You are on page 1of 8

Agresivnost kod djece

to je agresivno ponaanje? Mnogi psiholozi koji se bave djecom i mladima, vjerojatno e istaknuti agresivnost kao najei problem zbog kojega im se obraaju zabrinuti roditelji , odgajatelji i uitelji. Agresivnim ponaanjem se kod ljudi smatra ono ponaanje koje je uinjeno s namjerom da se nekome nanese fizika ili psiholoka teta. O agresivnosti se radi kada postoji namjera da se nekoga povrijedi. Neemo smatrati agresijom, npr. ako neko dijete nenamjerno stane drugome na nogu, ali emo upanje kose nazvati agresivnim ponaanjem. Cilj agresije moe biti i duevno oteivanje te je agresija, npr. ako dijete govori rune stvari o drugima. Agre sivnost moe biti usmjerena prema ljudima, ivotinjama ili predmetima. Agresivno je ponaanje ako dijete namjerno unitava tue stvari. Razlikujemo agresiju koja je rezultat ljutnje, bijesa i onu koja je usmjerena postizanju nekog cilja (igrake, privilegije i dr.). Ako majka izgrdi djevojicu koja nije napisala zadau, a ona nakon toga napadne mlau sestru, njezina je agresija rezultat ljutnje i prenesena je na drugoga, a to se esto dogaa u ponaanju ljudi. Prenoenje agresije moemo saeti u poznatoj ka rikaturi ef se izdere na radnika, on se izvie na suprugu, ona izgrdi dijete, a dijete ljutito nogom udari maku.

Ako dijete opaa da agresivno ponaanje dovodi do cilja, moe ga koristiti kao "instrument", npr. da agresijom prema mlaem ili slabijem djetetu postigne ma terijalnu korist ili panju druge djece. Psiholozi navode tzv. "relacijsku agresivnost" kao jedan tip agresivnosti. To je ponaanje kojim se pokuava nakoditi drugima tako da se unitavaju ili se prijeti unitenjem veza, prijateljstva i prihvaenosti u skupini. Takvom se agresijom nastoji nekoga izbaciti iz igre i druenja s drugima. Ova se agresivnost ee javlja kod djevojica, nego kod djeaka. Agresivnost moe biti usmjerena i prema samom sebi; kod djece moe biti izraena kao npr. upanje kose, jako grizenje noktiju, udaranje glavom o zid... Neki su ljudi agresivniji od drugih. Psiholozi smatraju da agresivne osobe imaju nii prag tolerancije na frustraciju one odgovaraju napadom na manje smetnje i sprjeavanja u svom naumu, koja dolaze iz okoline. One takoer tee ue kako koiti takvo ponaanje. to odreuje koliko e neka osoba biti nasilna? Istraivai su dokazali da se agresivnost neke osobe go tovo ne mijenja tijekom godina. Procjene agresivnosti djeteta koje su dali njegovi vrnjaci u dobi od osam godina mogu dosta dobro predvidjeti koliko e ta osoba biti agresivnog i antisocijalnog ponaanja kao tride setogodinjak! Takva dosljednost ponaanja govori nam da postoje neki bioloki uzroci, a oni se tumae hor monima, uroenim temperamentom i mehanizmima do minacije (slini postoje i kod drugih vrsta, a ne sa mo kod ovjeka). No, je li nasilnost odreena samo takvim, bio lokim i genetskim, uzrocima? Koliko e neka osoba biti

sklona agresivnom ponaanju, odreeno je i genetskim imbenicima, ali agresivno se ponaanje i ui djeca koju roditelji tjelesno kanjavaju ee se tako ponaaju prema drugoj djeci. Koliina agresije koju dijete opaa u okolini, u odnosima meu roditeljima, u filmovima, me u drugom djecom, utjecat e na to koliko e koristiti agresiju kao nain rjeavanja problema. Djeja agresivnost esto je rezultat odnosa s roditeljima te braom i sestrama. Prema istraivanjima, roditelji djece koja su agresivna ee neposlunost rjeavaju tjelesnim kanjavanjem, nego objanjavanjem i poduavanjem kako se trebaju ponaati. Prema drugim istraivanjima, u veini obitelji agresivne djece postoje tzv. obiteljski procesi prisile. U odnosima u ovim obiteljima prevladava neprijateljstvo i negativizam, a gotovo uope nema prijateljstva i su radnje. Roditelji esto grde djecu i prijete im, a djeca gnjave i ne sluaju roditelje. Djeca se, takoer, meu sobno maltretiraju i zadirkuju. Da bi prekinuli neugodne dogaaje, svi se lanovi ponaaju agresivno. Npr. mlae dijete zadirkuje i gnjavi starije, a starije ga udari. Majka ili otac reagiraju tako da udare starije dijete. Tako se neugodna situacija barem privremeno prekida. Svi su nauili da je prisila pomogla, a to e kod svih lanova obitelji poveati vjerojatnost da i sljedei put reagiraju nasiljem u neugodnoj situaciji. Djeca iz ovakvih obitelji esto su nasilna i izvan obitelji i esto postaju delin kventi.

Moe li agresivnost biti "normalno" ponaanje? Agresivno ponaanje esto se pojavljuje kod djece i moemo ga u odreenoj mjeri smatrati "normalnim". Kroz sukobe s drugima djeca ue kako se mogu ponaati i koje ponaanje im omoguuje snalaenje s drugom djecom i odraslima. Da bi roditelji mogli procijeniti je li ponaanje njihovog djeteta agresivno, mogu si postaviti ova pitanja: Nanosi li dijete takvim ponaanjem tetu sebi, drugoj djeci i odraslima? Ugroava li sebe, drugu djecu ili odrasle? Unitava li prostor i materijalne stvari? Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, te ako dijete kod roditelja svojim ponaanjem izaziva jake ne gativne emocije kao to je ljutnja, onda se sigurno radi o agresivnom ponaanju. Nedavno su sastavljene smjernice koje upuuju na vane razlike izmeu oubiajenog ponaanja djece i po naanja koje je "zabrinjavajue" agresivno i kod kojeg roditelji trebaju zatraiti strunu pomo. Prema tim smjernicama "abnormalno" agresivno ponaanje razlikuje se od "normalnog": Prema vrsti agresivnosti npr. djeca predkolske i kolske dobi esto se tuku. Meutim, rijetko se javljaju agresivna ponaanja kao to su muenje ivotinja ili podmetanje vatre. Takvi oblici agresije smatraju se abnormalnima. Prema uestalosti, jaini i duini trajanja npr. kod djece do etiri godine mogu se oekivati esti na padi bijesa, ali ako se jevljaju kod starijeg djeteta, oni znae probleme u emocionalnom razvoju.

Ako znaajno odstupa od onoga to se smatra "normalnim" za djecu te dobi i spola. Npr. djeaci su agresivniji od djevojica pa se ista koliina agresivnosti kod djevojica kolske dobi, kao to je ona kod djeaka, moe smatrati abnormalnom. Ako ometa razliite aspekte razvoja djeteta uspjeh u koli, druenje s vrnjacima i dr. Ako tetno utjee na ponaanje ili imovinu drugih.

Agresivnost u ranom i srednjem djetinjstvu Kako roditelji mogu mijenjati i kanalizirati djeju agresivnost? to mogu uiniti ako je dijete agresivno? Dosljedno pruajte djetetu ljubav i panju dijete e osjeati sigurnost i povjerenje. Ne kanjavajte dijete uskraivanjem ljubavi i brige ljubav i briga su osnova zdravog razvoja. I kada ste ljuti, recite djetetu da ga volite, ali da ne doputate takvo po naanje. Ne kanjavajte dijete tjelesno. Razmislite to dijete od vas ui ako ga tjelesno kanjavate ui da je u redu tui druge ako si jai! Budite sigurni da je vae dijete pod nadzorom roditelji trebaju znati gdje je dijete, tko su mu prijatelji. Pokazujte odgovarajue oblike ponaanja svojim ponaanjem najbolje se ui iz primjera. Ne dopustite da dijete gleda nasilje u kui djeca trebaju sigurno i toplo okruje u kojemu nee odrastati u strahu.

Zamolite ukuane da se ne slue vikanjem i po vienim tonovima kada ele postii svoje ciljeve. Zaustavite agresivno ponaanje im se pojavi. Nemojte podnositi neke oblike agresije vikanje, psovanje, bacanje i reagirati tek kada dijete "pretjera". Objasnite djetetu posljedice agresivnog ponaanja. Razgovarajte s djetetom o nainima rjeavanja pro blema to se sve moe uiniti u razliitim si tuacijama sukoba ili nezadovoljstva. Razgovarajte o tomu kako se osjeala druga osoba agresivna djeca esto loe tumae osjeaje i namje re drugih. Nije poeljno da pitate "A to misli, kako se osjealo dijete koje si udario? " jer zauzvrat moete dobiti "Ba me briga!" ili slian odgovor. Moete rei, npr. "Drugi djeak sigurno se osjeao ljutito i tuno. To ga nije samo boljelo nego i uvrijedilo." Razgovarajte o namjerama i eljama drugog djeteta, npr. zato je gurnulo klupu i na taj nain "izazvalo" vae dijete. Koje su sve namjere mogle biti uzrok takvog ponaanja? Moda je to bilo sluajno, moda nije imalo dovoljno mjesta, moda se eljelo igrati... Pokaite vlastitim primjerom suosjeanje s dru gima. Pohvaljujte i nagraujte svaki oblik dobrog pona anja prema drugima. Ako se javi agresivno po naanje, ukinite povlastice. Budite sigurni da dijete nema pristup oruju . Uite djecu da je oruje opasno oruje i rjeavanje problema orujem pokazuje djeci da ono rjeava probleme.

Ne dopustite djetetu da gleda previe nasilja u tvemisijama i filmovima razgovarajte o nasilju koje je vidjelo, koliko to moe biti tetno i bolno ako je stvarno. Uite dijete da izrazi osjeaje, ono smije rei da je ljuto. Razgovarajte o uzrocima ljutnje i kako se taj problem moe rijeiti. Uite dijete suradnji kroz igre sudjelovanje u suradnikim igrama i pomaganje drugima ui dijete kako se moe slagati s drugima. Potiite prijateljstva. Uite dijete kako moe biti dobar prijatelj, kako e dijeliti stvari s prijateljima, da saeka na red u igri, kako e potivati pravila igre. Uite ga da svi imaju pravo prihvatiti ili odbiti njegov poziv na igru i pravila igre koja ono eli . Uite ga ljubaznosti to je ljubaznije, vea je ansa da e mu netko biti prijatelj. Nauite dijete kako e izbjei da postane rtva nasilja da ne smije kriti ako se drugo dijete ili odrasla osoba prema njemu ponaa nasilno. Pomozite djetetu da se suprotstavi nasilju uite ga da mirno, ali sigurno odgovara drugima ako vidi da su nekoga uvrijedili, udarali ili prijetili. Pomozite da shvati kako je potrebno vie hrabrosti za suprotstavljanje nasilju, nego da se bude nasilan. Ako dijete ispoljava izrazitu agresivnost, potraite strunu pomo. Najbolje je da se u savjetovanje i tretman ukljue i roditelji, jer se mijenjanjem od nosa i postupaka u obitelji moe bitno utjecati na ispoljavanje agresivnog ponaanja. Za smanjenje agresivnog ponaanja dokazana je uinkovitost triju oblika tretmana: programa potkrepljenja, programa

za roditelje te kognitivno-bihevioralni pristup (kod ovog pristupa dijete ui obuzdati impulzivne ili bijesne reakcije). Poremeaj ophoenja i poremeaj s prkoenjem Poremeajem ophoenja naziva se agresivno i antisocijalno ponaanje kod djece i mladih (agresivno ponaanje, krenje pravila, unitavanje tue imovine) kojima se povrjeuju temeljna prava drugih i vane drutvene norme i pravila, sukladno dobi. Ova psihijatrijska dijagnoza postavlja se ako tijekom vremena ima sve vie antisocijalnih postupaka. Blai oblik naziva se poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem. Procjene uestalosti ovih poremeaji su razliite. Smatra se da poremeaj ophoenja ima oko 1 do 9% djece i mladih , a poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem oko 2%. Kod ovih poremeaja gotovo uvijek se javljaju i drugi poremeaji. Tri etvrtine djece s poremeajem op hoenja imaju potekoe odravanja panje i hiper aktivnost (ADHD). Moda iznenauje, ali se uz o ve poremeaje kod mnogih mladih pojavljuju se i depresija, strahovi, ovisnosti.

Literatura ivkovi, . (2006). Agresivnost kod djece. akovo: Tempo

You might also like