(sic!

)
Sarajevo | Maj | Juni |2010 | N0. 05

Kritika: Sejranovi, Achebe, Ali Interview: Saa Ili TEMA broja: Religija, trauma, tijelo, mo Satira: Salinovi, Efendi, Kljuno sic!itat: Adorno, Benjamin, Castoriadis, Bahtin, Broch sic!iranje: Danko, Mahmutehaji Proza: Markovi, Ragu, Salinovi Poezija: etica, Repuh, Lopandi Estetsic!a: Sokolovi, Imamovi

! CITAT
2

Avangardna djela se objektiviziraju u nezadrivom, monadolokom zadubljenju svako u svoj vlastiti formalni zakon, i estetika je time posredovana i spram svog drutvenog supstrata. Jedino to daje Kafki, Joyceu, Beckettu i velikoj novoj muzici njihovu snagu. U njihovim monolozima odzvanja sat koji je odzvonio svijetu: zato ona mnogo vie uzbuuju od onih koji svijet opisuju komunikativno. To to taj prijelaz u objektivnost ostaje kontemplativan, a ne postaje praktian, ima svoj razlog u pojavnosti jednog drutva u kojem posvuda traje monadologijsko stanje.
Theodor W. Adorno Filozofsko-socioloki eseji o knjievnosti

(sic!)

Ne pripadati nikome znai misliti slobodno

Intervju sa Saom Iliem, pripovjedaem, romansijerom i lanom redakcije Betona Anela Hakalovi

Nasilnike prakse tjelopisa

Edin Salinovi

Pismo Hadije Roka

ore Boovi

Srpski za poetnike

Almir Kolar Kijevski

Simptomi prisutne usnulosti

Mirnes Sokolovi

Angaman atrakcija

(sic!)

sadrZaj!
3

08 23 29 44 80 86 93 96

Osman Zuki

Savremeni otpadnik i roman bez kraja

Jasmina Bajramovi

Yes, We Can?

Osman Zuki
U Sarajevu zavren 16. Sarajevo film festival

Kad grad progleda

I

Ili: Sedam istosti SFF-a i BiH

U Sarajevu je zadnjeg julskog dana tekue godine sputena zavjesa na Sarajevo film festival, njegovo esnaesto izdanje, a grad je opet izronio ispod glamura crvenog tepiha, napokon progledao nakon bljetavila bliceva i uronio u svoju mranu (da ne moe biti mranija) svakodnevnicu, koja se sedam dana i noi vjeto zaklanjala iza objektiva kako je takvu ne bi, kojim sluajem, upoznala zalutala zvanica iz inozemnog auditorija. Tako je isti grad, koji je neko pozirao ispred gomile fotoreportera otkrivajui svoj sjaj, ponovo izaao pred oi svojih graana u istom ruhu u kakvom ga gledaju, evo ve desetljee i po unazad, svakoga dana u godini, izuzev sedam dana jula (a nekad je bilo, i avgusta). Stoga, prije svega, postoji potreba da se (pre)ispitaju vrijednosti festivala, njegov doprinos bh. kulturi, kao i njegov odnos unutar aktuelnih kulturnih praksi, kako u bh. drutvu, tako i u regionalnom kontekstu. Preispitati, odnosno ispitati, u najmanju ruku znai boldirati dogaaj, te na taj nain ukazati na injenicu da Sarajevo film festival umnogome slii bh. stvarnosti, te njenim sudionicima predstavlja laan sjaj i bljetavilo. Najbolje tome svjedoe ulice grada tokom manifestacije, odnosno neposredno nakon nje. Obaveza na (pre)ispitivanje pomenutog dogaaja, ali i slinih, nije samo usputna, nego ona predstavlja generacijsku dunost ljudi ija su usmjerenja uprta u kulturne vrijednosti i kriterije, ali i onih pred ijim se oima kreira jedan kulturni sistem. Tako se, obinom posmatrau, koji nije ni turista, ni zvanica, niti izraziti filmofil, sarajevski Festival otkriva kroz sedam taaka, koje, u biti, obiljeavaju i postdejtonsko bh. drutvo. Sedam taaka, a svaka od njih se tie festivalskog okna, zapravo, onog to obini posmatra primijeti, i nijednom od njih se ne tumai kvalitet filmskog programa, kao i strunost u selektiranju istog. Pa krenimo redom:

Taka prva: Elitizam.

Festival je u svom zaeu, dakle, u periodu dok nije izrastao u najvei regionalni filmski dogaaj kako mu se, po ovdanjim medijima, tepa, bio tek obini kulturni dogaaj, koji je, prije svega, privlaio panju zbog konteksta u kojem je nastao (sarajevsko postrae), ali i predstavljao odreenu vrijednost u percepciji graana Sarajeva. Kao takav, festival je znaio, u kulturnom smislu, vidan pomak razorenog i opustoenog grada, te je simbolizirao put u novi kulturni ivot. Tih godina osmiljavala ga je i vodila grupa entuzijasta, koji su, kao takvi, bili vrijedni panje i zanimanja, i kojima je bila prijeko potrebna svaka vrsta pomoi. Bilo u vidu medijske, financijske, etc. Isti su ljudi od istog doaja, godinama kasnije, kreirali elitistiki festival, par excellence, to najprije potvruje cijena karata za jednu projekciju, zatim, distribucija ulaznica, kao i klijentela festivala. Tako je grupa ljudi, koja je ne tako davno sarajevski Festival organizirala studentima, graanima, obinom posmatrau i nevelikom filmofilu, uinila da nekada mali festival zatvori vrata publici s kojom je poeo suradnju, a podastre tepih pod noge nadprosjeno bogatim gostima, sponzorima, te njihovim roacima, kolegama, poznanicima i poznanicima poznanika. Upravo je, izmeu ostaloga, na tome u nepovrat skrhana vrijednost festivala.

(sic!)

! boldirano
(sic!)

Taka druga: Ki.

Festivalsko obiljeje godinama unazad jeste afterparty u Domu mladih Skenderija, koji je, pored svih nekvaliteta koje nudi, svojevrstan akamluk, odnosno, koliko god to zvualo otrcano, parada kia i unda. Jedan od ovoljetnih afterpartya je, kao trijumf nad kulturnim (kako se neprestano u oima javnosti predstavlja Sarajevo film festival), ugostio hrvatsku pop divu Severinu Vukovi. Njenim dolaskom, te pozerstvom na crvenom tepihu ispred Narodnog pozorita, festival je (iako su naznake postojale mnogo ranije) i (sic!) zvanino potpisao pad iz vrijednosnog u trino, odnosno iz prakse kulture u prakse turbo-folka. Nadalje, ki je, valjalo bi priznati, i sam festival. Barem u onim granicama u kojima se predstavlja javnosti, domaoj ili stranoj, dok filmski program jo uva posljednje konce kvaliteta. Omasovljenjem dogaaja, njegovom publikacijom, dodvoravanjem drutvenim elitama, te gramzivou, rukovodioci Sarajevo film festivala su od istog nainili manifestaciju kia.

Taka trea: Dodvoravanje.

Festival je, kao i ljudi koji stoje iza njega, od svog osnivanja batinio tradiciju po kojoj je sedam dana u drugoj polovini avgusta svake godine bilo rezervisano za film i sarajevski filmski dogaaj. Tako je ista manifestacija ispratila svojih etrnaest organizacija, da bi, petnaestu obljetnicu obiljeila, pomalo neoekivana promjena termina. Festival je, zbog ramazanskih blagdana pomjeren desetak dana unaprijed (a isto e se ponoviti godinu dana kasnije, te je planirano i naredne godine), a zadrao iste sponzore, to je prvostepeni in dodovaravanja postratnoj sarajevskoj publici, koja je, uglavnom, pozdravila odluku organizatora. Time su rukovodioci sarajevskog festivala, otprilike, priznali sljedee: Da, mi priznajemo Sarajevo kao muslimanski grad; Da, mi se, dodvoravajui se takvoj publici prilagoavamo njihovim obiajima; Da, nama nisu vane vrijednosti festivala, nego injenica kako e isti biti prihvaen u oima publike, etc. Tako obini posmatra i neveliki filmofil, iz jednog tehnikog pitanja, moe izvui veliki broj odgovora, a da svaki od njih bude slijed loginih promiljanja, s preciznim argumentima. Isti problem i ne bi bio tako veliki da su se upravitelji odrekli sponzorskih sredstava od strane poznatih proizvoaa alkoholnih pia (Heineken, Johnny Walker, itd.), te tako svoju odluku predstavili kao iskren izraz potovanja (bez obzira na sve to iz toga proizilazi), uz malu dozu licemjerstva.

Taka etvrta: Monopol.

Festival je za svoje posljednje izdanje iz budeta Grada Sarajevo izmuzao 200.000 KM, to je svojevrstan presedan kada je u pitanju ovaj nivo vlasti i jedan kulturni dogaaj u BiH. U prvi mah, ini se da pomenuta cifra i nije toliko velika, ali ako se uzmu u obzir izdvajanja novanih sredstava za druge sline dogaaje, onda se potez gradskih vlasti otkriva kao sraman. Primjerice, Zemaljski muzej BiH je dugo godina bio zatvoren za posjetioce zbog neplaanja rauna za grijanje, te grcao u dugovima. Nadalje, mnoge kulturne manifestacije u BiH na koljenima mole sredstva za organizaciju, a nadlene institucije ostaju nijeme na njihove glasove. Grad Sarajevo godinama nije u stanju da poisti plastine boce koje plutaju Miljackom, etc. Ali, sve to u sedam dana filmovanja, poziranja i intervjua nee primijetiti inostrane zvanice i klijentela sarajevskog Festivala. Ili se, barem, tjeimo. Tako se sarajevski filmski Festival, uz teatarski MESS, u oima obinog posmatraa i nevelikog filmofila namee kao vlasnik sredstava za kulturna dobra, a ne kao proizvod s ambicijama da postane dogaaj iz kojeg e energiju crpiti druge kulturne organizacije irom drave.

Taka peta: Gramzivost.

Festivalsko rukovodstvo se, ba kao i domae politike, religijske i kulturne elite, ponaa gramzivo, to je jedna od odlika tranzicijske bh. svakodnevnice. Ljudi koji ureuju sarajevsku sedmicu filma se, iz godine u godinu, ponaaju slino pomenutim elitama, a svoju prosjenost kriju iza bljetavila kamera, svoj proizvod nude kao dobro po kojem se prepoznaje grad, a zapravo skrivaju njegovo ruglo kako bi

na istom ostvarili profit. Tako je od festivala napravljen dogaaj iji su osnovni ciljevi presti, zvanice i sponozorstva, a svake naredne godine, tek nakon podizanja crvenog tepiha, isti dogaaj, u oima obinog posmatraa i nevelikog filmofila, biva otkriven kao prevara. Jer je lano ponudio grad u drugaijem i blistavijem svjetlu. I na taj nain se Sarajevo film festival uklapa u pejsa postdejtonske BiH, a njenim graanima ostaje nada da e jednog dana njihova zemlja izai (a moda je to ve uinila, rekao bi francuski turist koji proeta sarajevskim ulicama tokom festivala) iz tranzicijskih u standardne drutvene tokove. A gramzivost elita u svim branama bh. drutva najbolje reprezentiraju fotografije festivalskog sjaja ispred sarajevskog Narodnog pozorita, i slike uasa ispred iste zgrade u jutarnje sate prvog postfestivalskog dana.

Taka esta: Licemjerstvo.

Festivalsko licemjerstvo bi se moglo svesti pod treu taku jer se esta festivalska osobina najjasnije otkriva kroz proces pomjeranja termina u kojem se odrava festival, kao i kroz posljedice istog, za mnoge, tehnikog pitanja. Ali, licemjerstvo je ovdje navedeno kao posebna osobina jer je, zapravo, festival graane Sarajeva, kojima je stalo do moralne odgovornosti, uinio dvolinima predstavljajui grad na crvenilu tepiha, te u njihovo ime negirajui aktuelnost i gomile svakodnevnih problema za koja se ne nazire rjeenje. Ispravno bi bilo rei kako licemjerstvo odgovara logici dodvoravanja, ali je smjer odnosa drugaiji. Najprije su se rukovodioci Festivala dodvorili sarajevskoj publici, da bi u njeno ime svoj proizvod u najljepem svjetlu predstavili stranim sponzorima i klijentima, to je svojevrsna prevara.

Taka sedma: Centaralizacija.

Festival se, kao i bh. drutvo, ponaa centralistiki, teei Sarajevu kao svom jedinom centru, zanemarujui filmofile irom drave koju predstavlja, a upravo od svih graana iste zemlje, preko dravnog budeta, crpi novac za organizaciju. Kako se u percepciji bonjakog dijela stanovnitva Sarajevo predstavlja kao centar, odnosno (Zapadni) Mostar kao centar hrvatskog stanovnitva, kao i Banja Luka u interpretacija srpskog stanovnitva, tako je se Sarajevo film festival zaklanja iza zidina grada u kojem je osnovan i koji mu je u imenu. Kao logian zakljuak, ali i usljed svega ranije navedenog, festival se namee kao bonjaki batinei temeljne ideologeme pomenute etnije. Da je sarajevski festival svoje korijene pustio u Tuzli, apljini, Podgorici ili nekom drugom domaem, odnosno regionalnom gradu, onda bi ljudi koji ga kreiraju na najbolji nain uzvratili udarac politikim strukturama, koje neprestano vre podjelu BiH. A da ne spominjemo mogunost da Sarajevo film festival dio novane dobiti proslijedi, primjerice, Festivalu animiranog filma u Neumu, koji godinama jedva doeka svoje pare budetskih sredstava.

II
Tako se Sarajevo film festival naao na sedam istih taki u kojima se godinama gui bh. drutvo, a smjeliji filmofil e moda dopisati - Taka osam: Kriminal.

(sic!)

!infospjev
Historiografski infospjev (iz zadubinske sehare Avde Meedovia - specijalno guslanje)

erzelez Alija i Napoleun Bunaparta

Pita majka jaka Bunapartu: A moj sine, jak Napoleune, jesi li se ikad prepanuo, ja od Rusa, ja li od Ingliza? Govori joj jak Napoleune: Ja se nijesam nikad prepanuo, ni od Rusa, niti od Ingliza, ve se jesam jednom prepanuo. Jednom iem kroz Bosnu ponosnu, s deset hiljad svojijeh drugova, kad izioh na vrh na planinu, kad Ardenka neto se pomami. Ja pogledah sa svoje Ardenke, al tu lei krilo od sokola preko puta u gori bosanskoj. Ja povikah na svoju druinu: Jamt otale krilo sokolovo da potjeram Ardenku vilenu! Svaki drug mi podizae krilo, nikakav ga rastavit ne moe. Raljutih se, majko, u planini, pa ja sjaha s kobile Ardenke, i ja uzeh krilo sokolovo. Ja ga jedva do pasa podigoh, pa ga bacih u jelovo granje, pa potjerah Ardenku vilenu i povede deset hiljad drugova. Kad siosmo pod goru bosansku, svratismo se u pjanu mejhanu. Kad tu sjedi Bonjo mome mlado, za glavom mu krilo sokolovo, a kakav je Bonjo serhatlija, trk na nogam, irok u pleima, mrke masti, goleme odrasti, podugaka iz ramena vrata, podebela iz obraza brka, deblja mu je ruka u miici ve je meni noga u koljenu. A kad vidjeh takoga junaka, poda mnom su noge zadrhtale. Tada sam se, majko, prepadnuo, pa u strahu zapitah Bonjaka: Otklen li si, od kojeg li grada, kako li te po imenu viu? A on mene poprjeko pogleda, pa mi veli Bonjo mome mlado: Hajd ne luduj, neznan delijo, ja otklen sam, od kojeg li grada, i kako se po imenu viem, jesi l uo eher Sarajevo, u Sarajvu Begovu damiju, vi damije eh-Sinan tekiju, pod tekijom erzelez Aliju? Ja sam glavom erzelez Alija. Kad sam uo te rijei, majko, ja potekoh erzelez Aliji; pa zagrlih erzelez Aliju. Udrie mi suze od oiju, udrie mi niz bijelo lice, pa ja grlom junakijem viknuh: Hvala Bogu i dananjem danu, Kad ja naoh svoga pobratima! Napoleun Bunaparta ja sam! Kad to uo erzelez Alija, ruke iri, u elo me ljubi. Tude smo se, majko, upoznali, i tude smo s, majko, pobratili. Edo Meedovi, avazom Avde Meedovia (okolina Sarajeva, poetak 21. vijeka) Prikupila i pribiljeila redakcija (sic!)-a.

(sic!)

Osman Zuki

Savremeni otpadnik i roman bez kraja

(Bekim Sejranovi, Ljepi kraj (Buybook, Sarajevo, 2010))
I drugi roman, kao i prvijenac, zadrava isti model kroz koji curi pria. Ponovo se vraamo pitanju identiteta, kao i (ne)snalaenju u savremenom, kapitalistikom i konzumeristikom svijetu, ali pitanjima i Bosne, koja su, oito, upisana u autorov poetiki sistem.
Bekim Sejranovi se na postjugoslavenskom knjievnom prostoru u najljepem svjetlu ukazao romanom Nigdje, niotkuda, za koji je svojevremeno i nagraen nagradom Mea Selimovi za 2009. godinu. Stoga je bilo i za oekivati da e se njegov naredni roman ekati sa vie nestrpljenja na koje je autor odgovorio vrlo brzo, godinu kasnije, romanom Ljepi kraj. Moglo bi se rei kako je drugi roman tek ljepi kraj prvog, ali i mnogo oskudniji od svog prethodnika, kako na planu forme i kompozicije, tako i na planu same prie. I drugi roman, kao i prvijenac, zadrava isti model kroz koji curi pria. Ponovo se vraamo pitanju identiteta, kao i (ne)snalaenju u savremenom, kapitalistikom i konzumeristikom svijetu, ali i pitanjima Bosne, koja su, oito, upisana u autorov poetiki sistem. Fokalizatorska taka gledita koncentrirana je u dvije ispovijesti, koje se iitavaju sa dvije razliite strane ruiaste biljenice. Tako se dva dokumenta naracije naizgled razdvajaju kao razliiti fonovi iskustva, da bi se spojili unutar sebe, u mogunosti otvorenog ljepeg kraja. Pojava dislociranog naratora/pripovjedaa obujmljuje iskustva dvije razliite ivotne perspektive: bivanje u Norvekoj kao zemlji izbora i Bosni kao zemlji prividno neizbjenog povratka. Te se perspektive odraavaju kao oponirana kulturoloka iskustva, ali sa stalnim fokusom na naratora u procesu premjetanja, odlazaka i ukotvljenosti, pratei time njegovu devizu (koja je istovremeno prijekorna, ali ubojito istinita): Gledaj samo sebe! Kako je figura naratora/pripovjedaa formirana kao disperzivna (ali ne u konkretnom smislu sveobuhvatajueg identitarnog traganja) i nestalna, tako i on ide kroz ivot/priu poput prolaznika, putujui konstantno, odbijajui prihvatiti teret stalnog boravka i smjetaja, naputajui svoje ene, djevojke i ljubavnice, sve u duhu nihilistike konstatacije da su ljubav, emocije i vezanost (sve one tenje prosjenog savre-

menog ovjeka) - iluzije osuene da se kad-tad rasprsnu i nestanu. U skladu s tim stremljenjem ka razuzdanou, uloge treba odigrati tako da odreeni normativni obrasci ponaanja (udvaranje, zaljubljenost i ostali ivotni rituali) vode ka krajnjem cilju zadovoljenja primarnih nagona. Stoga, stalno naputa poslove i odbija mogunost rutinizirane svakodnevnice, provodi vrijeme sa prijateljima konzumirajui droge i alkohol, stvarajui samom sebi svojevrsnu utopiju, istovremeno svjestan bolne injenice da je otrijenjenje izvjesno i da e neminovno doi. Moe se rei da je u percepciji itaoca figura naratora kao savremenog gubitnika i boema gotovo dosljedno kreirana, te da je nijednog momenta nije ponuen odgovor na mogunost drugaijeg uspostavljanja vrijednosnog sustava. Tako se taka fokalizacije prelama kroz dvije pripovijesti, koje, kao to je ve spomenuto, objedinjuje figura naratora.Pria poinje u Norvekoj, Oslu, kada se pripovjeda iz retrospektivnog vraanja filma prisjea povratka iz Brazila u Oslo i prvog kontakta sa Cathrine, svojom kasnijom ljubavnicom. Ve je na samom poetku definirana konstanta u kreiranju narativnog identiteta protagoniste - bijeg kao slamka spasa, i to bijeg na relaciji Norveka - Balkan. Tako e i sam pripovjeda uoiti gotovo stereotipne nus-pojave bijega samog, kao i perspektive nostalginog i objektivnog koje se meusobno suoavaju: Kaos je ivot, a Balkan je kaos, u svom objedinjenju javaluka, nemara i ciganluka, dok je s druge strane hladna, metalna, savreno organizirana i u svakom dijelu pomno kontrolirana drutvena struktura. Kaos je dominanta koja

(sic!)

! prikazi
(sic!)

vodi pripovjedaa kroz ivot, pa ak i kad se njegovo bivstvovanje doima inertno i hiperbolizirano melanholino, bezvoljno i preputeno vlastitim fizikim nagonima. Kada se prezentna pozicija pripovijedanja usklauje sa pripovijednim kontekstom, u tom momentu je jasno da je pripovjeda nanovo negdje na bosanskom toposu konkretnije, u kolibi koju je naslijedio od djeda i koja je na margini dogaanja, potpuno izolirana i zaklonjena (naknadno je objanjeno da je koliba smjetena u blizini sela Gornja Maoa, odnosno nekadanjeg sela Karavlasi).

koje pripovjeda vodi u prezentu: sa Almom i njenom kerkom, poslom vrtlara) autor zatvara ovu tekstualnu tvorevinu naglaenom mogunou otvorenog kraja, kako je posvjedoeno na samom zavretku. Sjedei pred kompjuterom, suoen sa izvjesnim objavljivanjem romana ukoliko osmisli privlaniji zavretak, razmilja o mogunosti nekog ljepeg kraja - kraja koji bi, u svom beskrajno optimistinom osmiljenju - mogao zadovoljiti i urednike i ciljane grupe italaca, ali i ponuditi viziju vesele budunosti, koju narator samom sebi nije u mogunosti obezbijediti.

Kako se razjanjava konkretna prostorna pozicija pripovjedaeva, tada i roman naputa svoju primarnu apolitinost; naime, govorei o selu Gornja Maoa, jasno se precizira mjesto koje je (u kontekstu savremene politike situacije) naseljeno vehabijama, u ekstremnoj izolaciji i posvemanjoj naputenosti, gotovo na kraju svijeta. Usreditenost na topos Gornje Maoe, kao i pripovijedanje o prijeratnom selu Karavlasima i njegovim naseljenicama u doba socijalizma, ne predstavlja samo jedan vid ivog svjedoanstva o tom kraju, ve i mikro-perspektivu same Bosne, kao socioloki i politiki marginalizirane cjeline na potezu izmeu dva razliita kulturoloka obrasca (jedan simbolizira dananji pojam Gornje Maoe, koji izaziva osjeaj strepnje od nepoznatog i nerazumljivog, nasuprot onog to je davno prolo, a smjeteno je u nostalginim talozima romantine vizije Karavlaha i njihovog gastarbajterskog traganja za sreom). U tom je kontekstu postavljena i pria o pripovjedaevoj rodici Almi, koja bjei od mogue, ali vrlo izvjesne stigmatizacije seljana, ukoliko se sazna za njenu trudnou. Stoga bijeg postaje Almin futur, kao to je amblematina injenica (koja je donekle i ironijski postavljena), da su joj brat i otac poeli putati bradu, iako neposredno prije toga nisu bili religiozni.

Edin Salinovi

Pripovijedanje i modernitet
(Chinua Achebe, Sve se raspada, Buybook, Sarajevo, 2010.)
Okonkwo, kao tradicionalist ubijeen u istinitost opriroenih kulturnih identiteta, protivi se svakom vidu modernosti i eli se sukobiti sa misionarima, bilo bijelcima ili preobraenicima, u emu ga sprijeava Uchendu. Nada da e povesti rat po povratku u Umuofiju rui se nakon to ga doeka potpuno izmijenjena slika svijeta koji je ostavio iza sebe. Bijelci brzo uspostavljaju prosvjetiteljski mehanizam vlasti (kola, crkva, trgovina, bolnica, sud, zatvor), a situacija se zaotrava nakon dolaska veleasnog Jamesa Smitha koji podstie preobraenike na sukobe sa plemenom.

Mogunost iitavanja ironijske komponente nudi se u prikazu pripovjedaeve psiholoke smirenosti pri povratku i smjetanju u ovo osamljeno podruje, sklanjanju od ljudi i traenju sebe u svom zaviaju. Zakljuna taka romana polazi sa povratkom u Norveku s ciljem zadobijanja zelenog kartona za Almu i mogunosti mirnog ivota daleko od bosanske pustoi, iz kojeg se dalje razvija pria o kraju puta, odnosno onom to bi se uvjetno moglo nazvati happyendom. Preusmjeravajui pripovjedaevu poziciju sa lutajue na smirujuu, neprestano sa sjeanjem na turbulentne tokove norvekog ivota, Cathrininu smrt, burne zabave, bivu enu, odvikavanje od droge, etc. (to je, opet, u konstantnoj koliziji sa smirujuim, dijametralno suprotnim ivotnim stilom

U Kulturi i imperijalizmu Edward Said kae: Mo da se pripovijeda, ili da se blokira nastanak drukijih pripovijesti, veoma je znaajan za odnos kulture i imperijalizma, ona konstruira jednu od glavnih veza meu njima. to je najvanije, velike prie o emancipaciji i prosvjeenju mobilizirale su narode u kolonijalnom svijetu da se dignu i zbace imperijalnu potinjenost; u tom procesu i mnogi su Evropljani i Amerikanci bili podstaknuti tim priama i njihovim protagonistima da se i sami bore za novu veliku priu o jednakosti i sveopoj ljudskoj zajednici. U okvirima date determinacije pripovijedanja roman Chinuau Achebea Sve se raspada predstavlja istinski klasik, pripovijest koja debelo podcrtava svaku rije Saidovog iskaza. Pripovijedanje kao medij reprezentacije jedne kulture, koje samu reprezentiranu kulturu konektuje na globalnu mreu govorene raznolikosti, u Achebeovom romanu konstruira se kao veza izmeu tradicionalnih plemenskih pripovijesti i modernih evropskih narativnih struktura. Dakako, s razlogom, jer upravo u kontekstu velike prie o emancipaciji i prosvjetiteljstvu antagonizam tradicionalnih i prosvjetiteljskih pria u verbalno-ideolokoj ravni artikulira paradokse kako imperijalnog mehanizma upravljanja, tako i tradicionalnih kulturnih normi. Centralna figura pripovijesti je Okonkwo, slavni hrva i veliki ratnik Umuofije. Okonkwo je nosilac narativne strukture; pripovjedna stvarnost je replika poretka njegovog pounutrenog svijeta u koji on latentno intervenira i na taj nain osigurava koherentnost cjelovite pripovijesti. Iako limitiran Okonkwoom kao fokalnom takom pripovijesti, aktuelni autor ekskursivno itaocu daje dodatne informacije o pojavama i predmetima upisanim u semiotiku teksturu plemenske kulture produbljujui tim postupkom liniju verbalnog i umjetnikog prikazivanja. Pripovijest zapoinje Okonkwoovim hrvakim trijumfom kojim selu donosi slavu, a sebi ugled. Pripovjeda paljivo odabire situacije u kojima se narativni tok lako usmjerava prema ve postojeim plemenskim pripovijestima, stoga vremenska taka aktuelnog pripovjedaa ostaje uvijek u budunosti u odnosu na sadanje vrijeme hronotopa. Okonkwoov trijumf evocira tradicionalne pripovijesti kojima se itaocu daje uvid u plemensku hijerarhiju ugleda (tituliranje), prenoenje patrijarhalnog kulta, kult i obiaje ratovanja i znaaj pripovijedanja u kulturi Ibo naroda. Pripovijesti se smjenjuju kroz kataraktnu kompoziciju narativa, pa je linearni tok vremena u narativnoj konstrukciji nekonzistentan. Druga situacija koja u pripovijednom slijedu dolazi kao podsticaj

prethodno postojeim pripovijestima je rtvovanje Ikemefune. Ikemefuna je pripadnik plemena Mbaina, u Umoofiju dolazi kao dio ratne otkupnine dobivene ultimatumom, a dok pleme odlui o njegovoj sudbini o njemu se stara Okonkwo. Tehnika narativa jednaka je narativnoj logici dokumentarnog filma, pa se kroz tradicionalne pripovijesti itaoca postepeno upoznaje sa plemenskom kulturom i obiajima. Niz pripovijesti koje prethode Ikemefuninom rtvovanju i istodobno pojanjavaju situacije u kojima se zatie Okonkwo u mrei odnosa sa drugim likovima, itaoca informiraju o vladajuoj i religijskoj strukturi plemena, plemenskim vjerovanjima, nainu mjerenja vremena (vrijeme se mjeri trinim tjednima, trini tjedan sastavljen je od etiri dana od kojih je posljednji dan velike trgovine), nainu privreivanja i znaaju biljnih kultura (najcjenjenija biljka je yam, biljne kulture prema uzgoju se dijele na muke i enske), plemenskim obredima, ceremonijalima i zakonima, procesu suenja (vrhovni plemenski sud je sud duhova egwugwu utjelovljenih u plemenske maske), strukturi porodice (endogamna poligamna porodica), bolestima i metodama lijeenja, raanju i obredima raanja (blizanci se bacaju u Zlu umu; Ogbanja dijete je Zlo dijete koje ne eli ivjeti, a nakon smrti se vraa u majinu utrobu kako bi se ponovo rodilo), ceremonijama svadbe, ceremonijama rtvovanja, ceremonijalom sahrane, i plemenskim priama kojima se objanjavaju procesi svijeta-ivota (dijele se na muke i enske). Svaka od tih prethodno postojeih pripovijesti dodatno se uslonjava interpelacijom likova u nekom narativnom sada. Krenuvi od premisa o ovjeku koji govori u romanu kao stvarnom drutvenom ovjeku, historijski konkretnom i odreenom, a njegovoj rijei kao drutvenom jeziku, te o ovjeku koji govori u romanu kao o ideologu u izvjesnom stepenu, a njegovoj rijei kao o ideologemi, dolazi se do zakljuka o mrei odnosa meu likovima interpeliranim u prethodno postojee pripovijesti kao o slici istinske govorne raznolikosti. Dok Okonkwo gorljivo vjeruje u plemensku ideologiju/teologiju (to uostalom i odrava cjelovitost pripovijesti kao njegova pounutrenog svijeta) njegov prijatelj Obierike kritiki se odnosi prema doktrinarnim paradoksima (npr. sluaj odbacivanja blizanaca), starac Ogbuefi Ezeudu intervenira u red obiaja i moli Okonkwoa da ne uestvuje u obredu rtvovanja Ikemefune (Okonkwo ga ne poslua i lino ubije Ikemefunu), Okonkwoova druga ena Ekwefi nerijetko prelazi barijere enskog govora (zbog toga esto biva kanjavana, a prilikom polaska u lov Okonkwo ju zamalo ubije hicem iz puke), etc.

10

(sic!)

! prikazi
(sic!)

Trea situacija koja pokree pripovijedanja je ubistvo koje sluajno poini Okonkwo tokom ceremonijala sahrane (enski zloin budui da nije poinjen sa namjerom) ime uvrijedi boginju zemlje i mora provesti sedam godina u izgnanstvu. Izgnanstvo se provodi u majinom plemenu gdje Okonkowoa prima Uchendu, najmlai brat njegove majke. Ovime se ujedno inicira raspad koherentnog Okonkwoova svijeta, jer on prvi puta posumnja u jedno od plemenskih pravila (radi se o plemenskoj poslovici Ako ovjek kae da, i njegov chi kae da koju Okonkwo obre u Ako ovjek kae da, njegov chi kae ne; chi - kuni duh koji se brine o sudbini ovjeka). Sem toga, potencira se prikazivanje meuplemenskih odnosa, pa se itaocu predoavaju razliiti principi ukljuivanja u ivot oevog i majinog plemena. Preokret u pripovijesti dolazi ujedno sa bijelim ljudima. U ovom trenutku dotadanji narativni postupak se raspada, vremenski protok se ubrzava, a slijed dogaaja ulanava se u hronolokom nizu. Interesovanje aktuelnog autora pomjera se na odnose crnaca i bijelaca te susret/sukob domicilne plemenske kulture i imperijalistike evro-kranske kulture. Okonkwo, kao tradicionalist ubijeen u istinitost opriroenih kulturnih identiteta, protivi se svakom vidu modernosti i eli se sukobiti sa misionarima, bilo bijelcima ili preobraenicima, u emu ga sprjeava Uchendu. Nada da e povesti rat po povratku u Umuofiju rui se nakon to ga doeka potpuno izmijenjena slika svijeta koji je ostavio iza sebe. Bijelci brzo uspostavljaju prosvjetiteljski mehanizam vlasti (kola, crkva, trgovina, bolnica, sud, zatvor), a situacija se zaotrava nakon dolaska veleasnog Jamesa Smitha koji podstie preobraenike na sukobe sa plemenom (njegov prethodni, gospodin Brown, tolerantno se odnosio prema plemenu, a zanimljiva je teoloka rasprava koji je vodio sa Akunom, jednim od plemenskih poglavica). Nakon to bude ubijen jedan od egwugwua pleme srui crkvu. Poslije hapenja plemenskih uglednika i oslobaanja uz golemu otkupninu, sazvan je plemenski skup na kojem Okonkwo ubije jednog od kurira Okrunog Naelnika. Krajnji raspad Okonkwoovog svijeta okonava apsolutnom negacijom plemenskog thelosa nakon to Okonkwo poini najvei grijeh, samoubistvo. Posljednja slika prikazuje Okrunog Naelnika zaokupljenog pisanjem knjige (prosvjetiteljski model znanja!) koju je odluio nasloviti: Pacifikacija primitivnih plemena iz donjeg toka rijeke Niger. Ukoliko ste ubijeeni idealist uvjeren u principijelnu jednakost svih ljudi kao govornih bia, Sve se raspada je jo jedna knjiga koju neizostavno morate proitati. No, ako ste pak fan avanturistike proze uvijene u trivijalnu priu o

antiimperijalistikoj, antiglobalistikoj, antikapitalistikoj borbi ili ljubitelj elitistikog evropskog romana, nipoto ne uzimajte na itanje Achebeov roman, jer vama e to biti gubitak vremena.

Almir Kljuno

Karcenogena sadanjost i ostali uici

(Tariq Ali: No zlatne leptirice, Buybook, Sarajevo, 2010.)
Uz romane Islamskoga kvinteta vee se pridjevska determinanta povijesni. I doista, Ali je postupcima povijesniara osvijetlio nekolike epohe islamske povijesti, to je najoitovanije u prva etiri romana kvinteta. Meutim, pri poimanju ovoga romana kao povijesnoga javlja se izvjesni problem: ono povijesno u njemu se svodi na neke siejne ekskurze u povijest, a najvei dio romana je preokupiran sadanjou i njenim problemima, intercivilizacijskim i kulturalnim strujanjima, to jest u vremenu koje se odvija, koje se ne moe, kao to je to savreno poznato i logino, sagledati u svojoj potpunosti.

11

Posljednji roman Alijevog Islamskoga kvinteta, uz njegovo lino prisustvo optimistino predstavljenoga na sarajevskom XXII sajmu knjiga i uila, jeste No zlatne leptirice (Night of the Golden Butterfly, 2010). Kao i u prethodna etiri, i u ovome romanu on nastoji (rekli bi: objektivno, nepristrasno, vjerodostojno) prikazati stvarnost islamskoga svijeta, politikoga stanja i kulturnih kretanja u njemu te analizirati odnose toga svijeta sa onim/ovim zapadnim. Susreti civilizacija, kultura, religija, razlika i drugosti, tema je za kojom je Ali posegnuo - esto iskoritena, vrlo popularna i bogata, pogotovo to je ovoga puta radnja spacio-temporalno smjetena (veinom) u rodnu Alijevu Domovinu (Pakistan - kojemu niti jednom u romanu niko nije spomenuo ime), odnosno, to je jo bitnije, u (post)barackobamovsku sadanjost. Osnovna narativna linija ovoga romana je usluga koju je od pripovjedaa zatraio njegov prijatelj iz mladosti, usluga kojom on treba otplatiti stanoviti stari dug asti. Kao deus ex machina, i to na samom zaetku, telefonom je taj prijatelj - Platon (to je nadimak Muhammada Alfatuna - dakle, nije rije o antikom) - preko zajednikih prijatelja uspostavio kontakt sa pripovjedaem, Darom, i iznenadno mu preporuio - odnosno, naredio pisanje romana utemeljenoga na njegovom ivotu. No zlatne leptirice jeste roman o Platonu i njegovu ivotu, ali Dara (to jest Tariq Ali) te dvije (ispostavie se) misterije ne eli hiperekstenzivirati do puke dosade biografskog biljeenja, ve ih koristi kao plodan podstrek za kazivanje mnogih drugih pria i upoznavanje sa nekoliko drugih likova (zajedno sa Platonom, esnaest sveukupno, kako to jednom govori). Platon jeste tematski centar romana, ali je radnja romana esto udaljena od toga centra, a najee se, pak, odvija na samim periferijama. Veoma zgodan, jednostavan, ali i naivan nain motiviranja narativa. Sami je Platonov poziv evocirao uspomene iz mladosti, oivio staro drutvo i njihova sastajanja u fakultetskoj kantini, gdje su se zabavljali, razmjenjivali ideje i, to je najbitnije, ujedinjavali u politikim mislima. Platon je bio desetak godina stariji od svih ostalih (dakle u velikoj iskustvenoj prednosti u odnosu na mlade, neiskusne, to je razlog njegovoj popularnosti i usreditenosti u drutvu, koja se najee oitovala u pripovijedanju seksualnih iskustava) i tano etrnaest
1

godina stariji od svoje zemlje (Pakistan - u prevodu ista zemlja - je, naime, nakon podjele Indije, na vrlo krvav nain osnovan u augustu 1947., kada je Ali ivio u Lahoreu i imao etiri godine1). Sada je to drutvo razjedinjeno i raspolueno po cijelome svijetu, to zbog ivotnih takozvanih puteva, to zbog ljudske smrtnosti, a to zbog politikih neslaganja. Naravno, kakav bi to (mnogoprodavani) roman bio kada ih po mogunosti sve Platon ne bi ponovno idilino sjedinio, pa ak i svojom smru, ako je to potrebno. Tako e se i zbiti - Platon e umrijeti, a nekoliko mjeseci nakon njegove smrti bie uprilieno predstavljanje njegove posljednje slike - da, Platon je slikar, i to revolucionaro-reakcionarski i drutvenokritiki - triptiha koji e biti povod za susret aice prijatelja, drutva iz Lahorea. Taj je susret, obavijen fantastinim raspoloenjem, nestrpljenjem, iekivanjem, poaen gozbama i razdraen popratnim seksualnim uicima u zavodljivosti i opasnosti skrovitosti, opisan u dva posljednja poglavlja, a cjelokupno je posljednje poglavlje - mada, uistinu, i nije isuvie dugo - rezervirano za predstavljanje ogromne slike, slike to e okirati prisutne i zainteresirati kustose muzeja. Nakon to su skinuti papir i karton tajnovitosti sa slike, Dari, majstoru interpretacije i vrelu svih znanja, eruditu nad eruditima, preputena je rije koja e osvijetliti i time objasniti Platonovu grotesku. Isto kao to u cijelom romanu neprikladnim djeluju Darina supererudicija i prepotentnost, tako na primjer ni prisustvo Joyceovog lika u oblaku na slici ne uvjerava svojom loginou i uvrenou u pripovijednom toku. Kontradikcija i labilnost su Aliju oito iznimno dragi. Takoer, posvetiti cijelo jedno poglavlje opisivanju i interpretiranju slike, djela jedne druge umjetnosti, slikarstva, koje koristi boju kao stvaralaki medij, a ne rije, za skromne Alijeve knjievne i jezike sposobnosti, uzaludna je rabota, pa ak i kada su sadraj, znaenje i poentiranost te slike satiriki, a pogotovo ideoloki, to e se itatelj ve uvjeriti, izuzetno sugestivni, u cilju kritiziranja pakistanske karcenogene sadanjosti. Alijev je cilj zasigurno bio slikom zaintrigirati itatelja koji bi tu sliku naposljetku elio i vidjeti, uz pomo pievog stila imaginirati, ali u tome nije uspio (kao to je recimo to uspio Karim Zaimovi sa slikama Jakoba Esalovia) jer nije u mogunosti rijeima prekopirati Platona.
Uz romane Islamskoga kvinteta vee se pri-

Ali taj dogaaj opisuje u Sukobu fundamentalizama, jo jednoj svojoj knjizi prevedenoj na bhs jezik: Vjersko ienje koje je obiljeilo tu godinu u cijeloj sjevernoj i istonoj Indiji, kada je veliki potkontinent bio podijeljen du vjerskih linija, nije utjecalo na moje djetinjstvo. Lahore se potpuno promijenio. Mnoge sikhe i Hinduse masakrirali su njihovi vlastiti susjedi. Preivjeli su pobjegli u Indiju. Muslimani u gradovima sjeverne Indije doivjeli su istu sudbinu. Podjele su esto takve, bez obzira na vjeru, premda njezina prisutnost unosi dodatni ar. (Tariq Ali: Sukob fundamentalizama: kriarski ratovi, dihad i suvremenost, Profil, Zagreb, 2010, str. 47)

12

(sic!)

! prikazi
2 3

djevska determinanta povijesni. I doista, Ali je postupcima povijesniara osvijetlio nekolike epohe islamske povijesti, to je najoitovanije u prva etiri romana kvinteta. Meutim, pri poimanju ovoga romana kao povijesnoga javlja se izvjesni problem: ono povijesno u njemu se svodi na neke siejne ekskurze u povijest, a najvei dio romana je preokupiran sadanjou i njenim problemima, intercivilizacijskim i kulturalnim strujanjima, to jest u vremenu koje se odvija, koje se ne moe, kao to je to savreno poznato i logino, sagledati u svojoj potpunosti: roman je (pa i mi) u samom njegovom sreditu, u njegovom proticanju, a nikako izvan njega, vremena ije vrijednosti ne mogu biti jednoznane i jednosmislene i ocijenjene objektivnim i rigidno postojanim vrijednosnim sudovima: kakvu civilizacijsku ulogu danas ima islamski svijet i da li je on zavrijedio da ona bude takva kakva jeste? kakav je taj islamski svijet? koje su njegove bolesti? da li su izljeive? kakav je njegov odnos prema eni? da li on ima svoju budunost? Tariq Ali je iz svoje antiglobalizatorske, antiimperijalistike, antikolonijalne pozicioniranosti postavio odreena pitanja i pokuao odgovoriti na njih. Naravno, uz kompatibilnost njegovih ateistikih predrasuda i saznanja2 sa onim religijskim, prednost mu je to je proistekao iz islamske kulture. Ovakva perspektiva trebala bi spreavati krive i negativne recepcije njegovih vrlo prodavanih romana, jednako i na Zapadu i na Istoku, interpretacije koje pretpostavljaju Alijeve napadaje na islam ili odbrane islama. On je intelektualac ija je elja - istina, a zadaa - mala ili velika uloga u civilizacijskom progresu.

loki, povijesno, politiki i ideoloki analizira i kritizira prolost jednako kao i sadanjost. Naime, drutvo koje se okupljalo u kantini je koliko-toliko nacionalno aroliko, to je rezultat povijesnih procesa, velikih migracija i spomenutih podjela. Platon je kao mlad pobjegao iz Indije gdje su mu ubijeni roditelji. Jindi je porijeklom iz Kine, a roditelji su joj iz muslimanskih plemena Huija, odnosno Hana (koji se razlikuju po tome i ratuju zbog toga to jedni jedu svinjetinu, a drugi ne). Jindi je zlatna leptirica u koju je Dari (bio) zaljubljen, kerka zanatlije. Naravno, klasne i nacionalne razlike onemoguile su tu vezu, iako se Jindi kasnije udala za Zahida, pendapskog muslimana, i rodila dvoje djece. Njen brat Konfuije bio je maoista. Dakle, neka od interesiranja su hibridni identiteti u mladosti i hibridni identiteti u kontekstu egzilantske pozicije u Londonu ili Parizu, odnos islama prema eni, odnos Zapada prema islamskoj eni, politiki sukobi, pluralnost ideolokih stavova, itd. U jednom dijelu romana Platon govori: Pogledaj ovo. Moj posljednji rad. Ova ogromna maka sam ja i ja posmatram Domovinu. Pogledaj, ovdje su etiri karcionoma od kojih boluje naa Domovina: Amerika, vojska, mule i korupcija. Maka ima samo jedan rak, ali ona e prva umrijeti.3 to je najbolji trenutak romana o kojem je rije. Platon je od svojeg karcinoma umro, a Pakistan ih ima etiri, kao i mnoge druge zemlje islamskoga svijeta. To je ono ime se Ali bavi i to je aspekt romana koji zasluuje da ga se smatra ozbiljnim i vrlo uspjenim. Ako se itatelju ipak ne dopadne taj aspekt, moe sigurno biti zadovoljen onim drugim - izvjetaenim humorom i sarkazmom, usiljenom seksualnou (kojom se potencira islamska otvorenost prema seksu?), ljubavnim avanturama - a zahtjevniji itatelj vrlo lako moe biti impresioniran estim fusnotnim upoznavanjem sa mnogobrojnim kulinarskim specijalitetima.

No zlatne leptirice je uspostavljena na nekoliko vremenskih razina omoguenih siejnim ekskurzima: kao prva tu je sadanjost iz koje se promatraju druga i trea razina - mladost u Lahoreu i mladost na Zapadu; a tu su i razine pakistanske povijesti, indijske i one kineske. To ovom marksistiki orijentiranom piscu omoguava da socio-

Zapravo nikada nisam vjerovao u Boga. ak ni na tjedan dana, ak ni izmeu este i desete godine kad sam bio agnostik. (Ibid, str. 60)
Tariq Ali: No zlatne leptirice, Buybook, Sarajevo, 2010, str. 180)

(sic!)

13

! CITAT
14

Marksizam je prvo postao ideologijom u smislu zvanine dogme institucionaliziranih moi u zemljama ironino oznaenim kao socijalistike. Prizvan od strane vlada koje, vidljivo je, ne ukljuuju mo proletarijata i koje proletarijat kontrolira isto koliko i bilo koju drugu buroasku dravu; reprezentiran briljantim liderima koje, da ne duljim, njihovi jednako briljantni nasljednici tretiraju nimalo bolje nego kriminalne luake; sluei kao podloga kako politici Tita, tako i onoj albanskoj, koliko politici Hruova, toliko i Maoovoj, marksizam je postao sveana nadopuna opravdavanja, o kojoj je i Marx pisao, a koja dozvoljava da se studente ui o prisilnom radu, Dravi i revoluciji, a u isto vrijeme odrava najopresivnije i najrigidnije dravne aparate ikada viene, pri tome pomaui birokratiji da se skrije iza kolektivnog vlasnitva nad sredstvima proizvodnje.
Cornelius Castoriadis The Imaginary Institution of Society

(sic!)

Kenan Efendi

!stav
1

Mediji i metonimije

Ideoloki aparati vladajue klase

Odve je dosadno i besplodno govoriti o svijetu u kojem ivimo kao o svijetu medijske konstrukcije a ne reprezentacije, ali nije zgoreg vratiti se na Althusserove teze o ideolokim aparatima drave, meu koje ovaj francuski marksistiki filozof ubraja tampu i radioteleviziju. Mediji su se od 1970., kada je Althusser objavio glasoviti esej Ideologija i ideoloki aparati drave, razvijali astronomskom brzinom postajui proizvoaima same slike svijeta odnosno gradei baudrillardovski simulakrum namjesto realnosti. Meutim, razvoj novih medija, utemeljen brzim razvojem informacijskih tehnologija, nije unio nikakvu sutinsku promjenu u mehanizam ideolokog reproduciranja proizvodnih odnosa putem ideolokog aparata drave.

Svaki od njih [ideolokih aparata drave, K. E.] vodi ovom jedinstvenom ishodu na osobit nain. Politiki aparat pokoravanjem pojedinaca politikoj ideologiji drave, demokratskoj, posrednoj (parlamentarnoj) ili neposrednoj (plebiscitarnoj ili faistikoj) ideologiji. Informativni aparat putem tampe, radija, televizije servira graanima svakodnevne doze nacionalizma, ovinizma, liberalizma, moralizma itd.1

Doziranje graana raznim ideologijama i ideologemama bilo je i ostalo, uz informativno-interpretativno-konstrukcijsko izvjetavanje o dogaajima, primarna funkcija medija u slubi drave. Dravu ovdje ne treba uzeti samo kao politiko-administrativni sistem ili zbir teritorije unutar granica nego ju treba gledati, sljedstveno Marxovim i Althusserovim postavkama, kao legalni instrument i proceduru vladajue klase u tlaenju niih klasa, uzurpaciji proizvodnih dobara i isisavanju prirodnih resursa.
Mediji su tako, kao ideoloki aparat drave (IAD), sredstvo kojim vladajua klasa odrava i reproducira postojee proizvodne i svake druge drutvene odnose kako bi sauvala i ojaala svoju legalnu vladavinu putem drave, bez obzira bila vlast uspostavljena dravnim udarom, monarhistikim naslijeem ili pak putem predstavnike i svake druge demokratije. Ipak, svi mediji u jednoj dravi nisu u apsolutnoj vlasti trenutne vladajue klase, emu svjedoe standardni medijski sukobi i suprotstavljene slike i interpretacije dogaaja, linosti i procesa u drutvu. No, takvo to ne bi trebalo navesti na primamljiv zakljuak da su mediji borba klasa u javnosti kao to je filozofija, po Althusseru, borba klasa u teoriji.

Mediji, od kojih velika veina podrava osnovne ideoloke postavke i vrijednosti vladajue klase, koja moe biti bezlina, prazno mjesto koje tek treba popuniti i zauzeti, predstavljaju prostor borbe elita za mjesto i privilegije vladajue klase. Oni rijetki mediji koji iz temelja propituju dominantne vrijednosti jednog drutva, koji, ustvari, ne podravaju dominantnu ideologiju i koji pokuavaju ne sluiti dravi i biti njenim ideolokim aparatom, apsolutno su marginalni i svedeni tek na puko preivljavanje. U Bosni i Hercegovini, kao i ostalim zemljama nastalim raspadom SFR Jugoslavije, takvo to je potpuno oito, gdje ne postoje ili jedva da postoje mediji koji sutinski propituju logiku etnonacionalistikog i multikulturalistikog uma i logiku etnokapitalizma (BiH), logiku nacionalnog preporoda, jedinstva, eurointegracija i trine ekonomije (Hrvatska), logiku nedunosti i ugroenosti koja se pokuava usuglasiti sa logikom eurointegracija (Srbija), logiku nacionalne autonomije i apsolutnog prioriteta razvoja mlade drave (Crna Gora) Sukladno ovim teorijskim okvirima promatrat u i printane i elektronske bosanskohercegovake medije, i nastojati odrediti temeljne ideoloke metonimije oko kojih se svi mediji okupljaju promiui time ideologiju drave, odnosno vladajue klase ili borei se za poloaj vladajue klase odreene drutvene elite.
Althusser, Louis, Ideologija i ideoloki aparati drave, www.crvena-akcija.org/index.php?option=com_content&view=article&i d=94:ideologija-i-ideoloki-aparati-drave-louis-althusser-1971&catid=43:teorija&Itemid=57, posjeeno 28. 6. 2010.

(sic!)

15

Ma koliko svi mi bili patetini u oplakivanju Ferala i ma koliko graanska javnost i graanske struje ustrajavale na ouvanju batine Ferala (digitalizacijom, stalnim promocijama, upuivanjima i spominjanjima), prokazujui se pri tome neproduktivno narcisoidne i nostalgine te nesposobne proizvesti nove strukture i modele javnog djelovanja, pad Ferala, ipak, konano je prokazao da medij koji nije ideoloki aparat drave biva osuen na propast. Naravno, propasti se spasiti moe ukoliko pristane na ulogu IAD-a, to nije nimalo teko ni dugotrajno, a emu vjerodostojno svjedoe neki drugi medijski obrati.

Feral nije podravao i reproducirao logiku robovanja slobodnom tritu i nacionalnim vrijednostima Domovinskog rata niti je propagirao vanost nacionalnog jedinstva u tranzicijskim tekoama i evropskim integracijama, nego je sve vladajue ideologeme propitivao i dekonstruirao iz pozicije koja bi se dala oznaiti kao mjeavina radikalnog humanizma i umjerenog lijevog egalibertizma.

Srbijanski portal E-novine, takoer, odupire se dominantnim ideologemama srbijanske vladajue klase, odnosno srbijanske drave, koje se mogu podvesti pod, opet, nacionalno jedinstvo, negiranje odgovornosti za ratove nakon raspada Jugoslavije, neodvojivost Kosova, nedodirljivost Srpske pravoslavne crkve i slino. Tako su E-novine u konstantnoj finansijskoj krizi, esto prinuene traiti donacije od samih itatelja, stalno umiui mogunosti uvoenja pretplate na jedan internetski medij, jo jednom svjedoei o tekim uslovima za izgradnju bilo kakvog vida alternativne medijske prakse. Svi drugi iole relevantni mediji u svim zemljama bive Jugoslavije opstaju i bore se za publiku i ma kakav rast tiraa ili itanosti udvoravajui se vladajuoj klasi putem doziranja graana ideologemama vladajue klase.2

Vladajua klasa u Bosni i Hercegovini je svojevrsna mjeavina ratne i tranzicijske, poratne drutvene (politike, intelektualne, kulturne, religijske) elite. Dominantna ideologija, ideologija vladajue klase, dravna ideologija u Bosni i Hercegovine je ideologija etnokapitalizma, koji se na nivou reprezentacije i konstrukcije javlja kao panetnizam, koji podrazumijeva prioritetnost i primat kategorije etnikog u ma kojoj drutvenoj i svakoj drugoj praksi, a posebice primat vladajue klase na izrabljivanje i uzurpaciju.

Njoj potinjene ideologeme jesu konana privatizacija i konana pretvorba trita u slobodno, evropske integracije, ulazak u Sjevernoatlantski vojni savez (NATO), meuetniko pomirenje i druge. Na prvi pogled uoava se paradoksalnost dominantne ideologije u njenom suodnosu sa potinjenim joj ideologemama. Meutim, sve ideologeme djelatne su dok god ne ugroavaju sutinu nadreene im ideologije, a meuetniko pomirenje, kao jedna esto istaknuta ideologema, uopte nije suprotstavljena ideologiji panetnizma, koji se najee u javnosti iskazuje kao etnonacionalizam a rjee kao multietnicizam, koji je u biti multikulturalizam, o emu sam vie pisao u tekstu Multietninost/multikulturalizam ili legitimacija tranzicijskog etnokapitalizma.3 Ne postoji niti jedan medij u Bosni i Hercegovini koji je sutinski u svom sadraju i usmjerenju suprotstavljen ideologiji panetnizma, bez obzira koliko esto politiari i javne linosti putem medija poruivali kako nije vano kako se ko zove jer i sama injenica govorenja o nevanosti etnikog identiteta priznaje njegovu vanosti i preimustvo u oblikovanju drutvenih praksi. U propitivanju diskursa bosanskohercegovakih medija fokusirat e se na najitanije/najgledanije medije meu kojima su, od elektronskih: Federalna televizija, BHT (dravna televizija), Radiotelevizija Republike Srpske (sve tri su dio Javnog servisa BiH), NTV Hayat, Bijeljinska TV (BNTV), Alternativna televizija (ATV) iz Banja Luke i druge. Od tampanih medija najvaniji su dnevnici Dnevni avaz, Osloboenje, Glas Srpske, Dnevni list, San, Fokus i Nezavisne novine; sedminici BH Dani, Slobodna Bosna, Global; dvosedminici Saff i Kulin to se tie internetskih portala, oni takoer ne pokazuju nikakve razlikovne osobine u odnosu na tampane i elektronske medije, premda kod njih treba obratiti posebnu panju na kategoriju tzv. infotaimenta i njene povezanosti sa dominantnom ideologijom i ulogom infotaimenta kao elementa medija - ideolokog aparat drave.4
2

Kao rijetke izuzetke vrijedi spomenuti hrvatske portale H-alter.org ili portal hrvatskih studenata u blokadi Slobodnifilozofski. com. Drugi nije klasini medij, iako je na putu da takvim postane, to govori dovoljno o praznom mjestu u javnom prostoru. Vidi: (sic!), 4. broj, mart-april 2010., Interkultura, Sarajevo, 65 - 71.

3 4

Infotaiment je kovanica kojom se oznaava praksa ozabavljenja inae ozbiljnih tema u izvjetavanju internetskih medija s prevashodnim ciljem lake probavljivosti kod publike umorne od tekih tema. Premda je mogue da infotaiment nosi klicu subverzivnosti, o emu donekle svjedoe E-novine, ipak je posrijedi klasino desenzibiliziranje i zaglupljivanje mase.

16

!stav
(sic!)

Odmah valja rei da su mediji u Bosni i Hercegovini u konstantnim sukobima, koje esto nazivamo ratovima, a sada ih valja imenovati pravim rijeima: to su borbe elita za mjesto i privilegije vladajue klase, a nikako borbe klasa u javnom prostoru. Borbe klasa, po svemu sudei, odavno su iza nas kako u praksi, tako i u javnosti, ali i teoriji, ma koliko Althusserova opaska zvuala proroki, utjeiteljski ili otkrivalaki. Klase vie, kao subjekti, ne postoje, o emu e biti govora u analizama medijskih metonimija u Bosni i Hercegovini. Ratovi medija esto se, iz suprotstavljenih tabora ali i kroz nezavisne analize, hoe suprotstaviti kao borbe suprotstavljenih ideolokih sistema, konkretno kao sukob nacionalistikih medija i graanskih medija. Bez obzira koliko imenovanja frontova bila uslovna, pa ak i netana i nespretna (graanski?), ona nam ipak govore o tome kako mediji sami ele prikazati svoju ulogu u borbi elita za poloaj vladajue klase. Mediji, naime, nastoje sebe prikazati kao diskurse suprotstavljenih i oprenih ideologija, prikrivajui zapravo svoju ideoloku istovjetnost, koja je oita ne samo na nivou ideolokih poruka nego i kroz samu strukturu diskurzivne prakse, odnosno na nivou tipologije retorikih figura kojima se obilato koriste. ak i ako se prihvati injenica da postoje nacionalistiki i nenacionalistiki mediji, to je odista jako teko prihvatiti, opet i jednima i drugima diskurs odie dominantnom ideologijom - ideologijom etnokapitalizma koji se pojavljuje kao panetnizam. I etnika mrnja i multikulturalistiki pluralizam dvije su strane jedne ideologije, naizgled suprotstavljeno artikulirane i predoene, pri emu obje kategoriju etnikog, odnosno kolektivni identitet utemeljen na kulturi, slave kao vrhovno naelo identifikacije i subjektivizacije kako kolektiva tako i pojedinca. Uobiajeno je da sarajevske dnevne listove Dnevni avaz i Osloboenje gledamo kao dva suprotstavljena medija, koji vode odista ljutu svakodnevnu borbu traei za sebe prvo mjesto na listi itanosti dnevnika, ali i traei za sebe ekskluzivnost u interpretiranju drutvenih procesa i politikih kretanja. Pri tome cjelokupna javnost stalno insistira na tajkunskom vlasnitvu nad Dnevnim avazom ne obazirui se na injenicu da je Osloboenje u apsolutno istom tipu vlasnitva, gdje se ak moe govoriti i o radikalnijem obliku korporacijskog medija, jer otac i sin Hilmo i Mujo Selimovi odista posjeduju korporaciju/grupaciju ije interese tite putem Osloboenja, isto to i Fahrudin Radoni tite interese svojih poslova i investicija putem Dnevnog avaza, Globala i TV Alfe i nekih drugih glasila, kakvi su Azra (magazin za ene), Expres (estradni tabloid), pa ak i magazin Sport. Istina, Radoni je istovremeno vlasnik medijskog lanca i vlasnik jedne politike partije koja bi mogla biti neugodno i bolno iznenaenje na oktobarskim optim izborima. Forsiranje nacional-socijalistikog Saveza za bolju budunost (SBB) na stranicama Radonievog dnevnika i sedminika ogoljeno je u potpunosti, lieno svake lane utivosti, apsolutno denotativno i napadno. S druge strane, Osloboenje nikome ne daje takav vid apsolutne i direktne medijske podrke, ali je bjelodano da na stranicama ovog dnevnika povlaten status imaju neke politike partije. Dugo vremena je etno-socijaldemokratski SDP Zlatka Lagumdije imao povlaten status u Osloboenju, no takvo to vie nema, jer je i Stranka demokratske akcije (SDA) sve pozitivnija i jaa glede autora i urednika Osloboenja. Moe se govoriti i o promjeni kursa SDA nakon pobjede Sulejmana Tihia na stranakom Kongresu kao uzroku promjene stranakih preferencija Osloboenja, ali, hronino sklon raunovodstvenim banalnostima etnokapitalista, radije mislim o interesnom pribliavanju Selimovia i Tihia. Istina, Osloboenju ne moemo zamjerati krajnju tabloidnost avazovskog tipa, medijski reket privrednika i politiara, proizvodnju nacionalne histerije, ur-faistiki i ovinistiki registar, apsolutni populizam tipa slika dede-i-nane-kako-itaju-avaz, klerikaliziranost navodno sekularnog diskursa i slino. Slina struktura odnosa je i izmeu sedminika Slobodna Bosna - Dani - Global, pri emu ak Slobodna Bosna, premda esto neprofesionalna, tabloidna i senzacionalistika, pokazuje vie znakova politike/ stranake neovisnosti nego li je to sluaj sa nekad slobodarskim BH Danima. Ista je stvar i u sukobu Federalne televizije i Radiotelevizije Republike Srpske, pri emu apsolutno istovjetna struktura vlasnitva samo upotpunjuje sliku jednoobraznosti. Sedmini magazin BH Dani, koji biljei neke od najasnijih poteza u bosanskohercegovakom poratnom novinarstvu, kao to je izvjetavanje o zloinima Armije BiH, primjerice, i koji je biljeio najvii stupanj odgovornog intelektualnog, esejistikog pristupa drutvenim temama, spustio se na totalno denotativni, ploni vid medijske podrke jednoj posrnuloj i manifestacionoideoloki dezorijentiranoj politikoj partiji, Stranci za Bosnu i Hercegovinu Harisa Silajdia. Premda glavni i odgovorni urednik Dana kon-

(sic!)

17

stantno u posljednjih godinu dana hvali dravniku politiku Harisa Silajdia, ja, opet, radije gledam na resor energetike u Federaciji BiH u vlasnitvu ove stranke i sline triarije, kroz koji se iskri jedina ideologija savremene Bosne i Hercegovine - ideologija etnokapitalizma. Hvalei dravniku politiku Harisa Silajdia, Senad Peanin, i vlasnik i glavni urednik Dana, morao je posegnuti, jasna stvar, za najprljavijim metodama diskreditiranja njegovih najjaih konkurenata, u prvom redu Sulejmana Tihia. Tako Peanin pie i o tome kako je Tihi utroio dravne pare za vlastito lijeenje, preuzimajui time najbanalniji obrazac lokalnog tabloidnog novinarstva, avazovtinu, koju je, da ironija bude potpuna, upravo imenovao jedan od lanova redakcijskog kolegija Dana, Ivan Lovrenovi.

Kad je onomad Sulejman Tihi imao zdravstvenih problema, to je bila stvar ne samo od stranake, nego i dravne brige. Kompletna zdravstvena infrastruktura u Bosni i Hercegovini nije zadovoljavala vanog pacijenta, pa je lijeenje i operaciju organizirao u Ljubljani. Tim povodom nije bilo vienijeg bonjakog tajkuna zabrinutog za stanje Tihievog debelog crijeva [sic!] koji nije keirao po koju desetinu hiljada eura [?!] (da se nae) za trokove njegovog lijeenja u Sloveniji. Skupila se fina svota novca, tolika da je ak i preteklo para nakon medicinskog tretmana: no, preostalom novcu se izgubio svaki trag u depovima Tihievog bolnikog ogrtaa. (Podvlaenje moje) Tako glavni i odgovorni urednik pie u uvodniku BH Dana od 04. 6. 2010., broj 677., u tekstu pod naslovom Interesantni Tihi, u kontekstu Tihieve opaske o finansijskom aspektu ne sluaja nego etnoparanoje Gani.
Zato je potrebno naglaavati Tihievo debelo crijevo? Zato da se morbidno ismije politiar koji je zbog fizikog izgleda ionako na meti rasistikih medijskih napisa i aluzija. Je li potrebno spominjati konkretne detalje bolesti? Nije, moe se rei teka bolest ili slino, ali je potrebno apsolutno obezvrijediti protivnika preciznim opisom bolesti. Ako su tajkuni plaali Tihiu lijeenje, kako je to onda dravna briga? Moda tako to su Peaninu tajkuni i drava isto. Je li mjesto lijeenja lini izbor pacijenta? Jeste, ali ako ste politiki neprijatelj onda i va karcinom postaje predmet medijsko-urednikog sataniziranja i poniavanja. Koliko je visoka fina svota novca? Ne znamo, jer Urednik ne daje informacije o tome. Valjda je bitno samo rei da je nekoliko desetina hiljada - eura. Koliko desetina, dvije ili devet? Koliko je para preteklo? Ne znamo, opet Urednik uti. I sve zaini jednom naizgled bezazlenom metaforom, koja, ipak, predoava sliku jadnog, bolesnog i totalno privatiziranog i intimiziranog ovjeka. Zato Urednik koristi argonski glagol keira i razgovornu frazu da se nae? Zato da istovremeno bude prijemiv svojoj publici (vidi: populizam) i da, opet, jezikom ulice, totalno unizi cijelu situaciju i neprijatelja? To je isto kao kad Fatmir Alispahi koristi glagole metnuti, okeriti, omaciti, imenice hajvan, stoka i slino. Razlika je u tome to Alispahi populistiki podilazi seljacima a Peanin finoj gradskoj raji. Udbeniki primjer avazovtine. Odlian, pet. Svakako, Tihieva i Silajdieva politika imaju vie dodirnih taaka nego li momenata razilaenja. Zapravo i ne postoji moment sutinskog razilaenja izmeu ove dvije politike partije, razlike se oituju samo na nivou retorike i simbolike svakodnevnih politikih poteza. Jasno je onda da se radi ne o borbi klasa, ili barem ideologija, u javnom prostoru, nego se radi o klasinoj borbi elita za uzdrmani tron vladajue klase, pa tako medij bira onu elitu s kojom je lake i unosnije suraivati. Istovjetnost diskursa medija rezultat je istovjetnosti diskursa politikih partija i elita koje ratuju za primat u izrabljivanju i uzurpaciji, to se na nivou pojavnosti, odnosno u sferi konstrukcije (tradicionalisti bi kazali: reprezentacije), oituje kroz nekoliko temeljnih metonimija koje objedinjuju javni prostor u monolitnu cjelinu, svjedoe o nepostojanju bilo kakve naznake radikalne ideoloke alternative (jer samo takva je djelatna) i prokazuju ipak postojanje stabilne i djelatne drave u njenom marx-althusserovskom znaenju. Metonimija ugroene etnije (etnonacionalizam) i metonimija ugroenih pozitivnih odnosa etnija (multikulturalizam) temeljne su metonimije kojima operiraju svi medijski diskursi u Bosni i Hercegovini, ali i skoro sve kulturne prakse, to dovodi da zakljuka da je u BiH ne samo politika u raljama kulture (Dinko Kreho5) nego je, ustvari, cijelo drutvo u raljama kulture, dok se, zadrimo se na nivou metafore, kroz ralje kulture puni nezajaljivi etnokapitalistiki stomak. Potrebno je, meutim, ukazati i na dubinsku strukturu ovih dviju metonimija, a to je struktura retorike o ugroenosti ili marginaliziranosti, pa je tako u medijskim konstrukcijama bosanskohercegovake stvarnosti ugroeno mnogo ta: etnije i njihov, uglavnom vitalni interes, drava, entitet koji na simbolikom
5

Kreho, Dinko, Politika u raljama kulture. Kultura ili progres, u: (sic!), 4. broj, mart-april 2010., Interkultura, Sarajevo, 62 - 64.

18

(sic!)

!stav
6

i reprezentativnom nivou funkcionira kao klasina drava, sloboda izraavanja, autonomija dravnog djelovanja Svaka pria o ugroenosti, ui nas povijest odve previe, olako se obre u nasilno dokidanje stanja ugroenosti ili ak u osvetu ugroenog koji stie mogunosti neugroenog djelovanja.

Opisivanje odreenog kolektiva, objekta ili subjekta na koji kolektiv polae prave ili iz kojeg crpi identitarni materijal kategorijom ugroenosti moe se tumaiti i kao ur-faistiko osjeanje ponienja zbog moi neprijatelja (Umberto Eco) pa ak i kao ur-faistika opsjednutost zavjerom. Oni koji nas ugroavaju jesu nai neprijatelji i a priori su moniji i jai od nas, ima ih mnogo, toliko mnogo da se ne razaznaje niti jedno konkretno lice koje prijeti i ugroava.

Tako je, primjerice, po BH Danima, Osloboenju, Avazu, Slobodnoj Bosni, Globalu, Kulinu, Saffu, Federalnoj televiziji i Hayatu i drugim federacijskim medijima, kako ih krste njihove kolege iz Republike Srpske, svako malo ugroen ili bonjaki narod ili bosanskohercegovaka drava, pri emu spektar neprijatelja i grozitelja varira od domaih neodgovornih politiara (obavezno iz partije koju dotini medij ne podrava, to se odnosi na sve medije), preko zavjere meunarodne zajednice bestidno naklone istonim susjedima (svi osim Osloboenja) do zvanine ustavne politike Republike Srpske (svi), ali i srpskog naroda kao takvog, demoniziranog i dehumaniziranog (ponekad Hayat, redovno Kulin, Avaz, Saff) ili do zdruenih tamnih sila kranskog svijeta odlunog u namjeri da istrijebi muslimane, pa i ove bosanske (Saff). S druge strane, po Danima, Osloboenju, Bosni, Federalnoj televiziji svakodnevno je ugroena multietnika bit Bosne i Hercegovine, napadnut je njen duh suivota, tolerancije i skoro pa ljubavi, upitna je svijetla budunost bratstva i jedinstva bosanskohercegovakih naroda i narodnosti. Napadai su i u ovom sluaju, poto je struktura metonimije i diskurzivnog djelovanja apsolutno identina, skoro pa istovjetni, premda domae politike snage suprotstavljene politikoj eliti koju odreeni medij predstavlja na javnoj sceni prednjae u ulozi napadaa na multietninost Bosne i Hercegovine. Ali u oba sluaja rije je uvijek o totalno politinim praksama i diskursima jer je odbrana svakog ugroenog subjekta i objekta uvijek ili odbrana jedne drutvene elite u ulozi vladajue klase ili nova ofanziva druge drutvene elite na uzdrmani tron vladajue klase. Graanstvo se diskursom ugroenosti i neke vrste ratnog pripravnog stanja konstanto dri u aci kolektivne nacionalno-patriotske paranoje, pripremljeno za sve paradoksalnije politike izbore ili za sve odluniju politiku i izbornu utnju.

Mediji u Republici Srpskoj, Glas Srpske, Nezavisne i RTRS, u prvom redu, djeluju po istom obrascu kao i federalni mediji u prvom sluaju ugroenosti bonjakog naroda i drave, s tom, formalnom razlikom to su sada ugroeni srpski narod i Republika Srpska, koja simboliki funkcionira kao savrena drava, koja ima skoro pa cjelovit standardni paket simbolikih instrumenata dravnost: zastava, himna, znaajni datumi, dravljanstvo, predsjedniku palatu, megalomansku zgradu Vlade; a uza sve to vladajue elite konstantno insistiraju na medijskoj i svakoj drugoj javnoj eksploataciji dravno-simbolikog kapitala entiteta.6 Republika Srpska i srpski narod ugroeni su tako od probonjake meunarodne zajednice (Glas Srpske, Nezavisne novine, RTRS), i Srpska i narod meta su krvolonih katolikih zavjerenika iz Vatikana (Fokus, Glas Srpske), meta su takoer fanatinih islamskih terorista (manje-vie svi relevantniji mediji); i Srpska i Srbi ugroeni su zbog unitaristike velikobonjake politike (svi relevantniji mediji u RS), zbog stalnog urotnikog saveznitva Bonjaka i Hrvata (Glas Srpske, Fokus). Kako u Federaciji BiH postoje graanski mediji tako u Republici Srpskoj postoji nekoliko medija koji se esto krste nazivom opozicioni, a meu njima prednjae bijeljinska BN TV, Alternativna televizija, te nedavno ugaeni sedminik Stav u vlasnitvu kontroverznog nevladinog aktiviste Dragomira Babia i pod urednitvom stalnog saradnika FTV-a Slobodana Vaskovia.

Opozicioni mediji takoer vide ugroenost Republike Srpske i srpskog naroda i ugroenost jeste jedna od njihovih elementarnih struktura i metonimija. Razliit je samo spektar neprijatelja: vladajua elita, neodgovorni politiari, nefunkcionalan ustavno-administrativni sistem, meunarodna zajednica koja je previe restriktivna u nastupanju i koja se previe mijea
Ni mediji koji, po etnologici, tite interese hrvatskog naroda, a zapravo promiu i tite interese elita koji se politiki legitimiraju kulturnim/etnikim identitetom bosanskih Hrvata nisu nita niti bolji niti gori; Dnevni list djeluje po nekom obrascu koji bi bio mjeavina Osloboenja i Nezavisnih novina. Meutim,
Federacija BiH, kao ravnopravan entitet, potpuno je ukinula recimo zastavu i grb, himnu nikada nije ni imala, predsjednik je marginalna politika figura, Vlada obitava u iznajmljenoj zgradi a vladajue elite potpuno ignoriraju simboliki kapital entiteta i zduno iscrpljuju simboliki kapital drave kao takve.

(sic!)

19

kako je Federacija dvoetniki zamiljen identitet, hrvatski glas nije nezastupljen u naprijed opisanim medijima kao to su Federalna televizija, na prvom mjestu, zbog zakonske obvezatnosti, Osloboenje, BH Dani i Slobodna Bosna. Zanimljivo je da ovdje metonimiju ugroenosti ne forsiraju novinari i urednici, odnosno sama retorika i diskurs odreenog medija, nego se ustupa medijski prostor politiarima, akademskim i kulturnima radnicima, intelektualcima i crkvenim velikodostojnicima kako bi sami sebe zastupali. U svemu po strani ostaje dravna televizija BHT, koja, jedva gledana, tehniki slabo opremljena, neorganizirana, rastrgana izmeu entitetskih medija unutar Javnog servisa, sve vie lii na predratni Yutel, ija pomiriteljska retorika i naspram veine disonantne metonimije nikome nisu odgovarale. Ipak, yutelovsku angairanost putem tenje za to veom nepristranou ne moemo pripisati i BHT-u, koji se smiljeno i ciljano pretvara u jednu bezlinu, dosadnu televizijsku kuu. Ova televizija najbolje oslikava postojanost Bosne i Hercegovine kao drave na simbolikom nivou: i ima i nema, i jeste i nije, i uvruje se i raspada se, i integrira se i razgrauje se, pokazujui se time kao istinska paradoksalna drava (Jasmina Husanovi7). Meutim, to to drava kao drava skoro pa ne postoji na simbolikom nivou ne smije navesti na zakljuak da drava ne postoji kao sistem koji ima svoje djelatne ideoloke aparate. U administrativnoj rascjepkanosti intenzitet rada ideolokih aparata drave, paradoksalno, raste i jaa, jer se kroz dva entiteta i deset kantona, od kojih svi imaju dravne ili bliske ovlasti, konstantno i iznova multipliciraju ideologije i ideoloki aparati putem kojih vladajua klasa reproducira postojee proizvodne i vlasnike odnose. Jedna naizgled bezazlena i potpuno pozitivna, skoro pa mitski spasiteljska metonimija prokazuje bosanskohercegovake medije kao ideoloke aparate vladajue klase potpuno nespremne i neodluive na bilo koji oblik kritikog propitivanja i revaloriziranja. To je metonimija evropskih integracija, odnosno Evropske unije kao politikog i ekonomskog raja u kojem e svi problemi, za koje se provincijski glupavo i narcisoidno tvrdi da su samo nama svojstveni, biti jednim pokretom boanske evropske ruke rijeeni. Eurometonimija objedinjuje na isti nain i sve politike partije, pri emu one najbolje pokazuju svoju ideoloku, etnokapitalistiku identinost. Navodne partije desnog centra, lijevog centra, narodne partije, socijaldemokratske partije, radikalne partije, ljeviarske (sic!) partije zapravo i nemaju svoju navlastitu ideologiju prema kojoj bi potpuno legitimno nastupale na politikoj sceni ma koliko njihovi ideoloki pogledi i vrijednosti odudarali od dominantnih ideologija iskazanih kroz metonimije u diskurzivnim praksama.

U nekom ne tek idealno nego i iole logiki postavljenom svijetu nemogue bi bilo da jedna nacionalsocijalistika partija i jedna nazovi socijal-demokratska partija ili pak jedna liberalna i jedna narodna partija u Evropskoj uniji vide isto. Ma koliko takva ideoloka bezlinost i prisutnost eurodiskursa kod svih politikih partija svjedoila o mizernom poloaju Bosne i Hercegovine na meunarodnoj politikoj sceni, ona isto toliko svjedoi i o tome koliko su metonimije, zapravo, isprazne i koliko se iza njih krije jedina bosanskohercegovaka ideologija - ideologija etnokapitalizma.8 Ova eurometonimija, koja se pokazuje jako inspirativnom u analizi dominantnih diskursa u savremenoj Bosni i Hercegovini, opet uvjerljivo svjedoi o tome da su mediji nita drugo kamuflirani (a esto ni takvi) glasovi drutvenih elita, odnosno ideoloki aparati vladajue klase, jer samo preslikavaju diskurse politikih partija. Mediji u Bosni i Hercegovini ponekad piu kritiki, ak i negativno, o temama koje se usko tiu Evropske unije, ali je to uvijek tijesno povezano sa odreenim unutarnjim problemom same Bosne i Hercegovine a ne Evropske unije kao meudravne interesne zajednice i najjaeg politiko-ekonomskog subjekta neoliberalnog kapitalizma. Mogue je tako ponegdje proitati, istina usputno i sigurno ne na naslovnici ili u udarnom terminu tota o dokidanju socijalne drave u Evropskoj uniji ili finansijskoj stabilizaciji na tetu obinih ljudi, ali tada je takva kvazikritika upotrijebljena kako bi se politiki neprijatelj ocrnio zbog svoje hipersocijalne, neodrive drave, uperene kao etniki markiranim socijalno ugroenim kategorijama, koje su zapravo stranaka socijentela.
7

Husanovi, Jasmina, Drutveni imaginariji i politika. Metaforizacije kroz b-h optiku: Dominantne kulturne/ /politike matrice, diskursi i prakse, u: Re, 78/2009., Fabrika Knjiga, Beograd, 67 - 104. Istina, valja napomenuti da je metonimijsko pribliavanje, skoro pa udruivanje, partija i politikih blokova prisutno i u samoj Evropskoj uniji, gdje se svi udruuju oko velikih ciljeva odrivog razvoja, socijalne ukljuenosti, finansijske i fiskalne stabilnosti

20

!stav
(sic!)

Niko u bosanskohercegovakim medijima ne kritikuje spomenute trendove u Evropskoj uniji kao takve, kao neljudske, nepravedne i izrabljivake; malo ko pie ili izvjetava o problemu ilegalnih imigranata na obalama Grke, Kipra, Malte, Italije i panije, na koje u pojedinim od ovih drava pripadnici obalne strae ak imaju pravo i pucati; niko ne propituje umijeanost Evropske unije, ili barem nekih njenih lanica, u najblae reeno sumnjive ratove u Afganistanu i Iraku Naprotiv, eurometonimija potopila je ak i bazini osjeaj ljudske solidarnosti pa se tako svaki odlazak bosanskohercegovakih vojnika (istina malobrojnih) u Irak ili Afganistan prikazuje kao uspjeh Oruanih snaga BiH u reformama i pribliavanju NATO-u. tavie snishodljivo nastojanje Bosne i Hercegovine da im prije postane lanica NATO-a u medijima se predstavlja kao pitanje uspjenosti tranzicije drave i njene unutarnje stabilnosti a nikako kao ulazak u jedan vojni (sic!) savez koji je u Afganistanu otvorio trenutno najvei ratni front u svijetu. Snishodljivi odnos BiH prema NATO-u kritikuje se tek u medijima iz Republike Srpske (Glas Srpske, Fokus) ili radikalnim islamistikim medijima (Saff, Novi Horizonti, portal Putvjernika.com), gdje su motivi kritike potpuno etniki ili religijski (ideoloki, zapravo) markirani. Eurometonimija je, kroz konstantnu medijsku uporabu, prerasla nivo diskursa i postala aksiolokom kategorijom, gdje se postupci politiara, institucija ili pojedinaca vrednuju kao manje i vie evropski ili antievropski. Evropskost unijskog tipa postala je kriterij uspostavljanja vrijednosti i kao takva ulazi ak i u svakodnevni ivot i svakodnevnu komunikaciju kroz frazu Ne moemo tako u Evropu ma koliko ona ironino bila intonirana. Rasprostranjenosti eurometonimije doprinosi i birokratsko-marketinki diskurs meunarodne zajednice predstavljene putem Visokog predstavnika i velikog broja stranih ambasadora, koji svako malo poruuju, a mediji ih nekritiki i podaniki prenose, kako neto jeste a kako neto nije evropska vrijednost. Meutim, ni meunarodna zajednica nije nita drugo do suuesnik u bezlinoj vladajuoj klasi: ona savjetuje, preporuuje, usmjerava; donedavno je nareivala i oktroirala zakone ali je uvijek bila prisutna as vie djelatno i realno as vie reprezentativno i simboliki. tavie, upravo je ona odigrala najznaajniju ulogu pretvorbi trita u slobodno putem pljakake privatizacije i devastiranja industrije i proizvodnih privrednih grana u Bosni i Hercegovini. Ona je, kratko, reeno najbolji partner domaih politikih elita, domae vladajue klase, ma koliko esto to izgledalo potpuno suprotno. Jo jedna metonimija, usko vezana sa izrabljivako-manipulativnom sutinom etnokapitalizma, obiljeava dominantne diskurzivne prakse u bosanskohercegovakim medijima. To je metonimija bijednih i siromanih ljudi, na totalnoj socijalnoj margini, za koje se, pogoeni radikalnou medijske slike, zapitamo kako uope uspijevaju preivjeti. Skoro svi mediji imaju odvojen prostor za ovakve tipove sadraja, a neke televizije imaju ak i posebne emisije za njih (U ime naroda Josipa Pejakovia na BHT, Naa realnost na TV Vogoa, Dobri ljudi na Federalnoj televiziji, donekle Ispuni mi elju na NTV Hayat). Od tampanih medija Dnevni avaz, Global i Kulin prednjae u rabljenju ove metonimije, metonimije ljudi koji nemaju nita a ponosno i hrabro ive i zbog kojih se mi trebamo stidjeti i odluiti pomoi im. Naivno ljeviarsko oko, uvijek osjetljivo na siromatvo i bijedu, na poniene i uvrijeene moglo bi u ovoj medijskoj praksi vidjeti osjetljivost ureivakih politika na patnju drugih i sline trice i kuine, a zapravo se radi o etnokapitalistikoj medijskoj eksploataciji vlastitih ivih proizvoda. Veina jadnih i siromanih u ovim metonimijom obiljeenim medijskim izvjetajima nikada nisu klasno akcentirani, jer je najvei broj njih ili izbjeglica, ili povratnik, ili ratni (vojni) invalid ili pak radikalno obespravljen radnik sa vielanom porodicom, koji je nekada radio u tvornici koju je, eto, rat sam tek tako unitio. Sve pobrojane kategorije su, kako ve napisah, proizvod etnokapitalistike ideologije u ratnoj praksi, a sada ih oni koji su ih proizveli koriste kao svoj kako simboliki tako i glasaki kapital. S druge strane radi se o klasinoj medijskoj desenzibilizaciji na negativnost, gdje se hiperprodukcijom i hiperkonstrukcijom odreenih sadraja ubija realno i kontekstualno znaenje prikazanog, pa je tako Pejakovievo, recimo, sedmino izvjetavanje o dedama i nanama i bakama koji ive u vlanim straarama u kojekakvim istonobosanskim vukojebinama moralno isto koliko i medijska agresija u proizvodnji globalne paranoje od nepostojee svinjske gripe. Mediji prikazivanjem jadnih i siromanih, iji je jad zapravo rezultat rata kao radikalne etnonacionalistike prakse, hoe oprati vladajuu klasu od odgovornosti a siromatvo i jad prikazati kao problem cjelokupnog drutva, koji je, eto, takav: sirotinje uvijek bilo i uvijek e je biti

(sic!)

21

Ljudska se patnja ovom medijskom praksom pretvara u goli konstrukcijski simulakrum, u popodnevni ili veernji digitalni happening koji se da lako pratiti kako samostalno tako i u paru ili, jo bolje, zbog prisutne djece, u jednoj oputenoj porodinoj atmosferi. S druge strane - tipini tranzicijski jadnici i siromasi: radnici koji rade na crno i padaju sa skela bez ovjerene zdravstvene knjiice; mladii kojima vlastita drava nije u stanju osigurati ni najgluplji posao pa odlaze put Hrvatske i Slovenije, u prostor ve uhodanog zapadnog kapitalizma, skrivajui svoju radnu odjeu od graniara, radei po dvanaest sati na jadranskoj, zagrebakoj ili ljubljanskoj bauteli, vraajui se potom u svoje prljave skuene stanove-umeze, poput kunih pasa se skrivajui od policije i inspekcije; penzioneri koji ute i preivljavaju i zbog minimuma ljudske asti bjee od Pejakovieve kamere; mlade ene koje nee postati majke ne to ne ele nego zato to bi izgubile posao kada bi zatrudnile; visokoobrazovani mladi ljudi koji nakon to potpiu partijsku pristupnicu moraju podmiivati na sve strane kako bi dobili posao vrijedan prezira; ostarjeli radnici koji u bijedi ekaju uvezivanje staa; djevojke i djevojice koje postaju sponzorue, suptilne prostitutke politikih, poslovnih i podzemnih monika; stotine hiljada onih koji rade za minimum a daju maksimum i zadovoljno trljaju ruke jer barem im se ukazala mogunost da budu izrabljeni cijeli taj suvremeni neoproletarijat, ma koliko nesubjektiviziran bio, nikada u bosanskohercegovakim medijima nije dobio prostor. Jer, taj neoproletarijat je najgrozniji proizvod ove drave, ove vladajue klase, a mediji su njihovi ideoloki aparati i jedino to mogu initi jeste skrivati ih ispod malog procenta onih radikalno bijednih i siromanih, ija pojava na televizijskom ekranu prosjeno samozadovoljnog pojedinca tek natjera da zadovoljno i spokojno uzdahne to sam nije u tolikom jadu. Oekivati od medija da otvore prostor artikuliranju glasova tranzicijskih bijednika je isto to i oekivati od pljakaa da vrati opljakano ili od investitora da vrati ono lopovski privatizirano. Oekivati od ulaska u Evropsku uniju da sve ove strahote uini dijelom ivopisne povijesti isto je to i oekivati od svakih novih demokratskih izbora da provedu sveoptu revoluciju. Ulaskom u Evropsku uniju dobit emo sve isto, samo dosta vie i malo ljepe, za ta e se zduno pobrinuti mediji.

22

(sic!)

Jasmina Bajramovi

!stav
9 10 11

Yes, We Can?
1. Traganje za enom izgubljenom u bh. izbornim procesima i postizbornim vremenima

Problem zastupljenosti ena na svim nivoima vlasti u BiH zadnjih nekoliko godina zaokuplja djeliminu ili slabu - sve u svemu, nedostatnu panju kako i same javnosti (u kojoj ene ine 50% birakog tijela i samim tim, znaajnu drugu polovinu javnog mnijenja), tako i rukovodeih struktura ogrezlih duboko u Svetu Rutinu patrijarhalne umalosti i duboke uspavanosti u velike politike metanaracije kojima, ini se, nikad kraja: ulazak u EU, problemi eskalacije religijskog ekstremizma, kao i tjesna skopanost istih sa vjeno strogim etnonacionalnim rezovima unutar birakog kolaa. Stoga se i stavka gargantuovskih razmjera - nedovoljna politika zastupljenost ena prvenstveno na izvrnim nivoima vlasti - uvijek uspijeva smanjiti do mikroskopskih proporcija u meuizbornom periodu (dakle, kljuni period dokazivanja programatskih usmjerenja i predizbornih pria vladajuih politikih stranaka), sve dok izbori nanovo ne postanu izvjesni. Zbog ega je uee ena u politikim strankama, njihova zastupljenost na izbornim listama i aktivnost rijetkih zastupnica vladajuih politikih tijela retrogradno i u progresivnom opadanju i svojevrsnom statusu quo? Jedan od moguih odgovora je sljedei: da bi drava mogla omoguiti rijeenje datog problema, potrebne su odgovarajue zakonske legislative i odredbe da bi se stvari pomakle sa mrtve take; tako se, sukladno sa deklarativnim demokratskim usmjerenjem drave, svakom graaninu i graanki obezbjeuje niz prava koji su im garantirani na lokalnom, kao i na globalnom nivou, a jedno od tih prava je i birako pravo, kao osnovni element izbornog prava i uslov za formiranje predstavnikog tela i uea graana u vrenju dravnih poslova.(...) Ustav definie birako pravo kao individualno lino pravo ili pravo koje pripada pojedincu. Ustav takoe garantuje i direktnu zatitu izbornog prava, kao to to uostalom ini i sa ostalim osnovnim slobodama i pravima graana.9 (Istovremeno, birako pravo je i najnia instanca od kojeg poinje mogunost daljnjeg stupnjevanja i uoavanja ustanovljenog enskog problema; zbog toga je vano detektirati sukcesiju historijskih promjena i njihovo transponovanje na problematizovanu mikro-cjelinu). Kriterij cenzusa objedinjuje navedene stavke o birakom pravu; naime, cenzus se definira kao skup odreenih uslova koji se moraju zadovoljiti da bi se steklo birako pravo. Od najfrekventnijih formi cenzusa koje se navode, dalje emo se baviti onim to se naziva cenzusom pola, koji podrazumijeva i dodjeljuje pravo glasa mukarcima, dok isto pravo enama uskrauje. Cenzus pola je diktirao biraku sudbinu ena do poetka XX vijeka, sve do 1918. godine, kada ene u Britaniji napokon dobivaju pravo glasa.10 Obrenovi dalje navodi dva vida manifestovanja birakog prava (aktivno i pasivno); od naroitog je interesa pasivno birako pravo, jer predstavlja pravo svakog graanina da bude biran kao predstavnik za predstavnika tela. Prema tome, graani koji uestvuju na izborima mogu se nai u razliitim ulogama, kao birai, kandidati ili predlagai (D. Ukropina). Kako bi se obezbjedila uspjena afirmativna akcija, ime bi ene dobile priliku da se jae i snanije implemetiraju u dravno-politike instance, primjenjuje se mehanizam kvota, kao vid artificijelnog poveanja broja ena na odluujuim pozicijama. Kvote predstavljaju zakonski instrument, dugo primjenjivanu dravnu strategiju ija efektnost varira od drave do drave. Bitno je napomenuti kako kvote funkcioniraju; naime: kvotama se zahteva prisustvo odreenog procenta manje zastupljenog pola na kandidacionim listama ili na mestima odluivanja. Ovaj procenat kree se izmeu 30% i 50%.11 Kako dosadanje otuno izborno iskustvo svjedoi, na izbornim listama (lokalni ili opti izbori) dolazi do masovne spolne disproporcije u zastupljenosti, to dalje implicira da je sistem kvota nuno bio potreban bh. izbornom zakonu. Tako
Obrenovi, Dragana: Pravo glasa ena u: Neko je rekao feminizam? (priredila Adriana Zaharijevi), Heinrich Bll Stiftung, Beograd, 2008 25. str. Dragana Obrenovi se, u gore navedenom radu, pored historijata enskog birakog prava, bavi i ve spomenutim pitanjem cenzusa pola, pri emu navodi zanimljivu injenicu; naime, zajedno sa cenzusom pola najdue se zadrao poreski cenzus, koji podrazumijeva da se sticanje birakog prava uslovljava plaanjem odreene sume poreza (D. Obrenovi). U povezanosti ovih dvaju cenzusa vidljiva je shematizirana matrica koja uslovljava liniju izmeu kapitala i ljudskog prava, te injenice da je garancija ljudskih prava i danas veoma labilna na kapitalistikoj svjetskoj sceni. Ibid., 41. str.

(sic!)

23

je 2001. godine usvojen novi Izborni zakon koji sadri i gender komponentu, inkorporiranu u sistemu kvota (lan 4.19 i 2.2).12 Meutim, istraivanja CIK-a13 dovela su do poraznih saznanja: zbog sustavnog neprimijenjivanja kvota od strane podnositelja izbornih listi, odnosno politikih stranaka, dolazilo je do nepravilnosti na listama koje su rezultat nepotivanja navedenih zakonskih lanova koji uvjetuju spomenutu gender komponentu (da li se radi o potrebi vee suradnje sa politikim strankama, kako je navedeno u spomenutom izvjetaju, ili, jednostavno, o faktoru manipulisanja i ignorisanja Izbornog zakona, pokazat e svi naredni izborni procesi, kao i njihova dosljednost u sprovoenju navedenih zakona). Takoer, kroz daljnje analize spomenutog izmjenjenog Izbornog zakona, uoena je dodatna zakoljica: sistem otvorenih izbornih listi dodatno je hendikepirao trulu gender-politiku, jer smanjuje anse enskih kandidata da budu izabrane, bez obzira na njihovu zastupljenost na kandidatskim listama. Openito se smatra da je model otvorenih lista nepovoljan za ene i manjine. Politika teorija kae da se glasai kod glasanja prema otvorenim izbornim listama esto vode tradicionalnim ili provjerenim vrijednostima. Takva situacija pogoduje izboru mukaraca i predstavnika veinskog dijela populacije bez obzira da li je kao kriterij za veinu uzeta rasa, etnicitet, religija, jezik, spol, socijalna pozicija ili neto drugo.14 Tako se ova problematika jo jednom usmjerava na birako tijelo - preciznije, nepovjerenje istog prema kandidatkinjama - nosiocima pasivnog birakog prava, te se smjeta u kontekst aktivnih struktura Moi i socioloko-psiholoke komponente pasivizacije birakog tijela, relativiziranja njihove mogunosti da promjene svoju budunost unutar etnonacionalistikog sistema koji promovira i proklamira zadate homogene vrijednosti.

2. Aktivno patrijarhalno iskustvo naspram pasivnog birakog tijela

Tako je problem detektovan na liniji birako tijelo - kandidatkinja/kandidatkinje. Meutim, esto je zanemareno ono to se deava s druge strane ove binarne opozicije; na koji nain upravo ene-kandidatkinje uestvuju (ukoliko uopte uestvuju) u inu pasivizacije svakog pobrojanog subjekta u izbornom procesu? Prebiranje po sumornim statistikim podacima rezimira sljedee: 1. 2. 3. BiH nikad nije imala niti jednu enu lanicu trolanog predsjednitva koje je na poloaju efa drave, Nikada do sada entiteti nisu imali premijerku vlade niti je ena bila zamjenica predsjednika ili premijera,

U dravnoj strukturi mukarci su dominirali i kao predsjednici u svih deset kantona u FBiH, a meu 100 kantonalnih ministara bilo je samo osam ena i to u tzv. klasinim enskim ministarstvima koja se bave stambenim pitanjima, socijalnom i zdravstvenom zatitom, radom i obrazovanjem.15

Navedeni su primjeri samo neki od eklatantnijih, a zastupljeni su na najviim strukturama vlasti. Dakle, na koji se nain ene-kandidatkinje profiliraju unutar svojih politikih matrica i koje su temeljne razlike izmeu ene-kandidatkinje i mukarca-kandidata? Generalni razlozi koji se navode u spomenutim izvjetajima podrazumijevaju prirodu unutarstranakih odnosa koji, opet, proizilaze iz injenice da su sastavi dominantnih politikih partija na bh. politikoj sceni u veinskom mukom sastavu, te su, samim tim, ene-kandidatkinje sprijeene da uestvuju u kreiranju politike unutar partije; njihove se predizborne, kao i postizborne aktivnosti svode na djelovanje u okvirima zadanih problemskih okosnica, kreiranih na
12

lan 4.19 Izbornog zakona glasi: Svaka kandidatska lista ukljuuje kandidate mukog i enskog spola. Kandidati spola koji je manje zastupljen rasporeuju se na kandidatskoj listi na slijedei nain: Najmanje 1 kandidat manje zastupljenog pola meu prva 2 kandidata, Dva kandidata manje zastupljenog pola meu prvih 5 kandidata, (...) Broj kandidata manje zastupljenog pola mora biti jednak ukupnom broju kandidata na listi podjeljenom sa tri, zaokruenim na prvi vii cijeli broj. lan 2.2, stav(4) Izbornog zakona glasi: U sastavu opinske izborne komisije i birakog odbora nastojat e se osigurati da broj lanova manje zastupljenog pola bude najmanje 1/3 od ukupnog broja lanova. Ova su se istraivanja bazirala na praenju uea ena na optim izborima 2002, lokalnim izborima 2004, optim izborima 2006. i lokalnim izborima 2008. godine. Analiza je podnesena u izvjetaju Irene Hadiabdi, lanice CIK-a, pod nazivom ene i izborni proces u Bosni i Hercegovini iz 2008. godine, preuzeto sa: europeandcis.undp.org/.../Irena%20Hadziabdic%20ENE%20 I%20IZBORNI%20PROCES%20. Prema Pilot STAR istraivanju, 2002. godine, u ENE U POLITIKOM I JAVNOM IVOTU, izvjetaj radne grupe ene enama Sarajevo, ar Sarajevo, Helsinki parlament graana Banja Luka, Budunost Modria, preuzeto sa: http://www.civilnodrustvo.ba/files/docs/CEDAW_Zene_u_politickom_i_ijavnom_zivotu.pdf Ibid., 22. str.

13

14

15

24

!stav
(sic!)

fonu enskog djelovanja (problemi trudnica i majki, zakoni o materinstvu, humanitarne akcije itd).16 Stroga ogranienost njihovog djelovanja i politikog rada dovodi do stagnacije na planu enskih ljudskih prava, a koja nisu u direktnoj vezi sa shematiziranim aspektima pozicije ene kao Porodilje, Nositeljice Doma i Ognjita. Tako se patrocentrini aspekt privatnog, i dalje duboko inkorporiran u sve institucije bh. drutva, dalje transponira na aspekt javnog i akumulira u vidu neiscrpnog osjeaja beznadenosti i sveopteg nihilizma koji vodi do stvaranja svojevrsne inaice Stockholmskog sindroma - trenutni slabani otpor automatski se zamjenjuje rezigniranou, a kasnije i mazohistikom potrebom za vjeno Istim. Na isti se nain mogu posmatrati javni istupi nosilaca vlasti i kreatora politikih partija; predsjednici veih politikih stranaka ne mogu sebi dopustiti otvorene mizogine istupe, te se skrivaju pod maskom politike korektnosti, dok se drugi (u elji za politikom afirmacijom) javno busaju u prsa svojim anti-enskim stavovima. Tako je u intervjuu za portal Depo Admir Pozderovi, osniva novooformljene politike opcije obeavajueg naziva PPP - Partija Pravog Puta, izjavio sljedee:

I naravno, imate vi masu ena koje su sposobnije od mukaraca. To ja priznajem i otvoreno kaem. Meutim, opet kaem, islamski princip je takav, Bog zna zato je to zabranio. Koliko je to diskriminirajue sa stanovita naeg, ljudskog poimanja svijeta - normalno i da e feministkinje i neka udruenja graana rei da je to diskriminirajue. Hajmo rei da jest: ako je Bog odredio neku hijerarhijsku ljestvicu i kazao da ena moe biti sve osim toga, onda to treba potovati. Osim to ne moe biti lider drave i vojske, moe biti sve ostalo, tako da je ena potpuno ravnopravan lan zajednice. Gdje dolazi do odreenog stepenovanja? U porodinim odnosima. Mukarac je za jedan stepen u prednosti nad enom samo u branom odnosu suprug-supruga. Mi, naalost, imamo izvrnute vrijednosti u dananjem vaktu. Mi imamo da su ene, odnosno supruge, iznad ljudi.17
Stav iznesen u ovom intervjuu nije samo stvar individualnog iskaza, ve predstavlja izvjestan komformitet politike opcije koja svoje opravdanje nalazi u religijskoj kontekstualizaciji, te se postavlja za tumaa boanskih naela i odreivanja drutvenih datosti figure Mukarca i ene. Kako se Represivni Ideoloki Aparat (althusserovski reeno) pojavljuje u svim datim vidovima drutvene interakcije, tako ostvaruje svoj potencijal kroz tijesnu vezu politikog i religijskog elementa. Kako navodi Sabina P. Ramet, politike tradicije pretpostavljaju vrednosna opredeljenja i tumaenje znaenja kolektivnog udruivanja. U onoj meri u kojoj su ovi elementi takoe propisani u verskim tradicijama, postaje jasno da je religijsko-politiki sistem ujedinjena mrea i da elementi u religijskoj sferi i oni u politikoj sferi tee da se meusobno pojaavaju. Kada izmeu ove dve sfere postoji kompatibilnost, promovie se stabilnost. Kada izmeu ove dve sfere postoji napetost, politiki sistem ima probleme sa legitimizacijom i rezultat je socijalna anomija, destabilizacija i potencijal za drutveni haos... To kazati sugerie da je politika proeta religijom, a religija politikom (podvukla J. B.).18 Zaista se navedena tvrdnja moe dokazati na podlozi pogubnog djelovanja i sprege politike i religije, odnosno dominatne tri odrednice monoteistikog usmjerenja, koje se svakodnevno prikazuju u bh. politikoj stvarnosti; tako je desno politiko opredjeljenje uvijek tijesno vezano sa najviom instancom religijske komponente koju promovira i pod ije se tumaenje zaklanja. Na taj nain univerzalnost i totalitarni koncept monoteistike religije (prvenstveno mislei na tumaenja istih kroz bh. vjerske poglavare) ide ruku pod ruku sa odreenim politikim usmjerenjem, dajui mu neto od vlastite unitarnosti i ujedinjenosti, priskrbljujui mu dugotrajnost opstanka.

3. ena (kandidatkinja) - aktivan politiki subjekt ili pasivan politiki objekt?

No, vratimo se inu autopasiviziranja aktivne enske politike figure; modusi Njene samoprezentacije ne mogu se posmatrati bez faktora formiranja etnikog identiteta kao rezultata tranzicijskog postraa i nametnutih tenji ka jedinstvenom kolektivnom konceptu monolitnih nacionalistikih struktura. Dakle, umnogome je potrebno ene konstruirati kao govoree subjekte (D. Majstorovi), te osvijetliti njihovu
16

Navedene se stavke mogu potvrditi posjeivanjem web-stranica i portala vladajuih politikih stranki; tako se u sklopu aktivnosti Foruma ena SBBBIH Gorade navodi posjeta Udruenju kune radinosti Motiv iz Gorada - kao jedina aktivnost; Forum ena SDP-a ima neto iri spektar aktivnosti, ali se i one podvode pod humanitarne akcije i izlete po bh. gradovima itd. Time se ene i kroz politika djelovanja ustoliuju, ipak, kao sekundarne nositeljice politikih odgovornosti, a iznad njih je vladajua instanca uvijek - mukarac. Depo intervju: PARTIJA NA KURANU I SUNNETU: ena ne smije biti efica drave!, 28. 5 .2010, preuzeto sa: http://www.depo. ba/front/~z-ena_ne_smije_biti_~s-efica_dr~z-ave! Paula Petrievi: Jedan Bog - jedan rod: odnos monoteistikih vjerskih zajednica prema enskim ljudskim pravima u: Neko je rekao feminizam? (priredila Adriana Zaharijevi), Heinrich Bll Stiftung, Beograd, 2008, 128. str.

17

18

(sic!)

25

poziciju iz politikog diskursa: Sasvim je jasno da su i ene u BiH snanih etnikih identiteta, to je pokazatelj da je opta etnizacija u Bosni i Hercegovini izuzetno iskomplikovala pitanje enskog neetnikog identiteta.19 (Autorica se bavi pitanjem medijske reprezentacije enskog govoreeg subjekta i naina na koji medijski glas kreira sopstvo i drutvena oekivanja, o emu e naknadno biti rijei). U svijetlu sveprisutnog etnikog identiteta, iji je direktni batinik bh. mukarac, nesumnjivo je da i bh. ena (ukoliko se govori o figuri koja je reprezentant datih politikih opcija) preuzima, nadograuje i upotpunjava taj identitet potvrujui uzuse na kojima se gradi kolektivna politika opcija, samo se prividno postavljajui kao olienje aktivne politiarke (banalno reeno). O mnogostrukim nainima pasiviziranja svjedoe i izjave nekih od istaknutih figura bh. enske politike scene (kada se kae: istaknuta figura, prvenstveno se misli na broj istupa u medijima, ali ne i konkretnog politikog rada, iako se ne smije izostaviti utjecaj na kreiranje javnog mnijenja, prvenstveno enskog birakog tijela); tako je ve poznat istup Amile Alikadi-Husovi, zastupnice SBIH u Parlamentu Federacije:

U prolom sazivu Parlamenta bila sam predloena da budem u Komisiji za jednakopravnost spolova. Izala sam pred govornicom i rekla da tamo neu da budem, te da mi nismo ni bioloki, ni fiziki, ni pred Allahom d.. isti. Obaveze su nae razliite. Mu je obavezan da vodi rauna o eni, a ena o kui i najee o odgoju djece. Tu se treba samo vratiti korijenima islama. Tu je osnov, fundament. Niko mi ne moe zabraniti da se vratim svojim temeljnim vrijednostima. Dodue, ja sam, el-hamdu lillah uvijek drala se toga. No, pozivam ene da se vrate tim temeljima. A, to je da se udaju za muslimane, da ive islamski brak, da odgajaju svoju djecu. To je to. Emancipacija ne treba Bonjakinjama, emancipacija treba zapadnjacima.20
Kako se, pri politikim istupima raznih vrsta, u potpunosti zanemaruju sekularni principi ustavotvorne dravne jedinice, tako i kontekst date izjave i nije iznenaujui. Takoer, injenica da spomenuta zastupnica, kao individua sa vlastitim stavovima, ima pravo na svoje privatno opredjeljenje, nije sporna. Meutim, sporno je da zastupnica svoje privatne stavove promovira kao vrhovne moralne vrednote, te da se istim izjavama barata u kontekstu javnog govora o (ne)opravdanosti pokreta enske emancipacije - potpuno neutemeljeno. Takoer, potrebno je sagledati jo jednu dimenziju; kako su u veini sluajeva javni istupi politikih figura programatsko promoviranje stranakog opredjeljenja, data se izjava moe promatrati u kontekstu sveukupne stranake politike i poziva na poistovjeenje govornog objekta (u ovom sluaju, enskog govornog objekta). Trea dimenzija ovog politikog govora mogla bi se sagledati iz rakursa vjeno prisutnog etnikog identiteta: poziv na odvajanje i formiranje bonjakog mikrokolektiviteta (kada zastupnica govori o (bes)potrebnoj emancipaciji, jasno polarizira zapadnjake i Bonjake - ne Bosance i Hercegovce - ve Bonjake, aludirajui pritom na vjeno podjeljeno bh. postratno drutvo, time jasno dajui do znanja da do mogueg mirnog koegzistiranja ne moe doi). Na isti se nain moe posmatrati vrlo jednostrana i konkretna izjava Lidije Kora, vijenica SDP-a:

ena ne moe biti kompletna ukoliko nije stvorila obitelj - to je neuspjeh.

Upravo su paradoksalni primjeri koji ivopisno svjedoe o nainima na koji ene kao politiki subjekti koji imaju mogunost javnog govora i dostupnost ireg javnog prostora, temeljito njeguju koncept savremenog patrijarhata i ideje savremene patrijarhalne ene, pojavljujui se time kao pouzdane vodilje i odagajteljice novih patrijarhalnih generacija, a bazirajui svoju pojavu - politiku, socioloku itd. - na binarnoj opoziciji aktivnosti i pasivnosti, razuma i emocije, umne jaine i fizike slabosti itd. Opet, skueni javni prostor otvara mogunost drugaijeg govora i svjedoi o svojevrsnoj radikalizaciji enske strane; tako je Duanka Majki, zastupnica SNSD-a u Domu naroda Parlamentarne skuptine BiH, prema recentnom monitoringu CCI, aktivnija od ostalih trinaest mukih lanova Doma (pritom se misli na delegatske aktivnosti i izlaganja). Majkieva svjesno ostvaruje dvostruku poziciju; kako je u Parlamentu ultimativna manjina (u Parlamentu se, pored nje, pojavljuje jo samo jedna zastupnica), njen se visok stepen aktivnosti moe afirmativno sagledati kao konani in jedinstvenog enskog politikog glasa; meutim, injenica da zastupa radikalnu politiku opciju koja stalno radi na nacionalnom homogenizovanju ve podjeljenih etnikih cjelina u BiH, njen se glas moe gledati iz rakursa totalitarne persprektive, te je jo jedan prilog ostvarenju entitetskih podjela i ucrtavanja jakih imaginarnih granica.
19

Majstorovi, Danijela: Izmeu patrijarhata i emancipacije: Ka manifestu feministikih istraivanja i politika na razmeima postsocijalizma, poslijeraa i tranzicije, preuzeto sa: http://www.pulsdemokratije.net/index.php?id=1153&l=bs Preuzeto sa: http://www.bih-rss.net/article_slu%E8aj_gra%F0anke_amile_alikadi%E6-husovi%E6__2084715.htm

20

26

(sic!)

!stav
21 22 23 24 25 26

Takoer, Majkieva batini politiku praksu svojih enskih prethodnica; Biljana Plavi devedesetih godina ulazi u politiku kao inaica balkanske eline Lady - preuzimajui dominatnu nacionalistiku retoriku i savreno baratajui jezikom balkanskih podjela, uspijeva postati predsjednicom Republike Srpske, a kasnije i otcijepiti se od matinih politikih stajalita kada je osjetila da je vrijeme za povlaenje.21 Tako se ova enska politika perspektiva protee u historiju, objedinjujui politike aktivistice (kraljicu Elizabetu I, spomenutu Margaret Thatcher itd.), nudei mogunost enske politike prakse, ali iskljuivo kroz preuzimanje modusa patrocentino kodirane kulture, te mukih politikih modela - tako je ena prisiljena na kodeks predominantne politike prakse; prisiljena je da promijeni spol (Sonja Lokar). Dakle, ulazak ene u politiku je mogu, ali pod cijenu odricanja i preorijentiranja na stereotipizaciju patro-sistema; mogunost subverzivnog djelovanja mogua je tek po ulasku u sami centar proizvodnje matrice (meutim, takvi su primjeri rijetki). Tako je indikativna izjava Ronalda Reagana, koji je Margaret Thatcher svojevremeno nazvao najvanijim mukarcem u Engleskoj.

Zanimljiv je sluaj kraljice Elizabete I, ije je doba nazivano Zlatnom Elizabetinom erom22; meutim, pravi kuriozitet Elizabetine vladavine je Kult djevianstva (Elizabeta se nikad nije udavala niti je raala, te je samim tim potirala tezu o majci-roditeljki i njenom biolokoj prokreativnoj funkciji). Na taj je nain bila trn u oku batinicima patrijarhalne kulture.23

4. Okviri medijske reprezentacije: Carpe feminam!

Uspjene, mone i armantne: Politiku neki smatraju monotonom, a zasjedanja u parlamentu dosadnim. Meutim, poslanika mjesta nerijetko zauzimaju prave ljepotice (...).24
Na ovaj nain poinje jedan prosjean tekst o enama u politici; naime, njihova egzotina Drugost pojaava svoju privlanost injenicom da su zastupljene kroz centre Moi, ali je istovremeno njihova politika persona zaklonjena iza domena fizike ljepote. Kako se epiteti redaju, vidljivo je da bi bez doze arma, odnosno vizuelne energije koja predstavlja x-factor reprezentacije, politika (re)akcija bila sasvim zamorna i suvina. Ovim vidom (seksistikih) medijskih transmitera dolazi do postmoderne dihotomije lica i tijela: Kada enu odreujemo iskljuivo njenim telom (to, na primer, ini modna fotografija, reklamno-propagandni materijal itd.) mi joj istovremeno oduzimamo lice, koje je simbol razliitosti i subjektiviteta.25 Istovremeno, kada se politika kanidatkinja predstavlja javnosti preko propagandnog materijala, njen se vizuelni potencijal troi kroz interakciju preko Onog koji gleda, odnosno mentalnog potroaa vizuelnog potencijala kao konzumeristikog produkta. Ukoliko je taj i takav vizuelni potencijal u suglasju sa dominantnim estetskim mjerilima, politika kandidatkinja opsluuje matu posmatraa, a partijsko rukovodstvo nerijetko iskoritava produktivnost tog potencijala u svrhu vlastite propagande, esto na iznimno seksistiki nain (tako je prije par godina organizovan izbor ljepote, odnosno biranje najljepeg enskog lica na izbornom plakatu, sve pod pokroviteljstvom ovdanje vodee partije).

Kako se izbori 2010. godine blie, potrebno je sagledati aspekte aktuelnih medijskih kampanja koje u centru zanimanja imaju upravo ensko ukljuivanje u politike tokove. Takva je i kampanja Osnaivanje uloge ena -101 razlog zato glasati za enu?26, pokrenuta od strane nevladinih organizacija i udruenja, a nudi 101 miljenje javnih linosti zato bi ena trebala biti njihov politiki izbor za sljedee godine.
Slavenka Drakuli u eseju Preobraaj Biljane Plavi u: Oni ne bi ni mrava zgazili, Samizdat B92, Beograd, 2004, govori o istupima i priznanju Biljane Plavi nakon predaje Hakom tribunalu za ljudska prava, te njenoj militantnoj pozicioniranosti unutar patrijarhalno orijentiranog kulturolokog balkanskog sistema devedesetih kao uslovu samoodranja u dominatnom maskulinom politikom reimu.

Ona je jednom zauvijek vratila Englesku protestantizmu. Vrijeme njene vladavine prozvano je Zlatnom Elizabetinom erom, u kojoj je rasla ekonomska mo Engleske, cvjetala nauka, filozofija i kultura. Tokom njene zlatne vladavine zapoinje kolonizacija Sjeverne Amerike i osniva se Britanska istonoindijska kompanija, preuzeto sa: http://bs.wikipedia.org/wiki/Elizabeta_I,_ kraljica_Engleske.
U eseju Novi historicizam i kulturni materijalizam, Zdenko Lei skree panju na tumaenja renesansne, poglavito ekspirijanske drame kroz interpretaciju Louisa Montrosea. U fokusu je upravo ekspirova komedija San ljetne noi kroz koju se uoava subverzivni potencijal knjievnosti putem implicitnog afirmiranja patrijarhalne kulture, to je tada bilo obrnuto proporcionalno viziji Kraljice kao ambivalentne figure Djevice i Majke (Zdenko Lei). lanak Uspjene, mone i armantne u: Glas Srpske, 28. 5. 2009, preuzeto sa: http://www.glassrpske.com/vijest/7/ plus/26784/lat/Uspjesne-mocne-i-sarmantne.html Jelena Vinji, Mirjana Mirosavljevi: Problem reprezentacije roda u medijima u: Neko je rekao feminizam? (priredila Adriana Zaharijevi), Heinrich Bll Stiftung, Beograd, 2008, 251. str. Spomenutu publikaciju je mogue preuzeti na: www.101razlog.ba

(sic!)

27

Meutim, uoeno je nekoliko elementarnih problema sa reprezentacijom ove kampanje, a ovdje emo izloiti neke od njih:

1. Cilj kampanje je animiranje ena-nositeljica aktivnog birakog prava da se animiraju i glasaju za ene. Na taj je nain pravilno uoena potreba aktivnog podsticanja birakog tijela, poglavito enskog dijela, jer se problem stvara upravo na tom mjestu, kako je ve objanjeno u prvom dijelu teksta (otvorene liste pribjegavaju psihologiji rodnih stereotipa, jer e se prosjeni glasa-glasaica u veini sluajeva odluiti upravo za mukog kandidata). Meutim, drugi dio birakog tijela - mukarci - je u fokus grupi ove kampanje potpuno izostavljen (pritom su miljenja javnih linosti, od kojih su polovina miljenja istaknutih mukih javnih linosti, zanemarljiva, jer oni podstiu, ali ne bivaju podsticani). U samom uvodu broure kae se da je ona namijenjena upravo i samo enskom dijelu birakog tijela, dok se sama pojava Glasaa izostavljava ili zanemaruje (moda i zbog uvrijeenog miljenja da se rodni stereotipi prosjenog bh. mukarca ne mogu promijeniti i da su usko povezani sa naslijeem tradicije i kulturolokih predodbi, to opet spada u izvjestan vid dominantne rodne stereotipizacije, ovaj put polarizirane na drugi nain).

2. U komunikativnom procesu ova se kampanja moe razloiti na tri usmjerenja: poiljalac ili poiljateljka/kreatori i kreatorke kampanje upuuju poruku o potrebi glasanja ena za ene; s druge strane komunikacijskog kanala su ene kao primateljke poruke, ali je trea strana ove kampanje - ena za koju se treba glasati - tretirana kao opte mjesto. Takva je tipizacija uoena u sadraju poruka koje nose javne linosti i o njihovom stavu zato glasati upravo za enu, a ovdje emo pobrojati neke od njih: ene su pametnije, odgovornije, ljepe, hrabrije, nee nas iznevjeriti, nisu u mogunosti poiniti zloine, izvriti malverzacije, kako su po prirodi predodreene za stvaranje, tako mogu biti i Majke Drave, zato to se s njima lake dogovoriti, zato to ne bi bilo loe dati im priliku itd. Osim to se barata nizom stereotipa koji povlai glasovite binarne opozicije, tako se i zapostavlja uloga same ene kao politike kandidatkinje (podvukla J. B.). Iako je u uvodu broure reeno da se kampanja ne bavi promovisanjem politikih partija niti kandidatkinja, uoptavanjem niti generaliziranjem ne moe se doi do odreenog pozitivnog ishoda. Jer, izostavljene su bitne injenice: da li su i u kojem broju ene kanididirane za razne pozicije na izbornim mjestima, u okviru kojih se partija javljaju i, samim tim, koju politiku opciju zastupaju itd. Stoga je potrebno postaviti kljuno pitanje: ta su to ene u odnosu struktura moi i u samom zahtjevu moi za ene? Kako tvrdi Nancy Hartsock: Moramo shvatiti razliku stvaranjem situacije u kojoj marginalizirane skupine mogu sebe imenovati, govoriti u svoje ime i uestovati u definiranju uvjeta interakcije, situaciju u kojoj moemo konstruirati poimanje svijeta senzitivno bez razlike.27 Takoer: Da li je uvijek legitimno rei ene bez oznake?28 Primjenivi dati koncept na politike nomenklature i ene kao aktivne politike subjekte, pojam ene je odve generalizovan, jer ukazuje na jedan vei, neimenovan problem: kako znati da e glasanje za politiku kandidatkinju, kao i njeno mogue izglasavanje na funkciju, dovesti do eljno oekivane promjene? Navedeni primjeri Duanke Majki, Amile Alikadi-Husovi zorno svjedoe o negativnom politikom ozraju koje okruuje ove politiarke, zahvaljujui injenici da zastupaju politike opcije s izrazito nacionalnim predznakom. Navedene injenice samo dodatno svjedoe o refreninom ponavljanju predizbornih i postizbornih naracija: o potrebama, o nunostima i mogunostima, ali ne i njihovom sprovoenju. Iako je politiki aparat za sprovoenje gender komponente pristupaan, ini se da sa svakim izborom i repetitivnom ponavljanju izabranih politikih opcija na njega pada praina. Glavni razlog jeste upravo nepostojanje alternative, odnosno mogunosti kritike dominantne kulture. Stoga su batinice manjinskih iskustava dune izai iz matrice etonopolitike, te same obezbjediti sredstva konstrukcije prikaza svijeta senzitivnog spram stvarnosti rase, roda i klase.29

27

Hartsock, Nancy: Foucault o moi: teorija za ene? u: Feminizam/postmodernizam (uredila Linda J. Nicholson), Liberata, Centar za enske studije, Zagreb, 1999, 140. str. Ibid., 140. str. Ibid., 151. str.

28 29

28

!stav
(sic!)

Ne pripadati nikome znai misliti slobodno

!NTERVJU
(sic!)

Foto: Goranka Mati

Intervju sa Saom Iliem, pripovjedaem, romansijerom i lanom redakcije Betona

Razgovarao: Edin Salinovi
Sic!: Ovaj razgovor o literaturi ponimo komentarom aktuelne situacije u kojoj je knjievnost. zateena. Govorei o uinku literature Danilo Ki je ustvrdio da totalitarne ideologije literaturu ele svesti na jednu dimenziju, njeno znaenje usmjeriti u jednom pravcu i tim usmjeravanjem uiniti je dijelom propagande. Kakva je vrijednost njegove tvrdnje danas kada je literatura zatoena meu sablastima otvorenog trita, vrijednosna mjerila brzo pomjerljiva, a hiperprodukcija informacija direktno proporcionalna infinitezimalnom intervalu vremena? I kako biste okarakterisali vau prozu u kontekstu globalne knjievne situacije?

Ili: Rekao bih da je Ki izrekao venu istinu kada je odnos literature i drutvenih projekata u pitanju. Taj odnos se i pored enormnog ubrzanja informacija do danas nije promenio. Oduvek se radilo na tome da literatura postane (bezopasna) zabava za plau, za salonsko odmaranje od svakodnevice ili u krajnjem sluaju, za katedarsku demonstraciju interpretativne moi. Ideoloki predznaci su se drastino promenili, kao i procesi proizvodnje znaenja, meutim ostala je obaveza njihove dekonstrukcije, koja je izmeu ostalog i na literaturi. Dakle, literatura moe biti svedena na jednu dimenziju ukoliko sama pristane na to. Ali to bi znailo i odustajanje od knjievnosti kao takve. U suprotnom, pred njom je teak put pronalaenja naina da se dosegne drutvena bitnost. Mislim da je situacija na tlu bive Jugoslavije vie nego paradigmatina kada je u pitanju pozicija literature danas i ovde. Budui da su gotovo svi kritiki potencijali slomljeni tokom ratova, te da je kul-

29

turna infrastruktura potpuno devastirana, trina pria je uletela kao jedino merilo knjievne proizvodnje. Reklo bi se da je knjievnost svedena na zabavu za jedno leto. Knjige se objavljuju, nagrade se dele, rubrike za kulturu prepune su reklama. Nacionalistiko pismo iz ranijih decenija dobilo je nove trine momente, kada je Srbija u pitanju imamo odlian primer tranzicije Ljiljane Habjanovi urovi, hitmejkerke iz devedesetih koja danas pie trino veoma isplativi religiozni und. Grupa P70, koju je instaliralo memorandumsko jezgro SANU, vai za najvaniji knjievni dogaaj na tritu ideja i knjiga. Bivi postmodernisti postali su saradnici nacional-socijalistikog Peata. Dravne izdavake kue tampaju osia, Koljevia, Bekovia. O sudbini izdavake kue Prosveta odluuju pomenuti akademici. I sve je to zamaskirano trinom priom. Knjievnost mora pruiti otpor iako je u takvom kontekstu prilino teko to uiniti, jer nema ravnopravne utakmice. S jedne strane je tzv. trite koje je inkorporiralo nacionalistiku ideoloku matricu dok je s druge strane autsajderstvo, ali i polje subverzivnih praksi kao i mogunost osvajanja slobode. Ukoliko literatura danas nema tog libertinskog duha, ona i ne postoji kao takva, bilo da se radi o situaciji u naem regionu, Evropi ili Americi. Sic!: Va roman-prvijenac, Berlinsko okno, na sjajan nain odgovara izazovima prezentne svakodnevnice. Ipak, bitna narativna linija u romanu je govor o prolosti. Koliko i na koji nain je prolost prisutna u sadanjost, i koliko je utnja o prolosti pogubna? Sem toga, koliko je literatura dobar modus da se posumnja ili ak razori slubena slika prolosti? Ili: Prolost nikada ne prestaje i nikada se ne dovrava njen uticaj na sadanjost. Prolosti niko nije osloboen, kako bi to rekao Helmut Dubiel, a nain na koji mi danas raspolaemo prolou utie na nau svakodnevicu, a samim tim i na budunost. Smatram da je dijalog o nedavnoj prolosti izuzetno vaan za region u kome ivimo a koji se u javnom diskursu najee markira kao ex-YU. To to se neto imenuje kao biva zemlja ve unosi prilian stepen neureenosti u shvatanje prolosti teritorije, ljudi koji su tu iveli i iji su ivotu u meuvremenu postali bivi. Politika zemalja u regionu danas ide putem evropskih integracija, i posle dve hiljadite gotovo da i nije bilo vremena da se o prolosti progovori u parlamentu. Kada je Srbija u pitanju, jedini takav sluaj je nedavno donoenje Rezolucije o Sreberenici, koje je bilo patetino i teatralno sa obaveznim zahtevom da se potom donese i rezolucija kojom bi se osudili i zloini nad Srbima. Bilo je simpto-

Knjige se objavljuju, nagrade se dele, rubrike za kulturu prepune su reklama. Nacionalistiko pismo iz ranijih decenija dobilo je nove trine momente, kada je Srbija u pitanju imamo odlian primer tranzicije Ljiljane Habjanovi urovi, hitmejkerke iz devedesetih koja danas pie trino veoma isplativi religiozni und. Grupa P70, koju je instaliralo memorandumsko jezgro SANU, vai za najvaniji knjievni dogaaj na tritu ideja i knjiga. Bivi postmodernisti postali su saradnici nacional-socijalistikog Peata. Dravne izdavake kue tampaju osia, Koljevia, Bekovia. O sudbini izdavake kue Prosveta odluuju pomenuti akademici. I sve je to zamaskirano trinom priom.
matino tabuisanje rei genocid dok su radikali kao jedini istrajni predstavnici srebrenikog projekta ponudili zaista zastraujue interpretacije prolosti. Uglavnom, moglo se videti koliko je taj jednodnevni razgovor o prolosti bio uan, nategnut i bitan. Ukoliko se za deset godina od pada Miloevia do danas odvojio ceo jedan skuptinski dan za debatu o prolosti, to dosta moe da nam govori dubini njenog potiskivanja. Ali, negde se o prolosti mora govoriti. Neko se njome mora baviti. Dakako, time se uveliko bave armije desniarskih akademaca, nacionalistikih nevladinih organizacija koje pokuavaju da nam objasne ta se dogodilo u Srebrenici, Omarskoj, Suvoj Reci. Postavlja se pitanje zbog ega samo oni imaju monopol na bavljenje prolou. Da li se samo njih tie ta prolost? Ne, ona se tie svih nas. Ona se tie i literature koja moe da postavi neka pitanja o njoj, zapravo o drutvu koje tom prolou raspolae. Dakle, o nainu na koji se ta prolost vidi. Naravno, za tako neto je potrebno pronai jezik kojim bi se takve stvari opisale, jer jezici kojima se danas sluimo nastali su kao derivati ratnih razaranja. Postavlja se pitanje kako govoriti o Srebrenici a da to ne bude jezik Ratka Mladia koji se poziva na epiku dok izdaje komandu pravac Potoari! Kada u prolazu resemantizuje table na ulicama Srebrenice. Progovoriti drugaijim jezikom je posao literature. Sic!: U tradiciji istonoevropske i centralnoevropske literature imigrantsko/emigrantsko pismo figurira kao jedna od temeljnih literarnih linija. Koliko se va roman i vi kao autor prikljuujete toj tradiciji, a kolika je zapravo diskrepancija u prikazivanju emigranata u odnosu na zadatost takve literature?

30

(sic!)

Ili: Nisam nameravao da eksploatiem emigrantsku priu u Berlinskom oknu. To je dolo kao posledica praenja sudbina preivelih iz jugoslovenskih ratova. Nameravao sam pre svega da piem o ljudima u mranim vremenina. O onim pojedincima koji su drugaije gledali na stvari, i da vidim kakve su bile njihove sudbine u mirnodopskim uslovima, dakle nakon ratova. Berlin je pritom poeo da funkcionie kao urbani rezervoar takvih sudbina. Otuda i prepoznavanje emigrantskog pisma u romanu, mada ono sa osnovnom intencijom te knjige nema mnogo veze. Niti sam ja kao autor bio u emigrantskoj poziciji niti su moji nosei likovi odgovorili pozitivno na zahteve takve literature. Mene je interesovalo seanje na Jugoslaviju a to je zapravo glavno teite Okna.

nosti to lake napraviti nego na filmu. Zbog ega je, recimo, film Shoah Claudea Lanzmanna tako redak sluaj uspelog filma o Holokaustu? Ili Spiegelmann u stripu? Zbog snage invencije koju su oni kao autori pokazali u obradi teme. Danas postjugoslovenska literatura pokuava da obradi protekli traumatini period. Koliko se to uspeno ini, jo emo videti. Za sada mogu da kaem da na toj sceni prepoznajem neke izvanredne knjige, bilo da je re o prozi ili poeziji. ini mi se da film zaostaje za literaturom jer jo uvek ne uspeva da se oslobodi starih matrica. U sutini, mene samo takve knjige i interesuju, koje ne odustaju od odgovornosti ali ni od literarnosti. Koje se opiru svoenju na jednu dimenziju. Sic!: Glavnog junaka, kao i likove sa kojima stupa u narativni odnos, karakterizira identitarna dislociranost. Ja bih rekao da su i Ana Dajdi, Andrej Jabolkov, Adela i Dina Hodi, Viktor Greber, Drago Jani nepripadajui, bezdomnici, autsajderi. Kakav je odnos vas kao pisca prema nepripadanju, bezdomnitvu, i smatrate li ih bitnim za perspektivu jednog pisca? Ili: Smatram ih od presudne vanosti. Ne pripadati nikome ve znai misliti slobodno. Bezdomnitvo je druga velika tema moderne literature, ali ne samo bezdomnitvo u smislu fizike dislociranosti. Ukoliko se bavite literaturom, vi ste ve osueni na to da ne budete prihvaeni. Literarne zajednice danas vie nego ikada operiu na nain iskljuivanja i ukljuivanja, naroito u malim nacionalnim dravama kakve su danas na Balkanu. Za slobodno miljenje potrebna je transnacionalna odstupnica, da ne kaem kosmopolitstvo duha. Zato je neophodna knjievna internacionala u regionu, jer ona nacionalistika odavno postoji, jer ona mafijaka odavno postoji i preliva se slobodno preko granica, ide za svojim poslovima, cigaretama, narkoticima i leevima. Uanene u svoje vilajete, knjievne zajednice bive Jugoslavije danas slave svoje izobilje. A kada bi se nekim ozbiljnim merilima sve to prevrednovalo, shvatilo bi se da je re o ekstremnom kulturnom siromatvu. Sic!: U romanu ste takoer tematizirali pitanje granice? Koliko je problem granice bitan u savremenoj literaturi i kakva je uope njena uloga u opoj ideolokoj konstelaciji? Ili: Bitan je problem prelaska preko granice. U svakom smislu. Bilo da je re o azilantima koji na splavovima dolaze do italijanske obale, imigrantima koji u Beu pokuavaju da preive, Bonjacima koji pokuavaju da u Srbiji ive kao ljudi, Kosovarima koji nastoje da dou u Beograd na

Povest o logorima, kako onim Hitlerovim, tako i onim staljinskim - to bi rekao Ki - tokom dvadesetog veka predstavlja najvaniju temu literature. Tu temu, dakako, nije nimalo lako obraditi knjievno. Radi se o ogranienim mestima na rubovima poredaka, u kojima se vri iskljuenje golog ivota, kao to to primeuje Agamben. Takva mesta zahtevaju posebnu invenciju kada je umetnost u pitanju. Moda je ak u knjievnosti to lake napraviti nego na filmu. Zbog ega je, recimo, film Shoah Claudea Lanzmanna tako redak sluaj uspelog filma o Holokaustu? Ili Spiegelmann u stripu? Zbog snage invencije koju su oni kao autori pokazali u obradi teme.
Sic!: Ne mogu se oteti utisku da ste u Berlinskom oknu briljantnom kompozicijom romana sintetizirali cjelokupnu batinu antitotalitarnog i antiratnog pisma. (Pseudo)Faktografski narativni postupak izveden kroz iskaze svjedoenja, ali i stiliziranjem mnogobrojnih mnemonikih predmeta (fotografije, pisma, dekorativne figurice, izloba zaboravljenih stvari, etc,...) koji pokreu proces sjeanja, evociraju logoroloke pripovijesti? Koliko je za savremeno kontrapismo bitno naslijee logorologije i gdje je njegovo mjesto u svjetskoj knjievnoj tradiciji? Ili: Povest o logorima, kako onim Hitlerovim, tako i onim staljinskim - to bi rekao Ki - tokom dvadesetog veka predstavlja najvaniju temu literature. Tu temu, dakako, nije nimalo lako obraditi knjievno. Radi se o ogranienim mestima na rubovima poredaka, u kojima se vri iskljuenje golog ivota, kao to to primeuje Agamben. Takva mesta zahtevaju posebnu invenciju kada je umetnost u pitanju. Moda je ak u knjiev-

(sic!)

31

festival Krokodil pa ih onda vrate sa granice jer su iz Nemake doli preko Kosova. Granice se neprestano postavljaju i pomeraju. Isti je sluaj i sa granicom graanske pa i autorske hrabrosti koja se nalazi u nama. Ukoliko je pomeramo navie, imamo vie anse da preemo sve ostale, u suprotnom gubimo sve i ostajemo zauvek neslobodni. Sic!: Znam da ste aktivno ukljueni u deavanja i procese recentne knjievne scene. Kakva su vaa iskustva u tom poslu i kakvi su uvjeti za rad? Takoer, ta mislite o formiranju jedinstvenog regionalnog knjievnog trita i kakve su prepreke njegovom formiranju? Ili: Pripadam maloj grupi autora okupljenoj oko podlistka Beton. Re je o licima izoptenim iz srpske knjievne scene, ako ne raunamo festival Na pola puta, koji je sam po sebi jedna vrsta exteritoriuma. Uslovi za rad su vanredno loi, ljudski resursi se nemilice troe bez nade da e se uloena energija ikada vratiti. Ne mislim da sam uestvovao u bilo kakvim knjievnim procesima u Srbiji proteklih godina. Beton i sve to mi kao grupa radimo stavljan je izvan svih fokusa javnosti. Jednom reju, na rad nikome nije potreban. Nemamo nikakvu podrku tzv. graanske inte-

Literarne zajednice danas vie nego ikada operiu na nain iskljuivanja i ukljuivanja, naroito u malim nacionalnim dravama kakve su danas na Balkanu. Za slobodno miljenje potrebna je transnacionalna odstupnica, da ne kaem kosmopolitstvo duha. Zato je neophodna knjievna internacionala u regionu, jer ona nacionalistika odavno postoji, jer ona mafijaka odavno postoji i preliva se slobodno preko granica, ide za svojim poslovima, cigaretama, narkoticima i leevima. Uanene u svoje vilajete, knjievne zajednice bive Jugoslavije danas slave svoje izobilje. A kada bi se nekim ozbiljnim merilima sve to prevrednovalo, shvatilo bi se da je re o ekstremnom kulturnom siromatvu.
lektualne elite, osim asnih izuzetaka. Nikakvu podrku spolja. ivimo na rubu egzistencije. Ukoliko ne bude dolo do regionalnog kruenja ideja i tekstova, smatram da Beton vie nee moi da postoji u uslovima ludnike izolovanosti kojom je poaen u Srbiji.

32

(sic!)

Foto: Goranka Mati

!TeMAT
(sic!)

jelo je sukus mnogostrukih upisa i grafikih prikaza enskoga poloaja i mukih projekcija ali i zastor iza kojeg se krije prava mo ene da svoju enstvenost artikulira na nain koji nju najbolje brani od mukih gospodara zapada i istoka.

Jasna Kovo / Tko se boji ena jo?: Spram zapadnog rakursa i politikoga diskurza pokriveno ti-

ovaj represivni oblik moi nacionalnog diskursa koji se u ovom sluaju manifestira u vidu instrumentalizacije iskustva traume silovanih ena u trop uokviren nacionalnom fantazmom, moe biti foucaultovski produktivan i nasuprot diskursu moi otvoriti diskurs otpora?

Anela Hakalovi / Nasilnike prakse tjelopisa: Na ovom mjestu se moe postaviti pitanje: da li

Religija, trauma, tijelo, mo

reklama, u svoju strukturu je, kao osnovni element, postavila tijelo.

Harun Dinarevi / Guenje erosa konzumacijom tijela: Glavni medijski adut kapitalizma Maja Abadija / Konzumiranje nove enstvenosti: Tenje postmoderne da prigrli i sadraje

popularne kulture, njene tekstove, kao relevantne, kroz analizu formi tzv. enske medijske kulture, pokazuju da sveopte naelo vizualizacije zahvaa i sliku savremenog rodnog identiteta.

lako uoljivi. Ali kakvi stereotipi? Stereotipi koji opet odgovaraju naciji, to jest rodni identitet, ali nad njim ipak dominira nacionalni, jer kod nas sve i poiva na nacionalnom.

Amer Tikvea / Pratiti kanon i u korak ga demaskirati: Stereotipi postaju tani, svakodnevni,

33

Jasna Kovo

Kada ena odlui da rairi krila, onda ona na sebe preuzima ogroman rizik, govorila bi, a onda bi dodala da u suprotnom, ukoliko ena ne koristi krila, da je to povreuje. Fatima Mernisi Muslimanku, dakle tijelo pokrivene muslimanke zaodjenuto u kolektivizacijsku projekciju potlaenog tijela, ne treba oslobaati, niti zarobljavati, ne samo stoga to se ona sama i moe i treba izboriti za jednakopravnu mo prosudbe u donoenju odluka kojima e njeno tijelo kao i njen socijalni i kulturoloki, posebice religijski identitet priskrbiti sebstvo. Mo da bude ono to eli, emu udi i to sama integrira u svoj um i tijelo. Seksualno osloboeno tijelo, ili pokriveno/erotino tijelo dvije su otrice maa kojima se prevashodno ono samo rukovodi. Spram zapadnog rakursa i politikoga diskurza pokriveno tijelo je sukus mnogostrukih upisa i grafikih prikaza enskoga poloaja i mukih projekcija ali i zastor iza kojeg se krije prava mo ene da svoju enstvenost artikulira na nain koji nju najbolje brani od mukih gospodara zapada i istoka.
Prei granicu, znailo bi prei i vlastitu barijeru u kojoj je smjeteno nae tijelo, tijelo koje ja supstrart naih mjerila, vidljivo i stvaronosno polje upisivanja simbolikih imaginarija. Tijelo nije samo vanjski omota koji zaklanja pogled onome to je strano, varvarsko, u nama, unutar toga omotaa. Nae tijelo je najmonije polje upisa onoga to ini konglomerat spoljanjih odnosa. Tijelo nije samo sukus seksualnog i aseksualnog, erotskog i fantazmatskog Moje tijelo je moj tit, ili moje tijelo i tvoje tijelo su tekst koji u sebe katkad i grubo grafiki ispisuje elje, htijenja, ali zabrane, norme i subverzivnost. Za mene prei granicu, stvaronosnu, ali i simboliku predstav1

lja istovremeno agresivan koliko i duboko suptilan in. Barijera se javlja upravo u onom polju moi koji reproducira vrijednosti iz patrijarhata, sistema koji je neiscrpno, a katkad i odve previe, zasien naim analizama.1 Granica se stoga upisuje u tijelo kao nalogodovac koji opoziva na pripadnitvo kolektivnome tijelu zajednice protkane rodno-etnikim stereotipijama i socio-religijskim normama, sa ciljem institucionalizacije naih pojavnih formi oroenih u tijelu ene, ali i kao neprestani podsjetnik na zadatak prevazilaenja istoga.

Politiki imaginarij u tekstualnoj uitljivosti u tijelo

Hidab kao pojam koji apstrahira cjelokupnu formu i sutinu bogobojaznoga odijevanja ena u tradiciji i praksi islamske religije i drutva, ili pak pokriveno tijelo to pojmovno nadilazi prvotni pojam te znaenjski opseg transponira praktino i teoretski uitavajui ga u irem socio-kulturolokom i prevashodno religijskome naslijeu, u svojoj je semantikoj vrijednosti supostavljeno kao tijelo koje je hiperseksualizirano, stoga pokriveno ili pak kao tijelo koje je svojevrsna opasnost i izazov Drugome poretku.
Stoga to (ne) bi smjelo, u kulturolokoj i religijskoj instanci biti izloeno pogledu mukaraca, tijelo jedne pokrivene ene postaje tako politikim poljem nadzora i kanjavanja. Ovo je svojevrsni novi harem, i prevashodno mukoposredovani sukob izmeu uslovno reenih opozicionih strana okcidenta i orijenta sa svim njiihovim kulturnim i historijskim nasljeima i posebnostima. Tije-

Koristim tremin prelaska granice ponukana socio-kulturolokom analizom u knjizi eherzda Fatime Mernisi, pojam koji ona koristi kao paradigamtsku okosnicu meurodnih odnosa u islamsko-arapskom svijetu. Naime, granica je neto to razdvaja i spaja kulture, drutvena ureenja, ali prvenstveno naglaava simboliki potencijal koji ene ostvaruju prelaskom omeenih i normiranih podruja. Stoga je uvod nuno subjektiviziran.

34

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

Tko se boji ena jo? ene, religija, istok, zapad

U potrebi da se oslobodi socijalnih konstrukcija tijelo zapadnjakinje je u prvotnoj politikoj pobuni protiv sistema nadmonoga mukaraca osloboeno odijevnih okova, nesputano u prvoj fazi reinterpretacije kulturnih politika muko-enskih odnosa, rekreirano u seksualnoj lienosti socio-kulturnih tabua. Mada je tako mono osloboeno, seksualizirano tijelo zapadne ene se naprotiv samo povrno demistificiralo okorjelih pozicija konstrukcija enstvenosti i rodnih uloga u lepezi drutvenih odnosa.

!TeMAT

lo, enstvenost jedne muslimanke ne bi smjelo bit podlono pogledu ni muslimana ni bilo kojeg drugog mukarca, zato to je skriveno, ono je istovremeno i subverzivno spram zapada i istoka. Propisivanje zakona koji normira otkrivanje u sekularistikoj zajednici poput Francuske, ne samo da je na nivou politikog ina ista suprotnost svojoj republikanskoj troznaenjskoj vrijednosti, nego je i in/direktni politiki boj za orijent. Hidab, ili pak pokrivanje tijela, da li cijeloga ili ne, ovisno je ponovno o nekim drugojaijim drutvenim imbenicima i kulturolokim detrminantama, uvijek i iznova predstavlja izazov diskurzivnim prouavanjima. Danas, propitujemo i presijecamo granice na tijelu pokrivene muslimanke, esto zaboravljajui ono to je inilo i dio onih drugih religijskih tradicija i propisa. Nositi hidab, nikab ili burku ili pak pokrivati kosu maramom a pri tome moda ne iznositi nikakav osoban religijsko-vjerski stav, sa stajalita ene koja to inkorponira u svoj identitet, nikako ne bi trebalo i ta vie smjelo biti pitanje nadmoi (ni)jednoga mukoga uma ili tijela nad drugim, pogotovo ne ideolokim sukobom koji se uvijek iznova reproducira u normi koja proizvodi ideale i mjerila enstvenosti i sopstva spolno-rodnih konstrukcija. Porinuti u tradiciju zapadne, judeokranske kulture i u aparat koji producira i rekonstruira meurodne odnose, imalo bi prevashodno za zadatak suoiti subjekte te kulture sa njihovim kulturnim i historijsko-religijskim naelima, normama. Je li pokriveno tijelo, tijelo u hidabu, osim to implicitno nosi zadau bogobojaznosti pred Bogom u islamskoj tradiciji, neto to je i kulturoloki fenomen drugih monoteistikih zajednica, kulture i politike koja danas normira i prisiljava na poslunost tijelo jedne muslimanke. Tako na primjer Francuska opravdanje za propis kojim se normira
2

pokrivanje muslimanke i s ciljem homogenizacije poretka crpi u ideji ouvanja sekularistikoga poretka prekrivanje lica i tijela je neto apsolutno suprotno naoj povijesti, naoj tradiciji, naim principima principu dostojanstva svake osobe, principu jednakosti meu polovima. A naravno, to je i pitanje sigurnosti, jer ne znate ko se krije ispod vela. (Jaques Mayard, poslanik vladajue stranke) No, suprotno tomu u judejskoj tradiciji koja je dio zapadnog religijskoga naslijea nalazimo jednako patrijarhalne zakone kojima se ena segregirala na nivou tumaenja svete knjige, dakle u zakonu, i mukorodnoj izvedenoj politikoj formi pogleda na nju, i prvenstevno pitanje pokrivanja enskoga tijela koje je tako radikalno odbaeno u debatama koje se politiziraju u procesu naturalizacije i neutralizacije (Gabriele vom Bruck) enskoga tijela: Pitanje enskoga tijela, kroz obavezu pokrivanja kose izvan kue, usko je povezano s pitanjem morala porodice i zajednice, to se stavlja na teret eni. Ona, njena kosa, glas i pojava atraktivni su i izazovni za mukarca, dok se obaveza i odgovornost mukarca u tom pravcu i ne spominje.2 Ukoliko uzmemo britku analizu Fatime Mernisi o novonastalim kulturolokim vizijama harema (haram-zabrana - izvorno znaenje), naii emo upravo na ono to i dalje razdvaja poimanje ene i konstrukciju enstvenosti u povijesno konstruiranim politikim i kulturolokim poljima zapada i istoka. Harem je i dalje za enu sa istoka, povijesna i stvaronosna graevina koja implicira u samom svome oznaitelju neku vrstu zabrane, simbolike i realne. Njeno poimanje slobode i meurodnih odnosa oblikovano je upravo tim distinktivnim oznaiteljima sa jedne strane koje tvore njeno bivstovanje u njemu. Mogunost da progovori kroz socioloku studiju o svim karakteristikama i oznaiteljima haremskoga ivota, za nau autoricu je uslovno reeno blagodat koju joj je omuguio i suvremeni kulturoloki i povijesni trenutak i ukupna suma napora na promjenama u ensko-mukim tradicionalnim odnosima, ali prevashodno pitanje jednakopravnosti kao ideje koju promie islamska religija ali ne i erijatska interpretacija istoga. No, to to znai za mukarca na Zapadu? Napisati da je roena u haremu, od strane mukih umova Zapada nije jednako transponirana poruka u svoj svojoj semantikoj vrijednosti koja Fatimu, enu modernoga doba sueljava i sa mukim umom Istoka i Zapada. Njihovo podsmjehivanje i seksualne aluzije, ona vjeto

Spahi-iljak, Zilka, ene, religija i politika, Bookline doo. Sarajevo, 2007., str.26.

(sic!)

35

iitava ne samo u mimici pokreta njihovih tijela nego i supostavljanjem u odreene povijesne kontekste, prevashodno u svijet umjetnikih kreacija Zapadnog mukarca koji je kroz prizmu orijentaliziranoga diskursa o istoku romantizirao predstavu o haremu kao seksualno nadahnutom vrtu uivanja. Ta injenica uasava, stoga to je prvotno poimanje jedne ene potekle iz haremskoga zatvora, nedokueno u pravoj svrsi. ak i stoga to se i muka dominacija jednoga Istonjaka ogledala u radikalno drugaijim kategorijama, jer muslimanski muki umetnici su daleko realistiniji kada je u pitanju bilo prikazivanje harema kao izvora erotskoga blaenstva()oekivali su da ene budu veoma svesne nejednakosti koja je bila prisutna u sistemu harema3, za njega je haremska ena osim to je bila sputana stvarnim zidinama odraavala kult neukroene goropadice koja vlada njegovim libidom i erotizira njegovu matu pre/i/krivanjem svoga tijela, draei onim to je skriveno. Upravo tim inom ena je naizgled pokorenim tijelom vladala nad pravno monijim mukarcem, koristei sav potencijal subverzivnoga u svome umu i tijelu. Ne, naprotiv, uasavanje nad netransformiranim pogledom zapadnog mukarca, ne ini istonoga mukaraca nimalo bezazlenijim u njihovoj zajednikoj misiji da tijelo izloeno pogledu i istovremeno skriveno pod velom, katkad i odve zazorno u moi koja se preko i u njega uitava, ne uine vlastitim poljem zaposjedanja u arolikoj igri politikih sukoba. U potrebi da se oslobodi socijalnih konstrukcija tijelo zapadnjakinje je u prvotnoj politikoj pobuni protiv sistema nadmonoga mukaraca osloboeno odijevnih okova, nesputano u prvoj fazi reinterpretacije kulturnih politika muko-enskih odnosa, rekreirano u seksualnoj lienosti sociokulturnih tabua. Mada je tako mono osloboeno, seksualizirano tijelo zapadne ene se naprotiv samo povrno demistificiralo okorjelih pozicija konstrukcija enstvenosti i rodnih uloga u lepezi drutvenih odnosa. Ba kao to nas upozorava Susan Bordo, na koncu redefiniranja kulturnih odnosa u kojima se izjednaava mo mukaraca i ena, ponavljaju se naizgled raznoliki ali u sutini isti ideoloki mehanizmi koji tijelo ene potinjavaju drutvenim koncepcijama ljepote, liavajui ili pridodavajui smisao iz rakursa mukarca. Tijelom se trguje kao i svakom drugom robom. Stoga je tijelo kao tekst kojim se re-produciraju falocentrine ideje izuzetno snano politiko tlo za sukobljavanje sa mitskim predodbama i konstrukcijama. Stoga uasavaju tekstualni upisi u tijelo koje pored spisateljica, mnoge feministki3

nje i teoretiari/ke kulture uoavaju na pobunjenim tijelima tih ena. Zato je ba u ekspanziji redefiniranja kulturnih odnosa ena i mukaraca potkraj 20. stoljea, otvoreno simboliko polje za bitku nad prevlau u domenu moi. Ko i dalje posjeduje Mo? I zato ba kada naizgled dobivena bitka za ravnopravnost, pa jednaku razliitost, zapad (a globalizacijskim mreama i cjelokupno konzumeristiko trite) sebe suoava sa jo jednim patolokim oboljenjem produciranim iz tog odnosa moi-anoreksinom enom, koja se svojim samounitenjem i androginim tijelom, suprotstavlja novonastaloj represiji muke dominacije kroz mnogostruke oblike diskurza, modu, umjetnost, familijarano ustrojstvo, redefiniranje stereotipija i slino. Novo doba ne transformira ono reproducira stare vrijednosti i norme, parafrazirane su rijei Susan Bordo. Ovo tijelo, pobunjeno tijelo duboko je politiko tijelo, jer se u njegovoj agresivnoj reprodukciji normi uitava i upisuje sr novih kulturolokih normi. Ko propisuje i zato kako e izgledati tijelo, liavanjem seksualnih oznaitelja na enskome tijelu, tijelo jedne anoreksiarke direktno podriva kulturu koja ju eli seksualizirati i podrediti svome idealu. No, ako nije anoreksino i vitko, onda treba biti plastino i hiperseksualizirano, to je nedvojbeno novi trend naega doba. Pa vidimo tako kako smo lako iz postmoderne ere uli u neko novo postdoba virtualnih oznaitelja i hiperrealnih oekivanja i kliea. Ponovno govorimo o dominaciji nad tijelom. Tijelo postaje samo instrument datih represija. to je uostalom nedvojbeni kontinuum historije dominacije muke moi.

!TeMAT

Mernisi, Fatima: eherzada, SEZAM BOOK, Zrenjanin, str.20.

36

(sic!)

Ako je seksualizirano, ogoljeno tijelo, tijelo koje je odlian saveznik bespotednoga konzumerizma idealistini koncept zapadnjaka, onda je logino, ba sukladno njihovom vienju harema - koncept tzv. osloboene robinje. Njihovo predubjeenje da su oslobodili ene zapada, mada se ne bismo i ne moemo sloiti sa tim, (shodno analizi koja nas nanovo suoava sa repatrijarhalnim zamkama u prividnom oslobaanju i raspodjeli moi na rodnoj skali), proporcionalno je vrijednosti koju oni vide u haremskoj eni istoka, u pokrivenom tijelu muslimanke. Nije ni udo da takav pokret upravo vodi drava u kojoj i dalje vidimo tri uzviene rijei republikanskoga pokreta za oslobaanje od carskih sila-sloboda, jednakost, pravda za sve.

bice religijski identitet priskrbiti sebstvo. Mo da bude ono to eli, emu udi i to sama integrira u svoj um i tijelo. Seksualno osloboeno tijelo, ili pokriveno/erotino tijelo dvije su otrice maa kojima se prevashodno ono samo rukovodi. Spram zapadnog rakursa i politikoga diskurza pokriveno tijelo je sukus mnogostrukih upisa i grafikih prikaza enskoga poloaja i mukih projekcija ali i zastor iza kojeg se krije prava mo ene da svoju enstvenost artikulira na nain koji nju najbolje brani od mukih gospodara zapada i istoka. Simplificirati pokrivenu enu na ovaj dihotomijski prikaz, prilino je nemogu i neizvodiv projekt, stoga to nijedna ena ne dijeli istu sudbinu i naslijee koje socijalno konstruira njenu rodnu i spolnu ulogu, na to su sugerirale i afroamerikanke svojim bijelim srednjestalekim osloboditeljicama. Pokriveno skroz i pokriveno samo na odreenim manje ili vie seksualno izazovnijim mjestima, upravo u toj manifestnoj gesti razdvaja ene muslimanke po primarno razliitim tumaenjima muslimanskih zakona, a potom po mnogostrukim irinama i merdijanima, kulturama, tradicijama, rasama i klasama, pravei upravo miks od njihovih raznolikih identiteta i politikih pogleda na emancipaciju i potrebu za oslobaanjem od njihovih mukih gospodara. Shodno retorici jednoga zapadanjaka, na istom fonu moemo razloiti pogubnost mukih gospodara Istokamuslimana: Nae ene su pokrivene jer su ene Bogom dane da bivaju seskualno atraktivnijim biima od mukaraca, njihova odjea je njihov zastor pred Bogom i pred mukarcem. Oni ovim stavovima ne samo da zagospodaruju konceptom enstvenosti jedne muslimanke nego na drugom polu istine deklamiraju isti obrazac prvenstveno kulturolokih ozakonjenih vrijednosti za ene kao i njihove kolege sa zapada. Haremska erotizirana forma sukladno ovim vrijednostima koje se esto promiu je samo imaginarna fantazmatska igra izmeu zapadnog i istonog kolege. Tijelo ene nije pokriveno da bi pohotne mukarce sprijeilo od seksualnog grijeha. Ovakvim vienjem mukarac umanjuje vrijednost seksualnog i spolno-rodnog bia ene, prevashodno potvrujui tezu zapadnog kolege da ena treba osloboditelja u liku njega zapadanjaka, ali i primarnim tumaenjem religijskoga i vjerskoga zakona, smjetajui enu na onaj pol dihotomine veze koji je tijelo (seksus), a on mukarac um (duh). Pokrivanje se tim inom uistinu svodi na gospodarenje mukaraca nad tijelom ene. Uznemirava i injenica da se politiki sukobi koji uvijek prvo zaponu u kulturolokim i umjetnikim projektima mukaraca vode preko,

Cilj je potiniti i naizgled, simbolizirati pobjedu nadmoi primarno nad enom, potom pred Drugou. Drugou koja je supstituent svih klasnih, rasnih, religijskih, rodnih i injih imbenika pred kojim nae politiko Ja vodi bitku nadmoi. Shodno ovoj opoziciji koja se manifestira u samoj ne-odjei, nasuprot dihotomiji koja zapoinje sa golo tijelo-odijeveno tijelo, bilo bi smisleno dodati i treu inaicu koja lomi otricu podjele na pokriveno tijelo - prikriveno-tijelo. I napose jo na polu - pokriveno tijelo - skroz pokriveno tijelo. injenica je da za jednu pokrivenu muslimanku ove podjele u mnogome utiu prvenstveno u njihovoj kulturolokoj i politikoj pojavnosti.
Je li posrijedi njihova elja da se preko egalitarnog religijskoga tumaenja ena muslimanka, ili njihova ena harema represivno razodjene u njihovoj davno usaenoj projekciji nje same - seksualne robinje mukih vladara. Povik oslobodimo ih njihovih vladara (mukaraca), u podtekstu bi se itao zarobimo ih mi - novi muki gospodari. Nedvojbeno je da u sluaju proglaenja zabrane noenja hidaba ne stoji samo iskrena namjera mukih zapadnih politikih gospodara nego jedna dalekosenija projekcija moi jednoga rasnoga, klasnoga ali religijskoga koncepta orijenta i okcidenta (podvlaim: ponovno je rije o politikim i kulturolokim terminima i diskurzima). Gotovo pa surova borba mujaka za odrivim poretkom moi na globalnome planu. Muslimanku, dakle tijelo pokrivene muslimanke zaodjenuto u kolektivizacijsku projekciju potlaenog tijela, ne treba oslobaati, niti zarobljavati, ne samo stoga to se ona sama i moe i treba izboriti za jednakopravnu mo prosudbe u donoenju odluka kojima e njeno tijelo kao i njen socijalni i kulturoloki, pose-

Foto: Almedin Zuki

(sic!)

37

na i kroz normiranje pojavnosti ena. Dakako, da i dalje govorimo o eni koja nam pomodno reeno na zapadu dolazi sa istoka, odie egzotikom, i seksusom. Zagospodarimo tijelom da bismo zagospodarili zemljom!!!

Ukoliko je istina toliko evidentna, zato fikciji ne dozvoliti da se razvija?5

To simbolino putovanje eherzade u umjetnike fantazmatske realizacije zapada, zapadnih mukaraca je radikalni pomak od prethodno navedenoga stajalita. Tu je ona umno zarobljena, osakaena svog najveeg saveznika, i zarobljena u ve izlino ponavljane seksualnih fantazija mukaraca. Liavanjem uma, ona je od politike heroine svedena na nijemoga seksualnoga partnera, stoga liena i svoga erotskoga potencijala. Upravo u ovim oprenostima kojima se bavi Fatima Mernisi, izvire najvei kulturoloki pa i politki boj zapada i istoka. Da li sam upravu ukoliko pretpostavim, da je duboka veza jednoga povijesnoga trenutka u kojem je eherzada prvi put prela granice prema zapadu, a bilo je to 1704. godine i njeno prvo odredite je bio Pariz6, onaj trenutak u kojem se oblikovala umjetnika i filozofska koncepcija i dananjeg pogleda Zapada spram ene Istoka (preciznije reeno muslimanke). Uskrauje joj se njeno najvee pravo i izvor njene moi, pravo da umuje i da tvori svoj identitet ne u seksualnom nego jednako umnom zakonu koji je nedvojbeno, u oprenoj svezi zapadnoga filozofskoga miljenja. Dapae rije je o onoj binarnoj opoziciji i iskljuivosti um-tijelo, odnosno, muko-ensko. Ovdje je dakako pomen o politikim konstrukcijama i intervencijama preko tijela i u tijelo, tvorbom jednoga politikoga naela re-prezentacije. eherzada nas ui da mukarci ne imenuju enski pol i rod.7

Priskrbljivanje eherzadine moi

U orginalnim priama, eherzadino telo se jedva i spomenulo, ali njena uenost se stalno naglaavala. Jedini ples koji izvodi jeste igra reima do kasno u no u maniru znanom kao samar. F.Mernisi
Ono to svojom briljantnom studijom pokazuje Mernisijeva, jest upravo snaga jednog fiktivnoga lika usmene arapske tradicije zaodjenutog u enski spolno-rodni identitet (eherzada), da upravo i svojim subverzivnim karakterom postanka, pretpostavljeno u enskoj mati, umu, tako mono pronosi i transformira ideju kako se seks i politika prepliu u priama Hiljadu i jedne noi, konstituirajui svoj identitet politike heroine (F.Mernisi) koja umom gradi erotsko orue potiskujui zapadnjaki model razodjevene haremske plesaice sa prevashodnim naglaskom na njeno telo i seksualnu zarobljenost u fantaziji zapadnoga mukarca. enstvenost koju je ona reprezentirala u priama iz Hiljadu i jedne noi, poziv je ka umnoj Moi kojom ene trebaju nadjaati svoje muke rivale i potencijalne zarobljivae. Iz ovoga arhetipskoga lika arapskih pria izrodila se kakljiva igra sa erosom koju nose arapske i muslimanske ene sa sobom. Njeno vienje kao ravnopravnoga seksualnoga partnera u ovim priama, to i analizira Mernisijeva, daleki su pokreta onoga to misteriozna veza koja postoji izmeu pluralizma i feminizma nalazi se u sadanjem problematinom islamskom svetu, a koju su tako udesno i ivopisno predvidele prie ispriane od strane eherzade i ahrijara.4 eherzadine prie koje ine dio kulturnoga identiteta arapskoga svijeta, prevashodno ena, nisu izvor strogog religijskoga ili pak sekularnoga zakona iroko rasprostranjenoga islamskoga svijeta. Upravo mo usmene enske naracije, a ne pisanoga erijatskoga zakona, izgrauje raznolik kulturoloki identitet mualimana/ki, ali i otvara sljedea pitanja:

Zato se mora potovati nepravian zakon? Samo zato to su ga mukarci napisali?

4 5 6 7

Reinterpretativna linija opravdavanja novonastalih praksi oigledno nema pravolinijski kontinuum u izvoenju argumenata za i protiv. No, da je ovo pitanje ponovno pitanje politike a ne pitanje samoprodavane emancipacije ena jesu uestali natpisi u novinama kojim se enom u nikabu pokuava iskonstruirati neopravdani strah od Drugog, terorizma, dravne nesigurnosti, pokreta za emancipaciju i slino. I ponovno se potiskuje napor nje same da i u tijelu koje je pokriveno, i neidentifikovano ne bude samo upis muke moi nego i glas samovoljne politike pobune protiv svih mehanizama kojima se produciraju te i sline aktivnosti zastraivanja.

Ibid, str. 56. Ibid, str.62. Ibid, str.63. Isp. U: eherzada, str.72.

38

(sic!)

U polju nagosti i odjevenosti: politika reprezentacije (raz)po-krivenoga tijela

Intuicija prema kojoj je prikrivanje esto erotinije od potpunog razgoliavanja je opepoznata. Ruth Barcan
Odjea je drugi pol kada se diskusija sa enskoga uma sputa na ensko tijelo. Govorimo o nagom i pokrivenom, ne slutei da neprestano distingviramo ove pojmove na njihove mikroidentitete. Ovi pojmovi proizlaze iz ponovno jedne mone opozicije priroda-kultura, koji sukladno moi re-prezentacije svoju varijabilnost nanovo ispisuju i podreuju novim normama, tako kada se shvaa kao Boje djelo priroda je nadmona kulturi i umjetnosti, a kad se shvaa kao pala, izopaena ili slaba priroda (a time i golotinja) ona je inferiorna kulturi, umjetnosti ili disciplini8 Nedvojbeno je da pokrivanje/prikrivanje i razgoliivanje tijela odjeom, moramo promatrati iz razliitih uglova, kako socio-kulturolokih tako i religijskih, estetskih i slino. Da li je tijelo odjeveno ili pak nije, ponovno je ono to normira i kulturoloki i pravni zakon. Pitanje nagosti, odjevenosti i ednosti, prevashodno je pitanje socio-kulturoloke konstrukcije svih drutvenih zajednica. Rei da muko tijelo ne podlijee odreenim normama koje propisuje drutvena norma je zabluda. Meutim, ono to potpada pod konstrukciju tjelesne prihvatljive re-prezenatacije, je tijelo ene/a. Tim se tvori ne samo njen spolnorodni identitet nego pak i njena podobna drutvena i kulturoloka re-prezentacija. Tenjom za normalizacijom jezika koju tijelo odailje, tijelo se buni i esto zalazi u svoju patoloku prirodu. Ulazi u polje protestne re-prezentacije ime se nesvjesno odailje politika poruka.9 Potreba da se institucionalno izjednae svi pravni subjekti katkad naruava primarno pravo subjekta da svoju politiku, seksualnu, kulturoloku i bilo koju drugu razliku artikulira u sebi svojstvenim naelima. To nikako ne znai da potrebna pluralistika ideja treba podlei zamci u kojoj se pravno i simboliki izjednaavaju radikalistika i umjereno normalizirajua miljenja. Stoga je ta politika korektnost unekoliko vie neodriva i problematina. Normalizacija enskoga tijela i konstrukcija istoga je gledano historijski sa razliitih aspekata nevjerovatno dugotrajna i fleksibilna stra8 9 10 11

!TeMAT

tegija drutvene kontrole.10 Odjea koja je samo zadnji daak modnog izriaja ili odjea koja nosi ritualnu, performativnu, simboliku ili i religijsku vrijednost, sainjava kodove kojima se poesto vri normalizacija ili pripitomljavanje tijela ene. Onda kada zakon, otjelotvoren u jeziku mukarca posee za pravnom normalizacijom enskoga tijela, najee dobijamo kontradiktorne ali u inaici jednake ciljeve. Cilj je potiniti i naizgled, simbolizirati pobjedu nadmoi primarno nad enom, potom pred Drugou. Drugou koja je supstituent svih klasnih, rasnih, religijskih, rodnih i injih imbenika pred kojim nae politiko Ja vodi bitku nadmoi. Shodno ovoj opoziciji koja se manifestira u samoj ne-odjei, nasuprot dihotomiji koja zapoinje sa golo tijelo-odijeveno tijelo, bilo bi smisleno dodati i treu inaicu koja lomi otricu podjele na pokriveno tijelo - prikriveno-tijelo. I napose jo na polu - pokriveno tijelo - skroz pokriveno tijelo.injenica je da za jednu pokrivenu muslimanku ove podjele u mnogome utiu prvenstveno u njihovoj kulturolokoj i politikoj pojavnosti. Izabrati biti pokrivenom prvenstveno je pitanje koje proizlazi iz vlastitoga stava prema tijelu koje nosi ili tijelo koje je nosi. Kao i tradiciji zapadnih monoteistikih religija proces od kojeg je pokrivanje ene poelo bivati pitanjem nadmoi mukaraca usko je povezano sa patrijarhalnim uitavanjem u religijski zakon. Zakon koji nije u domenu vrstoga uporita u Boijem nego pak u tradicijskome i kulturolokome naslijeu. Tako pitanje interpetativne snage erijata (muslimanski zakon) nuno je propitati iz kontekstualne ukljuivosti socio-kulturolkih imbenika. Zakon koji je interpretiran i pisan iz ugla muke dominante prakse mora preispitati prevashodno meurodne odnose i interpretativnu vrijednost prema kojoj se primarna vjerska i politika ravnopravnost i jednakost muko-enskih odnosa ne podudara u samoj, primarnoj zakonskoj primjeni. U islamskim politikim praksama ()ene i manjine su osuene na to da budu nevidljive kako bi odrale privid homogenosti.11
Tenja ka homogenosti je oigledni princip koji se vjekovno sprovodi prilikom nadziranja ena, to je takoer vjekovni princip koji obje civilizacije sprovode prilikom ideolokih upisa u tijelo potlaenoga, jer se konstrukcija uvijek homogenizira i normalizira, brie rasne, klasne, i druge razlike i insistira na tome da sve ene tee primarnom,

Barcan, Ruth, GOLO/NAGO - Kulturalna anatomija. Algoritam, Zagreb,2010., 27.str. Bordo, Susan, Tijelo i reprodukcija enstvenosti U: Razlika/Differance 3-4, 2003., str.322. Ibid, str.312. Mernisi, Fatima: eherzada, SEZAM BOOK, Zrenjanin, str.28.

(sic!)

39

standardiziranome idealu. (Susan Bordo, 316. str.) Ukoliko je pokrivanje tijela muslimanke (ta je to pokriveno tijelo?!) in kojim se odrava politiki poredak jedne ideoloke matrice utemeljene na ideji uniformirane islamske nacije privid kojim se homogenizira(Mernisi) drutvo s ciljem kontraproduktivne ideologije spram zapadne, nedvojbeno je tana teza da Imamova namjera nije uope bila bezazleno proizvoljna, ona je duboko paradoksalana : Izbori, da. Pluralizama, ne. Imam je znao ta radi. Znao je da e ene bez ferede primorati imama da se suoi sa injenicom da Umma, zajednica vernika, nije homogena.12 No, gdje poiva mehanizam koji nosi politiki odluku Francuske da se zabrani hidab, nikab, burka u javnim instutucijama i kako artikulirati ideju kojom se, makar legislativa kojom se ena mora identifikovati pred zakonom bila uporina i tana, i zapadna demokratija nedvojbeno homogenizira politiki. Stoga to promiu radikalnu konstrukciju enstvenosti obje politike konstrukcije upisuju dozu subverzivnoga u tijelo koje ispisuje svoj tekst (kako se esto sugerira od strane feministkinja). Nositi ue nego to je prikladno erijatskoj interpetaciji, nepokrivanje cjelokupne kose (kosa ja kako je sugerirala Barcanova granino podruje izmeu nagosti i pokrivenosti), lakiranje, prekomjerno minkanje i slino, podriva sistem koji namee jednu ideju kao univerzalnu ideju za sve muslimanke. Izbor koji je u krajnjoj instanci produkt vlastitog izbora, da li bogobojaznog, simbolinog, ili politikog. Nije svako pokrivanje religijsko ili pak politiko. S druge strane pokrivanje moe ponovo rasplamsati subverzivnost zaodjenutu u eros koji je usko povezan sa umnom igrom koju namee ena ne samo zapadnim ukrotiteljima nego pak i svojim mukim partnerima koji dijele isto socio-kulturoloko podneblje, tradiciju i naslijee. A nijedno iskustvo nije isto. To je tijelo subverzvino u isto kulturolokoj igri sa stereotipima koji su ovaploeni u zapadnoj kulturi. Otuda i volja da se normalizira. Umjetnost ponajbolje progovora o politikoj dimenziji koja ukljuuje i iskljuuje predstave ednosti u obje kulture. Razotkrivajui pri tome muke interpretatore moi. U videu Measures of Disatnce (1988)13 palestinske konceptualne umjetnice Mone Hatoumi, iitava se mjera seksualnosti i erotizma u uskoj svezi sa praksama koju imaju tradicionalne politike re-prezentacije mukog i enskog. U intimnome, ispovjednom tonu glas autorice ita pismo majke koja joj ga pie na arapskome jeziku iji se mrmljajui tonovi uju u pozadini, a prevod nam
12 13

dolazi iz usta keri koja ga prevodi na engleski. Jezik koji ini dio njenog novoga identiteta. Majka iz ratom zahvaene zemlje pria o sjeti za kerkom u egzilu. Nedostatak enskih razgovora je nota koja ini poseban stepen u njihovom odnosu, onaj dio koji batini tradiciju usmenoga pripovjedanja u arapskome (islamskome) svijetu, subverzvini stepen naracije koju su razvijale majka i kerka. Dok sluamo glas autorice u pozadini se na povrini ispisanog arapskoga pisma, koji nam se na mah ini poput bodljikave ice, pojavljuje tijelo ene koje se postepeno u rastuem tonu i obavijesti koju nosi pismo, razotkriva tijelo nage ene. Istovremeno sesksualno razodjenuto, sa bitnim naglaskom na tekst koji se utiskuje u to tijelo. Tijelo istovremeno ispisuje svoj jezik koliko i pismo agresivno ak ispisuje tijelo. Mnogo sam uivala u naim privatnim razgovorima i priama o enskim stvarima i svemu tome; ti zna da ja nikad nisam priala na ovaj nain prije. Zato se ne vrati da ivi ovdje, moemo da snimamo fotografije i pravimo snimke kao to si eljela. Pitala si me u svom zadnjem pismu da li moe da koristi moje fotografije u svome radu; koristi ih, ali nemoj nita spominjati svome ocu.(pr. Jasmina Bajramovi) Oigledna je povezanost koju majka uspostavlja sa kerkom ali i njena tradicionalna uloga koju i dalje zadrava spram mua i isto to trai od svoje kerke da uini za svoga oca. Trenutak u kojem je razgoliena majka pozirala kerci je pretpostavljeno osramotio oca.: Jo uvijek mi prigovara zbog toga kao da sam ti dala neto to pripada samo njemu. Ona koja je presudno uticala na konstrukciju njenog enskog i enstvenog identiteta je dakako majka ije rijei analizira i nakon 20 godina: Pretpostavljam da je to jako vaan momenat u ivotu svake djevojice, i izgleda da je kod tebe izazvalo krizu identiteta. Od malog avolia, pretvorila si se u tihu i povuenu djevojicu. Samo sam eljela da te utjeim jer si bila jako uznemirena pri pogledu na krv i jako si plakala, i ako se dobro sjeam, rekla sam da ti da se treba smatrati sretnom zato to si ena i to mora misliti o tome jednom mjeseno, dok se mukarci moraju brijati svaki dan. Ovaj presudni trenutak kojim se bioloki vri socijalna konstrukcija identiteta i razlike izmeu mukarca i ene, oigledno je na duboko uznemirujui nain ostavila posljedicu u identitarnom kodu Mone. Prostor nagoga tijela njene majke, salastoga, bio je presudnim da se izgubi prvotna veza izmeu oca i kerke a da se uspostavi nova, on to zove enskom glupou

!TeMAT

Ibid, 27.str. http://www.ubu.com/film/hatoum_measures.html

40

(sic!)

godina kako se zvanino otkrila, zna sve raditi ova plama dama, voziti auto, obavljati kupovinu, ii po uredima, na potu, plaati raune)15 njeno otkrivanje je implicitna politika odluka kojom ova dama zagospodaruje svojim tijelom i konstrukcijom enstvenosti koja je duboko okrenuta spram patrijarhata i strogog erijatskoga zakona koji ju pokrio bez njenoga vlastitoga izbora.

Bosanskohercegovaki mikroplanski pregled

Foto: Almedin Zuki

(otac). Seksualni identitet kerke uspostavljen je na komunikativnoj ravni sa majkom a potom i na vizualizaciji njenoga tijela koje iz sfere privatnoga prelazi u javno. Zahtjev da se ne kae ocu za doputanje objavljivanja fotografija posljednji je spas koji ouvava krhotine koje su proizale iz jaza nastalog fotografiranjem. Majka odgovara kerci ono to je sutinska vrijednost mukoenskog odnosa u seksu da ene, smiju jednako ako ne i vie uivati u seksu. Identitarni lomovi koje proivljajvaju svi lanovi porodice implicitno su utemeljeni u ratu, stoga i razliitost rakursa ali i vjeno bezdomnitvo koje proivljavaju svi lanovi, ponaosob majka-kerka: Ja sam se lino osjeala ogoljena kao od due, i ne priam samo o zemljitu i imanju koje smo ostavili, ve i o naem identitetu, ponosu i osjeaju naega sopstva, a sve je nestalo tek tako. Na fonu istoga umjetnikoga prikaza raznolikosti performativnih rodnih uloga spram tradicije je i novela Assie Djebar Povraci na povratak14 koja tematizira sasvim drugo kulturoloko podneblje, Alir i povijesne okosnice osloboanja od nekoliko carskih sila, proces nezavisnosti, povratak jeziku, i mo da sama zaposjedne svoje mjesto. Ponovno na relaciji majka-kerka ova novela tematizira upravo razotkivanje kao vid slobodnoga izbora ene koja je neoptreena naslagama tradicijskih okova, potvrujui tezu da bi tijelo trebalo ispisivati vlastite politike sadraje utjelotvorujui ensku mo.: Dvije slobodne ene. Niko ne bi rekao: majka i kerka. Majka, pedeset godina, plavua, sunane naoare (ve je deset
14 15

eherzada je mona paradigma za muslimanke koje u tradiciji usmenoga pripovjedanja pronalaze iznova mo kojom je ona zagospodarila nad svojom sudbinom. No pitanje je da li sve tradicije u kojima pronalazimo pokrivene muslimanke na isti nain mogu pronai uzor u ovoj figuri. eni koja je razornom moi pripovijednja pripitomila barbarina, kako se najee susreemo u interpretaciji sa njom. Muslimanka u BiH, osim kao marginalni enski subjekt u sveenskome tijelu, takoer prolazi stigmu prvenstveno na politikome planu ali i u simbolikoj raspodjeli uloga. Tako pokrivena muslimanka, upravo u netraenju novih naina interpretacije erijata, biva diskriminirana u opsegu vlastite religijske zajednice, esto se promatrajui kao pigmeleonski cirkuski projekt kojim se ne treba samo zagospodariti nego ga treba pripitomiti. Nesposobnost i islamske zajednice da se enama sukladno socijalnim i kulturolokim kontekstima priskrbi jednakopravni model uea u politici same religije, ali i drugih polja esto mukorodno ovaplouje stereotip o buli (tujui je iznutra, zatvarajui joj prostor izvana), pogotovo kada je na cijeni pria o enama u nikabu koje se od samih njih, potom i Drugih, na fonu etno-rodnih uloga naziva pogrdnim imenima ninda i slino. Tako tijelo pokrivene muslimanke u zazornoj uniformi koju nosi postaje simbolikim imaginarijem sukobljavanja mukih monika koji bitku ponovo vode na tijelu ene. Strah i odbrana od ekstremsita, koji ne mogu nikako bivati reprezentima naslijea islamske tradicije, bivaju pojmovima kojima se trguje zabranama noenja marame, ili pak pokrivala preko lica. S druge strane njihova braa koriste istu igru banalizacije istine radi istih sukoba moi kojima se slue njihove muke kolege na makroplanu. Oigledno je da se sve bitke mukih nam gospodara poinju i zavravaju u i na reprodukciji idealno potinjenoga simbolikoga i stvarnoga tijela ene. Da bi se razumijevalo ozraje u kojem

Vid. U: Oran Mrtvi jezik, ZID, Sarajevo, 2000. Ibid, str.37.

(sic!)

41

se konstituiu stereotipije ali i proizvode sprege potinjavanja u domenu javnoga ivota potrebno je ponovno porinuti u naslijee erijatske i bilo koje druge kulturne prakse koja normira i propisuje pojavnost i odsustvo enskoga tijela u politikome i bilo kojem drugom segmentu ustaljenih praksi. Stoga to je kulturoloko ozraje u 7. i 8. stoljeu bilo strogo patrijarhalno, pa je muslimanska znanstvena elita interpretirala Kuran u duhu tog kulturno-civilizacijskog naslijea, na kojem su uvreni temelji dihotomije izmeu muke i enske sfere djelovanja16, danas se suoavamo sa izazovom, prvenstveno muke elite u intelektualnim i drugim institucionalnim formama islamske zajednice, pronalaenja novih i socio-kulturolokih kontekstualno ukljuivih interpretacija starog mukooroenog vjerskog zakona. Neukljuenost ena prevashodno u domenu javnih religijskih institucija produkt je dalekog nasljedstvenog karaktera ne samo patrijarhalnih religijskih inetepretacija nego i specifinog redefiniranja etno-nacionalnih uloga u ratnom i postratnom prezentu sa dominantnom figurom simbolikoga oca. Obrazujui kadar, koji je spolno-rodno jednako zastupljen u vjerskim srednjim kolama kao i teolokim fakultetima, ne nailazimo ni na jednu figuru ene nositeljice politike funkcije, iako apeli od strane intelektualca u samoj zajednici postoje. Interpretacija koja je duboko splet religijskoga ali i samog nacionalnog ideala stigmatizira ene u sferu privatnoga prostora. Duboka potreba da se odri takav patrijarhalni karakter vjerske prakse i da se institucionalno ukljui u tijelo ne samo lokalnog nego pak i u tijela drutvenog i dravnog zakona, jeste praksa tzv. radikalne vehabijske struje. Stoga su esti sluajevi njihovog samoproklamovanog erijatskog tijela, esto nazivan erijatskom policijom u namjeri da svoje radikalne ideje promiu nasiljem, sutom suprotnou onoga u ije ime se izvrava taj in. Potom pokrivanje djevojica, pod izlikom da se radi o svojevoljnome inu, ak i prije tzv. erijatskoga stepena punoljetstva koji se treba dostignuti da bi taj in bio iole opravdan, kao i patrijarhalno izvandravno dejstvo u ureenju javnih institucija poput kole, prisilnim razdvajanjem djevojica i djeaka, a sve u ime njega mukarca koji seksualno obespravljuje i traumatizira pojavne subjekte. No, nasuprot tome, potisnuti enu u nikabu u jo dublji ponor od onoga koji joj se najee namee a ne postavlja kao izbor, jednako je radikalistika ideja kao i ta. Stoga to je bosanskohercegovako drutvo svakako
16 17

repatrijarhalizirano a tijelo ene etnicizirano, esto se kritika upuena ovim vjerskim pokretima koji dodatno repatrijarhaliziraju ensku ulogu, vraa u odgovoru koji svoj argument crpi iz nekadanje religijske i kulturoloke prakse bosanskih muslimana u propisu koji se temeljio na noenju vela preko lica, esto zvanog kao zar. No, mo koju je i AF, objedinjeno ensko tijelo (isp.Zilka Spahi-iljak), bez obzira na religijsku, klasnu i bilo koju drugu podjelu, zajedno sa drugim jugoslavenskim strukturama donio enama kao osloboenje od propisne javne norme, reinterpretira se kao polazite validnosti ponovne reprezentacije tijela u istome. Tako ensko tijelo uistinu postaje centrom praktine kulturne kontrole. No, samopozivanje na omraeni komunistiki partijski sistem koji je eto u ateistikoj manifestnoj praksi potisnuo sve religijsko, esto previa injenicu koja je i suvie bitna za analizu uzroka ovih politikih praksi. Dakle, nije se samo AF, ili cjelokupno komunistiko tijelo koje je takoer reproduciralo patrijarhalne vrijednosti u svojoj strukturi, bavilo skidanjem ferede i zara sa tijela muslimanki. Tim su se, a to je moda i najbitniji segment svega, bavili i muslimanski intelektualci koji su se jo ranije zalagali za rjeavanje ovog pitanja u korist emancipacije ena, kroz svoje istupe na brojnim konferencijama kao i pisanom rijeju u muslimanskim i drugim glasilima, a u tome se posebno isticao vjerski poglavar, reis-ululema Demaludin auevi koji je javno govorio kako se vjera i vjerski propisi ne protive otkrivanju muslimanki.17 Reinterpretativna linija opravdavanja novonastalih praksi oigledno nema pravolinijski kontinuum u izvoenju argumenata za i protiv. No, da je ovo pitanje ponovno pitanje politike a ne pitanje samoprodavane emancipacije ena jesu uestali natpisi u novinama kojim se enom u nikabu pokuava iskonstruirati neopravdani strah od Drugog, terorizma, dravne nesigurnosti, pokreta za emancipaciju i slino. I ponovno se potiskuje napor nje same da i u tijelu koje je pokriveno, i neidentifikovano ne bude samo upis muke moi nego i glas samovoljne politike pobune protiv svih mehanizama kojima se produciraju te i sline aktivnosti zastraivanja. Ne, samo da su ene na globalnom politikom tlu marginalizirane, (a tek u odreenoj religijskoj insatnci), stoga pomak koji ve godinama pravi ka javnom istupu a ne privatnoj stigmi, esto je meta napada od etno-nacionalnih mukih politikih projekata. Tako je sjednica parlamenta BiH prekinuta zbog prisustva ene u nikabu, Nae Dizda-

Spahi-iljak, Zilka, ene, religija i politika, Sarajevo, 2007., str.107. Ibid, str.137.

42

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

!TeMAT
revi, pri tome se svjesno projektirajui zabrana uea u politikome i javnome ivotu takvih ena, ako je AF i skidanje zara poslije II svjetskog rata donio pomak ka emancipaciji muslimanke, isto tako bi i ovaj svijetli primjer uea u politici ene koja manifestno i protestno nosi svoj veo trebao biti uzorom kako implementirati ensko i birako i funkcionalno tijelo u novim potragama ka iznalaenju zakonskih i kulturolokih pomaka u meurodnim odnosima. Prelazak sa stvarnoga, materijalnoga tijela u kulturno posredovanu formu (Foucault), pomak ka jeziku tijela kulture (Foucault) ponovno na nivou vjerske prakse, iako pokrivene u damiji, koja je takoer javni prostor definisanja rodnih uloga, nije se pronaao koristan jezik koji bi seksualnu prirodu kojom se normira ustrojstvo redova (saffova), artikulirao na jednakopravno polje duhovnoga uzdizanja: O tome predstavljaju li mukarci kunju za ene i odvraaju li oni enama panju od molitve niko ne govori ()18 No, i pored svih napora da se iznae adekvatan odgovor i artikulira politiki bunt u zahtijevima ena ka pravilnoj analizi problematike, kao i put ka ueu u normiranju zakona koji ju pojavno odreuje, u budunosti emo se manje baviti religijsko-kulturolo18 19

kima konstrukcijama identiteta a vie ekonomskim i socijalnim reformama na nivou rodnih odnosa. Stoga je Mernisijeva ponovno upravu kada kae:

Moglo bi se predvideti vrlo lako da e ene jo vie uzburkati i doprineti jo unijim debatama u decenijama koje dolaze, jer globalizacija primorava kako muslimanske drave tako i njihove graane da se redefiniu i stvore nove kulturne identitet, koji e imati vrste korene pre u ekonomiji, a manje u religiji.19

Ibid, str.119. Mernisi, Fatima: eherzada, SEZAM BOOK, Zrenjanin, str. 30.

(sic!)

43

Anela Hakalovi

Nasilnike prakse tjelopisa:

oblici interpretacije kolektivnog silovanja u Bosni i Hercegovini

I am awake in a place where woman die. Jenny Holzer, Lustmord Ulazei u prostor postraumatskog interpretiranja, intencije umjetnosti se kreu u dvostrukom smjeru; s jedne strane, naglaava se neuspjeh umjetnosti u suoavanju sa podrujem stvarnog traumatskog iskustva, posebno u onim sluajevima kada trauma dobiva i kolektivno obiljeje, a s druge strane, naglaava se upravo potencijal umjetnosti, kao medija koji ne odslikava, nego podraava stvarnost, da (re)prezentira iskustvo koje esto u svojoj parcijalnosti i fragmentarnosti izmie rijeima.

izvreno nad enskim tijelom u proteklom ratu, dakle nasilje silovanja, seksualnog zlostavljanja, u okviru razliitih analiza uglavnom tei ka tome da se predstavi u slubi stvaranja odreenih ideolokih matrica koje ne samo da definiraju nacionalni identitet rtava, nego i njihov spolni/rodni identitet, pri emu se nedvosmisleno polarizira nacionalna, a ne spolno/rodna pozicija. Socijalne i antropoloke analize kolektivnog silovanja u proteklom ratu na taj nain definiraju prostor postratne socijalizacije ene, gdje se drutvo kao subjekt socijaliziranja ene pojavljuje u poziciji terapeuta koji svoje fantazme projicira u priu rtve/pacijentice. U okviru kolektivnog ratnog silovanja i njegovog interpretiranja posebno mjesto zauzima prostor enskog tijela koje postaje mjesto obiljeavanja i definiranja muke dominacije. Prostor enskog tijela se u doslovnom i deleuzevskom smislu teritorijalizira,20 izjednaavajui se sa prostorom zemlje koja svoj simboliki pandan pronalazi u figuri nacije/domovine.

Na ovom mjestu se moe postaviti pitanje: da li ovaj represivni oblik moi nacionalnog diskursa koji se u ovom sluaju manifestira u vidu instru-

!TeMAT

I.
U ovom tekstu elim tematizirati injenicu kolektivnog silovanja iz proteklog rata na naim prostorima, te diskurzivne oblike reinterpretacije jednog iskustva line traume i transfiguriranje intimnog u javno, privatnog u politiko, realnog u simboliko, kao i posljedice tih transfiguracija. Postojanje kolektivnog silovanja i nedvosmislena polarizacija pozicija poinitelja i rtve podlijeu postratnim konstitucijama kolektivnih narativa, koje formiraju fantazmu koja se uspostavlja kao jedini okvir unutar kojeg je mogue svjedoenje. Uutkivanje glasa ene kroz njegovo filtriranje u okviru nacionalnih narativa, stvara duboko opresivnu poziciju spram iskustva enskog, gdje simbolika fantazma nacionalnog identiteta kastrira realnu poziciju enskog iskustva. Nasilje koje je
20

Interpretiranje kolektivnog silovanja u Bosni i Hercegovini iz proteklog rata moe se definirati kroz dva osnovna smjera. Prvi smjer interpretacije potencira nacionalni identitet rtava stvarajui romantiarske narative u okviru kojih se identitet ene definira kao identitet majke, sestre, kerke... Ovakav tip interpretacije i postratnog prianja o kolektivnom silovanju sauestvuje u konstruiranju kolektivnog identiteta kao izrazito i iskljuivalaki klerikalnog. S druge strane, postoji i odreeni korpus tekstova koji pitanju kolektivnog silovanja prilaze sa odreenom znanstvenom distancom i koji izbjegavaju upadanje u ideologijski tip interpretiranja, ali ipak i pored toga u svom analiziranju ostavljaju po strani spolno/ rodni vid identiteta rtava, smjetajuu rodnu analizu tek unutar prie o nacionalnim (mukim) sukobima u proteklom ratu.

Teritorijaliziranje se u uenju Deleuze/Guattarija pojavljuje kao nain na koji svaki socijus pokuava da kontrolie svoje polje. Teritorijaliziranje odreuje tokove elje, kodira ih kanalie, utvruje mogue tokove miljenja. Kao ilustracija za ovaj pojam moe se navesti Deleuzev/Guattarijev model izofreniara koji deteritorijalizira kodirane tokove. Model izofreniareve etnje ova dvojica autora postuliraju nasuprot neurotiarevog sjedenja na kauu izofrenina etnja: to je bolji model od neurotiara koji lei na kauu, jer ukazuje na procesualnost, na nomadsko kretanje ija se pria, za razliku od neurotiareve, odupire deifriranju znaenja. Neurotiar ostaje smjeten u rezidualnim ili vetakim terotorijalnostima, a nasuprot njemu, izofreniar svojim klecavim korakom, u neprestalnom seljenju, lutanju, posrtanju, hrli uvijek dalje u deteritorijalizaciju. il Delez/Feliks Gatari, Anti-Edip (Sremski Karlovci: Izdavaka knjinica Zorana Stojanovia, 1990), 5

44

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

mentalizacije iskustva traume silovanih ena u trop uokviren nacionalnom fantazmom, moe biti foucaultovski produktivan i nasuprot diskursu moi otvoriti diskurs otpora? Da li jedan od prostora mogue alternatizacije dominantnom ideolokom diskursu moe ponuditi i umjetnost? Umjetnost suoena sa jednom ovakvom temom upada u procjep historijske odgovornosti i svoje fikcijske naravi. Ulazei u prostor postraumatskog interpretiranja, intencije umjetnosti se kreu u dvostrukom smjeru; s jedne strane, naglaava se neuspjeh umjetnosti u suoavanju sa podrujem stvarnog traumatskog iskustva, posebno u onim sluajevima kada trauma dobiva i kolektivno obiljeje, a s druge strane, naglaava se upravo potencijal umjetnosti, kao medija koji ne odslikava, nego podraava stvarnost, da (re) prezentira iskustvo koje esto u svojoj parcijalnosti i fragmentarnosti izmie rijeima. Posttraumatsko interpretiranje podrazumijeva pronalaenje figure koja e u nekom razumljivom obliku predoiti iskustvo traumatinog, a da pri tome ta figura operira sa odreenom dozom transparentnosti koja e omoguiti izbjegavanje manipulacije figuriranim sadrajima.

II.
Interpretiranje kolektivnog silovanja u Bosni i Hercegovini iz proteklog rata moe se definirati kroz dva osnovna smjera. Prvi smjer interpretaci21

je potencira nacionalni identitet rtava stvarajui romantiarske narative u okviru kojih se identitet ene definira kao identitet majke, sestre, kerke... Ovakav tip interpretacije i postratnog prianja o kolektivnom silovanju sauestvuje u konstruiranju kolektivnog identiteta kao izrazito i iskljuivalaki klerikalnog. S druge strane, postoji i odreeni korpus tekstova koji pitanju kolektivnog silovanja prilaze sa odreenom znanstvenom distancom i koji izbjegavaju upadanje u ideologijski tip interpretiranja, ali ipak i pored toga u svom analiziranju ostavljaju po strani spolno/rodni vid identiteta rtava, smjetajuu rodnu analizu tek unutar prie o nacionalnim (mukim) sukobima u proteklom ratu. Romantiarski pristup je iskljuivalaki jer namjerno konstituira model rtve u slubi odreenih ideologijskih intencija. Problem sa ovim pristupom nije u toliko u tome to naglaava jasnu nacionalnu polarizaciju rtve i zloinca, nego prije u tome to u postratnom interpretiranju i postuliranju moguih naina socijalizacije rtava otvaraju samo jedan tip drutvene inicijacije rtava koji ima prefiks nacionalnog. Primjer ovakvog pristupa moemo pronai u specijalnom izdanju asopisa Behar iji je temat posveen kolektivnom silovanju, a u ijem se uvodnom dijelu kae da je silovanje Muslimanki u BiH zapravo silovanje Bosne i cijelog zapadnog Balkana.21 Temat asopisa je nastojanje da se uje glas naih ena jer silovanje kao neto to podrazumijeva dvoje ili vie ljudi izmeu kojih zjapi emotivni,

Sead Begovi, Samo da me lupanje srca ne otkrije, Behar, asopis za kulturu i drutvena pitanja: 90/91 (2009), 3.

(sic!)

45

ljudsko moralni i vjerniki jaz i ne moe ga opravdati ope stanje rata, nasilja i straha22 (podvukla A.H.) ne smije biti zaboravljeno. ak i tekst Esada imia koji se nastoji realizirati kao jedna socijalna analiza silovanja, ostaje u domeni metanarativa koji ga uokviruje. Pronalazei odgovornost za sveukupno nasilje, pa i silovanja, u proteklom ratu, u svetosavlju koji je stvorilo nasilniku ideologiju, ovaj autor ostaje u domeni romantiarskog interpretiranja, konstituirajui identitet silovane ene kao Bonjakinje patrijarhalnog odgoja kojoj je silovanje naruilo prvenstveno njen nacionalni i vjerski idenitet, ali je silovanje muslimanke potresalo i cijelo muslimansko drutvo u okviru kojeg se, po rijeima ovog autora, gaji posebno potovanje prema eni. Pri argumentaciji, autor se u odreenim dijelovima teksta oslanja na citate iz Kurana, postavljajui na taj nain nedvosmislen okvir unutar kojeg je uopte mogue svjedoenje o silovanju. Osim spomenutih tekstova Behar donosi i isjeke iz knjige Molila sam ih da me ubiju23 koja sadri svjedoanstva ena, rtava silovanja. Bez obzira na vjerovatno plemenitu namjeru urednika ove knjige, i ova knjiga se moe smjestiti u isti romantiarski kontekst koji se osim simplificiranja uloge silovanja u Bosni i Hercegovini, nastavlja na isti patrijarhalni model koji je u odreenoj mjeri sauestvovao u pojavi seksualnog nasilja u ratu. Drugi pristup ovom problemu izbjegava romantiarske ideale, ali ipak potencira nacionalni i vjerski identitet ena u odnosu na spolni/rodni. Analizirajui rat u BiH, Renata Salecl,24 u duhu lacanovske psihoanalize govori o razgradnji fantazmatske strukture itavog stanovnita, pri emu silovanje dobiva znaenje simbolike smrti ene, budui da je u okviru muslimanskog drutva strogo zabranjeno imati spolne odnose prije braka.25 Na ovaj nain se napad na nacionalni i vjerski identitet Muslimana u ratu (koji prema stajalitu R. Salecl nije izgraen) ustvari i stvorio, meutim, on se sada radikalizira postratnim interpretacijama koji nastoje izmanipulisati traume rtava radi jaanja kolektivne fantazme. Slian pristup
Ibid, 4.

Drugi pristup izbjegava romantiarsko-ideoloku matricu, ne uestvuju u instrumentaliziranju enskog traumatinog iskustva u cilju stvaranja kolektivne fantazme, meutim, pristup kakav npr. nude Salecl i Musabegovi se moe okarakterisati kao indiferentan prema moguim posljedicama socijalizacije rtava. Ako se, kao to to navodi Salecl, u ratu nastoji srutiti fantazmatska struktura odreenog kolektiva, postratno stanje onda nuno podrazumijeva neku novu fantazmu. U raspadu jednog sistema drutva koje je podrazumijevalo i patrijarhalnost, stvaranje nove fantazme o domovini moglo se desiti bez jake patrijarhalne obojenosti.
kao Renata Salecl, pokazuje i Senadin Musabegovi u tekstu Silovanje i konstitucija nacionalnog vojnika u kojem postavlja tezu o enskom tijelu kao tranzitnom u uslovima rata, gdje se tranzitnost enskog tijela shvata u dvostrukom smislu. S jedne strane, prema stajalitu ovog autora, u enskom tijelu se ujedinjuje nacionalni kolektiv; ensko tijelo se koristi kako bi se ujedinilo iskustvo vojnika; dodiri mnoine vojnikih tijela, poveu, objedine u kolektivnom zagrljaju.26 S druge strane, tijelo ene se pojavljuje kao tranzitno i u smislu komunikacije (poniavanja) sa drugim mukim tijelom (bonjakim). Musabegovieva interpretacija kolektivnog silovanja nema svoje ideoloko utemeljenje, ak se moe okarakterisati i kao anti-patrijarhalna, budui da ukazuje na patrijarhalne kodove drutva koji su i omoguili silovanja. Drugi pristup izbjegava romantiarsko-ideoloku matricu, ne uestvuju u instrumentaliziranju enskog traumatinog iskustva u cilju stvaranja kolektivne fantazme, meutim, pristup kakav npr. nude Salecl i Musabegovi se moe okarakterisati kao indiferentan prema moguim posljedicama socijalizacije rtava. Ako se, kao to to

22 23

Vidi, Molila sam ih da me ubiju, Zloin nad enom Bosne i Hercegovine (Sarajevo: Savez logoraa Bosne i Hercegovine, CID, 1999). Renata Salecl postavlja tezu prema kojoj je cilj rata razgradnja fantazmatske strukture neprijateljske zemlje, pri emu je primarnni cilj agresora unitenje neprijateljeva vjerovanja i razgradnja njegova identiteta. Primjenom ovakvog modela na rat u Bosni i Hercegovini, Renata Salecl dolazi do zakljuka da je zlostavljanje Muslimana od strane Srba posljedica nepostojanja fantazmatske strukture domovine kod Muslimana, budui da su oni bili najvee pristalice ideje bratstva i jedinstva u bivoj Jugoslaviji. Autorica dalje naglaava kako su zlostavljajui Muslimane, Srbi pokuali isprovocirati islamski fundamentalizam. (Renata Salecl, Protiv ravnodunosti (Zagreb: Arkzin, 2002), 25-26. Renata Salecl, Protiv ravnodunosti (Zagreb: Arkzin, 2002), 26. Senadin Musabegovi, Silovanje i konstitucija nacionalog vojnika. Dijalog (2002): 82-112.

24

25 26

46

(sic!)

navodi Salecl, u ratu nastoji srutiti fantazmatska struktura odreenog kolektiva, postratno stanje onda nuno podrazumijeva neku novu fantazmu. U raspadu jednog sistema drutva koje je podrazumijevalo i patrijarhalnost, stvaranje nove fantazme o domovini moglo se desiti bez jake patrijarhalne obojenosti. Ono to je problem sa interpretacijama kolektivnih silovanja u Bosni i Hercegovini jeste to one nude samo jedan oblik socijalizacije rtvama. Naglaavanje injenice da se silovanje ena desilo zbog toga to su one Bonjakinje, ujedinjuje rtve u zagrljaju majke/domovine koja im oprata i nudi mogunost povratka obeaenog statusa kerke koja e ipak dobiti mogunost da postane majka. Teza o enskom tranzitnom tijelu u uslovima rata (Musabegovi) se moe primjeniti i na postratno stanje, gdje se sada upisivanje muke dominacije ne deava u sferi lacanovskog realnog, nego u sferi simbolikog. Tijelo ene ponovo postaje ploha za upisivanje znakova pripadnosti, gdje

nacionalno nuno podrazumijeva patrijarhalno. U kontekstu nasilnog tjelopisa, materijalizacije enskog tijela u sferi nacionalnog, spolno/rodni identitet se (namjerno) ostavlja po strani.

III.
Da li je mogue svjedoenje o traumi ena, rtava kolektivnog silovanja bez jednostrane pozicije onoga ko svjedoi? Trauma, kao iskustvo koje izmie rijeima i odbija se transfigurirati u simboliko koje pokazuje neuspjeh u pokuaju da iskae realno, postavlja ovaj neugodan zahtjev i pred umjetnost: da li i kako umjetnost moe svjedoiti o traumi, u ovom sluaju o kolektivnom silovanju? Kao primjer umjetnikog izriaja koji uzima kolektivno silovanje u BiH kao svoju temu, a koji uspjeno izbjegava mogue ideoloke konotacije i romantiarski ton, navest u primjer amerike konceptualne umjetnice Jenny Holzer koja u svom djelu Lustmord27 aktualizira temu kolektivnog silovanja ene u ratu u Bosni i Hercegovini. Ova umjetnica uzima tri stajalita u aktu silovanja: rtvu, poinitelja i posmatraa, a doslovno realizirajui metaforu o upisu jezika u tijelo, Holzer potencira tezu o nemogunosti iskaza o traumi. Renata Salecl ukazuje kako Jenny Holzer ne upada u zamku da prikae tri perspektive kao meusobno nedokuive nego pokazuje da je drugi nedokuiv zbog korjenite nemogunosti da se dokui perspektiva drugog, kao i osjeanje njegova/njezina bola.28 Tijelo i jezik ovdje ostaju ogoljeni, lieni mogunosti bilo kakve identifikacije sa pojedincima. Iako Lustmord svjedoi o nasilju nad tijelom koje je simboliki posredovano i koje dotie realno koje se ne moe simbolizirati,29 ono to ovo djelo diferencira od interpretacija silovanja spomenutih u prvom dijelu ovog teksta, je to to iskazi koje producira Lustmord ne uestvuju u proizvodnji nove fantazme. Ogoljenost ina silovanja se manifestira u koi i kostima, upuujui na dezintegraciju

!TeMAT
27 28 29

Da li je mogue svjedoenje o traumi ena, rtava kolektivnog silovanja bez jednostrane pozicije onoga ko svjedoi? Trauma, kao iskustvo koje izmie rijeima i odbija se transfigurirati u simboliko koje pokazuje neuspjeh u pokuaju da iskae realno, postavlja ovaj neugodan zahtjev i pred umjetnost: da li i kako umjetnost moe svjedoiti o traumi, u ovom sluaju o kolektivnom silovanju? Kao primjer umjetnikog izriaja koji uzima kolektivno silovanje u BiH kao svoju temu, a koji uspjeno izbjegava mogue ideoloke konotacije i romantiarski ton, navest u primjer amerike konceptualne umjetnice Jenny Holzer koja u svom djelu Lustmord aktualizira temu kolektivnog silovanja ene u ratu u Bosni i Hercegovini.

Lustmord je konceptualno djelo Jenny Holzer koje aktualizira temu kolektivnog silovanja u Bosni i Hercegovini. Lustmord se sastoji od komadia koe (ne zna se ija je) na kojoj je krvlju, koju su joj donirale ene, rtve silovanja ispisala poruke koje govore tri razliite strane: rtva, silovatelj i posmatra/ica. Osim koe i krvi, Holzer uvodi i kosti. Neke od poruka koje su pripisuju silovatelju su: I SWIN IN HER AS SHE QUITES. I SINK ON HER. I SING HER A SONG ABOUT US. I STEP ON HER HANDS. I SPLAY HER FINGERS. SHE ROOTS WITH HER BLUNT FACE. SHE HUNTS ME WITH HER MOUTH...rtva govori neke od sljedeih poruka: I AM AWAKE IN A PLACE WHERE WOMEN DIE. THE BIRD TURNS ITS HEAD AND LOOKS AT ME WITH ONE EYE AS YOU ENTER. MY BREASTS ARE SO SWOLLEN THAT I BITE THEM YOUR AWFUL LANGUAGE IS IN THE AIR BY MY HEAD I DO NOT LIKE TO WALK BECAUSE I FEEL IT BETWEEN MY LEGS. HAIR IS STUCK INSIDE ME...Neke od poruka koje se pripisuju posmatrau su: WANT TO LIE DOWN BESIDE HER. I HAVE NOT SINCE I WAS A CHILD. I WILL BE COVERED BY WHAT HAS COME FROM HER. SHE BEINGS TO MAKE MISTAKES IN HER LANGUAGE AND I CORRECT HER THE WAY SHE HAS TAUGHT ME. I FIND HER TOWERLS SHOVED IN TIGHT SPOTS. I TAKE THEM TO BURN ALTHOUGH I FEAR TOUCHING THINGS. SHE ASKS ME TO SLEEP IN THE HOUSE BUT I WILL NOT WITH HER NEW BODY AND ITS NOISES AND WETNESS. SHE SMILES AT ME BECAUSE SHE IMAGINES I CAN HELP HER.
Renata Salecl, Protiv ravnodunosti (Zagreb: Arkzin, 2002), 164. Ibid, 165.

(sic!)

47

subjekta inom nasilja. Ono to nudi djelo Jenny Holzer nije simboliki iskaz o traumi tijela, ali nije to vie ni realno; on je jedan imaginarij raskomadanog tijela, unitenje tjelesnog koje svjedoi i o poljuljanosti simbolikih pozicija. Lustmord ne govori toliko o nemogunosti svjedoenja, koliko o oprezu pri uzimanju pozicije onoga preko koga se svjedoi. Filter kroz koji prolazi realna trauma pojavljuje se kao nositelj simbolizacije, a oprez koji postulira Lustmord tie se odabira oznaitelja koji e pokriti podruje realnog. Ono to radi Jenny Holzer jeste da izbjegava kastraciju realnog simbolikim tako to njeno djelo ne reprezentira nego prezentira iskustvo traume u fragmentima tijela i jezika koji su prividno jedno, ali ipak ostaju nepovratno odvojeni. Postulira li na ovaj nain Lustmord stav da tijelo ne moe govoriti; pisanje po tijelu je nasilje, tijelo koje pie je nemogue? Odnos jezika i tijela u ovom radu se realizira u dvostrukom smjeru; s jedne strane ukazuje se na tradicionalno nasilniku prirodu jeziku koja proizlazi iz njegovog procesa imenovanja, prisvajanja, kodiranja, teritorijaliziranja.. S druge strane, jezik je ovdje prikazan i kao mjesto neuspjeha, iskliznua; nemogunosti apsolutnog teritorijaliziranja ime se demistificira njegova transparentnost. Posljedica koju proizvodi jedan ovakav in, koji paradoksalno kroz blizinu jezika i tijela, realnog i simbolikog, naglaava rascjep i nepodudaranje izmeu njih, pojavljuje se i kao kritika mimetikog naela umjetnosti koje moe legitimirati odreene ideologijske intencije. Salecl istie kako u tjelopisima Jenny Holzer itamo nepovjerenje u postojanje velikog Drugog, ali ono to nju razlikuje od praksi klasinog body arta jeste to to ona tu injenicu ne pokuava sakriti.30 Prazno mjesto simbolikog u ovom sluaju nije neto to obeshrabruje, jer upravo krah Drugog koji je omoguio iskustvo raskomadanog tijela, ogoljenosti do koe i kostiju, otvara mogunost umjetnosti da ipak nekako predoi iskustvo nasilja. Poruke koje su ispisane na tijelima nee nam rei nita nepoznato, nita novo, ali e nam onemoguiti jednostranu i jednostavnu recepciju onoga to je reeno. Radikalna suspenzija kako pozicije umjetnice koja ne otkriva svoje mjesto govorenja, tako i suspenzija homogenog subjekta o kojem se govori, otvara nekodirani i neteritorijalizirani prostor za tijelo da se kae. Fragmenti koe i kostiju, jezika i tijela ne nude definitorne veze, nego ostavljaju prostor za novo, za iskaze koji nemaju oinsku figuru.

IV.
injenica kolektivnog silovanja u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini je neto to ne podlijee i ne moe biti podlono reviziji, meutim, pristupi u interpretacijama seksualnog nasilja uglavnom su definirani postojanjem nacionalnog metanarativa koji diktira moduse interpretacije. Ovakav pristup ponovo vri nasilje nad tijelom ene, tako to uspostavlja matricu pomou koje je mogua konstitucija spolno/rodnog identiteta ene. Iako je nasilje nad enama vreno u cilju njihovog nacionalnog i vjerskog poniavanja, osim ovoga, ponieno je i neto mnogo vanije nego to je nacija, a to je ena kao individualno bie koje jeste nacionalno, moe biti i vjersko, ali je prvenstveno individualno. Interpretacija silovanja u proteklom ratu podrazumijeva nedvosmislenu odgovornost interpretatora/interpretatorice jer svojom analizom sauestvuje u socijalizaciji ena koje su doivjele nasilje, kao i stvaranju okvira unutar kojih je mogue (ako je i mogue) svjedoenje traumatiziranih rtava. Na ovom mjestu, postavlja se i pitanje alternativnih modusa artikulacije svjedoenja, gdje se kao primjeren model svjedoenja i prianja prie o silovanju, pojavljuje umjetnost. U ovom tekstu ja sam, potaknuta analizom Renate Salecl, izdvojila djelo Lustmord amerike konceptualne umjetnice Jenny Holzer, kao primjeren model umjetnikog tematiziranja traume koje izbjegava nametanje matrice koja definira nain svjedoenje, i koji omoguava prostoru tijela da ukae na tjelopis, kao praksu nasilja, ali i kao alternativnu praksu otpora. Ono to nudi umjetnost, kao to je to sluaj sa djelom Jenny Holzer, jeste da otvara mogunost onoga to se u uenju Deleuze/Guattarija oznaava pojmom deteritorijalizacije, ali i mogunost otvaranja neteritorijaliziranih flukseva, iskaza koji se nee temeljiti na oinskom autoritetu i majinskom zagrljaju pratanja. Renata Salecl istie da Lustmord Jenny Holzer ne skriva svoje nepovjerenje u velikog Drugog, ija je, podsjetimo, jedna od lacanovskih definicija, i pozicija kastratora. Iskustvo silovanja je iskustvo pisanja po tijelu, kako realnog, tako i simbolikog; ono to Lustmord nudi nije boja tinte niti namjera onoga ko pie, bitno je samo pisanje koje boli, znaci koji ostaju i raskomadano tijelo koje ne moe da se homogenizira. Da li nasilje ine i oni koji biraju boju tinte kojom e povrijeeno tijelo pokuati da pie?

30

Renata Salecl, Protiv ravnodunosti (Zagreb: Arkzin, 2002), 165.

48

(sic!)

!TeMAT
(sic!)

Harun Dinarevi

Guenje erosa konzumacijom tijela Tijelo kao adut kapitalizma

Seksualna revolucija globalnog karaktera, zapoeta 60-ih godina 20. stoljea, zadojena frojdizmom i frankfurtovcima koji su izbjegli u SAD, na pozornicu je donijela hippy pokret i nesputanu seksualnost koja ga je pratila. Ipak, nada da e kulturna revolucija donijeti promjenu u ekonomsko-politikoj konstelaciji brzo je uguena. Tijela iscrpljena LSD-om, marihuanom i nesputanom poudom, brzo su pometena s pozornice.
globalnog karaktera, zapoeta 60-ih godina 20. stoljea, zadojena frojdizmom i frankfurtovcima koji su izbjegli u SAD, na pozornicu je donijela hippy pokret i nesputanu seksualnost koja ga je pratila. Ipak, nada da e kulturna revolucija donijeti promjenu u ekonomsko-politikoj konstelaciji brzo je uguena. Tijela iscrpljena LSD-om, marihuanom i nesputanom poudom, brzo su pometena s pozornice. Rezultat seksualne revolucije na svakom koraku bio je ne toliko trijumf seksa koliko trijumf svesti nad seksom.33 Previena je elastinost liberal-kapitalizma. Tako republikanac i konzervativac Patrick Buchanan alopojno pie kako je amerika elita spremno prihvatila ideje seksualne revolucije nastale u marksistikom odgajalitu i da je njihov cilj bio podrivanje nae kulture i zbacivanje nae civilizacije.34 Meutim, takva paradoksalnost vie je rezultat postindustrijske ere i tehnika prikazivanja koje je ona omoguila, negoli naglog zaokreta u kulturi. Zapravo, sama kultura je izmjenjena mogunostima tehnologije koje su se prvenstveno realizirale kroz kulturnu industriju. Vizualizacija svijeta je nuno morala prihvatiti tijelo kao svoj osnovni element. Tijela Stalonea i Schwarzenegera su postala zatitni znak Hollywooda. Jena Jameson je postala ikona pornografije koja je zauzela uvaeno mjesto u kulturnoj industriji. Medijsko doba, strukturalno konstruisano etvorstvom praznine, komunikacije, vizualnosti i tijela, uinilo je da se umjesto erotike pornografija univerzalizira u samome mediju tijela kao takvog.35 Ova Paieva tvrdnja moe se pratiti i u Eptejnovoj koji kae da je bestidnost novi oblik pristojnosti, erotski orsokak. tedljiv eros uvek za sebe suava okvire konvencije, kako bi imao makar i

Ni u jednom drugom odnosu, osim valjda u erotskom orgazmu, ovek ne prodire tako intimno i tako daleko u bie drugog oveka kao u okrutnosti. Karol Irzikowski

Liberal-kapitalistiki konzumerizam je, izmeu ostalog, donio i konzumaciju tijela. Ovdje ne mislim na ivo tijelo, nego na virtuelno. Konzumacija kao takva ne zahtijeva ekonomiju dodira i povratnu spregu dvaju subjekata koju eros sadri u sebi. Glavni medijski adut kapitalizma - reklama, u svoju strukturu je, kao osnovni element, postavila tijelo.
U eseju Ja i telo Jan Kott ispisuje jednu poticajnu reenicu: Ponekad je telo u nama, ali smo i mi esto u telu.31 Ovakva dihotomija izmeu tijela kao materije i ontolokog Ja, postala je pravilom u postmodernom drutvu i teorijama koje ga prate. Kako su postmoderne teorije insistirale na dominaciji oznaitelja nad oznaenim, isto tako su raunale na zaokret prema tijelu. inilo se da je viestoljetna represija nad tijelima, koja su se poetkom 17. stoljea slobodno kooperila,32 ponovo poela da slabi. Porast buroazije i tenja za kontrolom tjelesnosti u korist kapitala uveliko su odredili moderni Zapad. Prvi pokuaj oslobaanja tijela i seksualnosti je izveo Lukacs u kratkotrajnoj sovjetskoj Maarskoj Bele Kuna. Organizovao je uvoenje seksualnog obrazovanja u kole i poticao radnike da se oslobode tradicionalnih predodbi o seksu. Tako je pokuao unititi porodicu kao matricu veze koju je kapitalizam uspostavio sa kranstvom. Seksualna revolucija
31

Kott, Jan, Ja i telo u: Antologija poljskog eseja (Izbor, beleke i prevod sa poljskog: Biserka Raji), Slubeni glasnik, Beograd, 2008., str. 92. O tome vidjeti poglavlje Mi Viktorijanci u: Foucault, Michel, Znanje i mo, Globus, Zagreb, 1994. Eptejn, Mihail, Filozofija tela, Geopoetika, Beograd, 2009., str. 227. http://www.knjigeonline.com/patrik-bjukenen-frankfurtska-skola.html Pai, arko, Zaokret spram tijela, Zenike sveske,.09/09, juni 2009., str. 275.

32 33 34 35

49

fiktivan prostor za sve njihovo novo irenje.36 Naizgled osloboeno tijelo upalo je u tamnicu vlastite totalitarnosti. Narator i glavni lik Rothovog romana Profesor udnje, obraajui se jednom ehu u vrijeme sovjetskog totalitarizma, priznaje: Naravno vi ste taj koji do tanina poznaje totalitarizam, ali, ako mi dozvolite, ja tu potpunu uskogrudnost tela, njegovu ledenu ravnodunost i bezgranini prezir prema dobroti duha, mogu da uporedim samo sa kakvim krutim totalitarnim reimom.37 Roth je ve sedamdesetih primjetio proces koji se odvija na Zapadu. Suprotno od njega, Karim, narator Kurejijevog Bude iz predgraa, opisuje svoju majku kao rudiment starog doba: Majka je bila punaka ena sa nerazvijenim oseajem za telesno(...) Pretpostavljao sam da telo zamilja kao neku neugodnu stvar kojom je okruena, kao da je zarobljena na neistraenom pustom ostrvu.38 Prije e biti da su svi Kurejivi raskalaeni likovi zarobljeni na istraenom ostrvu vlastitog libida. Oni savreno predstavljaju suvremenog subjekta; preputajui se nesputanoj seksualnosti na utrb erotike, htijenju naspram elje, postaju ogoljena tjelesa.39 Takav zaokret je vidljiv i u javnim diskursima, pa je recimo voenje ljubavi, potisnuto terminom seks, gdje seks doslovno oznaava seksualnost, skup fiziolokih procesa, dok je staromodno voenje ljubavi, suprotno od seksa, u sebi sadravalo konotaciju erotike. Naturalizam pornografskog prikazivanja iz sebe je, takoer, odstranio erotske konotacije. Sve granice koje je eros sadravao, i fiktivne i faktivne, pornografija je pobrisala. Ona je i razvila sopstveni diskurs koji ne transcendira sirovost seksualnih tehnika, nego ih ostavlja u svojoj tehnikosti i materijalnosti.
Liberal-kapitalistiki konzumerizam je, izmeu ostalog, donio i konzumaciju tijela. Ovdje ne mislim na ivo tijelo, nego na virtuelno (po Paievoj distinkciji). Konzumacija kao takva ne zahtijeva ekonomiju dodira i povratnu spregu dvaju subjekata koju eros sadri u sebi. Glavni medijski adut kapitalizma - reklama, u svoju strukturu je, kao osnovni element, postavila tijelo. ensko tijelo skoro da je postalo metaoznaitelj reklame. Tako, recimo, u reklami za automobilske gume vidimo atletsko ensko tijelo kako tri, dok je nemogue vidjeti radnike na plantaama kauu36 37 38 39

ka ili u tvornici za proizvodnju guma. Ili, reklama u kojoj ljepotica zagriza tablu okolade, dok djeca koja proizvode kakao ostaju zaklonjena u svojim kolibama. Ne vide se ni kopai iz Sijera Leonea koji dnevno iskopaju tone zemlje da bi pola svijeta znalo kakav dijamant nosi Megan Fox. U ovom paradoksu je smjetena i zamka termina postindustrijsko doba; industrija nije nestala nego je pomjerena, tvornice sa Zapada se premjetaju na Istok, a radno tijelo je protjerano iz tehnika prikazivanja. U najboljem sluaju moemo vidjeti kako neka sekretarica iz holivudskog filma na trenutak pie, sve dok ne poe koketiranje pohotnog efa. I u tom smislu je prisutna udovina logika pobjede objekta nad subjektom.40 Tijelo kao objekt, kao konzum ula vida, pobjedilo je stvaralako tijelo. Personaliziranje tijela, jo jedan efekat postmoderne, stupio je u savren konglomerat sa politikom identita i partikulizacijom koja ih prati. Personaliziranje tijela jedan je nain poricanja njegove bitne impersonalnosti. Njegova impersonalnost jest u tome da ono pripada vrsti prije negoli je pripadalo meni; i postoje mnogi aspekti rodnoga tijela, smrt, ranjivost, bolest i slino, koje bismo rado gurnuli u zaborav.41 Tetovaa i pirsing idealan su nain da se partikularizira univerzalnost tijela. Istovremeno, to je pokuaj da se tijelo uini besmrtnim. Kreme, amponi i sapuni, spravljeni od pregrt

!TeMAT

Eptejn, Mihail, Filozofija tela, Geopoetika, Beograd, 2009., str. 116. Rot, Filip, Profesor udnje, Prosveta, Beograd, 1982., str.139. Kureji, Hanif, Buda iz predgraa, Plato, Beograd, 2001., str.9.

O razlici seksualnosti i erotike, elje i htijenja, vidjeti u poglavlju Eros u: Eptejn, Mihail, Filozofija tela, Geopoetika, Beograd, 2009.
Pai, arko, Zaokret spram tijela, Zenike sveske, 09/09, juni 2009., str. 275 Eagleton, Terry, Teorija i nakon nje, Algoritam, Zagreb, 2005., str.139.

40 41

50

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

trava, preko reklama prizivaju savremene Gilgamee. Mrtvo tijelo je nepristojno, kae Eagleton, pri tome mislei na savremena drutva oblikovana mas medijima. Mrtva tijela objavljuju tajnu svekolike tvari - da izmeu nje i smisla ne postoji nikakva oita veza.42 Ipak, Eagleton previa koliko je smrt i mrtvo tijelo prisutno u najpopularnijoj umjetnosti dananjice - filmu. Hollywood je do sada prikazao na hiljade mrtvih tijela, ali to su obino bile smrti zlikovaca, kriminalaca i gangstera. To je samo jo jedno latentno upozorenje imperijalizma - budete li nepokorni sistemu, zavriete ovako. Istina, status koje je tijelo dobilo na Zapadu, junoslavenska postratna drutva tek prihvaaju. Prvo, titoistiki socijalizam je u skladu sa svojim ekonomsko-politikim ustrojstvom imao drukiju medijsku propagandu, ali i razliitu, barem do osamdesetih, kulturnu industriju. Drugo, titoizam je stasao na tradicionalnom patrijarhalnom poretku sa Ocem/Titom na elu. Osim to je religija unuta u stranu, skoro da se nita nije mjenjalo u strukturi drutva. Pornografija, kao proizvod dekadentnog Zapada, bila je zabranjena.43 Tek sa probojem kapitalizma i oslobaanjem trita, tijelo je poelo osvajati ovdanje medije. Paradoksalno je to sa takvom pomamom tijela i ulaskom seksualnosti u javni diskurs, jo uvijek u kolama ne postoji seksualno obrazovanje. Etnonacionalistika, patrijarhalna drutva, uprkos tenji da postanu dio Europe, jo uvijek nisu spremna da se oslobode tabua nacionalnih kultura. Ipak, ono to se odvija u drutvu izvan okvira zvanine kulture, sasvim je blisko zapadnjakim praksama. Saloni za uljepavanje cvjetaju, a teretane stupaju u niz suvremenih hramova. Starohelenska odanost tijelu i tenja za njegovim oblikovanjem ivi vie nego ikad. Ljudi koji odlaze u teretane, kau da rade na sebi. Oblikovanje tijela, imenovano radom na sebi, dvostruko je kodirano:1) Rad ovdje moe imati doslovno znaenje; rad je prestao oblikovati tijelo, sada je potrebno da se radi na tijelu. 2) Istovremeno, sintagma rad na sebi, moe se odnositi i na razvijanje line duhovnosti. Ali, kao to navodi Pai citirajui Aleidu Assmann, da je rije/pojam tijelo (body) 80-ih godina 20. stoljea posve istisnulo temeljne rijei/pojmove metafizike povijesti -

duh i duu,44 tako je i rad na sebi kao duhovnom biu potisnut od strane rada na tijelu kao materijalnoj injenici. Zbog toga je teko porei tvrdnju Guya Deborda da je subjekt drutva spektakla tijelo kao spektakularno postvarenje onog to je preostalo od ovjeka.45
Knjievne teorije su i same uestvovale u promociji tijela. Roland Barthes je pisao o jouissanceu, tjelesnom uitku prilikom itanja, a neke feministkinje su zastupale pisanje tijelom. Arbitrarnost takvih veza malo kome je zasmetala. Eagleton duhovito pie kako se na knjievna istraivanja koja u svom naslovu nemaju rije tijelo danas u amerikim izdavakim kuama gleda prijekim okom.46 Zapadna kapitalistika drutva su tako obiljeena duboko paradoksalnim konglomeratom; materijalizam se udruio sa religijom, new age filozofijom i ezoterinim. Mediji i popularno-trivijalni ezoterini romani su uinili svoje. U zdravom tijelu, zdrav duh, reklo bi se. Ameriko drutvo, najmaterijalistikije, a istovremeno drutvo sa najvie religija i sekti, generator je takvih procesa. Stoga ne udi to porno glumci i glumice mogu biti religiozni. Praznina iz Paieva etvorstva stala je na mjesto duha. Vizualizacija je ispraznila tijela. Dobar dio onih koji praktikuju religiju kroz svoju praksu ne tee duhovnosti kao takvoj, nego: 1) popunjavanju novonastalu prazninu 2) nadaju se produenju ivota svojih smrtnih tijela. Snaga religije u zemljama Treeg svijeta drukije je prirode; tamo je ona uglavnom utjeha za teak ivot. Bombai samoubice od svojih tijela prave krvav spektakl. Koriste tehniku zapadne kulture

Medijsko doba, strukturalno konstruisano etvorstvom praznine, komunikacije, vizualnosti i tijela, uinilo je da se umjesto erotike pornografija univerzalizira u samome mediju tijela kao takvog. Ova Paieva tvrdnja moe se pratiti i u Eptejnovoj koji kae da je bestidnost novi oblik pristojnosti, erotski orsokak. tedljiv eros uvek za sebe suava okvire konvencije, kako bi imao makar i fiktivan prostor za sve njihovo novo irenje.

42 43

Ibid., str. 138. Najbolji primjer koji opisuje status pornografije u Jugoslaviji, naina tajnog prikazivanja, odlazaka u zapadnu Europu da bi se posjetili porno-shopovi, striptiz barovi, itd., jeste roman Povijest pornografije Gorana Tribusona. Pai, arko, Zaokret spram tijela, Zenike sveske, 09/09, juni 2009., str. 270. Navedeno prema: Pai, arko, Zaokret spram tijela, Zenike sveske, 09/09, juni 2009., str. 271. Eagleton, Terry, Ideja kulture, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002., str.108.

44 45 46

(sic!)

51

da bi se borili protiv iste. Razaranje vlastitog tijela u sebi sadri vie simbolikog nego to se to ini. Za razliku od zapadne postmetafizike kulture, u tradicionalnim islamskim zemljama nije dolo do divergencije tijela i due. Zarobljenost tijela u ovim drutvima nije artikulisana kroz zarobljenost u materiju tijela ispranjenu od simbolikog kao to je to sluaj na Zapadu, nego je prisutna u Zakonu: konvencijama odjevanja, zabranom vanbrane seksualnosti, itd. Zbog takvih simbolikih granica, tu je eros jo uvijek mogu. Otud i zapadnjaka oaranost istonjakim knjievnicima/knjievnicama; erotizam koji posjeduju neka od tih djela, podsjea ih na igru erosa koju je Zapad skoro izgubio. Kada zapadnjaci za pokrivene muslimanke kau da su zarobljene u svoju odjeu, tada su njihova zapaanja esto van konteksta. Istina je da mnoge ene to jesu u zemljama gdje je na snazi erijat, mogue da su mnoge muslimanke na Zapadu primorane od strane svojih porodica nositi propisanu odjeu, ali ta ako kod nekih to predstavlja protest protiv suvremenog tijela, ogoljenog i lienog svakog smisla? ta ako na taj nain neke ene postavljaju vlastitu faktivnu, ali i simboliku granicu koja, izmeu ostalog, omoguava eros?

Tek sa probojem kapitalizma i oslobaanjem trita, tijelo je poelo osvajati ovdanje medije. Paradoksalno je to sa takvom pomamom tijela i ulaskom seksualnosti u javni diskurs, jo uvijek u kolama ne postoji seksualno obrazovanje. Etnonacionalistika, patrijarhalna drutva, uprkos tenji da postanu dio Europe, jo uvijek nisu spremna da se oslobodea tabua nacionalnih kultura. Ipak, ono to se odvija u drutvu izvan okvira zvanine kulture, sasvim je blisko zapadnjakim praksama. Saloni za uljepavanje cvjetaju, a teretane stupaju u niz suvremenih hramova. Starohelenska odanost tijelu i tenja za njegovim oblikovanjem ivi vie nego ikad.
Kada se u visoko-kulturnim bosanskohercegovakim krugovima pisalo i govorilo o erotizmu, esto se spominjala sevdalinka kao jedan od njegovih kulturnih generatora. I erotizam u Grozdaninom kikotu je opisivan kao trag sevdahlijske tradicije. Problematinost takvih tvrdnji je prisutna u samom fenomenu sevdalinke. Njen nastanak se vezuje za ulo sluha i ulo vida (Draga vidi svog dragog, uje ga, itd.). Nema ekonomije dodira, taktilizma, koji su potrebni za erotizam.

Naprotiv, kod Hume taktilizam dominira (No je topla poput mukog milovanja, itd.). Narativ Grozdaninog kikota odvija se na selu, to se takoer suprostavlja sevdalinci kao starogradskoj pjesmi. Zaboravilo se da je Grozdanin kikot vie suprostavljanje industrijalizaciji i pobjedi tehnologije, nego to je nastavak jedne kulture. Tehnologija ve odavno gui eros; ne sama po sebi, nego pipcima koji unitavaju svaku moguu imaginaciju. Vizualizacija kao njen proizvod omoguila nam je da matu zamjenimo doslovnou slike. Poslovica Slika govori vie nego hiljadu rijei je postala parola nae dananjice. Danas, vie nego ikad, svi mi pomalo liimo na Witolda i Frederica, voajere iz Gombrowiczeve Pornografije, koji ushieno ekaju interakciju dva tijela.

52

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

!TeMAT
(sic!)

Maja Abadija

Konzumiranje nove enstvenosti ili repatrijarhalizacija ene u okrilju populizma

se sematiko polje enstvenog, koje okuplja hiljadugodinje stereotipe o polovini ovjeanstva, u nekoliko decenija teorijskog rada protjera iz sistema miljenja, pa ni djelovanja. tavie, prevlast globalnog kapitala koja se odraava u panoptikumu medija, sada na mnogo suptilniji nain odrava stare patrijarhalne obrasce aktuelnim, moda aktuelnijim nego ikada.

Mit (ili realnost) postfeminizma

ta se u tom kontekstu deava sa podjednako slavljenim i ozloglaenim enskim pokretom? Priiven mu je savremenim znaenjem bremenit prefiks post- i asimiliran je, u svoj svojoj raznolikosti, kameleonskim populistikim diskursom u slavu poliseminog, a inspirativnog koncepta nove enstvenosti, koji se neizostavno obraunava sa starim feministikim idealom putem slike dangrizave i ostarjele enskosti koja je viestruko prevaziena, dakle, zaostala. Jedan stereotip lanano proizvodi drugi: podsmijeh spram samodeklariranih feministkinja, praen je skepsom, pa i antifeminizmom nove generacije ena, a brojne konstatacije da je feministiki aktivizam prevazien, uglavnom slijepo referiraju na slovo zakona koje garantuje famoznu ravnopravnost. Amerike sociologinje Eleine J. Hall i Marnie Salupo Rodriguez ovaj fenomen nazivaju mit o postfeminizmu i u svojoj su istoimenoj studiji statistikim metodama pokuavale doi do saznanja da li je enskom pokretu stvarno istekao rok, te da li je zaista izgubio podrku i relevantnost meu enama dananje generacije. U tom smislu zanimljiva je njihova podjela kojom se sumiraju etiri savremena pogleda na feminizam: (1) podrka za pokret je (u periodu od 80-tih do 90-tih godina prolog vijeka) doivjela drastian pad; (2) antifeminizam cvjeta meu mladim djevojkama, domaicama sa punim radnim vremenom i crnakim enama; (3) feminizam je zaostao, prevazien, bilo od starijih aktivistkinja koje su izgubile svaku nadu u postizanje ravnopravnosti, ili od strane mladih ena koje smatraju da je feminizam postigao ono emu je teio i da vie nije potreban; (4) razvijena je ne, ali... verzija feminizma, gdje ene odbijaju da se etiketiraju kao feministkinje ali opravdavaju i zahtijevaju jednaku plau, ekonomsku nezavisnost, seksualnu slobodu i reproduktivni izbor za savremenu enu.47 Neovisno o rezultatima istraivanja ove dvije sociologinje, same pojave bilo izvrnutih manifestacija feminizma, ili pak odbijanja da se njegovo naslijee/

Tenje postmoderne da prigrli i sadraje popularne kulture, njene tekstove, kao relevantne, kroz analizu formi tzv. enske medijske kulture, pokazuju da sveopte naelo vizualizacije zahvaa i sliku savremenog rodnog identiteta. Ovaj konstrukt, pored vizualne reprezentacije, karakterie i popratna naracija ispunjena skoro pa standardiziranim tropima novine i slavljenjem slobode i prava izbora.
Da ljudski um misli i spoznaje u binarnim opozicijama vie nije nikakva novost, ba kao ni vievjekovno pripisivanje druge, tamne strane opozicije enskome i enstvenome. Poststrukturalistika opomena da takve misaone sklopove valja dekonstruirati, ne u smislu pukog obrtanja, nego dovoenja do trenutka kada se takorei sami od sebe raspadnu u vlastitoj obesmiljenosti, za feminizam je donijela svojevrstan teoretski blagoslov, gdje je vidimo na djelu u nizu feministikih tekstova koji su opoziciju muko-ensko doveli na rub teoretske propasti. No ispostavlja se da se vanteoretska stvarnost lei na vieslojnim naslagama patrijarhata, ba kao to i ljudski um balansira na skliskom vrhu (frojdovskog) ledenog brijega vlastite podsvijesti, to ne dozvoljava da

Tako se i novi entuzijastini go-girl feminizam otkriva kao kapitalistika opsjena, vidljiva u samoj strukturi asopisa sa dvije treine reklamnog sadraja, koji kao da je refleksija one jedne treine inspirativnog teksta, gdje poeljna enska tijela provokativnim pozama i visokomarkiranom odjeom kao da elaboriraju onaj prvobitni voluntaristiki princip imaginarnog izbora novog enstvenog identiteta.

47

Hall, Elaine J., Salupo Rodriguez, Marnie, The Myth of Postfeminism, SAGE (Sociologists for Woman in Society), u: Gender and Society, decembar 2003. vol. 17 no. 6, 878-902

53

!TeMAT

ideali uzmu u razmatranje, govore nam da je u savremenom poimanju enstvenosti dolo (ili dolazi) do novih tendencija.

Povratak ili revitalizacija enstvenosti

Paralelno, ili preciznije reeno, duboko isprepleteno sa ovim pojavama, tee kreiranje jedne nove vizije ene, ovaploene prije svega u masovnim medijima, distribuirane u bljetavim reklamnim blokovima, te, nezanemarivo, u djelima popularnih umjetnikih formi. Rodni identitet ene kasnog kapitalizma koji bi se mogao, na tragu Fang-chih Irene Yang, mogao nazvati lijepom-iloom (beautiful-and-bad woman),48 nesumnjivo funkcionira kao savremeni enski ideal. Ona, savremena ena, ne oklijeva priznati da tei tjelesnoj ljepoti i enstvenosti par exellance, dok, sa druge strane, ponosna je nositeljica nove enske moi, podrazumijevano ravnopravne onoj mukoj, izraene u polju karijere i socijalnog i seksualnog ivota. Ova dopadljiva slika koja je duboko ukorijenjena u podsvijesti savremene ene, frojdovski ego-ideal enske zajednice, da se viestruko iitati. Ideal ene djeluje kao pomirljiva simbioza tradicionalno mukih i enskih esencija, to je nita drugo nego fantazma konstruirana kroz ideoloki filter globalnog kapitala:49 ensku stranu odlikuje, svakako, tradicionalno shvaena enstvenost, tjelesna ljepota prevashodno, dojam njenosti, topline i suosjeanja, dok njena muka strana treba da tei autonomiji, individualnosti i nezavisnosti, dakle, tipinim mukim znaajkama. Dalje, ovakav naizgled androgini konstrukt dobiva svoju pravu aktualizaciju tek unutar romantikog ljubavnog narativa, gdje obje strane ove dopadljive rodne izofrenosti mogu doi u opticaj. Vie nego igdje drugo u bespuima medijskih naracija o enstvenosti, recepturu o primjeni nove enstvenosti moemo nai u klasicima selfhelp literature koji se ne libe ovako konstruirani rodni-identitarni obrazac nazvati kukom ili gadurom (eng. bitch), kako je strogo naglaeno, u pozitivnom smislu. Blagoglagoljivi savjeti iz planetarno popularnih knjiga autora poput eri Argov (Zato mukarci vole/ene kuke), vode itateljicu do cilja koji, ini se, ni tokom vijekova patrijarhata, a ni decenija feministike borbe nije promijenio: osigurati vezu i potom brani sta48

Vapijue tijelo anoreksiarke koje je gurnuto sa margina simbolikog poretka, izvrgnuto u njegovo nalije, govori bez rijei o teroru medijski konstruiranog identiteta. Tu padaju sve voluntaristike parole i famozno pravo izbora ija se slavljena bezgranina sloboda otkriva u radikalizaciji principa nemutim krikom anoreksinog tijela i(li) neurastenine linosti. Vie nego zatoenica tijela, savremena ena biva zatoenicom kako simbolikog tako i okrutno doslovnog kapitala, gdje je eksploatisana i kao slika i kao konzument.

tus. Zadrana, pa i eksponentirana enstvenost treba da asimilira esencije muevnosti, to, bez sumnje, cementira hiljadugodinje stereotipe, ili kako kae Angela McRobbie: ...ne jednostavno stara, nego nova patrijarhalna istost (...) ukotvljena unutar formi popularne enske kulture, plima nove buntovne patrijarhalnosti skrivene iza pohvala enske slobode.50

ueno pravo izbora (proizvoda)

Tenje postmoderne da prigrli i sadraje popularne kulture, njene tekstove, kao relevantne, kroz analizu formi tzv. enske medijske kulture, pokazuju da sveopte naelo vizualizacije zahvaa i sliku savremenog rodnog identiteta. Ovaj konstrukt, pored vizualne reprezentacije, karakterie i popratna naracija ispunjena skoro pa standardiziranim tropima novine i slavljenjem slobode i prava izbora. Novost unutar sintagme nova enstvenost, tako svesredno hvaljene u raznim inkarnacijama Cosmopolitana, Elle, Bazaara, i slinih elitnih enskih asopisa, konzumeristiki je entuzijastina i varljivo ivahna opsjena kojom se uspjeno konstruira savremeni rodni identitet. Kako kae Anthea Taylor u inspirativnoj analizi jednog takvog lanka, novo je - u vezi sa enom i enstvenou - redovno marker drutvene promjene koji priziva prethodnu, potisnutu ensvenost koju naslijeuje, a u teleolokom narativu o feminizmu ova nova vizija ene je shvaena kao krajnji produkt feministikog aktivizma.51 Vana znaajka takve

Yang, Fang-chih Irene, Beautiful-and-Bad Woman: Media Feminism and the Politics of Its Construction, u: Feminist Studies; jun 2007, Vol. 33 Issue 2, 361-383 Ibid. McRobbie, Angela, Young Women and Consumer Culture: An Intervention, u: Cultural Studies; septembar 2008, Vol. 22 Issue 5, 531-550 Taylor, Anthea, Whats new about The New Femininity?Feminism, Femininity and the Discourse of the New, u: Hecate; 2003, Vol. 29 Issue 2, 182-198

49 50

51

54

(sic!)

Foto: Almedin Zuki

sprege enstvenosti i feminizma protkana je apriornim voluntarizmom, koji je eho onog uenog prava izbora, jedino ostvariv u granicama konzumeristikog subjekta. Pravo izbora ispostavlja se kao barem dvoznano: osim to se obraunava sa zaostalim feministikim naracijama, u smislu pobune protiv njih kao preduslova za mogunost da se kreira vlastiti, neoptereeni lifestyle, ono se tako u slavu nove feministike osvijetenosti prenosi u podruje kupovine, odabira svih onih materijalih sredstava koja mogu (ili moraju) bez optereenja sugerirati i afirmirati enstvenost u patrijarhalnom smislu. Tako se i novi entuzijastini go-girl feminizam otkriva kao kapitalistika opsjena, vidljiva u samoj strukturi asopisa sa dvije treine reklamnog sadraja, koji kao da je refleksija one jedne treine inspirativnog teksta, gdje poeljna enska tijela provokativnim pozama i visokomarkiranom odjeom kao da elaboriraju onaj prvobitni voluntaristiki princip imaginarnog izbora novog enstvenog identiteta. Volebni idealizam takvih tenji teko je ne primjetiti, ukoliko smo svjesni da uz pozitivnu poticajnost stoje liberalistike fraze ispranjene od znaenja apstrahiranjem: sloboda, pravo izbora, jednakost postaju puki proizvodi, dostupni kupcima ija je enska mo nita drugo do kupovna mo u najdoslovnijem smislu rijei. Tako domet nove enstvenosti biva maksimalno suen, orijentiui se na pripadnice srednje i vie klase, a iskljuujui ostatak: obinu enu kojoj preostaje glamurozna slika i gorka udnja.

Tijela koja prodaju i tijela kojima se prodaje

I manje pronicljiv promatra bi u medijskom carstvu dananjice iza naizgled trijumfalnog osvajanja medijskog prostora od strane ene i enstvenog mogao vidjeti rogobatno nalije: tradicionalno ili novo shvaeno enstveno je nita drugo do nepregledno trite konzumerskog kapitalizma. Bilo da je rije o hirovitoj modnoj industriji, proizvodnji prefinjenih make-up maski ili o neemu treem, poeljno ensko tijelo u najveem broju sluajeva dominira u kratkom prodoru reklame na njenom munjevitom putu ka nesvjesnom. Reklamno tijelo odgovara strogim normama ljepote i pored oitog mamca za muteriju, o kojem god proizvodu je rije, od rua za usne do najnovijeg modela automobila, alje suptilnu poruku o tome koji je estetski imperativ dananjice. I enska tijela se odazivaju, opet, ne pukom kupnjom reklamiranog produkta, nego mnogo vie zabrinjavajuim odgovorom tenje ka novoj enstvenosti s kojom kao da u paketu dolazi i onaj drugi, muki dio svojstava koje bi morala sadravati i linost. Bolna rastrzanost tijela i uma vie nije samo postmoderna teoretska dihotomija, nego surova realnost tinejderke koja tek otkrivajui svoju enstvenost, nalazi je manjkavom i nepoeljnom. Naomi Wolf u uvodnom poglavlju svog ozloglaenog Mita ljepote nudi jednu slikovitu metaforu srednjovjekovne sprave za muenje koja se nazivala eljezna djeva: sanduk u obliku enskog

(sic!)

55

tijela sa nasmijeenim licem, u koji se nesretna rtva zatvarala ili da umre od gladi, ili od strane eljeznih bodlji koje su se nalazile u unutranjosti sprave.52 Savremena ena je isto tako zatvorena u idealnom tijelu koje je svojevrstan mit savremene kulture, te je unutra zatoena sa istom okrutnou. Ova trka za lebdeim idealom ljepote u svojoj prividnoj banalnosti se pokazuje mnogo ozbiljnijom nego to se na prvi pogled ini: tragedija anoreksije i agorafobije u irokom spektru enskih poremeaja naslijeuje ensku histeriju i neurasteniju devetnaestog vijeka.

cipa nemutim krikom anoreksinog tijela i(ili) neurastenine linosti. Vie nego zatoenica tijela, savremena ena biva zatoenicom kako simbolikog tako i okrutno doslovnog kapitala, gdje je eksploatisana i kao slika i kao konzument.

Plodna simbioza kapital-konzumerizma i patrijarhata

Ideologija globalnog kapitala ima usisivako dejstvo na svaku ljudsku djelatnost i maioniarsku mo da ih preoblikuje prema zahtjevima trita. Isto se, sasvim oigledno, desilo i sa feminizmom koji mutira u go-girl magazinske forme, isto se deava i slici savremene enstvenosti koju propisuje multimilionska modna i kozmetika industrija, potpomognuta kolanjem novca izmeu medijskih kua. Dobivamo dvosjekli ma gdje se enski dio populacije, rijeima Naomi Wolf, zatvara u vlastito tijelo da kontemplira njegove nedostatke i popravlja ih, ukljuujui i popravku nedostataka linosti kroz ulogu konzumenta; dok se na drugoj strani taj proces potie gorivom iz dubokog rezervoara patrijarhata, takoer suptilno uoblienog da odgovori zahtjevima vremena, stvarajui tako svojevrsnu klasu konzumeristikih subjekata koji se love na udicu vlastite podsvijesti. Lukava meuigra formi enske popularne kulture, reklame i monih korporacija u trci za to veom zaradom nimalo ne doprinosi ostvarenju davnanjeg sna feminizma o slomu represivnog patrijarhata, naprotiv, uvrujui ga tei da enski pokret ublai dopadljivim slikama nove enstvenosti ili ga, po mogunosti, stvaranjem, ponovo, slike dangrizave bapske enskosti koja nije ostvarila svoje ideale, protjera iz medijskog prostora. Tako imamo, za kasni kapitalizam simptomatinu, situaciju globalnog statusa quo, gdje se patrijarhat hrani na konzumeristikom novaniku, a sistem proizvodnje i potronje ga zarad vlastitog opstanka goji i podrava. Negdje iznad lebdi duh marksistikog feminizma koji je u svojim nesumnjivo idealistikim poecima kritike opservacije kapitalizma enski dio populacije posmatrao kao klasu, smatrajui je dovoljno politiki jakom da ga obori. Dananjica odgovara na te tvrdnje kao uvjerljiv distopijski roman, gdje ene skoro da jesu postale klasa, konzumeristika, potlaena, ali nimalo osvijetena, vrsto vezana uima nesvjesnih snaga i strogo kontrolirana, vlastitim pravom izbora.

Bilo da je rije o hirovitoj modnoj industriji, proizvodnji prefinjenih make-up maski ili o neemu treem, poeljno ensko tijelo u najveem broju sluajeva dominira u kratkom prodoru reklame na njenom munjevitom putu ka nesvjesnom. Reklamno tijelo odgovara strogim normama ljepote i pored oitog mamca za muteriju, o kojem god proizvodu je rije, od rua za usne do najnovijeg modela automobila, alje suptilnu poruku o tome koji je estetski imperativ dananjice.
Tijelo anoreksiarke se nudi ne samo kao rogobatno nalije one leprave vizije enskog rodnog identiteta, nego i kao tekst ije politiko znaenje ima duboke implikacije u konstrukciji istog tog identiteta. Rijeima Susan Bordo: ...neovisno da li je rije o anoreksiji, agorafobiji ili histeriji, nalazimo da je u bolesno tijelo duboko upisana ideoloka konstrukcija enstvenosti karakteristina za period o kojem je rije.53 U duhu one Freudove krilatice da je anatomija sudbina, devetnaestovijekovna ena opisivana je pojmovima histerine linosti; u dananje vrijeme, svevidee oko televizije direktno, doslovno prenosi sliku normativne enstvenosti i pravila uimo direktno iz diskursa tijela: kroz slike koje nam govore kakva odjea, figura, facijalna ekspresija, pokreti i ponaanje su od ene zahtijevani.54 Vapijue tijelo anoreksiarke koje je gurnuto sa margina simbolikog poretka, izvrgnuto u njegovo nalije, govori bez rijei o teroru medijski konstruiranog identiteta. Tu padaju sve voluntaristike parole i famozno pravo izbora ija se slavljena bezgranina sloboda otkriva u radikalizaciji prin-

52 53 54

Wolf, Naomi, The Beauty Myth, uvod, www.edocfind.com Bordo, Susan, Tijelo i reprodukcija enstvenosti, u: Razlika/Diffrance, god. 2, br. 3-4; 311-330 Ibid.

56

(sic!)

!TeMAT
(sic!)

Pratiti kanon i u korak ga demaskirati

Intervju sa Amerom Tikveom uraen je krajem aprila ove godine, uivo, na promociji asopisa (sic!) u Sarajevu. U ovom broju donosimo transkript intervjua. Razgovarao: Kenan Efendi
(sic!): Amer je napisao magistarski rad na temu Kanonizacija bonjake knjievnosti iz rodne perspektive. Koliko su se ljudi ovdje bavili iitavanjem i dekonstruiranjem kanona iz rodnih perspektiva uopte? Tikvea: Nisu se bavili tim skoro pa nikako. Postoje neki izuzeci, ali se niko nije bavio kanonom na nain kojim sam se ja bavio. Nirman MoranjakBambura je napisala studiju o novanom modelu tradicije, tanije o naim novanicama koje su u opticaju a na kojim su likovi pisaca. Problematizirala je to kako se pisci ukljuuju u polje identifikacija preko oekivanih stereotipa i podraavaju ih. Naravno, pisano je i dosta djela je proitano iz ovakve perspektive, pisano je uopte o kanonu kako on konstruira individuu, ali nisu nalaeni primjeri i nije iskljuivo iz rodne perspektive. Tako da sam ipak imao neko polazite, neki model na koji sam se mogao osloniti, ali konkretno ono o emu sam pisao nije niko prije radio. (sic!): Zato je bitan, ustvari, knjievni kanon, u irem kontekstu, a ne samo za nas koji se bavimo knjievnom kritikom ili knjievnom teorijom? Zato je knjievni kanon bitan za jedno drutvo i za razvoj tog drutva? Tikvea: Navest u primjer iz popularne kulture. To je kod nas naalost popularna kultura - navest u primjer pjesme ehidski rastanak. Ona je pisana na fonu sevdalinke, a sevdalinka je knjievni oblik par excellence i ukljuena je u ratu da bi se na njenom fonu, ritmikom, melodijskom pa i leksikom, napravila patriotska pjesma, koja na nain sevdalinke manipulira rodnim identitetima. Sin majci ostavlja u amanet sestru, uvaj mi sestru pazi je jer majko jednom da mi je vidjeti zemlje rosne kako keri moje Bosne sad raaju Gazije. To je primjer kako kanon utie na zbilju.

(sic!): Da. A ima moda i primjera nekih pisaca ili bolje spisateljica koje su jako popularne u ovom drutvu, a koje su zapravo na vrhu nekog kanona, nekog kvazienskog pisma ili moda one koje su jako itane a moda nisu priznate od akademske kritike? Je l kanon doputa takvim spisateljicama da budu u prvom rangu a moda neke druge ispod njih? Tikvea: Kao primjer moe posluiti Nura Bazdulj-Hubijar. Takve spisateljice nisu kanonske u smislu da se izuavaju na univerzitetu. One su uglavnom zastupljene u kolskoj lektiri, ali kad je rije o osnovnokolcima i tzv. literaturi za djecu. No, na drugi nain kanon utie na stvaranje cjelokupne kulture u kojoj takvo neto moe biti najprodavanije i najitanije. Vratimo li se sada u sedamdesete godine, kada nastaje roman Larva Bisere Alikadi, koji je ustvari odjek seksualnih revolucija u svijetu, i vidimo koliki nivo urbaniteta je postojao da bi takav jedan roman uopte nastao i sada kada uzmemo kao primjer onoga to je najitanije to ena pie - dovoljno je uzeti naslov Ljubav je sihirbaz babo, pa to sada izanalizirati, u kontekstu obraanja babi zbog promaenosti ljubavi i traenja utoita u autoritetu mukarca u tradiciji... Vidimo zapravo da smo arhaini danas nego sedamdesetih Tako da je ogromna razlika drutvenog konteksta onog iz sedamdesetih sa ovim dananjim.

Stereotipi postaju tani, svakodnevni, lako uoljivi. Ali kakvi stereotipi? Stereotipi koji opet odgovaraju naciji, to jest rodni identitet, ali nad njim ipak dominira nacionalni, jer kod nas sve i poiva na nacionalnom. ena, naprimjer kod Bonjaka, poto se moj rad tie konkretno bonjake knjievnosti ona je obiljeena islamom, obiljeena je interpretacijama Kurana koje su kod nas dominantne, a koje su u veini sluajeva muko-ovinistike: propisuju kuu, brigu o djeci i slino.
(sic!): Kakvu enu, odnosno kakve rodove, uspostavlja takav kanon bonjake knjievnosti koji je u biti isti i funkcionie na isti nain kao i svi kanoni junoslavenske knjievnosti? Tikvea: Najlaki odgovor bi bio da uspostavlja stereotipe, odnosno konkretizira ih. Stereotipi postaju tani, svakodnevni, lako uoljivi. Ali kakvi stereotipi? Stereotipi koji opet odgovaraju naciji, to jest rodni identitet, ali nad njim ipak dominira nacionalni, jer kod nas sve i poiva na nacionalnom. ena, naprimjer kod Bonjaka, poto se moj

57

!TeMAT
(sic!)

rad tie konkretno bonjake knjievnosti ona je obiljeena islamom, obiljeena je interpretacijama Kurana koje su kod nas dominantne, a koje su u veini sluajeva muko-ovinistike: propisuju kuu, brigu o djeci i slino. Zatim, obiljeena je ratom, naroito viktimizacijom kroz rat, kroz etnika silovanja. Dakle, ena se posmatra kao neto u to je najlake ukovati tkivo nacije, samim tim vea je briga nad njom, ona je pod stroom kontrolom. Tome su dobro posluila etnika silovanja, najbolji primjer jeste Fatmir Alispahi. koji je pisao o romanu Jasminke Ibrahimovi koji se zove Farukov cvijet, gdje je glavna junakinja silovana Bonjakinja. On tu kae da taj roman treba biti temelj bonjakog enskog pisma, jer se bavi silovanjem, to je opet na neki nain temelj identiteta svake Bonjakinje. Dakle, identitet jedne Bonjakinje treba da bude utemeljen na silovanju. Zatim, ruralizacija, o emu je pisala Rada Ivekovi, o rodnom mjestu ratnika tj. kako on prezire grad, kako je grad neto to je feminizirano, kako

to treba izmijeniti. I u tom kontekstu stereotipi jo kvasaju, da se tako izrazim, u nekom ruralnom kontekstu. (sic!): Ko je od pisaca i spisateljica najvie nastradao u kanonizaciji, jer kanonizacija je na neki nain i stradavanje pisaca i djela, neka djela se jednostavno zaborave? Tikvea: Stradali su mnogi ali na razliite naine. Ja sam obraivao tri pisca: Hamzu Humu, Biseru Alikadi i Skendera Kulenovia. Stradali su u smislu prezentacije u kolskoj lektiri i kroz nastavu na fakultetu. Stradali, jer su marginalizirana njihova djela. Zanimljiv je paradoks da kad ita kanonske kritike, Bisera Alikadi se tu spominje kao prva bonjaka romansijerka, ali se njeno djelo ne izuava nigdje. Isto tako njena knjiga Larva je odtampana u ediciji 100 djela bonjake knjievnosti a da Kruga nema, a ta dva djela jedno bez drugog ne dozvoljavaju shvatiti u cjelosti romaneskni opus, jer se i tematski, stilski, idejno nastavljaju jedan na drugi. Onda, i Skender Kulenovi je nastradao na jedan odreen nain, iako je sada prisutan kroz imenovanje ulica, kola, u izuavanju kroz lektirsku nastavu te i na fakultetu. Stradao je na taj nain to je reinterpretiran da bi odgovarao sadanjim ideolokim normativima. Reinterpretiran je

SDA je ta koja je naelno formirala na ovaj nain konstituisala bonjaku naciju kao to se ona danas percipira. Dakle, kao bosanski muslimani su Bonjaci i tu se vie nita ne moe ni oduzeti ni dodati.

58

Foto: Almedin Zuki

Kao primjer moe posluiti Nura BazduljHubijar. Takve spisateljice nisu kanonske u smislu da se izuavaju na univerzitetu. One su uglavnom zastupljene u kolskoj lektiri, ali kad je rije o osnovnokolcima i tzv. literaturi za djecu. No, na drugi nain kanon utie na stvaranje cjelokupne kulture u kojoj takvo neto moe biti najprodavanije i najitanije. Vratimo li se sada u sedamdesete godine, kada nastaje roman Larva Bisere Alikadi, koji je ustvari odjek seksualnih revolucija u svijetu, i vidimo koliki nivo urbaniteta je postojao da bi takav jedan roman uopte nastao i sada kada uzmemo kao primjer onoga to je najitanije to ena pie - dovoljno je uzeti naslov Ljubav je sihirbaz babo, pa to sada izanalizirati, u kontekstu obraanja babi zbog promaenosti ljubavi i traenja utoita u autoritetu mukarca u tradiciji... Vidimo zapravo da smo arhaini danas nego sedamdesetih Tako da je ogromna razlika drutvenog konteksta onog iz sedamdesetih sa ovim dananjim.
na taj nain to je to bio moda i najvei kritiar begovata u naoj literaturi a sada interpretira na taj nain kao da je on o tome afirmativno pisao. Dovoljno je proitati kritiku Fahrudina Rizvanbegovia, koja je i predgovor najeem izdanju za lektire, gdje ovjek pie o tome zato to pripada islamskoj tradiciji, pa kae da pripada tako to ga kritiar poredi sa kujundijom na Baariji koji kucka, a ovaj veze aru u romanu, i na taj nain sklapaju arabesku, i zahvaljujui toj arabeski on spada u bonjaku kulturnu tradiciju. (sic!): Kulenoviu je uraeno jo neto gore, jedan dio njegove poeme je cenzuriran? Tikvea: Radi se o poemi Na pravi put sam ti majko izao. Vano je poznavati sadraj poeme pa u ga ukratko predstaviti. U prvom dijelu te poeme on opisuje ivot svoje majke kroz stihove mati moja... vijek u etiri duvara, dakle ve je pozicionirana kao osoba koja nema ivota, koja se faktiki posmatra kao ivotinja - to je vijek meu etiri zida i nema nita mimo toga.

pravi put, put islama. Meutim, u drugom dijelu poeme dolaze stihovi koji oslobaaju majku etiri zida; komunizam je taj koji je oslobaa, ali takvih interpretacija vie nema. Prvi dio poeme se sada recituje na mevludima i drugim vjerskim sveanostima. Totalno je instrumentaliziran od strane ideolokog diskursa. Ima, takoer, pisaca koji se vie nikako ne izuavaju, recimo Sead Fetahagi. (sic!): Ko stoji iza kanona, ko je kanonizirao na taj nain bonjaku knjievnost? Tikvea: Kanoniziraju je ljudi sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prije svega. Prvenstveno su tu Enes Durakovi, Fahrudin Rizvanbegovi, Munib Maglajli itd... A od ovih drugih: Muhamed Filipovi, Esad Durakovi... (sic!): Kakav je odnos kanona i centara moi, ne samo akademskih institucija, nego naprimjer, kanona i partije koja vlada? Tikvea: SDA je ta koja je naelno formirala i na ovaj nain konstituisala bonjaku naciju kao to se ona danas percipira. Dakle, kao bosanski muslimani su Bonjaci i tu se vie nita ne moe ni oduzeti ni dodati. (sic!): Postoji li nain kako bi mlae generacije dekonstruisale takav vid kanona, kako za dvadeset godina uiniti da djeca itaju druge knjige i da vrijede druge interpretacije nego li ove sad? Tikvea: Ne znam zaista kako je mogue neto takvo izvesti. Naravno, mogue je kroz institucije, ali te institucije treba da zapoljavaju ljude koji razmiljaju samostalno i neovisno. Jako je vano pratiti kanon i u korak ga demaskirati.

I cijeli ivot moli od Allaha da joj mu bude svjetovan, kuevan, ljudevan... meutim on bude kockar i pijanica, a onda se raa sin a ona opet od Allaha moli da joj i on bude... da bi na kraju prvog dijela poeme on rekao na pravi put sam ti majko izao i poema se tu sijee da bi se mogla tumaiti na taj nain kako je on odabrao njen

(sic!)

59

Foto: Almedin Zuki

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
Knjievni kritiar pjeva roman:

lager-demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili vjenik-tomatija bonjake knjievne kritike No. 1
Svaki od ovih pripovjedakih postupaka opredmeen je i prisutan u Ibriimovievom Vjeniku, ali ne na artificijalan ve na jedinstven (sic!) i originalan (sic!) nain; unutar jedne monumentalne romaneskne strukture piramidalnog (sic!) oblika, usporedive sa arhitekturom egipatskih hramova-piramida (sic!), koju u, u nedostatku (sic!) podesnije (sic!) knjievnoteorijske tipologije (sic!), metaforiki viestruko oznaiti kao roman mravinjac (sic!) ili roman konica (sic!) ili roman hram (sic!). (Muhidin Danko. Romaneskna Bosna ili krinja dobrote.)1

Mali mrav
Konica, konica kanonska se budi kanonska se budi mali mrav se ee niz Ramzesove grudi niz Ramzesove grudi Ref. Ej, mali mrav, mali mrav u romanu nesto moram da ga naem da mijenjamo mjesto Mali mrav, mali mrav u romanu nesto joj kad bih htjeo na kanonsko prijesto Vrisnuo, vrisnuo Vjenik vie puta Vjenik vie puta prepao se mali mrav pa sve dublje luta Ref. Mali mrav, mali mrav skrenuo sa puta skrenuo sa puta strano mu u hramu pa sve dublje luta

DANKO Muhidin, docent na Odsjeku za knjievnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. RO. 9. 4. 1963. u Foi. ROD. Hajro i Mulija. Oenjen. DJECA: ki. OBR: Filozofski fakultet u Sarajevu, doktorat knjievnohistorijskih nauka. KARIJ.: prof. U srednjim kolama u Velikoj Kladui i Zenici (1988-1992), struni saradnik za nastavu u Pedagokom zavodu u Zenici (1993-1997), vii asistent i docent. Spoljni saradnik na Pedagokoj akademiji u Zenici. Djela: Strah od teksta (ogledi o bonjakoj knjievnosti). L.: lan Saveza prosvjetnih drutava BiH. HOBI: sakupljanje knjiga... (Izvor: Ko je ko u Bonjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)

60

(sic!)

(sic!)

! CITAT

Misao vjenog vraanja ini i samo povijesno zbivanje masovnim proizvodom. No ta koncepcija nosi i u jednom drugom pogledu - moglo bi se rei: na svojoj poleini - trag ekonomskih okolnosti, kojima zahvaljuje svoju iznenadnu aktualnost. Javila se u trenutku u kojem se ubrzanim slijedom kriza uvelike smanjila sigurnost ivotnih odnosa. Misao o vjenom vraanju dobila je svoj sjaj odatle to se uza sve okolnosti vie nije moglo raunati s vjenim vraanjem odnosa u rokovima manjim no to ih je na raspolaganje stavljala vjenost. Vraanje svakodnevnih konstelacija malo se po malo prorijedilo, pa je to moglo potaknuti potmule slutnje kako e se valjati zadovoljiti kozmikim konstelacijama.
Walter Benjamin Centralni park
61

Adnan etica Ljudi poslovice

Majstor
Tresla se zemlja. Radnici poskakae na ledinu. Stadoh u okvir toka vrata kao slika u ram, zna se da su oni najtvri i najvri. Tresla se i tresla, nije bilo moje da se pravim pametan te i ja sletjeh za njima. Znam da priaju meni iza lea da sam sauvao ivu glavu u zadnji tren jer u svoj tok nisam vjerovao, iako se nije sruio, veliko sam govno pojeo.

! poezija
Kontekst i tekst Kontekst:
za njeg kau da je tri puta iao na had i da pantalone kupuje jedino onda kada se stare poderu na koljenima. Onaj drugi nikada nije bio na hadu, ali je iao u Banju Vruicu, ima bolesna koljena. Kau, drugi za njega, da je sa pola para uestovao u izgradnji nae bogomolje, a da nikad nije rekao da jest.

Ateista
Posaena tik do ulice preblizu asfaltiranom putu, ili kau nekada na mjestu septike jame bili su neki od moguih razloga to nije raala kruka petrovka. Ali poetkom rata kako kaemo mi to vjerujemo ako bog neto oduzme na neki nain i vrati. Ne bi brana, ali petrovaa bi ne bi soli jer petrovae ne treba soliti ne bi eera jer su petrovae dovoljno slatke, ne bi ni pitke vode, petrovae jedosmo neoprane jer prali smo jedino mrtve.

Tekst:
Rekoe da su ukradene pare za izgradnuju puta. ta te udi za vrijeme rata prodavali su humanitarnu pomo. Kako se Boga ne boje? Bojali bi ga se da je Tito iv.

Majstor za smrt
Kia je padala kao kao iz kabla i mnogo puta do tada jest, nita novo, utei sam osjeao vrijeme, dok je pravilno zagrtao zemlju, Majstor Za Smrt. Hoda ga pouri: Blato, mokro, ne misli prestajat danas ko u inat moe li to malo bre!? da uradimo kako Bog zapovijeda hoda. ovjek moda ima dva ivota je li tako? Jest! Vidi, ali jednom umire.

Patriota
Gazdarica, supruga vojnog lica, u urbi ga je zaboravila, ali je svoje dijete nauila jesti samo hljeb iz pekare, salamu i meso. Ubrzo nas je zavolio jer ko e u ratu crnog maka usvojiti. Prilagodio se meniju ponedeljkom hljeb od pivskog jema utorkom podimljena, ali dobro isprana ria, srijedom svjee zelje, etvrtkom svjee zelje, petkom nita nismo jeli i Petko smo ga nazvali, subotom hljeb od pivskog jema nedeljom nita masno, to jest uvijek svjee zelje. Zdravo se hranio tih dana dok u susjedstvo nije doselila vojna kantina po dunosti nas je napustio, svojoj zemlji na raspologanje je stavio jedan od brojnih maijih ivota.

Smrt
Dok budu tekli zadnji dani kasnog ljeta komije e na popodnevoj kahvi halapljivim pogledima gledati prema bai i mom ipku sladuncu, a ja u naizmjenice lagati da nisu takvi kakvi izgledaju, da ih je veina polutruhla, ili da ne valja mjeati kafu i slad ipaka, proera ovjeka. Njih eljno jedem, da mi ne ispane koje zrno pojedem i dobar dio gorke kore, ali ipak kap slatke crvene tekuine pobjegne kroz usne, niz bradu, e ba poput takaste mrlje soka od ipka na vratu desila se smrt ocu tvom.

(odabir pjesama: Dinko Kreho)

62

(sic!)

! poezija
Toplo je bilo meu pulsirajuim organima
Bilo je ovako: probudila sam se na jastuku pored tvog uha siunija od Palice. Rukama ti razdvojila sklopljene usne, uskoila u baricu od pljuvake smoivi se do koljena. Vikala sam u toj maloj pilji i stopalima gazila tvoje kutnjake - stalagmite Probudila sam tobogan-jezika i niz njega skliznula u bunar drijela kao Alisa u zemlju uda Pala sam na mekani jastuk eluca i nisam se plailatoplo je bilo meu pulsirajuim organima Mazila sam se s bubrezima jagodicama ti milovala alkoholom ranjenu jetru i naga plivala u jezercu tvoje mokrane beike Svakodnevno bih ti i arterije od holesterola istila da me nisi ispiao iz sebe kroz organ koji se umjesto srca esto pominje u pjesmama koje nisu patetine

Delila Repuh
2010.
U kazanu smo 21. vijeka krkamo se u svetoj vodici savremene tehnologije Opkoljeni ekranima kao zidovima Svi smo dresirani Svakodnevno pravimo iste pokrete prstima: izlizane jagodice hranimo tipkama i molimo da struja ne poskupi da ne poveaju cijenu impulsa Cijeli svijet povezan je gumenim venama - kablovima kroz koje poput kljuale krvi brzinom svjetlosti naviru vrtlozi informacija Izlijepljeni na kompjuterska okna areni mozaici sastavljeni od bezbroj lic jedni drugima prezentiraju grimase oblikovane u osmijehe ne znam da li od radosti ili uasa Najzad su svi u eteru Iz lubanje im je poput fetusa virtuelnom kiretom sastrugan um osuen na vjeno lutanje po beskonanom prostoru on-line galaksije

Garfild u Sarajevu
Garfild je stigao u Sarajevo tano u 16 sati i 45 minuta. Napokon je odluio posjetiti zemlju u kojoj ne ive Miki Maus, Pluton, Popaj, Tom, Deri i ostala ekipa. Dosta mu je svega, progovorie samo u Bosni. Holivud ga polako zaboravlja. Sarajevo mu je priredilo divan doek na aerodromu su ga posipali laticama cvijea a bljesak kamera iritirao je njegove krupne oi. Prve veeri odsjeo je u hotelu, odluio je nigdje ne izlaziti uvijek je bio debela utljiva ljenuga. Planirao se zauvijek doseliti na Balkanbilo bi zanimljivo prouavati mentalitet ovdanjih ljudi promnjaukao je u sebi, zapalio doint i gledao kroz prozor. Sutra e svakako posjetiti sarajevofilmfestival. Drugog dana ustao je u tri sata poslije podne, za doruak pojeo est hamburgera, popio au whiskija zatim se istuirao, zalizao svoje njeno krzno stavio rejbanke i bijelom limuzinom se odvezao do Narodnog pozorita. Nakon to se posrao na crveni tepih, zauo se gromoglasan aplauz oboavatelja, koji su se kasnije fotografisali s njegovim govnetom!

ovjek koji je preivio Markale

vidio sam odvaljenu nogu u kojoj je jo uvijek radio ivac i ja sam bio pogoen u lijevu butinu pomagali smo jedni drugima uasno je bilo ko da sad gledam niz ulicu je tekla vrela krv ljudi su puno vikali joj kad se sjetim one tezge odvaljene ruke trka frka vriska na sve strane pokuo sam ostat sabran pomago sam ranjenoj djevojici kojoj je geler sprio rame puzao do prolaza u dvorite zgrade i nju sam teglio u zaklon a ona me grizla za prste i meso iznad zglobova hou mamu derala se dugo poslije masakra imo sam none more teglim ih i danas grozno je bilo dobro je iko normalan osto gleda kako ti djetetu granata otkine glavu i ako eli opstat i bit normalan nemoj se prisjeat toga odmah ti u prsima zakuca neto ko klatno na onom starinskom satu zna

Majinstvo
majka bi samo da ga nau prepoznala njegovu lubanju po dodiru kako ne bi - kad ga je uspavljivala pamtei jagodicama svaki njen nabor

(sic!)

63

Vedran Lopandi
Tranzicijske tualjke
1.
Komunisti su dobro znali da drava mora nestati al ovi domoljubi to sprovode odve rigorozno

! poezija
Rodni stereotipi
Ja nisam mukarac *** Pred svitanje drhtim kao mokar pas Socijalne radnice su na vratima Nesnoljiva zvonjava (na frekvenciji koju samo ja ujem) Na kauu ostavljam vlane tragove U zoru e socijalne radnice pozvoniti *** U autu, kad pone grad, strah me za oferajbu Tu je negdje siuna taka koju treba ubost da staklo pretvori u pijesak *** Od podneva do sabaha, probijam se Iza sebe ostavljam opuke stubova dana

2.
Tranzicija je tunel ist i ulaten kao obraz nacije

3.
Ko kae da se ne moe jebat a da ti ne ue? Pogledaj ove zaraene strane: sve nevinija jedna od druge

4.
Vjernici su za komunistikog zuluma proganjani Majku mu, da se znalo kakva su zlopamtila, sve bi im se halalilo

5.
Udebljao sam se: neku no mi rekoe da sam se prodirektoriso

Manifest
Jedan hermafrodit suberzivniji je od sabranih djela amil Sijaria *** Sinonje slike se, na dodir, dezintegriraju u neprovakane komade sendvia od markuipo Strah i prezir u klubovima moj strah i prezir izbacivaa (Da te pitam neto poteno) Potrebne su sve moje dedajevske vjetine da izbjegnem te smrtonosne svjetlosne zrake Razbijene flae po podu kao ostaci unitenog X-winga Rotirajua tijela sa zaotrenim rubovima, predivno opasna kao asteroid veliine Nevade na putu za zemlju

Rob(a)
obukao si konversice tamnoplave farmerke Hard Rock Cafe majicu konu jaknu sunane cvike ribarsku kapicu ostentativno se naslonio na zid zapalio cigaretu uivas u sebi muzika je grozna ali raja je OK nudi svoje tijelo i nita vie (kao da ima ita vie) eka Gospodara/icu koji/a e te si priutiti diskoteke su suvremene pijace robova koje pjesnici obino gledaju s moralistike visine

64

(sic!)

Zvjezdana Markovi

Buenje (Awakening)
(dio sage Sfera)
Zvuk fado muzike probudio ga je iz dubokog sna. Bila je to pjesma melanholije, koju je on posluno sluao leei na krevetu. Taj miris mahagonije bio mu je nepoznat, ali je udesno zapahnjivao njegove nosnice i oputao njegove umorne ruke. Otvorio je svoje oi, boje modrozelenog mora i pogled mu je bio zamuen, zjenice proirene. Prelivi tamne boje su dominirali sobom. Osjetio se dezorjentisanim i uivao u toj melodiji i aru par ema koji su stvarali note a one ukomponovane u tekst davale savreni ritam. Sa svakim novi otvaranjem njegovih oiju slika bi postajala istija da bi se na kraju u potpunosti transformisala u kristal. Traio je svoje naoale naokolo pipkajui ali je ubrzo postao svjestan da mu nisu trebale, taj dim oko njega kao da je istio njegove zjenice i one bi postajale sposobne da oitaju nijanse plavih. Svjetiljke poredane po podu prostorije. Ona je bila sva od eljeza poput konkstrukcionih skela, komada ica koji su izvirivali iz zidova, hard diskova svakakvih oblika i veliina, pobacanih naokolo, sken ploa sa mehanizmima cijelog prostora koji je zauzimao povrinu nezamislive veliine. Sve to ga je dodatno zbunjivalo, ali u dubini svoje podsvijesti kao i uvijek Sephirot je znao odgovor, samo mu je trebalo vremena da ga prihvati. Nije osjeao strah jer se svaka mogunost na osnovu injenica dala izraunati, kao i svaki ishod koji se dao proraunati egzaktnim programskim algoritmima, ali ovo sve dosad, to odsustvo svijesti, rupa u vremenu i razlika prostora nije mu ostavljala puno injenica na pretek, a kamoli objanjenja. Zato pomalo zbunjen dao se prepustiti tom beat-u koji ga je sve vie uzdizao na vee nivoe i prostore, moda daleko od vremena i dimenzije na koju je navikao i koju je njegov mozak percepcirao. Glas pjevaice je prestao i Sephirot je ugledao jednu mladu enu, koatog lica koje je izvirivalo iza vrata naslonjenog na njenu nabreklu miicu i aku pokrivenu rukavicom bez naprstka. Gledala je u njega njeno, ali snano. A on postien njenim pogledom spustio je glavu na pod. On zapravo nije imao pojma gdje se nalazi. Takav raskorak izmau tehnologije i orijentalizma u vidu velikog kreveta hladne plave boje prekrivenog svilom crvene kadife, boje crvenog vina i plavog spleena zasigurno nisu postojale u njegovoj rupi od hard-cordiskova. Misterija njegovog buenja u prostoriji nepoznate a opet neopisive uzviene ljepote. Upalila sam malo sari-tamjana da ti se zjenice suze. Tako je kad doe, tvoje oi se zalede kao u momentu smrti. Nije se uplaio, za njega je smrt, bila samo materijalno propadanje njegovog ionako pozajmljenog tijela. Nema prozora, nismo vani, rekao je. Ima otro oko za nekog ko je tek doao a jo je pod uticajem hermina. Slikar, konstruktor...haker? Nijedno, recimo da baratam sa algosima, ako se razumijemo, ali i dobar kvantus moe da proe ako je po mom ukusu. Po njenim oima shvatio je da nee dobiti odgovor na taj napad. U svom bivem ivotu navikao je na filozofske rasprave i zakoljice koje su se krile u svakoj rijei njegovog skrivenog drutva intelektualaca. Na ovom mjestu naiao je na neobinu toplinu i senzualnost, proetu dozom suptilnosti i spontanosti koja se mogla osjetiti ve pri njenom pristupu. Uredu, hajde, sad moe da ustane, pokazala mu je na vrata. Ustao je nesigurnim koracima ka vratima masivnim. Sve je bilo izolovano nekim tvrdim materijalom, vjerovatno mjeavinom nekoliko metala ili legura tih metala koje su koezistirale na poseban nain u formi plazme. U njenoj sobi bile su plave. Uhvatila je njegov pomalo zbunjen ali zamiljen pogled kako krui sobom i proitala iz njegovih oiju ve neizreeno pitanje. ivei u Sferi ve dugi niz godina stekla je tu sposobnost lakog itanja ljudi, pogotovo mukaraca. Bila je veoma mlada kad je prvi put osjetila i spoznala veliinu orme i njene neizmjerne mogunosti. Stoga mu je ve pomalo procjenivi njegovu linost, jer je mukarce njegovih godina itala odve lako, dala izravan odgovor na koji e on - a ona je to znala - odgovoriti poticanjem duboke rasprave proete iskljuivo znanjem i injenicama.

! pROZa
(sic!)

65

Zavisi od osjeanja, pruila mu je ruku, Orme je nepredvidljiva, zaista. ekaj, da li to mi ovdje govorimo o orme, starom neotkrivenom oruu Egipana. Tako nekako, oni su je koristili da bi stvorili i podarili besmrtnost svojim presvetim gospodarima. Ima je u slojevima i slojevima nae zemlje, mi ovdje dole je koristimo da bi prenijeli energiju jezgra do kore a potom putem piramida raznijeli jednako na sve take zemlje, da uspijemo otopiti ono to se sprema. Njena misterioznost u glasu koju je on neizbjeno osjetio bila je tu da zagolica njegovu matu, no ne poznavajui Sephirota dovoljno, ona je samo dodatno pojaala njegovu privlanost ka misterijama. Ako bi nastavila tim taktom, za njega bi postala samo amblem za simbol i zagonetke. No to nije bilo u njenoj prirodi, naalost svaki ishod je neizvjestan. Izili su, a odmah je nestalo mirisa mahagonije i dodira pamuka. Jedino to ga je okruivalo bile su gomile cijevi koje su ga podsjetile na podzemne kada se morao spustiti ispod ahta da odvrne neke cijevi da bi cijela ulica i komiluk imali normalan protok vode, na emu su mu poslije bile zahvalne sve bakice i deke u okruenju. Jedna stvar je povlaila drugu, ali koji vrag je koordinisao sve ove strojeve koji su gravitirali oko sredita formirajui neku vrstu sfere oko svjetlosti dole. Ona se inila kao izvor, zatiena staklom, prozirnim pleksiglasom, vjerovatno trista puta jaim. Shvatio je po prirodnom poretku stvari da uvijek postoji majka i njeno dijete: za njega je taj izvor svjetlosti bio poput majke dijelovima skele. To zraenje je zagrijavalo cijelu prostoriju, na spratu ali i na ostalima, a svi potprogrami su radili i djelovali sinhrono, to je mogao vrlo rano da uoi. Njegovo pitanje je bilo jasno, koncizno a ipak prijekopotrebno da bi doao deduktivnim putem do istine: Ko je pokretao sve ove strojeve, da li je mlada ena do njega bila jedan od pokretaa. Plazmeni izboji su mu davali neku vrstu misaone snage, tako da je vrlo brzo zaboravljao sva prekopotrebna egzistencijalna pitanja i okretao se onim principijalnim, no ubrzo je pronaao odgovor na svoje zahtjeve. Na svakoj od strana postojale su neke vrste smjernica u vidu znakova ifrovanog pisma, a kad se magla od plazmenih gasova smakla ubrzo je uvidio da je pismo postojalo svuda oko njega, debelo pokreta oblih vjerovatno u vidu znakova, a svaki od njih je sam posebno za sebe bio jedna rije. Ti zna da ita ovo? Jo ga deifrujemo, stari je to jezik Maja, originalan, ili moda ostavljen njima u nasljee od njihovih predaka davno umrlih ije su se kosti vjetrom razvejale poput praha na planine. Neke od stvari koje e saznati ovdje mogu u potpunosti promijeniti tvoju percepciju o svijetu i ivotu uopte. Da li si spreman da to prihvati? To je bio momenat kada je Sephirot postao svjestan svoje pozicije i vremena koje mu je preostalo do odluke. Za njega je sve jo bio san, ali u njegovom ivotu sve je bilo mogue, pa je uzimao i u mogunost da e morati da bira svoj ostanak na Sferi ili da ode zauvijek, zaboravi enu i sunce koje ga je misteriozno mamilo. Ali naravno kao i uvijek u njegovom vijeku trajanja, on je tu odluku donio samo je trebao da je prihvati. Posmatrajui je, postao je svjestan da svi na palubama nose lagane poveze preko tijela zbog temperature koje je znala dostii svoju najveu veliinu. Svi su bili razvijeni, snani poput ratnika, kao da je njihova misaona snaga razvijala tijelo. U potpunom usponu snage djelovali su dominantno, pa se pomalo naspram njih osjetio potinjeno, amaterski. Zemljotresi su naruavali mirnou konstrukcije, stalna pomjeranja izvan Sklopova bi mijenjala poloaj sfere i trebalo bi je ponovo vraati na isto mjesto, jer bi se ona pomjerala privuena gravitacijom izvora.Ljudi su polazili da se uurbano pokreu poput ubrzanog filma. U vazduhu mogla se osjetiti doza panike, ali je djelovala za njega sasvim primjetno dok je za druge to bila samo svakodnevnica. Jedan pod njih poput nje dotrao je: Soren, tektonika, kvant 4... Hitno je. Dolazim odmah..., odgovorila je. Obratila se Sephirotu: Na Sferi si; poslije emo o tvojim mogunostima. Ostao je sam dok su ljudi oko njega urno hitali ka svojim pozicijama u komorama. Dugo je posmatrao usijanu kuglu kao srce planete kako pravi svoje usijane otkucaje, hipnotiui, gubili su se u tami. Mogao je da osjeti puteve misli u vazduhu, gotovo dodirljive, kako vre kompleksne matematike kalkulacije savremene kvantne tektonike. elja da im se pridrui i bude dio njih nije se jo nazirala, ali strah je uzimao svoje mjesto, isti onaj u momentu njegovog poetka postojanja ovdje. Ta toplina kao da je skidala skepsu sa njega. Mislio je da e se vratiti u svoju ruevinu sve dok je i dalje stajao na svom mjestu. Misterija o dolasku na kompleks polako je isparila sa toplinom tog za njega nonog sunca...

66

(sic!)

! pROZa
(sic!)

Marko Ragu

Spavai dobrinjskog Getta

Harunov je stan u podrumu jedne zgrade na Otoci. Silazim niz mrano stubite, jer svjetla nema, pa zatim pokuavam pronai zvonce kraj vrata. Nekoliko sam puta snanije pokucao i oslukivao da li se unutra ita uje. Onda se zaulo okretanje kljua u bravi. Kada su se vrata otvorila nisam mogao nita vidjeti. I u stubitu i u stanu je bio potpuni mrak. Ej, jesi ti?, ulo se iz mraka. Poeo sam se smijati, a onda je Harun upalio svjetlo u hodniku stana. Bujrum, upadaj. I dalje sam se smijao svemu tome. Harun se malo uvrijedio zato to se pri pozdravu smijem, a onda sam mu to pokuao objasniti. To to ja esto govorim o Svjetlosti, ne znai da je ona posvuda oko mene, kazao je Harun. Uao sam u dnevnu sobu i sjeo na seiju, a Harun me je ponudio kafom i rahatlokumom. itav stan je bio ureen u tradicionalnom duhu, ali na najsiromaniji nain. Kad si mislio da idemo na Dobrinju? Znaju li ostali da i ja dolazim?, pitao je Harun. Neto ranije toga dana smo se dogovorili da odemo na Dobrinju, u jedan park koji se nalazi na samom rubu grada. Iza su livade, aerodromska pista i Igman na kraju. Vikendom svako ide u centar grada, dok smo Harun i ja odluili da idemo na krajnji rub. Harun je sklonio skripte sa stola i pustio psihodelinu, elektronsku muziku. Zapalili smo, a ja sam pio voni sok, poto mi je za kafu ve bilo kasno. Imam djevojku. Harun je to naglasio, kao da je u pitanju ba neto to je vano, kao da je u pitanju neki vaan ivotni dogaaj. Spremio sam se da sasluam priu o tome. Dogovorili smo se da se nalazimo tri dana zaredom, u isto vrijeme i na istom mjestu. Prvog dana je bilo odlino, razgovarali smo o stvarima koje nas povezuju. Bio sam sretan tada. Kao da sam osjetio ta je to ivot, ulaganje u odnos s drugim biem. Postao sam svjestan da jedino na taj nain mogu odrasti, postati odgovoran. Sljedeeg dana sam doao na zakazano mjesto, ali ona nije dola. Nije mi teko palo. Ostao sam tu onoliko vremena koliko sam namjeravao provesti sa njom. Bio sam tada intiman sa sobom, a to je rijetko. Sljedeeg dana je dola i tada smo odluili da uemo u vezu. Otada nisam isti ovjek. Sluao sam Haruna paljivo, a na kraju njegove prie sam kazao da je to dobro i da mi je drago to, ipak, neto ide naprijed. elim jo neto s tobom podijeliti, neto to mi je zadalo mnogo briga, nastavio je ubrzo Harun. Prije par noi sam sjedio ovdje pred kompjuterom i sluao ovu stvar. Harun je potraio na playlisti i pustio da ujem. To se dogodilo kasno u noi. Sjedio sam tu i presluavao neku novu muziku. Na jednom mjestu mi se posebno dopala prerada klasine muzike. Nakon to sam presluao pjesmu, vratio sam je na poetak. Meutim, taj dio nisam uspio nai. Sigurno sam iza toga pet, est puta paljivo presluavao tu stvar, razmiljao o brojnim moguim razlozima, ali tog dijela nije bilo. Zabrinuo sam se zbog toga, jer ne znam kako to sebi da objasnim. I ja sam se poprilino zainteresovao za taj problem. Mogao sam razumjeti da ovjeka koji je sam u stanu, u noi i udnim stanjima, moe tako neto veoma uznemiriti. Moglo bi biti da si u jednom trenutku odlutao, imao asocijaciju na neku drugu pjesmu... A isto tako ova muzika moe jednostavno zavrnuti mozak, pa ja ne bih toliko o svemu tome razmiljao. U sluaju da se nekad neto slino ponovi, moe uporeivati i donositi zakljuke.

67

U sebi sam mislio da je Harun imao namjeru to objasniti nekim boanskim znakom, ali je bio previe cinian prema samom sebi, da bi u to mogao uistinu vjerovati. Postalo mi je tegobno u tom stanu, pa sam esto gledao na sat. Kao da je taj stan bio sastavljen od dvije zatvorenosti, dvije suprotstavljene krajnosti. S jedne strane je u tom prostoru sraslo patrijarhalno, religijsko pa ak i provincijsko, a s druge strane su tu neko marginalno, urbano podzemlje. A ono je ovdje teko odredivo, pa ak i nepoznato, jer je na mnogo udnih naina nastajalo. Mnogi ljudi neke Harunove komentare nisu prihvatali, ak bi govorili da je nacionalista, vjerski fanatik i radikal... Tada bih nastojao objasniti da je Harun ovjek iz podzemlja, da se u njemu svata nakupilo, pa da tu treba traiti objanjenja za kojekakve kontradiktorne izjave. Bez obzira na to to sam mogao shvatiti, razloiti slojeve njegove linosti, nije mi bilo ugodno boraviti u prostoru neijih unutranjih procijepa i tenzija. Ali ba zato to su one postojale mogli smo se druiti i razumjeti, jer jedino oni ljudi koji u sebi te procijepe nose, mogu prema samima sebi uspostaviti odnos. ak smatram da jedino oni nisu radikalni, premda se ono to govore uvijek sastoji od krajnosti, tvrdih stavova, koji su esto izmeu sebe suprotstavljeni. Harun se poeo spremati za polazak, dok sam ja sluao muziku i pokuavao sam sebi objasniti prostor u kojem se nalazim. Harun je stajao na sredini sobe i poeo priati neku situaciju s fakulteta. Povremeno je eao spolni organ. Neko vrijeme sam nastojao ne obraati panju na taj smijeni detalj i sluati ta pria, a onda sam opet poeo razmiljati o Harunovom karakteru. Tako ispijen i blijed, sa bradom, nevjerovatno je podsjeao na Isusa Krista. Hej, zna li da skroz lii na Isusa Krista, rekao sam Harunu. On je rairio ruke i pokuao oponaati raspetog Isusa. Ma da, ak su mi i dlanovi savreni za eksere. Ali lii na Isusa Krista koji se ee za muda, dodao sam jo. Harun se poeo smijati i u zraku se osjealo da je njegova religiozna strana uzdrmana, a da ova koja sve ironizira i ismijava isplivava u prvi plan. Dogovorili smo se da na polasku pokuamo ponoviti situaciju s poetka, kada je Harun otvorio vrata stana u potpunom mraku. Zanimalo ga je kako on sam izgleda iz neije druge perspektive. Onda smo neko vrijeme razgovarali kako nam navike i prostor u kojemu dugo boravimo suavaju vidike, kako ono to u stvari jesmo sve manje i manje ponekad ima veze s onim to o sebi mislimo. Harun je zatvorio predamnom vrata stana i popeo se uz stepenice, kako bi se izvana vratio nazad. Neko vrijeme sam ostao sam u potpuno mranom stanu. Nisam se uspio zamisliti u tom prostoru, premda sam pokuao, a kada je Harun otvorio vrata, nije se nasmijao na nain na koji sam to ja uinio. Svejedno, sve to nas nije u tolikoj mjeri zamislilo, koliko je u nama napravilo neku prazninu. Shvatam kako ti razmilja, kazao je Harun. Ti posjeduje neke sisteme, pa te sisteme pokuava okolo pronalaziti. Meni se ini da je to idealan nain da se otui od samoga sebe. Poeo sam Harunu govoriti o tome da namjeravam poeti s pisanjem nekih pria, da polako osmiljavam kako bi sve to trebalo izgledati. Pa jesi li poeo ita raditi, uvoditi neke likove? Trenutno osmiljavam neto. Pravim neke konstrukcije, odnose. Ne znam kako e sve to izgledati. I ta kae, kakvi su likovi?, insistirao je Harun. Nastojao sam izbjei odgovor na to pitanje. Moda i zato to mu ne bi odgovarali, a moda i zato to je uvijek izmeu nas postojala neka knjievno-religiozna tenzija. Moja objanjenja su uvijek bila snanija, argumentovanija od Harunovih, ali Harun je u svoja, ma koliko nekad banalna bila, vjerovao vie nego ja u svoja - tako je svako imao neku superiornost, koja je pravila balans. Selam alejkum, zaustavio je Haruna neki prolaznik. Saekao sam koji trenutak, ali poto je njihova pria krenula u smjeru u koji se nisam elio ukljuivati, produio sam ka semaforu. U neku ruku su takvi susreti za mene neugodni, premda se to obino ne ispostavi takvim. Harun je ubrzo stigao, pa smo nastavili hodati prema trolejbuskoj stanici. Kako bismo prije stigli, Harun se zaputio nekim stazicama i stepenicama, koje meni nisu bile poznate. Negdje napola uzvienja smo izgubili pojam o prostoru u kojem se nalazimo. Harunovo snalaenje u prostoru je oslabilo, a i sam sam bio takav. esto bi mi se snano aktivirala podsvijest, koja je razvijala vlastitu priu, paralelnu onoj koju sam gradio s nekim drugim.

68

(sic!)

Ve smo odrasli ljudi. Mnoge se stvari vie ne mogu raditi, na nain na koji se to radilo do sada. Treba ivjeti, a mi jo uvijek ne znamo ta je to ivot. Sloio sam se s Harunom, ali i dodao da mi ipak neto pripremamo, a ne troimo vrijeme potpuno uzalud. Kao to u igri aha naprije na polje postavimo pijune, pa onda u igru uvodimo snanije figure. A to, valjda, nije izgovor. Uli smo u trolejbus. Nisam imao kartu, ali mi je to sada potpuno svejedno. Neko vrijeme nismo nita govorili, jer je svaki novi prostor poput novog svijeta, nove stvarnosti. Kroz sumrak sam posmatrao zgrade i prolaznike. inilo mi se da se vani pojavljuje magla. Zadnjih je dana kiovito i svjee, premda je ljeto. I Harun je zapazio maglu. Volio sam maglovito vrijeme. Nekoliko jutara prije sam etao rano po gustoj magli, a padala je i rosa. Za Haruna je itav njegov ivot posljednjih godina potpuna magla, pa mu, svakako, maglovito vrijeme nije drago. Pogledaj ove ljude ispred nas. Zar nije ovaj trolejbus poput teatarske pozornice. Moda smo esto i mi sami dio tog teatra, koji nam ne djeluje u tom trenutku tako. Ali mi se sada ini da u pitanju pozornica., govorio sam, posmatrajui ljude koji ulaze, kupuju karte i trae slobodan prostor. Obino je to samo sredstvo putem kojega se moe doi na eljeni cilj. Meutim, mnogi su ljudi u trolejbusu izgradili dijelove svog ivota. Kada uu u njega, oni nastavljaju neke prie. Harun se sloio da su sarajevski trolejbusi mahale, ak mnogo vie nego to su to tramvaji. Brdski autobusi su u tolikoj mjeri mahale, da je vrlo neugodno voziti se njima. Iz toga razloga trolejbus u kojem se nalazimo zaista podsjea na palanaku teatarsku pozornicu. Kazao sam Harunu da su u Mostaru ljudi odaljeni izmeu sebe pola metra, u Sarajevu jedan metar, a u Zagrebu dva metra. Ubrzo smo stigli na posljednju trolejbusku stanicu, pa smo se nali u blizini naeg odredita. U pitanju je jedan udni park, iza posljednjih zgrada u gradu. U daljini se ula muzika. Vjerovatno je u pitanju koncert na otvorenom, u Istonom Sarajevu. Ba smo se u tome trenutku nalazili na toj psiholokoj pukotini, crti razdvajanja, prema kojoj se svako postavljao na svoj nain, jer je u nju, pored opih i kolektivnih, projektovao i svoju individualnu priu. Napomenuo sam Harunu neto o tome, ali nismo nastavili razgovarati, poto sam imao problema s orijentacijom po malim ulicama u mraku i magli. Na kraju sam prepoznao posljednju zgradu u nizu. Iza nje je polje. Ponovo sam se izgubio, jer je park koji smo traili negdje u tom dugakom polju iza dobrinjskih zgrada, ali sada nisam mogao odrediti na kojem je tano mjestu. Krenuli smo preko polja nasumice, nadajui se da emo tako naii na park. Nevjerovatno je koliko na ovom malom prostoru postoji granica. inilo mi se je sve okolo jedan vrlo udan prostor, u kojemu se mnoge stvari pokazuju u svojoj biti. Sve to nuno mora biti odraeno na ljudima koji ovdje ive. Za svakog od nas je obino grad jedna cjelina. O njemu mislimo kao o jednoj posebnoj stvarnosti. Unutar njega zaboravljamo da postoji prostor gdje ta stvarnost poinje da se uruava, mijea sa nekom drugom. Najprije je ovdje granica izmeu gradskog betona i prirodnih polja. Onaj ko ivi na toj granici ima poseban odnos i prema jednome i prema drugom. Ako svako uvijek tei nekom centru, pa tako, recimo, centru jednog grada, on vremenom gubi osjeaj za taku kojoj tei, budui da zaboravlja kakav je pogled sa periferije. U tome je smislu taj dio Dobrinje vrlo poseban, a park u koji smo se zaputili kao da je koncentracija svih tih odnosa. Dolazili smo na rub jedne stvarnosti, a na dohvat ruke nam je bio i poetak druge. O svemu tome sam razmiljao dok smo hodali preko polja. Harun je ve poeo sumnjati da emo nai park, a i ja sam se zbunio nakon to smo doli do dijela koji me je podsjeao na taj park, ali nikoga u njemu nije bilo. Primijetili smo na kraju da neko stoji kraj klupe, ali se zbog mraka nije moglo vidjeti o kome je rije. Stajali smo na tome mjestu neko vrijeme. Majo!, pokuao je poluglasno Harun. Ej, to ste vi? Doite ovamo, Andrej je otiao prema stanici da vas potrai. Dugo je prolo otkako ste zvali. Kad smo se pribliili klupi, zapazili smo da jo neko stoji kraj Maje. Sran, drago mi je.

(sic!)

69

Pozdrav domovini, uzvratio je Harun na pozdrav. Upoznali smo se i sjeli na klupu. Maja i Sran su pili pivo u plastinoj boci od dva litra. Uskoro je stigao i Andrej. Oekivao sam, odmah nakon pozdrava, da e se pojaviti blaga tenzija izmeu Haruna i ostalih. Obino bi se u slinim situacijama to dogodilo, premda je ta tenzija groteskna i kratkotrajna, nakon ega uslijede bliski razgovori o razliitim stvarima. Ko god je Haruna bolje poznavao, znao je da je tako, pa niko tome nije pridavao naroit znaaj. Kakvo je to tamo deavanje?, upitao je Harun, mislei na muziku koja je dopirala iz daljine. Ma ovi ovamo su organizovali neki koncert na otvorenom. Tamo kraj Kule. Kraj zatvora Kule? Da, kraj ratnog logora. Nisam se naroito ukljuivao u taj razgovor. Znao sam da je to uobiajeno odreivanje pozicija izmeu ljudi koji osjeaju da izmeu njih postoji bitna drutvena razlika ili bi mogla postojati. Samim time, preko spominjanja ratnog zatvora, od svakog se preutno oekuje pozicioniranje, ali ne neko ope, u smislu da je postojanje logora jedna od najstranijih stvari na svijetu uope, nego odreivanje kroz ukljuivanje u odreeno kolektivno sjeanje. Od takvih pitanja se oekuje da neko, iako nema linu odgovornost, obori pogled, da se kaje i izvinjava. Ona nikad nisu usmjerena prema tome da se grade dobri odnosi izmeu ljudi, nego negativne odnose na izvjestan nain nastavljaju. Oekivao sam da se dovre ustaljene i naopake forme upoznavanja. Sve to je prekinuo Smajin dolazak. Eto i Smaje. Valjda nee ovamo, upozorila je Maja na crnu priliku koja je preko livade ila prema naoj klupi. Smajo je bio u tome parku i godinu dana ranije, kada sam tu prvi put doao. O njemu se prialo da uvijek tu dolazi sam, da sjedi do kasno u no, pui travu i pije. Ponekad bi sjedio na klupi sa kiobranom nad glavom, iako je vedro. Imao je neto vie od dvadeset i pet godina. Mislio sam o tome u kolikoj je mjeri njegova ivotna pria teka, kad je uspostavljao tako udnu masku prema vani. Kada doe u taj park, to je nain da se postavi prema svemu to ga okruuje i to ga je gradi. Priao nam je i pozdravio se, a onda je odluio da se zadri tu neko vrijeme. Nije se ispoetka ukljuivao u razgovor, ve je vie pratio o emu mi priamo. Srana sam poznavao odranije i oduvijek sam prema njemu osjeao neku odbojnost, pa ak i gaenje. Takoer je imao preko dvadeset i pet godina. Bio je bez posla, bez elje da studira, bez djevojke. Kao da je sve ivotno u njemu ugaeno. Zadnji put sam ga, takoer, vidio godinu dana ranije, u tome parku. Tada se lijeio od osjeaja guenja, neto ranije je iao u bolnicu radi bubrega, a sada se tek vratio s operacije oka. Pokuavam da zamislim karikaturu tebe., kazao sam mu te veeri. Mislim da bi u toj karikaturi sjedio u invalidskim kolicima. Maja je priala o sjeanjima iz rata. Pokazivala je na mjesto odakle je svakodnevno pucano na njenu zgradu i jo mnogo toga. Umoran sam od tih pria, pa sam posmatrao taj udni prostor u kojem se nalazim. Betonske stazice parka su zarasle u visoku korov. Kao da taj park godinama niko nije ureivao, iako pripada oblinjoj zgradi. U blizini je bilo i zaputeno igralite. itavu tu pusto su osvjetljavala svjetla na stubovima, du ulice koja je ispred nas presijecala polje. Tom ulicom bi povremeno proao neki automobil, ali je u to vrijeme bila veinom pusta. Valjda je to tako na mjestima gdje se zavrava grad, ali i na mjestima drutvenih lomova. Svi smo se u tome parku na neki nain uklapali u itav ambijent, srasli smo sa svim time. Kao da je to prostor za nas, koji o nama govori podjednako kao to i sam izgleda. Moda je na neki nain i iv, jer sadri prie, koje odreuju sve nas. U tome trenu je zasvijetlilo nebo. Pogledao sam u daljinu, ispred sebe. Jesi ti primijetio da je neto zasvijetlilo. Kao da je sijevnula munja, ali otkuda ona sada? Opet, moglo bi biti, vidi da je tamo na kraju ogromni oblak. Nije to oblak, ve Igman. Ali jeste sijevnulo. Moda e uskoro kia. Zbog magle mi se u jednom trenutku od planine uinilo da je veliki oblak. Nije se moglo vidjeti daleko u polje. Odmah iza ulice je sve bilo mutno. Svjetla du ceste su u magli bila ruiasta, pa je njihov odsjaj u itav taj prostor unosio neku fluidnost.

70

(sic!)

Ve sam postajao nestrpljiv. Nije mi se tu dugo ostajalo. Svi smo mi ovdje rane koje etaju., kazao sam u ali. Muzika se jo uvijek ula. Pitao sam se zato smo u tome trenutku tu, kad je sasvim jednostavno otii do Kule na koncert. Meutim, moda je ba ovaj park prostor za ljude koji ne pripadaju nigdje, pa niko ak i ne iskazuje elju da ode na taj koncert. Meni je pomalo ao to nismo proetali do tamo, ali kako volim putati da stvari teku kroz mene, nisam naroito na tome insistirao. Svi koji smo se u tome trenutku tu nalazili na udne smo naine vrlo razliiti, ali kao da nas je upravo osjeaj marginaliziranosti zbliavao. U nekim drugim okolnostima nas nita ne bi moglo navesti na razgovor niti bismo osjetili elju da to barem pokuamo. Ali u ovom parku je, ipak, sasvim drugaije. Mi ni sada nismo mogli znati ta je to to nam je zajedniko, ali smo znali da to postoji i na osnovu toga smo razgovarali, a da se niko niti u jednom trenutku nije osjetio kao viak, kao neko ko tu ne pripada. ak su sve prie kojima se neko od nas predstavlja vrlo nedefinisane u uobiajenom, drutvenom smislu. Sve su bile vrlo mutne, ali niko u taj osobni mulj nije imao namjeru dublje zalaziti. Tek se znalo da postoji, ali da se ba negdje u svemu tome uspostavlja ono to nam je u tome trenutku bilo zajedniko. Pitao sam se koliko li ljudi u ovoj zemlji provodi ivot spavajui u tom mulju, u sjeanjima koja su ispunjena traumama i procijepima. O svemu tome sam razmiljao sjedei na toj klupi, dok sam se u Harunov razgovor sa ostalima tek povremeno ukljuivao. Sada je intenzivnije razgovarao sa Smajom. A ime se ti bavi?, upitao ga je. Radio sam kao konobar, ovdje u jednom kafiu. Sad sam bez posla. Ali nije mi loe, ne alim se. Svaki dan odem gore do grada. Na Baariji kad god elim mogu besplatno pojesti pau u jednom uglednom restoranu. A to ne moe svako. Da, da... Pa to dolazi ovdje sam... Ubrzo je Harun poeo da raspravlja o Andreju i Maji, budui da su se oni ve pribliavali tridesetim, a nisu imali niti stana, ni posla... Andrej je svako jutro sa Hrasnog dolazio na Dobrinju, u stan Majinih roditelja, a vraao bi se nazad zadnjim trolejbusom. Vidi, kako te ivot slomi. Sad je itav Andrejev ivot poloen izmeu dvije trolejbuske stanice, preko dana televizija u Majinoj sobi, a naveer, kad se vrati kui, malo po facebooku i video igrama. Ali to je tako, to je ivot. Samo bih ja na vaem mjestu drugaije razmiljao. Ako ovdje nema perspektive, nekih mogunosti, treba ii dalje. Idite, ode vam ivot. Maja i Andrej su se malo zbunili. Nije im bilo ugodno da o tome razgovaraju, ali Harun je uvijek u tim stvarima bio direktan. Ne znate vi kako je udno ovdje ivjeti. Gdje god da odem moram nekome objanjavati ko sam. Svakom sam sumnjiva. Kad god odem na razgovor za neki posao, to je prvo o emu se razgovara. Ranije sam se vie trudila da neto uradim, ali u zadnje vrijeme sam izgubila volju. Vie i ne oekujem da u uspjeti da sredim svoj ivot. Na Maji se moda i najvie zamjeivalo to mrtvilo u kojem ivimo, ali ona je uvijek pristajala o tome otvoreno govoriti. Sran je, recimo, uvijek izbjegavao, uvijek bi pronalazio neke pogrene razloge i opravdanja. Ne moe se nita bez veza, a nas nema ko podrati. Samo oni koji su ideoloki podobni, mogu ivjeti ovdje. Ostali se potiskuju, onemoguavaju im se sredstva za ivot. A tada nastaju krize identiteta i sve ostalo. Njima je oigledno upropatena mladost. Samim time i ne mogu vjerovati da e se neto promijeniti. Ako se odrasta u uvjerenjima da se nita ne moe mijenjati, ako ne postoji neko od koga bi se moglo nauiti da to nije istina, onda to i ostane tako. Ubrzo iza toga su otili. Andrej je htio ispratiti Maju do zgrade, ali e nas saekati na trolejbuskoj okretaljci. Sran je, takoer, otiao sa njima. Maja je bila strana cura, znam je sigurno petnaest godina. Ali je uzimala droge dok je bila mlaa, pa ju je to skroz poremetilo., priao je Smajo, nakon to su otili. Pa to to njoj ne kae? Smajo je, oigledno, bio od onih koji ive toliku depresiju i mrtvilo, da im svaki pokuaj razgovora o tome smeta. O sebi ne eli na taj nain govoriti, ali na drugima to primjeuje. Samo to je on bio sa svim tim

(sic!)

71

potpuno pomiren. Sam od sebe nije oekivao nita.Razmiljao sam da li bi na susret bio drugaiji da Harun nije sa mnom krenuo da i razgovor nije iao u tom smjeru. Harun je uvijek nametao neku tenziju, prodirao je u ljude, a time bi se mnogo toga oslobaalo, dolazilo do izraaja. Smajo je jo neko vrijeme sjedio sa nama, pa je preao na drugu klupu. Harun i ja smo se zadrali jo malo, pa smo krenuli nazad preko livade. Ve mi je u glavi bilo poprilino mutno, pa nisam mislio o tome kojim putem idemo nazad. Presjekli smo izmeu nekih zgrada, drei se pravca u kojem bi trebala biti trolejbuska okretaljka. Bilo mi je ao da ostavljam polupraznu flau piva, pa sam je nosio sa sobom i pio usput, dok cestom nije naiao policijski automobil. Tada sam je bacio u baticu ispred jedne zgrade. ini mi se da su se oni uvrijedili zbog tvojih pitanja. Ne razmiljam o tome, svakako je ovo bio usputni izlet. Na okretaljci je stajao posljednji trolejbus za grad. Ve su svi uli. Poto nismo imali kartu, radi reda je Harun upitao vozaa kad kree trolejbus, pa smo potom proli. Nije nita odgovorio. Odmah kraj ulaza, na sjeditima koji su bili okrenuti jedni drugima, sjedili su Andrej, Sran i jo dva starca. Izmeu njih je tekao iv razgovor. Harun i ja smo sjeli odmah iza njih. Trolejbus mi je sada bio mnogo udniji neko kad smo dolazili, par sati ranije. Nismo razgovarali, ve smo obojica sjedili i pokuavali se povezati sa onim to se deava oko nas. Revizori su uli i razgovarali neko vrijeme sa vozaem, ali mi je to bilo potpuno svejedno. Harun je potapao Andreja po ramenu i neto ga upitao. Andrej je odgovorio na brzinu, pa se okrenuo i nastavio razgovor sa starcem do njega. Sve ono to nam je u parku bilo zajedniko, sada je nestalo. Andreju je ak i neugodno bilo to ga pozdravljamo u trolejbusu. Moda smo tim ljudima bili udni ba onoliko koliko je nama bio udan taj trolejbus. Uspio sam upratiti dijelove razgovora izmeu Andreja i starca. Vidjelo se da prisno razgovaraju, kao da je to ko zna koji put. Moralo je biti tako, jer su govorili o nekom ovjeku kojeg obojica poznaju. Zatim su spominjali rezultate nekih utakmica. To je bio jedan rutinski razgovor, kojim se ispunjavalo vrijeme putovanja. Tu nema, naravno, nita neobino, ali je to za mene jedna nova i vrlo vana strana Andrejeve linosti, koju do tada nisam znao. Harun i ja sve to jo uvijek nismo prihvatali; i dalje smo se opirali onome to sainjava jedan uobiajeni ivot odgovornog ovjeka. Harun se prvi poeo smijati. A onda sam i ja prihvatio. Uskoro su uslijedili valovi tihog smijeha, a sve je to preraslo u itav napad smijeha, koji je trajao nekoliko minuta. Smijali smo se dok smo mogli, a na kraju smo jednostavno prestali i otpoeli slijediti vlastite misli. Niko od putnika nije na nas obraao panju, ali to nam i nije bilo vano. ini mi se da se takav smijeh morao pojaviti, jer nije bilo drugog naina da se artikulira sve ono to smo te veeri vidjeli i uli. Polako sam klizio u sebe, u neka teko odrediva stanja. Na jednoj stanici je u trolejbus uao hoda. Dok je prolazio, mnogi putnici su ga glasno pozdravljali vjerskim pozdravima. Pitao sam se da li mu ukazuju ast zato to su vjernici, zato to to nalau vjerska pravila ili zato to je hoda sada vaan ideoloki nosilac drutva. Bez obzira na zakljuke, takvi dogaaji ovjeka navedu na razmiljanje. Sve to manje govori o ljudima u trolejbusu, a vie o samome gradu, o ideolokim odnosima, koji su uspostavljeni. Pribliavali smo se centru grada; saobraaj je sve gui, a svjetla intenzivnija. U meni se ponovo uspostavljaju uobiajene stege i pogled na stvarnost. To je bila uloga, maska koja je za mene oblikovana godinama. Prema njoj uvijek osjeam gaenje, ali se preko nje mogu odrediti, a ak i kad je odbacim, uvijek se mogu u nju vratiti. Park u kojem smo bili sada mi je maglovit i fluidan. Njega ne obasjava svjetlost grada; njegova je tama okupila ljude koji ne pripadaju nigdje i koji su ba tu nakratko osjetili neku pripadnost. Niz stakla su poele kliziti kapljice kie. Posmatrao sam kako krivudaju i probijaju put na pranjavom prozoru, a zatim se grupiu u potoie. Zatim je otpoeo ljetni pljusak; sve se u trenutku izmijenilo. Grad je postao mutan i tean. Posmatrao sam smjenjivanje boja na semaforu. Razlivale su se i curile, a takvi su bili i izlozi i ljudi koji su trali po trotoarima, traei najblii zaklon. Posmatrajui sve to, osjetio sam zadovoljstvo. Grad se rastakao u fluidnost i sada mi je bio blizak. Izali smo na Skenderiji. Kia je i dalje padala, ali je pljusak prestao. Iz ulica je isparavala vlaga i toplina, pomijeana sa mirisima praine.

72

(sic!)

Harun je, takoer, potonuo. Nismo ve due vrijeme razgovarali. Krenuli smo prema Kinu Bosna. Sada vie nisam razmiljao, park i sve to se tamo dogodilo, potpuno je u mojoj svijesti potisnuto. U Kinu Bosna je bilo samo nekoliko ljudi oko anka. Sjeli smo na klupe ispred. Harun je doao na ideju da na tim klupama spavamo. Ve neko vrijeme eli to isprobati - negdje u gradu spavati na otvorenom. Uskoro je opet zapoeo pljusak. Izgubio sam osjeaj za vrijeme. Jedino sam pratio intenzitet kie. Zatim su se svjetla u Kinu Bosna ugasila i Harun me je, s druge strane stola, upozorio da ustanemo, kako im ne bismo bili udni. Iz Kina Bosna su izali konobari i nekoliko ljudi, a potom su zakljuali vrata i sili niz stepenice. Nisu nam nita govorili niti su na nas obraali panju. Dopadao mi se taj prostor. Od kina je napravljena kafana. Ljudi dolaze jedino zbog jeftinog alkohola, piju i galame i na sjeditima i na bini. Na kraju, pred zatvaranje, oko izlaznih vrata je mnogo pijanih ljudi. Kao da se taj prostor iskrenuo na stranu, pa ljudi iz njega cure. Opet sam legao na klupu. Harun i ja kao da smo bili beskunici. Moda je to najbolji nain da sam sebi opiem mjesto koje mi u drutvu pripada. esto mi se ini da sam gost u vlastitom ivotu. Jo sam malo razmiljao o tome, a potom se ugodnije namjestio na klupi i zaspao.

(sic!)

73

Edin Salinovi

Utopija, Grad Sunca

Slutnja o naem vlastitom poloaju i onom ogranienom, dapae iskrivljujuem vidiku koji se s njega prua dolazi kasno. Slutnja jo ni izdaleka nije izvrila svoju dunost, ni kod onih koji se rugaju svojim lancima.
Ernst Bloch

Znanje Rajmunda Lula

Naelo koje ui da su oi zrcalo due primorava nas da sebe spazimo u dui drugog. Prepoznati sebe otuda postaje hermeneutika vjetina tumaenja due rasprene u semiotikoj igri prozrane zjenice. Signifikacija due zauvijek je ostala robinjom ljudskog poriva za lirskom izvjetaenou, prosipajui tajnovite i poudne signale pogleda pred svinje filistarskog uma, osuene na vjenost krivog rasuivanja. Nemir to titra u oku znak je vrline koju, bez spomena filozofa, ljudi na udan nain dvojako valorizuju; jednom su kadri prepoznati hrabrost, vitetvo, samortvovanje i odricanje, a tada govore o prolosti; drugi put opet razabiru neposluh, rebelstvo, inaenje i malignitet, a to se odnosi na sadanjost. Ljeta Gospodnjega 1580. negdje oko mjeseca jula Kamapnijom potekoe glasine o nekom lutajuem rabinu, navodnom poznavaocu vjetina Rajmunda Lula. Niti prie zaplitale su se oko mistinog lika utopljenog u habitus proroanskog tiva, i vodile u fantazmagorine sfere gdje se stapaju himere profetskog zanata s realijama sofistike prakse. Istinitost glasina ostade zauvijek nerazrijeena, jer njihov mitoloki glas sprijei razluivanje fantastike i zbilje. Nezatomljiva navika pozitivista da tajne demistificiraju objektivnom analizom injenica i njihovim uvrtavanjem u lanac uzroka i posljedica u ovom sluaju nije mogla biti zadovoljena, jer deterministike sile povijesti nisu uspjele sauvati nita od artefakta koji bi posvjedoili da je ita od onog u glasinama doista postojalo. Na koncu, narodu Kampanije ostala je legenda na kojoj se ispredao mit slobode u gorkim vremenima krvave vladavine tirana. Nita ne moe posvjedoiti da je lutajui rabin ikada uao u Partenopin grad. Pod okriljem noi, dok su talasi zapljuskivali visoke hridi i prijetei oblaci plazili niz Vezuv, suhonjava prilika u ritama od kostrijeti i zarasla u rijetke metiljave dlake neujno se uvukla u odaje dominikanskog samostana. Fantastiki pathos u koji je utopljena slika dolaska, kod itaoca sviklog etiolokim zapletima, neminovno provocira nekoliko pitanja: Da li se to neko prorotvo ozbiljilo?; I da li je profetski lik doekao gojazni sveenik s apokrifnim pismenima ukripljenim zadriglim prstima?; I da li je iz Vezuva pokuljala lava i isplivao Neastivi prezren u vjeri Gospodinovoj?; I da li je profet u ruke Odabranog donio Sveti Gral i Odabrani pomaten krvlju Sina Bojeg zanavijek savladao Satanu?; I da li je na Zemlji zavladalo Kraljevstvo Boje?. Odgovor na sva pitanja je jednak: Ne! Neugledna prilika predstavljala je lik siromanog nauitelja ovjenosti iscrpljenog dugim putovanjem od Kastilje do Kampanije, posveenog samoodricanju i dragovoljnoj rtvi, zarad ega je svo svoje znanje stavio na slobodno raspolaganje upravitelju samostana ocu Ivanu Savonaroli, blaenom u Milosru Bojem, a ovaj ga inaugurisao Voljom Gospodinovom u samostanskog uitelja filozofije. S tim se njegova participacija u prii okonava i italac je slobodan istisnuti ga u zaborav. Za daljnji tok prie bitno je jo napomenuti da se meu samostanskim acima otroumnou isticao djeak vodnjikavih oiju i odsutna pogleda, to je mudrost uitelja apsorbirao kao prijaznu tekuinu od koje organizam podiu slast i okrepljenje.

Krivovjerstvo
Govorilo se da je neki lutajui rabin doao u grad i pouio Tomaza Kampanelu vjetinama Rajmunda Lula, ali tragova koji bi to posvjedoili nije bilo. Sem toga, istraiteljima je taj podatak bio beznaajan koliko i naklapanja dokonih mudrijaa o istovjetnosti vjerske istine i istine razuma, istodobno i ostali kojima su raspolagali. Rei da je neko za samo dvije sedmice proniknuo u tajnu svih nauka nije dovoljno

74

(sic!)

kako bi mu se dokazalo opsjenarstvo. Naravno, situacija se vratolomno okree u vau korist ukoliko optubene teze potkrijepite rukopisom izvjesnog denunciranog autora. Potkazivai to su u sobu padali s prvim veernjim sjenama i apatom referirali klevete i opscene - pri tome su im se oi zavlaile u kutove - nisu zadovoljavali denuncijacijsko sladostrae istraitelja Njegovog Visoanstva. Njihov jezik zvuao mu je kao udvorniko mondensko brbljanje, od njega je osjeao griu jedi u utrobi i marce pod koom, vjerovao je da mu gui razum i lomi karakter. Prije nego bi poinjali govoriti znao je kako njihove zlohotne misli trebaju bit artikulisane, predmnijevao je da potkazivaki jezik treba biti utopljen u velianstvene melodije epskog zanosa, on mora zvuati uzvieno kao kosmike epopeje horova heruvima - dok mata o takvim estetskim opijatima oi kraljevskog istraitelja se suavaju, a zjenice boje avolske iskre - no, dodvaraki takori nikada nee govoriti takvim tonom. E pa, ta se tu moe, konano neko mora povui konce kako bi se marionete razdrmale. Kasno jedne veeri vojnici su provalili u kuu Tomaza Kampanele, zaplijenili rukopise, a njega sproveli u ruke inkviziciji. Za priu bi bilo dobro rei da je no bila tamna kao bezdan pri stvaranju svijeta, da su u daljini tiho jeale orgulje, da su kapci na prozorima bili vrsto zaptiveni, da su psi-lutalice preplavili ulicu, lajali, zavijali, podozrivo reali na straare, i branili prilaz do Kampaneline kue, da su izgovorene rijei teke kletve, da je sijevnula munja, da je udario grom, da su odnekuda pale kockice i tri puta se pokazao broj est, i da je nedugo zatim svaki od vojnika ugledao podrugljivo lice smrti. Daleko bitniji od takvih besmislica za priu su dranje i osjeaji samog Kampanele. Tomazo Kampanela se nije opirao pri hapenju, dostojanstveno se prepustio u ruke vojnicima, stoiki podnosei njihove uvredljive poruge i podbadanja straarskim kopljima. Kroz pustu, mjeseinom osjenanu ulicu, praen grandioznom zvonjavom koraka niz poploani drum iao je smjerno niim ne odavajui nezadovoljstvo ili bojazan, graciozno je uao u tamniarska kola, ostavi leima okrenut vratima zabravljenim uz britku lupu zahralog mehanizma. Konglomerat misli u njegovom umu neusporedivo je sloeniji od tako prostog dranja. Proturjena sprega bijesa i rezignacije, udnovata podijeljenost izmeu pomirenosti i revolta, suparnitvo flegmatine nezainteresiranosti i rasijanog angaovanja, inili su kakofonini orkestar u njegovoj glavi. Ipak, agens mouvens njegove inhibicije bila je prirodna uzdranost, nesvakidanja potreba da se distancira od uplitanja u odluke drugih. Njegovo dostojanstvo nije bilo in oholosti ili fanatizma, ve otuene elje za izoliranom voljom. Optunica koju je protiv Tomaza Kampanele sainila inkvizicija teretila ga je krivovjerstvom. Breme krivovjerja uz vrat optuenika pristajalo je kao sjeivo smrti, to je unaprijed ostavljalo dovoljno vremena ovjekoljubivim duobrinicima da se na miru pobrinu oko dostojanstvenosti procedure, jer red je da ovjek na lomai ili vjealima skona dostojanstveno, kako mu i prilii. Kako se Kampanela izvukao iz ruku smrti ostalo je vjenom tajnom. Iz prepiske istraitelja Njegovog Visoanstva i vlasti panjolskog dvora povodom ovog sluaja bitna je tek jedna, uope beznaajna ali u kontekstu prie zanimljiva, reenica: Uspio se izvui. Dozvolivi uobrazilji slobodnu rekonstrukciju suenja, ve zamiljamo briljantnu apologetsku retoriku uprilienu u umirujui tembr koji spira pompeznost optunice, dok ironian pogled kroz vodnjikave oi strijelja lica sudaca. Takoer, mogua je i naklonost izvjesnih crkvenih krugova dospjelih u nemilost dvora ili pak u koliziju sa voljom Visoanstva. No, sam misterij oslobaanja potisnut je drugim detaljem koji je nesumnjivo prouzroilo suenje, jer nemogue je pronai da je neto drugo iniciralo radikalnu preobrazbu Kampaneline udi. Iako dogaanja tokom procesa ostaju zasjenjena nepoznatou, injenino je da se Tomazo Kampanela po oslobaajuoj presudi u Napulj vraa kao drugi ovjek, vatreno gorljiv, razdraen, osvetoljubiv, ambiciozan i sklon radikalnom inu rebelije. Predstave konspiracije neizostavno se pojavljuju u svakom trenutku historije ovjeanstva, a samim tim i knjievnosti, od njegovog nastanka. Ceremonijal zavjere, determiniran fetiima ezoterije, upisuje se u velike povijesne prie, kako kod uitelja teorije zavjere tako i kod ortodoksnih interpretatora. Ove premise ne vode nas ka zakljuku o bulanjenjina prvih i drugih, ve u tamnu odaju uvuenu u dubine hodnika lavirinta napuljskog dominikanskog samostana. Tu je upriliena ceremonija formiranja bratstva nezadovoljnih sveenika, kaluera i razbojnika sa cjelokupnog teritorija koji je bio pod suverenitetom vlasti panjolskog dvora. Melan ekscentrika, samozvanih profeta, gulanfera, probisvijeta, ubica, krijumara, gorljivih filozofa i pobunjenika povezivala je jedinstvena zajednika elja; svrgnuti vladara!. U blijedu svjetlost rijetkih svijea iz susjedne nie graciozno je uetao ovjek vodnjikavih oiju i otra fanatina pogleda. Proslov kojim je auditorij uveo u ritualni trans rezultirao je samoproglaenim stavljanjem (bez aklamacije) na elo urote. Kadenca kojom je oznaen grande finale vatrene proklamacije pozvala je na masakr svih panjolaca u Napulju.

(sic!)

75

Izdaja Kralja Kalabrije

Ekonomija kazne pouava da je svaki zloin potencijalno kraljeubistvo. Sam zloin, po svojoj prirodi dolazi izvan granica normalnog, stoga je drutvo moralo osmisliti tehnologiju njegove izolacije i nadzora, nalazei punou njenog mehanizma u odbrani suvereniteta. Moralisti iz nenormalne prirode zloina izvode genealogiju nenormalnog koja nas upuuje na tri lika nenormalne osobe: nakazu, korekcionara i onanistu. Sluaj Tomaza Kampanele mogli bismo podvesti pod drugi kvalifikativ, korekcionar - pojedinac za popravljanje koji je nepopravljiv, razumijevajui da je na njega potrebno primijeniti izvjesne nadintervencije, jer ga zatiemo u okolnostima koje okupljaju skup naroitih zahvata nad-korekcije u odnosu na prijateljske i porodine tehnike obuke i ispravljanja. Luaki fanatizam jednog korekcionara odveo ga je tako daleko da se proglasio Novim Mesijom pritom bacajui pogrde na Visoanstvo. Zamiljamo ga kako rasijano koraa u polutami visokih odaja dominikanskog samostana dok odjek koraka lebdi kroz ustajali zrak, zamiljamo ga zanesenog nad zabranjenim spisima i apokrifnim palimpsestima, zamiljamo ga zaokupljenog sastavljanjem pamfleta inspirisanih luakim vizijama novog svijeta, konano, zamiljamo ga kao velianstvenog oratora koji pristalice uvjerava u pravine izglede vlastitih ideala budunosti. Poput svih velikih proroka postao je medij prolosti-sadanjosti-budunosti, zagledan u onostrano saznanje skriveno pogledima grjenih ljudi. Slijedea scena vodi nas do napuljske luke. Luka je topos moralnog razvrata, sklonite ubica, sitnih kradljivaca, lopova, kockara, prostitutki, krijumara, pobunjenika, maioniara, dezertera i pijanica, odbaeni habitat opscenosti i moralnom ovjeku zazornog promiskuiteta. U takvom okruenju zatiemo Tomaza Kampanelu u drutvu glaveina nevjernike flotile koja je kanila sruiti republiku. Redovniki habit i admiralske epolete ivou su se isticali nad blijedim enterijerom neugledne luke krme Kraljev rt ispunjene udovinim licima pripitih mornara. Za sigurnost razgovora brine se grupa admiralovih autanata neprimjetno uvuenih meu goste. Kampanela krmu naputa tri sata poslije ponoi i gubi se u nepoznatom pravcu. Admiral se, nakon to je migom oka dao signal jednom od autanata, izgubio u gornjim odajama krme. Sve u svemu, bilo je to jedno uspjeno vee. U lukim pregovorima Tomazo Kampanela je uspio isposlovati inauguraciju u Kralja Kalabrije. Konano, bio je spreman otvoriti rat. Blaenstvo u oima nije mu se gubilo ni dok su ga vojnici Njegovog Visoanstva sprovodili u tamnicu. No je bila vedra, s mora je dolazio slan povjetarac, zvona su odbijala pono, sparina je udarala iz poploanog druma i omamljivala straare. Kretao se otmjeno i tiho, i straarima se uinilo da u haps sprovode kralja. U mraku tamnice njegove oi odavale su skriveno likovanje onih koji dosanjaju zabranjeni san. Tomaza Kampanelu izdao je jedan od njegovih povjerenika i bio je uhapen. Slomiti njegovu volju postalo je pitanje asti, jer niko od istraitelja Njegova Visoanstva nije uspio iscijediti iz njega niti rije. Tako tvrd materijal predstavljao je izazov najvieg stepena i uskoro su pale prve opklade. Sedam puta su ga stavljali na muke, svaki na svoj nain, ali nita nije priznao. Iscrpljen, lica zaraslog u bradu i prorijeene kose, sa zavraenim rukavima na koatim rukama, stajao je ispred sudca Njegovog Visoanstva, iekujui presudu. Osuen je na trideset godina tamnice.

Grad Sunca
Trideset godina Tamazo Kampanela je bio zatoen u dvorcu Sant Elmo. Robiju je najlake zamisliti kao isposniko samozatajenje; ujutro uzima kruh i vodu, tupim kriljcem urezuje crticu u kameni zid, koracima premjerava eliju u mislima pretvarajui duinu preenog puta u milje putovanja, uveer dugo ostaje posveen tihoj molitvi. Takvim prostim matarijama treba dodati i vrenje nude, smrad tijela, bolesti, slabljenje ivaca, samou, tamu i glad. Svemu bi se mogla dodati i povremena muenja, straarsko iivljavanje, bijedne opklade ili prosta zlovolja. Selekcija i stilizacija detalja ostavljena je na slobodnu volju itaocu, shodno prirodi njegove mate i moralnih skrupula uma. Na slobodu je izaao kao starac, iznuren, koat, omravio, svenutog lica i upalih duplji. Sivim oima gledao je blijedo i prazno, jedva dotiui pogledom pojavne predmete u realnosti koju opaamo. Neki su tvrdili da mu je u mraku tamnice oslabio vid, a drugi da su zatvorski crvi isisali ivot iz njegovih oiju. U svakom sluaju stvarnost ga vie nije zanimala, bio je posveen nekim neprirodnim rabotama, oito protetskim navikama ivota u tamnici. Tomazo Kampanela je umro u sedamdeset prvoj godini, ostavivi svijetu za sobom vlastiti nacrt drave. Njegov nacrt drave sastojao se od slijedeih imbenika:

76

(sic!)

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Na elu drave stoji metafiziar po imenu Sunce Dravna uprava ureena je po vrlinama koje su neophodne za opte dobro. Svaka uprava nadlena je za nadzor nad jednom vrlinom. Vlast se mora sluati bez pogovora. Zloin protiv najviih vlasti kanjava se smru. Ukida se institucija privatnog vlasnitva. Sve je opte vlasnitvo; raspodjela je u nadletvu vlasti. Nosioci raznih slubi dobivaju vei i bolji dio. Sva odrasla lica obavezna su da rade. Dnevno radno vrijeme iznosi etiri asa.

10. Podjela na umni i fiziki rad se ukida. 11. Nemarnost i neposlunost kanjava se batinama. 12. Dravom se upravlja prema naelima nauke. 13. Nauka i tehnika unapreuju se po nalogu drave. 14. Planiranje i gradnja gradova odvija se prema matematikim pravilima. 15. kolovanje je obavezno za sve. Nastava je politehnika. 16. U politehnikim pitanjima vai princip kritike i samokritike. 17. Mukarci i ene su ravnopravni. 18. Institucija porodice se ukida. 19. Ko se minka kaznie se smru. 20. Pederastija se kanjava smru. 21. Razmnoavanje je stvar drave. 22. Polni akt se kontrolie i regulie. Obavlja se pod nadzorom nadlenih vlasti.

Epilog (Pokret otpora)

Panoptikon ili svevidee oko prvi je element omniscencije. Njegova mo prema kolokvijalnom ubjeenju dolazi iz tame. Na gospodar je Sunce, svjetlost-snaga-ivot. Konvencionalne kritike interpretacije drave polaze od dvije osnovne predstave; predstave o centru moi i predstave o kupoli. Pria o Tomazu Kampaneli zavrava pola stoljea kasnije, razumije se, u Gradu Sunca. Logino, epilog je epizoda o Pokretu otpora (itaocu je dozvoljeno da na ovom mjestu referentni okvir stvarnosti koju nastanjuje imaginativno prenese u narativnu stvarnost). Generike prie o totalitarizmu zavravaju na dva naina, tragino ili trijumfalno. Trijumfalan svretak asocira na bulevarsku literaturu, dok tragian neumitno vodi ka transgresiji anra. Naravno, nepaljivom autoru moe se dogoditi to da mu likovi obole od postutopijske inertnosti, a takvih sluajeva nesumnjivo ima. Zamislite dvojicu studenata-anarhista kako putuju na ljetni odmor, pretpostavimo u Napulj. Dok putuju, jedan se principijelno dri ideala, uvjeren je da putovanje predstavlja intelektualan in, da pomjera dimenzije spoznaje, produbljuje karakter, rui stereotipe i afirmira ljudske slobode, jer samo slobodan ovjek slobodno putuje; drugi oprezno fantazira o putenim Napolitankama, ivo zamilja njine miriljave crne kose i preplanula jedra bedra. Do razmirica dolazi ve po dolasku u Napulj, Prvi je ubijeen da trebaju pronai skvot i tu se smjestiti, Drugi misli da im je najbolje uzeti hostel. Prvi Drugog optuuje za izdaju, Drugi Prvog naziva budalom, i tu se rastaju. Sluaj, taj najvei komedijant, sastavlja ih est dana poslije, slabe, neugledne, izgladnjele, opljakane. Mjeseina sablazno sjeni oblike, koraci odzvanjaju niz puste poploane ulice, s mora duva slan povjetarac, sparina omamljuje tijelo i usporava misli. Studenti-

(sic!)

77

anarhisti, sreni to u nesrei imaju jedan drugog, polaze na plau vidjeti velianstveni izlazak sunca. No je jedna od onih u kojima oive duhovi, u ljudima se lako bude prie, a govor izvire sa nezajaznog vrela inspiracije. Do zore stiu preturiti kompletnu povijest civilizacije ukljuujui i vlastiti udio. Zakljuak cjeloveernjeg razgovora je taj da je njihov vijek najbolji od svih, jer nakon svega, ljudi su dovoljno slobodni da nesmetano saekaju izlazak sunca usprkos bijedi vlastite pozicije. Nekoliko trenutaka prije nego iza horizonta izae sunce iz sjene izlazi zagonetna ljudska prilika. Nai studenti-anarhisti usiljavaju se da razaznaju ko im to prilazi, ali prije nego jasno razaberu konture zagonetnog lika nepoznati im zatrai legitimacije. Dok se luk vatrene kugle pomalja nad morem, studentianarhisti, udobno smjeteni na zadnjem sjeditu slubenog policijskog vozila, voze se ka istranom zatvoru. Okreui glave natrag prema moru, oni gledaju kako se prvi jutarnji traci svjetla zaustavljaju na bronanom licu Tomaza Kampanele.

78

(sic!)

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
Kameni spava pjeva Knjizi Didovoj:

lager-demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili spavaologija bonjake knjievne kritike No. 2
Poelo Sunca (sic!), kako je to odraeno u bosanskom pisanom naslijeu, jeste klju za uzajamnost Kamenog spavaa i Svetog (sic!). Najvidljiviji znak koji to pokazuje jeste Knjiga... Njezina hartijska bjelina (sic!) oznaava svjetlost Uma (sic!), beskonanu i vjenu, ali pokazanu u slovima zapisa. Savreni ovjek jeste onaj u izravnoj vezi s Umom (sic!). On je u osi (sic!) svijeta. Njegovu razinu postojanja posve proima sunani stup kojem odgovara sedmo nebo (sic!) ili sedma zraka (sic!) ili svijet iza svijeta (sic!). (Rusmir Mahmutehaji. Slovo iza slova: pjesnitvo Maka Dizdara.)2

Bjelina je moja Sudbina

Da li si mi vjerovala, Knjigo Didina, Da li si mi vjerovala dal si pratala Kad sam tebi dolazio, kamen, uspavan. Da li si mi vjerovala da sam snio san: Bjelina je moja Sudbina, Ona me je sebi uzela. Bjelina je moja Istina, Knjigo Didina. Lutao sam godinama, Sveto traio, Lutao sam godinama, dok sam shvatio. Da na ovom bolnom svijetu nema Milosti. Da bez tebe Knjigo moja, nema Svjetlosti. Moe li mi oprostiti, Knjigo Didina, Moe li mi oprostiti to si ekala. to me sedma zraka Uma, nije grijala, to me osa Sedmog neba bila fulila, Knjigo Didina.

Rusmir Mahmutehaji je univerzitetski profesor i predsjednik Meunarodnog foruma Bosna. Pored pet knjiga prijevoda i etiri ureena zbornika objavio i slijedee knjige: Krhkost (Sarajevo, Veselin Maslea, 1977), Krv i tinta (Sarajevo, Veselin Maslea, 1983), Zemlja i more (Sarajevo, Svjetlost, 1986), iva Bosna: Politiki eseji i intervjui (Ljubljana, Osloboenje International)..., Dobra Bosna, Kriva politika: itanje historije i povjerene u Bosni, Prozori: Rijei i slike, The Denial of Bosnia, Bosnia The Good, Rijei kao boje zdjela. Sarajevski eseji: Politika, ideologija i tradicija, ...Bosanski odgovor: O modernosti i tradiciji, Subotnji zapisi: s politikih razmea, O Ljubavi, Mesdid: Srce smirenosti, ... Malo znanja, S drugim, Preko vode: Uz pjesmu Maka Dizdara Modra rijeka, Stolaka arija... (Sarajevske sveske, Mediacentar, Sarajevo, 2010, br. 27-28, str. 834.)

(sic!)

79

Na adresu nae redakcije, u jedno vrelo julsko prijepodne, stigla je zagonetna poiljka. Zaintrigirani njenom neobinou, istog asa poosmo vidjeti o emu se radi, nestrpljivi da saznamo ta su nam ovoga puta sile namijenile. Ono to smo pronali bilo je neprocjenjivo blago, relikvija dostojan interesovanja specijalnih agenata Alfe.

Pismo Hadije Roka

Cijenjena redukcijo,
Malo je rijet da sam se raljutio, malo. Nije me huja vako ufatila, ne pamtim. I da mi oni Ramizov to radi u apateci ne donese dvi za smirenje, more bit bi se i lagiro. E sad kad mi je sve potaman imo bi progovorit dvije-tri. Najprvo bi da pitam kakav je ovo vakat doo? Kakvi su se sve prifatili kalema i kakve bljezgarije piu i kud karabasaju, e to ti je da insanu pamet stane. Komunisti, jesu Bogami. Reko bi kazat, priokrenuli kako vjetar pue. I je l da nas oni vode i predstavljaju? Jel? A njih i IZ pua da rade ta hoe, i jo hin pride fali. E tako ti je s naim ojkom, sam nek je naopako i nek nije kako treba. A kad dotjera do nevolje ljute i prilije priko oka onda se Hadija mora na noge dizat i kutarsat belaja. Ej vala. Al neka. ta je od Boga nije teko. Drugo i drugo, od takvih je jo gori onaj ko hin pua da piu i karabasaju, i da oni odreuju kvalitet. Pobogu si brate mili, pa i mahnit lahko vidi da oni pojma nemaju ta je kvalitet, ni kako se u kvalitet razvia i kako se kvalitet vaga. Pa ne mere ti bolan gledat u kvalitet ko da ti je to kakva zajebancija, pa da svakava budalaina more bit kvalitet. Ne mere, majka mu stara, fino se zna ta je kvalitet. I kad se zna, ta tu onda ima da se priputa svakakvim bezjacima da sastavljaju spiskove. Pa oni nisu dostojni kvalitetom da sastavljaju spiskove. Pa nam se onda pria, kae hoemo u napredak. Pa kao e bolan u napredak s takvim spiskom? Ne mere se bolan napredovat kad ti spisak ne valja, pa to svaka budala zna. Tree i tree. Kad se spisak sastavlja ima da se radi kako treba i po kvalitetu. Ako neko nee radit kako treba i kako valja ne treba ga ni puat da radi, jer ne valja da poso pati. Kad se radi sastavljanje spiska najbitnije je da se vidi o em je spisak. Kad se vidi i kad se zna o em je spisak ondar je lahko analajsat u kvalitet. Ako je spisak o zaslugama i doprinosu za narod i kulturu, najprije se treba upitat ko to daje najvii doprinos i ima najvie zasluge. Kad se tako na poetku fino upitamo, ondar je lahko i najveem tokmaku anlajsat ko je to. iv ojk, majka mu stara, iv ojk. Pa svaka budala zna da smo mi nacjonalni postali u boju pod Banja Lukom. Ko se borio u boju? iv ojk. I tako u svakom boju i svakom ratu. Pa ne mere ti bolan mrtav ratovat. I sad ja tu pitam, ko ondar daje doprinos i ima zasluge? Je l mrtvi? Jest al, da ne lajem i ne grijeim due. Nije bolan! I mi hoemo da budemo nacjonalni. Pa kako e bolan nekom dokazat da si nacjonalan ako su ti na spisku sam mrtvi? Kako? Nikako, et kako. Pa nije niko lud da ti vjeruje da si nacjonalan, a na spisku ti svi mrtvi. Ej, luda pameti bosanska. Bolan, more mi rijet da je mrtav ojk zasluniji od mene, more bit neki i jest. Al mrtva ena. Hej bolan. Pa uvijek se je znalo kakvi je red i e je mjesto eni, i da ena ojkom u ravan ne ie. E kakav je vakat doo i koga se sve na spiskove mee, velahavle velakuvete. Jeda Dragi Bog na dobro dadne. Inalah. etvrto i etvrto. Kad sam providio i rastabirio kakva je frtutma s spiskovima ovdi u sastavit jedan pokrei spisak, a ako treba morem i hiljadu puta toliki, da se vidi kako se treba radit i koga se treba metat na spisak. Ovdi u metnut sam najzaslunije za narod i kulturu, jerbo je spisak pokrai.

home
80

(sic!)

SPISAK
- Najprvo ja, Hadija Roko - e da sad ne bi bilo da neko rekne, vidi ga to sebe mee i fali, ovdi u pripustit Hadiji Fieku da napie o meni (e vako se radi kad se spisak pravi); odavle o Hadiji Roku piem ja, Hadija Fiek. Kakvi je kvalitet Hadije Roka o tom nema potrebe da se govori, jerbo to svi znaju. Ja sam uvijek horan za Hadiju Roka metnut ruku u vatru, ako treba iz ovijeh stopa. Nema tu ta da se sumnja e je njegovo mjesto, i e treba da ga se metne. - E, sad jope ja. Sad ie Hadija Kulak - gazija, pustahija, prvoborac, organizator otpora. - Hadija Fiek - svi znaju i svi su uli kakav je njegov doprinos i kakve su zasluge za narod i kulturu, al ja u ovdi iznijet sam najbitniju; donio ventilator iz Slovenije. - Hadija Pipica - dugo sam dumo je l on dostojan kvalitet da ga se metne na spisak, da ne bude da se poslije pria metnulo ga sam zato to je jaran od Hadije Roka, al za njegov kvalitet su ljudi uli i njemu je mjesto da ga se metne. - Edo Meedovi - guslar, pjeva, meraklija. - Juka - prvi traktorista. - Jukin sin - milicajac. - Hadija Hamza s Vidonje - kaziva, najbolje umije ispripovijedat Dedo dijete za ruku, a bogami umije dobro i Labud-djevojka i najmlai carev sin - Hadija Mujezin - vie puta pobjeivo na takmienjima pjevaa amatera jo za one drave. - Hoda Kurajli - uh, nije on, nikakav ojk, insana iz dina izgoni, ja sam ga ovdi grjekom metno pa vi kad budete itali prikriite. - Hadija Malik Uianin - nema govora da se sumnja je l on dostojan kvalitet i je l mu mjesto da ga se metne, a ta Bog zna ne mora i narod znat.

esic!
- Hadija Avdo Bibin - mudrac i pametan ojk, svima dohavizo da se sve more desit (pa i to da neko nakaradan spisak napravi). - Hadija Tata - istaknuti politiki funkcioner, njegovo se mjesto u Optini znalo i za one i za ove drave. - ico s Kremende - majstor i izumitelj, patentiro preslicu, makinju i raanj u jednom. - Ramizov sin (oni to radi u apateci) - pravi lijekove. - Hadija Hoki - pomiritelj, bistar ojk, uvijek se insanu nae pri ruci, pravilno razvia u stvari. Ovi pokrai spisak, a morem ako treba sastavit hiljadu puta dulji, zavrio bi s Hadijom Hokijem da pokaem kako se pravilno spisak badari. Najlake je metnut spisak u kamputer i pripustiti da kamputer sastavi spisak po godiu. E tako ti bude kad ti svakav dahil sastavlja spisak. Ne mere bolan tako. Spisak se mora badarit. Mora se znat e je kome na spisku mjesto da ga se metne, i e spisak treba bit jai a e more popuat. Kad dobro izbadari spisak onda nejma da ti spisak nevalja i da nemere izi njijem e ti dua hoe, i da kae evo nas i da nas spisak predstavlja. Po ko zna koji put ponavljam, meu nama ne smije bit tajni. Mi moramo bit jedinstveni i transparenti. E kad taki budemo, akobogda, izaemo na zelenu granu. A sve dok neko uura, dok se ogovara i radi po strani i pripremaju se stvari i spiskovi da narod ne zna, e nikad nam drava valjat nee. A jasno je kakva naa drava treba bit i zata smo se borili. A to nije da nas se lae, da nas se vara, da nas se ogovara i da nas se sa spiskova ispua. A ti spiskovi se pride objavljuju u naijem najboljijem novinama. E dok nebudemo kako treba, hajra vidit neemo. S iskrenim nijetom, Hadija Roko

(sic!)

81

homesic!
(sic!)

Almir Kljuno Kad mrazovi lete

tad Arzija vazi
zato tei sekularizmu u sebi islamska bosno nemogunost prosvjeenosti razbaca te po bezdanu od udnje za zapadom miris pogani koncentrini krugovi bezumlja i harama kao safovlje ono dalje ne prepoznajem izgleda mi kao ifrita pleme rekoh sebi moj allae koliko bogohulnosti sustavno poredane u propagandne valje koliko izgubljene djece za koju ne preostaje nita osim droge bolesti bluda i koliko kjafirluenja treba da se iznese pred nae oi i kako je do neprepoznavanja dovedena sutina islama i nauk nije bio halal u samom poetku i nije nuno da ne bude vjeronauk do podne ta se dogaa kad djeda mrazovi lete iznad naih glava kad djeda mrazovi lete a nijedan ne klanja ta se dogaa kad paganina zavede ljude kad paganina neumitno zalazi u mektebe gledajui iz fotelje dumane na telki padaju mi na pamet orlovi zlatni nagraene muke brzo se taru

Edin Salinovi

Tunjo Duh Bosanski

Kenan Efendi Ko to kae, ko to lae, Bosna da se dijeli (2012)

(duet-izvedba: Fahrudin Radoni i Milorad Dodik)
Ko to kae, ko to lae, Bosna da se dijeli Ne dijeli se, ne dijeli se, jer mi smo zasjeli Pola meni, pola tebi, narodu ostatak Je l poteno, je l poteno, niko nije kratak Ko to kae, ko to hoe, Evropi da idemo Ne idemo, ne idemo, Bosnu sauvajmo Nas dva brata, nas dva brata, od rijei smo oba Rijeili smo, rijeili smo, sve probleme doba Za Hrvate, za Hrvate, niko nek nek pita Otili su, otili su, mi smo sada kvita Pomirenju, pomirenju, jote nije vrijeme Narod neka, narod neka, nosi neko breme Ko to kae, ko to lae, Bosna da se dijeli Ne dijeli se, ne dijeli se, jer mi smo zasjeli

(ideal mladih i uspjenih ljudi)

Kakva slava za Tunju Duha Bosanskoga! Alija Izetbegovi, na najbolji sociolog, doavi da poduava u Sarajevu, prazan zatee grad, jer Tunjo negdje blizu bijae, i svi nai mladii odoe za njim, da sluaju. Alija sociolog napisa Tunji pismo, zamoli ga da poalje Bonjake natrag. Pronicavi Tunjo odgovori smjesta, Dolazim i ja, zajedno s Bonjacima.

Koliko mladia u Sarajevu sada, u Istanbulu, il u Kualalumpuru (to ih bonjatvo za svoje oratore sprema) po raskonim gozbama, gdje se, katkad, o finim mudrostima raspravlja, il o svojim probranim ljubavima, nenadano nekud zablude, i potom uute. ae ostavljaju netaknute i razmiljaju o Tunjinoj srei kojem je jo filosofu takva podarena ast? to god da zaeli, to god da uini, Bonjaci (Bonjaci!) ga slijede, ne da sude ili diskutuju, niti da biraju, ve samo da slijede.

82

Vedran Lopandi Ferhatova pjesma ili jadi nacionalnog barda (po ak Brelu)
ak i da jednom u Sarajvu uspijem napuniti Zetru dva Bonjaka na svakom metru ak i da na Danima sevdaha nastupam bez predaha u slavu slavnih predaka i da hode preskau lasti u najnovijem spotu i da postignem sve to se moe u ivotu ak i da od svih namaza stignem dati intervju novinarima Avaza opet znam da bi svaku no sasvim sam u svom podrumu za publiku disidenata pjevao pjesmu od prije rata kad se nisam zvao Ferhat biti sat, samo sat biti sat, sat, ponekad biti sat, samo jedan sat lijep, lijep, lijep i glup u isti mah ak i da izaberu mene da razonodim biznismene obino one kontroverzne i da obuen u narodne nonje pjevam za komuniste dojakonje to se od tad rijetko trijezne ak i da sam vitez pera na vjetrometini javne rijei i da svoj inad eram bez da me iko sprijei ak i da jednog dana napiem libreto na temu Husein-kapetana daba mi sve to kad bi opet svaku no publici pjanoj skroz-naskroz pjevao svoju pjesmu ko da je u sali Josip Broz biti sat, samo sat biti sat, sat, ponekad biti sat, samo jedan sat lijep, lijep, lijep i glup u isti mah

(sic!)

homesic!
ak i da imam samo ukrupno ko bautelac na godinjem ja bi opet ustukno samo kad pomislim ak i da po dematima nastupam pred izbore za dionice Telekoma i da se svidim i Hrvatima ak i da me na teveu vide svi u neglieu ko i mnoge prije mene ak i da odem u nigdinu il u pizdu materinu opet bi bez promjene potpuno sam svaku no dok slua publika jurodiva pjevao ko kad se ko biva nisam zvao Ferhat biti sat, samo sat biti sat, sat, ponekad biti sat, samo jedan sat lijep, lijep, lijep i glup u isti mah

83

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
Moja mala esenciana ili esejistika Sarajevskih svesaka No. 3
Pjesnikinja Hasanaginice pjeva esejisti:

lager-demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

to se bjeli u gori zelenoj? Jastvo pjesnikinje se oglaava iz nizine (sic!), ali okrenuto je prema uzvisini. Njeno pitanje je o bjelini (sic!) na uzvisini. Zelen (sic!) te uzvisine objedinjuje dvije osnovne (sic!) boje, plavu i utu (sic!). Plava boja (sic!) oznaava morske vode i njihovu dubinu, na jednoj, i nebesko prostranstvo s neizmjernom visinom na drugoj strani. Meu tim krajnostima su sve pojave koje osvjetljava Um. A Svjetlost, svijetljenje i osvijetljenost oznaava uta boja (sic!). (Rusmir Mahmutehaji. Tajna Hasanaginice. U: Sarajevske sveske br. 27-28)3

Pomijeaj ove noi plavu i utu

Ne mora da ivi vijek Da bi dirno visinu Tajni ne mora da bude Um Bjelinom bih te dozvala. Umjetnik u kritici ako si onda mi se javi da po meni slika ti Znaenja golim rukama. Ref. 2x Pomijeaj ove noi plavu i utu, u moje Jastvo ih stavi kao u tutu, pa mi mai zelen po tijelu i vratu a onda stavi me u ram, da znam da tebi pripadam. Ne mora da bude ak Ne treba ti mnogo dara Ne mora da ima tih da bih te tajni privela Dovoljno je da si tu kada mi treba boja fara tumai me nanovo pa makar bila loija.

Rusmir Mahmutehaji je univerzitetski profesor i predsjednik Meunarodnog foruma Bosna. Pored pet knjiga prijevoda i etiri ureena zbornika objavio i slijedee knjige: Krhkost (Sarajevo, Veselin Maslea, 1977), Krv i tinta (Sarajevo, Veselin Maslea, 1983), Zemlja i more (Sarajevo, Svjetlost, 1986), iva Bosna: Politiki eseji i intervjui (Ljubljana, Osloboenje International)..., Dobra Bosna, Kriva politika: itanje historije i povjerene u Bosni, Prozori: Rijei i slike, The Denial of Bosnia, Bosnia The Good, Rijei kao boje zdjela. Sarajevski eseji: Politika, ideologija i tradicija, ...Bosanski odgovor: O modernosti i tradiciji, Subotnji zapisi: s politikih razmea, O Ljubavi, Mesdid: Srce smirenosti, ... Malo znanja, S drugim, Preko vode: Uz pjesmu Maka Dizdara Modra rijeka, Stolaka arija... (Sarajevske sveske, Mediacentar, Sarajevo, 2010, br. 27-28, str. 834.)

84

(sic!)

Edin Salinovi

!sicomantija
(sic!)

X-File no. 5: Drama raz-govora heretika Rusmira

Ako se razmotre pisani tragovi bosanskoga jezika od njihovog prvog sauvanog javljanja, ini se da su davni sudionici raz-govora u njemu bili blii Poelu od njihovih sadanjih nasljednika. (Rusmir Mahmutehaji, Preko vode)

Putujui preko i iza svih znakova u obzorjima i jastvu, ovjek se udaljuje od privida i privida i primie Jestini kao osvijetljenoj i svijetleoj srijedi svega to On obznanjuje. Dubina i irina svijeta ili te obznane jesu njegova najvia mogunost. Tek kada nju otkrije, ovjek je moe vidjeti kao pokazanje Jestine, pa u njoj gledati samo Nju. (Rusmir Mahmutehaji, Preko vode)
Nekropola Radimlja (Koliki, koliki grobovi/stoje na polju; koliki to su mrtvi/spavaju u njemu; I kako je dobro sada/sad kad ve je Kraj; vratiti se u mislima/u taj udni kraj). Heretik Rusmir: Ne razumijem... Zato sam doao ovdje? Jestina (Dolazi niotkuda i nosi buket krinova. Na svaki steak sputa jedan krin): Moda iz istog razloga kao i ja... Da bih ula glasove poela. Heretik Rusmir: Ko... Ko ste vi? Jestina: Uplaila sam vas? Nisam htjela. Zovem se Jestina. esto dolazim ovdje uveer. Ovo je oskvrnuto groblje. Niko nikad ne nosi cvijee na ove grobove. A u jesen vjetar ima udan zvuk. Doista izgleda kao da se glasovi mrtvih spajaju u jedinstven raz-govor Poela. Heretik Rusmir: I nije vas strah. Jestina: Strah? A od ega? Moda od duhova? Prvi glas Poela (Iznenada i niotkuda, iza uma iza boga): Gotovo mi se ini kao da joj osjeam miris... Ali naravno, to je samo Sjeanje na jedan miris, Njezin miris. Heretik Rusmir: ao mi je... Ja... Jestina: ta? Heretik Rusmir: Ne... Nisam razgovarao s vama. Jestina: A s kim onda? Moda s Poelom? Rekla sam vam da je to vjetar. Heretik Rusmir: Da... (Treba imati duu/punu teke tuge/da bi se uli glasovi/vjetra ispod duge... Glasovi bez tijela/u mraku, u tebi/gdje se moda sanja/i nikad ne spava) Drugi glas Poela: Volio bi to znati, a? Ali nije jo vrijeme za to. I nije dobro unaprijed znati ono to se ima dogoditi. A sve toliko slii na Nju. Heretik Rusmir: Na Jestinu? Jestina: Zvao si me? Heretik Rusmir: N-ne... (...a vjetar opet pue/sad je ovdje, sad je tamo...)

U narednom broju nastavak Heretika Rusmira: Tajna Radimlje

85

srpski za
Prilozi hist(e)riji srpske pismenosti

Lingvistiki zada(t)ci i problemi za itateljke i itaoce Sic!-a

ore Boovi
[Pismo i njegova historija] je tematika od velikog znaaja za svekoliku srpsku kulturnu sredinu i za kulturu koja se - potpuno ili delimino - temelji na srpskoj jezikoj i izraajnoj tradiciji; a ne mogu je bez tete zanemarivati ni drugi sudeonici istorijskog irilometodskog naslea. (Pravopis srpskoga jezika, 1994, Novi Sad: Matica srpska, str. 17) Pitanja za razmiljanje: 1. Koja se to kultura potpuno temelji na srpskoj tradiciji, a nije svekolika srpska kulturna sredina? 2. Koja je to kultura koja se delimino temelji na srpskoj tradiciji? 3. Kakva je to tradicija - izraajna tradicija? ta je to srpski izraaj? U cilju rasvjetljavanja tih problema, a poto su pismo i njegova historija tematika od velikog znaaja, ekskluzivno ovdje prenosimo etiri dokumenta iz matinih knjiga srpske pismenosti.

Prilog br. 1 IZVOD IZ MATINE KNJIGE ROENIH SRPSKE PISMENOSTI

Ime: Standardna irilica Godina roenja: 1818. Ime oca: Vuk (zakonski priznao oinstvo; no sumnja, meutim, pada i na izvjesna Mrkalja) Mjesto roenja: Be, u knjizi Srpski rjenik

Nacionalnost: prema svim izvorima, srpska (zlobnici e rei da ima i neto rumunjske krvi) Napomene: Budui da je manjinsko pismo u dananjem srpskom izraaju, ima poseban tretman zagarantovan Ustavom Republike Srbije (l. 10 Ustava Srbije).

Prilog br. 2 IZVOD IZ MATINE KNJIGE ROENIH SRPSKE PISMENOSTI

Ime: Standardna latinica Ime oca: nije utvreno, nijedan od dvojice na koju se sumnja, izvjesni Gaj i izvjesni Danii, nisu zakonski priznali oinstvo

Nacionalnost: po jednima, neopredijeljena; po drugima, hrvatska - ovi potonji su glasniji, a vjeruje se da Matija Bekovi posjeduje i originalnu krtenicu Latinice koja to dokazuje Napomene: Sumnjii se da je nezakonitim radnjama i uz pomo podzemlja i austrougarskih masona, te zvaninog Vatikana, iz ilegale prodrla u sve pore srpske pismenosti, kojom i danas neustavno dominira, pri tome nanosei viestruku tetu irilici i krei njezina prava i graanske slobode. Zbog toga je vie puta osuivana. O njenim se pak pravima i slobodama ne raspravlja, jer je na svaku raspravu o toj temi urok, sugreb, anatemu i vjeito prokletstvo do devet koljena unaprijed bacio mitropolit Amfilohije Radovi.

86

(sic!)

pocetnike
Prilog br. 3 IZVOD IZ MATINE KNJIGE UMRLIH SRPSKE PISMENOSTI
Ime: Glagoljica Ime oca: irilo Nacionalnost: hrvatska U rodbinskim je odnosima sa irilicom, ali iz nekoga razloga, meutim, niko je se vie od srpskih iriliara ne sjea, a u porodici odbijaju razgovor na ovu temu. Sumnja se da stvar ima veze s njenim hrvatstvom, to direktno ugroava imid irilice.

Prilog br. 4 IZVOD IZ MATINE KNJIGE UMRLIH SRPSKE PISMENOSTI

Ime: Arebica Niko ne eli da je pominje, i niko i ne eli da je se sjea. A svojedobno je bila jedino slubeno i jedino knjievno pismo i u srpskoj izraajnoj tradiciji. Pravopis srpskoga jezika Matice srpske ozvaniio je izlazak srpskoga standarda iz srpskohrvatske ili hrvatskosrpske knjievnojezike zajednice. tampan je u onima najsumornijim godinama najjaeg nacionalizma u Srbiji, 1993. i 1994, i oznaio je poetak nacionalistike standardizacije jezika kod Srba, koja je jo vie kulminirala tek u kasnijim godinama. Ta je nacionalistika standardizacija proizvela i svojevrsnu izofreniju u srpskoj pismenosti s obzirom na pisma standardnoga jezika. Rezultat te nacionalistike izofrenije jeste l. 10 aktualnog ustava Srbije, u kome se irilica proglaava jedinim slubenim pismom. Tako je Srbija postala jedna od zemalja u kojima se pravopisna i lingvistika pitanja reguliu zakonom, te u kojima sloboda izraavanja (pisanja) vie ne postoji. estitamo!

(sic!)

87

ore Boovi

Srpskohrvatski jezik za poetnike

Kako se normirao jezik
Srpskohrvatski je mogao postati kao antiki grki, da su se Jugoslaveni umjeli ugledati na stare Helene. Oigledno nisu umjeli niti su znali. Zato se danas djeca srpskohrvatskoga ili hrvatskosrpskoga, suvremeni nacionalni i nacionalizovani standardni jezici na postjugoslavenskom ozemlju, nalaze u takvoj situaciji, koja je umjesto antikom grkomu, posve nalik hindustanskoj. Hindustanskim jezikom nazivaju se indoevropski idiomi koji se govore na sjeveru i zapadu indijskoga potkontinenta, u dijelovima Pakistana i Indije. Potiu od sanskrita, drevnoga jezika poezije i religije starih Hindusa, i prvoga indoevropskog jezika koji je bio lingvistiki opisan jo prije nove ere, u djelima antikih indijskih lingvista, poput Paninija, i drugih. Dodanas je ta jezika grana evoluirala u nekoliko grupa srodnih dijalekata, meu kojima je i hindustanski vernakular. Hindustanskim govore, samo kao maternjim jezikom, oko 600 miliona ljudi. Skoro jo toliko ljudi ga govore kao drugi jezik (L2), zbog njegova socioekonomskog znaaja u Indiji i Pakistanu. Naime, hindustanski, u svojoj standardizovanoj verziji koja se njeguje iz New Delhija, jedan je od 22 slubena jezika Indije, ali pri tome jedini od njih koji se, pored engleskoga, iroko upotrebljava u indijskoj administraciji i u naddijalekatskoj i meujezikoj komunikaciji irom ove mnogoljudne zemlje. I isto tako, hindustanski, u svome standardizovanom obliku koji se regulie iz Islamabada, slubeni je i nacionalni jezik Pakistana. Onaj prvi standardni varijetet hindustanskoga zove se hindi, ovaj potonji zove se urdu. Nijedan od onih 600 miliona maternjih govornika hindustanskoga nee time objedinjenim imenom nazvati svoj jezik. Naprotiv, oko 500 miliona njih, koji nastanjuju sjever Indije, tvrde kako govore hindi, dok oko 100 miliona, koji mahom ive u Pakistanu, ali i u dijelovima Indije, tvrde kako govore urdu, te vas i jedni i drugi kategoriki ubjeuju u to kako ta dva jezika nipoto ne mogu biti isto. I odista, navode vam neoborive dokaze - govornici hindija su po vjeri hinduisti, objanjavaju vam oni tako svoje jezike prilike, i domovina im je Indija. Govornici urdua su pak muslimani, i premda ive u objema zemljama, matica im je Pakistan. Govornici hindija (koji su pismeni) piu svojim tradicionalnim pismom devangarijem, dok govornici urdua (ako su pismeni) piu arebicom adaptiranom za njihov jezik. Standardni hindi dio svoga rjenika crpi iz starih sanskritskih izvora, dok standardni urdu taj isti dio naprotiv nadomjeuje pozajmljenicama iz perzijskoga i, preko njega, iz arapskoga. Standardni hindi edo je premudrih indijskih akademika iz Centralnoga ureda za hindi, osnovanog pod okriljem vlade Indije, a standardni urdu edo je premudrih pakistanskih akademika iz Nacionalnog ureda za jezik, osnovana pod okriljem vlade Pakistana... Prosto je, zar ne? Hindi i urdu nikako ne mogu biti isto. Zvui vam poznato? Jedan lingvist na ulicama Delhija stie sasvim drugojaiji utisak. Meusobno se govornici hindija i govornici urdua apsolutno razumiju. Ni po emu se ne vidi da su jedni hinduisti, a drugi muslimani. Gramatika hindija i urdua je jednaka, a tako i ogroman dio vokabulara. Onaj sanskritski fond rijei koji karakterizira hindi, a nasuprot komu stoji perzijski fond rijei koji karakterizira urdu, kada se iz normativnih gramatika i rjenika jednoga i drugog jezika izae na ulice Delhija i zae meu ivi govor, naprasno nestaje. Niti govornici hindija u toj mjeri upotrebljavaju tradicionalne sanskritizme, niti govornici urdua u tolikoj mjeri upotrebljavaju perzijske i arapske pozajmice. Na ulicama rodnoga grada jednih i drugih, ivi jedan dijalekt, jedan idiom zajedniki svima. Putujui Indijom i Pakistanom, sa svima ete se sporazumjeti govorei istim jezikom; jezike razlike ne postoje u stvarnosti, van lingvistikih knjiurina. Zato onda indijski i pakistanski lingvisti normiraju odjelite standardne jezike? Zato jedni sanskritiziraju jezik, a drugi ga arabiziraju? S kakvom motivacijom i namjerom se udaljuju jedni od drugih? Odgovore na ta pitanja moemo jednako nai i u Sarajevu. Na lingvist na ulicama Sarajeva sree se s jednim slovenskim jezikom koji se govori na znatnome podruju zapadnog Balkana. Potie od praslovenskoga, drevnoga jezika starih Slovena koji je, nakon slovenskih seoba, evoluirao u nekoliko grupa srodnih dijalekata, meu kojima je i ovaj vernakular.

88

(sic!)

Njime govore, samo kao maternjim jezikom, oko 20 miliona ljudi. Skoro jo polovina od toga broja govore ga kao drugi jezik, zbog njegova socioekonomskog znaaja na prostoru bive Jugoslavije. Naime, ovaj je jezik bio jednim od slubenih jezika Jugoslavije, ali je pri tome bio i najrasprostranjeniji u upotrebi i u naddijalekatskoj i meujezikoj komunikaciji irom ove multietnike zemlje. Standardizovao se pluricentrino poev od 19. vijeka, iz sviju akademskih centara Jugoslavije, od kojih su najznaajniji bili Zagreb, Novi Sad i Beograd, i nosio je ime srpskohrvatski ili hrvatskosrpski. Imao je vie varijanata (najmanje dvije), imao je dva pisma, dva standardna izgovora (ijekavski i ekavski), mnogo rjenikih dubleta, dosta pravopisne slobode. S vremenom, moglo se oekivati, i to naroito u Bosni i Hercegovini, da taj jezik doe u onu fazu u koju je doao i antiki grki u Aleksandrovom carstvu, dakle u fazu koine. Koina je dijalektalna mjeavina, koja nastaje u dodirima razliitih dijalekata i varijanata jednoga jezika, u jednoj dravi. Po tome je koina naddijalekatski idiom, i idiom nastao iz praktinih potreba jedne zajednice. Stvaranje helenistike imperije zateklo je antiki grki raslojen na vie dijelakata, vie regionalnih varijanata. Da bi taj jezik mogao valjano obavljati svoju funkciju slubenoga jezika na tolikom prostoru koliki je zauzimalo Aleksandrovo carstvo, dolo je do koineizacije tih varijanata, do njihovog stapanja i mijeanja u jedan opti i zajedniki, naddijalekatski izraz. Tako su se ljudi iz razliitih dijelova carstva mogli neometani jezikim razlikama sporazumijevati jedni s drugima u koji god kraj Grke otili. Da nije dolo do raspada Jugoslavije, slino bi se dogodilo i sa srpskohrvatskim. Kulturnom, i ne samo kulturnom, razmjenom izmeu razliitih regionalnih centara, stvorila bi se jedna opta, naddijalektalna i nadvarijantna jugoslavenska koina, to se i jeste donekle bilo ostvarilo upravo u Bosni i Hercegovini. Tako je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski sasvim lasno mogao postati kao antiki grki. Umjesto toga, postao je kao hindustanski. Nijedan od tih 20 miliona govornika ovoga jezika danas nee nijednim objedinjenim imenom nazvati svoj jezik. Naprotiv, jedan dio njih tvrde kako govore hrvatski, drugi dio insistira na tome kako govore srpski, trei pak dio tvrdi da govori bosanski, dok etvrti dio svoj jezik naziva crnogorskim. I premda su veina svjesni jedinstva svojih idioma, svi vas opet kategoriki ubjeuju u to kako hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski ipak ne mogu biti isto. I navode vam neoborive dokaze - razlikuju se po vjeri, po tradicionalnom pismu, po dijelovima rjenika... Normiraju se u razliitim akademskim centrima, u razliitim dravama. Daba je naem lingvistu na ulicama Sarajeva to to se svi meusobno apsolutno razumiju, to se ni po emu ne vidi koje su vjere i nacionalnosti, to svi dijele jednaku gramatiku, jednak rjenik u ivome svakodnevnom govoru, i to sve te razlike, im se iz normativnih gramatika i rjenika tih etiriju jezika izae na ulice Sarajeva, Zagreba, Beograda ili Podgorice, i zae meu ivi govor, naprasno nestaju; te se sreemo s jednom zajednikom koinom, bogatom dubletnim mogunostima i raznim stilskim slobodama, ali ipak koinom. Zato onda hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski lingvisti, polazei od jedne svima zajednike i jedinstvene ive govorne baze, normiraju odjelite standardne jezike, pokuavajui ih udaljiti jedne od drugih? Zato to je standardizacija svih etiriju suvremenih postsrpskohrvatskih standardnih jezika nacionalistika. Zato to se jezik ne posmatra kao ovjeku uroena, prirodna bioloka sposobnost da simboliki komunicira, koja se usvaja kulturnim putem i slui za ostvarivanje svih kognitivnih funkcija ljudske jedinke, ve se posmatra kao vlasnitvo pojedinih nacija, kao izraz etnikog identiteta (odnosno izraz nacionalnog bia, to god to znailo), kao sredstvo za nacionalno deklarisanje. Jednom rijeju, jugoslavenskom lingvistikom, na svim njenim stranama, vlada ideologija krvi i jezika. Iako dijele isti jeziki kd, isti prostor, istu kulturu i jeziku tradiciju, i iako bi neometano mogli razmjenjivati ideje i dostignua, hinduisti i muslimani na sjeverozapadu indijskoga potkontinenta danas su razjedinjeni zidovima nacionalizma. New Delhi je samo naoko jedinstven grad. Tako je i u Jugoslaviji danas. Svaki od etiriju nacionalnih i nacionalizovanih tabora, ograeni u sebe, bave se standardizacijama etiriju odjelitih jezika, na nain koji svaku od tih etiriju standardizacija zapravo pretvara u politizaciju jezika. Umjesto da se okoriste izvanrednim kulturnim prednostima koje im zajedniki jeziki kd nudi, Jugoslaveni se ograuju i udaljuju, insistirajui na sitnim razlikama, a zanemarujui krupne slinosti (to je Freud nazvao narcizmom malih razlika u Das Unbehagen in der Kultur). Sarajevo je samo naoko jedinstven grad. Pitanje za razmiljanje, stoga, jeste - ta initi kada standardizacija jezika, umjesto optem razumijevanju, vodi ka udaljavanju i nerazumijevanju? I kada prestabilirano razumijevanje jezikim inenjeringom na sve etiri strane, i politizacijom svojih malih razlika, pretvara u sve vee nerazumijevanje? Koji standardni jezik predavati u kolama, u mjeovitim razredima? Ako je do juer bio jedan jezik, a danas su etiri, kad su prije svi postali poligloti? ta initi kada lingvistike knjiurine - lau? I kad su lingvisti odluili postati agitatori dnevne politike? Ja jedan odgovor na to pitanje i te kako imam.

(sic!)

89

Mirnes Sokolovi

Interkulturalizam za poetnike

Jedan kameleonski knjievnopovijesni dijalog

Sic!: Oprostite, kako Vi vidite povijest bonjake knjievnosti? Enes Durakovi: Ona mora biti osloboena od bilo kakvih ideologijsko-politikih instrumentalizacija i razumijevanja u nadnacionalnim totalitetima. tavie, ona tek sada mora raunati sa subverzivnom djelatnou drugih i drukijih knjievnokritikih praksi. Sic!: Ah, pa to je sjajno! Treba ju, znai, osloboditi svih politikih konotacija - itekako je to mogue, samo treba imati jaku volju! A tu su i nadnacionalni totaliteti. Zvonko Kova: Izvinjavam se to se mijeam u va razgovor, ali ini mi se da ste Vi sigurno za interkulturnu povijest knjievnosti ili regionalno poimanje knjievnosti koji lome granice ideoloki i nacionalno razliitih knjievnosti, koji ne podrazumijevaju samo dijalog meu kulturama, nego i zajedniku sredinu, meuprostor, zajedniku sferu. Koja podrazumijeva biliterarnost pisaca kao legitimnu kategoriju. Enes Durakovi: Pa, ne. Vi ste to sasvim pogreno shvatili. Ne mislim pritom, naravno, na ona i danas prisutna poricanja posebnosti bonjake knjievnosti to samoprezirnu zatajnost vlastite kulture mimikrijski prikrivaju abljim dizanjem nogu na potkivanje kvazipostmodernistikim kopitom. Tradicionalna koncepcija nacionalne literature zadrala je sve do danas osnovni zadatak prezentiranja posebnosti nacionalnog kulturnog identiteta. Otporna na pojave brojnih knjievnih teorija uvijek bi se pokazala dovoljno snanom da ih dijelom ili u cjelini zanemari i odbaci, prilagodi ili pripitomi. Sic!: Stanite za trenutak - ta je sa subverzivnou tih knjievnokritikih praksi, kako maloas rekoste? Znai Vi ste, ipak, za koncepciju nacionalne knjievnosti i ouvanje posebnosti nacionalnog kulturnog identiteta. Sve ostalo je dizanje noge. ablje. Na potkivanje. ini mi se da mislite da Bonjaci, nakon svih historijskih stradanja, moraju imati pravo na vlastitu povijest. Kakva bi ona trebala biti? Enes Durakovi: Ne, ne, ne. Tradiciju ne doivljavam kao svetu povijest, mitopoetiki sakrificij kojim se uspostavlja vrst normativni sistem koji uva i istie izuzetnosti vlastitog identiteta po kojima se razlikuje i razgraniava s drugima i tu razlinost posveuje i projektivno sugerira ili namee tekuoj produkciji kao obavezu i amanet predaka. Sic!: Ah, pa, nismo se bili razumjeli, do mene je, izvinjavam se, pa Vi ste, znai, interkulturalista. Duboko se izvinjavam. Biliteralnost prihvatate. Nacionalni koncept knjievnosti dekonstruirate. Enes Durakovi: Da, da, naravno. Univerzalni stav o interkulturalnim knjievnim procesima morao bi biti obavezujui u prouavanju junoslavenskih knjievnosti danas. Sic!: Da li je onda bonjaku knjievnost treba razumijevati unutar junoslavenske interliterarne zajednice? Kako vidite stanje danas u tom pogledu? Enes Durakovi: Ali da e se prisvajanje bonjakih pisaca u hrvatskoj knjievnoj historiografiji nastaviti i u nae vrijeme posvjedouju knjige Dubravka Jelia Povijest hrvatske knjievnosti, Kreimira Nemeca Povijest hrvatskog romana ili Povijest hrvatske knjievnosti Slobodana Prosperova Novaka... Sic!: Pa kako to, sad ste rekli da ste za interkulturalnost? Svojatanja Vas ne bi trebala uznemiravati? Sad sam zbunjen. Zvonko Kova: Jer, u uvjetima vienacionalne meuknjievne zajednice, osobito u zajednicama uskosrodnih jezika, veina je autora i itatelja (kritiara, strunjaka za knjievnost) prirodno poliliterarna.

90

(sic!)

Sic!: Pa, da. ta je onda uopte u pitanju? Otkud problem sa svojatanjima? Enes Durakovi: Saznanje o traginim razmirjima balkanske novovjeke historije s diluvijalnim politikim projektima eksterminacije (istrage) Drugog u svim vidovima njegova postojanja legitimira i pravo Bonjaka na vlastitu pripovijest, ali koja i sama mora biti liena svakog oblika ksenofobije i statinog koncepta identiteta koji alteritet podrazumijeva kao historijsku inkarnaciju transcedentalnog principa Zla. O toj neminovnosti potovanja razliitih kulturnih pripovijesti ali i razlozima njihova poricanja i destruiranja zapisao je Herbert C. Kelman slijedee: Sankcionirani masakri postaju mogui onda kada doemo do mjere liavanja blinjih ljudskih bia identiteta i zajednice... Naime, kada je jedna grupacija ljudi definirana sasvim u vezi sa kategorijom kojoj pripada i kada se ta kategorija sasvim iskljui iz ljudske zajednice i porodice, tada se moralne zapreke da se tu grupaciju ne ubija lake prevazilaze. Sic!: Znai, ako sam dobro shvatio, ukoliko jedna grupacija ljudi nije definirana u vezi s kategorijom kojoj pripada, svojim identitetom, onda je se moe lake ubijati - stoga je potrebno angaovati grupu naunika kako bi napisala nacionalnu knjievnu povijest. No, postoji li, osim tog jakog razloga kojim bi se naunici mogli okoristiti - i jo neki, koji bi legitimizirao pravo naunika na projekt? Pardon, pravo Bonjaka na vlastitu povijest? Enes Durakovi: Valja, naime, imati na umu i saznanje da e se osjeaj zajednike pripadnosti, zasnovan na jeziku, kulturi i zajednikoj povijesti uporno... potvrivati budui da jami socijalno psiholoki nuno imaginarno okuenje, sferu povjerenja. Nije li to nuno okuenje isto ono razumijevanje kulturnog i nacionalnog samoprepoznavanja to je doivljajem ara, traginih iskuenja bonjake historije nalo poetsko ozbiljenje u pjesmi Mora Abdulaha Sidrana. Sic!: Pa, majku mu, sad sam itekako zbunjen - za ta ste Vi uopte? Kakve sve to veze ima sa interkulturnim knjievnim procesima? Kako je mogue spojiti prezir prema poimanju literature kao mitopoetikog sakrificija i afirmisanje zajednikog jezika i kulture kao socijalno-psiholoki nunog okuenja? Enes Durakovi: To vam je sve sadrano u posebnoj drutvenopovijesnoj funkciji nacionalne knjievnosti i njenom znaaju u prirodnom samoosvjeujuem ogledanju kompleksnih identitarnih samoidentifikacija. Sic!: Izvinite, u emu je sadrano? Prirodno, samoosvjeujue, kompleksno... Kako to rekoste?... Enes Durakovi: ...u prirodnom samoosvjeujuem ogledanju kompleksnih identitarnih samoidentifikacija... Sic!: Mnogo kompleksna koncepcija moram priznati! Mnogo nauno. Moete li, molim Vas, biti malo konkretniji? Enes Durakovi: Pravo je, naime, svake zajednice da istrai, prepozna, sistematizira i prezentira vlastitu knjievnu tradiciju i to je nesumnjivo ini legitimnim oblikom knjievne znanosti, osobito u trenucima oslobaanja od patrocentrikih oblika kulturnog hegemonizma koji priguuje i marginalizira posebnosti. Sic!: Da, ali kakve to onda ima veze s interkulturalnou? Zvonko Kova: Svakako ima... Kulturna istorija nam kazuje da jedna kultura ui od druge a u isto vrijeme se i razgraniava od nje.... A neosnovani prigovori su glasi li da je rije o unitaristikom konceptu koji hoe dokinuti posebne nacionalne knjievnosti a onda i narode... Biti poliliteraran ne znai biti i dvopripadan. Sic!: Oprostite?! Zvonko Kova: Preklapanje bileterarnosti s dvopripadnosti je zapravo rijetko, a odnosi se na sluajeve kada pisci piu paralelno na dva jezika za itatelje koji su takoer biliterarni. Sic!: Pa da, ali ako je u pitanju knjievnost istog jezika? Moe li se to zanemariti? Enes Durakovi: Stoga, u svekolikom prestrukturiranju statusa bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti valja poi upravo od tog odreenja njihove samobitnosti i posebnosti, ne zanemarujui svu kompleksnost junoslavenskih knjievnih meuzavisnosti i uzajamnosti, bez obzira na to to su ovakvi pokuaji znanstvenog djelovanja i u hrvatskoj i pogotovo srpskoj knjievnoj historiografiji nailazili, a nailaze i danas, na totalnu ogluhu i nerazumijevanje. Zvonko Kova: Izraz ukrtati se pogodan je da objasni interkulturno razumijevanje koje ne eliminira intrakulturno, niti se obje sfere stapaju u jednu. Vie od izraza razlikovanje izraz ukrtanje naglaava da se dvije kulturne sfere ponovo razilaze nakon to su se susrele.

(sic!)

91

Sic!: Da, izgleda da nam je posebno vano da se razlika i razilazak ne potiru. No zanimljivo je u kojem kontekstu su nam onda uopte vana ta interkulturna poimanja, multikulturalistiki narativi uopte? Zvonko Kova: ...Uz mononacionalni, osiguravanje paralelnoga bikulturalnoga i polikulturalnoga studija knjievnosti, neophodna za razumijevanje povijesti knjievnosti, npr. stare i bive Jugoslavije ili Srednje Europe, ali i nuna u projekciji i organizaciji buduega drutva Konfederativne Europe. Sic!: Ah, da, poimanje (post)jugoslovenske knjievnosti valja otjelotvoriti na sliku i priliku razmatranja (srednjo)europske knjievnosti - vrlo prominentna i pronicljiva gesta. Polijeziko kulturno polje Europe i monojeziki sredinji jugoslovenski prostor vrlo su slini, istovrsni takoreku. Oba ih valja upregnut u partikularizme multikulturalistike ideologije. I u narative ouvanja nacionalnih samobitnosti koje preivljavaju sva, kako rekoste, ukrtanja; tavie, samobitnosti same po sebi, takoreku, ve sadravaju polimorfnosti - pa zato ne bi bile doputene? Enes Durakovi: Da, upravu ste. Stoga je i danas, u vremenu oslobaanja od srpsko-hrvatskih posvajanja ili poricanja bonjake knjievne tradicije, preitavanja i reinterpretacije stoljee i pol prisutnih i briljivo njegovanih stereotipa kojim se nerijetko diskursom politikog maniheizma... Sic!: Jebi ga, ovaj dijalog se totalno ote... Nisam ozbiljno mislio s tim nacional-opainama! Ovo ode u nacionalnu egzaltaciju i trijumfizam u boli! Enes Durakovi: ...dijabolizirao svaki oblik bonjake kulturne samobitnosti, Sic!: Halo, zajebavao sam se! Enes Durakovi: ...ne smije smetnuti s uma da je kulturna polimorfnost ugraena u samu osnovu bonjake knjievnosti, sasvim svejedno da li se ona posmatra u naporednostima sa ostalim nacionalnim knjievnostima ili u kompozitnoj integralnosti bosanskohercegovake knjievnosti. (Odgovori prof. Dr. Enesa Durakovia preuzeti iz: Bonjake i bosanske knjievnopovijesne neminovnosti. U: Arka rijei, bosniaARS, Tuzla, 2006; Svi odgovori prof. dr. Zvonka Kovaa preuzeti iz: Poredbena i/li interkulturna povijest knjievnosti, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2001.)

92

(sic!)

sic!esej
Almir Kolar Kijevski

Simptomi prisutne usnulosti Prometejska vatra u rukama nedostojnih

Na mrava plea uzeli smo javna pitanja borbu protiv tiranije lai zapise patnji ali protivnike smo - priznae - imali nitavno male i je li onda vrijedno sniavati sveti jezik do buncanja s tribine do crne pjene novina (Z.Herbert, Pismo Riardu Krinjickom) Pri onom prvom koraku, pri pokuaju da se, nadneseni nad djelimino pojmljenim kljuem enigme vlastite svrhovitosti, koji smo ipak svjesno prihvatili kao neminovnost koja odreuje na prvotni subjektivni kamen-temeljac, upustimo u daljnja suoeljavanja, namee se konstatacija o dva izvjesna nalija drutvenih procesa i promjenjive svijesti zajednice koja ih konstituie. Procesa iji smo dio i koji su, istovremeno, reciprocitetno, dio nas. Dvije strane sablasne medalje: na jednoj strani postoji oznaka koja nam referira na izvjesni period buenja koje traje, iekivanja obeanog mesije, arobnih rijei koje tek trebaju donijeti blaenstvo, - vrijeme prisutne usnulosti, a sa druge strane opet oznaka koja referira na period budnosti, odbacivanja zablude snivanja, tog eliksira armije oajnih. Prvi period, ili jedna strana medalje, izvjesno je, ima obiljeje konstantnog stagniranja, proticanja vremena u kojem je najuobiajenija, pomalo banalna fraza svakodnevnice gdje nita se ne deava, i gdje je nakon svake dekade sve isto s pomalo iritirajuom, progresivnom tendencijom da tako i ostane. Vrijeme vlastite sablasne tranzicije, slow motions, muna predigra koja u okviru takvog ozraja gubi slast i postaje kiseli osmijeh bezvoljnika. O drugom periodu se ne moe rei, barem za sada, nita to bi proisticalo iz izravnog iskustva. Naravno zbog potenciranja samome sebi, te nadmene tvrdnje da smo jo uvijek u prvom periodu bez naznake o doglednom okonanju istog, jer aktuelnost, a to moramo priznati, vrijedno potvruje drsku nadmenost. O drugom periodu bi moda mogli govoriti pomou slutnje, ali to je u ovom intuitivnom blitzkrieg-u, manje efikasno, jer slutnja je samo jedan od uzroka nespine, iz koje tek izviru poezija i muzika. Sa stanovita nekog iskonskog pesimizma koji je tako zavodljiv, pozitivna strana zapitanosti u okviru monologa, kao njegovane vjetine pred iskorak s molske ivice, jeste zapitanost o vremenskoj stihijskoj destrukciji, kao nepovratnoj potronji

dragocjenih mogunosti u zatvorskim danima jedinke svjesne sebe. Naravno, vodei se stavom da vrijednost moemo definisati, predstaviti sebi ili se sa sigurnou uputiti ka istoj, tek kada proniknemo u sustav bezvrijednog; da svjetlost svoju opstojnost i istotu (paradoksalno, ali istinito) duguje opstojnosti tmine, da hijerarhiju vlastitih samoodreujuih znaajnih znamenja koja nam ine ivot smislenim i blaenim mikrokosmosom u potpunosti formiramo tek kada se upustimo i uspjeno izvrimo destrukciju devijantnosti koje tako esto susreemo u periodinim (stalnim i posve neophodnim), izletima preko otre granice klieizirane, banalne evolucije svijesti tranzicijskog drutva. Tako esto previani dualizam na koji nas upuuje pomenuti medaljon zasigurno nije jednostavna matematika nepoznanica koja bi se mogla u par racionalnih koraka svesti na proste inioce i tako predoena potisnuti zvukom koji bi nas uveo u drugi period, period istinske budnosti nae svijesti, ali barem je potreba da se u okviru vlastitih napora iznau smjernice koje su na tom tragu. Kod takve inercije htijenja, adekvatno se kao empirijski model mogu posmatrati sve one polemike koje tee iznalaenju uzroka stagniranja u lutanju tako postojanim labirintom na putu ka univerzalnom. Nekada je kljuni problem za afirmaciju istine (samome sebi, prvenstveno) taj to je ta istina tako oita, no u kovitlacu svih onih aspekata koji upotpunjavaju aroliki, skladni, i manje skladni mozaik, stvarnosti i promiljanja o istoj, esto zapadamo u orsokak sopstvenog uma. Na koji sada nain moemo promiljati kada sebi predoimo to pogubno, fragmentarno potenciranje zavodljive misaone igre u maginom krugu spekulacije? Moda samo prostim predoavanjem injenica sa minimalistikim intervenisanjem u pojanjenjima, isto zbog jasnije prijemivosti onoga kome se obraamo. Na tom tragu jo jedan segment u promiljanju takoe reprezentativno, daje sugestivan uvid u aktuelnost u kojoj ironijski: sve se deava po prvi put, ali na vjean nain. Radi se o jednom etikom obzorju koji nam predoava Makentajer - vrlinama u herojskom drutvu; povijesnom prikazu vremena i drutva kojeg pronalazimo u drevnoj mitologiji, u tako epskoj uprilienoj stvarnosti. Bez ikakve intervencije, izuzimanja iz konteksta za neku nadogradnju vlastite vizije, ovaj nam opet prikaz moe posluiti kao pojanjenje jednog od atributa svijesti koju generira onaj prvi period - vrijeme usnulosti. Moe posluiti samo u onom vlastitom pozicioniranju gdje je to ovdje i kakvo je to sada. O homerovskom drutvu, o drutu mita i mitomanije, M.I. Finli kae: Osnovne vrijednosti drutva su bile date, pedodreene, a takvo je bilo i ovjekovo mjesto u drutvu, kao i njegove privilegije i dunosti koje su sljedile iz njegovog statusa. To to Finli kae za homerovsko drutvo, sasvim podjednako vai za

(sic!)

93

sve oblike herojskih drutava i u drugim kulturama. Svaki pojedinac ima datu ulogu i status unutar dobro definisanog i veoma precizno odreenog sistema uloga i statusa. Kljune strukture su srodstvo i domainstvo, no nije rije o tome da je svaki status neupitno propisan skup dunosti i privilegija. Tu takoer postoji jasno razumijevanje postupaka neophodnih da bi se one izvrile i postupaka koji ne izvravaju ono to se od njih zahtijeva. Jer ono to se trai kao krajnji proizvod drutvenog statusa su postupci. ovjek, pojedinac u herojskom drutvu je ono to ini. Herman Frankel je piui o homerovskom ovjeku izrekao sljedeu definiciju: ovjek i njegovi postupci postaju identini i on se u potpunosti i adekvatno moe razumjeti samo kroz njih; on nema skrivene dubine. Kada ovaj stav pogledamo kroz aktuelnu prizmu moemo doi do zakljuka: u aktuelnom drutveno sociolokom okviru ovjek (pojedinac) i njegovo amblematsko odreenje pripadnosti odreenom taboru (naciji, politikoj organizaciji, esnafsko-umjetnikom medijskom, samoproklamovanom disidentskom ili slobodnomisleem taboru, spolnom, seksualnom, tradicionalnom i sl.) postaju identini i on se u potpunosti tek kao takav moe razumjeti. U ovom, mitolokom poimanju ovjek nije ono to ini ve je ono emu pripada. Prema tome se tano zna ta da se oekuje i tome shodno se do nevjerovatno preciznih detalja moe predvidjeti svaka budua reakcija, sklonost, stav, tako konstituisane jedinke. U drevnom mitskom svijetu biti hrabar (u tom homerovskom kontekstu), znai biti neko u koga se, bez imalo sumnje, moemo pouzdati. Otuda je, tako pojmljena hrabrost znaajan segment prijateljstva. Prijateljske spone u herojskim drutvima su oblikovane po uzoru na srodstvo (braa). Drutvo pravovjerne i bezbonike brae ili sestrinstva. Druga sastavnica prijateljstva u mitskim-herojskim drutvima je vjernost. Hrabrost mog prijatelja uvjerava me u njegovu mo da pomogne meni i mom domainstvu; vjerost mog prijatelja me uvjerava u njegovu volju. Vjernost moga domainstva je osnovna garancija njegovog jedinstva. U herojskim drutvima je kod ena koje konstituiu fundamentalne odnose unutar domainstva, vjernost kljuna vrlina. Andromaha i Hektor, Penelopa i Odisej su prijatelji isto onoliko koliko su to Ahil i Petroklo. Ono to je ovakav prikaz donekle razjasnio je da je adekvatno pojanjenje morala u herojskim drutvima bilo nemogue ako bi se on razdvojio od drutvenog konteksta takvog svijeta. Ali ovakva struktura umanjuje kljunu poentu: moral i drutvena struktura su jedno te isto u mitskim, herojskim drutvima. Postoji samo jedan, jednobrazni skup drutvenih veza. Moral kao neto posebno jo uvijek ne postoji. Postoji, dakle kolektivitet koji neutaivo guta sve pred sobom i tu uviamo najotriji kontrast izmeu modernog sopstva i sopstva iz herojskog doba. Sopstvu iz herojskog doba

upravo nedostaje ona karakteristika koju, kao to smo ve vidjeli, neki moderni filozofi morala, smatraju sutinskom karakteristikom ljudskog sopstva: sposobnost da se odvojimo od bilo kog odreenog stanovita ili take gledita, da se povuemo unazad i da sagledamo i procjenimo to stanovite ili taku gledita spolja. U herojskom drutvu ne postoji taka gledita spolja, osim u pogledu stranca. ovjek koji bi se upustio u to da se distancira od svog datog poloaja u herojskom drutvu, upustio bi se u poduhvat da nestane kao ovjek, navodi Makentajer. Ne ini li nam se da se aktuelna stvarnost u kojoj obitavamo umnogome naslanja na ovakav koncept odnosa, da ivimo u drutvu retrogradne mitomanije i da to nekako svjesno previamo! Drugim rijeima: pojedinac koji bi se odvojio od bilo kojeg vida kolektiviteta, nacije, vjerske zajednice, i svih drugih tabora i klanova, uputa se u poduhvat da doivi izopenje i presudu i prije kraja suenja, kao tako bliski nam poznanik, gospodin Merso. Sagledavajui pomenutu epsku uprilienu stvarnost koja je zarobljena u svjesti iz perioda usnulosti, ili obratno, moe nam donekle biti jasnije otkuda u svakodnevnoj komunikaciji tolika povrnost u promiljanjima, tolika nadmenost, sujeta karikaturalnih duhova na ahovskoj ploi slobodarskog, duhom toliko eljene demokratije proetog, tranzicijskog, movarnog kraljevstva dijaloga. Kunog, destruktivnog monologa preobuenog u svjetlucavu odoru uzvienog kvazi-dijaloga. Obrazovanost, koliina apsorbovanih informacija, vrijednost nauenog, analitiki upliv u drutvene procese, nezasluena prometejska vatra u rukama nedostojnih, tako oito nesvjesnih da sami sagorijevaju u vlastitom usudu slijepih i hromih luonoa. Nismo li odvie esto svjedoci Njegovog Velianstva Lavea, kao krunisanog, uzvienog vladara koji vjeto, moramo to priznati, posreduje u vrijedno zasluenom ambijentu drutvenog beznaa. inei zabavnom crnu pjenu novina. Jedinog naina koji na trenutak, no uvijek lano, moe popuniti prazninu vlastitog odbijanja da se pogleda u oi aveti vlastite izgubljenosti, i da se nakon tog pogleda naini prvi, presudni iskorak. Vrijeme usnulosti se okonava ili se na jedini adekvatan nain moe okonati naizgled kobnim distanciranjem i uspostavljanjem gledita izvan uspostavljene koloteine. Ovakvo dvostruko sagledavanje, o usnulim i budnim, ne nudi klju, moda tek slutnju o izbavljenju, ali barem pri ovom koraku Sizif treba da postane svjestan da ga kod uspinjanja s teretom oekuje, ve vieni, ponovni sunovrat. Onaj trenutak o kojem Kami govori kao o trenutku kada apsurdni junak postane tragiar. Ako zadri taj trenutak moda i uspije nazrijeti obrise svoje anse pri svjesnom uputanju u opasni poduhvat: da pogleda i drugu stranu medalje i konano sebe uini budnim.

94

(sic!)

Beskonano udaljen, nikada dostignut cilj nauke da ostvari totalnu sliku saznanja, beskonana, u stvarnosti nikad nezadovoljena elja pojedinih sistema vrednosti da dopru do apsolutnog i sjedine sve racionalne i iracionalne inioce ivota, to u kosmogoniji, to u sjedinjavajuoj sintaksi pesnikog dela dodue ne nalazi realno, ali nalazi simboliko ispunjenje. Jedinstvo umetnikog dela uzdie se iznad beskrajne reke zbivanja, i budui u sebe zatvoreno, ono je u toj svojoj zatvorenosti uvek simbol sveta, i budui da na taj nain anticipira velike kosmogonije koje e doi - pesnitvo je uvek nestrpljenje saznanja - ono postaje simbol stvaralakog.
Hermann Broch Pesnitvo i saznanje

(sic!)

! CITAT
95

Mirnes Sokolovi

Angaman atrakcija

Uvod u estetiku kritike tranzicijske umjetnosti

Stanje koje izmie definiciji, koje se otkriva u stalnom eklekticizmu, u raspravanju i pluralizaciji preslabih dominanti, u olakotnosti uobliene svakodnevnice - to su osnovni kulturni i poetiki modusi tranzicijske epohe - jer, potrebno se upitati: - ta je to kultura, konkretno literatura, ako se, eto, i izuzme nacionalrealistika i istoriografsko-metafikcijska povijesnopoetika struktura, konstatovala u pogledu epohe koja se vije u proteklu deceniju i pol postjugoslovenskim prostorima? - Koje su to dominantne uobliene slike i strukture koje je literatura izvela? Sve se, ustvari, svodi na nekoliko marginalistikih vidokruga koji konstituiu zbilju u njenoj oskudnosti: jedan subjekt PTSP-ovac, povratnik iz rata, koji se naao u okviru tehnokapitalistiko-nacionalistike lakirovke (ehi); jedan progonjeni po-etini pisac vs. jedan pijun u slubi nacionalistike tajne slube (Ivani); jedan copyrighter u ostavci, smjeten u depresiju postratnog kapitalistikog doba i intimne drame (Velikovi); jedan propali novinar koji prevazilazi intimistike krizu krenuvi u potragu za poznanikom nestalim u ratu (Avdi); jedna egzilant koji iz apatridske perspektive sagledava raspad realiziran u kontekstu uzaludnog uspostavljanja narativa, kolektivnog i intimnog (Sejranovi); i jedan u meuvremenu odrasli djeak koji se u postjugoslovensko tranzicijsko okruje vraa kako bi neuspjeno sakupio krhotine svog polomljenog imaginarija (Stanii). To su, dakle, te perspektive koje je recentni roman zasnovao, posvema na iskustvu autobiografskom, na fakcionalnim strukturama, u strukturama snienih anrova. ta uopte znai tranzicija? Kada govorimo, naprimjer, o antitotalitaristikoj kulturi, o slikama totalitarizma u kulturi, mogue je u trenu nabrojati sve obrasce i sve moduse koje je proizvela literatura o tome: birokratski jezik svijetlog preobraaja stvarnosti, stravine slike logorskog uasa, kolektivna paranoja drutvene svakodnevnice, soc-artovski plakati... A koji je to jezik koji usvaja tranzicijska literatura? Koji su to drutveni jezici u govornoj raznolikosti epohe? Koji je to vidokrug koji ona dezintegrira? Koje su to vrijednosti koje suprotstavlja tranzicijskom stanju bezazlene zarobljenosti? Kakvo je to tranzicijsko stanje, koje su opasnosti i koji izazovi? Ko govori u tranzicijskim romanima, kome se obraa, i ta to znai? Koje su to forme i postupci afirmisani kao proizvod tog tranzicijskog procesa i konteksta? Nakon 1989. i poetka dezintegracije postmodernizma, koji se u postjugoslovenskoj knjievnosti ponajvie utopio u ratnoj kanonadi, uli smo u doba, kako pie . Pai, globalnog sinkretizma pokreta i tendencija bez stilova i jedinstvenog oznaitelja. Da li je pridolazak takvog pluralizma, takve slobode u povijesnopoetikom spektru, rekli bismo, takvog eklekticizma, logian slijed unutar neoliberalne naracije o kraju povijesti i konanom trijumfu demokracije, nakon ega vie nema potrebe za angaovanou literature jer je sloboda konano stigla; i da li takav svijetli pluralizam i dijalog stilova uopte treba kritizirati, na neki nain ponavljajui anahronu i groteksnu danovistiku gestu, obnavljajui prevaziene totalitaristike narative? Tajna djelovanja postmodernistike kulture, kako pie Pai, kao nove ideologije upravo je u ovome kao da ne znamo ta se dogodilo i kao da ne znajui djelujemo nesvjesno artikulirajui svoje ivotne zahtjeve za samopotvrivanjem.1 Usmrtivi Subjekta, slavodobitno proglasivi smrt autora, oduzevi mu pravo na ud i dojmove, proglasivi ga za pukog skriptora, poststrukturalistike strategije su pokazale svoj kapitalistiki karakter: jer, nestanak drutvenog jezika i verbalno-ideolokog vidokruga hegemonijskog Gospodara koji se tako uinio nevidljivim, sretno se poklapa sa strategijama kapitalistikog objektivnog nasilja, koje ostaje anonimno, koje se odvija kao objektivni proces, iji poinioci ostaju neimenovani i anonimni.2 Dakle, taj izostanak verbalno-ideolokog vidokruga, koji je obezliio Gospodara, iako svojim eko1

arko Pai. Melankolija i revolucija - Kultura u postkomunistikom opsadnome stanju. U: Zid je mrtav, iveli zidovi! - Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije, izdanje Biblioteke XX vek, urednik Ivan olovi, Beograd, 2009. Slavoj iek. On violence. Picador, New York, 2008.

96

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

nomijskim strategijama neprestano skoljava pojedinca, u aktualnoj estetici predstavlja jedan od relikata postmodernizma,3 koji je namrijeo u naslijee averziju prema grandioznosti verbalno-ideolokih vidokruga i uopte analitikih struktura. Kada govorimo o klietiziranosti forme trivijaliziranog stvarnosnog romana, ijim se strukturama problematizira i uobliava tranzicijska svakodnevnica, onda prvenstveno razmiljamo o oskudnosti i shematinosti u konstruiranju verbalno-ideolokih vidokruga. O nedjelotvornosti i automatiziranosti formi uopte. Tako se dezintegracije nacionalistikih struktura u aktualnoj tranzicijskoj poetici kritikog mimetizma odvija svagda plono, apriorno, nehermeneutino, klietizirano (mi protiv njih), nacional-kapitalistiki narativ koji zarobljava pojedinca se nikada ne usvaja, niti se iscrpljuje, rainjava ili prokazuje, struktura se ne razvija niti prua prostor oivotvorenju opozicionih verbalno-ideolokih vidokruga. Mi nikad ne znamo kakav je to jezik i ta tu ne valja kod zatonika s kojim se tranzicijska literatura razraunava. Kako govore? Koje su im ideje? Ko su uopte oni? Sve to to je pobrojano i izostalo jesu legitimne stavke strukture, koja je konstituisana razliitim drutvenim jezicima, razliitim drutvenim i istorijskim glasovima koji nastanjuju jezik, raznolikim verbalnoideolokim vidokruzima, dajui mu konkretna osmiljenja - koji bivaju dijalogizirani u djelu ne u ime puke igre miljenjima i propitivanja postojanja bez ikakvog zakljuka, nego u ime organizovanja u elastian stilski sistem koji izraava diferenciranu drutveno-ideoloku poziciju autora u govornoj raznolikosti epohe.4 Znai, knjievnost ipak neto znai, a politika kategorija i pozicija autora ipak postoji u govornoj razvedenosti epohe: autor ipak neto govori organizujui strukturu, oznaavajui sopstvenu poziciju u govornoj raznolikosti, a djelo nije znak koji se nezavreno i sveudilj diferencira. Sljedstveno tome, knjievnost ima neku funkciju, knjievnost se moe propitivati na osnovu neke politiko-etike odgovornosti, u knjievnosti se mogu proitati data mjesta utnje koju u nju unosi ideologija svojim tabuima, u jezikim znakovima postoji minimalan semantiki identitet i postoji minimum istine u znaenja svijeta, prema kojem djelo otvara put. Dakle antropoloki prosedei, revival sadanjosti, tog jedinog perioda koji nije doivio svoje oivotvorenje u okviru postmodernistike knjievnosti, kako pie Monik, bili bi prosedei prave alternativne knjievnosti. Vrijedna kritika umjetnost - Brochova, Musilova, Mannova, Pekieva, Kieva, Selimovieva, Krleina - funkcionirala je u formi esejistiko-narativnih montanih sklopova sadanjice, konstituiui estetiku koja je trebala navesti gledaoca da preispita svoja uvjerenja, da ih usporeuje s onim koja promovira knjievno djelo, da deifruje sve te ideoloke, drutvene, politike i etike implikacije, te da autor ostavi tragove u konstituisanju univerzalnih vrijednosti. Izostavivi razliite vidokruge u govornoj raznolikosti tranzicijske epohe, recentna knjievnost, to zbog postmodernistikog ludizma i trivijalizma, to zbog nacional-realitike potkupljivosti, sasma je umaknula svojoj politiko-etikoj zadai da prerauje i razjanjava zlokobne totalitaristike, i tranzicijske i ratne narative u postjugoslovenskim drutvima, efektnim i sugestivnim prosedeima. Reeno konkretnije, jo uvijek se u postjugoslovenskoj tranzicijskoj estetici nije dogodio drugi val uoblienja krvavog ratnog iskustva i zloudnog tranzicijskog poraa, tanije: rat i tranzicija jo uvijek nisu sagledani iz druge perspektive, mimo poetike svjedoenja - to jest, ta iskustva fakcionalna, ta svjedoenja stvarnih uesnika, nikada nisu postala predmetom ireg svjetonazornog, romaneskno-esejistikog, antropolokog, gnoseolokog kulturno-politikog projekta, te su stabilni dokumentaristiki anrovi antiratne literature koja je pruila tanu perspektivu na dogaanja i otvorili put prema istini zbivanja, unekoliko prokockane. Da ne govorimo o tome to se troe i danas, to povijesnopoetiku i anrovsku praksu odvodi u grotesknost i posvemanju oskudnost. Uredu - ratna epoha u postjugoslovenskom okruju jeste bila sva u diskontinuitetu, rasapu, i povijesnopoetike forme su se pod tim pritiskom fragmentarizirale, postajui sline stvarnosti, performativno je predoavajui. - Ali kakvo je stanje danas, je li ratna epoha zavrena? Zato su i danas onda forme u diskontinuitetu? Je li to svejednako ivimo u doba neodreenosti? Ili je to u pitanju postmodernistika averzija prema saznanju i konstataciji? Hoemo li se iznenaditi ukoliko ivimo u epohi formiranja sasvim konkretnih totalitaristikih - kapitalistiko-multikulturalistikih - narativa, kojima u politikim i kulturnim formama treba uspostaviti dostojnu protutezu? U epohi narativa koje dekonstrukcija moe samo ojaati i mimikrirati. Kako bi povijesnopoetike forme izgledale danas ako bi tim narativima postajale sline? Koji je to povijesnopoetiki modus koji bi ih mogao oznaiti?
3

Fredric Jameson. Postmodernizam ili kulturna logika kasnog kapitalizma. U: Postmoderna - nova epoha ili zabluda. Naprijed, Zagreb, 1988. Mihail Bahtin. O romanu. Nolit, Beograd, 1990.

97

Otkud uopte snaga - hermeneutina - formi da recipijentu pod sugestivnom koprenom - inovacijom postupka i majstorstvom fabule - moralno otvori oi, usmjerivi ga prema spoznaji; trivijalizacija anra i jezika u estetikoj misli poimaju se kao legitimne kategorije, kao simptomi izvjesne rubnosti (anrovske, kulturne, etc.), koje pretenduju na agitaciju u recipijentstvu.

Knjievnost plone i automatizirane strukture, knjievnost neinovativnog prosedea, knjievnost deja vu forme, knjievnost koja se nehermeneutino i apriorno razraunava s njima, knjievnost koja njih sveudilj dekonstruira, knjievnost koja sve dekonstruira, knjievnost jakog angamana koja je dobra sama po sebi - ne smiju se kritiki i estetiki problematizirati, ne smiju joj se nametati nikakvi vrijednosni kriteriji - jer je u pitanju protest, jer su u pitanju strukture kritike kulture, koje nam jedino ostavljaju nadu u pobunu; sav taj vidokrug koji se ustalio u epohi postmodernosti otkriva nam se kao kapitalistiki ideologem par exellence - angaman tu postaje datost s kojom rauna populistika recepcija, angaman tu postaje atrakcija, modus trivijalizma, petparaka podvala koja izuzima pisca pred oiglednim ne-majstorstvom, pred oevidnim izostankom talenta, pred blaziranou u pitanjima forme, pred nesposobnou da se strukture intelektualizuju, da se usvoji i preradi logika drutva i svijeta, ukidajui svaku odgovornost njegovu pred konsekvencijama neizuenog zanata. Proizvedeno je niz kvalifikativa koji takvu literaturu izuzimaju pred oevidnom nekvalitetom: dovoljno je rei - to je ensko pismo, ili: to je nomadistika proza, ili - to je socijalno angaovana literatura, knjievnost margine, kontekstualno vana - i autor biva lien odgovornosti za rogobatnosti, banalnosti ili neefektnosti koje potpisuje. Angaman se tu prevodi u lani angaman jer ne moe nikoga ni u to uvjeriti niti aktivirati bilo kakva preispitivanja; pobuna se tu prevodi u lanu pobunu, bofl-pobunu, trik-pobunu - jer protiv koga se to ta kritika umjetnost bori: jezik hegemonijskog Gospodara je sasvim izostao - i prisutna je posvemanja averzija anra prema takvom oprisutnjavanju - i koga bi uopte interesiralo takvo razraunavanje; i na kojim to naelima poiva ta pobuna, u ime ega se to ta umjetnost buni, koje su vrijednosti kojim operira, ta je protuteza - lake i trivijalizirane forme, populistiki modusi i jezici, partikularistike vrijednosti, trik prosedei. Kako bi rekao Camus u Pobunjenom ovjeku, svaka vrijednost ne povlai za sobom pobunu, ali svaki poriv pobune preutno priziva neku vrijednost. Ukratko, falsifikovane kategorije angamana i pobune jesu prevedene i uozbiljene u trinu vrijednost - udio postmodernistiki oevidan je u takvoj supstituciji.

Jedino diletanti, pie Adorno, brkaju pojmove tabula rasa i orginalnost, koja se konstituie i izvan uticaja specifikacije, to jest - otro prekidajui pupanu vrpcu tradicije - nijedan umjetnik nikada ne pristupa svom djelu s neim drugim nego to su njegove oi, ui, jeziki smisao...On otjelovljuje drutvene snage produkcije ali pri tome nije nuno vezan za cenzure koje diktiraju proizvodni odnosi koje on neprestano kritikuje strogou zanata... Zanat ograniava ravu beskonanost u djelima... Eto zato je svaki autentini umjetnik opsjednut svojim tehnikim postupcima; fetiizam sredstava isto tako posjeduje svoj legitimni momenat.5 Prisustvujemo epohi u kojoj su tehniki postupci i zanatsko majstorstvo, supostavljanje inovativnosti artificijelne strukture naspram oskudnosti desemantizovanog stvarnosnog simulakruma (koji se jedino ostvaruje u aktualnoj kulturi), otjelotvorenje sopstvenog sistema formi koje e oivjeti rije i drutveni jezik, konstituisanje itavog panteona ideja i toposa, koji bi univerzalistiki i individualistiki uspostavljali odnose s transnacionalnom tradicijom, posvema suspendirani - budui da su u pitanju modusi koji bi mogli uzdrmati dominantu vladajueg verbalno-ideolokog vidokruga, prevashodnije u odnosu na bilo kakav kritiki, metonimijski, stvarnosni model literature. Takva gesta obrazovanja autonomnog panestetskog svijeta, moe biti itekako djelotvorna u povijesnopoetikom kontekstu, jer kako pie Hugo Friedrich: Proboj u irealno, fantaziju koja se kree u posve abnormalnim podrujima, namerna tajanstvenost, zatvorenost jezika: sve se to moe shvatiti kao pokuaj moderne due da usred tehnizirane, imperijalizovane, komercijalizovane epohe sauva slobodu, a svetu svoj5

Teodor V. Adorno. Estetika teorija. Nolit, Beograd, 1978.

98

Estetsic!a
(sic!)

Antropoloko uoblienje nije zaobilo samo prolost, ono je zaobilo i sadanjost - tako da je tranzicijska epoha ostala sasma nespoznatljiva, nedefinisana, tako da prigodom njenog razmatranja - nije mogue navesti ni tri-etiri amblematske i utemeljene slike koja je o njoj proizvela kultura. Kako bi te amblematske slike - i da su nekim sluajem proizvedene - uopte bile efektne u recipijentstvu: to jest, da li bi mogle uopte nagnati recipijenta na preispitivanje i uporeivanje sopstvenih sistema, budui da su zatvorene u olakotne sniene anrovske forme fragmentariziranog romana? Koji se toboe i godinama poslije kraja ratnog konteksta, sveudilj razobliava pod traumatskim pritiskom - to je drugi, dugotrajniji modus ratnog potmulog dejstva, ovog puta na polju povijesnopoetikom?

stvo udesnosti, koji je neto drugo od uda nauke.6 Potonja poetska struktura, dakle, prevashodnije odrava vjernost slobodi, pruajui poput filozofije, romana, pozorita, slikarstva i muzike prostora za duevna raspoloenja sadanjice (Friedrich), znatno autentinije sauvavajui znanje o promjenama, budui da se epoha upisuje u samu formu: tako se, naprimjer, sat koji otkucava datoj dominanti jasnije moe zauti - naprimjer - u novoj ritminosti stiha, u nejednakosti i diskontinuitetu koju uspostavljaju cezure, ili u ekskluzivizmu jezika, ili u autonomnosti i inovativnosti i estetizmu forme, nego unutar bilo kakve mimetike konstrukcije koja e izravno, metonimijski, stvarnosno, podraavati istorijske prevrate i raspade. Antiteza popularistikoj i masovnoj kulturi - koja je zarobila angaman - bila bi struktura koja, dakle, ne mora izravno problematizirati raspad - nego joj svojom formom postaje i, kako bi rekao Adorno, slina: Danas je radikalna umjetnost isto to i mrana umjetnost, crna kao i njena osnovna boja. U kontekstu posvemanjeg osiromaenja - u postupcima i jeziku najprogresivnije umjetnosti dovode ovo osiromaenje na ivicu utnje; to uzdrmava mogunost umjetnosti, ali je ne ukida. Znanje o promjenama u sociopolitikom okviru tu se interpretira i demonstrira sugestivno i estetski vrijedno, tu je i forma hermeneutina, takve strukture aktiviraju spoznaju a pri tom pruaju uitak - tano je da takva umjetnost nije prijemiva mnogima, ali zato bi bila - svjedoci smo dva desetljea da takva prijemivost ne znai nita?

2. Mali leksikon tranzicijske kritike umjetnosti i kulture7

(prilozi iz aktualne estetike) 2.1. Stvarnosni tranzicijski roman/pripovijetka: zasnovan na fakcionalnim ili autobiografiskim strukturama, na dokumentaristinosti prosedea; fragmentarizirani i montani postupak, jukstaponiranje odjeaka stvarnosti; mimetiki modus; ouvane kategorije apatridstva, egzilanstva, nepripadnitva, kao i po-etika vrijednost autorove sociopolitike odgovornosti; anticipacija u strukturama antiratnog pisma; manjkavosti: klietiziranost struktura, nehermeneutinost fabule, nerazvijenost strukture, trivijaliziranost anra. Predstavnici: Velikovi, Ivani, ehi, Sejranovi, Avdi. 2.2. historiografska metafikcija: esto se poistovjeuje s fakcionalnim romanom (v. Ki, Peki, Kova); karakteristina derridijanska skepsa u pogledu govora; interkulturni dijalog; odsustvo istine, osvjetenje represivnih reima istine; dekonstruiranje ideoloko-manipulativnih strategija nacionalistikih projekta i njegove politike zaborava; dekonstrukcija metanaracija, revalorizacija rubnih (ne)evropskih/zapadnih civilizacija, proteiranje drugosti i razlike.8 Predstavnici: Bazdulj, Horozovi, Karahasan, Lazarevska. (Napomena: u ovoj koncepciji sasvim pogreno zastupljuje se i Velikovi). 2.3. (nova) pripovjedaka Bosna: tkanje prie, kult narodnog govora, autentizam kolorita i hronotopa, sevdalinski senzibilitet, relikti epske zavrenosti, evokativnost leksike, interkulturni dijalog, postupak moderniziranja tradicije i tradicionalizacije modernog i postmodernog (Kazaz). Predstavnici: Bazdulj, F. N. Haver, Jergovi, Ivankovi, Samardi, Uzunovi. (Napomena: ovoj koncepciji slijedom automatizma, prikljuuje se i itav niz drugih autora, znatno raznorodnijih poetikih sistema: ponajprije ehi, Velikovi, Pitalo). 2.4. anr kritike kolumne: dnevno-politika aktualnost, agitacija u recipijentstvu, hibridnost iskaza, okamenjenost jezikih formula, trik protest, reprodukcija aktualnih modela. Predstavnici: V. Gatalo, V. Selimbegovi, S. Peanin. 2.5. politiko pozorite: izravnost i deklamativnost iskaza, jaka i psovaka kritinost, tenja ka autentizmu verbalno-ideolokog vidokruga najniih slojeva drutva, plakatizam poruka, melodramatini zapleti, tragina razrjeenja. Predstavnici: H. Paovi (Klasni neprijatelj), Dino Mustafi (Mortal kombajn). 2.6. politika tranzicijska poezija: potroena semantika prozirnost, automatiziranost tropa, tenja ka efektnosti montiranih poetskih slika, averzija prema jezikom eksperimentiranju i hermetinosti, izrav6 7

Hugo Fridrih. Struktura moderne lirike. Svetovi, Novi Sad, 2003. Svi pobrojani anrovi i strukture predstavljaju protutezu iliti alternativu nacional-realistikoj umjetnosti; ovaj popis ne tei sveobuhvatnosti, i predstavlja izvatke iz aktualne kritike i esejistike, glede poimanja struktura aktualne umjetnosti. Alma Deni-Grabi. Kraj dvadesetog stoljea: bosanskohercegovaki roman izmeu globalnog i lokalnog. Sarajevske sveske br. 27-28.

(sic!)

99

na kritinost, pobrojavanje centara moi (+ njihova dekonstrukcija), feministika angairanost. Predstavnici: F. ehi, A. Buri, M. Toma, . ehabovi 2.7. angairana muzika: plakatizam jezika, psovaka dekonstrukcija, razraunavanje s centrima moi, okiranje i skandaliziranje javne scene, fotografska preciznost, tvrdi, estoki jezik; pojedini autori u svojem pristupu jesu interdisciplinarni pa se okuavaju i u (romano)spisateljstvu (v. Graha, Enter dehenem). Predstavnici: Dubioza kolektiv, Damir Avdi Graha.

3. Provjeravanje modela
3.1. Stvarnosni tranzicijski roman/pripovijetka, ili: ko je tu zatonik? Velikovi u Ocu moje keri nastavlja fragmentarnost antiratnog pisma, biljeei odsjeke stvarnosti, jukstaponirajui ih, stvarajui mozaik bosanske tranzicijske svakodnevnice; injenica je da je Velikoviev roman prvi i dosta rano oznaio izazove tranzicijske epohe, skiciravi liberal-kapitalistiku sliku porobljenosti pojedinca, konstruiravi moralnu dramu pojedinca vezano za uestvovanje u tom sistemu, ime je oznaen kraj ratne epohe i zabiljeen poetak nove konstelacije odnosa. Velikoviev roman je i roman byta, roman minuciozne koncentrisanosti na svakodnevnicu: odsjeci stvarnosti se konstituiraju u registrima radijskog govora, plakata, proizvoda, poruka, reklama, naziva ulica i sarajevskih toposa... Autobiografska ovjerovljenost je metatekstualno osvjetavana, i to je jo jedan relikt poetike antiratnog pisma. Sljedei modus je intimistika perspektiva koji upotpunjuje depresivnost cjelokupnog drutveno nadodreenog hijatusa. Oprisutnjavanje vidokruga i hermeneutinost fabule, propitivanje koncepata koji se problematiziraju - sasvim su izostali, budui da su prevashodnije podreeni skiciranju intimne drame, negoli strukturi drutveno-politike analitinosti; trivijalizacija anra jeste takoer prepreka razvijanju gnoseolokog potencijala, te u tom pogledu roman ostaje precizna ali olakotna skica. Glede oprisutnjavanja opozicionog vidokruga, struktura je razvijenija u Ivanievom romana Vita activa, koji uz ubjedljivu antitotalitaristiku priu i po-etinu kategoriju autorove nepotkupljivosti, uz znaajnu analitinost u kontekstu postjugoslovenskog nacionalistikog totalitarizma, sadrava nekoliko formula prenijetih iz alternativnog pisma drugog jugoslovenskog postmodernizma: popularni disidentski stvaratelj - Pisac (glavna faca) nasuprot seksualno isfrustriranog, netalanetiranog pjesnika kojem ne preostaje nita drugo nego dounitvo, to je suprotnost isuvie potroena i neautentina, pomalo i kierajska, usljed koje se roman uruava uprkos satirikoj i grotesknoj garniranosti strukture u koju je reena shema upregnuta. Znakovito je da se poetno fabulativno slaganje i protustavljanje Pievog i dounikog vidokruga odvija upravo u alternativno-rokerskom okruju osamdesetih, koje bilo preokupacijom trivijaliziranih stvarnosnih anrova drugog jugoslovenskog postmodernizma, koji je, sniavajui anrove i mimetizirajui alter-okruja, napravio otklon od po-etikih vrijednosti, oznaivi ih kao nedoputene metaprie. 3.2. (Nova) pripovjedaka Bosna, ili: bila jednom jedna, da prosti... Koncept Bosne u knjievnosti i povijesnoj poetici ve se nekoliko puta neutemeljeno kanonski pokuavao nametnuti;9 jedan od recentnijih inostranih pokuaja jeste geopoetiko pregnue Mirande Jakie u tekstu Bosanski tekstovi. Preivjeti u tekstu.10 Kako se to Bosna utemeljuje? U sluaju bosanskih tekstova krajevi spomenuti i opisani u knjievnosti, spomenuta imena mjesta i opisivanje kulturnoga prostora kao Bosne etabliraju ne samo jedno mjesto na kojemu se ispripovijedani svijet odvija te ga se, prema tome, da i intepretirati kao i razumjeti.11 Znai, itav koncept partikularistikog vrednovanja knjievnosti, konstrukcija koja nije bez politikoekonomijskih konsekvencija, koja podrazumijeva odreeni rad na kanonu s ideolokim predubjeenjima, vodei se datim uzusima selekcije - utemeljuje se u injenici da odreeni tekstovi govore o odreenom prostoru, da su u datoj knjievnoj konstanti pominju odreeni toposi, da se imenuju mjesne injenice: rijeke, planine, gradovi, etvrti, sela, predjeli u visinama i dubinama - to bi dakako trebalo definirati te
9

10 11

Enver Kazaz. Nova pripovjedaka Bosna. U: Antologija nove bosanskohercegovake pripovijetke Rat i prie iz cijelog svijeta (prir. Enver Kazaz i Ivan Lovrenovi), Liber, Zagreb, 2009. Miranda Jakia. Bosanski tekstovi. Preivjeti u tekstu. U: Sic br. 4., mart-april 2010. Isto.

100

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

tekstove kao bosanske tekstove, konano ih odreujui. ini se bespotrebnim naglaavati nepreciznost ovakve metodologije, nevjerovatni eklekticizam koji bi mogao obuhvatiti dosta toga (Vojislav Lubarda?), na kojem autorica eli razrijeiti ozbiljan problem kvalifikacije knjievnosti u postjugoslovenskom kontekstu. Osim toga, u pitanju je radikalna depolitizacija drutvenog problema, jer se u sutini tekstualnim konceptom pripovjedake/knjievne Bosne rjeava i legitimizira problem - katedri za prouavanje knjievnosti na sredinjem junoslavenskom jeziku (sugeriranjem bosnistike), ili postojanje itave jedne drave ili kulture. Nadalje, utemeljujui geopetiku koncepciju na djelima Andria, Karahasana, Selimovia - autorica konstatuje: postoje brojni tekstovi o njoj i iz nje, ija je sredinja tema (upravo stoga?) Bosna. Ovdje se ini suvinim naglaavati ili na licu mjesta interpretirati djela pobrojanih autora, dokazujui da sredinja tema tih djela nije Bosna - jer nisu u pitanju nikakve kulturnoistorijske analize ili putopisi; nego, u sluaju citiranog iskaza u pitanju je metodologija prema kojoj se strategijama dedukcione analize mogu preuzeti kvalificiranja hronotopa kao temeljna stavke ukupne knjievne strukture: Rijenim tokovima i imenima rijeka, opisivanjima, izmeu ostalog i imenovanjima planina, opisani se bosanski grad moe identificirati. Budui da je hronotop bosansko-osmanlijski, moemo li rei da je sredinja tema Selimovievog Dervia i smrti - Bosna? I da li bi to bio dovoljan dokaz uopte da se taj tekst okvalificira kao bosanski? Da li je sredinja tema u Andrievoj upriji takoer Bosna? Da li tu postoji neki likovi, ili je u strukturi jedino prisutno svejednako razglabanje o toposima? Da li sluajeve Andrievih likova presudno odreuje to to se odmotavaju na bosanskom prostoru? No, ini se da prema uzusima Jakiine metodologije, iako je to prethodno naroito naglaeno, u jednom trenutku prestaje biti vano da se radnja dogaa u Bosni -Budui da brojna takva povezivanja importiraju Selimovieve i Andrieve bosanske tekstove u Karahasanove, njegov tekst gotovo i da ne mora rei nita vie o Bosni, romani su ve smjeteni u lokalnome prostoru ukazivanjem na druge bosanske tekstove. U Istonom diwanu, koji se odvija na Bliskom Istoku, topika participacija kao kulturalna pozadina funkcionira tako dobro da se Bosna ne spominje niti jednom rijeju a unato je tomu sveprisutna u tekstu. Dakle, krenimo redom: tekstovi su bosanski zato to se pominju bosanski toposi a radnja odigrava na bosanskom prostoru. Uredu! Meutim, i u tekstovima u kojima se Bosna ne spominje niti jednom rijeju, u kojima se radnja odvija, naprimjer, na Bliskom Istoku, jesu bosanski. Zato? Zato to se Bosna sveprisutna u tekstu. Uredu. Tako u prikazivanju Bosne u svim bosanskim tekstovima...sudjeluju kontekstualizirani sljedei topoi: snijeg, tiina, smrt, ravnodunost i nuni odlazak iz Bosne... Osim toga su topini svjetlo i nevidljivost kao i arhitektonske metafore, s osobitim znaajem mosta, puta i slika arhitektonskih slojeva koji se mogu pronai ispod bosanske zemlje. Dodatni je topos Bosne... rascijepljenost krajolika i surova meteoroloka situacija.12 Zadatak: sljedee topose potraiti u svjetskoj knjievnosti: snijeg, tiina, smrt, ravnodunost, nuni odlazak, svjetlo, nevidljivost, arhitektonske metafore mosta i puta, arhitektonske slojeve, rascijepljenost krajolika, surovu meteoroloku situaciju. To jest, potraiti i interpretirati i izluiti Bosnu u svjetskoj knjievnosti.

4. Mala tranzicijska kola pisanja

1. Knjievno postignue Damira Avdia Grahe13

I woke up this morning. Al u kurcu. Podne je davno prolo. I gipsy woman nee meni srat o ivotu. Ja sam nova raja. Ja sam DJ. Technomachine. Prije neki dan sam se uselio ovdje. Mati mi je jedva dala
12 13

Isto. Niko tako tano, fotografski precizno ne opisuje kancerogenost etnokulturnih identiteta i niko tako precizno ne demaskira ovdanji tranzicijski neofaizam i mikrofaistike prakse, socijalnu bijedu, uas siromatva. Ali, Graha to moe, jer unaprijed prihvata losseersku poziciju urbanog marginalaca, kulturnog i intelektualnog nomada u ruraliziranoj, arhaiziranoj, klerikaliziranoj kulturi koja i nije nita drugo do pokorna slukinja etnokapitalistikih monika. (Enver Kazaz, Tranzicijska etnokulturna pustinja, Sarajevske sveske br. 27-28)13 Nakon to je izdao knjigu Enter Dehennem, i time potvrdio da njegove spisateljske sposobnosti seu mnogo vie od genijalnih minimalistikih tekstova koje pie za svoje pjesme, Avdi je novim albumom ivot je raj na svoj specifini nain, derui gitaru i vritei u mikrofon vrlo jednostavne, ali upeatljive poruke, jo jednom povalio mnogo toga na ta se u drutvu oi zatvaraju. (M. Durkali. Raj bosanskog psiha, Dani br. 678., 11/06/2010) Zato to, da se posluimo njegovom leksikom, kad Graha kae jebo mater!, on ne psuje, on samo tako pria. Drugo, ui nenavikle na Grahinu brutalnu gitaru i eluci nenaueni na Grahine distorzirane stihove, skoro sigurno nee nai utjehu u trpkim pitanjima (E. Hadovi. Jebo mater nije psovka. Dani, br. 676., 28/05/2010)

101

Komentar: This is very serious book. Al u kurcu. Forma je odavno trona. Ali teko je nekome govoriti o formi. On je fotografski precizan. On je DJ Technoangaman. Otprije neki dan on demaskira ovdje. Svejedno to je roman napisan otpoetka do kraja. Ovim sintaksikim ritmom. Ovim. Sintaksikim ritmom. A roman je genijalan. Vie od genijalnog. To je skaz. Ne znam kako se dri. Ni to se dri. Al se dri.

Hajmo Bosno Bosno Bosno hajmo Hercegovino! Hajmo. Na kurac. S jedne strane Abu Ghraib s druge Guantanamo. Hajmo Bosno hajmo Hercegovino. Hajmo. A gdje emo? U vicarsku. Da navijamo za nau reprezentaciju. Da sauvamo tradiciju. Da poredamo fotografije u albume. Da se sjeamo. Naih nena i naih djedova. Velikih ljudi. (Damir Avdi. Enter dehenem. Harfo-graf. Tuzla, 2009.)

Komentar: Kakva analiza analiza analiza stanja drutva! Analiza. U kurac. S jedne strane Abu Ghraib s druge Guantanamo.

Kakva analiza takvog drutva. Kakva! A kojeg drutva? U razmjerima. Svjetskim. A zato? Da razumijemo nau situaciju. Da sauvamo stav i pobunu. Da se protivstavimo kulturi. Skazom. Ali ko? Ovako. Govori.

Ljubavi. Ja sam aoka za tvoje zlo. Ja sam mezar za tvoj strah. Ja sam kronja za tvoj hlad. Ja Te volim. (Damir Avdi. Enter dehenem. Harfo-graf. Tuzla, 2009.)
Komentar: Kulturo. Graha je aoka za tvoje zlo. On je mezar za tvoj strah. On je kronja za tvoj hlad. On kad psuje. On ne psuje. On tako pria. On je angaman. Muziki tekstovi Damira Avdia Grahe (v. fusnotu)14

Pitanja: ta znai ovakva fotografska preciznost? ta potonji stihovi recipijentu donose? ta je tu nepredvidljivo i razliito? Koji je tu jezik usvojen? ta se tu iscrpljuje? Zato bi svakodnevni jezik mogao okirati kad je lien svakog ostranenija? ta je ovdje oneobieno? Koga to Graha kritikuje? Da li je djelotvorna ovakva kritika panoraminost? ta je uzrok takvom stanju? ta je genijalno u ovim tekstovima? ta je trpko i oporo u ovim pitanjima? Gdje je ovdje kulturni i intelektualni nomadizam? ta uopte znai takva margina? ta ovakav tekst razlikuje u odnosu na diskurs koji, kako bi rekao Mirko Kova, penzii svakodnevno prevakavaju na klupama?

5. Analiza anra kolumni, ili pripovjedaka Bosna u dnevnopolitikom komentaru!

1. itam neki dan filozofsku analizu sebe. Zamjeri mi filozof na privremenom radu u politikoj kampanji Fahrudina Radonia to postojim i jo sam toliko drska da razmiljam, piem i imam i vlastitu ureivaku volju. Tjei me mudro stariji kolega: I filozofija ima svoju bosansku inaicu: kad ima toranj, ima i svog filozofa, i akademika, i doktora i onda se moe kandidirati za bonjakog lana Predsjednitva. (Vildana Selimbegovi. Otkud meni pravo da ureujem novinu kad nemam toranj?, Osloboenje, http:// www.e-novine.com/drustvo/39164-Otkud-meni-pravo-ureujem-novinu-kad-nemam-toranj.html) Komentar: Autorica automatizirano upotrebljava pripovjedaki prezent. ta on znai u ovoj situaciji? Instanca uspostavlja bliskost s recipijentom - ona mu eli pripovijedati. Instanca progovara u kolokvijalnom registru, govorom naroda. Da li je to registar utemeljene analize? Da li to izaziva povjerenje recipijenta? Koji su argumenti protiv filozofa, akademika, doktora i lana za Predsjednitvo?
14

Tekst pjesme Brate: Brate/ grad nam je otiao u kurac brate nova gudra melje djecu brate padaju ko mladi majmuni s grana brate posmrtnice ko dambo plakati brate ulice blate Brate novo vrijeme novi zvuk je oko mene brate nova raja nova pria sad je svuda oko mene brate podravam brate podravam ali potovau tek za deset godina kada budem vidio ko je ostao a ko je sa novim trendom pika postao brate pika postao brate a takvih je puno na sve su strane a bili su tamo gdje ja i ti danas pljuju jebu mater sve to su bili su blatili Brate danas kad uje hard core zna da je begovska familija brate begovska Tvrtka kralja loza brate zna da ne konzumiram brate nikad nisam i nikad neu ali danas kad zamirie sjemenka zna da je kolovana ruka rolala brate kolovana na vrh sintetika ubreta brate... Tekst pjesme Komunist (fragment): po asfaltu i betonu idu ete profitera, blago nae raznose, a voe su noeve razdijelili i groblja nam podijelili, mezare utabali, ume posjekli, sunce nae spakovali, a na radiju i tv-u igra i pjeva ubre, pjeva stoka refrene krvave, dok mladim rukama to nee radit ideali su socijala i utoka...

102

Estetsic!a
(sic!)

kljueve. Ovo je kua njenih roditelja. Mog djeda i nene. Njih nema. Umrli su davno prije rata. U kui godinama niko nije ivio. Al to se ne vidi. Mati je pazila. Ko dijete. A kua je stara. Trona. Bosanska. Ne znam kako se dri. Ni to se dri. Al se dri. (Damir Avdi. Enter dehenem. Harfo-graf. Tuzla, 2009.)

Ovakav registar koji rauna s prijemivosti oduzima ubjedljivost analize, naglaava intimni afekt instance: umjesto da secira jednu nesumnjivo zloudnu strukturu u aktualnom bh. drutvu (totalitaristinost nacional-stranke i problem izdaje intelektualaca), ovakva analiza doputa da, usljed oskudne oznaiteljske prakse, takve datosti posvema izmigolje demontiranju. To je mehanizam uopte anra kritikih kolumni - svagda operira ustaljenim, tradicionalnim, okamenjenim formulama, koje ne mogu aktivirati recipijenta. 2. U novinarskom poslu postoje i okolnosti kada autor iz najdubljih emotivnih razloga dugo izbjegava pisanje o nekim osobama bitnim za teme kojima se svakodnevno bavi. Radi se o osobama zbog ijih vam stavova - to bi rekla moja majka - lubina otpada: boli vas i srce i dua to ljudi do kojih vam je stalo rade to to rade. Od 11. jula 2008. godine patim zbog Miljenka Jergovia: kad sam tog dana u beogradskoj Politici ugledao njegov tekst, mislio sam da (runo) sanjam. Lubina mi, velim, otpada za Miljenkom. Na poetku njegovog posljednjeg romana, koji je objavljen nakon to smo shvatili da je ono to nas razdvaja, ipak, vee od onoga to nas spaja, stoji posveta meni, uz napomenu sa zarezom iza mog imena: nekad. Kad bih umio pisati kao Miljenko, i ja bih napisao roman. No, valja mi se zadovoljiti ovim tekstom, oajan to sam ga morao napisati, ikad. (Senad Peanin, Miljenkova politika, Dani, br. 675, 21.05.2010) Komentar: Da e emocija biti centralni rafinman ove kolumne, to autor metatekstualno naglaava ve u prvoj reenici. Nakon to uvede kvalifikativ iz domene evokativne leksike (lubina), postavivi je u svakodnevni izraaj - lubina mi otpada - postaje odve lako detektirati intimistiki i narodski registar. Okamenjene formule - boli vas i srce i dua - definitivno ukazuje na potresenost instance koja diktira iskaz. Tim linim registrom se meutim analizira ozbiljan problem - stavka da se u okvirima polja moi pojedini mediji legitimiziraju angaujui autore koji vae za kritine i nepotkupljive. No ta moe ovakav anr kolumne takvom problemu? Kakav sistem moe afirmirati, da bi takav problem zasvijetlio u svojoj punoj datosti? Prema emu se to pisac ogrijeio? Prema etici koju demonstrira kolumnista, magazin, svjetonazor? ta je uzrok tome? Kako to moemo vidjeti u patetinom i oskudnom registru kolumne? Jedina osuda ili prokazivanje tog problema - u okvirima anra kolumni - moe biti eksplicirana u dirljivoj ili intimistikoj igri jezika (stoji posveta meni, uz napomenu sa zarezom iza mog imena: nekad vs. valja mi se zadovoljiti ovim tekstom, oajan to sam ga morao napisati, ikad.)

6. argon antipolitinosti (umjesto zakljuka)

Vratimo li se zakljuno na knjievnu kritiku i esejistiku, kako bi se utvrdilo konano fundiranje aktualnog estetikog svjetonazora - zatiemo oekivano stanje: ta struktura u okvirima oznaiteljske proizvodnje izbacila je pregrt argonskih struktura, koja raspolae skromnim brojem rijei, koje kljocaju poput signala oskudnosti i nedjelotvornosti u analizi. Nagomilavanje tih izraza koji su utemeljeni u misli koja reproducira datosti aktualnog sistema, zapravo suspendira svaku konkretnost, analitinost, stav, sud, dostojnu protutezu, legitimizirajui estetsku prosjenost ili nekvalitetu. Da bismo to unekoliko potkrijepili, ukratko emo se osvrnuti na repertoar miljenja navedenih u tematu Tranzicija i kultura asopisa Sarajevske sveske, budui da je u pitanju jedna od najprominentnijih kritikih struktura u bh. tranzicijskom kontekstu. Ukratko, alternativa totalitaristinosti i zatornosti aktualnog sistema jeste: postmodernistiki pluralizam, relativizacija, nekropoetika, svijest o kulturnoj istroenosti, ideologija kulturnog trita, distopija, decentriranje, otkrivanje margine, periferije i ruba, igra performativnim diskursima, meki subjekt misli i itav niz drugih postmoderno shvaenih distopijskih karakteristika... (E. Kazaz). Ovo bi bio mali katalog optih mjesta kritike esejistike. Donosimo kratki popis tog alternativnog argona u nekoliko taaka:15 1. dekonstrukcija: ...do koje mjere i na koje sve naine rasizam zauzima akademski prostor od dna do vrha njegove vertikale, te zato nije izvrena dekonstrukcija ovakvih rasistikih stereotipa i predrasu15

Svi navodi preuzeti iz temata Kultura i tranzicija, Sarajevske sveske 27-28, 2010, iz tekstova: Enver Kazaz. Tranzicijska etnokulturna pustinja; Alma Deni-Grabi. Kraj dvadesetog stoljea: Bh. roman izmeu globalnog i lokalnog; Anisa Avdagi. Bosanskohercegovaka pripovijetka u tranziciji: pozitivne subverzije; Davor Beganovi. Formiranje alternativnih identiteta. Knjievnost u tranziciji u BiH. Amblematska ilustracija postmodernistikog eklekticizma i nepostojanja ureivake stabilne politike predstavlja slaganje ovih tekstova zasnovanih na poststrukturalistikom argonu uz neomarksistike tekstove Boris Budena, Borislava Mikulia, Sreka Horvata u istom tematu.

(sic!)

103

da... (E. Kazaz), ...kako bi se dekonstruirale ideoloko-manipulativne strategije nacionalistikog projekta i njegove politike zaborava (Alma Deni-Grabi); 2. identitet: ...kulturne identitete arhaizira, getoizira i vraa u predmoderno stanje... (E. Kazaz), ...u bosanskohercegovakom kontekstu pitanje identiteta ni u kom sluaju ne moe proi bez ozbiljne refleksije... (Alma Deni-Grabi), ...pripovijetka kao njen proizvod/proizvoa...tendira formirati i naturalizirati hibridni, sloeni kulturalni identitet... (Anisa Avdagi), ...odnosno formiranja alternativnih identiteta upravo su ona podruja s kojima e se knjievnost...sve intenzivnije baviti... (Davor Beganovi); 3. interkulturalnost/multikulturalnost: ...koje su posljedice te mentalne higijenizacije po bosanskohercegovako drutvo i njegovu budunost, po njegov interkulturalni supstrat, multietninost i multireligioznost... (E. Kazaz), ...ali i s obzirom na to da je rat dodatno iskljuio bh. kulturu iz interlingvistike i interkulturalne prakse prenosa znaenja... (Anisa Avdagi), ...osim to bi razrijeila pitanje supostojanja mnotva i razlika, multikulturalnost bi trebalo da pokrene postupke ukidanja monokulturalne paradigme... (Alma Deni-Grabi); 4. apatridstvo, egzilantstvo, graninost, margina, nomadizam: ...Ali, Graha to moe, jer unaprijed prihvata losseersku poziciju urbanog marginalaca, kulturnog i intelektualnog nomada.. (E. Kazaz), ... roman e na kraju proteirati politiku i etiku nepripadanja...uinili su od veine ljudi emigrante, izbjeglice, beskunike, egzilante... (Alma Deni-Grabi), ...stoga se ivot egzilanta vodi izvan uobiajenog poretka; on je nomadski, decentriran, kontrapunktalan (Davor Beganovi); 5. dijalog, dijalogizacija, hibridizacija: ...zajednika tradicija intrekulturalnog dijaloga u monoloki sistem etnotradicija... (E. Kazaz), Ako su na junoslavenskom kulturnom prostoru itav devetnaesti pa i dvadeseti vijek do polovine osamdesetih godina uz sve hibridne razlike bili obiljeeni ilirskom, jugoslavenskom ili panslavenskom ideologijom kao antikolonizatorskim stavom (E. Kazaz), ...tendira formirati i naturalizirati hibridni, sloeni kulturalni identitet... (Anisa Avdagi), Bahtinovski pojam dijalogiziranog subjekta u razgovoru o postmodernom hibridnom identitetu... (Alma Deni-Grabi); 6. etno- tvorba rijei: etnotrauma, etnokapitalistiki, etnonacionalizam, etnoideoloki, etnofobini, etnokulturni, etnototalitarizam, etnosocijalizam, etnokapitalizam, troetnokratija, etnopolitika, etnoznanost, etnoprivredu, etnokolstvo, etno-religio-nacionalistiki, etnokritiki, etnoknjievni, etnofilm, etnoteritorije, etnojeziki, etnotradicija, etnopamenje, bioetnosocijalizacija, etnoklase, etnosindikalni, etnogranica, etnoprava, etnoheroji, etnogradovi, etnosvetinja, etnosutina, etnola, etnotrauma, etnopatnja, etnosubjekt, etnoprojekt, etnopovijest, etnonarativni, etno-nac-art, etnobard, etnomonik, (etno)spisateljski, etnovjenik, etnomit, etnofolklor (E. Kazaz, Tranzicijska etnokulturna pustinja). Osim to moe biti estetski nedjelotvorna ili automatizirana, upotreba ovog argona sadrava dobro namjetenu zamku da se sistem mimikrira, da se legitimizira, otjelotvori na sliku i priliku oskudnosti i okamenjenosti jezika kojim se toboe prokazuje - jer ako njegove datosti odgovaraju i pristaju kvalifikativima kojima se oznaene - onda sistem uopte nije sloen, lako ga je razumjeti, dezintegrirati: naprimjer, rjeenje bi bilo samo ukloniti iz brojnih stavki prefiks etno- - i sistem bi bio dekonstruiran.16 Pobrojanim poststrukturalistikim argonom politike strategije se obeznaavaju, alternativa biva usmjerena marginalnim poljima - jer kako e se dijalogizacija, hibridizacija identiteta, nomadizam,
16

Magazinska knjievna kritika uporabom ovog argona legitimizira potroene i neefektne prosede; naprimjer, u osvrtima na savremenu bh. knjievnost (sic!) - na djela B. Sejranovia, N. Hasanovia, E. akovia i S. Staniia - u kritikoj opservaciji u magazinu Dani stoji: Ali nemogunost pripovjedaa da se sabere (sic!) i ispria nam cjelovitu priu (sic!) potkopava osnovnu namjeru (sic!) svakog romana, od koje se na kraju uvijek odustaje (sic!), Takav je pripovjeda simptom traume ratne prolosti (sic!) i savreno knjievno utjelovljenje figure lutanja (sic!), nepripadanja (sic!), bunta jednog identiteta (sic!) kojem smirivanje i definiranje znai smrt i kraj traganju, ...specifian pripovjedaki glas koji ima karakteristike nepouzdanosti (sic!), ograniene perspektive (sic!), struje svijesti (sic!), Jaka i uznemirujua, ali nepouzdana i rasprena, te buntovna i/ili namjerno nezrela (sic!) i nestabilna pripovjedaka svijest, (sic!) kojoj je apsolutno podreena nekadanja totalitaristika ambicija (sic!) romana za sveobuhvatnou, jedna je od najvanijih odlika te proze (Dijala Hasanbegovi. Ljudi niotkuda. Dani, br. 683, 15.07.2010); ratna trauma, nepripadanje, lutanje, identitet - jesu formule koje se uzimaju kao opravdanja za nezrelu pripovjedaku svijest, ograniene perspektive i izostalu namjeru romana - pitanje je da li namjera romana moe izostati: da li onda uopte roman o neemu govori? Prema tome bi se svaki roman s jakom priom u kvalitetnoj i oneobienoj formi mogao diskvalificirati po osnovu totalitaristike ambicioznosti, ako roman totalitaristikih nakana uopte moe imati. Nekvaliteta ovih romana krije se ba u nemogunosti autora da uspostavi stabilnu i koherentnu formu ili cjelovitu priu, da se sabere, da realizira svoje namjere, da sugestivno demonstrira svoja znaenja u jakoj formi, da pridobije recipijenta - a opta (poststrukturalistika) kritika mjesta kojima se pravdaju takvi nedostaci spadaju u svakidanji argon legitimizacije nekvalitete i prosjenosti, depolitizacije i marginalizacije znaenja; no, uporaba takvog argona efektno i djelotvorno izuzima kritiku od valjane interpretacije i kompetentne prosudbe.

104

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

interkulturalizam/multikulturalizam, de-konstrukcija - suprotstaviti sasvim konkretnom i stabilnom nacionalistikom i kapitalistikom poretku - kad operiraju postmodernistikim ideologemima gubitka istine i znaenja, kad insistiraju na decentriranju svakog stabilnog sistema, kad jaaju i osvjetljavaju nacionalne matice, zaokupljenou interkulturalizmom i identitetima17 Da se ne govori da su pojmovi apatridstva, egzilantstva, bezdomnitva, kao i bahtinovski pojam dijalogizacije - u ovom kontekstu falsificirani ili zloupotrijebljeni - budui da se kontekstualiziraju sa partikularistikim vrijednostima i afirmiraju u strukturi odgaanja svakog znaenja. Aktualnom sistemu mogle bi se protivstaviti samo jake hermeneutine, artificijelne, politike, gnoseoloke strukture, koje e zasnovati vrijednosni sistem, i vratiti minimalni semantiki identitet jezikim znakovima; koji e svim falsifikatima suprotstaviti metodologiju kojom se pribliava istini svijeta i znaenja. Dakle, aktualni sistem, poredak koji ivimo, mogao bi biti uzdrman samo u strukturama elitne kulture - koja e pruiti alternativna znaenja dostojne protuteze - jer nee, pod populistikim diktumom, biti prijemiva mnogima, ali bi vremenom mogla obavezati skupinu intelektualaca. Dotada, onoliko puta koliko metafikcionalna proza bude dekonstruirala nacionalistike historiografske narative, onoliko puta koliko pripovjedaka Bosna bude uspostavljala interkulturni dijalog, onoliko puta koliko dnevnopolitiki kolumnisti budu izanalizirali kontekst, koliko puta Graha svojim estokim i jakim jezikom bude skandalizirao svekoliku javnost, koliko puta glumci na pozornici budu urnisali politiare, koliko poststrukturalistiki kritiari budu dekonstruirali sistem svojim argonom - proporcionalno, toliko puta e se multiplicirati mogunost da se u obzorima aktualnog poretka nita ne promijeni. Sve je to samo oigledan prilog u korist odranja nehumanog sistema.

17

O podudarnosti struktura aktuelnog kapitalistikog poretka i multikultalistikih, dijaloginih, nomadistikih, i ostalih postmodernih naracija - v. temat Kapitalizam, teror, multikulturalizam. U. Sic br. 4, Mart-april 2010.

105

Uzorna pria
Pristup

Problemi poetike Ibriimovievog Vjenika

Nedad Ibriimovi, akademik, slikar, skulptor, dramatiar, pripovjeda, pisac romana Ugursuz i Karabeg, jedan od najznaajnijih ivuih pisaca kod nas, prije ravno pet godina objavio je svoj posljednji roman - Vjenik. Dugo najavljivan, poesto i od samog autora, kao najznaajniji Ibriimoviev knjievni poduhvat, roman je svojom pojavom na obzorju nae poprilino dosadne knjievne scene pobudio naroit interes publike - pet izdanja u prve dvije godine nakon izlaska je tako rei udesan podatak imamo li u vidu uslove tekue bh. knjievnoizdavake produkcije. Nesvakidanji trini uspjeh moe biti vjeran pokazatelj i za ustvrditi kako je Vjenik u najveoj mjeri zadovoljio ukus naeg italatva. Nesukladno tom ujednaenom prihvatu publike, toj najvanijoj stvari za jednog spisatelja, knjievnokritiku recepciju obiljeilo je nemalo razmimoilaenje tumaa u pitanjima vrijednosti i znaaja ovog romana, u okviru Ibriimovievog opusa, ali i u irim horizontima nae literature. Tako je Vjenik kod veeg dijela naih akademiara i (ostalih) reca , te kod cjelokupne narodne kritike, pokupio pregrt zdunih i izdanih pohvala:proglaavan je konanim odvajanjem od selimovievske literarne galaksije (N. Agi), izrazom autorove sjenovite ontologije (S. Musabegovi), izrazom one divovske borhesovske tenje da se cjelokupna kulturna batina svjetske istorije sveobuhvatno same i objedini u jednoj knjizi (A. Kujovi), neodoljivo drskim romanom (D. Lati), romanom koji na jedan radikalan nain stupa u dijalog s mitolokim diskursom, na naim prostorima proskribiranim iz poznatih razloga (V.Preljevi), istinskim svjedoanstvom postojanja romaneskne Bosne (M. Danko), itd., itd.18 Najvee priznanje i najsvesrdniju pohvalu Ibriimovi je ipak dobio od svojih kolega: Vjenik je, u jednoj evrovizijskoj atmosferi, izabran od Drutva pisaca BiH kao bosanskohercegovaki kandidat za Nobelovu nagradu. Nasuprot tom knjievnokritikom epoletiranju posljednjeg Ibriimovievog romana, stajat e dio onih koji su pohvalno ocjenjivali dotadanji Ibriimoviev rad, ali kod kojih se ovoga puta mogao primijetiti osjeaj iznevjernog oekivanja. Osnovne zamjerke kritiara-nezadovoljnika upuene Ibriimovievom romanu (bile) su: odsustvo polifonije i autorova pretenzija na istinitost iznesenog saznanja.19 Ergo: Vjenik nije dobar kao neki prethodni autorovi romani koji su imali pobrojane kvalitete.

U konanici takvo radikalno razliito vrednovanje dovest e nau knjievnu scenu u stanje kontinuirane napetosti, stanje koja e svoj zenit dosegnuti za vrijeme jedne (novinske) polemike zbog nedodjeljivanja knjievne nagrade Mea Selimovi Ibriimovievom romanu. Vjenik nije dobio ni Meinu ni Nobelovu nagradu, ali mora mu se priznati da je svojom pojavom uspio uzbuditi nae knjievne duhove (cinik bi kazao: knjievne sablasti).

18 19

Isp. Specijalni prilog. Izlaganja sa Naunog skupa Vjenik: knjievni likovi besmrtnika, Odjek, proljee 2007. Isp. Enver Kazaz: Roman izvan romaneskne tradicije i Davor Beganovi: Aneo i mistik. Linearna i prostorna koncepcija vjenosti u dva romana Nedada Ibriimovia, Specijalni prilog... Podsjetimo da je polifonija jedno naelo graenja koje je invencija Dostojevskoga, a nipoto fundamentalni princip romanesknog anra pomou kojeg bismo kroz logiku prisustva/odsustva vrednovali svaki pojedinani roman. To to Ibriimovi nema u vidu (ne eli da ima?) derridaovsko shvaanje identiteta kao procesa diferencijacije utemeljene na razlici, pomaku i odgodi, ili to ide nasuprot bahtinovski shvaenoj dijaloginosti romaneskne tradicije od Dostojevskog na ovamo razvijajui se kao monologini roman i materijalistikom antropocentrinom konceptu kulture suprotstavlja teocentrini kulturalni sistem, ne mora znaiti i da je Vjenik (estetski) bezvrijedan roman: sam Dostojevski je svojedobno raskinuo sa jednom romaneksnom tradicijom i, u dobu najveeg uspona materijalistikih uenja, formirao jedan svjetonazor uveliko proet religijom, a nije ak imao u vidu ni derridaovsko shvaanje identiteta. Spoitavati Ibriimoviu da nema ovaj-ili-onaj filozofski koncept ili princip graenja, na takav nain, osim to je besmisleno i neukusno moe biti i opasno, ukoliko pree u (lukaevsko) insistiranje na precizno definisanom idejnom i formalnostrukturalnom naelu graenja romana. Svako ko pretendira da bude knjievnik, pa i Ibriimovi, ima punu slobodu koju moe ograniiti samo njegov duh, dar i rad, a koju ne smije ograniavati nikakva knjievna kritika (moramo li to ponavljati!?). O postmodernizaciji polifonije i postmodernistikoj paljbi po (svakom) autoru koji pretenduje na istinitost iznesenog saznanja, neki drugi put.

106

Estetsic!a
(sic!)

Haris Imamovi

Posve je zauujue je, ali i iritantno nerazumljivo, kako navedena situacija nije iznjedrila tumaenja koja bi svoje vrednosne sudove i zakljuke izvodila apodiktiki i oslanjajui se na samu empriku grau romana: veinom smo mogli itati osvrte na roman iz filozofskog, teolokog, knjievnohistorijskog, kulturolokog i slinih (paraesteskih) uglova gledanja, bez mogunosti da u nekoj iscrpnoj (tekstolokoj) analizi naemo konkretne i uvjerljive razloge koji e nas uvjeriti da je ovaj roman dobar ili lo umjetniki proizvod. Time dolazimo do svrhe i cilja ovoga rada. I jo neto: vrednovanje Vjenika kao najpopularnijeg italakog tiva od izuzetnog je znaaja i kao in koji e upotpuniti nae pokuaje da pravilno razumijemo duh vremena u kojem ivimo.

Prilog stilistikoj analizi

Asmir Kujovi, na perspektivni mladi pjesnik, istie da ono to u svakom od poglavlja Vjenika daje izvanrednu literarnu upeatljivost jeste briljiva i sabrana vjerodostojnost u iznoenju istorijskih, kulturnih i civilizacijskih injenica vezanih za razliita podneblja, zadivljujue prodorna uvjerljivost i stilski rafinman u prikazivanju i opisima vremenski i prostorno udaljenih kultura, zrelost duha i istanana preciznost u izraavanju najfinijih tonova misli i osjeanja...20 Dio prvi: Zrelost duha i istanana preciznost u izraavanju najfinijih tonova misli i osjeanja Ponimo sa razumijevanjem Ibriimovievog pozicioniranja pripovjedaa. Jasno je da se kroz izmjenu pripovjedake take gledita ostvaruju posebne, za pripovijedanje karakteristine, semantike izmjene koje sugestivno kanaliu autorovu umjetniku namjeru: npr., Er-forma nikako ne bi uspjela tako uvjerljivo oblikovati Mersaultovu indiferentnost spram svijeta kako to ini Ich-forma. Nae temeljno pitanje u vezi s pripovjedanjem u Vjeniku je: zato autor postavlja glavnog junaka kao pripovjedaa? Imajui u vidu autorov odnos prema glavnom junaku: odnos u kojemu je junakova emocionalno-voljna orijentacija etiki i religiozni ideal za autora (o emu emo iscrpnije govoriti u narednim poglavljima), kazat emo kako postavljanje Misrija za pripovjedaa u konanici biva estetskom grekom. Odnos herojizacije glavnog junaka, karakteristian za usmenu epiku, sam po sebi ne mora biti estetski neproduktivan, ali u ovom sluaju on to jeste. Jer: neosporna je injenica da smo, shodno autorovom odnosu divljenja prema vrlinama glavnog junaka, dobili pripovjedaa koji treba govoriti o svojoj pravednosti i dobroudnosti, a priznat emo da je takvo to neukusno ak i u tekstu koji ne tei da bude umjetniki. Drugi razlog: takvo postavljanje pripovjedaa rezultirat e stilski i kompoziciono ubogaljenom priom, o emu, u autorefencijalnom maniru, govori i sam pripovjeda na samom poetku: ...iako, evo , ovo piem, nisam, da kaem, ni neki poeta, piem to mi naumpadne i kako mi to naumpadne, sad ovako - sad onako, a i kako se kad ega sjetim. (str.6)21 Iako, evo, ovo je da kaemo moda i poteno od njega, ipak je nevelika utjeha za nas, itaoce. Bilo bi mnogo bolje da je autor normalno postupio i postavio pripovjedaa u 3. licu: bilo bi to sukladno i njegovom odnosu (herojizacije) prema glavnom junaku, a pripovjeda bi moda bio poeta, i moda ne bi pisao sad ovako - sad onako i kako se kad ega sjeti.22 Stilska ekonomija, interpunkcija, ritam, odreenost, jasnost, preciznost - ta je to!?

I obojica, Psusenes i Ded, ostanu u Gradu Graditelja Piramide tu no i sutra do podne svojim poslom; a onda pou; a pou s njima jo neki ljudi, neki nadglednici i pisari i njihova pratnja; pou pjeke do lae i, laom uz Nil; i mada su znali jedan drugoga, Psusenes Deda, a Ded Psusenesa i svi drugi njih, a i oni te druge, svi su se drali tako kao i da ne znaju jedan drugoga onoliko koliko su znali; a i ljudi iz pratnje nastojali su da budu samo pratnja; i to su i bili; i kada su uli u Psusenesovu kuu tako su uli, nisu uli kao gosti, ili nekako drugaije, nego tako.(71) a) obojica, Psusenes i Ded
Zato pisati i obojica i Psusenes i Ded? (ukoliko iz konteksta jasno prepoznajemo da su obojica Psusenes i Ded)

20 21

22

Asmir Kujovi: Dugovjeki, nesmrtni i besmrtni, u: Specijalni prilog..., str. 18 Vjenik, Svjetlostkomerc d.d., Sarajevo, 2005. Do kraja ovog rada koristit emo navedeno izdanje, a iza svakog citata u zagradi emo naznaiti broj stranice. Ne zaboravimo kako je to isti onaj pripovjeda koji je proitao skoro sve knjige obiju aleksandrijskih biblioteka i one Velike Ptolomejeve, koju je spalio Julije Cezar etrdeset i osam godina prije roenja Isaa a.s., a i one koju su zvali Biblioteka kerka, a koju je opet spalio car Teodosije tri stotine i osamdeset godina poslije roenja Isaa a.s.; i jo kojekakve biblioteke.(7)

(sic!)

107

b) a onda pou; a pou....pou pjeke...

Tri ponavljanja istog glagola - u istom vremenskom obliku! - proizvodi stilski nezgrapnu i gramatiki udovinu reenicu.

c) pou s njima jo neki ljudi, neki nadglednici i pisari i njihova pratnja

A ko to poe njima? Pou s njima neki ljudi. Koji ljudi? Neki ljudi, neki nadglednici i pisari. Koji nadglednici i pisari? Neki nadglednici i (neki) pisari i njihova pratnja. ija pratnja? (Njih dvojice, nekih ljudi, nadglednika ili pisara?) Pa, njihova pratnja.

d) pou pjeke do lae i, laom uz Nil

ekaj malo, zar nisu leptir-stilom plivali uz Nil?

e) i mada su znali jedan drugoga, Psusenes Deda, a Ded Psusenesa i svi drugi njih, a i oni te druge, svi su se drali tako kao i da ne znaju jedan drugoga onoliko koliko su znali...Dosta! Rez! Stop!
Perisologija (gr. perissos preko broja, preko obine mjere, prekomjeran, logos rije, govor) je pretjerana upotreba suvinih rijei, bujica rijei, suvinost izraza, npr.:

A kada svi izaoe na poinak ogrnem se i izaem na krov da pogledam zvjezdano nebo i grad Nehet. Pogledam zvjezdano nebo i pogledam Nehet, te se stanem okretati...(45); Iako u Onu svaki ovjek i svaka ena nisu znali svakog ovjeka i svaku enu u Onu, ipak...(85); Nisam mogao El-Hidru kazati idimo odatle i sve se desilo kao da sam upravo elio da se desi tako kako se desilo...(304). Perisologija u proznom izrazu najee uzrokuje naruavanje ritminog takta reenice. e) a i ljudi iz pratnje nastojali su da budu samo pratnja
Gle sad uda: ljudi iz (famozne) pratnje nastojali su da budu samo pratnja.

g) i to su i bili
Sumirajmo: Ljudi iz neije pratnje nastojali su da budu samo neija pratnja i bili su samo neija pratnja.

h) i kada su uli u Psusenesovu kuu tako su uli, nisu uli kao gosti, ili nekako drugaije, nego tako. - Ko je uao? Ljudi iz pratnje? - Neki su ljudi uli, uli, uli. - Kako su uli? - Oni nisu uli kao gosti, ili nekako drugaije, nego tako. - Kako!? - Pa, tako!
In summa: Ikonoklastina apstraktna ematika zakrljale uobrazilje i sintaksika nesreenost duha koji ne umije da se izraava.

Ueniki jezik opisa u Vjeniku

1. A ja sam pak jeo s takvim tekom kao da do tada nikad u ivotu nita okusio nisam i svaki zalogaj bio mi je sladak da slai ne moe biti. (267)
Estetski neupregnute otrcane fraze jezike svakodnevice...

2. Bilo je oito da i El-Hidr, na svoj, osoben nain, odaje potovanje starcu, pa je sveano stajao najednom u kao snijeg bijeloj odori koja mu je sezala do zemlje. Zaudo, sada sam starca potpuno i jasno vidio i u tome me vie nije prijeilo ak ni to to su mu oi i dalje bile natkrivene uistinu dugim obrvama kakve nikad ni kod koga nisam vidio.(316)
...bljedunjavi pridjevi bulevarskoliterarnog izriaja i razgovornostilske poredbe (s pleonastikim sintagmama23) - nemaju mo da ostvare osnovne ciljeve umjetnikog pripovijedanja: ouvanje panje i aktiviranje itaoevog duha.
23

PLEONAZAM (gr. pleonasmos izobilje), nagomilavanje suvinih rijei i izraza u govor kad je isto ve sadrano u drugoj rijei ili izrazu, npr. p. je: bijeli snijeg (podvukao H.I.), stari starac, straljiva kukavica i sl.(Stjepan Babi: Jezik (kolski leksikon), Privreda, Zagreb, 1963, str. 80.)

108

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

Prijedlog (= molba) za fusnotu u nekom od narednih izdanja Vjenika: Dati (p)opis uistinu dugih obrva kakve nikad ni kod koga pripovjeda nije vidio, kao pomo u razumijevanju oteanih figura.

3. El-Hidr je neko vrijeme drao baklju visoko iznad glave, dok sam ja i dalje veslao, a onda baklja, sama od sebe , planu prelijepom crnom svjetlou...(292)
Razumijemo da autor koristi fantastike motive, ali - crna svjetlost?! Kako uope zamisliti crnu svjetlost? - kako, kada je u ovom sluaju odreena samo jednim (neodreenim) licitarskim pridjevom.

4. Jo su neki ljudi bili tu. Nekoliko ljudi; dvojica, jedan malo iza drugog s Dedove lijeve strane i jedan malo dalje nego ti iza njega s njegove desne strane i jedan desno od mene, tik uz mene i, nekoliko ljudi iza mene; i jo ljudi s moje lijeve strane, ali podalje i, jo mnotvo ljudi svuda oko nedovrene piramide faraona Knum-Kufa.(53)
Zbog algebarskoapstraktnih pridjeva i pripovjedaeve nesposobnosti sintaksikog rezimiranja, navedeni odlomak opasno slii niskom stilu koji esto sreemo u govornom jeziku, naroito kod neobrazovanih, uurbanih ili nemarnih ljudi. Poto Misri nije neobrazovan, niti je pak uurban, najprije e biti da je autor nemaran jer proizvodi ovakav utisak zbrkanosti: Koji ljudi su bili tu? Neki ljudi. Koliko ih je bilo? Nekoliko. Koliko??? Nekoliko; dvojica, jedan malo iza drugog -Gdje?! -Jedan malo iza drugog s Dedove lijeve strane i jedan malo dalje... -Gdje??? -Jedan malo iza drugog i jedan malo dalje nego ti iza njega. -Koji ti? -Ti s njegove desne strane i jedan... -Koji jedan? -Jedan desno od mene. -Desno od tebe? -Tik uz mene i, nekoliko ljudi iza mene - Koliko ljudi? -Nekoliko ljudi; i jo ljudi. -Jo ljudi? - S moje lijeve strane, ali podalje i, jo... -Jo?! -Jo mnotvo ljudi svuda... -Gdje?! Svuda oko nedovrene piramide faraona Knum-Kufa. 5. Osim Misrija autor uvodi jo jednog pripovjedaa - Ukletog Holandeza (njegovo pismo je okosnica osmog poglavlja). Rekli bismo, jo jednog - antipoetu: Kako da ti opiem njene oi, jer takve oi treba da budu u ene, njena punaka usta, jer usta takva treba da budu, njeno elo, njene ui, njene nozdrve, jer upravo takvo treba da bude elo, upravo su to savreno izvajane ui, to su nozdrve, na to ena zraka uzima, njenu kosu, ta to su kose, njeno lice, ili sraz i ljepotu njenih ruku i njena tijela, kad je sve i pri njoj i na njoj bio je potpuni sklad. Glas, pogled, kretnja, rije, sve to pojedinano i sve to skupa bijae oaravajue. (365)24 Nagradno pitanje: ta predstavlja navedeni odlomak: a) Afektivne nadraaje vitalistikog duha i intenzivno strasno vienje svijeta u vizijama sveope plotske udnje pretoene u senzualnou natopljenu sliku panerotske opsesije b) Nemogunost pripovjedaa da ponudi bar prosjean opis Ponovimo: - Kakve oi treba da budu? - Takve. - A usta, elo, ui? - Usta takva, elo takvo, ui takve. - Na to ena zraka uzima? - Na nozdrve! 6. Zakljuak: U prethodnim opisima istaknute kategorije - okosnice tih opisa - u knjievnoj transpoziciji ne znae apsolutno nita: nemaju nikakvog odjeka u itaocu, ne izazivaju nikakvu (simpatiku) reakciju, nikakak intelektualni eho, nikakvu vizuelnu predstavu. Koliko je to sladak zalogaj ako slai ne moe biti!? Kakve (sve) obrve pripovjeda nije vidio?! Kakva je to crna svjetlost?!

24

Usp. sa: Ova ena imala je i neku posebnu snagu koja nije njena ve soja kome je pripadala. Njen stav i njeni pokreti, sigurni, zapovjedniki (tako mi je pokazala da sjednem), izgledali su ublaeni, umekani neim to nisam znao da odredim, dugom navikom, mekanim sjajem surmom osjenenih oiju u prorezu jamaka, rukom to je savijena kao labudov vrat drala jedan kraj tanke tkanine, udnom drai to izbija iz nje kao arolija. Iblisova ki, mislio je u meni seljak, proklinjao dervi, zaueni obojica. (Dervi i smrt, BIGZ, Beograd,1979, str. 20)

109

Lirski intermezzo

Ako se pripovjeda odrekao pjesnikog jezika (nije poeta), a autor eli zadrati svoj knjievni ugled poetae laureatus, emu onda ovakva lirska odstupanja: Uostalom, otkako je svijeta i vijeka, svi ljudi poput behara, lia i plodova vise na granama i granicama ogromne kronje vremena. Pitaj starca kako mu je proao ivotni vijek i on e ti odgovoriti: Dok sam udario dlanom o dlan, eto tako! Po tome je onda moj ivot samo jedan pljesak.(9) Jasno: ljudi su behar, lie i plodovi, ivot je jedan pljesak, vrijeme je kronja: ljudi vise na granicama te kronje, a ivot im proe dok udari dlanom o dlan. Okamenjene rijei - okamenjene asocijacije.

Ovo kolumbovsko otkrie (itaj: ope mjesto), lieno bilo kakve literarne motivacije, po imaginativnomisaonom obujmu vie je nalik japansko-kineskim dekorativnim cvjetiima, nego li kakvom brohovskisugestivnom lirskom pasau koji oneobiavanjem uobiajene optike nadilazi okvire (malo)graanskog asocijativnog polja i filozofije udorea.

N.I.-ovska knjievna logika

1. Moje je lice lice (sic!) drevnog Egipanina, ali ja nisam star, nije ni lice izborano kao to je bilo u Titona, a da sam po godinama star jesam (sic!), o itekako.(7)
a) Pripovjeda je star b) Pripovjeda nije star Konkluzija, tj. konfuzija: Pripovjeda nije star. Zapravo, jest. Ustvari jest star, ali i nije.

2. Nigdje se ne spominje da je Holandez - luak: Ja kaem glas, a to nije glas. Nema druga rije za to. Nema! To je neka jeka, ali to nije ni jeka, to je kao da ti se nevidljivi no od leda zariva u potiljak. To boli, Maure! To niko ne razumije. Niko. Samo prokleti.(230) Navedeni odlomak niko ne razumije. Niko bez luake koulje, rekli bismo. Jer: neurolingvisti kau da povrede odreenih dijelova mozga dovode do razliitih poremeaja u sloenom procesu nastajanja i razumijevanja govornoga saopenja: bolesnik moe osjeati tekoe u nalaenju potrebnih rijei ili pri imenovanju predmeta, potom u ponavljanju nizova rijei ili reenica. Zadatak za (neuro)lingviste: Ispitati ima li navedenih simptoma u sljedeem (Misrijevom) iskazu: Borio sam se da budu samo Imhotep i Neferti; da ne bude Nefertija, da ne bude Imhotepa, da ne bude ni Negertija ni Imhotepa, a ko je Imhotep, ne znam, ba kao to ne znam ni ko je bio Neferti.(51) Pismeni zadatak: Opisati razliku izmeu boli koju nanese zariveni no U POTILJAK ako je: a) no nevidljiv b) no vidljiv 3. (A) Ima gradova egipatskih na obje obale Nila, (B) ali (sic!) Teba je najvei od svih gradova.(93) A moe znaiti: a) Ima gradova koji se svim svojim obimom prostiru na jednoj od obala Nila b) Ima velikih gradova, toliko velikih da se svojim obimom prostiru na obje obale Nila B moe znaiti: a) Teba je vea od svih gradova koji su svim svojim obimom na jednoj od obala Nila. b) Teba je vea od velikih gradova koji se svojim obimom prostiru na obje nilske obale. c) Teba je najvei grad u Egiptu. d) Teba je najvei grad na svijetu.

110

Estetsic!a
(sic!)

Lekcija za pisce poetnike: Knjievnoumjetniki tekst se odlikuje snagom rijei, sa sugestibilnosti, pismenosti reenica i loginosti, dok ope, neodreene kategorije (neki nadgledsnici, nekoliko ljudi, mnotvo ljudi) i stalni epiteti (iskriav pogled, biseran bljesak zuba, oaravajua ljepota) doprinose neuvjerljivim opisima likova i ambijenta, to e rei: ne moe se napisati valjana pria ukoliko se insistira na kreiranju besmislenoapstraktnog imaginativnog svijeta.

Moderna lirika namee jeziku paradoksalan zadatak: da smisao istovromeno iskae i prikrije.25 Jezik, ini nam se,26 ima isti zadatak i u Ibriimovievoj PROZI.

Mali doprinos za studij knjievnike pismenosti

1. - Kako si znao da je uz nas sve duplo, dvostruko i udvojeno? - upita. - Tako! (sic!) - rekoh. - Dobro si se dosjetio! - ree starac...(107)
- Kako glasi Laplasova kosmogonika hipoteza? - Tako! - Dobro ste se dosjetili! - ta je metafora? - Tako! - Odlino ste se dosjetili! 2. A za prvi dan pereta bila su jela, i sve ostalo; i sve su dobro uradili; u kuu koja je bila puna radosti(sic!), uli su gosti (sic!); vidio sam majku i enu usred slavlja...(37) Lekcija za pisca poetnika: rima u prozi, osim ako nije namjerna i funkcionalna, znak je spisateljskog neumijea i odsustva sluha. a) Staroegipatska blagdanska pjesmica, hipotetiki:

A za prvi dan pereta, u kuu koja je bila puna radosti, uli su gosti.
b) Prijedlog teze za doktorsku disertaciju: Utjecaj staroegipatske prigodniarske poezije na bonjaku prozu 21. stoljea. Dio drugi: briljiva i sabrana vjerodostojnost u iznoenju istorijskih, kulturnih i civilizacijskih injenica vezanih za razliita podneblja, zadivljujue prodorna uvjerljivost i stilski rafinman u prikazivanju i opisima vremenski i prostorno udaljenih kultura Jan van der Eken, meu moreplovcima uven i kao Letei Holandez, kapetan ukletog broda, poznati prevarant, revni pljaka, hvalisavac, rugalica i laov, u jednom trenutku prinuen je ubijediti Abdulaha Misrija da je - i pored svega toga - astan ovjek. Naravno, koristi se provjerenim receptom: Da sam to ja zaista htio, tebe ve odavno vie ne bi bilo... da i to zna!... Ali, ne boj se, ne strahuj, kapetan Jan van der Eken e odrati svoju rije i svoju prisegu, ta Jan van der Eken je vitez maltekog reda (sic!), vitez sv. Ivana Rodskog (sic!), plemi i kapetan, iako je proklet.(225) a) Ivanovci ili hospitalci (Fraters hospitales St. Joannis) su vitekomonaki red sv. Ivana Jerusalimskog. Red je utemeljen u Jerusalemu 1118. godine, a s ciljem odbrane osvojenih kranskih pozicija. Ivanovci su preli na Rodos 1187., gdje su se zadrali sve do 1530. godine, iako su Turci zauzeli taj otok 1522. Spomenute 1530. godine Karlo V poklonio im je sredozemni otok kojeg odlikuje izuzetan strateki poloaj - Maltu. Od tada Ivanovci su poznati i kao vitezovi maltekog reda. (izvor: Mala enciklopedija. Prosveta, Izdavako preduzee Prosveta, Beograd, 1959) b) Spomenuti razgovor izmeu Holananina i Misrija, prema predanju A. M.-a, voen je na brodu Ventus 1509. godine, negdje u blizini obala Konstaninopolisa.

25 26

Hugo Friedrich: Struktura moderne lirike, Svetovi, Novi Sad, 2003, str. 192. Aha nije radio, on je nadzirao one koji rade. Ali(sic!) Nefure je nadzirao one koji rade!(84) Opet nelogian reenini sklop: sintaksika veza bi bila valjana samo ukoliko bi druga reenica bila sastavna, a ne suprotna.

(sic!)

111

Podsjeamo: Ivanovci su vitekomonaki red (ne viteko-monaki!). Naglaavamo: monaki red! Osim to se Holananin nikako ne uklapa u karakterni profil jednog monaha, ni njegov usud mu ne dozvoljava monaki nain ivota: ...ja ne smijem prii obali dok mi ne istekne rok...(332). Holananin je proklet od 1096., dok je red sv. Ivana osnovan 1118. godine. Obratiti posebnu panju na redoslijed stranica i kauzalitet sljedeih tvrdnji:

Jedan od indioskih kasika po imenu Guakanagri obea da e tititi krane koji ostanu u tvravi dok se admiral ne vrati. (195) Niti smo mi razumjeli govor Indiosa, niti su oni razumjeli rijei kastiljskog, tek smo se upoznali i tek smo uili mi njihove a oni nae rijei... (197)
Nagradno pitanje: Na kojem su se jeziku sporazumjeli ameriki domoroci i panski konkvistadori? Mala pomo: Ludwid Zamenhof je tek 1887.godine izmislio esperanto. a) Misri pie: Ovo ispisujem latinskim pismom, slijeva udesno, a ne arapskim pismom na arapskom jeziku sdesna (sic!)27 ulijevo, kako je pisao El-Hidr. (373) b)Misri pie: ...danas kada sam uzeo da prepisujem i prevodim ono to je El-Hidr napisao... (373) c)Hidr pie na arapskom: Na slovu u rijei ita i na posljednjem slovu u iste rijei dvije su kvake... (380) Zadatak: Po slobodnom nahoenju odabrati tekst na arapskom jeziku, a potom izdvojiti slova i . Hidr pie u svojoj knjizi: Vidim u tebe je ona kvaka (kvaka s harfa - H.I.) jo uvijek zdjelica, popio si aj i sad ne zna gdje da je stavi, a moja zdjelica je opet kvaka i ja je drim u ruci kao bumerang (sic!) (...) Ha, a sad gledaj! Baciu svoj bumerang (sic!) i oboriu tvoju zdjelu. Ionako si je okrenuo naopako kao dugosilazni akcenat (sic!) na slovu na kojem ne treba nikakav akcenat. (380) a) Hidr pie svoju knjigu u Misrijevoj kui, u Sarajevu 1530. godine. b) Bumerang (engl. boomerang) je oruje australskih uroenika, Aboridina. Sjeverne obale Australije prvi je otkrio panski moreplovac De Torres 1588.godine, a tek je Dejms Kuk podrobnije ispitao australsko tlo i proglasio ga za engleski posjed 1770. godine. Od kraja 18. stoljea Englezi poinju upoznavati aboridinsko oruje. (izvor: Mala enciklopedija. Prosveta, Izdavako preduzee Prosveta, Beograd, 1959.) c) U arapskom jeziku ne postoji prozodijska oznaka za dugosilazni akcenat slina naopako okrenutoj zdjelici d) U bosanskom jeziku koriste se prozodijske oznake koje je uveo Vuk Karadi u 19. stoljeu (meu njima i ona koja podsjea na zdjelicu Pismeni zadatak: Opisati mo mistike spoznaje na primjeru hazreti Hidra. Posebno naglasiti sljedee motive: osim to je naslutio kako e Englezi imenovati oruje domorodaca jo neotkrivenog kontinenta, Hidr je i vrstan akcentolog, tj. prorok-akcentolog: previdio je kakvu e oznaku dobiti dugosilazni akcent u naem jeziku. Zadatak za razmiljanje: Da li je Vuk od naega Hidra prepisao okrenutu zdjelicu? Krlea: Tendenciozna umjetnost ima smisla samo onda kad je tendenciozna umjetnost, to jest kad je umjetnost koja je tendenciozna. Uz dovoljan stupanj konsenzusa sloit emo se kako je istinita tvrdnja da knjievnik uvijek ima odreeno jedinstveno i neponovljivo umjetniko vienje stvarnosti - jednu viziju svijeta i ovjeka - koje uobliuje u estetski primjerenu formu. Pogledajmo ta nam u tom pogledu nudi Vjenik. Na poetku prie glavni junak i pripovjeda - Abdulah Misri, kazuje sljedee, vrlo vane rijei za razumijevanje problematike koju ispitujemo: ivim sam, jer mi je ena Devleta, roena Kai, umrla 1929.; kada je umrla nije imala vie od 36 godina, a ja sam imao, po prilici, 4879; sa njom sam, u ljubavi i dobru, proivio svega tri godine. Tugujem , ali ivim i - volim da ivim. Za razliku od, recimo, Ahasvera, Vjenog
27

Pravilno je zdesna a ne sdesna. (isp. Senahid Halilovi: Gnijezdo lijepih rijei: pravilno - nepravilno u bosanskome jeziku, Batina, Sarajevo, 1996, str. 120)

112

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

ida, iliti Lutajueg Jevrejina, koji ve stoljeima jedva eka ba, ini mi se, da umre. A ne umire! (8) Misri ivi poprilino dugo - skoro pet hiljada godina. Iako se u trenutku prianja nalazi u stanju alosti (za preminulom suprugom), on nije pesimista, naprotiv: Misri voli ivot, on je ovjek s jednim pozitivnim odnosom prema ivotu. U navedenom odlomku, Misrijevoj egzistencijalnoj zadovoljenosti protivstavljen je nesretni ivot vjenika Ahasvera, Lutajueg Jevrejina koji ve stoljeima jedva eka da umre, a ne umire. Autor je izgradio zanimljiv koloplet odnosa i ostvario dobar poetak prie: svojevrsnim duenjem ivotne dobi likova, izveo ih je na jednu metafiziku ravan gdje stjeu jedan osoben odnos prema postojanju: vjenik je ovjek koji ne (mora da) brine o materijalnim uvjetima opstanka (osnovne ivotne potreptine), naprotiv: on je prinuen da ivot promisli kao takav, da traga za sutinom ivljenja. U tim nesvakidanjim, knjievnim oneobiavanjem ostvarenim, uvjetima uspostavljanja odnosa prema vlastitom bivstvovanju spomenuti junaci postigli su jedan oprean odnos: za Misrija je, kako nam se ini iz navedenog odlomka, ivot zadovoljstvo, dok je za Ahasveru ivot - kazna.
Otpoet emo s razumijevanjem Misrijeve pozicije. On ivi jako dugo, roen je u doba prvih staroegipatskih dinastija, ali nije besmrtan: njegov ivot i nije nita drugo do samo mnogo dui ivot nego inae. Dolazi do izmjene osnovnog pitanja: zato je Misri dugovijek? Kao temeljni, ali ne i jedini, uzrok svoje besmrtnosti glavni junak u nekoliko navrata tijekom romana istie - uzdravanje od injenja grijeha.28 Misri je zloneinitelj: on potuje pravila jasno ocrtanog morala29 i tako uspijeva izbjei smrt. Dosadanji komentatori Vjenika zamijetili su da je Misrijev popis pravila ponaanja izveden prema religijskom moralnom kodeksu. Misrijev moral moe se dovesti u vezu sa moralom bilo koje velike monoteistike religije, ali Misrijev svjetonazor jasno tei muslimanskom. Potkrijepljenje takve tvrdnje nai emo posmatrajui duhovno stanje glavnog junaka kroz razvoj narativnog toka: glavni junak ima isti pogled na svijet tokom cijelog svog petohiljagodinjeg ivota, s tim da e konano duhovno udomljenje postii kada postane musliman.30 Odsustvo (duhovne) promjene lika u tom velikom dijapazonu kultura i vremena kroz koje prolazi spoitavano je autoru kao trenutak neopreznosti i greka u graenju prie.31 Mi tvrdimo da je ovakvo uspostavljanje glavnog junaka sasvim smisleno unutar idejne strukture romana. Neferti je musliman prije nego to to i nominalno-ritualno postane, a cilj takvog postupka je sljedei znaenjski efekat: svjetonazor kakav ima glavni junak - svetonazor vjernika-muslimana - najbolji je u svim vremenima i svim kulturama, i jedini je pravi nain da se ostvari punina egzistencije. A to je ujedno i odgovor na poetno pitanje o razlozima Misrijevog zadovoljstva ivotom. Nasuprot takvom Misriju stoji prokleti Ahasver, sa svom svojom nesreom, patnjom i lutanjem: Praznu duu ne moe nositi nijedan dan, a kamoli itavu vjenost, pogotovo ako si ogranien na samou ovako kao ja. (176); on je toliko nezadovoljan ivotom da eli samo konani smiraj: samo smrt, nita drugo. (178) Sama pria ne daje zadovoljavajue rasvjetljavanje uzroka takve Ahasverove sudbine: isprva kao razlog njegova prokletstva nudi se ogrjeenje o Isusa, neto kasnije ejh Haris Muhasibi e tvrditi kako ga ustvari nije Isus prokleo, ve su na njega baeni sihiri; Ahasver e takvo objanjenje prihvatiti tvrdei da su ga kaznili biskupi kranske crkve; pred sami kraj u Hidrovoj knjizi ut emo kako je Ahasver ipak doivio onu smrt prije groba, od koje umiru svi grjenici (383), to u konanici dovodi do prave konfuzije. Na svu nau hermeneutiku sreu, uzrok Ahasverovog prokletstva nije toliko vana funkcija u struktu-

28

29 30

31

- A ta on kae,kako to da ivi tako dugo? -On kae da nije grijeio, da je uvijek govorio istinu, da nikad nije lagao, da je bio pravedan i poten, umjeren i razborit, da nikome nije inio nepravdu ni nasilje, da nije bio bolestan, a ima i drugih odlika o kojima nee da govori. I da neko nad njim bdi.(89) Misri u vidu vlasitiog moralnog kodeksa navodi popis od etrdeset grijeha koje nije poinio. (isp. str. 58 i 59) Neferti: 1. Bio sam zadovoljan i zahvalan to mi je dat dug ivot.(85); 2. ...ja ne teim besmrtnosti kao ti, pa ipak eto ivim, a ti koji tei besmrtnosti sam si sebe iva sahranio!(151); 3. I ja se bojim jedino toga da ne poinim previe grijeha i da me ti grijesi najzad sasvim ne svuku u okrilje smrti.(150); 4. uvam se i pazim koliko mogu, ali ta znam ta donosi sutranji dan i hou li se znati othrvati iskuenjima, ali ako bih i umro, ta ja sam se i do sada uistinu naivio.(151) Misri: 1. I ja drim da sam poaen i darovan, a ne kanjen! (183); 2. ...ja sam na smrt gledao onako kako na smrt gleda mumin, a ne vie onako kako na smrt gleda nemusliman koji uobraava da joj moe pomaknuti granicu. (158); 3. ...svejedno to ivim due nego ikad iko, moram paziti na svoje zdravlje i s velikom usredsrijeenou otimati se grijehu i propasti (183); 4. Mene niko nije kaznio, niko, i meni je sasvim dobro ovako; naravno, ako ne uinim kakvu glupost, kakvu greku, ili kakvu nesmotrenost, toga se uvam. Moj ivot je u Allahovim rukama, Njemu hvala. On zna, ja ne znam...(183) Isp. Jasmina Ahmetagi: Problematian identitet pripovedaa u romanu Vjenik Nedada Ibriimovia, Specijalni prilog...

113

Ovakvo struktuiranje suodnosa meu likovima ni u kojem sluaju nije zadovoljavajue ukoliko eli ostvariti valjane estetske efekte. Jer: postavljanje likova u ekstremne pozicije (Misri je potpuno zadovoljan ivotom, dok je Ahasver nesretan da nesretniji ne moe biti), osim to doprinosi plonosti cjeline junaka, esto vodi miljenje ka kalupima kia (pravo spram krivog, crno spram bijelog, runo spram lijepog i sl.), a to u konanici nuno rezultira hodanjem po rubu didaktske banalnosti i knjievnotrivijalnog neukusa: Misri je (potpuno) dobar lik. Ahasver je (skroz) lo. Ahasver trai od Misrija da mu objasni kako treba ivjeti-postupati, pa da i on bude dobar. Misri dri Ahasveru moralne pouke, i to uz svekoliko samoosvjeivanje vlastite idealne pozicije.33 itaocu se ostavlja jednostavan zadatak - samo da razlui dobro od loeg ponaanja: - ta smo sada itali? - Mi smo sada itali kako je Misri bio vjernik i kako je on bio dobar. - A kakav je Ahasver? - Asahver je bio kjafir i opak.. - emu nas pria ta ui? - Ta nas pria ui da ne treba biti kao Asahver, jer takva su samo loa i nevaljala djeca. - A ta rade dobra djeca? - Dobra djeca su kao Misri, pa ih vole roditelji i uitelji. - Vrlo dobro!

Na nain slian opisanom, a nazvat emo ga najobinijom kontrastnom didaktikom, autor e kroz vei dio prie suprotstavljati Misrija itavom nizu naoko razliitih - ali uvijek ahasverovski koncipiranih vjenika: grjenici, usamljenici, nesrenici, kanjenici: Titon, Endemion, Aidenej, Pindola i Letei Holandez. Zakljuak: ostali likovi u Vjeniku uspostavljeni u maniru hagiografske literature, postoje samo da bi odgovarajuom pantomimom propratili Misrijev svetaki put.

Osim te holivudske tehnike sueljavanja (good guy vs. bad guys), autor i u drugim unutarsvjetovnim situacijama istrajava na neuvjerljivom objanjavanju Misrijeve duhovne istosti i moralne nadmonosti. Na primjer, u posljednjem poglavlju Misri se mora prisjetiti tri svoja dobra djela, a da bi oslobodio zarobljene mladie iz peine. Pogledajmo kakav je to Misri velikodobroinitelj. ena u nevolji dolazi Misriju da mu trai hranu kojom e spasiti djecu od gladi; a prvo to pravovjernom Misriju na pamet pada jest da, u jednom begovskom maniru, seksualno iskoristi enu zahvaljujui svojoj plaevnoj nadmoi. U posljedenjem trenutku nesretnica se pozove na boanski autoritet, a Misri (u strahu pred Bogom) odstupi od svog zahtijeva i dadne eni sve to je iskala.34 Osim shematizirane motivacije (jedna ena je imala troje gladne djece, a ba te godine u junaka je rodilo ito...) problematino je i - ta je ovdje dobro djelo? Osim to se moralno kompromitirao traei od ene da mu se poda, Misri na kraju nije ispao nikakav dobroinitelj, jer je (tek) pod pritiskom (Boga i stida) dao eni hranu. Autor moralie a zaboravlja elementarne lekcije iz udorea: dobra djela su motivisana dobrotom a ne koriu, ovjenou a ne pritiskom. Koristei se opisanim neumjetnikim tehnikama i naelima strukturiranja idejnog sklopa romana Ibriimovi je dosljedno proveo jedno didaktsko razaranje poetskog: Vjenik je pouna parabola koju kao da je napisao neki muslimanski Menenius Agrippa ili Lessing, to je u trenutanom povijesnopoetikom kontekstu potpuni promaaj: postupak je poodavno istroen i estetski nefunkcionalan. Navedenu tvrd32

33 34

Ahasver: Ali kako to da za tebe tvoj ivot nije kazna?(...) - I kako to da i tebi nije teko kao meni, nego kae da se jo raduje ivotu?(182) Misri : U mene je tako - rekoh. - Ti si se bacao u vodu, pa nisi potonuo, skakao si u vatru, pa nisi izgorio, a ja bih se u vodi utopio, a u vatri iv izgorio.(...)Naprotiv, svejedno to ivim due nego ikad iko, moram paziti na svoje zdravlje i s velikom usredsrijeenou otimati se grijehu i propasti. I ja drim da sam poaen i darovan, a ne kanjen! Mene niko nije kaznio, niko, i meni je sasvim dobro ovako; naravno, ako ne uinim kakvu glupost, kakvu greku, ili kakvu nesmotrenost, toga se uvam. Moj ivot je u Allahovim rukama, Njemu hvala. On zna, ja ne znam...(183) Usp. sa ovim: -Reci nam ta da radimo pa da i mi ne umiremo(...) -ivite ovako kao ja...(91) Isp. Vjenik, str. 400.

114

Estetsic!a
(sic!)

riranju temeljnog idejnog sloja Vjenika: vano je da Ahasver osuen na vjenost kao kaznu, i kao takav suprotstavljen Misriju - olienju zadovoljnika.32

nju (da je Vjenik najobinija didaktika) potvruje i mogunost (kritiarskog) izvoenja naravouenija: Voljeti ivot koji nam je podaren od Stvoritelja - to je vjenost; ona je u srcu vjernika a ne u zbiru godina koje ivi. ivot je darovan od Boga i treba samo ivjeti. Umrijeti kao pravednik i pravovjernik - to je smisao ljudskog ivota ma koliko on trajao. Ergo: sve to Vjenik nudi kao svoju dejstvenu namjeru moemo nai - na mnogo manje stranica - u odgovarajuem ilmihalskom priruniku. Prema tome, kazat emo kako je teko, gotovo nemogue, roman poput Vjenika drati za umjetnost. Ukoliko roman tei ka zauzimanju pozicije (apsolutne) istine, a ne dri za shodno da tu istinu treba dokazati uvjerljivom estetskom izvedbom (npr. sugestivnom formom ili autentinim pripovijednim situacijama), on nuno postie sljedee neumjetnike efekte: 1. potpunu potvrdu kod itaoca iji je svjetonazor jednak autorovom, s tim da ga takav italac ne mora ni proitati; ili: 2.potpunu negaciju kod itaoca koji (usljed nedostatka umjetnikih dokaza) nee usvojiti nimalo od ponuene istine. Konstatiranje nedjelovanja35 kao krajnjeg rezultata misaone (i jezike) strukture Ibriimovievog romana, priziva i na krajnji vrednosni sud: Misrijeva (il)uzorna pria nije umjetnost.

In dubio pro reo

Optuba je ozbiljna: filozofova poruka je takva - vodi te zamamno i tajnovito (bez osmijeha!), a onda te ostavi na cjedilu. (133), zato ponimo s pretresom. Pripovjeda na poetku objanjava kako ga je jedno pismo Ukletog Holananina motivisalo da ispria svoju priu, a ak e kazati i da je sva pria samo pomo za shvatanje pravog smisla Holananinovog pisma. Ergo: sutina idejnosti Vjenika nalazi upravo u sadrini tog pisma. U tom pogledu najvaniji moment Misrijeve prie-propedeutike jest njegov prvi susret sa Holananinom. Misri pria kako je nakon brodoloma negdje na vodama Atlantskog okeana 1502. godine, dospio na ukleti brod Ventus. Uz pomo posta (vrste vjere i duhovne istoe) Misri uspijeva preivjeti na mjestu gdje bi svaki normalan ovjek poludio i skoio u more. Zadivljen tom duhovnom superiornou svog saputnika kapetan Jan van der Eken odlui da otkrije naem pravedniku razloge svoga prokletstva: hulio je na Boga.36 Misri je, naravno, zgraen nad takvim zamislima Holandeza i protivstavlja mu vlastiti pogled na svijet: onaj to ga ve uvelik poznaju svi religiozni i nereligiozni vrapci svijeta. Navedena situacija savreno se uklapa u autorovu tehniku kontrastne didaktike (podrobnije ispitanu u prethodnom poglavlju). U tom smislu prvi susret Misrija i van der Ekena ne bio bio zanimljiv da ne otkriva Ibriimovievu polemiku s racionalizmom: u opisu razloga vlastitog prokletstva Holananin ujedno izlae osnovna naela racionalizma kao filozofskog pravca: dekartovsko naelo prema kojem za sve postoji razumno objanjenje i volterovski sekularizam i antipapinstvo. A do kraja svoje ispovijesti bivi zastupnik racionalistikih teza e prihvatiti krivicu: van der Ekenov duhovni harakiri kao negiracija vrijednosti racionalizma i prosvjetiteljstva. U spletu tih odnosa lako je raspoznatljiv i autorov vidokrug: u ime vjere osuuje se filozofija racionalizma.37 Osim to u tekstu Vjenika ne nalazimo traktat, pa ak ni ozbiljniji diskurzivni pasa, o navedenom problemu, kritika filozofije u Vjeniku je liena i bilo kakvog narativnog rasvijetljenja, kako je to primijetio i Davor Beganovi. Smatramo za shodno da se zadrimo na ovom metakritikom zahvatu, jer je, kao to emo vidjeti, od izuzetne vanosti za upotpunjenje pravilnog razumijevanja i ocjenjivanja Vjenika. Mogli smo, dakle, proitati kako filozofova poruka ostavlja na cjedilu i kako je Holananinu donijela prokletstvo, to jest kako je filozofija loa i zla stvar (bad guy). Posebno je zanimljiv koloplet odnosa izmeu vjere, filozofije i prokletstva koji otvara jedan novi obzor: ukoliko se u Vjeniku eli kazati pokazati kako
35

36

37

Jedino to se sigurno moe tvrditi za svaku umjetnost jest da dejluje na primaoca: zvali to katarzom, oplemenjivanjem due, oneobiavanjem opaanja ili ideologijom, mi potvrujemo tvrdnju kako je bitak umjetnosti uvijek u njezinom djelovanju. Evo ta kae taj holandski dvopapkar, taj prokleti racionalist: Ja sam hulio na Boga; ja sam htio da Bog bude samo na nebesima, a ja sam na zemlji, dojadio mi je papa!... Ja sam htio da budem papa sam sebi i svemu to dohvatim, razumije li to, a? Bog gore, ja dolje.(...)Moda zato to ja ipak nisam vrijeao hotimino, naprosto kao da sam i nogama i rukama i duom i srcem i umom i voljom i udnjom i eljom udarao i rasplitao se o granice koje mi je On postavio, odredio i omeio. Ili su mi na putu stajali oni koji su zagovarali Boga, samovoljni najamnici izmeu Boga i mene.(...) Razdvojiti se, razdvojiti..., govorio sam, htio sam da vjerujem samo u svoj razum...(...) Ali kad god sam pomakao, pomjerio i prekoraio kakve spone ili kakve granice one su se samo ojaane i s jo veom snagom spletale oko mojih ruku i oko mojih nogu (...)Ta nisam ja proklet tek tako, nizata, Boabdile!(230 i 231) Argumentacija i namjera uslijed kojih Vahidin Preljevi tvrdi da se Ibriimovi prikljuuje adornovsko-horkheimerovskoj (filozofskoj!) kritici procesa civilizacije, za sada mogu biti samo predmetom besmislenobeskrajne slutnje. (isp. Preljevi: Dijalog s besrtnou: autorstvo, pismo i kulturno pamenje u mitopoetikom diskursu romana Vjenik Nedada Ibriimovia, Specijalni prilog..., str. 21.)

(sic!)

115

ivot ima vii smisao (vjera), i kako ivot vjernik stoji nasuprot ivotima nesretnika i prokletnika, onda u irem povijesnopoetikom i filozofskom okviru Ibriimoviev roman moemo itati i kao polemiku s egzistencijalistikim pogledom na svijet, posebice s uvodnim motom Selimovievog romana: Ibriimovi tvrdi kako svaki ovjek nije na gubitku. Tvrdi, ali ne nudi snane i ubjedljive knjievnoumjetnike dokaze i argumente, ne nudi priu koja e nas ubijediti u istinu koju zastupa autor: stil i didaktska parabola ponueni u Vjeniku nisu dostojni jedne takve polemike. ta bi bilo dostojno? ta je to umjetnika ubjedljivost koju toliko zazivamo? Dostojevski na primjer, u Zloinu i kazni polemie s nekim filozofskim uenjima o svezi pravde i terora. Raskoljnjikov pomno planira ubistvo lihvarke Aljone Ivanovne u ime pravde, ali, igrom sluaja, u trenutku kada Raskoljnikov likvidira staricu u sobu ulazi dobroudna joj sestra Lizaveta Ivanovna. Raskoljnikov i nju usmruje udarivi je vricom sjekire po sred lobanje: okrutnost ravna koliini straha u pogledu nesretnice. To drugo neplanirano i iznenadno poginue Lizavete Ivanovne otkriva namjere Dostojevskog: sankilotstvo sa sobom uvijek nosi i nemali potencijal ina ubijanja nevinih ljudi (kolateralna teta?). Ibriimovi u svom romanu ne ostvaruje takvo to: on dovrava Holananinovo pismo jo jednom laipriom. Prokleti racionalist ima priliku za spas, nadu koje niko nije lien ako se iskreno pokaje: on mora pronai djevojku koja e ga iskreno voljeti i svojom vjerom i ljubavlju osloboditi muka. Na kraju prie, on i pronae jednu takvu: u Dubrovniku zavoli ga mlada Anulu koja ga djevianskom duhovnom istotom i snagom svoje vjere oslobaa prokletstva. Holandez na koncu usvaja i jedan misrijevski pogled na svijet38 i zaokruuje autorovu poentu.

Nefertijevi grijesi
Unutarnarativna logika Vjenika tvrdi sljedee: Neferti/Misri nije besmrtan, on je dugovjean zato to ne grijei; ukoliko bi napravio previe grijeha - Neferti/Misri bi umro. On figurira kao nosilac idealnog morala i vrijednosti . Tako uspostavljen glavni junak (ivite ovako kao ja) u strukturi dejstvene namjere Vjenika djeluje kao figura s kojom se italac treba poistovijetiti. Osim to je estetski nedjelotvorno Misriju su prosto priivene poeljne osobine jednog udorea, te je kao takav apstarktna figura bez i najmanje doze autentine unutarsvjetovne konkretnosti, to e rei: ne moe fungirati kao valjan knjievni junak - ovakvo neumjetniko uoblienje navodi nas da posumnjamo i u valjanost morala kojem tei da nas podui Vjenik. Stara egipatska drava uspostavljena je kao rezultat borbe velikih zemljoposjednika (nomarha). Administrativno-pravni aparat u staroegipatskoj dravi inili su: sveenici, visoki inovnici, ubirai poreza, pisari itd., dok su poljodjelske poslove obavljali iskljuivo seljaci-radnici (mertu) i robovi. Robovi su bili tretirani kao teglea stoka i izrabljivani od strane robovlasnike aristokratije; imali su (ontoloki) status robne svojine: drava je predavala robove svojim inovnicima u vidu nagrade za dobro sluenje. Staroegipatski vladari su esto poduzimali osvajako-pljakake pohode na Libiju i Nubiju: faraon Sahure je iz Nubije doveo 7.000 robova, a iz Nubije 11.000. Dravna vlast je preko nomarha i inovnika odravala normalno funkcionisanje privrednog sistema. Pisari su bili meu njavanijim administrativcima: periodino se vrio popis zemljita, robova, stoke, zlata i sl., a na osnovu dobijenih statistikih podatatka utvrivana je podjela rada i dobara. Prva revolucija izazvana buntom sirotinje i robova zbog neljudskih uvjeta egzistencije desila se 2360. godine. Staroegipatska religija temelj je imala u obogovljenom faraonskom biu, a cilj joj to vee uveanja faraonskog autoriteta: shodno tom uenju, svaki socijalni bunt protiv cara bio je prijestup protiv religije i samim tim unaprijed osuen na propast. Stari Egipani, graditelji piramida, smatraju se naprednom civilizacijom.39 Neferti je roen u doba prvih egipatskih dinastija, u oca ugledna i bogata.40 On e tokom svojih egipatskih ivota biti pisar hrama Ptah, pisar u slubi Ankhafa vrhovnog nadzornika Sfinge, vojnik u pohodu
38 39 40

I ja sam najzad uvidio razliku izmeu onog ko je proklet i onoga ko se moe nadati Boijoj milosti.(366) Podaci o ustrojstvu staroegipatske drave preuzeti su iz knjige Grge Novaka: Egipat, Zagreb,1967. Moj otac je bio ugledan ovjek, onaj koji nosi stijeg njegove preasnosti memfijskog namjesnika Hartepa. Milostivi gospodin nomarh, uz podrku vrhovnog sveenika hrama Ptah, pomogao je da imanja moga oca ostanu i moja imanja. U nasljedstvo mi je dopala i riznica od oko tri stotine debena zlata i srebra u vrijednosti od oko etrdeset pari volova. Kua u kojoj sam se rodio bila je velika, onakva kakve imaju ljudi koji su zatieni faraonovom naklonou, sa prostranim svetitem, dvoritem, hambarima i odajama za sluinad. (...) Uz mene je bila lijepa i ivahna ena Nitagrit i ki Nuti, a stari Eunana, upravitelj, koji je sluio i mom ocu, brinuo se o mom bogatstvu. Bio sam bogat ovjek i niega se nisam odricao...(15)

116

(sic!)

Estetsic!a
(sic!)

Amenofisa III na Nubiju i Prvi pisar peharnikog stola. On je vie od dvije hiljade godina ivio u staroj egipatskoj dravi ve je ivio meu ljudima, gdje je i stekao besmrtnost, kako ree jednom pedagoki grdei Aideneja: Ta besmrtnost za kojom udi nije ovdje u ovoj podzemnoj palati, nego tamo napolju meu ljudima gdje smrtni ivot vri. (151) ivei dvije hiljade i vie godina u starom Egiptu, nerijetko i kao visoki dravni inovnik, Neferti je uspio da se sauva od grijeha41 tamo gdje smrtni ivot vri: on sam biljei, hladnim tonom mirnog i mudrog hroniara, stanje staroegipatskog svijeta u kojem smrt vri: npr. faraonsku drskost42 ili socijalni poredak staroegipatske drave.43 Shvaanje grijeha iskljuivo kao rezultata neposrednog ina neposredni je proizvod Ibriimovievog pojma bia: Ibriimovi, isuvie naivno rekli bismo, shvata ovjeka kao niim ograninog slobodnodjelatnika, bez i najmanje slutnje da je moda ljudski bitak ustrojen kao Dasein, da je vlasitito bie ipak uslovljeno Ja. Sukladno naim osnovnim naelima poimanja umjetnosti, kazat emo kako Ibriimovi ima pravo i na taj nain shvatati bie i grijeh, s tim to mora prihvatiti umjetniku odgovornost za znaenja proizvedena tim izborom: Misri je godinama sauestvovao u sustavnom iskoritavanju i teglenju robova, pljaakakim pohodima i ostalim zloinakim poduhvatima straoegipatske drave, a autor ga liava bilo kakve kirivice zato to - nije izravno uestvovao u zloinu. Prema tome: faraon, robovlasnika aristokratija, pisari, ubirai poreza i (svi) ostali slubenici staroegipatske robovlasnike drave koji su neizravno uestvovali u zloinu robovlasnitva nisu ni za to krivi. Niko nije kriv za te zloine. Zapravo, Misri je bezgrijean: podravanje ozakonjenog zloina nije zlo-in, nije ak niti grijeh, to je put ka duhovnoj istoti i ovozemaljskoj srei. Navedeni moral je poglavito sumnjiv osmotrimo li ga kroz sablasnost savremene nam duhovno-povijesne situacije: stvarnost kojom stupaju itave barbarske legije koje s budalastokratkovidnim pogledom na svijet ostaju nesvjesne zla koje pripremaju ili ve ine, dok im misrijevski moral omoguava duhovnu satisfakciju, pa ak i moralnu superiornost.

Okrunjivanje ozakonjenog zloina odrednicama nevinosti i pravednosti, proizvedeno udnim obrtom koji je u naem svijetu izgubio i najmanju dozu zaudnosti, u stanovitom smislu onesposobljuje mo rasuivanja. Praspoznaja da utnja ipak znai - a znai uvijek u prilog zlu - prisiljava nas da promiljamo navedeno i da se pobunimo protiv istog, primijetio je jedan. Svjesni injenice da se moralni sud moe normativno kritizirati samo drugim moralnim sudom, ali i duboko uvjereni da postoji hijerarhija moralnih sudova izvedena prema naelnom uzdravanju od rtvovanja drugih, kazat emo sljedee: Misri svojim lanopravednim, nadmenim i kratkovidnoglupim moralom prikriva - teak zloin. Ako se slaemo da je zatajivanje isto to i izvrenje zloina, nudi nam se vrlo jednostavan zakljuak: Misri je zloinitelj, a njegov moralitet je laan i nemoralan.

41

42

43

U popisu grijeha koje nije poinio on, izmeu ostalog, kae kako nije obmanjivao, nikome nita otimao, krao, silom tua dobra prisvajao, nikome hranu uzimao, niiju meu pomjerao, doputao da oranice opuste, ni u emu tetu pravio, bio gluh na rijei pravde i istine, nikog u pla natjerivao, nije netere psovao, faraona psovao, nije govorio vie nego to je bilo potrebno, prevare inio i bogatio se na tui raun. (isp. Vjenik, str. 58 i 59) Darmolatov u Egiptu: etrnaest dana sam gledao dvije stotine i pedeset hiljada ljudi kako kopaju jamu za jezero. Sada po nasipima sade drvee doneseno iz zemlje Retenu. A znam, jer sam uo. Kada se Velika kraljevska supruga poalila faraonu -ivot, snaga, zdravlje -da su joj Amonovi sveenici uskratili ulogu Mut u Amonovom amcu.(...) A faraon je rekao: Ja hou jezero odmah, jer su Amonovi sveenici uvrijedili moju suprugu i ona je plakala. To je bio faraonov odgovor Amonovim sveenicima i znak faraonove moi. Tako je kraljica Teje dostojno sprala uvredu. (97) Ko ne vjeruje G. Novaku neka izvoli proitati opis staroegipatske drave od jedinog ivog svjedoka toga doba: ...Egipani su snani, inovnici i nadziratelji su revnosni ; one koji pogrijee tuku; ima mnogo Egipana i vide se oni koji nose batine; silna je snaga faraonova; svuda je zapt; tako rade; kopaju kanale za navodnjavanje, siju i oru svoje njive, anju ito, ubiru plodove, podiu raznobojne palate od drveta, trske i opeke i hramove od kamena, grade gradove za mrtve i gradove za ive, ne ale truda, a sve pomno pamte i biljee... (99)

117

Autori u ovom broju

Maja Abadija, roena 29.10.1990. u Niu, Srbija, gdje je zapoela osnovnokolsko obrazovanje, a dovrila ga je u Brezi, BiH, zajedno sa gimnazijom. Studira na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Brezi stanuje, ita i pokuava pisati. Jasmina Bajramovi roena je 8. 02. 1987. godine u Sarajevu, gdje je zavrila osnovnu i srednju kolu. Studentica je Odsjeka za knjievnosti naroda BiH i bosanskog jezika. ore Boovi, roen 1990. u Titovom Uicu. Maturirao u Uikoj gimnaziji. Studira optu lingvistiku i albanski jezik i knjievnost na Filolokom fakultetu u Beogradu. lan je meunarodne udruge lingvista Societas Linguistica Europaea. Harun Dinarevi, roen 2. 2. 1989. Osnovnu i srednju kolu zavrio u Brezi. Studira na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH, ali i na Odsjeku za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, paralelno. ivi u Brezi. Kenan Efendi, roen 1986. godine u eljeznom Polju (epe, SFR Jugoslavija). Studira junoslavenske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao novinar na portalu Radiosarajevo.ba. ivi u Sarajevu. Anela Hakalovi je roena 1987. u Sarajevu. Studira komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim tekstova u (sic!)-u, objavila je tekstove i u Novom Izrazu, Odjeku i Bosanskoj Vili. Haris Imamovi, roen 06. 02. 1990. u Skender Vakufu. Studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. ivi u Zenici. Almir Kljuno, roen je 1. 1. 1991. Studira knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Almir Kolar Kijevski, roen 21.03. 1981.godine u Kijevu, opina Trnovo. U Sarajevu zavrava osnovnu kolu, gimnaziju te studira na Filozofskom fakultetu, odsjek filozofija. Objavio zbirku poezije Requiem za Kijevskog (Omnibus, 2008). Jasna Kovo, roena je 1. 05. 1988. u Visokom. Osnovnu kolu zavrila je u Visokom, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Studentica je na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Vedran Lopandi, roen je 04.04.1988. godine u Tuzli. Studira pravo. Pie poeziju i prozu. Kratka pria mu je objavljena u knjizi Izvan koridora Vranac, Najbolja kratka pria 2010. Zvjezdana Markovi, roena 15.04.1991. godine u Travniku. ivi u Banja Luci. Dobitnica II nagrade na konkursu 90. godina od oslobodjenja Solunskog fronta 1912. 1918. Banja Luka; III nagrade na konkursu Udruenja Roditelj Novi Sad na temu Moja sigurnost u tvojim rukama; III nagrade na konkursu Narodne biblioteke Kikinda na temu Volja i ljubav su krila za velika djela. Pisala za Orfej, asopis banjaluke Gimnazije. Pisala za iDebate Magazine na temu: Debate in transition to Bosnian peace I radove za sajt State Alumni na temu Youth Foruma i debate u BiH. Marko Ragu, roen 1986. u Sarajevu. Zavrava studij komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Knjievno-kritike eseje/ interpretacije i oglede objavljivao u sljedeim asopisima: Sarajevske sveske, Odjek, Motrita, Zenike sveske, Beton. Delila Repuh, roena 6. 11. 1986. u Sarajevu, osnovnu i srednju kolu zavrila u Ilijau. Studentica je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH. ivi u Ilijau. Edin Salinovi, roen 13. 4. 1988. u Sarajevu. Stanuje u Brezi. Zavrio osnovnu i srednju kolu. Studira na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH. Mirnes Sokolovi, roen 22. 10. 1986. u Sarajevu. Student je na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivao oglede u Novom izrazu, Sarajevskim sveskama i Poljima. Osman Zuki, roen je 12. 6. 1987. u Sarajevu, a odrastao u mjestu Bakii, opina Olovo. Osnovnu kolu poeo je u Olovu, a zavrio u Sarajevu, gdje je upisao i zavrio i Gazi Husrev-begovu medresu. Student je Odsjeka za knjievnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Adnan etica, roen je 1980. u Mostaru gdje ivi i radi kao profesor bosanskog jezika i knjievnosti. Za zbirku pjesama Ljudi poslovice nagraen je Ratkovievom nagradom za mlade autore u Bijelom polju, Crna Gora.

sic!bio
(sic!)

118

impresum
Izdava Udruenje Interkultura, Sarajevo Urednik Mirnes Sokolovi Redakcija Jasmina Bajramovi, Kenan Efendi, Jasna Kovo, Edin Salinovi, Mirnes Sokolovi, Osman Zuki, ore Krajinik Urednik fotografije Kenan Efendi Lektura Zurijeta Hodi Dizajn i DTP Selma Foo Fotografija na naslovnoj stranici Almedin Zuki Tira 300 + (Zbog poeljne mogunosti slobodnog pretampavanja i kopiranja) asopis izlazi dvomjeseno Kontakt www.sic.ba redakcija.sic@gmail.com redakcija@sic.ba Ovaj broj asopisa (sic!) izdat je uz finansijsku pomo Fonda Otvoreno Drutvo BiH (Soros) Zahvaljujemo ovom prilikom profesoru Williamu Huntu sa univerziteta St. Lawrence, uz iju pomo je tampan ovaj broj Sic!-a. Takoer se zahvaljujemo knjiari Buybook, koja je ustupila knjige koje su prikazane.

(sic!)

119

Konkretna drutveno-ideoloka jezika svest, postajui stvaralaki aktivna, to jest knjievno aktivna, zatie sebe kao okruenu govornu raznolikost, a ne kao jedan jedinstveni neosporni i nepobitni jezik. Knjievno-aktivna jezika svest uvek i svuda (u svim nama dostupnim epohama knjievnosti) nalazi jezike, a ne jezik. Ona se suoava s nunou izbora jezika. Svakim svojim knjievno-verbalnim istupanjem ona se aktivno orijentie u govornoj raznolikosti, zauzima u njemu poziciju, odabira jezik. Samo ako ostane u zatvorenoj svakodnevnici bez smisla i pisma, po strani od svih puteva drutveno-ideolokog nastajanja, ovek moe da ne osea tu selektivnu jeziku delatnost i moe da poiva na jezikoj neospornosti i predodreenosti svog jezika.
Mihail Bahtin O romanu

! CITAT