke orijentacije, diskutujui o razlozima odbacivawa standardne teorije" generativne lingvistike Noama omskog (Noam Chomsky), wenim proirivawem", revidirawem", semantizovawem", s posebnim osvrtawem na sueqavawe generativne semantike" i interpretativne semantike",12 smatraju kako prepravqawe standardne teorije omskog nije ni bilo potrebno, jer nije davalo dovoqno korisne uinke, pri emu nude da se razvije teorija govorne sposobnosti, koja e moi obuhvatati i ekstralingvistike pojave, na primer: Tomas Bever (Thomas Bever), Xerold Kac (Jerrold Katz) i Terens Langendoen (Terence Langendoen).13 Bever i Kac u prvom poglavqu, raspravqajui o istoriji lingvistike u dvadesetom veku, o nepostojawu naunih revolucija i o pokuaju vraawa empirizma" nakon perioda mentalizma", odnosno racionalizma", u nauku o jeziku, a najvie kritikujui generativnu semantiku Xorxa Lejkofa (George Lakoff) i wegovo pristajawe na uvoewe pojma presupozicija" u lingvistiku, raspravqaju sa Lejkofom i o semantikim terminima vague", fuzzy edges", fuzzy concepts". Sve to, na wegovim primerima, recimo, vezanim za pitawa tipa: ta sve spada u klasu ptica", kako se numeriki procewuje da je neko visok ovek", ili koliko treba biti star da bi se spadalo u klasu sredovenih" (re je o stepenima pripadnosti nekoj kategoriji odnosno o stepenima istinitosti tvrdwi o tome)? Autori ovde smatraju da je Lejkofqevo stanovite neka vrsta ataka na pojam gramatinosti i pojam znaewa u lingvistici (s pogledom na stavove racionalista" i empirista"). 14. Dobar pregled razvoja generativne gramatike, s posebnim uvidom u sudbinu semantike u woj, napisala je (sredinom sedamdesetih godina dvadesetoga veka), Xenet Fodor (Janet Fodor).14 Glavna rasprava tu je voena oko sueqavawa interpretativne semantike i generativne semantike, uz obazirawe i na filozofsku tradiciju, i optu onovremenu neslogu u vezi sa semantikim reprezentacijama i semantikim primitivima. I ovde je, naravno, neizostavna za to vreme, i pomenuta rasprava sa Xorxom Lejkofom oko fazi skupova", kategorizovawa, te stepenovawa pripadnosti nekom skupu, odnosno klasi pojava tipa ptice", tigra", neewe", sisara", stolice", plave boje", elavosti", itd.
12 Up.: Randy Allen Harris, The Linguistics Wars, Oxford University Press, New York Oxford, 1993. 13 Thomas G. Bever, Jerrold J. Katz, D. Terence Langendoen, An Integrated Theory of Linguistic Ability, Thomas J. Crowell, New York, 1976: (Bever Katz), The Fall and the Rise of Empiricism", 1164. 14 Janet Dean Fodor, Semantics: Theories of Meaning in Generative Grammar, Thomas Y. Crowell, New York, 1977.

343 15. Ovde se mora napomenuti da se na mnogim mestima tematika ove vrste iz sedamdesetih godina dvadesetoga veka poela ve i nazivati teorijom fazi skupova", odnosno, jo optije, moda i tanije fazi gramatikom".15 (Zapravo, u sporewu oko toga, u krugu rasprava ove vrste u lingvistici i zapoiwe da izrasta grana znawa o stereotipima i prototipima u kognitivnoj lingvistici naega vremena). 16. Na taj nain, u osamdesetim godinama dvadesetoga veka, polagano i temeqno, kognitivisti autoritativno preuzimaju temu. Moda su najboqe wihova shvatawa u ovom pogledu istumaena kod autora Reja Xekendofa i Xorxa Lejkofa. 17. Rej Xekendof (Ray Jackendoff) u kwizi pisanoj poetkom osamdesetih godina o semantici i kogniciji,16 u ono vreme tipini predstavnik generativne lingvistike, ranije poznat kao zastupnik interpretativne semantike" u woj17 (potom se razvio u kognitivistu, semantiara i sintaksiara sa generativistikim formalnim aparatom), ima posebne odeqke o fazinosti" i (Vitgentajnovoj) porodinoj slinosti". Sldei temeqnu literaturu, od Vitgentajna, preko Zadeha (Lofti Zadeh) i Lejkofa, naovamo, on raspravqa, o poznatim primerima kategorizovawa u smislu procene pripadawa entiteta klasama tipa stolica", drvo", tigar", ptica", oqa", zatim o bojama, i sl., sve do gradirawa kretawa: etati", ii nogu pred nogu", hodati", hitati", trati", trkarati", xogirati", juriti", i sl. Naravno da se vraa i staroj logiarskoj dilemi: da li pigvin" moe pripadati klasi ptica", recimo, 71%, ili on to jeste, odnosno nije, 100% (objektivno", to jest sa stanovita qudskog iskustva gledano). Ili, da ovo formuliemo u tom pravcu: Da li jelo moe biti ukusno ili ena lepa 75,5%? Naravno da ne moe, ali prirodnim qudskim jezikom iskazano, jelo moe biti vrlo ukusno" (a ena veoma lepa" [ili barem lepukasta"!]). 18. Ve pomiwani Xorx Lejkof, koji je u meuvremenu evoluirao od generativne semantike ka kognitivnoj semantici, u kognitivistikoj kwizi objavqenoj 1987. godine,18 nije mogao propustiti da se detaqnije pozabavi ovom naom temom. On prvo daje pregled teorijskih razmatrawa u filozofiji, antropologiji, psihologiji, lingvistikoj semantici, i drugde, koja su bitno doprinela naem znawu o principima lingvistikog kategorizovawa ovekovog univer15

Up.: Randy Allen Harris, op. cit.: Generative Semantics Gets Fuzzy", 219222,

i 230.
16 Ray Jackendoff, Semantics and Cognition, The MIT Press, Cambridge, Mass. London, 1983: Fuzziness", 115117, Family Resemblance", 117122. 17 Ray S. Jackendoff, Semantic Interpretation in Generative Grammar, The MIT Press, Cambridge, Mass. London, 1972. 18 George Lakoff, Women, Fire, and Dangerous Things. What Categories Reveal about the Mind, University of Chicago Press, Chicago London, 1987.

344 zuma. Raspravqajui o konstituisawu teorije prototipa i opteg kognitivistikog naunog obrasca, Lejkof kritiki polazi od Ludviga Vitgentajna [Ludwig Wittgenstein] (porodine slinosti"), pa onda ide ovim redom: Xon Ostin [John Austin] (ukquivawe porodine slinosti" meu znaewima u polisemiju), Lotfi Zadeh [Lofti Zadeh] (fazi skupovi", fazi logika" i fazi granice"), Flojd Launsberi [Floyd Lounsbury] (generativna analiza kategorije srodstva"), Brent Berlin i Pol Kej [Brent Berlin, Paul Kay] (konceptualni kontinuum kategorija boja"), Pol Kej i ed Makdanijel [Paul Kay, Chad McDaniel] (neurofizioloko objawewe otkud temeqni termini za boje"), Roxer Braun [Roger Brown] (prvi, bazini, prirodni nivo" na kojem deca ue kategorije i termine za wih), Brent Berlin [Brent Berlin] i dr. (empirijska motivacija u usvajawu imenovawa biqaka i ivotiwa na bazinom nivou"), Pol Ekman [Paul Ekman] (bazine emocije" i facijalna ekspresija), i dr., da bi zavrio Elenorom Ro [Eleanor Rosch] (prototipi i strukture bazinog nivoa"). I uvek je re o kontinuumima (skalama, gradirawu) neke vrste i wihovome segmentovawu, to na prirodnom" to na kulturom uslovqenom nivou konceptualizacije iskustva. Konano, Lejkof se opredequje za shvatawe da su ovekove konceptualne kategorije samo svojim delom odreene prirodom qudskog bia koje kategorizuje, a da su dobrim delom odreene inventivnim moima i procesima (metaforizacija, metonimizacija, asocijacija, imaginacija, ikonini simboli, itd.). Lejkof je tu antiobjektivista", pa kae da, ukoliko se pristane na stav da postoje fazi kategorije sveta", onda se mora dopustiti da postoje i fazi kategorije uma". 19. U raspravama o temama ove vrste, u proteklih nekoliko decenija, gotovo svi kreu od Lotfija Zadeha (Lofti Zadeh) i wegovog uvenog lanka iz 1965. godine o fazi skupovima", kojim je u nauku irom sveta uveo pojmove fazi skupova", fazi logike" i fazi sistema":19 sa idejom da stvari nisu uvek podlone ocewivawu tipa crno / belo, da / ne, tano / netano, istinito / lano, pripada / ne pripada, svi / nijedan, i sl., ve da su podlone ocewivawu odgovorom na pitawe u kojoj meri su one takve to se moe odnositi na tota u qudskom univerzumu, tanije u wegovoj sivoj zoni", recimo na lepo, na rasu, na vrstu, na boje, na dobro, na visinu, na brzinu, itd. Drugim reima reeno, fazi logika doputa postojawe skupa ocena pripadawa izmeu 0 i 1 (ukquujui i wih), u smislu lingvistiki iskazivih vrednosnih ocena tipa sasvim", i te kako", uveliko", u velikoj meri", u izvesnoj (nekoj) meri", jedva", skoro", bezmalo", nikako", i sl. 20. U britanskoj lingvistici druge polovine dvadesetoga veka, sistemskoj kontekstualnoj lingvistici", pojam graduelnosti u tu19

Lofti A. Zadeh, Fuzzy sets", Information and Control 8/3, 1965, 338353.

345 maewu jezika u wegovom govornom ostvarewu, postao je standardnim teorijskim obrascem.20 U okriqu tog lingvistikog usmerewa nastalo je shvatawe o rasporeivawu jezikih pojava na skalama tipa: negramatino, gramatinoneobino (neobinije, mawe neobino), gramatinoobino (mawe obino, obinije), i sl. Ili se ak govori o dvema skalama, skali opadawa gramatinosti / skali rasta negramatinosti jezikih pojava (sa potekoom intuitivnog prepoznavawa granice meu tim skalama). To se odnosi i na implicitnu normu funkcionalnih stilova, sociolekata, argona, dijalekata, i drugih jezikih varijeteta, a ne samo na eksplicitnu normu standardnoga jezika. Nai primeri za to: Koliko je vremena trebalo da proe dok re uivo", kao direktan prevod sa engleskog medijskog argona (live"), nije ula u srpski standard, i kroz koje je od navedenih faza pri tom prolazila? Ili: Koliko je vremena trebalo da proe ne bi li re platforma" od konkretnoga fizikoga predmeta, s kojeg se izgovarao neki partijski politiki program u ranijim vekovima, u engleskom (pa i u srpskom) poela da znai apstraktnu vrednost tipa samog partijskog politikog programa? 21. I neki ameriki lingvisti novijih usmerewa (prvenstveno socijalni dijalektolozi) umeju govoriti o rasporeivawu jezikih pojava na upravo predstavqenim skalama (ili slinima). Recimo, na granicama meu sociolektima, ili na granicama izmeu sociolekata i jezikog standarda. Kao to je reeno, radi se o ovako ili onako shvaenim dvema skalama, skali opadawa stepena gramatinosti / skali rasta stepena negramatinosti jezikih pojava (sa potekoom intuitivnog, implicitnog, ili pak normativnog, eksplicitnog prepoznavawa granice meu tim skalama, kada neka vrednost, po naoj odluci, dobija kategorizaciju ipak A / ipak B). Naravno, sa stanovita ovde razmatrane fazi", meke" logike (koja lake prepoznaje inkluzivne relacije tipa vie / mawe" nego one ekskluzivne tipa ili / ili"). To vredi i u sluajevima kada je re o implicitnoj normi funkcionalnih stilova, sociolekata, dijalekata, argona i drugih jezikih varijeteta, a ne samo o eksplicitnoj normi standardnoga jezika. 22. U generativnoj lingvistici, dugo se uglavnom raunalo sa razgraniewem izmeu devijantnih (obeleenih oznakom *) i legitimnih reenica odnosno iskaza. Meutim, Noam omski je i u Aspektima teorije sintakse pisao o razliitim stepenima gramatinosti" iskaza (degrees of grammaticalness"), s obzirom na to da li su naruena neka od pravila subkategorizacije (npr.: John became Bill to leave"), ili selekciona pravila (npr.: Colorless green ide20 Pregled razvoja ove teorije u wenome vrhuncu imamo u: Margaret Berry, Introduction to Systemic Linguistics, 1. Structures and Systems, 2. Levels and Links, B. T. Batsford, London, 1977.

346 as sleep furiously"), jer da se ovi drugi mogu katkad i prihvatiti, u metaforinoj upotrebi, u sluajevima personifikacije, i sl.21 U osamdesetim godinama, u jednom krilu generativne lingvistike, poelo se pisati o stepenima devijantnosti" (degrees of deviance") i o stepenima ispravnosti" iskaza, predlagawem raznovrsnih reewa za ocewivawe jezikih primera s tog stanovita, na primer, Xejms Makoli (James McCawley): **, *, *?, ??, ?.22 Razrada toga postupka mogla bi ii daqe, u nijansirawu devijantnosti preko wenoga opadawa, i nijansirawu legitimnosti preko wenoga rasta, razume se sa upuivawem i na prelazne" (neodreene", nejasne") sluajeve, ak i sa gradirawem stepena te prelaznosti": ***, **?, *??, ???, ??!, ?!!, !!!; ***, **, *, ???, ??, ?, !, !!, !!!; **, *?, ??, ?, ?!, !, !! i sl. 23. U kognitivnoj lingvistici, od osamdesetih godina naovamo, idu u ovom pogledu slinim putem. Tako, jedan od utemeqivaa toga pravca miqewa, Ronald Lanaker (Ronald Langacker), u kwizi Temeqi kognitivne gramatike, ima i odeqak o diskretnosti", u kojem govori o tome kako je tota u jeziku stvar stepena, kako jezike kategorije nisu uvek otro iscrtane, o fazi" pojavama i rubnim podrujima, o prototipima u kategorizaciji, da bi prozborio, naravno, i o poveawu / opadawu stepena (ne)prihvatqivosti iskaza", upotrebqavajui indikacije slinih vrsta, s wihovim kombinovawem: ?, ??, ???, ?*, *, **, ***.23 24. U proteklih etvrt veka u lingvistikoj nauci i oko we, pa i u kognitivnoj lingvistici, odnosno semantici, razvila su se naoj temi srodna shvatawa, i to u nekoliko pravaca: teorija prototipa i semantikih ekstenzija, kao i razmatrawe odnosa centra i periferije u semantici.24 To su, u stvari, pravi (prototipini") primeri povezivawa fazi", meke" logike i jezikih datosti, u semantici, u kategorizovawu pojava, u raspravama o polisemiji, sinonimiji i srodnim klasama pojava, o pojmovnoj bliskosti, o kontinuumima i skalama uopte, kao na primer u relaciji metafora metonimija sinegdoha, o labavim granicama" meu jezikim fenomenima i u naem evaluirawu i klasifikovawu tih fenomena (od fonolokih, preko leksikih, do sintaksikih), i dr. Svakako da u
21 Noam Chomsky, Aspects of the Theory of Syntax, The MIT Press, Cambridge, Mass., 1965 ( 1.1. Degrees of Grammaticalness", 148153). Up. i: Archibald A. Hill, Grammaticality", Word 17/1, New York, 1961, 110. O diskretnoj gramatici" (discrete grammar"), i u tom smislu o stepenima gramatinosti" (degrees of grammaticalness") govori se u i u tipinom delu druge polovine dvadesetoga veka: Dwight Bolinger, Aspects of Language. Second Edition, Harcourt Brace Jovanovic, New York, 1975 (1968), 558. 22 Na primer: James McCawley, The Syntactic Phenomena of English 1, The University of Chicago Press, Chicago London, 1988, 6. 23 Ronald Langacker, Foundations of Cognitive Grammar 1. Theoretical Prerequisites, Stanford University Press, Stanford, 1987, 15 ( 1.1.4. Discreteness", 1422). 24 Up.: Milka Ivi, Pravci u lingvistici 2, Deveto izdanje, XX vek, Beograd, 2001, 607, 638642.

347 ovu tematiku spada i ve uveni, a filozofskom raspravom inspirisani, i u ovom ogledu ve pomiwani, semantiki sluaj pripadawa prototipu stolice", ili takoe pomiwana rasprava o vrsti razlike izmeu pripadawa kategoriji ptica" (kada su, recimo, vrabac" i pingvin" u pitawu), ali i o prototipinim gramatikim i sintaksikim kategorijama,25 subjektu (npr. prototipini subjekat semantiki je agens a pragmatiki tema, to u jezikoj stvarnosti, dakako, esto ne mora biti sluaj), objektu, pasivu, reenici, akuzativu, a naroito o prototipinoj imenici ili glagolu,26 zatim i rasprava o kontinuumu izmeu nameravanoga i protumaenoga znaewa.27 25. U tematiku naeg razmatrawa spada i pitawe statusa sintakse u svetlu shvatawa jezike kontinualnosti: mesto sintakse prema drugim jezikim nivoima, granice predmeta sintaksikih istraivawa, odnos sintaksike prema drugim jezikim funkcijama, i sl. Savremeni kognitivisti u krugu oko Reja Xekendofa shvataju jezik tako da gramatika i leksikon ine kontinuum. Shodno tome, ovo bi se moglo, blisko takvom shvatawu, tumaiti i ovako: gramatika ini interfejs izmeu fonologije i sintakse; leksikon ini interfejs izmeu gramatike (= fonologije i sintakse) i semantiko-konceptualnog sveta; semantika jeste interfejs na relaciji sintaksiko konceptualno. Ili nekako slino reeno. Sutina je u kontinuumu izmeu jezikih i nejezikih struktura i izmeu tradicionalno shvaenih jezikih nivoa" i za wih odgovornih komponenata.28
25 Up. ilustraciju, s osvrtom na shvatawa Xona Roberta Rosa (John Robert Ross): George Lakoff, op. cit., 6364, tj. analizu u vezi sa (ne)prototipinim odlikama imenica, glagola, prideva, predloga, nominalne fraze, verbalne fraze, klauze, pasiva, relativne reenice, govornog ina pitawa, i dr. 26 Ovo se moe dovesti u vezu sa uewem Aleksandra Belia o pravim" i nepravim" imenicama sa opaskama o tome da one prve, oznaujui bia i predmete (kao skup osobina wihovih), jesu blie tipinim reprezentantima klase, odnosno prototipinoj vrednosti imenice, dok one druge, oznaujui svojstva ili radwe (recimo, deadjektivi i deverbativi tipa nenost", itawe", gledalac") ine to mawe reprezentativno za klasu imenice, odnosno za prototipinu vrednost wenu: Milka Ivi, op. cit., 203 i 607 (autorka iznosi shvatawe da se kod Belia tu radi o uewu slinom uewu generativne semantike s kraja ezdesetih i s poetka sedamdesetih godina). V. i u Predgovoru Milke Ivi Prvoj kwizi Izabranih dela Aleksandra Belia, objavqenoj pod naslovom Opta lingvistika (Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1998, 612). 27 Up. npr.: Tvrtko Pri, Semantika i pragmatika rei, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad, 1997, 40 i daqe, 8593. 28 Novija shvatawa Reja Xekendofa, generativiste, semantiara i kognitiviste, dobro su zastupqena u wegovim kwigama: Ray Jackendoff, The Architecture of the Language Faculty, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts London, 1997; Ray Jackendoff, Foundations of Language. Brain, Meaning, Grammar, Oxford University Press, Oxford, 2002. O kognitivnom viewu jezika, te o naoj i inostranoj literaturi o tome, v. i u: Milorad Radovanovi, Stari i novi spisi: Ogledi o jeziku i umu, Izdavaka kwiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad, 2007 (Biblioteka Theoria); kao i u zborniku: Kognitivnolingvistika prouavawa srpskog jezika, ur. Predrag Piper, SANU (Odeqewe jezika i kwievnosti Srpski jezik u svetlu savremenih lingvistikih teorija, 1), Beograd, 2006.

348 26. U diskusiji o funkcionalnim stilovima ovakvim povodima, moglo bi se rei kako se oni boqe definiu kvantitativno-statistikim vrednostima tipa vie-mawe" nego kvalifikativnim vrednostima ili-ili" tipa.29 Drugaije reeno, nije re o ekskluzivnim odnosima tipa ili/ili" ve o onima inkluzivnim tipa vie/mawe" sa stanovita fazi", meke" logike posmatrano. I uopte, u raspravama o tome ta je pravilno a ta ne u nekom jeziku, dobro je predlagati relativizovawe normativnih procesa iskazima tipa: to prilii jednom stilu, ne pristaje drugom, to nalae jedna potreba, ne podnosi druga",30 to nas uvodi u nove aspekte teme: u raspravu o tome nemamo li u jeziku, u stvari, i meuidiolekatski kontinuum, i meudijalekatski kontinuum, i meusociolekatski kontinuum, i meustilski kontinuum, a u standardnome jeziku i wegovim realizacijama i meuvarijantni kontinuum? 27. U iru temu naega razmatrawa spadala bi i sledea pitawa (neka ovde samo nagovetena, neka i nepomenuta): nemogunost stroge tipoloke klasifikacije jezika (jezici su u tom smislu ee prelazni, ak meani" no isti sluajevi); kontinuum na relaciji razumqivost nerazumqivost meu jezicima i wihovim varijetetima; glotohronologija kao postupak istorijsko-rekonstrukcijski, i kvantitativna, tj. statistika lingvistika uopte; klasifikacije u sintaksi i semantici, te klasifikacije u gramatici uopte (sintaksika znaewa", vrste rei, glagolska vremena", i dr.);31 problematino razgraniavawe semantikih poqa; kontinuumi meu jezikim nivoima (npr.: /a/ kao fonema, -a kao gramatika morfema, a- kao tvorbeni prefiks, a kao leksema u reniku, a kao predznak suprotne reenice u sintaksi i kao signal suprotnosti u semanti29 Up. npr.: Predgovor" u kwizi Srpski jezik na kraju veka, red. Milorad Radovanovi, Institut za srpski jezik SANU Slubeni glasnik, Beograd, 1996, 116, 3.4.3.; odnosno Najnowsze dzieje jzykw sowiaskich. Srpski jezik, red. Milorad Radovanovi, Uniwersytet Opolski Instytut Filologii Polskiej, Opole, 1996, 116, 3.4.3; Milorad Radovanovi, O 'imenikom stilu' u umu i jeziku". Kognitivnolingvistika prouavawa srpskog jezika, , 211229. 30 Videti kraj uvodne beleke u: Milorad Radovanovi, Spisi iz sintakse i semantike, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Dobra vest, Sremski Karlovci Novi Sad, 1990, 7. 31 Jo je Oto Jespersen, u svojoj glasovitoj kqizi iz 1924. godine upozoravao na arbitrarnost tradicionalnih kriterijuma za sistematizovawe leksikih pojedinosti po vrstama rei", govorio o arbitrarnosti u naim definicijama znaewa rei, i srodnim, u osnovi, doista i filozofskim pitawima: Otto Jespersen, The Philosophy of Grammar, George Allen & Unvin, London, 1924 (i u nizu pretampavawa kasnije) poglavqe IV Parts of Speech", 5871. I u ve pomiwanom klasinom delu lingvistike iz druge polovine dvadesetoga veka, Dwight Bolinger, op. cit., 244, i daqe, 544545, prikazuje se stara tema u raspravi povodom klasa rei, i uopte pie o kategorijama po sebi, koje nisu uvek kompaktne sa primerom kako ima imenica koje su vie to (nounier") i onih koje su mawe to, te bi i prelaz izmeu glagola, imenica i prideva, zapravo, bio u naem smislu rei kontinuum (npr.: itam" itajui" itawe" itanost" itan"). Up. i napomenu br. 26.

349 ci, A kao tekstuelni konektor u najavama, i sl.); kontinuumi meu varijantama standardnoga jezika, kako u leksikom tako i u gramatikom pogledu (npr.: sistem" sustav" u srpskom i hrvatskom standardu, idui sa istoka na zapad, putujui od Beograda ka Zagrebu; stepen uestalosti iskaza elim da radim" elim raditi"; i sl.); kontinuumi meu sociolektima (na primer na relaciji: struni argon subkulturni argon estradni argon sportski argon argon mladih familijarni argon razgovorni jezik pisani standard, i sl.);32 kontinuumi izmeu vernakulara i standardnih jezika; prelazne" faze u jezikoj evoluciji i postepenost jezikih promena uopte (npr.: jezike promene se dogaaju kroz sled to uvek ukquuje i prelaznu" fazu neke vrste = a ab b); odnos izmeu jezika i govora u smislu opozicionalnosti prema graduelnosti (jedinice u sistemu jezikom pripadaju klasi A ili klasi B, dok se u realizaciji wegovoj one rasporeuju kao ostvarewa koja prepoznajemo vrednosnim sudovima tipa ipak A", ipak B"); graduelnost ve u samom uspostavqawu i ispoqavawu sistemskih opozicija (npr. u fonologiji: u pogledu otvorenosti vokalskih vrednosti, lokalizacije artikulacija, i sl.); prepletenost jezikih funkcija u svakom govornom inu; u osnovi proizvoqan, mek" odnos u prepoznavawu i definisawu pojava na relaciji jezik dijalekat (najee od veoma arbitrarne odluke autoriteta neke vrste zavisi hoe li se neki lingvistiki varijetet smatrati jezikom ili dijalektom); protekoe u razvrstavawu nejezikih konteksta (pragmatiki, socijalni, psihiki, fizioloki, kulturni, i dr.); ukupno podruje modalnosti, svrstano, ve po prirodi svojoj, u fazi" pojave; i tota drugo jo u svetu fenomena to ih vezujemo za jeziko i qudsko.
Milorad Radovanovi THE CONCEPT OF GRADATION IN LINGUISTICS, LOGIC AND IN SCIENCE IN GENERAL Summary The paper discusses the notion of gradation (scalarity, discreteness, continuality, progressiveness, gradability, vagueness, fuzziness) in the expression and interpretation of language phenomenon, in order to compile an inventory of essential issues related to it. The focus of attention is directed to observe: the relation between the gradably conceived language phenomena and the notions of grammaticality, oppositeness, categorial belonging, paradigmatic and syntagmatic plane, diachronic and synchronic perspective, systemic features of language particulars and their realizations, expression of quantification and qualification, then the colour nuances expressed in language terms, as well as the relation between the centre
32 Videti o ovome: Ranko Bugarski, argon. Lingvistika studija. Drugo, preraeno i proireno izdanje, XX vek, Beograd, 2006 (str. 1315; na str. 6 se upravo kae kako se u argonskim pojavama vide kontinuumi i preklapanja izmeu razliitih jezikih varijeteta").

350
and periphery in the expression of language facts. In that sense the paper reviews earlier contributions to these concepts mostly in linguistics; for example: in strictural linguistics, generative linguistics, functional linguistics, contextual linguistics, cognitive linguistics, in semantics, in historical linguistics, linguistic typology, in standardology, then in the theory of prototypes, interface, in the statistical linguistics, in dialectology and the history of language as well as elsewhere. Extralinguistic framework for such considerations is represented by the opposed hard" Aristotelian and soft", fuzzy logic of recent time, to which the author gives prevalence in these considerations.

UDC 821.163.0914/17" 821.163.41.09:398

Jelka Reep MOTIV KNEEVE VEERE

Motiv kneeve veere nastajao je vrlo dugo, od kraja H ili poetka H veka. Zabeleio ga je najpre Dukin talijanski prevodilac, nepoznati Dalmatinac, Dubrovanin ili Peratanin, potom Ludvig Tuberon Crijevi u Komentarima, Benedikt Kuripei u Putopisu, Mavro Orbin u Kraqevstvu Slovena, Andrija Zmajevi, nepoznati Peratanin u drami, sastavqa bugartice iz perakog zbornika (kr. H veka), nepoznati sastavqa Prie o boju kosovskom (kr. H ili po. H v.), Sava Vladislavi (Kwiga istoriografija), pisac Tronokog rodoslova, pa Vuk Karaxi. Kqune rei: motiv, knez, car, Lazar, Murat, Milo Obili, Ivan, Milan, bugartica, drama, putopis, izdaja, vera, nevera, boj, Kosovo, legenda, prevodilac, gozba, vino, pehar.

Kosovska legenda se stvarala vrlo dugo i postepeno, tokom niza vekova i wen razvitak moe se pratiti od kraja H pa do H veka, kada je u zavrnom i celovitom obliku zabeleena u Prii o boju kosovskom (kr. H ili po. H veka). Dva glavna motiva kosovske legende jesu motiv izdaje i motiv junatva i oni su spojeni u logiku celinu u Prii o boju kosovskom. Nastanak svih motiva kosovske legende, motiva izdaje, motiva junatva, motiva svae Lazarevih keri, motiva uhoewa turske vojske, motiva kneeve veere i dr. moe se pratiti u istoriografskim i kwievnim spisima, u kojima su zabeleeni i sauvani elementi legende. U ova dela pisci su unosili i beleili usmeno predawe o Kosovskom boju. Motiv kneeve veere zabeleen je, najpre, u talijanskom prevodu Jovana Duke. Krajem H ili poetkom H veka nepoznati Dalmatinac (ili Dubrovanin ili Peratanin) preveo je delo vizantijskog istoriara Jovana Duke, ali je o Kosovskoj bici pisao opirnije od vizantijskog istoriara.1 Naime, talijanski Dukin prevodilac u svoj prevod sa grkog unosio je i elemente usmenog predawa. Dukin prevodilac pria kako je Murat pokuavao vie puta da pridobije preko pisama i tajnih glasonoa", velikim obeawima
1 Jelka Reep, Pria o boju kosovskom, Zrewanin 1976, 194. i daqe; ista, Kosovska legenda, Novi Sad 1995, 56 i daqe.

352 Miloa Kobilia, vojvodu Lazareva, oveka duom i telom tako hrabrog i junakog, da mu tada nije bilo ravna".2 Milo je pisma pokazivao knezu Lazaru, a ovaj mu je naredio da obea Muratu da e mu ispuniti equ. U prevodu na talijanski opisana je i Lazareva gozba uoi bitke, na kojoj knez prekoreva Miloa za izdaju: Vrli vitee, ovu zdravicu napijam tebi, vino popij, na poklon ti pehar, ali mi je vrlo ao to sam uo rav glas, da si postao izdajnik tvome gospodaru". Povreen, Milo odgovara knezu Lazaru: Velika ti hvala, gospodaru, na zdravici i na poklonu, ali mi je vrlo ao, to se sumwa u moju vernost. Sutra rano, ako da bog te uinim to sam naumio, videe se da li sam vera ili nevera svoga gospodara". Milo sutra dan budui mlad i odvana duha" uzjae kowa, uzme sabqu za vrh gvoa, a okrene drak neprijatequ" i kao prebeglica pree Sitnicu koja je delila dve vojske, jasnim i prijateqskim glasom viui Murata". Komentariui tekst Dukinog prevodioca, primetili smo3 da Lazarev prekor Milou na veeri nije logian, jer je Milo ranije pokazivao knezu Lazaru Muratova pisma i ak je postojao dogovor meu wima o Miloevom ponaawu prema Muratu. Kneeva veera opisana je i u Komentarima (14901522) Ludviga Tuberona Crijevia (Ludovicus, Aloysius de Cerva, de Crieva, Cervarius, Tubero). Kod Crijevia nalazimo ve razvijeniji oblik kosovske legende, te itav niz bitnih elemenata: veeru uoi boja, Lazarevu zdravicu i Miloev odgovor, klevetu i prebegavawe Miloevo u turski tabor da bi ispunio svoju zakletvu. I Dukin prevodilac pria o Miloevom odlasku u turski tabor, u kome je doekan kao prijateq, i o ubistvu cara Murata. Tuberon ima nekih novih detaqa koje ne poseduje Dukin prevodilac (hvatawe kneza Lazara, pad Lazarev u jamu i promena kowa). Kosovsku bitku 1389. Tuberon pogreno stavqa u vreme Bajazita (+1512). Opisujui kneevu veeru, Tuberon pria da je Lazar ukorio svoga vlastelina Milona (umesto Miloa) za izdajstvo. Kae da je Miloa oklevetao jedan wegov takmac iz zavisti, s namerom ili da se uveri o wegovoj krivici, ili da se oprosti sumwe, ako se on opravda. Kada su se vinom ugrejali, Lazar uzme srebrni pehar s vinom, okrene se Milou i ree mu: 'Na poklon ti Milou, ovaj pehar s vinom, i ako mi je javqeno, da e me izdati'. Milo s veselim licem ispije pehar i, ustavi, ree: 'Kraqu Lazare, po to sada nije vreme svai i prepirawu, jer je neprijateq blizu, sutra u delom dokazati, da je moj tuilac laa i varalica, a ja da sam mome kraqu potpuno veran'."4 I kod Tuberona je opisano kako Milo su2 Ilarion Ruvarac, O knezu Lazaru, Novi Sad 1887; isti, nav. delo u kwizi Boj na Kosovu, starija i novija saznawa, Beograd 1992, 180. i daqe; Quba Kovaevi, Vuk Brankovi, Godiwica N, 1888, H. 3 Jelka Reep, Kosovska legenda, 57. 4 Quba Kovaevi, nav. delo, Boj na Kosovu, 330331.

353 tra ujutru uzjae kowa, odlazi u turski tabor sa kopqem okrenutim naopako i ubija Murata. Meu izvore H veka spada putopis Benedikta Kuripeia, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, nastao 1531. godine. Ovaj putopis, po miqewu Vida Latkovia, predstavqa nesumwivo svedoanstvo da se poetkom H veka na celom hrvatskom i srpskom terenu pevaju junake pesme".5 Roen u Obernburgu (grad u junoj tajerskoj, blizu Krawske), Kuripei je znao nemaki, latinski a sigurno i slovenaki". Bio je tuma latinskog jezika u poslanstvu koje je kraq Ferdinand, 1530, slao u Carigrad Sulejmanu . Kuripei (Kuripei) je na putovawu vodio beleke, zapisivao datume polaska (22. 1530) i dolaska u Carigrad (17. oktobar 1530), beleio kroz koja su mesta prolazili, pa je tako pisao i o putovawu kroz Kosovo. Opisuje grob u kome je sahraweno Muratovo telo (zamenio je Murata sa Muratom ), mesto na kome je Milo ubio sultana. Kuripei pria da je Milo Kobilovi bio stari srpski vitez. Murat je udario na despota, koji je tada bio knez ili markgrof Srbije, Kobilovi je bio vrlo uven i slavni vitez, koji je na granici svaki dan ini mnoga viteka djela, o kojima se i danas mnogo pjeva kod Hrvata i po onim krajevima, ipak ga je kod wegovog gospodara despota mnogo oblagae kao da uruje s neprijateqem i da s wime potajno paktira. Time su mu, nesumwivo, to i wegova djela dokazuju, uinili nepravdu Nije doiveo ni poasti za ona svoja sjajna djela, koja je dugo vremena, sve do svoje starosti, sa toliko opasnosti inio. Pao je u nemilost kod kneza, koji mu ne ukazivae qubav i naklonost, kao to je ranije radio, za wegove zasluge. Zbog toga je stari vitez mnogo trpio."6 Jedino je u Kuripeievom Putopisu Milo stari, a zasluan vitez. Kao i u ostalim delima, i ovde je oklevetan za izdaju, no poniewa koja doivqava su tea. Opisujui kneevu veeru, Kuripei kae: Mnoge mlade plemie i dvorjane posadio je za svoj sto i ukazao im poasti, a wega starog viteza pustio da stoji pored stola. Tada uvidje Milo Kobilovi da knez sasvim otvoreno pokazuje svoju nemilost prema wemu koji je neduan. I zbog toga se rastui i bi mu teko, pa naumi da dokae svoju nevinost i da se osveti svojim klevetnicima."7 Duboko povreen, Milo se posle veere ali knezu Lazaru: Gospodaru, zar si zaboravio koliko sam puta u tvojoj slubi svoj ivot viteki zalagao za tebe protiv tvojih neprijateqa? Zar nisam svoje junatvo mnogo ime pokazao? Da li si ti to zaboravio kad dozvoqava da ja, tvoj stari sluga, stojim pored stola, a mlaim
5 Vido Latkovi, Benedikt Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Prilozi za kwievnost, jezik, istoriju i folklor, HH, 1954, 34, 333. 6 Benedikt Kuripei, Putopis, 3334. 7 Isto, 34.

354 (koji jo nisu vidjeli ono to sam ja uinio), meni na sramotu, ukazuje mnoge poasti? Zato, gospodaru, neka ti je bog na pomoi, a ja sada idem da dokaem svoju vjernu slubu, da bi ti uvidio koliko sam ja mnogo dostojniji poasti, nego oni koji sjede za tvojim stolom. Ja u uiniti ono to oni nee uiniti, i ja u tvoj rat zavriti, iako u pri tome morati i svoj ivot izgubiti."8 Knez Lazar poniava Miloa, ne doputa mu ni da sedne za sto, uopte mu se ne obraa, te nema ni Lazareve zdravice ni Miloevog odgovora. Milo mu se obraa tek posle veere, i mada ima srxbe u wegovim reima, u sceni veere on deluje jadno i unieno. I u Kuripeievom Putopisu Milo odlazi u turski tabor, ubija Murata, ali se kae da Turci pobegoe i da se Srbi ovoga puta oprostie od Turaka. Takoe nema ni pomena o izdaji na Kosovu. Povodom Kuripeievog kazivawa o bici na Kosovu, Vido Latkovi pretpostavqa da je putopisac pesme o pomenutim junacima uo od profesionalnih pevaa, onglera, na granici gdje je sve veselo" i u pograninom pojasu od vojnika Bosanaca", a u pozadini fronta u vreme kada je poslanstvo dolazilo u dodir i sa seqacima. Alojz maus misli da Kuripei reprodukuje dosta verno i objektivno tradiciju o Milou", to potvruje i poreewe sa Dukinim prevodiocem, samo to wegovo kazivawe nije vie refleks proznog predawa, nego izraz pesnike, strogo feudalno-epske stilizacije".9 Po Radetu Mihaqiu, Kuripei je preuzeo kosovsko predawe iz nekog pisanog, nama nepoznatog dela".10 U Kraqevstvu Slovena (Il regno degli Slavi) Mavra Orbina, tampanom u Pezaru 1601. godine, nalaze se skoro svi elementi kosovske legende, pa i motiv kneeve veere. Opisana je kneeva veera uoi boja: Poto je tada Lazar imao udariti na Turke, wegov zet Vuk ga je upozorio da pazi na Miloa, jer treba da zna da on u tajnosti uruje s Turcima kako bi ga izdao. elei da to proveri, Lazar pozva na veeru izvestan broj velikaa i kapetana vojske u nameri da u toku veere prekori Miloa za tu izdaju kako bi ga, ako se uveri o zlodelu, mogao kazniti (jer Sloveni imaju obiaj vinom, a ne muewem otkrivati tajne), ili, ako nae da je nevin, da se sam oslobodi sumwe koja ga je poela muiti. Dakle, za vreme veere knez Lazar se okrene prema Milou, pa drei u desnoj ruci pun pehar vina, ree: 'Vama, Milou, darujem ovo vino zajedno sa peharom, i pored toga to ste kod mene okrivqeni za izdajstvo'. Milo, meutim, ne pokaza na licu nikakvoga znaka koji bi odavao takav greh i ispi primqeni pehar. Zatim ustavi poeo ovako besediti: 'Nije sada
Isto. Alojz maus, Kuripeiev izvetaj o kosovskom boju, Prilozi za kwievnost, jezik, istoriju i foklor, 1938, H 518. 10 Rade Mihaqi, Lazar Hrebeqanovi, Istorija, kult, predawe, Beograd 1984, 264.
9 8

355 vreme, knee i gospodaru moj Lazare, da se prepiremo, jer je neprijateq ve u bojnom redu. Sutra ujutru pokazau delom da je moj tuiteq klevetnik i laov i da sam ja uvek bio veran svome gospodaru'. Lazar mu nita ne odgovori, nego ga pozva da ponovo sedne."11 Orbin kae da Milo nije mogao zaspati itavu no i u osvit zore, na kowu i sa kopqem okrenutim naopako (to je kod Slovena znak begunca) otiao u turski tabor i ubio Murata. Miloev odgovor knezu Lazaru na veeri skoro je identian wegovom odgovoru kod Tuberona. Priajui o Kosovskoj bici 1389, Mavro Orbin se najvie oslawao na usmeno predawe. U nauci su poznati pisani izvori na koje se Orbin oslawao.12 Piui o Orbinovom delu, ukazali smo13 na slojevitost teksta. Naime, Orbin se oslawao na pisane izvore, unosio je podatke iz Halkokondila i Leunklavija, koristio je Dukinog prevodioca i Tuberona, ali je u svoje delo unosio usmeno predawe i direktno. Takoe, i iz Dukinog prevodioca i Tuberona prenosio je ve zabeleeno usmeno predawe. Otuda i velika slinost u kazivawu Tuberona i Orbina. Uticaj Kraqevstva Slovena Mavra Orbina bio je vrlo veliki, te se i odjek toga dela moe pratiti kod pisaca H veka, a i kasnije. Posle Jakete Lukarevia, kae Miroslav Panti,14 prvi stvarni i veliki Orbinov dunik u naim stranama bio je nadbiskup barski i 'primas Kraqevstva Srbije' Andrija Zmajevi (1624 1694)". Ovaj istoriar i ueni Peratanin oslawao se na Orbinovo delo pri sastavqawu svoga dela Drava sveta, slavna i kreposna crkovnoga qetopisa. Po Pantiu, za slovenske stvari Orbin je za Zmajevia bio vrhunski autoritet, iz Kraqevstva Slovena preuzimao je mnoge iwenice, opise dogaaja, ocene linosti i zbivawa, pa i opis Kosovske bitke.15 O veeri kod kneza uoi boja Zmajevi pie: I kada se ae udriti s Turcima isti knez Lazar, nae prigodu Brankovi i napomenu potajno tastu da ima opas vrh Miloa, govorei mu da se s Turcima dogovorio da ga izda. Tu stvar htei znati je li istina, knez Lazar dozva na veeru svoje banove i s wima Miloa Kobilia, komu knez isti na gozbi napi zdravicu i pokloni zlatan pehar s vinom, govorei: 'Darivam ti au i vino, zete Milou, moja vjero i nevjero!'. Zabuen na te rijei, Milo uze au i bez smutwe ikakve tastu odgovori: 'Fala ti, knee gospodine, na daru i zdravici, a sutra vidjeti e ko ti je vjeran, ko li je nevjeran; veeras nije potrebno druge stvari govoriti'."16
Mavro Orbin, Kraqevstvo Slovena, Beograd 1968, 97. Sima irkovi, Komentari, Mavro Orbin, nav. delo, 330331. 13 Jelka Reep, Kosovska legenda, 75. 14 Miroslav Panti, Knez Lazar i kosovska bitka u staroj kwievnosti Dubrovnika i Boke Kotorske, poseban otisak iz zbornika radova O knezu Lazaru, Beograd 1975, 352. 15 Isto. 16 Isto, 353.
11 12

356 U perakom zborniku s kraja H veka nalaze se drama i bugartica o Kosovskom boju. Drama pisana na narodnom jeziku i u stihu ima beleku umesto naslova: Ovdi poiwe boj kneza Lazara i zla svrha Miloa Koviqia i izdajnika Vuka Brankovia i 9 brae Jugovia na Kosovu poqu na 24. uwa godita 1348. Milorad Pavi smatra da je to delo Andrije Zmajevia17 i da predstavqa jedan oratorio volgare", to bi znailo da je izvoena izvan crkve. Miroslav Panti s razlogom odbacuje ovo miqewe, dokazujui da je nasluivawe Svetislava Vulovia neodrivo i delo pripisuje nepoznatom Perataninu.18 Po Pantiu, delo nije ni pisano kao drama, ni da drama bude, ve je najpre zamiqeno kao spev i kasnije je neko spev pretvorio u dramu, ili mu je prividno dao dramski oblik.19 Objavqujui tekst drame pod naslovom Boj kneza Lazara,20 Miroslav Panti analizira dramu, govori o wenoj umetnikoj vrednosti i zakquuje da je to tvorevina pisca koji je o svetu i istoriji mislio na nain baroknog oveka.21 Knez Lazar na Vidovdan poziva svu gospodu na veeru. Kneeva veera opisana je i u ovoj perakoj drami: PISNIK GOVORI
Kad sunce svijetli zrak u zapad obori a mjesec se javi na istonoj gori, veeru spra'qahu i dil napravie i s mnogim uresom lijepo naresie, tu slavni Lazar knez veqi stol ogradi, pak se sam gospodar za stolom posadi; tasta Jugu svoga s desne strane stavi, a s druge onoga koji sve pod smrt spravi; starca Jugu, svoga tasta, s desne stavi, a s druge onoga koji svijema smrt spravi; Musia hrabrena Stjepana, zato su krvi i koqena estita na glasu, a Strainu apru Ogwena s tri vuci, koji se dobro vlada s orujem u ruci, Damjana, Radinu Turina, Vukosava, Bogdana Krilinu, Ugqeu mnogo znan, Staniu, Radowu, ki malo druine imaju na kowu, a u svem je vitez Martini oholi, ki kopje ne dvoji, to srce ne boli, a smrti ne broji;
17 Milorad Pavi, Istorija srpske kwievnosti baroknog doba (HH), Beograd 1970, 250253. 18 Miroslav Panti, nav. delo, 367382, s posebnim dodatkom od str. 383 405; o drami v. J. Reep, Pria o boju kosovskom, 211212; ista, Kosovska legenda, 80. i daqe; ista, Bistru vodu zamutile. Svaa keri kneza Lazara, Novi Sad 2006, 31. i daqe. 19 Miroslav Panti, nav. delo, 371. 20 Isto, 388405. 21 Isto, 373.

357
Kosania Ivu, Orlinu Marina, Orqaa, Grifoa, Pera i aina, hitarca Niklana, bez straha koji ide, viteza Stojana strahom oi vide, Jugovi devet brat, ki skupa boj biju, eta ka vele krat Turkom dodiju, Jovana, Grujicu, Petra Kosovia, Matijaa, Vujicu, Pavla, Orlovia, Kuma svoga Mila, ogwenoga zmaja, Miloa, svu silu, u zasjedu stavqa, paka zasjedoe gospoda i bani, a ki je ponien da ide izvani. Budui zasjeli knezovi i bani, mladii veseli cvjetovi izbrani, veselo blaguju svakojake pie, junaki se kau i svaki put srie. Tad Lazar zlat pehar uze u desnu ruku i Milou napi, suze proli u muku.22

LAZAR
Zdrav mi si, Milou, vino ti i pehar, i ne bud'nevjeran, a sve primi u dar; tako to junatva i potewa tvoga, i zdravja, ivjewa, Suda openoga; tvoje Mare, qubovce tve mlade, i desnice tvoje sred lijepe livade; tako se veselo s perjem ponositi i svijetlo elo u boju nositi; tako ti ivota, Milou, sinko moj, u poqu Kosovu izdati me nemoj; tako ti prijateq i drube pridrage, budi mi pomonik u ove livade; kad budemo s Turkom po poqu se tjerati, nemoj me, zete moj, Milou, izdati.23

Posle Lazareve zdravice govori u drami pesnik i kae da Milo prima zlaani pehar pun srxbe i muke, da najpre Duka poe blagovati, pak za wim sva ruka brana se dohiti". Posle pesnikovih meditacija o Milou, Lazaru i ubistvu turskog cara, LAZAR GOVORI
Od kad je nastala s dravom naa vlast, vazda vjerna stala u slavi i u ast; a danas je u nas eto probudila, gloem se kako pas od kada se ula nevjera da se je ovdi probudila, suzice ka mi je do sada ronila, tri glave od boja vojske moje moi od mene svi troje hoe caru poi.
22 23

Isto, 395396. Isto, 395396.

358
Ali se ne udim na vojvodu Ivca, koga sobom vodim za sokola sifca, da mi jarebe u jato razbio, sad mi srce zebe, jer sam to mislio, zato je i spridje od Cara dvorio, zato sad liwa da bi tamo bio; neg se udu udim, vi, gospodo moja, alost, uzdah, ronim suzice s tugom ja, na kuma mojega Topliia vjeri, asti pun je i svega, kako se izvjeri, u wega estita sva gospocka vrijednost um, krv plemenita, a soko u kripost; a tebe ja obrah za sina, Milou, i keri ti mu podah kako duu moju, pak ti sva vojvostva skupih pod tobom i dah ti gospostva, koja vodi sobom, tap tebi podah, vlast, mo moju u ruke, da zato gubi ast veliku bez muke; a sada te kau vjerna i nevjerna po' muklo to uju moje ui nemirne.

Milo uzima zlatan pehar i odgovara Lazaru: MILO


Hfala t', gospodaru, na stolu koji sjedi, ne hfala t' na vinu, gre na besjedi, ka' si me mislio s peharom darivat, U Kruevu gradu bjee me darivat; a od sa' e tata sva pusta ostati kad misli Miloa nevjerom drati; tako mi kowica i drube mo' e mile, bio sam ti vjeran u sve tvoje potribe, vjeran sam ti bio, tako me ne ubila, tako me viwa mo prid Bogom shranila, tako mi potewa i mladosti cvijea, i tako mi ovoga brana plemenita; tako mi Mare moje, tvoje erce mile, i junatva moga i moje sve sile; tako mi zelene travice i biqa; tako mi plemena, zelena Koviqa, tako mi se u boj gizdavo nositi, i vitetvo moje s orujem braniti, prije nego sutra u Kosovo ravno da sunce obide po poqu sve stavno, vjera koja mi je sva vojska s kojom gre vidjeti, i turska, i ti prije neg umre, sutra neeqa je i sutra Vidov-dan slavni, a tebi je tvoje krsno ime, zna, sutra rano u tabor carski hou priti i Caru pod ator istinom dopriti, i stanuu nogom na grlo pri sagu, pritisnuti mojom, pak u udriti na tragu, ve ne znam to e bit, neg to da viwa mo, ma u to uinit, tako mi zdravo do.24
24

Isto, 396397.

359 Milo odlazi zajedno sa Ivanom i Milanom a ujutro, kad se sunani zraci spustie, sedlaju kowe i upuuju se ka Carevom atoru. Sledi dugi razgovor Miloev sa auima i ubistvo Murata. U perakom zborniku s kraja H veka, pored drame, nalazi se i bugartica. Zapisiva, a moda i tvorac ove bugartice jeste Nikola Burovi.25 Analizirajui Bugarticu o kosovskom boju, Miroslav Panti je zapisao: Lako moe biti da je Zmajevi, ako je taj zapisiva bio on, ili Nikola Burovi, to je daleko verovatnije, u stvari tvorac te bugartice, bilo da je u celini sam ispevao, ili je pak udesio i priredio prema nekoj bugartici istoga predmeta koja mu je posluila kao osnova."26 I u bugartici je opisana kneeva veera, neuporedivo krae i saetije no u drami. Razmiqajui kako da saopti Milou za klevetu o izdaji, Lazar:
Zdravicu namisli napit kada budu na veeri. A ta veer bijae a na veer Vidov-danak, Ta' veseli danak. Vidov-dana bijae a Lazaru krsno ime. Kada bjehu sva gospoda na trpezu blagujui, Krstjanska gospoda Tad Lazare suzama Milou zdravicu napi: A zdrav mi si, Milou, moja vjero i nevjero, Dragi Koviqiu, Nemo' biti nevjeran i ne prima' u rasrxbu". Ali otide Milo tada tastu svomu govoriti, Svomu tastu milu: Ne fala ti na zdravici, a to gore na besjedi, Kunem ti se viwim Bogom, stvoriteqem neba i zemqe, Bogom jedinijem, Bio sam ti svedni vjeran u svaje potrebe tvoje, A tako mi kowica, sabqe i drage Mare moje, Moj knee Lazare, Vidjet e zautra kada budem caru poi, Anxarom u ga udriti i na grlo nogom stati, Cara neistoga. To ti mislim uiniti, a ve ne znam to e biti.27

Posle toga Milo sa Milanom i Kosaniem odlazi, malo poinue i potom jezdei put tabora careva", susreu se sa vezirima, Milo ubija Murata. Pria o boju kosovskom, odnosno itije kneza Lazara, s kraja H ili poetka H veka, uva zavrni i celovit oblik kosovske legende. Pria je nastala u naim junim krajevima, u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, a vremenom se, tokom sto pedeset godina, do
25 Miroslav Panti, Peraka bugartica o kosovskom boju, Raskovnik, Beograd 1989, H, 7378; 7984. 26 Isto, 77. 27 Bugartica o kosovskom boju, J. ReepR. Mihaqi, Boj na Kosovu u bugarticama i epskim pesmama kratkoga stiha, Novi Sad 1995, 85. i daqe.

360 polovine HH veka prenosila i u druge krajeve, do Moskve, Budimpete, Sofije, severno od Save i Dunava. Ovo delo predstavqa drugi tematski krug tekstova o Kosovskom boju, dok prvi tematski krug ine kultni spisi o knezu Lazaru, nastali u periodu od 90-tih godina H veka do 1419. godine. Tim spisima stvara se kult muenika Lazara, koji e se vremenom pod uticajem usmenog predawa transformisati u kult junaka Lazara. U rukopisnoj Prii opisana je, takoe, i kneeva veera. Poznato je do danas 36 varijanata Prie o boju kosovskom,28 no razlike meu wima nisu sutinske ve u detaqima. Citiraemo opis veere kod kneza iz jednog od najstarijih rukopisa, iz Grujievog rukopisa (G) iz 1727. godine, nastalog u Boki Kotorskoj:
G: i sam knez Lazar sede na svoe mesto i do sebe posadi starca yga svoga tasta w desny s lievu stranu posadi Vuka Brankovia koi sviem smart spravi edan i neverni i posadi Musia Sepana w karvi i kolena estitago na glasu ynaka Damnana ahinovia koi nosae na sebe velike risovine i Vukosava hrabrago stranih i wgneni 3 lava koi s Turci boi biy Rada i Radony i Bogdana Hrelu wmuevia i ugleu mnogo zvanoga Staniu i Radivo koi po malo druine imahu kade boi biahu Marinka wholago koi kopie nosi smarti se ne boi sardce ga ne boli wrlina i Marna i uricu Petra Kostievia starca Niklana kade boi bie bez straha ide viteza Stona stranih wiy ygovia 9 brae koi zaedno boi bihu teko Turkom dosaevahu ivana i uricu Petra wsinanina Matia yza Pavla Orlovia Ivana Kosania Milana Toplianina wgnenoga zma Miloa Obilia Svu silu u tarpezu posadi a nih 3 dole u zasedu.

Iz Rukopisa Davida Kowevia (DK), pisanog u Kekemetu 1792. godine, nastaviemo sa citirawem. Ova varijanta ima iri naslov: te kneza Lazara voevode Miloa Obilia i ostale Serbske Gospode. Svu gospodu za stol posadi, lalivi Vuk stade potiho besditi knezu, vidi li gospodine one 3 voevode tvoe, Xo si dole po28

Jelka Reep, Pria o boju kosovskom, 1976; Kosovska legenda, 85. i daqe.

361 saidio i zna li da te sutra na smert nastavly a sebe za slast ostavly, zato Turkom hoy u napredak ostaviti, a tvoy voisku sa zemljom rastaviti i tebe na Kosovo izdati i caru se turskom hoey predati, zaxo se turska voiska bie prepala w hrabri vitezova ynaka, to vie serbska zeml roditi nee ali smuti Vuk nevrni s laom ngovom na toi veeri ostale govorei, Togda naa knez Lazar sti, i za nim sva gospoda s rukom hleba uzee, i paki dadoe knezu zlatan pear, uze ga u ruke, i sve ga suze oblie i zadugo dera u ruki, i glavu wt alosti na koleno nasloni, i dugo rei progovoriti ne moae svi koi ga vidie i svi se zaudie, i svakom ao bi, i kada se w alosti razabra die glavu gore, edva re progovori, i ree, gospodo mo w kako e serbska zeml nastala u naoi vlasti svagda e bili vrni, u asti, u lybovi i u slavi i u dobrom poslu, a danas u nas nevra probudila se, i kako sam uo, svoim umom borim se i zvu veliku na sercu imam; 3 glave hoe w voiske nae da se iznevere, Ivan Kosani o Milan Toplianin, i moi voevoda Milo Obili, To mi kau ali ne vruem da e biti istina se udim w voevode moga Ivana, koga vodim sobom za sokola da mi uvati u tu rebicu, ali ovo mislim i pre kod cara dvorio, zato tamo hoe, se udim za moga kuma Milana, veri i asti kumovske, userdne glase donose mi za tursku voisku, a sade hoe da mi se iznevri, A tebe Miloe za sina izabra, i keri ti moy dado, i moy svu voisku pod ruku tvoy, zaxo gubi vlast svoy bez nevol, a sade mi kazuy da me hoe iznevriti, i caru poi, i voisku moy na Kosovu izdati, i to nevruem da e biti istina, i sada ti napiam, Zdrav slugo moi Miloe i budi vran a nevran, primi vino u dar i naas ti pear, Milo hitro na noge skoi, i slavnome knezu pokloni se, i sta misliti to e mu govoriti kada mu aa do ruke doe slavnome knezu Lazaru pokloni se i ree, Hvala ti gospodine na zdravici i hvala ti na daru, kada si me mislio pearom darivati beae mi stari Kruevac pokloniti, a sade ti svi ostali pusti, a eto ti nevere koi ti uz koleno sedi, i na uvo govori i lau iznosi da ti svu voisku smuti, a sam ti svemu vran tako me vera mo ne ubila, i tako mi duu moy isto sohranio, i to e sva voiska oima viditi, i ti ako pre ne umre, sutra Vidov dan a tebi slavno kerstno ime, vidiemo ko li e vra ko li e nevra, sutra idem na tabor carev, hoe biti istina, i caru u poator doi, razporiu ga i stau mu nogom za vrat29 za istinu moy, pak u poi natrag ali ne znam xo e biti, nego ou to uiniti. Milo zajedno sa Ivanom i Milanom odlazi, jedan drugom su se zaverili da e do smrti biti zajedno, a posle odmora, ujutro, odlaze u turski tabor, Milo razgovara sa auima, ubija Murata i bore se
29

U nekim varijantama se kae na grlo a u nekim za vrat.

362 sa Turcima. Miloevi pobratimi ginu a Miloa hvataju Turci po savetu glasa iz oblaka i odvode caru Muratu. Rukopisna Pria o boju kosovskom predstavqa dobro smiqenu kompilaciju a nepoznati pisac sastavio je delo na osnovu nekoliko dela, Orbinovog Kraqevstva Slovena, drame nepoznatog Peratanina, itija kneza Lazara s kraja H veka od nepoznatog Ravanianina, Karlovakog rodoslova, letopisa, usmenog predawa, bugartica i deseterakih pesama. Kraqevstvo Slovena Mavra Orbina izvrilo je presudan uticaj u irewu i ustaqewu kosovske legende. Tome je sigurno doprinelo Orbinovo viewe srpske prolosti i wegove ideje slovenstva. Po eqi Petra Velikog, koji je eleo da se obavesti o srpskoj prolosti, okretni trgovac i mudri diplomata, roeni Hercegovac, u ruskoj slubi,30 Sava Vladislavi, preveo je Orbinovo delo sa talijanskog na slovenski. Zapravo, to i nije pravi prevod, ve izvod i skraena verzija Orbinovog spisa".31 Uporeujui Orbinov original sa Vladislavievim prevodom, uoili smo32 kolika su odstupawa od originala: Vladislaviev prevod je saetiji i krai ali su svi elementi legende, koji se nalazi kod Orbina, prisutni i u prevodu. Delo ima naslov Knga storograf poat imene slav i razren naroda slavnskago. I ih Carei i Vladteli i pod mnogmi imnami, i so mnogmi Carstvmi, Korolevstvami i Provncami, Sabrana iz mnogh knig istorieskih rez Gospodina Mavrourbna Arhimandrita Raguskogo. Delo je objavqeno 20. avgusta 1722. godine. I kod Vladislavia je opisana kneeva veera. Lazar prua Milou srebrnu au i nazdravqa mu: daruy ti sy au, obae glagolyt ko predati m hoxeti. Mlo e im malo smutvs prnluy au otvtstvu, to ponee neprtel i ogovorxik pred licem est i Voski gotov bt s, sego radi na drugoi den moet on pokazati lo takovago ogovoru." Ujutru Milo odlazi u Muratov ator i ubija ga. Kneeva veera opisana je i u Tronokom rodoslovu, nastalom polovinom H veka, pod uticajem Vladislavievog prevoda Orbinovog dela, Hronika grofa ora Brankovia i Prie. Sastavqa je bio Konstantin, postrinik i potowi iguman i arhimandrit Studeniki, koji je u Peti prepisivao Brankovieve Hronike.33 U Tronokom rodoslovu se kae: Veeri e bive u den subotn spr30 Nikola Radoji, Slovenski prevod Orbinija u Vojvodini, Iz prolosti Vojvodine, Novi Sad 1965, 24. 31 Miroslav Panti, ivot i rad, predg. kwizi M. Orbin, Kraqevstvo Slovena, Beograd 1968, HHH. 32 Opirnije o tome v. J. Reep, Pria, 206. i daqe; ista; Kosovska legenda, 76. i daqe. 33 Opirnije o tome v. J. Reep, Pria, 210. i daqe; ista, Bistru vodu zamutile, 9397.

363 mo nedli, vo 14 meseca yna, na trapez velikagw knza Lazara, sosdxim v' sm knzwm i voevodam, i po mnogwm razgovor, w izmenikah carstav a napae Baw kotor oukazal tanu srdca svoegw.34 Slede poznati dogaaji, odlazak u turski tabor i ubistvo cara Murata. U Komadima od razlinijeh kosovskijeh pjesama (Vuk, ), u komadu", opevana je kneeva veera. Knez Lazar slavu slavi u Kruevcu, sa desne strane postavqa tasta Jug-Bogdana a sa leve Vuka Brankovia, u zastavu vojvodu Miloa", a do wega Ivana i Milana. Uzima zlatni pehar vina i pita se kome e ga napiti, ako e napiti po stareinstvu, napie Jug-Bogdanu, po gospodstvu Vuku Brankoviu, po milosti Jugoviima, po lepoti Ivanu Kosaniu a po visini Toplici Milanu, po junatvu Milou Obiliu. Nazdravqajui Milou, knez kae:
Zdrav, Milou, vjero i nevjero! Prva vjero, potowa nevjero! Sjutra e me izdat na Kosovu, i odbjei turskom car Muratu! Zdrav mi budi, i zdravicu popij, vino popij, a na ast ti pehar!" Skoi Milo na noge lagane, pak se klawa do zemqice crne. Vala tebe, slavni knez Lazare! Vala tebe na tvojoj zdravici, na zdravici i na daru tvome: al' ne vala na takoj besjedi! Jer, tako me vjera ne ubila, ja nevjera nikad bio nisam, nit' sam bio, niti u kad biti, nego sjutra mislim u Kosovo, za riansku vjeru poginuti. Nevjera ti sjedi uz koqeno, ispod skuta pije ladno vino: a prokleti Vue Brankoviu!"35

Milo Obili se zakliwe da e sutra otii u poqe Kosovo i ubiti turskog cara Murata a Vuka e vezati kao ena kudequ uz preslicu i vui ga po Kosovu. Motiv kneeve veere nastajao je vrlo dugo, tokom godina i vekova, od kraja H i poetka H veka pa nadaqe. Predawe o veeri kod kneza Lazara uoi boja na Kosovu, na kojoj u zdravici Lazar prekoreva Miloa Obilia za izdaju turskom caru, a ovaj mu odgovara, zakliwui se da e na Kosovu pokazati ko je vera, a ko nevera i ubiti cara Murata, zabeleio je, najpre Dukin talijanski prevodilac.
34 Janko afarik, Serbsk letopisac iz poetka H-g stolet. Glasnik SUD, , Beograd 1853, 8687. 35 Vuk Stefanovi Karaxi, Boj na Kosovu, Novi Sad 1995, 127128.

364 Nepoznati Dalmatinac, Dubrovanin ili Peratanin, u prevod Jovana Duke na talijanski unosio je elemente usmenog predawa o Kosovskoj bici. Ludvig Tuberon Crijevi je u svojim Komentarima (14991522) takoe opisivao kneevu veeru. Opis veere kod kneza u Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530 (1531) Benedikta Kuripeia neto je drugaiji od ostalih izvora, jer je Milo ovde stari a zasluan vitez kog knez Lazar tako poniava da mu ne doputa ni da sedne za sto. Tu nema zdravice kneza Lazara ni Miloevog odgovora, ve se Obili posle veere obraa knezu Lazaru i zakliwe da e ubiti Murata. Veera je opisana i u Kraqevstvu Slovena (1601) Mavra Orbina, kao i kod Orbinovog sledbenika Andrije Zmajevia u delu Drava sveta, slavna i kreposna crkovnoga qetopisa. U perakom zborniku s kraja H veka nalaze se drama o Kosovskom boju i Bugartica o Kosovskom boju. Opis veere nalazi se u oba dela. Nepoznati Peratanin je u drami vrlo opirno opisivao kneevu veeru. U itiju kneza Lazara, odnosno Prii o boju kosovskom, s kraja H ili poetka H veka, takoe je vrlo detaqno pisano o veeri uoi bitke. Samo u perakoj drami i u Prii na veeri su mnogi junaci za koje ne znaju ostali izvori. Naime, u ova dela uneto je lokalno crnogorsko predawe o nekim junacima.36 Kwiga istoriografija (1722), Vladislaviev prevod dela Mavra Orbina, takoe uva priu o kneevoj veeri, a ona se nalazi i u Tronokom rodoslovu (polovina H veka). Najzad, komad" u Komadima od razlinijeh kosovskijeh pjesama (Vuk, ) ima sauvan ovaj motiv. Motiv kneeve veere stvarao se postepeno i u svim citiranim delima sadran je prekor kneza Lazara u zdravici i zakletva u Miloevom odgovoru. Meutim, kao i kad je re o ostalim motivima kosovske legende, postoje i izvesne razlike. Milo u veini tekstova odlazi sam u turski tabor, samo ga u drami i bugartici iz perakog zbornika, u Prii, Tronokom rodoslovu i kod Vuka, prate pobratimi, Ivan Kosani i Milan Toplianin (Toplica). To je i razumqivo, jer se pobratimi Miloa Obilia pojavquju tek krajem H veka, dok za wih ne znaju raniji izvori (Dukin prevodilac, Tuberon, Orbin, Zmajevi, Kuripei, Sava Vladislavi). Meusobno su najsliniji peraka drama i Pria o boju kosovskom, dela koja su nastala gotovo istovremeno i na istom terenu, u Boki Kotorskoj. Rei koje izgovara Milo Obili o tome ko je vera, a ko je nevera, vrlo su sline ili ak identine u svim izvorima koji uvaju ovaj motiv kosovske legende. Kneeva veera moe da asocira na posledwu veeru Isusa Hrista.

36

Jelka Reep, Pria, 227.

365
Elka Redep MOTIV KNESKO VEERI Rezyme V rabote rassmartivaets motiv knesko veeri, kotor sozdavals dovolno dlitelnoe vrem s konca H, ili naala H vekov. Pervm otmetil ego italnski perevodik (neizvestn dalmatinec, itel Dubrovnika ili Perasta) proizvedeni vizantiskogo istorika Duki, zatem Lydvig Tuberon Crievi v Kommentrih, Benedikt Kuripei v Putevh zametkah, Mavro Orbin v Korolevstve Slavn, Anre Zmaevi, neizvestn itel goroda Perast v drame, sostavitel bugartic (azbuki) iz perastskogo sbornika (v konce H veka), neizvestn sostavitel Rasskaza o Kosovsko bitve (v konce H, ili v naale H vekov), Savva Vladislavi (Kniga istoriografi), pisatel Tronosko rodoslovno, a take Vuk Karadi.

UDC 811.163.41'367.624 811.161.1'367.624 811.163.2'367.624

Stana Risti ASOCIJATIVNO POQE GRAMATIKIH REI U SRPSKOM, RUSKOM I BUGARSKOM JEZIKU (na primerima priloga: srp. zajedno, mnogo, rus. vmeste, mnogo i bug. zaedno, mnogo)

U radu je na korpusu asocijativnih renika predstavqen gramatiko-semantiki nivo asocijativnih poqa koliinskih priloga mnogo i zajedno, vmeste, zaedno u srpskom, ruskom i bugarskom jeziku. Kqune rei: srpski jezik, ruski jezik, bugarski jezik, prilozi stepena, prilozi skupnosti, asocijativno poqe, gramatiko-semantiki nivo asocijativnog poqa, asocijativna gramatika.

1.0. U radu su na korpusu asocijativnih renika srpskog, ruskog i bugarskog jezika,1 a na primeru priloga srp. zajedno, mnogo, rus. vmeste, mnogo i bug. zaedno, mnogo, predstavqene neke karakteristike asocijativnih poqa gramatikih, funkcijskih rei. Korpus je ogranien na navedene priloge zato to se jedino oni, od svih drugih funkcijskih rei, javqaju kao stimulusi asocijativnih renika u sva tri slovenska jezika. 1.1. Navedeni prilozi pripadaju koliinskim prilozima, odnosno wihovim posebnim semantikim grupama: prilozima stepena (mnogo) i prilozima skupnosti2 (zajedno, vmeste, zaedno). 1.2. Istraivawe je obuhvatilo samo verbalno-semantiki, gramatiki plan naznaenih asocijativnih poqa, sa ciqem da se ustanove zajedniki i za sva tri jezika posebni principi funkcionisawa priloga navedenog tipa u domenu leksikog sistema i asocijativne gramatike. Imajui u vidu ve utvrenu iwenicu da skoro ne postoji odnos u paru stimulusreakcija koji se ne moe gramatiki interpretirati uz pomo minimalnih transformacija, u predsta1 U pitawu je Asocijativni renik srpskog jezika (2005) i Slavnski associativn slovar (2004). Puni podaci o izvorima navedeni su u literaturi. Klasifikovane primere iz ruskog jezika proverila je mr Vera Borisenko, vii lektor Filolokog fakulteta u Beogradu, a primere iz bugarskog jezika prof. dr Lili Lakova sa Sofijskog univerziteta, na emu im se najsrdanije zahvaqujem. 2 O veoma ogranienom broju priloga skupnosti kao reakcijama uz imenice stimuluse u ruskom jeziku v. Karaulov a, 85.

368 vqawu gramatiko-semantikog plana uzeti su u obzir svi asocijati koji sa stimulusom ostvaruju ili mogu ostvariti neku gramatiku vezu bez obzira na motivaciju (isp. Karaulov a, 214215).3 1.3. Za analizu je uzeta osnovna jedinica asocijativne gramatike, koju strukturno predstavqaju parovi stimulusreakcija, bilo da se realizuju u formi sintagme i reenice, bilo u formi negramatikih struktura, odnosno potencijalnih sintagmi ili reenica koje se jednostavnim gramatikim operacijama mogu prevesti u regularne oblike. Tako e se u prvom sluaju razmatrati parovi tipa: srp. zajedno sa Srbijom 1, zajedno iveti 7, zajedno zauvek 26; rus. vmeste s devuko 4, vmeste it 22, vmeste navsegda 20; bug. zaedno s teb 25, zaedno za Blgari 4, zaedno zavinagi 38, zaedno hodim 2; srp. mnogo para 39, mnogo vie 14, mnogo raditi 2, mnogo ima da se ui; rus. mnogo druze 16, mnogo horoo, mnogo pit 4, mnogo govorit; bug. mnogo pari 53, mnogo hubavo 5, mnogo iskam 10. U drugom sluaju, degramatikalizovane strukture razmatrae se na parovima tipa: srp. zajedno deca 2 (s decom), zajedno qubav 40 (u qubavi), zajedno jai 5 (smo jai); rus. vmeste lybov 11 (v lybvi), vmeste ena 2 (s eno), vmeste soyz 2 (v soyze); bug. zaedno astie 15 (v astie), zaedno pritel 11 (s pritel), zaedno dobre 4 (e dobre); srp. mnogo novac 22 (novca), mnogo izobiqe 5 (to je/znai 'izobiqe '), mnogo nita (to nije/ne znai 'nita '); rus. mnogo dengi 17 (deneg), mnogo massa 2 (to 'massa '), mnogo niego (to ne 'niego '); bug. mnogo radost 3 (radosti), mnogo koliestvo 18 (tova e 'koliestvo '), mnogo nio (tova ne e 'nio'). 2.0. Jedinice degramatikalizovanog tipa predstavqaju osnovu samoorganizacije sistema gramatike govorne delatnosti i zato su podlone fiksaciji, pa ih J. N. Karaulov oznaava terminom disipativne strukture. One nastaju u neprekidnom varirawu i kolebawu govorne delatnosti, a wihove neoformqene, nestalne, neodreene i razlivene strukture u asocijativno verbalnoj mrei (AVM) rasporeene su po leksici. Ovakva leksikalizovanost gramatike, po J. N. Karaulovu, manifestuje se u AVM kao objediwenost tri jezika plana: tvorbenog, semantiko-stilistikog i flektivnog, pa se asocijativna gramatika odreuje i kao gramatika disipativnih, rasejanih struktura, rasporeenih po leksici (Karaulov b, 3536) Asocijativni aspekti gramatikih disipativnih struktura priloga stepena (mnogo) i priloga skupnosti (zajedno, zaedno, vmeste) u srpskom, bu3 U analizi materijala asocijativnog renika u ciqu odreivawa gramatikog potencijala odrednica, kako je ve utvreno, ne moe se postii stopostotna sigurnost u identifikovawu motiva ispitanika za ostvarenu vezu stimulusa i reakcije, nego se tei da se utvrde sistemske mogunosti koje su dovele do uspostavqawa realizovane veze (v. Stevanovi, 29, nap. 20).

369 garskom i ruskom jeziku predstavqeni su na kraju rada u prilozima 1 i 2. 2.1. Evidentno je i kod razmatranih priloga, kao i kod mnogih odrednica asocijativnog renika, da se jedna ista degramatikalizovana jedinica moe prevesti u neku sintaksemu razliitim transformacijama, npr. srp. zajedno Evropa 2 (u Evropu, sa Evropom i Evropa zajedno), zajedno par (u paru, smo par); rus. vmeste sem 9 (v seme, s seme), vmeste gruppa (v gruppe i s gruppo), vmeste m (s nami, m vmeste); bug. zaedno kompani 4 (v kompani, s kompani), zaedno druina 2 (v druina, s druina). Degramatikalizovan, ekonomian zapis" nekoliko varijanata sintaksema u AVM i gramatikalizovane jedinice zasnivaju se na predikaciji, pa se u asocijativnoj gramatici oznaavaju zajednikim terminom sintakseme (Nav. d., 39, 76). 2.2. Imajui u vidu iwenicu da asocijativna gramatika obuhvata ono to dosadawe gramatike nisu obuhvatile, a to su relacije: jeziksposobnost jeziksistem i jeziksposobnost jeziktekst (nav. d., 14) i da na nov aktivan nain favorizuje integralni opis jezika, polazei od jezike sposobnosti a ne od jezikog sistema,4 smatramo da ovim istraivawem proirujemo neka ranija naa istraivawa integralnog opisa jezikih jedinica, pomerajui okvire istraivawa sa jezikog sistema i na domene jezike sposobnosti.5 2.3. Istraivawe je zasnovano na kognitivnom pristupu zato to je ovaj pristup u poqu izuavawa verbalnih asocijacija,6 na osnovu asocijativne povezanosti govorne i misaone delatnosti, pokazao proimawe gramatike i renika. S obzirom na to da je korpus ogranien samo na jednu vrstu rei, na priloge, a i zbog drugih nevalidnosti korpusa,7 pojave iz domena asocijativne gramatike bie predstavqene u statiki-sistemnom odnosu.8 Po J. N. Karaulovu, i ovako predstavqawe jezike strukture po odreenim vrstama rei spada u domen asocijativne gramatike.9 Na ovaj nain e gramatike
4 O bitnim karakteristikama integralnog pristupa jeziku u asocijativnoj gramatici, na primeru asocijativnih gramatika J. N. Karaulova, i o razlikama ovog integralnog opisa i integralnog opisa jezikih jedinica pripadnika Moskovske semantike kole v. nav. d., 2628. 5 V. Risti a, 128139; Risti b, 159166; Risti v, 223233. 6 O verbalnim asocijacijama, wihovom prouavawu i leksikografskom opisu danas, kao i o istorijatu samog pitawa v. Piper, 722. 7 Korpus navedenih asocijativnih renika nije reprezentativan za istraivawa u domenu asocijativne gramatike zbog nedovoqnog broja stimulusa i zbog toga to je zasnovan samo na uzorku studentske populacije (isp. Stefanovi, 24 nap. 4; 34). 8 Ako se za osnovu izuavawa uzima jeziki sistem, sadran u tezaurusnim asocijativnim renicima, onda se pojave mogu predstavqati u dinamiki-aktivnom odnosu (isp. Karaulov b, 14; 5152). 9 Takva je Asocijativna gramatika ruskog jezika J. N. Karaulova iz 1993. god. (v. Karaulov a).

370 osobenosti navedenih priloga biti predstavqene nezavisno od drugih jezikih nivoa, jer se meusobna zavisnost jezikih nivoa leksikog fonda moe sistemski predstaviti u aktivnoj asocijativnoj gramatici koja se zasniva na korpusu asocijativnog renika tezaurusa, to su pokazali rezultati rada i istraivawa nekih ruskih lingvista (nav. d., 5152). 2.4. Na osnovu asocijata u sva tri navedena slovenska jezika, pokuae da se utvrdi opseg i leksika disperzija asocijativnih poqa kod priloga, kao gramatikih, funkcijskih rei, ime e se na posredan nain ukazati na neke mogunosti povezivawa verbalno-semantikog, kognitivnog i pragmatikog nivoa u AVM. 2.5. U analizi e se ukazivati na slinosti i razlike u pogledu broja, uestalosti i raznovrsnosti asocijata u asocijativnim poqima navedenih priloga u srpskom, ruskom i bugarskom jeziku, na osnovu ega e se stei uvid u neke wihove gramatike i leksikosemantike karakteristike, kao i u neke segmente jezike slike sveta i socijalno-kulturnih karakteristika nosilaca ovih jezika. 2.6. Pratie se slinosti i razlike u jezgru asocijativnih poqa (AP), kao i najbitnije karakteristike wihove periferije. Mnogobrojne pojedinane reakcije na stimuluse priloge sa frekvencijom 1, koje predstavqaju periferiju wihovog AP, u sva tri slovenska jezika pokazuju bogatu leksiku disperziju, to je neoekivano za koliinske priloge. Meutim, bez obzira na motivaciju, pokazalo se da skoro svaki od ovih asocijata ini sa stimulusom regularnu ili potencijalnu gramatiku jedinicu, ija se regularnost moe ostvariti minimalnom transformacijom. To je najee prebacivawe asocijata u formi leme u odreeni padeni oblik ili upotreba univerzalnih predikata bez negacije i sa negacijom, srp. to je (smo, su), rus. to, bug. to e, kojim se povezuju lanovi asocijativnog para, u smislu ocene asocijata ili u smislu ukazivawa na istovetnost, bliskost odnosno na neistovetnost wegovog znaewa sa znaewem stimulusa. 3.0. Koliinski prilozi stepena (mnogo) i skupnosti (zajedno, vmeste, zaedno) u sva tri slovenska jezika realizuju i druga znaewa, zavisno od vrste rei s kojima ostvaruju odreene gramatike jedinice. Tako prilozi skupnosti (srp. zajedno, rus. vmeste i bug. zaedno) uz glagole realizuju nainsko znaewe, pa se svrstavaju i u nainske priloge (isp. nav. d., 59 nap. 1). Npr. srp. zajedno iveti 7, uspeti 1, zajedno moemo sve 1; rus. vmeste it 22, vmeste pobedit; bug. zaedno hodim 2, govorim. Koliinski prilog mnogo uz imenice i imenske rei, kao i uz priloge, upotrebqava se u znaewu ocene.10 Npr.: srp. mnogo qubavi 19, sree 18, mnogo
10 Prilozi ocene, kako se u literaturi istie, otkriveni su na osnovu AVM, jer su se oni diferencirali od nainskih priloga i priloga predikativa kada su se ovi realizovali uz stimuluse imenice (Karaulov a, 79, 81).

371 belo, pametan, mnogo vie, mnogo dugo, boqe, gore i dr.; rus. mnogo sast 16, radosti 4, mnogo horoo 9, bole; bug. mnogo zdrave 4, obi 4, mnogo golm 6, inteligentan, mnogo hubavo 5, dobre 3 i dr. (isp. nav. d., 100). 3.1. Za sve priloge, pa i za navedene, prototipina je funkcija lokacije i ocene koju realizuju u sirkostantnoj poziciji predikata, pa se u sluaju priloga termin predikacija, jedan od osnovnih termina asocijativne gramatike, upotrebqava u smislu lokacije i ocene,11 odnosno u smislu sekundarne predikacije.12 3.2. Za razliku od drugih priloga, npr. nainskih priloga ili priloga za vreme koji se javqaju u primarnoj, dominantnoj sirkostantnoj poziciji, prilozi stepena i skupnosti javqaju se u drugostepenoj, nedominantnoj sirkostantnoj poziciji, to je ve pokazano u dosadawim istraivawima na osnovu mawe uestalosti i broja reakcija ovih priloga uz stimuluse glagole, a to u ovom istraivawu potvruje i mawa uestalost i broj reakcija glagola uz stimuluse priloge. Na osnovu asocijacija utvreno je da se u sirkostantnoj strukturi glagola (sa 10 potencijalnih mesta prilokih dopuna u asocijativnom poqu) maksimalno realizuje 7 razliitih pozicija, pri emu se, na osnovu vee, odnosno mawe uestalosti, izdvajaju primarne, dominantne i drugostepene, nedominantne sirkostantne pozicije. Tip sirkostantne pozicije uslovqen je znaewem glagolskih leksema, ali, kako se u ovom istraivawu pokazalo, i znaewem prilokih leksema. Ova semantika dvosmernost odnosa stimulusa i reakcija predstavqa specifinu zakonomernost koja deluje u AVM u vidu wenih disipativnih struktura. Kod veine glagola priloki sirkostanti najee se realizuju kao nainski prilozi, a imeniki kao odredbe mesta i oni imaju status dominantnih, primarnih pozicija. Za razliku od wih prilozi stepena i skupnosti, kako je utvreno na osnovu asocijativnih poqa glagola (nav. d., 108 109116, 124), a kako pokazuju i asocijativna poqa samih razmatranih priloga, imaju status drugostepenih, nedominantnih sirkostantnih pozicija, jer se u dvosmernom odnosu stimulusa i reakcija javqaju u malom broju asocijata i sa niskom frekvencijom. 3.3. Drugostepena, nedominantna pozicija priloga stepena i skupnosti uslovqava ogranien i jednolian broj sirkostantnih funkcija u renikom lanku priloga stimulusa sa glagolima reakcijama.
11 Prema J. N. Karaulovu ovaj tip predikacije reprezentuju zameniki prilozi, koji praktino objediwuju sve vrste priloga izdvojenih na osnovu morfolokih i semantikih kriterijuma u tradicionalnoj gramatici: nainske priloge, priloge za mesto, priloge upravqenosti, koliine, stepena, vremena, uzroka i ciqa (Karaulov b, 5859). 12 Pojam predikacije u irem smislu u asocijativnoj gramatici obuhvata predikaciju samu po sebi i sekundarnu predikaciju (nav. d., 34).

372 Taj broj je znatno vei i raznovrsniji kada se uz priloge stimuluse realizuju imeniki asocijati, bilo u vidu gramatikalizovanih, bilo u vidu negramatikalizovanih jedinica. Tako korpus asocijativnih renika u sva tri slovenska jezika pokazuju mali broj glagola reakcija i nisku uestalost (v. segment sintagme, sintakseme pod v) i segment reenice u prilogu 1 i 2). U parovima asocijata glagola sa stimulusom priloga mnogo realizuje se jednotipska sirkostantna funkcija stepena, a wihova uestalost u srpskom i ruskom jeziku kree od 2 do 4, a u bugarskom jeziku je neto vea, od 2 do 10. Kod priloga zajedno, vmeste, zaedno glagoli u asocijativnom poqu se javqaju sa neto veom frekvencijom, u ruskom jeziku to su frekvencije 22, 19, 12 i 9, u srpskom 15, 7 i 4, a u bugarskom jeziku su znatno mawa, 8 i 2 (v. naznaene segmente u prilogu 1 i 2). 3.4. Pokazalo se da je niska frekvencija asocijativne povezanosti koliinskih priloga stepena i skupnosti sa glagolima uslovqena semantikim, a ne gramatikim svojstvima glagolskih i prilokih leksema. Naime, na osnovu glagolskih odrednica u asocijativnom reniku, utvreno je da spojivost glagola i koliinskih priloga stepena i skupnosti nije ograniena glagolskim vidom i rodom,13 to se potvrdilo i kod odrednica koliinskih priloga. Spojivost neogranienu vidom ilustruju sledei primeri iz korpusa: srp. mnogo imati 3, raditi 2 prema mnogo ispuniti 1; zajedno iveti 7, etati 1 prema zajedno ostati 4, uspeti 1; rus. mnogo pit 4 prema mnogo obeat 1; vmeste (veselo) agat 1 prema vmeste pobedit 1; bug. mnogo iskam 10 prema mnogo iziskivam 1; zaedno hodim 2 prema zaedno e se spravim 1. Spojivost neogranienu prelaznou glagolske radwe potvruju sledei primeri u sva tri jezika: srp. zajedno imati 1 prema zajedno etati 1; rus. vmeste idti 9 prema vmeste rabotat 2; bug. zaedno hodim 2 prema zaedno rabotim 1; srp. mnogo eleti 1 prema mnogo vredim 1; rus. mnogo itat 1 prema mnogo spat 1; bug. mnogo obiam 4 prema mnogo hod 2. 4.0. Oba navedena tipa priloga u sva tri slovenska jezika, kako pokazuje korpus, pripadaju prilozima neograniene kolokabilnosti jer se javqaju u spoju sa imenskim reima, prilozima i glagolima. To je evidentno u strukturi gramatiko-semantikog nivoa asocijativnih poqa predstavqenih u prilogu 1 i 2, a pokazae se i brojanim podacima zastupqenosti pojedinih vrsta rei i wihovih oblika. Zapaeno je da se u asocijativnim poqima razmatranih priloga u sva tri jezika javqa razliit broj reakcija u pogledu vrsta rei.
13 O uslovqenosti aktantne i sirkostantne strukture glagolskim vidom i prelaznou glagola, odnosno o ogranienoj spojivosti nekih prilokih grupa navedenim parametrima v. Karaulov a, 106108; 118120 tabele i Karaulov b, 6062.

373 4.1. Za prilog zajedno, vmeste, zaedno u sva tri jezika najvei broj reakcija su imenice, i to po redu: u bugarskom jeziku ukupan broj imenica 122, od toga je 97 u formi leme a 25 u formi sintagmi i oblika; u srpskom jeziku ih je 106, od toga 80 u formi leme, a 26 u formi sintagmi i oblika; u ruskom jeziku ukupan broj je 67, a od toga 42 u formi leme a 25 u formi sintagmi i oblika. U srpskom i bugarskom jeziku drugi po broju su prilozi reakcije; u bugarskom jeziku ukupan broj priloga je 36, a od toga 32 su prilozi a 6 sintagme i predikativi; u srpskom 34, od toga 22 u osnovnom obliku, 3 u formi sintagme i 9 u formi predikativa. U ruskom jeziku na drugom mestu po broju su glagoli reakcije, ukupno 48, dok se prilozi reakcije po broju javqaju na treem mestu; ukupno 35, od toga sami prilozi 26 a predikativi i sintagme 9. U srpskom i bugarskom jeziku glagoli reakcije javqaju se na treem mestu; u bugarskom 29, a u srpskom 21. Zatim, u sva tri jezika, po broju, zamenice asocijati javqaju se na etvrtom mestu, u ruskom i bugarskom jeziku ih ima 16, a u srpskom jeziku 11. Peto mesto u sva tri jezika zauzimaju pridevi reakcije, u bugarskom jeziku 15, u srpskom 6 i u ruskom 5. U sva tri jezika brojevi se javqaju na estom mestu, u srpskom i bugarskom ukupno 3: srp. oba, oboje, jedno; bug. dvama, dvamata, dve, a u ruskom 2: oba, dvoe. Slina ogranienost po broju i uestalosti utvrena je u asocijativnom poqu brojeva u kojima se javqa veoma mali broj priloga reakcija (isp. nav. d., 123), ime se, takoe, potvruje zakonomernost AVM u uravnoteenom dvosmernom regulisawu gramatiko-semantikih odnosa izmeu stimulusa i reakcija. U sva tri jezika javqaju se i partikule reakcije, u bugarskom 3: da, ne, vee; u srpskom i ruskom po jedna, i to suprotne po znaewu, u ruskom to je partikula da, a u srpskom partikula ne. I, najzad, u srpskom i bugarskom jeziku javqa se i po jedan predlog reakcija, u srpskom predlog sa, a u bugarskom predlog za. U ruskom jeziku predlog s (so) i u bugarskom jeziku predlog s (ss) javqaju se samo u modelu dveju rei sa imenicama i zamenicama, u ruskom: s drugom 16, s nim 11, s nami 10, s ne 5, s tobo 20, so vsemi 9, s druzmi 6, s devuko 4, s narodom 2, so smerty 2, s muem 1, s tovariem 1 i dr.; u bugarskom: s men 3, s nego 3, s vsiki 2, s partnora 1 i dr. U srpskom jeziku javqaju samo dva primera predloko-padene sintagme: sa Srbijom, sa Srbima sa frekvencijom 1.14 Predlog za javqa se u predloko-padenoj sintagmi samo u jednom primeru, i to u bugarskom jeziku: za Blgari 4. U obrnutom redosle14 U ruskom jeziku, po J. N. Karaulovu, model zajedno s kim moe da se realizuje dvojako: kao sintagma sloenog predloga zajedno s i imenice odnosno zamenice koja popuwava aktantnu poziciju glagola, ili kao priloka odredba koja zauzima poziciju u sirkostantnoj strukturi glagola (Uao je zajedno s drugom) (Karaulov a: 124).

374 du predloga stimulusa, kako je pokazano na primeru predloga iz u ruskom jeziku, prilozi reakcije javqaju se retko, i to u funkciji sinonimakonkretizatora, koji preciziraju znaewe mesta i upravqenosti. Ovaj odnos se, po J. N. Karaulovu, u AVM realizuje kao odnos sinonima ili analoga, zato to se ne ostvaruje sintagmatski veza tipa predlog + prilog odnosno prilog + predlog (nav. d., 124). Isti odnos je, verovatno, realizovan i na primerima parova srpskog zajedno sa i bugarskog zaedno za, u kojima se predlozi javqaju u funkciji sinonimakonkretizatora, jer znaewe skupnosti preciziraju u smislu drutva i smislu ciqa. 4.2. Kod priloga stimulusa mnogo takoe se javqaju spojevi sa razliitim vrstama rei. U sva tri jezika se na prvom mestu po broju javqaju imenice: u bugarskom ukupno 126, 121 samostalnih i 5 u sintagmama; u srpskom ukupno 122, u genitivu mno. 67 a u jednini 55; u ruskom ukupno 105, u genitivu 21 a u jednini 84. Na drugom mestu u srpskom i bugarskom jeziku, kao i kod priloga zajedno, zaedno, javqaju se prilozi reakcije: srp. ukupno 43, prilozi 28, predikativa 11 i sintagmi 4; bug. ukupno 41, prilozi 30, predikativi i sintagme 11. U ruskom jeziku, kao i kod priloga vmeste, na drugom mestu po broju su glagoli reakcije, ukupno 25, a prilozi reakcije po broju se javqaju na treem mestu: ukupno 19, prilozi 7, predikativi i sintagme 12. U bugarskom na treem mestu su glagoli reakcije, 20, dok s u srpskom na treem mestu po broju javqaju pridevi reakcije, 18. U bugarskom i ruskom jeziku, kao i kod priloga zaedno, vmeste, na etvrtom mestu po broju javqaju se pridevi, bug. 25, rus. 6; a u srpskom jeziku na etvrtom mestu se javqaju glagoli reakcije, 12. U sva tri jezika zamenice se javqaju na petom mestu, srp. i bug. 7 i rus. 6. 5.0. Sa kulturolokog aspekta zanimqivi su brojani pokazateqi frekvencije i mesta, ranga asocijata u asocijativnom poqu, pri emu su naroito indikativni isti asocijati u sva tri jezika ili u dva jezika. 5.1. Tako se kod priloga zajedno, vmeste, zaedno na prvom mestu po frekvenciji javqaju razliiti asocijati u sva tri jezika: u srpskom jeziku zamenica svi 98, u ruskom prilog vsegda 25 i bugarskom broj dvama 44. U prvih 10 mesta po uestalosti u sva tri jezika naene su iste sledee reakcije: srp. odvojeno 21, rus. vroz 21 i porozn 13 i bug. otdelno 6; srp. uvek 28 i zauvek 26; rus. vsegda 25, na prvom mestu i rus. navsegda 20; bug. vinagi 39 i zavinagi 38. U srpskom i bugarskom jeziku javqaju se iste sledee reakcije: srp. svi 98, na prvom mestu i bug. lyboe 26 i vsiki 15; srp. srea 10 i bug. astie 15; srp. porodica 10 i bug. semestvo 7.

375 U ruskom i bugarskom jeziku javqaju se iste sledee reakcije: rus. vdvoem 17 i bug. dvama 44 na prvom mestu; rus. s tobo 20 i bug. i s teb 25; rus. druba 15 i druz 13 i bug. pritel 11, priteli 7 i pritelstvo 6; rus. bt 12 i bug. sme 8. U ukupnom broju realizacija u sva tri jezika javqaju se iste sledee reakcije: porodica i semestvo u srpskom i bugarskom se javqaju u prvih deset asocijata po uestalosti, dok se u ruskom re sem javqa na trinaestom mestu sa uestalou 9; zatim srp. iveti 7 na dvanaestom mestu i ivot 6 na trinaestom mestu; rus. it 22 na drugom mestu i bug. ivot 3 na trinaestom mestu; srp. qubav 40 na treem mestu, rus. lybov 11 na jedanaestom mestu i bug. vlybeni 2 na etrnaestom mestu; srp. prijateq, prijateqstvo i dr. koje se u ruskom i bugarskom jeziku javqaju u prvih 10 mesta u srpskom se javqaju na petnaestom mestu sa frekvencijom 3. U sva tri jezika po frekvenciji veoj od jedan realizuje se razliit broj asocijata: u ruskom 19 (ukupan broj 174), u srpskom 17 (ukupan broj 194), a u bugarskom 14 (ukupan broj 231), dok se po leksikoj disperziji sa frekvencijom 1 najvie istie asocijativno poqe u bugarskom jeziku: 161 asocijata, zatim u srpskom 131 i u ruskom 107. Po ukupnom broju razliitih reakcija na prvom mestu je ruski jezik 593, zatim bugarski 579, pa srpski 414. Po broju ispitanika bez odgovora na prvom mestu je srpski 89, zatim ruski 17 i bugarski 12. Po bogatstvu asocijacija i leksikoj disperziji predwai bugarski jezik, zatim sledi ruski, a najmawe vrednosti u ovom pogledu pokazuje srpski jezik. 5.2. Kod priloga mnogo na prvom mestu po uestalosti u srpskom i bugarskom javqaju se prilozi: srp. puno 136, bug. malko 92, a u ruskom imenica deneg 121. U prvih 10 mesta u sva tri jezika javqaju se isti sledei asocijati: bug. malko 92 na prvom mestu, srp. malo 124 i rus. malo 107 na drugom mestu; rus. deneg 121 na prvom i dengi 17 na treem mestu, srp. para 39 na treem i novac 22 na etvrtom mestu i bug. pari 53 na drugom mestu; srp. sree 18 na sedmom mestu, rus. sast 16 na etvrtom i saste 6 na devetom mestu i bug. astie 12 na estom mestu; bug. hora 23 na treem mestu, rus. lyde 11 na petom mestu i srp. qudi 16 na devetom mestu. Samo u srpskom i ruskom javqaju se isti sledei asocijati: srp. godina 22 na etvrtom mestu, rus. let 6 na devetom mestu; srp. qubavi 19 na estom mestu, rus. lybvi 5 na desetom mestu. Samo u srpskom i bugarskom javqaju se isti sledei asocijati: srp. previe 21 na petom mestu i bug. povee 7 na desetom mestu. U sva tri jezika do frekvencije vee od jedan javqa se razliit broj reakcija, srp. 20, ukupno 199; rus. 13, ukupno 163, i bug. 15, ukupno 221, dok se po leksikoj disperziji sa frekvencijom jedan najvie opet istie bugarski 163, zatim srpski 135 i ruski 113. Po

376 ukupnom broju razliitih reakcija na prvom mestu je ruski 593, zatim bugarski 580 i na kraju srpski 354. Po broju ispitanika koji nisu dali odgovor najvie ih ima u srpskom 20, zatim u ruskom 19 i u bugarskom 14. I kod ovog priloga, kao i kod priloga zajedno, vmeste, zaedno, po bogatstvu reakcija, leksikoj disperziji predwai bugarski jezik, zatim sledi ruski i na kraju srpski jezik. 6. Pored broja i uestalosti asocijata i wihove leksemske disperzije mogao bi se, na osnovu uestalosti asocijata, predstaviti stepen wihove gramatikalizacije, koji se odreuje na osnovu ukupnog broja parova stimulusreakcija koji ine gramatikalizovanu jedinicu prema ukupnom broju ostalih reakcija (isp. Stefanovi, 3033). Meutim, mora se imati u vidu iwenica da se u sluaju priloga stimulusa, kao nepromenqivih rei, procenat gramatikalizacije ne moe meriti brojem wihovog oblikog varirawa,15 nego na osnovu drugih, za priloge relevantnijih kriterijuma, a to su wihova semantika svojstva i dijapazon wihove kolokabilnosti. Gramatiko-semantiki nivo asocijativnih poqa istraivanih priloga pokazuje da se najee javqaju reakcije koje sa stimulusom ine sintaksemu odnosno model dveju rei, mada su neka istraivawa asocijativnog poqa priloga mnogo u srpskom i ruskom jeziku, raena na mawem korpusu srpskog jezika, pokazala drugaije rezultate (v. Stefanovi, 33). 7.0. Za uporeivawe podataka iz predstavqenog gramatiko-semantikog nivoa asocijativnih poqa priloga stepena i priloga skupnosti u srpskom, ruskom i bugarskom jeziku, pokazali su se zanimqivi jo neki pokazateqi. 7.1. Tako je primeeno da je na gramatiko-semantikom nivou sloenija struktura priloga skupnosti u sva tri slovenska jezika nego struktura priloga stepena. Kod priloga skupnosti vei je broj tipskih realizacija u segmentu potencijalnih sintagmi i reenica, a asocijati reakcije u formi leme po svojoj semantici upuuju na dva tipa potencijalnih sintagmi: na instrumentalne sintagme s predlogom s (sa, so, ss) i na sintagme u drugim padeima s razliitim predlozima. To su akuzativ, lokativ, genitiv i dativ. Zatim se, osim realizovanih reenica, javqaju i tri tipa potencijalnih reenica: jedan sa predikativima i drugim reima ocene, i druga dva sa predikatima kojima se ukazuje na bliskost ili suprotnost po znaewu stimulusa i wihovih asocijata. I segment sintagmi, sintaksema je kompleksniji kod priloga skupnosti. U sva tri jezika jednake su prve tri tipske realizacije: sa asocijatom u padenom ob15 U istraivawima asocijativnih verbalizacija utvreno je sledee: ako je stimulus u formi lema, gramatikalizovane reakcije predstavqaju oko 60%, a ako je stimulus u gramatikalizovanoj formi, takve reakcije kreu se izmeu 73% i 94% (Stefanovi, 33).

377 liku, sa asocijatom u formi leme i promenom redosleda i sa asocijatom prilogom i promenom redosleda. U bugarskom izostaje sintaksema priloga zaedno sa infinitivom glagola, dok je ovaj tip sintaksema realizovan u srpskom i ruskom jeziku. Meutim, u srpskom jeziku se kao peta mogunost, a u bugarskom kao etvrta u ovom segmentu realizuju spojevi priloga i predloga: srp. zajedno sa, bug. zaedno za. 7.2. Kod priloga stepena javqa se samo jedan tip potencijalnih sintagmi sa asocijatima u formi leme, koji se prebacivawem u genitiv mnoine transformiu u regularne sintagme. Kod potencijalnih reenica izostaju reenice sa predikativima i drugim reima ocene. 7.3. Kod oba tipa priloga, u sva ti jezika, pored pomenutih segmenata na gramatiko-semantikom nivou realizuju se i segmenti sintaksema u formi reenice i u formi odgovora, replike. 7.4. Segment tvorbene motivacije evidentan je u sva tri jezika, ali je potvren malim brojem asocijata i malom uestalou: srp. mnogo brojno 1 moe se i tvorbeno povezati sa stimulusom u sloenicu mnogobrojno (asocijat brojno se na osnovu gramatikih kriterijuma svrstava i u priloku paradigmu); zatim zajedno zajednica 3; rus. mnogo mastabn u mnogomastabn; bug. mnogo mnogobrazie 2, mnoestvo 2 i mnoestvenost 1. Parovi asocijata srp. zajedno sa i bug. zaedno za, mogu se, osim na protumaen nain, tretirati i kao sloeni priloko-predloki izrazi, pa bi se sa tog aspekta i oni mogli svrstati u segment tvorbene motivacije. 7.5. Kod priloga mnogo u srpskom i bugarskom jeziku javqa se i fonetsko-fonoloka motivacija: bug. Kongo1 i mnooogo1 i srp. koko 1 i Kongo 1. One su zanimqive i zbog ekspresivnih efekata, pa bi im se u tom smislu mogli pridruiti i prilozi reakcije iz engleskog jezika: prilog forever u sva tri jezika, bug. zaedno forever 2, ruski vmeste forever 1 i srp. zajedno forever 1; zatim prilog many, samo u bugarskom mnogo many 1. 7.6. Na kraju gramatiko-semantikog nivoa asocijativnih poqa priloga mnogo i zajedno, vmeste, zaedno, u sva tri jezika, navedeni su asocijati koji se nisu mogli ukquiti ni u jedan gramatiko-semantiki segment. To je mali broj primera: srp. zajedno voqa, zvuk 1; bug. zaedno plitka, ramene, snop, sdba, spriasnost, toplota, film 1 i rus. vmeste bolo, vesel, rukopoatie, horoa, pastel, Timur i ego komanda 1. Za prilog mnogo ostao je samo jedan nesvrstani asocijat, i to u ruskom jeziku: mnogo Mirind 1. Zadrani su brojani podaci iz asocijativnih renika o broju ispitanika, ukupnom broju razliitih asocijacija sa frekvencijom veom od jedan, ukupnom broju asocijacija sa frekvencijom 1 i ukupnom broju ispitanika koji nisu imali reakciju na stimuluse (v. priloge 1 i 2).

378
LITERATURA I IZVORI Asocijativni renik srpskog jezika Predrag Piper, Rajna Dragievi, Marija Stefanovi, Asocijativni renik srpskog jezika ( deo; od stimulusa ka reakciji), Beograd, 2005. Karaulov a Y. N. Karaulov, Associativna grammatika russkogo zka, Moskva, Russki zk", 1993. Karaulov b Y. N. Karaulov, Aktivna grammatika i associativno-verbalna set, Moskva, 1999. Slavnski associativn slovar N. V., Ufimceva, G. A. erkasova i dr., Slavnski associativn slovar, russki, belorusski, bolgarski, ukrainski, Moskva, 2004. Piper Predrag Piper, O verbalnim asocijacijama, wihovom prouavawu i leksikografskom opisu, Asocijativni renik srpskog jezika ( deo; od stimulusa ka reakciji), Beograd, 2005, 722. Risti a Stana Risti, Partikula samo u svetlu teorije integralnog opisa jezika, Stana Risti, Milana Radi-Dugowi, Re. Smisao. Saznawe (studija iz leksike semantike), Beograd, Filoloki fakultet Beogradskog univerziteta, Beograd, 1999, 128139. Risti b Stana Risti, Kategorija oekivanosti u nekim leksikim i gramatikim jedinicama, Nauni sastanak slavista u Vukove dane 28/2, Beograd, 1999, 159166. Risti v Stana Risti, Konkurencija nekih leksikih i gramatikih sredstava u gradirawu pragmatike kvantifikacije, Nauni sastanak slavista u Vukove dane 29/1, Beograd, 2000, 223233. Stefanovi Marija Stefanovi, Od asocijativnog renika prema asocijativnoj gramatici, Asocijativni renik srpskog jezika ( deo; od stimulusa ka reakciji), Beograd, 2005, 2355.

GRAMATIKO-SEMANTIKI NIVO ASOCIJATIVNIH POQA KOLIINSKIH PRILOGA SKUPNOSTI

PRILOG 1 ZAJEDNO bugarski ZAEDNO Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: s teb 25, za Blgari 4, s men 3, s nego 3, s ne 3, v smrtta 2, na kino 2, s vsiki 2, s tebe 2, v groba, v dunglata, v ivota, vlegloto, v ra, v trud i bo, v trudnosti, vv vsiko, do ivot, do smrtta, na kupon, na lov, na pt, rka za rka, s vzaimopomo, s lybima, s mastika, s' obi usili, s partnora, s priteli, hvanati za rce, hvanati rce 1; b) sa asocijatom u formi leme i promenom redosleda sa stimulusom: nie 2, vsiki, vlyben, vsiko, az i t, momie i mome, dve 1; v) sa asocijatom prilogom i promenom redosleda sa stimulusom: vinagi 39, zavinagi 38; g) sa asocijatom predlogom: zaedno za 1; ruski VMESTE Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: s tobo 20, s drugom 16, s nim 11, s nami 10, so vsemi 9, s druzmi 6, s ne 5, na vsy izn 4, po izni 4, s devuko 4, s podrugo 4, so mno 3, s seme 3, s vami 2, s kem-to 2, s lybimm 2, s narodom 2, s nimi 2, so smerty 2, v ogon, v otpusk, vsy izn, do smerti, drug s drugom, duo i telom, za ruki, k rnku, na kra sveta, s bratvo, s muem, s tovariem, s devuko 1; b) sa asocijatom u formi leme i promenom redosleda sa stimulusom: druba 15, druz 13, vse 9, m 8, dvoe 4, vlyblenne 2, mu i ena 2, rebta, oba, ruki 1; v) sa asocijatom glagolom u formi infinitiva: it 22, veselo agat 19, idti 9, bt 12, gult 4, delat 4, pet 4, spat 3, hodit 3, agat 3, veselo agat po prostoram 3, pit 2, rabotat 2, vzts, vpivat, dobits, est, igrat, katats, kupats, lybit, obats, otdhat, hodit v kolu 1; g) sa asocijatom prilogom i promenom redosleda sa stimulusom: vsegda 25, navsegda 20, nadolgo 2, vsegda rdom, i navsegda, naveki, naveno, navsegda vdvoem, nikogda, opt, snova, tuda, forever 1;

srpski ZAJEDNO

Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: u Evropu 2, u grupi 2, u paru 2; do kraja, do pobede, na ruak, u pobede, u ratu, u svemu, u svet, sa nekim, sa wim, sa Srbijom, sa Srbima, skupa u no 1; b) sa asocijatom u formi leme uz promenu redosleda sa stimulusom: svi 98, sami 7, deko i ja 2, DOS 10, Evropa 2, SPO 2, DS, on i ja 2, ja i on, oba, oboje, Srbija i Crna Gora, suprunici, sve, mi 9, brani par 2, svi mi 2, qudstvo, dva, grupa prijateqa, Laza i ja, momak i devojka, momak i ja, mu i ena, studije, trenutak, EKV, Elektrini orgazam, ruke 1; v) sa asocijatom glagolom u formi infinitiva: iveti 7, ostati 4, biti, imati, etati, uiti, uspeti, voleti se 1; g) sa asocijatom prilogom uz promenu redosleda sa stimulusom: uvek 29, zauvek 26, nikad 9, opet 6, ponovo 2, svuda 2, doveka, nikada, oduvek, sada, retko; forever 1; d) sa asocijatom predlogom: zajedno sa 2;

365

366

Potencijalne sintagme 1 (prebacivawe asocijata u padeni oblik s predlogom, najee lokativ s predlogom u): qubav 40, ivot 6, srea 10, brak 13, koalicija 13, DOS 10, drutvo 13, porodica 9, grupa 9, veza 4, prijateqstvo 3, uspeh 3, Evropa 2, mir 2, politika 2, seks 2, SPO 2, tim 2, borba, budunost, ewa, drugarstvo, DS, Jugoslavija, koarka, koarkaka reprezentacija, napad, orbita, pesma, Plejboj, protest 96, rad, rat, carstvo, reprezentacija, savez, solidarnost, SP, kola, velika qubav, zagrqaj, zemqa (na zemqi), zvezda (do zvezda) 1; Potencijalne sintagme 1 (prebacivawe oblika asocijata u lokativ ili akuzativ s predlozima): astie 15, semestvo 7, pritelstvo 6, grupa 5, sigurnost 5, sila 5, radost 4, ivot 3, leglo 3, srea 3, rce 3, brak 2, venost 2, vrzka 2, dokosvane 2, kupon 2, nadeda 2, pomo 2, slnce 2, tim 2, ansambl, blagopriliie, blaenstvo, blizost, buket, vertep, pregrdka, veselie, grupa, ekip, emocii, zadruga, zdra, igra, idvane, kompromis, komunizm, kontakt, krv, laski, mestni izbori, mig, nov ivot, obi, obestvo, ogledalo, otgovornost, otnoeni, peka, letima, podkrepa, pt, rabota, semestvo, spokostvie, tandem, trudnosti, tlpa, film 1; Potencijalne sintagme 1 (prebacivawe oblika asocijata u lokativ ili akuzativ s predlozima): lybov 11, saste 4, vesele 2, kollektiv 2, otdh 2, para 2, soyz 2, brak, gurba, izn, paroka, pohod, pohoron, puti, radost, svadba, stradanie, tolpa, vinograd, tusovka 1; Potencijalne sintagme 2 (prebacivawe oblika asocijata u instrumental s predlog s, ss): lyboe 26, pritel 11, priteli 7, kompani 4, druina 2, Ani, beleznici, ena, kolegi, brat, Lui, mama, macka, m, ne, dvama 44, dvamata 4, dvama dui, hora, ovek 1; Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): otdelno 6, zadruno 4, svmestno 4, nerazdelno 3, vkupom, vmeste, druno, zaedno, individualno, nasame, sreu 1; Potencijalne sintagme 2 (prebacivawe oblika asocijata u instrumental s predlog s): sem 9, drug 5, ena 2, brat, kompani, lydi, mama, muzka, naa gruppa, on, podrugi, sestra, tovarii 1; Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): vroz 21, veselo 19, vdvoem 17, porozn 13, horoo 13, druno 6, rdom 6, razdelno 5, sooba 5, otdelno 4, rozn, blizko, krepko, naedine, razom, noy, sovmestno 1;

Potencijalne sintagme 2 (prebacivawe asocijata u instrumental s predlogom s, sa): deca 2, deko 2, ini 4, qudi 4, prijateqi 3, svet 3, DOS 10, SPO 2, DS, Srbi 2, Crnogorci, ja, moj momak, nacija, roditeqi, ruqa, SP 1;

Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): skupa 78, odvojeno 28, jedinstveno 5, posebno 2, ukupno 2 individualno, pojedinano, udvoje, udrueno, otueno, pozitivno, razdvojeno, sastavqeno, slono, snano, spojeno, jae;

Reenice: smo jai 15, smo najjai, boqe je, moemo sve, se druimo, uspeli, mogu, ruke gore, svi u napad 1; Reenice 1: gulem 2, ivem 2, budem, budem m v Odesse, ili, idem, lybt, moem, m sem, m sila, m smoem vse, nado bt vsem, pobedit, poedem, poem, podem, svernem gor, soberems, spoem 1; Reenice 2 (sa imenskim predikatom i predikativima): vesele 5, lue 2, bstree, veselee, legko, lege, silnee, spokono 1; Potencijalne reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata to u smislu identifikacije znaewa stimulusa): ne odin, perepletenie, sodruestvo, edinstvo, sila, sotrudniestvo, sploennost 1; Potencijalne reenice 2 (dodavawe univerzalnog predikata sa negacijom to ne u smislu isticawa suprotnosti ili razliitosti znaewa sa stimulusom): odin 5, odinoestvo 1;

Reenice: sme 8, hodim 2, e bdem 2, vrvim, govorim, da bdem, da bdem ako sme priteli, da vrvim, karam, rabotim, sme vseki den, sme navskde, sme po-silni, spreivvam, tancuvame, trsim, trs, uspvame, e se spravim, e uslee, dvama obiai se 1

Potencijalne reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata je, smo, ste, su: par 27, mi 9, jai 5, lepo 2, bezbedno, blistavo, dosadno, tesno, loe, jaki, jedno, milina, sreni 1; Potencijalne reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata: e, sme, sa): dobre 4, astlivi 3, veselo 2, vlybeni 2, silni 2, hubavo 2, nevzmono 1; Potencijalne reenice 2 (dodavawe univerzalnog predikata to e, u smislu identifikacije znaewa stimulusa): dvoka 4, v edno 3, ne-razdelni 3, edinenie 2, edinstvo 2, obo 2, splotenost 2, svmestnost 2, clost 2, vzaimnost, troka, dvamata s teb, edinstven, dosada, edinstvo, zadrunost, nerazdelno, clo, nesamostotelnost, neobhodimost, nesamota, nuen, obedineni, ob, svrzka, sbrani, svkupnost, svmestimost, spodelne, > 3 dui 1; Potencijalne reenice 3 (dodavawe negiranog oblika univerzalnog predikata to ne e, u smislu isticawa suprotnosti, neistovetnosti sa stimulusom): razdeleni 6, pootdelno 4, sami 3, sam 2, spodelenost 2, edinni, razdla, razhodka, samota, 1;

Potencijalne reenice 2 (dodavawe univerzalnog predikata to je, u smislu identifikacije znaewa stimulusa): sloga 9, snaga 5; jaina 4, celina 3, skup 3, druewe 2, ispuwewe, kolegijalnost, neophodnost, okupqawe, pomo, povezanost, sigurnost, stabilnost, toplina, udrueni, planeta za ruke 1;

Potencijalne reenice 3 (dodavawe negiranog oblika univerzalnog predikata to nije, u smislu isticawe suprotnosti, neistovetnosti sa stimulusom): sam 2, rastavqeni 2, nesloga, neuspeh, usamqenost, odvojena, rastanak 1;

367

368

Reakcije odgovori: ne ide 2, nekad smo jai sami, 'ajmo svi, jesmo, kada, mora tako, voleo bih, zauvek zajedno, mi to moemo, mogu, ne, to da ne 1; Reakcije odgovori: v kakom?, v kakom meste?, da 1; Tvorbena motivacija: vmeste sovmestno 1. Asocijati koji se ne uklapaju u gramatiku strukturu: plitka, ramene, snop, sdba, spriastnost, toplota 1. 579 + 231 + 12 + 161 + 17 Asocijati koji se ne uklapaju u gramatiku strukturu: bolo, vesel, rukopoatie, Timur i ego komanda, horoa, pastel 1. 593 + 174 + 17 + 107 + 16

Reakcije odgovori: da; ne; da, ama ne; dokde?; i pootdelno; koga; kde?; moem; ne vinagi; ne za dlgo; ne sm sam; no prez ograda; pritno prekarvane i veseli migove; samo v metite 1.

Tvorbena motivacija: zajedno zajednica 3.

Asocijati koji se ne uklapaju u gramatiku strukturu: voqa 1, zvuk 1. 800 (173, 484, 136) + 194 + 89 + 131

GRAMATIKO-SEMANTIKI NIVO ASOCIJATIVNIH POQA KOLIINSKIH PRILOGA STEPENA

PRILOG 2 MNOGO bugarski MNOGO Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: pari 53, hora 23, deca 9, vreme 5, zdrave 4, obi 4, cvet 4, dumi 3, priteli 3, problemi 3, grii 2, meti 2, mravki 2, pozdravi 2, uspehi 2, isla 2, gluposti, gori, elani, eni, zvezdi, zele, zelenuki, znani, interpretaci, knigi, koli; kreteni, krui, listi, misli, mobilni, me, na angeli, nadhvrleni granici, nepritnosti, nervi, podrobnosti, ptici, rce, slivi, slzi, smneni, tiane, trohi, trudnosti v ivota, usmivki, himeri, ai, ertei, uvstva, uki, blki, dene 1; b) sa asocijatom prilogom ili pridevom: golm 6, hubavo 5, vano 4, dobre 3, got 3, alko 2, golmo 2, dobr 2, brz, gladen, gotin, bogat, blo, veliko, veseli, golm brat, izlien, inteligenten, nagli, potani, tp, umen, uyt, hubava, astliv, sno, bezsmisleno, brzo, gadno, dalee, krasivo, razlino, silno, skoro, stranno, esto, silen, skpo, slab, tvrd, tvrde mnogo; v) vezani spojevi: mnogo pt, mnogo um za nio 1; ruski MNOGO Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: deneg 121, vsego 17, druze 16, sast 16, lyde 11, del 10, dobra 8, piva 7, let 6, sveta 6, uma 6, vremeni 5, ed 5, kua 5, lybvi 5, radosti 4, cvetov 4, vod 3, sneg 3, urokov 3, hleba 3, gribov 2, msle 2, nas 2, rabot 2, slov 2, horoego 2, ego 2, isel 2, alh roz, banan, vee, lic, vlasti, vodki, vozduha, vorov, voron, vragov, gru, dvere, devoek, devuek, devonok, deneg i sast, derevev, dete, dostatok, durakov, eli, izni, zabot, zadani (rabot), zubov, igruek, ide, interesov, kivi, knig, konfet, kuan, nepritnoste, novogo, novoste, operativno pamti, oueni, problem, radoste, rb, slov, snov, soli, sastlivh lyde, tu, ulbok, uma, ustric (ostrige), ego-to, uvstv, blok, god 1; b) sa asocijatom prilogom ili pridevom: horoo 9, bole 1; v) sa asocijatom glagolom u formi infinitiva: pit 4, govorit 3, itat 3, delat 2, dumat 2, znat 2, obeat 2, hotet 2, boltat, est, kuat, rabotat, spat 1; g) vezani spojevi: mnogo raz 3, let tomu nazad, li 1;

srpski MNOGO

Sintagme sintakseme: a) sa asocijatom u padenom obliku: para 39, godina 22, qubavi 19, sree 18, qudi 16, novca 12, eqa 7, toga 6, obaveza 5, posla 4, briga 3, neega 3, problema 3, svega 3, vremena 3, hrane 2, kilograma 2, nevoqa 2, prijateqa 2, stvari 2, truda 2, uspeha 2, znawa 2, tota 2, bombona, okolada, ega, dece, igara, iskustva, jagoda, kwiga, kose, lepote, lia, munina, muka, pameti, planina, potraga, pruga, rada, radosti, sati, slatkia, slika, sunca, ume, tuge, vowe, vrea, zdravqa, zabave, zla, zlata, urbe 1; b) sa asocijatom prilogom ili pridevom: vie 14, veliko 4, bogat 3, lepo 2, neizdrivo 2, belo, dobar, dug, pametan, jo, boqe, divno, dobro, dosadno, dugo, gore, lako, pre, pretrpano, skupo, slatko, vee 1; v) sa asocijatom glagolom u formi infinitiva: imati 3, raditi 2, voleti 2, eleti 2, hteti, ispuniti, jesti 1; g) vezani spojevi: mnogo puta 1;

369

370

Potencijalne sintagme (prebacivawe asocijata u genitiv): novac 22, qubav 12, srea 9, pare 8, hrana 4, radost 4, deca 3, problem 3, zdravqe 3, bol 2, preterivawe 2, uivawe 2, vreme 2, zadovoqstvo 2, alavost, bombone, dan, godine, kai, ki, kwige, kriminal, kukuruz, lenik, lonac, mi, muzika, nestrpqewe, neumerenost, nezadovoqstvo, obaveze, odea, poqubac, posao, praak, prijateqi, prijateqstvo, problemi, san, sebinost, sigurnost, skromnost, sladoled, smeh, smisao, patwa, xip, srce, stvar, eer, tawir, trezor, voe, vowa, znawe, ivot, zagaenost, zahtevi, zamak, zlato 1; Potencijalne sintagme (prbacivawe asocijata u genitiv): astie 12, nea 11, neo 4, radost 3, kup 3, alnost 2, narod 2, rabota 2, hrana 2, bogatstvo, bol, bgane, bolka, govor, grad, dd, imot, izobilie, prostranstvo, kaestvo, cel, krv, misl, obeanie, pazar, park, prostoti, izline, psk, planina, raznoobrazie, raznoposonost, razoarovanie, razum, raki, skorost, slnce, treva, trud, tmnina, udobstvo, udovolstvie, celomdrie, cifra, uvstvo, um, islo, 1; Potencijalne sintagme (prebacivawe asocijata u genitiv mnoine): dengi 17, saste 6, vrem 3, lydi 2, naroda 2, voda 2, bezzabotnost, vodka, adnost, zlo, leto, mama, gora, gosti, dela, den, eda, zvezd, problema, rebta, sil, svet, udaa, uroki, isla, vkusnoe 1; Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): malko 92, povee 7, bezbro 4, mnogo 4, dostatno 3, prekaleno 3 (preterano), ba 2 (prilino), dosta 2, ogromno 2, otnositelno 2, bezet, izlino, koga, maksimalno, neizbroimo, neogranieno, nikoga, oe po, prekomerno, umereno, many 1; Reenice: iskam 10, obiam 4, misl 2, hod 2, govor, boli, boleet, brzam, vreme mina, ela, znae, iziskvam, mi se iskala, ne e nuno, ne e hubavo, opredelm, se nadvam, silno obiam, sp, sm pin, ua, m 1; Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): malo 107, dostatono, mnogo, oen, oen mnogo 1;

Uticaj morfologije (semantike) stimulusa (rekcije prilozi): puno 136, malo 124, previe 21, dosta 10, dovoqno 3, suvie 6, mnogo 2, nikad 2, ovde 2, preterano, beskonano, najvie, ne previe, nepoznato, ogromno, ovee, stoga, super, uvek, vrlo 1;

Reenice: ima da se ui, smo jaki, vredim 1;

Reenice: vpito, govorit, gor, e, net vremeni, u vas takih, hoe 1;

Potencijalne reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata to je, u smislu definicije ili identifikacije znaewa stimulusa): gomila 17, bogatstvo 12, izobiqe 5, brdo 3, koliina 3, obiqe 3, masa 2, sve 2, gomila zlatnika, gomile, hrpa, imunost, kamara, more, prilog, svata, veliina, viak 1; Potencijalane reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata to e u smislu definicije ili identifikacije znaewa stimulusa): koliestvo 18, izobilie 14, lyboe 14, vsiko 6, tlpa 4, more 3, kupia 2, kupina, vseobhvatnost, golmo koliestvo, izliestvo, izline, kamara, koliestvo, ludnica, maksima, masa, masa ot hora, neizbroim, obratnogo na malko, polifoni, prekalenost, presiane, svkupnost, eta 1; Potencijalne reenice 1 (dodavawe univerzalnog predikata to u smislu definicije ili identifikacije znaewa stimulusa): koliestvo 2, massa 2, more 2, bole em nado, bolinstvo, boloe koliestvo, bolo, veliie, vse, ne obt, no malo, ogromnoe, okean, million 1; Potencijalane reenice 2 (dodavawe univerzalnog predikata s negacijom to ne e, u smislu isticawa suprotnog ili razliitog znaewa sa stimulusom): nio 5, ne dostatno 1; Reakcije odgovori: za vsiki, za uene, iskam da sm gotov, Kolko?, no ot srce 1; Potencijalne reenice 2 (dodavawe univerzalnog predikata sa negacijom to ne, u smislu isticawa suprotnosti ili razliitosti znaewa sa stimulusom): niego 1; Reakcije odgovori: ne bvaet, ee bole, ee hue, malo li vremeni prolo, nelz niego vbrat, ne sovsem, niego ne bvaet, patologi?, slikom hoe, malo dela, horoegoploho 1; Tvorbena motivacija: mnogo mastabn (mnogomastabn)

Potencijalne reenice 2 (dodavawe negiranog oblika univerzalnog predikata to nije, u smislu isticawa suprotnosti, neistovetnosti sa stimulusom): nita, pregrt 1,

Reakcije odgovori: i jo vie, nemam, nikad malo, nikad nije, nikad previe 1;

Tvorbena motivacija: mnogo brojno 1 (mnogobrojno). Tvorbena motivacija: mnogoobrazie 2, mnoestvo 2, mnoestvenost 1;

Fonetsko-fonoloka motivacija: koko, Kongo 1. 580 + 221 + 14 + 163 + 25

Fonetsko-fonoloka motivacija: Kongo 1; mnooogo 1. Asocijati koji se ne uklapaju u gramatiku strukturu: Mirind 1. 593 + 163 + 19 + 113 + 18

800 (164, 442, 44) + 199 + 20 + 135

371

386
Stana Risti ASSOCIATIVNOE POLE GRAMMATIESKIH SLOV V SERBSKOM, RUSSKOM I BOLGARSKOM ZKAH (na primerah narei: serb. zajedno, mnogo, rus. vmeste, mnogo i bolg. zaedno, mnogo) Rezyme V rabote na materiale associativnh slovare predstavlen grammatiko-semantieski uroven associativnh pole koliestvennh narei mnogo i zajedno vmeste, zaedno v serbskom, russkom i bolgarskom zkah, a take ukazan same znaitelne shodstva i razlii v funkcionirovanii dannh narei stepeni i sovmestnogo desti v leksiesko sisteme associativno grammatiki. Model grammatiko-semantieskogo ustrostva associativnh pole narei stepeni i sovmestnogo destvi ustanovlena na osnove otnoeni v pare stimul-reakci, kotoroe berets i v kaestve osnovno edinic associativno grammatiki. Tak, naprimer, verbalne grammatikalizovanne i negrammatikalizovanne edinic, nestabilne, disipativne struktur kotorh raspredelen po mnogoislennm leksemam v associativnh polh narei, predstavlen v ramkah sleduyih segmentov modeli: slovosoetani sintaksem, potencialne slovosoetani, vlinie morfologii (semantiki) stimula, predloeni, potencialne predloeni, reakcii-otvet, a take vstreayts i maloislenne primer slovoobrazovatelno i fonetiko-fonologiesko motivacii. Privedenne segment predstavlyt sobo i vid leksikalizacii grammatiko-semantieskih otnoeni v pare stimul-reakci, vsledstvie ego na urovne associativno grammatiki vdelen sintaksem edinic, otnoeni kotorh osnovan na predikacii tipa lokacii i ocenki (slovosoetani, potencialne slovosoetani, predloeni, potencialne predloeni i reakciiotvet), i edinic, osnovanne na drugih tipah grammatiesko motivacii: morfologiesko-semantieskie, slovoobrazovatelne i fonetiko-fonologieskie motivacii.

UDC 821.163.41(497.6).0918"

Mladenko Saxak KWIEVNI POECI KOD SRBA U BOSNI I HERCEGOVINI

U radu se razmatraju istorijske prilike u BiH, koje su obiqeile vladavinu dvaju carstava, turskog i austrougarskog. U vremenu pod austrijskom okupacijom pojavquje se organizovan nacionalni pokret za osloboewe ovih zemaqa i za wihovo ujediwewe sa Srbijom. Kultura, antropogeografski rad i kwievnost bili su sastavni dijelovi tog pokreta. U radu se daje pregled narodnih svetenika i uiteqa koji su bili zaetnici te svojevrsne naivne" kwievne djelatnosti, a uz osnovne tokove te nove kwievnosti u BiH naznaavaju se i neka od vanijih pitawa kwievnog stvaralatva uopte. Kqune rijei i pojmovi: istorija i kwievnost, funkcije kwievnog stvaralatva, srpska kwievna periodika, odnos usmene i pisane kwievnosti.

Najava rada Periodi dravnog i drutvenog napretka srpskog naroda, znaajni istorijski dogaaji, te veliki kulturni i duhovni pokreti, kao to su npr. doba Nemawia, Kosovski boj, Velika seoba, Prvi srpski ustanak, sredwovjekovno slikarstvo, Dositejevo prosvjetiteqstvo, Vukov sakupqaki rad ili pak pjesnitvo romantizma, ne samo to su bili i to jesu nezaobilazni predmeti i optih interesovawa i naunih istraivawa ve su postali i dio kolektivne svijesti i svekolikog duhovnog naslijea. Pored tih glavnih dogaaja postoje, i nisu nevani, i oni, da tako kaemo, sporedni tokovi i pojave, koji su ili obuhvatali ue prostore ili su bili kraeg vijeka i maweg dometa. Takve su, npr., kulture srpskih zajednica u Trstu, Peti, Sent Andreji ili u Beu, grafika 18. vijeka, pokret Srba katolika u Dubrovniku, ivot graniara u Vojnoj krajini, i sl. Meutim, nasuprot tim svijetlim slikama" postoje i takvi periodi, dogaaji i qudi koji su, iz ovih ili onih razloga, ostali na marginama drutvene ili naune pawe. Takvo mjesto u naoj novovjekovnoj istoriji zauzima pojava kwievnosti kod Srba u Bosni i Hercegovini u 19. vijeku. Slabija prouenost pojedinih kwievnih tema ili oblasti kulture dijelom je posqedica i metodolo-

388 ke redukovanosti, koja, naalost, obiqeava i sadawi na nauni ivot; sloenija problemska podruja, kao to je ovo, svakako pretpostavqaju viedisciplinarne pristupe i integrativne, institutske obrade. Govorei o nedovoqnostima svoje Istorije nove srpske kwievnosti, kako u woj pored hrvatske svoje mjesto nisu dobile ni druge lokalne kwievnosti srpskohrvatskoga jezika (dubrovaka, bosanska, slavonska)", Jovan Skerli je, jo tada, 1914. godine, zakquio da potpuna istorija srpskohrvatske kwievnosti ima tek da se napie".1 Kako se teme iz umjetnosti i uopte iz kulture najee ne mogu posmatrati izvan svog istorijskog konteksta, to e i u ovome radu prvo uslijediti pregled drutvenih i politikih prilika koje su obiqeile smjenu dvaju carstava u BiH. Odnosno, prije sagledavawa glavnih osobina i razvojnih etapa ove kwievnosti, vratiemo se vremenu prije Berlinskog kongresa (1878), na kojem su zemqe Bosna i Hercegovina nenadano i nepravedno pridodate Austrougarskoj monarhiji. Kao direktna posqedica takve odluke meunarodne zajednice, doi e do nastanka jednog obuhvatnog nacionalnog pokreta za osloboewe ovih zemaqa i za wihovo ujediwewe sa Srbijom. Kako su kultura, antropogeografski rad i kwievnost bili sastavni dijelovi tog pokreta, wima e biti posveeno srediwe mjesto u radu. Pregled narodnih svetenika i uiteqa koji su zapoiwali tu autohtonu kwievnu djelatnost, kao i uvid u osnovne kwievne tokove i najvanija kwievna pitawa, predstavqae zavrnicu ovoga rada. 1. Turska vladavina Do 1878. godine drutvenu stvarnost Srba u Turskoj obiqeavaju esti nemiri i ratovi, bezakowa koja oni nose, pomijerawa i iseqavawa stanovnitva, izolovanost od spoqnih uticaja, zatirawe vjerskih, nacionalnih i linih sloboda, a uz to i mnoge nedae koje nosi ivot na granicama suprotstavqenih carstava i na razmeima civilizacija. Bez kola, tamparija i asopisa, o kwievnom i umjetnikom stvarawu nije moglo biti ni rijei. Izdvojenost i zatravqenost, karakteristini uostalom za cijelu Otomansku dravu, postaju jo jai kada se Hercegovina, Bosna i Krajina porede sa susjednim regijama Crnom Gorom, Dalmacijom, Vojnom granicom, Slavonijom i Srbijom, u kojima se tokom 18. a pogotovo 19. vijeka, vie ili mawe uspjeno, ipak primaju i smjewuju razliiti duhovni pokreti, kwievni pravci, kulturni uticaji. Izvodi iz Kanun-i-raja", osnovnog turskog zakonika za raju, tj. nemuslimane (kojeg je kalif Omar al Katab propisao za hriane i
1 Jovan Skerli, Istorije nove srpske kwievnosti, Predgovor", Beograd, 1967, str. 12.

389 Jevreje u Damasku jo 635. godine), daju samo priblinu sliku tog ivota: hriani i Jevreji ne smeju u pokorenim zemqama podizati manastire, crkve i isposnice; oni ne smeju popravqati svoje crkve; oni koji stanuju u susedstvu muslimana, svoje kue mogu popravqati jedino u sluaju preke potrebe; svim strancima namernicima (hriani e) ukazivati tri dana gostoprimstvo; prema muslimanima ponaae se sa potovawem, ustajae prilikom wihovog ulaska i preputae im poasno mjesto bez gunawa; ne smeju jahati osedlanog kowa, nositi sabqu niti drugo oruje, ni u kui ni van we; izvan svojih kua ne smeju javno nositi krst ni svoje Sveto pismo; u svojim kuama ne smeju glasno ni snano zvoniti; u wima (mogu) samo poluglasno da pevaju; smeju samo tiho da se mole za pokojnike", itd.2 O optoj zaostalosti naroda, o primitivnoj poqoprivredi, loim putevima, tehnikoj nerazvijenosti, potom o kadijama koji i tue i sude", o netoleranciji vladajuih, itd., svjedoewa su ostavqali mnogi putopisci i hroniari: Ima tu dosta stoke, ali nema ni masla ni mlieka, ni sira da vaqa", kae jedan putnik po Bosni na kraju 19. vijeka: Ima zemqe na sve strane, al nema ni teatva, ni voarstva, ni vinogradarstva. Pele na oblaku a nigdje pelara. Svi zanati su u zametku; alati su Adamovi. Kolarima, tesarima, kovaima jedva da ima imena."3 Poloaj srpskih svetenika, pogotovo poslije 1767. godine, kada je ukinuta Preka patrijarija, nije se razlikovao od poloaja prostoga naroda, ili jeste, utoliko to su oni, kao wegovi duhovnici, bili prvi na udaru turskih silnika i to je ta sila prema wima bila vea i bezdunija. A od vremena kada su nae zemqe date na upravu Carigradskoj patrijariji zapoiwe onaj niz grkih vladika koji su ostavili tako rav spomen za sobom".4 Grke vladike, naime, bile su u Bosni kao i u Srbiji bi za mase": Od god. 1766. do 1880, znai upravo u stoleu koje je bilo toliko bogato novim idejama u kulturnim podsticajima," kae Andri, oni su srpsko-pravoslavno svetenstvo drali u stalnoj bedi i na niskom stupwu obrazovawa." Na kraju osmanlijske imperije, tokom 19. vijeka, u vreme ruskih ratova protiv Turaka kao i za vreme ustanka u Srbiji i borbi u Crnoj Gori, sva silina turskih progona bila je usmerena protiv srpsko-pravoslavnog stanovnitva i wegovog dela svetenstva, poto su ih turske vlasti smatrale prirodnim saveznicima svojih pobuwenika ili zaraenih jednomiqenika u veri".5
2 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, Bawa Luka, 1995, str. 4748. 3 Mihovil Pavlinovi, Puti, Zadar, 1888, str. 100. Cit. prema: I. Andri, Razvoj duhovnog ivota, Nav. izdawe, str. 63. 4 Vladimir orovi, Manastir Tvrdo, Glasnik Zemaqskog muzeja, Sarajevo, 1912, str. 414. 5 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota, Nav. izdawe, str. 107.

390 Da li zbog tih iskuewa i stradawa, i kod srpskog svetenstva i kod naroda dolazi do ilavog otpora prema turskoj vladavini i do jaawa vjere u spasewe. Kosovski inat, i te kako prisutan u narodnoj svijesti, i nagonska odlunost da se istraje, dovee u 19. vijeku i do niza pobuna i oslobodilakih pokreta. U tim ustancima, kao i u Srbiji za vremena Karaorijeva" (tj. poput vojvod prote Matije Nenadovia, popa Filipa, arhimandrita Malentija), i u Bosni i Hercegovini na elo naroda stae svetenici: pop Bogdan Zimowi, arhimandriti Vaso Pelagi, Kiril Haxi i Niifor Dui (budui vojvoda dobrovoqakih eta u srpsko-turskom ratu 18761878), pop ura Karan Karanovi, ali i mnogi drugi. Ustanaka i pokreta Srba za osloboewe prije 1875. g. bilo je vie: Pop-Joviina buna, Doqanska buna, ustanci Luke Vukalovia, Petra Popovia Pecije, Petra Garae, Goluba Babia, itd.6 U ivotopisu vojvode Mie Qubibratia, sekretara i glavnog pobonika" Luke Vukalovia, Hercegovakog Voda", vidi se da je on jo 18631864. godine pokuao u zajednici sa Vladimirom Joninom, sekretarom ruskog konzula u Mostaru, da osnuje tajno drutvo koje je nazvao 'Drutvo za osloboewe i ujediwewe cijelog srpstva'."7 Neto kasnije, 1866, Bogoqub (Teofil) Petranovi, nekadawi uiteq i organizator srpskih kola u Boki i po Kosovu, starjeina manastira Savine i rektor kaluerske kole, preavi u dogovoru sa knezom Mihailom Obrenoviem u Sarajevo i postavi dua srpskog pokreta" u Bosni, osniva tzv. Drutvo za kupqewe narodnih umotvorina"; po Jovanu Skerliu, meutim, to je bilo Omladinsko drutvo", tj. sredite odbora koji je imao, kako navodi Vladislav Skari, revolucionarnih ciqeva".8 Tri-etiri godine poslije toga bivaju uhapeni Gavro Vukovi, potom Serafim Perovi, iguman manastira itomislia, te jo nekoliko hercegovakih Srba, a svi pod sumwama da su lanovi 'jedne slovenske organizacije razgranate po Balkanskom poluostrvu' Najstrag (svjedoi jedan tadawi hroniar) pade Gavro pod istragu, a inila su se s wim tajna ispitivawa. Za tog ispitivawa ree, da je sve to za narod radio. Na to mu odgovori Osman-paa: 'Tko god je za narod plakao, taj je svoje oi isplakao.' I zaista, ovi siromah ovjek bude protjeran u Aziju."9
6 Vladimir orovi (Hercegovaki manastiri, GZM, 1911, str. 510511) navodi da su jo u 17. vijeku (1648) mitropolit dabro-bosanski Epifanije, mitropolit trebiwski Vasilije Jovanovi (ostroki) i episkop Isaije zajedno radili na osloboewu Srba od Turaka (v. i Svetislav Davidovi, SPC u BiH od 960. do 1930. g, str. 54). 7 Radoslav Qubibrati, Predstraa, Trebiwe, 2000, str. 136. 8 Novak Kilibarda, Bogoqub Petranovi kao sakupqa nar. pjesama, Predgovor", u kwizi: Srpske nar. pjesme iz BiH", kw. prva, Sarajevo, 1989, str. 3. 9 Ivo Andri: O Gavri Vukoviu i povodom wega, Sabrana djela, kw. 13 (Eseji ), Sarajevo, 1981, str. 173.

391 Naporedo sa slabqewem Turske, odnosno: naporedo sa rastom zlodjela koje su oni inili po osvojenim hrianskim zemqama, jaali su i otpori prema wima; izmeu ostalog, to snaewe i uzdizawe porobqenih vidjelo se i u kolstvu: Za unapreewe (srpskog) kolstva za turske uprave naroito su (bili) zasluni Vaso Pelagi, Stevo Petranovi, Teofilo Petranovi, ore Margeti, Filip padijer i Petar Crnevi. Ovi su uiteqi, kao pripadnici Ujediwene omladine srpske, radili i na revolucionisawu tadawe omladine u pripremawu ustanka u Bosni."10 I sam Pelagi, u svojoj Autobiografiji svjedoi o istim namjerama, i kae da je bawaluka Bogoslovija bila postala ivo kresivo za ustanak koji bi oborio postojei red i poredak u Bosni i ivi pokreta za osloboewe i ujediwewe Srpstva".11 Isto to misli, samo posmatrajui stvari sa suprotne strane, i tadawi austrijski konzul u Bawoj Luci, Dragani; po wemu su, naime, uenici te bogoslovije vie soldati za rat nego aci".12 Ve 1869. (i) Pelagi je prognan u Aziju, izmeu ostalog i zbog toga to je ake uio gimnastici, a turske vlasti su nale da je to vjebawe bilo 'nalik na vojniku mustru'."13 Razvoj srpsko-pravoslavnog kolstva u BiH u 19. vijeku omoguen je bio, sa jedne strane, time to obrazovawe, u pomenutom Zakoniku za raju", u Turskoj nije bilo zabraweno; a sa druge: to su graani i trgovci, koji su bili ukquivani u crkvene (kasnije: crkveno-kolske") optine, nastojali da u svoje sredine prenesu pozitivna iskustva iz razvijenih, uglavnom zapadnih zemaqa, kuda su za poslovima esto ili. kolstvo e posebno uznapredovati za vrijeme erif Osman-pae, u narodu poznatog kao Topal-paa, koji je bio vezir od 18601869; tada se otvaraju nia realka u Sarajevu, bogoslovija u Bawoj Luci, enska, Haxi-Stakina kola u Sarajevu, Mis-Irbin zavod za hrianske devojice", vilajetska tamparija, i dr. Te, mogu se nazvati, privilegije davane Srbima u oblastima kolstva i izdavatva (tampawe svih kwiga i zvaninih listova bilo je na irilici), po Koievom tumaewu, znaile su da je ovaj umni turski dravnik" priznao i jasno naglasio da su Bosna i Hercegovina po svom nacionalnom obiqeju nesumwivo jedino srpske zemqe. To je vano naroito kada se ima na umu da Topal-paa nije bio nikakav prijateq Srba, nego da je naprotiv paqivo i surevwivo pratio svaki pokret u srpskom narodu, i u Bosni i van wenih granica."14 A ti narodni pokreti, kako se 19. vijek
Vojislav Bogievi, Enciklopedija Jugoslavije, 2. tom, odr. kolstvo. Iz autobiografije Vase Pelagia, Razvitak, Bawa Luka, 1910, str. 48. 12 Prof. Lazo M. Kosti, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine (Udeo Srba u kulturi BiH). Kulturno-istorijska i kulturno-politika studija, vajcarska, 1971, str. 215. 13 Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota, Nav. izdawe, str. 114. 14 Petar Koi, Keetove istorijske uspomene, Sabrana djela, kw. 3, Bawa Luka, 1986, str. 131.
10 11

392 pribliavao svojoj posqedwoj etvrti, bili su sve ei i sve snaniji. O bosanskohercegovakom ustanku (18751878), Sanstefanskom miru (3. marta 1878) i Berlinskom kongresu (od 13. juna do 13. jula 1878), o tajnim nagodbama Namjesnitva kneza Milana Obrenovia sa Austrijom, o tajnim nagodbama Rusije sa Austrijom,15 mnogo je toga ve reeno. O revoltu srpskog naroda, kada se saznalo da je Austrougarska dobila mandat velikih sila da privremeno okupira zemqe Bosnu i Hercegovinu, takoe ima svjedoewa. Zanimqivo moe biti jo to da se d pregled austrougarskih planova za vladawe u ovim novookupiranim zemqama. 2. Austrijska okupacija Pod devizom podijeli pa vladaj" Austrougarska je namjeravala (i uspjela) da zagospodari, a potom i da prisajedini Bosnu i Hercegovinu. Wen prvi korak bio je da jedan isti, istojezini narod to vie rastoi po vjerozakonima, na pravoslavne, muslimane i katolike; to im, pokazae vrijeme, i nee biti teko, zbog odreenih razlika i napetosti koje su u narodu u prolosti i bile prisutne.16 Potom je rastroj naroda trebalo i dodatno umnoiti: u svakoj od konfesija trebalo je zametnuti jo po jednu podjelu, ija bi osnova bila ne nacionalno-vjerska, ve staleko-socijalna. Kalaj je kalajisawe Bosne zapoeo sa katolicima: iz prostranog carstva i kraqevstva za okupatorskom vojskom dolazili su dravni slubenici, tzv. kuferai, kojima su dijeqeni zemqini posjedi, stanovi, koncesije na ume i rudnike, poslovi i privilegije. Od tih doseqenika vrlo brzo je stvoren ekonomski snaan i politiki odan birokratski aparat, koji je, uz to, svojim prisustvom, lojalnou reimu i novosteenom prestinou u cijeloj zemqi, spreavao domae katoliko stanovnitvo da se buni. Jedini problem pravili su frawevci, koji su svoju narodsku orijentaciju, potom staro jedinstvo sa pravoslavnim hrianima Srbima, pa i irilicu osjeali kao svoje kulturno i duhovno naslijee. Zbog wih e Austrougarska u Bosnu dovesti i jezuite (1880), obrazovani i radikalni katoliki red, koji e im biti potpuno odan.17 Podjela muslimanskog ivqa, na begovat i na raju, naslijeena je iz vremena Turske i iskoritena na najboqi mogui nain: ne15 Stanoje Stanojevi, Istorija BiH, Beograd, 1999 (fototipsko izdawe iz 1909), str. 8485. 16 O politici razdvajawa unutar konfesija i o stvarawu nacija v. u kwizi Stanoja Stanojevia, Istorija BiH, nav. izdawe, str. 8892. 17 O sukobu narodnog (frawevakog) i univerzalnog (papsko-talijanskog) kod bh. katolika govori i Andri u navedenoj disertaciji (Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota, Nav. izdawe, str. 93).

393 sprovoewem agrarne reforme (zbog koje je, kobajagi, i dobila BiH na upravu), a, uz to, i lako odobrenim i povoqnim kreditima, pridobila se klasa begova i aga. Nasuprot wima ostao je prosti muslimanski svijet, koji je takoe osjeao jedinstvo sa pravoslavnim i katolikim domaim ivqem. Tzv. mehkii, pristalice Austrougarske, i kouni, predvoeni Osmanom ikiem i Avdom Karabegoviem, postali su neprijateqi u ovoj austrijskoj podvali. Najtee je Kalaju bilo sa pravoslavcima: osjeawe srpstva, podsticano i jaawem mlade kneevine na istoku, moglo se naruiti i neutralisati, mislilo se tada, jedino ako bi se crkvena organizacija u okupiranim zemqama uspjela udaqiti i izolovati od matine crkvene organizacije Peke patrijarije. Tano se pretpostavqalo da je tu bila velika snaga srpskog naroda, i zato se tu i udarilo: velikim ustupcima Turskoj ali i Vaseqenskom patrijarhu, Austrougarska je dobila pravo da postavqa mitropolite u BiH. Izborom lojalnih crkvenih velikodostojnika, mislilo se, reimu e pristupiti (uz dobre plate i velika imawa) i nie svetenstvo. Uz to, Austrougarska je trgovakim ustupcima pokuala da uza se vee i srpske veletrgovce (tzv. ariju); nasuprot wima, mladi trgovako-zanatlijski sloj, sve brojniji i sve bogatiji, predvoen narodnim svetenicima i uiteqima, odmah po okupaciji poiwe borbu za nacionalno osloboewe i za ujediwewe svih srpskih zemaqa u jednu dravu. Bez tih umreenih konfesionalnih i stalekih podjela, naime, Be nije smio ui u proces transformacija vjerskih u nacionalne zajednice, prije svega zbog opravdane nevjerice u uspjeh takvih politikih konstrukcija. Strahovalo se i od muslimana, kod kojih je sjeawe na zajedniko porijeklo sa hrianima bilo i te kako ivo, i od katolika, ija svijest o nacionalnom hrvatstvu tada jo nije bila izraena, pogotovo ne u svim krajevima Bosne. Dovoqno je prisjetiti se da se samo pola vijeka ranije najvei kulturni i umjetniki pokret u tzv. Trojednici" (dravnoj zajednici koju su saiwavale Slavonija, Dalmacija i Hrvatska) nazvao ilirskim, a ne hrvatskim imenom. Poslije ovih, diobe prostog naroda podsticane su sa jo nekoliko aporija: da li su muslimani Srbi ili Hrvati, kako se zove jezik kojim se govori u Bosni i Hercegovini, da li su to srpske ili hrvatske zemqe, itd. Da stvar bude jo gora, od svih tih dijelova jednog naroda pokuavala se stvoriti i jedna nova nacija bosanska. 3. Nacionalni, kulturni i kwievni pokret Srba u BiH Dakle, poslije 1878. godine, a kao reakcija na odluke Berlinskog kongresa, po kojima je jedna okupacija prosto naprosto bila za-

394 mijewena drugom, u Bosni i Hercegovini javqa se itav niz grupa i udruewa koji se tome, vremenom sve organizovanije, suprotstavqaju. Vidovi i oblici tog otpora bili su raznovrsni: pokret narodnih svetenika i uiteqa ispoqavao se na privrednom, ekonomskom, kolskom, kulturnom, sportskom, a s poetka 20. vijeka (pa sve do 1914. godine) i na nacionalno-politikom planu. Oni su se zalagali za narodnu prosvjetu, za irewe kulture, za opti razvoj zemqe i napredak svih drutvenih slojeva, a naroito seoskog, poqodjelskog i stoarskog stanovnitva. Sve su ovo ogranci istog pokreta, a uz wih su se razvila jo dva djelokruga nacionalnog rada: prvi se odnosio na ekonomski napredak srpskog naroda u BiH, a drugi na wegovo vojno osposobqavawe i obuavawe. S kraja 19. vijeka, naime, dolo je do ubrzanog osnivawa nacionalnih tedionica i banaka, zanatlijskih i trgovakih udruewa, do jaawa veza sa Srbijom i Crnom Gorom, a onda i do dodatne edukacije zainteresovanog stanovnitva. Kroz mnotvo predavawa, koje je u svim krajevima BiH organizovalo i sprovodilo SKPD Prosvjeta" (o preduzetnitvu, agraru, o razvijenim manufakturama i industrijskim zemqama, o zdravstvu, o modernim pravnim sistemima, itd.), sticana su znawa neophodna za ekonomsku utakmicu u koju je mlado srpsko graanstvo hrabro ulazilo. Sa strunim predavaima, koji su koristili tada najmodernija sredstva pomoi u nastavi (filmove, dijapozitive, tampane broure i dr.), ova predavawa su se izjednaavala sa vojnim i komitskim kursevima, koji su se, poslije austrijske aneksije BiH, tajno organizovali i odravali po vojnikim logorima i kasarnama u Srbiji. Svi ti pravci drutvenog, kulturnog, ekonomskog i politikog djelovawa Srba u BiH, meutim, imali su iste krajwe ciqeve, a to su bili osloboewe i ujediwewe u jednu, zajedniku nacionalnu dravu.18 Najvie se, ipak, radilo na duhovnom i kulturnom poqu: osnivaju se pjevaka drutva, biblioteke i itaonice, ake druine, diu se crkve i kole, pokreu se asopisi, tampaju se kalendari i spomenice, prireuju se svetosavske i vidovdanske proslave, igranke i drutvene zabave. U najveem broju sluajeva sve to organizuju i rade isti qudi mladi srpski uiteqi i svetenici, a materijalno ih pomae sve brojniji i bogatiji graanski sloj trgovaca i zanatlija. Tako se formirao i u narodu zaivio jedan snaan pokret za nacionalni i kulturni preporod; od wih zapoiwu borbe za kolsku i crkvenu autonomiju (18961905), za narodno
18 O Prosvjeti, Sokolskom drutvu, zanatlijskim zadrugama ili dobrotvornim udruewima objavqivane su, ponajvie povodom wihovih godiwica, brojne publikacije. Vidjeti i: ore Pejanovi, Kulturno-prosvjetna, humana i socijalna drutva u BiH za vrijeme austrougarske vladavine (Sarajevo, 1930), ili: Literatura, asopisi, Listovi, Spomenice i Kalendari, u monografiji Boidara Maxara Prosvjeta, SPKD, 19021949 (Bawa LukaSrpsko Sarajevo, 2001).

395 prosvjeewe, za jaawe nacionalne samosvijesti. Budue osloboewe i ujediwewe sa cjelinom srpskog naroda, kao krajwi ciqevi tog pokreta, lake e se ostvariti, smatralo se, ako se narod preporodi i ujedini u svojoj izvornoj duhovnosti: ako se izuava prolost i odrava tradicija, ako se stvara u duhu narodne, folklorne umjetnosti, ako se weguju moral i osjeawa za pravdu, za bratstvo i slobodarstvo. Ti ciqevi i namjere, prisutni i u djelima najveih autoriteta tog vremena Jovana Cvijia, Stevana Mokrawca, Ivana Metrovia, Jovana Skerlia (da pomenemo samo neke), i te kako su uticali i na idejni ivot u Bosni i Hercegovini na prelazu vijekova. Najzastupqenije drutvene discipline, pak, i u ovim pokrajinama postaju prouavawe starina i sakupqawe folklornog naslijea (usmenog stvaralatva, obiaja, mitologije, religije), a uz to i istorijski, etnografski i kwievni rad. Centri tog sakupqakog i etno-prosvjetiteqskog rada bili su crkveni, kwievni i kulturni asopisi, almanasi i kalendari: poslije zadarske Zvijezde" Jovana Sundeia19 (1863) i sarajevskog Bosanskog vjestnika" (18661867), prethodnik kwievne periodike na zapadnim srpskim prostorima, pojavquju se najznaajniji asopisi tog vremena i tog pokreta: Bosanska vila" (Sarajevo, 1885/ 861914), list za zabavu, pouku i kwievnost", Dabrobosanski istonik"20 (Sarajevo, 18871911), list za crkveno-prosvjetne potrebe srpsko-pravoslavnog svetenstva u BiH", i Glasnik zemaqskog muzeja" u BiH (Sarajevo, 18891941), koji je do Prvog svjetskog rata izdavala Zemaqska vlada u Sarajevu.21 Od godiwaka, pored Bowaka" (Sarajevo, 18831918), pawu najvie privlae sarajevski Novi Trebevi", veliki srpski ilustrovani kalendar u Bosni i Hercegovini (za 1892. g. uredio ga je Nikola T. Kaikovi, a za 1893. Stevo Kalueri), i mostarski Ne19 Jovan Sundei (18251900), ak zadarske bogoslovije (18431848), a potom i wen profesor (18541863), bio je u drugoj polovini 19. vijeka jedan od najplodnijih i najitanijih pisaca u zapadnim srpskim krajevima; ureivao je zadarske listove Glasnik dalmatinski (1855) i Zvijezdu (1863). 20 Ovaj list je mijewao naslov u Bosansko-hercegovaki istonik, pa onda u Istonik. Od 1934. izlazi druga serija pod imenom Novi istonik (i on je, meutim, kao i svi drugi srpski asopisi u BiH, zbog terora i zabrana u tzv. NDH, prestao da izlazi 1941. g.). 21 Uz wih, znaajni su bili i zadarski listovi Istina (List za bogoslovsku nauku i pastirsku praktiku", 1885/861888) i Glasnik Pravoslavne dalmatinsko-istrijske eparhije (18931911. *Od 1898: Glasnik Pravoslavne dalmatinske crkve), potom kolski vjesnik (Sarajevo, 18941909. *Od 19101923. nastavqa ga kolski glasnik, kojeg izdaje Zemaqska vlada za BiH), pa mostarski kwievni asopisi Zora (18961901) i Prijegled Male biblioteke" (19021910), onda Srpsko kolo Bude Budisavqevia (Zagreb Beograd, 19031929), a treba pomenuti i sarajevske listove Dan (19051909, 1911, 1912), Prosvjetu (19071914, 19191923, 19301937), Srpsku kolu (1907/081912) te Vjesnik (Zvanini organ srpsko-pravoslavnih crkveno-kolskih vlasti u BiH, Sarajevo, 19091921).

396 retqanin", veliki srpski ilustrovani kalendar (za 1894. i za 1895. godinu, urednik Svetozar orovi).22 Ovi asopisi i kalendari, izraavajui iste tewe za prosvjetnim i kulturnim preporodom srpskog naroda u BiH, poeli su, izmeu ostalog, poticati svoje saradnike i na sistematsko sakupqawe narodnih umotvorina. Pojedinanih radova te vrste, kao i izdawa, bilo je i ranije u BiH, npr. kod ora Margetia, Bogoquba (Teofila) Petranovia, Joanikija Pamuine, Koste Haxi-Ristia i drugih, ali ovako iroko zasnovanog rada, koji su zastupali Bosanska vila", Dabrobosanski istonik" i Glasnik Zemaqskog muzeja" u BiH, do tada (pa ni kasnije) nije bilo. Ve u prvoj godini izlaewa, 1886, urednitvo Bosanske vile" pozvalo je sve nae svetenike, uiteqe i druge pismene qude [da] opiu okolinu svoga mjesta, obiaje, nowu i govor narodni i istorijske pomenike".23 Poziv na opisivawe narodnih predawa i starina (da ove starine, koje postoje u uspomeni i ivotu narodnom, ne bi propale, niti se vremenom izgubile, niti pak docnije izmijenile prema novom duhu vremena"24) uputila je iste godine svemu svetenstvu" i Srpska pravoslavna konzistorija arhidijeceze dabro-bosanske.25 Poslije ovih, potencijalnim sakupqaima upuen je i itav niz preciznijih uputstava i pitawa za prouavawa naroda", od Fridriha S. Krausa26 i Bosanske vile27 do Geografskog zavoda Velike kole u Beogradu.28 Svi ti pozivi i uputstva, pa i
22 Osim wih u BiH izlazili su: Prvi bosansko-srpski kalendar, za 1869. godinu (Sarajevo, Vilajetska tamparija, uredio i izdao Jovan R. Xini), Mostar, xepni kalendar za 1899. (kasnije mijewa ime u Srpski xepni kalendar, izlazi do 1910, urednik Risto Kisi) te Kalendar Male biblioteke" (Mostar, 19031911, izdaje i tampa Kwiarnica Pahera i Kisia). 23 Bosanska vila, 1886, str. 283. Vjerovatno se Bosanska vila i imenom i programskom orijentacijom naslawa na Vilu, asopis koji je izlazio od 1865. do 1868. godine, a koji je pokrenuo i ureivao Stojan Novakovi, prof. Velike gimnazije u Beogradu. Meutim, i za wega ali i za urednike almanaha i kalendara iz prvih decenija HH veka (Georgija Mihaqevia, Dimitrija Davidovia, Vuka Karaxia), uzor sakupqawa pjesama, pripovijetki, zagonetki i dr. bio je Slaveno-srbski vostone cerkve kalendar za 1766. godinu Zaharija Orfelina, koji je tampan u Mlecima (v. o ovome: M. Maticki, Letopis srpskog naroda, Institut za kwievnost i umetnost Biblioteka Matice srpske, Beograd Novi Sad 1997, str. 169170). 24 Bosanska vila, 1886, str. 351352. 25 Sarajevska konzistorija naredne godine (1887) pokrenue ve pomenuti Dabrobosanski istonik, list u kojem e upravo ti, etnografski sadraji imati znaajno mjesto. 26 Fridrih Kraus, Pitawa za prouavawa naroda, Bosanska vila, 1887, od br. 1 do br. 15. F. Kraus (18591938), austrijski Jevrej roen u Slavoniji, izdavao je dva folkloristika asopisa, u Beu (Antropophyteia, 19041913) i Parizu (Kryptadia, 18831911), u kojima je objavqivao radove i iz naih krajeva. Wegova Pitawa sadravala su sqedea poglavqa: jezik, kulturne stvari, obiaji, svetkovine, narodno vjerovawe i sujevjerje, proricawe, porod ili umor, narodni lijekovi, srodstvo po krvi, pobratimstvo, vjenawe i veseqe, plemena i zadruge, obiteqsko pravo, posluiteqi, pravo na zemqu i sudstvo. 27 Uputstva za prouavawe sela, Bosanska vila, 1896, str. 214. 28 Srpski vjesnik, Sarajevo, 1898; posebno i kao kwiga (podaci iz Bosanske vile, 1898, str. 344).

397 nekoliko zasebno tampanih kwiica, trebali su da dovedu nau etnografiju, nauku za poznavawe narod, do prave sisteme, jer ti je to do sada svak obraivao po svome eifu i na svoju ruku".29 Ciqevi organizovanog sakupqawa narodne kulturne batine bili su da se to blago sauva, kako kae Tihomir orevi, pred novim elementima koji upropauju svaku tipinost i otklawaju svaku originalnu crtu narodnu".30 Isto misle i srpski uiteqi u Bosni Muti, Raca i Stjepanovi, koji su bili revoltirani zbog nekih stranaca" koji utrgoe u naem krasnom perivoju mnogi cvijetak narodnih umotvorina, pa se wim zakitie, svojim ga imenom nazvae i u svijet izdae". Oni, meutim, uzroke tog odnaroivawa pronalaze i u svom dvoritu: A ta mi radimo? Nita, ve stali pa gledamo, kako drugi sve ispred nas grabi, pa nas jo zlobno ismijava. Zar to nije grijeh!"31 Pored tih namjera, asopisi se otvaraju prema etnografiji i da bi wihovi itaoci to boqe spoznali bie sopstvenog naroda" (tj. osnovna obeleja narodnosti: jezik, veru i obiaje"). Prikupqena i objavqena djela iz usmene kwievnosti, nadaqe, mogla su da budu i ilustracija ivota (pod Turcima)", i graa za romane iz narodnog ivota",32 dok je Jovan Dereti u wima vidio i ideju o neraskidivosti sadawosti od prolosti".33 Pored ovih funkcija i znaewa, treba pomenuti i jo jednu, koja se odnosi na izdavatvo. Naime, kada se prati kulturni i kwievni rad Srba iz Hercegovine, Bosne ili Krajine i publikovawa wihovih djela, vidi se da se do pojave Bosanske vile", Dabrobosanskog istonika" i Glasnika Zemaqskog muzeja" u pomenutim regijama nije mogla ni objaviti ni proitati domaa, autohtona rije. Pregled novijih pisaca i stvaralaca, od 1810. do 1885. godine, lako moe to potvrditi: Luka Georgijevi Milovanov (18741828) nije za ivota doekao objavqivawe svog najvanijeg djela, Opita k slinorjenosti i slogomjerju (1810); wega je objavio Vuk Karaxi u Beu tek 1833. godine; Sima Milutinovi Sarajlija (17911847) najvie djela objavio je u Lipisci (Lajpcigu), a potom u Budimu, Beogradu i na Cetiwu; Prokopiju okorilu (18021866), Joanikiju Pamuini (18101870) i Staki Skenderovoj (18301891) djela su objavqena u St. Petersburgu, i to na ruskom jeziku; Kosta Haxi Risti (1845 1870) tampao je svoja djela u Novom Sadu i Beogradu, Niifor Dui (18321900) u Beogradu, itd.
Vid Vuleti-Vukasovi, Dvije na palok, Bosanska vila, 1887, str. 8. Tihomir R. orevi, izdava i urednik Karaxia, lista za srpski narodni ivot, obiaje i predawa" (Aleksinac, 18991903). Ovdje prema: D. Vitoevi, Jugoslovenski kwievni leksikon, Matica srpska, Novi Sad, 1984, str. 317. 31 Bosanska vila, 1887, str. 128. 32 Miodrag Maticki, Letopis srpskog naroda, Institut za kwievnost i umetnost Biblioteka Matice srpske, Beograd Novi Sad 1997, str. 176177. 33 Jovan Dereti, Almanasi Vukovog doba, Beograd, 1979, str. 65.
29 30

398 Isto tako, Gavro Vukovi Krajinik (18261876) pie i objavquje lanke i kwige kao stradalnik" i bjegunac" iz Bosne, bivajui u progonstvu: Rije Krajinika izala je u Zemunu 1866, a Robstvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni u Novom Sadu 1872. Neto mlai od wega, Vaso Pelagi, slino prolazi: i on biva prognanik, bjegunac i zatvorenik, i wegova kwievna (pa i veina drugih) djela izlaze izvan Bosne i Krajine: Putovawe unakrst oko cijele zemqe u Beogradu (1874), Istorija bosansko-hercegovake bune u Beogradu (1882), i sl. Tek sa pojavom Vile", Istonika" i Glasnika" itaoci u BiH imaju priliku da upoznavaju svoje pisce, da itaju o svojim obiajima i predawima, da pronalaze pripovijesti iz svojih krajeva. Uz to, oni mogu i sami da se javqaju kao pisci, saradnici ili i izvjetai. iroko zasnovana i dobro voena kulturna akcija ovih asopisa nije, naravno, bila bez uspjeha: u wima se poeo javqati veliki broj saradnika, Vukovih sqedbenika", i to iz svih naih krajeva: Bosne, Hercegovine, Vojne Krajine, Srbije, Crne Gore, Dalmacije, Dubrovnika Danas se u naoj kulturnoj javnosti zna za pojedine od tih prvih naih pisaca, za mitropolita Savu Kosanovia, Nikolu Begovia, protu u Karlovcu, Budu Budisavqevia, ili za Petra Koia, Bogdana R. Milanovia Krajinika, Jovu G. Popovia, Vasu Kondia, dr Vasu Gluca. Nisu nepoznati ni Nikola T. Kaikovi, Boidar Nikainovi i Stevo Kalueri, sarajevski uiteqi, urednici Bosanske vile", sakupqai narodnih umotvorina i pripovjedai; uz wih moda i jo neki. Meutim, veliki broj tih vrijednih stvaralaca i prethodnika nae pisane rijei danas je skoro nepoznat: Petar St. Ivanevi (iz Bihaa, iguman man. Motanice), Kosta Kovaevi (paroh bianski), Petar Mirkovi (uiteq u Bihau), Manojlo Bubalo Korduna (uiteqevao po Kordunu, a folklornu grau, nastavqajui rad prote Nikole Begovia, prikupqao s podruja Korduna, Banije, Like i Bosanske Krajine), Sava Bjelanovi (Zadar, urednik Srpskog lista/glasa"), Simo Stojanovi (svetenik prijedorski), Slavko Vujasinovi (paroh dubiki), Stevan N. Davidovi (svetenik u Bos. Gradici, urednik Bosansko-hercegovakog istonika"), Sima Lukin Lazi (Vojna krajina), Mojo Medi (iz Gorwe Krajine"). Kada bi iz Krajine krenuli na jug, prema krnoj i dinoj posestrimi Hercegovini", onda bi morali pomenuti Duana St. Popovia (iz Zenice), Milana Obradovia (uiteqa u Travniku, Zenici i Grahovu), Stijepu Trifkovia (svetenika u Blauju), Ristu ajkanovia (uiteqa na Sokocu i Glasincu), Milana M. Delia (inovnika u Drenici), Stevana B. Zimowia (N. N. Hercegovca, iz Gacka), Luku Gria-Bjelokosia (kancelistu u Mostaru, Fojnici i Sarajevu), Tomu A. Bratia (svetenika u Fojnici), Dionisija Mikovia (igumana u man. Bawi);

399 tu su i Vid Vuleti-Vukasovi (uiteq na Koruli), dum Ivo Stojanovi (kanonik u Dubrovniku), ali i mnogi, mnogi drugi. Treba rei: ovdje u veini sluajeva nije rije o izgraenim piscima i o iskusnim sakupqaima folklornog naslijea ve o poetnicima, koji su, u stvari, utirali staze i stvarali prohodnost za potowe i velike nae pjesnike i pripovjedae, za antia i Duia, orovia i Koia. Rije je, dakle, o svojevrsnim naivnim kwievnim stvaraocima (u znaewu koje rije naivni" ima u likovnim umjetnostima), koji su u naoj regionalnoj literaturi nainili prve, ali ne beznaajne zapise, crte i reze". Pored tih prvih koraka u kwievnosti, wihov najvei znaaj svakako je u kulturnom radu, u misiji ija znaewa i iji dometi jo nisu u potpunosti sagledani. 4. Pregled idejnih deavawa i kwievnog ivota kod Srba u BiH Ukoliko bi se pratili wihovi nastavqai, tj. daqi razvoj kwievnosti kod Srba u BiH, onda bi se, uopteno posmatrano (i sa skraewima koja su nuna za pregledni rad ove vrste), mogla razluiti sqedea etiri pravca ili toka unutar ovog pokreta:34 1. Kulturno-prosvjetiteqski preporod: poeci etnografskog rada i kwievne djelatnosti; misija nacionalnog i kulturnog preporoda (dokazivawa da su Bosna i Hercegovina od starina srpske zemqe"); borba za crkveno-kolsku autonomiju. Kwievni asopisi: Bosanska vila" i Bosanskohercegovaki istonik". Vrijeme: 18781905. 2. Umjetniki tok: visoki zahtjevi u kwievnosti (a i drugim umjetnostima, npr. u slikarstvu), potom u naukama (posebno antropogeografiji, ali i istoriji, psihologiji, etnografiji); uticaji modernih strujawa iz Evrope; Mostarski kwievni krug, dominacija artizma i zadovoqewe duhovnim ujediwewem srpskog naroda. Kwievni asopisi: Zora" i druga faza Bosanske vile". Vrijeme: 18961914. 3. Politiki tok: radikalizovawe srpskog nacionalnog pitawa, posebno poslije aneksije (1908); ponovna tewa za dravnim (politikim) ujediwewem. asopisi: bawaluka Otaxbina", mostarski Narod" i sarajevska Srpska rije". Vrijeme: 19081914. 4. Omladinska akcija: tajna aka drutva, priprema za vojne akcije i atentate; kwievnost kruoka i moderne; Mlada Bosna. Kwievni asopisi: bawaluki Razvitak", sarajevska Srpska omla34 Uz uslovne nazive ovih etiriju tipolokih etapa slijede wihove glavne odlike / ideje, najvaniji asopisi u kojima su se wihovi predstavnici javqali, te okvirna vremenska odreewa za svaku od tih etapa.

400 dina". Ilegalni aki listovi, zatvorski almanasi i izbjeglike publikacije. Vrijeme: 19121918. 5. Kwievna pitawa naivnih zapisa" Nasuprot ovom kulturolokom aspektu, etnografski i kwievni radovi naih prvih sakupqaa i stvaralaca mogli bi veoma produktivno da poslue i u rasvjetqavawu starih i uvijek aktuelnih kwievnoteorijskih i poetikih pitawa. Za ovu priliku izdvajamo sqedea: Kakav je odnos usmene i pisane kwievnosti, odnosno, ta se preuzima, a ta ne kada se od zapisivawa usmenih tekstova prelazi u originalnu, pisanu kwievnost? Koji anrovi, koji tematsko-motivski kompleksi i s kojim funkcijama dominiraju u samim poecima odreene kwievnosti, tj. koliki je udio tradicionalnih, naslijeenih formi, obrazaca i sadraja u woj? Na koje naine i po kojim zakonitostima se prenose i preobraavaju motivi i modeli iz jednog vremena u drugo i iz jedne sredine (kulture) u drugu? Tu su jo i pitawa o stilu i kontinuitetu izraajnih sredstava, o formama pripovijedawa, o naslijeenim pjesnikim i narativnim konvencijama (kao to su, npr., pripovjedni postupci, stavovi o stvarnosti) i sl.; Pitawe kwievnih uticaja (Koi, u lanku Naa poezija pod apsolutizmom", navodi kao uzore talijanske pisce 19. vijeka, koji su stupili u slubu svojoj rastrganoj i ugwetenoj otaxbini. Svi su oni uestvovali sa rijetkom predanou u narodnom pokretu, vaspitavali su iroke narodne slojeve i pripremali ih za veliko djelo osloboewa Sva pjesnika djela wihova ovog vremena odiu arkom i strasnom qubavqu prema zemqi i narodu"); Pitawe internacionalnih tema i motiva; Pitawe recepcije (da li su vanija oekivawa publike ili tewe ka vlastitoj originalnosti i modernosti), itd. Bez pretenzija da ovde ponudimo krajwe i konane odgovore na ova pitawa (mnoga od wih su, u stvari, fundamentalna kada se govori o kwievnom stvaralatvu), ipak moemo, u vidu biqeke, naznaiti neka mogua budua interesovawa i pristupe ovoj kompleksnoj materiji. Slijedi poredbena analiza dviju pripovjedaka, jedne narodne i jedne autorske. U Bowaku", kalendaru za prostu 1887. godinu,35 Petar Mirkovi je objavio priu Dobretina luka ili 63 groba", a odmah iza
35

Sarajevo, Zemaqska tamparija, 1887 ( godite), str. 3334.

401 we nadovezuje" narodnu pripovijetku, koju je, kako kae, sluao u Grahovu o istom Dobreti, kako se sa vilom oeni, te e to upravo i biti karakteristika samom mome pisawu o Dobretinoj luci i 63-ima grobovima". Iako ima jo mnogo primjera na kojima se mogu vriti stilska, tematska i pripovjedna poreewa izmeu usmene i pisane kwievnosti (jer veina pomenutih pisaca ogledala se i u sakupqakom i u originalnom kwievnom radu), ovaj primjer je dobar prvenstveno zato to na istom mjestu donosi i autorsku pripovijetku i wen folklorni predloak. U usmenoj prii nema vremenskog odreewa (u starija vremena"), kakvo je dato u autorskoj prii (prije 300 godina"), dok se odreewe mjesta (Dobretina luka) daje u oba sluaja, vjerovatno zato to taj toponim (nastao od imena glavnog junaka) jeste dio naslova samog predawa. Narodnu, bajkovitu priu karakteriu jo: idealizacija glavnog lika, odsustvo artificijelnih postupaka (od stilskih figura najprisutnije su poredbe, koje su ustaqene, klieirane), saeci u pripovijedawu. Autorsku, pak, pripovijetku karakteriu: proireni opisi (lika, lokaliteta, pejzaa, izvora, noi); detaqizirani prikaz sukoba Dobrete i wegovih ukuana sa hajducima; postojawe upravnog govora (tj. pored deskripcije u priu ulazi i dramatizacija); originalnije poredbe (uz one na narodnu", koje se preuzimaju iz usmenog priawa); naratorski komentari (pouke, intervencije, objawewa, npr. stranih rijei, narodnih izraza); prolepsa (odstupawe od izohronije: narator predskazuje ono to e se desiti); pozivawe naratora na narodne poslovice koje mu, poput vrhunskih autoriteta, pomau kada kritikuje pojave iz svoje stvarnosti (kada kritikuje savremeni brak, mali broj djece, odvajawe od zadruge, samou savremenog doba, kukaviku" hajduiju). Tu su jo postupci koji slue stvarawu iluzije realnosti (ime i prezime glavnog lika, prikriveno, inicijalno imenovawe lokaliteta), i postupci koji rue bajkovite strukture (nepostojawe vila, natprirodnih moi i nestvarne surovosti). Kada se ove osobine postave jedne naspram drugih, dolazi se do niza razlikovnih parova izmeu usmenih i pisanih narativnih modela. Detaqnijim, sistematskim ispitivawima, iji bi predmeti bili mnogo obuhvatniji, svakako bismo doli do znaajnijih predstava o ovim pitawima. Time bi se i korist od izuavawa tradicije viestruko uveala: kulturoloke teme, znaajne i zanimqive same po sebi, povele bi nas i ka odgovorima na sutinska pitawa iz poetike kwievnog stvaralatva. Zavretak Iako kwievni poeci kod Srba u BiH nemaju velike estetske vrijednosti, iako wihovi etnografski radovi kasnije bivaju nauno

402 prevazieni, te iako u wihovom sakupqawu narodne umjetnosti nedostaje sistematinosti i jaih kriterija, ipak oni svojim radovima i djelovawima postaju znaajni za istoriju i ovih regija i srpske kulture u cjelini. U tekim vremenima okupacije, uz velika odricawa i napore, oni su nastojali da svom narodu olakaju ivot i da mu ouvaju vjeru u budunost. Gospoica Adelina Irbi, velika dobrotvorka srpskog naroda, posvetivi mu i svoj ivot, svoje znawe, svoje delawe i svoje misli", imala je sqedeu molitvu: Neka Bog pomogne Srbiji da dokae kako je istinita stara izreka: 'svet pripada onome ko ume da eka'."36 Zaetnici nove srpske kwievnosti bili su strpqivi, iskreni i predani, i to im se isplatilo uspjeli su i da svoj zaostali narod uvedu u moderne evropske tokove, i da svojim literarnim nastavqaima naznae puteve ka savremenoj srpskoj kwievnosti.

Mladenko Sadak PERVE LITERATURNE AGI U SERBOV V BOSNII I GERCEGOVINE Rezyme Vo vrem avstrisko okkupacii (18781918) sredi serbov v Bosnii i Gercegovine voznikaet organizovannoe osvoboditelnoe dvienie. Kulturna, tnografieska i literaturna detelnosti bli sostavno asty togo dvieni. Mnogie narodne svenniki i uitel, literaturnuy detelnost kotorh mono nazvat naivno", svoi perve zapiski, rasskaz i stihotvoreni publikovali v novoosnovannh literaturnh urnalah Bosnii i Gercegovin. Nastoa rabota soderit pereen imen naibolee znaitelnh detele i nazvani urnalov, v kotorh oni sotrudniali. Take predstavlen pereen idenh sobti i oharakterizovana literaturna detelnost serbov v Bosnii i Gercegovine.

36 Ivo Andri, Gospoica Adelina Irbi, Sabrana djela, kw. 10 (Staze, lica, predeli), Sarajevo, 1981, str. 62.

UDC 003.081(=16)

Vawa Stanii O NEKIM KULTURNOISTORIJSKIM SLOJEVIMA SLOVENSKE PISMENOSTI

Rad predstavqa pokuaj rekonstrukcije nekih kulturnoistorijskih slojeva slovenske pismenosti i wihovog osvetqewa, kako na planu izraza, tj. kulturnoistorijskog konteksta u kojem je odreeno pismo nastalo, tako i na planu sadraja fonoloke osnove jezika kome je nameweno. Kqune rei: paradigmatika i sintagmatika pisma, rekonstrukcija, slovenska pismenost, gotsko pismo.

Uvoewe fundamentalne lingvistike podele na povrinsku i dubinsku strukturu, ili podele na plan izraza i plan sadraja, koja se u pojedinim studijama o pismu sree i kao podela na unutrawu i spoqawu formu pisma, afirmisalo je tradicionalno gledite o hijerarhijskoj vezi izmeu jezika i pisma o tome da pismo predstavqa dvostranu realnost. Za razliku od foneme, liene plana sadraja, osnovna jedinica pisma, grafema, jeste bilateralna jedinica iji plan sadraja predstavqa fonema na koju se ona odnosi.1 Meusobni odnos ova dva osnovna inioca svakog pismenog sistema ovde je sagledan na primeru jezike osnove i grafike forme pojedinih evropskih pisama s posebnim osvrtom na pitawe slovenske pismenosti odnosa izmeu wene fonoloke osnove i kulturnoistorijskog konteksta u kome je ova pismenost nastala i razvijala se. Ovoj fundamentalnoj podeli na povrinsku i dubinsku strukturu pisma gruzijski struwak Tamaz Gamkrelidze je dodao i drugu vanu lingvistiku podelu na paradigmatiku i na sintagmatiku pisma, koja je u najirem smislu omoguila razlikovawe sistema i strukture i ubedqivo pokazala blisku vezu izmeu nauke o jeziku i nauke o pismu, zasnovanu na vrstoj, strukturnoj vezi izmeu jezika i pisma. Ovaj pristup Gamkrelidze je vrlo uspeno primenio na primeru odnosa grafike forme i jezike osnove sredwovekovnih istonohrianskih derivata grkog alfabeta. Wegov rad Poreklo i tipologija alfabetskog sistema pisma; pismeni sistemi ranohrianske epohe"2 predstavqa vaan doprinos, kako za utemeqewe
1 2

Stanii 2003: 256. Gamkrelidze 1988; 1989.

404 gramatologije kao nauke o pismu tako i za razjawewe konkretnih pitawa u vezi s temom ovoga rada. Meusobni odnos dva osnovna inioca svakog pismenog sistema wegove fonoloke osnove i kulturnoistorijskog konteksta u kojem je nastao dobro se vidi na primeru jezike osnove i grafike forme pojedinih evropskih pisama. Sutinsku povezanost strukturne samostalnosti pisma i etnopolitike emancipacije drutva pokazuje primer latinskog alfabeta, najoriginalnijeg od svih italskih pisama i najslobodnijeg prema wegovom etrursko-grkom uzoru, kao i germanskih runa, koje su na slian nain iskoristile pismenost latinsko-italskoga kruga samo kao svoju polaznu osnovu. Prema opisanom kriterijumu sredwovekovni derivati grkog pisma mogu se podeliti na dva tipa: koptski i gotski model. Kako je pokazao T. Gamkrelidze, prvi je iskorien u gruzijskom, a drugi u jermenskom pismu. Gruzijsko pridravawe grkog paradigmatskog niza svedoi o vrstim kulturnim vezama s Vizantijom, o tome da je, kao i u koptskom sluaju, to pismo nastalo spontanim prilagoavawem grkog pisma. Nasuprot tome, naruavawe izvorne strukture grkog pisma u gotskom i jermenskom poklapa se s iwenicom da su to bila originalna dela istaknutih pojedinaca (Vulfila i Mesrop Matoc), koji su u wima izrazili ideju kulturno-politike samostalnosti svojih naroda u odnosu na Vizantiju. Za razliku od etiopskih hriana, koji piu semitskim slogovnim pismom, svi ostali narodi koji su hrianstvo preuzeli neposredno od Grka stvorili su originalne nacionalne alfabetske pismenosti: koptsku, gotsku, jermensku, gruzijsku i slovensku. U nekima od wih grka osnova je oigledna ve na planu izraza u koptskom i gotskom pismu i slovenskoj irilici. O poreklu ostalih, grafiki originalnih pisama kavkaskih alfabeta i slovenske glagoqice izneto je mnotvo razliitih teorija. Meutim, tek uvoewem paradigmatskog i sintagmatskog plana u ovo razmatrawe Gamkrelidze je nedvosmisleno pokazao wihovo grko poreklo. U tom smislu, presudan znaaj p a r a d i g m a t i k e za dokazivawe grkog izvora ovih pismenosti sadran je u iwenici da je wihov poredak prema sredwovekovnoj praksi bio tesno povezan s brojnom vrednou slova. Bez obzira na pojedinane razlike, sve istonohrianske pismenosti u brojnim vrednostima svojih slova u osnovi uvaju vizantijski deseterini brojni poredak od tri eneade (jedinice, desetice, stotine). Koptsko pismo je najstarije od svih istonohrianskih derivata grkog pisma, strukturno je najblie grkom izvoru i u sutini odraava tada jo uvek ivu helenistiku tradiciju u samom Egiptu. Po modelu koji je u wemu primewen napravqena su i sva ostala pisma ovoga kruga. Ono ima ukupno 33 znaka, pri emu je to u celini grko ustavno pismo toga vremena s dodacima iz staroegi-

405 patskog demotskog pisma neophodnim za koptski jezik, koji su (bez brojne vrednosti) dodati na kraju kako ne bi naruili grku paradigmu. Obino se pretpostavqa da je iz grkog preuzeto 25 znakova,3 ali je Gamkrelidze pokazao (1989: 240) da je paradigmatska, strukturna veza ovoga pisma s grkim mnogo vea nego to se pretpostavqalo. Grku paradigmu potvruje i uvawe grkih episemona" stigme, sampija i kope u brojnim vrednostima 6, 900, 90" (posledweg i s glasovnim znaewem potrebnim koptskom jeziku /fai/, zbog ega se ranije mislilo da je taj znak demotskog porekla). Iako gotsko pismo potie iz priblino istog vremena kao i koptsko, ono se od wega razlikuje nizom specifinosti svojstvenih kulturnim prilikama u tome delu Evrope, i kod germanskih naroda posebno. Razlika meu wima se vidi ve na planu izraza. Gotsko pismo u znatnoj meri odstupa od grkog oblika slova, ili, drugim reima, dri se grkog oblika samo u nedostatku boqeg reewa. Razlog je jasan: gotsko pismo je originalno delo gotskog episkopa Vulfile ( 383), specijalno napravqeno radi prevoda Biblije na gotski, ija su gotska slova" (grmmata gotuik po sredwovekovnim izvorima) imala za ciq da gotsku nacionalnu posebnost pokau ve na grafikom planu. Bitna strukturna osobenost gotskog pisma jeste ta to ono nema dodatnih znakova kao koptski. I tu se vidi originalan pristup autora gotskog pisma, koji je u potpunosti ouvao grku paradigmu blagodarei tome to je nizu grkih znakova pripisao gotska znaewa i tako uspeo da gotsku paradigmu u celini uklopi u grku. Tamo gde je bilo boqih reewa od glasovne supstitucije, Vulfila je takoe upotrebio koptski" model posegao je za domaim grafikim nasleem, germanskim runama, a u nekim sluajevima ak i latinskim znacima. Najkrupniju strukturnu razliku izmeu gotskog i grkog pisma predstavqa zamena grafeme ksi, nepotrebne gotskom jeziku, znakom za emancipovanu jotu" j [j], za koji je, inae, vladalo miqewe da je iz latinskog. Nasuprot ranijem proizvoqnom traewu korena gotskome j u latinskom G s novom glasovnom vrednou /j/, Renato endre je ubedqivo pokazao da je tu re o germanskom nasleu, o runskome jeranu" $, koji se i znaewem i oblikom poklapa s gotskim slovom (Gendre: 318319). S druge strane, nasuprot sintagmatskoj slobodi prema originalu, Vulfila je zadrao kopu i sampi (u got. obliku y !) kao oznake za brojnu vrednost (90, 900), to je, opet paradigmatski, uvrstilo grku strukturu wegovog pisma. Gotski model supstitucija radi ouvawa izvorne paradigme, koji je rasvetlio Gamkrelidze, to je ono to se u veoj ili mawoj meri nalazi i u ostalim pismima grkoga kruga, i to opovrgava ra3

Jensen 1969: 478; Fridrih: 144; Ritner 1996: 287.

406 nije shvatawe, koje je imalo u vidu uglavnom samo spoqawu formu, kako gotsko pismo nije ostavilo nikakvog traga niti uticalo na neko drugo pismo.4 To se moe otkriti i u slovenskom pismu, koje se inae paradigmatski slae s gruzijsko-koptskim modelom. Dok je gotski u svojim dodatnim znacima posegao za svojim starijim runskim nasleem, dotle je tvorac slovenskog pisma izgleda posegao za ruskim" pismom zagonetnih krimskih hriana, u kojima iz vie razloga moemo videti Gote najstarije hriane u tom delu Evrope.5 Ove su ideje podstakle Jurija Stepanova (1991) da u svojoj analizi slovenskog pisma Gamkrelidzeovu podelu na paradigmatiku i sintagmatiku pisma dopuni tvrdwom kako se ona odnosi i na svako pojedinano slovo alfabeta, koje je istovremeno i kod i sastavni deo teksta, s naglaskom na tome da wegovo znaewe moe da bude i sasvim nezavisno od wegovog mesta i funkcije u samom pismu. Drugim reima, pojedina slova mogu da prethode pojavi nekog alfabeta, tj. da budu pozajmqena iz nekog drugog sistema. U obema slovenskim azbukama nacrt znakova i brojna vrednost su razliiti, ali su wihova imena ista. Na osnovu toga bi se moglo zakquiti kako se wihova imena odnose na neki drugi parametar" (Stepanov: 28). Za razliku od veine prethodnih istraivaa, koji su u potrazi za prototipom glagoqice svoju pawu usmeravali ka Istoku, Stepanov se okrenuo gotskom izvoru i, poput nekolicine slavista pre wega, traeni parametar naao u staroevropskim alfabetima ogamu, runama i, konano, gotskom alfabetu. Ova stara simbolika imena upravo je originalna crta ogamskog pisma u kome termin za slovo fid, bukvalno znai drvo", dok je ime svakog pojedinanog slova ime nekog drveta. Veina ogamskih naziva slova je pri tom toliko arhaina, tako da, bez obzira na oiglednu asocijaciju s drveem, faktiki predstavqaju posebne lekseme a upravo nazive slova (Stepanov: 2526). Slino imenovawe slova na osnovu odreenog kruga pojmova koji predstavqaju tradicionalne kulturne vrednosti sree se i u gotUpor. npr. Ebbinghaus: 293. Dok se obino spomiwe otvorena grafika veza jednog broja slovenskih znakova s nekim bliskoistonim pismima, tanije s koptskim, jevrejskim i samarianskim, od kojih je druga dva Konstantin zatekao meu Hazarima, dotle na misionarski poduhvat Solunske brae nisu mogli da ne ostave traga jevaneqe i psaltir napisani zagonetnim ruskim" pismom, koje je prema glavi Konstantinovog itija on obreo u Hersonu, kao i oveka koji govori tim jezikom, to bi, po miqewu jednog broja struwaka, moglo da ukazuje upravo na krimske Gote, koji su od Vulfilinog vremena bili najstariji hriani u tom delu Evrope i ija je pravoslavna Gotska eparhija na Krimu sauvala uspomenu o Gotima sve do kraja H veka (Toporov: 256). Uprkos jo uvek otvorenim pitawima u vezi sa zagonetnom etnikom pripadnou ovih ruskih pismena, kao i odvojenog pomena Gota (u obliku goti) u H glavi istog itija (Skazani: 115117), ostaje iwenica severnogermanskog porekla samog imena Rusi, koje se u H v. jo uvek odnosilo na Normane (KME : Ruki pismena).
4 5

407 skom, u kojem su nazivi slova runskog porekla. Istu takvu prirodu slovenskih slova otkrio je jo N. S. Trubeckoj, koji je, analizirajui odnos slovenskog pisma i starih azbunih molitvi, istakao da staroslovenske azbune molitve ne predstavqaju akrostihove na glasovna znaewa slova, nego na imena slova glagoqice.6 Na osnovu tih azbunih akrostihova i brojne vrednosti u glagoqici Trubeckoj je predloio originalnu rekonstrukciju prvobitnog broja znakova slovenskog pisma zaokruen spisak najstarijih znakova koji je, poput kavkaskih pisama, sadrao takoe 36 slova. U ovome simetrinom kavkaskom modelu" od etiri serije po devet znakova (9h4") posledwa nedovrena serija paradigmatski odgovara gruzijskoj seriji od 9 dodatih znakova, srediwe dve serije od 18 znakova skoro su u celini grke", dok se glavno naruavawe grke paradigmatike nalazi u prvoj seriji. Poetni semitski paradigmatski niz [a, b, g, d] ouvan je i u svim derivatima grkog pisma, ukquujui i latinsko pismo s etrurskim obezvuavawem game" [a, b, c, d]. Od toga odstupa jedino slovenski, u kome je zbog proirewa ovog niza (a, b, v, g, d) naruena i paradigmatska i brojna vrednost grkog prototipa. Lucidno objawewe ovog odstupawa predstavqa Stepanovqeva ideja (3133) kako je ovde po sredi ukrtawe grkog modela i gotske usmene tradicije, tj. da nazivi prva tri slova slovenskog pisma predstavqaju gotsko naslee. Imena prva tri slova gotskog pisma mogu se rekonstruisati kao doistorijska, runska" formula Aza berkna geuua < run. *ansuz *berkanan *geb Aza (epitet germanskog boga Odina) [brezovu] bukvicu darova [qudima]". Istu formulu prepoznajemo i u slovenskom a bk vdi, jedinoj sintagmi azbunog niza koja ima nekakav reenini smisao i koja je zato u pismo i ula kao celina, uprkos naruavawu paradigmatske strukture prototipa koje je izazvala. Trea slovenska re je, kao to je poznato, nepravilna i zato se obino ispravqa u *vd i tumai kao arhaino i dijalekatsko 1. l. jd. kako bi se uskladila s prvom rei koja izgleda kao 1. l. line zamenice. Meutim, kako zakquuje Stepanov (33), ovaj drevni ostatak indoevropskog perfecta tantum ovde se vie uklapa kao 3. l. jd. prolog vremena, a kada se ima u vidu i Hrabrova tvrdwa da je prvo slovo one azbuke koju je sastavio Konstantin bilo Slovenima boiji dar",7 onda cela formula dobija gotski smisao": Az(a) bukvicu /= slova/ poznade [ili takoe stvori, uvede].
Trubetzkoy 1954: 1523; Stepanov: 32. ba dano rod slovnskom i time se razlikovalo od paganske grke alfe", to se moe dovesti u vezu kako s krstolikim glagoqskim %, kao simbolikom invokacijom s blagoslovom boijim" (Nedeljkovi: 22; I. Goev, Staroblgarski glagolieski i kirilieski nadpisi", Sofi 1961), tako i sa znakom krsta kao simbolom vrhovnog boga koji je Konstantin irilo mogao da zatekne meu Hazarima (Stepanov: 3436; Moskov 1987).
6 7

408 Kako premostiti vremensku prazninu od pet vekova izmeu slovenskog i gotskog pisma? Teko da to moe samo hazarska misija. Stepanov je pretpostavio da je ovo gotsko-runsko kulturno naslee moglo da ivi u sredwoevropskom arealu do pojave slovenske pismenosti. Iako nisu potvrene nikakve neposredne veze izmeu gotske biblije i odgovarajuih irilo-metodskih tekstova,8 tome u prilog mogle bi ipak da govore sve one dobro poznate jezike i kulturne veze izmeu Starih Slovena i germanskih naroda, dok je uspomena na Gote izbila na videlo kako u staroruskom Slovu o polku Igorevu",9 tako i u Letopisu popa Dukqanina" iz H v., koji je, po reima wegovog anonimnog autora, preveden s nekog iezlog slovenskog originala. Kao to je dobro poznato, razlike u brojnim vrednostima izmeu dve slovenske azbuke jedan su od vanih dokaza vee starine i originalnosti glagoqice u odnosu na irilicu. Iako je naruila grki nain obeleavawa brojnih vrednosti, glagoqica je ipak dosledno sprovela osnovni grki poredak od tri eneade (27 slova): a eml, ie pokoi, rci ci, dok je s rvom bila uvedena i etvrta nedovrena eneada (Ilievski: 96). Nasuprot woj, najstarija irilica predstavqa vernu kopiju grkog sistema brojnih vrednosti, ukquujui i specijalne grke znake, stigmu, kopu i sampi, koji su i ovde, kao i u grkom pismu, imali samo brojno znaewe. Meu razliitim primerima razilaewa izmeu glagoqice i irilice, ali i paradigmatskih odstupawa glagoqskih azbukvara od azbunih molitvi, pawu privlai razilaewe koje postoji kod srediweg slova prvobitne glagoqice, erva (& / ), na ijem se mestu u azbunim molitvama i u kasnijim prepisima Hrabrovog spisa nalazi slovo l s istom brojnom vrednou 30". Ukrtawe brojnih vrednosti ova dva pisma ba na ovom mestu dobija poseban smisao u svetlosti opte tewe ka simetrinosti i zaokruenom broju znakova alfabetskog niza, koja ponekad moe da nosi i viu idejnu poruku. U ovom sluaju kao da je re o sakralnoj simbolici srediwih slova alfabeta, od kojih je u rimskoj filosofiji nastao pojam elementum (eL-eM-eN) kao isticawe paradigmatskog znaewa grkoga stoixeon prvobitna osnova, srediwi deo; slovo alfabeta". Sasvim u duhu sredwovekovne slovenske prerade ove antike kosmogonijske simbolike alfabeta, u Azbunoj molitvi" Konstantina Prezvitera srediwe mesto slovenskog pisma zapoiwe stihom letit nn slovnsko plem / k krxeniy obrati s vse.10
8 Gotsku temu je s te strane kritiki razmotrio jo Jozef Vajs u tekstu Je-li staroslovnsk peklad evangeli a alte njak zvisl na gotskm pekladu Vulfilov?", Byzantinoslavica , 19391946, 145171. 9 Pri emu mito-poetski sadraj gotske teme ovoga drevnog speva dobija nov smisao u kontekstu dosada reenog: Se bo gotsk krasn dv vspa na brez sinemu mory, zvon ruskm zlatom" (Toporov: 252). 10 Proskurin, Stepanov: 132133, 139.

409 Zagonetni glagoqski erv (& / ), koji se nalazio na tome mestu, po svome nemotivisanom i oigledno neslovenskom imenu i funkciji podudaran je nekim neslovenskim nazivima znakova u glagoqici, kojima su inae naene paralele u runskim nazivima. U prvom redu to su dva znaka koji se, kao i erv, sreu samo u neslovenskoj leksici, ' (frt) run. ( (per) i ) (ica) run. (isaz),11 pandan dugome // * (waz) kao refleksu diftonga *ei,12 to takoe ima paralelu u poreklu i nazivu slovenskoga /i/ + / / (ie). U tome kontekstu erv kao da se odnosi na neki drugi jeziki parametar. Po svome srediwem poloaju odgovara mu runski jeran ($, srediwe, dvanaesto slovo runskog pisma, koje se, po svemu sudei, nimalo sluajno zove ba godina"), koji je u Vulfilinom pismu promenio mesto, ali je unet nesumwivo zato to je gotski imao emancipovanu jotu. Pitawe jote u staroslovenskom predstavqa, poput erva, jedno od srediwih, elementarnih pitawa praslovenskog fonolokog sistema, bez kojeg se, opet, ne mogu dobro razumeti ni odgovarajue jezike prilike u jugoistonoj Evropi. Predloena paradigmatika slovenskog pisma Jurija Stepanova zasnovana je na rekonstrukciji najstarijeg spiska znakova glagoqskog pisma, koji je sredinom HH v. bio ponuen u gramatici staroslovenskog jezika N. S. Trubeckoja, koja je podstakla preispitivawe nekih osnovnih postavki u paleoslavistici (Trubetzkoy 1954). Centralno pitawe oko kojeg je voena rasprava bila je palatalnost, koja odraava dva bitno razliita pristupa rekonstrukciji praslovenskog fonolokog sistema i na kojoj, istovremeno, poiva i krupna strukturna razlika izmeu dva slovenska pisma, s krajwim Trubeckojevim zakqukom, koji je uzburkao duhove u paleoslavistici, da jota, koja se i danas po tradiciji upotrebqava u transkripciji staroslovenskog jezika, u glagoqici nije niim obeleavana zato to je uopte nije ni bilo, ve je to bio samo pratei izgovor vokala u odreenim poloajima".13 Ideja o defonologizaciji jote, koja je proizvela fonologizaciju itavog niza novih mekih suglasnika, prihvaena je i daqe razraivana u znatnom broju dijahronih fonolokih studija tokom HH veka.14 Na toj ideji uoblieno je savremeno shvatawe o sinharmonizmu praslovenskog sloga u kojem su i suglasnici i samoglasnici bili podreeni svojevrsnoj palatalnoj korelaciji slogova,15 kao i teorija fonolokih jezikih saveza Romana Jakobsona, koji je jo 30-ih godina HH veka na primeru ovako podudarnog razvoja izmeu slovenR. Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva", Zagreb 1969. Bammesberger: 78. 13 Trubetzkoy 1954: 6162; Stanii 2004: 387. 14 Kalnn 1961: 7; Shevelov 1964: 207; Shenker 1993: 82; Nuorluoto 1994. 15 R. Jakobson, Remarques sur l'volution phonologique du russe compare celle des autres langues slaves", TCLP II, 1929; uravlev 1963; 1986: 213; Stanii 2004: 388.
11 12

410 skog i altajskog fonolokog sistema formulisao pojam evroazijskog jezikog saveza", ija je glavna strukturna odlika palatalna korelacija suglasnika (kobson 1985 [1936]). Zapadna granica ovog fonolokog saveza, koja preseca teritoriju slovenskih jezika, istovremeno predstavqa i granicu izmeu sredwoevropskog fonolokog sistema vokalskog tipa i fonolokog sistema konsonantskog tipa koji vlada u istonoj Evropi.16 Evroazijske osobine praslovenskog fonolokog sistema posvedoene u slovenskom pismu, kao i moguu praslovensku starinu dvaju tipova fonolokih sistema u slovenskim jezicima, potvruje i najstarija pouzdano slovenska arheoloka kultura PragKorak iz v. koja se prostirala od Dwepra do Labe i od Pripeta do sredweg Podunavqa (Petruhin, Raevski: 156157). Kao to je poznato, na tome prostoru odigrao se izlazak Slovena na istorijsku scenu. Oni se na istoku pojavquju s neslovenskim imenom Anti, dok su na zapadu, na granicama grko-rimske civilizacije, zatekli Gote17 i u dodiru s wima preli granicu prvobitnosti postavi svesni svoje etno-lingvistike posebnosti (slovne : nmci). Dva etnika imena s kojima se Sloveni pojavquju na istorijskoj sceni (Sloveni : Anti) nisu bila samo oznaka razliite etnojezike emancipacije Slovena, ve, po svemu sudei, i svedoanstvo rane dijalekatske podele na dve grupe Slovena. Na to moda upuuju i neke poznopraslovenske fonetske inovacije odraene i na pismu. Oigledno je, u tom smislu, poklapawe dva znaka za /h/ u glagoqici s postojawem dveju aspirata u jednom broju slovenskih jezika. Zagonetno glagoqsko pauasto /h/ (0) Frawo Mare je svojevremeno doveo u vezu sa zvunim spirantom /1/ u beloruskom, ukrajinskom, slovakom, ekom i gorwoluikom (Mare: 181). Slinu ideju o wegovom praslovenskom karakteru zastupao je svojevremeno i ahmatov, iako je ovaj glas posvedoen relativno kasno, tek od H v. u ekom i staroruskom (Bokovi: 8788). Pa ipak, areal rasprostrawenosti ovoga spiranta mogao bi da govori o wemu kao supstratnom nasleu. Po miqewu D. Beqaeva (1993: 69), ova glasovna vrednost ima oslonac u sakralnoj leksici antskog etnosa" proizvoda sloveno-iranske simbioze prve polovine milenijuma", ije neosporno iranizovano jezgro prasl. *bog sadri zadwonepani spirant /1/ u svim pomenutim jezicima. Tu, meutim, ne moe biti ni govora o jednostranom etnolingvistikom uticaju, poto je ovakav nain proirewa spirantskog reda bio poznat i gotskom jeziku. Bez obzira na razliite fonetske uslove i podstreke, spirantizacija gotskoga /g/ u intervokalnom poloaju, koju potvruje zapis
16 A. V. Isaenko, Opt tipologieskogo analiza slavnskih zkov", Novoe v lingvistike , 1963; Ivi /1991: 2032; Stanii: 2005: 249250. 17 O emu je, izmeu ostalog, ostao trag i u etnonimiji: u starom litavskom nazivu za Beloruse gdai (Petruhin, Raevski: 156).

411 gotskih linih imena u rimskim izvorima tipa Eila / Egila, Sisi / Sigis, istovetna je staroruskim dijalekatskim oblicima tipa ospodar (= gospodar) iz 1151. i Ana rina (= regina), potpisu ruske knegiwe Ane Jaroslavne i supruge francuskoga kraqa Anrija iz 1069.18 Osim pretpostavke o moguem sredwoevropskom supstratnom karakteru spiranta [1], i nacrt samoga pauastog h" (0), koji je u dosadawoj literaturi ve bio dovoen u vezu s gotskim labiovelarnim x [2] (Marchand: 22), mogao bi da poslui kao potvrda pomenute pretpostavke Jurija Stepanova o tome da pojedina slova mogu da prethode pojavi nekog alfabeta, tj. da budu pozajmqena iz nekog drugog sistema. Za temu o kojoj je re posebno je interesantna ve pomenuta strukturna povezanost slovenskog erva i germanskog jerana, koja ne mora da bude samo paradigmatske prirode. Postojawe posebnog znaka za [j] predstavqa bitnu strukturnu razliku izmeu gotsko-runskog grafikog sistema, s jedne strane, i glagoqice, s druge, i pokazuje da ova dva tipa pisma pripadaju razliitim fonolokim sistemima. U skladu s pomenutom podelom na dva fonoloka areala, razlika meu wima pokazuje se kao uvawe stare kvantitetske opozicije u germanskom sistemu i wene prefonologizacije u opoziciju po mekoi u slovenskom. Pa ipak, wihovu optu odliku predstavqaju palatalizujue tendencije koje postoje i u konsonantizmu i u vokalizmu. O sutinskoj povezanosti ovih opozicija govori iwenica da se meki suglasnici mogu protumaiti kao dugi ili udvojeni (Veleva 1980: 66). Upravo u poloaju izmeu kratkih vokala i jote nastajali su zapadnogermanski /p:/, /t:/, /k:/, /b:/, /d:/, /g:/: steng. biddan, stvnem. bitten got. bidjan moliti" (Plotkin: 38). Povezanost duine i mekoe razotkriva i veza germanskog umlauta i palatalizacije koja se moe objasniti kao jedan isti fonoloki proces. Kao to je i-umlaut spoj vokala [a, o, u] s predwojezinom artikulacijom, tako je i palatalizacija predavawe te iste predwojezinosti susednim suglasnicima od strane vokala predweg reda. Palatalizacija" po reima ruskoga germaniste A. S. Libermana to je kao umlaut suglasnika" (1971: 71). Istovremeno, umlaut, koji i sam predstavqa prefonologizaciju kvantiteta u novi kvalitet, ostavqa trag i na konsonantizmu. O tome ubedqivo govori proireni spisak staroengleskih runa iz H v., u kome se prvobitni petolani vokalski trougao pretvorio u devetolani kvadrat s nizom novih grafikih reewa. Pandan ovoj novoj umlautnoj seriji bila je u konsonantizmu pojava novih mekih suglasnika, u prvom redu cepawe velarnog reda na dve grupe [k: ], [g: ], koje se inae tumai kao konsonantna analo18 Guhman: 45; Bokovi: 88; A. Y. Dvornienko, S. G. Kaenko, M. F. Florinski, Oteestvenna istori (do 1917 goda)", Moskva 2002: 30.

412 gija vokalskom prevoju" (Plotkin: 44). Stari znaci za obine velare 3, 4 (stengl. [cn, gyfu]) dobili su znaewe novih palatovelara [, ], pa su za oznaavawe obinih [k, g] napravqeni znaci 5, 6 [calc, gr], dok se stari runski [jran] (7) konsonantizovao u er" [r].19 Paralelno ovome anglo-saksonskom i-umlautu, i osobena mutna" serija koju je u staroslovenskom rekonstruisao N. S. Trubeckoj odraava prelaznu fazu u prefonologizaciji kvantiteta u praslovenskom. Kao to se na osnovu reenog moglo videti, u osnovi ova dva areala nalazi se prefonologizacija kvantiteta u kojoj su presudnu ulogu imali palatalni procesi u konsonantizmu, pre svega jotovawe. Dok irilica, za razliku od glagoqice, svojim jotovanim ligaturama svedoi o uspostavqawu fonolokog statusa jote u vidu poluvokala /j/, koji postoji i u savremenim slovenskim jezicima, dotle grafema erv svedoi o uvoewu foneme [ / ] u fonoloki sistem, koje je moglo da bude ostvareno bilo konsonantizacijom same jote u nizu evropskih jezika u slovenskom okruewu, kao u mlaim germanskim runama, pojedinim romanskim jezicima, albanskom20 (a moda i jeziku pomenutih ruskih pismena, koja su mogla da budu izvor erva), bilo wenom pojavom kao posledice jotovawa u nekim slovenskim jezicima, usled ega je erv (& / ) nastavio da ivi u srpskoj i hrvatskoj redakciji staroslovenskog jezika (u vrednosti /j/ u hrvatskoj glagoqskoj pismenosti i mekoga // u najstarijim srpskim spomenicima) i odatle ostao kao drevno kulturnoistorijsko naslee u savremenoj srpskoj irilici.
BIBLIOGRAFIJA Bammesberger 1994 Bammesberger A., The development of the runic script and its relationship to Germanic phonological history", Language Change and Language Structure. Older Germanic Languages in a Comparative Perspective (ed. by T. Swan and others), Berlin N. York. Ebbinghaus 1996 Ebbinghaus E., The Gotic Alphabet", The World's Writing Systems (Ed. by P. T. Daniels & W. Bright), Oxford UP, 290294. Gendre 1976 Gendre R., Il fuark e l'alfabeto gotico", Scritti in onore di Giuliano Bonfante, Paidea", Brescia. Jellinek 1962 Jellinek M. H., Geschichte der gotischen Sprache, Berlin Leipzig. Jensen 1969 Jensen H., Die Schrift im Vergangenheit und Gegenwart, Berlin. Krause 1968 Krause W., Handbuch des Gotischen, Monaco. Bammesberger: 919; Scaffidi: 205; Fridrih: 364. Upor. istovetnu konsonantizaciju intervokalnog [--] u gotskom, severnogermanskom i savremenom italijanskom: ital. maggiore < lat. maiore, got. twaddje, stisl. tveggja nasuprot stvnem. zweiio dvaju" (Guhman: 25), kao i takoe istovetnu zamenu poetnog [j- > -] u italijanskom giogo < poznolat. iugu < klaslat. iugom jaram, igo" i alb. ngjesh opasati": gr. z3nnymi, lit. josti, csl. salo pojas" (Orel 1998: ngjesh). O povezanoj sudbini [g j] u istorijskom razvoju veine romanskih jezika svedoi i rasprostraweni nain obeleavawa mekih [, ] kombinacijama gl, gn (ital. figlio < filiu, signore < seniore) u kojima je grafema /g/ dobila ulogu jote (Peirone: 4042).
19 20

413
Marchand 1973 Marchand J. W., The sounds and phonemes of Wulfila's Gothic, Mouton, The Hague Paris. Mare 1971 Mare F. V., Hlaholice na Morave a v echch", Slovo 21, 133199. Nedeljkovi 1965 Nedeljkovi O., Jo jednom o fonolokom primatu glagoljice", Slovo 1516, 1958. Nuorluoto 1994 Nuorluoto J., Die Bezeichnung der Konsonantischen Palatalitt im Altkirchenslavischen. Eine graphematisch-phonetische Untersuchung zur Rekonstruktion und handschriftlichen berlieferung, Verlag Otto Sagner, Mnchen 1994. Orel 1998 Orel V. A., Albanian Etymological dictionary, Leiden, Boston, Kln. Peirone 1987 Peirone L., Lineamenti di fonologia e grammatica storica dell'italiano, Universit degli studi di Genova, Sabatelli editore", Savona. Ritner 1996 Ritner R. K., The Coptic Alphabet", The World's Writing Systems (Ed. by P. T. Daniels & W. Bright), Oxford UP, 287290. Scaffidi 1979 Scaffidi A., Introduzione allo studio comparativo delle lingue germaniche, Bologna. Schenker 1993 Schenker A. M., Proto-Slavonic", The slavonic languages (Ed. by B. Comrie and G. G. Gorbett), London, New York. Shevelov 1964 [1965] Shevelov G. Y., A Prehistory of Slavic. The Historical Phonology of Common Slavic, Heidelberg [Columbia UP, New York 1965]. Trubetzkoy 1968 Trubetzkoy N. S., Altkirchenslavische Grammatik. Schrift-, Lautund Formensystem, Wien, Kln [1954].

*
Belev 1993 Belev D. D., Slavnskie zadnenebne posle padeni reducirovannh" V 6, 6477. Bokovi 2000 Bokovi R., Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika. Fonetika, morfologija, graewe rei, Trebnik" Beograd. Veleva 1980 Veleva B., Praslavnski i staroblgarski fonologieski izmeneni, Sofi. Gamkrelidze 1988 Gamkrelidze T. V., Proishodenie i tipologi alfavitno sistem pisma. Pismenne sistem rannehristiansko pohi", V 5 (534); 6 (534). Gamkrelidze 1989 Gamkrelidze T. V., Alfavitnoe pismo i drevnegruzinska pismennost. Tipologi i proishodenie alfavitnh sistem pisma, Tbilisi [ 1989]. Guhman 1998 Guhman M. M., Gotski zk, MGU, Filologieski fakultet, 1998. uravlev 1963 uravlev V. K. Razvitie gruppovogo singarmonizma v praslavnskom zke. Opt diahroniesko fonologii, Minsk. uravlev 1986 uravlev V. K., Diahronieska fonologi, Moskva. Ivi 1991 Ivi P., Izabrani ogledi , Prosveta" Ni. Ilievski 2001 P. Hr. Ilievski, Pojava i razvoj na pismoto. So poseben osvrt kon poetocite na slovenskata pismenost, MANU, Skopje. Kalnn 1961 Kalnn L., Razvitie korrelcii tverdh i mgkih soglasnh fonem v slavnskih zkah, ANSSSR, Moskva. KME 2003 Kirilo-Metodievska enciklopedi, tom (P-S), Sofi, 2003. Kobev 1973 Kobev V. P., V poiskah prarodin slavn, Nauka", Moskva. Liberman 1971 Liberman A. S., Pordok destvi v fonologii i realnost razliitelnh priznakov", V 3/1971, 6072. Liberman 1993 Liberman A. S., Mgkie i tverde soglasne v istorii germanskih zkov", V 4, 3847. Moskov 1987 Moskov M., Prablgarski runieski znak 8 za teonima Tangra", Paleobulgarica / Staroblgaristika H/1.

414
Petruhin, Raevski 1998 Petruhin V. ., Raevski D. S., Oerki istorii narodov Rossii v drevnosti i rannem srednevekove (zki russko kultur, Moskva). Plotkin 1982 Plotkin V. ., volyci fonologieskih sistem (na materiale germanskih zkov), Nauka", Moskva. Proskurin, Stepanov 1994 Proskurin S. G., Stepanov Y. V., V poiskah konstant mirovo kultur. Alfavitn princip", N. S. Trubecko i sovremenna filologi, (otv. red. N. I. Tolsto), Nasledie", Moskva, 128140. Skazani 1981 Skazani o naale slavnsko pismennosti (Otvet. red. V. D. Korolyk), Nauka", Moskva. Stanii 1994 Stanii V., Glagolica i fonetieskie alfavit sredne Evrop", Balcanica XXV-1 (Belgrade), 267285. Stanii 2003 Stanii V., Neki osnovni pojmovi nauke o pismu", NSSVD 32/3, Terminoloka standardizacija lingvistikog opisa savremenog srpskog jezika (1), Meunarodni slavistiki centar, 1115. 9. 2002, Beograd 2003, 255261. Stanii 2004 Stanii V., Staroslovenska dvoazbunost i srpska i hrvatska redakcija staroslovenskog jezika", Srpski jezik H, 12, Beograd 2004, 383 396. Stanii 2005 Stanii V., O starini dva tipa fonolokih sistema u slovenskim jezicima", Srbistiki prilozi. Zbornik u ast profesora Slavka Vukomanovia, Filoloki fakultet, Beograd, 249256. Stepanov 1991 Stepanov Y. S., Neskolko gipotez ob imenah bukv slavnskih alfavitov v svzi s istorie kultur", V 3, 2345. Toporov 1983 Toporov V. N., Drevnie germanc v Priernomore: rezultat i perspektiv", Balto-slavnskie issledovani 1982, Nauka" Moskva, 227 263. Fridrih 1979 Fridrih I., Istori pisma, Moskva [Friedrich J., Geschichte der Schrift, Heidelberg 1966]. kobson 1985 kobson R., Izbranne rabot. Moskva. [Zvuk i znaenie", O teorii fonologieskih soyzov medu zkami", Princip istoriesko fonologii"].

Van Stanii O NEKOTORH KULTURNOISTORIESKIH SLOH SLAVNSKO PISMENNOSTI Rezyme V to rabote rassmatrvayts nekotore osnovne vopros svzanne s dvustoronne prirodo pismenh sistem, planom vraeni kotorh vlets kulturnoistorieski kontekst v kotorom otdelnoe pismo blo sozdano, a planom soderani fonologieska osnova zka dl kotorogo ono prednaznaeno. Vzaimnoe otnoenie tih dvuh osnovnh faktorov kado pismenno sistem rassmatrvaets v dannom tekste na primere zkovo osnov i grafiesko form nekotorh evropeskih pisem, v astnosti slavnsko pismennosti. Osoboe vnimanie zdes udeleno voprosu ob otnoenii medu ee fonologiesko osnovo i kulturnoistorieskim kontekstom v kotorom ta pismennost bla sozdana i v kotorom razvivalas.

UDC 811.163.41'367.2

Qiqana Suboti Vladislava Rui RASCEPQENE (CLEFT) REENICE U SRPSKOM JEZIKU (DIJAHRONO-SINHRONI PLAN)

U radu se raspravqa o tipovima rascepqenih reenica u srpskom jeziku, na vremenski i anrovski diferenciranom korpusu, i definie se wihova informaciona i linearna struktura. Razmatraju se tzv. prave (it-clefts) i prividno rascepqene (wh-clefts) reenice, zabeleene u jeziku srpskih pisaca 19. i 20. veka, kao i one koje su registrovane u Elektronskom korpusu savremenog srpskog jezika Matematikog fakulteta u Beogradu, a ekscerpirane su kako iz beletristikih tako i iz publicistikih tekstova. Kqune rei i pojmovi: srpski jezik, semantika struktura reenice, dijahronija, sinhronija, prave rascepqene reenice (it-clefts), prividno rascepqene reenice (wh-clefts), topik, komentar, presupozicija, fokus.

. Opta razmatrawa 1. Termin rascepqena reenica (cleft sentence) uveo je Oto Jespersen (Otto Jespersen), jo 1927. godine, u svojoj kwizi: Modern English Grammar i ovaj termin podrazumeva cepawe jedne poetne proste reenice na dve sintaksike jedinice ili deqewe jedinstvene klauze na dva odvojena dela od kojih svaki ima svoj predikat.1 2. Poetna prosta reenica, kao osnova rascepqivawa, moe se smatrati osnovnom, podlenom reenicom. Rascepqena reenica jeste rezultirajua konstrukcija, sastavqena sada od dve sintaksike jedinice. U lingvistikoj literaturi pojavquje se i termin perifraza tie se uglavnom rezultirajue sintaksike konstrukcije, a perifrastiki elementi jesu ono to Jespersen naziva operatorom rascepqivawa". Termin perifraza moe se upotrebiti kada se govori o pragmatikom vidu rascepqenih struktura, gde se perifraza smatra posebnim sredstvom kojim se pripisuje visoki stepen komu1 Karakteristino obeleje rascepqene reenice jeste tzv. diskontinuirani operator rascepqivawa" (discontinuous cleaving operator), to je u sluaju engleskog jezika najee it is" odnosno wh-".

416 nikativne relevancije.2 Wome se odreeni segment osnovne reenice osvetqava i, na komunikativnom planu, posebno se istie. Rascepqena reenica jeste upravo posebna konstrukcija koja daje i tematsku i fokusnu prominenciju odreenom lanu klauze.3 3. U lingvistikoj literaturi ne postoji sveobuhvatna definicija pojmova topik i fokus. Oba termina pokrivaju fenomen koji pripada i sintaksi i semantici i pragmatici sa proirewem i na fonoloki nivo. Verovatno je najkontroverzniji pragmatiki nivo. Mogu se nai najmawe tri definicije ovih pojmova koje variraju iste stvari, ali sa razliitom terminologijom: 3.1. Topik se odnosi na informaciju koja je ve prisutna u jezikom ili situacionom kontekstu (tj. to je jedinica vezana za kontekst); fokus se odnosi na informaciju koja nije prisutna (ili je delimino prisutna) u jezikom ili situacionom kontekstu (tj. ona je kontekstualno nevezana ili je delimino povezana jedinica). U drugaijoj terminologiji ova dva pojma oponiraju pod nazivom dato" (topik) prema novo" (fokus). 3.2. Topik (ili tema, dato") deo je reenice koji nosi najnii stepen komunikativnog dinamizma; fokus (ili rema, novo") deo je reenice sa najviim stepenom komunikativnog dinamizma. 3.3. Topik je presuponirana informacija dok je fokus nepresuponirana informacija. 4. Isti odnos pojavquje se i u semantikoj definiciji ova dva termina (ovde treba primetiti da se na ovom nivou ee upotrebqava termin komentar od termina fokus). Ovde je topik ono o emu se govori", a fokus (komentar) ono to je reeno o onome o emu se govori". 5. Kada se govori o isto sintaksikoj definiciji pojmova topik i fokus, oigledno je da je tu bitno linearno nizawe lanova reenice. Razliiti jezici imaju svojstvo da se topik pojavquje kao konstituent H4 u inicijalnoj reeninoj poziciji. U lingvistikoj literaturi jasno je izraen stav da se samo oni konstituenti koji nose gramatike funkcije mogu smatrati kandidatima za funkciju topika, a ne, npr., tzv. okolnosni elementi.5 Isto tako i pri defi2 U smislu funkcionalne reenine perspektive ili wene tema rema odnosno topik fokus artikulacije (v. Dane 1968, 1974; Firbas 1974, 1992; Hajiova 1994; Foley 1996). 3 Istaknuti lan iz osnovne reenice ponekad se i naziva fokusnim elementom. Wegovo isticawe ima kontrastivni karakter te neki autori govore o kontrastivnom fokusu. Takav entitet moe se izraziti verbalno (npr.: To je Pera a ne Milan koji ti stalno pie.). Kao to se vidi iz ovog primera, kontrastivni fokus esto je povezan sa negacijom. 4 Konstituent H obino ini imenska fraza (koja moe biti i predloka konstrukcija, a u nekim sluajevima to je i pridev ili prilog). 5 Tako mnogi jezici mogu imati topik koji se ne pojavquje u inicijalnoj poziciji reenice; npr. tzv. okolnosni elementi koji izraavaju vremenske i mesne od-

417 nisawu fokusa nije bitna samo pozicija u reenici ve i kategorijalna/funkcionalna priroda konstituenta u fokusu.6 6. Dakle, za svaki je jezik vano kako je u wemu predstavqena informaciona struktura reenice. Ona se moe pokazati redom rei: topik se javqa u inicijalnoj poziciji reenice, a fokus u finalnoj. Meutim, red rei u srpskom je slobodan i, npr., jedna prosta reenica koja ima sledee konstituente: S (Ana), P (voli) i O (Milovana) moe se (linearno) strukturirati ak na est naina:
Ana voli Milovana, Ana Milovana voli, Milovana Ana voli, Milovana voli Ana, Voli

Promenom reda rei, meutim, ne mewa se i sintaksika funkcija imenica koje i daqe ostaju subjekat (Ana) odnosno objekat (Milovan). Da bi se to promenilo, moraju se promeniti i padeki nastavci: An-u i Milovan-. Red rei slui da se wime enkodira informaciona struktura reenica. Svaka od ovih varijanti ima isto znaewe ali ga enkodira u okviru razliitih informacionih struktura. Prema tome, jasno je da je informaciona struktura navedenih varijanti ove reenice enkodirana u razlici u redu rei. Ovo se najjasnije vidi ako fingiramo mini dijalog. Npr., na pitawe:
Ko voli Milovana? Milovana voli Ana.

Milovana Ana, Voli Ana Milovana.

dobijamo odgovor:

ili
Koga voli Ana? dobijamo Ana voli Milovana.

odgovor:

U oba odgovora imenica koja prua odgovor na pitawe uvek se nalazi u finalnoj poziciji, dok joj sadraj koji je ve ustanovqen prethodi. Prema tome, pitawe postavqa odreena oekivawa koja moraju biti ostvarena u informacionoj strukturi odgovora. Imenica koja je odgovor na upitnu re jeste fokus te reenice, koji iznosi novu informaciju za koju se oekuje da e biti data u iskazu, a ostatak iznosi ono to se podrazumeva, to je presuponirano. Danose (u mnogim jezicima to su prilozi za vreme i mesto) mogu se nai na prvom mestu u reenici: Jue je Mira bila veoma neraspoloena. Ovde topik nije jue, ve konstituent sa funkcijom subjekta (Mira). 6 Ako se drimo isto linearnih kriterijuma, moglo bi se zakquiti da je bar u nemarkiranim (tj. neemfatikim) reenicama pozicija fokusa na kraju (finalna), poto se linearna dimenzija reenice moe zamisliti kao proces dodavawa koliine informacija (svaka nova koliina nosi viu informativnu vrednost od prethodne). Ova pretpostavka je pogrena iz dva razloga: prvo, kao u sluaju topika, fokus se esto ne podudara sa jedininim konstituentom ve sa nizom sintagmom (konfiguracijom konstituenata). Drugo, finalnu poziciju moe zauzeti i okolnosni element koji po sebi nije argument glagola.

418 kle, informaciona struktura oba pitawa i odgovora moe se predstaviti kao:
P: Presupozicija: Fokus: O: Presupozicija: Fokus: neko voli Milovana. ko je taj/to (koji/to voli Milovana)? neko voli Milovana. taj neko je Ana.

Sa izuzetkom upitne rei, koja se uvek javqa u inicijalnoj poziciji u reenici, srpski jezik ima prilino stroga pravila informacione strukture da presuponirana informacija prethodi fokusiranoj informaciji. Informacija u fokusu obino se pojavquje na kraju reenice. Dakle,
Presuponirano: Fokus: neko voli Milovana. taj neko je Ana.

Milovana voli Ana. presupozicija fokus

6.1. Navedena reenica jasno pokazuje informacioni status prve imenice Milovana. Ona odgovara topiku (predmetu) reenice, to je jo jedan pojam informacione strukture koji se moe predstaviti sledeim fingiranim dijalogom:
R: P: O: Ana ne voli Marka. A Milovana? Milovana Ana voli.

7. Reenicom se obino daje komentar o neemu (ono o emu reenica i govori), to je wena poetna propoziciona taka. Na wu se ukazuje imenicom koja odgovara topiku (predmetu) reenice. Topik je presuponirana informacija o emu ostatak reenice govori. Topik reenice se u srpskom (kao i u mnogim drugim jezicima) nalazi u inicijalnoj reeninoj poziciji. Tako i inicijalna imenica u odgovoru ima sledeu informacionu strukturu konstituenata tipa topikkomentar:
Topik: Komentar: u vezi sa Anom (ona) voli Milovana

U srpskom jeziku u informacionoj strukturi reenice izraena su dva sistema: presupozicija fokus i topik komentar. Npr.:
topik Ana komentar voli Milovana presupoz. fokus

419 Osnovno pravilo reda rei koje enkodira informacionu strukturu srpske reenice jeste to da topik prethodi komentaru, a presuponirana informacija prethodi informaciji u fokusu. Rezultat toga je red rei u kojem se imenica koja je topik informacije stavqa u inicijalnu reeninu poziciju, a imenica koja je fokus informacije zauzima finalni poloaj u reenici. Ovakav redosled konstituenata u slovenskoj lingvistikoj tradiciji obino se naziva funkcionalna perspektiva reenice (up. Foley 1996). 7.1. Normalna pozicija za fokusiranu informaciju jeste, dakle, finalna reenina pozicija u mnogim jezicima pa i u srpskom. Meutim, u govornom jeziku enkodirawe informacije u fokusu koji nije u finalnoj poziciji reenice moe se izvesti akcenatskim isticawem (emfatiki akcenat) odgovarajueg (fokusiranog) konstituenta. 8. Drugi nain kojim se alternira uobiajeni redosled presuponirane informacije ispred fokusa deava se pomou tzv. rascepqenih reenica.7 Rascepqene reenice upotrebqavaju se za fokusirawe odreenog reeninog lana i radi poentirawa onog to smo eleli rei proirivawem u jednu vrstu relativne reenice. Na taj se nain znaewe reenice Ana voli Milovana moe izraziti rascepqenom reenicom kojom se postie poseban nain enkodirawa informacione strukture:8
Ana je ta To9 je Ana fokus Milovan je taj To je Milovan fokus koja/to voli Milovana. to/koja voli Milovana. presupozicija koga voli Ana. koga voli Ana. presupozicija

7 Termin rascepqene reenice upotrebqava se u gramatikom opisu konstrukcija kada je jedna klauza podeqena na dva odvojena dela od kojih svaki ima svoj predikat. Varijante rascepqenih reenica utiu na distribuciju emfaze u okviru reenice i u velikoj meri odgovaraju obrascima intonacijske istaknutosti. Rascepqene reenice i s wima povezane prividno rascepqene reenice privukle su pawu transformacione gramatike zbog derivacionih problema koje postavqaju (Kristal 1988: 216). Rascepqene reenice posebno su upotrebqive u pisanom tekstu u kojem se ne obeleava intonacija u svrhu fokusirawa ili isticawa, ali one su veoma este i u govoru. 8 Prouavawe rascepqenih reenica posebno je vano za ispitivawe odnosa izmeu sintaksikih i semantikih karakteristika reenice, a pre svega odnosa izmeu sintakse i reenike strukture vezane za topik i komentar (Foley 1996). 9 Ivan Ivas (Ivas 2001: 435) u vezi sa rascepqenim reenicama ovog tipa u hrvatskom jeziku i razliitim informacionim strukturama enkodiranim u wima, zastupa tezu da bi ovakve strukture (sa semantiki praznim pronominalnim subjektom u vidu demonstrativne zamenice /to/) bile napravqene po uzoru na englesku P[ravu] R[ascepqenu] R[eenicu], da su u hrvatskom jeziku mogue ali da bez prozodijskog oblika [takva konstrukcija] ostaje neodreena". U naem (tekstualnom) korpusu, meutim, registrovano je dovoqno primera da se ovakve strukture mogu smatrati (sada ve) obinim za srpski jezik.

420 Takozvane prave rascepqene reenice upotrebqavaju se za ponovno uvoewe ve poznate informacije ali koja nije bila u prvom planu u datom kontekstu.10 8.1. Prave rascepqene reenice suprotstavqaju se tzv. prividno rascepqenim reenicama11 koje imaju oekivani redosled presupozicije ispred informacije koja je fokus:
Ta to/koja voli Milovana je(ste) presupozicija Onaj kojeg Ana voli je(ste) presupozicija Ana. fokus

Milovan. fokus

Fokusirani i dislocirani segment obino kida svoje formalne sintaksike veze s osnovnom reenicom (to se i implicira u Jespersenovom pojmu diskontinuiranost, tj. rascepqenost subjekatskog ili objekatskog argumenta tako da je predikat obgrqen delovima subjekta ili objekta, odnosno kataforskim ili anaforskim elementom, s wegove leve strane, i imenskom frazom s desne, koja je uvedena kopulom). 9. Rascepqivawe, prema tome, obuhvata vrstu sintaksikog procesa koji se odnosi na distribuciju informacija u topiku i fokusu. Termin pokriva razliite podvrste procesa od kojih su neki sliniji topikalizaciji (prave rascepqene reenice) ili se procesima cepawa proizvode strukture jednaewa (ekvativna vrsta prividno rascepqene reenice). 10. U vezi sa cepawem koje je proizvelo prave rascepqene reenice, jezici se razlikuju u mawim detaqima u strukturi rezultirajue reenice.12 U svim primerima (iz razliitih jezika13) kopula10 One nose presuponirane informacije koje se sada ponovo uvode i delimino istiu u kontekstu pa se otud javqaju u finalnoj reeninoj poziciji, poziciji koja je rezervisana za fokus informacije. 11 Prividno rascepqena reenica termin je koji fungira u gramatikom opisu i kojim se referie na konstrukcije to podseaju na rascepqene reenice u tome to je jedna klauza podeqena na dva odvojena dela od kojih svaki ima svoj glagol (predikat), ali bitna razlika izmeu wih jeste to to se ti delovi mogu analizirati kao da stoje u odnosu glavne klauze prema zavisnoj (Kristal 1988). U recentnijoj anglosaksonskoj lingvistikoj literaturi danas se ee govori o it-clefts za prave i wh-clefts za prividno rascepqene reenice (npr. Gundel 1977, Prince 1978, Foley 1996. i dr.). 12 Rascepqene reenice pojavquju se u mnogim jezicima mada se vezuju za engleski jezik. Javqaju se i u drugim germanskim jezicima (danskom, norvekom i vedskom, termini: effatisk omskrivning; utbrytning). U vedskom se o wima govori kao o emfatikim perifrazama ili o fokusirawu. U nemakom ne postoji poseban termin osim prevoda (gespaltene Stze ili termini Emphasestze i Emphasestzkonstruktion). Ovakve konstrukcije pojavquju se i u romanskim jezicima. Relativno retko se upotrebqavaju u talijanskom i panskom (pa tako za wih ne postoji ni termin), dok su u francuskom veoma este. Smatraju se galicizmima i upotrebqavaju u svrhu isticawa, i tako se i kvalifikuju. Od slovenskih jezika opisane su u ekom i slovakom i

421 tivni glagol /biti/ deluje kao sredstvo pomou kojeg se uspostavqa fokus, odnosno, kojim se pripisuje funkcija fokusa imenskoj frazi, koja se nalazi neposredno iza wega (ili mu, kao to je sluaj u nekim jezicima, prethodi). U srpskom jeziku mogua je i jedna i druga pozicija fokusa u odnosu na kopulu:14
Ana je ta koja/ to voli Milovana. To je Ana to/koja voli Milovana.

10.1. Sa striktno sintaksikog stanovita, dakle, prave rascepqene reenice imaju sline karakteristike kao i proces topikalizacije. Obim konstituenata koji se mogu pojaviti u poziciji iza ili ispred kopule ine zapravo klasu rei koja ima obeleje [ verbal].15 10.2. Prividno rascepqene reenice sline su sintaksike strukture kao prave rascepqene reenice, ali imaju obrnutu poziciju dveju klauza u linearnoj konfiguraciji. Takve konstrukcije mogu se predstaviti sledeom parafrazom navedene reenice:16
Ta to voli Milovana je(ste) Ana.

. Stawe u srpskom jeziku 1. U srpskoj (i hrvatskoj) lingvistikoj literaturi ne upotrebqava se termin rascepqene reenice, a neki primeri koji bi se mogli smatrati takvim reeninim strukturama zapravo se razmatraju u okviru poglavqa ili posebnih studija o razliitim tipovima relativnih klauza.17 2. Rascepqivawe (u svom dinamikom operativnom vidu) predstavqa poseban tip sintaksike transformacije osnovne reenice
ovakve konstrukcije se determiniu kao perifrastine konstrukcije sa emfatikom fokuzacijom (vytkac drazov opis) (Bytel 1994). 13 It is John that will play (eng.); C'est Jean qui paiera (fr.); Bude to Jan, kdo zaplati (e.) Der Blir Jens der betaler (dan., ved.) (Bytel 1994). 14 Pojava praznog subjekta ispred gl. biti nije bitna karakteristika rascepqenih reenica (Sornicola 1996). 15 Ipak, izgleda da i ovde jezici variraju s obzirom na obuhvat te [ verbal] klase, tj. s obzirom na obim konstituenata koji mogu zauzeti postkopulativnu poziciju (Sornicola 1996). 16 Sam termin (prividno rascepqene reenice pseudo-cleft sentences) podrazumeva nepravo rascepqivawe. Odredba se, prividno, ne odnosi samo na meusobni poloaj dveju jedinica ve i na druge karakteristike koje ih razlikuju od pravih" rascepqenih reenica (Polovina 1983: 52). Kod prividno rascepqenih reenica, konstituent desno od kopule (a) identifikuje ono to je opisano relativnom reenicom s wene leve strane (to su identifikativne prividno RR) ili (b) toj relativnoj reenici dodaje neko svojstvo (atributivne prividno RR). 17 Vie o tome u: Kordi 1995: 93, 139, 145146, 161, 220, 223; Mrazovi 1990: 55355417; Stanoji & Popovi 1999: 311; Bari et al. 1995: 468, 474. i dr.

422 iji je rezultat perifrastina (statina) konstrukcija. Poto se rascepqivawem pomera prvobitan poloaj sada fokusiranog konstituenta, moemo govoriti i o nekoj vrsti dislokacije reeninog lana, a kako se u rezultirajuoj reeninoj strukturi ostvaruje perifrastina konstrukcija sa dva odvojena dela od kojih svaki ima svoj predikat, rascepqivawe se moe smatrati bar teorijski kao posebna vrsta multipredikatizacije (Bytel 1994: 101) ako se uzme da su glagoli oba dela esencijalni konstituentni delovi gramatikog predikata odreenih klauza. 3. Prva sintaksika jedinica (prave, it-cleft) rascepqene reenice (perifrastina klauza) obino sadri (najmawe) 3 konstituentska elementa: dva perifrastina elementa (oblik glagola /biti/ i demonstrativnu zamenicu tipa /to/18) i fokusirani element dislociran iz osnovne, podlene reenice. 4. Budui da je u dosadawim malobrojnim raspravama o rascepqenim ili prividno rascepqenim reenicama u srpskom odnosno hrvatskom jeziku dominantan kontrastivni pristup srpskih ili hrvatskih anglista (gde je inae polazni jezik engleski, kojem su te strukture svojstvene, pa se daju eventualni, pre svega prevodni ekvivalenti u drugom jeziku),19 ovaj e rad biti jedan od prvih pokuaja da se pitawe cepawa jedne reenice na dve" sagleda na primerima jezika sa bogatom fleksijom, u ovom sluaju srpskoga jezika, i to i iz dijahrone i iz sinhrone perspektive. Tanije, nastojaemo da pokaemo da je taj fenomen cepawa jedne reenice na dve klauze veoma prisutan i u srpskom kwievnom jeziku, kako u tekstovima iz wegovog starijeg perioda tako i u novijim tekstovima, posebno u anrovima analitikog ili polemikog karaktera. Na kraju, dajemo dijahrono-sinhroni presek moguih razlika u upotrebi (tipova) rascepqenih klauza (u razliitim periodima razvoja naeg kwievnog jezika).20
18 Demonstrativ tipa /to/ (ali i /ono/, /ovo/) neutralni je i semantiki prazan element. Ima formu nominativa, u jednini je ak i kad je fokusni element u mnoini. Ovaj semantiki prazan element nije obavezan konstituent rascepqenih reenica u svim jezicima (npr. u talijanskom, panskom) (Sornicola 1994; 337, Bytel 1994: 105). Umesto anaforikog demonstrativa tipa /to/, u rascepqenim reenicama moe se pojaviti i imenska fraza koja takoe moe biti praena emfatikim anaforikim demonstrativom (tipa /to)/ kojim se potencira isticawe: MIRA JE (TA) OSOBA koja najranije ustaje u naoj kui [Mira najranije ustaje u naoj kui]. 19 Koliko nam je poznato, o rascepqenim reenicama pisali su Vesna Polovina (Polovina 1983) i Ivan Ivas (Ivas 2001). 20 Korpus za ovo istraivawe saiwen je od primera iz ek (Elektronskog korpusa savremenog srpskog jezika Matematikog fakulteta u Beogradu projekat prof. Duka Vitasa, u koji su ukqueni i tekstovi iz publicistikog anra), primera ekscerpiranih iz kwievnih dela srpskih autora 20. veka (J[ovan] S[kerli], Q[ubomir] N[edi], S[tojan] N[ovakovi], B[ogdan] P[opovi], L[aza] L[azarevi], S[vetolik] R[ankovi], I[vo] A[ndri], A[leksandar] T[ima], B[oko] P[etrovi] i dr.) i 19. veka (S[terija], T[eodor] P[avlovi], P[laton] A[tanackovi], V[uk Stef. Karaxi], [uro] D[anii]).

423 5. Predmet su naeg interesovawa, dakle, one reenice koje nastaju tako to se jedna prosta (dakle, podlena) klauza (obino s punoznanom predikacijom) cepa" na dve predikacije od kojih je jedna uvek uvedena kakvim relativizatorom, i pri tom zadrava predikat nerascepqene podlene proste reenice, a u drugoj se uvodi kopulativni predikat.21 Nas interesuje, pre svega, prisustvo rascepqenih reeninih struktura i razmera wihove zastupqenosti u srpskom jeziku u dijahronoj i sinhronoj perspektivi. 6. Imajui u vidu podlenu reeninu strukturu od najmawe dva lana (a to su, obino, punoznani glagolski predikat i imenski argument) koja moe biti rascepqena, odnosno podeqena na dve klauze s kopulativnim predikatom i s predikatom zadranim iz podlene reenine strukture tako da u fokus doe imenski argument, prikazaemo neke modele rascepqenih reenica u srpskom jeziku i ilustrovati odgovarajuim primerima da bismo pokazali kakvo moe biti varirawe u okvirima jednog modela.22 Treba, takoe, naglasiti da predikat podlene reenine strukture u srpskom jeziku moe biti dekomponovan, sloen od dva glagola ili glagola i kakve dopune, idiomatizovan i sl. (npr. To je onaj
crv koji vam NE DA MIRA (ek); Jer, slikar je taj koji POKUAVA DA NEVIDQIVO

to je nebitno jer on ostaje nepromewen pri rascepqivawu reenice. 6.1. Kao prvo, razmatramo rascepqene klauze koje su nastale od proste reenice s punoznanim jednovalentnim ili, ee, dvovalentnim predikatom i odreenim (ili neodreenim) konkretnim/ apstraktnim subjektom (npr. Marko vozi nova kola.) tako da u prvom wihovom delu bude istaknut subjekatski argument:23
Marko je taj koji/to vozi nova kola. To je Marko koji/to vozi nova kola.

PRETVORI U VIDQIVO (ek); [] vlada je ta KOJA PODMIRUJE RAUNE (ek),

ili tako da je fokusiran objekatski argument:


21 Nas nee interesovati ovom prilikom kako se engleske rascepqene (cleft) reenice mogu prevesti na srpski jezik, a ostaviemo, ovaj put, po strani i normativni aspekt takvih reenica. 22 Pri tome cepawu, naime, uoavaju se izvesne varijacije: u promeni redosleda reeninih lanova, u pojavi sintaksikih sredstava anaforsko-kataforskog tipa itd. 23 Uz kopulativni predikat prve klauze mogu biti inae fokusirani razliiti reenini elementi kojima otvara mesto glagolski predikat iz podlene reenice (npr. To je ta sila s kojom se ovek raa (ek) [ ovek se raa s tom silom]; To su ona putovawa na koja se odlazi a da se [] ne pomakne s mesta (ek) [ Na ta putovawa se odlazi]; To je taj zatvoren krug u kojem se odvija nae bitisawe (ek) [ U tom zatvorenom krugu se odvija nae bitisawe]; Istovremeno, to su ona pitawa bez ijeg odgovora istorija srpskog parlamentarnog iskustva 19031914 ostaje samo delimino objawena (ek) [ Bez odgovora na ta pitawa istorija [] ostaje samo delimino objawena]).

424
To su nova kola koja/to vozi Marko.

Nova kola24 su to to vozi Marko.

U poziciji subjekatskog argumenta moe biti anafora, kao i u poziciji imenskog dela predikata. Ponekad se uz taj drugi imenski deo pojavquje pridevski determinator. Napomenimo da su mogue varijante istoga modela. 6.1.1. Ilustrujmo model sa fokusiranim subjekatskim argumentom i sledeim, tipinim primerima rascepqenih reenica ekscerpiranim iz korpusa:
(1) (2) (3) (4) Ti li si taj, to toliku nesreu navlai na Israiq (PA). On je onaj to e doi za mnom (V, NZ). Jesi li ti onaj to e doi (V, NZ). On je taj koji enama [] otvara i zatvara matericu" (ek).

(5) I ako hoete vjerovati, on je Ilija to e doi (V, NZ). (6) Ma kako razliita ona bila, reka je ta koja spaja nae duhove i misli (ek). (7) [] jer politika je ta koja uvek vara (ek).25 (8) Slikar je taj koji pokuava da nevidqivo pretvori u vidqivo (ek). (9) Publika je ta koja presuuje kada je televizija u pitawu (ek).26 (10) Nada je ta koja posledwa umire (ek).27 (11) Srbija je ta koja moe ekonomski [] da povede sve okolne zemqe (ek). (12) Ono to priroda nagriza, ona ne rui. ovek je taj koji rui (ek). (13) Istina o EPS-u je ono to e i ovaj predmet razreiti (ek).28 (14) To je ona teta koja smeta (V, P) (15) To je taj bitak" koji bije gde i koga stigne ili jesi ili nisi, tek nakon toga dolazi do prestrojavawa (ek).
24 U naem korpusu, meutim, nisu zabeleene ovakve reenice sa ekstraponiranom imenskom frazom u objekatskoj funkciji u ovom tipu rascepqenih reenica mada se one nikako ne iskquuju (up., takoe t. 7. i 7.2). 25 U ovakvom kontekstu, uz temporalni kvantifikator glagol varati postaje neprelazan. Objekat ne mora biti iskazan kada se uoptava, kao recimo i u primeru br. 11. 26 Kod S. Kordi (1995: 197) nalazimo slian primer sa kopulom u punoj formi i pokaznom zamenicom kao formalnim antecedentom relativne klauze, kako to ona tumai, koji moe biti isputen: Javni obziri jesu oni, koji su openiti, koji se svih tiu. 27 Uopteno, generiko znaewe apstraktne imenice /nada/ potencirano je emfatikim demonstrativom koji samo obliki kongruira ali nema ulogu pridevske odredbe. Meutim, ako subjekatski/objekatski argument ima obeleje [ ivo], pronominalni, semantiki prazni demonstrativ moe da ima formu sredweg roda /to/ (NADA JE TO to posledwe umire. TO JE NADA to posledwe umire.) i tada se mewa i relativizator koji to. 28 Da pred relativizatorom mogu biti razne pronominalne rei, pokazuje i primer sa neodreenom zamenicom, koja reprezentuje fokusirani gramatiki subjekat: Pa to e biti neto to se nije vidjelo otkad je svijeta" primer je preuzet iz Sintakse srpskog jezika R. Simia i J. Jovanovia (2006: 1224). To bi vaqalo razmotriti detaqnije u nekim daqim istraivawima.

425
(16) To je onaj dramski studio koji je prole godine na Festivalu amaterskog dramskog stvaralatva Crne Gore osvojio prvo mesto (ek). (17) To je taj deko koji ima vrlo loe pamewe (ek). (18) To je onaj ukus koji prija toliko da ne misli kako je slatko od duwa ipak ukusnije (ek). (19) To je taj muzej Gugenhajm koji ima istu konstrukciju i takvih muzeja e biti najmawe deset u svetu (ek). (20) To je doktor Paster ija su otkria [] preporodila medicinu (ek). (21) To je gospodin Bapken Simojan [] koji [] boravi u naoj sredini (ek). (22) E, to je taka koja sad zadire u politiku (ek). (23) To29 je tajna koja se krije u reima: A ti ih sve odrava" (ek).

Kako vidimo, u primerima (14) i grupi primera (613), line zamenice i imenice zauzimaju inicijalnu poziciju u rascepqenoj reenici, a demonstrativna zamenica iza kopule potencira emfazu (dok se u primeru 5 pojavquje vlastita imenica u toj drugoj poziciji). Takve varijacije i kombinacije rei unutar rascepqenog dela reenice posledica su slobodnog rasporeivawa rei u srpskom jeziku i wegove fleksivnosti. Primer moe biti i ovako modelovan: DVE SU KWIGE kojima se poiwe prvi vraki period Popovieve radqivosti (SN), ija bi podlena reenica glasila: [ Prvi vraki period Popovieve radqivosti poiwe dvema kwigama].30 Kod primera nizanih od br. 14 imamo unekoliko drugaije strukturirawe rascepqene reenice pomou semantiki praznih rei /to/ ili /ovo/, tzv. ekspletiva koje kopula povezuje sa fokusiranom imenskom frazom (npr. TO JE ONA TETA koja smeta). I kod primera pod br. 1921 fokusirane imenice takoe su determinisane, a retko kad se u fokusu pojavi samo (u naim primerima apstraktna) imenica bez odredbe (2223), kojom se, inae, dati informativni sadraj potencira. 6.1.2. Malobrojni su i zanimqivi primeri zabeleeni kod Sterije, Platona Atanackovia i Vuka, gde pred relativizatorom izostaje demonstrativ na kome je inae emfatiki akcenat, to se pak u takvim sluajevima implicira:
(24) To je to poitanije qubimaca potee! (S) (25) Jedna hrabrost vojske i vojvoda jest, to nas oduevqava (S).31
29 Trebalo bi napomenuti da bez akcenatskog uobliavawa ili prethodnog (ireg) konteksta moda nije uvek mogue sa sigurnou rei da li je u fokusu imenska fraza ili sam demonstrativ u svojoj pravoj funkciji (up., takoe, napomenu 9 i kao i Ivas 2001). 30 Kao to vidimo iz navedenog primera, poziciju fokusa u srpskom jeziku moe zauzeti i konstrukcija sa brojem umesto demonstrativa (up. i DVE SU STVARI to se tiu naeg kwievnog jezika (QN). Primere poput ovih: To je ono to nam je sada najpotrebnije i To je neko kome se zaista divim. P. Mrazovi (557558) uvrtava u atributske relativne reenice tumaei ih ovako: ove reenice najee ne dopuwuju svoju upravnu re, ve je samo blie odreuju, dodaju neto novo". 31 Slian primer iz starijeg jezika: i to je to je tu grupu inilo opasnom" daju i autori Sintakse srpskog jezika (Simi, Jovanovi, 2006: 1228).

426
(26) Kad je Ismail u najveoj nevoqi bio, i onda je Bog, koji ga izbavqa (PA). (27) Uite na uska vrata; jer su iroka vrata i irok put to vode u propast (V, NZ).32

6.1.3. Taj fokusirani segment reenini lan, ekstraponiran, dislociran iz osnovne reenice moe biti prost ili koordiniran (v. primer br. 25) i moe biti sintaksiki sloen u razliitim stepenima. Moe imati i sopstvenu determinaciju u vidu relativne klauze (pre nego to je bio dislociran rascepqivawem). Npr.: [] koji je u pojedinim trenucima igrao kao u najboqim danima kada je nosio dres Partizana [] bio je taj koji je sve vreme bodrio svoje drugove (ek). 6.2. Model sa fokusiranim objekatskim argumentom nastaje takoe cepawem inicijalne, podlene reenice s predikacijom koja zahteva bilo kakav komplement koji se stavqa u fokus. U primerima koje navodimo komplement je istaknut na taj nain to se naao u isturenoj poziciji, pred relativizatorom koji uvodi klauzu sa prelaznim predikatom. Imenska re u nominativu uz kopulu obino je determinisana pokaznom zamenicom, ime je potencirano weno znaewe. Npr.:
(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (PA). (8) To je ono, brate moj, to sam ti gore iz iste qubavi spomenuo (TP). (9) To nije onaj nivo saradwe koji je DOS eleo", naglasio je Tadi (ek). (10) To je ta pria to sam vam je hteo ispriati (ek). (11) To je ta duga eleznika pruga koju vozovi prelaze za sedam dana (ek). (12) To je ta fotografija koju sam sada imao pred oima (ek). (13) To je ta istorijska vertikala koju sam ovom prilikom povukao (ek). To je vika koju ujete (D, SZ). To ne bjee moj sin, kojega rodih (D, SZ).33 To je dom to gradi (D, SZ). Jer to je onaj za koga je govorio prorok Isaija (V, NZ). To je sve bilo, to je izgovoriti mogao (S). To je bio prvi luksuzni fijaker koji je Travnik vidio (IA, TH). To je to, to je car elio, tu upravo qubov materwu hoteo je iskuati

Oigledno je da se cepawe ovakvih reenica sa fokusiranim i dislociranim (ekstraponiranim) objektom vri po istom obrascu, a to znai da se uvek u inicijalnoj poziciji rascepqene reenice pojavquje forma /to/ ili /ovo/, a nikad imenika fraza ili lina zamenica (to se moe uporediti sa prvih desetak primera modela sa fokusiranim subjektom).34
32 U primerima zabeleenim kod starijih autora (19. ili poetak 20. veka) esto se ne pojavquje pronominalni antecedent (up. t. 7.2). 33 Ako je predikat podlene reenice negiran, tada se u rascepqenoj reenici negira kopula. Tim pitawima kako su generisane rascepqene reenice, koje su im podlene strukture, trebalo bi svakako posvetiti daleko vie pawe u buduim istraivawima. 34 Primer rascepqene reenice poput ovoga: To je sve bilo, to je izgovoriti mogao (S), mogao je nastati od podlene reenice [ Samo je to mogao izgovoriti].

427 U jednom sloenom primeru ini se da imamo dvostruko rascepqene reenice. Prvo je to prividno rascepqena reenica a zatim sledi prava rascepqena reenica: No, to e najvema svakog revnosnog Srbqina i Srpkiwu na pretplatu ovu pobuditi, mislimo da je to to e sav od troka suviak u fond Zabavnika ostaviti se (TP). Dakle, isti primer mogao bi

imati i eksplicirano /to/ pred relativizatorom, to ustvari zastupa presupozicioni reenini sadraj u subjekatskoj poziciji koji je istovetan onome to se pojavquje u drugom delu prave rascepqene reenice: To to e [] pobuditi mislimo da je to to e [] ostaviti [] Na pretplatu e pobuditi to []. 7. Reenica u srpskom jeziku moe biti i tako rascepqena da se u wenom drugom delu nae ono to je fokus tj. rema. To su tzv. prividno rascepqene. Od pretpostavqene podlene reenice:
Marko vozi nova kola.

rascepqena reenica moe biti i ovako strukturirana:


(a) Taj koji/to vozi nova kola je(ste) Marko.

ili
(b) To to vozi Marko (je)su nova kola.

Takvo rasporeivawe presupozicije i fokusa (teme i reme) inae je veoma esto i u savremenom i starom srpskom jeziku, kako pokazuje na korpus. Tako se, zapravo, moe uvesti tema u razgovor, da bi usledio komentar, ono to se fokusira. Frontirawe (ekstraponirawe) presupozicije u inicijalni reenini poloaj u savremenom srpskom jeziku obino prati i pojava pronominalne rei ispred relativizatora /to, koji/, to ne vai za neke tekstove iz 19. veka i s poetka 20. veka, kako emo videti dole. 7.1. U korpusu beleimo najvie primera s ovakvom informacionom strukturom (fokusiranim subjekatskim odnosno objekatskim argumentom). Uporedi:
(1) Ovaj to s tobom govori nije kaluer (S). (2) I ono to je u toj borbi moda najstranije, to je slutwa da (BP, DKL). (3) dokazao je da ono to ini glavnu, upravqajuu ideju bezmalo svih Lazarevievih pripovedaka, to je taj gotovo bezuslovni i slepi kult porodice (JS, ID, 127). (4) I ono to ona pomae to je jedna studena, ukoena, formalistika i ropska umetnost (JS, ID, 50). (5) Ali, ono to je zaista zanimqivo jeste wegova skrivena drugost (ek). (6) Ono to je wega, sranog bolesnika i prilino nepokretnog oveka, najvie nerviralo bilo je ba weno pewawe (ek). Tu se, dakle, pojavquje restriktivna partikula samo da ogranii (suzi) opseg obuhvatnosti radwe govorewa.

428
(7) Ono to potvruje da je tu zaista stvarao Fidija, jeste ostatak jedne kupe (ek). (8) Ono to je u mojoj mladosti bilo aktuelno, psihoanaliza doktora Frojda, to se u Novom Sadu spomiwe tek odnedavno (AT, U). (9) Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije ene svoje; jer ono to se u woj zametnulo od Duha je svetoga (V, NZ). (10) Ono to se pri tom zaboravqalo jeste okolnost da ni to danawim reima iskazano ne bee iskquivo unutrawa stvar Srbije (ek). (11) Prvo to treba da kaem to je da sam se obratila lekaru (A.T. U).

7.2. Moe se uoiti da ovaj tip prividnog rascepqivawa reenice nekada, po pravilu, nije bio praen pojavom demonstrativa ispred relativizatora:35
(1) togod vidimo, sve je to blagodejanije Boije (PA). (2) to on hoe, to biva (PA). (3) togod je ovde napisano, to je sve v nae nakazan" Rimq. 15.4. (PA). (4) ID, 23). (5) SZ). (6) (7) (V, NZ). (8) (9) to nas zanima u jednom delu to nije stvarnost, no nain da (JS, Ko zbira u qeto, sin je razuma, ko spava o etvi, sin je sramotan (D, to je qiqan meu trwem, to je draga moja meu djevojkama (D, SZ).36 Dakle, neka bude vaa rije: da, da; ne, ne; a to je od ovoga, oda zla je Eto, koji meke haqine nose po carskijem su dvorima (V, NZ). Koji qubi oca i mater vema nego mene, nije mene dostojan (V, NZ).

I iza preponovane relativne" klauze, dakle, kako pokazuju gorwi primeri, obino se pojavquje neka pronominalna re kojom kao da se uspostavqa vra veza sa datim, sa presupozicijom, odnosno time se istie prethodni sadraj i ujedno izjednauje sa rematizovanim delom, ili mu se neto pripisuje posredstvom kopulativno-imenskog predikata. 8. Ovo istraivawe pokazalo je da se meu relativnim reenicama sa razliitim tipovima relativizatora koji ih uvode, mogu izdvojiti i u srpskom jeziku tzv. rascepqene reenice koje korespondiraju sa engleskim kleft" klauzama tipa it-clefts ili wh-clefts. Sve te reenice koje su nastale cepawem na dva dela jedne osnovne podlene reenice u srpskom jeziku, tako da se fokusira neki segment iz podlene reenice, nazvali smo pravim ili prividno rascepqenim reenicama po ugledu na engleski termin. Opisujui te reenice prvenstveno sa komunikativnog i sintaksikog aspekta, ustanovile smo da je najee istaknut subjekat35 Meutim, slian primer zabeleen je i kod A. Time: to mu je u selu ipak najvie nedostajalo TO SU BILI DOSTOJNI SLUAOCI (AT, U). 36 Na primere poput navedenih ukazuje S. Kordi u svojoj studiji, gde ih svrstava u slobodne relativne (212224), dakle, one bez antecedenta. Tako ova autorka daje na 221. str. i primer: to je stvorila danawa diplomacija, to mu nije dosta. Ona nakon toga primeuje sledee: to je preponirana struktura dua, to je potreba za sintaksiko-semantikim sumirawem i demarkacijom vea."

429 ski ili objekatski argument, ali da se u fokusu mogu nai i drugi reenini lanovi (to bi svakako trebalo detaqnije istraiti), kao i da se mogu uoiti dva vida (sa varijacijom prvog) rascepqivawa jednog reeninog sadraja, tj. deqewa jedne informaciono jedinstvene strukture. Istakle smo, dakle, da moe biti i varirawa jednog modela s obzirom na razliit raspored fokusiranih reeninih lanova ili upotrebu anaforsko-kataforskih elemenata. Sve je to, svakako, uslovqeno distribucionim pravilima, strukturnim, morfolokim i drugim osobenostima jednog fleksivnog jezika kakav je srpski. Dole smo i do zakquka da su prave i prividno rascepqene reenice podjednako zastupqene, kako u savremenom srpskom jeziku tako i u tekstovima koji pripadaju starijem periodu naeg kwievnog jezika,37 ali da bi tu wihovu rasprostrawenost i razuenost pojedinih tipova vaqalo jo ispitivati. Uoile smo takoe da postoje, pre svega na sintaksikom planu, u tim hronoloki razvrstanim tekstovima, razlike u samom modelovawu, recimo, prividno rascepqenih reenica: tako ekstraponirawe presupozicije u inicijalni reenini poloaj u savremenom srpskom jeziku obino prati i pojava pronominalne rei ispred relativizatora, to esto nije sluaj sa primerima iz starijih tekstova. Konano, s obzirom na ogranienost prostora kojim raspolaemo u ovom radu, samo smo naznaile (primerima iz razliitih izvora, anrovski i hronoloki diferenciranih, iz kojih smo ekscerpirale, inae, daleko vei broj primera nego to smo mogle prikazati u samom radu) da su ovakve reenice karakteristine upravo za pisane tekstove, budui da tu ne mogu biti posebno obeleeni intonacijski istaknuti reenini segmenti. Nesumwivo je, meutim, da se rascepqene reenice esto upotrebqavaju i u govoru, emu se nije dosad, bar u srpskom jeziku, posveivala potrebna pawa.
LITERATURA Basch, Ji. (1998) Cleft sentence a pseudo-cleft sentence a jejich peklad do etiny. Bytel, Antonn (1994). Towards the Syntactical Interpretation of the so called Cleft Sentences. East European Studies. Seoul: Hankuk University of Foreign Studies. 3: 93125. Dane, Frantiek (1968). Some thoughts on the semantic structure of the sentence. Lingua. 21: 5569. Dane, Frantiek (1974). Functional sentence perspective and the organization of the text. U: Dane F. (ur.) Papers on Functional Sentence Perspective. Prague: Academia. Foley, William A. (1996). Information Structure. U: Concise Encyclopedia of Syntactic Theoris. Brown & Miller (ur.) Cambridge: Pergamon. 200209.
37 Ovom prilikom nisu razmatrani primeri rascepqenih reenica zabeleeni u tekstovima starijim od 19. veka, to e ostati kao na dug za neki drugi slian rad. To su, pre svega, primeri prividno rascepqenih reenica ekscerpirani iz Starih srpskih zapisa i natpisa Qub. Stojanovia, tipa: kto poimi da e nimi svetago monastira, da e proklet gospoda i preiste bogomatere (1622: 1120).

430
Firbas, Jan (1974), Some aspects of the Czechoslovak approach to problems of functional sentence perspective. Papers on Functional Sentence Perspective. Prague: Academia. Firbas, Jan (1992). Functional Sentence Perspective in Written and Spoken Communication. Cambridge: Cambridge University Press. Gundel, Jeanette K. (1977). Where do Cleft Sentences come from. U: Language. Vol. 53/3: 543559. Hajiova, Eva (1994). Topic/focus and related research. U: Prague School of Structural and Functional Linguistics. Luelsdorff P. A. (ur.). Ivas, Ivan (2001). Rascepljene reenice u hrvatskom jeziku. Drugi hrvatski slavistiki kongres. Zbornik radova. I: 433440. Kordi, Snjeana (1995). Relativna reenica. Zagreb: Matica hrvatska. Znanstvena biblioteka Hrvatskog filolokog drutva. Kristal, Dejvid (1988). Enciklopedijski renik moderne lingvistike. Beograd: Nolit. Luelsdorff, Philip A. (ur.) (1994). Prague School of Structural and Functional Linguistics. Amsterdam: Benjamins. Polovina, Vesna (1983). Pseudokleft reenice u engleskom i njihovi ekvivalenti u srpskohrvatskom jeziku. II Simpozijum Kontrastivna jezika istraivanja. Zbornik radova. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. Filozofski fakultet. Prince, Ellen F. (1978). A Comparison of Wh-Clefts and It-Cleft in Discourse. U: Language. Vol. 5/4: 883906. Sornicola, Rosanna (1996). Topic, Focus, and Word Order. U: Concise Encyclopedia of Syntactic Theoris. Brown & Miller (ur.) Cambridge: Pergamon. 331339. erban, G. E. (2001). O funkcih propozicionalnh astic v aktualnom lenenii teksta. lektronn urnal Issledovano v Rossii. 535. http://zhurnal.ape.relarn.ru/articles/2001/000.pdf.

Lilna Suboti Vladislava Rui RASEPLENIE (CLEFT) PREDLOENI V SERBSKOM ZKE (DIAHRONNO-SINHRONN PLAN) Rezyme Raseplenie (cleft) predloeni vlets rezultatom svoeobraznogo sintaksieskogo processa (rasepleni" prostogo predloeni), s pomoy kotorogo informaci predloeni razlagaets (raseplets) na dve predloeneskie struktur. Poskalku oni voznikayt v processe deleni odnogo predloeni na dva (odno iz kotorh predstavlet fokus, a s pomoy drugogo snova vvodits ue znakoma informaci topik), to danne raseplenne predloeni mono sitat i opredelennm tipom multipredikacii. V specialno literature raseplenne predloeni tolkuyts kak galicizm ili anglicizm, i v svzi s tim v state rassmatrivaets, v kako mere oni svostvenn literaturnomu serbskomu zku. V slavnskih zkah nastoemu fenomenu ne udellos osoboe vnimanie (za isklyeniem slovackogo, eskogo i horvatskogo zkov). Suestvuet predpoloenie, to takie predloeneskie struktur s prozodieski vdelennmi astmi vlyts priznakom, prede vsego, razgovorno rei i opredelennh tipov anrov. Avtor rassmatrivayt povlenie tih struktur v serbskom zke, ih distribuciy i osnovne priznaki na primerah, vbrannh iz tekstov, otliayihs istoriesko i anrovo differenciacie. Na primere: Marko vozi nova kola proillystriruem, kakimi sposobami mono rasepit predloenie, vsledstvie ego povlets ina ierarhizaci informacii: . (a) Marko je taj koji/to vozi nova kola. fokus presuppozici (topik)

431
(b) To su nova kola to Marko vozi. fokus presuppozici (topik) V takih raseplennh predloenih fokus (podleaee ili doplonenie) vraen svzono predikacie, a topik, stavis za fokusom, sohranet skazuemoe iz neraseplennogo predloeni. Odnako raseplenie mono sdelat i sleduyim obrazom pomestit topik pered fokusom: . (a) Taj ko/koji/to vozio nova kola je(ste) Marko. presuppozici (topik) fokus (b) To to Marko vozi je(su) nova kola. presuppozici (topik) fokus Otnositelnm predloeniem vraets ue znakoma informaci, iz-za ego net neobhodimosti pomeat ee v fokus, potomu e prinadleit pozici topika, kotoruy ona i zanimaet. V nastoe rabote issleduets i vozmonost inversii aste vnutri raseplennh predloeni, a take rol parapronominalnh slov i vraeni, kak pravilo, povlyihs v nih.

UDC 811.16+821.16]:061.31939"

Bogolyb Stankovi NESOSTOVIS MEDUNARODN SEZD SLAVISTOV (Belgrad, 1939)

Dann doklad posven istorii slavistiki, tonee, to asti ee istorii, kotora kasaets organizovannogo medunarodnogo slavistieskogo dvieni. V nem predstavlena detelnost po organizacii Tretego medunarodnogo sezda slavistov, kotor dolen bl sostots v 1939 godu v Belgrade, no iz-za napadeni Germanii na Polu, sezd ne bl proveden. Taka sudba sezda osobenno pouitelna, vdohnovlya i volnuya. Neblagopritna politieska obstanovka v Evrope vospreptstvovala ego provedeniy, no vse material k nemu bli podgotovlen i opublikovan, v nadede, to nastanut luie vremena, kotore dadut vozmonost provodit nove sezd. Luih vremen slavist dali poti dva destileti. etvert medunarodn sezd slavistov sostols li v 1958 godu v Moskve, a potom regulrno kade pt let provodilis ee devt sezdov. Predstoi Sezd budet proveden v Ohride v 2008 godu. Na nem sleduet vstupit s predloeniem, tob H Medunarodn sezd slavistov sostols v Belgrade. to dalo b vozmonost, pomimo vsego proego, vspomnit o dostoinstve slavistiki i slavistov, provlennom v oen telh uslovih.. Klyeve slova: istori slavistiki, medunarodnoe slavistieskoe dvienie, slavistieskie sezd, material Tretego medunarodnogo sezda slavistov, Aleksandr Beli.

Posle pervo mirovo von slavistika nainaet burno razvivats vo vse Evrope i osobenno vo vnov voznikih slavnskih gosudarstvah. Odnovremenno s tim vozrastala i potrebnost v bolee tesnh medunarodnh svzh medu slavistami. Naibolee udobnm sluaem dl togo okazals ybile stoleti so dn konin rodonaalnika slavistiesko nauki ozefa Dobrovskogo (1753 1829). ta pamtna data bla otmeena, sredi vsego proego, i provedeniem v Prage Pervogo medunarodnogo sezda slavistov v period s 6 po 13 oktbr 1929 g. Provedenie upomnutogo kongressa, po suti, predstavlet sobo osnovanie medunarodnogo slavistieskogo dvieni, kotor podtverdit svoy iznesposobnost spust pt let, provedeniem v 1934 godu Vtorogo medunarodnogo sezda slavistov v Varave i Krakove. Na upomnuth dvuh sezdah i posle ih provedeni blo opredeleno i razgranieno, to ponimaets pod

434 slavistiko v uzkom smsle slova. Dl togo v 1939 godu v Belgrade dolen bl sostots sezd slavistov (v naibolee uzkom smsle togo slova) pod nazvaniem: medunarodn sezd slavistov (slavnskih filologov)". K podgotovke togo sezda pristupili svoevremenno, a ee centralno figuro, osobenno v tom, to kasalos utoneni nauno programm, bl Aleksandr Beli. V materialah sezda, ob tom, pomimo proego, skazano: Po dogovorennosti medu gosp. A. Beliem, prezidentom Serbsko Korolevsko Akademii Nauk, i predstavitelmi slavistiki v Zagrebe, Lyblne, Vene, Prage i Krakove, vo vrem ego vizitov v ti slavistieskie centr (nvarmart 1938 g.), blo printo reenie, to harakter Tretego medunarodnogo sezda slavistov budet, v izvestnom smsle, neskolko inm, em bl harakter Pervogo i Vtorogo sezdov".1 Bla dostignuta dogovorennost, to rabota sezda budet prohodit v sleduyih pti sekcih: (1) Sekci lingvistiki, (2) Sekci istorii literatur, (3) Sekci prepodavani slavistiki, (4) Sekci balkanistiki, (5) Sekci fonologii. Na tih vstreah A. Belia blo reeno, to obie tem, po kotorm budet vestis diskussi na Szde, budut utverden zaranee, i to v povestku dn budut vklyen individualne doklad i soobeni, predloenne otdelnmi delegatami Sezda".2 V teenie iyn 1938 g. velas rabota po formirovaniy raboih organov Sezda. Za obuy organizacionnuy rabotu otveal Ispolniteln komitet, sostovi iz 83 lenov, pod predsedatelstvom Aleksandra Belia. tot organ bstro pristupaet k svoe intensivno rabote, ego bolee uzkoe rukovodstvo informiruet slavistieskie centr v strane i za rubeom o koncepcii i strukture Sezda, zatem utverdaet tem vseh pti sekci, formuliruet vopros i v teenie marta 1939 goda obo vsem tom predstavlet soobenie, trete po setu, naunm uredenim i specialistam v tih oblasth".3 Vopros klassificirovan kak (1) obie, (2) astne, (3) tehnieskie. Poraaet otklik buduih uastnikov, a take intensivnost i ffektivnost rabot po podgotovke Sezda v teenie sleduyih
1 Sporazumom izmeu g. A. Belia, pretsednika Srpske kraqevske akademije nauka, sa pretstavnicima slavistike u Zagrebu, Qubqani, Beu, Pragu i Krakovu, prilikom wegove posete ovim slavistikim centrima (januar mart 1938), donet je zakquak da karakter Treeg me. kongresa slavista bude u izvesnom pravcu drukiji nego to je bio karakter Prvog i Drugog kongresa".: Izvetaj o pripremnim radovima oko meunarodnog kongresa slavista. meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa). Organizacija. Izdanja Izvrnog odbora, Beograd, 1939, sv. 5, s. 27. 2 da se unapred utvrde opte teme o kojima bi se diskutovalo na Kongresu i da se pored toga stave na dnevni red i individualni referati i saoptewa koje bi predloili pojedini lanovi Kongresa". Tam e. 3 naunim ustanovama i struwacima iz ovih oblasti". Tam e, s. 2728.

435 45 mescev. Ue v konce iyl 1939 g. Ispolniteln komitet izdaet perv tom materialov sezda: Sbornik otvetov na vopros",4 (232 str.); v seredine avgusta vhodit vtoro tom Soobeni i doklad" (220 str.) i v samom naale sentbr treti tom Otvet na vopros soobeni i doklad. Dopolneni" (124 str.). I vse tri toma bli razoslan zaregistrirovannm uastnikam Sezda dl podgotovki k aktivnomu uastiy v rassmotrenii postavlennh voprosov. V pervom tome (Sbornik otvetov na vopros") na semnadcat obih voprosov Sekcii lingvistiki dano 38 otvetov. Bole vsego otvetov (15), v soavtorstve ili sam, dal Aleksandr Beli. Zdes e opublikovan i rezyme etreh dokladov, prednaznaennh dl obe diskussii. V to sekcii predpolagalos provesti iserpvayuy diskussiy i print rezolyciy i po sleduyim tehnieskim voprosam": (1) izdanie polnogo slovar staroslavnskogo zka, (2) predloenie ob organizacii slavnsko filologiesko i lingvistiesko bibliografii, (3) vopros lingvistieskogo atlasa slavnskih zkov, (4) sposob izdani drevnih lingvistieskih pamtnikov, (5) zapis dialektov v otnoenii metodik dialektologieskih issledovani (dialektologi dialektografi). V pervom tome blo opublikovano 12 otvetov na ti vopros, pt iz kotorh (t.e., na vse vopros) vli iz-pod pera A. Belia. V kaestve novo tem zdes opublikovano Predloenie Komissii Slavnskogo instituta v Prage o transliteracii kirillic v latinicu". V Sekcii istorii literatur blo zadano 14 obih voprosov i v pervom tome na nih dano 26 otvetov. Zdes opublikovan rezyme i 17 dokladov, prednaznaennh dl obe diskussii. V to sekcii predpolagalos provesti iserpvayuy diskussiy" po sleduyim trem tehnieskim voprosam": (1) organizaci obego obzora slavnsko narodno pozii (s printiem Rezolycii), (2) izdanie fundamentalnh sbornikov narodnh pesen vseh slavnskih narodov, (3) izdanie drevnih literaturnh pamtnikov v zavisimosti ot potrebnoste i zaprosov istorii literatur. V pervom tome opublikovano po odnomu otvetu na vtoro i treti vopros. Sekci prepodavani slavistiki predpolagala diskutirovat po 8 zadannm obim voprosam. Na ti vopros v pervom tome dano 14 otvetov. Krome togo, opublikovan i rezyme 6 dokladov po obe diskussii. V to sekcii predpolagalos obsudenie 4-h tehnieskih voprosov" i printie Rezolycii o prepodavanii nacionalnogo zka i literatur v sredne kole". Na ti vopros dano pt otvetov. Bole vsego materialov v to sekcii predstavili M. Pavlovi (8) i Ili Mamuzi (6).
4 Nazvani tomov, zagolovki i podzagolovki, a take zadanne vopros dayts take i na francuzskom zke.

436 Sekci balkanistiki dolna bla obsudit 5 lingvistieskih voprosov i 1 vopros po istorii literatur. V pervom tome opublikovano 13 rabot po tim temam. V razdele fonologiesko sekcii v pervom tome opublikovano 5 rabot, t.e. otvetov. Vtoro tom (Soobeni i doklad") soderit 87 publikaci soobeni i dokladov, raspredelennh po sekcim sleduyim obrazom: Sekci lingvistiki 35, Sekci istorii literatur 33, Sekci prepodavani slavistiki 7, Sekci balkanistiki 11 i Fonologieska sekci odna publikaci. Tematika dokladov i ih koliestvo vo vtorom tome sleduyie: Sekci lingvistiki: obie vopros i istori slavistiki 2 doklada; praslavnski zk i sravnitelna grammatika slavnskih zkov 11; slavnskie zki i sosednie narod 3; vostonoslavnska zkova gruppa 3; zapadnoslavnska zkova gruppa 4; ynoslavnska zkova gruppa 6; slavnska toponimika i onomastika 4; slavnskie iskusstvenne zki 2 doklada. Sekci istorii literatur: principialne i metodologieskie vopros 3 doklada; svzi slavnskih literatur s inostrannmi literaturami 6; vzaimootnoeni slavnskih literatur 5; vopros kirillo-mefodievsko literatur 1; russka literatura 5; polska literatura 1; eska i slovacka literatura 3; serbska i horvatska literatura 9 dokladov (iz nih 1 o hudoestvenno literature, i 8 o narodno). Sekci balkanistiki. Lingvistieskie vopros 5; vopros istorii literatur 6 dokladov. Treti tom (Otvet na vopros soobeni i doklad. Dopolneni")5 ue samim svoim nazvaniem govorit o tom, to zdes soderats material, poluenne Ispolnitelnm komitetom posle podgotovki i publikacii pervh dvuh tomov, i treti tom predstavlet sobo dopolnenie k nim. V tom tome v razdele, prednaznaennom Sekcii lingvistiki, opublikovano 7 otvetov na obie vopros, 5 otvetov na tehnieskie vopros, rezyme odnogo doklada po obe diskussii. Zdes podnimaets i nova tema O latinsko transkripcii kirillieskih imen v bibliografieskih katalogah", a take publikuets Otet Komissii po izdaniy kirillo-mefodievskih istonikov. Soderanie rabot Sekcii istorii literatur dopolneno 2 otvetami na obie vopros i rezyme odnogo doklada po obe diskussii. Soderanie rabot Sekcii prepodavani slavistiki i Sekcii balkanistiki dopolneno rezyme odnogo doklada po obe diskussii, a Fonologieska sekci dvum publikacimi.
5 V nazvanii togo i ptogo tomov, a take pri rubrikacii materialov ispolzovana latinica.

437 Krome otvetov, v tom tome opublikovan i rezyme soobeni i dokladov, a imenno: po razdelu Lingvistiesko sekcii 15, a po razdelu Sekcii istorii literatur 13 tekstov. Posle tezisov soobeni i referatov, na serbskom i francuzskom zkah, nahodits tekst obraeni Ispolnitelnogo komiteta, ozaglavlenn kak Posleslovie" (Avertissement"). Sredi proego v nem govorits: Zakaniva peatanie to knigi stalo sno, to Medunarodn sezd slavistov ne moet sostots. Odnako Ispolniteln komitet prinl reenie celikom zaverit podgotovku nauno asti togo Sezda i v sleduyem tome opublikovat vse, to kasaets Sezda, i ne tolko nove material, postupivie v Komitet posle 20-go avgusta, no i vse to, to Ispolniteln komitet zadumval, zanimas podgotovitelno raboto k Sezdu".6 Net somneni v tom, to dl printi takogo telogo i dramatinogo reeni ob otmene Sezda imelis veskie osnovani. Osobenno, kogda izvestno, to k koncu avgusta bla polnosty zakonena podgotovka. Pomimo vsego proego, ee v pervo polovine avgusta dl rabot Sezda v Universitete bli obespeen auditorii.7 Vs tehnieska podgotovka (dae kulturna i kskursionna programm) bla zaverena, i tri toma, izdanne Ispolnitelnm komitetom, ue bli na rukah u uastnikov Sezda", zapisal d-r Aleksandr Arnautovi, upravlyi Gosudarstvennm arhivom, vpolnvi v Ispolnitelnom komitete obzannosti administrativnogo sekretar.8 Iz togo fakta, to v ptom tome, opublikovannom vskore posle otmen Sezda, lekcii, soobeni i doklad raspoloen tematieski, mono sdelat vvod, to bla utverdena struktura i podgotovlen kostk ego Programm. V teenie vsego podgotovitelnogo perioda budui Sezd soprovodali tele i slone politieskie obstotelstva. Blo preduvstvie bolo mirovo von, i ona naalas 1 sentbr 1939 g., kogda Germani napala na Polu. Stalo sno, to v takih uslovih Sezd ne moet sostots, i A. Beli sozvaet zasedanie
6 Pri dotampavanju ove knjige postalo je jasno da se III-i Meunarodni kongres slavista ne moe odrati. Meutim Izvrni je odbor odluio da se sve pripreme koje se tiu naunog dela ovog kongresa dovre i da se u narednoj knjizi o Kongresu iznese i sve ostalo to se Kongresa tie: ne samo novi prilozi koji su Odboru stigli posle 20 avgusta, nego i sve ono to je Izvrni odbor imao na umu kada je Kongres ovako spremao.": III meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa). Odgovori na pitanja saoptenja i referati. Dopune. Izdanja Izvrnog odbora, Beograd, 1939, sv. 3, s. 119. 7 Sm. akt Ispolnitelnogo komiteta, soglasno kotoromu k Universitetu obraayts s prosbo o predostavlenii pomeeni. Slavistika, Beograd, 2006, kw. H, s. 446. 8 Sve tehnike pripreme (ak i za umetniki i izletniki deo) bile su zavrene i tri kwige izdawa Izvrnog odbora bile su ve u rukama kongresista". Sm.: Trei meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa). Slavistika, Beograd, 2006, kw. H, s. 452.

438 Prezidiuma Ispolnitelnogo komiteta Sezda. Zasedanie sostolos v aktovom zale Serbsko korolevsko akademii 4 i 5 sentbr. Prisutstvovali: g-n prezident A. Beli, gospoda vice-prezident St. Ivi i F. Ramov, uen sekretar g-n H. Bari, kaznae g-n St. kerl, administrativn sekretar g-n A. Arnautovi, predsedatel Sekcii istorii literatur g-n F. Fancev, zamestitel predsedatel Sekcii prepodavani g-n Milivo Pavlovi, i, v kaestve gost, g-n professor Andre Vaan, len francuzsko delegacii na Sezde. Na tom zasedanii printo reenie, to Treti medunarodn sezd slavistov polnosty likvidiruets, a formalnoe zaverenie likvidacii oznamenuets izdaniem etvertogo i ptogo tomov materialov Ispolnitelnogo komiteta (Rei i lekcii" i Organizaci")".9 V tome Rei i lekcii" (151 str.) opublikovano Vstupitelnoe slovo" Aleksandra Belia i 10 tekstov dokladov, vstupleni avtorov kotorh bli zaplanirovan na Sezde. Tri doklada iz oblasti lingvistiki, po dva po istorii literatur, metodike prepodavani i balkanologiesko tematike, a take odin doklad po fonologii. V menee obemnom, no isklyitelno informativnom tome Organizaci" (59 str.) daets kratki obzor vse organizacii Sezda, prede vsego danne (spiski imen) o sostave Poetnogo i ispolnitelnogo komitetov, spisok oficialnh predstavitele uredeni, priglaennh na Sezd, i spisok vseh zaregistrirovavihs delegatov Sezda (407 uastnikov). Za tim sleduet detaln Otet o podgotovitelno rabote medunarodnogo sezda slavistov" i Rezolycii Ispolnitelnogo komiteta po tehnieskim voprosam". V konce ue upominavegos zdes oteta zapisano: Prezidium Ispolnitelnogo komiteta sel svoim dolgom vremenno reit i nekotore tehnieskie vopros, kotore predpolagalos obsudit na Sezde".10 Rezolycii kasayts sleduyih voprosov: (1) izdanie polnogo slovar staroslavnskogo zka, (2) organizaci slavnsko filologiesko i lingvistiesko bibliografii, (3) organizaci lingvistieskogo atlasa slavnskih zkov, (4) sposob izdani drevnih zkovh pa9 Sastanak je odran u dvorani Srpske kraqevske akademije 4 i 5 septembra. Prisustvovali su; g. pretsednik A. Beli; g.g. potpretsednici St. Ivi i F. Ramov; nauni sekretar g. H. Bari; blagajnik g. St. kerq; administrativni sekretar g. A. Arnautovi; pretsednik Sekcije za istoriju kwievnosti g. F. Fancev; potpretsednik Sekcije za nastavu g. Milivoj Pavlovi, i kao gost g. prof. Andre Vajan, lan francuske delegacije na Kongresu. Na toj sednici je odlueno da se Trei meunarodni kongres slavista potpuno likvidira, a da se formalni zavretak likvidacije obelei izdavawem etvrte i pete kwige izdawa Izvrnog odbora (Govori i predavawa i Organizacija)": meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa). Organizacija. Izdanja Izvrnog odbora, Beograd, 1939, sv. 5, s. 29. 10 Pretsednitvo Izvrnog odbora smatralo je za svoju dunost da privremeno rei i neka tehnika pitawa o kojima se imalo diskutovati na Kongresu:" Tam e.

439 mtnikov, (5) izdanie timologieskogo slovar slavnskih zkov, (6) organizaci obego obzora narodno pozii, (7) prepodavanie nacionalnogo zka i literatur v srednih kolah. Vo vtoro asti toma predstavleno vesma nagldnoe, organizacionno i tematieski sistematizirovannoe soderanie vseh pti izdani (tomov) Ispolnitelnogo komiteta s Obim ukazatelem avtorov razmeennh v nih tekstov. Vsego 153 avtora, t.e. uastnika Sezda, s dokladom, soobeniem ili lekcie. Bole vsego avtorov iz togdane Ygoslavii 65, iz kotorh 34 uastnika iz Belgrada, 88 zarubenh dokladikov, iz kotorh bole vsego iz ehoslovakii 33 i Poli 17 uastnikov. Iz togdanego Sovetskogo Soyza uastnikov ne blo, no russka i vostonoslavnska tematika v materialah sezda predstavlen solidno. Znaitelnoe islo russkih slavistov-migrantov predstavili svoi rabot na russkom zke, pri tom oni vse, za isklyeniem teksta Aleksandra Isaenko, napisan i opublikovan s ispolzovaniem dorevolycionno orfografii. Znaitelnoe islo upomnuth slavistov togda ilo i rabotalo v Ygoslavii. Na osnove privedennh cifr i ukazani na proishodenie uastnikov Sezda i po proestvii izvestnogo vremeni mono sudit o sostonii slavistiki to pohi. Nesomnenno, to v ehoslovakii ona bla v polnom rascvete, i podobna situaci bla i v Pole. Nelz skazat, to slavistika v Ygoslavii, i, v osobennosti, serbska, otstavala ot ehoslovacko ili polsko. Vsoki uroven serbsko slavistiki togo vremeni podtverdaets i tem faktom, to belgradski slavistieski sezd bl zaduman, napravlen i organizovan v znaitelno stepeni inae, em sostovies sezd v Prage i Varave; on imel cel vozdestvovat na buduee razvitie slavistiesko nauki i msli v medunarodnh mastabah, i, prede vsego, na ustanovlenie svze v slavnskih ramkah. V podgotovlenno privetstvenno rei Sezdu, a zatem opublikovannogo v otredaktirovannom vide iz-za otmen Sezda, A. Beli poderkivaet reenie Ispolnitelnogo komiteta, to Sezd dolen stat v bole stepeni raboim, a ne predstavitelskim".11 Potrebnost v raboem haraktere Sezda on obosnovvaet sleduyim obrazom: no namnogo vanee togo (reprezentativnosti B. S.), tob slavnskie uene hot b skolko-nibud soglasovali svoy rabotu v samh razlinh napravlenih i ubedilis, kak stradayt slavistieskie naune zanti ot togo, to nauki o sla11 da ovaj Kongres bude vie radni negoli reprezentativni,": Uvodna re pretsednika Izvrnog odbora A. Belia u kwigu pripremnih radova oko meunarodnog kongresa slavista (mesto pozdravnog govora na Kongresu). meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa). Govori i predavawa. Izdawa Izvrnog odbora, Beograd; 1939, sv. 4, s. 6.

440 vnskih zkah i literaturah, v bole ili mene stepeni, v razlinh slavnskih stranah razvivayts samostotelno, bez dostatonogo, ili, lue skazat, dostatono glubokogo znani podobnh predmetov u drugih slavnskih narodov i neposredstvennogo nablydeni za tem, to delaets u drugih slavnskih narodov".12 A zatem A. Beli obsnet vbrann pordok pridani Sezdu raboego haraktera: Raboi harakter togo Sezda mog b bt dostignut, bez nenunh metani, vsego li, esli zaranee sformulirovat vopros i predostavit vozmonost kadomu uastniku Sezda napravit bolomu forumu te obie problem, kotore hotelos b obsudit. Svoimi voprosami Ispolniteln komitet hotel tolko pokazat harakter tematik samogo raznogo tipa, kotore, kak on polagal, sledovalo b obsudit s maksimalno vozmonm koliestvom uastnikov. Imenno na tih temah i im podobnh voprosah, poluennh so storon, dolno blo sosredotoit naunoe vnimanie uastnikov Sezda".13 Material nesostovegos slavistieskogo sezda, bez vskogo somneni, podskazvayt vvod o tom, to A. Beli i slavist, sobravies vokrug nego v Ispolnitelnom komitete, hoteli b, tob na medunarodnom sezde slavistov (slavnskih filologov) slavistieskoe dvienie priobrelo bolee etkuy organizaciy i institualizirovalos v medunarodnuy naunuy organizaciy, gde reeni sezda budut realizovvats, i gde obedinennmi silami budet vestis rabota po osuestvleniy slavistieskih naunh proektov. V tom smsle i bla zaplanirovana iserpvaya diskussi" po 7-mi voprosam, kotore, po suti dela bli proektnmi temami, i predpolagalos printie rezolyci, kotore b pozvolili zaloit osnov tih naunh proektov. K soaleniy, i spust poti 70 let, sleduet konstatirovat, to osuestvilos iz tih zamslov i stremleni v medunarodnom slavistieskom dvienii nemnogoe krome rabot nad Lingvistieskim atlasom slavnskih zkov", organizovanna rabota po drugim temam ne naata ili prodvinulas vesma neznaitelno.
12 ali mnogo je znatnije od ovoga da naunici slovenski bar koliko-toliko ujednae svoj rad u najrazlinijim pravcima i da se uvere koliko tete trpe slavistike studije od toga to se nauke o slovenskim jezicima i kwievnostima mawe ili vie u razlinim slovenskim zemqama samostalno razvijaju, bez dovoqnoga ili boqe da reemo dovoqno dubokoga i poznavawa slinih predmeta kod drugih slovenskih naroda i neposrednoga praewa onoga to se kod drugih slovenskih naroda radi": Tam e. 13 Radni karakter ovoga Kongresa mogao se bez nepotrebnih lutawa postii samo tako, ako se pitawa unapred iznesu, i ako se da mogunosti da svaki uesnik Kongresa uputi velikom kongresnom forumu one opte probleme za koje bi eleo da budu pretreseni. Svojim pitawima Izvrni je odbor hteo samo da pokae karakter tema najrazlinije vrste za koje je smatrao da treba da dobiju zajedniko i mnogobrojno uestvovawe u diskusiji. Oko wih i slinih pitawa, koja bi sa strane dola, imala se usretsrediti uena pawa kongresnih uesnika.": Tam e, s. 8.

441 Tem ne menee, mono skazat, to izrdne usili mnogoislennh slavistov po podgotovke nesostovegos medunarodnogo sezda slavistov v Belgrade ne propali darom. Ostalis vdohnovlyie material sezda, kotore vnuayt optimizm. Oni gotovilis v oen slonh obstotelstvah i publikovalis v nadede, to nastanut luie vremena, kotore pozvolt provodit nove medunarodne vstrei slavistov. tu ustremlennost v buduee A. Beli prodemonstriroval v vesma trudn moment svoe izni posle otmen Sezda v poze napisannom tekste, opublikovannom pered ego ranee podgotovlennm privetstvennm slovom Sezdu: Ispolniteln komitet, nahods v dann moment pered strano perspektivo pustot i unitoeni, ugroayego narodam, kotore b prinli uastie v tom Sezde, vzvolnovann sovremennosty i vstrevoenn bliaim buduim, elaet, tob novoe vrem, kogda sostoits etvert medunarodn sezd slavistov, oboznailo pohu drueskih vzaimootnoeni medu narodami mira, i, osobenno, slavnami, pohu, kotora edinstvenno obespeit i nov vzlet slavistiesko nauki. Sokruenn nablydeniem proishodego, on budet dat, dobrosovestno sohran vse to, to blo sobrano v svzi s Tretim sezdom, i to vrem dast vozmonost vruit znam etvertogo sezda tem, kogo duhovnoe soobestvo togo Kongressa sotet dostonm. Kogda stran-uastnic togo Sezda ili ih predstaviteli izvt takoe elanie, zavisit ot buduego, kotoroe segodn soverenno nesno".14 Luih vremen prilos dat bolee polutora destkov let, do Medunarodnogo slavistieskogo zasedani, prohodivego v Belgrade s 15 po 21 sentbr 1955 goda. V tom nainanii slavistov po vosstanovleniy ne tolko razorvannh svze medu uenmi, no ire medu slavnstvom iniciativa i vedua rol prinadleala Aleksandru Beliu. Realizu to nainanie, on imel vse osnovani zamenit svoy trevogu pered licom neizvestnogo buduego v 1939 godu optimistieskimi oidanimi, kotore nali
14 Izvrni odbor, nalazei se u ovom trenutku pred stranom perspektivom pustoi i unitewa koji e zadesiti narode onih koji bi uestvovali u ovom Kongresu, uzbuen sadawou i uznemiren za blisku budunost, eli da novo vreme u kojem e biti odran etvrti meunarodni kongres slavista oznai epohu prijateqskih uzajamnih odnosa meu narodima sveta, a naroito Slovenima, koja e jedino zajemiti i nov polet slavistike nauke. Skruen pred posmatrawem onoga to se zbiva, on e ekati, uvajui savesno sve ono to se okupilo oko Treeg kongresa, da mu vreme dopusti da zastavu etvrtog kongresa preda u ruke onih koje duhovna zajednica ovog Kongresa nae za dostojne. Kada e se zemqe-uesnice u ovom kongresu ili wihovi pretstavnici javiti sa ovom eqom to zavisi od budunosti koja je danas sasvim nepoznata.": Uvodna re pretsednika Izvrnog odbora A. Belia u kwigu pripremnih radova oko meunarodnog kongresa slavista (Mesto pozdravnog govora na Kongresu). meunarodni kongres slavista (slovenskih filologa. Govori i predavawa. Izdawa Izvrnog odbora, Bweograd, 1939, sv. 4, s. 6.

442 otraenie v privetstvenno rei na otkrtii Zasedani: I vot m vse segodn zdes, s polnm doveriem k buduemu, i s elaniem, tob naa nauka vnov vvela nas na irokuy stezy vzaimnogo sotrudniestva".15 Belgradskoe medunarodnoe zasedanie slavistov predstavlet sobo provlenie vozobnovleni sotrudniestva slavistov vsego mira, no v pervuy oered slavistov vseh slavnskih narodov, tak kak v nem prinli uastie predstaviteli iz vseh pti togdanih slavnskih gosudarstv. Aleksandr Beli dodals vozmonosti peredat znam etvertogo Sezda v ruki teh, kogo duhovnoe soobestvo togo Sezda sotet dostonmi". Znam blo peredano Viktoru Vladimiroviu Vinogradovu, t.e. na Zasedanii blo printo reenie, to etvert medunarodn sezd slavistov sostoits v Moskve v 1958 godu. Togda e bl ureden i izbran Medunarodn komitet slavistov (MKS), sostoi iz 12 lenov i 12 ih zamestitele, vo glave s V. V. Vinogradovm,16 to okonatelno pridalo medunarodnomu slavistieskomu dvieniy status medunarodno organizacii, i, takim obrazom, bli realizovan neosuestvivies v 1939 godu zamsl A. Belia. Poze A. Beli vplot do svoe konin 26 fevral 1960 g. ostavals lenom MKS ot Ygoslavii i predsedatelem Ygoslavskogo nacionalnogo komiteta slavistov. Posle nesostovegos Tretego sezda i pererva poti v dva destileti sostolos ee dest medunarodnh sezdov slavistov, s ptiletnimi intervalami: v Moskve v 1958 g., v Sofii v 1963 g., v Prage v 1968 g., v Varave v 1973 g., v Zagrebe v 1978 g., H v Kieve v 1983 g., H v Sofii v 1988 g., H v Bratislave v 1993 g., H v Krakove v 1998 g., H v Lyblne v 2003 g. Aktivno gotovits provedenie H sezda v Ohride, zaplanirovannoe na osen 2008 goda. Brosaets v glaza, to v nekotorh slavnskih stranah i gorodah sezd prohodili dvad. Belgradu blo dovereno provedenie odnogo sezda, kotor bl polnosty podgotovlen, no ne proveden po izvestnm priinam. tot fakt vtesnets na periferiy pamti ne tolko inostranno, no i nae slavistiesko i bolee iroko obestvennosti. Potomu voznikaet neobhodimost, tob s materialami nesostovegos Tretego medunarodnogo slavistieskogo sezda poznakomils bolee iroki krug slavistov. V tih materialah oni mogut nati mnoestvo raznoobraznh soobeni, relevantnh ne tolko dl istorii slavistiki, no i s teoretiesko i metodologiesko toki zreni. Zdes zaifrovano mnoestvo zamslov, vanh dl organizacii slavistov i koncepcii ih
15 I evo nas zbog svega toga danas, sa punim poverenjem u budunost, i sa eljama da se naa nauka ponovo izvede na iroki put uzajamne saradnje.": Beogradski meunarodni slavistiki sastanak (1521. IX 1955). Izdanje Organizacionog odbora, Beograd, 1957, s. 5. 16 Sm.: Beogradski meunarodni slavistiki sastanak (1521. IX 1955), s. 14, 16.

443 naunogo i kspertnogo obeni, kak v medunarodnh, tak i v nacionalnh ramkah. Sleduet ih tolko rasifrovat, vdohnovits imi i tvoreski primenit ih v novh uslovih. A na serbskih slavistov ti zamsl ee i nalagayt obzatelstva ne tolko razmlt, no i postarats, tob sleduyi posle Ohridskogo H sezd (2013) sostols v Belgrade. V tih materialah oni nadut vdohnovenie, i, razumeets, oni mogut posluit im kak spravonik i uebnik, kak takie vei delayts. Provedenie H medunarodnogo sezda slavistov v Belgrade dalo b, pomimo vsego proego, i vozmonost napomnit o provlennom slavistiko i slavistami dostoinstve v trudne vremena.

Bogoqub Stankovi NEODRANI TREI MEUNARODNI KONGRES SLAVISTA Rezime U referatu su prikazane aktivnosti oko priprema Treeg meunarodnog kongresa slavista koji je trebalo da se odri u Beogradu od 18. do 25. septembra 1939. godine. Napadom Nemake na Poqsku 1. septembra te godine otpoeo je krvavi Drugi svetski rat, pa je predsednitvo Organizacionog odbora na elu sa Aleksandrom Beliem na zasedawu 4. i 5. septembra odluilo da Kongres otkae. Do tog vremena sve pripreme Kongresa bile su obavqene. Ve su bile objavqene tri sveske kongresnih materijala, a na pomenutoj sednici odlueno je da se objavi i sve to je naknadno pristiglo. Ta odluka je uskoro realizovana objavqivawem jo 2 sveske materijala. Upravo prikaz kongresnih materijala objavqenih na skoro 800 strana u 5 svezaka velikog B-5 formata ini okosnicu ovog referata. Glavna linost u organizovawu Kongresa i, posebno, u wegovom koncipirawu i profilisawu bio je akademik A. Beli. Bilo je zamiqeno da Trei kongres, za razliku od prethodna dva, ima vie radni a mawe manifestacioni karakter. Kongresni materijali sugeriu zakquak da su A. Beli i slavisti okupqeni oko wega imali ambicije da se na beogradskom kongresu slavistiki pokret vre organizuje i konstituie u meunarodnu naunu organizaciju u kojoj e se odluke izvravati i koja e udruenim snagama raditi na ostvarivawu slavistikih naunih projekata. Aleksandar Beli je pripremi Kongresa pristupio veoma ambiciozno, te mu je odluka o otkazivawu morala veoma teko pasti. On to i pokazuje u naknadno dopisanom tekstu uz svoj ranije pripremqeni govor za otvarawe Kongresa. Ali tu on iskazuje i nadu da e za slavistiku i slovenske narode doi boqa vremena. Na boqa vremena ekalo se vie od decenije i po do Meunarodnog slavistikog sastanka koji je na inicijativu A. Belia odran u Beogradu od 15. do 21. septembra 1955. godine. Tada je ustanovqen i izabran Meunarodni komitet slavista (MKS), ime je meunarodni slavistiki pokret i definitivno konstituisan u meunarodnu organizaciju, te su tako na svojevrstan nain realizovane i Believe 1939. godine neostvarene zamisli. U organizaciji MKS u vremenu od 1958. do 2003. godine odrano je 10 meunarodnih slavistikih kongresa, od kojih u nekim zemqama i po dva. Sada uveliko teku pripreme za sledei (14. po redu) kongres u Ohridu. Beogradu je bilo povereno organizovawe jednog kongresa koji iz poznatih razloga nije odran. Ta iwenica se potiskuje u zaborav ne samo strane, ve i nae slavistike i ire drutvene javnosti. Jedan od postavqenih ciqeva ovog referata je da na to ukae i da sa kongresnim materijalima neodranog Treeg meunarodnog slavistikog kongresa upozna iri krug slavista. U wima se mogu nai mnogobrojna i raznovrsna obavetewa relevantna ne

444
samo za istoriju slavistike, ve i sa teorijskih i metodolokih stanovita. Tu su zapretane i brojne zamisli znaajne za slavistiko organizovawe i koncipirawe naunih i strunih okupqawa slavista kako u meunarodnim, tako i nacionalnim okvirima. Treba ih samo raspretati, inspirisati se wima i kreativno ih primeniti u novim uslovima. A srpske slaviste oni jo i obavezuju ne samo na razmiqawe, ve i na zalagawa da se ve sledei posle Ohridskog 15. kongres (2013. godine) odri u Beogradu. U tim materijalima oni e imati nadahnue, a svakako im oni mogu posluiti kao prirunik i pounik kako se te stvari rade. Odravawe H meunarodnog kongresa slavista u Beogradu bila bi, izmeu ostalog, prilika i za podseawe na ispoqeno dostojanstvo slavistike i slavista u tekim vremenima.

UDC 81'28(=162.4)(497.11)

Mihal Tir SLOVAKA DIJALEKTOLOKA ISTRAIVAWA U SRBIJI

U radu se govori da su slovaka dijalektoloka istraivawa u Vojvodini poela istovremeno sa konstituisawem slovake dijalektologije na tlu Slovake. Posle 1945. godine radovi na Atlasu slovakog jezika (Atlas slovenskho jazyka) korespondiraju sa prouavawem slovakih govora van teritorije Slovake. Prilog sadri i informacije o slovakim vojvoanskim dijalektolokim monografijama i o zapaenim studijama vojvoanskih slovakih dijalektologa. Zavrni deo je posveen interdisciplinarnim dijalektoloko-etnografskim istraivawima ovdaweg slovakog jezika. Kqune rei: dijalekat, govor, dijalektologija, fonetika, morfologija, derivacija, etnografija, Jozef tolc, Danijel Dudok.

1. Za konstituisawe slovake dijalektologije kao posebne lingvistike discipline znaajan je kraj 19. i poetak 20. veka (vidi: Krajovi, 1988, s. 188189). Tada su poela terenska istraivawa slovakih dijalekata primenom lingvistikih (dijalektolokih) metoda da bi se sakupili podaci o jezikoj strukturi dijalekata indirektnim ili direktnim metodom. Indirektni metod prvi je kod Slovaka upotrebio i upitnik (kvestionar) sastavio Franiek Pastrnek. Rezultate svoje ankete je objavio u asopisu Slovensk pohady, od 1893. do 1897. godine. U wegov projekat ukquili su se i saradnici iz danawe Vojvodine, te dati period moemo smatrati isto tako poetkom slovakih dijalektolokih istraivawa u Srbiji. Kako istie Dudok D. (1983, s. 452), sa Pastrnkom su saraivali i mnogi kulturni poslenici iz naih krajeva, kao npr. protestantski svetenik Emil Kolewi iz Hajduice, profesor Jozef Maqak iz Iloka, protestantski svetenik u Staroj Pazovi Vladimir Hurban, uiteqi u Kisau Jan Miatek i wegov sin Vladimir, uiteq u Petrovcu Danijel Boicki, uiteq u danawem Janoiku Pavel Jaroi, uiteq u Gloanu Pavel Kolesar, stolar u Kisau Pavel Macak. Iako Pastrnek nije uspeo da napie sistematsku studiju o dijalektima, objavqeni prilozi predstavqaju dragoceni materijal za opis pojedinih govora u datom razdobqu.

446 Na autore navedene u prethodnom odeqku nadovezuje se Benjamin Kamenar iz Stare Pazove koji je napisao dijalektoloke radove o nazivima jela i pia (1902), nazivima narodskih lekova (1903) i alata i orua u Staroj Pazovi (1904). Podrobnije o tome pisao je Dudok M. (1997, s. 10). Za zaetnika direktnog istraivakog metoda u slovakoj dijalektologiji smatramo Sama Cambela, koji je planirao da na osnovu terenskih istraivawa napie kwigu o dijalektima. (Vidi npr. Tir, 2006, s. 174175.) Uspeo je da dovri i objavi samo kwigu Slovensk re a jej miesto v rodine slovanskch jazykov (1906), sa detaqnom karakteristikom samo istonoslovakih dijalekata, a preostali (zapadnoslovaki i sredwoslovaki) dijalekti nisu obraeni. 2. Zapaeniji rezultati u slovakoj dijalektologiji postignuti su u meuratnom periodu (19181945) za ta su najzasluniji Vaclav Vani i Jan Stanislav. Vaclav Vani je primewivao kombinovani metod: podatke dobijene iz upitnika i korespondencijom precizirao je na terenu. Sintetiku studiju pod naslovom Slovensk ne objavio je u treem tomu enciklopedije eskoslovensk vlastivda, na s. 219310. Izmeu ostalog, tu istie da je slovaki jezik rasprostrawen i van granica ehoslovake (spomiwe i Vojvodinu), ali jezik ovih Slovaka poznajemo nedovoqno, uglavnom samo iz novina". U studiji posveenoj ovim trima slovakim dijalektima osvre se na nekoliko mesta i na fonetske i morfoloke karakteristike govora nekih vojvoanskih sela na osnovu grae kojom je raspolagao. I za danawe prilike rad je primenqiv i dokumentovan ukoliko nas interesuju osnovne karakteristike slovakih dijalekata. Tridesetih godina, tanije 1932. godine, Jan Stanislav objavio je monografiju Liptovsk nreia, veoma zapaenu u slovenskim naunim krugovima. Re je o prvoj monografiji u slovakoj dijalektologiji koja je mnogim autorima kasnije sluila kao model. U fonetskom delu su dati opisi glasova, na osnovu eksperimenata vrenih u fonetskoj laboratoriji Filozofskog fakulteta Karlovog univerziteta u Pragu. Na s. 7981. autor govori o artikulaciji () i () u liptovskim dijalektima, uporeuje je sa prakim (ekim) izgovorom koji je opisao Hala (Hla, 1929), a pomiwe i poveanu sibilaciju ovih suglasnika u govoru vojvoanskih Slovaka. Inae, po Stanislavu, ova pojava je evidentna i u nekim slovakim govorima u Slovakoj, te je ne moramo u Vojvodini objawavati kao uticaj srpskog jezika na slovaki, tim pre to je fonoloki sistem jednog jezika u kontaktu sa drugim jezikom rezistentniji u poreewu sa leksikim i sintaksikim nivoima. 3. Najzapaeniji rezultati u slovakoj dijalektologiji postignuti su posle 1945. godine. Kao kapitalno delo treba pomenuti e-

447 tvorotomni Atlas slovenskho jazyka. Uz svaki tom su objavqeni kao posebna potkwiga" komentari. Inae, u prvom tomu se obrauje fonetika, u drugom tomu fleksija, u treem tomu tvorba rei, a u etvrtom tomu fond rei. (Vidi, npr. Tir, 2006, s. 175177). U periodu posle 1945. godine dijalektolokim istraivawima pristupa se organizovano i institucionalno. U okviru dijalektolokog odeqewa Jezikog instituta Slovake akademije nauka formiran je jak kolektiv, a u izradu atlasa je ukquen (na terenskim istraivawima) veliki broj studenata. Inae, posle Vaclava Vanog wegov posao su nastavili u prvom redu Jozef tolc (niz godina ef dijalektolokog odeqewa) i Eugen Paulini. Dijalektoloko odeqewe i filozofski fakulteti u Slovakoj od 1945. godine izdali su niz monografija i studija iz slovake dijalektologije, koja zauzima zapaeno mesto u svetu slavistike dijalektologije. Treba istai da je Slovaka akademija nauka bila i organizator dijalektolokih istraivawa Slovaka u dijaspori, pre svega u Maarskoj, Poqskoj, Bugarskoj i bivoj Jugoslaviji. 4. Socioloko-kulturoloke aspekte vitalnosti slovake nacionalne mawine u Vojvodini pregledno i argumentovano je prikazao Danijel Dudok (1996 b, s. 131132) istiui da su Slovaci na teritoriju danawe Vojvodine doli pre svega u 18. veku (tanije 1745. u Petrovac i Kulpin) i 19. veku, a tada su je masovno naseqavali i Srbi, Maari, Nemci, Rusini i druge nacionalnosti. Oko 60.000 Slovaka u Srbiji danas je nastaweno pre svega u Bakoj, u neto mawoj meri u Banatu i, najmawe, u Sremu. Za dijalektoloka istraivawa su pogodna naseqa sa veinskim slovakim stanovnitvom (tipa Petrovac, Kisa, Pivnice, Kulpin, Gloan, Selena, Padina, Kovaica, Janoik), odnosno naseqa sa velikim brojem Slovaka (Stara Pazova), ali i drugi punktovi gde su u veem obimu zastupqeni pripadnici slovake nacionalnosti. Danijel Dudok, polazei od istorijskih iwenica, istie da su u pojedina naseqa dolazili Slovaci iz razliitih krajeva, prevashodno iz june sredwe Slovake i iz zapadne Slovake, pri emu su doneli sa sobom svoje tradicije i govore. U novoj sredini su, usled toga, formirani govori koji se ne mogu u potpunoj meri poistovetiti ni sa jednim govorom u Slovakoj, ali, s druge strane, mogu se bar priblino locirati. Inae, izmeu ostalog, slovaki dijalekti u Vojvodini doprineli su ouvawu slovakog identiteta. Naime, u svakodnevnom ivotu oni su u veoj meri zastupqeni od kwievnog slovakog jezika koji je prisutan u ogranienoj meri (kolstvo, nauka, kwievnost, mediji). 5. Upravo postojawe veih slovakih enklava u Vojvodini olakavalo je dijalektolozima da ih istrauju. Za izuavawe ovdawih

448 govora ima znaaj pionirski posao Jozefa tolca. On je 1965. godine objavio studiju O pvode a rozvoji slovenskej rei v Juhoslvii (O poreklu i razvoju slovakog govora u Jugoslaviji); (tolc, 1965, s. 333 341). Studija predstavqa saetak kasnije objavqene monografije o eksjugoslovenskim slovakim dijalektima. Prvobitnom koncepcijom autor je hteo da obradi postojee sredwoslovake dijalekte, zapadnoslovake dijalekte i istonoslovake dijalekte. Zbog postojawa posebne rusinske nacionalnosti odustao je od prvobitne koncepcije, te su obraena samo tri tipa dijalekata Slovaka u danawoj Srbiji i Hrvatskoj. Za najnoviji period slovakih dijalektolokih istraivawa kamen temeqac predstavqa monografija Jozefa tolca Re Slovkov v Juhoslvii (Bratislava, 1968). Ima strukturu uobiajenu za dijalektoloke monografije raene u to doba u Slovakoj. Posle metodolokih napomena i ishodita autor prelazi na seobu Slovaka u Vojvodinu, obraenu u istorijskim izvorima, pre svega kod istoriara Jana Sirackog (vidi: Sircky, 1966). Nabraja naseqa sa slovakim stanovnitvom u Bakoj, Banatu, Sremu i Slavoniji. Jeziku grau saiwavaju fonetski sistem (4499) i gramatika struktura (100 196), pri emu pod gramatikom podrazumeva leksikologiju, morfologiju i sintaksu. Na s. 197232 odreuje se mesto ovdawih dijalekata u odnosu na dijalekte u Slovakoj. Slede tekstovi iz slovakih naseqa iz Vojvodine (i jedan tekst iz slavonskog Ledenika). Znaajan deo otpada na indeks rei i glasova. Inae, na osnovu analize sakupqene jezike grae, autor zakquuje da nai slovaki dijalekti deluju arhaino, te da su pogodni za rekonstrukciju stawa slovakog jezika kakav je bio u 18. i 19. veku. 6. Posebne zasluge za boqe poznavawe sadawih slovakih dijalekata u Vojvodini ima Danijel Dudok, donedavna univerzitetski profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je 1961. godine osnovana studijska grupa Slovaki jezik i kwievnost. U kapitalna dela Slovaka u Srbiji spada wegova monografija Nreie Pivnice v Bke (Govor Pivnica u Bakoj, Martin, 1972), koja predstavqa razraenu verziju autorove disertacije Slovaki govor sela Pivnice u Bakoj, odbrawene 1966. godine. Re je o monografiji raenoj metodologijom koju primewuje slovaka dijalektoloka kola. Obilan materijal prikazan je sistematino, a sem prikupqene jezike grae pawu zavreuje interpretacija jezikih pojava. Metodoloka problematika i dolazak Slovaka u danawe Pivnice obrauju se u uvodnom poglavqu. Na s. 2669 autor opisuje glasove i glasovni sistem. U morfolokom delu (s. 70157) prikazuju se uobiajenim redosledom vrste rei, ukquujui, obino u uvodu, i wihovu tvorbu. Vredna zapaawa nalazimo u poglavqu Mesto pivnikog govora meu slovakim dijalektima (s. 157170), a boqem po-

449 znavawu ovog govora doprinose i dijalektoloki tekstovi dati na s. 171201. Rezime je objavqen na srpskom (203208) i na nemakom jeziku (209215). Akustiki (fonetski) i gramatiki renik, odnosno indeks, detaqan je zbog autorove tewe ka sveobuhvatnosti (s. 216284). U korienoj literaturi se nalazi skoro 100 bibliografskih jedinica (uz napomenu da ih je vie jer se asopisi navode samo jednom, a pregledano je vie godita). Na tolcovu i Dudokovu monografiju nadovezuje se kwiga Ane Mari Slovensk nreie Starej Pazovy (Slovaki govor Stare Pazove, Nadlak Bratislava, 2006), po obimu znatno mawa (216 strana, ali malog formata). Autorka se usredsredila na fonetska istraivawa (re je o magistarskom radu Glasovni sistem slovakog govora Stare Pazove, odbrawenom 1981. godine na Filolokom fakultetu u Beogradu). Dati deo je posle napisala na slovakom jeziku i proirila ga je, uzimajui u obzir noviju dijalektoloku produkciju u Slovakoj. Sakupqenu grau je iskoristila i za morfoloke karakteristike govora Stare Pazove, te nam kwiga moe posluiti za wegovo boqe poznavawe. Kwiga zavreuje pawu, jer je autorka uzimala u obzir i najnovije fonetske, morfoloke i leksike promene. 7. Za boqe poznavawe slovakih dijalekata u Srbiji neizbeno je prouiti 2. poglavqe kwige Danijela Dudoka O slovenskom jazyku v Juhoslvii (O slovakom jeziku u Jugoslaviji, Baki Petrovac, 1996 a), nazvano Slovensk nreia v Juhoslvii (Slovaki dijalekti u Jugoslaviji). U kwigu je uvrteno nekoliko zapaenih studija, koje su ranije objavqene u zborniku radova Studia Academica Slovaca i godiwaku Zbornk Spolku vojvodinskch slovakistov (Zbornik Drutva slovakista Vojvodine) i u zbornicima posveenim nekim slovakim naseqima. Ovo poglavqe se koristi i u nastavne svrhe na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, u okviru predmeta Slovaka dijalektologija na studijskoj grupi Slovaki jezik i kwievnost. Studije mogu, izmeu ostalog, da poslue kao uzor u metodolokom pristupu prouavawu ovdawih slovakih govora. Sintezom se odlikuje studija Slovaki dijalekti u Jugoslaviji. Obiman materijal nalazimo u skraenoj monografiji Formirawe naseqa i govora Aradca u Banatu kao primer formirawa novih slovakih naseqa i govora na teritoriji Vojvodine. Danijel Dudok primewuje u radu interdisciplinarni pristup. Sem istorijskih izvora oslawa se i na socioloke determinante. U vezi sa navedenom studijom autor u Zborniku Drutva slovakista Vojvodine 2 (1980) na s. 75, podvlai: Kompletan ivot Aradca i wegov govor razvijao se u prolosti i u kontaktu sa drugim naseqima i govorima slovake narodnosti u Banatu i u irem podruju, kao i sa stanovnitvom i wegovim jezikom drugih nacionalnosti, to je doprinelo i wihovom konvergentnom razvitku." Inae sem sredwoslovakih crta sredwoslovakih dijalekata kod

450 nas postoje neke specifinosti u svakom od seoskih slovakih govora (pre svega u leksici). Puno komparativnog materijala sadri i studija Mesto govora Gloana meu slovakim dijalektima, u kojoj autor uporeuje glasovne i morfoloke pojave u navedenom selu sa punktovima obraenim u Atlasu slovakog jezika i sa slovakim punktovima u Vojvodini. Dijahronijska leksikologija primewena je u etvrtom dijalektolokom radu u kwizi O slovakom jeziku u Jugoslaviji. Tema glasi O nestanku rei u slovakim dijalektima u Jugoslaviji. Autor dokumentovano iznosi podatke o dinamici fonda rei u dijalektima usled promene naina ivota i usled tehnikog napretka. U ovom pogledu ilustrativan je i prilog Mihala Filipa (Filip, M. 198485, s. 83117) o leksikim pozajmicama iz nemakog i maarskog jezika u govoru Slovaka Stare Pazove. Mnoge od navedenih rei ne upotrebqavaju se, dok je broj srbizama porastao. 8. Zahvalan materijal za izuavawe dijalektoloke leksike prua i etnografija, to se primewivalo i primewuje i u Slovakoj. Kwiga Rudolfa Bednarika Slovci v Juhoslvii (Slovaci u Jugoslaviji) objavqena 1964. godine predstavqa dobar metodoloki pokazateq za etnografe, ali mogu je koristiti i dijalektolozi. Ista konstatacija vai za monografiju Mile Bosi Narodna nowa Slovaka u Vojvodini (1987). Uzgred napomiwemo da su materijal za slovaki dijalektoloki atlas (Atlas slovenskho jazyka) sakupqali slovakisti (i uopte slavisti) i etnografi na osnovu uputstava rukovodilaca projekta (vidi npr. tolc, J. 1961). O odnosu dijalektologije i etnografije, u vezi sa Slovacima kod nas, pisao je Danijel Dudok (1973, s. 7379). Izmeu ostalog, on istie da dijalektologija kao lingvistika disciplina ima vie dodirnih taaka sa etnografijom. Objawewe mnogih jezikih iwenica zahteva da dijalektolog posveti odgovarajuu pawu i mnogim drugim faktorima koji u znaajnoj meri uestvuju u formirawu nekog govora u izvesnom istorijskom periodu. Dijalektolog mora biti upoznat sa istorijom nosilaca nekog govora, wihovom kulturom, drutvenim odnosima i sl. Isto tako, zahvalnu grau pruaju obiaji, vera, interesovawa, umetnost, zanimawe, stanovawe, ishrana ukratko reeno celokupna materijalna i duhovna kultura naroda. S druge strane, etnograf mora biti upoznat sa govorom naroda kao sredstvom informisawa o etnografskim iwenicama. Danijel Dudok prenosio je uspeno dijalektoloki entuzijazam i na studente, te je pod wegovim rukovodstvom napisano tridesetak diplomskih radova. Bibliografija wegovih lingvistikih radova data je u godiwaku Zbornk Spolku vojvodinskch slovakistov 4 (s. 124131) i 14 (s. 269273). Prikaz govora Bakog Petrovca (1995, s. 388401) polazi od dijahronije ka sinhroniji, s tim da se govori i

451 o poecima dijalektolokih istraivawa kod ovdawih Slovaka. Socioloke komponente nalazimo u Dudokovoj studiji Razvitak slovake narodnosti u Vojvodini kao celovite kulturne jedinice (Dudok, D. 1996 b, s. 1828), pri emu se kao poseban faktor navodi jezik. 9. Etnografski, u mawoj meri dijalektoloki prilozi, zastupqeni su u zbornicima radova o pojedinim slovakim naseqima. I ovi izvori mogu posluiti za prouavawe leksike u pojedinim sferama delovawa seoske zajednice. Zbornici su uvrteni u pregled literature koriene pri pisawu ovog rada. Od najnovijih izvora sa etnolokom problematikom i sa dijalektolokim elementima treba jo navesti Atlas narodne kulture Slovaka u Jugoslaviji (2002), iji izdava je Matica slovaka u Jugoslaviji. Atlas je rezultat saradwe pomenute institucije sa Institutom za etnologiju Slovake akademije nauka u Bratislavi. Tekstualni deo su pripremili Jan Babjak i Rastislav Surovi (Matica), a autori mapa su Mojmir Bena, Peter Slavkovski i Rastislava Stolina (Institut za etnologiju). 10. Prouavawe slovakih dijalekata u Vojvodini od znaaja je za dijalektologiju u Slovakoj, ali u velikoj meri pomae i ovdawim Slovacima da boqe savladaju kwievni jezik. Fonoloki i morfoloki sistem nalaze se pod uticajem dijalekata, dok na leksiku utiu sociolingvistiki faktori. Broj germanizama i hungarizama u fondu rei smawuje se od etrdesetih godina 20. veka, a beleimo sve vei broj srpskih leksema u govorima vojvoanskih Slovaka.
LITERATURA Atlas slovenskho jazyka. (I/1 i I/2 tolc, Jozef et altera. Bratislava, Vydavatestvo SAV 1968. II/1 i II/2 tolc, Jozef, Bratislava, Vydavatestvo SAV 1978. III/1 i III/2 Buffa, Ferdinand. Bratislava, Veda, 1978 i 1981. IV/1 i IV/2 Habovtiak, Anton. Bratislava, Veda, 1984). Atlas udovej kultry Slovkov v Juhoslvii Atlas narodne kulture Slovaka u Jugoslaviji. Bsky Petrovec, Matica slovensk 2002. 117 s. teksta na slovakom i na srpskom jeziku + 296 karata (nenumerisane strane). Bosi, Mila: Narodna nowa Slovaka u Vojvodini. Novi Sad, Vojvoanski muzej, 1987. 264 + fotografije (nenumerisane strane) Bednrik, Rudolf: Slovci v Juhoslvii. Bratislava, Vydavatestvo Slovenskej akadmie vied, 1964. 324 s., 164 fotografije. Dudok, Daniel: Nreie Pivnice v Bke. Martin, Matica slovensk 1972. 290 s. Dudok, Daniel: O petrovskom nre v kontexte vvinu tradinej dedinskej spolonosti a slovenskho nreovho celku v junej Bke. In: Petrovec 17451995. Petrovec, Zhromadenie obce Bsky Petrovec 1995, s. 388401. Dudok, Daniel (1996 a): O slovenskom jazyku v Juhoslvii. Bsky Petrovec, Kultra, 1996. 204 s. Dudok, Daniel: O vzahu nreovho a nrodopisnho vskumu s prihliadanm na vskum medzi Slovkmi v Juhoslvii. In: Tradin kultra Slovkov Vojvodine. Nov Sad, Obzor, 1973, s. 7379.

452
Dudok, Daniel: Slovensk jazyk v Juhoslvii a jeho vskum. Nov ivot, 35, 1983, br. 5, s. 451459. Dudok, Daniel (1996 b): Vvin Slovkov vo Vojvodine ako ucelenej kultrnej jednotky. In: 250 rokov ivota Slovkov vo Vojvodine. Beograd Nov Sad, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Spolok vojvodinskch slovakistov, 1996, s. 1828. Dudok, Miroslav: Vvin slovakistiky. Nov Sad, Spolok vojvodinskch slovakistov, 1997. 98 s. Filip, Michal: Lexiklne vpoiky z nemeckho a maarskho jazyka v rei Slovkov v Starej Pazove. Zbornk Spolku vojvodinskch slovakistov 67 (19841985). Nov Sad, Spolok vojvodinskch slovakistov 1987, s. 83117. Hla, Bohuslav: Zklady spisovn vslovnosti slovensk a jej srovnn s vslovnosti eskou. Praha 1929. Krajovi, Rudolf: Vvin slovenskho jazyka a dialektolgia. Bratislava, Slovensk pedagogick nakladatestvo 1988, 344 s. Mariov, Anna: Slovensk nreie Starej Pazovy. Nadlak Bratislava, Vydavatestvo Ivana Krasku Vydavatestvo ESA, 2006. 216 s. Sircky, Jn: Sahovanie Slovkov na Doln zem v 18. a 19. storo. Bratislava, Vydavatestvo Slovenskej akadmie vied, 1966. 304 s. Stanislav, Jn: Liptovsk nreia. Turiansky Sv. Martin, Matica slovensk 1932. 564 s. + 12 karata tolc, Jozef: O pvode a rozvoji slovenskej rei v Juhoslvii. Nov ivot, 17, 1965, br. 4, s. 333342. tolc, Jozef: Re Slovkov v Juhoslvii 1. Zvukov a gramatick stavba. Bratislava, Vydavatestvo SAV, 1968. 356 s. tolc, Jozef: Zapisovanie nreovch prejavov. Bratislava, Slovensk nrodopisn spolonos, 1961. 64 s. Tir, Mihal: Slovaka dijalektologija (Istorijat, sadawost i perspektiva). Slavistika H (2006), s. 174179. Vn, Vclav: Ne slovensk. In: eskoslovensk vlastivda. III. Jazyk. Praha, Sfinx Bohuslav Janda 1934, s. 219310. Zbornk Spolku vojvodinskch slovakistov (Skoro svi brojevi, ali pre svega kwiga 4 i 14 gde se nalazi bibliografija radova Danijela Dudoka).

Spisak zbornika radova o slovakim naseqima gde su zastupqeni i etnografski, u mawoj meri dijalektoloki radovi: Hloany 17561986. Hloany, Miestne spoloenstvo, 1986. 368 s. Hloany 2. Hloany, Miestny odbor Matice slovenskej a Miestne spoloenstvo, 1998. 560 s. Padina. 18061996. Zbornk prc. Padina, Miestny odbor Matice slovenskej, 1996, 228 s. + (40). Petrovec 17451995. Bsky Petrovec, Zhromadenie obce, 1995. 990 s. Selena 17581998. Zbornk prc. Selena Bsky Petrovec, Slovan Kultra, 1998. 946 s. Star Pazova 17701970. Zbornk tdi a lnkov. Nov Sad, Obzor 1972. 480 s.

453
Michal Tr SLOVENSK DIALEKTOLOGICK VSKUMY V SRBSKU Resum Z prspevku sa dozvedme, e sa slovensk dialektologick vskumy vo Vojvodine zaali sasne s kontituovanm slovenskej dialektolgie na zem Slovenska. Po roku 1945 prce na Atlase slovenskho jazyka koreponduj s vskumom slovenskch nre mimo Slovenska. V prspevku nachdzame aj informcie o slovenskch vojvodinskch dialektologickch monografich a o pozoruhodnch tdich vojvodinskch slovenskch dialektolgov. Zveren as je venovan interdisciplinrnym dialektologicko-etnografickm vskumom tunajej sloveniny.

UDC 821.163.4.0918/19"

Stania Tutwevi JUNOSLOVENSKA KWIEVNA PARADIGMA OD INTEGRALIZMA DO DESTRUKCIJE

Kwievna zbivawa na slovenskom Jugu u posqedwa dva vijeka odvijala su se u znaku sloenih i dinaminih kulturnih, drutvenih, politikih i optih istorijskih okolnosti. Kwievnost je zadugo slijedila uspon tewi za narodnim i kwievnim jedinstvom, wihovo postepeno slabqewe i konaan sunovrat u dezintegraciju i meusobni antagonizam krajem dvadesetog vijeka. Na primjeru nekih detaqa iz jednog putopisa i jedne prie A. G. Matoa, gdje se spomiwe Qubomir Nedi, u radu se pokuava uoiti skup poetikih karakteristika koje su uslovqene kwievnim pojavama, tendencijama i strujawima zajednikim za sve junoslovenske kwievnosti, posebno za srpsku i hrvatsku kwievnost na kraju 19. i na poetku 20. vijeka, kada su one u veoj mjeri izloene kwievnim uticajima sa Zapada. Kqune rijei: junoslovenske kwievnosti, integralizam, dezintegracija, intertekstualnost, Antun Gustav Mato, Qubomir Nedi.

Na lai mi se inilo da je kaqavi Beograd neka mila osoba koju ne mogu ni da zagrlim. Lapavica i magla mi ne daju da joj se zagledam u dobroudno lice. () Otii iz Zagreba u Beograd to je otii iz otaxbine u otaxbinu. Mi i Srbi smo kao oni jagawci koji mogu da sisaju dvije majke. Ostavqam i drugu majku. udnovato mi je premda ba nijesam 'umiqato jagwe'.1 () I Beograd, veseli i dobroudni Beograd stade u dui mojoj nizati i nizati svoje tople uspomene."2 Ova za danawe prilike udna, topla slika odnosi se na jedan tmurni zimski dan u kome je veliki hrvatski pisac A. G. Mato, laom kod Zemuna, ispraen od mnotva prijateqa, ne stidei se ni pokoje suze, naputao Beograd, odlazei u nove i neizvjesne emigrantske avanture. Ta je slika nastala u Minhenu, na izmaku januara
1 Antun Gustav Mato, U Mnchenu, krajem januara [1898]", Sabrana djela, , Dojmovi. Ogledi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976, str. 82. 2 Isto, str. 84.

456 1898. godine, a objavqena mjesec dana kasnije, irilicom, u sarajevskoj Hermanovoj i Krawevievoj reimskoj", preteno latininoj, Nadi. Matou Beograd, kao to se zna, bijae prvo emigrantsko stanite. U Beograd je 1894. godine pobjegao iz vojske, u Beogradu je ivio oko sedam godina, u dva navrata, prvi put od 1894. do 1898, a drugi put od 1904. do 1908. godine, sve dok nije pomilovan i dobio dozvolu da moe da se vrati u vlastitu zemqu. U meuvremenu, izmeu ova dva beogradska perioda, stranstvovao je u nekim drugim evropskim gradovima. Ovaj zapis odnosi se, dakle, na wegov odlazak poslije prvog boravka u Beogradu. A evo i slike kada je, kao bjegunac iz vojske, tek dolazio u Beograd: Nemam rijei da opiem to osjetih kada ga gledah iz zemunskog voza sa dezerterskim nemirom Danas veliki dio hrvatske omladine vidi u Beogradu simbol osloboewa. Od svih meni poznatih gradova ova varo ima najqepi poloaj, najvie svjetla i sunca. To je odista, naroito iz daqine, Bijeli grad. To je najbjeqi, najplenerskiji od svih gradova koje poznam, bijelo i sunano mjesto, kao da je izabrano da bude slika slobode i svjetlosti u plemenu naem. () Iako sam Hrvat, qubim ovu zemqu, jer mi dade prvo utoite, jer je slobodna i jer wen kraq boqe govori hrvatski od hrvatskog kraqa."3 Na kraju, evo jo jednog slinog Matoevog iskaza: Danas su prvi put doli Hrvati, uprkos svakim mahinacijama, u Beograd, kao Hrvati, kao braa, da javno istaknu da je naa, hrvatska i srpska kultura jedna, da bi prema tome i naa narodna politika trebalo da ima isti ciq: ciq naeg narodnog osloboewa za koje se die Karaore, za koje se biju rame uz rame Jelai i Knianin, Mileti i Strossmayer". lanak u kome je ovo Mato zapisao izaao je pod naslovom Hrvati su doli", irilicom i ekavski, u beogradskom listu Slobodna re, 5. septembra 1904. godine, sutradan poto su na jugoslovensku slavu u Beograd bili prispjeli hrvatski pisci alski, Tresi, Vidri, Nikoli i Tuci. Zato e ostati 4. septembar neprolazan datum u novijoj hrvatskoj istoriji",4 kae tim povodom Mato.

3 Antun Gustav Mato, Od Pariza do Beograda", Sabrana djela, , Pjesme. Pealba, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976, str. 165. Tekst je prvi put objavqen u Politici 1904. godine (, br. 219, 21. /3. H). Kasnije je tri puta pretampavan, ali je, mimo Matoeve voqe, izostavqen iz wegove kwige Pealba (1913). 4 Antun Gustav Mato, Hrvati su doli", Sabrana djela, H, Feqtoni, impresije, lanci , JAZU, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976, str. 100.

457 1. Nije teko dokuiti da je ovo Matoevo oduevqewe bilo uslovqeno wegovim linim dezerterskim sluajem i gostoprimstvom koje mu je u tim okolnostima prueno u Beogradu, ali i iwenicom da je Srbija kao slobodna zemqa u to vrijeme bila svjetionik i uzdanica ostalim junoslovenskim narodima, koji su teili da se oslobode od austrougarske vlasti na jednoj i vievjekovnog turskog ropstva na drugoj strani. Taj entuzijazam nije bio usamqena pojava i dijelili su ga i drugi pisci na slovenskom Jugu, pogotovo srpski i hrvatski. Interesantno je kojih se detaqa u tim svojim sjeawima o tek naputenom Beogradu i wegovim kwievnim krugovima posebno sjea Mato. Na prvom mjestu tu je Jovan Ili, sa fesom, tu je potom Milovan Glii, u ubari la Taras evenko, a potom u sjeawu iskrsnu blijedi Nedi sa pesimistikim smijekom na mravome licu, u fijakeru i crvenijem novim novcatim rukavicama"5 (podvlaewa S. T.). To to je na pojedinim srpskim piscima primijetio upravo pomenute ivopisne detaqe u odijevawu (fes, ubaru, nove crvene rukavice), na prvi pogled nije nita neuobiajeno. Nama se, meutim, ti detaqi, u skladu sa teorijom intertekstualnosti Julije Krsteve, ukazuju kao indikati, pod kojima se, po protagonistima te teorije, podrazumijeva mjesto koje u jednom tekstu upuuje na prisustvo nekog drugog teksta. Kako po ovoj teoriji nijedan tekst nije nastao sam od sebe, ve iz dijaloga sa drugim tekstovima (pisac iz korpusa proitanih tekstova" bira ono to e kroz dijalog unijeti u svoj tekst), nama se ovdje postavqa pitawe ta se zapravo nalazi ispod ovog mjesta u Matoevom tekstu, te s ime i kakav dijalog pisac vodi uoavawem i isticawem pomenutih detaqa. I ta, zapravo, time postie? Polazei od pomenutog indikata novih novcatih crvenih rukavica Q. Nedia, koje u ovoj naoj analizi imaju poseban znaaj, i same po sebi, a naroito u odnosu na fes J. Ilia i ubaru M. Gliia, uoimo smisao i nain intertekstualnog dijaloga koji se na ovom mjestu vodi o osobenostima i razvoju tadawe srpske kwievnosti. Izostaviemo naznake kakav kwievni senzibilitet i koju fazu razvoja kwievnosti simboliu Iliev fes i Gliieva ubara. Primijetiemo, prvo, da su Nedieve rukavice crvene i nove novcate, a da to, na primjer, nije reeno za Iliev fes, to bi se takoer moglo oekivati. Smatrajui nebitnim koja je boja tada eventualno bila u modi bie dovoqno da primijetimo kako je ovdje istaknuta u svakom sluaju i u svim prilikama najuoqivija i najmarkantnija crvena boja. Primijetiemo, istovremeno, da je to
5

U Mnchenu", Isto, str. 84.

458 boja rukavica koje, to je ipak neobino, vidimo na rukama mukarca, pri emu i podatak da su to nove novcate rukavice jo vie podvlai pomenute iwenice, a samim tim u veoj mjeri istie neobinost ove slike. Ta neobinost dosta je upeatqiva, da ne kaemo agresivna sve ovo vie djeluje kao slika literarnog porijekla, nego kao prizor iz svakodnevnog graanskog ivota jednog pisca. ini nam se da je ovdje mawe rije o jednom modnom detaqu, sa svim onim to ga ini, a vie o inu kojim se na manifestan nain promovie neto novo, sad ve moemo rei i moderno, ime se uspostavqa jasna linija razgraniewa sa starim i tradicionalnim, to je bilo drugaije i na to smo navikli, kao to smo bili navikli na fes i na ubaru. Taj provokativni gest zahtijevao je, svakako, izvjestan rizik, hrabrost, spremnost na podrugivawa i podgurkivawa i kose poglede koje je vaqalo izdrati. Gotovo da nema ni potrebe isticati da ispod ovog mjesta u Matoevom tekstu postoji u vidu palimpsesta zapisano ne samo cjelokupno iskustvo tadaweg trenutka srpske kwievnosti, nego i itavog toga vremena. Ne bi, vaqda, trebalo shvatiti da crvene, nove novcate rukavice, kao modni detaq na odjei Q. Nedia, u Matoevom tekstu dobijaju status i tretman utvrene objektivne iwenice koja se potom, naknadno, logiki dovodi u vezu (slae) sa mawe ili vie poznatim kwievnim karakteristikama ovog pisca. Rije je o mnogo sloenijoj i dubqoj pojavi koja svjedoi o nainu strukturirawa i funkcionisawa Matoevog teksta. Jer, Mato ovim modnim detaqem zapravo na vrlo upeatqiv nain vri suptilna dubqa uitavawa, koja se tiu ne samo Nedievog nego i sopstvenog shvatawa kwievnosti, a koja e, kasnije emo vidjeti, biti izvedena i na ravan u tom trenutku veoma kompatibilnih i paradigmatikih kwievnih dogaawa na slovenskom Jugu, posebno onih u okviru hrvatske i srpske kwievnosti.

2. O Matoevoj sklonosti i sposobnosti za takva uitavawa nalazimo potvrdu ak i u wegovoj prozi, gdje taj postupak ima dubqe i dalekosenije posqedice i za strukturirawe i za funkcionisawe kwievnog teksta. U wegovoj uvenoj prii Mi", na primjer, glavni lik Milinovi, usplahireni slabi i dekadent, opsjednut sablasnom manijom gowewa, koja se na kraju pretvara u pitawe savjesti, pokazuje izvjesne ekscentrine spisateqske sklonosti, koje su u skladu sa wegovim samoivim i egocentrinim karakterom. Za nas je ovdje ta wegova kwievna opsesija i ambicija znaajna prvenstveno sa stanovita uitavawa o kome govorimo. Jer, kad taj lik kae da mu ni najmawe ne laska da bude krobotski ili racki pisac" sa-

459 svim je jasno da se tu indicira neko drugo iskustvo koje se nalazi ispod tog mjesta u tekstu, a koje u skladu sa teorijom intertekstualnosti na specifian nain prodire u tekst i u wemu vri odreenu, sasvim preciznu funkciju. Samo po sebi djeluje potpuno neoekivano da se neko unaprijed stavqa u dilemu da li bi bilo boqe da bude hrvatski ili srpski pisac, ali u ovom sluaju to oito ima neki smisao i znaaj nije teko dokuiti da je rije o sopstvenom, autobiografskom iskustvu koje pisac pozajmquje liku svoje prie: Mato je zaista jedan od rijetkih pisaca uopte, a posebno krajem 19. i poetkom 20. vijeka, koji je gotovo podjednako djelovao i u srpskoj i u hrvatskoj kwievnosti. Za nas je, meutim, ovdje jo vaniji smjer kojim Milinovieva dilema ide u daqem razvoju ove slike, jer tu otkrivamo ne samo tadawe veze izmeu srpske i hrvatske kwievnosti, nego i zajedniki, moderni, evropski kd tih kwievnosti iji su protagonisti u ovom sluaju Mato i Nedi. To se potvruje sqedeim iskazom lika ove prie: to u? U okakoj me ne bi smjeli da peataju, a meu Rkaima razumio bi me samo Qubomir Nedi i moda jo dvojica trojica." Upozorewem da ga u Hrvatskoj ne bi ni smjeli tampati sasvim izriito se eksplicira autobiografski karakter nekih crta ovog lika naprijed je ve reeno da je Mato emigrirao u Srbiju kao vojni dezerter i da mu je zbog toga zadugo bilo zabraweno da se vrati u domovinu, a iz istog razloga nisu postojali ni uslovi da mu se tamo tampaju kwige. Nakon to vie ne postoje dileme da u stvari koja nas ovdje interesuje lik Milinovia personificira samog pisca, svoju pawu usredsrediemo na pitawe ta se na ovom mjestu u prii ispod teksta, zapravo odnosi na Matoa, Nedia i srpsko-hrvatsku kwievnu situaciju toga doba. Aluzija da ga meu Srbima ne bi razumio niko drugi osim Nedia i jo dvojice trojice, oito upozorava na Nediev specijalni status u srpskoj kwievnosti, ali i na posebno, u neemu oito ekskluzivistiko, sad slobodno moemo rei i moderno, matoevsko shvatawe kwievnog stvaralatva, koje implicira lik ove prie. Ako imamo i najosnovnija predznawa o Matou, a pogotovo ako znamo o kakvoj je prii rije, lako emo doi do spoznaje da se radi o kwievnom obrascu koji je i u hrvatsku i u srpsku kwievnost uao iz evropske kwievnosti, a mogli su ga na adekvatan nain tumaiti (shvatiti) samo qudi ireg evropskog obrazovawa i nove, moderne kwievne kulture. Ne treba ni pomiwati da su takvi qudi u ovom sluaju Mato i Nedi. Ali u iitavawima ispod teksta moe se ii jo i daqe: ve izvreno izjednaavawe lika prie sa piscem ovdje otvara mogunost poistovjeivawa tog kwievnog lika i sa jednim od rijetkih koji takvu vrstu proze moe razumjeti, u ovom sluaju sa srpskim kwievnim kritiarem Qubomirom Nediem. To je Mato, zapra-

460 vo, u nekom smislu i uradio. Wegov blijedi Nedi sa pesimistikim smijekom na mravome licu" kakvoga se stvarno sjea u putopisnoj prozi o svom boravku u Beogradu, potpuno lii na dekadentnog, blijedog i ispijenog Milinovia iz wegove prie Mi!".6 Time nam se Nedi, u Matoevom viewu, ukazuje ne samo kao kritiarski protagonista i zastupnik nove kwievnosti toga doba (jedini uz jo dvojicu trojicu koji bi takvu kwievnost mogao razumjeti!), nego se ta wegova funkcija putem intertekstualnog povezivawa, istovremeno otjelotvoruje i u lako prepoznatqivom, tipinom liku moderne proze. Dolazimo, dakle, do take u kojoj je ostvarena puna kompatibilnost ove dvojice istaknutih protagonista tadawe, moderne srpske i hrvatske kwievnosti. Na toj taki poetike istovetnosti zatiemo, zapravo, ne samo srpsku i hrvatsku nego i ostale junoslovenske kwievnosti. Vratimo se zato jo jednom Matoevom sjeawu na srpske pisce: na J. Ilia u fesu, M. Gliia u ubari i na Q. Nedia sa crvenim novim novcatim rukavicama. Oito je da se tom slikom veoma upeatqivo, ispod teksta, ukazuje na razvojni trenutak srpske kwievnosti na kraju 19. i na poetku 20. vijeka, kada se ona osjetnije oslobaa tradicionalnog i folklornog nasqea i okree novim modernim evropskim kwievnim stremqewima. Put od fesa J. Ilia, preko ubare M. Gliia, do crvenih rukavica Q. Nedia nije samo stvar modnih detaqa kojima su bili skloni neki srpski pisci toga vremena, nego i pokazateq promjena kojima je bila izloena tadawa srpska kwievnost. Nije, naravno, teko pretpostaviti kakvo mjesto u svemu tome imaju nove novcate crvene rukavice Qubomira Nedia. U vrijeme Matoevog dolaska u Beograd, Nedi je sa svojim tek pokrenutim asopisom Srpski pregled (1895) znaajno uticao na daqi smjer razvoja srpske kwievnosti, jer je uveo dosqedna estetska mjerila u ocjewivawu literarnog djela. To je posluilo i kao osnov za drugaije vrednovawe nekih ve gotovo kanonizovanih kwievnih pojava i pisaca srpske kwievnosti. (Poznato je kako je u svemu tome proao Zmaj!). Wegove kritike, naroito o srpskim piscima, veliko su djelo",7 kae Mato u svojoj studiji o Stevanu Sremcu. Prikazujui Skerlievu kwigu Pisci i kwige , Mato porie znaaj koji Skerli daje Bogdanu Popoviu, stavqajui u prvi plan ipak Nedi6 Klasino je lice maslinaste boje, isto i hipokratski blijedo. Izrazite, tamnozelene su oi bistre i mirne kao u sebiwaka, a sjajne i upale kao u sawalice. () Gusta, sura i kao svila sjajna i mekana kosa na tjemenu je dugaka i neuredna kao u virtuoza. Ne nosi se kicoki, nego podsjea na ponajelegantnijeg glumca ili slikara." 7 Antun Gustav Mato, Stevan Sremac", Sabrana djela, IV, Vidici i putovi. Nai ljudi i krajevi, JAZU, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976, str. 145.

461 a, a s wime i Marka Cara: on nije osniva srpske moderne kritike, jer je to faktino pokojni Nedi i Marko Car".8 Ovakav Matoev odnos prema Nediu uslovqen je izvjesnom kompatibilnou koju su wih dvojica, svaki za sebe, imali u odnosu na srpsku i hrvatsku kwievnost, ali i u odnosu na moderna kwievna strujawa u Evropi. Mato je, kao to se zna, izmeu svoja dva beogradska boravka godinu i po dana boravio u enevi i itavih pet godina u Parizu. To mu je omoguilo da se upozna sa najnovijim kwievnim, filozofskim, duhovnim i kulturnim stremqewima i dostignuima Zapada, sa parnasistikom i simbolistikom poezijom, sa Bodlerom prije svega, a potom i sa Prosperom Merimeom, Edgarom Alanom Poom, Gi de Mopasanom. Sva ta iskustva on je prenosio i u hrvatsku kwievnost, a lako ih je prepoznavao i u srpskoj kwievnosti gdje su protagonisti evropskog senzibiliteta i evropskih kwievnih mjerila, svako na svoj nain, bili Q. Nedi, J. Skerli, B. Popovi, J. Dui, i drugi. Nedia je on, kao to smo vidjeli, stavqao na prvo mjesto, mada to nije toliko bitno za itavu pojavu o kojoj govorimo.

Za nas je najvanije da smo, nadamo se, uspjeli pokazati kako se u dubinskim slojevima jednog, kqunog perioda razvoja srpske i hrvatske kwievnosti kriju zapameni jasni znakovi wihove meusobne povezanosti i proetosti koja nije trenutna i sluajna, nego se moe smatrati paradigmatinom. Taj unutrawi zajedniki poetiki identitet nastao je, kao to smo vidjeli, na osnovu podsticaja modernih evropskih kwievnih zbivawa, ali ne tako da je svaka kwievnost imala samo sopstveni odvojeni kontakt sa wima i prihvatala ih izolovano od drugih susjednih kwievnosti, kao to bi se to moglo i oekivati. To se pogotovo odnosi na kwievnosti istoga jezika, gdje, vidjeli smo i na ovom konkretnom primjeru, dolazi do izvjesne razmjene, provjere i meusobnog oploivawa kwievnih iskustava preuzetih sa strane,9 ali, naravno, i onih domaih zasnovanih na zajednikoj ili slinoj istorijskoj, kulturnoj, politikoj i jezikoj stvarnosti.

8 Antun Gustav Mato, Jovan Skerli, Pisci i kwige ", Sabrana djela, IV, Vidici i putovi. Nai ljudi i krajevi, JAZU, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1976, str. 184. 9 Nisu bez razloga neki Matoevi tekstovi o srpskim piscima posebno pjesnicima toga doba, a napisao je, kao to se zna veoma mnogo, zasnovani upravo na problematizovawu stranih uticaja za Duia je, na primjer, govorio da je previe forsirao svoj inostrani kredit.

462 1. Koji su razlozi pogodovali ovakvoj situaciji u vremenu o kome govorimo, mogli smo vidjeti i na osnovu Matoevih izjava na poetku ovog rada, koje nam danas djeluju anahrono i gotovo nevjerovatno. Mato, ak, i nije bio tipian predstavnik tadawe mlade jugoslovenske nacionalistike omladine, jer je generacijski bio neto stariji, a ideoloki se vie bio vezao za starevievsku pravaku hrvatsku nacionalnu liniju. Entuzijazam u odnosu na integralistiki jugoslovenski kwievni, kulturni, politiki i dravni projekat koji je kulminirao neposredno pred Prvi svjetski rat, ali iji korijeni seu mnogo dubqe u prolost, kod drugih je bio jo i vei. Jo od uvenog Qetopisa popa Dukqanina, iz druge polovine 12. vijeka, preko Kraqevstva Slovena Mavre Orbina, s poetka 17. vijeka i Razgovora ugodnog naroda slovinskog Andrije Kaia Mioia, iz sredine 18. vijeka, preko ideje o slovenskoj uzajamnosti eha Jana Kolara, prema kojoj su svi Sloveni jedan narod iji govor se sastoji od etiri narjeja ruskog, ekog, poqskog i ilirskog, putuje ova ideja u raznim oblicima sve do ilirskog pokreta u Hrvatskoj iz tridesetih godina 19. vijeka poslije koga preimenovana u ideologiju jugoslovenstva ulazi u 20. vijek u kome konano i iezava. Na tom putu sreemo mnotvo dogaaja, linosti, kwievno-kulturnih poduhvata i manifestacija kojima se na razliite naine izraava ideja o narodnom i kwievnom jedinstvu na slovenskom Jugu.10 Pomenuemo ovdje samo dva takva dogaaja, koji su u vrijeme kada su se desili u punoj mjeri bili uslovqeni i odreeni idejom narodnog i kwievnog jedinstva, a kasnije su upravo zbog toga bili opozvani. U jednom sluaju rije je o uvenom bekom Kwievnom dogovoru koji su 1850. godine potpisali Vuk Karaxi i uro Danii sa srpske, te Ivan Kukuqevi, Dimitrije Demetar, Ivan Maurani, Vinko Pacel i Stjepan Pejakovi sa hrvatske strane, kojima se pridruio i Slovenac Frawo Mikloi. Za nas su ovdje posebno znaajni motivi koje istiu potpisnici ovog spisa oni su se, kako kau, za ovaj in odluili znajui da jedan narod jednu kwievnost treba da ima" i da bi se to se sad vie moe, u kwievnosti sloili i ujedinili".11 U drugom sluaju radi se o imenovawu jugoslovenskim imenom nekih veoma znaajnih naunih i kulturnih
10 Vie o tome u predavawu pod naslovom Koncept narodnog i kwievnog jedinstva u junoslovenskim kwievnostima ideologija kwievnog jugoslovenstva", namijewenom za studente koji pohaaju moj kurs Komparativno prouavawe junoslovenskih kwievnosti na Filozofskom fakultetu u Bawoj Luci (www.stantut.com). 11 Tekst Kwievnog dogovora u izvornom obliku objavio je u svojim Narodnim novinama (br. 76, 1850) Qudevit Gaj, koji inae nije uestvovao u radu na wemu niti ga je potpisao; kasnije je u vie navrata pretampavan pomiwemo samo jedan, danas lako dostupan (Na jezik, 1950, kw. , sv. 910).

463 institucija, meu kojima posebno treba istai Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, osnovanu 1867. godine, za koju je ueni akovaki biskup Josip Juraj trosmajer jo 1860. godine poloio poetnu glavnicu uz pismeno obrazloewe da e glavni zadatak Akademije biti da objedini jugoslavenske narode jednim jezikom i jednom kwigom i da tako stvori jedinstvo na slovenskom Jugu".12 Najistaknutiji ideolog jugoslovenske nacionalistike omladine i najuticajniji protagonista jugoslovenstva i meu Srbima i meu Hrvatima pred Prvi svjetski rat bio je Jovan Skerli. On je odmah uoio omladinski nacionalizam, ali ga nije stavio u negativan kontekst, kao to je inio sa patriotskim egzaltacijama iz doba romantizma. U jednom lanku, objavqenom 1913. godine u Srpskom kwievnom glasniku, u kome se bavi omladinskim listovima i novim kwievnim naratajem, on kae sqedee: Ali ima nacionalizma i nacionalizma. Nacionalizam novog narataja ne treba uzeti u uskom smislu jednog politikog pravca, ni u smislu onog romantiarskog, antizapadwakog, i vie verbalnog nacionalizma od pre pola veka. Novi nacionalizam je vieg reda i irih vidika. On je u stvari ivotni nagon jedne za ivot sposobne rase, samoodbrana jednog snanog nacionalnog organizma, manifestacija neodvojivog prava jednog naroda da ivi svojim ivotom i da bude gospodar svoje sudbine, visoko oseawe solidarnosti koja u jednu skladnu celinu sjediwuje sve narataje i sve delove jednoga naroda".13 Istiui da je nacionalizam novih generacija realistian, racionalan i demokratski Skerli kae da to nije nekulturna i nepametna mrwa na 'truli Zapad', no svesna ambicija da se srpskohrvatski narod podigne do visine razvijenih zapadnih naroda i da kao ravnopravan i slobodan lan ue u veliku zajednicu moderne civilizacije".14 Zapadni uzori, kao to vidimo, utemequju se i u poetiku osnovu tadawe hrvatske i srpske kwievnosti, to posvjedouje primjer Matoa i Nedia, ali se ukazuju i kao iri, moderni civilizacijski horizont u kome se tada pojavqaju junoslovenske narodne zajednice. Srpsko-hrvatsko kwievno sjediwavawe" kao jednu od najvanijih pojava nove srpske kwievnosti istie Skerli i u svojoj uvenoj Istoriji nove srpske kwievnosti (1912, 1914). Tu on kae da postepeno padaju pregrade i nestaju granice izmeu srpske i hrvatske kwievnosti, koje on vidi kao dvije kwievnosti istoga naroda i istoga jezika" koje se meusobno pribliavaju i proimaju teei stvarawu jedne srpskohrvatske kwievnosti". Meu mladim
Jugoslovenski kwievni leksikon, Matica srpska, Novi Sad, 1971, str. 185. Jovan Skerli, Novi omladinski listovi i na omladinski narataj", Srpski kwievni glasnik, 1913, HHH, 3, str. 221. 14 Isto, str. 222.
12 13

464 piscima na obije strane, kae on, javqaju se i takvi koji nisu ni Srbi ni Hrvati, no Srbohrvati", koji pripadaju koliko hrvatskoj toliko srpskoj kwievnosti, teei ne samo pribliavawu no i stapawu, idealu koji su imali najjai umovi i najboqi qudi u oba dela naroda: stvarawu jedne srpskohrvatske kwievnosti".15 I zaista to je vrijeme veoma intenzivne saradwe pisaca na slovenskom Jugu. Hrvatske kwige tampaju se irilicom, a srpske latinicom, listovi i asopisi ureuju se u smjeru zbliavawa i jedinstva, iscrpno se prate kwievni dogaaji i kulturna zbivawa u drugim sredinama, itd. Slino kao i ranije Mato, i Tin Ujevi desetak godina boravio je i kwievno djelovao u Beogradu (1913; 19201925; 19261930), a u mladosti je kao jedan od istaknutih protagonista jugoslovenske ideje 1912. i 1913. godine bio i u zatvoru. Ujevi je isticao kulturni karakter omladinskog nacionalizma pred Prvi svjetski rat, smatrajui da on nije u suprotnosti sa internacionalizmom, jer samo su slobodni narodi preduslov slobodnog ovjeanstva. On kao i ostali trai postepeno ali potpuno zbliavawe i ujediwewe Junih Slovena, i u literaturi i u socijalnom ivotu, a osnovni zadatak i najvei ideal mladih vidi u predanom radu na kulturnom jedinstvu naroda. O atmosferi, meusobnom povjerewu i potovawu srpskih i hrvatskih pisaca toga doba svjedoi i Ujevievo miqewe o Skerliu, izreeno povodom wegove smrti 1914. godine, da je ovaj izraziti Srbin bio dobar prijateq Hrvata, qubei hrvatstvo isto kako je qubio srpstvo.

2. Jugoslovenska kwievna ideja konano je i ozvaniena 1918. godine stvarawem nove zajednike, jugoslovenske drave. Oduevqewe zbog konanog osloboewa i ujediwewa veine junoslovenskih naroda u zajedniku dravu snano se odrazilo i na kwievnu aktivnost. Dok je u Bugarskoj, koja se u Prvom svjetskom ratu nala na strani poraenih sila osovine dolo do razoarewa i rezignacije, u novoj jugoslovenskoj dravi, koja je obuhvatala sve ostale junoslovenske narode, s poletom se radi na daqem oivotvorewu novog, zajednikog, jugoslovenskog koncepta kwievnosti i kulture. Ve u januaru 1918. godine u Zagrebu je pokrenut asopis Kwievni Jug u kome su ideje narodnog jedinstva razraivane i podravane i na kwievno-kulturnom planu. To je zapravo bio prvi zajedniki jugoslovenski kwievni asopis. Ureivali su ga Branko Mai i Niko Bartulovi iz Hrvatske, Ivo Andri i Vladimir orovi
15 Jovan Skerli, Istorija nove srpske kwievnosti, Prosveta, Beograd, 1967, str. 438.

465 iz BiH, a pridruili su im se i Slovenac Anton Novaan i potom Milo Crwanski. Objavqivani su prilozi mnogih znaajnih jugoslovenskih, tj. hrvatskih, srpskih i slovenakih pisaca, na jeziku koji su sami oni izabrali. Koliki je odjek i znaaj taj asopis tada imao svjedoi i wegov za to, ali i za danawe vrijeme gotovo fantastini tira od 4.0005.000 primjeraka. Tako koncipiran asopis u prvi plan je stavqao rasprave o kwievnom jedinstvu, prvenstveno istiui zajednike aspekte srpsko-hrvatske, odnosno jugoslovenske kwievnosti. U lanku Kwievno jedinstvo", objavqenom 1919. godine, Antun Barac, na primjer, pokazuje da se pojedini dijelovi hrvatske kwievnosti vie razlikuju meusobno nego u odnosu na srpsku kwievnost. Uporite za shvatawe o jednoj kwievnosti on pronalazi u iwenici da u zajedniku srpsko-hrvatsku batinu spadaju narodna kwievnost, stara crkvena i apokrifna, a potom i dubrovaka kwievnost, na isti nain na koji su zajednike hrvatska i slovenaka kwievnost stvarane na kajkavskom narjeju.16 Na ovakav ili slian nain razmiqali su i drugi saradnici asopisa, ali i mnogi drugi pisci, umjetnici i kulturni radnici u periodu izmeu dva rata. Meutim, jednom dostignuta i ozvaniena ova ideja ubrzo je poela da pokazuje i sopstvena ograniewa. To se, kao to je ranije reeno, posebno pokazuje poslije estojanuarske diktature 1929. godine, kada su narastajue nacionalne suprotnosti u novoj dravi, prvenstveno zbog tzv. hrvatskog pitawa", na drastian nain poele da ugroavaju dostignuto narodno, pa i kwievno jedinstvo. U to vrijeme ideja kwievnog jugoslovenstva gubi vrst i koherentan koncept, ali i daqe ostaje kao otvoren i trajan kwievno-kulturni okvir u kome se na uzbudqiv i plodotvoran nain odvijaju, suoavaju, mijeaju i proimaju sva kwievna zbivawa na junoslovenskom prostoru. Tim okvirom se zapravo omoguavaju, podstiu i odravaju intenzivna lina i kwievna saradwa, zajedniki kwievni poduhvati i meusobno upoznavawe, to zatim dovodi i do zajednikih irih kwievnih i uih poetikih projekta. To se posebno odnosi na rane avangardne kwievne pokrete odmah poslije Prvog svjetskog rata, koji se prirodno prelijevaju iz jedne kwievno-kulturne sredine u drugu, ali i na jedinstven pokret socijalne literature na itavom jugoslovenskom prostoru od 1929. godine nadaqe, kao i na mnoge druge vidove ispoqavawa kwievnih srodnosti, karakteristinih za novostvoreni jugoslovenski kwievni i kulturni prostor. Sve to jo vie dolazi do izraaja u obnovqenoj jugoslovenskoj dravi poslije 1945. godine, kada se taj prostor iri, produbquje i
16 To stanovite on je kasnije ponovio i sproveo i u svojoj uvenoj istoriji kwievnosti Jugoslavenska knjievnost (1954).

466 popuwava. Pedesetih godina, poslije raskida sa poetikom socijalistikog realizma, jugoslovenski kwievni prostor dobija i jednu novu dimenziju, odnosno misiju. Dok su kwievnosti u veini susjednih socijalistikih drava (bugarska, rumunska, maarska, albanska) ostale zarobqene i ograniene poetikom socijalistikog realizma, kwievnost u Jugoslaviji slijedi moderna evropska kwievna zbivawa, ubrzano se razvija i postaje obrazac kome tee stvaraoci i iz drugih socijalistikih zemaqa. Mawinska maarska i albanska kwievnost u Jugoslaviji, na primjer, zahvaqujui upravo tome, u poetikom pogledu tada su u odnosu na evropsku kwievnost aurnije od matine maarske odnosno albanske kwievnosti. Na isti nain, meutim, kako je poetkom 20. vijeka narastao i s velikim entuzijazmom se irio, integralistiki projekat kwievnog i narodnog jedinstva na slovenskom Jugu na kraju ovog stoqea bio je izloen gruboj destrukciji i antagonistikom raslojavawu. Taj proces, naravno, ima svoje uzroke i svoju istoriju, ali se u svim fazama to raslojavawe odvijalo tako da se umjesto onoga to je do tada isticano kao osnova zajednikog identiteta, u ovom sluaju u prvi plan stavqalo sve ono to potencira razlike i podstie utemeqewe posebne, prvenstveno sopstvene slike o sebi. To se esto radilo po svaku cijenu, u antagonistikom odnosu prema drugima i na wihov raun, ponekad ak i sa apsurdnim i tragikominim posqedicama17. Vrijeme e, vaqda, pokazati prave domete svega toga i na pravi nain spojiti meusobno skroz suprotstavqeni integralistiki poetak i dezintegralistiki kraj dvadesetog vijeka na junoslovenskom kwievnom prostoru.

Stania Tutnevi YNOSLAVNSKA LITERATURNA PARADIGMA OT INTEGRALIZMA K DESTRUKCII Rezyme Literaturne sobti na slavnskom yge prohodili pod znakom slonh i dinamieskih kulturnh, obestvennh, politieskih i obih istorieskih obstotelstv. Literatura dolgoe vrem sledovala za podemom stremleni k narodnomu i literaturnomu edinstvu, a potom za postepennm upadkom tih stremleni, i okonatelno pola po puti dezintegracii i vzaimnogo antagonizma pod konec dvadcatogo veka. V nastoe rabote prioritet otdaets menee zametnm i do sih por nedostatono izuennm aspektam, kasayims vzaimoproniknoveni i glubokogo vzaimodestvi ynoslavnskih literatur, isklyayih vozmonost tonogo i polno17 Vie o tome u mojim tekstovima: Pitawe identiteta i alteriteta u sredwoevropskim i balkanskim kwievnostima", Svojtu. Slika drugog u balkanskim i sredwoevropskim kwievnostima, zbornik radova, Institut za kwievnost i umetnost, Beograd, 2006, str. 4153; i Konstituisawe i raslojavawe kwievnih identiteta u okviru junoslovenske kwievne zajednice", Kwievnost, 2007, 1, 103109.

467
go razgranieni medu nimi. Na primere nekotorh detale iz odnih putevh zapisok i odnogo rasskaza A. G. Matoa delaets poptka obnaruit sgruppirovanne svedeni, kasayies potieskih harakteristik, obuslovlennh literaturnmi vlenimi, tendencimi i teenimi, obimi dl vseh ynoslavnskih literatur, v astnosti dl serbsko i horvatsko literatur konca HH naala HH vv., v pohu, kogda oni obrelis pod zapadnmi vlinimi.

UDC 050.488DELO

Ana osi-Vuki ZNAAJ I ULOGA BEOGRADSKOG KWIEVNOG ASOPISA DELO U MODERNIZACIJI KWIEVNOSTI SOCIJALISTIKIH ZEMAQA U ESTOJ DECENIJI HH VEKA
Pojava i znaaj asopisa Delo razmatra se u kontekstu optih istorijskih prilika i promena koje su nastupile posle Drugog svetskog rata i revolucije u srpskom drutvu, kulturi i kwievnosti. Ukazuje se na polarizacije koje je socijalistiki realizam izazvao u srpskoj kwievnosti na poetku este decenije 20. veka, iji je jedan od ishoda bio modernistiki asopis Delo. Analizira se programski broj Prilike" i odjeci koje su modernistike ideje imale u drugim kwievnim centrima tadawe Jugoslavije i drugim socijalistikim zemqama. Kqune rei: srpska kwievnost, periodika, Delo, Savremenik, socijalistiki realizam, modernizam, realizam, sloboda stvaralatva,"sukob modernista i realista".

Beogradski asopis Delo, iji je prvi broj objavqen marta 1955. godine, bio je prvi asopis u socijalistikim kulturama nastalim posle Drugog svetskog rata koji je sa svojom redakcijom i saradnicima poveo otvorenu borbu za slobodu stvaralatva i teorijski formulisao tzv. modernistiku umetnost u socijalizmu.1 Pojava i znaaj ovog asopisa sagledava se u kontekstu optih istorijskih prilika i promena koje su nastupile posle Drugog svetskog rata, Narodnooslobodilake borbe i revolucije u srpskom drutvu, wegovoj kulturi i kwievnosti. Posle osloboewa, u Srbiji i tadawoj dravi Jugoslaviji, istovremeno sa optim procesom
1 Delo je u poetku izlazilo meseno (u tirau 8001200 primeraka), a kasnije je taj meseni ritam esto bivao naruavan i u posledwim godinama izlazilo je u trobrojevima i etvorobrojevima. Prvi broj je imao podnaslov Kwievni meseni asopis". Od broja 4 (1956) podnaslov varira u Meseni kwievni asopis". U prvom broju 1976. podnaslov se bitno mewa: Meseni asopis za teoriju, kritiku i poeziju", a od. 7. broja za 1987. do posledweg, Meseni asopis za teoriju, kritiku, poeziju i nove ideje". Promena podnaslova bila je u vezi sa promenama koncepcija urednika asopisa. Prvih godina, zakquno sa 1968, gotovo svaki broj je bio ilustrovan crteima, viwetama uglavnom domaih slikara. Logotip kentaura sa korica je, po svoj prilici, izradio Duan Risti po ideji Vaska Pope. Delo je prestalo da izlazi 1992. godine.

470 stvarawa novog drutvenog, politikog i dravnog poretka, stvarala se i nova kwievnost. U toj eposi srpska kwievnost je, kao i u drugim zemqama socijalizma, bila pod ideolokom kontrolom Komunistike partije, koja je po sovjetskom modelu formulisala svoju kulturnu politiku i shvatawe estetike. Proklamovanu, normativnu i dogmatsku kwievnu poetiku predstavqao je socijalistiki realizam. Na wegovim postulatima trebalo je da se stvori nova kwievnost", oslawajui se na socijalni realizam kao jedan od tokova srpske kwievnosti pre Drugog svetskog rata. Kwievna politika, koju je posle revolucije u Srbiji i Jugoslaviji formulisala i sprovodila Komunistika partija sa svojim ideolokim, agitacionim i propagandnim forumima, bila je prevashodno usmerena na stvaralatvo mladih pisaca. Ona je bila motivisana iwenicom da je 1945. godine protagonist istorijskog prevrata bila omladina, ali i ideolokim razlozima: nad mladim piscima bilo je mogue ostvariti vei, rekli bismo potpuni uticaj i kontrolu. Organizacija opteg drutvenog, kulturnog i kwievnog ivota, u prvim posleratnim godinama, onemoguavala je da mladi pisci izbegnu ideoloku cenzuru SKOJ-a,2 koja je besprekorno funkcionisala ne samo kao ograniavawe slobode pisaca ve, pre svega, kao wihovo vaspitno i ideoloko usmeravawe. Zbog toga su u tom dobu posebno znaajnu ulogu imali omladinski listovi. Kwievni kritiari i pisci starije generacije, meu kojima su najistaknutiji bili Radovan Zogovi, edomir Minderovi, Jovan Popovi, Duan Kosti i drugi, davali su uputstva za rad piscima poetnicima".3 Za pisce poetnike najvanijim su smatrani wihova tematska i ideoloka orijentacija, tj. da svoje stvaralatvo podreuju politikom i moralnom aktivizmu, s ciqem neposrednog delovawa na drutvenu svest naroda i wegovo socijalistiko usmerewe, kao i da se ugledaju na savremene sovjetske pisce. Mladi pisci protagonisti nove kwievnosti" bili su veinom bez kwievnog iskustva, esto i bez obrazovawa, odrasli u ratu, a mnogi tek izali iz partizanske borbe. Na stranicama omladinskih listova oni su svojim tekstovima ispuwavali zahtev idejnosti i angaovanosti" u kwievnosti, ali su teko ispuwavali zahteve forme, koje im je postavqala sama umetnost. Celokupna proza mladih posle rata, skoro bez izuzetaka, kretala se u oblasti uspomena i svedoanstava. Kakvi su bili umetniki ili samo objektivni dometi wihovog stvaralatva (ostavqajui po strani pitawe da li je prvenstveni zadatak literature trebalo da bude svedoewe ma koliko sudbonosni bili istorijski dogaaji u kojima su pisci
Savez komunistike omladine Srbije edomir Minderovi, Za pomo piscima poetnicima, Mladi borac, , 29. avgust 1945.
3 2

471 uestvovali), najboqe iskazuju nezadovoqavajui rezultati prvih omladinskih kwievnih konkursa.4 Partijski eksperiment sa piscima poetnicima u srpskoj kwievnosti nije uspeo. Od wega su ostali samo nekoliko zaboravqenih zbornika Proza mladih,5 Poezija mladih6 iz 1948, i Jugoslovenska poezija7 i Jugoslovenska proza8 iz 1949. godine. U prvim posleratnim godinama, u kojima je socijalistiki realizam i u Srbiji bio zvanina partijska kwievna ideologija, objavqivali su svoja dela i pisci starije generacije, afirmisani pre Drugog svetskog rata. Veim delom oni nisu deklarativno pripadali krugu pisaca iz pokreta socijalne literature, ali su se univerzalno humanistikom, a samim tim i socijalnom orijentacijom svog pogleda na svet, mogli uklopiti u najire okvire socijalnih zadataka nove kwievnosti". Bili su to, pre svega, Branko opi, Desanka Maksimovi, Isidora Sekuli, Veqko Petrovi, Jovan Popovi, Milan Bogdanovi i pisci iz nadrealistikog kruga: Oskar Davio, Marko Risti, Duan Mati i Aleksandar Vuo. U prvoj deceniji posle Drugog svetskog rata, oni su u razliitom stepenu inili kompromise sa socijalistikim realizmom, prevashodno u pogledu tema. To govori da je Komunistika partija u prvim godinama posle rata uspevala da pridobije ugledne pisce i intelektualce koji za vreme rata nisu saraivali sa Nemcima i wihovim domaim saradnicima. Ta partijska tolerancija pozitivno se odrazila na srpsku kwievnost i ublaila veliki prelom koji se nesumwivo dogodio 1945. godine. Za istoriju srpske kwievnosti od nemerqivog znaaja je iwenica da su 1945. godine, dakle godine kada je Komunistika partija dola na vlast, objavqena tri romana Ive Andria: Gospoica, Na Drini uprija i Travnika hronika. U tom kontekstu treba posmatrati i zbirku pesama Desanke Maksimovi Pesnik i zaviaj i Izabrane pripovijetke Branka opia (1946), u kojima su pisci vlastitim izborom pesama i pripovedaka napisanih pred rat, u toku rata i neposredno posle wega (mogli bismo ih nazvati svojevrsnim sintezama), izvrili premoavawe u vlastitom stvaralatvu, ali i srpskoj kwievnosti u celini. Kada se govori o socijalistikom realizmu u srpskoj kwievnosti, treba uvaiti ocene Predraga Palavestre i Svete Lukia da je on vremenski bio veoma kratak i da je zapravo trajao samo neko4 Redakcija Mladog borca (list Ujediwenog saveza antifaistike omladine Srbije) raspisala je kwievni konkurs ve decembra 1945. godine, posle kojeg je 1946. tampan samo zbornik pesama izabranih na konkursu, ali ne i proze. Zbog neuspeha omladinski kwievni konkurs nije raspisivan do 1948, kada je to uinio omladinski kwievni asopis Mladost. 5 edo Vukovi i Luka Soldi, Novo pokoqewe, Beograd, 1948. 6 Risto Toovi, Poezija mladih, Novo pokoqewe, 1948. 7 Jugoslovenska poezija, Savez kwievnika Jugoslavije, Beograd, 1949. 8 Jugoslovenska proza, Savez kwievnika Jugoslavije, 1949.

472 liko godina,9 u periodu od 1945. do 1950. godine. Napad Staqina i Informbiroa komunistikih partija 1948. godine na Komunistiku partiju Jugoslavije i Josipa Broza Tita, zbog revizije marksizma i lewinizma" i odstupawa od socijalistikih naela u izgradwi novog poretka, kao i otpor srpskih i jugoslovenskih komunista staqinizmu u svim ivotnim podrujima, radikalno je uticao na promenu ideoloke klime. Otpor dogmatizmu i normativnoj estetici, formulisanoj u doktrini socijalistikog realizma, postao je legitiman i zapoeo je sa ozbiqnijom argumentacijom na poetku pedesetih godina, oslawajui se najpre na ruske postrevolucionarne pokrete, pa potom i na predratnu srpsku modernu i savremenu svetsku kwievnost. Meutim, taj proces nije se, kako bi se moglo oekivati, odvijao u jednom smeru. U srpskoj kwievnosti i kulturi, na sredini 20. veka, nastupilo je doba idejnih i estetikih previrawa. Oskar Davio je, 1951. godine u Mladosti, objavio esej Poezija i otpori", koji po naem miqewu predstavqa pledoaje za slobodu forme u srpskoj kwievnosti posle Drugog svetskog rata. Znaajni datumi nove kwievne generacije mladih pisaca bili su roman Daleko je sunce Dobrice osia, objavqen 1951. godine, i zbirka Miodraga Pavlovia 87 pesama, 1952. Nova kwievna ideologija, suprotstavqena staqinizmu i socijalistikom realizmu, artikulisala se na stranicama asopisa Mladost i Svedoanstva, sukobqavajui se otro sa Kwievnim novinama, koje su bile organ Saveza kwievnika Jugoslavije i zastupale partijsku ideologiju u kulturi, borei se protiv dekadentnih" pojava posebno u tim asopisima. Pisci prvih polemika bili su Zoran Mii (modernista") i Zoran Gavrilovi (realista"). Kwievno-estetika diferencijacija stvorila je takvu antagonizaciju u javnom ivotu Beograda da su, posle 17 brojeva, Svedoanstva ukinuta. Posle Plenuma pisaca komunista, 1954, grupa modernistiki opredeqenih pisaca i slikara, na elu sa Oskarom Daviom, dobila je podrku od antidogmatskog i prosveenijeg dela partijskog rukovodstva Srbije, te su poetkom 1955. godine pokrenuli asopis Delo. Prvi broj Dela, objavqen marta 1955, nije iskazao program redakcije. Meutim, sama imena lanova redakcije, u javnosti poznatih protagonista nove kwievne ideologije, oliavala su modernistiku orijentaciju. Prvi broj je potpisalo urednitvo: Aleksandar Vuo, Oskar Davio, Antonije Isakovi, kao odgovorni urednik, i Petar Xaxi, kao sekretar redakcije. Beogradski listovi Politika, Kwievne novine i NIN pre izlaska prvog broja, najavili su koncepciju ovog asopisa u intervjuima sa Matiem, Daviom, Isakoviem buduim urednicima.
9 Predrag Palavestra, Istorija posleratne srpske kwievnosti, 19451970, Prosveta, Beograd 1972, str. 10; Sveta Luki, Savremena jugoslovenska literatura 19451965, Prosveta, Beograd, 1965, str. 21.

473 asopis Delo uao je u srpsku kwievnost oekivano, pripremqeno i na velika vrata. Prvi broj Dela i bez programa imao je prepoznatqiv i jedinstven modernistiki koncept iskazan u sadraju priloga: ciklus pesama Igre" Vaska Pope, kritika romana Koreni Dobrice osia, iz pera Petra Xaxia, seawe Marka Ristia na polemiku koja je u dvadesetim godinama voena izmeu avangardnog asopisa Putevi i konzervativne Misli Sime Pandurovia, u kome je jasno aludirao na savremene sukobe izmeu modernog i konzervativnog (O modernom i modernizmu, opet"), Petar Xaxi nastavio je polemiku sa realistima" birajui za povod tekst o Ivi Andriu, koji je Milan Bogdanovi objavio u Letopisu Matice srpske, a isto je inio i Oskar Davio, estoko napadnuvi novu zbirku Janka onovia, pisca socrealistike poetike orijentacije. U svom prvom broju Delo je zapoelo i prvo objavqivawe, u nastavcima, romana Dan esti Rastka Petrovia. Po svemu, asopis Delo, sa redakcijom i saradnicima suprotstavqenim dogmatskom i tradicionalnom, bio je ishod prethodnih ideoloko-kwievnih polarizacija, koje su u Srbiji imale ire i ideoloko i kulturno znaewe. Budui da proces modernizacije i oslobaawa od staqinistikog dogmatizma nije bio okonan, dva meseca kasnije, takoe oekivano, osnovan je Savremenik asopis drugaije idejne orijentacije, koji je okupio pisce suprotstavqenog pogleda na kwievnost i wenu ulogu u drutvu i socijalizmu.10 Redakcija i saradnici Savremenika bili su zastupnici klasinog realizma i protivnici buroaske dekadencije", formalizma", tj. stvaralatva koje neposredno ne utie na razvijawe drutvene, tj. socijalistike svesti naroda. Sukob izmeu Svedoanstava i Kwievnih novina, iz 1952. godine, nastavqen je u novim asopisima 1955, postavi najznaajniji i najiri kwievni (i ne samo kwievni) sukob u posleratnoj srpskoj umetnosti i kulturi, nazvan sukob modernista i realista". Taj sukob nije bio samo estetikog karaktera; u svom motivacijskom jezgru bio je sukob dve kwievne, ali i socijalne ideologije, sukob i rasprava o sadraju, ulozi i karakteru ne samo umetnosti nego i itave nadgradwe" naunog i filozofskog stvaralatva, pa prema tome i itavog drutvenog i kulturnog ivota. Modernisti" su zastupali ideju moderniteta i novog, genezu forme i potrebu da slede mene i preobraaje savremene moderne svetske umetnosti i kulture. Sa takvim uverewima oni su se vrlo kritiki odnosili prema umetnosti i kulturi Sovjetskog Saveza. Realisti" su bili kritiki otro suprotstavqeni formalistikoj, modernoj, dekadentnoj" umetnosti Zapada. U sutini, bio je to sukob dva koncepta socijalizma i dva ideoloka modela kulture.
10

Prvi glavni urednik bio je Velibor Gligori.

474 Redakcija asopisa Delo je svoj program objavila u desetom broju, decembra meseca 1955.11 Sasvim originalno, a u duhu asopisne ideologije koja je promovisala grupni nastup,12 objavqen je temat Prilike", sa podnaslovom Razgovori posle deset brojeva", i u wemu su svoja promiqawa i stavove o modernizmu izneli Stojan eli, Dobrica osi, Oskar Davio, Petar Xaxi, Antonije Isakovi, Sveta Luki, Zoran Mii, Vasko Popa i Miodrag B. Proti najznaajniji protagonisti modernog srpskog romana, prie, pesnitva, kritike, slikarstva i eseja, dakle, stvaraoci ija e dela svojim znaajem i vrednostima obeleiti drugu polovinu 20. veka srpske kwievnosti.13 iwenica da su slikari bili meu vodeim protagonistima posleratnog modernizma predstavqa novu pojavu u srpskoj kulturi i odraava borbu koju je vodila nova posleratna generacija mladih slikara. Pogledi saradnika Dela na novu, modernu umetnost, kao i shvatawe karaktera wene uloge u socijalistikom drutvu, nisu bili monofoni, ali je upravo ta razliitost u stremqewu ka modernom i novom odraavala osnovnu orijentaciju kwievne ideologije u ijem sreditu je bio ideal slobode stvaralatva. Prvo razmiqawe posle deset brojeva" asopisa Delo bilo je Stojana elia, istaknutog slikara, koji, polemiui sa tezom Henri Mura, govori protiv iskquivosti u vrednovawu umetnikog stvaralatva i u prvi plan stavqa formu umetnikog dela, zalaui se za slobodu istraivawa vrednosti novih formi koje izraavaju preokupaciju savremenog oveka. Poricawe prolog i prethodnika za wega je opti princip kojim se potvruju veliki umetnici, ali ne i jedini. eli smatra da se znaajni stvaralaki rezultati mogu postii i vraawem u prolost, ime je bitno relativizovao modernistiki dogmatizam i afirmisao slobodu individualnosti. Glavni ideolog socijalistikog modernizma u Srbiji i Jugoslaviji Oskar Davio, u svom tekstu istie da je vreme neslobode forme u umetnikom stvaralatvu okonano slobodom i pravom umetnika da traga za novim oblicima izraavawa. Iako se snano suprotstavio realizmu" kakav su zastupali pisci Savremenika, Davio se izjasnio i protiv modernosti" sa antimarksistikom i antisocijalistikom tendencijom. Dobrica osi, u ovom broju Dela, iznosi uverewe da se raa umetnost socijalistikog drutva na iskustvu traginog promaaja
Delo, , 1955, br. 10. Oskar Davio, idejni pokreta Dela, i sa danawe take gledita adekvatno upotrebqava za saradnike Dela ime delai". 13 Prilike su, inae, prvi temat ovog asopisa koji je u sledeim godinama, sve do prestanka izlaewa, svoj ugled u srpskoj kwievnosti i kulturi zasnivao na izuzetno kvalitetnim tematskim brojevima i danas nezaobilaznim za prouavawe pojedinih tema iz teorije kwievnosti i umetnosti.
12 11

475 staqinistike prakse. On uvia nunost i znaaj vrednosnog uspostvaqawa kontinuiteta u nacionalnim kulturama. osi smatra da je u razgorelom procesu socijalistike demokratizacije drutva ukinuta dilema: sloboda stvaralatva ili staqinistika dogma, ideoloka borba miqewa ili administrativne mere u oblasti kulture i umetnosti, a samim tim i monolitan pogled u shvatawu umetnosti i wene uloge u qudskom ivotu. Dobrica osi iznosi da Delo i modernisti veruju da problem forme izraza nije formalistiki problem i da su nove forme imperativ nove stvarnosti, koja nalae odricawe od svih formula i dogmi. Sa slobodom umetnikog izraza, za protagoniste modernizma potvrivala se i bogatila nova socijalistika epoha. Tu ideju vatreno su zastupali u Prilikama" i Vasko Popa i Antonije Isakovi. Kritiari modernisti" Petar Xaxi, Zoran Mii i Sveta Luki teorijski su obrazloili svoja shvatawa posleratnog modernizma oslawajui se na ranije iskazane stavove, ali znatno ublaavajui i relativizujui sukob sa realistima" 1955. godine realizam vie nije bio socijalistiki realizam i modernizam nije bio samo formalizam ni antitradicionalizam. U svojim izlagawima oni su upozoravali na opasnost uproavawa kontroverze realizammodernizam" i zalagali se za kompetentnost u estetikim dijalozima, kao i za odgovornost u ideolokom kvalifikovawu pisaca i umetnika. Oni su branili modernizam od vulgarne ideologizacije i politizacije i bili protiv svake teorijske iskquivosti, zalaui se za pluralizam stilova i izraajnih postupaka i, pri tom, odluno odbacivali tezu da je socijalistika umetnost jedina istina stvarnosti i ivota". Sveta Luki je konstatovao da se u tadawoj javnosti smawio otpor prema novoj umetnosti", to je ocenio kao rezultat demokratizacije kulture i drutva i kao pobedu progresivnih ideja u kulturi. Kao i Antonije Isakovi i Luki veruje da je dobijena bitka za pravo na moderan izraz" i da je samoosveewe konano". asopisu Delo namewuje dva osnovna zadatka: 1. formulaciju generalnih pretpostavki kulture kao izraza wene zrelosti; 2. napredovawe u konkretnosti u ciqu ispoqavawa totaliteta ivota". Veoma je znaajan i wegov poziv na raspravu naelnog karaktera o estetici nove istorijske stvarnosti, kao i miqewe da je neophodna kritika aktuelizacija nae kulturne istorije kao nain uspostavqawa kontinuiteta: Treba da se dokae da se mi nismo rodili jue, nego u sredwem veku i da srpska kultura ima duboke korene".14 Zoran Mii, najkompetentniji kritiar u modernistikoj orijentaciji Dela i srpske kwievnosti, zaloio se, takoe, za vii stupaw polemika i za teorijski pristup problemima koji treba da
14

Sveta Luki, Prilike, Delo, , 1955, str. 439.

476 unaprede kwievni i kulturni ivot. Miiev modernizam eksplicira se u zahtevu za stvarawem nove mitologije jer je sr umetnosti video u duhu prevazilaewa. Krug modernista" u trenutku osnivawa asopisa Delo nije bio irok. Wegovo jezgro, pored nekadawih nadrealista sa Oskarom Daviom na elu, ine pisci izrasli u Narodnooslobodilakoj borbi i revoluciji Antonije Isakovia i Dobrica osi; s wima su Zoran Mii i Vasko Popa. Tom krugu se ubrzo prikquuju Miodrag Pavlovi, Radomir Konstantinovi i grupa mladih pisaca iz studentskog asopisa Vidici sa Petrom Xaxiem na elu: Borislav Radovi, Jovan Hristi, Bora osi, Svetlana Velmar-Jankovi, Velimir Luki i Milovan Danojli. Iz stavova iskazanih u tematu Prilike" asopisa Delo moe se zakquiti da je u srpskoj kwievnosti sutinski okonana polarizacija modernizam socijalistiki realizam. Modernisti su poli daqe od suprotstavqawa socijalistikom realizmu, kao i konzervativnom, provincijskom, malograansko-patrijarhalnom shvatawu literature i wenih zadataka. Modernizam na polovini este decenije nije bio formalizam u uproenim odreewima, niti je negirao realizam kao kwievni metod. Jer, kako je Zoran Mii naglasio: Realizam kao kwievna kola 19. veka, danas je prevazien; kao stvaralaki metod, kao i svaki drugi metod, on je nuno ogranien i mora se razvijati i usavravati Moderna umetnost ne iskquuje realizam iz sfera svojih preokupacija, ve ga naprotiv, ukquuje i prihvata kao jednu od najdragocenijih svojih mogunosti."15 Mii, a moemo rei i Delo iji je bio kritiar i teoretiar, zastupali su jo 1955. godine gledite da realizam treba spasavati i od realista" koji feqtonizam izjednaavaju sa realizmom i od modernista" koji iz pomodnih i kowunkturnih razloga nameu sebe kao avangardu u kwievnosti: Da moderna jugoslovenska literatura ne moe biti i nije prepisivaki biro i tuinska ispostava, to treba ve jednom glasno i otvoreno rei Prepisivati stare" ili nove", Jesewina ili Eliota, Crwanskog ili Vaska Popu, Raku Drainca ili Oskara Davia, za mene je jedan isti nekulturan i opsenarski posao."16 Sukob modernizam realizam" u srpskoj kwievnosti sredinom este decenije razreilo je samo stvaralatvo i razvoj koji je krenuo tradicijom modernizma meuratne kwievnosti i moderne savremene evropske i svetske literature. Meutim, Delo je nesumwivo podsticalo takav razvoj i, osvajajui prostore za modernizam, provociralo, pratilo i davalo modernistima" podrku. Sukob realisti modernisti" postajao je sukob linosti, a ne kwiev15 16

Zoran Mii, Isto, str. 446. Isto, str. 447.

477 nih poetika. Meutim, intelektualna previrawa sredinom ezdesetih i kasnije nisu bila autonomna; formalno-estetska sukobqavawa imala su i idejno politiki karakter, kontrolisan i komentarisan na ideolokim komisijama i partijskim sastancima, posebno u Udruewu kwievnika Srbije. I ne samo da su pisci u sukobu realisti modernisti" bili polarizovani, ve je i sam partijski vrh bio podeqen; sudei po izjavama uesnika u polemikama, posebno Oskara Davia, Savez komunista Srbije podravao je tendencije koje su iskazivali saradnici Dela, a Savez komunista Jugoslavije Savremenika. Ipak, sam asopis Delo je izvan ideolokog i polemikog konteksta doprinosio artikulaciji ideologije i poetike moderne srpske proze i poezije u drugoj polovini 20. veka, a taj grupni generacijski nastup morao je imati snanije odjeke i uticaje u drugim junoslovenskim kulturnim centrima, nego to bi ga imali pojedinana dela i tekstovi modernista" van asopisnog konteksta. U ovom vremenu potrebno je podvui da je Delo bilo asopis jugoslovenske orijentacije i da wegov antidogmatizam i borba za demokratizam u kulturi nisu negirali socijalistiku orijentaciju drutva. Ideje grupe pisaca okupqenih oko beogradskog Dela, ujediwenih idejom slobode forme i stvaralatva, imale su odjeka u svim tadawim jugoslovenskim kulturnim centrima i nesporno su bile inspiracija i ohrabrewe piscima i u tim sredinama da se pridrue borbi za modernu umetnost u socijalistikom drutvu. U Makedoniji se pisci razvrstavaju takoe na pitawu slobode umetnikog stvaralatva i kwievnog postupka, tj. shvatawa realizma. Polemika se vodi izmeu asopisa Sovremenost i lista Razgledi i, za razliku od Dela, koje je imalo iri okvir razmatrawa tadawe jugoslovenske kwievnosti, polemiki okvir makedonskih pisaca bio je nacionalan.17 U svojoj kwizi Savremena jugoslovenska literatura 19451965, savremenik i uesnik u kwievnoj borbi za slobodu stvaralatva saradnik Dela Sveta Luki ocewuje da u Sarajevu nije bilo organizovanih grupa u asopisima, pa ni polemika, ali da su se na strani modernih tendencija usamqeno" borili Slavko Leovac, Husein Tahmii i Vuk Krwevi.18 U Zagrebu je beogradskom Delu korespondirao asopis Krugovi, iji su saradnici19 bili nosioci antidogmatske orijentacije. U Sloveniji je, takoe po oceni Svete Lukia,20 borba izmeu modernista i realista bila zaotrenija. Osniva se asopis sa antidogmatskim tewama Besede, a posle
17 Realiste" zastupaju Dimitar Solev, Gorgi Stardelov, a moderniste" Aleksandar Spasov, Milan urinov, Dimitar Solev. 18 Sveta Luki, Savremena jugoslovenska literatura 1945 1965, Nav. d., str. 28. 19 Josip Barakovi, Vlado Pavleti, Nikola Milievi, Milivoj Slaviek, Zvonimir Golob i dr. 20 Isto, str. 29.

478 wegovog gaewa nasleuje ga asopis Perspektive.21 U Novom Sadu modernistiku poetiku zastupa asopis Poqa. U samom asopisu Delo samo povremeno su saraivali pisci iz drugih tadawih jugoslovenskih republika; iz Hrvatske Vladan Desnica, Petar egedin, Zvonimir Golob, Irena Vrkqan; iz Makedonije Dimitar Solev Mateja Matevski, Gane Todorovski, a od Slovenaca jedino Josip Vidmar. Zbog toga se modernizam este decenije u tadawoj Jugoslaviji moe odrediti prevashodno kao pokret beogradskih pisaca. Kroz borbu za slobodu forme i stvaralatva, modernisti su vodili i borbu za otvarawe kulturnih veza sa svetom, za slobodnu razmenu modernih stremqewa miqewa i kritike, a samim tim i za ira pitawa vezana za proces demokratizacije u socijalizmu. Sveta Luki je tano zapazio da je u prvim godinama Dela i vremenu artikulisawa modernistike poetike u estoj deceniji 20. veka, kwievnost predstavqala jednu od najvanijih ideolokih oblasti i bila u stvari vano eksperimentalno poqe".22 Beogradske polemike, pre svega stavovi izneseni u Delu, imali su pored odjeka u junoslovenskim kwievnostima i odjek u Sovjetskom Savezu i ehoslovakoj. U Sovjetskom Savezu, u asopisima Inostranna literatura i Zvezda, napada se Delo i brani realizam od modernizma. Na te napade odgovaraju u Delu Ervin inko23 i Mila Stojni.24 Meutim, da su se u to vreme i u Sovjetskom Savezu i istonom lageru mewali odnosi prema staqinizmu u literaturi, pokazuje iwenica da se, pored Ive Andria, u ehoslovakoj i Sovjetskom Savezu 1956. prevodi roman Daleko je sunce moderniste Dobrice osia, a 1957. i u Poqskoj; u Bugarskoj i ehoslovakoj se 1956. tampaju wegovi izrazito modernistiki Koreni. Srpska kwievnost je, posle kratkog kolebawa i zastoja na polovini 20. veka, u svom razvoju krenula putem modernizma, sledei savremene tokove u evropskoj i svetskoj kwievnosti, ali i tradicionalnog realizma. Socijalistiki realizam nije se u woj ukorenio niti ju je zaustavio. Meutim, socijalistiki realizam kao dogmatska kwievna ideologija trajao je i daqe u kwievnoj kritici i polemikama koje su voene sve do sredine sedamdesetih godina 20. veka, a takvo wegovo prisustvo bilo je paradoksalno pokretako; modernistika poetika i modernistika kwievnost zasnivale su se na principu suprotstavqawa socijalistikom realizmu i na bor21 Modernistike snage oko Besede zastupali su Janko Kos, Taras Kermauner, Primo Kozak, Dominik Smole, Dane Zajc. 22 Sveta Luki, Nav. d., str. 29. 23 Ervin inko, O borbi za realizam R. Volodine, Delo, 5, 1959, br. 2 (odgovor na lanak R. Volodine u Literaturna gazeta prema: Sveta Luki, Savremena jugoslovenska literatura 19451965, Nav. d, str. 30). 24 Mila Stojni, Ni utuk na utuk ni odgovor, Delo, 5, 1959, br. 4, (odgovor na lanak Krah revizionistikih pseudoproroka" u Zvezdi), prema, Sveta Luki, Isto.

479 bi za slobodu stvaralatva koja je, pored ostalog, znaila i osloboewe od svega onoga to je socijalistiki realizam kao ideologija u socijalizmu znaio. U tom otporu i borbi ideja i poetika posebno znaajnu ulogu je odigrao modernistiki beogradski asopis Delo.

Anna osi-Vuki ZNAENIE I ROL BELGRADSKOGO LITERATURNOGO URNALA DELO V MODERNIZACII LITERATUR SOCIALISTIESKIH STRAN V ESTOM DESTILETII HH VEKA Rezyme Literaturn urnal Delo naala izdavat gruppa serbskih pisatele modernistskogo napravleni v naale 1955 goda. Ego povlenie vzvalo osnovanie urnala Savremenik, obedinivego pisatele, kotore bli predstavitelmi inogo vzglda na rol literatur v socialistieskom obestve. Nastoie dva urnala otraali v svoih polemikah polrizaciy, priino kotoro v serbsko literature vilas literaturna ideologi socialistieskogo realizma. Modernizm" realizm" predstavlli sobo poligon na kotorh v ramkah stetieskogo i hudoestvennogo podhodov stalkivalis demokratieski socializm s konservatizmom i dogmatieskim pontiem obestva. Redakci urnala Delo, pisateli i hudoniki modernist", predstaviteli stetizma i svobod ksperimentirovani formo naprotiv socialistieskogo realizma, predstavlli sobo vanh uastnikov v processe obe demokratizacii suestvuyego socialistieskogo ustrostva v Serbii. Sotrudniki urnala Delo teoretieski i praktieski obosnovali napravlenie stetieskogo kriticizma po sovetsko modeli socrealizma kak preobladayego i oficialno provozglaenogo napravleni v literature i kulture vseh slavnskih socialistieskih stran Vostonogo bloka. Modernistskie i antistalinistskie idei sotrudnikov urnala Delo prozvuali v kulturnh centrah drugih, v to vrem ygoslavskih, respublikah (Saraevo, Zagreb, Skople, Lyblna), a take i stranah socialistieskogo sklada". Perevod soineni pisatele sotrudnikov Dela i ih sotrudniestvo s pisatelmi drugih socialistieskih stran povlilo na oslablenie monolitnogo haraktera sovetsko dogmatiesko literaturno modeli. Svoe borbo za idey modernizma, predstavlyego osnovnoe uslovie svobod tvorestva v kulture postrevolycionno i socialistiesko poh, belgradski urnal Delo vnes bolo vklad v process destalinizacii i modernizacii serbsko i ynoslavnskih kultur i ta vana rol zaislila ego v sam verh serbsko literaturno periodiki.

You might also like