You are on page 1of 3

Izvor:

Bai, Ante. Knjievnost 1952 danas. Proza: Antun oljan, 2004. URL: http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/080425.php (2012-05-11)

Antun oljan (1932 - 1993)


oljanove su antologijske pjesme: Baca kamena, Starci, Testament, ezdeset i tree iznad Grobnikog polja, Kratka stanka, ezdesete na Velebitu, Ekspres preporueno + Mladost, Kratko ljeto, Mnoge smo i mnogo voljeli, Orfejeva smrt, Dvanaestorica, Vukovarski arzuhal S knjievnim radom zapoeo je krajem 40-ih godina u asopisu Izvor. Cijeli radni vijek proveo je kao profesionalni knjievnik i prevodilac. Etablirao se u najvanijem knjievnom asopisu 50-ih godina - Krugovi (narataj tzv. krugovaa: Mihali, Slamnig, Pupai, Gotovac, Pavleti i dr.) S krugovaima je oljan napustio tadanje dominantne utilitarne tendencije u knjievnosti i djelovao na crti pribliavanja hrvatske knjievnosti svjetskim kretanjima. Iz tog razdoblja datiraju prve pjesnike zbirke Na rubu svijeta (1956) i Izvan fokusa (1957). U njegovim tekstovima naglaena je tjeskoba individualnog postojanja i intelektualizam lirskog subjekta. Antologijski tekst iz te faze je Baca kamena. U ostalim zbirkama (Gartlic za as kratit, Gazele i druge pjesme, itanje Ovidijevih Metamorfoza/ Rustichello, Baca kamena i dr.) dotadanji je modernistiki rukopis obogatio razliitim postupcima estetske igre sa starijom pjesnikom tradicijom. Drame su mu najvie u znaku drutvenog angamana, a najvanije su Galilejevo uzaae (1966), Klopka (1970) i Bard (1985). Ranije drame sakupljene su u knjizi Devet drama (1970). oljanov prozni opus veoma je raznovrstan. Isprva razvija model proze u trapericama (Specijalni izaslanici, 1957), a kasnije ga upotpunjuje drutvenom kritikom i problematikom individualne egzistencije u romanima Izdajice (1961), Kratki izlet (1965), Luka (1974) i Drugi ljudi na mjesecu (1978). U knjizi Hrvatski Joyce i druge igre (1989) sakupljeni su tekstovi koje obiljeava pseudoeruditsko poigravanje s tradicijom, s ciljem da se u satirinom i ironijskom modusu izvrgne podsmijehu modernistika dogma o potrebi za umjetnikim eksperimentima koja vodi ka nerazumljivosti i besmislenosti knjievne prakse. Objavio je i niz eseja o pjesnicima svoje generacije.

Prevodio je Shakespearea, Eliota, Pounda, Hemingwaya, Orwella, Brechta, Bloka i druge te uredio nekoliko antologija hrvatske i svjetske poezije. Bio je poznat po svojim nonkomformistikim stavovima spram vladajueg oportunizma, to mu je donijelo neugodnosti u privatnom ivotu. Poznati su njegovi istupi na Matoevu grobu, odstupanje s ela PEN-centra zbog proganjanja pisaca u tadanjoj Jugoslaviji, kao i otra reakcija na razaranje Vukovara 1991. KRATKI IZLET (1965) Relativno oskudnu radnju romana ine dogaaji vezan uz potragu za starohrvatskom arhitekturom i zaboravljenim freskama koje poduzima skupina mladih arheologa i povjesniara umjetnosti po unutranjosti Istre. Svjedok neobinih zbivanja na jednoj od ekspedicija je sam pripovjeda, i sam lik u romanu, ija sjeanja i refleksije tvore i cjelokupni sadraj Kratkog izleta. U uvodnom dijelu portretiran je ekscentrini Roko, pokreta svih akcija, koji se nakon nekoliko bezuspjenih potraga odlui pronai Gradinu koja navodno obiluje traenim predmetima. Skupina kree na put, ali im se pokvari autobus pa jedan dio putnika odlui ostati, dok drugi, s Rokom nastavljaju ekspediciju te doivljavaju niz bizarnih susreta. Najprije susreu tri goleme ene i ostaju bez Petra, jednog lana koji se odluuje na povratak. Zatim nailaze na gostionicu s udnim vlasnikom, gdje drugi lan ekspedicije, Vladimir, otkazuje poslunost i ne nastavlja put. Na sljedeem mjestu, grupa se potpuno raspada, te putovanje nastavljaju samo Roko i pripovjeda. Nakon mukotrpna probijanja kroz iblje, u sumrak nabasaju na ostatke davno naputenog samostana koji uva osamljeni fratar. Pripovjeda i Roko posvaaju se oko fresaka te se pripovjeda zatim oprata od Roka i sm ulazi u podzemni hodnik, gdje u fantazmagorinoj viziji ugleda svoje pretke. Izlazak u pusti kamenjar ujedno je i povratak u svijet stvarnosti. U zavrnoj sekvenci, lociranoj u suvremenost, pripovjeda nastoji nai sudionike izleta, ali ne uspijeva pronai nikoga, pa ak ni Gradinu na zemljopisnoj karti. Rije je o prstenasto komponiranom romanu s okvirnom pripovijeu unutar koje se odvijaju dogaaji ispripovijedani u 1. licu. U osnovi se naslanja na model pikarskog romana, budui da se kljuni dogaaji pojavljuju kao epizode sa zaprekama i nevoljama koje junaci moraju proi, a kako su likovi mladi ljudi, autsajderi, moe se govoriti i o oslanjanju na model suvremene proze u trapericama. Roman treba itati u alegorijskom kljuu, to e kulminirati u fantastinoj viziji s kraja romana. Vizionarsko poniranje u prolost, neophodno je kako bi se do krajnosti zaotrila simbolika vrijednost doivljenog i svojevrsna je poanta roman, koja daje smisao prijeenom putu glavnog lika. Mnoge reenice znatno su blizu stilskog postupka koji podrijetlo ima u "pjesnikom" jeziku. Sporedni likovi svedeni su svega na nekoliko bitnih obiljeja i uvedeni kao predstavnici generacije, a ne kao samostalni i individualni akteri. Nasuprot njima, Roko, kao voa skupine, dobio je znatno vie prostora. No kraj romana potvruje da ni on ne posjeduje nikakve vie vrijednosti, ime slika poratne "izgubljene" generacije biva potpuna. Kljuna obiljeja generacije sadrana su u liku anonimnog pripovjedaa: spremnosti da slijedi uhodane

drutvene obrasce, ali bez dubljeg uvjerenja, nakon ega nuno slijedi razoarenje kao posljedica. Prve interpretacije Kratkog izleta najvie su se bavile "politiki problematinim" idejama u romanu. U jednom sloju, ovaj roman svakako je i kritika optimistike politike utopije, utjelovljene u liku kratkovidnoga voe. Novija ga itanja stavljaju u egzistencijalistiku tematiku, odnosno na umjereni nihilizam kao krajnji ishod svih ljudskih stremljenja, to ini kljunu idejnu okosnicu romana. Obino se navodi izravna veza Kratkog izleta s jednim od najpoznatijih eseja egzistencijalistike filozofije, Camusovog Mita o Sizifu. ak i Roko, koji treba biti potpuno predan imaginarnom cilju, naposljetku konstatira da na kraju nema niega i da je smisao puta u samom putovanju. Dodatak Glavna tema oljanove proze: Odnos pojedinca prema nadindividualnim autoritetima koji se zasnivaju na ideologiji i politici. Jezik oljanovih junaka: jezik urbane mladei. oljan svoju prozu vee uz konkretnu situaciju, ali kako se radnja odvija, itatelj postaje svjestan alegorijskih znaenja. U vremenu svog pojavljivanja, ovaj je roman shvaen kao politika alegorija. Eksplicitna kritika socijalizma moe se iitati s putokaza Ovdje skreni lijevo, koji vodi u provaliju, a pripovjedau se ini da je njezino tlo crveno od krvi rtava koje su pale na njezino dno navedene putokazom. Slina alegorija moe se razotkriti u mislima glavnog lika dok promatra zvijezdu: Ii emo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj. Pripovjedaev prolazak kroz tamni podzemni hodnik predstavlja mukotrpno nastojanje pojedinca da realizira vlastiti identitet. Roman Kratki izlet pripada hrvatskoj egzistencijalistikoj prozi.

You might also like