Naslov izvornika: The Russian Concubine Kate Furnivall, 2OO7

Uspomeni na moju majku, Lily Furnivall, ija je pria inspirirala moju. S ljubavlju.

Rusija prosinac, 1917.

Vlak je zatutnjao i zaustavio se. Siva para sukljala je iz njegove prenapregnute lokomotive u bijelo nebo, a dvadeset i etiri teretna vagona propinjala su se i kloparala da bi se napokon, uz trzanje i pitanje, umirila. Njiska konja i izvikavane naredbe odjekivali su u tiini praznog, zaleenog krajolika. Zato smo stali?" Valentina Friis aptom je upitala svog mua. Dah joj je lelujao izmeu njih kao ledena zavjesa. Njezinu se oajnom umu inilo da je to jedini dio nje koji se jo ima snage micati. vrsto mu je stisnula ruku. Ovaj put ne zbog topline ve zato to je morala znati da je uz nju. On je odmahnuo glavom, lica poplavjela od hladnoe, jer kaput je vrsto omotao oko djeteta koje mu je spavalo u naruju. Ovo nije kraj", rekao je. Obeaj mi", izustila je. Nasmijeio se svojoj eni, a onda se oboje priljubie uz grubi, drveni zid stonog vagona, gledajui van kroz uske procijepe meu daskama. Svuda oko njih, druge su oi slijedile njihov primjer. Oi oajnika. Oi koje su ve previe vidjele. Ubit e nas", bezizraajnim je glasom rekao bradati mukarac desno od Valentine. Imao je teki gruzijski naglasak, a svoju je ubaru od astrahana nabio preko uiju. Zato bismo inae stali tu usred niega?" ,,O, sveta Marijo, Majko Boja, zatiti nas." Bio je to vapaj starice uurene na prljavom podu, zamotane u toliko alova da je izgledala kao mali, debeli Buda. Ali, ispod smrdljivih dronjaka ena je bila sama kost i koa. Ne, babuka", inzistirao je drugi muki glas. Dolazio je iz stranjeg dijela vagona, u kojem se ledeni vjetar nemilosrdno probijao kroz grede, unosei ledeni dah Sibira u njihova plua. Ne, to je sigurno general Kornilov. On zna da umiremo od gladi u ovim prokletim stonim vagonima. Nee dopustiti da umremo. On je veliki zapovjednik." amor odobravanja pronio se mnotvom, unosei traak nade u tupe poglede. Mladi djeak prljave plave kose, koji je dotad bezvoljno leao u kutu vagona, skoio je na noge i poeo plakati od olakanja. Odavno ve nitko nije troio energiju na suze. Dragi Boe, molim se da ste u pravu", rekao je ovjek upalih oiju i s amputiranom rukom povezanom prljavim zavojem. Nou je neprestano jecao u snu, ali je danju bio tih i napet. Mi smo u ratu", netko se otresao. General Lavr Kornilov ne moe biti na vie mjesta u isto vrijeme." Ali kaem vam da je to on. Vidjet ete." Je li u pravu, Jens?" Valentina je pogledala u mua. Imala je samo dvadeset i etiri godine, bila je sitna i krhka, ali njezine tamne, senzualne oi jednim su pogledom mogle natjerati mukarca da, barem nakratko, zaboravi na hladnou, glad koja mu je izjedala utrobu i teinu djeteta u njegovim rukama. Jens Friis bio je deset godina stariji od svoje ene i strepio je od mogunosti da lutajui boljeviki vojnici primijete njezino prelijepo lice. Pognuo je glavu i lagano je poljubio u elo. Uskoro emo znati", rekao je. Crvena brada na njegovu neobrijanom licu grebla je Valentinine ispucale usne, ali njoj to nije smetalo, kao ni vonj njegova neopranog tijela. Podsjeali su je da nije umrla i otila u pakao. Jer se sve ovo inilo kao pakao. Pomisao da bi ovo stravino putovanje na vie tisua kilometara snijega i leda moglo trajati zauvijek, cijelu vjenost; pomisao da je to okrutno prokletstvo njezina kazna zbog suprotstavljanja roditeljima progonila ju je na javi i u snu. Odjednom su se otvorila velika pomina vrata vagona i bijesni su glasovi poeli vikati: Vse is vagona, bistro. Van iz vagona.

Valentinu je zaslijepilo svjetlo. Bilo ga je previe. Nakon vjenog sumraka vagona, svjetlo je nagrnulo na nju s golemoga nebeskog svoda, odbijalo se o snijeg i otimalo joj vid. vrsto je zamirila, a zatim prisilila oi da se usredotoe na scenu oko nje. Ono to je ugledala zaledilo joj je srce. Red puaka. Sve uperene ravno u odrpane putnike koji su izlazili iz vlaka i skupljali se u nemirne grupe, s kaputima vrsto stegnutima da ih zatite od hladnoe i straha. Jens je ispruio ruku da staroj eni iz njihova vagona pomogne da sie, ali prije nego to ju je uspio uhvatiti za ruku, netko ju je odostraga gurnuo i starica je pala licem u snijeg. Nije kriknula, nije ispustila ni glasa. Vojnik koji je otvorio vrata vagona brzo ju je povukao na noge i protresao je jednako nemarno kao to pas trese kost. Valentina je razmijenila pogled s muem. Bez rijei su spustili djevojicu iz Jensova naruja i postavili je izmeu sebe, skrivajui je u naborima svojih dugih kaputa dok su se kretali prema naprijed. Mama?" Bio je to apat. Iako je imala samo pet godina, znala je da mora biti tiha. Da mora biti mirna. , Lidija", promrmljala je Valentina, ali nije mogla odoljeti a da ne pogleda prema svojoj keri. Vidjela je samo par velikih, uka-stosmeih oiju na srcolikom, mrtvaki blijedom licu i malene noge u izmama koje je progutao snijeg. Valentina se stisnula uz mua i lice je prestalo postojati. Samo joj je mala ruka u njezinoj govorila suprotno.

Gruzijac iz vagona bio je u pravu. Ovo mjesto uistinu je bilo usred niega. Mjesto koje je i Bog zaboravio, na kojem nije bilo niega osim snijega i leda i rijetkih, blistavo crnih litica izloenih vjetrovima. U daljini, niz ogoljelih stabala stajao je kao podsjetnik da bi tu moglo biti ivota. Ali da to nije mjesto za ivot. Nije bilo mjesto ni za smrt. Mukarci na konjima nisu izgledali kao vojnici. Nisu nimalo sliili elegantnim asnicima koje je Valentina navikla susretati u plesnim dvoranama i trojkama1 Sankt Peterburga ili na klizanju na Nevi, asnicima koji su se pravili vani svojim uglaanim uniformama i besprijekornim ponaanjem. Ovi su ljudi bili drugaiji. Nimalo nalik onom elegantnom svijetu koji je ostavila iza sebe. Bili su neprijatelji. Bili su opasni. Njih pedesetak se rairilo uz vlak, oprezni i gladni kao vukovi. Od hladnoe su se titili injelima najrazliitijih boja, neki sivima, neki crnima, a jedan je imao maslinastozeleni kaput. Ali svi su imali iste puke dugih cijevi i isti fanatian pogled u oima. Boljevici", Jens je promrmljao Valentini dok su ih tjerali na hrpu nad kojom je krhki zvuk molitve rominjao poput suza. Navuci kapuljau preko glave i sakrij ruke." Ruke?" Da." Zato ruke?" Drug Lenjin voli kad su pune oiljaka, ogrubjele od godina onoga to on zove potenim radom." Zatitniki ju je dodirnuo. Bojim se da se sviranje glasovira ne broji, ljubavi moja." Valentina je kimnula, navukla kapuljau, a slobodnu ruku stavila u dep. Njezine rukavice, njezine nekada prekrasne rukavice od samurovine potpuno su se raspale tijekom mjeseci provedenih u umi, kad su nou pjeaili, a danju se hranili crvima i liajevima. Ti mjeseci nisu ostavili traga samo na rukavicama. Jens", rekla je tiho. Ne elim umrijeti." On je estoko odmahnuo glavom, a slobodnom je rukom pokazao prema visokom vojniku na konju koji je oito bio glavni. Onome u zelenom kaputu. On je taj koji bi morao umrijeti - zato to je poveo seljake u ovo masovno ludilo koje razara Rusiju. Ljudi poput njega oslobode bujicu brutalnosti i nazovu to pravdom." U tom je trenutku asnik izdao naredbu i jo je vojnika sjahalo. Svoje su puke nabijali ljudima u lice i sputali ih po njihovim leima. Dok se teki dah vlaka uzdizao nad nijemom divljinom, vojnici su gurali i tjerali svoj teret od stotine prognanih ljudi u tijesni krug pedeset metara od pruge, da bi zatim krenuli uzimati svu njihovu imovina iz vagona. Ne, molim vas, nemojte", povikao je ovjek kraj Valentine kad je iz jednog od prednjih vagona izletjelo nekoliko deka i malo kuhalo. Suze su mu curile niz obraze. Ona je ispruila ruku. Stavila je na njegovo rame. Nikakve rijei nisu mogle pomoi. Svuda oko nje, oajna lica bila su siva i napeta.

1 Koija koju vuku tri konja (nap. prev.)

Ispred svakog vagona rasle su bijedne hrpe nekad briljivo prikupljanih stvari, koje su vojnici najprije izbacili na snijeg, a zatim i zapalili. Zapaljena s pomou ugljena iz parnog stroja lokomotive i malo prolivene votke, vatra je prodrla posljednje ostatke njihova samopotovanja. Odjea, deke, fotografije, desetak ikona Djevice Marije, ak i minijaturna slika cara Nikolaja II. Sve pocrnjelo, spaljeno, pretvoreno u pepeo. Vi ste izdajice. Svi vi. Izdajice svoje zemlje." Optube su dole od visokog asnika u zelenom kaputu. Iako nije imao nikakvih oznaka osim znake s prekrienim sabljama na svojoj vojnikoj kapi, njegov je autoritet bio neupitan. Sjedio je uspravno na velikom, miiavom konju kojega je s lakoom kontrolirao povremenim pritiskom pete. Oi su mu bile tamne i nestrpljive, kao da je ovaj teret bjelogardijaca bio zadatak koji mu se gadio. Nitko od vas ne zasluuje ivjeti", rekao je hladno. Duboki se jauk zauo iz gomile, koja kao da se zaljuljala od oka. Povisio je glas. Iskoritavali ste nas. Zlostavljali. Vjerovali ste da nikada nee doi trenutak kada budete morali odgovarati nama, narodu Rusije. Ali prevarili ste se. Bili ste slijepi. Gdje je sada sve vae bogatstvo? Gdje su vae velike kue i plemeniti konji? Car je prolost i ja vam se kunem da..." Jedan se glas uzdigao negdje iz sredine mnotva. Bog blagoslovio cara. Bog uvao obitelj Romanov." Odjeknuo je pucanj. Puka u asnikovim rukama je poskoila. Osoba iz prvog reda pala je na zemlju; tamna mrlja na snijegu. Ovaj je ovjek platio za vau izdaju." Njegov je neprijateljski pogled prezirno preao preko zaprepatene gomile. Vi i takvi kao vi bili ste paraziti na leima izgladnjelih radnika. Stvorili ste svijet okrutnosti i tiranije u kojem su bogatai okretali lea vapajima siromanih. A sada ostavljate svoju zemlju, kao takori koji bjee s gorueg broda. I jo se usuujete mladost Rusije povesti sa sobom." Okrenuo je konja i odmaknuo se od gomile ispijenih lica. Sada ete predati svoje dragocjenosti." Kimnuo je, a vojnici su uli meu zarobljenike. Sustavno su im oduzimali sav nakit, satove, srebrne tabakere, sve to je imalo ikakvu vrijednost, ukljuujui i sve vrste novca. Drske su ruke pregledavale odjeu, traile pod pazusima, u ustima, ak i meu grudima, tragajui za paljivo skrivenim predmetima koji su svojim vlasnicima znaili razliku izmeu ivota i smrti. Valentina je izgubila smaragdni prsten skriven u porubu haljine, dok je Jensu oduzet posljednji zlatnik iz izme. Kad je sve bilo gotovo, iz zanijemjele gomile ulo se samo slabano jecanje. Oteli su im nadu, a s njom i mogunost govora. Ali, asnik je bio zadovoljan. Izraz gaenja napustio je njegovo lice. Okrenuo se i izdao otru naredbu ovjeku na konju iza sebe. Isti je tren nekolicina vojnika na konjima poela krivudati kroz gomilu, razdvajajui je, uzburkavajui. Valentina je vrsto stisnula malu ruku skrivenu u svojoj i znala je da bi Jens prije umro nego ispustio ruku djeteta. Kad se veliki, crvenkastosmei konj zanio prema njima, a njegova eljezom potkovana kopita dola opasno blizu, djetetu se oteo tihi uzvik, ali inae se hrabro drala i nije ispustila ni zvuka. to to rade?" proaptala je Valentina. Odvode mukarce. I djecu." O, Boe, ne." Ali, bio je u pravu. Ostavljali su samo starce i ene. Ostale su razdvajali i odvodili. Vapaji bola parali su zaleenu pustopoljinu, a negdje kod drugog kraja vlaka uljao se vuk, privuen mirisom krvi. Jens, ne, ne daj im da te odvedu. Ni nju", molila je Valentina. Tata?" Maleno je lice izronilo izmeu njih. Tiho, ljubavi." Snaan udarac kundaka pogodio je Jensa u rame ba kad je ponovno prebacivao kaput preko glave svoje keri. Zateturao je, ali je ostao na nogama. Ti. Mar tamo." Vojnik na konju izgledao je kao da samo eka izgovor da povue okida. Bio je vrlo mlad. Vrlo nervozan. Jens se nije pomaknuo. Ja nisam Rus." Polako, da ne uznemiri vojnika, posegnuo je prema unutarnjem depu i izvukao putovnicu. Vidite", urno je dodala Valentina. Moj mu je Danac." Vojnik se namrtio, nije bio siguran to da radi. No, zapovjednik je imao otre oi. Odmah je primijetio njegovu neodlunost. Podbo je konja naprijed u uspanienu gomilu i doao do mladog redova. Grodensky, zato gubi vrijeme?" zahtijevao je. Ali nije obraao pozornost na vojnika, ve na Valentinu. Kad je podigla glavu da se obrati soldatu na konju, kapuljaa joj je skliznula s glave i otkrila dugu tamnu kosu i visoko elo s blijedom, besprijekornom koom. Mjeseci gladovanja istaknuli su joj jagodice i uinili da joj oi izgledaju jo vee.

asnik je sjahao. Izbliza, vidjeli su da je mlai nego to je izgledao na konju, vjerojatno jo u tridesetima, ali s oima mnogo starijeg ovjeka. Uzeo je putovnicu i kratko je pregledao, a pogled mu je bjeao s Valentine na Jensa i natrag. Ali ti", grubo je rekao Valentini, ti si Ruskinja?" Iza njih su poeli odjekivati pucnjevi. Roenjem da", odgovorila je. Nije se okrenula prema tim zvukovima. Ali sada sam Dankinja. Udajom." Htjela se primaknuti muu, bolje sakriti dijete izmeu njih, ali nije se usudila pomaknuti. Samo su joj se prsti vre stegnuli oko siune hladne ruke u njezinoj. Bez upozorenja, asnikova se puka zabila u Jensov trbuh i on se presavio uz prigueni uzvik bola, ali ga je odmah zatim drugi udarac u zatiljak oborio na snijeg. Krv je poprskala ledenu povrinu. Valentina je vrisnula. Isti je tren osjetila da se malena ruka istrgnula iz njezine te je vidjela svoju ker kako se baca na asnikove noge, bijesna poput divlje make, koja grize i grebe u mahnitom napadu. Kao na usporenom filmu, gledala je kako se kundak puke poinje sputati prema malenoj glavi. Ne", povikala je i zgrabila dijete prije nego to su je uspjeli udariti. Ali snanije ruke istrgnule su joj mlado tijelo iz zagrljaja. Ne, ne, ne!" vrisnula je. Ona je dijete Danca. Nije Ruskinja." Ona jest Ruskinja", inzistirao je asnik i izvukao pitolj. Bori se kao Ruskinja." Leerno je prislonio cijev pitolja posred djetetova ela. Nemojte je ubiti, preklinjem vas", molila je Valentina. Molim vas, nemojte je ubiti. Napravit u... sve... sve. Ako je pustite da ivi." Duboki jecaj zauo se iz slomljene prilike pod njezinim nogama. Preklinjem vas", tiho je molila. Otkopala je gornji gumb kaputa, ne skidajui oi s asnikova lica. Sve." Boljeviki zapovjednik ispruio je ruku i dotaknuo joj kosu, obraz, usta. Zadrala je dah, u mislima ohrabrujui njegovu elju. I za jedan kratki trenutak znala je da ga ima. Ali kad je bacio pogled na svoje ljude koji su ih gledali, koji su udjeli za njom i nadali se da e poslije doi red i na njih, odmahnuo je glavom. Ne. Nisi vrijedna toga. ak ni topli poljupci tvojih prekrasnih usana. Ne. To bi izazvalo previe nevolja medu mojim vojnicima." Slegnuo je ramenima. teta." Njegov se prst stegnuo oko okidaa. Daj da je otkupim", brzo je rekla Valentina. Kad je okrenuo glavu i zagledao se u nju mrkim pogledom koji mu je spojio guste obrve, ponovila je: Daj da je kupim. I svog mua." On se nasmijao, a taj je otar zvuk odjeknuo i medu vojnicima. ime?" Ovime." Valentina je gurnula dva prsta u grlo i nagnula se naprijed kad joj je mlaz tople ui izletio iz praznog eluca. Usred ute mrlje koja se razlila po snjenoj kori leala su dva siuna pamuna paketia, ne vea od ljenjaka. Na asnikov znak bradati vojnik ih je podignuo i predao njemu. Sada su leali, prljavi i vlani, usred njegove crne rukavice. Valentina je prila blie. Dijamanti", rekla je s ponosom. Odlijepio je pamune omote, s gorljivou vidljivom u svakom njegovu pokretu, dok mu u ruci nije zasjalo neto to je izgledalo poput dva grumenia blistavog leda. Valentina je prepoznala pohlepu na njegovu licu. Jedan da otkuim svoju ker. Drugi za mua." Mogao bih ih samo uzeti. Vie nisu tvoji." Znam." Odjednom se nasmijao. U redu. Dogovorit emo se. Zato to imam dijamante a ti si lijepa, zadrat e derite." Lidiju su gurnuli Valentini u naruje, a ona ju je stisnula kao da se eli uvui u nju. ,,I moga mua", inzistirala je Valentina. Tvog mua emo zadrati." Ne, ne. Molim vas, Boe, ja..." Ali, onda su se pokrenuli konji. vrsti zid njihovih tijela tjerao je ene i starce natrag prema vlaku. Lidija je vritala u Valentininim rukama: Tata, tata...", a suze su joj tekle niz mrave obraze dok je gledala kako odvlae njegovo tijelo. Valentina nije imala suza. U sebi je imala samo smrznutu prazninu, golu i beivotnu kao divljina kroz koju su prolazili. Sjedila je na smrdljivom podu stonog vagona, leima naslonjena na drveni zid. No je prodirala unutra i zrak je bio toliko hladan da je disanje bilo bolno, ali ona nita nije primjeivala. Glava joj je beivotno visjela, a oi gledale u prazno. Oko nje, prazna mjesta bila su ispunjena zvukovima bola. Nije bilo djeaka prljave plave kose

kao ni ovjeka koji je bio siguran da je Bijela armija stigla da ih nahrani. ene su plakale za izgubljenim muevima, za ukradenim sinovima i kerima. S neskrivenom su zavisti zurile u jedino preostalo dijete u vlaku. Valentina je vrsto omotala svoj kaput oko sebe i Lidije, ali jo je osjeala da joj ki drhti. Mama", proaptala je djevojica, hoe li se tata vratiti?" Ne." Ve je dvadeseti put postavila isto pitanje, kao da bi to neprestano ponavljanje moglo promijeniti odgovor. U tami, Valentina je osjetila da se malo tijelo trese. Zato je uzela hladno lice svoje keri u ruke i odluno rekla: Ali mi emo preivjeti, ti i ja. Preivjeti je najvanije."

Junchow, sjeverna Kina srpanj, 1928.

Zrak na trnici smrdio je na mazgin izmet. Mukarac u lanenom krem odijelu nije znao da ga slijede. Da promatraju svaki njegov pokret. Pritisnuo je svjee opranu bijelu maramicu na nos i ponovno se pitao zato je, za ime boje, doao u ovu zemlju, koju je i Bog zaboravio. Neoekivano, otra engleska crta njegovih usta izvinula se u lagani osmijeh. Moda je Bog i jest zaboravio, ali nisu je zaboravili njezini vlastiti, poganski bogovi. Zalobni zvuci golemih bronanih zvona doplovili su iz hrama i nepozvani uli u njegovu glavu, gdje su odjekivali u potmuloj, naizgled beskrajnoj monotoniji. U pokuaju da si odvrati panju, na jednom od brojnih tandova iji su vlasnici vikom privlaili kupce odabrao je komad porculana i podigao ga prema svjetlu. Prozrano kao zmajev dah. Krhko poput srca lotosova cvijeta. Zdjelica je utonula u krivinu njegova dlana, kao da ondje i pripada. Rana dinastija Ch'ing", promrmljao je s uitkom. Ti kupiti?" Kineski prodava u sumorno sivoj tunici zurio je u njega pun oekivanja, a crne su mu oi blistale u lanom dobrom raspoloenju. Ti sviati?" Englez se nagnuo prema naprijed, paljivo izbjegavajui kontakt izmeu grubo izraenog tanda i svojega besprijekornog sakoa. Savreno uglaenim glasom pitao je: Reci mi, kako vi Kinezi moete proizvesti najsavrenije kreacije na svijetu, ali i najgnjusniju prljavtinu koju je ovjek ikad vidio?" Slobodnom je rukom pokazao na mnotvo ija su tijela preplavila trnicu, na povorku znojem natopljenih mazgi koje su, natovarene velikim blokovima soli koji su kripali na njihovim nesalomljivim leima, teturale kroz gomilu pokraj tandova s hranom, ostavljajui iza sebe izmet, da sazrijeva na ubitanoj vruini dana. Lica izbrazdanog oiljcima velikih boginja, goni mazgi bio je sretan to je sigurno stigao u Junchow pa se cerio kao majmun, ali je i smrdio kao jak. Uz to, kamenom poploene ulice bile su bijele od izmeta iz stotine ptijih kaveza od bambusa, a sve se to stapalo sa smradom otvorene kanalizacije koja je prolazila uz rub trga. Kraj kanalizacije ualo je dvoje male djece s prljavim crnim pletenicama i veselo vakalo neto zeleno i sono. Samo Bog zna to je to bilo. Samo Bog i muhe. Muhe su se rojile oko svega. Englez se okrenuo natrag prema prodavau i uz maloduno slijeganje ramenima ponovno upitao: Dakle, kako to moete?" Kineski prodava digao je pogled prema visokom fanquiju, Stranom vragu, ne razumjevi ni rijei, ali bio je obeao svojoj novoj konkubini da e joj kupiti par satenskih cipelica, crvenih, izvezenih, pa nije htio izgubiti muteriju. Ponovio je dvije od ukupno osam rijei engleskog koje je znao. Ti kupiti?" i pun nade dodao: Tako lijepo." Ne." Englez je s ljubavlju vratio zdjelicu kraj crno-bijele lakirane kutijice za aj. Ne kupiti." Okrenuo se da ode, ali nisu mu dali mira. Odmah ga je napao sljedei prodava. Bujica glasova, na tom prokletom jeziku koji nije razumio, njegovim je velikim zapadnjakim uima zvuala kao da se make tuku. Svemu je kriva ova vraja vruina. Izluivala ga je. Rupiem je obrisao elo i pogledao na depni sat. Morao je pouriti. Nije elio zakasniti na dogovoreni ruak s Binkyjem Fentonom u klubu Odisej. Stari Binky prilino je pazio na te stvari. I s pravom. Odjednom je osjetio otru bol u ramenu. Rika se gurala da proe kraj njega, kloparajui po kamenim ploama ulice. Dovraga, tih je prokletih stvari jednostavno bilo previe. To se ne bi smjelo dopustiti. Pogled mu je iritirano poletio prema putniku u riki, ali je odmah omekao. Vitka, u cheongsamu2 boje jorgovana s visokim ovratnikom, vrlo uspravno je sjedila prekrasna mlada Kineskinja. Duga tamna kosa sputala joj se niz lea poput plata od satena, a iza uha je zataknula bijelu orhideju, koju je privrstila sedefastim eljiem. Nije joj mogao vidjeti oi jer
2 Tradicionalna kineska enska haljina (nap. prev.)

10

joj je pogled bio diskretno sputen, uprt u sitne ruke poloene na krilu, no lice joj je tvorilo savren oval, a njezina koa bila je savrena kao i porculanska zdjelica koju je maloas drao u rukama. Grubi mu je povik skrenuo panju na kulija3 koji se muio s rikom, ali brzo je gadljivo skrenuo pogled. Momak nije nosio nita osim krpe na glavi i prljavog komada tkanine oko bedara. Nije ni udno to je ona radije gledala u svoje ruke. Odvratno kako su se ti uroenici razmetali svojim golim tijelima. Podignuo je rupi do nosa. I taj smrad. Dragi Boe, kako su mogli ivjeti s tim? Iznenadni prodorni zvuk trube natjerao ga je da poskoi. Posrnuo je unatrag i sudario se s mladom Europljankom koja je stajala iza njega. Jako mi je ao, gospoice." Dotaknuo je svoj panama eir u znak isprike. Molim vas da mi oprostite na nespretnosti. Taj me uasni zvuk potpuno smeo." Bila je odjevena u mornarskoplavu haljinu, a na glavi je imala slamnati eir irokog oboda, koji joj je skrivao kosu i bacao sjenu na lice, no on je stekao dojam da mu se smije - truba je samo objavljivala dolazak lokalnog brusaa noeva na trnicu. Odrjeito joj je kimnuo i preao na drugu stranu ulice. Djevojka ionako ne bi smjela biti ovdje, ne bez pratnje. Na jednom od tandova ugledao je kip Sun Wu-konga, arobnog boga-majmuna, i to mu je odvratilo misli pa se nije zapitao koji bi razlog jedna bijela djevojka mogla imati da bude sama na prepunoj kineskoj trnici.

Lidijine su ruke bile brze, a dodir njean. Njezini su prsti mogli ukrasti osmijeh samoga Bude a da on to ne primijeti. Stopila se s gomilom. Bez osvrtanja. To je bio najtei dio. Poriv da se okrene i provjeri da je sigurna bio je tako jak da joj je gotovo u grudima progorio rupu. Ali, ona je samo stisnula ruku oko svog depa, sagnula se da izbjegne otri kraj motke na kojoj je neki ovjek nosio vjedra s vodom i krenula prema izrezbarenom luku koji je oznaavao ulaz na trnicu. tandovi natrpani ribom i voem redali su se s obje strane ulice i stvarali jo veu guvu (tako da je na uem kraju prolaza guva bila vea). Ovdje se osjeala sigurnije. Ali usta su joj bila suha. Oblizala je usne. Riskirala kratko osvrtanje. I nasmijeila se. Krem odijelo bio je tono ondje gdje ga je ostavila, sagnut nad jedan tand, maui eirom u pokuaju da se rashladi. Njezine su otre oi primijetile mladoga kineskog ulinog mangupa, obuena u neto to je izgledalo kao gruba plava pidama, koji se znaajno vrzmao iza njega. Mukarac nije nita primjeivao. Ne jo. Ali svakog je trenutka mogao odluiti provjeriti vrijeme na svome depnom satu. Upravo je to i radio kad ga je ona zamijetila. Glupi tikvoglavac, gdje mu je bila pamet? Odmah je znala. Ovaj e biti lagan. Pobjegao joj je mali uzdah zadovoljstva. Nije to bilo samo od adrenalina zbog dobrog ulova. Uivala je ve u samom pogledu na kinesku trnicu koja se pruala pred njom. Oboavala je energiju tog mjesta. Svaki je kutak vrvio ivotom, odjekivao lupanjem, klepetanjem i prodornim uzvicima prodavaa, plamtio jarkoutim i crvenim bojama japanskih jabuka i lubenica. Oboavala je more krovova, nain na koji su se uvijali na rubovima kao da se pokuavaju zakaiti za vjetar i odletjeti s njim, kao i iroku, lepravu odjeu ljudi koji su se cjenkali oko slatkovodnih rakova, zdjelica peenih jegulja ili dodatnog jina klica alfalfe. Kao da joj se sam miris tog mjesta uvukao pod kou. Nije bilo kao u Internacionalnom naselju. Ondje se Lidiji inilo da korzeti od riblje kosti nisu bili stegnuti samo oko ljudskih tijela, nego i oko njihovih umova. Hodala je brzo. Ali ne prebrzo. Nije eljela privlaiti pozornost. Iako stranci na trnici nisu bili rijetkost, petnaestogodinja djevojka bez pratnje svakako jest. Morala je biti oprezna. Ispred nje leala je iroka poploena cesta koja je vodila do Internacionalnog naselja, a upravo bi tu Krem odijelo najprije gledao da je krene traiti. Ali Lidija je imala drugi plan. Skrenula je desno. I naletjela ravno na policajca. Sve u redu, gospoice?" Srce joj se nabijalo o rebra. Da." Bio je mlad. Kinez. Jedan od gradskih novaka koji su ponosno patrolirali u svojim elegantnim mornarskoplavim uniformama i sjajnim bijelim remenjem. Znatieljno ju je promatrao. Vi izgubljeni? Mlade dame ne dolaziti ovdje. Ne prikladno."
3 U Kini i Indiji, najamni radnici za teke poslove (nap. prev.)

11

Ona je odmahnula glavom i uputila mu svoj najljepi osmijeh. Ne, nalazim se sa svojom amom." Njegovateljica trebala biti pametnija." Namrtio se. Ne dobro. Uope ne dobro." Iza Lidijinih lea odjeknuo je ljutiti povik s trnice i ona je ve bila spremna potrati, ali policajca vie nije ni zanimala. Dotaknuo je kapu u znak pozdrava i pourio kraj nje prema krcatom trgu. Istog se trena dala u trk. Uz strme kamene stepenice. Ispod kamenog luka koji ju je vodio duboko u srce starog kineskoga grada, s njegovim drevnim zidinama koje su uvala etiri masivna kamena lava. Nije se usuivala esto dolaziti ovamo, ali u ovakvim je trenucima vrijedilo riskirati. Bio je to svijet mranih prolaza i jo mranijih mrnji. Ulice su bile uske. Kamene i skliske, prljave od zgaenog povra. Njezinim su oima sve zgrade izgledale tajnovito, kao da skrivaju tajne iza visokih kamenih zidova. Ili su, pak, bile niske i zbijene, jedna na drugu naslonjene pod udnim kutovima, pokraj ajana sa arenim verandama i nadstrenicama iji su se krajevi uvijali prema nebu. Groteskna lica udnih bogova i boica promatrala su je iz neoekivanih nia. Pokraj nje su prolazili mukarci s vreama i ene s djecom. Neprijateljski su zurili u nju i govorili joj stvari koje nije razumjela. Ali vie je puta ula rije fanqui, Strani vrag, od koje bi zadrhtala. Na jednom je uglu prosila stara ena, u prljavtini, zamotana u dronjke. Ruka joj je bila ispruena poput kande, a suze su se nekontrolirano slijevale niz duboke bore njezina lica ispijena ko u kostura. Taj je prizor Lidija vidjela ve mnogo puta, u posljednje vrijeme ak i na ulicama Internacionalnog naselja, ali se nikada nije uspjela naviknuti na njega. Ti su je prosjaci plaili. Uznemiravali je. Imala je none more u kojima je bila jedna od njih, na prljavoj ulici. Sama, s crvima kao jedinom hranom. Ubrzala je korak. Glava dolje. Da se smiri, ovila je prste oko tekog predmeta u svom depu. inio se skup. eznula je da pregleda svoj plijen, ali to bi ovdje bilo preopasno. Neki lokalni kriminalac odsjekao bi joj ruku im bi je vidio, stoga se prisilila na strpljenje. No ipak, sitne su dlaice na stranjoj strani njezina vrata stajale uspravno. Poela je lake disati tek kad je stigla do Bakrene ulice, a i bolesno se bukanje u dnu njezina trbuha poelo stiavati. To je bio strah. Uvijek je bilo isto poslije krade. Tanki trag znoja curio joj je niz lea, a ona si je govorila da je to zbog vruine. Svoj je otrcani eir nakrivila po posljednjoj modi, bacila pogled na jednolino bijelo nebo, koje je poput deke guilo cijeli drevni grad, i krenula prema duanu gospodina Liua. Duan se nalazio ispod oronulog trijema. Ulaz je bio uzak i mraan, ali je izlog blistao, svijetao i vedar, okruen izrezbarenim crvenim okvirom i ukraen elegantnim kaligrafskim svicima. Lidija je znala da je sve to bilo dio kineske potrebe za javnim licem. Za fasadom. No, ono to se dogaalo iza te fasade bila je vrlo privatna stvar. Unutranjost je bila jedva vidljiva. Nije znala koliko je sati, ali je bila sigurna da je prekoraila jednosatnu pauzu za ruak. Gospodin Theo e biti ljut na nju to kasni na nastavu, moda e ak dobiti ravnalom po prstima. Bolje da pouri. Ali dok je otvarala vrata duana, nije mogla suspregnuti smijeak. Moda joj je bilo samo petnaest, ali ve je znala da je nada da se dogovaranje posla s Kinezom moe ubrzati jednako apsurdna kao i pokuaj da izbroji uskomeane golubove koji su kruili iznad sivih, crijepom prekrivenih krovova Junchowa. Unutra je svjetlo bilo prigueno i Lidiji je trebalo nekoliko trenutaka da joj se oi prilagode. U zraku se osjeao miris jasmina, hladan i osvjeavajui nakon vlanog zraka vani na ulici. Pogled na crni stol sa zdjelom prenog kikirikija podsjetio ju je da od jutros nije jela nita osim jedne lice razvodnjene riine kae. Iza pulta od hrastova drva dogegao se mukarac tanak kao prut, odjeven u dugi smei ogrta. Lice mu je bilo izborano kao orah, s vrha brade rasla mu je duga, upava brada, a kosu je jo nosio u staromodnoj mandurskoj pletenici koja mu je poput sive zmije vijugala niz lea. Oi su mu bile crne i prepredene. Dobro doli, gospodina, u moju skromnu trgovinu. Moje se nedostojno srce raduje to vas opet vidi." Uglaeno se naklonio i ona mu je uzvratila gestu. Dola sam jer cijeli Junchow govori da samo gospodin Liu zna cijeniti pravu vrijednost lijepo izraenih predmeta", spremno je rekla Lidija. Poaen sam, gospodina." Zadovoljno se nasmijeio i pokazao prema niskom stolu u kutu. Molim vas, sjednite. Osvjeite se. Ove su godine ljetne kie nesmiljene, a bogovi su oito ljuti kad nas svaki dan more svojim vatrenim dahom. Dopustite da vam donesem alicu aja od jasmina da vam smiri vatru u krvi." Hvala vam, gospodine Liu. To bi bilo lijepo." Sjela je na nisku bambusovu stolicu i, im joj je okrenuo lea, ubacila komadi kikirikija u usta. Dok se on vrzmao iza paravana ukraena paunovima od bjelokosti, Lidijin je pogled kruio po duanu. Bio je mraan i tajnovit, s pranjavim policama koje su bile toliko natrpane da su predmeti padali jedan preko drugoga. Fini porculan iz pokrajine Jiangxi, star stotine godina, leao je pokraj najnovijeg modela radija od

12

sjajnoga krem bakelita. Delikatni kaligrafski svici visjeli su sa zastraujuih maeva iz Bokserskog ustanka, a iznad njih se nalazilo udno, iskrivljeno stablo napravljeno od bronce koje kao da je izrastalo iz glave nacerenog majmuna. Na drugoj su se strani dva pliana medvjedia iz Njemake naslanjala na niz svilenih cilindara runo izraenih u glasovitom londonskom Jermyn Streetu. Kraj vrata je stajala udna naprava od drveta i metalnih opruga. Lidiji je trebao trenutak da shvati da je to umjetna noga. Gospodin Liu bio je vlasnik zalagaonice. On je kupovao i prodavao ljudske snove i podmazivao kotaie svakodnevne egzistencije. Lidija je dopustila da joj oi kliznu preko stalka za odjeu u stranjem dijelu prostorije. To joj je bio najdrai dio duana. Svjetlucavi niz elegantnih veernjih haljina i krznenih kaputa svojom je brojnou i teinom savio ipku na kojoj su bili objeeni pa se inilo kao da motka razgibava lea. Ve od samog pogleda na takav luksuz, Lidijino je mlado srce iskusilo otar ubod zavisti. Nijednom nije napustila duan a da se prije nije oduljala do tog kuta i rukom prela preko gusto poslaganih bundi. Sjajni bizam ili zlaani nerc, nauila ih je prepoznavati. Jednog dana e, obeala si je, sve biti drugaije. Jednoga e dana kupovati, a ne prodavati. Umarirat e unutra s hrpom dolara i priutiti si jednu od tih bundi. Onda e je omotati oko ramena svoje mame i rei: Vidi, mama, vidi kako si lijepa. Sad smo sigurne. Moe se opet poeti smijati." Na to e se njezina majka nasmijati svojim velianstvenim smijehom. I biti sretna. Ubacila je jo dva kikirikija u usta i nestrpljivo poela lupkati svojom uskom crnom cipelicom po ploicama. Isti se tren pojavio gospodin Liu s pladnjem i budnim smijekom. Na stol je stavio ajnik i dvije sitne alice bez drke, tanke poput hostije. Gajnik nije imao glazuru i izgledao je vrlo staro. Starac je u tiini napunio alice. Zaudo, miris cvijeta jasmina koji se irio iz mlaza vrue tekuine uistinu je ublaio vruinu u Lidijinu umu i doveo je u napast da plijen odmah poloi na stol. Ali znala je da ne smije. Najprije e avrljati. To je bio kineski nain sklapanja poslova. Nadam se da vas zdravlje slui, gospodina, i da je u Internacionalnom naselju sve u redu u ovim tekim vremenima." Hvala na pitanju, gospodine Liu, ja sam dobro. Ali u Naselju..." Slegnula je ramenima, nadajui se da time stvara dojam svjetske ene. Uvijek ima problema." Njegove su oi zasjale. Zar Ljetni bal u dvorani Mackenzie nije bio uspjean?" O, naravno da je bio. Svi su doli. Takva elegancija. Sve najsjajniji automobili i koije. A tek dragulji, gospodine Liu, vi biste se oduevili draguljima. Bilo je tako.nije uspjela potpuno sakriti enju u glasu, tako savreno." To mi je uistinu drago uti. Dobro je znati da se brojne nacije koje vladaju ovim beznaajnim kutom Kine bar jednom mogu sastati a da se ne pobiju." Lidija je nasmijala. O, svaa je bilo mnogo. Oko stolova za igru." Gospodin Liu se lagano pribliio. to je bio uzrok prepirke?" Vjerujem da je bila rije o...", namjerno je zastala da popije posljednji gutljaj aja, putajui ga da eka, oslukujui njegovo ubrzano disanje, neemu u vezi s dovoenjem jo Sikha iz Indije. Naime, ele ojaati gradsku policiju." Zar oekuju probleme?" Naelnik Lacock, na policijski zapovjednik, rekao je da je to samo mjera opreza zbog pljaki koje se dogaaju u Pekingu. I zato to se toliko vaih ljudi slijeva u nae Internacionalno naselje u potrazi za hranom." ,,Ai-ya, ovo su zaista uasna vremena. Smrt je jednako esta kao i ivot. Glad i oskudica su svuda oko nas." Pustio je da se izmeu njih spusti kratka tiina, kao kad se kamen spusti u jezerce. Ali, gospoice, ako biste bili tako ljubazni da mi objasnite, kako to da je netko poput vas, netko tako mlad, pozvan da prisustvuje tom najuzvienijem dogaaju u dvorani Mackenzie?" Lidija je pocrvenjela. Moja je majka", rekla je vano, bila najbolja pijanistica u cijeloj Rusiji, svirala je za samog cara u njegovoj Zimskoj palai. Sada je veoma traena u Junchovvu. Ja je pratim." Ah." Naklonio se s potovanjem. Onda je sve jasno." Nije joj se svidio nain na koji je to rekao. S njim je uvijek bila na oprezu, zbog njegova impresivnog vladanja engleskim jezikom, a i ula je da je prije bio posrednik za rudarsku tvrtku Jackson & Mace. Mogla ga je zamisliti s pijukom u jednoj i grumenom zlata u drugoj ruci. No, kruile su glasine da je odande otiao pod sumnjivim okolnostima. Bacila je pogled na police i lokotom zakljuanu vitrinu s bljetavim nakitom. U Kini kraa ba i nije bila nepoznat pojam. Sada je bio njezin red. ,,I nadam se da e vae poslovanje profitirati od sve veeg broja ljudi u gradu, gospodine Liu." Ai! Naalost, posao ne ide dobro." Svoje je male, tamne oi oborio u izrazu pretjerane tuge. Ona zmija, Feng Tu Hong, predsjednik naeg novoga Gradskog vijea, sve e nas svesti na prosjaki tap."

13

Kako to?" Od svih prodavaonica u starom Junchowu zahtijeva tako visoke poreze da nam doslovno cijedi krv iz ila. Moje stare ui ne udi kada uju da se mladi komunisti nou uljaju uokolo i postavljaju svoje plakate. Juer su na trgu odrubili glavu jo dvojici. Ovo su teka vremena, gospoice. Jedva uspijevam skrpati kraj s krajem da prehranim sebe i svoje beskorisne sinove. Ai-ya! Posao ide vrlo loe, vrlo loe." Lidija je uspjela suspregnuti osmijeh. ao mi je zbog vas, gospodine Liu. Ali donijela sam vam neto to e vam, nadam se, pomoi da opet postanete uspjeni." Gospodin Liu je nagnuo glavu. Znak da je dolo vrijeme za posao. Stavila je ruku u dep i izvukla svoj plijen. Poloila ga je na stol od ebanovine, gdje se sjajio kao puni mjesec. Sat je bio prekrasan ak i njezinu nestrunom oku, a iz njegova lijepo izrezbarenog kuita i tekoga srebrnog lanca irio se miris novca. Paljivo je promatrala gospodina Liua. Na licu mu se nije pomaknuo niti jedan mii, ali u oima mu je zaiskrio kratki bljesak elje. Odvratio je pogled od sata i poeo polako pijuckati aj iz svoje siune alice. Ali Lidija je poznavala njegove metode, bila je spremna na sve sitne trikove. ekala je. Napokon ga je uzeo u ruku i iz svojega ogrtaa izvadio okular, da bi ga bolje pregledao. Paljivo je otvorio najprije prednji srebrni poklopac, pa zatim stranji i unutarnji dio, mrmljajui sebi u bradu na mandarinskom dok su mu ruke milovale kuite. Nakon nekoliko minuta vratio ga je na stol. Ima odreenu vrijednost", nezainteresirano je rekao. Ali ne preveliku." Vjerujem da vrijedi vie od toga, gospodine Liu." Ah, ali ovo su teka vremena. Tko ima novca za takve stvari kad nema hrane na stolu?" Prekrasno je izraen." Prst mu se pomaknuo kao da eli jo jednom pomilovati srebrnu stvaricu, no umjesto sata, pogladio je svoju malu bradu. Nije loe", priznao je. Jo aja?" Deset su se minuta cjenkali, naprijed-natrag. U jednom je trenutku Lidija ustala i spremila sat u dep, i tada je gospodin Liu povisio svoju ponudu. Tri stotine i pedeset kineskih dolara." Vratila je sat na stol. etiristo pedeset", zahtijevala je. Tristo ezdeset. Vie si ne mogu priutiti, gospoice. Moja e obitelj ostati gladna." Ali vrijedi vie. Mnogo vie." Ne meni. ao mi je." Uzdahnula je. To nije dovoljno." On je uzdahnuo i zamahnuo glavom, a njegova je duga pletenica poskakivala. ,,U redu, iako onda tjedan dana neu jesti." Zastao je, a njegove su je otre oi procjenjivaki gledale. etiristo dolara." Prihvatila je. Lidija je bila sretna. Zurila je starim gradom, a u glavi joj se vrtjelo od svih lijepih stvari koje e kupiti - vreice ueerenih okruglica s marelicama za poetak, i da, prekrasan svileni al za svoju majku i novi par cipela za sebe jer ove su je uasno uljale, i moda... Cesta ispred nje bila je blokirana. Bila je to scena potpunog kaosa u ijem je srcu uao veliki crni Bentley, sav u irokim, razmetljivim branicima i sjajnom kromu. Automobil je bio toliko golem, i toliko neprimjeren uskim ulicama namijenjenima mulama i takama, da na trenutak Lidija nije bila sigurna da je oi ne varaju. Trepnula je. Ali jo je bio ondje, zaglavljen izmeu magarca upregnutog u zaprena kola i dvije rike, od kojih je jedna leala prevrnuta, napuknutoga kotaa. S kola se po cijeloj cesti rasulo korijenje bijelog lotosa i magarac je revao u elji da doe do njih. Svi su vikali. Ba kad je Lidija pokuavala nai najbolji nain da zaobie tu scenu ne privlaei pozornost, kroz stranji prozor Bentleya provirila je glava mukarca koji je, glasom naviknutim na izdavanje zapovijedi, rekao: Deko, da si odmah okrenuo ovaj vraji automobil i vratio se cestom koja ide uz rijeku." Da, gospodine", rekao je uniformirani voza koji je svojom slubenom kapom jo uvijek udarao vozaa kola. Naravno, gospodine. Odmah, gospodine." Okrenuo se i posluno salutirao svom poslodavcu, a onda je skrenuo pogled i dodao: Ali to nemogue, gospodine. Cesta preuska." ovjek u automobilu frustrirano se lupio po elu i zaurlao neto to Lidija nije ula jer je ve bila u pokretu. Zadravajui privid leernosti, uletjela je u malu sporednu ulicu. Jer znala ga je, tog ovjeka u automobilu. Ili je barem znala tko je on. Ta griva bijele kose. Ti nakostrijeeni brkovi. Orlovski nos. To moe biti samo Sir Edward Carlisle, guverner Internacionalnog naselja Junchowa. Samo ime Staroga vraga bilo je dovoljno da djecu natjera na poslunost kad im je bilo vrijeme za spavanje. Ali to je on radio ovdje? U kineskome starom gradu? Bio je poznat

14

po tome to je zabadao nos gdje mu nije bilo mjesto, a posljednja stvar koju je Lidija sada trebala bilo je da je ugleda. ,,Chyort!" opsovala si je u bradu. Dolazila je ovamo, riskirajui prelazak preko kineskog teritorija, ba zato da izbjegne susrete s bijelim licima. Prodavati svoju nepoteno steenu imovinu bilo gdje u Naselju bilo bi previe opasno. Policija je stalno upadala u staretinarnice i zalagaonice usprkos mitu koje se sa svih strana slijevao u njihove depove. Zvali su to cumshaw. To je bio nain na koji su stvari ovdje funkcionirale. Svi su to znali. Brzo je pogledala okolo po ulici u koju se uuljala, uoj i zlokobnijoj od ostalih. Trnci tjeskobe krenuli su joj uz vrat poput pauka. Bio je to vie prolaz nego ulica, prolaz koji je leao u dubokoj sjeni jer je bio pretijesan da bi u njega mogla kliznuti suneva svjetlost. Unato tome, iznad nje su se protezali konopci s kojih je objeeno rublje visjelo mlitavo i beivotno poput duhova na sparnom zraku. S druge strane prolaza dolazio je ovjek sa irokim eirom tipinim za kulije i s takama natovarenim suhom travom. Napredovao je sporo i teko preko zemljane povrine, a cilik njegova kotaa bio je jedini zvuk u tihoj ulici. Zato je bilo tako tiho? Tada je primijetila enu koja je stajala u prljavoj vei i pozivala je da prie. Lice joj je bilo naminkano tako da je izgledala kao jedna od djevojaka koje je Lidijina prijateljica Polly zvala damama za uitak - teka, crna minka oko oiju i crveni prorez umjesto usana na bijelom, napudranom licu. Ali, Lidija je imala dojam da nije bila mlada kao to se inila. Njezin je crveno nalakirani prst i dalje pozivao Lidiju. Ona je oklijevala i rukom prela preko usana u djetinjoj gesti koja je odavala njezinu nervozu. Nije smjela doi ovamo. Ne s depom punim novca. Uznemireno je odmahnula glavom. Dolari." enin glas je doplovio niz ulicu. Ti voljeti kineski dolari?" Uske su joj oi bile prikovane za Lidiju, iako joj se ona nije pribliila. inilo se da tiina postaje sve glasnija. Gdje su bili musavi odrpanci koji se igraju u prljavtini i susjedi koji se prepiru? Prozori kua bili su prekriveni nauljenim komadima papira, jeftinijim od stakla. Pa zato se onda nisu uli zvukovi kuhinjskog posua? Samo cviljenje, neprestano cviljenje kotaa taaka i zujanje crnih muha oko njezinih uiju. Duboko je uzdahnula i okirala se shvativi da su joj dlanovi skliski od znoja. Okrenula se da potri. Ali, pojavivi se niotkuda, suhonjava figura u crnom isprijeila joj se na putu. Ni zhege yochou yochun deji!" zaderao joj se u lice. Lidija nije razumjela njegove rijei, ali kad je pljunuo na zemlju i zasiktao, poruka je bila i odvie jasna. Bio je jako mrav i, unato sparini, nosio je krznenu kapu s naunjacima ispod koje su visjeli pramenovi sijede kose. Ali oi su mu bile divlje i sjajne. Tetovirana aka proletjela joj je ispred lica. U oku, oi su joj vidjele samo prljavtinu ispod njegovih izgrienih noktiju. Pokuala se usredotoiti i razmisliti, ali srce koje joj je nabijalo u prsima nije joj doputalo. Pusti me da proem, deko", uspjela je rei. To je trebalo zvuati otro. Zapovjedniki. Kao Sir Edward Carlisle. Ali nije joj uspjelo. Wo zhishiyao nide qian, fanqui." Ponovno ta rije. Fanqui. Strani vrag. Pokuala ga je zaobii, ali bio je prebrz. Preprijeio joj je put. Iza nje, cviljenje taaka je prestalo, a kad je bacila pogled preko ramena, ena i mukarac s takama stajali su zajedno nasred prolaza i, zavijeni u tamne sjenke, okrutnim oima pratili svaki njezin pokret. Mrava joj se ruka iznenada poput ice stegnula oko zgloba. Uspaniila se i poela vritati. To kao da je oslobodilo demone iz samoga pakla. Ulica se ispunila bukom i kricima dok je ena vritei potrala prema naprijed na osakaenim nogama, a mukarac je ostavio svoje take i uz reanje se bacio prema Lidiji s dugakom, zakrivljenom kosom u ruci. A cijelo je to vrijeme Stari vrag pojaavao stisak oko njezina zgloba. to se vie borila, to su joj se njegovi nokti jae zabijali u meso. Bez ikakvog zvuka, etvrta je osoba zakoraila u ulicu. Bio je to mladi, ne mnogo stariji od Lidije ali visok za Kineza, dugoga blijedog vrata i s kratko podianom kosom, odjeven u crnu tuniku V izreza, preko irokih hlaa koje su se talasale dok se kretao. Oi su mu bile brze i odlune, ali njegovo je lice odraavalo mirnou dok je procjenjivao situaciju. Srdba mu je plamtjela u tamnim oima dok je zurio u staru pijavicu koja joj se privrstila za zglob, i to je djevojci dalo nade. Poela je zazivati pomo, ali prije nego to su joj rijei izale iz usta, svijet kao da se zamutio od brzine pokreta. Mladieva se noga vrtoglavom brzinom zabila usred starevih prsa. Lidija je jasno ula pucanje rebara i njezin je muitelj odletio na pod uz uzvik boli. Njegov ju je pad izbacio iz ravnotee, ali je, umjesto da pobjegne, ostala na mjestu, oiju razrogaenih od zaprepatenja. Ushiena pokretima mladog Kineza. inilo se da plovi zrakom, da lebdi na mjestu, a onda zamahne rukom ili nogom, brzo poput kobre koja napada. To ju je podsjetilo na ruski balet u kazalitu Victoria na koji ju je

15

gospoa Medinsky odvela prole godine. ula je za takvu borilaku vjetinu, ali je nikad nije vidjela uivo. Od takve joj se brzine zavrtjelo u glavi. Promatrala ga je kako prilazi ovjeku s kosom i zamahuje rukama uzdignutih laktova i ispruenih dlanova, kao ptica koja se sprema poletjeti, da bi mu se onda cijelo tijelo izvinulo, okrenulo i nalo u zraku. Izbacio je ruku koja se s treskom spustila na stranji dio ovjekova vrata prije nego to je on stigao zamahnuti kosom. Kineskinja je svoja crvena usta razjapila u vrisku strave. Mladi se okrenuo prema Lidiji. Crne su mu oi bile duboko smjetene, dugake i bademaste. Dok je Lidija gledala u njih, u njoj se probudila jedna stara uspomena. Vidjela je taj pogled i prije, taj isti zabrinuti izraz lica gledao je dolje prema njoj u snijegu, ali tako davno da ga je gotovo zaboravila. Toliko je bila naviknuta voditi vlastite bitke da joj je pogled na nekoga tko se ponudio da ih vodi umjesto nje izazvao pravu eksploziju zapanjenosti u grudima. Hvala ti, xie xie, hvala", uzviknula je isprekidano diui. On je slegnuo svojim irokim ramenima, kao da eli rei da cijela stvar i nije predstavljala neki problem. I zaista, usprkos brzini napada i zaguljivoj vruini uliice, na njegovoj se koi nije sjajio znoj. Niste ozlijeeni?" pitao je na savrenom engleskom. Ne." Drago mi je. Ovi su ljudi obino smee, oni sramote Junchow. Ali vi ne biste smjeli biti ovdje, nije sigurno za..." Pomislila je da e rei fanqui. ...za djevojku kose boje plamena. Za to bi dobili visoku cijenu gore u parfumiranim sobama iznad ajana." Za mene ili za moju kosu?" Za oboje." Odmaknula je pramen neukrotive grive koji joj je ispao iz eira i primijetila stranev nagli udah i omekavanje uglova njegovih usana dok ju je promatrao. Podignuo je ruku i ona je bila sigurna da e je staviti u plamen njezine kose, ali on je pokazao prema starcu koji je upuzao u sjenu ulaznih vrata. U jednom je kutu stajala crna glinena posuda iroka grla, zatvorena epom veliine ake. Presavijen od boli, ovjek je podigao posudu i, uz uzvik bijesa od kojeg mu je slina izala na usta, bacio je na zemlju ispred Lidije i njezina spasitelja. Lidija je odskoila kad se posuda smrskala u stotine komadia, a onda su joj noge gotovo otkazale od straha kad je vidjela to je iskoilo iz posude. Zmija, crna kao no i gotovo metar dugaka. Nekoliko sekundi, samo toliko je bilo potrebno da stvorenje oprezno dogmie do Lidije i svojim raljastim jezikom osjeti njezin strah u zraku. Ali iznenada je zamahnula glavom u irokom luku i nestala u jednoj pukotini u zidu. Lidija se gotovo zaguila od osjeaja olakanja. Tih nekoliko sekundi nee tako lako zaboraviti. okirala se kad je pogledala natrag prema mladiu i vidjela njegovo problijedjelo, ukoeno lice. Ali on nije gledao zmiju. Oi su mu bile fiksirane na Starog vraga koji se zgrio na ulaznim vratima, zurei u njih s izrazom mrnje i neega to je izgledalo kao trijumf. Ne skrenuvi pogled, mladi je Kinez brzo rekao: Mora trati." Njegov ton nije doputao oklijevanje. Lidija je poela trati.

16

Theo Willoughby volio je svoje uenike. Zato je i vodio kolu: Willoughbyjevu akademiju u Junchowu. Sviala mu se sirova gorljivost mladih dua i ista bjelina njihovih bjeloonica. Sve netaknuto. Neiskvareno. Slobodno od utjecaja one proklete Jabuke i njezina znanja o Dobru i Zlu. No, u isto je vrijeme bio fasciniran promjenom koju su prolazili u godinama dok su bili pod njegovim okriljem, tim postupnim, no neodoljivim putovanjem iz Raja do Izgubljenog raja koje se odvijalo u svakome od njih. Starkey, prestani vakati tu olovku. Ona je vlasnitvo kole. Uostalom, od toga e dobiti crve." Prigueno hihotanje prenijelo se razredom. Uenik iz drugog reda ukopao je svoje tintom umazane prste u upu smeih kovra, a uitelju dobacio pogled iste mrnje. Sa svojih trideset i est godina, Theo je mogao zadrati bezizraajni izraz lica dostojan najboljih kineskih pokeraa, pa se nije nasmijao. Samo je kratko kimnuo. Natrag na posao." To je bila jo jedna stvar koja mu se sviala kod njih. Bili su tako povodljivi. Bilo ih je tako lako isprovocirati. Kao makice sa sitnim kandicama koje bi jedva zagreble po povrini. No, njihovo su pravo oruje bile njihove oi. Ako biste im dopustili, te su vam oi mogle rastrgati srce na komadie. On im nije dopustio. O da, volio je on njih, ali samo do odreene granice. Nije imao iluzija. Oni su stajali na drugoj strani ograde, a njegov je posao bio da ih dovue preko nje i pretvori ih u dobro pripremljene odrasle osobe, htjeli oni to ili ne. Podsjeam sve da je sutra rok za esej o caru Ch'eng Tzu", ivahno je dodao. Molim, bez izgovora." Isti je tren jedna ruka u prednjem dijelu razreda poletjela u zrak. Pripadala je petnaestogodinjoj djevojci uredno podiane plave kose i sa slatkim jamicama na obrazima. Izgledala je nervozno. to je, Polly?" Gospodine, moj otac se protivi tome da uimo kinesku povijest. Rekao je da vas pitam zato se bavimo time to su neki pogani barbari radili prije stotina godina umjesto...?" Theo je drvenim dijelom spuve za plou udario po svome stolu, toliko glasno da je cijeli razred poskoio. Umjesto ega?" zahtijevao je. Umjesto engleske povijesti?" Ruka mu je poletjela, pokazujui na uenika u prvom redu. Bates, koja je godine bila bitka kod Nasebvja?" 1645., gospodine." Ruka se pomaknula prema stranjem dijelu razreda. Clara, kako se zvala etvrta ena Henrika VIII.?" Ana od Clevea." Griffiths, tko je izumio strojnu predilicu?" James Hargreaves." Tko je bio premijer u vrijeme donoenja Izbornog zakona?" Lord Grey." Kada su se prvi put pojavile makadamske ceste?" 1819." Lidija...", zastao je, tko je donio rike u Kinu?" Europljani, gospodine. Iz Japana." Odlino." Theo je polako dignuo svoje duge udove sa stolice dok se uiteljska halja nadimala oko njega poput velika crnih krila, i odetao do Pollyina stola. Gledao ju je svisoka, kao to bi vrana mogla gledati malog caria ija je noga ulovljena u zamku. Dakle, gospoice Mason, upuuje li ovo na nedovoljno poznavanje povijesti nae plemenite i pobjedonosne zemlje od strane nae male grupe? Ne bi li va otac bio impresioniran ovakvim prikazom povijesnih injenica?" Pollyini obrazi postali su ruiasti, a potom su dozreli do boje ljive. Zurila je u svoje ruke, igrala se olovkom i promrmljala neto nerazumljivo. Oprosti, Polly", Theo je glatko nastavio, nisam te uo. to si rekla?" Rekla sam da, gospodine." Rijei su joj i dalje bile mrmor. Theo se okrenuo prema razredu. Je li itko od vas uo to je gospoica Mason upravo rekla?" U posljednjem je redu Gordon Trent dignuo ruku i nacerio se. Ne, gospodine, ja ni nis uo."

17

Ignorirat emo uasno nepoznavanje knjievnog jezika gospodina Trenta i vratiti se gospoici Mason. Dakle, da ponovim svoje pitanje, Polly", tiho je rekao. Ne bi li va otac bio impresioniran ovakvim prikazom povijesnih injenica?" Prije nego to je Polly uspjela odgovoriti, Lidija je skoila na noge. Gospodine", pristojno je rekla, meni se ini da je jednom Englezu kineska povijest ista kao i ruska." Smrtonosno miran, Theo je ostavio pognutu plavu glavu i otiao natrag do svog stola. Prosvijetli nas, Lidija. Na koji je to nain jednom Englezu kineska povijest ista kao ruska?" Obje su, gospodine, jednom Englezu koji ivi u Engleskoj nevane. Mislim da je Polly htjela rei da su te stvari bitne jedino ovdje u Kini. A najvjerojatnije emo svi mi iz ovog razreda uskoro ivjeti u Engleskoj." Polly je prijateljici dobacila zahvalan pogled, koji Theo nije primijetio. U tiini je zurio u Lidiju. Sive su mu se oi suzile i neto mu se stegnulo oko usta. No, umjesto eksplozije koju je razred oekivao, on je samo uzdahnuo. Razoaran sam. Ne samo da si ovo poslijepodne zakasnila na nastavu ve sad jo pokazuje i potpuno nerazumijevanje zemlje u kojoj ivi." U tom je trenutku iznenadni prasak zvukova i eksplozija s ulice razbio napetost u sobi. Prskalice", rekao je Theo zamahnuvi rukom prema otvorenom prozoru. Kineska svadba ili neka proslava." Nagnuo se naprijed s iznenadnim zanimanjem. ,,A zato oni tradicionalno upotrebljavaju prskalice u tim prigodama, Lidija?" Da otjeraju zle duhove, gospodine." Tono. Znai, usprkos tome to svu kinesku povijest odbacuje kao nevanu, ipak zna neto o njoj." Prstom je pokazao prema Polly u prvom redu. Reci mi tko je izumio barut, gospoice Mason?" Kinezi." Njegov je prst jo jednom zapoeo put preko mladih lica. Tko je izumio papir?" Kinezi." Tko je izumio brane i ustave, i segmentni luk?" Kinezi." Tko je izumio tisak?" Kinezi." Magnetski kompas?" Kinezi." ,,I, Lidija, jesu li te stvari nevane? Osobi koja ivi u Engleskoj?" Ne, gospodine." Zadovoljno se nasmijeio. Dobro. Sad kad smo to razjasnili, moemo prijei na dinastiju Han. Ima li kakvih primjedbi?" Nijedna se ruka nije podigla. Theo je znao da Li Mei stoji gore na prozoru. Tanki vrhovi njezinih prstiju leali su na staklu, kao da ga eli dotaknuti kroz prozor. No, on se nije okrenuo. Nije ni pogledao prema njoj. Stajao je kraj kolskih vrata, visoko mu je tijelo bilo savreno uspravno, dok su mu se leda topila od uasne vruine koja je isijavala iz vrata od kovana eljeza. Poslijepodne nije davalo nikakvu nadu u osvjeenje. Nisu ga toliko muile visoke temperature koliko vlaga. Tijekom cijeloga ljeta ljudi su trpjeli napade vlage koja im je isisavala svu energiju i tjerala ih da eznu za svjeim, istim danima jeseni. Usprkos tome, na kraju jo jednoga kolskog dana njegova je svijetlosmea kosa bila, kao i uvijek, uredno poeljana, a uiteljska halja zamijenjena laganim lanenim sakoom. Osmijeh ravnatelja, staloen no ipak pristupaan, bio je spreman pozdraviti majke koje su dolazile po svoju djecu. Ame i vozae je ignorirao. Theo nije blagonaklono gledao na majke koje su bile previe zauzete ispijanjem aja, podukama iz tenisa ili igranjem beskrajnih partija brida da bi same dolazile po svoje potomke, ve su slale sluge da to obave umjesto njih. Jednako kao to nije odobravao oeve koji su trovali umove svojih keri. Gospodin Christopher Mason oito je pripadao toj kategoriji. Theo je osjetio dobro poznate ubode frustracije. Kakvu je uope ansu imala ova slavna zemlja kad su takvi ljudi, ljudi koji su radili u samoj administraciji, znamenitu povijest Kine smatrali gubitkom vremena? Nevrijednom uenja. Theu se sve to gadilo. Dobar dan, gospodine Willoughby. Izgleda da e noas opet kia." Dobar dan, gospoo Mason. Mislim da ste u pravu." ena koja se zaustavila ispred njega bila je niska i nasmijeena, s jamicama na obrazima kao i njezina ki. Svijetla joj je kosa bila zavezana trakom od baruna, a okruglo lice crveno od napora. Sitne kapljice znoja nizale su joj se na gornjoj usnici i ljeskale se na svjetlu. Theo se nasmijeio. Jeste li uivali u vonji?"

18

Anthea Mason nasmijala se naslanjajui se na svoj bicikl, jarkozeleni bicikl za dvoje, jednom se rukom igrajui zvoncem koje se glasalo cvrkutanjem. O ne, nikada ne uivam u vonji ovamo, cijelo je vrijme uzbrdica." Bila je odjevena u laganu pamunu koulju i hlae za bicikliranje, ali sve je izgledalo izguvano i vlano. Plave su joj oi blistale u iekivanju. Ali to znai da e put kui biti lagan. Pogotovo s Polly na stranjem sjedalu." Theo je odluio spomenuti pitanje kineske povijesti. Gospoo Mason, htio bih o neemu..." Ali njezin je pogled ve pretraivao vojnike redove uenika u plavim uniformama pod budnim okom gospoice Courtney, jedne od njegovih mlaih uiteljica. kola se nalazila u lijepoj zgradi od crvene opeke sa irokim prilazom za automobile, s travnjakom na jednoj i dvoritem na drugoj strani. Bilo je to mjesto svjee ulatenih podova i istih kolskih ploa. ,,A, evo moje cure." Gospoda Mason podigla je ruku i mahnula svojoj keri. Juhuu, Polly. Imamo pogaice uz aj, draga." Polly je bilo toliko neugodno da se zacrvenjela poput rajice, i tom u je prilikom Theo doista alio. Odvojila se od ostalih i nevoljko prila majci. Kraj nje je hodala Lidija, njihove glave jedna do druge, jedna glatka i zlaana, a druga masa dugih, neposlunih bakrenih pramenova gurnutih ispod slamnatog eira. Iako su aptale, godine prakse omoguile su Theu da razvije gotovo nadnaravne sposobnosti dekodiranja jedva ujnog mrmljanja uenika. O, Boe, Lyd, mogla si poginuti. Ili jo gore." Polly je bila bez daha, oi su joj bile irom otvorene, a ruka stisnuta oko tanke nadlaktice njezine prijateljice, kao da je eli izvui iz samoga drijela pakla. Da si ga samo vidjela, kako je -" Lidija je naglo zautjela, svjesna Theova pogleda na njima. Bok, Polly", leerno je rekla i zakoraila u stranu. Zdravo, Lidija", veselo joj je doviknula gospoda Mason, iako je Theo primijetio zabrinutost u njezinu pogledu. eli li ii s nama? Mogu pozvati riku." Ne, hvala, gospoo Mason." Imamo pogaice. Tvoje najdrae." ao mi je, ali ne mogu danas. Voljela bih, ali moram obaviti neke stvari." Za svoju majku?" Da." Polly je zurila u nju, oito zabrinuta. Theo nije shvaao to se dogaa. Panju mu je odvratio zahtjev gospoe Mason koja je upravo stavljala svoju elegantnu cipelu na pedalu bicikla. Oh, gospodine Willoughby, gotovo sam zaboravila. Mu me zamolio da vam prenesem da bi htio porazgovarati s vama pa vas moli da se naete u klubu sutra naveer." Draesno je zamahnula glavom i nasmijala se, kao da je htjela omekati otrinu naredbe. Muki, gdje biste vi bili bez vaeg bilijara i konjaka?" Zatim je krenula, ki na sjedalu iza nje, dva para nogu koja usklaeno okreu pedale bicikla. Dok je gledao za njima, Theov se osmijeh istopio. Ramena su mu utonula. Dovraga", promrmljao si je u bradu. Okrenuo se i gotovo pao preko Lidije koja se vrzmala iza njega. Na trenutak su se oboje zbunili. Oboje ispriali. Ona je pognula glavu, sakrila se ispod oboda svoga slamnatog eira, ali nedovoljno brzo da sprijei da joj vidi lice. Stajala je, kao i on, i gledala za sve udaljenijim biciklom koji si je zvoncem stvarao prolaz kroz uurbane ulice. No, ono to je okiralo Thea bio je izraz u njezinim jantarnim oima. Bile su pune takve neprikrivene enje da je od njezina intenziteta i on osjetio sitnu, probadajuu bol u svome srcu. to je ona toliko oajniki eljela? Bicikl? Bio je potpuno svjestan da je djevojka bila siromana. Svi su znali da joj je majka jedna od ruskih izbjeglica, bez mua koji bi zaradio pristojnu plau za obitelj; odnosno, barem bez stalnog mukarca. Ali, ovo nije bilo zbog bicikla. Ne, Lidija nije bila takva. Je li onda eznula za Polly? Na kraju krajeva, poznavao je on poprilian broj kolarki koje su se zaljubile u nekoga istog spola, a njih su dvije svakako bile bliske. Zamiljeno se zagledao u slamnati eir. Primijetio je da je poutio od starosti i da je pun mrlja, valjda od svakog puta kad ga je nemarno bacila na pod ili ga primila prljavom rukom u vrijeme kad su puhali vjetrovi s velikih sjevernih ravnica. Bilo kojoj drugoj uenici ve bi naredio da kae roditeljima da joj odmah kupe novi eir. Je li onda majka bila to to je eljela? Teko. Njezina majka, iako je u kolu dolazila samo ako bi je izriito pozvali, bila je mnogo ljepa i neizmjerno zavodljivija od neugledne gospoe Mason. Ali opet, njegov je ukus po pitanju ena uvijek iao prema tamnom i egzotinom. ak i dok je kao djeak troio svoj deparac na sablanjive slike ena ili potajno virio u oevu knjigu sa slikama Paula Gauguina. Iznenadna navala automobila i roditelja privukla mu je panju, pometnja smijeaka i pristojnih stisaka ruke, tako da je tek deset minuta kasnije, kad je dvorite bilo gotovo prazno, pogledao okolo i vidio da mlada Ruskinja jo stoji kraj njega. Zaboga, Lidija, to jo radi ovdje?" ekala sam vas. Htjela sam vas neto pitati, ravnatelju."

19

Theo se nasmijao u sebi. Ve je ranije primijetio da su uenici vrlo dareljivi s titulama kad su htjeli neto od njega. Svejedno se ohrabrujue nasmijeio. to to?" Vi znate sve o Kini i o kineskim obiajima pa..." Posprdno je frknuo. ,Ja sam ovdje tek deset godina. Upoznavanje Kine zahtijevalo bi doivotno uenje, a ak bismo i onda zagrebli samo povrinu." Ali vi govorite mandarinski i znate mnogo toga." Oi su joj bile prikovane za njegove arom koji ga je zaintrigirao. Da", tiho se sloio. Znam mnogo toga." Moete li mi onda, molim vas, rei kako se neto zove?" Ovisi to to neto jest." To je kineski nain borbe. Ono kad lete zrakom i mlate nogama. Moram znati kako se to zove." A da, Kinezi su poznati po svojim borilakim vjetinama. Postoje mnoge vrste, svaka drugaijega stila i drugaije filozofije. Meni je najdraa tai chi chuan. To je teko prevesti jer ima mnogo znaenja, ali grubi prijevod bio bi Yin yang aka." Primijetio je da ga djevojka slua s panjom kakvu je mogao samo poeljeti da primjenjuje i na svakodnevne kolske zadatke. Ali to to ti opisuje zvui vie kao kung fu." Kung fu", Lidija je paljivo ponovila. Tako je. Doslovan bi prijevod bio Majstor vrlina. Japanci to zovu karate. To znai prazna ruka. Drugim rijeima, to je borba bez oruja. Ona se zadovoljno osmjehnula, mekim osmijehom koji je zagrijao njezino tanko lice. Da. To je to." Ali zato, pobogu, tebe zanima borba bez oruja?" Uputila mu je smjeli, vragolast osmijeh. Jer elim nauiti vie o kineskim obiajima, tako da sama mogu odluiti jesu li bitni ili ne, gospodine." ,,E, pa meni je samo drago da si ti toliko eljna nauiti vie o zemlji u kojoj ivi, zbog bilo kojeg razloga. A sad brii, mlada damo, jer imam stvari koje moram obaviti." Na djeli sekunde Lidija je dopustila da joj oi odlutaju do prozora na katu, a onda je nestala bez pozdrava. Theo je uzdahnuo. S Lidijom Ivanovom nikad mu nee biti lako. Danas ju je ve bio prisiljen kazniti ravnalom po prstima jer je opet zakasnila na popodnevnu nastavu. Ta djevojka nije imala nimalo potovanja prema pravilima. Ne moe se rei da je bila bezobrazna. Ali bilo je neto u njoj, u neovisnom dranju njezine glave, u nainu na koji je ulazila u razred i polagano dizala pogled prema njemu kad bi joj postavio pitanje. Bilo je to u njezinu pogledu. Kao da je znala neto to on nije. To ga je ivciralo. Ali ne toliko koliko ga je ivcirao gospodin Christopher Mason. Ispruio je ruku i zakljuao teka vrata, zatvarajui ih pred svijetom. Tek si je tada dopustio zadovoljstvo da pogleda gore prema prozoru. Nije pametno vui tigra za rep, ljubavi moja." Kako to misli?" Theo je poljubio predivnu udubinu u dnu Li Meina vrata i osjetio da joj krv pulsira pod njegovim usnama. Mislim na gospodina Masona." Dovraga s gospodinom Masonom." Leali su goli na krevetu. Kapci na prozorima bili su napola zatvoreni zbog vruine te se u sobu prikradao samo uski trak svjetla koji je leao preko Li Meina tijela poput pranjave zlatne lente, kao da ne moe zadrati prste podalje od njezinih grudi, ba poput Thea. Tiyo, ljubavi, mislim ozbiljno." Theo je podignuo glavu i poljubio je u vrh brade. ,,E, pa ja ne. Cijeli sam dan bio ozbiljan u koli punoj majmuna i sada elim biti vrlo neozbiljan." Ona se razdragano nasmijala, a taj je zvuk bio toliko dubok i mekan da mu je proao tijelom sve do tabana. Koa joj je mirisala na zumbule i imala okus kao med, samo neizmjerno opojniji. Usnama je preao preko njezina glatkog tijela, preko krivine njezinih bokova, pa je uz uzdah uitka naslonio obraz na njezino vitko bedro. Onda se ti sutra sastati s gospodinom Masonom?" Ne. Taj je ovjek prava napast." Molim te, Tiyo." Ispruila je ruku i pomilovala ga po glavi; vrci njezinih prstiju zapoeli su njenu masau tjemena, sve dok nije osjetio da sva napetost nestaje. Oboavao je njezin dodir. Nijedna joj druga ena nije bila ravna. Zatvorio je oi da bi iskljuio sve drugo osim tog omamljujuega osjeaja rastereenja.

20

Sutra je subota", promrmljao je, pa u te odvesti na rijeku. Tamo je zrak svjeiji, a predveer emo sjesti kod Hwanga i jesti kampe i kuo tieh4 dok se ne raspuknemo." Otkotrljao se na bok i nasmijeio joj se. to kae na to?" Tamne su joj oi bile ozbiljne. Graciozno je izvadila bijelu orhideju i sedefasti elji iz kose, odloila ih na stol pokraj kreveta i pogledala ga vrlo ozbiljno. To bi bilo jako lijepo, Tiyo", rekla je. Ali ne sutra." Zato ne sutra?" Jer ti sutra sastati s gospodinom Masonom." Za ime Boje, Li Mei, odbijam trati tamo na svaki njegov mig." Ti htjeti izgubiti kolu?" Theo se odmaknuo. Bez rijei je ustao iz kreveta i otiao do otvorenog prozora. Gola su mu lea bila kruta dok je stajao ondje i gledao van. Nakon duge tiine, rekao je: Zna da ne bih mogao podnijeti da izgubim kolu." Plahte su zaukale i ona je bila uz njega. Njezino sitno tijelo pritisnuto uz njegova lea, njezine ruke oko njegovih prsa, njezin obraz na njegovoj lopatici. Osjeao je da mu duge trepavice apu po koi. Nijedno nije progovorilo. Sa svog poloaja visoko na brdu, Theo je promatrao crepovima prekrivene krovove grada koji je posljednjih deset godina bio njegov dom, dom koji je volio, utoite od glasina koje je ostavio iza sebe u Engleskoj. Pogled mu je preao preko cijeloga Internacionalnog naselja, malog komadia Kine koji kao da se preobrazio u dio Europe. Sadravao je udnu mjeavinu arhitektonskih stilova u kojoj su se vrste viktorijanske palae nalazile licem uz lice s raskonijim francuskim avenijama i dugim talijanskim terasama s balkonima od kovana eljeza i rascvjetanim ardinjerama. Europljani su taj komad zemlje ukrali od Kineza u sklopu sporazuma o reparacijama nakon Bokserskog ustanka 1900. godine. Drevni utvreni grad potisnuli su na jednu stranu i krenuli s izgradnjom vlastitog, mnogo veeg naselja odmah do njega te preuzeli kontrolu nad vodenim putem s pomou topovnjaa koje su poput sivih krokodila probijale put uz rijeku Peiho. Internacionalno naselje; tako su nazvali taj uurbani centar zapadnjake trgovine koji je oduevljavao gospodare u Britaniji, ali je bio trn u oku kineske vlade. Theo je odmahnuo glavom. Britancima je to jednostavno predobro ilo, cijela ova vraja mi-kontroliramo-svijet stvar. Jer, iako je Naselje bilo meunarodno, uope nije bilo upitno da su Britanci bili ti koji su njome upravljali, da je krasopis Sir Edwarda Carlislea obiljeavao svaki novi dokument jednako kao to je njegov strogi karakter utisnuo peat Meunarodnom vijeu. Slubeno, grad je bio podijeljen na etiri dijela - britanski, talijanski, francuski i ruski - uredno poslagana jedan do drugog, ali u praksi nije tako funkcioniralo. Neprestano su se prepirali. Svaali se oko raspodjele zemlje. Theo ih je uo u klubu Odisej. Britanci su se nekako nali u posjedu gotovo polovine grada, a manja su podruja bila oduzeta Rusima i ustupljena Japancima i Amerikancima u zamjenu za velike koliine zlata. No, novac je uvijek najglasnije govorio. Novac i bojni brodovi. Dok je Theo promatrao grad, morao je priznati da je, u usporedbi s tronom Ruskom etvrti s njegove lijeve strane, u kojoj su mnoge kue bile skuene i zaputene, Britanska etvrt bila impresivna. Sjajila je kao dobro uhranjena maka. Crkveni tornjevi, toranj sa satom uz Gradsku vijenicu, klasina fasada hotela Imperijal, besprijekorne gredice rua u parkovima, nije ni udno da su ih starosjedioci nazivali vragovima. Strani vragovi. Samo ti vrag moe ukrasti duu i pretvoriti je u strani teritorij. Kinezima iz Junchowa je Internacionalno naselje bilo kao drugi planet. Pa ipak je u daljini rijeka blistala kao uglaan metal, a trgovaki su brodovi usidreni kraj skupine sampana pridonosili budalastoj iluziji nepromjenjivosti. Postao je svjestan da mu Li Meini prsti polako miluju prsa krunim pokretima. Na trnici danas, Tiyo, ja vidjeti tvog prijatelja. ovjeka iz novina." Na koga misli?" Tvoj gospodin Parker." Alfred? to je on radio tamo dolje?" Njezin mekani smijeh kao da je prouborio kroz njega. Mislim da on traiti neto staro. Ali mislim on u nevolji." Na koji nain?" On previe Englez. Ne drati oi irom budne. Ne kao ti." Omotala je ruke jo vre oko Thea i promekoljila se, ali on nije reagirao. Razoarano je odmahnula glavom i obavila ga parfemom svilenog slapa svoje kose. Negdje na ulici zatrubio je automobil, ali je soba ostala tiha. Kraj prozora je prolepralo nekoliko golubova. Zvidaljke na njihovim repovima proizvodile su umove koji su zvuali kao smijeh bogova.
4 Vrsta prenih okruglica (nap. prev.)

21

Tiyo", napokon je rekla Li Mei, ti htjeti da ja pitam svog oca?" Theo se naglo okrenuo, a sive su mu oi odjednom postale tvrde. Ne. Da ga nikad nisi pitala."

22

Plinska lampa u hodniku nije radila, vjerojatno je trebalo staviti novu plinsku mreicu, ali Lidija je nije ni primijetila. Zurila je niz mraan hodnik iza ulaznih vrata instinktivno izbjegavajui rupe u linoleumu, odloila pakete na pod pri dnu stepenica i pokucala na vrata dnevne sobe gospoe Zarje. Tko je?" Ja sam, Lidija." Vrata su se otvorila i visoka, sredovjena ena sumnjiavo je provirila prema Lidiji. ,,Kakaya sevodnya otgovorka?" Molim vas, gospoo Zarja, dobro znate da ne govorim ruski." ena se pobjedonosno nasmijala, snanim, glasnim smijehom od kojeg su se zatresli tanki zidovi. Bila je to krupna ena irokoga, mesnatog lica i njedara golemih poput ruskih stepa. Lidija je se bojala jer joj je jezik mogao biti opasan koliko i zagrljaji i bilo je vano ne zamjeriti joj se. Olga Petrovna Zarja, njihova gazdarica, ivjela je u prizemlju svoje male kue, jedne u nizu identinih zgrada. Ostatak je iznajmljivala podstanarima. Ui, vrapiu, moram ti neto rei." Lidija je ula u sobu. Mirisala je na bor i luk, unato tome to je prozor bio otvoren prema uskom poploanom prolazu koji je ona zvala stranjim dvoritem, a koji je bio pun tekog namjetaja prevelikog za stan. Na poasnome mjestu, na glasoviru od mahagonija prekrivenom izvezenim pokrivaem koji je skrivao mrlje, stajala je fotografija. Prikazivala je generala Zarju u uniformi Bijele armije, prekrienih ruku, strogog, optuujueg pogleda. Lidija je uvijek izbjegavala taj pogled iz sepije ako je mogla. Neto ju je na toj fotografiji tjeralo da se osjea kao gubitnik. Moje strpljenje je gotovo", izjavila je Olga Zarja stavi kao ukopana ispred Lidije. Reci onoj svojoj lijenoj majci da me pokvareno iskoristila, iskoristila moju dobrotu. Reci joj. Da sljedei tjedan ja nju izbaciti van. Da, na ulicu. A to ona oekivati, ako ne..." Plati stanarinu?" Lidija je stavila uredno sloen sveanj dolara na stol i stupila natrag. Gospoa Zarja na tren je razjapila usta, a onda je zgrabila novac i nabrzinu ga prebrojila, brojei si u na ruskom bradu. Dobro. Spasibo. Zahvaljujem." ena je prila blie. Iz njezine duge, bezline, crne haljine irio se miris naftalina, a veliko joj je lice sada bilo toliko blizu da je Lidija vidjela da joj se usta trzaju od razdraenosti kad je otro rekla: Ali ne prije vremena." Dva mjeseca koje vam dugujemo, i za ovaj mjesec. Sve je tu." Da. Sve je tu." Oprostite to smo kasnili." Opet je svirala? Da zaradi ovo?" Da." Gazdarica je kimnula i ispruila debelu ruku kao da e umotati djevojku u svoj zagrljaj, no Lidija je bacila panian pogled na njezine grudi i povukla se prema vratima. Do svidania, gospoo Zarja." Dovienja, vrapiu. Reci onoj svojoj majci..." Ali, Lidija je zaepila ui. Uzela je svoje pakete i pojurila uz stepenice ije je golo drvo, nepokriveno tepihom, bilo izlizano i pranjavo, tako da su njezine noge stvarale glasan zvuk, koji je njezina majka sigurno ula gore u stanu. Zdravo, gospoo Yeoman", procvrkutala je dok je jurila pokraj soba na drugom katu. Njih su iznajmljivali umirovljeni baptistiki misionar i njegova ena koji su, zbog Lidiji neobjanjivih razloga, svoju mirovinu odluili provesti krpajui kraj s krajem u zemlji kojoj su posvetili svoje ivote. Dobar dan, Lidija", odgovorila je gospoa Yeoman uobiajeno vedrim tonom. Zvui kao da si u urbi." Je 1' mi majka kod kue?" Nastala je kratka stanka, ali ona je bila previe uzbuena da bi primijetila. Da, mislim da jest." Lidija je zadnji dio stubita prela preskaui dvije stepenice odjednom i upala kroz vrata. Mama, gle to sam nam donijela, mama, ja sam..." Zastala je. Osmijeh joj je zamro na usnama.

23

Nogom je zalupila vrata. Osjeala je da joj sva srea tog dana curi iz tijela i kapa na pod kraj razbijenih tegli, zgnjeenog cvijea i na tisue pera iz jastuka, zbog kojih je soba izgledala kao da ju je napao labud. Do nogu su joj leali komadii razbijenog zrcala. Usred tog kaosa leala je sitna figura Valentine Ivanove, uredno sklupane na tepihu poput make. Disala je laganim, pravilnim, malim izdasima dubokog sna. Pod stolom je leala boca votke. Prazna. Lidija se borila da se smiri, ne vjerujui svojim oima. Onda je nemarno ispustila sve omote i smee papirnate vreice na pod i oduljala se do majke, kao da se bojala da je ne uznemiri, iako je znala da Valentinu sada moe probuditi jedino kanta hladne vode. Kleknula je kraj nje. Zdravo, mama", proaptala je. Ovdje sam. Ne brini se, ja u..." Ali rijei nisu dolazile. Grlo ju je boljelo i inilo joj se kao da e joj se glava raspuknuti. Ispruila je ruku i maknula tamni pramen razbaruene kose s majina lica. Valentina je kosu obino nosila podignutu u elegantnu punu ili bi je ponekad djevojaki svezala u rep, kao i Lidija, ali danas joj je kosa leala u dugim, slobodnim valovima bogate boje na izblijedjelom tepihu. Lidija je milovala rasputene uvojke. Ali, Valentina se nije micala. Obrazi su joj bili lagano crveni, ali su ak i u nesvjestici od pijanstva njezine prekrasne crte lica izgledale isto i fino. Na sebi je imala samo bisernobijeli svileni neglie i arape. Ispod jednog oka imala je osueni trag razmazane makare, kao da je plakala. Lidija je sjela na pete, ali je i dalje bez prestanka milovala majinu kosu, preputajui se umirujuem uinku tog osjeaja. Za to joj je vrijeme ispriala sve detalje o tome kako je danas jedva uspjela pobjei iz staroga grada, o svome kineskom zatitniku i o tome kako se prestraila one odvratne zmije. ,,I vidi, danas se gotovo nisam vratila kui, mama. Mogla sam pasti u ruke trgovca bijelim robljem i zavriti na brodu do angaja gdje bih postala dama za uitak." Ispustila je zvuk koji je trebao biti smijeh. Ne bi li to bilo smijeno? Ne misli li tako, mama? Zaista smijeno." Tiina. Soba je odisala kiselim vonjem. Od pepela i dima cigareta. Prozori su bili zatvoreni, a vruina je guila. Lidija je podigla praznu bocu votke i bacila je u zid bijesno uzviknuvi. Eksplodirala je u tisuu komadia. Lidiji je trebalo vie od sat vremena da oisti sobu. Da pomete komadie porculana i stakla, latice i perje. Perje je bilo daleko najgore. inilo se kao da je oivjelo i ruga se njezinim pokuajima da ga ulovi dok nestano lebdi izvan njezina dohvata. Do kraja tog pothvata rasjekla si je koljeno kad je kleknula na otri komadi porculana, lea su je boljela od svog tog etkanja i imala je pregrt perja u kosi. Uza sve to, bilo joj je nepodnoljivo vrue pa je odbacila odjeu i hodala okolo samo u potkoulji i plavim gaicama. Valentina je sve prespavala. U jednom joj je trenutku Lidija paljivo stavila jastuk ispod glave i poljubila je u obraz. Prozori su bili otvoreni, ali to nije mnogo pomagalo jer se sva vruina u kui podigla i skupila u njihovoj zaguljivoj udubini ispod krova. Potkrovlje se sastojalo od jedne jedine duge sobe s kosim zidovima i s dva tavanska prozora, a opi dojam nije popravilo ni nekoliko razbacanih komada starog namjetaja. Izlizan tepih, koji je nekada moda i bio aren ali je sada bio ispran i siv, prekrivao je sredinu poda od drvenih dasaka. Oba kraja sobe bila su odijeljena zavjesama koje su dodue uspijevale pruiti iluziju privatnosti, ali nisu mogle sprijeiti prodiranje zvukova. Tako su i majka i ki nauile vrijednost tiine. Lidija je odmotala svoje pakete. No, iznenadno obilje dobre hrane vie je nije privlailo. Nije se ni zamarala obrokom koji je planirala skuhati. Nije imala volje za to. Ni apetita. Automatski je isprala voe i povre u hladnoj vodi jer su Kinezi imali nezgodan obiaj koristiti ljudski izmet kao gnojivo na svojim poljima, ali onda ih je ostavila kraj sudopera, nenarezane i nekuhane. Napravila si je napitak, alicu mlijeka sa licom meda, dovukla stolicu do prozora i sjela s laktovima naslonjenima na prozorsku dasku, promatrajui ulicu ispod sebe. Prljava terasa. Uske kue. Vrata koja su se otvarala izravno na plonik. Lidijinim oima tu nije bilo niega lijepog, niega to bi je izvuklo iz oaja u koji je zapala. Ruska etvrt, tako su je zvali, dupkom puna ruskih izbjeglica koji su zaglavili ovdje bez dokumenata i bez posla. Slabo plaeni poslovi odlazili su Kinezima pa si, osim ako nisi mogao za sitne novce izvoditi predstavu gutanja noeva na trnici ili si imao enu koja je bila voljna zaraivati na ulici, gladovao. Vrlo jednostavno. Gladovao ili krao. Nastavila je gledati; elavog ovjeka s bijelim tapom iz kue do njihove, dvije sestre Njemice kako eu ruku pod ruku, mravog psa koji se prikradao leptiru, beba kako se igra zvekom na ulaznim vratima... automobili su gmizali niz ulicu, bicikli, ak i namrgoen ovjek s prasetom u takama. Jedini koji je pogledao prema njoj bio je medvjed od ovjeka, nedvojbeno Rus s tom masom masnih kovra koje su virile ispod ubare od astrahana i guste brade koja mu je prekrivala donji dio lica. Crni povez preko oka davao mu je mraan, zlokoban izgled. Ba poput slike Plavobradog, gusara iz jedne od njezinih knjiga iz knjinice,

24

samo to ovaj nije imao no koji mu je sjao meu zubima. Kad je proao ispod prozora, Lidija je primijetila njegove izme do koljena s likom vuka koji zavija. I njoj je dolo da pone zavijati. No, samo je nastavila sa zanimanjem promatrati prolaznike, bilo to, samo da ne mora gledati u ono to je lealo u sobi iza nje. Nebo je postajalo tamnije dok su teki oblaci s horizonta marirali sve blie, a veernji je zrak poeo mirisati na kiu. Da odvrati misli od jedine stvari koja joj je bila na pameti, poela je razmiljati o tome pada li u Engleskoj kia. Polly je rekla da u Engleskoj uvijek pada kia, ali Lidija joj nije vjerovala. Odluila je da e jednoga dana otii onamo i uvjeriti se sama. Mislila je da je udno to su Europljani svojom voljom dolazili u Kinu kad je sve to je bilo lijepo ili sofisticirano ili poeljno, barem po onome to je proitala, ve postojalo u Europi. U Londonu, Parizu, Berlinu. No dobro, moda vie ne u Berlinu. Ne nakon rata. Ali u Londonu da. Hoteli Ritz i Savoy. Buckinghamska palaa i Albert Hall. I svi ti klubovi i trgovine i kazalita. Regent Street i Piccadilly Circus. Sve. Jednostavno sve to moete poeljeti. Pa zato bi onda itko htio otii? Teko je uzdahnula i zadrhtala, a nekoliko kapljica znoja douljalo joj se od uha do brade poput suza. O, Boe, nije znala to da radi. to da kae. Srce joj se poput magarca ritalo u grudima, a jedino o emu je ona mogla misliti bilo je pada li u Engleskoj kia. To je bilo tako glupo. Spustila je glavu na ruke i sjedila vrlo mirno sve dok joj se disanje nije smirilo. Tata, kako da joj pomognem? Molim te, tata. Reci mi. Pomozi mi." Nitko nije znao da je Lidija, kad je bila u nevolji, aptala uspomeni svog oca. ak ni Polly. A sigurno ne njezina majka. Njezina ga majka nikada nije spominjala, ak vie nije ni koristila njegovo prezime. Tata", ponovno je proaptala, samo da uje kako joj zvuk te rijei izlazi iz usta. Napokon se odmakla od prozora i okrenula se natrag prema sobi. Bilo je to sumorno mjesto za ivot, s tim niskim, kosim stropom, udljivim malim parafinskim tednjakom i slomljenim glinenim sudoperom, ali njezina je majka napravila sve to je mogla da ga uini podnoljivijim. I vie od toga. Uinila ga je arenim i ekstravagantnim. Grozan brokatni kau i naslonja, potpuno izlizani na naslonima za ruke, nestali su iz vida pod slojevima materijala predivnih boja, ljubiaste, ruiaste i boje jantara, iz kojih kao da je isijavao ivot. Posvuda razbacani jastuci, zlatni i bronani, stvarali su atmosferu bohemske oputenosti, koju je njezina majka opisivala kao zavodljivu, a Olga Zarja kao pohotnu. al s resicama boje Lidijine kose bio je prebaen preko stola na kojem su se nalazile svijee u mjedenoj posudi, tako da su njihovi plamenovi treperili i obasjavali bronanu svilu. Lidiji je to bio dom. Sve to je imala. Opet je otila do usnule ene. U sve slabijem svjetlu dana ona je sjedila na sivom tepihu i drala sivu ruku svoje majke. Draga", Valentina je podigla glavu s jastuka na podu i polako trepnula kao maka koja se budi. Draga, zaspala sam. Koliko je sati?" Crkveni sat je upravo odzvonio jedan." Lidija nije digla pogled s knjige na stolu ispred sebe. Ujutro?" ,,U jedan sat poslije podne nije ovako mrano." Onda bi ti trebala biti u krevetu. to to radi?" Domau zadau." Jo je uvijek odbijala pogledati majku. Valentina se protegnula, istjerala ukoenost iz lea, uspravila se i primijetila jastuk. Na trenutak je zatvorila oi i zadrhtala. Mila, oprosti mi." Lidija je ravnoduno slegnula ramena i okrenula stranicu Pregleda engleske povijesti, iako su joj rijei skakale pred oima bez ikakvog smisla. Nemoj se duriti, Lidija, ne pristaje ti." A tebi ne pristaje leanje na podu." Moda bih trebala leati ispod njega, onda bismo obje bile sretnije." Nemoj, mama." Valentina se blago nasmijala. Ispriavam se, malena." Ja nisam tvoja malena." Ne, u pravu si, znam." Njezine duboke smee oi kliznule su preko pognute glave i dugih, mladih nogu njezine keri. Sada si odrasla. Previe odrasla." Ustala je i opet se protegnula, pruajui najprije jednu pa drugu bosu nogu kao balerina, pa rastresla svoju dugu kosu koja joj se rasula po ramenima, hvatajui odsjaj svijea u svojim tamnim naborima. Lidija se pretvarala da ne primjeuje. Ali, umjesto da ita o Zakonu protiv naruavanja javnog reda iz 1716. godine, ona je kroz sputene trepavice promatrala svaki pokret svoje majke. Shvatila je da je injenica to je Valentina izgledala tako smireno i naspavano u isto vrijeme i raduje i ljuti. Nije imala pravo na to. Gdje su bile posljedice tolike boli? Uzdignut luk Valentininih obrva izgledao je jo nestanije nego inae, kao da je cijeli ivot samo jedna velika ala, neto to ona nije shvaala ozbiljno. Valentina je sjela na kau i potapala jastuk pokraj sebe. Doi i sjedni sa mnom, Lidija." Imam posla." Jedan je sat ujutro. To moe napraviti i sutra."

25

Lidija je zalupila knjigu i otila do kaua. Sjedila je tamo ukoeno, na dovoljnoj udaljenosti od majke, ali Valentina je ispruila ruku i razbaruila kosu svoje keri. Opusti se, draga. Zato bi smetalo nekoliko pia tu i tamo? To mi pomae da ne poludim. Zato te molim, nemoj se duriti." Ne durim se", rekla je Lidija nadureno. Moj Boe, kako sam edna, ja..." Ostala nam je jo samo jedna alica i nijedan tanjuri." Valentina je prasnula u smijeh, a i Lidiji se, protiv njezine volje, potkrao osmijeh. Njezina je majka pogledala okolo po podu i kimnula. Sve si poistila umjesto mene?" Da." Hvala ti. Kladim se da je gospodin Yeoman mislio da je doao smak..." Zautjela je i zagledala se u goli dio zida pokraj vrata. Zrcalo. Je li..." Slomljeno. To znai sedam godina nesree." O, Boe, Olga Petrovna Zarja e me ubiti i naplatiti nam dvostruko vie nego to vrijedi. Ali sljedeih sedam godina ne mogu biti gore nego prolih sedam, zar ne?" Lidija nije odgovorila. ao mi je, duo", promrmljala je Valentina, ali Lidija je te rijei ula i prije. Barem su alice bile nae. Uostalom, uvijek sam mrzila to zrcalo. Bilo je tako runo i inilo me tako starom." Napravila sam vr limunade. Hoe li malo?" Valentina se okrenula i pogladila ker po obrazu. To bi bilo savreno. Grlo mi je tako suho." Dok je pijuckala hladnu tekuinu iz njihove jedine preostale alice za aj - sve su ae ve odavno bile zaloene - stavljala je ruku na vrh glave svaki put kad bi je nagnula natrag, kao da je pridrava. Imamo li aspirina?" pitala je puna nade. Ne." Nisam ni mislila." Ali kupila sam ti ovo." Uz stidljiv osmijeh, Lidija je iza lea izvukla okoladni kroasan i dugi svileni al dramatine, tamnocrvene boje. Mislila sam da bi ti dobro pristajao." Valentina je odloila alicu na tepih i uzela kroasan u jednu, a al u drugu ruku. Draga", rekla je razvlaei tu rije u milovanje. Razmazit e me." Dugi je trenutak promatrala oba poklona, a zatim je nekoliko puta oduevljeno omotala al oko vrata i odgrizla veliki komad peciva. Divno", promrmljala je punim ustima. Iz francuske slastiarnice. Hvala, slatko moje dijete." Nagnula se i poljubila Lidiju u obraz. Pomagala sam gospodinu Willoughbyju u koli i danas mi je platio", objasnila je Lidija. Rijei su joj izletjele iz usta mrvicu prebrzo, ali se inilo da njezina majka nije primijetila. Sitni mii na Lidijinu elu, koji je cijelo vrijeme bio zgren, prvi se put te veeri opustio. Sada e opet sve biti u redu. Njezina majka e prestati. Vie nee ludovati. Vie nee unitavati njihov krhki svijet. Uzela je alicu s poda i popila gutljaj limunade da si odlijepi jezik s gornjeg nepca. Opet Antoine?" pitala je leernim glasom, kriom pogledavajui Valentinu. I odmah zaalila pitanje. Taj prljavi gad, podliy izmennik!" eksplodirala je Valentina. Nemoj mi vie spominjati njegovo ime. On je laljiva francuska krastaa, podmukla zmija u travi. Nikada ga vie ne elim vidjeti." Lidija je osjetila traak suuti za Antoinea Fourgeta. On je oboavao njezinu majku. Oenio bi je sutra da ve nije bio u braku s francuskom katolkinjom koja mu nije eljela dati razvod i s kojom je imao etvero djece koja su vrlo glasno zahtijevala njegovu panju i financijsku pomo. Petkom je Valentinu uvijek vodio na ples, a tijekom tjedna potajno krao sat ili dva kad god je mogao pobjei iz ureda na dugi ruak, dok je Lidija bila u koli. Ali ona je uvijek znala kad je bio kod njih. Soba je mirisala drugaije, mnogo zanimljivije, na cigarete i briljantin. to je napravio?" Valentina je skoila na noge i poela hodati po sobi, s obadvije se ruke vrsto drei za glavu. Njegova ena. Oekuje jo jedno dijete." ,,Oh." Nevjerni gad mi se zakleo da se vie ni ne pribliava njezinu krevetu. Kako me mogao tako... tako izdati?" Mama, ona je ipak njegova ena." Valentina je ljutito zabacila glavu i patniki zatvorila oi. Samo slubeno, zakleo mi se." Moda ga ona voli." Iznenada je otvorila oi i prkosno stavila ruke na bokove. Lidija nije mogla ne primijetiti kako su tanki ispod svilenog kombinea. Lidija, je li tebi palo na pamet da ga moda i ja volim?"

26

Sad je bio Lidijin red da se pone smijati. Ne, mama, nije. On je tebi drag, zabavno ti je s njim, plee s njim, ali ne, ti njega ne voli." Valentina je otvorila usta da protestira, ali onda je razdraeno odmahnula glavom i ponovno se sruila na kau medu jastuke. Jednu je ruku teatralno prebacila preko bolne glave. Draga, mislim da u umrijeti." Ne danas." Volim ja njega barem mrvicu, zna." Znam, mama." Ali...", Valentina je provirila ispod ruke, stisnutih je oiju promatrala lice svoje keri, njezin jaki, ravni nos, visoke skandinavske jagodice i bakreni sjaj njezine kose, ...ali jedini ovjek kojega sam ikad voljela - kojega u ikad voljeti u ovom ivotu - jest tvoj otac." vrsto je zatvorila oi. Tiina je pala na sobu. Lidija je osjeala da joj se koa jei od zadovoljstva. Vlaan povjetarac uvukao se u sobu kroz otvoreni prozor, donosei sa sobom kapljice kie, i ohladio joj obraze, ali nita nije moglo ohladiti tu predivnu toplinu koja joj se irila po tijelu, zavodljiva kao opijum. Tata", proaptala je i u sebi ula njegov dubok, raskoni smijeh, ija joj je jeka ispunila glavu. Opet je vidjela kako se svijet vrti u ludom kaleidoskopu dok su je snane ruke dizale visoko u zrak. Ako se jako potrudila, jo je mogla prizvati njegov muevni miris, opojnu mjeavinu duhana, ulja za kosu i vlanih, bodljikavih earpa koje su je kale po bradi. Ili je sve to izmislila? Toliko se bojala da ne izgubi te djelie njega koji su joj jo ostali. S uzdahom je ustala i ugasila svijee pa se sklupala meu jastucima kraj svoje majke i zaspala lako poput maeta. Zvuk automobilske trube na ulici trgnuo je Lidiju iz sna. Blijedouto svjetlo koje je prodiralo kroz zavjese koje su ograivale njezinu minijaturnu sobu govorilo joj je da je jutro, i to kasnije nego to je smjelo biti. Subota je znaila samo pola dana provedenog u koli, ali je svejedno ondje morala biti u devet. Kad se uspravila, uinilo joj se kao da joj se glava odvojila od tijela i pobjegla od nje. To ju je iznenadilo, ili onda se sjetila da prethodni dan nije nita jela. Teka se srca sjetila i zato. Ali danas e biti bolje. Danas joj je roendan. S ulice se ponovno zaulo trubljenje. Iskoila je iz kreveta i nagnula se kroz najblii prozor da vidi to se dogaa. Kia koja je padala preko noi prestala je, ali sve je jo bilo mokro i blistavo, a zrak je ve pokazivao znakove ponovnog zatopljenja. S crepova na kui preko puta ve se poela dizati para. Nebo je bilo sumorno, beivotno sivo, ali dolje na ulici vidjela je bljesak jarke boje koji joj je popravio raspoloenje. Mali, otvoreni sportski automobil bio je parkiran tono ispred njihovih vrata, a u njemu je sjedio tamnokos mukarac u utoj polomajici, drei golemi buket crvenih rua. Dignuo je pogled i zamahao cvijeem prema njoj. Alo, ma chrie", povikao je. Je li ti maman ustala?" Zdravo, Antoine." Lidija se nasmijeila i brzo podigla ruku da prekrije svoju prljavu potkoulju. To ti je novi automobil?" Ovo? Da, osvojio sam je juer naveer na kartanju. Nije li predivna?" Cmoknuo si je prste u ekstravagantnoj francuskoj gesti i nasmijao se, pokazujui zdrave, bijele zube. Svaki put kad bi ga vidjela, Lidija bi pomislila da je on najzgodniji mukarac kojega je ikad upoznala. Ne da ih je upoznala mnogo, ali nije bilo teko zamisliti koliko zabavno mora biti s njim. Bio je u svojim tridesetima, rekla joj je mama, ali Lidiji se inio mlai, bio je pun djeakog arma. Pogledat u je li budna", odgovorila je i potrala preko sobe da zaviri iza majinih zavjesa. U otrom kontrastu s bojama i senzualnou dnevne sobe, Valentina je svoj odjeljak za spavanje ostavila ogoljenim i jednostavnim. Bijeli, neukraeni zidovi, bijela posteljina, ak i bijelo obojen stari ormar s iskrivljenim vratima koja su se teko otvarala. Zavjesa, poutjela od starosti, nekada je bila dio bijelog seta posteljine. Bila je to stroga, bezduna elija. Lidija se ponekad pitala za to se to njezina majka pokuavala iskupiti. Mama?" Valentina je leala u spletu plahti, s crnim udubinama ispod oiju i kosom zapletenom u tamno klupko jada na jastuku. Oi su joj bile zatvorene, ali Lidija ni na tren nije povjerovala da spava. Svi su znaci ukazivali na nemirnu, munu no. Mama, Antoine je ovdje." Oi se nisu otvorile. Reci mu da ode kvragu." Ali, donio ti je cvijee." Lidija je sjela na rub kreveta, to obino nije radila bez poziva. Izgleda kao da mu je jako ao i...", brzo je potraila neto drugo ime bi je namamila, i vozi sportski automobil." Propustila je spomenuti da je automobil vrlo malen i dosta udan. Onda e se lako odvesti ravno u rijeku." Previe si okrutna."

27

Na to su se Valentinine oi odjednom otvorile, i nisu izgledale zadovoljno. A ti si previe popustljiva prema njemu. Samo zato to je mukarac." Lidija je pocrvenjela i ustala s kreveta. Znala je da u svojoj iznoenoj potkoulji i gaicama ne izgleda dostojanstveno, no podigla je bradu i rekla: Ja u otii dolje i rei mu da spava." Ako zaista eli biti od koristi, reci mu neka mi donese votke." Lidija je projurila kroz zavjese. Nije riskirala s komentarom. Prohladnom vodom iz sudopera umila je ruke i lice, zube istrljala prstom umoenim u sol i dlanom protrljala elo u pokuaju da opusti vrsti obru straha koji ga je pritisnuo. Sama rije votka bila je dovoljna da se uspanii. Navukla je kolsku uniformu, zgrabila ruksak i pokupila nekoliko ueerenih okruglica. Ba je izlazila kroz vrata kad ju je majka zazvala. Ovaj put njeno. Lidija." Da?" Doi ovamo, duo." Lidija je nerado ula u bijelu spavau sobu. Zastala je odmah s druge strane zavjese i zurila dolje u svoje iznoene crne cipele. Bila je naviknuta da je uljaju isto kao to je bila naviknuta da je boli glava. Lidija." Podigla je pogled. Njezina je majka bezvoljno leala na jastucima, kose raeljane u sjajnu lepezu, i pruala ruku prema njoj smijeei se. Lidija je bila previe ljuta da odgovori i nije se pomaknula. Draga, nisam zaboravila koji je danas dan." Lidija je s mrnjom zurila u svoje cipele. Sretan roendan, duo. S dniom rozhdenia, dochenka. Nisam mislila ono za votku, zaista nisam. Doi ovamo i daj mi poljubac, draga. Roendanski poljubac." Lidija je posluala, dodirujui majin hladni obraz svojim toplim. Sjedni na minutu, Lidija." Ali, Antoine..." Dovraga i Antoine." Valentina je prezrivo odmahnula rukom. elim ti neto rei." Lidija je sjela na krevet. Odjednom je shvatila da je gladna pa je zagrizla okruglicu, jezikom hvatajui ostatke eera po usnama. Draga, sluaj me. Drago mi je vidjeti da jede neto fino na svoj roendan, ali mi je ao to ti to nisam ja priutila." Lidija je prestala jesti, a slatki okus u njezinim ustima iznenada je pokvario neodreeni osjeaj krivnje. Nema veze, mama." Ne, ima veze. To me alosti. Nemam novca da ti kupim poklon, obje to znamo. Pa te zato pozivam da veeras ide sa mnom u klub Odisej. Moe mi okretati stranice dok sviram." Lidija se bacila majci oko vrata uz gromoglasan uzvik oduevljenja. O, mama, hvala ti, to mi je najbolji roendanski poklon." Pazi na te okruglice blizu moje kose." To elim ve godinama." Kao da ne znam. Uvijek si me gnjavila da te povedem sa sobom na recitale i sada, kada si napunila esnaest, mislim da je dolo vrijeme za to. A i ovako ti poslije neu morati do besvijesti prepriavati da je Sir Edward rekao ovo ili pukovnik Mortimer tvrdio ono, ili kako su sve dame bile obuene. Molim te, duo, makni te ljepljive prste dalje od mene." Lidija je skoila na noge i obrisala ruke o suknju. Bit e ponosna na mene, mama. Moemo vjebati danas popodne na glasoviru gospoe Zarje. Zna da te ona voli sluati dok svira." Samo ako nas taj grozni stari zmaj do tada ne izbaci na ulicu." Ne, nisam ti rekla, platila sam stanarinu koju smo dugovale. A novci za sljedei mjesec su u plavoj zdjeli na polici. Tako da vie ne mora brinuti o gospoi Zarji." To to radi za gospodina Willoughbyja mora biti iznimno dobro plaeno." Lidija je nespretno kimnula. I je. Ocjenjivala sam kolske zadae djece u niim razredima. Kao prava uiteljica." Uzela je svoj ruksak. Jo jednom hvala, mama." Pojurila je prema vratima. Majin ju je glas pratio. ,,I reci tom laljivom takoru dolje u automobilu da to cvijee, zajedno sa svojim obeanjima, moe baciti u kanalizaciju, gdje i pripadaju." Lidija je brzo zatvorila vrata da gospodin i gospoa Yeoman ne bi uli. Ali ima samo tri kotaa", bunila se Lidija.

28

To je Morgan, to ti oekuje?" Antoine Fourget potapao je sjajni crni blatobran. Osvajala je trke diljem svijeta." Je li isti kao onaj u kojem je Isadora Duncan poginula prole godine?" Non." Brzo se prekriio. Ono je bio Bugatti. Ali, ovo je jedna magnifique mlada dama. Juer naveer imao sam sree na kartama." Oi pune nade okrenule su se prema Lidiji. No, imam li sree i danas? Eh bien, to je tvoja maman rekla?" Nije dobro." Ne eli me vidjeti?" Naalost, ne." A cvijee?" Odmahnula je glavom. Antoine je potonuo u vozako sjedalo, a iz dubine grla mu se oteo duboki, uborei smijeh. Lidija je osjetila neodoljivu elju da isprui ruku i zagladi njegovu razbaruenu crnu kosu, da osjeti njezinu mekou, da napravi neto, bilo to, da ublai jad koji mu je zadala njezina majka. No, zadrala je ruke uz tijelo. Hoe li me provozati, Antoine?" On se nasmijeio. Naravno, chrie. Do kole?" Da, molim te." Podignuo je cvijee sa suvozakog sjedala i ona je uskoila unutra, stiui eir u krilu. Danas mi je roendan", rekla je. Ah, bonne anniversaire." Nagnuo se i poljubio je u oba obraza. Onda e ti dobiti cvijee. Za svoj roendan od mene." Predao joj je buket s takvom ekstravagantnom gestom da se zacrvenjela, i upalio automobil. Lidija je znala da nije ta koju je zamiljao u sjedalu do sebe, ali svejedno je uivala u vonji. Ono to nije rekla ljubavniku svoje majke bilo je da se prvi put vozi u automobilu. Nikad prije nije ni sjela u neki. Fascinirali su je neprestani pokreti mjenjaa i izoblienost kolnika koji je punom brzinom letio kraj njih te vjetar koji joj je navaljivao u lice preko malog vjetrobrana, upao joj kosu i tjerao je da mirka i hvata zrak. Kad je Morgan zatrubio nekoj riki i natjerao vozaa da se naglo baci s puta, ushieno se nasmijala. Lidija." Hm?" Ulice su postajale sve ire sad kad su napustili loe ceste Ruske rtvrti, pune prosjaka, i vozili se boljim dijelom grada, u kojem su trgovine i kavane ve otvarale svoja vrata. Policajci, Sikhi u turbanima stajali su na malim platformama na svakom veem raskru i upravljali prometom u bijelim rukavicama. Lidija se nagnula preko niskih vrata automobila i mahnula jednom, isto iz zabave. Lidija", ponovio je Antoine urnijim glasom. Da?" Misli da e mi oprostiti?" ,,Oh, Antoine, ne znam. Zna kakva je ona." On je tiho zajecao i ona se prepala da bi mogao slupati automobil u divljoj galskoj gesti oaja pa je urno nastavila. Ali vjerujem da e je brzo proi. Samo joj daj nekoliko dana." Velebna zgrada Gradske vijenice sa svojim stupovima i engleskom zastavom prohujala je pokraj njih, a zatim i djeja kolica i dadilje u Viktorijinom parku. Lidija je osjeala da joj vjetar rastee obraze kad je Antoine jo vie nagazio na papuicu gasa. Volim je, zna", rekao je. Nisam je elio povrijediti. Nisam smio spomenuti bebu." Da, to je moda bila pogreka." Voli li ona mene?" Da, naravno da te voli." Zaista, chrie?" Zaista." Prekrasan osmijeh koji joj je uputio vrijedio je lai. Od njega su joj proli srsi niz kraljenicu, sve do vrhova prstiju. Tada je dobila ideju. Antoine, zna li to mislim da bi moglo pomoi?" to?" Izbacio je ruku van i skrenuo lijevo u Aveniju Wordsworth, a moan je motor reao dok je grabio uz uzbrdicu. Da pokloni mami neto to ona doista eli, mislim da bi je to moglo osvojiti."

29

Njegove su joj tamne oi dobacile prestraen pogled. Zna da nisam bogat. Ne mogu je darivati nakitom i parfemima kao to zasluuje. A kad sam joj jednom ponudio neto malo novca, zna, samo da pomognem, ona je odbila." Lidija ga je iznenaeno pogledala. Ali zato?" Vikala je na mene, bacila mi knjigu u glavu. Rekla je da ona nije kurva koju mogu kupiti." Lidija je uzdahnula. Oh, mama. Takav je ponos imao svoju cijenu. Na vrhu brda u Britanskoj etvrti kue su bile velike i elegantne, sagraene od blijedog kamenja i okruene dobro odravanim travnjacima i urednim ivicama. Pribliavali su se koli. Morala je pouriti. Ne, ne mislim nita skupo. Mislila sam na neto... da je tjei dok te nema." Oprezno ga je pogledala. Dok si ti sa svojom enom." On se namrtio. Na to si mislila?" Ona je progutala i brzo rekla. Na zeca." to?" Da, bijeli zec s lijepim dugakim uima i slatkim ruiastim oima." Un lapin?" Tako je. Imala je jednog kad je bila mala djevojica u Sankt Peterburgu i uvijek je eznula za drugim." On ju je paljivo promotrio. Iznenauje me." Istina je." Pitat u je." Ne, ne, nemoj je pitati. Pokvarit e iznenaenje." Ohrabrujue mu se nasmijeila i pomislila da ima lijep rimski nos. Sjetit e se tebe svaki put kad prstima proe kroz njegovo meko, bijelo krzno." Mogla je vidjeti da razmilja o tome. Uglovi usana zakrivili su mu se prema gore, a zatim je slegnuo ramenima na onaj rjeit francuski nain koji je govorio mnogo vie nego ista engleska gesta. Moda", rekao je, c'est possible." I crvena vrpca bi bila dobra. Mislim, na zecu." Nije bila sigurna da ju je dobro uo. Manevrirao je oko velikog, crnog automobila iz kojeg su izlazile tri djevojke u uniformama Willoughbyjeve akademije koje su zavidno zurile u Lidiju. vrsto stiui buket rua u naruju, pred svima je poljubila svoga zgodnog pratitelja u obraz i uetala u kolu. Dobar poetak dana. Tek si je kasnije, dok je sanjarila na prozoru uionice, dopustila da pomisli na onaj vitki mladi lik kojeg je primijetila napola skrivenog u sjeni rike preko puta ceste, na onaj par crnih kineskih oiju koje su je promatrale dok je ulazila u kolu.

30

Klub Odisej bio je jednako pretenciozan kao to mu je i ime sugeriralo. Theo ga je mrzio. Predstavljao je sve to je prezirao kao kolonijalnu aroganciju. Uobraenost i oholost. Klub se nalazio u centru Britanske etvrti, odmaknut od ceste, kao da se ograuje od buke i vreve grada gustom barijerom grmova rododendrona i prostranim, savreno ureenim travnjakom. Sama se zgrada razmetala bijelom fasadom s golemim stupovima, zabatom i trijemom, isklesanima u ast osvajaa. Velebno stubite kojim se uspinjao do ulaza podsjetilo ga je na hram, i donekle je bio u pravu. To je mjesto bilo hram. Hram boga konzervatizma. Ouvanja statusa quo. I naravno da nije bilo potrebno naglaavati da nijedna osoba ute koe, pripadnik toga bezbonog plemena koje vam je lagalo u lice i prodavalo vlastitu djecu, nije bila pozvana u te svete odaje, osim kroz zadnja vrata i u uniformi sluge. Theu se sve to gadilo. No, Li Mei je bila u pravu. Izmeu poljubaca koji su u njemu raspalili vatru i blagih rijei koje su mu presloile misli, nauila ga je da na sve to gleda kao na igru. Igru koju je morao igrati. U kojoj je morao pobijediti. Willoughby, stari drue, drago mi je to si uspio doi." Christopher Mason prilazio mu je krupnim koracima preko mramornog poda sveanog predvorja, ispruene ruke i s hladnim, zmijskim osmijehom. Bio je to ovjek u srednjim etrdesetima, koji se u formi odravao jahanjem. Imao je uspravno dranje vojnog asnika, iako je Theo znao da nikad u ivotu nije vidio vojarnu. Mason se rano u ivotu odluio za uredski posao u javnoj upravi, a premjetaj u Kinu zatraio je tek kad je uo o bogatstvima koja su se ondje mogla stei ako ste znali to radite. Oi su mu bile okrugle i pronicljive, tamno-smea kosa zaeljana prema natrag, a premda je bio nekoliko centimetara nii od Thea, to je nadoknaivao neprestanim glasnim prianjem dok su prelazili predvorje. Jesi li uo novosti? Da ti srce stane. Prokleto prerano, ako mene pita." Kakve novosti?" Theo je bio oprezan. Znao je da u zaposlenom, klaustrofobinom svijetu u kojem su svi ivjeli, novosti moe znaiti da je Binky Fenton uvrijeeno napustio utakmicu kriketa zbog optubi da je varao ili da general ang Kai-ek priprema radikalne zakone koji bi strance s njegove zemlje otjerali sve do mora. Oboje bi bilo novost. Oboje bi bilo da ti srce stane. No, optube za varanje bile bi ozbiljno krenje pravila ponaanja dok, s druge strane, nitko nije ni oekivao da se Kinezi dre svojih obeanja. Theo je ekao da uje zbog ega su to Masonovi obrazi poprimili boju jetrene patete. O naim etama. Drugi bataljun kotske garde. Na Novu godinu Grad Marseilles ih prevozi kui. Prokleto drsko. Ostaviti nas nezatiene u ovoj zaostaloj zemlji. Zar oni ne znaju da u Pekingu nacionalna vojska Kuomintanga divlja u orgiji ubojstva i pljake? Za ime Boje, ovjee, mi trebamo vie vojske, ne manje. Napokon, mi smo ti iji prihodi od trgovine financiraju Baldwina i njegovu prokletu vladu tamo kod kue. Jesi li vidio u kakvom je stanju financijsko trite?" Onda emo se morati nauiti snalaziti sami, zar ne?" rekao je Theo uz slijeganje ramenima, za koje je znao da e razdraiti Masona. Zato drati vojsku ovdje ako tvrdimo da elimo mir s Kinezima?" Mason se naglo zaustavio. Ono to trebamo", nastavio je Theo, sporazum je kojega se, za promjenu, svi moemo pridravati, koji je pravedan, a ne smiljen kao kazna. Mi moramo uiniti neke ustupke ili emo dobiti jo jednu pobunu Taiping." Mason se otro zagledao u njega, promrmljao Prokleti ljubitelj kosookih", i otiao prema anku, ravnoduan prema otmjenoj eleganciji izbrazdanih stupova i venecijanskih lustera. Kineski sluge neujno su klizili kraj njih, uredni i posluni u svojim bijelim, visoko zakopanim tunikama, sa srebrnim pladnjevima u rukama i utivim izrazima na zamrznutim licima. No, Theo je znao da lanovima kluba Odisej nijedan od njih ne vrijedi vie od

31

jueranjih novina, vjerojatno i manje. S duge verande u stranjem dijelu zgrade zauo se visoki, otri smijeh. Lady Caroline trusila je Ruiasti din5. Theo se gotovo na mjestu okrenuo i otiao. Otii i ostaviti Masona na cjedilu pruilo bi mu iznimno zadovoljstvo, ali u glavi je uo Li Meine rijei i ostao. Mora igrati igru, Tiyo. Mora pobijediti. Bila je tako pametna, njegova Li Mei. Volio je nain na koji je koristila njegove slabosti, upotrijebivi njegovu smijenu potrebu, tipinu za polaznike britanskih elitnih javnih kola, da na ivot gleda kao na neku glupu igru u kojoj je morao pobijediti. Slijedio je Masona kroz izrezbarena dvostruka vrata do anka i pogledao okolo. Mjesto je bilo puno, kao i obino u sedam i trideset naveer. Svi su bili ovdje, svi graditelji Britanskog carstva. Moni i dobri. I ne tako dobri. Jedni u vojnim uniformama, ukoeni i uspravni u dubokim konatim naslonjaima, drugi izvaljeni, s cigarom u ruci, na novim, laganijim stolicama koje su uveli da klub uine privlanijim za njegove enske lanove. Dok se Theo probijao kroz guvu za ankom, kimao je ljudima koje je prepoznavao, ali nije se zaustavljao da popria s njima. to se njega ticalo, to prije ovaj intervju zavri, to bolje. No, srce mu je potonulo kad je vidio da Mason skree prema grupi mukaraca koji su sjedili oko niskog stola od mahagonija. Zastor dima od cigareta visio je oko njih kao prljava aureola. Na stropu su se neprestano vrtjeli veliki limeni ventilatori, no inilo se kao da samo komeaju vrui zrak i muhe. Theo je svoj kruti ovratnik osjeao kao omu oko vrata, ali ako se htio pridruiti igri, morao je biti u prikladnoj odjei. Zastao je, zapalio tursku cigaretu i odigrao prvu kartu. Dobra veer, Sir Edwarde", rekao je dobroduno. ujem da napokon izbacujete amerike marince iz Tientsina." Sir Edward Carlisle dignuo je pogled sa svoje ae za viski, orlovskog lica oputenog u zauujue dobroudnom izrazu, i nasmijeio se Theu. Cijela se grupa nakratko nasmijeila, svi osim policijskog naelnika Lacocka, koji je ostao ozbiljan. Binky Fenton, ustar carinski slubenik koji se neprestano alio na mijeanje Amerikanaca, podigao je au uz iskreno: Bilo je i vrijeme." Theo je sjeo do Alfreda Parkera, jedinog ovjeka iz ove druine kojega je smatrao prijateljem. Alfred mu je kimnuo za dobrodolicu i ispruio ruku. Bio je nekoliko godina stariji od Thea, tek pristigao u Kinu, novinar lokalnog Daily Heralda iz Junchowa. Po Theovu miljenju, nije bio ni lo. Posljednje to je napisao bio je estoki lanak o povezivanju stopala kod ena. Odvratna navika. Od pada dinastije Manchu 1911. godine vie nije bila obvezna, ali jo su je esto prakticirali. Hvala Bogu da su Li Mei njezini roditelji potedjeli tog barbarstva. A Alfred Parker je bio u pravu. On je tvrdio da nema smisla osakatiti polovicu radne snage dok ti zemlja gladuje, a ljudi umiru na ulicama. Nije bilo logino. Veer, Willoughby", rekao je Sir Edward zvuei kao da mu je uistinu drago to ga vidi. No, on je bio vrhunski diplomat pa Theo nikada nije bio siguran. Da, u pravu si, iako, nek sam proklet ako znam otkud ti ta informacija. Ministar mornarice Sjedinjenih Drava naredio je trenutano povlaenje iz Tientsina." Koliko ljudi?" zanimalo je Parkera. Tri tisue petsto marinaca." Binky Fenton glasno je zazvidao i kliknuo: ,,Pa-pa, jenkiji, i ne vraajte se!" A i naa kotska garda odlazi u sijenju", progunao je Mason i dao znak prstom. Kineski se konobar odmah stvorio do njegova lakta. kotski viski sa sodom, deko. Bez leda. Willoughby?" isti." Sir Edward kimnuo je s odobravanjem. Mrzio je kad su ljudi dobar viski unitavali vodom. Sad nacionalisti iz Kuomintanga imaju kontrolu", odrjeito je rekao Sir Edward, ali niim nije odavao to misli o tome. U Pekingu i Nankingu, to znai da kontroliraju i sjevernu i junu prijestolnicu. Stoga moramo priznati da je graanski rat napokon zavrio, bar izmeu raznih gospodara rata, ako ve ne protiv komunista. Maral Chang Tso-lin i njegova Sjeverna armija su gotovi. I zato je, gospodo, Britansko carstvo odluilo da je potreba za tolikim brojem eta koje bi titile nae interese u Kini smanjena." Je li istina da je maralu Chang Tso-linu i njegovim ljudima odobren siguran prolaz do Mandurije?" upitao je Alfred Parker, maksimalno iskoritavajui priliku koja mu se pruila. Jest." Ali zato? Kinezi u pravilu imaju obiaj poklati svoje poraene neprijatelje." To trebate pitati generala ang Kai-eka." Sir Edward povukao je dim cigare, a otre su mu oi bile budne. Bio je on impresivna pojava, u ranim ezdesetima, visok i elegantan u savreno krojenom fraku, bijeloj leptirmani i tvrdom ovratniku. Njegova upa bijele kose bila je u kontrastu s vojnikim brkovima koje su dnevne doze
5 Vrsta koktela popularnog u Velikoj Britaniji u 19. stoljeu (nap. prev.)

32

nikotina, tanina i finoga gortakog viskija potamnjele do boje karamele. Kao guverner Junchowa, imao je nemogu zadatak odravanja mira izmeu raznih stranih frakcija: Francuza, Talijana, Amerikanaca i Britanaca - i, jo gore, Rusa i Nijemaca, koji su nakon zavretka Velikog rata 1918. godine izgubili slubeni status u Kini i bili tamo samo uz nevoljki preutni pristanak ostalih sila. Ali najvei trn u oku bili su mu vraji Amerikanci, koji su imali tendenciju sami ulijetati u stvari kao muhe bez glave i pojaviti se da raspravljaju o situaciji tek kad je teta ve bila uinjena. Nee aliti za njima kad odu, iako je to znailo da je Tientsin ranjiviji. Uz malo sree, i kontingent iz Junchowa otii e njihovim stopama. No, to je jo uvijek u igri ostavljalo Japance. Od njih mu se ledila krv u ilama. Pogled mu je skrenuo i pronaao Thea Willoughbyja kako ga promatra. Sir Edward jo je jednom gotovo neprimjetno kimnuo u znak odobravanja. Sviao mu se uitelj. Taj bi mladi ovjek mogao daleko dospjeti. Kad bi se samo rijeio te vraje opsesije svime to se tie Kine. Njegova afera s onom lokalnom enom nije bila nimalo bitna. Poznavao je mnogo mukaraca koji su povremeno umakali u uti bazen. Ne da je on sam imao takvih sklonosti. Dobri Boe, ne. Draga stara Eleonor okrenula bi se u grobu da to napravi. Stara mu je cura jo nedostajala. Poput zubobolje, taj osjeaj. No, takvu bol nije mogao izlijeiti nijedan nadrilijenik. I njoj bi se sviao Willoughby. Dragi deko, zvala bi ga. Dragi dave, ako je bilo suditi po Masonovu licu. Ondje se neto dogaalo. Bilo je previe napetosti meu dvojicom mukaraca, a bilo je oito da je Mason mislio da je u prednosti. Ali, trebao bi biti oprezan. Tog se deka nije smjelo podcjenjivati. Imao je sklonost biti nepredvidljiv. To mu je bilo u krvi. Samo pogledaj to je njegov otac radio u Engleskoj. Prava sramota. Nije ni udno da se djeak skrivao ovdje, na drugoj strani svijeta. Potegnuo je dugi gutljaj viskija i s uitkom ga promukao u ustima. Willoughby", rekao je uz prodoran pogled ispod pauinastih obrva, ostat e na veeranjem recitalu one ruske ljepotice." To nije bilo pitanje. Bit e mi zadovoljstvo, gospodine." Prokleti Stari vrag. Sada nee vidjeti Li Mei cijelu veer.

"Iznenaen sam to te vidim ovdje, Theo", rekao je Alfred Parker. Glas mu je bio uljudan kao i uvijek, ali nije mogao sakriti radoznalost. Stajali su zajedno za ankom, samo njih dvojica. Punei ae i hvatajui predah od uarenog razgovora o opasnostima ekstrateritorijalnosti i tome bi li Nacionalisti stekli kontrolu nad angajem prethodne godine da im nije pomogao Velikouhi Du i njegova trijada Zelena banda. Thea bi uvijek uznemirilo spominjanje kineskih trijada. Sav bi se najeio. uo je aputanja o njihovim aktivnostima u Junchowu. Prerezana grla, lokali koje je iznenada progutala vatra, obezglavljen torzo koji pluta u rijeci. No, ljepote Kine bile su ono to je oboavao. Ostavljale su ga bez daha. Ukrale mu srce. Ne samo savrena ljepote Li Mei ve i raskone obline Ming vaze, odluni potezi kista za kaligrafiju, skriveno znaenje u akvarelu ovjeka koji peca, dok iza njega jarko sunce tone iza skupine sampana, kupajui njihovu smrdljivu prljavtinu u zlatnom, nezemaljskom sjaju. ak su i odvratan znoj i slomljeni zubi kulija koji vue riku ili radi u polju govorili o ljepoti zemlje koja je postojala zbog iscrpljujueg rada milijuna i milijuna njezinih seljaka. Ali trijade. One su bile kao takori u itnici. Prodiru, kvare, truju. Theo je obrisao elo velikom, crvenom maramicom i zabio prst u ovratnik da olabavi stisak na vratu. Nisam ovdje jer to elim", rekao je. Mason hoe razgovarati." Taj ovjek je nezasitan. Ima prste u previe pita." Theo se nasmijao, ali preko volje. On je podli gad, eli sve to moe dobiti. Unitit e svakoga tko mu se isprijei na putu." Onda mu se nemoj isprijeiti." Bojim se da je za to ve prekasno." Zato, to si napravio da ga razdrai?" Moe birati. Ne svia mu se to njegova ki ui kinesku povijest ni to to sam uveo tjelesni odgoj kao obvezan za djeake i djevojice. I zabranio sam vjebanje gaanja subotom ujutro. Zbog toga me gotovo objesila svjetina bijesnih oeva." Parker se nasmijao; dobar, snaan smijeh. On je bio krupan mukarac, irokoga prsnog koa. Obino srdaan, ali danas se inio uznemirenim. Kopao je po depovima traei lulu, bez urbe je zapalio, a onda prijekorno odmahnuo glavom. Ti to radi namjerno, da provocira." Theo se zagledao u njega, iznenaen. Novinar je mislio ozbiljno. Alfred je moda bio zelen kad je bila rije o shvaanju naina na koji su stvari funkcionirale na Orijentu, ali imao je instinkt da prozre blef i prazne rijei ljudskih prevara. Zato je bio dobar novinar i zato se Theu i sviao. Da, ponekad je znao biti napuhana guzica,

33

pogotovo u drutvu ljepeg spola, ali je inae bio pristojan momak koji je imao dovoljno zdravog razuma da odjene lagani laneni sako i mekani ovratnik, umjesto kompletne veernje opreme za izlazak. No, njegov je komentar malo uzdrmao Thea. Bojao se da bi mogao biti istinit. Alfrede, sluaj me. Ja samo elim otvoriti umove te djece." Zna, zabranjivanje stvari u kojima uivaju, poput vjebe gaanja, nee ti nimalo pomoi u toj namjeri. Upravo suprotno, mislim." Gledaj, nedavno smo proli uasno razdoblje rata u Europi. I gotovo dva desetljea graanskog rata ovdje u Kini, kao i opijumskih ratova i Bokserskog ustanka. I vidi to se sada dogaa u Indiji. Kada emo konano nauiti da zveckanje sabljama nije odgovor?" Polako, Theo. Mi smo ovim poganima donijeli civilizaciju i moralnost. I spas njihovim duama. Nae su mornarica i vojska bile potrebne da otvorimo vrata." Ne, Alfrede. Nasilje nije odgovor. Naa jedina nada za budunost jest da nauimo svoju djecu da drugaija koa ili drugaiji jezik ne znae da nam je neko drugo ljudsko bie neprijatelj." Stavio je ruku na ruku svog prijatelja. Ova zemlja oajniki treba nau pomo. Ali ne nau vojsku." Nisi valjda i prokleta kukavica uz to to si ljubitelj kosookih, Willoughby?" To je bio Mason. Theo se nije okrenuo. Osjetio je da mu se gnjev penje uz prsa. U dugakom ogledalu uzdu anka vidio je da Christopher Mason stoji iza njega, isturene brade, kao da izaziva da ga netko udari. Gospodine Masone", spremno se ubacio Alfred Parker, drago mi je to imam priliku porazgovarati s vama. Htio sam vas neto pitati. itatelje Daily Heralda zanimala bi vaa stajalita kao naelnika za obrazovanje u Junchowu. Piem lanak o prilikama koje se pruaju mladim ljudima ovdje. Moemo li ugovoriti intervju?" Mason je izgledao iznenaeno, na trenutak izbaen iz ravnotee, a onda si je dopustio osmijeh. Naravno, Parkeru. Nazovi moj ured u ponedjeljak ujutro." Sa zadovoljstvom." Mason se zaljuljao na petama, naprijed-natrag. Pa iznenada rekao: ,,Willoughby, vjerujem da je vrijeme za na razgovor." Latinski." Kako molim?" Zato moju ker ui latinski?" Da proirim njezino razumijevanje jezika." ,,I dao si joj da mijea opasne kemikalije." Gospodine Masone, svi uenici u mojoj koli imaju latinski i znanost, i djeaci i djevojice. Znali ste to kad ste je upisali kod mene prije tri godine." Latinska poezija", rekao je Mason, ignorirajui Theov komentar. Seciranje aba i trganje nogu kukcima. Kineska povijest sa svim tim stvarima o konkubinama i rezanju glava. Gimnastika u kojoj djevojke moraju skakati preko kozlia i raditi zvijezde obuene u gotovo nita dok deki bulje u njih. To nije prikladno za mlade ene. Nita od toga." Kozlii nisu pravi. To su sprave za vjebanje." Nemoj raditi budalu od mene, mladiu." Ne radim. Jednostavno ukazujem na to da se nalaze unutar gimnastike dvorane. Djeaci i djevojice imaju sate odvojeno tako da djeaci ne mogu buljiti u djevojice, koje su, usput, savreno pristojno odjevene u hitone dok vjebaju. Ne vidi ih nitko osim gospoice Pettifer." Kaem vam da to nije dobro za njih. Gospoa Mason i ja nismo zadovoljni." Theo se suzdrao da ne spomene da gospoa Mason svaki dan dolazi po Polly na biciklu. Oito da je bila pobornik energinog vjebanja za enski rod. Zurio je u jantarne dubine svoje ae za viski i pokuavao shvatiti to Mason eli. Sjedili su sami u udaljenom dijelu duge verande. Na suprotnom dijelu, u malim skupinama meu palmama u lonanicama, bile su ene. Njihovi meki glasovi lebdjeli su u tihom amoru koji nije smetao dvojici mukaraca. Uvijek moete poslati Polly u drugu kolu, gospodine Masone", tiho je ponudio Theo. Moda e vam kola St. Francis biti prihvatljivija." Masonove velike, okrugle oi usredotoile su se na njega s antipatijom. Ali u tim je sivim dubinama bilo jo neto zbog ega je Theo osjetio da mu se drhtaj uspinje uz kraljenicu. Nije rije o tome, Willoughby." Pa o emu je onda rije?" Theo je posegnuo za aom.

34

Razmiljam o tome da te zatvorim." To ga je zaustavilo na mjestu. Osjetio je da mu sva krv nestaje iz lica. S naporom je vratio au na stol. Trepnuo je, gledajui preko travnjaka za kriket koji je u veernjem svjetlu poprimio boju lavande, dok je srebrna povrina jezera postala siva i kruta kao zmajev rep. Trebao je pie, oajniki, ali se nije usudio podii au. Mason se naginjao prema naprijed, s tvrdim, prodornim pogledom. Theo se prisilio da se usredotoi. Polako je sjeo natrag u stolicu, prekriio noge i uzvratio mu pogled. Znai li to da namjeravate oduzeti dozvolu Willoughbyjevoj akademiji?" hladno je pitao. Ta mogunost postoji." Mislim da bismo se zbog takvoga apsurdnog poteza nali zatrpani prigovorima roditelja. To je najbolja kola u Junchowu i vi to znate. ire obrazovanje za djevojice nije razlog..." Nije samo to." Theo se namrtio. to jo?" Rije je u novcu." I tada je Theo znao da je izgubio. Samo pogledaj onu enu tamo. Nije li bombon?! Svakom bi mukarcu zavrtjela glavom." Te su rijei dole od bune grupe uniformiranih vojnih asnika koji su izlazili iz sobe za bilijar. Theo je prelazio preko mramornog predvorja prema sobi za puenje. Morao je biti sam. Dalje od ovoga luakog cirkusa. Trebao je vremena da razmisli. Da shvati to bi sad, dovraga, trebao napraviti. U sljepoonicama mu je tuklo, a u uima zujalo kao tisuu skakavaca, no asnikove su ga rijei natjerale da pogleda preko ramena. Bila je to Valentina Ivanova. Odjednom se Theo sjetio veeranjeg recitala. Poziva prokletog Sir Edwarda. Naravno da e Mason biti ondje, sa svojim samodopadnim osmijehom, pohlepnim oima i onim grabeljivim nainom na koji je prstima tapkao po svojim velikim, bijelim zubima. No, pogled na Valentinu Ivanovu naglo je raistio Theov mozak. Podsjetio ga je za to se borio jer je uz Valentinu, koja je dostojanstveno prolazila kroz predvorje, bila jedna od njegovih uenica. Mlada Lidija. Ona koja se toliko eljno raspitivala o kineskim borilakim vjetinama. Njih dvije zajedno bile su vrlo upadljive. Glave su se okretale dok su prolazile. Usne drugih ena su se stisnule. Majka je izgledala udesno. Bila je sitna, no to je nadoknaivala nainom na koji je hodala, njihanjem svojim vitkim bokovima i ponosnim dranjem glave. Koa joj je bila blijeda i besprijekorna, a valove sjajne, tamne kose privrstila je na vrh glave, zbog ega se inila viom, impozantnijom. No, njezine su oi, tamne i blistave, bile te od ije su senzualne ranjivosti mukarcima klecala koljena. Theo ju je ve vidio nekoliko puta ranije, ali nikada ovako kao sada. Veeras je nosila veernju haljinu od svjetlucave plave svile iz Shantunga. Haljina je bila izrezana nisko, da joj istakne elegantan vrat i pomicanje grudi dok je disala. Nosila je dugake, bijele rukavice iznad lakta i nije imala nikakav nakit. Nije joj bio potreban. U mislima ju je usporedio s Li Mei. Oito, Li Meina figura je bila manje putena, suptilnija u svojoj privlanosti, ali za njega je ona posjedovala neku istou, neku netaknutu seksualnost koju nije imala nijedna zapadnjaka ena. Kao kineski porculan pokraj Wedgwoodova. Samo ti je jedan mogao slomiti srce svojom ljepotom. Dragi Boe, ovjee, tko je to predivno stvorenje?" Bio je to jedan od vojnih asnika. Vjerujem da je to koncertna pijanistica", odgovorio je mladi bojnik. Odbor kluba priredio je neku zabavu i to je ona." Sirov smijeh doekao je njegov komentar. Ona me moe doi zabavljati kad god hoe." Ne, ja u uzeti onu mlau, lavlje mladune. Izgleda kao da je spremna za to." ,,E pa, ja bih htio znati to je ispod te haljine prije nego..." Theo se udaljio. Previe alkohola. Opoganio im je jezike. No, u zajednici u kojoj su mukarci bili brojniji od bijelih ena barem deset naprema jedan, bio je to est sluaj. Bordeli su cvjetali, veinom narueni Ruskinjama ili Euroazijkama mijeane krvi; obje su grupe bile odbaene od strane rigidnoga klasnog drutva. Theo je osjetio snaan poriv da ode i sve ih ostavi u paklu koji su sami stvorili, ali nije. Veer nije bila gotova. Jo je ostao Mason. U tom su trenutku Lidijine oi uhvatile njegove i ona se nasmijeila, stidljivo, zbunjena u svojoj sveanoj odjei. Mladune lava, da, ojek je bio u pravu. utosmee oi i sjajna crvena griva. U njoj je bilo neto neukrotivo. Veeras je izgledala kao draesna mlada ena, ali ak i dotjerana, u haljini boje marelice po posljednjem kriku mode: sputenoga struka i do koljena, odailjala je vibraciju uzbuenja. ak i opasnosti. No, kad joj je uzvratio osmijeh, ona se zacrvenjela.

35

Izvan kluba Odisej uline svjetiljke na Ulici Wellington stvarale su ute oaze svjetla u tami. Ali tama ove zemlje bila je golema i gusta. Prisvajala je krhki svijet za koji su stranci mislili da je njihov. Tama je pruala utoite. Lopovu kosih oi koji je stajao kraj kreveta usnula djeteta mladog bojnika, dok je njegova amah u prizemlju igrala mahjong. Smrdljivom pokretnom nuniku, kolima natrpanima ljudskim gnojivom za polja. Nou na vratu bijelog mukarca koji je mislio da ga dug kineskom kladioniaru ne obvezuje. I Chang An Lou. Nevidljiv u tami nadolazee noi, njegov se sjenovit mladi lik stopio s pjegastim deblima platana koje su obrubljivale cestu. Nije se micao. ak ni kad je srebrna linija munje proparala nebo i kia se spustila poput plata, lupkala po liu iznad njegove glave i automobile pretvorila u blistava crna udovita iji su farovi osvjetljavali vrata od kovana eljeza na ulazu u klub. Naoruani vojni straar provjeravao je svakoga tko je ulazio. Chang An Lo naslonio je glavu na grubu koru drveta i zatvorio oi da bi ponovno prizvao prizor djevojke kako skae s rike koja ju je dovela. Ponovno je zamislio vatru u kosi koja joj je plesala oko ramena, uzbuenje u njezinu koraku. Promatrao je kad je podigla lice da proui goleme mramorne stupove, a njegovo je otro oko primijetilo trenutak oklijevanja u njezinim nogama. Jesu li joj oi jo uvijek bile pune uenja, pitao se, kao i juer kad ju je vidio u prljavom hutongu, stranjoj uliici. to je radila u toj uliici? To si je pitanje postavio mnogo puta. Je li sluajno zalutala? Ali, kako je mogla zalutati u stari kineski grad a da ne primijeti? Pa ipak, obiaji fanquija bili su udni, putovi njihova uma neprohodni i nedokuivi. Rukom je protrljao svoju gustu, crnu, kratko oianu kosu, osjetio kapljice kie na njoj i zabio prste jo jae u lubanju, kao da eli silom izvui odgovor iz nje. Jesu li bogovi bili ti koji su je doveli njemu? Odmahnuo je glavom, ljut sam na sebe. Europljani nisu bili prijatelji Kineza i bogovi Carstva sredine ne bi imali nita s njima. Ni Chang An Lo ne bi imao nita s njim osim da potjera njihove lakome due natrag u more iz kojeg su doli, ali bilo je udno to to, juer u hutongu, u njoj nije vidio Stranog vraga. Vidio je lisicu koja rei i grize. Poput one koju je jednom oslobodio iz klopke u umi. Zarinula je zube u njega i odgrizla mu komad mesa s ruke, ali je pobjegla na sigurno. U toj je ivotinji Chang vidio dio sebe, zarobljenog, divljeg, u borbi za slobodu. A sad je tu bila ta djevojka. S istom divljinom. S vatrom koja je divljala u njoj kao i u njezinoj bakrenoj kosi i oima fanquija. Opei e ga. Bio je siguran u to jednako kao to je znao da e ga lisica napasti kad je dodirne. No, sad je bio vezan za nju, njegova dua za njezinu, i nije imao izbora. Jer joj je spasio ivot. U mislima je vidio onu uliicu, gnjusnu, poniavajuu kanalizaciju u koju nitko ne bi elio ui. On bi inae proao dalje bez pogleda. Ali bogovi su mu zaustavili korak i okrenuli glavu. Svojom je vatrom obasjala cijelu tu smrdljivu, crnu rupu. Njegove oi nikada prije nisu vidjele nikoga poput nje. Iznenada, neto mu je povuklo misli natrag na kiu i nono nebo ispunjeno grmljavinom. Panju mu je skrenuo zvuk koraka i brzog tapkanja tapa ovjeka koji je prolazio samo metar od njega. Nosio je cilindar i teki kini kaput, zbijen ispod kiobrana, i urio je pokraj Changa ne primijetivi ga. Prije nego to je stigao do kluba, dvije su mu se spodobe bacile pred noge na mokar plonik. Prosjaci, mukarac i ena. Starosjedioci staroga grada, njihovi glasovi uzdignuti u prodornim molbama. Chang je pljunuo na tlo kad ih je vidio. Mukarac je odrpanim stvorenjima bacio pregrt kovanica i grlenu psovku, a onda im se njegov tap spustio na lea dok su puzali za noviima. Chang ga je promatrao dok je odlazio. Popeo se uz bijele stepenice i proao kroz ulaz tako velianstven da je izgledao kao palaa nekog mandarina. Nije uo ovjekove rijei, ali je poznavao njegova djela. Gledao ih je cijeli svoj ivot. Sljedeih mu se sat vremena pogled stalno vraao na visoki, jarko osvijetljen prozor, kao to se ptica vraala na uti kukuruz. Ona je bila unutra, djevojka s kosom poput lisice. Vidio ju je kad se uspinjala stepenicama s drugom enom kraj sebe, ali praznina izmeu njih govorila mu je o gnjevu koji im je ukrutio ramena i okrenuo glave jednu od druge. Nasmijao se sebi dok mu se kia slijevala niz lice. Imala je otre zube, djevojka lisica.

36

Lidija je urila kroz klub. Imala je malo vremena, a mnogo toga vidjeti. Ostani ovdje. Neu dugo, deset minuta, to je sve", rekla je Valentina. Ne mii se." Stajale su na jednoj strani irokog stubita, pokraj antikne klupe od hrastova drva koja je donekle bila u neskladu s bljetavilom lustera iznad njih i uglaanog stupa u obliku divovskog ira koji je sluio kao potporanj za stubite. Sve je bilo tako veliko: slike, ogledala, ak i brkovi mukaraca. Vee i bolje nego ita to je Lidija vidjela. ak ni Polly nikada nije bila u klubu. ,,I ne priaj ni s kim", Valentina je dodala otrim glasom nakon to je pogledala okolo i vidjela zainteresirane oi i mukarce koji su se meusobno doaptavali. Ni s kim, jesi li me ula?" Da, mama." Ja moram otii do ureda da vidim kakav je dogovor za veeras." Pogledom je obeshrabrila mladog mukarca u fraku sa svilenom maramom koji im se kradomice pribliavao. Moda bih te trebala povesti sa sobom." Ne, mama, dobro mi je ovdje. Ja volim promatrati ljude." ,,Lydochka, problem je u tome to oni vole promatrati tebe." Neodluno je zastala, ali Lidija je edno sjela na klupu, s rukama u krilu, pa joj je Valentina stisnula rame i skrenula desno u jedan hodnik. Dok je odlazila, Lidija je ula kako mrmlja: Nisam joj smjela kupiti tu prokletu haljinu." Haljina. Lidija je vrcima prstiju dodirnula mekani oret boje marelice. Voljela ju je vie od vlastita ivota. Nikad nije imala nita ovako lijepo. A tek krem satenske cipele. Podigla je jedno stopalo i divila mu se. Ovo je bio najsavreniji trenutak njezina ivota, sjediti na ovom prekrasnome mjestu, odjevena u prekrasnu odjeu, dok je prekrasni ljudi promatraju s divljenjem. Jer ono to je vidjela u njihovim oima uistinu je bilo divljenje. Ovo je bio ivot. Ne samo preivljavanje. Ovo je... ovo je znailo biti iv, a ne polumrtav. I prvi je put u ivotu pomislila da uistinu razumije djeli boli koji je gorio u srcu njezine majke. Izgubiti sve ovo. Sigurno se osjeala kao da je zalutala u kanalizacijski odvod i sredila si dom meu takorima. Dom. Lidija je na trenutak osjetila da joj se puls na zglobu ubrzao. Potkrovlje je bilo dom. Ali koliko dugo? Zgrabila je tkaninu boje marelice i vrsto je stisnula u aci. Stopala su joj skliznula ispod klupe tako da su cipele bile skrivene od pogleda. Gle to sam ti kupila, draga. Za veeras. Za tvoj roendan. Kad ju je po povratku iz kole Valentina, sva razdragana, doekala s tim rijeima, Lidija se nasmijeila u oekivanju vrpce za kosu ili ak svojega prvog para svilenih arapa. No, nije oekivala ovo. Ovu haljinu. Ove cipele. Smrznula se. Nije se mogla pomaknuti. Nije mogla gutati. Mama", rekla je, oiju prikovanih na haljinu, ime si to platila?" Novcem iz plave zdjelice na polici." Naim novcem za stanarinu i hranu?" Da, ali..." Sve si potroila?" Naravno. Bilo je skupo. Ali ne mora izgledati tako uzrujano." Valentina je stala u pola reenice, a njezine su se sjajne oi ispunile brigom. Dotaknula je kerin obraz. Ne brini toliko, dochenka", tiho je rekla. Dobro e mi platiti za veeranji koncert, a to e mi moda donijeti i druge nastupe, pogotovo kad vide kakvu lijepu pomagaicu imam. Gledaj na to kao na ulaganje u budunost. Nasmijei se, srce. Zar ti se ne svia?" Lidija je kimnula, ali tek neznatno, a usta joj se nisu htjela nasmijeiti bez obzira koliko se trudila. Gladovat emo", proaptala je. Koja glupost." Trunut emo na ulici kad nas gospoa Zarja izbaci van." Draga, previe si melodramatina. Evo, probaj je. I cipele. Za njih jo dugujem novac, ali bile su tako lijepe. Nisu li lijepe?" Jesu." Jedva je disala. No, onog trena kad joj je haljina skliznula preko glave, ona se zaljubila u nju; dva delikatna reda bisera uivena oko otvora za ruke i izreza oko vrata, svjetlucava, satenska vrpca oko bokova i izazovan mali prorez do iznad koljena na jednoj strani. Lidija se poela okretati, osjeajui kako haljina uti uz njezino tijelo i odaje jedva primjetan miris marelica. Ili je to umislila? Svia li ti se, draga?" Oboavam je."

37

Sretan roendan." Hvala." ,,A sad se prestani ljutiti na mene." Mama", tiho je rekla Lidija, bojim se." Kojeta, ne budi luda. Kupim ti tvoju prvu elegantnu haljinu da te razveselim, a ti mi kae da se boji. Nije zloin posjedovati neto lijepo." Prislonila je svoju tamnu glavu uz Lidijinu i proaptala: Uivaj u njoj, moja prelijepa mlada keri, naui uivati u onome to ti ivot prua." Ali Lidija je samo odmahnula glavom. Oboavala je tu haljinu, ali ju je i mrzila. I prezirala je sebe zato to ju je toliko eljela. Ljuti me, Lidija Ivanova, jako me ljuti", rekla joj je majka strogim glasom. Ne zasluuje tu haljinu. Trebala bih je vratiti." Ne." Rije joj je izletjela kao krik i izdala je. Tek je kasnije, kad joj je Valentina poeljala kosu i napravila joj elegantnu frizuru, Lidija primijetila da joj majka nosi nove sveane rukavice. Mornariki asnik priao joj je dok je izlazila iz sobe za puenje u koju je zavirila s vrata. Unutra je zrak bio gust od dima desetak cigareta i nekoliko lula; plavi smog koji joj je zapeo u dnu grla i natjerao je na kihanje. Mogu li vam pomoi, gospoice? Izgledate kao da ste se izgubili, a ja ne bih htio vidjeti takvu armantnu mladu damu u nevolji." Nasmijeio joj se, elegantan u svojoj zapanjujue bijeloj uniformi ukraenoj zlatnim pleterima. Ovaj, ja..." Dopustite mi da vam donesem pie." Oi su mu bile tako plave, a osmijeh tako zaigran dok joj je nudio poziv koji je dosad ula samo u snovima. Dopustite mi da vam donesem pie. To je bilo zbog haljine, bila je sigurna. Zbog haljine i zbog profinjene frizure. Bila je u napasti. Ali u srcu je znala da e ovaj elegantni asnik sa zubima grabeljivca oekivati neto zauzvrat za svoju panju. Ne kao njezin kineski zatitnik od juer. On nije nita traio i to ju je dirnulo na nain koji nije potpuno shvaala. To je bio tako... nepoznat osjeaj. Zato bi kineski jastreb htio spasiti fanqui vrapca? To ju je pitanje izjedalo. Prisjetila se bljeska gnjeva u njegovim tamnim oima i pitala se to ga je uzrokovalo. Htjela ga je pitati. No, najprije bi ga morala pronai, a nije znala ni kako se zove. Pie?" ponovio je uniformirani asnik. Lidija je prezirno okrenula glavu i hladno rekla: Tu sam sa svojom majkom, koncertnom pijanisticom." On je nestao. Lidija je osjetila da joj mali treptaj uitka prolazi uz kraljenicu. Otila je do sljedeih vrata, uvuenih u malu niu pokraj predvorja. SOBA ZA ITANJE, rekla su joj mjedena slova na ploici. Vrata su bila napola otvorena. Ula je unutra. Srce joj je prestalo udarati tek kad je shvatila da u sobi nema vie od dvoje ljudi, od kojih je jedan bio stariji mukarac koji je spavao u konatom naslonjau, a primjerak The Timesa na njegovu licu se dizao i sputao dok je tiho hrkao. Drugi mukarac, tamo kod prozora gdje je kia glasno padala po tamnim prozorskim okvirima, bio je gospodin Theo. Sjedio je vrlo uspravno, a oi su mu bile zatvorene. Iz usta mu je izlazio dugi, rastegnuti oom, a njegovo ju je monotono ponavljanje podsjetilo na majino vjebanje skala na glasoviru. Disao je duboko, a ruke na naslonima naslonjaa bile su mu okrenute dlanovima prema gore, kao prazne zdjelice prosjaka. Lidija ga je promatrala, fascinirana. Vidjela je kako to rade Kinezi, pogotovo redovnici obrijanih glava u hramu na Tigrovom brdu, ali nikada bijelci. Pogledala je po sobi. Svjetlo je bilo prigueno, jedan zid prekrivale su tamne police s knjigama uvezenima u kou, a po sobi su u pravilnim razmacima bili postavljeni stolovi od ebanovine prekriveni novinama, asopisima i ostalim tiskovinama. Lidija je mogla proitati najblii naslov: KAPETAN DE HAVILLAND POSTAVIO NOVI REKORD SVOJIM GYPSY MOTH AVIONOM. Oduljala se do jednog stola. Ponekad je znala nai odbaeni asopis u parku Victoria koji bi onda prouavala dok se ne bi raspao, no ovi su bili novi i neodoljivi. Podigla je asopis s primamljivim naslovom Dama u gradu, ija je naslovnica prikazivala enu dugih udova pokraj jednako takvoga lovakog psa. Lidija je asopis pribliila licu, da udahne miris nepoznatih kemikalija koji se irio s njegovih krutih listova, pa okrenula prvu stranicu. I odmah ostala oarana. Fotografija je prikazivala dvije ene koje su pozirale na stubitu Nacionalne galerije na Trafalgar Squareu u Londonu. Izgledale su tako moderno u najnovijim modelima eiria i haljinama toliko nalik njezinoj da se bez problema mogla zamisliti na toj fotografiji. Mogla je uti njihov smijeh i golubove koji su im gugutali pod nogama. Izlazi van." Gotovo je ispustila asopis. Izlazi odavde."

38

Bio je to gospodin Theo. Bio je nagnut prema naprijed i zurio je ravno u nju. Samo, to nije bio gospodin Theo kakvog je poznavala. Gotovo je krenula prema vratima, bila je toliko nauena da skae na njegove naredbe u koli, ali ju je zaustavilo neto u tonu njegova glasa, neto to ju je natjeralo da mu uzvrati pogled. okirao ju je jad koji mu je vidjela u oima. Neodluno je zakoraila prema njemu. Ravnatelju?" Cijelo mu se tijelo trznulo kao da je prstom dotaknula otvorenu ranu. Preao je rukom preko svoga blijedog lica. Kad joj je uzvratio pogled, ponovno je vladao sobom. to je, Lidija?" Nije znala to da kae. Kako da mu pomogne. Bila je nesigurna u sebe, ali njezina su se stopala u satenskim cipelicama odbijala pokrenuti. Gospodine", rekla je, nesigurna kako nastaviti, ...jeste li vi budist?" Kakvo neobino pitanje. I nadasve osobno, mogao bih dodati." Naslonio je glavu na kestenjastu kou naslonjaa, odjednom izgledajui vrlo umorno. Ali ne, nisam budist, iako me mnoge Budine izreke dovode u iskuenje da krenem putem mira i prosvijeenosti. Bog zna da je to rijetkost u pocrnjeloj dui ovog mjesta." Kine?" Ne, mislim na ovdje, na ovo mjesto, nae Internacionalno naselje." Gorko se nasmijao. Gdje su internacionalni jedino pohlepa i korupcija. " Gorina tih rijei pronala je put do kutova Lidijinih usta, poput okusa aloe. Odmahnula je da ih otjera i ostavila asopis na stolu. Ali, gospodine, ini mi se da za nekog poput vas... pa... mislim, vi imate... sve. Zato onda ...?" Sve? Misli na moju kolu?" Da. I kuu i automobil i putovnicu i mjesto u drutvu i..." Gotovo je rekla ljubavnicu, prekrasnu, egzotinu ljubavnicu, ali se ipak zaustavila na vrijeme. Nije spomenula ni novac. On je imao novca. Umjesto toga je rekla: Sve to bi itko mogao poeljeti." To", rekao je naglo ustajui, to je sve blato. Kao to je Buda tako pronicljivo upozorio, to tvoje sve okaljava ljudsku duu." Ne, gospodine. To ne mogu vjerovati." Njegove zastraujue oi fiksirale su je kroz suene kapke, ali ona je odbila spustiti pogled. Iznenada, usne su mu se razvukle u osmijeh, ali osmijeh koji nije imao snage da mu dosegne oi. Mala Lidija Ivanova, sva sreena u svojoj najboljoj odjei, kao njean pupoljak magnolije koji samo to ne procvjeta. Ti si tako nevina, nema pojma to se dogaa oko tebe. Tako neiskvarena. Ovo je svijet korupcije, draga moja. Ti ne zna nita o tome." Znam vie nego to mislite." Na to se posprdno nasmijao. O, u to ne sumnjam. Ne mislim da si ti posluan mali mi kao neki od tvojih kolega. Ali, jo uvijek si mlada i jo uvijek vjeruje." Potonuo je natrag u stolicu i naslonio glavu na ruke. Jo vjeruje." Lidija je pogledala u duge, izmuene prste ukopane u njegovoj tankoj, svijetlosmeoj kosi i osjetila da joj se na jeziku stvara vor srdbe. Dok je slab zvuk hrkanja dopirao s drugog kraja sobe, prila mu je blie i nagnula se naprijed tako da mu je gotovo aptala na uho. Gospodine, kakvu god budunost elim, ja sam jedina koja je mogu ostvariti. Ako je to vjerovanje, onda da, vjerujem", ljutito je prosiktala. On je nagnuo glavu da je pogleda s trakom divljenja skrivenim iza mrkog pogleda. Vatrene rijei, Lidija. Ali prazne. Jer ti nisi svjesna gdje se nalazi, niti to pokree kotaie ovog odvratnog maloga grada. Tu je sve prljavtina i korupcija, smrad kanalizacije. Ne, gospodine." Lidija je estoko odmahnula glavom. Ne ovdje." Pokazala je na konate omote knjiga, na pozlaeni francuski zidni sat koji je tiho otkucavao trenutke njihovih ivota i na vrata koja su vodila prema elegantnom svijetu nad kojim je bdio Sir Edward Carlisle, svijetu u kojem je sve bilo stabilno i spokojno. Lidija, ti si slijepa. Ovaj je grad roen iz pohlepe. Ukraden od Kine i natrpan pohlepnim ljudima. Upozoravam te, od ruke Boga ili Bude, on e i umrijeti od pohlepe." Ne." Da. Korupcija mu je u srcu. Barem bi ti to trebala znati." Ja? Zato ba ja?" Jer ide u moju kolu, naravno." Lidija je zbunjeno zatreptala. Ne razumijem."

39

Odjednom se Theo povukao u sebe. Odlazi, Lidija. Uzmi svoju sjajnu kosu i svoja sjajna uvjerenja i idi zasljepljivati nekoga drugog. Vidimo se u ponedjeljak ujutro. Ti e biti u svojoj uniformi Willoughbyjeve akademije, a zglobovi e ti kao i obino striti iz izlizanih rukava, a ja u biti u svojoj ravnateljskoj halji. Zaboravit emo da se ovaj razgovor ikada dogodio." Otpustio ju je zamahom ruke, posegnuo za cigaretom i zapalio je u izrazu tihog oaja. Lidija je zatvorila vrata iza sebe, ali taj razgovor nee biti zaboravljen. Ona ga nee zaboraviti. Lidija, draga, lijepo izgleda." Lidija se okrenula i ugledala gospou Mason, Pollyinu majku, kako se obruava na nju. Kraj nje je bila ena u svojim etrdesetima, visoka i elegantna, u usporedbi s kojom je Anthea Mason izgledala zdepasto. Grofice, dopustite da vam predstavim Lidiju Ivanovu. Ona je ki nae veeranje pijanistice." Okrenula se prema Lidiji. I grofica Natalia Serova je Ruskinja, iz Sankt Peterburga, iako pretpostavljam da bih je sada trebala zvati gospoom Charonne." Grofica. Ta je pomisao Lidiji oduzela dah. Njezina haljina bila je od moir svile, boje crnog vina, ali Lidiji se inila udno zastarjelom s tim punim donjim dijelom i puf rukavima. Drala se aristokratski uspravno, s visoko podignutom glavom i vratom okienim biserima, a njezine su blijedoplave oi pregledavale Lidiju s hladnim zanimanjem. Lidija nije imala pojma to se od nje oekuje pa se lagano naklonila. Dobro su te nauili, dijete. Devushki ochen redko takie vezhlevie." Lidija je zurila u pod ne elei priznati da ne razumije. ,,Oh, ali Lidija ne zna ruski", usluno je uskoila Anthea Mason. Grofica je uzdigla jednu savreno poupanu obrvu. Ne zna ruski? A zato ne?" Lidija je poeljela iskopati rupu u podu i baciti se u nju. Majka me nauila da govorim samo engleski. I malo francuskog", brzo je dodala. To je sramota." O, grofice, ne budite strogi prema djevojci." Kakoi koshmar! Morala bi znati svoj materinski jezik." Engleski je moj materinski jezik", inzistirala je Lidija iako su joj obrazi gorjeli. Ponosna sam to govorim engleski." Bravo za tebe", rekla je Anthea Mason. Brani nae boje, draga." Grofica je ispruila ruku, stavila prst Lidiji pod bradu i podigla je nekoliko centimetara. Tako bi je drala", rekla je uz smijeak koji je govorio da se zabavlja, da si na dvoru." Njezin ruski naglasak bio je jo jai od Valentinina, tako da se inilo kao da joj se rijei kotrljaju u ustima. Lagano je slegnula ramenima, a njezin je hladan pogled paljivo pregledao Lidiju, kao da je ljuti, sloj po sloj. Da, uistinu si ljupko dijete, ali...", grofica Serova spustila je ruku i odmaknula se, puno premrava za takvu haljinu. Uivaj u veeri." inilo se kao da klizi preko predvorja sa svojom pratnjom. Danas sam ula da je Helen Wills osvojila Wimbledon", rekla je Anthea. Nije li to uzbudljivo?" Mahnula je Lidiji kao da se ispriava. Lidija se punu minutu nije pomaknula. Predvorje se sve vie punilo pridolicama, ali njezine majke jo nije bilo. Otra bol ukopala joj se tono iza prsne kosti, a jad joj je poput masne mrlje uprljao novu haljinu. Sad je bila bolno svjesna da je samo kost i koa, da su joj grudi premale, a kosa krive boje. Previe otra, po njezinu miljenju, kao i njezino tijelo. Ta je haljina bila samo maska koju je nosila jednako kao i masku Engleskinje. O da, govorila je savrenim engleskim naglaskom, ali koga je to zavaralo? Na kraju te minute podigla je bradu nekoliko centimetara i krenula u potragu za svojom majkom, jer je recital trebao poeti u osam i trideset. Dvije osobe stajale su blizu jedna druge. Preblizu, inilo se Lidiji. Jedna, mala i vitka u plavoj haljini, bila je leima naslonjena na zid prolaza, a druga se, vea i gladnija, naginjala nad njom, licem gotovo dodirujui njezino, kao da e je pojesti. Lidija se smrznula. Stajala je na polovici dobro osvijetljenog hodnika, a nadesno je vidjela uski prolaz koji je vjerojatno vodio do soba za poslugu ili praonice. Do neega skrivenog. Bio je mraan i previe topao, a palma u tegli na poetku prolaza bacala je duge, sjenovite prste po ploicama na podu. Odmah je prepoznala svoju majku. Ali mukarca koji se naginjao preko nje isprva nije mogla smjestiti. okirala se kad je shvatila da je to gospodin Mason, Pollyin otac. Njegove su ruke bile posvuda na njezinoj majci, posvuda po plavoj svili. Na njezinim bedrima, bokovima, vratu, grudima. Kao da ih je posjedovao. A ona se nije ni trudila da ga odgurne.

40

Lidija je osjetila vrtlog munine u elucu. udjela je da se okrene, da se otkine od privlane sile tog prizora, ali nije mogla pa je stajala tamo, promatrajui, nemona da skrene pogled. Njezina majka stajala je potpuno mirno, a leda, glavu i dlanove pritisnula je na zid iza sebe, kao da eli proi kroz njega. Kad su Masonova usta zgrabila Valentinina, ona je to dopustila, ali kao to lutka puta da joj peru lice. Ne sudjelujui, otvorenih, staklastih oiju. Dok je s obje ruke vrsto drao njezino tijelo uz svoje, Masonove usne skliznule su niz Valentinin vrat do tople pukotine izmeu njezinih grudi i Lidija ga je ula da stenje od uitka. Lidiji se oteo slab jecaj, nije si mogla pomoi. Iako je bio slab i priguen, bio je dovoljan da njezina majka okrene glavu. Kad je ugledala svoju ker, njezine su se velike tamne oi rairile. Usta su joj se otvorila, ali iz njih nije izaao nikakav zvuk. Lidijine noge napokon su reagirale i ona je zakoraila unatrag, izvan vidokruga, i pojurila niz hodnik, zamiui iza uglova. Negdje iza sebe ula je glas svoje majke. Lidija, Lidija." Tad je ugledala nekoga koga je znala, ovjeka za kojeg je bila sigurna da ga je srela negdje prije. Iao je prema glavnom izlazu, ali lice mu je bilo okrenuto prema Lidiji. Bio je to ovjek iji je sat ukrala juer na trnici. Bez razmiljanja, upala je kroz prva vrata lijevo i zatvorila ih iza sebe. Soba je bila mala i tiha, garderoba, puna redova kaputa i stola, ogrtaa i kabanica kao i stalaka s cilindrima i tapovima za hodanje. Na jednoj se strani nalazio prostor odvojen ankom, u kojem je posluitelj inae ekao da od gostiju primi ili da im vrati kapute i jakne. Sada nije bio ondje, ali ga je Lidija ula da s nekim razgovara na mandarinskom. Drhtala je, koljena su joj se tresla i zubi cvokotali. Duboko je uzdahnula, natjerala se da ode do velianstvenog ogrtaa od crvene lisice koji je visio blizu nje. Njeno je poloila obraz na njega i pokuala bogatom toplinom sjajnog krzna smiriti svoj uznemireni eludac. Ali nije uspijevala. Skliznula je na pod i omotala ruke oko potkoljenica, spustila elo na koljena i pokuala shvatiti to se veeras dogodilo. Sve je polo po zlu. Sve. Nekako joj se sve promijenilo u glavi. Sve se okrenulo naglavake. Njezina majka. Njezina kola. Njezini planovi. Njezin izgled. ak i nain na koji je govorila. Nita nije bilo isto. I Mason s njezinom majkom. O emu je tu bila rije? to se dogaalo? Osjetila je da joj na obrazima gore suze i bijesno ih obrisala. Ona nikad nije plakala. Nikad. Suze su bile za ljude kao Polly, ljude koji su ih si mogli priutiti. Odmahnula je glavom, rukom protrljala usne, skoila na noge i natjerala se da razmisli. Ako je sve bilo pogreno, onda je to morala ispraviti. Ali, kako? Rukama koje su jo drhtale izgladila je nabore svoje haljine i, vie iz navike nego namjerno, poela pretraivati depove kaputa u garderobi. Brzo je nala par mukih konatih rukavica i Dunhillov upalja, ali ih je vratila, iako ju je srce zaboljelo. Nije ih imala kamo staviti, nije imala ni veernju torbicu ni depove, ali si je zato ipkasti rupi ugurala u donje rublje; lako e ga prodati na trnici. Zatim teki, crni kini kaput, jo mokar od kie, s izboinom u unutranjem depu. Izvukla je njegov sadraj. Mekana vreica od jelenje koe. Brzo, prije nego to netko ue. Odrijei vorove, prevrni je. Na ruku joj se skotrljala svjetlucava ogrlica od rubina, kao lokva vatrene krvi na njezinu dlanu.

41

Chang je promatrao. Doli su poput vala. Iz srca Naselja. Mrani plimni val policije zaguio je ulicu. S pitoljima udobno smjetenim na bokovima i znakama koje su se kooperile na njihovim policijskim kapama, prijeteim poput iroke, plosnate glave kobra. Iskakali su iz automobila i kamiona iji su farovi rezali no u uredne ute trake, i okruili klub. Mukarac u otmjenoj, bijelo-crnoj uniformi naikanoj medaljama i jednom staklenom leom na desnom oku sputao se po stepenicama prema njima. Razbacivao se naredbama i gestama kao to mandarin rasipa zlatnike na svadbi svoje keri. Chang je promatrao. Dah mu je bio miran i ujednaen, a osjetila su mu ispitivala tamu, traei opasnost. Iskliznuo je iz sjene stabla u jo dublju tamu dok su oko njega i drugi bjeali iz vida. Prosjaci, prodavai suncokretovih sjemenki i vrueg aja, djeak, mrav kao ibica, koji je izvodio salto unatrag za nekoliko penija, svi su nestali im su vidjeli policijske izme. Noni zrak kao da je oneistio Changova plua i on je gotovo mogao uti oblak ljutih nonih duhova koji su mu leprali i treperili oko glave dok su bjeali od jo jedne barbarske invazije. Kia je i dalje padala, sada jae, kao da ih je htjela otplaviti. Ulatila je ulicu i pognula glave Vragova u plavim uniformama, ostavljajui tragove na njihovim ogrtaima dok su se rasporeivali oko zida kluba Odisej. Chang je promatrao kako su ovjeka sa staklom na oku progutala gladna usta zgrade kluba, a teka se vrata zatvorila za njim. Ispred njih je stao policajac s pukom. Svijet je bio iskljuen. Svi unutra bili su zakljuani. Chang je znao da je ona unutra, djevojka lisica, da hoda kroz te sobe kao to je hodala kroz njegove snove. ak mu se i danju pojavljivala u glavi, udomaila se u njoj i smijala se kad ju je pokuao izgurati van. Zatvorio je oi i vidio njezino lice, njezine otre zube i vatrenu kosu, oi boje rastopljenog jantara i nain na koji se inilo da sjaji iznutra kad ga je pogledala, tako blistavo i znatieljno. to ako ona nije htjela biti zatvorena u zgradi Bijelih vragova? Ulovljena. U kavezu. Morao je otpustiti stupicu. Odlijepio se od mokrih cigli iza sebe i pognut potrao kroz tamu, tih i nevidljiv kao maka koja se ulja prema mijoj rupi. unuo je. Nevidljiv ispod irokolisnoga grma, ekao je da mu se oi priviknu na crnilo u stranjem dijelu vrta. Vrt je opasavao visoki kameni zid, ali svjetlo ulinih svjetiljki nije remetilo nonu rutinu. Njegov otar sluh uhvatio je vrisak boli nekog stvorenja u kandama sove ili eljustima lasice, ali tropot kie po liu utopio je veinu drugih zvukova. Zato je on samo strpljivo ekao. Ne zadugo. Okrugli, uti snop svjetla najavio je ophodnju dva policajca koji su pognuli glave i zgrbili ramena pred jakom kiom, kao da im je ona neprijatelj. Hodali su brzo i gledali ispred sebe iako su njihove svjetiljke plesale od grma do grma kao divovske krijesnice. Chang je nagnuo glavu unatrag, podiui lice prema pljusku, to je radio ispod slapa kad je bio dijete. Voda je bila stanje uma. Ako je smatramo prijateljem kad plivamo u rijeci ili ispiremo prljavtinu sa sebe, zato je proglasiti neprijateljem kada dolazi s neba? Iz ae samih bogova. Noas je to bio njihov dar njemu, zatita od barbarskih oiju. Usta su mu promrmljala molitvu zahvale Kuan Yung, boici milosti. Zakoraio je na cestu i duboko uzdahnuo, vezujui elemente vatre i vode, pa se bacio prema zidu. Jedan skok, prsti mu na pola sekunde pronalaze neravan kamen, zatim okret u zraku i noge koje lete visoko preko glave, sve do vrha zida. Tihi doskok na zemlju s druge strane. Sve u jednom glatkom, klizeem pokretu koji nije privukao niiji pogled. Samo se aba iznenaeno oglasila pokraj njegovih nogu. No, prije nego to je napravio ijedan korak, munja je proparala nebo i osvijetlila prostor kluba dovoljno dugo da Chang izgubi noni vid. To je bio znak. Dobar? Lo? Nije znao. Na trenutak su mu misli jurile u divljim krugovima. Kleknuo je u jo dublju tamu koja je uslijedila, njegovo tijelo glatko poput vidre na kii. Bojao se da je to znak koji mu govori da djeluje naslijepo. Da su ga bogovi htjeli upozoriti da e ga fanqui djevojka previe kotati. Miris natopljene zemlje uao mu je u nosnice i on je ispruio ruku, zagrabio je u aku i podigao do lica. Kineska zemlja, uti lapor, bogat i plodan, koji su barbari ukrali. Mokra je zemlja bila hladna kad ju je smrvio u aci, kao da je mrtva. Smrt je marirala uz strance gdje god oni ili. Znao je da bi trebao otii.

42

Ali samo je nestrpljivo odmahnuo glavom i isplazio jezik da polie kine kapi s usana. Otii? To nije bilo mogue. Njegova je dua bila vezana za njezinu. Nije se mogao okrenuti i otii ba kao to ni riba nije mogla napustiti svoju rijeku. Udica je bila duboko u njemu. Osjeao ju je kao bol u prsima. Odlazak bi znaio smrt. Kretao se brzo i tiho preko mokre trave, sjedinjujui se s drveem, utapajui sjenu u njihovoj. Oko njega su se prostirali kilometri urednog travnjaka, malo jezero, cvijetnjaci i teniska igralita na jednoj, a bazen dovoljno velik da se u njemu utopi vojska na drugoj strani, sve blago osvijetljeno svjetlima sa zgrade kluba. Sama zgrada Changu je odostraga izgledala kao utvrda, s ta dva okrugla tornjia, ali oito su stranci u procesu gradnje izgubili hrabrost i omekali joj lice dugom verandom i irokim stepenicama koje su vodile do terase u obliku mladog mjeseca. Glicinija se svijala preko krova verande, ija je unutranjost bila skrivena dugim bambusovim roletama, sputenim da sprijee ulazak oluje. uo je da se rolete tresu na vjetru, nadimaju se i udaraju u drveni okvir, klepeui kao kosti mrtvih. Ne znajui kojim putem da krene, Chang je skrenuo udesno. Uto mu je neto malo i lagano dolepralo u lice i prilijepilo mu se za mokar obraz. Posegnuo je i ba kad ga je htio baciti kao nesretnu muicu, ipak ga je bolje pogledao. Bila je to mekana, ruiasta latica rue. Tek je tada vidio da stoji usred ruinjaka iji su cvjetovi bili izloeni nemilosrdnom ibanju vjetra i kie. Zurio je u laticu sklupanu na dlanu njegove ruke. I ovo je bio znak. Znak ljubavi. Sada je znao da e je nai i iekivanje mu je buknulo u venama. Noas su bogovi bili blizu, aptali su mu u uho. Spremio je taj njeni dar s neba u mokre nabore tunike, a koa mu je zabridjela gdje su je latice dotaknule. Srce mu je poelo jae tui. Zaobiao je krug svjetla drei se sjene, stapajui se s tamom, dok nije preao puteljak koji je oito vodio do kuhinje. Prozori su bili jarko osvijetljeni i Chang je mogao vidjeti pretrpane kuhinjske povrine i posude iz kojih se puilo, ali unutra nije bilo nikoga osim usamljenoga crnog barbara u policijskoj uniformi koji je stajao blizu vrata. Gdje su bili radnici sa svojim glasnim brbljanjem i psovkama? Zar su ih stranci pojeli? to se to veeras dogaalo? Neujno je kliznuo dalje uza zgradu i doao do prozora sobe zbog koje mu je srce zaplakalo od zavisti. Iznenadila ga je, ta zavist, i bezuspjeno ju je pokuao iupati iz srca. Jer on je prezirao Zapadnjake i sve to su donijeli na Istok. Sve osim jedne stvari: njihovih knjiga. Oboavao je njihove knjige. A u ovoj je sobi cijeli jedan zid bio prekriven knjigama, poslaganima po policama tako da ih je svatko mogao uzeti i proitati. Ne kao osjetljivi svici kineske mudrosti koji su se uvali samo za uenjake. Ove su knjige bile vrste, uvezene u kou i pune znanja. Chang je nekada davno uio engleski. Bilo je to u danima prije nego to su njegovu ocu odrubili glavu iza zidina Zabranjenoga grada u Pekingu, danima koje se vie nije usudio pustiti u glavu jer su mu misli pretvarali u ljute pele. Njegov je uitelj kao itanku koristio Munrowljevu Povijest slavnog Britanskog carstva i Chang se gotovo zaguio od srama kad je shvatio koliko je Engleska mala, da je samo bijedan ispljuvak u usporedbi s golemim oceanom Kine. Zvuk ljutih rijei skrenuo mu je panju s knjiga na dvojicu mukaraca u sobi. Jedan je bio Stakleno oko, koji je sjedio za stolom, krut i uspravan, s jednom rukom vrsto stisnutom u aku i ustima koja su rigala rijei kao da su oruje. Drugi, sijede kose, stajao je visok i dominantan u sredini sobe, s vatrenim oima iznad nosa zavinutog poput kljuna sokola. Nije ni trznuo kad je Stakleno oko lupio akom o stol i poeo vikati tako glasno da je Chang uo rijei: Neu to trpjeti. Tono pod mojim nosom. Kao naelnik policije ja inzistiram da svi budu..." Lave psa proparao je no. Dolazio je lijevo od Changa, skriven iza plata kie. Od toga su mu se nakostrijeile dlaice na vratu i on se brzo pomaknuo iza sljedeeg ugla, gdje su mu dugi luni prozori pruali pogled na veliku dvoranu koja je svjetlucala i treperila kao sunce na rijeci Peiho. Na trenutak je pomislio da je soba puna ptica koje lepeu svojim prekrasnim perjem i cvrkuu slatke pjesme, no onda mu se pogled razbistrio i shvatio je da su to ene u veernjim haljinama koje su avrljale skrivajui se iza svojih lepeza. Ovdje e je nai, u ovome zlatnom kavezu. Odjednom mu se uinilo kao da su mu u grudima zatreptali noni leptiri. Unutra nije bilo mukaraca. Soba je bila ispunjena redovima stolica, sve okrenute na istu stranu, prema predmetu koji je Changa natjerao da udahne od zaprepatenja jer mu je izgledao kao monstruozna, golema kornjaa. Bio je crn i sjajan na visokim, tankim nogama, a kraj njega je sjedila prekrasna tamnokosa ena koja je povremeno jednim prstom dirala njegove bijele zube i pijuckala iz visoke ae pune leda. U oima joj se ogledala dosada i usamljenost. Prepoznao ju je. Vidio ju je i prije, na ulaznim stepenicama kluba s djevojkom lisicom. Disanje mu je postalo tako plitko da je jedva remetilo zrak ispred njega, a oi su mu tragale za bljeskom bakrene kose u gomili. Nekoliko ena je sjedilo; veina je stajala u grupama ili su vrludale uokolo s aom ili lepezom u ruci, a krajevi naminkanih usana bili su im sputeni u izrazu razdraljivosti. Neto ih je ozlovoljilo. Priao je blie, tako da je sada bio potpuno priljubljen uz kameni zid kraj prozora. Tada ju je ugledao. Svijet kao da je pojurio prema njemu i zabljesnuo ga svojim sjajem.

43

Stajala je sama, naslonjena na jedan od mramornih stupova, gotovo skrivena iza debele ene s mnotvom perja u kosi. U usporedbi s njom, djevojka je izgledala krhko i blijedo, samo joj je kosa sjala bogatom bojom. Chang ju je promatrao. Vidio je da joj se pogled svako malo uznemireno vraao na vrata, a kad su se ona naglo otvorila i dvije ene umarirale unutra, oi su joj potamnjele od straha. Changu su te ene izgledale kao vjesnici smrti, potpuno zavijene u krute bijele halje i udna bijela pokrivala za glavu; podsjetile su ga na redovnice koje su ga kao malog htjele natjerati da pojede meso njihova ivog Boga i ulije Njegovu krv u usta. eludac mu se jo grio od pomisli na toliko barbarstvo. Ali, ove ene nisu nosile gorde krieve oko vrata. S uljudnim smijekom ispratile su dvije mlae ene iz sobe. Tek kad su se vrata zatvorila za njima, dio napetosti izaao je iz tijela djevojke lisice i ona je poela hodati po vanjskim rubovima svog kaveza kao divlja ivotinja. Ruke je jo ukoeno drala uz tijelo, a prsti jedne ruke upkali su mekani materijal njezine haljine. Vidio je kad je ispustila ipkasti rupi, naoko sluajno, no Changovim se oima inilo da njezini prsti tono znaju to rade i pitao se zato je to napravila. Putovi stranaca bili su udni. Visoka ena u haljini boje divlje ljive obratila joj se u prolazu, ali djevojka je uzvratila samo kimanjem glave i laganim crvenjenjem obraza. Sad je prilazila blie prozorima i Changu se neto stegnulo u prsima kad je vidio da mu se pribliava. Jagodine kosti bile su joj izraenije nego to se sjeao, a oi vie razmaknute, ali koa oko usana potpuno joj je poplavjela, kao djetetu kad mu je zlo. Nagnuo se naprijed, ispruio ruku i dotaknuo mokro prozorsko staklo koje ga je dijelilo od nje, a prsti su mu tiho bubnjali po hladnoj povrini stakla u ritmu kie. Ona je stala usred koraka, namrtila se i zagledala van u oluju s glavom nagnutom u stranu, podsjetivi ga na mladu lovaku kuju njegova oca. Prije nego to se stigla odmaknuti, on je zakoraio u krug svjetla koje je dopiralo kroz prozor i naklonio joj se s potovanjem. Iznenaenje joj je zaoblilo oi i usta, a onda ga je prepoznala i osmjehnula se. On je pruio svoj otvoreni dlan prema njoj u nijemoj ponudi pomoi kad mu se neto tvrdo i hladno zabilo u jednu stranu glave. Preplavili su ga valovi tame. No se rasprila u otre komadie crnog stakla, no njegovi su miii bili napeti i spremni za pokret. Mogao je onesposobiti tog napadaa koji je izdisao psovke i pare viskija jednim zamahom noge, ili mu probiti dunik otrim udarcem otvorene ruke. Zaustavio ga je zvuk. Reanje koje je govorilo o smrti. Na mokroj travi kraj njegovih nogu uao je vujak, tijela spremnog na skok, zuba otkrivenih u potmulom reanju od kojeg se Changu sledila krv u ilama. ivotinja je udjela da mu iupa srce. Nije elio ubiti psa, ali bio je spreman na to. Chang je polako skrenuo pogled sa ivotinje na ovjeka. Nosio je plavi kini ogrta i bio je visok, s dugim trkljastim udovima i upalim obrazima, drvo koje je lako oboriti. U ruci je imao pitolj na kojem je blistala Changova krv. Mukareve tanke usne su se micale, ali Changu se inilo kao da mu vjetar zavija u uima pa je jedva mogao razaznati rijei. uto govno." Kradljivi kosooki." Voajeru." Da se nisi usudio zuriti u nae ene, ti prokleti..." Pitolj se opet podigao na udarac. Chang se izvinuo u jednu stranu, a noge su mu izletjele prema gore, brzo poput udarca bia. Ali, pas je bio bri. Bacio se izmeu svoga gospodara i napadaa i zario zube u osjetljivo meso Changova stopala, bacajui ga na lea na mokro tlo. Bol mu je jurnula uz nogu dok su mu onjaci derali kost. Ali on je udahnuo, otputajui napetost u tijelu i uspostavljajui kontrolu nad energijom straha. Izbacio ju je u jednom valovitom pokretu od kojeg mu je slobodna noga poletjela u glavu psa. ivotinja mu je ispustila nogu i bez glasa se sruila na bok. Isti je tren Chang bio na nogama i u trku, tako brzo da svijet oko njih nije uspio ni trepnuti. Jo jedan korak i moj e ti metak prosvirati mozak." Chang je umirio misli. Znao je da e ga ovjek ubiti zbog toga to je napravio psu. Plavi je vrag bio osramoen. Bilo je svejedno hoe li bjeati ili stati, kraj e biti isti. U pluima je osjetio otricu aljenja zato to naputa djevojku. Polako se okrenuo, vidio srdbu na mukarevu licu i nepokolebljivo crno oko pitolja. Dong Po, zaboga, to to radi?" Glas je odjeknuo kroz kiu i prekinuo nevidljivu nit koja je policajev metak povezivala s Changovom glavom. Bila je to djevojka. Beskorisni djeae, rekla sam ti da eka na ulazu. Kada doemo kui, rei u Liu da te dobro namlati zbog neposlunosti." Bijesno je zurila u Changa. U tom je trenutku Changovo srce stalo. Morao je iskoristiti svu svoju snagu da sprijei da mu se usne ne raire u veliki osmijeh. Umjesto toga je pognuo glavu u poniznoj isprici.

44

Ja ao, gospodarice, tako ao. Ne se ljutiti." Pokazao je prema prozoru. Ja gledati da vi dobro. Toliko policija, ja brinuti." Iza djevojke je stajao jo jedan Plavi vrag. Pokuavao joj je drati crni kiobran iznad glave, ali su kia i vjetar bili prejaki tako da joj je kosa visjela u mokrim pramenovima koji su poprimili boju stare bronce. Preko ramena joj je bio prebaen tanki bijeli sako posluitelja, ve potpuno mokar. Tede, to se dogodilo psu?" Drugi policajac bio je sredovjean i zdepast. Kaem vam, narednie, ako je ovaj uti klipan ubio mog Rexa, ja u..." Polako, Tede. Vidi, pas se mie, vjerojatno je samo omamljen." Okrenuo se Changu, primjeujui krv na njegovu licu. Gle, deko", rekao je, ne bez odreene simpatije, nisam siguran to se ovdje dogodilo, ali tvoja gospodarica, jako se uzrujala, zaista jest, kad te vidjela da se smuca oko ovih prozora. Ona kae da ti je reeno da eka kod vrata, da bude pratnja, zna, njoj i njezinoj majci kad im bude trebala jedna od onih rika. Oni klipani koji voze rike su dosta opasni i treba te biti sram to si je tako iznevjerio." Chang je tiho zurio u svoju krvavu nogu i kimnuo. Nimalo discipline", rekao je Plavi vrag, to je problem sa svima vama." Chang je zamislio kako mu udarcem tigrova apa razbija lice. Bi li mu to bilo dosta discipline? Da je htio da pas umre, bio bi mrtav. Dong Po." Pogledao je u njezine jantarne oi. Odmah se nosi kui, bijednie jedan. Sutra e biti kanjen jer ti se ne moe vjerovati." Podigla je bradu visoko u zrak, a njezin je bahati prezir bio dostojan Tzu Hsi, Velike carice Carstva sredine. Gospodine", rekla je, ja se ispriavam zbog ponaanja mog sluge. Molim vas, hoete li ga dati izbaciti s posjeda?" Zatim je krenula uz puteljak kao da se ee na suncu, a ne na silnoj ljetnoj oluji. Plavi narednik ju je slijedio s kiobranom. Gospodarice", Chang je povikao za njom, nadglasavajui urlanje vjetra. Ona se okrenula. to je?" Komarca nepotrebno ubijati topom", rekao je. Molim imajte milosti. Recite gdje ja biti kanjen sutra." Zamisli se na sekundu. Zbog te dodatne drskosti, to e biti u crkvi Sv. Spasitelja. Da ti proisti grenu duu." Bahato je odmarirala i nije se ponovno okrenula. Djevojka lisica bila je lukava.

45

Mama?" Tiina. No, Lidija je bila sigurna da joj je majka budna. U sobi u potkrovlju bilo je mrano kao u rogu, a vani na ulici tiho, zrak je bio svjeiji nakon oluje. Ispod Lidijina kreveta uo se tihi zvuk grebanja i ona je znala da je to mi ili ohar u nonom lovu pa je privukla koljena do brade i sklupala se u vrstu loptu. Mama?" Ve je satima sluala majku kako se okree i namjeta u svojoj maloj, bijeloj eliji, a jednom je ula i tiho mrcanje koje je odalo suze. Mama?" ponovno je proaptala u tami. Mmm?" Mama, kad bi imala sve novce na svijetu da si kupi jednu stvar, sto bi to bilo?" Koncertni glasovir." Rijei su izale bez oklijevanja, kao da su joj bile na vrhu jezika. Onakav sjajni, bijeli, kao to si rekla da imaju u amerikom hotelu na George Streetu?" Ne. Crni. Erard grand." Kao onaj na kojem si svirala u Sankt Peterburgu?" Ba takav." Nisam ba sigurna da bi stao ovdje." Meki smijeh njezine majke priguile su zavjese koje su dijelile sobu. Da si mogu priutiti Erard, draga, mogla bih si priutiti i salon u koji bih ga stavila. Napunila bih ga runo raenim tepisima iz Tientsina, prekrasnim svijenjacima od engleskog srebra i cvijeem na svakom stolu iji bi mi miomirisi izbrisali gadan smrad siromatva iz nosnica." Njezine rijei kao da su ispunile sobu i uinile zrak pretekim za disanje. Grebanje ispod kreveta je prestalo. U tiini, Lidija je sakrila lice u jastuk. ,,A ti?" pitala je Valentina nakon to je tiina trajala tako dugo da se inilo da je ve zaspala. Ja?" Da, ti. to bi ti sebi poklonila?" Lidija je zatvorila oi i zamislila se. Putovnicu." Ah da, naravno, trebala sam znati. A kamo bi putovala s tom svojom putovnicom, malena?" U Englesku, najprije u London, a onda u mjesto koje se zove Oxford i ija te ljepota, kako kae Polly, natjera u pla, a onda...", glas joj je postao tih i sanjiv, kao da je ve bila negdje drugdje, u Ameriku, da vidim gdje snimaju filmove, pa u Dansku, da naem..." Previe sanjari, dochenka. To nije dobro za tebe." Lidija je otvorila oi. Ti si me odgojila kao Engleskinju, mama, pa nije ni udno da elim ii onamo. Ali, veeras mi je ruska grofica rekla..." Tko?" Grofica Serova. Rekla je..." Uf! Ta ena je zla vjetica. Dovraga s njom i s onime to je rekla. Ne elim da vie pria s njom. Tog svijeta vie nema." Ne, mama, sluaj. Rekla je da je sramota to ne znam svoj materinski jezik." Tvoj materinski jezik je engleski, Lidija. Nikada to nemoj zaboraviti. Rusija je gotova, mrtva i pokopana. Kakvu bi korist imala od uenja ruskoga? Nikakvu. Zaboravi to, kao to sam ja zaboravila. A zaboravi i tu groficu. Zaboravi da je Rusija ikad postojala." Zastala je. Tako e biti sretnija." Njezine su rijei doplovile iz tame, teke i strastvene, udarajui u Lidijin mozak poput ekia i stvarajui joj zbrku u mislima. Dio nje eznuo je za time da bude ponosna to je Ruskinja, kao to se grofica Serova ponosila svojim jezikom i naslijeem. Ali, u isto je vrijeme Lidija zaista eljela biti Engleskinja. Engleskinja kao Polly. eljela je imati majku koja bi joj za uinu spremala aj i pogaice, vozila se na engleskom biciklu, poklanjala joj psia za roendan i tjerala je da se svake noi pomoli i blagoslovi kralja. Majku koja pijucka eri umjesto votke. Stavila je ruku na usta da joj ne izlete nikakvi zvukovi, jer bi to mogli biti zvukovi bola. Lidija." Lidija nije znala koliko je ovaj put trajala tiina, ali poela je duboko disati, kao da spava. Lidija, zato si lagala?" Srce joj je lupalo. Koja la? Kada? Kome? Nemoj se pretvarati da me ne uje. Lagala si onom policajcu veeras."

46

Nisam." Jesi." Ne, nisam." Zbog glasnog cvilea opruga na drugom kraju sobe Lidija se prepala da se majka dolazi suoiti s njom, ali ne, ona se samo nestrpljivo premjetala u tami. Nemoj misliti da ne znam kada lae, Lidija. Natee si kosu. I to ti je bilo na pameti, izmiljajui takvu priu naelniku Lacocku? to to pokuava sakriti?" Lidiji je bilo zlo, ne prvi put te veeri. inilo joj se da joj je jezik otekao i ispunio joj usta. Crkveni sat odzvonio je tri sata i neto je zaskvialo na kraju ulice. Svinja? Pas? Vjerojatnije ovjek. Vjetar se smirio, ali ta joj tiina nije nimalo pomagala. U sebi je poela brojati unatrag od deset, to je bio trik koji je nauila da se obrani od napadaja panike. Koju priu?" Chyort! Vrlo dobro zna koju priu. O tome da si vidjela tajanstvenog mukarca na francuskom prozoru kad si veeras bila u sobi za itanje s gospodinom Willoughbyjem. I nagovjetaj da bi taj ovjek mogao biti lopov koji je ukrao rubine iz kluba." A, to." Da, to. Veliki, bradati ovjek s povezom preko oka, sa ubarom od astrahana i visokim, ukraenim izmama, to si rekla." Da." To je zvualo bojaljivije nego to se nadala. Zato govori takve lai?" Zaista sam ga vidjela." Lidija Ivanova, neka ti te rijei progore rupe u jeziku." Lidija nije odgovorila. Obrazi su joj gorjeli. Uhitit e ga, zna", estila se Valentina. Ne, to nije bilo mogue. Tvoj ga je opis jasno oznaio kao Rusa. Trait e ovdje u Ruskoj etvrti dok ne nau ovjeka koji odgovara opisu. I to onda?" Njezina majka nije poputala. Molim te neka ga ne nau. Nije u redu tako lagati, Lidija. Ugrozila si druge." Lidija jo nije otvarala usta jer se bojala da bi iz njih mogle ispuzati krive rijei. Dobro onda! Duri se ako hoe." Valentinin glas bio je obojen ljutnjom. Dragi Boe, kakva je ovo bila uasna no. Nema koncerta, nema honorara, pretraila me bezobrazna bolniarka, a sad i ki koja ne samo da je upropastila svoju prekrasnu haljinu trei okolo po kii nego me jo i vrijea svojim laima i tiinom." Nije bilo odgovora. Hajde onda, idi spavati, nadam se da e sanjati svojega bradatog ruskog fantoma. Moda te napadne vilama da ti zahvali za tvoje lai." Lidija je leala u krevetu i zurila u mrak, previe uplaena da bi zatvorila oi. Zdravo, draga, jutros si uranila. Dola si ispriati Polly sve o uzbuenjima prole noi? Jao meni, kakva je to strka bila." Anthea Mason iroko se osmjehnula Lidiji, kao da ne moe smisliti bolji poetak nedjeljnog jutra nego da se prijateljica njezine keri pojavi na vratima prije doruka. Doi i pridrui nam se na terasi." To ba nije bilo po Lidijinu planu jer je htjela s Polly razgovarati nasamo, ali i to je bilo bolje nego nita pa joj se zahvalila sa smijekom i krenula za gospoom Mason. Kua je bila velika i vrlo moderna, s podovima od svijetlog drva bukve, i uvijek se inila punom svjetla, kao da je progutala sunce koje je plesalo po istim, ukastobijelim zidovima i milovalo sjajan mjedeni rog gramofona koji je Lidija strasno prieljkivala. Ovdje nije bilo tapeta koje su se ljutile niti prljavih kutova punih ohara. I uvijek je mirisalo tako primamljivo. Na lak od pelinjeg voska i cvijee i svjee peene poslastice. Danas je to bila kava i svjee pecivo. Kad je izala na terasu s pogledom na ute rue ajevke i travnjak protkan sunevim svjetlom, doekao ju je idilian prizor: stol prekriven ukrobljenim bijelim stolnjakom, na kojem su se nalazile alice za aj s krhkim drkicama i zlatnim rubovima te srebrni lonac za kavu i srebrne zdjelice za eer, maslac, marmeladu i med istog uzorka. Na jednom kraju stola, u koulji i jahaim izmama, gospodin Mason se oputao s novinama u jednoj, komadom tosta u drugoj ruci i s Ahilom u krilu. Ahil je bio debela maka dugoga sivog krzna koja se glasala poput sirene za maglu. Bok, Lyd." Polly se nasmijeila s druge strane stola i pokuala prikriti iznenaenje. Zdravo." Dobro jutro, Lidija", rekao je gospodin Mason. Malo je prerano za goste, ne misli li?" Lidija je ve ula taj ton glasa, tako je on razgovarao s istaem cipela. Nije se mogla prisiliti da ga pogleda. Umjesto toga, zurila je u zdjelicu za pranje prstiju i pitala se zato u njoj pliva krika limuna.

47

Da, gospodine." Pa, zato si onda ovdje?" O, Christophere", rekla je Anthea Mason, nama je drago vidjeti Lidiju u svako doba dana, zar ne, Polly? Sjedni i pojedi neto, draga." No, Lidija bi radije progutala vlastiti jezik nego sjela za stol s ovjekom koji je prole noi napastovao njezinu majku. I ona i Valentina paljivo su izbjegavale spomenuti ono to su obje znale da je Lidija vidjela, no taj je prizor jo bio iv u njezinoj glavi. Ne, hvala", pristojno je rekla. Samo bih htjela porazgovarati s Polly, ako smijem." Mason se naslonio natrag na stolicu i bacio novine na zemlju. ,,E sad, mlada damo", rekao je, to god eli rei naoj keri moe rei pred nama. U ovoj kui nema tajni." Bezona la. Lidija je trepnula, zateena, i otvorila usta da mu otro uzvrati, ali Polly ju je preduhitrila. Skoila je na noge i zgrabila ubrus iz krila. Lidija je znala da je taj ubrus stigao iz Londona, iz trgovine Givan's na New Bond Streetu. Dvadeset devet ilinga i devet penija tucet, Polly joj je ponosno rekla, od finog irskoga damaska. to god to bilo. Tatice, samo emo nai Tobyja i proetati ga do parka." On e uivati. Ponesite mu loptu i ne zaboravi uzeti eir", rekla je Anthea Mason dobacivi znaajan pogled svome muu. On je okrenuo lice u stranu i nasmijeio se maki koja mu se rairila u krilu i paljivo ga promatrala svojim utim oima. Nemoj dugo." Neu, samo brza etnja", rekla je Polly. Misa je tono u jedanaest. Ne elim da zakasnimo zbog tebe." Neemo, obeavam." Dok je prolazila pokraj njega, on je ispruio ruku i razbaruio joj plavu kosu. Lidiji je ta gesta izgledala nezgrapno, kao neto to je vidio da drugi oevi rade pa ih je odluio oponaati. Pollyini obrazi postali su ruiasti, no ona je uvijek bila nervozna u blizini oca i nikad nije priala o njemu, ak ni kad su bile same. Lidija je, koja nije znala nita o oevima, pretpostavila da je to normalno. Polly, trebam uslugu." Lidija je zgrabila ruku svoje prijateljice. Kakvu?" Veliku uslugu." Pollyine oi kao da su se zaokruile i postale jo intenzivnije plave. Znala sam da mora biti neto vano da ti upadne ocu ovako rano. to je? Brzo, reci mi." Rukama je vrtjela Tobyjevu uzicu. Sjedile su na klupi na suncu, bacajui loptu Pollyinu tibetanskom panijelu. Zaobile su park Victoria s njegovim natpisima Zabranjeno psima. Zabranjeno Kinezima i odluile se za Alexandrine vrtove, gdje je Toby smio trati okolo, sve dok se drao podalje od gredica s cvijeem i ribnjaka s Koi ribama u kojem su se abe skrivale ispod listova lopoa i izazivale njegov nezasitni nos. Ovaj... pa... zna... o, Polly moram se vratiti u klub." to? Klub Odisej?" Da." Ali zato?" Jednostavno moram." To nije nikakav odgovor." Polly je namrtila svoje lijepo lice, ali nije bila uvjerljiva. Nikad se nije mogla ljutiti na Lidiju, iako je tu injenicu nastojala zadrati za sebe. Mislila sam da e te prola no odvratiti od tog kluba za cijeli ivot. Mene bi. Da me pretraila grozna stara bolniarka." Zadrhtala je, njenim, malim pokretom koji joj je zatalasao meku plavu kosu. Kako savreno odvratno." Nagnula se blie, oiju uprtih u Lidijine. Je li pretraga bila, zna, ono, vrlo... intimna?" Zadrala je dah. ,,O, Boe, da." Pollyina usta su se otvorila i ona je glasno uzdahnula. O, Lyd, to je uasno. Jadna ti." Brzo je zagrlila prijateljicu. I?" to i?" pitala je Polly. I hoe li priati s ocem za mene?" O, Lyd, ne mogu." Moe, zna da moe. Molim te, Polly." Ali zato se eli vratiti u klub? Pretraili su sve ljude i cijeli klub, ali nisu pronali ukradenu ogrlicu. Pa to onda ti moe?" Brzo je pogledala oko sebe i spustila glas do apata. Jesi li vidjela neto? Zna li tko ju je uzeo?" Naravno da ne, da znam ve bih to rekla policiji." Zato onda?"

48

Zato to... oh, dobro, rei u ti, ali mora obeati da e to ostati tajna." Polly je nestrpljivo kimnula, polizala prst i iscrtala kri na grlu. asna rije." Sjea se mladia koji me spasio u onoj uliici u petak? Svojim leteim kung fu udarcima..." Da?" ,,E pa, juer se pojavio u klubu." Ne." Da." Je li on ukrao ogrlicu?" Ne budi smijena", brzo je rekla Lidija, naravno da nije. Doao je samo zato da razgovara sa mnom. Rekao je da je vano. Ali nas je prekinula policija koje je trala okolo nakon to su otkrili da je ogrlica nestala pa me zamolio da se vratim danas... Zaista mu to dugujem, Polly, a ne znam gdje bih ga drugdje mogla pronai." Na svoj uas, Lidija je shvatila da joj prsti poteu pramen kose tono ispred desnog uha. Njezina je majka bila u pravu. Brzo ga je pustila, dobacila Polly skriven pogled da vidi je li ona primijetila i apnula se da podigne Tobyjevu loptu. Ali, neto ne razumijem, Lyd." Lidija je bacila loptu psu. Rekla si da te majka gotovo nikada ne kori, Lyd, da ti doputa da radi to hoe. Zbog toga sam zelena od zavisti, zna to. Da barem imam slobodu kakvu ona tebi doputa." Okrenula se i upitno pogledala svoju prijateljicu. Pa emu onda takva tajnovitost? Ne moe li te tvoja majka... ili ak njezin francuski prijatelj s Morganom... ne mogu li te oni uvesti unutra?" Lidija je mrzila lagati Polly jedinoj osobi na cijelom svijetu s kojom je bila iskrena, ali morala se vratiti u klub jo danas, da uzme rubine iz skrovita u Sobi za itanje. A sad je Polly bila tvrdoglava. Lidija je skoila na noge i nestrpljivo zamahnula kosom. Ni moja majka ni Antoine nisu lanovi, kao to dobro zna. Ali ako se boji pitati oca da me pozove, pitat u ga sama." Ali on e htjeti znati zato." To je u redu, rei u mu da sam juer izgubila bro ili neto." Samo e se iivcirati i rei ti da, ako ne moe paziti na neto, onda to i ne zasluuje." O, Polly ba si dijete", prasnula je Lidija i ljutito krenula prema vratima parka. Polly je dotrala za njom dok joj je Toby poskakivao oko glenjeva. Molim te, Lyd, nemoj se ljutiti." Ne ljutim se." Ali ljutila se. Ljutila se na sebe. Okrenula se i pogledala Polly, njezinu draesnu haljinu boje razlika, njezine nove lakirane cipele i velike, plave oi pune zabrinutosti, i mrzila je samu sebe. Nije imala nikakvo pravo provlaiti kroz blato nekoga tako istog i sjajnog, poput novoga srebrnog dolara. Ona je bila toliko naviknuta na prljavtinu da je zaboravila da drugima smeta njezin smrad. Provukla je Pollyinu ruku kroz svoju i slabano se nasmijeila. Oprosti, Polly, znam da sam ponekad previe brzopleta." To je zbog tvoje crvene kose." Obje su se nasmijale i osjetile da je njihovo prijateljstvo opet sjelo na svoje mjesto. Dobro, pitat u oca." Hvala." Ali nee upaliti." Molim te, probaj." Uz uvjet da mi ispria vie o svome tajnovitom kineskom spasitelju nakon to ga ponovno vidi." Zastala je, ponovno stavila psia na uzicu, poeala ga po uima i, lica okrenuta na drugu stranu, pitala: Ne misli li da bi to moglo biti malo opasno? Mislim, ti ne zna nita o njemu, zar ne?" Osim da me spasio od ropstva... ili neega jo goreg." Lidija se nasmijala. Ne brini, budalice. Obeavam da u ti ispriati sve to se dogodi." Opisi mi ga opet. Kakav je?" Moj letei jastreb?" Da." Lidija je bila nervozna. eznula je da pria o svome kineskom zatitniku, da rijeima opie slike koje su joj preplavljivale misli; da govori o visokom luku njegovih obrva koje su se dizale kao krila ptice i o nainu na koji je naginjao glavu kad ju je sluao, a oi su mu pronicale misli iza njezinih rijei. elja da ga ponovno vidi gorjela joj je u prsima kao vreo kamen, a nije znala zato. Govorila si je da mu se samo eli ponovno zahvaliti i vidjeti je li ozlijeen. To je sve. Samo pristojnost. Ali, laganje sebi nije joj ilo nita bolje nego obmanjivanje Polly. Plaio ju je taj iznenadni osjeaj da je izgubljena u labirintu nepoznatih putova. Plaio i uzbuivao u isto vrijeme. Neto joj je zalepralo u dnu uma, ali

49

ona je to odgurnula. Granice izmeu njihovih svjetova bile su tako visoke, no ipak su nekako nestajale kad je bila s njim. Polly to ne bi razumjela. Ni sama nije razumjela i nije se usudila rei Polly istinu o proloj noi. Je li zgodan?" sa smijekom ju je potaknula Polly. Nisam ba primijetila mnogo stvari na njemu", lagala je Lidija. Kosa mu je kratko oiana i oi su mu... ne znam, nekako...", One me dotiu i vide mi ispod koe. Mogu li to rei?, nekako te promatraju", neuvjerljivo je zavrila. ,,I jak je?" ,,U borbi je bio brz, kao... kao jastreb." Je li mu i nos jastrebovski?" Ne, naravno da nije. Nos mu je savreno ravan, a kad ne govori lice mu je tako mirno da izgleda kao fini porculan. A dlanovi su mu dugi s prstima koji..." Mislila sam da si rekla da nisi primijetila mnogo stvari." Lidija se jako zacrvenjela i progutala ono to je htjela rei. Hajde", rekla je i potrala prema vratima, idemo pitati tvog oca." U redu, ali upozoravam te, rei e ne." Christopher Mason uistinu je rekao ne. Jasno i glasno. Dok je Lidija dijelila porcije pire krumpira u dvorani crkve Sv. Spasitelja, obrazi su joj gorjeli od sjeanja na rijei koje je upotrijebio. Htjela je, zaista mu je htjela zaepiti arogantna usta usputnim spominjanjem injenice da ih je prole noi vidjela kako plaze preko grudi njezine majke, upotrijebiti to znanje da si otvori vrata, ali kako je to mogla napraviti? Pomisao na nepresunu ljubaznost Anthee Mason i Pollyin plavi pogled pun povjerenja nije joj dao mira. Nije mogla. Jednostavno nije mogla. Zato je utjela i pobjegla. No, sad je bila oajna. Spustila je jo jednu grabilicu pire krumpira na sljedei tanjur ispruen prema njoj. Nije ni pogledala izmueno lice iza tanjura, ni to ni sljedee, jer ju je previe zaokupljalo pretraivanje reda ljudi u potrazi za irokim ramenima i parom blistavih, crnih oiju ispod obrva nalik na krila. Pripazi malo, Lidija", glas gospoe Yeoman vedro je zazvonio pokraj nje. Malo si previe velikoduna s krumpirom, draga moja, a premda je na Gospodin uspio raspodijeliti pet kruhova i tri ribe na pet tisua ljudi, nama to ne ide tako dobro. Ne bih htjela da nam prerano ponestane." Radostan smijeh izgladio je bore na licu gospoe Yeoman, zbog ega je izgledala mlae od svojih ezdeset i devet godina. Imala je ilavu kou bjelkinje koja je veinu ivota provela u tropima, a oi su joj bile gotovo bezbojne, no uvijek nasmijeene. One su se jo tren zadrale na licu mlade suradnice, a onda je Lidiju potapala po ruci i nastavila dijeliti zdjele riine kae beskonanom redu ispijenih lica. Constance Yeoman nije marila za njihovu vjeru ili boju koe; svi su bili jednaki i njezin ih je Gospod sve jednako ljubio, a to je bilo dovoljno dobro za Njega, bilo je dovoljno dobro i za nju. Ve gotovo godinu dana Lidija je dolazila u dvoranu crkve Sv. Spasitelja svake nedjelje ujutro. Bio je to veliki hambar, s desetak jednostavnih drvenih stolova poredanih ispred dvije pei iz kojih se puilo, u kojem je ak i apat odjekivao od visokog stropa s gredama. Gospodin Yeoman jednoga se dana pojavio iz stana ispod njih i, sa svojim uobiajenim misionarskim arom, predloio im da bi moda mogle povremeno pomoi. Nije potrebno rei da je Valentina odbila ponudu i rekla neto o tome da je Bog najprije sebi bradu stvorio. No, Lidija se kasnije oduljala dolje, pokucala na vrata, udahnula jedinstven miris parmskih ljubiica i masti s kamforom koji im je proimao stan jednako kao i crkvene pjesme i tuna slika Isusa koji stoji ispred vrata sa svjetiljkom u ruci i krunom od trnja na glavi, i ponudila svoje usluge njihovoj dobrotvornoj javnoj kuhinji. U najmanju ruku, razmiljala je, to e znaiti jedan topli obrok tjedno. Sebastian Yeoman i njegova ena, Constance, moda vie nisu bili zaposleni u crkvi, ali su radili vie nego ikada. Molili su, posuivali i iznuivali novac iz najnevjerojatnijih depova, da bi se u kotlovima u velikoj dvorani iza crkve Sv. Spasitelja i dalje neto krkalo. Svake su nedjelje siromasi, bolesnici, pa ak i zloinci, hrlili kroz njihova otvorena vrata radi zalogaja hrane, toplog osmijeha i nekoliko rijei utjehe na zadivljujuem mnotvu jezika i naglasaka. Za Lidiju su Yeomanovi predstavljali istinsku verziju Isusove svjetiljke. Sjajno svjetlo u mranom svijetu. Hvala vam, gospoice. Xie xie. Vi ljubazni." Ovaj si je put Lidija dopustila paljiviji pogled na mladu Kineskinju ispred sebe. Sva je bila u otrim kostima i zamrenoj kosi, s novoroenetom u nekakvoj udnoj nosiljci na boku i s dvoje starije djece koja su se malaksalo naslanjala na nju. Svi su bili odjeveni u smrdljive dronjke, a koa im je bila siva i ispucana kao pranjavi pod. Majka je imala iroko, ali ispijeno lice i debele, smee prste seljanke koju su s farme otjerali glad i kradljive vojske

50

koji su zemlju oistili gore nego najezda skakavaca. Lidija je neprestano viala takva lica; toliko su puta marirala kao lubanje u njezinim snovima i tjerala je da se usred noi budi kao na opruzi. Zato ih vie nije ni gledala. Ugrabivi trenutak kad su Yeomanovi bili previe zauzeti gulaem i slatkim krumpirom, dodala je jo jednu grabilicu u eninu drvenu zdjelicu. Zbog njezinih se nijemih suza zahvale osjeala jo gore. A onda ga je ugledala. Stajao je dalje od svih, vitko i vitalno stvorenje, usred ove smrti i oaja. Bio je previe ponosan da bi molio. ekao ju je kad je izala. Znala je da hoe. Bio je okrenut leima, promatrao je malo groblje koje je lealo iza crkve, no ipak se inilo da ju je osjetio onog trenutka kad je izala, jer je rekao bez okretanja glave: Kako due vaih mrtvih pronau put kui?" to?" Okrenuo se, nasmijeio joj se i naklonio. Tako pristojan. Tako besprijekoran. Lidija je osjetila otar ubod razoaranja. Nije se smijeio; podizao je zidove koji prije nisu postojali meu njima, kao da je ona stranac kojeg je sreo na ulici. Sigurno mu je bila vie od toga. Nije li? Podigla je bradu i hladno mu se nasmijeila, kao to se gospodin Theo smijeio Polly kad je bio sarkastian. Doao si", rekla je i leerno skrenula pogled prema crkvenom tornju Sv. Spasitelja. Naravno da sam doao." Neto u njegovu glasu natjeralo ju je da ga bolje pogleda. Priao je blie, tako tiho da mu nije ula korake, no ipak je bio kraj nje, tako blizu da ga je mogla dotaknuti, a njegove su izduene crne oi priale s njom iako su mu usta utjela. Lice je okrenuo malo na stranu, ali pogled mu je bio prikovan za nju. Nasmijeila mu se, ovaj put uistinu, i primijetila da je sporo trepnuo, kao maka koju je zaslijepilo sunce. Kako si?" pitala je. Ja sam dobro." Ali nain na koji ju je pogledao govorio je drugo. Izgledao je kao da stoji na rubu klisure, napetih ivaca i stegnutih miia ispod tanke, crne tunike. Kao da se spremao na skok. Onda je ispustio udan, mali uzdah i, uz nagovjetaj srameljivog osmijeha, okrenuo glavu. Sad mu je prvi put vidjela desnu stranu lica. Tvoje lice...", uzdahnula je, a onda se zaustavila. Znala je da Kinezi komentare o sebi smatraju nepristojnima. Boli li te?" Ne", rekao je. Ali, sigurno je lagao. Ta strana glave bila mu je rasjeena i natekla. Uasna crna modrica, proarana osuenom krvi, pratila mu je liniju kose od ela do uha. Lidija se razbjesnila. Onaj policajac", ljutito je rekla. Prijavit u ga zbog..." Obavljanja dunosti?" Ovaj se put nije nasmijeio, a crne su mu oi bile ozbiljne. Mislim da to ne bi bilo pametno." Ali, netko to treba pogledati", inzistirala je Lidija. Dovest u gospou Yeoman, ona e znati to treba." Krenula je natrag prema dvorani, u urbi da dovede pomo. Molim te, nemoj." Glas mu je bio tih, ali odluan. Stala je i pogledala ga. Dobro ga je pogledala, tu osobu koju je poznavala, a opet i nije. Stajao je tako mirno. Neto je drao u sebi. to? to je jo skrivao od nje? Njegova je mirnoa bila jednako elegantna kao i pokreti u onoj uliici, ramena miiava, a bokovi ui od njezinih. Uasne crne gumene cipele na nogama. Ranije u dvorani, pa ak i kad ju je pozdravio, nije vidjela ranu na njegovu licu, a sada je shvatila da ju je drao okrenutu od nje. to ako je njezina reakcija bila potpuno pogrena u njegovim oima? Govorila mu je... to? Da je slab? Da se ne moe brinuti sam za sebe? Odmahnula je glavom, znajui da ulazi u neobian i osjetljiv svijet koji joj je bio jednako stran kao i njegov jezik. Morala je biti paljiva. Kimnula je da pokae da potuje njegove elje, a onda se okrenula prema nadgrobnim spomenicima, istim i urednim s karanfilima u malim vazama. Taj je svijet razumjela. Njihove due idu ravno u nebo", rekla je pokazujui na travom prekrivene pravokutnike. Nije vano gdje umru ako su krani, no ako su grenici, idu u pakao. Bar nam tako kau sveenici." Kriomice ga je pogledala. Umjesto da gleda grobove, on je promatrao nju. Uzvratila mu je pogled i rekla: A ja, ja u ii ravno u pakao." Nasmijala se. Na trenutak je izgledao okirano, a onda joj se stidljivo osmjehnuo. Mislim da mi se ruga." O, Boe, ponovno je pogrijeila. Kako da pria s nekim toliko razliitim? Cijeloga svog ivota u Junchowu, jedini Kinezi s kojima je razgovarala bili su prodavai i sluge, ali razgovori tipa Koliko kota?" i Pola kile soje,

51

molim vas" ba se i nisu raunali. Njezina cjenkanja s gospodinom Liuom u zalagaonici bila su najblie pravoj komunikaciji s Kinezima, a ak je i to bilo zainjeno opasnou. Morala je poeti ispoetka. Vrlo formalno, skupljenih ruku i pogleda uprta u zemlju, lagano mu se naklonila. Ne, ne rugam ti se. elim ti rei hvala. Spasio si me u onoj uliici i za to ti dugujem zahvalu." Nije mu se pomaknuo niti jedan mii, ni na licu ni na tijelu, no neto se promijenilo duboko u njemu i ona je to vidjela. Nije znala tono to, samo da se inilo kao da se neko zatvoreno mjesto sada otvorilo i ona je osjetila da od njega tee toplina koja ju je iznenadila. Ne", rekao je, oiju prikovanih za njezine. Ne duguje mi zahvalu." Priao je korak blie, tako blizu da je mogla vidjeti sitne, skrivene ljubiaste pjegice u njegovim oima. Oni bi ti prerezali vrat kad bi zavrili s tobom. Duguje mi svoj ivot." Moj ivot je samo moj. Ne pripada nikome osim meni." A ja ti dugujem svoj. Bez tebe bih bio mrtav. Sad bih imao metak u glavi da ti nisi izala iz noi onda kad jesi." Ponovno se naklonio, ovaj put duboko. Dugujem ti svoj ivot." Onda smo kvit." Nasmijala se, nesigurna u ozbiljnost trenutka. ivot za ivot." Pogledao ju je, ali ovaj put nije mogla dokuiti emocije u njegovim oima, bilo je tako mirno i mrano. Nije nita rekao, a ona nije bila sigurna koliko ju je razumio, pogotovo kad je pitao: Ima li tvoja gospoa Yeoman iglu i konac?" ,,O, pretpostavljam da ima. Da ih donesem?" Da, molim te. To bi bilo ljubazno." Oima je prela preko njegove odjee, tunike V izreza i irokih hlaa, no nije vidjela nijednu rupu. Moda je to trebao za neki ritual krvnog pobratimljenja koji bi im priio ivote jedan uz drugi. Od te je ideje osjetila nalet topline uz kraljenicu i prvi se put otkad ju je juer naelnik Lacock osobno zatvorio u koncertnu halu s ostalim enama vrsta kugla u njezinim pluima opustila i ona je mogla disati.

52

Moje ime je Lidija Ivanova." Ispruila mu je ruku i on je znao to oekuje. Vidio je kako to rade, stranci. Jedni drugima grabe ruke na pozdrav. Odvratna navika. Nijedan Kinez koji dri do sebe ne bi bio toliko nepristojan da dodirne nekoga drugog, pogotovo nekoga koga nije poznavao. Tko bi elio drati ruku koja je moda upravo zaklala svinju ili gladila intimne dijelove svoje ene. Barbari su bili tako prljava stvorenja. No, prizor njezine male ruke koja ga je ekala, blijeda kao ljiljan, bio je neobino primamljiv. elio ju je dotaknuti. Spoznati njezin dodir. Rukovao se. Mene zovu Chang An Lo." inilo mu se kao da u ruci dri pticu, toplu i meku. Jednim je stiskom mogao zgnjeiti njezine krhke kosti. Ali nije elio. Osjetio je nepoznatu potrebu da zatiti to divlje, treperavo, malo stvorenje u svojoj ruci. Povukla je ruku jednakom lakoom kao to ju je i dala te pogledala oko sebe. Odveo ju je izvan Naselja, uz stranji dio Amerike etvrti i niz puteljak do Potoka gutera, male umovite oaze zapadno od grada. Ovdje se jutarnje sunce lijeno odmaralo na povrini vode, a breze su nudile svoju pjegavu sjenu plosnatim sivim stijenama. Guteri su trkarali po kamenju kao lie na vjetru. S druge strane potoka zemlja se prostirala, ravna i blatnjava nakon sinonje kie, sve do dalekih planina na sjeveru. One su plavo treperile na vruini ljeta, ali Chang je znao da negdje, skriveno duboko unutar uspavanog tigra, Crveno srce svakim danom kuca sve jae. Uskoro e cijelu zemlju preplaviti svojom krvlju. Ovo mjesto je prekrasno", rekla je djevojka lisica. Nisam imala pojma da postoji." Smijeila se. Bila je sretna. Zbog toga je osjetio neko udno zadovoljstvo u grudima. Promatrao je nain na koji je umoila ruku u uborei potok i nasmijala se lastavici u niskom letu, ija su krila bljesnula tik iznad vode. Kukci su brujali na vruini, a dva su se cvrka svaala negdje u au. Dolazim ovamo jer je voda ista", objasnio joj je. .Vidi da je bistra, ona ivi i pjeva. Pogledaj tu ribu." Srebrni kovitlac, i vie je nije bilo. Ali, kad se ova voda pridrui velikoj rijeci Peiho, duhovi je napuste." Zato?" Zvuala je zbunjeno. Zar je zaista znala tako malo? Jer se napuni crnim uljem iz bojnih brodova i tvornica stranaca. Duhovi bi umrli u smeoj prljavtini Peiha." Pogledala ga je ali nije nita rekla, samo je sjela na stijenu i bacila kameni u pliak. Ispruila je noge, gole i vitke, prema vodi, i on ie primijetio rupu u potplatu njezine cipele. Plamena joj je kosa bila skrivena ispod slamnatog eira, zbog ega mu je bilo ao. eir je izgledao staro i pohabano, kao i cipele. No, kosa joj je uvijek blistala i on je elio opet vidjeti njezinu vatru. Promatrala je malu smeu pticu kako izvlai liinku iz otpale grane kraj njezinih nogu. Tvoj engleski je izvrstan, zna." Govorila je tiho i on nije bio siguran je li to bilo zato to nije htjela uznemiriti pticu ili je odjednom postala nervozna, sama s mukarcem na ovom osamljenome mjestu. Pokazala je hrabrost to je dola ovdje s njim. Nijedna Kineskinja ne bi tako riskirala, prije bi svoje kornjae ljubimice bacile kobrama. No, ona uope nije izgledala nervozno. Oi su joj sjale u iekivanju. Otiao je do ruba vode, odravajui razdaljinu meu njima da je ne preplai, i unuo na jo vlanu travu. Poaen sam to misli da mi je engleski prihvatljiv", rekao je. Dok je Lidija promatrala smeu pticu, on je paljivo skinuo gumenu cipelu s desnog stopala. Bol mu je eksplodirala u glavi. Poeo je odmatati krvlju natopljeno platno koje mu je pridravalo meso stopala da se ne raspadne. Dugo sam imao uitelja engleskog", rekao joj je. Kad sam bio malen. Dobro me nauio." Smrad trulei s tkanine digao mu se do nosnica. A moj ujak je studirao na Harvardu. To je u Americi. On je uvijek tvrdio da je engleski jezik budunosti i sa mnom nije htio govoriti nijedan drugi jezik." Zaista? Isto kao moja majka. Ona govori bogzna koliko jezika." Osim mandarinskog?" Nasmijala se vedrim uboreim zvukom koji je pticu otjerao na drvo, ali za Changa se njezin smijeh stopio s pjesmom rijeke i umirio mu vatru u stopalu.

53

Moja majka uvijek govori da je engleski jedini jezik vrijedan..." Zautjela je. Chang je uo njezin nagli udah. Okrenuo je glavu i vidio da ona otvorenih usta zuri u njegovo stopalo. Podigla je pogled do njegova lica i na jedan su se dugi trenutak njihove oi srele. On je prvi skrenuo pogled. Kad je podignuo stopalo s raskvaenih dronjaka i stavio ga u uskovitlani tok rijeke, ona nije rekla nita. Samo je tiho gledala. Poeo si je masirati rane pod vodom, tjerati otrove van i vraati ivot u nogu. Ugruci sasuene krvi isplivali su na povrinu da bi ih odmah zatim zgrabila gladna usta. Postojani trag jarke krvi privukao je jato brzih, nervoznih ribica ija su tijela bljeskala zeleno iznad utog kamenja na dnu rijeke. Voda je bila prohladna. Njegovo stopalo kao da je upijalo tu svjeinu. Zauo je zvuk i naglo se okrenuo. Ona je kleala na travi kraj njega, problijedjela lica ispod otrcanog eira. U ruci je drala iglu i konac. Od njezine se blizine zrak izmeu njih uskomeao kao krila golubice na njegovu obrazu i njegovi su prsti eznuli da dotaknu njezinu glatku europsku kou. Trebat e ovo", rekla je i pruila ih prema njemu. On je kimnuo. Ali kad je ispruio ruku, ona se odmaknula i odmahnula glavom. Je 1' bi bilo bolje da ja to napravim?" pitala je. Ponovno je kimnuo. Vidio je da je progutala knedlu. Njezin je mekani, blijedi vrat zadrhtao u kratkom gru, a onda se smirio. Treba ti doktor." Doktor e traiti dolare." Nije rekla nita vie, samo je skinula eir, oslobaajui divan duh lisice iz svoje kose, onako kao to je on jednom oslobodio lisicu iz klopke. Nagnula mu se nad nogu. Nije ju dirala, samo ju je gledala. Mogao je uti kako die, unutra i van, i osjetiti kako njezin dah lagano dotie otre krajeve njegova oteenog mesa, kao poljubac rijenog boga. Ispraznio je um, izbacio svu vrelu bol i napunio ga prizorom glatkog luka njezina visokog ela i bakrenog sjaja uvojka kose koji joj se kovrao na bijeloj koi vrata. Savrenstvo. Ne bol. Zatvorio je oi i ona je poela ivati. Kako da joj kae da voli njezinu hrabrost? Tako je bolje", rekla je. uo joj je olakanje u glasu. Skinula je podsuknju, brzo i bez srama, izrezala je na trake njegovim noem i povezala mu stopalo u vrsti, bijeli zaveljaj koji mu vie nije stao u cipelu. Bez pitanja je razrezala bone, gumene dijelove njegove cipele i zavezala ih oko zavoja s dvije dodatne trake. Izgledalo je isto i struno napravljeno. Bol je jo bila tu, ali je barem krvarenje prestalo. Hvala ti." Lagano se naklonio. Treba sumporov prah ili neto slino. Vidjela sam da gospoa Yeoman to upotrebljava za suenje rana. Mogu je pitati da..." Ne, nije potrebno. Znam nekoga s ljekovitim travama. Jo jednom hvala." Okrenula je lice i, rairenih prstiju, prola rukom kroz vodu. Promatrala je pokrete prstiju kao da pripadaju nekome drugom, kao da je iznenaena onime to su danas napravili. Nemoj mi zahvaljivati", rekla je. Ako si cijelo vrijeme spaavamo ivote, onda smo odgovorni jedno za drugo. Ne misli li?" Chang je bio zaprepaten. Ukrala mu je rijei iz usta. Kako je barbarin mogao znati takve stvari, kineske stvari? Kako je mogla znati da je to bio razlog zato ju je slijedio, straario nad njom. Jer je bio odgovoran za nju. Kako je ta djevojka to mogla znati? Kakav je to um imala da je mogla vidjeti tako jasno? Osjetio je gubitak njezine prisutnosti kraj sebe im je ustala, skinula cipele i ula u pliak. Patka zlatne glave, prenuta iz svojega sna u au, uspanieno je otplivala nizvodno, kao da joj hermelin die za vratom, ali ona kao da nije ni primijetila; ruke su joj bile zauzete prskanjem vode po rubu haljine. Bila je to bezlina halja, previe puta oprana. Tek je sada na njoj vidio krv. Svoju krv. Upletenu u vlakna njezine odjee. U vlakna njezina bia. Kao to je ona bila dio njegova bia. Bila je tiha. Zamiljena. Prouavao ju je dok je stajala u potoku. Na koi su joj treperile srebrne zvijezde koje su se odraavale iz vode, a suneva svjetlost oivljavala joj je kosu pretvarajui je u tekuu lavu. Pune su joj usne bile lagano otvorene, kao da eli neto rei, i on se pitao to bi to moglo biti. Srcoliko lice, lijepo izvijene obrve i te velike jantarne oi, oi tigra, koje su se probile duboko u njega i zarobile mu srce. Njezino lice nijedan Kinez ne bi smatrao privlanim jer joj je nos bio predugaak, usta prevelika, a brada prejaka. No, nekako mu je uvijek iznova privlailo pogled i ispunjavalo mu oi na nain koji nije razumio, no koji mu je svejedno hranio srce. Ali, mogao je vidjeti da njezino lice krije tajne. Tajne su bacale sjene, a njezino je srce bilo puno blijedih, uznemirenih sjenki. Spustio se natrag na toplu travu i oslonio se na laktove.

54

Lidija Ivanova", tiho je rekao. to ti zadaje toliko muke?" Ona je podigla pogled do njegova i u toj sekundi, kad su im se oi prikovale jedne za druge, osjetio je da se meu njima stvorilo neto stvarno. Jedna nit. Srebrna i sjajna, ispletena od bogova. Svjetlucala je izmeu njih, neuhvatljiva kao mrekanje rijeke, no snana kao elini kabeli koji su drali novi most preko rijeke Peiho. Podigao je ruku i ispruio je prema njoj, kao da e je privui k sebi. Reci mi, Lidija, to ti to titi srce?" Ona se uspravila u vodi i pustila rub haljine tako da joj je plutala oko nogu kao ribarska mrea. U oima joj je vidio da je donijela odluku. Chang An Lo", rekla je, trebam tvoju pomo." Povjetarac je puhao s rijeke Peiho, nosei sa sobom smrad trulih ribljih iznutrica. Dolazio je od stotine sampana koji su zaguivali obale, natiskani oko krhkih molova i pontona, ali Chang je bio naviknut na to. Ono to mu je smetalo bio je smrad kuhanih kravljih koa iz tavionice koja se nalazila iza skladita smjetenih oko luke. Hodao je brzo. Ignorirao je sijevanje boli u stopalu i tiho klizio pokraj glasnog, kaotinog svijeta obale rijeke koju su plemena prosjaka i laara uinila svojim domom. Sampani su se njihali i naguravali svojim zaklonima od ratana i lelujavim mostiima, a kormorani su sjedili, sputani i izgladnjeli, na pramcima ribarskih laa. Chang je znao da se ne smije zadravati. Ne ovdje, gdje je par cipela esto bio dovoljan razlog za otricu meu rebrima i jo jedno tijelo dodano smeu koje je svakodnevno bacano u Peiho. Tamo dalje, gdje je velika Peiho tekla ira nego etrdeset njiva, sidrile su se britanske i francuske topovnjae, a njihove su bijele, crvene i plave zastave leprale kao upozorenje. Kad ih je ugledao, Chang je pljunuo na zemlju i ugazio u prljavtinu. Vidio je da je est velikih parobroda pristalo u luku, a polugoli kuliji hodali su gore-dolje po mostu, presavijeni pod teretom koji bi i bikovima slomio lea. Drao se podalje od nadglednika koji se epirio s tekom, crnom palicom u ruci i psovkom na jeziku. Svuda oko njega ljudi su vikali, zvona zvonila, motori brujali i deve njitale, a kroz cijeli su se taj kaos neprestano provlaile rike, brojne kao i crne muhe koje su sve prekrivale. Chang se nastavio kretati. Zaobiao je pristanite. Skrenuo u uliicu u kojoj je odsjeena ruka leala u praini. Dalje prema skladitima. To su bile goleme zgrade, dobro uvane od brojnih Plavih vragova, a na njih se sa stranje strane naslanjao red daara. Ne daare koliko svinjci, ne vii od ovjekova struka i izgraeni od gnjilih, naplavljenih komada drva. Izgledali su kao da su ih mogla otpuhati krila leptira. Pribliio se treoj straari. Votano platno visjelo je umjesto vrata. Povukao ga je na stranu. Pozdrav, Tan Wah", tiho je promrmljao. Neka ti rijene zmije pojedu tvoj zlosretan jezik", glasio je otar odgovor. Ukrao si mi moje podatne djevice, koe slatke kao med na mojim usnama. Tko god da si, proklinjem te." Otvori oi, Tan Wah, ostavi snove. Pridrui mi se u svijetu u kojem je okus meda uitak za bogate, a osmijeh djevice milijun lija6 daleko od ovog svinjca." Chang An Lo, ti mladi vuji sine. Prijatelju, oprosti na otrovu mojih rijei. Molim bogove da opozovu moje prokletstvo i pozivam te da ue u ovu krasnu palau." Chang je unuo, uvukao se u smrdljivu kolibu i sjeo prekrienih nogu na bambusovu prostirku koja je izgledala kao da su je provakali takori. U mranoj je unutranjosti vidio obrise osobe zamotane u slojeve novina, koja je leala na vlanom, zemljanom podu, glave naslonjene na staro automobilsko sjedalo umjesto na jastuk. Ponizno se ispriavam to sam ti prekinuo snove, Tan Wah, ali trebam neke informacije." ovjek u ahuri od novina naprezao se da sjedne. Chang je vidio da je bio samo hrpa kostiju i da mu je koa uta, siguran znak ovisnika O opijumu. Kraj njega je leala glinena lula s dugakim kamiom, izvor sladunjavog mirisa koji je ispunjavao zaguljivu baraku. Informacije kotaju, prijatelju", rekao je jedva otvorenih oiju. ao mi je, ali to je tako." Tko ovih dana ima novca?" upitao je Chang. Evo, donio sam ti ovo." Na zemlju izmeu njih stavio je velikog lososa ije su ljuske sjale kao duga u tom prljavom svinjcu. Jutros mi je u potoku doplivao ravno u ruke kad je saznao da dolazim k tebi." Tan Wah nije dotaknuo ribu. No, u jedva otvorenim oima vidjelo mu se da ve rauna njezinu teinu u crnoj smoli koja e mu u dom donijeti mjesec i zvijezde. Pitaj to hoe, Chang An Lo, ja u napregnuti svoj bezvrijedni mozak dok ne nae ono to ti treba." Ima li roaka koji radi u velikom fanqui klubu?" U Odiseju?"
6 Kineska mjera za povrinu (nap. prev.)

55

To je taj." Da, moj glupi roak, Yuen Dun, mladune, koji jo ima mlijene zube, a deblja se na dolarima stranaca dok ja..." Zatvorio je usta i oi. Prijatelju, da pojede tu ribu umjesto da je zamijeni za snove, i ti bi se moda udebljao." ovjek nije odgovorio, samo je ponovno legao na pod, podigao lulu i privio je na prsa kao to to ine djeca. Reci mi, Tan Wah, gdje ivi taj tvoj glupi roak?" Nastupila je tiina koju su prekidali jedino zvukovi prstiju koji su gladili glineni kami. Chang je strpljivo ekao. U Ulici Pet aba." Rekao je slabanim apatom. Pokraj uara." Tisuu hvala za tvoje rijei. elim ti dobro zdravlje, Tan Wah." Jedan brzi pokret, i ve je uao, spreman da ode. Tisuu smrti", rekao je uz smijeak. Tisuu smrti", stigao je odgovor. Generalu iz Nankinga koji pije vlastitu pialinu." Iz novina se zauo cerek koji je vie zvuao kao egrtanje zmije. I magarojebivim Stranim vragovima na naim obalama." Ostani iv, prijatelju. Kina treba svoje ljude." No, dok je Chang micao platno s vrata, Tan Wah je urno proaptao: Love te, Chang An Lo. Ne okrei lea." Znam." Nije pametno naljutiti Bratstvo Crne zmije. Izgleda kao da su ve bacili tvoje lice svojim au-auima da ga ivau. ujem da si im ukrao djevojku i nasmrt prebio jednog od uvara." Nagnjeio sam mu rebra. Nita vie." Glasan uzdah doplovio je kroz teak zrak. Budalo. Zato toliko riskirati zbog bijednog pua od bijele djevojke?" Chang je pustio da tkanina padne na mjesto iza njega i nestao. Pustio je da no govori umjesto njega. vrsto ga je pritisnuo uz djeakov vrat. Tvoja iskaznica?" zahtijevao je Chang. Ona je... u... u mom remenu." Djeakovo je lice posivjelo od straha. Ve se pomokrio po sebi kad ga je povukao u mraan ulaz. Chang je osjeao debelo meso na njegovim kostima dok je uzimao iskaznicu i gledao glatki, sjajni sloj na koi kao da je djeak bio dobro uhranjena konkubina. U kojem dijelu kluba radi?" U kuhinji." Ah. Znai, krade hranu za svoju obitelj?" Ne, ne. Nikada." No je pojaao pritisak i nekoliko se kapi krvi pomijealo s djeakovim znojem. Da", vrisnuo je, da, priznajem, ponekad kradem." Onda sljedei put, ti psoglavo govno, odnesi malo svom roaku, Tan Wahu, ili e se njegov duh nahraniti tvojim debelim elucem i kopati ti po jetri, iz koje e isisati sve gusto, bogato ulje i ti e umrijeti." Cijelo se djeakovo tijelo poelo tresti. Kad ga je Chang oslobodio, povratio je po svojim elegantnim konatim izmama.

56

Zna, Theo, zaista je bio iznimno blesav, taj Rus juer. Ostaviti je tako u depu kaputa." Ogrlicu?" Da." Theo Willoughby i Alfred Parker igrali su ah na terasi kluba Odisej. Theo bi se radije kartao, recimo otru partiju pokera, ali bila je nedjelja, a Alfred se strogo pridrao tih stvari. Nema kockanja na abat. Theu je to bilo apsurdno. Zato na abat nisu zabranili kiobrane, ili akanje zubi? To bi imalo jednakog smisla. Odnosno, jednako ne bi imalo smisla. Pomaknuo je svog lovca i pojeo Alfredova pjeaka. Alfred se namrtio. Skinuo je naoale i pedantno ih oistio istom bijelom maramicom. Imao je okruglo, dobroudno lice sa zamiljenim smeim oima; razborit momak koji se ni u emu nije urio, to je, ustvari, bilo iznenaujue za jednog novinara. No, postojala je odreena napetost oko njegovih usana zbog koje je Theo uvijek sumnjao da mu je prijatelj na rubu panike. Moda Kina nije bila ono to je oekivao. Iznad njih, okrutno plavo nebo isisavalo je energiju iz dana. inilo se da ak i ilavo lie glicinije visi u lijenoj malaksalosti, ali na teniskom su terenu dvije mlade ene u ljupkoj teniskoj bjelini trkarale za loptom. Theo ih je promatrao s povrnim zanimanjem. Pravo mu budi", rekao je, tom Rusu, mislim. Iskreno, uope me nije briga. Znam da starom Lacocku i Sir Edwardu izlazi para na ui od bijesa to im se to dogodilo ispred nosa, ali zaista..." Slegnuo je ramenima i zapalio cigaretu. Mene more druge brige." Parker je podignuo pogled sa ahovske ploe, zagledao se u svog prijatelja pa kimnuo i pomaknuo crnog skakaa. Krue glasine", rekao je, da je taj Rus bio agent kojega je Staljin poslao da pregovara s generalom ang Kaiekom. General je doao iz Nankinga i sad je navodno u Pekingu." Ovdje uvijek krue glasine." Ogrlica je navodno bila dar za Mailing, ang Kai-ekovu enu. Rubini iz legendarne kolekcije nakita mrtve carice, kau." Ma nemoj? Ti si izvanredno dobro informiran, Alfrede." Theo se grubo nasmijao. Pretpostavljam da je prikladno da ogrlica prijee od ene jednog despota do ene drugog, ali onaj tko je sad ima, shvatit e da je bezvrijedna." Kako to?" Pa nitko, ak ni kineski preprodava, nee riskirati s tim komadom nakita. Sad je to vie oma nego ogrlica. Previe je poznata, previe opasna. Tako da je lopov ne moe prodati. Postala je javna tajna i glava bi mu se nala u jednom od onih bambusovih kaveza koji vise s ulinih svjetiljki kad bi samo i pomislio da kae neto o rubinima." Barbarski obiaj", Parker je protrnuo. Mora jo mnogo nauiti." Sljedeih su pola sata igrali u tiini. Misli im je ometalo samo odzvanjanje velikog, starinskog, stajaeg sata negdje u zgradi i uplaen zov eljugara. Onda je Theo, razdraljiv i umoran od igre, aktivirao zamku koju mu je postavio i sruio Parkerova kralja. Bravo, klado stara. Poteno si me pobijedio." Nimalo uznemiren zbog poraza, Parker se naslonio natrag u stolici od trstike i bez urbe zapalio svoju voljenu lulu od korijena bijelog vrijesa. Onda, zato si me pozvao ovamo? Znam da mrzi ovo mjesto. Ovo nije samo zbog aha, zar ne?" Ne." Onda?" Imam nekih problema s Masonom." Momkom iz odjela za obrazovanje? Onim glasnim, s tihom enicom." To je taj." to s njim?" Alfrede, sluaj me. Moram saznati neto o njemu, neku prljavtinu iz njegove prolosti. Neto to mogu upotrijebiti da skinem tu svinju s vrata. Ti si novinar, ima veze i zna gdje treba traiti."

57

Alfred je izgledao okirano. Povukao je iz lule i polako izdahnuo oblak dima koji je obuhvatio leptira koji je letio kraj njega. Zvui loe, prijatelju. to ti je napravio?" Theo je bio kratak. Dugujem lijepu svotu novca Banci Courtney. Za proirenje kole prole godine. Mason je direktor banke - zna da se on svugdje gura - i prijeti da e mi naplatiti zajam ako ne...." Ako ne to?" Ako mu ne udovoljim." Parker se nelagodno zakaljao. Dobri Boe, ovjee, to to znai?" Theo je ugasio cigaretu s tolikom silom da se raspala. To znai da eli iskoristiti Li Mei." Lice Alfreda Parkera postalo je jarko crveno, sve do vrka nosa. Mislim, Theo, to uope nije u redu, staro mome. Mislim da ne elim vie nita uti o tome." Skrenuo je pogled, a oi su mu se usredotoile na kineskog posluitelja u bijeloj tunici koji se pribliavao verandi s pladnjem u ruci. Theo se nagnuo naprijed i potapao Alfredovo koljeno. Ne budi budala, Alfrede. Ne mislim na to. Za koga me smatra? Li Mei je moja..." Zastao je kad je ugledao Alfredov optuujui pogled. Tvoja to, Theo? Tvoja partnerica u preljubu? Tvoja kurva?" Theo se potpuno umirio, samo ga je bjelina usnica odavala. To je uvreda za Li Mei, Alfrede. Molim te da je povue." Ne mogu. To je istina." Theo je naglo ustao. to prije Engleska napusti te rasistike i religiozne luake koulje koji paraliziraju ljude poput tebe i Sir Edwarda i sve ostale socijalno neprilagoene ljude koji se naguravaju u ovaj klub, to e prije i nai ljudi i Kinezi postati slobodni. Slobodni da misle. Slobodni da ive. Slobodni da..." Polako, prijatelju. Svi smo mi ovdje da obavimo svoju dunost za kralja i domovinu. To to si se pridruio domorocima ne da je ti pravo da misli da bismo i mi ostali trebali zaboraviti Boje zakone, potrebu za jasno odreenim granicama izmeu dobra i zla, ispravnog i pogrenog. Bog zna da je u ovoj okrutnoj, neznaboakoj zemlji jedina nada Njegova rije. Njegova rije i britanska vojska." Kina je bila civilizirana stoljeima prije nego to se Britanija uope pojavila kao ideja." Ne moe ovo zvati civiliziranim." Theo nije odgovorio. Ukoeno je ustao. Oi su mu bile uperene u dva para koji su upravo zauzeli travnjak za kriket, ali zapravo ih nije vidio. Theo, sjedni dolje", tiho je rekao Parker. Prikrio je neugodnost trenutka eprkajui po luli i kuckajui kaiprstom po njezinoj glavi. Od travnjaka se zauo tresak jedne lopte u drugu i povik: Dakle, Corky, to je dosta neobino." Odjednom se Theo stresao. Kao mokar pas koji otresa vodu. Poluzatvorenih oiju pogledao je svojega sugovornika. Alfrede, kad bih mislio da si u pravu, napustio bih Junchow ve sutra. Ali ja vjerujem u ove ljude, vjerujem u ovu, kako je ti zove, 'okrutnu, neznaboaku zemlju'." Ponovno je sjeo, ispruio svoje duge noge u lanoj oputenosti i rukom mahnuo kineskom posluitelju s pladnjem. Na savrenome mandarinskom je rekao: Viski, molim." Okrenuo se natrag prema Alfredu i nasmijeio. Prihvatimo da nam se miljenja razlikuju. Zna da sam ja ono to Mason zove ljubiteljem kosookih." To je trebalo nasmijati Alfreda. Ali nije. Ne moe imati i jedno i drugo, Theo. I ovce i novce. Ti eli da ti elita alje svoju djecu da ih obrazuje, ali onda na sva zvona objavljuje svoj prezir prema njihovim roditeljima. Kako to moe..." Stao je. Zagledao se u posluitelja koji se udaljava niz verandu. Deko, odmah se vrati ovamo." to je, Alfrede?" No, Parker je ve bio na nogama. Posluitelj je stao i gledao ih, ali nije im priao blie. Alfred je otiao do njega. to radi ovdje?" bio je uporan. Kinez nije odgovorio. Theo im je priao. Koji je vrag uao u Alfreda? Ovdje neto nije u redu", rekao je Parker, lulom pokazujui na posluitelja. Pogledaj ga." Theo je pogledao. Uredna bijela tunika i pladanj u ruci. Meni se ini u redu." Ne priaj gluposti. Lice mu je izudarano." Pa?" ,,I hlae su potpuno krive. Crne, ali nisu regularna uniforma. I ta zamotana noga, cipela, koji nered. Klub nikada ne bi dopustio da lanove posluuje netko tko tako izgleda. Ovaj deko je uljez." Ja raditi." Posluitelj je podigao pladanj. Pia." Ali sad kad ga je bolje pogledao, Theo je shvatio na to je Alfred mislio. Bio je u pravu, ovaj djeak nije bio kao drugi. Njegove oi nisu bile oi sluge. One su uzvraale pogled, kao da ga je htio napasti, objesiti mu glavu u jedan od onih prokletih bambusovih kaveza.

58

Tko si ti?" pitao je Theo na mandarinskom. Ali Alfred je pokazivao na izboinu djeakova depa na hlaama. Isprazni to. Odmah." Djeak je drsko pregledao Parkera, od njegova slamnatog eira do uglancanih smeih cipela, i nije ni trznuo. Napravi to ti je reeno", Theo je rekao na mandarinskom. Isprazni depove ili e biti izbievan kao pas." Dovedite zatitare", povikao je Parker. Prole smo noi imali pljaku. Ova osoba je..." Isprazni depove", otro je ponovio Theo. Na trenutak je pomislio da e ih djeak napasti. Neto se u njegovim oima borilo da se oslobodi, neto divlje i bijesno, ali onda je opet svladano i djeak je spustio pogled. Bez rijei je izvrnuo dep, prosuvi njegov sadraj na poploani pod verande. Pregrt slanog kikirikija rasuo im se oko nogu. Theo se nasmijao. Toliko o tvom kradljivcu dragulja, Alfrede. Deko je samo gladan." No, Parker ga nije bio spreman pustiti tako lako. I druge depove." Djeak je posluao. Komad konopca, udica utisnuta u glinu i presavijen komad papira prekriven kineskim pismom. Theo ga je podigao i preletio pogledom. to je to?" pitao je Parker. Nita zanimljivo. Letak za nekakvo okupljanje." Ali, dok se djeak saginjao da pokupi svoje stvari, Theo je spazio kotanu drku noa zataknutog za remen i odjednom se uplaio za svog prijatelja. Pusti ga, Alfrede. Ovo nema veze s nama. Deko je gladan. Veina Kine je gladna." Lopov je lopov, Theo. Kikiriki ili dragulji, nije vano. Ne ukradi, sjea se?" No, srdba ga je ve prola. Lice mu je izgledalo tuno, a naoale su mu skliznule do pola nosa. To im dugujemo, Theo. Nauiti ih da razlikuju dobro i zlo, a ne samo da postavljaju eljeznike pruge i grade tvornice." Posegnuo je za djeakovom rukom, ali Theo se umijeao. Zgrabio je Parkerovu ruku. Nemoj, Alfrede. Ovaj put ne." Okrenuo se prema tihom liku crnih oiju punih mrnje. Idi", brzo je rekao na kineskom. I ne vraaj se." Djeak je krenuo oko travnjaka, neravnim koracima poskakujui prema drveu koje je okruivalo posjed, i nestao. Theu je izgledao kao stvorenje koje se vraa u dunglu i on se pitao to ga je natjeralo da izae na otvoreno. Sigurno ne kikiriki. Mogao bi zaaliti", rekao je Parker i razdraeno zamahnuo glavom. Milosre rominja kao blaga kiica s nebesa", cinino je rekao Theo i ponovno pogledao komad papira koji je drao u ruci. To je ustvari bio komunistiki pamflet. Sha! Sha!" pisalo je. Ubij! Ubij! Ubij mrske imperijaliste. Ubij izdajicu ang Kai-eka. Neka dugo ivi kineski narod." Te su rijei brinule Thea vie nego to je htio priznati. ang Kai-ek i njegovi nacionalisti iz Kuomintanga preuzeli su kontrolu i sad im je trebalo pruiti ansu, zapadne bi ih sile morale podrati protiv ovih izazivaa nereda. Komunisti e napraviti Kini ono to je Staljin napravio Rusiji - pretvoriti je u jalovu pustopoljinu. Kina je imala previe ljepote i previe due da je ogole kao obinu kurvu. Neka nas Bog uva od komunista. Bog i ang Kai-ekova vojska. Je li pristao?" Jest." Li Mei ga je poljubila u zatiljak. Sretna sam zbog tebe, Tiyo. Parker ti je dobar prijatelj." Poloila je obraz na njegova gola lea, a prsti su joj nastavili kruiti s obje strane njegove kraljenice, prodirui duboko u miie. Theo je leao licem prema dolje na podu spavae sobe dok je Li Mei masaom tjerala napetost iz njegova tijela. Uvijek ga je udila snaga njezinih prstiju i kako je tono znala gdje pritisnuti mesnatim dijelom dlana da oslobodi jo jednog demona ispod njegove koe. Da, Alfred je dobar prijatelj, iako je u nekim pitanjima tako pun predrasuda da ih se ne bi posramio ni Oliver Cromwell." Oliver Cromwell? Reci mi, tko je taj Oliver? Jo jedan prijatelj?" Theo se nasmijao i osjetio kako ga zglobovima prstiju udara po lopatici. Ti se ali na mene, Tiyo." Ne, ljubavi moja, prema tebi osjeam samo strahopotovanje." Sada lae. Zloesti Tiyo." Izudarala mu je stranjicu vrstim, malim akama od ega mu je krv navrla u slabine. Okrenuo se i primio je za zglobove, a onda ustao i uzeo njezino golo tijelo u naruje. Mirisala je na sandalovinu i, zauujue, na sladoled. Krenuo je s njom niz stepenice.

59

Alfred je pobjesnio to je Mason tako pokvaren. Zgrozio se to me pokuavao prisiliti da mu pomognem da se probije u opijumski kartel. Zakleo sam se Alfredu da to to ga vodi tvoj otac ne znai da sam upleten na bilo koji nain. Ti zna to mislim o drogama." Sramota, tako zove opijum." On se nasmijeio i poljubio njezinu tamnu glavu. Da, slatko moje. Sramota. Alfred se sloio da prokopa po prolosti toga gada i vidi moe li pronai neto to mogu upotrijebiti da ga pritisnem. Uao je u praznu uionicu, steui je u naruju. Dobro je to je nedjelja." Ona se nasmijala. Podigao ju je jo vie i posjeo je, okrenutu prema njemu, na svoj uiteljski stol okrenut prema redovima stolica. A sad", rekao je, kad svojim uenicima sutra budem priao o Vezuvu, mislit u na ovo." Nagnuo se naprijed i poljubio joj lijevu dojku. ,,A na ovo kad im budem opisivao jednostranian trokut." Usne su mu prionule uz bradavicu njezine desne dojke. A na ovo kad tupoglavcima budem priao o vlanom, tamnom srcu Afrike." Spustio je glavu i poljubio crni grm koji se dizao na kraju njezina ravnog trbuha. ,,Tiyo", zapjevuila je, ,,Tiyo. Budi oprezan. Taj Mason, on je moan ovjek." Nije jedini koji ima mo", rekao je i nasmijao se. Njeno ju je poloio na pod.

60

to je ovo?" Valentina je stajala usred sobe i prstom pokazivala na kartonsku kutiju na podu. Lidija je upravo dola kui i nala potkrovlje jo zaguljivijim nego inae. Prozori su bili zatvoreni. I mirisalo je drugaije. Nije mogla shvatiti od ega. Tebe", glasno je rekla Valentina, moe biti sram." Lidija se nelagodno premjetala na tepihu dok joj je mozak vrtio mogue odgovore. Sram. ega? Changa? Ne, ne njega. I evo je opet, vratila se laima. Samo, kojoj lai? Mama, ja..." Zurila je u majku. Valentinini obrazi su gorjeli na inae blijedom licu, a oi su joj bile tamne, s ogromnim zjenicama i tekim trepavicama. Antoine je bio ovdje", izjavila je Valentina kao da je to Lidijina krivnja. Pogledaj." Prst je opet pokazao prema kutiji. Pogledaj unutra." Lidija je prila blie. Bila je to prugasta kutija za eire omotana jarkocrvenom manom. Nije mogla zamisliti nijedan razlog zbog kojeg bi se njezina majka ljutila i radila strku oko toga to joj je netko poklonio eir. Ona je oboavala eire. to vei, to bolji. Je li to onaj mali?" pitala je dok se saginjala da otvori poklopac. O, da." ,,S perom?" Bez perja." Lidija je maknula poklopac. Unutra je uao bijeli zec. Sun Yat-sen." to?" Sun Yat-sen." Kakvo je to ime za zeca?" uskliknula je Polly. On je bio otac Republike. Tisuu devetsto jedanaeste godine otvorio je vrata potpuno novom nainu ivota za narod Kine", rekla je Lidija. Tko ti je to rekao?" Chang An Lo." Dok si mu ivala stopalo?" Poslije toga." Ti si tako hrabra, Lidija. Ja bih prije umrla nego zabila iglu u neije meso." Ne, ne bi umrla, Polly. Uinila bi to kad bi morala. Mnogo bismo stvari mogli napraviti kad bismo morali." Ali zato zeca niste nazvali Lupko ili Uko ili ak Lewis, po Lewisu Carrollu? Neto slatko." Ne. On je Sun Yat-sen." Ali zato?" Jer e mi otvoriti vrata potpuno novom nainu ivota." Ne budi smijena, Lyd. On je samo zec. Samo e sjediti i maziti ga, kao to ja mazim Tobbyja." Na to i mislim, Polly." Bilo je jedan i trideset ujutro. Lidija je ustala sa svoje stolice kraj prozora. On nee doi. No, mogao bi. Jo uvijek bi mogao. Moda se negdje skriva, eka no da... Ne. Nee doi. Jezik joj je bio oteen i suh u ustima. Satima se svaala sama sa sobom i oi su joj bile staklaste od umora. Njezina ga elja nije mogla natjerati da doe, ma koliko bila jaka. Chang An Lo, vjerovala sam ti. Kako sam mogla biti tako glupa?

61

U mrklom mraku sobe otila je do sudopera i popila malo hladne vode. Duboki jecaj probio se iz nje jer joj je bol u prsima bila vea nego to je mogla podnijeti. Chang An Lo ju je izdao. Boljela ju je i sama pomisao na to. Odavno je nauila da je jedina osoba kojoj je mogla vjerovati ona sama, ali mislila je da je on drugaiji. Spasili su ivot jedno drugome i ona je bila toliko sigurna da su... povezani. No, inilo se da njegova obeanja nisu vrijedila vie od majmunova govna. Znao je da joj je ta ogrlica bila jedina ansa za novi poetak, za blistavi novi ivot u Londonu, ili ak u Americi, u kojoj su navodno svi bili jednaki. Sjajan ivot. ivot bez tamnih kutova. ansa da majci vrati barem dio onoga to su joj Crveni ukrali. Koncertni glasovir s tipkama od slonovae koje su pjevale kao aneli. Najfiniju bundu od nerca, ne od gospodina Liua, iz druge ruke, ve sjajnu i novu. Sve novo. Sve. Novo. Zatvorila je oi. Stojei u tami, bosih nogu i u poderanoj podsuknji koja je prije pripadala nekome drugom, natjerala se da prihvati injenicu da je Chang otiao. A s njim i ogrlica od rubina. Sjajan novi ivot. I sva ta srea. Sve je nestalo. Osjeala je da joj se grlo stee. Poela se guiti. Nije imala zraka. Slijepo je pipala traei vrata koja su joj priepila prst na nozi i oderala kou, ali ona ih je svejedno naglo otvorila i sjurila se niz stepenice. Do stranjeg dijela kue. Vrata na dvorite. Snano je potegnula zaslon, pa ponovno i ponovno, dok se napokon nije glasno otvorio, a ona izletjela na hladan noni zrak. Napunila je usta njime. Pa opet. Prisilila je plua da prorade, da nastave raditi, unutra-van. Ali, bilo je teko. Pokuala je isprazniti glavu od svog toga gnjeva i oaja, i razoarenja, i straha, i bijesa, i sve te elje, i potrebe, i enje. A to je bilo najtee. Napokon je panika prola. Tijelo joj je drhtalo, koa je peckala od znoja, no opet je mogla disati. I razmiljati. To je bilo vano, razmiljati. Dvorite je bilo mrano, stisnuto u prostor ograen visokim zidovima i irok svega nekoliko koraka. Mirisalo je na plijesan i stare stvari. Gospoda Zarja onamo je neprestano bacala namjetaj koji je polagano trunuo i mijeao se s naslagama zahralih posuda i prastarih cipela. Ona je bila ena koja se nije mogla natjerati da baci svoje stvari. Lidija je otila do slomljenog stola, na kojem je leala izubijana, stara krinjica za aj sa ianom mreom nategnutom preko otvora. Pribliila se mrei. Sun Yat-sen", proaptala je. Spava li?" utanje, njukanje, a onda se mekan ruiasti nos pritisnuo uz njezin. Otkaila je mreu i podigla malo, migoljavo tijelo u naruje, a on joj se odmah zadovoljno smjestio uz rebra, s nosiem pritisnutim u pregib njezina lakta. Stajala je ondje, grlei malu, uspavanu ivotinju. Gotovo zaboravljena ruska uspavanka iz djetinjstva pojavila joj se na usnama i ona je podigla pogled prema mnotvu zvijezda koje su joj svjetlucale visoko iznad glave. Chang An Loa vie nije bilo. Ona je sakrila ogrlicu u klubu i povjerovala mu kad je rekao da e je donijeti. Ali, iskuenje je bilo preveliko. Pogrijeila je. Nee to ponoviti. Na prstima se oduljala natrag uz stepenice. Ovaj put bez zvuka, njezina su stopala tiho pronalazila put kroz mranu kuu, a u naruju je jo stiskala topli naramak. Prsti su joj milovali svilenkasto krzno njegovih dugih uiju i malog, koatog tijela. Dah mu je bio poput perja na njezinoj koi. Gurnula je vrata potkrovlja i iznenadila se kad je ugledala slab sjaj majine svijee kako treperi iza zavjese spavae sobe. Potrala je do svog kutka sobe, nestrpljiva da sakrije Sun Yat-sena, ali kad se sagnula ispod svoje zavjese, stala je kao ukopana. Mama", rekla je. Nita vie. Ondje je stajala njezina majka. Izguvane spavaice i irom otvorenih oiju, zurila je u Lidijin prazan krevet. Kosa joj je bila divlja i raupana, a niz lice su joj se slijevale tihe suze. Tanke ruke bile su vrsto stisnute oko tijela kao da je pokuavala sve zadrati na mjestu. Mama", ponovno je proaptala Lidija. Valentinina glava se okrenula. Usta su joj se otvorila. Lidija", viknula je, dochenka. Mislila sam da su te odveli." Tko? Policija?" ojnici. Doli su s pukama." Lidijino srce je lupalo. Ovdje? Veeras?" Istrgnuli su te iz kreveta, a ti si vritala i vritala i udarila jednoga u lice. On ti je gurnuo pitolj u usta i izbio ti zube i oni su te odvukli van na snijeg i..." Mama, mama." Lidija je pourila da omota ruke oko drhtavih ramena svoje majke i vrsto je zagrlila. Tiho, mama, to je bio san. Samo uasan san." Tijelo njezine majke bilo je hladno kao led i Lidija je osjeala trzaje koji su ga potresali, kao da se neto lomilo duboko u njoj. Mama", izdahnula je u znojem natopljenu kosu. Pogledaj me, ovdje sam, sigurna sam. Obje smo sigurne." Otvorila je usta. Vidi, imam sve zube." Valentina je zurila u kerina usta dok se naprezala da se snae u prizorima koji su joj divljali u glavi. Bila je to nona mora, mama. To nije stvarno. Ovo je stvarno." Lidija je poljubila majin obraz.

62

Valentina je zatresla glavom, pokuavajui otjerati zbunjenost. Dodirnula je Lidijinu kosu. Mislila sam da si mrtva." Ovdje sam. iva sam. Jo smo zajedno u ovome smrdljivom takorskom gnijezdu s gospoom Zarjom koja jo broji svoje dolare na prvom katu i Yeomanovima koji jo miriu na kamforovo ulje. Nita se nije promijenilo." Zamislila je rubine kako prolaze kroz Changove ruke. Nita." Valentina je duboko uzdahnula. Pa jo jednom. Lidija ju je odvela natrag do njezina kreveta, gdje je svijea rasvjetljavala no svojim nejednakim plamenom. Uukala ju je u plahte i njeno je poljubila u elo. Sun Yat-sen se jo privijao uz nju, a njegove su oi, ruiaste kao eerna pjena, bile goleme od straha pa je i njega poljubila u glavu. Valentina ga nije ni primijetila. Ostavit u ti upaljenu svijeu", promrmljala je Lidija. To je bila rastronost. Rastronost koju si nisu mogle priutiti. Ali, njezina ju je majka trebala. Ostani." Da ostanem?" Da. Ostani sa mnom." Valentina je podigla plahtu. Bez rijei, Lidija je skliznula unutra i legla na lea tako da joj je majka bila na jednoj, a zec na drugoj strani. Leala je vrlo mirno da se Valentina ne bi predomislila, i promatrala ples dimnih sjenki na stropu. Stopala su ti ledena", rekla je Valentina. Ve je bila mirnija. Prislonila je glavu na Lidijinu. Zna, ne mogu se sjetiti kad smo posljednji put bile zajedno u krevetu." Kad si bila bolesna. Dobila si upalu uha i imala groznicu." Da? To mora da je bilo prije tri ili etiri godine, onda kad ti je Constance Yeoman rekla da bih mogla umrijeti." Da." Glupa stara vjetica. Potrebno je vie od groznice ili ak armije boljevika da me dokraje." Stisnula je kerinu ruku ispod plahti i Lidija je uzvratila stisak. Priaj mi o Sankt Peterburgu, mama. Kako je car posjetio tvoju kolu." Ne, ne opet." Ali, tu sam priu zadnji put ula kad sam imala jedanaest godina." Ima neobino pamenje za datume, Lydochka." Lidija nije odgovorila. Trenutak je bio previe krhak. Majka bi joj svakog trena mogla ponovno podignuti zidove oko sebe, a onda bi bila izvan dohvata. Valentina je uzdahnula i otpjevuila dio iz Chopinova Nocturna u Eduru. Lidija se opustila i osjetila da se Sun Yat-sen protegnuo na njoj i naslonio svoju malu bradu na njezina prsa. kakljao je. Padao je snijeg", poela je Valentina. Madame Irena sve nas je natjerala da latimo pod dok nije sjao kao led na prozorima i dok u njemu nismo mogle vidjeti vlastita lica. To je bilo umjesto sata francuskog jezika. Bile smo tako uzbuene. Prsti su mi se tresli tako da sam se bojala da neu moi svirati. Tatjani Sarapovoj je pozlilo pa su je poslali da ostatak dana provede u krevetu." Jadna Tatjana." Da, sve je propustila." Ali, ti si imala vie razloga da ti bude zlo", potaknula ju je Lidija. Tako je. Ja sam bila ta koju su izabrali da svira za njega. Oca Rusije, cara Nikolaja II. To je bila velika ast, najvea ast o kojoj je u ono vrijeme jedna petnaestogodinjakinja mogla sanjati. Izabrao nas je jer je naa kola bila Institut Katarine Velike, najbolja kola u cijeloj Rusiji, bolja ak i od onih u Harkovu ili Moskvi. Bile smo najbolje, i to smo znale. Ponosne kao princeze, glave smo drale negdje visoko u oblacima." Je li ti se obratio?" Naravno. Sjeo je u veliku, izrezbarenu stolicu u sredini dvorane i rekao mi da ponem. ula sam da mu je Chopin omiljeni skladatelj pa sam izabrala Nocturno, odsviravi ga i srcem i duom. Kad sam zavrila, nije skrivao suze na licu. Jedna suza je skliznula niz Lidijino lice, ali nije bila sigurna iz ijeg oka. Sve smo stajale u svojim bijelim platevima i pregaama", nastavila je Valentina, ,,a on je priao i poljubio me u elo. Sjeam se da mu je brada bila otra na mom licu i da je mirisao na vosak za kosu, a medalje na njegovim prsima toliko su blistale da sam pomislila da ih je sigurno dodirnula Boja ruka." Reci mi to ti je rekao." Rekao je: 'Valentina Ivanova, ti si velika pijanistica. Jednog e dana svirati u Zimskoj palai za mene i caricu udovicu i slavit e te cijeli Peterburg.'" Zadovoljna tiina ispunila je sobu i Lidija se uplaila da bi njezina majka mogla prekinuti priu. Je li car doveo nekoga sa sobom?" pitala je, kao da nije ve znala.

63

Da, pratnju elitnih dvorjana. Stajali su kraj vrata i pljeskali kad sam zavrila." A je li meu njima bio netko poseban?" Valentina je duboko uzdahnula. Da. Jedan mladi." Kako je izgledao?" Izgledao je kao vikinki ratnik; kosa koja je sjala jae od sunca obasjala je prostoriju, ramena i ruke koje su mogle nositi Thorovu veliku sjekiru." Valentina se nasmijala; lagan, lelujav zvuk koji je Lidiju podsjetio na more i vikinke brodove. I ti si se zaljubila?" Da", odgovorila je Valentina tihim, dubokim glasom. Zaljubila sam se istog trenutka kad sam ugledala Jensa Friisa." Lidija je zadrhtala od zadovoljstva, na tren zaboravivi na otru bol duboko u sebi. Zatvorila je oi i zamislila iroki osmijeh svojega oca i njegove snane ruke prekriene na irokim prsima. Pokuala ga se sjetiti, a ne samo zamisliti. Nije uspjela. Ondje je bio i netko drugi", rekla je Valentina. Lidijine su se oi naglo otvorile. To nije bilo dio prie. Pria je zavravala s njezinom majkom koja se zaljubila na prvi pogled. Netko koga si upoznala", Valentina je bila odluna da nastavi. Tko?" Grofica Natalia Serova. Ona koja ti se prole noi usudila rei da bi trebala znati ruski. Ali, gdje je nju doveo ruski da mi je znati? Nigdje. Kad su crveni psi poeli gristi, ona je bila prva u redu za vlak iz Rusije, sa svim svojim draguljima, na transsibirskoj eljeznici. Nije ekala ni da sazna je li njezin mu Moskovljanin iv ili mrtav prije nego to se udala za francuskog inenjera rudarstva ovdje u Junchowu. Iako je on sada negdje na sjeveru." Znai, ona ima putovnicu?" O, da. Francusku, po muu. Jednog od ovih dana zavrit e u Parizu na Elizejskim poljanama, pijuckajui ampanjac i paradirajui sa svojim pudlicama dok u ja trunuti i umrijeti u ovoj odvratnoj rupagi." Pria je bila upropatena. Lidija je osjetila da njezin trenutak sree blijedi. Jo je minutu mirno leala i promatrala ples sjena na zidovima, a onda je rekla: Mislim da u se sad vratiti u krevet, ako si dobro." Majka joj nije odgovorila. Jesi li sada dobro, mama?" Dobro koliko mogu biti." Lidija ju je poljubila u obraz, uzela uspavanog zeca u naruje i skliznula iz kreveta. Hvala ti, draga." Valentinine su oi bile zatvorene, a sjene su joj treperile na licu. Hvala ti. Ugasi svijeu." Lidija je duboko uzdahnula i ugasila svjetlo. Lidija." Rije je lebdjela u mraku. Da?" Ne elim vie vidjeti tu tetoinu u svom krevetu." Uslijedilo je nekoliko tekih dana. Kamo god pola, Lidija nije mogla prestati misliti na Chang An Loa. U moru kineskih lica, ona je neprestano traila jedno s golemom modricom i opreznim dranjem. Svaki pokret iza nje natjerao bi je da okrene glavu u iekivanju, jednako kao i povik s druge strane ulice ili sjena na ulaznim vratima. Ali, nakon pet dana zurenja kroz prozor uionice u potrazi za tamnom figurom koja se zadravala oko kolskih vrata, nada je umrla. Glavu je ispunila isprikama za njega - da je bolestan, da mu upala iz noge gori u krvi ili da se negdje skriva dok potraga ne zamre. Gak i to da nije uspio uzeti ogrlicu pa ga je sada sram priznati. No, znala je da bi se javio, nekako. Pobrinuo bi se da bude obavijetena. Znao je to joj je znaila ta ogrlica. Jednako kao to je ona znala to bi mogla znaiti za njega. U snovima su je proganjale slike: Chang izbievan, okovan u zatvorskoj eliji. I gore. Mnogo gore. Kao to ju je nekad otac titio i zbog toga umro u snijegu Rusije, tako ju je sada zatitio Chang, i umro zbog toga. Vidjela je njegovo mlitavo tijelo baeno u crnu, podivljalu rijeku, i budila se jecajui. No, na danjem je svjetlu bila pametnija. Internacionalno naselje bilo je leglo traeva i glasina, tako da bi ve ula da su uhvatili kradljivca dragulja i pronali ogrlicu. Dovraga, on je bio kradljivac. Vrlo jednostavno. Uzeo je dragulje i nestao. Toliko o asti meu lopovima. Toliko o spaavanju neijeg ivota. Bila je toliko ljuta na njega da mu je htjela iskopati oi i nagaziti na stopalo koje je zaila s toliko panje, samo da ga vidi da pati kao to je i ona patila. Glava joj je bila puna otrog, sirovog brujanja koje je zvualo kao zubi pile koji se zabijaju u metal, a ona nije bila sigurna je li to bilo od bijesa ili od izgladnjelosti. Gospodin Theo ju je u vie navrata opomenuo jer nije pazila na nastavi.

64

Stotinu puta, Lidija - Ne smijem sanjariti. Ostani u uionici za vrijeme odmora i napii to." Ne smijem sanjariti. Ne smijem sanjariti. Smijem sanjariti. Sanjariti Moram Te su joj rijei pomutile misli i zaivjele vlastitim bojama tako da je po bijelom papiru s crtama plesalo ponekad crveno, a ponekad ljubiasto sanjarenje. Ali ne je stalno bilo crno kao rudnik i ona je kopala duboku rupu izostavljajui ga, red za redom, sve do samog kraja, kad je gospodin Theo ispruio ruku da uzme papir. Brzo je navrljala izostavljana ne. Njegova su se usta trznula u podsmijehu, to joj je samo pojaalo brujanje u glavi. Zato ga je odbijala pogledati i umjesto toga zurila u mrlju tinte koje joj je nalivpero ostavilo na lijevom kaiprstu. Crnu kao Changovo srce. Poslije kole je brzo skinula uniformu i eir, navukla staru haljinu - ne onu s mrljom od krvi, tu nije mogla ni dotaknuti - i krenula u potragu za hranom za Sun Yat-sena. Park je bio pravo mjesto za to. Gladne ruke trenutano su razgrabile svaki korov koji je zaivio na ulicama, ali ona je nala divlji breuljak u parku Victoria koji su preuzeli maslaci. Preivjeli su jer Kinezima nije bio doputen pristup u ograeni park. Sun Yat-sen je oboavao njihovo nepravilno lie; kad bi ih vidio, naao bi joj se u krilu brzinom munje, a ona ga je hranila list po list. Vie se brinula za njegovu hranu nego za svoju. Kad je svoju zguvanu, smeu papirnatu vreicu napunila liem i travom, zaputila se prema trnici povrem na Strandu, s nadom da e ispod tandova pronai neke ostatke. Dan je bio vru i vlaan, plonik joj je palio tabane kroz tanke potplate sandala pa se pokuavala drati hlada i gledala je druge djevojke koje su vrtjele svoje profinjene suncobrane i ulazile u kavanu La Fontaine na sladoled ili u Buckinghamsku ajanu na svjei erbet i sendvie s krastavcima bez kore. Lidija je okrenula glavu. Skrenula oi i misli. Situacija kod kue nije bila dobra. Uope nije bila dobra. Valentina nije napustila potkrovlje cijeli tjedan, sve od otkazanog koncerta, i inilo se da ivi iskljuivo na votki i cigaretama. Mousni miris Antoineova ulja za kosu osjetio se u sobi, ali kad bi se Lidija vratila kui, on nikada ne bi bio tamo. Nala bi samo jastuke razbacane po podu i svoju majku u raznim stadijima oaja. Draga", promrmljala je dan ranije, vrijeme je da se pridruim Frau Helgi, ako me bude htjela." Ne govori tako, mama. Frau Helga vodi bordel." Pa?" Pun je prostitutki." Kaem ti, malena, ako mi vie nitko ne eli plaati da prstima prelazim po tipkama glasovira, moda e mi platiti da ih uposlim na drugi nain. Jedino su za to jo dobri." Podigla je prste da ih pokae keri, zgrene poput slomljenih krila ventilatora. Mama, da ih zaposli pranjem poda ili spremanjem odjee u ormar, ovo mjesto ne bi bilo takav svinjac." Glupost!" Valentina je provukla obje ruke kroz svoju divlju kosu i bacila se natrag na krevet, ostavljajui Lidiju da ita u stolici kraj prozora. Sun Yat-sen joj je spavao na ramenu, tako oputeno da se inilo kao da uope nema kostiju, a nos mu je aptao snove u njezino uho. itala je knjigu iz knjinice, Hardyjeva Neznanog Judu, i to ve trei put. Tjeila ju je ta beznadna bijeda. Stan je bio u neredu, ali ona ga je ignorirala. Juer je stigla iz kole i nala Valentininu odjeu razbacanu po podu tako da je morala gaziti preko nje. Znak jo jedne svae s Antoineom. No, ovaj ju je put Lidija odbila podignuti te ju je samo paljivo zaobilazila. Bilo je to kao da hoda oko mrtvih tijela. U kui nije bilo hrane. Onih nekoliko stvari koje je kupila novcem od sata ve je odavno nestalo. Lidija je znala da bi svoju novu haljinu, onu prekrasnu koncertnu haljinu sa satenskom vrpcom boje marelice oko bokova, trebala odnijeti gospodinu Liu. Ali nije. Svaki si je dan govorila da e to napraviti sutra, sigurno sutra, ali haljina je i dalje visjela na zidu dok je ona svakog dana postajala sve mravija. Strand je ve bio poluprazan kad je Lidija stigla do njega. Velika vruina potjerala je ljude s ulice, ali na trnici povrem u velikoj, bunoj hali na kraju Stranda bila je vea guva nego to je oekivala ovako kasno poslijepodne. Strand je bio glavna trgovaka ulica u Internacionalnom naselju. Njome je dominiralo gotiko proelje robne kue Churston u kojoj su dame kupovale donje rublje, gospoda kutije cigara, a Lidija je mogla nai zaklon od kie.

65

Danas ju je brzo prola na putu do trnice gdje je traila tandove koji su se zatvarali za taj dan, one koji su slomljene listove kupusa ili zgnjeeni durijan7 bacali u kantu s ostacima za svinje. Ali bi je, svaki put kad bi spazila takav tand, leglo ulinih mangupa preteklo, svaajui se i tukui oko otpadaka kao maii u vrei. Nakon pola sata strpljivog traganja, zgrabila je klip kukuruza koji je nepaljivi lakat sruio na pod i brzo izala. Kukuruz je stavila u papirnatu vreicu s liem i travom i priekala da prou kola s magarcem. Upravo je sila s plonika da prijee cestu kad se odnekud pojavila ruka i otela joj vreicu. Vrati to", viknula je i posegnula za zatiljkom lopova. Ali mali se Kinez izmaknuo ispod njezine ruke i pobjegao. Njegova je kao ugljen crna kosa strila poput etke za ribanje dok je krivudao kroz guvu, a, premda nije mogao imati vie od est ili sedam godina, provlaio se kraj ljudi brzinom lasice. Uranjao je, sagibao se i uvijao. Lidija je potrala za njim, brzo zaokrenula za jedan ugao i zabila se u onglera koji je ispustio svoje kolute, no oi su joj cijelo vrijeme bile na etkastoj glavi. Plua su joj se nadimala, no ona je potrala jo bre, a koraci su joj se izduili tako da su bili dva puta dui od koraka lasice. Nije namjeravala dopustiti da Sun Yat-sen noas ostane gladan. Iznenada, djeak se klizei zaustavio otprilike pet metara ispred nje i okrenuo se prema njoj. Bio je malen, prljave koe, nogu tankih poput granica i s irom ispod jednog oka, ali vrlo siguran u sebe. Na sekundu je podignuo papirnatu vreicu, zurei u nju svojim crnim oima koje nisu treptale, a onda je otvorio aku, ispustio vreicu na zemlju i ustuknuo desetak koraka. Tek je tada Lidija stala i pogledala oko sebe. Ulica je bila tiha, ali ne i prazna. Mali automobil boje kestena bio je parkiran neto dalje niz ulicu s njezine strane, a s druge su strane dva Engleza prtljala po motociklu. Jedan je glasno priao vic o punici i papigi. Ovo je bila engleska ulica, s ipkastim zavjesama na prozorima. Ne uliica u starom Junchowu. Ovdje je bila sigurna. Pa zato je onda osjeala da joj nemir zabija svoje pande u glavu? Polako mu se pribliila. Prljavi, kradljivi vrae", viknula mu je. Nije bilo odgovora. Ne isputajui ga iz vida, brzo se sagnula, podigla vreicu sa zemlje i vrsto je privila na prsa, prstom pipajui vorasto povre. No, prije nego to je uspjela shvatiti to se dogaa, jedna joj je ruka dola slea, stegnula joj se preko usta i snane su je ruke ubacile na stranje sjedalo malog automobila udubljenoga branika. Sve se to dogodilo tako brzo da nije stigla ni trepnuti. A ne bi ni mogla. Otrica noa bila joj je pritisnuta na vrh upljine desnog oka, a grubi je glas zareao neto na kineskom. Nije mogla otvoriti usta zbog ruke koja ih je drala. Krv joj je grmjela u uima, a srce joj probijalo rupe u rebrima, no ona je izbacila nogu i pogodila neiju cjevanicu. Budi mirna." Taj je glas bio uljudniji. Govorio je engleski. I lice je bilo uljudnije. U automobilu su se nalazila dvojica mukaraca, kineskih razbijaa; jedan iroka lica, koji je smrdio na enjak, i drugi, hladna pogleda i glatkih, sitnih crta lica. On je bio taj koji je drao no i pritiskao joj otricu na kapak. Ti izgubiti oko. Bez problema." Govorio je tiho i ona je mogla uti ona dva Engleza s druge strane ceste kako se smiju svome glupom vicu. Razumije?" Trepnula je lijevim okom. Drugi je mukarac maknuo svoju smrdljivu ruku s njezinih usta. to hoete?" proaptala je. Nemam novca." Ne novac." Mukarac s glatkim licem zatresao je glavu. Gdje Chang An Lo?" Ne znam nikakvog Chang An Loa." Vrak noa rasjekao joj je kou. Osjetila je bol na kapku. Gdje on?" Ne znam. Ali nemoj me ponovno porezati. To je istina. On je otiao. Ne znam kamo." Ti lagati." Ne. To je istina." Podigla je prst. Odreite ga i opet ete dobiti isti odgovor. Ne znam gdje je." Mukarci su oklijevali, pogledavali se. Tek im je tada vidjela tetovau sklupane crne zmije. Posljednji put kad je vidjela zmiju bio je u uliici staroga grada. I ta je bila crna. No, mogu pogoditi", dodala je i pljunula mu u lice. Grubo lice je pljunulo natrag u nju, a glatko se lice nagnulo blie. Gdje?"
7 Tropsko voe koje raste u jugoistonoj Aziji (nap. prev.)

66

U zatvoru." Ljuto se namrtio. Zato zatvor?" Ukrao je neto. Iz kluba Odisej. Uhvatili su ga i bacili u eliju. Vjerojatno e ga poslati u zatvor u Tientsinu, barem to Englezi obino rade. Jo ga dugo neete vidjeti." estoki dijalog uslijedio je medu dvojicom mukaraca, a onda su se oi grubog lica rairile u razumijevanju i on joj je neto viknuo, zgrabio je za ruku i izbacio je iz automobila na plonik. Kamen na koji je pala razderao joj je stranju stranu glave, ali ona jedva da je osjetila. Automobil se odvezao, a onaj djeak je nestao. Olakanje je bilo tako slatko da ga je mogla okusiti. Stala je na noge i tek su je tada primijetili Englezi koji su doviknuli: Jeste li dobro, gospoice?" Kimnula je i pourila natrag niz ulicu, u ruci jo uvijek steui smeu papirnatu vreicu.

67

Proklet bio, proklet bio, proklet bio. Prokleti Chang An Lo. Drugi je put spasila njegovu bezvrijednu glavu. Ali, to je ona dobila? Udarac u glavu i bolno oko. Nema ogrlicu. Nema Erard grand. Na Strandu se Lidija okirala shvativi da se trese. Bilo joj je vrue, bila je ljepljiva i uznemirena. Usta kao da su joj bila puna pijeska i udjela je za velikim, hladnim piem, s ledom i krikom manga. Samo je jednom u ivotu probala led, i to kad joj je Antoine kupio sok od malina u jednoj slastiarnici u francuskom dijelu grada, dok su ekali da njezina majka izabere eir. Sisala je zaleene kockice dok joj jezik nije obamro. Gurnula je staklena vrata robne kue Churston i zamahnula glavom da makne teku kosu s vrata. Unutra je barem bilo hladnije. Golemi bronani ventilatori na stropu nisu bili led, ali su pomagali rashladiti kou. Blagajne su radile punom parom. Na jednoj je Amerikanka s kratkom bob frizurom kupovala Guerlainov parfem; na drugoj, mukarac je drao par naunica od ahata uz lice ene i smijeio se. Lidija je bila uvjerena da mu je ena ljubavnica. Iznad njihovih glava, male drvene kutije fijukale su po icama razapetima preko prostorije, nosei novac i raune do malog kaveza u kutu i od njega. Ondje je ena s licem kao u koze i s dlakama koje su joj rasle iz madea na bradi gomilala novac i sitnim rukopisom zapisivala iznose svake transakcije. Lidija je inae voljela promatrati njezine uurbane ruke koje nikad nisu mirovale, ali danas nije bila raspoloena za to. Ustvari, nije bila raspoloena ni za to. Od gledanja izloenih torbica od zmijske koe i sedefnih kutija osjeala se jo gore. Okrenula se da ode. I gotovo se spotaknula preko ovjeka kojeg je prepoznala. Bio je to Krem sako i panama eir s kineske trnice od prolog tjedna, ovjek sa satom, Englez koji je volio porculan. Skrenula je, ali ne prije nego to je vidjela da je spremio novanik u boni dep sakoa i krenuo prema izlazu. Ispod ruke je nosio neto to je kupio, mali paket umotan u bijeli papir. Odluka je bila trenutana. Sjetila se kako je prvi put bilo lagano. Kako je bio mekan. Neoprezan. Uostalom, samo bi budala bila tako nemarna s novanikom. Kad je stigao do vrata, ona je ve bila ondje. Pridrao joj je vrata, uglaeno prstima dotiui obod eira, i ona mu se zahvalila smijekom kad ga je okrznula u prolazu. Na ulici, na vruini, napravila je dva koraka. Ne vie. Jedna ruka zgrabila ju je za zglob i nije je putala. Mlada damo, htio bih svoj novanik natrag." Nije vikao, ali jasno je ula bijes u njegovu glasu. Molim?" Nemojte si jo vie oteavati. Moj novanik. Odmah." Borila se da oslobodi ruku, uvijala se i okretala, ali stisak nije poputao. Bio je to tek trei put od smrti njezina oca da ju je neki mukarac dotaknuo. Prvi je put bilo u uliici, onda prije nekoliko minuta u automobilu i sad ovo. Zaprepastilo ju je koliko su jaki. Prestala se boriti. Moj novanik." Slobodnom je rukom podigla smeu papirnatu vreicu iz koje je uzeo ono to mu je pripadalo i vratio ga u dep sakoa, ovaj put unutranji. Ali, nije joj pustio zglob. Spustila je glavu. to je jo htio od nje? ao mi je", ponudila je. ao nije dovoljno. Treba te nauiti pameti, djevojko. Vodim te ravno u policijsku postaju." Ne." Upozoravam te, ako bude radila probleme, pozvat u nekoliko prometnih policajaca s ulice da mi pomognu. To za tebe nee biti dostojanstveno iskustvo, uvjeravam te." Poeo je hodati i vui je za sobom. Nekoliko glava se okrenulo, ali nitko nije bio dovoljno zainteresiran da se umijea. Lidija se uspaniila. Mogla je jednostavno stati, opustiti sve miie i sjesti na plonik. Ali, kako bi joj to pomoglo? Nijedno nije progovorilo. Hodali su u tiini. Gospodine?" Zovem se gospodin Parker." Gospodine Parkeru, neu to nikad vie napraviti." Znam da nee. Namjeravam se pobrinuti za to." to e policija napraviti sa mnom?"

68

Baciti te u zatvor. Kao to lopovi i zasluuju." Iako imam samo esnaest godina?" Pogledao ju je kao to ovjek gleda korpiona, ali nije usporio. Uzvratila mu je pogled. Prije tono tjedan dana su me opljakali", ukoeno je rekao. Najvjerojatnije neki lokalni prosjak ne stariji od tebe. Vjerojatno je bio siromaan i gladan. Ali to ne opravdava krau. Nita je ne opravdava. Kraa je protivna Bojoj rijei, protivna tkanju naeg drutva. Da je pitao, dao bih mu. To je milosre. Ali ne moj sat. Za ime Boje, ne to." Da sam ja pitala, gospodine Parkeru, biste li mi dali?" Pogledao ju je i traak zbunjenosti preletio mu je licem. Ne, ne bih." Ali, ja sam siromana." Ti si bijela. Trebala bi znati bolje." Nije rekla nita vie. Morala je razmisliti. Natjerati mozak da radi. Onda im se zdesna ukazala crkva sv. Augustina, siva i neprivlana, i njoj je sinula ideja tako primamljiva da joj je poslala navalu adrenalina sve do vrhova prstiju. Gospodine Parkeru." On nije htio okrenuti glavu. Gospodine Parkeru, moram ii tamo." to?" ,,U crkvu." Ovaj ju je put pogledao, iznenaen. Zato?" Ako budem ila u zatvor kao to kaete, onda najprije moram potraiti Boji mir." Naglo se zaustavio. Zbijate li vi to ale sa mnom, mlada damo? Mislite li da sam budala?" Ne, gospodine." Smjerno je spustila pogled. Znam da je to to sam napravila bilo pogreno i da moram traiti Boji oprost. Molim vas, neu dugo, obeavam." Vidjela je da oklijeva. Da si oistim duu." Uslijedila je tiina. inilo joj se da se buka na ulici stiala, kao da su u cijeloj Kini postojali samo taj ovjek i ona. Zadrala je dah. Poravnao si je naoale na nosu. U redu. Pretpostavljam da ti to ne mogu odbiti. No, nemoj misliti da mi moe pobjei." Poveo ju je uz kamene stepenice, prstiju i dalje stegnutih oko njezina zgloba, i gurnuo teka hrastova vrata. Ona se sledila. Stao je i nestrpljivo joj promotrio lice. to je sad?" Odmahnula je glavom. Nikad prije nije bila u crkvi. to ako je satre Boja srdba? inilo se da je on osjetio njezin strah. Bog e ti oprostiti, dijete, ak i ako ja ne mogu." Stegnula je ake i ula unutra. Nije bila spremna na pad temperature kao ni na visok, nadsvoen strop koji ju je nadvisivao kao to su ljudska bia nadvisivala mrave. Zadrhtala je. Parker je kimnuo samome sebi, kao da je zadovoljan njezinom reakcijom. Teak, ustajao zrak podsjetio ju je na stranje dvorite gospoe Zarje, ali prozori su joj natjerali srce da bre zakuca. Svjetlo i bljesak boja bili su tako intenzivni, haljina Djevice Marije ivopisnija od paunova repa, a Kristova krv iste boje kao ogrlica od rubina koju joj je Chang ukrao. Sjedni." Sjela je. Na dugu klupu u stranjem dijelu crkve. Zurila je gore u prikaz Krista u prirodnoj veliini iznad oltara i samo ekala kad e iz njega potei krv. Nekoliko je ljudi tiho sjedilo u drugim redovima, pognutih glava i usana koje su se micale u molitvi, ali crkva je uglavnom bila puna praznine i Lidija je shvatila zato su ljudi ili u crkvu. Da se hrane prazninom. Ona joj je usporila otkucaje srca i utiala paniku u glavi. Ovdje je mogla razmiljati. Pomolimo se", rekao je Parker i naslonio glavu na ruke, nagnuvi se naprijed na stranji dio klupu ispred njih. Lidija je napravila isto. Gospode", promrmljao je Parker, oprosti nama, grenicima kakvi jesmo. Posebno oprosti prijestupe ove mlade djevojke i podari joj mir koji je iznad svakog razuma. Dragi Gospode, vodi je svojom svemoguom rukom, po milosti naeg Spasitelja Isusa Krista. Amen." Virei izmeu prstiju, Lidija je promatrala kukca koji je gmizao prema Parkerovim sjajnim konatim cipelama. Uslijedila je duga tiina i njoj je palo na pamet da bi mogla potrati sad kad joj je pustio ruku. Ali nije. Zgrabio bi je istog trena kad bi se pomaknula iz ove apsurdne pozicije za molitvu, a uostalom, svialo joj se ovdje. Ta praznina i tiina. Kad je zatvorila oi, inilo joj se kao da pluta po njoj i sve promatra svisoka. Daleko od takora i gladi tamo dolje. Osjeaju li se aneli tako? Lagani i bezbrini i...

69

Naglo je otvorila oi. Ali, tko bi se onda brinuo za njezinu majku i Sun Yat-sena kad bi ona otplovila na pahuljastom bijelom oblaku? Bog se ba i nije iskazao s milijunima Kineza koji su umirali od gladi tamo vani pa zato bi se onda zamarao Valentinom i mravim bijelim zecom? Samo napola zatvorenih oiju, pustila je da se tiina ponovno slegne oko nje. Gospodine Parkeru." Da?" Smijem li se i ja pomoliti?" Naravno. Zato i jesmo ovdje." Duboko je uzdahnula. Molim te, Gospode, oprosti mi. Oprosti moj veliki grijeh i daj da se moja mama oporavi od svoje bolesti i, dok sam u zatvoru, molim te, ne daj da umre kao i tata." Sjetila se neega to je ula gospou Yeoman da govori. I blagoslovi svu Svoju djecu u Kini." Amen." Nakon jo jednog trenutka, sjeli su natrag u svoju klupu. Parker ju je promatrao sa zabrinutou koja je ublaavala bijes u njegovim smeim oima i stavio joj ruku na rame. Gdje tono ivi?" Kako se zove?" Lidija Ivanova." I kae da ti je majka bolesna?" Da, u krevetu je. Zato sam dola sama u grad i zato sam, vidite, morala uzeti va novanik. Da kupim lijekove." Reci mi istinu, Lidija, jesi li ikada prije neto ukrala?" Dok ih je rika vozila u Rusku etvrt, Lidija se okrenula prema njemu sa okiranim izrazom lica. Ne, gospodine Parkeru, nikada. Neka mi odreu jezik ako laem." Kimnuo joj je uz mali smijeak, a njegova ju je glava podsjetila na sovu. Okrugle naoale, okruglo lice i nos nalik na mali kljun. No, oito nije posjedovao nita od sovine mudrosti. Bila je uvjerena da e je pustiti im vidi njihovu turobnu sobu koja je izgledala kao medvjei brlog i njezinu majku u krevetu u komatoznom stanju. Srce e mu se otopiti i on e zaboraviti na vraju policiju i moda joj ak dati nekoliko dolara za jelo. Kriomice ga je pogledala. Ipak je imao srca. Nije li? Je li sat koji vam je ukraden bio jako vrijedan?" pitala je. Rika je klepeui skretala u njezinu ulicu, koja je ak i njezinim oima izgledala beznadno otrcano. Da, bio je. Ali nije u tome stvar. Sat je pripadao mom ocu. Poklonio mi ga je prije nego to je otiao u Indiju, gdje je poginuo. Otada ga uvijek nosim sa sobom. Pomisao na sve godine koje je taj sat proveo prvo u depu njegova prsluka, a onda i u mojem, za mene je imala posebno znaenje. A sada ga vie nema." Lidija je skrenula pogled. Dovraga s njim. Preletjela je dva stubita. ula je Parkerove korake odmah iza sebe. To ju je iznenadilo. Oito je bio u boljoj kondiciji nego to je izgledao. Gurnula je vrata potkrovlja, uletjela u sobu... I stala. Nije osjetila kad se Parker zabio u nju, ali ula je njegov uzdah iznenaenja. Mama", rekla je, ti si... bolje." Draga, o emu, pobogu, govori? Nikad mi nita nije bilo. Ba nita." Ba nita. Valentina je stajala nasred sobe i, usprkos tami svoje kose i odjee, uspijevala obasjati cijelo potkrovlje. Kosa joj se sjajila oko ramena, meka i mirisna, a na sebi je imala plavu svilenu haljinu sa irokom bijelom kragnom, nisko izrezanu da joj naglasi obline grudi. Haljina joj je savreno prianjala na bokovima, ali je bila krojena tako da je drugdje slobodno padala, vjeto skrivajui injenicu da nije imala mesa na kostima. Lidija nikad prije nije vidjela tu haljinu. Pomislila je da njezina majka izgleda udesno. Blistavo i sjajno. Ali zato sada? Zato je morala odabrati ovaj trenutak da se pretvori u rajsku pticu? Zato, zato? Parker se zakaljao od nelagode. A tko je na posjetitelj, Lidija? Zar nas nee upoznati?" Ovo je gospodin Parker, mama. On te eli upoznati." Valentinin osmijeh ga je zarobio i uvukao u njezin svijet. Ispruila je ruku elegantnim, primamljivim pokretom. On ju je uzeo u svoju. Oarana sam." Kad se nasmijala, taj je smijeh bio samo za njega. Molim vas da nas ispriate za nae tuno malo prebivalite." Lidija je prvi put primijetila sobu. Bila je promijenjena. Blistala je. Prozori irom otvoreni, svaka povrina ulatena, svaki jastuk na mjestu. Soba puna zlatnog, bronanog i jantarnog svjetla. Ni traga mrtvom tijelu na podu ili odbaenoj cipeli ispod stola. Zrak je mirisao na lavandu, a na vidiku nije bilo nijedne pepeljare. To nije bilo ono to je Lidija isplanirala za njega. Gospoo Ivanova, zadovoljstvo je moje. No, bojim se da vam ne dolazim s dobrim vijestima."

70

Valentinine ruke su zatreperile. Gospodine Parkeru, vi me plaite." Ispriavam se to vam dajem razlog za zabrinutost, ali vaa ki je u nevolji." Usprkos njegovim rijeima, pogled koji je uputio Lidiji bio je zauujue dobrostiv i ona se poela osjeati sigurnije. Moda e prijei preko cijele epizode s novanikom. Lidija?" Valentina se popustljivo nasmijeila i zamahnula glavom, od ega je njezina tamna griva zaplesala. to je sad napravila? Nije valjda opet plivala u rijeci?" Ne. Ukrala mi je novanik." Uslijedila je duga tiina. Lidija je oekivala eksploziju koja nije dola. Ispriavam se zbog ponaanja svoje keri. Ozbiljno u popriati s njom, obeavam." Valentina je govorila tihim, napetim glasom. Rekla je da ste bolesni. Da je trebala novac za lijekove." Izgledam li bolesno?" Nimalo." Onda je lagala." Razmiljam o tome da odem na policiju." Molim vas, nemojte. Molim vas, dopustite joj tu jednu pogreku. Nee se ponoviti." Okrenula se prema keri. Nije li tako, dochenka?" Da, mama." Ispriaj se gospodinu Parkeru, Lidija." Ne brinite, ve se ispriala. I to je jo vanije, molila je Boga za oprost." Valentina je podigla jednu obrvu. Zaista? Tako mi je drago to to ujem. Dobro znam koliko joj je stalo do stanja njezine mlade due." Lidijini obrazi su gorjeli i ona se namrtila majci. Gospodine Parkeru", tiho je rekla, uistinu se ispriavam to sam vam lagala, i to sam krala. To je bilo pogreno, ali kad sam otila odavde, moja majka je..." Lidija, draga, zato ne napravi gospodinu Parkeru finu alicu aja?" ...moja majka je bila vani i ja sam bila jako gladna. Nisam razmiljala. Lagala sam jer sam se bojala. ao mi je." Lijepo reeno. Prihvaam vau ispriku, gospoice Ivanova. Zaboravit emo cijelu stvar." Gospodine Parkeru, vi ste najljubazniji ovjek na svijetu. Nije li, Lidija?" Lidija je pokuavala zadrati smijeh pa je otila do kuta da skuha aj. Ve je to vidjela, da mukarac ostavi mozak na ulazu onog trena kad bi pomolio nos u sobu u kojoj je bila njezina majka. Jedan treptaj njezinih blistavih tamnih oiju bio je dovoljan. Mukarci su takvi idioti. Zar nisu bili u stanju vidjeti kad su bili oerupani i pripremljeni za penicu, ili jednostavno nisu marili? Sjednite, gospodine Parkeru", pozvala ga je Valentina, glatko promijenivi temu, i recite mi to vas vodi u ovu iznimnu zemlju." Sjeo je na kau, a ona se smjestila kraj njega. Ne previe blizu, ali ipak dovoljno. Ja sam novinar", rekao je, a novinare uvijek privlai sve to je iznimno." Zagledao se u Valentinu i zbunjeno se nasmijao. Promatrajui iz kuta, Lidija je vidjela kako mu je cijelo tijelo teilo prema njezinoj majci; inilo se da mu se ak i naoale naginju prema njoj. Moda je i bio lud za suknjama, ali je imao lijep osmijeh. Lidija je na pola uha sluala njihovo avrljanje, ali joj je u glavi vladala zbrka. to se ovdje tono dogodilo? Zato je njezina majka bila sreena, i u novoj haljini? Odakle joj ta haljina? Antoine? Mogue. Ali to nije objanjavalo sjaj sobe ni lavandu u zraku. Stavila je jedinu preostalu alicu za aj ispred gospodina Parkera i dobacila mu smijeak. Oprostite to nemamo mlijeka." To ga je zapanjilo. Morat ete piti crni", nasmijala se Valentina, kao mi Rusi. Tako je mnogo egzotinije. Svidjet e vam se." Ili mogu skoknuti van i kupiti vam malo mlijeka", ponudila je Lidija. Ali trebam neto novca." Lidija!" No, Parker ju je paljivo prouavao. Pogled mu je prelazio preko njezine isprane haljine, zakrpanih sandala i tankih zglobova. Kao da je tek sada shvatio da je, kad je rekla siromana, mislila da nemaju nita. ak ni mlijeko. Iz novanika je izvadio dvije novanice od dvadeset dolara i pruio ih joj. Da, idi i kupi malo mlijeka, molim te. I neto za jelo. Za sebe." Hvala vam." Otila je prije nego to se mogao predomisliti.

71

Trebalo joj je samo deset minuta da kupi mlijeko i dva dekagrama keksa Marie, ali kad se vratila, Valentina i Parker ve su bili na nogama, spremni za polazak. Valentina je navlaila par novih rukavica. Lydochka, ako ne krenem odmah, zakasnit u na novi posao." Posao?" Da, poinjem danas." Kakav posao?" Bit u hostesa u plesnoj dvorani." Hostesa u plesnoj dvorani?" Tako je. Ne mora izgledati tako iznenaeno." Gdje?" ,,U hotelu Mayfair." Ali uvijek si govorila da hostese nisu nita vie nego..." Tiho, Lidija, ne budi smijena. Ja oboavam plesati." Ti ne moe podnijeti mukarce s dvije lijeve noge. Kae da se poslije osjea kao da te pregazio sob." Veeras u izbjei takvu sudbinu jer se gospodin Parker ljubazno ponudio da mi bude pratnja i da se pobrine da ne prosjedim svoju prvu no." Za to nema nikakve anse", galantno je ubacio Parker. Je 1' dobro pleete, gospodine Parkeru?" pitala je Lidija. Zadovoljavajue." Onda ima sree, mama." Majka joj je dobacila nejasan pogled i izala, drei Parkera ispod ruke. Kad su stigli do prvog kata, Lidija je ula Valentinin uzvik: ,,O, Boe, zaboravila sam neto. Hoete li biti aneo i priekati me dolje? Neu dugo." Zvuk njezinih koraka dok je trala natrag uz stepenice. Vrata koja su se otvorila pa glasno zalupila. Glupa, glupa mala budalo." Valentina je zamahnula i Lidijina je glava poletjela unatrag. Sad si mogla leati u policijskoj eliji. Sa takorima i silovateljima. Da nisi napustila kuu", prosiktala je, dok se ne vratim." Zatim je otila. Cijeli njezin ivot majka nikad nije podigla ruku na nju. Nikada. Sok je jo odzvanjao Lidijinim tijelom koje se trzalo i drhtalo. Stavila je ruku na bolni obraz i ispustila dubok, grleni jauk. Vrludala je po sobi, traei olakanje u pokretu, kao da moe prestii vlastite misli, a onda je spazila paket zamotan u papir iz robne kue Churston koji je Parker zaboravio u svojoj gorljivosti da otprati njezinu majku. Podigla ga je, otvorila i nala srebrnu kutiju za cigare ukraenu lapis lazulijem i adom. Poela se smijati. Smijeh nije prestajao; nadirao joj je iz plua dok se gotovo nije uguila vlastitim osjeajem apsurda. Najprije ogrlica, a sad kutija za cigare, oboje tako blizu, a tako nedostini. Kao i Chang An Lo. Chang, gdje si, to radi? Sve to je htjela ispalo joj je iz ruku. Kad je smijeh konano prestao, osjeala se tako prazno da je poela trpati kekse u usta jedan za drugim, dok nisu nestali. Svi osim jednog. Posljednjeg je zdrobila, pomijeala ga s travom i liem u papirnatoj vreici i otila dolje do Sun Yat-sena.

72

Zid je bio visok i okreen u bijelo, a na vrata od crnog hrasta bio je urezan duh Men-shena8. Za zatitu od zla. Dva kamena lava vrebala su s obje strane. Theo Willoughby zurio je u njihove kamene oi i osjeao samo mrnju. Kad je vrana, crna kao nafta, sletjela na glavu jednoga od njih, poelio je da svojim kandama iupa kameno srce lava. Kao to su njegove ruke eljele iupati srce Feng Tu Honga. Dozvao je vratara. Gospodin Willoughby za Feng Tu Honga." Odluio je da ne govori mandarinski. Vratar, u sivoj tunici i cipelama od slame, duboko se naklonio. Feng Tu Hong vas oekuje", rekao je. Vratareva ena povela je Thea kroz mnogobrojna dvorita. Hodala je vrlo sporo, na stopalima ne duim od palca na mukoj ruci, stopalima koja su bila povezana, opet i opet, dok se smrad trulei nije rairio ispod zavoja. Kao i ova paklena zemlja, trula i tajnovita. Danas su Theove oi bile slijepe za ljepote Kine. Svako dvorite kojim je proao donosilo je nove uitke koji su mu milovali osjetila, osvjeavajue fontane koje su mu ublaavale vruinu u krvi, vjetrena zvona koja su pjevala njegovoj dui, kipove i gizdave paunove koji su armirali oko, a sablasno bijeli ljiljani u blijedeem svjetlu sumraka posjetitelje su podsjeali na njihovu smrtnost. Za sluaj da su bili dovoljno nepromiljeni da je zaborave. Ti jeftina, prljava kurvo!" Rijei su presjekle tamu. Theo se naglo zaustavio. Desno od njega u bogato ukraenom paviljonu, svjetiljke u obliku leptira bacale su meko svjetlo na tamne glave dviju mladih ena. Igrale su mahjong. Obje su bile okiene, dotjerane i odjevene u finu svilu, ali jedna je varala, a druga psovala kao koija. U Kini se bilo lako prevariti. Ti doi", promrmljala je njegova vodilja. Theo ju je slijedio. Dvorita su bila zamiljena kao pokazatelji bogatstva. to vie dvorita, to se vlasnik mogao pohvaliti s vie srebrnih taela, a Theo je i predobro znao da je Feng Tu Hong bio ovjek koji se volio hvaliti. Dok je prolazio ispod bogato izrezbarenog luka s kojeg je visjelo mnotvo svjetiljki s nacrtanim zmajevima i ulazio u posljednje, najraskonije dvorite, iz sjene je iskoraio ovjek. Bio je to mukarac od oko trideset godina, kojem je u oima jo gorjelo previe vatre mladosti. Ruka mu je bila na nou za pojasom. Ja tebe pretraiti", grubo je rekao. Bio je irok i zdepast, mekane koe; Theo ga je odmah prepoznao. Morat e najprije upotrijebiti tu otricu na meni, Po Chu." Theo je govorio na mandarinskom. Nisam doao da me tretira kao balavca. Doao sam razgovarati s tvojim ocem." Zaobiao je ovjeka koji mu je stajao na putu i krenuo prema niskoj, elegantnoj zgradi koja je leala ispred njega, ali prije nego to se uspio pribliiti njezinim stepenicama, otrica u obliku tigrove kande pritisnuta mu je izmeu lopatica. Ja pretraiti", ponovio je glas, ovaj put grublje. Theu se to nije svidjelo. Nije se imao nikakvu namjeru osramotiti, ne ovdje. Okrenuo se tako da mu je no bio uperen direktno u srce. Ubij me", zareao je. Rado." Po Chu, odmah spusti taj no i zamoli oprost od naega gosta." Bio je to Feng Tu Hong. Njegov duboki glas zagrmio je preko dvorita i nadglasao tihi amor glasova iz drugih dvorita. Otrica se spustila. Po Chu je pao na koljena i pognuo glavu do poda. Tisuu puta oprosti, oe. Samo sam te htio zatititi." Moja ast je to to treba tititi, ti maloumna hrpo mazgina govna. Trai oprost od naega gosta." Potovani oe, ne trai to od mene. Radije bih si iupao utrobu i gledao kako je prodiru takori nego da to traim od ovoga vrajeg sina." Feng je priao korak blie. Ispod irokoga grimiznog ogrtaa nalazila su se bikovska ramena i zbijene, jake noge koje su mogle izudarati ovjeka na smrt. Nadvijao se nad sinom ije je elo jo bilo vrsto pritisnuto na poploani pod.

8 U kineskoj mitologiji, dva boanstva koja se prikazuju na vratima kua kao zatita od zlih duhova (nap. prev.)

73

Moli", zapovjedio je. Dugi uzdah. Tisuu putu oprosti, Tiyo Willbee." Theo je nagnuo glavu u prezrivom priznanju. Nemoj ponoviti tu pogreku, Po Chu, ne ako eli ivjeti." Iz rukava je izvukao kratki no s drkom od roga i bacio ga na zemlju. Palom se ovjeku oteo siktaj. Njegov otac prekriio je ruke na svojim irokim prsima i zadovoljno zagunao. Pod uzburkanim sjenama maje sivog sumraka, Feng Tu Hong izgledao je kao Lei Kung, veliki bog groma, ali umjesto krvavog ekia, u svojoj je masivnoj ruci drao zmiju. Bila je mala i crna, i imala oi blijede kao smrt. Omotala mu se oko zgloba i kuala zrak traei plijen. Oekivao sam te nikad vie ne vidjeti u ovoj kui, Tiyo Willbee. Ne dok ja ivim i imam ti snage prerezati vrat." Ni ja nisam oekivao da u opet stajati na ovom tepihu." Bio je to prekrasan prekriva za pod od krem svile, runo ispleten od najboljih tkalaca u Tientsinu, Theov dar Feng Tu Hongu od prije etiri godine. No, svijet se mijenja, Feng. Nikad ne znamo to nas eka." Moja mrnja prema tebi se ne mijenja." Theo se slabano nasmijeio. Kao ni moja prema tebi. Ali, ostavimo to po strani. Ovdje sam da govorimo o poslu." Kakav posao moe uitelj znati?" Posao koji e ti napuniti depove i otvoriti srce." Feng je prezrivo frknuo. Oboje su znali da on, kad je bila rije o poslu, nije imao srca. Samo zato to se odijeva kao Kinez", debelim je prstom pokazao prema Theovoj dugoj halji boje kestena, pustenom prsluku i svilenim cipelicama, i govori na jezik i prouava rijei Konfucija, nemoj misliti da to znai da moe razmiljati kao Kinez ili poslovati kao Kinez. Ne moe." Odijevam kinesku odjeu zbog jednostavnog razloga: jer je hladnija ljeti i toplija zimi, i ne prekida mi dotok krvi u mozak kao ovratnik i kravata. Tako da mi je um slobodan da hoda zavojitim putovima kao bilo kojem Kinezu. A razmiljam dovoljno kao Kinez da znam da je ovaj posao koji ti danas nosim dovoljno vaan za obojicu, da premosti crna mora koja nas dijele." Feng se nasmijao, glasan zvuk koji u sebi nije imao nimalo radosti. Dobro reeno, Englezu. Ali, zato misli da trebam tvoj posao?" Crne su mu oi preletjele po sobi i vratile se natrag Theu. Theo je shvatio poruku. Soba nije mogla biti raskonija ni da je pripadala samom caru T'ai Tsuu, ali njezina je prosta kienost bila napad na Theovu ljubav za kineskim savrenstvom linija. Ovdje je sve bilo zlatno, izrezbareno i ukraeno dragocjenim kamenjem; ak su i ptice pjevice u svojim pozlaenim kavezima nosile biserne ogrlice i pile iz smaragdom optoenih Ming zdjelica. Stolica u kojoj je Theo sjedio bila je obloena listiima zlata, a naslone za ruke inili su zmajevi od ada koji su umjesto oiju imali dijamante veliine nokta na njegovu palcu. Ova je soba bila Feng Tu Hongovo razmetanje pred svijetom, kao i njegovo upozorenje. Jer su s obje strane vrata stajala dva podsjetnika na njegovo podrijetlo. Jedan je bio puni oklop. Bio je napravljen od tisue metalnih i konatih ploica, poput koe gutera, a eljezna je rukavica drala naotreno koplje koje ti je moglo probosti srce. S druge je strane stajao medvjed. Bio je to crni azijski medvjed s bijelom arom na prsima, uzdignut na stranje noge, eljusti razjapljene da razderu neiji vrat na komadie. Bio je mrtav. Prepariran i namjeten. Ali svejedno podsjetnik. Theo je kimnuo da razumije. U tom je trenutku mlada djevojka, ne starija od dvanaest ili trinaest, ula u sobu nosei srebrni pladanj. Ah, Kwailin nam donosi aj", rekao je Feng pa zautio, naslonio se natrag i promatrao djevojku dok im je posluivala siune alice zelenog aja i mirisne slastice. Kretala se graciozno premda su joj udovi bili debeljukasti i mali, a oi teke kao da je dane provodila leei u krevetu i jedui marelice i ueerene datulje. Theo je odmah znao da je to Fengova nova konkubina. Popio je svoj aj. Ali on nije isprao gorak okus u njegovim ustima. Feng Tu Hong", rekao je, vrijeme odlazi s plimom." Feng je smjesta mahnuo djevojci da ode. Na odlasku je dobacila Theu stidljiv osmijeh i on se pitao hoe li zbog toga kasnije biti iibana. Onda, Englezu, kakav je taj tvoj posao?" Sastajem se s vanim ovjekom, velikim mandarinom u Internacionalnom naselju, koji eli trgovati s tobom." ime on trguje, taj mandarin?" Informacijama." Fengove uske oi su oivjele, a Theo je osjetio da mu se dah ubrzao.

74

Informacije u zamjenu za to?" zahtijevao je Feng. U zamjenu eli postotak." Nema postotka. ista isplata." Feng Tu Hong, s tim ovjekom nema cjenkanja." Feng je stisnuo ake i tresnuo jednu u drugu. Ja sam taj koji odluuje o poslu." Ali on je taj koji zna kako ti maknuti strane topovnjae s lea." Feng je fiksirao Thea svojim crnim pogledom i jedan dugi trenutak nijedan nije progovorio. Jedan posto", konano je ponudio Feng. Vrijea me. I vrijea mojega mandarina." Dva posto." Deset posto." Ha!" zagrmio je Feng. On misli da me moe opljakati." Osam posto od svake poiljke." to ti ima od toga?" Moja manipulativna pristojba je dva posto povrh toga." Feng se nagnuo naprijed i grabeljivo isturio svoju jaku, tamnu eljust. Thea je to podsjetilo na azijskog medvjeda. Pet posto za mandarina. Jedan posto za tebe." Theo je pazio da ne pokae zadovoljstvo. Dogovoreno." Rekao je da?" pitala je Li Mei. Rekao je da. I nije me ubio." To je trebala biti ala, ali Li Mei je okrenula glavu od njega, maui svojim platem svilene kose, i odbijala ga pogledati. Ljubavi moja", proaptao je Theo, ja sam siguran." Zasada." Zurila je van u maglu koja se uljala uzbrdo od rijeke, prekrivajui uline svjetiljke i gutajui zvijezde. Jesi li vidio moje roakinje?" tiho je pitala. Ili mog brata?" Jesam." I?" Tvoje roakinje su igrale mahjong u paviljonu." Jesu li izgledale dobro?" Napokon se okrenula prema njemu, a tamne su joj oi sjale od gorljivosti koju nije mogla sakriti. Jesu li se smijale i smijeile i izgledale sretno?" Theo je omotao ruku oko njezina vitkog struka i usnama joj okrznuo kosu. I sam njezin miris probudio mu je elju u slabinama. Da, slatko moje, izgledale su draesno, sa srebrnim eljiima u kosi i cheongsamima od ada i afrana, biserima u uima i osmijesima na licima. Bezbrine kao ptice u proljee. Da, izgledale su sretno." Njegove su je rijei usreile. Podigla mu je prste do svojih usana i poljubila im vrhove, jedan po jedan. ,,A Po Chu?" Razgovarali smo. Ni on ni ja nismo bili sretni to smo se vidjeli." Znala sam da e biti tako." On je slegnuo ramenima. A moj otac? Jesi li mu prenio moju poruku?" Da." to je rekao?" Ovaj put Theo nije lagao. Privukao ju je blie sebi. Rekao je: 'Ja vie nemam ki po imenu Mei. Ona je mrtva za mene." Li Mei pritisnula je lice na Theova prsa, tako vrsto da se bojao da nee moi disati, ali nije rekao nita, samo je drao njezino drhtavo tijelo u naruju.

75

Chang An Lo putovao je po noi. Tako je bilo sigurnije. Stopalo ga je jo boljelo pa je u planinama sporo napredovao. Put natrag je trajao predugo. Gotovo su ga ulovili. uo je njihov dah. Uzdahe konja. Zvuk kie na ogrtaima od kozje koe. Umirio si je srce i legao licem u blato. Kopita konja dola su na samo nekoliko centimetara od njegove glave, ali ga je spasila tama. Zahvalio se Ch'ang O, boici mjeseca, to je te noi okrenula lice na drugu stranu. Poslije je ukrao mazgu iz jedne neuvane tale u selu u dnu doline, ali je na njezinu mjestu ostavio aku srebra. Malo nakon svitanja, kad mu je vjetar s velike sjeverne ravnice nosio utu prainu prapora u nosnice i ispod jezika, ugledao je razbacane kue koje su tvorile Junchow. Iz ove daljine grad je izgledao razbacano. Orijentalno je bilo nagurano do zapadnjakog, visoki krovovi staroga grada pokraj vrstih blokova i ravnih linija Internacionalnog naselja. Chang se trudio ne misliti na nju tamo negdje, ili na to to je morala misliti o njemu. elio je pljunuti na jalovu zemlju, ali praina mu je isisala svu slinu iz usta pa je samo promrmljao: Tisuu kletvi na fanqui osvajae. Kina e se uskoro popiati na Strane vragove." No, usprkos svim psovkama i mrnji prema njima, jedan Strani vrag ga je osvojio i on je nije htio istjerati nita vie nego to bi istjerao vlastitu duu. Dok je uao duboko u umarku a sjena mu se stapala s drveem, eznuo je za njom, iako je znao da riskira vie nego to je imao pravo izgubiti. Iznad njega, crveni tragovi na nebu izgledali su kao prolivena krv. Voda je bila hladna. On je bio dobar pliva, ali divlje rijene struje ovijale su mu se oko nogu kao krakovi vodenih nemani i morao se jako boriti da ih se oslobodi. Stopalo koje mu je zaila djevojka lisica dobro ga je sluilo i on je zahvalio bogovima na njezinim sigurnim rukama. Rijeka je znaila da je izbjegao straare i brojne oi koje su promatrale ceste do Junchowa. Priekao je da padne mrak. Sampani i dunke s crnim jedrima i ugaenim svjetlima na pramcu lagano su plovili niz rijeku na putu prema svojim tajnim sastancima, a iznad njega oblaci su krali zvijezde s neba. Rijeka je uvala svoje tajne. Kad je stigao na drugu obalu, neko je vrijeme stajao tiho i nepomino kraj trulog korita prevrnutog broda, oslukujui zvukove u tami, traei promjene u uzorcima sjena. Bio je opet u Junchowu, opet blizu nje. Osjeao je da mu se raspoloenje popravlja i, nakon nekog vremena za koje mu je jedino drutvo pravilo ukanje takora, skliznuo je natrag u grad. ,,Ai! Moje oi su sretne to te vide." Mladi s dugakim oiljkom na obrazu doekao je Changa s oduevljenjem. Vratio si se, iv si i jo uvijek psuje, prijatelju, to znai da u noas moi spavati. Evo, popij ovo, izgleda kao da ti treba." Svjetlo je treperilo dok su odsjaji baklje na zidu siktali i pljuvali iskre kao iva bia. ,,Yuesheng, ja ti zahvaljujem. Doli su blizu, ovaj put Sivi korpioni ang Kai-eka. Netko im je apnuo u uho." Chang je u jednom gutljaju ispio aicu riinog vina i osjetio da mu njegova toplina vraa ivot u promrzle kosti. Posluio se jo jednom. Tko god bio, izrezat emo mu jezik." Bili su u podrumu. S kamenih zidova, prekrivenih liajevima jarkih boja, kapala je voda, ali prostor je bio velik, a debeli zidovi i teak strop priguivali su zvukove tiskarskih strojeva. Iznad njih se nalazila tvornica tekstila u kojoj su cijeli dan drndali strojevi, ali samo je predradnik znao za strojeve ispod nogu svojih radnika. On je bio sindikalist, komunist, borac za njihovu stvar koji je none aktiviste opskrbljivao naftom, tintom i vjedrima nepreraenoga riinog vina. Otkad su nacionalisti iz Kuomintanga premono osvojili vlast a ang Kai-ek se zakleo da e izbrisati komunistiku prijetnju s lica Kine, svaki je dah predstavljao opasnost, a svaki pamflet poziv mau krvnika. est odlunih mladih lica skupilo se oko tiskarskih strojeva, est mladih ivota koji su visjeli o niti. Yuesheng je izvukao komad suene ribe iz torbe i pruio je Changu. Jedi, prijatelju. Trebat e ti snaga." Chang je jeo, prvu hranu u vie od tri dana. Novi plakati su dobri, oni koji zahtijevaju nove zakone o djejoj radnoj snazi", rekao je. Vidio sam ih nekoliko na putu dovde, jedan ak i na vratima vijenice." Da", nasmijao se Yuesheng. To je Kuanino maslo."

76

Na spomen svog imena, vitka mlada ena koja je pakirala pamflete u vree podigla je pogled i kimnula Changu. Reci mi, Kuan, kako uvijek uspije pronai najuvredljivija mjesta za plakate, tono ispred nosa Fenga Tu Honga?" Doviknuo joj je Chang iznad buke tiskarskog stroja. Zar leti s nonim duhovima, nevidljiva ljudskom oku?" Kuan im je prila. Nosila je iroku plavu jaknu i seljake hlae, iako je nedavno diplomirala pravo na sveuilitu u Pekingu. Imala je ozbiljne crne oi. Nije vjerovala u meke osmijehe koje je veina ena u Junchowu nudila svijetu. Kad su je roditelji izbacili iz kue jer ih je osramotila ianjem kose na kratko i zapoljavanjem u tvornici, to je samo uvrstilo njezinu elju da se bori za ene tako da ih oevi i muevi vie ne bi mogli posjedovati kao pse i tui kad im se prohtije. Posjedovala je neustraivost djevojke lisice, ali u sebi nije imala vatre, nije imala svjetla koje je gorjelo tako jarko da je osvjetljavalo sobu niti vruine tako estoke da su guteri trali da budu blizu nje. Gdje je Lidija bila sada? Negdje ga je proklinjala, bio je siguran u to. Zamislio je njezine lisije oi kako ga ekaju, suene od bijesa, i nasmijao se. Kuan je pogreno shvatila izvor njegova zadovoljstva i poklonila mu jedan od svojih rijetkih osmijeha. Onaj devoglavi predsjednik vijea, Feng Tu Hong, zasluuje poseban tretman", rekla je. Reci mi. to se dogodilo otkad me nije bilo?" Njezin osmijeh je izblijedio. Juer je naredio istku radnika iz ljevaonice eljeza, onih koji su traili sigurnije uvjete rada s peima." Dvanaest ih je pogubljeno u dvoritu. Kao upozorenje ostalima", Yuesheng je pljunuo na pod i rukom preao preko traga koje mu je ma ostavio na licu koji kao da je potamnio i poeo pulsirati. Nalet bijesa prohujao je kroz Changa. Zatvorio je oi i usredotoio se. Sada nije bilo vrijeme za to. Ovaj je trenutak bio okruen vatrom. Opasnost je bila blizu i on se morao kontrolirati. Feng Tu Hongovo vrijeme e doi", tiho je rekao. Obeavam vam. A ovo e ubrzati njegov kraj." Iz konate vreice koja mu je visjela oko vrata izvadio je komad papira. Yuensheng ga je zgrabio, proitao i zadovoljno kimnuo. To je zadunica", obavijestio je ostale. Za puke, Winchester. to komada." est lica pronalo je osmijehe, a jedan mladi podignuo je svoju tintom umrljanu aku u zrak. Dobro obavljen posao", rekao je Yuensheng s ponosom u glasu. Chang je bio sretan. On i Yuensheng bili su gotovo braa, toliko je vrsto bilo njihovo prijateljstvo. Ono je bilo stijena na kojoj su stajali. Stavio je ruku na Yuenshengovo rame i njihove su se oi susrele u razumijevanju. Svaki su dah morali zasluiti. Vijesti s juga su dobre", rekao mu je Chang. Mao Tse-tung? Izbjegava li na voa i dalje zamke Sivih trbuha?" Proli su ga mjesec gotovo ulovili. Ali njegov se vojni kamp u Jiangxiju svakodnevno iri, ljudi iz cijele zemlje slijevaju se u njega kao pele u konicu. Neki samo s motikom u ruci i s vjerom u srcu. Dolazi vrijeme kad e ang Kai-ek otkriti da je svojom podmuklou i izdajom nae zemlje potpisao vlastitu osmrtnicu." Je li istina da se proli tjedan dogodio jo jedan sukob blizu Cantona?" pitala je Kuan. Da", rekao je Chang. Vlak pun Kuomintangovih eta dignut je u zrak i..." Glasan prasak zagluio je njegove rijei i zvuk tiskarskih strojeva. Metalna vrata na vrhu stepenica naglo su se otvorila i jedan se djeak bacio u podrum, oiju golemih od panike. Ovdje su", vrisnuo je. ete su..." Pucanj je odjeknuo podrumom i djeak se licem prema dolje sruio na zemljani pod, a jarkocrvena mrlja buknula je na stranjoj strani njegove jakne. Podrum je eksplodirao od pokreta. Svatko je znao to treba raditi. Yuensheng ih je pripremio za ovaj trenutak. Baklje su ugaene. U tami, izme neprijatelja udarale su po stepenicama, povieni glasovi dobacivali su naredbe prema sjenama, a jo dva pucnja odjekivala su od zidova. No, u najdaljem kutu ljestve su bile spremne. Dobro nauljeni zasuni skliznuli su u stranu i vrata su otvorena. Ali taj komadi nonog neba osvijetlio je obrise figura koje su se poele provlaiti kroz otvor jedna po jedna. Stojei posljednji u podnoju ljestvi kraj Yuenshenga, Chang je ugledao nejasan obris vojnika koji im se pribliavao. Brzo poput munje, jednim mu je udarcem strgao eljust i zauo prodoran cvile. U sekundi mu je zgrabio puku i rafal metaka je protutnjao podrumom. Idi", viknuo je Yuenshengu. Ne. Ti prvi." Chang je dotaknuo prijateljevu ruku. Idi."

77

Bez dodatnog oklijevanja, Yuensheng je pojurio uz ljestve. Chang je jo jednom zapucao i osjetio da mu je kuomintanki metak prohujao kroz kosu kao odgovor, a onda je skoio na ljestve za Yuenshengom. Meci su poletjeli kroz otvor i Chang je osjetio da je neto palo na njega. Bilo je to kao da mu je netko iupao srce. Stavio je Yuenshengovo tijelo na rame, iskoio kroz otvor i otrao u tamu.

78

..Jo vina, Lidija?" Hvala, gospodine Parkeru." Misli li da bi smjela, Alfrede? Tek joj je esnaest." O, mama, sad sam odrasla." Nisi toliko odrasla koliko misli, draga." Alfred Parker popustljivo se nasmijao, a njegove naoale zaiskrile su prema Lidiji pod svjetlom svijea. Samo ovaj put. Veeras je ipak posebna prilika." Posebna prilika?" Valentina je podigla elegantnu obrvu. Zato?" Jer nam je ovo prvi obrok zajedno. Prvi od mnogih, nadam se, kad u imati ast da budem u drutvu dviju tako lijepih ena." Kratko je nazdravio Lidiji pa onda Valentini. Valentina je na tren spustila oi, prstom prela preko blijede koe vrata kao da razmilja o prijedlogu, a onda podigla pogled do njegova lica. Kao da je aktivirala zamku, pomislila je Lidija dok je sa zanimanjem promatrala efekt koji je ta gesta imala na Alfreda Parkera. Uitak mu je obojio lice u ruiasto. Tamne, senzualne oi i rastvorene usne njezine majke pretvorile su mu mozak u kau i ukrale mu mnogo vie nego to je Lidija ikada pokuala. Garon", pozvao je. Jo jedna boca burgundca, molim." Bili su u restoranu u Francuskoj etvrti i Lidija je naruila steak au poivre. Francuski ef restorana naklonio joj se kao da je ona netko vaan, netko tko si moe priutiti takav obrok. U takvom restoranu. Nosila je onu haljinu, naravno, njezinu haljinu boje marelice s koncerta i namjerno gledala u druge goste s ravnodunou koja je govorila da to radi svaki dan. Nitko nije mogao pogoditi da joj je ovo bio niz prvih puta. Prvi put u restoranu. Prvi put da jede odrezak. Prvi put da pije vino. Trebala sam znati da e izabrati neto vatreno, draga", nasmijala se Valentina. Lidija je kopirala Parkerovo ponaanje za stolom, paljivo promatrajui kako se sluio zapanjujuom koliinom srebrnog pribora za jelo na tekom, bijelom stolnjaku, a primijetila je i da je ubrusom otmjeno tapkao po kutovima usana. Bila je iznenaena kad joj je majka rekla da ju je Alfred pozvao da im se pridrui na veeri. Jo jedan prvi put. Nijedan drugi majin muki prijatelj nikada nije ukljuio Lidiju u njihove dogovore. To joj je u glavi aktiviralo zvona na uzbunu, ali elja da jede u restoranu nadvladala je instinkt da se dri to dalje od gospodina Parkera. U redu", rekla je majci, doi u. Ali samo ako mi nee drati predavanja." Nee ti drati predavanja." Uzela je Lidijinu bradu u ruku i lagano je protresla. No, budi dobra. Budi draga. Med i mlijeko, ak i ako te to ubije. Ovo mi je vano, draga." Ali, to je s Antoineom?" Dovraga s Antoineom." Zasad je sve ilo dobro. Napravila je samo jednu sitnu pogreku. To je bilo kad joj je Parker ljubazno ponudio da proba njegove pueve, a ona je bez razmiljanja odgovorila: Ne, hvala. Pojela sam dovoljno pueva za cijeli ivot." Valentina ju je bijesno pogledala. Otar udarac ispod stola. Zaista?" Parker je izgledao iznenaeno. O, da", brzo je rekla Lidija, ,,u kui moje prijateljice Polly. Njezina majka je luda za puevima." Ne krivim je. Prekrivenim enjakom i putrom?" Mmm, slasno." Zloesto se nasmijala. Nije li tako, mama?" Valentina je zakolutala oima. Nije htjela da je podsjea na sve veeri koje su provele puzei na kii, vadei pueve iz grmlja i sa stranjih travnjaka. ak i povremenog crva ili abu. Smrad koji se irio iz lonca. Lidija je obasjala Alfreda Parkera svojim med-i-mlijeko osmijehom. Mama mi kae da ste novinar, gospodine Parkeru. To mora biti vrlo zanimljivo." ula je majin tihi uzdah odobravanja.

79

Novinar, da, u Daily Heraldu. Ovo je vrlo nesigurno razdoblje u kineskoj povijesti, ali i vrlo vano, s ang Kai-ekom koji napokon donosi odreen red i zdrav razum ovoj nesretnoj zemlji, hvala Bogu. I zato, u pravu si, to je iznimno zanimljiv posao." Zadovoljno joj se nasmijeio. Ona mu je uzvratila osmijeh. Reci mi, Lidija, ita li ti novine?" Lidija je trepnula. Zar ovaj ovjek nije shvaao da za cijenu jednih novina moe kupiti dva baosa9 i napuniti si eludac? Obino sam previe zaposlena pisanjem domae zadae." Ah da, naravno, nadasve pohvalno. Ali, bilo bi korisno da ponekad proita novine, da sazna to se dogaa u ovoj zemlji. To e proiriti tvoj mladi um, zna, i upoznati te s injenicama." Moj um je ve dovoljno irok, hvala lijepa. A injenice uim svaki dan." Jo jedan udarac ispod stola. Lidija ide u Willoughbyjevu akademiju", rekla je Valentina, dobacivi ljutit pogled keri. Dobila je stipendiju." Parker je izgledao impresionirano. Mora da je uistinu bistra." Okrenuo se natrag Lidiji. Dobro znam tvog ravnatelja. Spomenut u te." Nema potrebe." On se nasmijao i potapao je po ruci. Ne mora se bojati. Neu mu rei kako smo se upoznali." Lidija je podigla au, zabila nos u nju i poeljela mu da umre. Valentina joj je priskoila u pomo. Mislim da si u pravu glede novina, Alfrede. Koristilo bi joj da proiri svoje znanje, a uostalom", poklonila mu je spori osmijeh, ja bih rado proitala tvoje lanke." Onda u se definitivno pobrinuti da svaki dan prima Daily Herald, Valentina." Nagnuo se blie njoj i Lidija je bila sigurna da udie njezin parfem. Nita mi ne bi pruilo vee zadovoljstvo." Gospodine Parkeru?" Nerado je skrenuo pogled s Valentine. Da, Lidija?" Moda ja znam vie o tome to se dogaa u ovoj zemlji nego vi." Parker se naslonio na stolicu i zagledao se u nju s otrinom zbog koje se upitala je li ga podcijenila. Svjestan sam da ti majka doputa odreen stupanj slobode, koji znai da si vie vani nego veina djevojaka tvoje dobi, ali ak i s tim, to je dosta hrabra izjava, Lidija, ne misli li? Za esnaestogodinju djevojku?" Tu je trebala stati, znala je da je trebala. Popiti jo jedan gutljaj ovoga divnog vina i dopustiti mu da nastavi zaljubljeno gledati njezinu majku. Ali nije. Jedna stvar koju znam jest da je va dragi ang Kai-ek prevario svoje pristae", rekla je, ,,i izdao tri principa na kojima je Sun Yat-sen izgradio Republiku Kinu." ,,Chyort vosmi! Lidija!" To je apsurdno." Parker se namrtio. Tko ti je napunio glavu takvim besmislenim laima?" Prijatelj." Zar je poludjela? On je Kinez." Valentina se naglo uspravila, a nokti su joj kuckali po drci ae. ,,A tko je tono taj tvoj kineski prijatelj?" Glas joj je bio leden. On mi je spasio ivot." Za stolom je zavladala okirana tiina, a onda je Valentina prasnula u smijeh. Draga, kakva si ti laljivica. Gdje si ga upoznala?" U knjinici." Ah, razumijem", rekao je Parker. To sve objanjava. Ljeviarski intelektualac. Pas koji laje, ali ne grize." Mora se drati dalje od njega, draga. Samo pogledaj to su intelektualci napravili Rusiji. Ideje su opasne." Otro je kucnula o stol. Apsolutno ti zabranjujem da ponovno vidi tog Kineza." ,,Oh, ne pjeni se, mama. Ne treba se brinuti. to se mene tie, mogao bi biti mrtav." Gospoica Ivanova, vjerujem. Kako zanimljivo to se sreemo ba ovdje." Lidija se otila osvjeiti i ba se provlaila natrag kroz stolove i zvuk avrljanja kad je iza sebe zaula enski glas. Okrenula se i ugledala hladne, blijedoplave oi koje su oito uivale u situaciji. Grofica Serova", iznenaeno je rekla. Jo nosi tu haljinu, kao to vidim." Volim tu haljinu."
9

Vrsta peciva (nap. prev.)

80

Draga moja, ja volim okoladu pa je ne jedem cijelo vrijeme. Daj da te upoznam sa svojim sinom." Zakoraila je u stranu da Lidiji otvori pogled na mladia iza sebe. Bio je visok kao i njegova majka, imao je dugo lice, gustu, kovravu smeu kosu i isti bahati stav koji se odraava u ironino nakrivljenim usnama i napola zatvorenim oima, kao da svijet nije bio vrijedan da ih otvori do kraja. Alekseju, ovo je mlada Lidija Ivanova. Takoer iz Sankt Peterburga. Njezina majka je pijanistica." Koncertna pijanistica", ispravila ju je Lidija. Grofica se pokroviteljski nasmijeila. Dobra veer, gospoice Ivanova." Glas mu je bio jasan. Lagano joj je kimnuo i uperio pogled negdje oko linije njezine kose. Nadam se da uivate u veeri." ,,O, da, itekako, hvala na pitanju. Hrana je zaista ukusna, zar ne?" Bio je to odgovor kakav je mislila da bi njezina majka dala, lagan i vedar i predobar da bi bio istinit. Ali on je rekao samo kratko. Da." Lebdjeli su na granici neugodne tiine. Moram ii", brzo je rekla Lidija. Okrenula se natrag prema grofici i uhvatila je da zuri preko sobe, ravno u Valentinu koja je tiho priala s Alfredom Parkerom, glave nagnute prema njemu. Lidiji je njezina majka veeras izgledala ljepe nego ikada, tako puna ivota u plavo-bijeloj haljini, podignute kose koja je izgledala gotovo crna pod priguenim svjetlima i jarkocrvenim usnama. Lidija se udila da cijeli restoran nije zurio u nju. Drago mi je to smo se ponovno vidjeli, grofice. Dobro veer. Do svidania." Ah, znai veeras zna ruski, kako mi se ini." Lidija nije imala nikakvu namjeru upasti u tu zamku pa se samo nasmijeila i krenula natrag prema stolu, sjeajui se uputa gospoice Roland iz kole. Vodite s kukovima, djevojke, cijelo vrijeme. Ako elite hodati kao dame, morati voditi s kukovima." Dok je sjedala, Valentina je podigla pogled i primijetila groficu Nataliju Serovu i njezina sina na drugoj strani sobe. Lidija je vidjela kako su se majine oi poele iriti, a zatim se naglo okrenule u stranu. Kad su Serovi nekoliko trenutaka kasnije prolazili kraj njihova stola, ene se nisu pozdravile. Lidija je uzela jednu od okoladica s mentom koje su posluene uz kavu. Odluila je da bi se mogla naviknuti na ovo. Ostavili su je ispred kue. Lijepo spavaj, draga." Valentinini prsti mahali su kroz prozor na suvozakoj strani Parkerova automobila kao da pokuavaju pobjei, a onda su nestali iz vida. Crni Armstrong Siddeley otkotrljao se do ugla, previe velik i buan za usku ulicu, bljesnuo Lidiji svojim stop svjetlima i nestao. Idu u noni klub, rekli su. U Srebrnu cipelicu. Stajala je sama u tami. Crkveni sat odzvonio je jedanaest. Brojala je svaki otkucaj. Srebrna cipelica. Ako plee tamo nakon ponoi, pretvori li se u bundevu? Ili ak u groficu? Odagnala je takve udne misli, otkljuala vrata i krenula uz stubite. Noge su joj se inile beivotnima, kao da je sve ostavila tamo u restoranu; negdje u glavi osjeala je tupu bol. Nije bila sigurna je li to bilo zbog tekog, vlanog nonoga zraka ili zbog vina koje joj se slegnulo ispod tjemena kao sloj olova. Znala je da bi trebala biti sretna. Provela je uzbudljivu veer, nije li? Alfred Parker bio je paljiv i uglaen. to je jo vanije, bio je velikoduan. Upravo ono to su trebale. ivot je iao nabolje. Pa zato se onda osjeala tako loe? to to, dovraga, nije bilo u redu s njom? Zato je cijelo vrijeme u elucu osjeala neku bolesnu teinu, kao da ima gripu? Otvorila je vrata potkrovlja. Parker to nije radio zbog nje, bila je sigurna. Uhvatio ju je da krade i uhvatio ju je da lae. On je bio tip ovjeka koji je imao principe, kao to je njihovo potkrovlje imalo ohare, i nepokolebljivo se drao svojih uvjerenja o dobru i zlu. Sva ta engleska jaina karaktera, za Boga i kralja Harryja. Moralna vertikala, nisu li Englezi to tako zvali? Potenjaina. Iznervirano je frknula. ovjek kao Parker razmahivao se svojim visokim moralnim standardima jer si je to mogao priutiti, jednako kao to si je mogao priutiti pomodni francuski restoran. On nije poputao. Sve do sada. Sada je sreo Valentinu. U tami je upalila ibicu i zapalila njihovu jedinu svijeu koja je stajala na stolu. Odmah su je okruile vijugave sjene koje su skakale po zidu i prikradale se malom krugu svjetla. U sobi je bilo neizdrivo vrue. Prozori su bili napola otvoreni, ali ona je jedva disala. Nestrpljivo je povukla haljinu preko glave da bi joj sparni zrak dotaknuo kou i moda olakao tu uplju bol. Nemoj to raditi." Lidija je zinula kad je ula taj glas. Iako je bio tih, ona ga je odmah prepoznala i srce joj se stisnulo u grudima. Brzo se okrenula, ali u sobi nije vidjela nikoga. Tko je tamo?" viknula je, a srce joj je udaralo. Ne uljaj se u tami."

81

Ovdje sam." Zavjesa oko njezina prostora za spavanje se trznula. Prela je sobu i povukla zavjesu u stranu. Bio je to Chang An Lo. Sjedio je na njezinu krevetu. Izlazi van." Posluaj me, Lidija Ivanova. Sluaj to ti govorim." Sluala sam te. Ukrasio si moju ogrlicu od rubina, prodao je negdje dolje na jugu i razdijelio novac. Sve sam ula. I ti oekuje da ti povjerujem?" Da." Ti si laljivi, kradljivi, pokvareni, podli, beskrupulozni, prljavi takor." Bijesno je marirala gore-dolje po sobi, potpuno nesvjesna injenice da je na sebi imala samo donje rublje. I sad alim to nisam dopustila onom policajcu da propuca tvoje crno srce kad sam imala priliku." Doao sam ti rei..." Rei da si me opljakao. E pa, ba ti hvala. A sad idi." Pokazala je prstom prema vratima. ... rei zato sam to napravio." Ta aba krastaa izdajnikog srca jo je stajala na sredini sobe, miran i pribran kao da joj je donio cvijee umjesto lai, i zbog toga ga je poeljela zadaviti. Vjerovala mu je, toliko je bila glupa, vjerovala mu je, ona koja nije vjerovala nikome. I to je on napravio? Provukao je njezino povjerenje kroz kanalizaciju i u utrobi joj iupao otvorenu ranu. Izlazi van", vikala je. Hajde, izlazi odavde. Znam zato si to napravio i ne elim sluati hrpu tvojih lai pa zato..." Zaustavio ju je glasno kucanje na vratima. Glas je zazvao: Lidija, jesi li dobro?" Bio je to gospodin Yeoman s donjeg kata. Lidijine oi susrele su Changove i u njima je prvi put vidjela opasnost. On je bio na prstima, spreman za napad. Ne", otro je proaptala. Ne." Ima li nekakvih problema, draga? Treba li pomo?" Gospodin Yeoman bio je starac, nije se mogao nositi s Changom. Lidija je pojurila do vrata i odkrinula ih. Gospodin Yeoman je stajao na odmoritu, nakostrijeene bijele kose i s mjedenim araem u ruci. Dobro sam, gospodine Yeoman, hvala. Uistinu. Samo... raspravljam neto s... s prijateljem. Oprostite to smo vas uznemirili." Njegove bistre ptije oi nisu izgledale uvjereno. Jesi li sigurna da ti ne mogu pomoi?" Sigurna sam. Svejedno hvala." Zatvorila je vrata i naslonila se na njih teko diui. Chang se nije pomaknuo. Ima dobre susjede", rekao je tihim glasom. Da", odgovorila je, sad ve mirnije, susjede koji me ne varaju podmuklim rijeima." Pod varljivim svjetlom svijee vidjela je da mu se koa lica zategnula preko visokih jagodica. Poeo je govoriti, ali je ona brzo nastavila: A kad bi moja majka sada dola kui i nala te ovdje, ivog bi te odrala, sa ili bez tvojih kung fu trikova. Zato emo ..." posegnula je za haljinom i obukla je, izai van, ti mi moe rei to to si mi doao rei, a onda te vie nikad ne elim vidjeti. Jasno?" ula je da je udahnuo i to kao da joj je isisalo sav zrak iz plua. Jasno." Odvela ga je do kue dvije ulice dalje. Bila je to vie ljutura nego kua, jer je prije devet mjeseci izgorjela do temelja, ali jo je stajala nasred terase od opeke kao pocrnjeli ostatak zuba te je postala dom imiima, takorima i ponekom divljem psu. Ono to je preivjelo vatru veinom je bilo opljakano, ali su vanjski zidovi jo stajali i usprkos nedostatku krova pruali osjeaj privatnosti. Poela je padati kia, meko, sumorno rominjanje od kojeg je zrak postao slai, ali Lidijina koa se najeila. I?" Stala je i okrenula se prema njemu. Chang se nije urio. U tiini, stopio se s tamom i inilo se kao da klizi kroz unitene sobe, neuhvatljiv kao povjetarac koji je puhao s rijeke i hladio Lidijine gole ruke. Kad se uvjerio da nitko drugi nije naao utoite iza crne gomile kra, vratio se do nje. Sada emo razgovarati", rekao je. Doao sam te vidjeti da razgovaramo." Do njih su doprli jedva primjetni tragovi svjetla uline svjetiljke na uglu i Lidija je paljivo promotrila Changa. U njemu se neto promijenilo. Nije znala kako ili to, ali bilo je tamo. Mogla je to osjetiti. Kao to je osjeala kiu na svome licu. Kutovi njegovih usana skrivali su neku novu tugu koja ju je dirnula i u njoj budila elju da poslua

82

njegovo srce, da sazna zato je kucalo tako sporo. No, ona je samo zabacila glavu unatrag i podsjetila samu sebe da ju je iskoristio, da sva njegova briga za nju nije vrijedila nita. Samo lai i takorski izmet. Onda priaj", rekla je. Ubila bi te." to?" Ogrlica." Ti si lud." U glavi joj se pojavio prizor ogrlice koja je davi kad ju je stavila oko vrata. Ne, moje rijei su istinite. Odnijela bi je u stari grad, u jednu od onih zmijskih legla gdje ne postavljaju nikakva pitanja. Onima koji pljakaju lopove koji im dolaze na vrata, ali svoje ruke dre bijelim i istim. No, nitko ne bi dirnuo tu ogrlicu, nitko ne bi riskirao." Zato?" Jer se ve znalo da je bila namijenjena kao dar za gospodu ang Kai-ek. Tako da bi se vratila praznih ruku i zavrila bi mrtva u nekom kanalu prije nego to bi stigla do kue, a ogrlica bi nestala." Pokuava me zaplaiti." Da sam te htio zaplaiti, Lidija Ivanova, postoje mnoge druge stvari koje sam mogao rei." Ponovno su mu usta odala tugu koju je ostatak njegova lica poricao. Paljivo je promatrala njegove usne i vjerovala im je. Stojei na kii usred prljave ruevine pod nonim nebom, crnim kao smrt, osjetila je hladan nalet olakanja. Duboko je udahnula. ini se da ti opet dugujem svoj ivot", rekla je uz drhtaj. Mi smo povezani, ti i ja." Ruka mu je prola kroz rascjep utog svjetla izmeu njih i dodirnula njezinu, samo lagani dodir koe, poput krila nonog leptira. Nae sudbine su priivene jedna uz drugu, jednako sigurno kao to si ti zaila meso mog stopala." Glas mu je bio jednako mekan kao i njegov dodir. Lidija je osjetila da se vrsta kugla srdbe u njoj zatresla i poela se topiti; osjeala je da joj prolazi kroz vene i kroz pore izlazi na kiu koja je ispire. Ali to ako su i ovo bile lai? Jo lai s tih usana koje su je mogla natjerati da povjeruje njegovim rijeima. vrsto se obgrlila rukama i odbila dopustiti malom, tvrdom sreditu svog bijesa da pobjegne. Trebala ga je. To je bilo njezin tit. Povezanost znai dijeljenje, zar ne?" rekla je. I to ne mijenja injenicu da je ogrlica bila moja. Ako si je prodao negdje na jugu gdje nisu znali njezinu vanost, onda bismo barem trebali podijeliti novac. To mi zvui poteno. Pedeset-pedeset." Ispruila je ruku. On se nasmijao. Bilo je to prvi put da je ula njegov smijeh i on je imao udan uinak na nju. Klupko njezinih misli se odmotalo. Na jedan je kratak trenutak zaboravila beskrajnu borbu. Ti si kao lisica, Lidija Ivanova, zabije zube u neto i ne puta." Nije bila sigurna je li to bila uvreda ili kompliment, ali nije se zaustavila da sazna. Koliko si dobio za nju?" Njegove crne oi promatrale su joj lice, a smijeh mu je jo oklijevao na usnama. Trideset osam tisua dolara." Naglo je sjela. Na nizak, neravni zid. Primila se rukama za glavu. Trideset osam tisua dolara. Bogatstvo", proaptala je. Moje bogatstvo." Tiinu je razbilo stvorenje koje je pretralo preko poda i pokualo stii do vrata. Chang ga je dohvatio nogom. Bila je to lasica. Trideset osam tisua", polako je ponovila Lidija, kotrljajui rijei po jeziku poput meda. Jednako toliko ivota izgubljeno je u angaju i Kantonu." Kanton? O emu je on priao? Kakve je veze Kanton imao s njezinih trideset osam tisua dolara...? Mozak joj je bio spor, no onda je neto kliknulo. Masakr prole godine. Sjeala se da su svi priali o tome. A tu je bio i onaj dogaaj u angaju kad su, po ang Kai-ekovoj naredbi, nacionalisti iz Kuomintanga doekali komuniste u zasjedi i sve ih pobili u krvavoj ulinoj borbi. istka, rekli su. No, u Kini to nije bilo nita novo. Nita neobino. Uvijek je postojao neki gospodar rata, neki general Zhang Xueliang ili Wu Peifu, koji je sklopio ugovor s drugim, da bi se potom izdali u divljakim sukobima. Pa to je onda bilo drugaije u vezi s Kantonom? Zato je Chang spomenuo ba taj incident? Pogledala ga je. Zakoraio je dublje u sjenu, ali ga je glas odavao. U njemu je bilo toliko bijesa. Odjednom joj je sve imalo smisla. Skoila je na noge. Ti si komunist, zar ne?" On je utio. To je opasno", upozorila je. Komunistima reu glave." A lopove bacaju u zatvor." Zurili su jedno u drugo u tami. Tihe optube leale su im neizgvorene na jezicima. Ona je zadrhtala, ali ovaj je put nije dodirnuo.

83

Ja kradem da bih preivjela", tvrdoglavo je rekla Lidija. A ne zbog ugaanja nekakvome intelektualnom idealu." Odmaknula se od njega. Ja si ne mogu priutiti ideale." Nije mu ula korake, ali odjednom se njegova tamna figura opet nala ispred nje. Kia je blistala u njegovoj kratkoj kosi i posrebrila mu kou. Gle, Lidija Ivanova, pogledaj ovo." Pogledala je. Prstima je drao neto malo i mravo. Zagledala se bolje. Bila je to mrtva lasica. Ovo je", rekao je, moj veeranji obrok. Ja nisam taj koji jede u restoranu sluei se slatkim laima i lanim osmijesima. Zato mi nemoj nuditi rijei o cijeni ideala. Ne meni." Lidijini obrazi su gorjeli. Sredi to", rekla je otrije nego to je namjeravala, ja elim svoj dio novca." Uvijek si gladna kao lisica. Evo. Nahrani se ovim." Pruio joj je konatu vreicu. Uzela ju je. Bila je lagana. Previe lagana. Hodajui preko slomljenih cigli otila je do mjesta gdje je svjetlost uline lampe bila jaa i pronala otvoreni pravokutnik koji je nekad bio prozor. Prsti su joj uurbano otvorili vreicu i istresli njezin sadraj, isto kao to je, ne tako davno, na dlan istresla ogrlicu od rubina, samo to je ovaj put ugledala samo nekoliko novia. Zar je mislio da e se zadovoljiti s pregrt dolara? Bili su glatki i topli na njezinoj koi, cijena izdaje. Zar mu je vrijedila tako malo? Okrenula se i u tri brza koraka ponovno se nala pred njim. Zamahnula je rukom i bacila mu srebro u lice. Idi kvragu, Chang An Lo. Zato si mi uope spasio ivot ako e ga sada unititi?" Nije otila kui. Trenutano nije mogla podnijeti pomisao da bude sama u onoj bijednoj sobi. Zato je hodala. vrsto i brzo. Kao da je hodanjem mogla izbaciti vruinu iz krvi. Hodanje u ovo doba nije bilo sigurno. Internacionalnim naseljem uvijek su kolale prie o otmicama i silovanjima, ali je veeras to nije zaustavilo. Htjela je otrati do rijeke da pobjegne od tisue ljudi koji su se borili za svoj kvadratni centimetar zraka i prostora u Junchowu. Moda e tamo moi lake disati. Ali, ak ni ona nije bila toliko nesmotrena. Znala je za rijene takore, za mukarce s noevima i ovisnostima koje su morali hraniti, pa je krenula uzbrdo, po Ulici Tennyson i po Aveniji Wordsworth, gdje su kue bile ugledne i sigurne i gdje su psi u svojim pseim kuicama oslukivali prikrivene korake. Bila je ljuta na Chang An Loa. No, jo gore, bila je ljuta na sebe. Dopustila mu je da joj se zavue pod kou i natjera je da osjea... kvragu... osjea to? Pokuavala je uhvatiti tu vrtoglavu petlju osjeaja zbog kojih su joj grudi bile sputane i tijesne, ali bili su previe ispremijeani, previe zakaeni jedni za druge; kad je potegnula jedan, svi su joj poeli izlaziti kroz plua i zapinjati joj u dnu grla poput bodljikave ice. Nogom je udarila kamen i sluala kako se odbija od kotaa parkiranog automobila. Odnekud je zalajao pas. Automobil, kua, pas. S trideset osam tisua dolara mogla je imati sve to. Engleska funta vrijedila je dvanaest kineskih dolara, to joj je veeras rekao Parker, i vie nego dovoljno za to to je htjela. Dvije putovnice, dvije karte za parobrod do Engleske i malena kua od crvene cigle, kua s kupaonicom i parketom za plesanje. Mali travnjak za Sun Yat-sena. To bi mu se svialo. Mozak joj se iskljuio. To je bilo previe za nju. Potisnula je te slike iz glave, ali nije mogla potisnuti Changove oprezne oi i apat njegova dodira na svojoj ruci. Oni su odjekivali kroz nju, irili joj se po koi od uda do uda. Pokuavala je shvatiti to je veeras bilo drugaije na njemu. Bio je mraviji, istina, ali to nije bilo to. Uvijek je bio vitak. Ne, to je bilo neto na njegovu licu. U oima, u poloaju usana. Vidjela je taj izraz i prije, na Pollyinu licu kad je pregaen njezin voljeni maak Benji. Izraz neprestane boli. Ne fizike boli kao kad je zaila Changovo stopalo. Neto dublje. udjela je da sazna to se to dogodilo od onog dana kod Potoka gutera da je uzrokovalo takvu promjenu, ali se u isto vrijeme zaklela samoj sebi da vie nikada nee priati s njim. Veeras se zbog njega osjeala... kako? Kako? Kako? Loe. Natjerao ju je da se osjea loe zbog svog ponaanja. Skrenula je kroz nekoliko kamenih stupova i vrata od kovana eljeza - preko njih se bilo lako popeti - i, drei se u sjeni visoke ivice koja je okruivala posjed, potrala je kroz kiu do stranje strane kue. Lidija, ti si potpuno mokra." Pollyine plave oi bile su iroke i zaprepatene, a lice joj je jo bilo mekano od izmaglice sna. Oprosti to sam te probudila. Jednostavno sam ti morala doi ispriati. Polly joj je skinula mokru haljinu preko glave i stresla je s tunim, malim jecajem negodovanja. Nadam se da nije upropatena." O, Polly, zaboravi na haljinu. Pokisnula je i posljednji put kad sam je nosila pa se osuila bez posljedica. No dobro, gotovo bez posljedica. Jedna ili dvije vodene mrlje na satenu, to je sve, jo nekoliko nee smetati." Polly je haljinu paljivo objesila na vjealicu. Evo, obuci ovo."

84

Dobacila je Lidiji kunu haljinu. Bijelu, s malim ruiastim slonovima po rubovima. Lidija je mislila da je djetinjasta, ali ju je svejedno obukla, da prekrije svoje koato tijelo. Pollyino je tijelo bilo mekano i puno oblina, grudi ve pune i pokretljive, dok su Lidijine bile tek malo vee od preokrenutih tanjuria. Kad pone normalno jesti, draga, popunit e se, ne brini", rekla joj je majka. Ali Lidija ba i nije bila sigurna. Polly je sjela na krevet i potapala mjesto do sebe. Sjedni i sve mi ispriaj." To je bila jedna od stvari koje je Lidija voljela kod Polly. Bila je prilagodljiva. Nije joj nimalo smetalo to ju je usred noi probudilo kucanje na prozoru i s veseljem ga je otvorila svom promoenom nonom posjetitelju. Do drugog se kata bilo lako popeti, Lidija je to esto radila; na vrh sjenice, preko krova verande i lagani skok do prozorske daske. Sreom, Christopher Mason bio je toliko zaljubljen u svoje pse da im je doputao da spavaju u praonici posua kad je padala kia, tako da nije postojala opasnost da e joj otri zubi odgristi dio noge. Kako je prolo?" htjela je znati Polly s uzbuenjem od kojeg joj je lice izgledalo jo mlae od njezinih esnaest godina. Je li ti se svidio?" Tko?" Alfred Parker. Tko drugi? Nisi li mi to dola ispriati?" Ah, da. Da, naravno. Veera u La Licorne." I to se dogodilo?" Lidija je morala prokopati duboko po sjeanju. Bilo je zabavno. Ja sam jela kampe u umaku od enjaka", za dokaz je izdahnula u Pollyino lice, i steak au poivre i ..." Ne, ne. Ne hrana. Kakav je on bio?" Gospodin Parker?" Da, budalice." Bio je... ljubazan." Ta je rije iznenadila Lidiju, ali kad je razmislila o tome, shvatila je da je istina. Kako dosadno!" ,,O, da, on je dosadan kao satovi latinskog. Misli da zna sve i eli da i ti dijeli to miljenje. Dobila sam dojam da voli kad mu se dive." Polly se zahihotala. Ne budi tako blesava, Lyd, svi mukarci vole kad im se dive. U tome je bit." Zaista?" Da, zaista. Zar nisi primijetila? U tome je tvoja majka tako dobra i zato se mukarci skupljaju oko nje." Mislila sam da je to zbog toga to je lijepa." Ljepota nije dovoljna. Mora biti i pametna." Protresla je svoju razbaruenu plavu kosu uz dobrostiv osmijeh. Moja majka je totalno beskorisna u tome." Ali, meni se tvoja majka svia takva kakva jest." Polly se nacerila. I meni." Roditelji su ti u krevetu?" Ne, vani su, na nekoj zabavi kod generala Stowbridgea. Jo se satima nee vratiti." Polly je skoila s kreveta. Nema nikoga osim posluge, a oni su u svom dijelu kue. Da odemo dolje i napravimo si kakao?" Lidija je objeruke prihvatila ponudu. Da, molim." Brzo su izale iz sobe, sile niz stepenice i dole u kuhinju. Lidija se ovdje osjeala ugodnije. Da je bila iskrena sa sobom, priznala bi da joj se Pollyina soba ustvari nije sviala; u njoj je uvijek bila napeta. Ustvari, uznemiravalo ju je Pollyino ponaanje u toj sobi. Lidija je brzo nauila da nita ne dira. Ama ba nita. Kad bi podigla etku s toaletnog stolia ili knjigu s police, Polly bi postala nervozna i brzo vraala sve na isto mjesto i pod istim kutom kako je i bilo. S lutkama je bilo jo gore. Imala je dvadeset i tri prekrasne lutke poslagane na polici, s porculanskim licima i rukom izvezenim haljinama. Ako bi se i na jednoj pomaknuo prst ili uvojak kose, Polly je to primijetila i morala je maknuti sve s police i ponovno ih posloiti. To je trajalo cijelu vjenost. Lidija se drale podalje od lutaka. Neobino je bilo to to su te udne opsesije nestale im bi Polly napustila svoju sobu; njezina klupa u koli bila je mnogo neurednija od Lidijine. Kao da si je u privatnosti vlastite sobe mogla dopustiti tjeskobu i strahove koje je inae skrivala i smijeila se svijetu. Lidija je uvijek pazila da nitko ne uzruja Polly, ak ni gospodin Theo. Samo u skoknuti da provjerim kako je Toby", rekla je Polly. Neu dugo." Nestala je u praonici suda. Lidija je odlutala do hodnika, vukui stopala po uglaanom podu dok nisu zacvilila i zavirila u salon da baci pogled na gramofon i njegov sjajni, limeni rog u nadi da e joj taj luksuz odvratiti misli od Changa. Ali, od toga se osjeala jo gore. Pokraj salona se nalazila radna soba Pollyina oca koja je uvijek bila vrsto zatvorena. Refleksno, Lidija je uhvatila za kvaku. Okrenula se. Soba je bila mrana, ali nije se usudila upaliti svjetlo. Jarkouti pravokutnik pao je u sobu iz hodnika i sad je leao preko velikog stola od hrastovine koji se nalazio tono u sredini sobe, s redom tamnih drvenih ormaria za spise iza njega. Na suprotnom zidu visjela je slika visokoga sivog konja s jednim crnim kopitom i, kraj nje, uljani

85

portret nervoznog djeaka. Vjerojatno Christopher Mason u mlaim danima. No, Lidijina panja nije bila na zidovima, ve na velikoj knjizi u konatom uvezu koja je leala na stolu. Brzo pogleda preko ramena da provjeri je li Polly u blizini, Lidija je zakoraila u sumornu sobu i nagnula se nad knjigu. Na utosmeoj naslovnici zlatnim slovima bila je ispisana jedna rije. DNEVNIK. Otvorila ga je. Brzo je listala stranice dok nije stigla do one s datumom koncerta, etrnaesti srpnja, subota. Jedva je uspjela deifrirati krupne krabotine crne tinte, oito pisane u urbi. est ujutro - jahanje s Timberleyem. Osam i trideset - sastanak za dorukom sa Sir Edwardom u Rezidenciji. Ispod je neto bilo napisano pa prekrieno tekim crnim linijama, a zatim je slijedilo Tiffin s MacKenziem pa Willoughby 7:3O. Napokon, zapisano malim slovima na dnu stranice, bilo je V. I. u Klubu. Bilo je podcrtano. V I. Valentina Ivanova. Onda to nije bilo sluajno. Lidija?" Pollyin glas doao je iz kuhinje. Evo me", viknula je Lidija. Prelistala je prethodne stranice. V.I. V.I.V.I.V.I.V.I.V.I. Jedan u svakome mjesecu. Od sijenja do srpnja. Pogledala je naprijed. Jedan dogovor za osamnaesti kolovoza. Lyd?" Pollyin glas se pribliio. Zalupila je dnevnik i uspjela stii do vrata ba kad ih je Polly otvarala. to radi tamo unutra?" Plave su oi bile prestravljene. Tu nitko ne smije ulaziti, ak ni majka." Lidija je slegnula ramenima, ali nije odgovorila. Usta su joj bila previe suha. Obje djevojke sjedile su u kuhinji i puhale u kakao, a Polly se smijala Lidijinoj prii o tome kako su Alfredu Parkeru naoale skliznule s ruiastog nosa kad ga je Valentina pozvala da joj s vrata makne zalutalu mrvicu kruha. Odjednom se zauo zvuk kljua u vratima. Polly se smrznula, ali Lidija je bila brza. Izlila je ostatak svog pia u sudoper, gurnula alicu u ormar i uvukla se iza kuhinjskih vrata gdje je nisu mogli vidjeti. Imala je vremena samo za jedan pogled prema svojoj prijateljici, koja je izgledala uspanieno. Molim te, molim te, Polly, muni glavom. Tako da zaista ne mislim da bi stari deko trebao..." Christopher Mason zastao je usred reenice. Koraci su mu odrjeito zvonili na drvenom podu, sada ve blie. Polly? Jesi li to ti tamo unutra?" Na jedan zastraujui trenutak, Lidija je pomislila da e Polly samo stajati tamo kao srna uhvaena u automobilske farove, no ona se u posljednji tren pokrenula i izala na hodnik da ga pozdravi. Zdravo, oe. Jeste li se dobro proveli na zabavi?" Zaboravi to. Zato si, dovraga, budna u ovo doba noi?" Nisam mogla spavati. Tako je vrue i bila sam edna." Lidiji je glas njezine prijateljice zvuao vrlo udno, ali inilo se da Mason nije nita primijetio. ula je da mu konjak koji je popio zamuuje krajeve rijei. O, jadna moja djevojica", promrmljala je Anthea Mason. Daj da ti donesem malo hladne limunade. To e ti pomoi da..." Ne, hvala. Ve sam popila neto." ,,E pa, onda u donijeti sebi. Imam uasnu glavobolju." kljocanje visokih potpetica koje su se kretale u Lidijinu smjeru. Mamice." Da?" Hajde da sjednemo u salon. Hou da mi ispria sve o zabavi i o tome to je gospoa Lieberstein nosila ovaj put. Je li... ?" Prekasno je za takve gluposti." Ponovno se javio Mason. Ti bi trebala biti u krevetu, djevojice moja." O, molim te." Ne. Neu ti dvaput rei. Brzo gore." Ali..." Posluaj oca, Polly, budi dobra djevojica. Sutra emo priati o zabavi, obeavam." Oklijevanje. Zatim zvuk bosih nogu koje tapkaju po hodniku. Lidija je zadrala dah. Gore na katu zatvorila su se Pollyina vrata i taj zvuk kao da je bio signal za par koji je stajao u hodniku. Previe si popustljiva s njom, Anthea." Ne, ja..." Jesi. Da nema mene, ti bi joj dopustila da se izvue i s ubojstvom. Neu to dopustiti. Razoarava me, zar ne shvaa? Tvoj posao je da je naui da se pravilno ponaa." Misli, kao ti veeras?" to bi to tono trebalo znaiti?"

86

Tiina. Hajde, zahtijevam da mi kae to si time mislila." Na trenutak nije bilo odgovora, a onda je dugi uzdah ispunio tiinu. Ti dobro zna o emu govorim, Christophere." O, Boe, eno, ja nisam prokleti ita misli." Amerikanka. Veeras na zabavi. Je li to kako bi htio da se Polly ponaa?" Za ime Boje, o tome je rije? Jesi li me zato ranije potjerala kui? Ne budi smijena, Anthea. Ona je samo bila ljubazna, kao i ja, nita vie. Njezina mua znam poslovno i kad bi ti barem bila malo otvorenija, malo zabavnija na tim..." Vidjela sam kako ste bili ljubazni na terasi." To je bilo tiho reeno. No, pljuska koja je uslijedila odjeknula je hodnikom, a Anthein nagli uzvik bola izvukao je Lidiju iz njezina skrovita. Zakoraila je prema kuhinjskim vratima, ali je par u hodniku bio previe zaokupljen jedno drugim da bi je primijetili. Mason je bio zgrbljen prema naprijed kao bik, vrat mu je potonuo u ramena izguvanog smokinga, a jedna mu je ruka bila ispruena, spremna ponovno zamahnuti. Njegova se ena nagnula unatrag, dalje od njega, drei ruku na obrazu gdje se crveni trag irio prema uhu. Naunica joj je ispala. Njezine plave oi bile su velike i okrugle, ba kao Pollyine, ali pune takvog oaja da se Lidija vie nije mogla suzdrati. Jurnula je prema njima, ali prekasno. Od druge se pljuske Anthea Mason zavrtjela. Zateturala je, uhvatila se za stalak za kiobrane i otrala u salon zalupivi vratima. Mason je bijesno odmarirao u blagovaonicu, gdje je Lidija znala da dri konjak, i nogom zalupio vrata iza sebe. Lidija je stajala nasred hodnika i tresla se od bijesa. Iz salona su dopirali prigueni zvuci plakanja i ona je eznula da otri tamo, ali bila je dovoljno razumna da zna da ne bi bila dobrodola. Zato se popela uz stepenice, ne obazirui se na buku koju je stvarala, i vratila se u Pollyinu sobu. Bio je dovoljan jedan pogled na prijateljicu i Lidija je znala da je Polly ula dovoljno od onoga to se dolje dogodilo. Usne su joj bile stisnute tako vrsto da u njima gotovo nije bilo krvi i nije htjela pogledati Lidiju. Sjedila je na rubu kreveta, vrsto stiui lutku na prsima, i ubrzano disala. Lidija je otila do kreveta, sjela kraj nje i uzela jednu Pollyinu ruku u svoju. vrsto ju je drala. Polly se bez rijei naslonila na nju.

87

Chang je jo bio tamo kad se djevojka lisica vratila do izgorjele kue. ekao ju je, sam u tami, znajui da e se vratiti prije nego to je i sama to znala. Kia je prestala, a tanki srp mjeseca je treperio na mokrim ciglama oko njega i obasjavao rub jedne od kovanica koje je ona tako lako odbacila. Znao je koliko joj je novac znaio, ali je jednako tako znao da novac nee biti to to e je privui natrag. im je prela preko ulaza, vidio je da u sebi vie ne nosi bijes i da mu ne eli probosti srce maem. Zahvalio je bogovima na tome. Ali, izgledala je kao da su joj udovi oteali, a linija ramena bila joj je zakrivljena poput devinih lea. Boljelo ga je to ju vidi takvu. Zastala je na praznom okviru vrata, ekajui da joj se oi prilagode. Chang An Lo", zazvala je. Ne vidim te, ali znam da si ovdje." Kako je znala? Je li osjeala njegovu blizinu jednako snano kao to je on osjeao njezinu? Odmaknuo se od zida i zakoraio na mjeseinu. Poaen sam tvojim povratkom, Lidija Ivanova." Duboko se naklonio da pokae da ne eli vie otrih rijei meu njima. Zato komunist?" pitala je i klonula na betonski blok koji je nekad bio dio dimnjaka. to te to toliko izluuje da eli biti komunist?" .Vjerujem u jednakost." To zvui tako jednostavno." To i jest jednostavno. Komplikacije nastaju samo zbog ljudi i njihove pohlepe." Prezrivo je frknula. To ga je iznenadilo jer nijedna Kineskinja ne bi napravila takav zvuk u drutvu mukarca. Nikad nita nije tako jednostavno", rekla je. Moe biti." Mandarini u njezinu zapadnjakom svijetu zakrili su joj um neistinama i zaslijepili je maglom prevare da bi vidjela ono to su joj oni rekli da vidi umjesto onoga to je bilo ispred nje. Jezik joj je bio brz, ali poznavao je jedino okus lai. Nije znala nita o Kini, nita to je bilo istinito. Pomaknuo se i opet unuo uza zid, naslonio se na vrste cigle, a onda se nagnuo naprijed da joj bolje vidi lice. Nikad je nije vidio da je bila tako mirna ni da joj je glas zvuao tako uplje. Zna li da", pitao je blagim tonom da je ne razljuti, ene i djecu jo prodaju kao robove? Da gospodari seljacima otimaju hranu sa stola i urod s njiva? Da vojska iz sela odvodi sve mukarce, ostavljajui slabe i stare da umiru od gladi po ulicama? Zna li te stvari?" Pogledala ga je, ali lice joj veeras nije nita odavalo. Kina se nee promijeniti", rekla je. Prevelika je i previe stara. U koli sam uila da su carevi tisuama godina vladali kao bogovi. Ne moe. Moemo." Osjeao je da mu se vruina die u prsima kad je pomislio na sve to se mora napraviti. Htio je da ona to zna. Ljude moemo uiniti slobodnima, slobodnima da misle, slobodnima da rade za jednaku plau. Slobodnima da posjeduju zemlju. S radnicima Kine postupa se gore nego sa svinjama. Gaze ih u gnoj kao insekte. A bogati jedu sa zlatnih tanjura dok iz Konfucijevih svitaka ue kako postati Krepostan ovjek." Pljunuo je na zemlju. Neka Krepostan ovjek pokua jedan dan provesti na rukama i koljenima u polju. Neka onda vidi to mu je vanije, savren svijet u nekoj Po Chuovoj pjesmi ili zdjelica rie u trbuhu." Podignuo je komad razbijene cigle i smrskao je o zid. Neka pojedu svoju pjesmu." Ali, Chang An Lo, ti jesi jeo pjesme." Govorila je tiho, ali on je uo nestrpljenje u njezinim rijeima. Ti si obrazovana osoba i zna da je to jedini put naprijed. I sam si rekao da dolazi iz bogate obitelji s tutorima i..." To je bilo prije nego to sam otvorio oi. Vidio sam da moja obitelj jae na slomljenim leima robova i posramio sam se. Obrazovanje mora biti za sve. Za ene kao i za mukarce. I ne samo za bogate. Obrazovanje otvara um prema budunosti, jednako kao i prema prolosti." Pomislio je na Kuan s njezinom pravnom diplomom, toliko vatrenu u svojoj odlunosti da otvori umove radnika da je bila spremna raditi po esnaest sati na dan na prljavom podu tvornice gdje je svaki tjedan deset zaposlenika umiralo od iscrpljenosti i nesrea sa strojevima. Ova djevojka lisica nije znala nita o tome. Bila je jedna od privilegiranih, pohlepnih fanquija koji su odgrizli velike dijelove njegove zemlje svojim ratnim brodovima i dobro nauljenim pukama. to je on radio s njom? Traiti od nje da promijeni obrasce svojih misli bilo je kao traiti od tigra da se odrekne svojih pruga.

88

Ustao je. Ostavit e je njezinim razbacanim noviima i kradljivim navikama. Jednog dana e je uhvatiti, jednog e dana postati nemarna, koliko god on paljivo uvao njezine korake. Ide?" Da." Naklonio joj se, duboko i s potovanjem, i osjetio da mu se neto raspuklo u grudima. Ne idi." Zatvorio si je ui i okrenuo joj lea. Onda se oprosti od mene." Glas joj je zvuao jo praznije, kao da je znala da se ovaj put nee vratiti, i tihi zvuk oteo joj se iz grla. Ispruila je ruku kao to su stranci radili. Otiao je do mjesta gdje je sjedila na betonu, nagnuo se da njezinu malu ruku primi u svoju. Kad su im se lica pribliila, on je osjetio miris kie na njezinoj kosi. Udahnuo ga je, uvlaei ga duboko u plua sve dok mu njezin miris nije ispunio glavu kao to je rijena izmaglica ispunjavala nono nebo. Ruka joj je leala u njegovoj i on nije mogao natjerati prste da je puste. Mjesec je koraknuo natrag pod oblak tako da joj je lice bilo sakriveno, ali koa joj je bila topla na njegovoj. A stranci?" Glas joj je bio samo apat u tami. Reci mi, Chang An Lo, to komunisti namjeravaju napraviti s fanquijima?" Smrt fanquijima", rekao je, iako nije elio njezinu smrt nita vie nego to je elio vlastitu. Onda se moram uzdati u ang Kai-eka", rekla je. Smijeila se; uo joj je to u glasu iako nije mogao vidjeti svojim oima. Nije htio da govori takve rijei, ak ni u ali. Osjetio je da mu pahulja bijesa slijee na jezik poput pepela. Jednog e dana komunisti pobijediti, Lidija Ivanova, upozoravam te. Vi zapadnjaci ne vidite da je ang Kaiek samo stari tiranin s novim imenom." Ponovno je pljunuo na zemlju kad mu je ime tog Vraga prelo preko usana. Jedino za ime on udi jest mo. Izjavio je da e povesti nau zemlju do slobode, ali lagao je. A Sredinji komitet Kuomintanga je pas koji skae na zvuk njegova bia. On e unititi Kinu. Zatomljuje svaki znak promjene, ali stranci ga svejedno hrane dolarima da postane mudar, kao to car hrani svog tigra ljubimca pticama pjevicama u nadi da e propjevati." Ruka mu je prejako stezala njezine prste i on je osjeao da se njezine kosti bore jedna s drugom, no ona to nije niim odavala. To se nikada nee dogoditi", zavrio je. Ali komunisti su beutni ubojice", rekla je, ne izvlaei ruku iz njegove. Oni reu jezike svojih neprijatelja i lijevaju im kerozin niz grla. Zaustavljaju novu kinesku industriju svojim trajkovima i sabotaama. To mi je veeras rekao gospodin Parker. Pa zato si im onda dao novac od moje ogrlice?" Za puke. Tvoj gospodin Parker vue istinu za rep." Ne, on je novinar." Odmahnula je glavom i poprskala ga kapljicama sa svoje mokre kose. Sletjele su mu na obraz i zapalile mu kou. Mora znati to se dogaa, to mu je posao", inzistirala je. I on vjeruje da e ang Kaiek biti spasitelj Kine." U krivu je. Tvoj novinar mora da je gluh i slijep." ,,I kae da su stranci jedina kineska nada za budunost ako zemlja eli izai iz srednjeg vijeka i modernizirati se." Chang joj je ispustio ruku. U grlu je osjetio nalet bijesa zbog arogantnosti Stranih vragova i prokleo je njihovu pohlepu, njihovo neznanje i njihova osvetoljubivog boga koji je elio prodrijeti sve ostale bogove. Njezine su ga zlatne oi zbunjeno gledale. Nije razumjela niti e ikad razumjeti. to je to radio? Brzo je zakoraio unatrag, u krilu joj ostavljajui lai njezina gospodina Parkera, ali ruka mu nije sluala glavu i osjetila se praznom kao rijeka bez riba. Je li ti rekao, Lidija Ivanova, da stranci Kini odsijecaju udove? Zahtijevaju plaanje reparacija za prole ustanke. Sakate nam ekonomiju i otimaju nam hranu iz usta." Nije." Niti da svojom odredbom o ekstrateritorijalnim pravima u gradovima koje su oteli od nas trljaju krvavo lice Kine u svinjski izmet? S tim pravima fanqui ignorira kineske zakone i stvara vlastite kako mu se svidi." Nije." Niti da dri nau carinsku slubu u aci i kontrolira na uvoz. Njegovi ratni brodovi preplavljuju naa mora i rijeke kao ose u sanduku manga." Ne, Chang An Lo. Ne, nije mi rekao." Prvi se put inilo da je unijela vatru u svoje rijei. No, rekao mi je da, sve dok se narod Kine ne rijei svoje ovisnosti o opijumu, nee biti nita vie nego slaba, feudalna nacija, uvijek podlona hiru nekog vrhovnoga gospodara." Zvuk Changova smijeha, glasnog i otrog, kao da je zagrebao razbijene zidove.

89

Ona nije rekla nita, samo ga je gledala dok su joj sjene krale lice od njegovih oiju. Nekakvo nono stvorenje tiho je preletjelo iznad njihovih glava, ali nijedno od njih nije podiglo pogled. ,,To je jo neto to ti je tvoj Parker zaboravio rei." Glas mu je bio tako tih da se morala nagnuti da bi ga ula, ponovno ga obavijajui mirisom svoje vlane kose. to?" Da su Britanci bili ti koji su donijeli opijum u Kinu." Ne vjerujem ti." Istina je. Pitaj svog novinara. Donijeli su ga na svojim brodovima iz Indije. Mijenjali su crnu smjesu za nau svilu, za nae ajeve i zaine. Donijeli su smrt u Kinu, i to ne samo svojim pukama. Jednako sigurno kao to su donijeli svog Boga da pregazi nae." Nisam znala." Mnogo toga ne zna." uo je tugu u vlastitu glasu. U dugoj tiini koja je uslijedila on je znao da bi trebao otii. Ova djevojka nije bila dobra za njega. Izvrnut e mu misli svojom fanqui lukavou i donijeti mu sramotu. No, kako je mogao otii a da ne podere avove svoje due? Reci mi, Chang An Lo", rekla je ba kad su automobilski farovi uletjeli u njihovu ljuturu od opeke i otkrili da je prstima vrsto stezala novi koji je podigla s poda, reci mi sve to ne znam." Pa je kleknuo ispred nje i poeo priati. Te je noi Yuesheng posjetio Changa u snu. Metak koji mu je smrskao rebra i probio mu srce vie nije bio tamo, ali je rupa koju je napravio ostala. Lice mu je bilo dobro uhranjeno, kao to ga se Chang sjeao iz razdoblja prije tekih vremena. Pozdrav, brate moga srca", rekao je Yuesheng kroz usne koje se nisu micale. Bio je odjeven u finu halju s izvezenom okruglom kapom na glavi, a na ruci mu je stajao lovni sokolom s kapicom. Velika mi je ast to si mi se pokazao dok ti jo ni kosti ne poivaju u zemlji. Oplakujem gubitak prijatelja i molim se da si pronaao svoj mir." Da, ja hodam s precima po poljima gustog kukuruza." To me raduje." Ali, kisele rijei pale mi jezik, i ja ne mogu ni jesti ni piti dok ih nisam izbacio iz usta." elim uti tvoje rijei." Ui e ti gorjeti." Neka gore." Ti si Kinez, Chang An Lo. Dolazi iz velikoga i drevnoga grada Pekinga. Ne vrijeaj duh svojih roditelja i ne donosi sramotu asnom imenu svoje obitelji. Ona je fanqui. Ona je zla. Svaki fanqui donosi smrt i tugu naem narodu, ali ona ti je zaarala oi. U opasna vremena mora vidjeti jasno i daleko. Smrt dolazi. Neka bude njezina, ne tvoja." Odjednom se zauo mokar zvuk i rupa u Yuenshengovu tijelu ispunila se kljuajuom crnom krvlju koja je mirisala kao izgorjela cigla. Iz usta mu se oteo prodoran zvuk. Bio je to zvuk lasice koja vriti.

90

Theo je stajao na obali i psovao. Rijeka je bila ravna kao da je upravo izglaana, a mjeseina je pruala duge prste preko njezine povrine, razbijajui sve njegove nade. amac nee doi. Ne u noi kao to je ova. Bio je jedan sat ujutro, a on je ve vie od sata uao u au. Gusti oblaci i kia koja je prije padala pruali su savreno okrilje, crnu, bezdunu no iju je tamu povremeno razbijalo samo usamljeno svjetlo krhkog sampana nekog ribara. No, amac se nije pojavio, ni onda ni sada. Oi su mu se umorile od piljenja u nitavilo. Pokuao si je skrenuti panju mislei o tome to se dogaalo samo kilometar i pol uzvodno u junchowskoj luci. Brodovi obalne strae cijelu su no krstarili gore-dolje po rijeci, a jednom je zauo i paljbu puaka koja mu je tijelom potjerala adrenalin. Bio je skriven ispod ovjeenih grana alosne vrbe ije se lie vuklo po vodi meu aem, i brinuo se da je previe nevidljiv. to ako ga nisu mogli pronai? Dovraga, ivot je uvijek bio prepun tih to ako. to ako je rekao ne? Ne Masonu. Ne Feng Tu Hongu. to ako... ? Gospodar doi?" Tihi ga je apat natjerao da poskoi, ali ipak nije oklijevao. Prihvatio je ruku sitnog, smeuranog ovjeka i popeo se u amac na vesla. To je bilo riskantno, ali Theo je bio previe upleten da bi sada odustao. Kretali su se nizvodno u tiini, grlei obalu, drei se sjene stabala; jedini zvuk bili su jedva ujni uzdasi vesla kroz vodu. Theo nije bio siguran koliku su razdaljinu preli niti koliko je to trajalo jer je sitni kineski rijeni takor svako malo zabijao amac duboko u a i ekao dok to to ga je ve uplailo nije prolo. Theo nije govorio. Mirni noni zrak iznad vode dobro je prenosio zvuk, a on nije imao nikakvu elju dobiti metak u glavu pa je mirno sjedio, s rukom na obje strane nestabilnog plovila, i ekao. Nije znao kako su uope mogli provesti planirani sastanak uz mjesec koji se posesivno ulogorio u sredini rijeke, ali ovo mu je bio prvi put pa je htio da sve dobro proe. Okus iekivanja bio mu je kao konjak u elucu; koliko god se trudio da osjeti gaenje, nije mogao. Previe je toga ovisilo o ovoj veeri. Provukao je jednu ruku kroz vodu da ohladi svoje nestrpljenje. Odjednom je izronila ispred njega, zakrivljena povrina velike dunke s dugakom motkom za kormilarenje na krmi i napola razvijenim crnim jedrima. Leala je u dubokoj sjeni neoekivanog ua nekakvog potoka, nevidljiva sve dok joj nisu prili tako blizu da su mogli ispruiti ruku i dotaknuti je. Theo je bacio novi rijenom takoru i skoio na brod. Pogledaj, Englezu." Kapetan dunke govorio je mandarinski, ali s udnim, grlenim naglaskom koji je Theo jedva razumio. Gledaj." Nacerio se Theu irokim, grabeljivim cerekom koji mu je otkrio otre, zailjene zube, vrhom svog bodea podigao dvije prene kozice, bacio ih u zrak u visokom luku i ulovio ih u peini svojih usta. Ponudio je no Theu. Sad ti." Bio je odjeven u postavljenu jaknu, kao da je no bila hladna, i smrdio je kao vodeni bivol. Theo je iz drvene zdjele ispred njega izdvojio dvije lijepe velike kozice, rasporedio ih na otrici noa i bacio u zrak. Jedna mu je pala ravno u usta, ali ga je druga pogodila u obraz i skliznula na pod. Istog je trena siva spodoba izjurila iz klupka namotanog ueta na palubi, progutala kozicu i pobjegla natrag u svoj leaj od uadi. Bila je to maka. Theo se zabuljio u nju. Ovih je dana maka bila rijedak prizor. Pretpostavio je da sigurno cijelo vrijeme ivi na brodu jer bi, kad bi stupila na kopno, bila oderana i pojedena prije nego to bi stigla zaprljati ape. Njegov je domain zaurlao od smijeha, neugodno i uvredljivo, a onda lupio akom o nizak stol izmeu njih i ispraznio sadraj svoje alice izraene od roga. Theo je slijedio njegov primjer. Bila je to tekuina uasnog okusa koja je grizla kao zmija, ali osjetio je da mu ubija sav ivot u ivcima pa je iskapio jo jednu i nacerio se kapetanu dunke. Ako mi ne pokae potovanje, umjesto naknade za veeranji posao od Feng Tu Honga u traiti tvoje bezvrijedne ui na pladnju", rekao je na mandarinskom i gledao kako mukareve oi postaju tupe od straha. Theo je zabio otricu noa u stol i ostavio ga da se ljulja. Prekrivena uljna lampa objeena na kuku tono iznad njihovih glava bacila je sjenu bodea u obliku kria na Theovo krilo. Podsjetio je samoga sebe da ne vjeruje u znamenja. Kad emo se susresti s brodom?" pitao je.

91

Uskoro." Kad se mijenjaju plima i oseka?" Uskoro." Theo je slegnuo ramenima. Mjesec je visoko. Tajne rijeke izloene su svaijem pogledu." Pa, Englezu, to znai da emo veeras saznati je li tvoja rije vrijedna svoje teine u srebrnim taelima." A ako nije?" Mukarac se nagnuo naprijed i izvukao no iz stola. Ako tvoja rije ne vrijedi vie od obeanja kurve iz hutonga, onda e ova otrica otii na svoje putovanje." Ponovno se nasmijao i zapuhnuo Thea svojim smrdljivim dahom. Odavde", zabio je otricu prema Theovu lijevom uhu, dovde." Zaustavila se ispod njegova desnog uha. Veeras nee biti ophodnje. Znam to iz pouzdanih izvora." Nadam se da ti jezik ne lae, Englezu. Ili nijedan od nas nee doivjeti rasvjetljavanje neba." Popio je jo jednu au gadne tekuine, s mukom se dignuo sa svojeg sjedita i u tiini izaao na palubu. Samo to ovdje nije bilo tiine. Brodica je kripala, savijala se i tiho stenjala pri svakom dodiru valova dok je poprilinom brzinom plovila niz rijeku. Theo je mogao namirisati slanu vodu iz zaljeva Chihli i osjeao je njezin ist dah koji je odnosio smrad trule ribe i kerozina koji je ispunjavao kabinu od ratana u kojoj je sjedio. Strop kabine bio je nizak i zakrivljen, a pleteni materijal zidova vrvio je insektima koji su mu svako malo padali u kosu ili u posudu s prenim kozicama. Spazio je debelu stonogu koja mu je puzala po koulji, s gaenjem je podignuo i bacio u au svojeg domaina. Ti jo jesti?" Bila je to kapetanova ena, sitna i plaha, koja ga nikad nije pogledala u oi. Hvala, ali ne. More mi pretvara eludac u cmizdravo derite koje ne moe zadrati dobru hranu. Moda kasnije, kad ovo bude gotovo." Ona je kimnula, ali nije otila. Theo se pitao zato. Stajala je tamo, debeljukasta i masna u bezlinoj tunici, crne kose maknute s lica i upletene u labavu pletenicu, i u tiini zurila u maku. Theo je ekao, ali ona vie nije rekla nijednu rije. Pokuao je shvatiti to bi to mogla eljeti. Hranu? Malo vjerojatno. U kotlu ispod drugog zaklona, tamo na krmi, kuhala je ribu i riu s kojom se, sudei po izgledu, dobro hranila. Nikad ne bi sjela jesti s mukarcima jer su Kinezi in jedenja u ena smatrali runim pa je to bilo neto to je radila potajno, kao i pianje u posudu. Ne, ovdje nije bila rije o hrani. to je?" njeno je pitao. Vidio je da je teko progutala, kao da joj je riblja kost zapela u grlu. Boji se da e veeras doi topovi? Jer ja sam obeao da nas nee napadati dok..." Ona je odmahivala glavom, a njezini su zdepasti prsti uvijali jantarne perlice koje je nosila oko vrata. Ne. Samo bogovi znaju to e se dogoditi noas." to te onda mui?" Na palubi je odjeknuo povik i netko je protrao pokraj kabine. Ona se brzo okrenula prema Theu. Prvi je put podigla svoje male, crne oi do njegovih i njega je okirala patnja koju je vidio u njima. To je Yeewai", rekla je. Ona nije sigurna ovdje meu mukarcima. Oni su brutalni. Molim vas, odvedite je u Internacionalno naselje, gdje e biti sigurna. Preklinjem vas, gospodaru." Prila mu je tako blizu da je mogao osjetiti miris masti u njezinoj kosi i ispruila ruku. Kad ju je otvorila, na dlanu su joj leala etiri zlatna sovereigna10. Uzmite ovo. Pazite na nju. Molim vas. To je sve to imam." Bacila je nervozan pogled prema otvoru barake, bojei se da se njezin mukarac ne vrati, a Theove su oi slijedile njezine. Oekivao je da e ugledati djevojicu da stoji tamo i ve je odmahivao glavom da odbije. Molim vas." Uzela mu je ruku i gurnula zlato u nju, a onda se okrenula i zgrabila maku. Pritisnula je staro, izubijano lice ivotinje uz njegovo i Theo je uo kratak, hrapav zvuk, za koji je pretpostavio da je predenje, a onda ju je bacila u bambusovu kutiju koju je omotala konopcem. Kutiju je gurnula Theu u ruke. Hvala vam, gospodaru", rekla je promuklim glasom dok su joj suze curile niz obraze. Ne", rekao je Theo i poeo odgurivati kutiju natrag prema njoj, ali nje vie nije bilo. Bio je sam u baraci s naprasitim stvorenjem imenom Yeewai. O, Boe! Ne sad. Ne treba mi ovo sada." Odloio je bambusovu kutiju dolje na daske pokraj smotanog ueta i udario je nogom. Odgovorilo mu je reanje koje je zvualo kao grmljavina visoke pei i jedna ga je kanda ogrebla po cipeli. Vjetar se pojaao i paluba se uznemirujue njihala pod njegovim nogama. Theo je osjeao potrebu da se uhvati za drvenu ogradu, ali to je bio luksuz koji si nije htio dopustiti jer je kraj njega stajao kapetan, vrst i siguran kao jedna od stijena koje su prijetile da e ih rastrgati ako se usude previe pribliiti obali. Promatrali su ue rijeke. Valovi su bili obrubljeni srebrom, a mjesec je osvijetlio kunu s dva jarbola i s dugim, tamnim pramcem. Vjeto je
10 Engleski zlatnik od jedne funte sterlinga (nap. prev.)

92

izala iz luke i sada je klizila prema njima, njezina bijela jedra rairena kao krila crnovratog drala na nonom nebu. Sada", tiho je promrmljao Theo. Sada e se uvjeriti u vrijednost mojih rijei." Moj ivot ovisi o tvojoj rijei, Englezu", zareao je kineski kapetan. A moj ivot ovisi o tvojim pomorskim sposobnostima." Vjetar je otpuhao njegov odgovor. Odjednom se posada pripremala spustiti mali amac u rijeku, a Theo je vidio da ljudi na kuni pedeset metara dalje rade isto. Tamni likovi neto su estoko raspravljali ispod glasa, a onda su dva amca snano povukla kroz vodu dok im se lijeve strane nisu oeale jedna o drugu, kao dva psa koja se pozdravljaju, a sanduk preao preko pramca. Nije trebalo vie od deset minuta da oba amca opet budu podignuta na palubu matinih brodova i da sanduk bude odvuen u kuicu od ratana, daleko od kradljivih ruku. Theo se nije mogao natjerati da ga pogleda pa je ostao na palubi, ali uo je da se kapetan dunke udara po irokim bedrima i smije kao hijena. Theo je stajao na pramcu dok su klizili natrag uzvodno, u iskuenju da zapali cigaretu, no shvatio je da to nije bila dobra ideja. Sad su, kad su nosili krijumarenu robu, bili u pravoj opasnosti, a ar cigarete bi mogao biti dovoljan da ih dovede u nevolju. Bio je svjestan da je uljna svjetiljka u kabini bila ugaena i da su putovali po vodi kao mrana sjena koju je mogao odati samo hladan pogled mjeseca. Stavio je tursku cigaru u usta i ostavio je tamo, nezapaljenu. Pouzdavao se u Masona. A duboko je u srcu znao da je to bila pogreka. Ako taj gad nije obavio svoj dio posla, onda je kapetan bio u pravu. Nijedan od njih nee doivjeti zoru. Proklet bio. Uznemireno je zareao i zagrizao cigaru, okusio je njezinu gorinu i bacio je u valove. Koristoljublje je bilo Masonova biblija. U to se Theo morao pouzdati. Ali, svakim se dahom molio za oblake. Patrolni se amac pojavio niotkuda. Iz noi. Motor mu je glasno oivio i amac je izjurio iz jednoga uskog rukavca, prikovao dunku pod svojim monim reflektorima i okruio je velikim pramanim valom. Dunka se opasno zaljuljala. Dva mukarca su skoila preko palube. Theo ih nije vidio, ali je uo pljusak vode. U trenutku ludila palo mu je na pamet da ih slijedi, ali ve je bilo prekasno. Iz patrolnog su amca u zrak ispalili hitac upozorenja, a carinici u tamnim uniformama su se inili spremnima otii i korak dalje. Theo je uronio u kuicu i, prije nego to su mu se oi naviknule na jo dublji mrak, osjetio je no na leima. Nikakve rijei nisu izreene. Nisu bile potrebne. Dovraga s Masonom i njegovom zakletvom. Nema patrole veeras, stari. Bit e siguran, kunem ti se. ele te tamo na brodu." Kao taoca za njihovu vlastitu sigurnost, pretpostavljam." Mason se nasmijao kao da je Theo ispriao vic. Moe li ih kriviti?" Ne, Theo ih nije mogao kriviti. Netko je upalio ibicu i kerozinska je svjetiljka itei oivjela, natapajui zrak svojim smradom. Na Theovo iznenaenje, svjetiljku je drao kapetan. No je bio u eninoj ruci. Njezin je mukarac neto mrmljao tako grubim i hrapavim glasom da ga Theo nije razumio, ali nije ni morao. Duga zakrivljena otrica u kapetanovim rukama nije bila tamo da otvori sanduk pod njegovim nogama. Sha!" povikao je eni. Ubij. Maka", brzo je dobacio Theo preko ramena. ,,Yeerwai. Uzet u je." ena je oklijevala samo za sekundu, ali to je bilo dovoljno. Theo je izvadio pitolj iz depa i uperio ga ravno u kapetanovo srce. Spustite noeve. Oboje." Kapetan se na trenutak zaledio i Theo mu je u crnim oima vidio da rauna udaljenost do Englezova grla. Tada je znao da e morati pucati. Jedan od njih e umrijeti, i to nee biti on. Gospodaru, doi brzo." Bio je to jedan od mornara. Gospodaru, doi vidjeti. Rijeni duhovi otjerali su patrolni amac." I zaista. Zvuk motora se gubio u daljini, a estoki reflektori su nestali. Tama je ponovno sipila u kabinu. Theo je spustio pitolj, a kapetan je odmah iskoio na palubu. Blefirali su", promrmljao je Theo. Policajci u patrolnom amcu samo su nam htjeli dati do znanja." to?" proaptala je ena. Da znaju to radimo." Je li to dobro?" Dobro ili loe, svejedno je. Noas smo pobijedili." Ona se nasmijeila. Nije imala prednje zube, ali prvi je put izgledala sretno. Daara na obali rijeke bila je prljava i zaguljiva, ali Theo je to jedva primijetio. No se pribliavala svome kraju. Vie nije bio na rijeci i uskoro e biti u vlastitoj kadi, gdje e mu slatki prsti Li Mei oprati znoj s lea.

93

Olakanje mu je protutnjalo mozgom i odjednom je poelio udariti Feng Tu Honga u jaja. Umjesto toga se naklonio. Dobro je prolo?" pitao je Feng. Kao podmazano." Onda vam noas mjesec nije ukrao krv." Kao to vidi, tu sam. Tvoj brod i posada preivjeli su da krijumare i dalje, druga no, druga poiljka." Stavio je nogu na sanduk koji se nalazio izmeu njih na podu prisvajajui ga, poruujui da ga moe uzeti ili ostaviti, kako mu se prohtije. To je bila iluzija. Oboje su to znali. Izvan daare ekala su kola. Tvoj mandarin iz vlade uistinu je velik ovjek", utivo se naklonio Feng. Tako velik da govori sa samim bogovima", rekao je Theo i ispruio ruku. Feng je dopustio da mu se usne raire u neto to je trebao biti osmijeh i izvukao dvije vreice iz konate torbe na svom boku. Dao ih je Theu. U obje su zveckali novci, ali je jedna bila tea od druge. Nemoj zaboraviti koja je tvoja", tiho je rekao Feng. Theo je zadovoljno kimnuo. Ne, Feng Tu Hong, neu zaboraviti to dugujem tom mandarinu, u to moe biti siguran." Nemoj se ljutiti." Ne ljutim se." Ali stajala je kraj prozora, ukoena i tiha. Theo to nije oekivao. Molim te, Mei." Dobra je jedino za lonac." Ne budi tako okrutna." Pogledaj je, Tiyo, to je odvratno stvorenje." Hvatat e mieve." ,,I zamka e hvatati mieve, a zamka ne smrdi kao devina guzica." Okupat u je." Ali zato?" Obeao sam onoj eni." Obeao si da e je uzeti. To ne znai da je ne moe pojesti." Za ime Boje, Li Mei, to je barbarski." Kakve koristi od nje? Samo e jesti i spavati i otriti svoje kande na tebi. Jednostavno je stara i gadna." Theo je pogledao sivu maku zgrbljenu ispod stolice, njezine ute oi pune gnoja i mrnje. Uistinu je bila runa, nedostajala joj je polovica jednog uha, a lice joj je bilo izmueno i puno oiljaka. Na mjestima nije imala dlake i izgledala je kao da mjesecima nije oprana. Theo je uzdahnuo, iscrpljenost je prevladala. Moda se samo nadam da e, kad ja budem star i ruan i prgav, netko istu stvar napraviti za mene." Uhvatio ju je kako mu se smijei. Oh, Tiyo, ti si takav... Englez." Leao je u krevetu, ali nije spavao. Osjeao je Li Mein sladak, topli dah na svom vratu i pitao se kakvi su joj snovi tako brzo pomicali kapke, ali njegova vlastita srdba zbog onog to je noas napravio bila mu je previe hladna i tvrda u prsima da bi dopustila dolazak sna. Trgovanje drogom. Podsjetio se da je imao dobar razlog za riskiranje ivota na rijeci u onom loe sklepanom brodu. Njegova kola. Nee se odrei Willoughbyjeve akademije. Ne eli. Ne moe. Ista stvar. No, skoro e zavriti, ti noni izleti. To si je obeao.

94

Lidija je bila za svojom kolskom klupom kad je policija dola po nju. Ve je bila gotova s polovicom popisa rudnih blaga Australije koji je morala napisati u radnu biljenicu. inilo se da dolje ima mnogo zlata. Gospoica Ainsley dopratila je engleskog policajca do razreda i Lidija je znala, prije nego to je on otvorio usta, da je ona ta koju je doao uhititi. Saznali su za ogrlicu. Ali kako? Osjetila je muninu od straha da bi, zbog nje, policija mogla loviti i Changa. Kako vam mogu pomoi, narednie?" pitao je Theo. Izgledao je gotovo jednako okiran tim upadom kao to je ona bila. Htio bih popriati s gospoicom Lidijom Ivanovom, ako smijem." Policajac u tamnoj uniformi dominirao je uionicom; njegova iroka ramena i velika stopala kao da su popunila sav prostor izmeu poda i stropa. Bio je pristojan, ali odrjeit. Gospodin Theo otiao je do Lidije i stavio joj ruku na rame. Iznenadila ju je njegova podrka. ,,O emu je rije?" pitao je narednika. ao mi je, gospodine, ali ne mogu vam rei. Samo je moram odvesti do postaje da odgovori na nekoliko pitanja." Lidija se toliko uspaniila da je ak pomislila na bijeg, no znala je da nema anse. A i noge su joj se previe tresle. Jednostavno e morati lagati, i to uvjerljivo. Ustala je i dobacila naredniku samouvjeren osmijeh od kojeg su je zaboljeli obrazi. Naravno, gospodine. Rado u pomoi." Gospodin Theo potapao ju je po leima, a Polly joj se nasmijeila. Lidija je nekako uspjela pokrenuti noge, jedna ispred druge, peta-prsti, peta-prsti, peta-prsti, i pitala se mogu li drugi uti nabijanje u njezinim grudima. Gospoice Ivanova, bili ste u klubu Odisej one noi kad je ukradena ogrlica od rubina." Da." Bili ste pretraeni." Da." Nita nije pronaeno." Da." Htio bih se ispriati zbog tog ponienja." Lidija nije odgovorila. Oprezno ga je promatrala. Postavljao joj je zamku, bila je sigurna u to, ali jo nije znala kako i gdje. Ispitivao ju je naelnik Lacock osobno pa je znala da je uistinu u nevolji. Sama injenica da je bila u policijskoj stanici bilo je dovoljno loa, ali kad su je otpratili do ureda naelnika i rekli joj da sjedne ispred njegova velikog, sjajnog stola, u glavi je ula da se iza nje zatvaraju vrata zatvora. Zatvorena. etiri gola zida. ohari, buhe i ui. Bez zraka. Bez ivota. Bojala se da se ne izbrblja, prizna sve, samo da pobjegne od ovog ovjeka. Te ste mi noi dali izjavu." Kad bi barem sjeo. Naelnik je stajao iza svog stola s listom papira u rukama - to je pisalo na njemu? - i prouavao je svojim otrim sivim oima koje kao da su se probijale kroz sve slojeve njezinih lai. Monokl je samo jo pogoravao stvar. Uniforma mu je bila tamna, gotovo crna, puna zlatnih pletera i blistavih srebrnih dijelova koji su sigurno bili zamiljeni da izazovu strahopotovanje. O, da, ona je uistinu bila prestraena, ali nije imala nikakvu namjeru to pokazati. Usredotoila se na uperke kose koji su mu trcali iz uiju i rune starake pjege na rukama. Na slabe dijelove. Naelnie Lacock, je li moja majka obavijetena da sam ovdje?" Ton joj je bio ohol. Kao grofice Serove i njezina sina Alekseja. On se namrtio i nestrpljivo preao rukom preko svoje prorijeene kose. Je li to potrebno u ovom trenutku?" Da. elim da je ovdje." Onda emo je dovesti." Kimnuo je mladom policajcu koji je stajao na vratima i on je nestao. Jedan je sreen, ostao je jo jedan.

95

A trebam li odvjetnika?" On je odloio list papira na hrpu na svom stolu. Htjela je pokuati odgonetnuti to je pisalo na njemu, ali se nije usudila skrenuti pogled. Naelnik je zurio u nju sa smijekom, oito se zabavljajui. Igra make i mia. Igraj se sa svojom lovinom prije nego to napadne. Ruke su joj se znojile. Mislim da to nee biti potrebno, draga moja. Pozvali smo te u postaju da pokua identificirati osumnjienika na prepoznavanju." to?" Da, ovjeka kojeg si opisala u izjavi. Protuhu koju si vidjela kroz prozor sobe za itanje kluba Odisej. Sjea li se?" ekao je odgovor. Olakanje joj je otelo dah. Kimnula je. Dobro, onda ih idemo pogledati. Hoemo li?" Otiao je do vrata i, na Lidijino uenje, njezine su ga noge slijedile kao da je to bilo lagano. Bila je to jednostavna soba sa zelenim zidovima i smeim linoleumom na podu. est mukaraca stajalo je u liniji, a njihove su je smee oi neprijateljski pogledale kad je ula u pratnji dvaju policajca. Policajci su bili veliki i krupni, ali mukarci u liniji bili su jo vei, ramena irokih poput trokrilnog ormara i aka poput komada mesa. Gdje su ih samo pronali? Samo polako, gospoice Ivanova, i ne zaboravite to sam vam rekao", rekao je Lacock i odveo je do jednog kraja linije. Oi naprijed", otro je naredio i njoj je trebao trenutak da shvati da je govorio estorici mukaraca. to joj je rekao? Pokuavala se sjetiti, ali pogled na taj tihi niz blokirao joj je mozak. Nije mogla maknuti oi s njih. Svi isti, no ipak tako drugaiji. Neki su bili vii ili iri ili stariji. Jedni su bili zli i arogantni, drugi pogrbljeni i slomljeni. Ali, svi su imali upave crne brade i divlju kosu i bili odjeveni u grube tunike i visoke izme. Dvojica su imala tamni konati povez preko jednog oka, a jedan je imao zlatni zub koji je bljeskao prema njoj kao optuujue oko. Ne bojte se", ohrabrio ju je Lacock. Samo polako hodajte do drugog kraja linije i paljivo promotrite svako lice." Da, tako je, sad se prisjeala njegovih uputa, hodaj uz liniju, ne govori nita, onda prijei liniju i drugi put... Da. To je mogla. I onda e rei da to nije bio nitko od ovih ljudi. Jednostavno. Duboko je uzdahnula. Prvo je lice bilo okrutno. Tvrde, hladne oi, izvijene usne. Drugi i trei bili su tuni, s ispijenim licima i aurom beznaa, kao da nisu oekivali nita osim smrti. etvrti je bio ponosan. Imao je povez preko oka i dobro se drao, izbacivi svoja prsa nalik na bavu, a njegove masne kovre nisu mogle sakriti dugaki oiljak na elu. Pogledao ju je ravno u oi i ona ga je odmah prepoznala, tog ovjeka medvjeda kojeg je vidjela u svojoj ulici dan prije koncerta. Onaj s vukom koji mu je zavijao na izmama. Njega je opisala policiji u nadi da e im skrenuti panju sa sebe. Pazila je da joj lice ostane bezizraajno i nastavila prema posljednjoj dvojici, ali njih je jedva vidjela. Dobila je samo dojam mase, miia i iskrivljenog nosa. Broj est imao je povez preko oka, to je primijetila. Ukoeno se vratila na poetak reda i ponovila postupak. Samo polako", Lacock joj je opet promrmljao na uho. Ila je prebrzo. Usporila je korak i prisilila se da se zagleda u svako mrgodno, tamno lice. Ovaj je put broj etiri, onaj s vujim izmama, podignuo obrvu kad je prolazila, zbog ega mu je naelnik znaajno naslonio svoju palicu na rame. Pazi to radi", rekao je glasom naviklim na trenutanu poslunost: Ili e provesti no u buksi." Ba kad je Lidija pomislila da je sve gotovo i da moe pobjei iz te sumorne zelene sobe, postalo je jo gore. Posljednji ovjek je progovorio. Bio je manji od ostalih, ali jo uvijek velik i nosio je povez preko oka. Ne rei da sam ja, gospoice. Molim ne. Ja imati ena i ..." Palica u narednikovim rukama spustila mu se na glavu. Krv mu je iknula iz nosa i poprskala Lidiju po ruci. Rukav njezine bijele kolske bluze postao je crven. Otpremili su je iz sobe prije nego to je mogla otvoriti usta, ali im je ula u ured naelnika Lacocka, poela se aliti. To je bilo brutalno. Zato..." Vjerujte mi, bilo je potrebno", spremno je rekao Lacock. Molim vas, policijski posao ostavite nama. Ako date tim muiima - oprostite na izrazu - mali prst, oni vam uzmu ruku. Upozoren je da nita ne govori i nije posluao." Jesu li svi bili Rusi?" Da, Rusi i Maari." Bi li se tako ponaali prema Englezu?" Lacock se namrtio i inilo se kao da e joj neto otro odgovoriti, ali samo je pitao: Jeste li prepoznali nekog od njih kao lice protuhe koju ste vidjeli u klubu Odisej?"

96

Odmahnula je. Ne." Jeste li sigurni?" Da. Potpuno sigurna." Njegove prodorne oi paljivo su je prouile, a onda se naslonio u stolici, skinuo monokl i zabrinutim glasom rekao: Nemoj se bojati rei istinu, Lidija. Neemo dopustiti da ti ijedan od tih mukaraca prie blizu, tako da se ne mora bojati. Samo nam reci. To je muik s oiljkom na elu, nije li? Vidio sam da si ga prepoznala." Odjednom se soba poela okretati oko nje i naelnikovo se lice udaljilo kroz tunel. U uima joj je tutnjalo. Burforde", naredio je Lacock, donesi djevojci au vode. Blijeda je kao krpa." Ruka joj je dotaknula rame, pridrala njezino nesigurno tijelo; glas joj je neto govorio na uho, ali ga nije razumjela. alica joj je pritisnuta na usta. Popila je gutljaj, okusivi vru, sladak aj, i neto je polako poelo prodirati kroz izmaglicu koja joj je obavila mozak. Bio je to miris. Parfem. Toaletna vodica njezine majke. Otvorila je oi. Nije bila ni svjesna da su bile zatvorene, no prvo to je vidjela bilo je majino lice, tako blizu da ga je mogla poljubiti. Draga", rekla je Valentina i nasmijala se. Kakva si ti budalica." Mama." Gotovo je zaplakala od olakanja. Majka ju je vrsto zagrlila i Lidija je udisala njezin parfem dok joj nije razbistrio glavu dovoljno da je, kad ju je Valentina pustila, mogla normalno sjesti i sigurnom rukom prihvatiti alicu aja. Pogledala je ravno u naelnika Lacocka. Naelnie, nije bilo nikakvog lica na prozoru one noi kad je ukradena ogrlica." to to govorite, mlada damo?" Izmislila sam ga." Gledajte sad, nema potrebe da se povlaite samo zato to ste vidjeli sobu punu neotesanih nitkova kojih ste se prepali ko samog vraga. Reci istinu i posrami vraga, to..." Mama, reci mu." Valentina ju je pogledala i ustima napravila malu grimasu, siguran znak da joj je ila na ivce. Kako eli, dochenka." Podigla je glavu tako da joj se tamna kosa zatalasala oko ramena i okrenula se prema zapovjedniku policije s ozbiljnim izrazom lica. Moja ki je drska laljivica koja zasluuje bievanje zbog toga to je policiji tratila vrijeme. Nije vidjela nikakvo lice na prozoru. Ona izmilja takve prie da dobije panju. Ja se ispriavam zbog njezina ponaanja i obeavam da u je strogo kazniti kad se vratimo kui. Nisam imala pojma da e njezina glupa pria biti tako ozbiljno shvaena ili bih ve dola i rekla vam da joj ne vjerujete ni rije." Kratko je spustila trepavice u demonstraciji majinske patnje, a onda podigla oi i pogledala u Lacocka. Znate", tiho je rekla, da mlade djevojke mogu biti blesave. Molim vas da joj ovaj put oprostite, nije mislila nita loe." Okrenula je svoje tamne oi prema Lidiji. Zar ne, Lidija?" Da, mama", promrmljala je Lidija, jedva suspreui osmijeh. Mislim ozbiljno. Veeras e dobiti dobre batine biem za konje gospodina Yeomana." Da, mama." Sramoti me." Znam, mama. ao mi je." Gdje sam, dovraga, pogrijeila? Ti si potpuno divlja i zasluuje da te zakljuaju u kavez. Zna da je to istina, zar ne?" Da, mama." Onda." Stala je nasred plonika s rukama na bokovima i zagledala se u ker. to da radim s tobom?" Nosila je staro, ali elegantno laneno odijelo boje sladoleda, od kojeg joj je koa izgledala kao svila. Zaista mi je drago to ti je naelnik odrao takvo predavanje. Bravo za njega. Zaista je imao razloga. Ne misli li?" Da, mama." Odjednom je Valentina prasnula u smijeh i dala Lidiji brzi poljubac u elo. Jako si zloesta, dochenka", rekla je i svojom je torbicom lagano udarila po prstima. ,,A sad mar natrag u kolu i da im nikad vie nisi dala razloga da me odvuku do policijske postaje. Jesi li ula?" Da, mama." Budi dobra, slatkice." Valentina se nasmijala i ispruila ruku da zaustavi riku. Ured Daily Heralda", doviknula je kuliju dok je uskakala unutra, ostavljajui Lidiju da planinari do kole.

97

Nije se vratila u kolu. Otila je kui. Bila je previe uznemirena. Plailo ju je to je gotovo pokazala broj jedan, na ovjeka s okrutnim oima, i rekla: On je taj. To je lice koje sam vidjela na prozoru. On je lopov. Tada bi sve bilo lake, a naelnik Lacock ne bi bio ljut ve sretan. Sjela je u hlad na kamenom poploen pod maloga stranjeg dvorita i poela hraniti Sun Yat-sena listom kupusa koji je izmolila od gospoe Zarje. Poeala mu je koati vrh glave gdje je volio da ga mazi i prela rukom preko svilenkastog krzna njegovih dugih uiju. Zavidjela mu je na sposobnosti da nae potpunu sreu u listu kupusa. No, razumjela ga je. Juer naveer Valentina je donijela Lindt bombonijeru, veliku bijelo-zlatnu kutiju, pa su danas jele praline i okoladne prutie za doruak. Osjeala se kao u raju. Alfred je uistinu bio velikoduan. Privukla je noge do prsa i spustila bradu na koljena. Sun Yat-sen se uspravio na stranje noge, mekanom se apicom naslonio na njezinu potkoljenicu i ponjukao je po kosi dok mu je ona prstom prelazila po dugoj liniji kraljenice i pitala se kako daleko ljudi idu da bi imali nekoga voljeti. Alfred je bio zaljubljen u njezinu majku. Oh, to je mogla vidjeti svaka budala. Ali, to je Valentina osjeala prema Alfredu? Bilo je to teko rei jer je ona uvijek bila tako prokleto tajnovita o tome to joj se dogaalo u glavi, ali sigurno ga nije voljela. Zar ne? Lidija je razmiljala o tome sve dok sunce nije potpuno nestalo iza grebena krova, o tome to je tono znailo biti voljen i zatien. Onda je omotala ruke oko zeca i vrsto ga zagrlila, pritisnuvi obraz uz njegovo malo, bijelo lice. inilo se da mu nikad ne smeta, koliko god ga vrsto stiskala; to je bila jedna od stvari koje je oboavala kod njega, to ga je mogla gnjeiti koliko je htjela. Poljubila mu je ruiasti nosi i odluila ga pustiti da luta po dvoritu, nadajui se da gospoa Zarja nee primijetiti. Zatim je otrala do potkrovlja i ispod madraca izvukla zavezanu maramicu. Maramica joj je bila teka u depu dok je prolazila kroz stari kineski grad, a koraci su joj se ubrzali na pomisao da bi negdje u njegovim uskim poploenim uliicama mogla naletjeti na Changa. Ali srela je samo hladne, neprijateljske poglede i prosiktanu rije zbog koje je poeljela da je Chang s njom. ivciralo ju je to nije imala pojma gdje ivi, ali jo ga se nikada nije usudila izravno pitati, razmaknuti taj udni plat tajni pod kojim se skrivao. Sljedei put e ga pitati. Sljedei put? Srce joj je zaigralo. Razbijeno staklo lealo je na kaldrmi Bakrene ulice i nitko nije radio nita po tom pitanju. Mladi koji je nosio jaram oko vrata proepesao je kraj Lidije, ostavljajui krvav trag pri svakom koraku, ali veina ljudi je prolazila blizu suprotnog zida i gledala u drugom smjeru. Samo su vozai rike bili prisiljeni prelaziti preko stakla. Oni sa slamnatim sandalama imali su sree; oni bosi nisu. Lidija je stajala i s uasom zurila u izlog duana gospodina Liua. Zapravo, u prazninu gdje se nekada nalazio izlog. Sada je to bila rupa koja zjapi. Sve je bilo smrskano u tisuu komadia; izlog, crveni okvir, natpis i svici, ak su i vrata s okvirom leala iskrivljena na podu. Prostorije svjeara i prodavaa talismana s obje strane zalagaonice bili su netaknute, otvorene kao i obino, to je znailo da je onaj tko je to napravio ciljao samo njega. Gospodina Liua. Ula je u ono to je ostalo od duana. Vie nije bilo mrano i tajnovito. Suneva svjetlost slobodno je ulazila unutra, otkrivajui natrpane police pogledu prolaznika, i Lidija je osjetila otar ubod saaljenja zbog tog mjesta. Znala je vrijednost tajni. U sredini sobe, na jednom od svojih bambusovih tronoaca, potpuno mirno sjedio je gospodin Liu. Na koljenima je drao dugu otricu maa iz Bokserskog ustanka koji je nekad visio na zidu. Otrica je bila krvava. Gospodine Liu", tiho je rekla, to se dogodilo?" Kad je podigao oi, vidjela je da su stare, mnogo starije nego prije. Pozdrav vama, gospodina." Glas mu je zvuao kao jedva ujno grebanje po vratima. Ispriavam se to duan danas nije otvoren." Recite mi to se dogodilo." Vragovi su doli. Htjeli su vie nego to sam im mogao dati." Oko nogu su joj leale razbijene vitrine u kojima je prije bio nakit. Lidija je osjetila napad straha. Police su izgledale netaknuto, ali uistinu vrijedne stvari su nestale. Tko su ti Vragovi, gospodine Liu?" On je slegnuo svojim tankim ramenima i zatvorio oi. Iskljuio se iz svijeta. Pitala se koje je unutarnje duhove zazivao. Ali ono to nije mogla shvatiti bilo je zato nitko nije nita radio da raisti taj nered. Otila je do mjesta gdje je prije stajao ukraeni paravan, sada zgaen na podu, i postavila ajnik na pe u stranjem dijelu duana. Napravila im je dvije alice aja od jasmina i na pladnju ih odnijela do njega i njegova maa. Oi su mu jo bile zatvorene. Gospodine Liu, neto da vam rashladi krv." Slabani smijeak zatreperio mu je na usnama i on je otvorio oi. Hvala vam, gospoice. Vi ste plemeniti i pristojni prema jednom starcu."

98

Tek je tada shvatila da nauljena pletenica koja mu je nekad visjela niz lea lei na podu, a da mu je umjesto duge, upave brade ostao samo sivi, neravni uperak. Na trenutak je ostala osupnuta nedostojnou takvog ina. To je bilo gore od napada na duan. Mnogo, mnogo gore. Privukla je drugi tronoac i sjela na njega. Zato vam nitko ne doe pomoi?" Ljudi su prolazili ispred njih, ali lica su im bila okrenuta na drugu stranu. Boje se", rekao je i ravnoduno ispio malo vrele tekuine. Ne krivim ih." Lidija je zurila u ma, u krv koja je poprimala smeu boju. Napad se morao dogoditi malo prije nego to je dola jer je dio krvi jo blistao na otrici. Tko su ti Vragovi?" Duga tiina spustila se na duan zajedno s prainom i razbijenim staklom dok je gospodin Liu poeo duboko disati, unutra i van, dugo i polako. Ne elite znati takve stvari", napokon je rekao. elim." Onda ste budala, gospoice." Jesu li to bili komunisti? Oni trebaju novac za puke, kako ujem." Okrenuo je svoje crne oi prema njoj, iznenaen. Ne, nisu bili komunisti. Gdje stranac kao vi uje za takve ljude?" Oh, naokolo. Vijesti se ire." Oi su mu bile otre. uvajte se, gospoice. Kina nije mjesto poput drugih. Ovdje vrijede druga pravila." Pa tko su onda ti Vragovi koji donose pravila da vam mogu unititi duan i uzeti vam novac? Gdje je policija? Zato nije...?" Nema policije. Oni nee doi." Zato ne?" Jer im je plaeno da ne dou." Lidiji je postalo hladno, usprkos aju. Gospodin Liu je bio u pravu; ovo nije bio njezin svijet. Kineska policija nije bila kao naelnik Lacock. Naelnik policije u Internacionalnom naselju kojega je tako strastveno prezirala prije nekoliko sati, odjednom joj se inio kao razumna i asna figura. Potovan i pouzdan. Poeljela je da se njegov monokl i autoritaran glas pojave i poiste ovaj nered. Ali, ovo nije bilo u njegovoj nadlenosti. Ovo je bio kineski Junchow. Sjedila je u tiini. Nijedno nije reklo nita tako dugo da se lagano okirala kad je gospodin Liu jednom rukom podigao ma, uperio ga ravno ispred sebe i rekao: Ranio sam jednoga." Jako?" Dovoljno jako." Gdje?" Odrezao sam mu tetovau s vrata." Rekao je s tihim ponosom. Tetovau? Kakvu tetovau?" Zato vas to zanima?" Je li bila zmija? Crna zmija?" Moda." Ali ona je znala da je u pravu. Vidjela sam jednu." Onda skrenite pogled ili e vam Crna zmija izgristi srce." To je banda, nije li? Jedna od trijada. ula sam za ta bratstva koja iznuuju novac od..." Podignuo je iskrivljeni prst do usta. Nemojte ih ni spominjati. Ne ako elite zadrati svoje lijepe oi." Polako je spustila svoju malu alicu na emajlirani pladanj na podu. Nije htjela da joj vidi lice. Uplaio ju je. to ete napraviti?" pitala je. S treskom je spustio ma na pladanj, s lakoom ga prerezavi napola, i natjerao Lidiju da poskoi. Platit u im", proaptao je. Nekako u pronai dolare i platiti im. To je jedini nain da prehranim svoju obitelj. Ovo je bilo samo upozorenje." Mogu li vam pomoi da poistite staklo i...?" Ne." To je zazvualo otro, kao da se ponudila da mu odsijee stopala. Ne. Ali, hvala vam, mlada gospoice." Ona je kimnula, ali nije otila. to je, gospoice?" Dola sam trgovati." Razjareno je pljunuo na pod. Danas ne trgujem." Dola sam kupiti, ne prodati." Bilo je to kao da je okrenula klju. Tmurne oi su mu se razvedrile i on je dozvao svoj osmijeh trgovca. Kako vam mogu pomoi? ao mi je to je toliko stvari oteeno, ali...", bacio je pogled prema stalku za odjeu u dnu duana, krzna su jo u odlinom stanju. Uvijek su vam se sviala krzna."

99

Ne krzna. Ne danas. eljela bih otkupiti onaj srebrni sat koji sam vam donijela proli put." Stavila je ruku u dep u kojem je bila maramica. Imam novac." Jako mi je ao, ve je prodan." Iznenadio ga je njezin mali uzvik oaja. Paljivo joj je prouio lice. Gospodina, danas ste bili dobri prema jednom starcu kad ga nitko od njegovih vlastitih ljudi nije htio ni pogledati. Zato ste zasluili da ja budem dobar prema vama." Otiao je do police s lakiranim posudama za aj. Otvorio je jednu i izvadio mali pusteni paketi. Evo", rekao je. Koliko sam vam platio za sat?" Ni na trenutak nije pomislila da je zaboravio. etiri stotine kineskih dolara." Ispruio je svoju krhku ruku nalik na ptiju nogu. Iz depa je izvadila maramicu s novcem i poloila mu je na dlan. Prsti su mu se brzo zatvorili oko nje. Uzela je pusteni paketi i, ne pogledavi ga, stavila ga u dep. Bio je zadovoljan. Vi sa sobom donosite dah duhova vatre, gospoice." Promatrao ju je na trenutak, a onda joj nezgrapno zataknuo pramen bakrene kose iza uha. Vi riskirati da doi ovdje, ali ini se da vas tite duhovi vatre. Vi ste jedna od njih. Ali zmija se ne boji vatre, ona voli njezinu toplinu. Zato budite oprezni." Bit u." Dok je paljivo prelazila preko krhotina, bacila je jo jedan pogled preko ramena. Vatra moe progutati zmije", rekla je. Samo gledajte." Klonite ih se, gospodina. I komunista." Iznenadila ju je ta napomena. Impulzivno je pitala: Jeste li vi komunist, gospodine Liu?" Lice mu je ostalo nepromijenjeno, ali ona je osjetila da se vrata izmeu njih zatvaraju. Kad bih bio dovoljno glup da budem pristalica komunizma i Mao Tse-tunga", rekao je glasno, kao da razgovara s nekim na ulici, zasluio bih da mi nabiju glavu na kolac i stave je na gradska vrata, gdje bi je cijeli svijet mogao gaati blatom." Naravno", rekla je. On joj se naklonio, ali ne prije nego to je vidjela da se nasmijeio.

100

Moda je mrtav. Koliko je ona znala, Chang je ve mogao biti mrtav. Te su rijei odjekivale u Lidijinoj glavi kao jedno od onih prokletih mjedenih zvona, a svaka vibracija kao da je otkidala djeli nje. Moda su ga ve pronali i napali. Kao gospodina Liua. Samo jo gore. Zurila je natrag kroz stari grad, no ovaj su joj put oi traile znak Crne zmije meu bunom gomilom stisnutom u uskim uliicama. Na jednom je uglu naletjela na tand pripovjedaa ija se publika smjestila na drvenim klupama oko njega. Mukarac iz publike pogledao ju je uskim oima koje kao da su je poznavale. Bila je sigurna da ga nikad prije nije vidjela. Vrat mu je bio zamotan u iroki crni al i ona ga je poeljela strgnuti da pogleda ispod. Bi li pronala zmiju? Ili krv s maa gospodina Liua? inilo joj se da je njegov tihi pogled prati niz ulicu. Potrala je. Ispod drevnog luka i uz Strand do Naselja. Knjinica. Unutra je bilo prohladno. Unutra je bilo sigurno. Kinezima ulaz nije bio doputen. Kad je stigla do raskone kamene zgrade s gotikim prozorima i s nadsvoenim ulazom, ve je bila bez daha. Knjinica se nalazila u samom centru Internacionalnog naselja, premoujui glavni trg. Jedva se sjetila pristojno rei Dobar dan" gospoi Barker za pultom. Utrala je u jedan od brojnih dugih, slabo osvijetljenih prolaza obrubljenih nebrojnim policama za knjige koje su se protezale sve do stropa. Projurila je do kraja prolaza, kao lisica koja bjei pod zemlju. Pokuala je duboko disati. Bilo je teko. Nita nije bilo kako treba. Plua joj se nisu htjela napuniti zrakom, a koljena su joj podrhtavala u ritmu lupanja srca. Chang An Lo, gdje si? To je bila panika. Samo bezrazlona panika. Ta ju je pomisao razljutila, a ljutnja joj je pomogla u potiskivanju suludih misli o zmijama i maevima koje su joj se kovitlale po glavi. Kao da je odjednom otvorila dovod svjeeg zraka zbog kojeg joj je mozak ponovno proradio. Naravno da nije bio mrtav. Naravno da nije. Osjetila bi da jest. Bila je sigurna da bi osjetila. Ali morala ga je nai, upozoriti ga. Naravno da mukarac koji je sluao pripovjedaa nije bio jedan od njih. Naravno da nije. Zurio je u nju samo zato to nije htio Strane vragove u kineskom dijelu grada. To je sve. Naravno. Naravno. Ne budi smijena. Potonula je na hladne ploice i naslonila glavu na vrstu, pouzdanu englesku policu za knjige iza sebe. Nije imala pojma na koje se knjige naslanjala, ali svialo joj se to ih dodiruje. To ju je tjeilo na neki udan nain koji nije razumjela. Zatvorila je oi. Lidija, vrijeme je da ode kui." Lidija je otvorila oi. Trepnula je zbog stropne rasvjete i skoila na noge. Malo si zadrijemala, draga? Pretpostavljam da si previe radila." Gospoa Barker imala je srdano lice s pjegicama na nosu, velikim poput kinih kapi. Ponekad je u ladici svog stola uvala karamelu za Lidiju. Zatvaramo za deset minuta." Bit u brza", rekla je Lidija i odjurila u drugi prolaz. Glava joj je bila kao od olova. Misli su joj grevito posezale za ostacima nasilnih snova koji su joj opsjedali kratak san, no ipak je odmah prepoznala ovjeka ispred sebe. Nesvjestan njezine prisutnosti, posezao je za knjigom visoko na polici i ona je uspjela vidjeti naslov. Fotografija: Golo tijelo: ensko. Zdravo, gospodine Masone. Nisam znala da vas zanima fotografija." On je poskoio; vidjela je da su mu prsti gotovo skliznuli s knjige, ali onda se pribrao i leerno okrenuo glavu prema njoj. Imao je srdaan izraz lica, ali je zbog tamnog odijela djelovao autoritarno i nepristupano. Dovraga i bestraga, nisam oekivao da u te sresti ovdje, Lidija. Ne bi li trebala biti kod kue, pisati domau zadau?" Samo posuujem neke knjige." Hajde onda. Gospoa Barker eli zatvoriti." Da, idem." Ali nije otila; lijeno je prelazila prstom preko hrbata svezaka poezije ispred sebe i ekala da vidi hoe li on vratiti knjigu na mjesto. Vratio ju je. Znate li to bih htjela, gospodine Masone?" Nije ga se ni udostojala pogledati.

101

to to?" Sladoled." On se ak uspio nasmijeiti kad je rekao: Onda mi dopusti da ti ga kupim, Lidija." Kad je napokon pourila kui, kia je ponovno poela padati, otra i bodljikava. U potkrovlju je zatekla majku u pripremama za izlazak i osjetila udarac razoaranja. Ah da, posao. Bila je zaboravila, posao hostese u plesnoj dvorani. Plaalo je stanarinu, a to je i htjela, nije li? Zato se nije smjela aliti, ali nije eljela biti sama, ne veeras. Valentina je vjeto uvijala kosu na vrh glave, a oi su joj blistale od iekivanja. Znai, nije bila rije samo o poslu. Hoe li ti se veeras opet pridruiti Alfred?" Podigla je jednu od majinih ukosnica s poda i s nje maknula dvije duge, tamne vlasi. Ovila ih je oko prsta. Valentina je pjevuila odlomak Beethovenove Pete, ali je prestala da bi nanijela arkocrveni ru koji je Lidija oboavala. Da, dolazi po mene, draga." Okrenula je glavu u stranu da provjeri rezultat u zrcalu. Dolazi u hotel svaku veer kad ja radim i kupuje sve moje plesove. To je kao u snu." Kakve dosadne snove ima, mama." Glupost, ne budi smijena", obrecnula se Valentina. On nam pomae. to misli, odakle je dola tvoja veera?" Pokazala je na tanjur s velikim komadom pite od teletine, s dinjom i s francuskim pecivom. Trebala bi biti zahvalna." Lidija je utke sjela za stol i otvorila jednu od knjiga pjesama koje je donijela iz knjinice. Prolistala ju je i, kao da joj je to upravo palo na pamet, rekla: Zato ga ne pozove da nakratko doe gore, da mu se mogu sama zahvaliti?" Valentina je prestala pudrati vrat. Opet je nosila plavu svilenu haljinu, onu kojoj se Alfred Parker divio. Lidija je bila prilino sigurna da bi Alfredu i pokajnika kostrijet izgledala boanstveno ako bi je nosila Valentina. Zato?" Sumnjiavo ju je pitala majka. to smjera?" Nita." Dochenka, s tobom nikad nije nita. Pogledaj samo to je bilo danas poslijepodne s naelnikom. Bila sam ozbiljna kad sam rekla da si previe divlja i da zasluuje bievanje." Znam, mama." Valentina je oko vrata stavila cloisonne ogrlicu. Ba je lijepa, mama. Je li nova?" Mmm." Bit u dobra, vidjet e. Hoe li onda pozvati gospodina Parkera gore prije nego to odete? Molim te." Valentina je prela rukom preko linije eljusne kosti kao da trai nekakve nepravilnosti. Pretpostavljam da hou." Alfred Parker iroko se osmjehnuo Lidiji. Ba lijepo." Bio je odjeven u elegantno odijelo boje ugljena, a na smeu je kosu stavio neto od ega je sjajila i Lidija je pomislila da za promjenu izgleda dosta pristojno. Samo teta za naoale. Ispijao je votku koju mu je natoila, a nije ni spomenuo injenicu da ju je pio iz alice. Lidija se vratila za stol i donijela knjigu. Marljivo radi zadau? Da." Priao je blie i zavirio u knjigu. Prsluk mu je mirisao na duhan. Wordsworth, kako vidim." Da." Voli poeziju?" Da." Aha." Lydochka", Valentina je rekla pretjerano pristojnim glasom, vjerujem da si htjela neto rei Alfredu." Da." Alfred joj se opet veselo nasmijeio. Duboko je uzdahnula. ao mi je to sam se tako ponaala prema vama i htjela bih vam zahvaliti za vau ljubaznost prema meni." Bacila je pogled na majinu ogrlicu. Prema nama. I zato bih vam htjela dati ovo." Rijei su joj izletjele iz usta bre nego to je vjebala. Pruila mu je mali pusteni paketi zamotan crvenom vrpcom koju je skinula sa Sun Yat-senove kutije za eir. Alfred je izgledao impresioniran. Draga moja Lidija, nema potrebe za darovima, uvjeravam te."

102

elim da ga uzmete." ak joj je i majka izgledala zadovoljno. Hvala ti, vrlo lijepo od tebe", rekao je dok je prihvaao dar te ju je zbunjeno poljubio u obraz. eljust mu je bila gruba. Paljivo je odmotao vrpcu i pusteni omot, oito oekujui nekakvu sitnicu koju je sama napravila. Kad je ugledao srebrni depni sat koji mu se sjajio na dlanu, lice mu je izgubilo svu boju i postalo bijelo kao papir, a on se gotovo sruio na kau. Valentina je prva progovorila. Dobri Boe, malena, gdje si to nala? Prekrasno je." U zalagaonici." Alfred Parker pipao je sat, otvorio je poklopac, navio ga, popravio mu kazaljke, kao da mu ga se ruke nisu mogle zasititi. Ni jedne sekunde pogled nije skinuo s njega, zaueno je rekao: To je moj sat." Da." Kako si znala u kojoj je zalagaonici?" Jer sam ga ja onamo odnijela." Valentina ju je bijesno pogledala preko Alfredove glave i poela divlje gestikulirati rukama, kao da je keri htjela zavrnuti vrat. Alfred je digao pogled i zapiljio se u Lidiju, polako shvaajui znaenje njezinih rijei. Ti si ga ukrala?" Da." Odmahnuo je glavom. eli rei da si mi ti ukrala oev sat?" Da." Rukom je protrljao usta, zadravajui rijei. Nije ni udno to si me pitala je li vrijedan." Lidija se osjeala gore nego to je oekivala. Dobio je sat natrag, pa zato sad nije odlazio? Odlazio na ples. No, on je ustao i priao joj blie, tako da je sad stajao odmah do stola, tako blizu da mu je mogla vidjeti dlake u nosu. Ti si vrlo zla djevojka", rekao je napregnutim glasom, kao da trpi fiziku bol. Molit u se za tvoju duu." Jedna mu je ruka drala sat, a druga je bila na stolu, vrsto stisnuta, i Lidija je znala da je bilo jo mnogo toga to joj je htio rei, ali nije. Dobili ste ga natrag", promrmljala je, dok su joj se oi prkosno odbijale spustiti s njegovih. Oev sat. Mislila sam da ete biti sretni." Nije odgovorio, samo se okrenuo i izaao iz sobe. Dochenka, ti mala budalo", prosiktala je Valentina, to si napravila?" Ve je prola pono kad je Lidija ula da joj se majka vratila. Koraci su joj glasno odjekivali u mranoj i tihoj sobi, potpetice su kljocale po podnim daskama, ali Lidija je leala u krevetu, licem okrenuta prema zidu, i pretvarala se da spava. Odbijala je otvoriti oi, ak i kad je Valentina povukla zavjesu i sjela na rub njezina kreveta. Sjedila je tamo dugo vremena, u tiini. Lidija je ula samo njezin nepravilan dah i utanje suknje, kao da su joj prsti bili jednako nemirni kao i misli. Crkveni sat odzvonio je dvanaest i trideset pa onda, nakon vremena koje se Lidiji inilo kao vjenost, i jedan sat ujutro. Tek je tada Valentina progovorila. Ima sree to si jo iva, Lidija Ivanova. Moda te on nije ivu oderao, ali ja gotovo jesam. Prestraila si me." Lidija je htjela prekriti ui, ali se nije usuivala pomaknuti. Smirila sam ga." Teko je uzdahnula. No, ovo mi nije trebalo. Dvaput u jednom danu. Najprije policijska stanica i sada sat. Mislim da si poludjela, Lidija." Neko vrijeme vie nije bilo rijei i Lidija se ponadala da joj je majka zavrila. Ali, prevarila se. Sve je bilo la, zar ne?" Valentina je ekala odgovor, a kad ga nije dobila, nastavila je: Lai o tome odakle ti novac. Kad pomislim, vidim da ih je bilo mnogo. Svaki put kad si rekla da ti je gospoda Yeoman platila da joj neto obavi ili da si nala novanik na ulici ili da ti je netko platio to si mu pomogla sa zadaom. I nije postojao nikakav posao s gospodinom Willoughbyjem u koli, zar ne? Taj je novac doao od Alfredova sata. Ti si pokvareni lopov." Valentina je duboko uzdahnula. Ali Lidija se guila. Mora prestati. Odmah. Ili e zavriti u zatvoru. Neu to dopustiti. Ne smije krasti. Ne opet. Nikad vie. Zabranjujem ti." Rijei su joj postale isprekidane. Odjednom je ustala s kreveta i Lidija je opet ula udaranje potpetica i vidjela treptaj svijee u majinu dijelu sobe. Pozlilo joj je kad je ula zveckanje boce o rub alice. Sklupala se u klupko ispod plahte i pritisnula aku uz usne, tako jako da je boljelo. Njezina majka ju je mrzila. Rekla joj je da je pokvarena. Ali, da nije bila pokvarena, ve bi davno umrle od gladi negdje u prljavtini. Pa to je onda bilo dobro? Ili loe?

103

Pomagati komunistima. Je li to bilo dobro ili loe? U glavi je poela recitirati Wordsworthovu pjesmu koju je ranije uila za zadau. Da nadglasa rijei u svojoj glavi. Samotan sam ko oblak luto11 ... Ali, to je oblak znao o samoi?

11 Prijevod Luke Paljetka, Antologija pjesnitva engleskog romantizma, Zagreb, Konzor, 1996.

104

Chang je jedva uo njezine korake iza sebe, toliko je bila tiha. Neprimjetna kao lisica. Ali znao je da je to ona jednako kao to je poznavao otkucaje vlastita srca. Prestao je promatrati rijeku i okrenuo se prema djevojci. Od njezine je pojave u cijelom tijelu osjetio navalu uitka, slatkog kao med. Nije nosila eir i masa kose blistala joj je na suncu kao bakar, ali oi su joj bile pune sjena. Nikad prije nije izgledala tako krhko. Nadala sam se da u te nai ovdje", stidljivo je rekla. Rukom je pokazala na potok i usku traku pijeska na kojoj mu je zaila nogu. Tako je tiho, tako prekrasno. Ali, ako si doao ovamo da bude sam..." Ne, molim te." Naklonio joj se i rukom je pozvao da ostane. Ovdje je bila sumorna pustinja dok ti nisi dola." Uzvratila mu je naklon. Poaena sam." Uila je kineske obiaje. Iznenadio ga je duboki osjeaj zadovoljstva koji mu je ta pomisao dala. Sjela je na veliku, ravnu stijenu, rukom pogladila sivu povrinu toplu od sunca i zagledala se u gutera koji je istrao iz jedne pukotine. Guter je bio prljav i siv, s dugim, iljastim kandama. elim te upozoriti, Chang An Lo. Zato sam dola." Upozoriti me?" Da. U opasnosti si." Osjetio je teinu te rijei na svojim prsima. Kakvu opasnost vidi?" Tiho je unuo kraj ruba vode i okrenuo glavu tako da ju je mogao vidjeti. Nosila je svijetlosmeu haljinu koja se stapala s bojom drvea. Oi su im se srele. Opasnost od Bratstva Crne zmije." Ispustio je bijesan, siktavi zvuk. Hvala na upozorenju. Oni mi prijete, to znam. Ali kako si ti ula za Crnu zmiju?" Dobacila mu je slabaan smijeak. Malo sam popriala s dvojicom mukaraca s tetovaama crne zmije na vratu. Odvukli su me u automobil i zahtijevali da im kaem gdje si ti." Iako je pokuala umanjiti opasnost cijelog incidenta, njemu je srce gotovo stalo. Uronio je ruku u vodu da sakrije drhtanje. Morao je kontrolirati svoj bijes, ne dopustiti da bijes kontrolira njega. Njegove su se tamne oi zagledale u njezine. Lidija Ivanova, dobro me sluaj. Dri se dalje od kineskog staroga grada. Ne prilazi mu, a budi oprezna ak i u svom naselju. Crne zmije su mone, a ugriz im je otrovan. Ubija polako i okrutno i..." U redu je. Pustili su me. Ne mora biti tako bijesan." Nasmijeila mu se i njegovo je srce ponovno poelo kucati. Rukom je prola kroz kosu kao da je htjela izvui misli iz glave, a njezina je elja da razgovara o drugim stvarima bila toliko oita da ju je mogao osjetiti u vrcima prstiju. Gdje ivi, Chang An Lo?" Odmahnuo je glavom. Bolje da ne zna." ,,Oh." Tako je sigurnije za tebe. Da ne zna nita o meni." ak ni ime se bavi?" Ne." Razdraeno je otpuhnula, naduvi obraze kao to guteri ponekad znaju, a onda nakrivila glavu i zamamno se osmjehnula. Hoe li mi barem rei koliko ima godina? To ne moe koditi, zar ne?" Ne, naravno da ne. Devetnaest." Njezina su pitanja bila nepristojna, previe osobna, ali je znao da joj to nije bila namjera pa se nije uvrijedio. Bila je fanqui, a oekivati suptilnost od Stranog vraga bilo je isto kao oekivati da aba krastaa propjeva kao slavuj. A tvoja obitelj? Ima li brau ili sestre?" Moja obitelj je mrtva. Svi su mrtvi." O, Chang, tako mi je ao."

105

Izvadio je ruke iz vode i iz blata izvukao abu. Jesi li gladna, Lidija Ivanova?" Zapalio je vatru. abu je zamotao u lie i ispekao zajedno s dvije ribice koje je ulovio u rijeci, a ona je svoj dio s uitkom pojela pred njim. Od etiri granice izrezbario je rudimentarne tapie za jelo i uivao uei je da se slui njima, dodirujui joj prste i svijajui ih oko tapia. Kad je ispustila komad ribe, nasmijala se tako da su vrbe poele aputati iznad njihovih glava, a ak je i Lo-shen, boica rijeke, zastala da je osluhne. Nikad nije vidio Lidiju tako oputenu. Udovi su joj omekali, oi izronile iz svojih sjena i izgubile onaj oprezni izgled koji je bio dio nje jednako koliko i njezina vatrena kosa. Znao je to je to znailo: osjeala se sigurno. Dovoljno sigurno da mu ispria priu o tome da je s osam godina slomila ruku kad je pokuala oponaati uline akrobate i napraviti salto unatrag. Mala Kineskinja povezala joj je prijelom s dva bambusova tapia za jelo da joj stabilizira ruku dok ne stigne kui. Majka ju je izgrdila, ali im joj je ruka zacijelila, dogovorila se s jednom ruskom balerinom da je naui pravilno raditi salto unatrag. Za demonstraciju, Lidija Ivanova skoila je na noge, bacila se u zrak i napravila savren salto od kojeg joj je na trenutak haljina poletjela preko glave na krajnje nepristojan nain. Ponovno je sjela i nacerila se. Oboavao je njezin osmijeh. Nasmijao se i zapljeskao. Ti si carica Potoka gutera", rekao je uz naklon glavom. Mislila sam da komunisti ne odobravaju carice", uzvratila je sa smijekom i ispruila se na pijesak, a bose je noge prepustila strujanju hladne vode. Mislio je da ga zadirkuje, ali nije bio siguran pa nije odgovorio. Promatrao ju je dok je leala u hladu, a vrak jezika joj je provirivao izmeu usana, kao da kua svjei povjetarac koji je dolazio s rijeke. Imala je tanko tijelo i male grudi, ali stopala su joj bila prevelika za kineski ukus. Bila je toliko razliita od svih ljudi koje je ikad upoznao. Tako drugaija, tako vatrena. To stvorenje koje je krilo sva pravila izazivalo mu je udnu toplinu u prsima zbog koje mu je bilo teko napustiti je. Moram ii", tiho je rekao. Okrenula je lice prema njemu. Mora li?" Da. Idem na sprovod." Njezine jantarne oi su se rairile. Mogu li ii s tobom?" To nije mogue", odsjeeno je odgovorio. Njezina bi drskost iskuala strpljenje samih bogova. Stajali su na kraju povorke. Trube su trubile. Osjeao je blizinu djevojke lisice iza sebe, nasluivao je njezino uzbuenje. Bila je malena i mrava kao mladi Kinez, a odjea koju je posudio za nju - bijela tunika, iroke hlae, sandale od filca i iroki, slamnati, stoasti eir - uinila ju je nevidljivom. Ali, njezina je prisutnost brinula Changa. Bi li Yuesheng bio nezadovoljan? Hoe li prisutnost fanquija na njegovu sprovodu ojaati zle duhove koje su bubnjevi, inele i trube trebali otjerati? O, Yuesheng, prijatelju, uistinu sam zaaran. ak je i nebo bilo bijelo, bojom alosti pokazujui svoju tugu za Yueshengom. Kola s lijesom na poetku dostojanstvene povorke bila su obavijena valovima bijele svile, a vukla su ih etiri mukarca koja su svoju bol pokazivala potpuno bijelom odjeom. Budistiki sveenici u haljama boje afrana udarali su u bubnjeve i posipali bijele latice po vijugavom putu prema hramu. Chang je osjetio da mu je djevojin obraz okrznuo rame kad se pojaao stisak gomile oko njih. ovjek u dugoj bijeloj halji i ma-gua jakni", promrmljao je, onaj koji se bacio na zemlju iza lijesa, to je Yueshengov brat." Tko je onaj krupni mukarac u...?" Psst! Ne govori. Dri glavu dolje." Bacio je pogled preko ramena, ali inilo se da nitko ne obraa panju na njih. Veliki mukarac je Yueshengov otac." Pjevanje sveenika nadglasalo je njihove rijei. to ti ljudi bacaju u zrak?" To je lani, papirnati novac. Da umilostive bogove." teta to nije pravi", proaptala je kad joj je novanica od pedeset dolara proleprala kraj nosa. Psst!" Prestala je govoriti. Bilo je dobro znati da lisica moe drati jezik za zubima. Dok su se polako kretali prema hramu, Chang se poeo prisjeati Yueshenga i njihove povezanosti. Uvijek ga je muilo to Yuesheng tri godine nije vidio ni razgovarao sa svojim ocem zbog gnjeva koji je osjeao prema njemu. Tri duge godine. Preci su

106

sigurno bili nezadovoljni to je Yueshengovo srce otvrdnulo, a on vie nije iskazivao potovanju koje svaki sin duguje ocu. Ali, njegova oca nije bilo lako potovati. U hramu, lijes je poloen na oltar ispred bronanih kipova Bude i Kuan Yin12. Zrak je mirisao na tamjan. Sveenici su pjevali molitve. Bijele zastave, bijelo cvijee, odabrana hrana, voe i slatkii, sve izloeno za Yueshenga. Oaloeni su svoje potovanje iskazivali dubokim naklonima, prekrivajui pod hrama poput snjenog pokrivaa. Zatim je poelo spaljivanje. Molitve redovnika ispreplitale su se s dimom iz velike, bronane posude u kojoj su spaljivani papirnati predmeti koji e Yueshengu trebati u sljedeem ivotu: kua, alati i namjetaj, ma i puka, ak i automobil i komplet ploica za mahjong te, ono najvanije, zlatne i srebrne poluge od sjajnog papira. Sve je nestalo u plamenu. Chang je promatrao kako dim postaje dah bogova i osjetio da se na njega sputa osjeaj mira. Bol gubitka, otra poput uboda noa, oslabila je. Yuesheng je umro hrabro. Prijatelj mu je sada bio siguran i zbrinut, njegov dio posla gotov, ali dok su Changove oi traile masivan lik na elu povorke oaloenih, znao je da je njegov posao tek poeo. Ti si mi donio tijelo moga sina i zato ti mnogo dugujem. Trai od mene to god hoe." Otac je nosio bijeli povez oko glave. Ramena i bedra izgledali su mu jo ire nego inae zbog teke, bijele, izvezene jakne i hlaa koje je nosio. Vrpca oko njegova irokog struka bila je ukraena biserima izvezenima u obliku zmaja. Chang se naklonio. Bila mi je ast sluiti prijatelju." Veliki mukarac ga je prouavao. Imao je okrutna usta i pronicljive oi. Chang u njima nije vidio tugu, ali taj ovjek nije olako otkrivao svoje osjeaje. Da nisi odnio njegovo tijelo, oni bi mu odrezali udove i razbacali ih na sve strane svijeta. Kuomintang to radi da bi zaplaio ostale. Duh mog sina mogao je provesti mnogo godina traei dijelove svog tijela prije nego to bi se mogao sav pridruiti naim precima. Za taj ti se dar zahvaljujem." Naklonio je glavu prema Changu. Moje srce je sretno zbog vaeg sina. Njegova e se dua radovati to ste ponudili dar za nju." Crne oi su se suzile. Samo reci to eli i bit e tvoje." Chang je namjerno zakoraio blie njemu i tihim glasom rekao: Va je sin dao ivot za ono u to je vjerovao, da bi otvorio oi narodu Kine za rijei Mao Tse..." Ne govori mi o tome." Otac je okrenuo glavu u gesti odbijanja, a miii eljusti su mu se stegnuli i poskoili. Samo reci to eli." Tiskarski stroj." Otar udah. Kuomintang je unitio stroj tvog sina." Dao sam rije. Sprava za tiskanje bit e tvoja." Chang se naklonio lagano pognuvi glavu. ini veliku ast sjeanju na svog sina, Feng Tu Hong." Yueshengov otac okrenuo mu je svoja iroka lea i zaputio se prema karminama. Morao je odvesti lisicu kui. Dovoljno je vidjela. Ako ostane, bit e otkrivena. Gosti vie nisu saginjali glave u alosti ve su ih zabacivali unatrag dok su pili maotai, guguui kao golubovi. Netko e je primijetiti. Bacio je pogled preko ramena prema djevojci koja se stisnula blizu njega i pitao se to bi se dogodilo kad bi skinuo njezin iroki, slamnati eir. Bi li duhovi vatre iz njezine kose prohujali kroz gomilu gostiju i vatrom istjerali istinu s njihovih jezika: da Yueshengu nisu pokazali nimalo dobrote dok je bio iv? Jesi li ga pitao?" To je bila Kuan, njegova prijateljica iz podruma. Iznenada se pojavila pred njim, odjevena u crno umjesto u bijelo, s torbom na leima. Nije oekivao da e doi na sprovod jer u tvornici gdje je radila nisu davali slobodne dane. Odmaknuo se nekoliko koraka dalje od djevojke lisice. Da, pitao sam ga za dar. Pristao je." Kuanine tamne, kose oi iznenaeno su se rairile. Sretan si to jo nosi glavu na ramenima, a ne u jedru." Nagnula se blie. Je li te upozorio? Da vie ne tiska pamflete i postere?" Nije. Nije bilo smisla. On nas prezire, kao to je prezirao i svog sina." Njeno se nasmijeila. Ne tuguj, Chang An Lo. Yuesheng je umro inei pravu stvar i sada je sretan."
12 Boica milosra u kineskom budizmu (nap. prev.)

107

Bit e sretniji kada donesemo slobodu njegovoj okovanoj Kini", estoko je proaptao Chang. Duboko je udahnuo parfumirani zrak. A Yueshengov otac e nam pomoi da taj dan bre stigne. Htio on to ili ne."

108

Izgleda umorno, prijatelju", rekao je Alfred Parker, zastajui da proaka po ostacima duhana na dnu svoje lule. Kao da te pregazio vlak." Theo je preao rukom preko oiju. inile su mu se upaljene i pune pijeska. Da, zaista se osjeam nekako loe. Ne spavam ba najbolje ovih dana." Ne brine se valjda zbog neugodnosti s onim Masonom? Mislio sam da si rekao da si to sredio." Da, jesam. To vie nije problem. Sada zavrava polugodite pa ocjenjujem testove do kasno u no." Uz to je proveo vei dio posljednje tri noi klatei se po rijeci u brodovima tanjima od orahove ljuske. Vjeno buljei u tamu. Prole noi je lijevala kia, no ubiranja su tekla glatko i Theo je bio iznenaen s kolikom je brzinom rastao njegov dio srebra na kraju svakog pohoda. To je moglo znaiti samo jedno - postajali su sve odvaniji, tereti su im postajali sve vei, a s tim i rizici. Pouzdavali su se u njegovu rije. A on u Masonovu. Nije ni udno to je izgledao kao da ga je pregazio vlak. On i Parker sjedili su u Theovoj omiljenoj ajani u Junchowu. Parker se elio nai i pristao je da mu se pridrui ondje, nadvladavajui svoje skrupule o higijeni i korektnosti. aj bez mlijeka za Alfreda uope nije bio aj, ali je rekao da eli doivjeti tradicionalnu kinesku ajanu da bi proirio svoje razumijevanje lokalnog stanovnitva. Theo se na to nasmijao. Alfred je kao novinar odlino pokrivao europska pitanja u Kini, ali nikada nee shvatiti lokalne ljude. Kad im je vitka mlada djevojka odjevena u cheongsam s visokim ovratnikom donijela glineni ajnik i ulila crveni napitak u njihove siune alice, Alfred joj se nasmijeio tako toplo da je ona odmahnula glavom i pokazala prema gore. Theo je znao da njegov prijatelj uope nije shvatio to se upravo dogodilo: da je djevojka pomislila da on eli spavati s njom te mu je govorila da su none leptirie na katu iznad njih, spremne ponuditi mjesec i zvijezde. Za aku dolara, naravno. Oko njih, niski stolii od bambusova drva brujali su od glasova kineskih trgovaca i bankara, kao i nekoliko japanskih diplomata, dobro odjevenih i dobro uhranjenih, ljudi koji su bili na pravoj strani nestaice hrane. Svijetli, areni prostor posjetitelje je zavodio lanim osjeajem blagostanja. Grimizni lampioni, zlatni lavovi i ptice pjevice jarkih boja u bogato ukraenim kavezima umirivali su razdraljivost dok je djevojka kose poput krila gavrana tiho prebirala po chinu13. kljocanje ploica za mahjong tvorilo je stalnu zvunu podlogu. Obino se Theo ovdje osjeao mirno, ali ne i danas. Kao da to vie nije znao osjeati. Mirno se sada inilo vrlo daleko. ,,I, Alfrede, emu tolika urba? O emu toliko eli razgovarati sa mnom?" Molio si me da prekopam po prolosti Christophera Masona, sjea li se? Znam da si rekao da si rijeio svoje nesuglasice s njim, no ipak..." Theo se nagnuo naprijed. Jesi li naao kakvu sramotnu tajnu?" Ne ba." Nego?" Samo nekoliko nepravilnosti." Kao na primjer?" Za poetak, on nije ono to se ini. Roditelji su mu vodili malu eljezariju u Beckenhamu u Kentu. Ne poduzee za uvoz i izvoz kao to on tvrdi." Gle, gle, znai Masonov pater nije radio u bijelim rukavicama. Zanimljivo." Ima jo." Theo se nacerio. Alfrede, ti si pravi dijamant." Parker je na tren zastao da bi ponovno zapalio lulu koja mu se ugasila. Prvi posao mu je bio u Odjelu za carine i troarine u Londonu. I navodno se nije ustruavao trgovati krijumarenom robom koju je zaplijenio - francuskim brendijem i parfemima, takvim stvarima." Zato me to ne iznenauje?" Na kraju se premjestio u Odjel za graevinske dozvole, ali tek nakon to se pojavio daak skandala zbog afere sa enom njegova efa. ini se da je ona voljela grubi tretman... a on joj ga je pruao." Parker se namrtio od nelagode. To ba i nije ponaanje pristojnih momaka."

13 Tradicionalni kineski instrument sa sedam ica (nap. prev.)

109

Thea je dirnula naivnost njegova prijatelja. U njoj je bilo neke bespomonosti. Theovu nevinost progutao je pucanj u jednom uredu u Kensingtonu deset godina ranije i od tada je uvijek oekivao da e naletjeti na ono najgore u ljudima. Jednostavno se inilo da je uvijek tako bilo. Uvijek isto. Zato je volio biti uitelj. Djeca su bila kao neobraen materijal; za njih je jo bilo anse. A naravno, tu je bila i Li Mei. Ona mu je davala nadu. Ali, Parker je bio udan momak jer su njegovi sjajni rubovi jo bili netaknuti, stvarnost ih nije potamnjela niti im okrhnula rubove. Ovih je dana to bila rijetkost. Osvjeavajue, na svoj nain. Osim toga, danas je neto u njemu bilo drugaije, neto puno zanosa. I", Parker je spustio glas, nakon samo osamnaest mjeseci, podnio je ostavku u Graevinskim dozvolama." Prosvijetli me." Glasine. Nita odreeno, razumije." Reci ve jednom, ovjee." Mito." Ah!" Plave kuverte. Zgrade koje su nicale ondje gdje nisu smjele. Takve stvari. U pravi tren je dao ostavku i otplovio za Junchow. Samo Bog zna kako se ovdje uspio dokopati mjesta u Odjelu za obrazovanje, ali oito je dobar u svom poslu, iako ga podreeni ba i ne vole. Nisu htjeli rei vie. Pretpostavljam da se boje za svoja mjesta." Ne bi li se i ti bojao?" Parker je izgledao zaprepateno. Naravno da ne bih. Ne ako bih vidio korupciju." Djevojka se vratila s jo jednim ajnikom koji se puio i napunila im alice. Xie xie", rekao je Parker. Hvala. Theo se gotovo zagrcnuo vruom tekuinom. Dobro reeno, Alfrede." Pa, pomislio sam da bih mogao nauiti malo argona dok sam ovdje. Dobro doe u mojoj profesiji, a uostalom, zna, prijatelju, postoji netko koga elim impresionirati." Theo je gledao kako lice njegova prijatelja postaje ruiasto. Alfrede, mangupe jedan. Tko je sretna dama? Netko koga znam?" Da, zapravo je zna. Ona je majka jedne tvoje uenice." Valjda ne Anthea Mason." Parker je izgledao ljuto. Naravno da ne. Dama se zove Valentina Ivanova." Sam spomen njezina imena izmamio mu je stidljiv smijeak. Za ime Boje, Alfrede", otro je rekao Theo, ti mora da si poludio. Trai nevolje." Parker je trepnuo iza svojih naoala, iznenaen neoekivanom estinom Theova odgovora. Kako to misli, Theo? Ona je divna ena." Oh, prekrasna je, to priznajem. Ali ona je bijela Ruskinja." Pa? to tu ne valja?" Theo je uzdahnuo. Oh, Alfrede, svi znaju da se te ene oajniki ele udati za Europljanina. Bilo kojeg Europljanina. Jadna stvorenja su zaglavila ovdje, bez papira, bez novca, bez posla. To je sigurno pakao. Zato su polovica prostitutki u junchowskim bordelima bijele Ruskinje. Ne budi tako okiran, to je injenica." Ublaio je ton. ao mi je to u te razoarati, prijatelju, ali ona te samo iskoritava." Parker je odmahnuo glavom, ali Theo je mogao vidjeti da njegovo pouzdanje iezava. Novinar je skinuo naoale i poeo ih temeljito istiti snjeno bijelom maramicom. Mislio sam da e razumjeti", osorno je rekao ne podignuvi pogled. Bar ti, od svih ljudi. Da e razumjeti tu stvar s ljubavi. Da ovjeka natjera da se osjea..." Zastao je. Bolesno?" Parker se pokuao nasmijeiti. Da, osjeam se bolesno." Vratio je naoale na nos i ukoeno se zagledao u paljivo sloenu maramicu meu svojim prstima. Svuda vidim njezino lice", tiho je rekao. U ogledalu dok se brijem, na praznoj stranici dok piem svoje lanke, ak i na upijajuem papiru na stolu staroga Gallifreya - to mi je urednik - za vrijeme dogovora o rokovima." Zaista si gotov, stari drue. Upecala te." Mislio sam da e ti razumjeti", ponovio je. Zato to sam s Li Mei, misli? Ne, Li Mei nije sa mnom zbog novca, to ti jamim. Za poetak, na moju veliku alost, ja novca nemam, a uostalom, ona dolazi iz bogate kineske obitelji koja joj je zbog mene okrenula lea. Tako da je to potpuno razliita situacija. Upozoravam te, dri se dalje od Valentine Ivanove. Ona e nestati onog trenutka kad je odvede u Englesku."

110

Parkerova usta bila su stegnuta. Odgurnuo je alicu aja na stranu ne dotaknuvi je. Ja se jesam pitao to takva prekrasna, pametna ena vidi u momku kao to sam ja." ,,O, Alfrede, daj se saberi. Kao to sam rekao, ti si pravi dijamant." Alfred je ukoeno slegnuo ramenima. Gle, zato ne bi jednostavno uivao u njezinu drutvu? Spavaj s njom nekoliko mjeseci i izbaci njezin parfem iz krvi, a onda je prestani..." Theo, ti moda ima bezosjeajnu, pogansku duu", bez ogorenosti je rekao Parker, ali ja nemam. Ja sam kranin, vidi, i kao takav nastojim slijediti Njegove zapovijedi. Tako da ne, neu je odvui u krevet i onda je napustiti." Onda si zaista budala, prijatelju moj." Meu njima je nastupila tiina. Pristupila im je djevojka koja je nudila ueerene okruglice na pladnju, ali oboje su joj mahnuli da ih ostavi na miru. Iza njih, mukarac je trijumfalno uzviknuo kad je pobijedio u partiji mahjonga. Theo je zapalio cigaretu. Grlo ga je boljelo; u posljednje je vrijeme previe puio. Ostavi je sad", tiho je rekao, prije nego to se previe uplete. Ovo ti govorim za tvoje dobro. I ne zaboravi da je tu i ki, problematina ki." Parker je nesigurno preao rukom preko svojega visokog ela, pokuavajui sabrati misli. Ne znam, Theo, moda si u pravu. Sve mi se ini da je ljubav razorna sila. Ljubav prema osobi, prema idealu, prema domovini. Ona izbrie sve ostalo i iza sebe ostavi pusto. A to se tie keri, nemoj mi je ni spominjati. Za tu djevojku nema pomoi. "

111

Chang je stajao u tami. Nepomian poput kamena. Bili su ondje, svuda oko njega. Mogao ih je uti. ukaj rukava, bedro koje je okrznulo zid, struganje cipele po ljunku. To je bilo opasno. Pokazati se na sprovodu. To je znailo da e ga pronai, znao je to. Ali, izbjegavanje Yueshengova posljednjeg trenutka donijelo bi mu sramotu. Yuesheng je bio njegov krvni brat i dugovao mu je potovanje, pogotovo jer je jednako tako tijelo koje je ostalo leati u podrumu one noi kad ih je napao Kuomintang moglo biti Changovo. I sad su Crne zmije bile ovdje. Smrt je leala u sjeni, ekajui svoju gozbu. Nalazio se na kamenom poploenom trgu u starom gradu, lea pritisnutih uz avlima okovana hrastova vrata, uvuena ispod nadsvoene vee. Crne pojave letjele su od jedne ulice do druge, brzo nadirui iz svih smjerova. Pokreti u veama. Otre oi koje ga trae. Nije bilo mjeseca da osvijetli otrice u njihovim akama, ali on nije sumnjao da su tamo, edne krvi. Vidio ih je est, ali uo je da ih je vie. Jedan se prislonio uza zid na ne vie od deset koraka desno od njega, uvajui ulaz u usku hutong, uliicu koja je vodila duboko u labirint stranjih ulica. Hrapavo je disao. Uz tihi skok i udarac petom prema gore, Chang mu je zaustavio disanje, ali prije nego to je tijelo palo na tlo, on je ve bio u hutongu i trao, nisko i gipko. Svjetlo se prelilo s jednog prozora na katu iznad njega, a iza lea mu je odzvonio uzvik, ali on se nije okrenuo. Kretao se bre. Uronio u jo dublju tamu. Stopala su mu se klizala po trulom smeu. Vodio ih je kroz uliice, razdvajajui ih dok su se borili za brzinu tako da najbri ovjek, kad se naao na raskru est metara ispred svojih drugova, nije ni znao to je to izletjelo iz sjene i zabilo mu se u prsa, lomei mu rebra kao da su granice, sve dok nije bilo prekasno i on vie nije mogao disati. Chang je letio kroz tamu. Krivudajui i izvijajui se. Napadajui iz zasjede. Jedan je ovjek izgubio nogu, a drugi vid na jedno oko. Ali noni pokretni nunik, kola natrpana ljudskim izmetom iji je smrad mogao uguiti ovjeka, zaprijeila su mu put i prisilila ga da skrene lijevo niz padinu koja nije vodila nikamo. Smrtna zamka. Visoki zidovi s tri strane neravnog dvorita. Jedan ulaz. Jedan izlaz. est mukaraca rairilo se iza njega, teko diui i pljujui otrov. Trojica su imala noeve, dvojica maeve, a jedan je u ruci drao pitolj uperen ravno u Changova prsa. Neto je glasno rekao i ovjek s maem je stupio naprijed. Napao je Changa, a duga je otrica fijuknula zrakom. Chang je umirio disanje, iskoristio energiju koja mu je sukljala kroz ile i jednim glatkim pokretom noge pomeo svog napadaa. Ubod boli proparao mu je bok, ali on je napravio tri brza koraka i skoio u zrak prema stranjem zidu, pokuao pronai hvatite za prste, poskliznuo se, opet uhvatio i prebacio pete preko glave u punom luku. Na krovu, ali ne i siguran. Metak mu je prohujao kraj uha. Urlik bijesa odjeknuo je dolje u dvoritu i ovjek s pitoljem je zgrabio oruje iz ruke maevatelja i jednim mu udarcem rasporio utrobu. Ranjenik je pao na koljena, pokuavajui uhvatiti vlastite iznutrice koje su mu ispadale iz utrobe, a krik boli oteo mu se iz usta. Vrisak je prekinuo drugi udarac maem, od kojeg mu se glava otkotrljala u kanalizaciju. Pitolj je ponovno usmjeren prema krovu. Ali Changa vie nije bilo. Lidija je imala vremena za razmiljanje. Potez od dvadeset metara u sredini terena bio je ogoljen, ali se oko njega travnjak irio poput treperavoga zelenog jezera. Trava je bila precizno podiana i odravana s potovanjem koje ju je zbunilo jer se inilo da mukarci vie brinu za travu nego za vlastitu djecu. No, ona je oboavala gledati kriket. Voljela je zamiljati da se ta ista scena odvija na drugom kraju svijeta, u Engleskoj. Ba u ovom trenutku tratine u svakom selu i gradu zaposjeli su mukarci u bijelim flanelskim hlaama koji su se epirili svojim titnicima i tapovima i nabijali po maloj, tvrdoj lopti. To je bilo tako udesno besmisleno. Pogotovo po ovoj vruini. Tako bizarnu igru mogli su smisliti samo ljudi koji po cijele dane nisu radili nita. Mukarci u bijelom. Jednoj naciji znaili su sport. Drugoj su znaili smrt. Razliiti svjetovi. Oceanima udaljeni. Ali, to se dogodi s nekim tko je uhvaen u sredini? Utopi li se? Jo aja, draga? Izgleda kao da si miljama daleko." Hvala, gospoo Mason." Lidija je uzela aj, odvratila misli od Chang An Loa i posluila se jo jednim sendviem s krastavcima, dodavi ga na tanjur koji je stajao na rukohvatu njezine lealjke.

112

Pollyina majka nosila je velike sunane naoale i eir irokog oboda ukraen ruama iz njezina vrta, ali nita nije moglo potpuno sakriti modricu na lijevom oku niti oteklinu na jagodinoj kosti. Spotaknula sam se preko Ahila, Christopherove lijene stare make, i udarila u vrata, blesava kakva jesam", Lidija je ula da sa smijekom objanjava ostalim enama, ali njihovi izrazi lica su jasno govorili da joj nitko ne vjeruje. Lidija ju je poela gledati s novim potovanjem. Pojaviti se danas ovdje, na utakmici, i suoiti se s ponienjem s odlunim smijekom i sigurnom rukom dok je toila aj, za to je trebalo hrabrosti. Gospoo Mason", glasno je rekla, to je tako lijepa haljina, uistinu vam pristaje." Haljina je bila cvjetna i puna volana, kakvu bi samo Engleskinja mogla obui. Pa, hvala ti, Lidija", rekla je Anthea Mason. Na jedan uasan trenutak Lidija je pomislila da e zaplakati, no ona je samo nabacila osmijeh na lice i jo jedan sendvi na Lidijin tanjur. Na igralitu je Christopher Mason osvojio jo etiri boda, ali Lidija se odbijala pridruiti pljesku. Pokraj nje je Polly sjala od ushienja i mazila svog psia po glavi u pokuaju da ga razveseli. Durio se jer ga je drala na uzici kad je loptica upravo molila da je ulovi. Nije li tatica spretan, Toby? Danas e biti jako dobro raspoloen. Lidija je nije htjela pogledati. Poginut e, Lyd." Ne priaj gluposti. To je samo sprovod." Ali zato? Nitko ne ide na kineske obrede. Domai se dre za sebe kao i mi. Tako su svi sretni. Mora prihvatiti injenicu da nas ne vole, Lyd, i da su drugaiji od nas. Mijeanje. Nije mogue." Kako zna?" Jednostavno nije. To svi znaju." Nisi u pravu. Chang i ja smo...", Lidija je traila rije koja nee okirati Polly ... prijatelji. Mi razgovaramo o... pa, stvarima, i ne vidim razloga zato se ne bi mogli mijeati. Pogledaj svu djecu koji imaju ame kad su mali, zaista ih vole. Zato bi se to moralo promijeniti samo zato to djeca odrastaju?" Jer oni imaju drugaija pravila." Znai, ti tvrdi da to funkcionira samo kad oni usvoje naa pravila i ive kao mi?" Da." Ali, oni su samo ljudi, Polly. Kao i mi. Trebala si vidjeti i uti njihovu tugu na sprovodu. Patili su kao to i mi patimo. Porezi ih i oni e krvariti. Pa to onda znae pravila?" ,,O, Lyd, taj Chang An Lo ti je potpuno pomutio mozak. Mora ga zaboraviti. Iako moram priznati da se ini da je gospodinu Theu dobro s njegovom lijepom Kineskinjom." Ali nije je oenio, zar ne?" Upravo tako." ,,I Anna Calpin je voljela svoju amu kad je bila mala, ali sad je tjera da joj po zimi grije zahodsku dasku tako da sjedi na njoj deset minuta prije nego to je Anna mora upotrijebiti." Znam. Ali ti nikada nisi imala kineske sluge, Lyd. Ti ne razumije." Ne, Polly. Ne razumijem." Ulica je izgledala uobiajeno. Kineski ulini prodava stajao je na uglu pokuavajui prodati sjemenke suncokreta i vruu vodu, djeak se igrao pekulama u kanalizacijskom odvodu, a stara ruska babuka sjedila je u vei u stolici za ljuljanje i erupala perlinku. Pod njezinim su nogama dva prljava ulina mangupa hvatala perje koje je padalo i njime punila jastunicu. Veliki kotai rike klepetali su po ulici i dizali prainu. Lidija je pokuavala shvatiti to ju je natjeralo da stane. To je bila njezina ulica. Prola ju je milijun puta. Bilo je vrue, ona je bila pranjava i haljina joj se lijepila za kou. Trebala je hladno pie. Nalazila se samo 2O metara od svojih vrata. Pa to se onda dogodilo? Zbog ega je zastala? Budi oprezna, Lidija. Ne sanjari dok hoda. Pustili su te jednom, ali drugi put nee. Changove rijei. I zaista je bila oprezna, gledala je oko sebe, ali nije vidjela nita zbog ega bi trebala biti nervozna. Kvragu, moda je Polly bila u pravu. Moda joj je zaista pomutio mozak ni oko ega. Pourila je niz ulicu, gubei strpljenje, ali je, dok je otkljuavala ulazna vrata, osjetila neko micanje iza sebe. To nije bilo neto to je vidjela ili ula, samo iznenadno strujanje zraka iza njezinih lea. Nije se okrenula, samo se bacila preko praga i zalupila vrata iza sebe. Svom se teinom naslonila na njih i zadrala dah. Oslukujui. Nita. Automobilska truba, djeji smijeh, divlji krik galeba iznad njih. Duboko je uzdahnula. Je li to umislila?

113

ekala je dok su minute prolazile. U uima su joj jo tutnjali udarci pulsa. Lidija, moi vorobushek, doi ovamo, doi", dozivala ju je gospoa Zarja s kraja hodnika. Na sebi je imala jarkoruiasti kimono, a u kosu su joj bili upleteni metalni vikleri. Imam malo slatkog krumpira za tvoga gospodina Sun Yat-sena. Evo, uzmi." Lidija je krenula, ali noge su joj bile teke. To je lijepo od vas, gospoo Zarja. Sun Yat-sen e biti sretan." Sjetila se grumena trave, vrsto stisnutog u aci, koji je prokrijumarila iz kriket kluba. Veeras je neka posebna prilika?" Da, da. Idem na zabavu", ponosno je rekla gospoa Zarja. itanje poezije u vili generala Manlikova. On je bio prijatelj mog mua i, kao fin ovjek, nije zaboravio udovicu svoga starog druga." Dobro se zabavite." Lidija je pobjegla uz stepenice. Hvala na slatkom krumpiru. Spasibo." Kad je dola do kraja stubita, ula je glasove koji su dolazili iz potkrovlja. Glasove koje je osjeala kao udarce u lice. Zastala je. Jedan je bio glas njezine majke, tih i napet; drugi, muki, bio je povien i zvuao je ljutito. Govorili su ruski. Tiho je otvorila vrata. Dvije figure sjedile su na kauu, brzo priale i gestikulirale rukama. Lidija je osjetila drhtaj uznemirenosti i htjela otii, ali bilo je prekasno. To je bio mukarac iz policijskog prepoznavanja, veliki, bradati medvjed s masnim, crnim kovrama i povezom preko oka, onaj s vujim izmama. Pokraj njega je Valentina izgledala kao sitno, egzotino bie koje je balansiralo na rubu kaua. Mukarac je svojim jednim tamnim okom zurio ravno u Lidiju i to je bilo dovoljno da joj obrazi ponu gorjeti. Gle, ao mi je", rekla je u jednom dahu. Nisam htjela da se policija tako okomi na tebe, samo sam..." Lidija", brzo je rekla njezina majka, Lav Popkov ne govori engleski." ,,Oh... pa, reci mu da se ispriavam, mama." Valentina je progovorila na ruskom. On je polako kimnuo i ustao na noge, ispunjavajui tavansku sobu svojim masivnim ramenima, sagnuo glavu da ne udari u niski strop te i dalje zurio u Lidiju. Nije bila sigurna je li mu pogled bio pun neprijateljstva ili znatielje, ali kakav god je bio, stvarao joj je neugodu. No, ono to nije razumjela bilo je kako je, dovraga, saznao gdje ivi. Chyort! Bila je nervozna ko sam vrag. On je doao do vrata i ona se preplaila da e joj iz te blizine otkinuti glavu jednom od svojih ogromnih apa. ao mi je", ponovila je prije nego to je mogao izvui svoje pande i pruila mu ruku. Na njezino iznenaenje, prihvatio ju je, progutao je u svojoj i njeno je pretresao. No, i dalje joj se inilo da je njegovo crno oko promatra s gaenjem. Do svidania", pristojno je rekla. Dovienja." On je zagunao i odgegao se van. Mama, to je htio?" Ali, Valentina nije sluala. Toila si je pie. U au, ne u alicu, primijetila je Lidija, jo jedan znak Alfredove velikodunosti. Njezina majka je otila do novog zrcala na zidu i zagledala se u svoj odraz dok je pila prvi gutljaj votke. Stara sam", promrmljala je i rukom prela niz obraz i vrat, preko obline grudi i boka. Stara i suha kao pas lutalica s glistama." Nemoj, mama. Ne poinji. Ti si prekrasna, svi tako kau, i ima samo trideset i pet godina." Ova smrdljiva klima unitava mi kou." Pribliila je lice zrcalu i prstom polako prola oko oiju. Votka je unitava jo bre." Njezina majka nije odgovorila, samo je zabacila glavu unatrag i izlila alkohol niz grlo, a onda na trenutak zatvorila oi. Lidija se okrenula i pogledala kroz prozor. Starica je zaspala u svojoj stolici za ljuljanje, a dva mangupa pokuavala su joj izvui napola oerupanu pticu iz ruke; ali njezini prsti nisu poputali, ak ni u snu. Lidija se nagnula kroz prozor i povikala na njih. Odustali su od svoje lovine i otrali niz ulicu s jastunicom punom perja. Nebo iznad krovova bilo je proarano bojom jorgovana dok je sunce klizilo sve dalje od Kine. Lidija nije odustajala. to je taj ovjek htio, mama?" Valentina je stajala za stolom, ponovno punei au. Novac. Nije li to to svi ele?" Nisi mu ga dala." Kako bih mu mogla dati novac koji nemam?" Lidiji je palo na pamet da joj otme bocu i istoi votku kroz prozor, ali to je ve jednom probala i znala je da nema smisla. To je bilo kao guranje tapa u osinje gnijezdo; samo je pogoralo stvar.

114

Mislila sam da veeras radi u hotelu." Valentinin pogled je vrlo jasno rekao to je mislila o poslu i o hotelima. Ne veeras, draga. Neka si gurnu taj posao u svoje debele stranjice. Zlo mi je od njega. Nasmrt sam umorna od njihovih prokleto napasnih ruku i podivljalih bokova. Najradije bih ih sve isjekla na komadie, kao steak tartare." To je samo posao, mama. Sigurno ga ne mrzi ba toliko." Ali mrzim ga. Zaista. Kunem se. Oni smrde. Stavljaju ruke tamo gdje ne bi smjeli i gdje ih ne bi stavljali da sam jedna od njih. ele me jebati." Mama!" Kao i Alfred. To je ono to eli." Mislila sam da on dolazi i kupuje sve tvoje plesove da te zatiti od drugih." Kad moe." Pijuckala je pie. Ovaj put je aa bila punija. Ali, esto ima rokove u novinama pa mora raditi dokasno." Prsti su joj zaleprali po zraku. Takve gluposti piu, svi oni. Kao da je ova kolonija centar svemira." Kako me taj Rus pronaao?" Njezina je majka rjeito slegnula ramenima. Pobogu, otkud da ja to znam, draga? Razmisli malo. Pretpostavljam preko policije." Valentina je nosila staru pamunu haljinu koju je mrzila, ali koju bi se udostojala nositi po kui da sauva ostalih nekoliko komada odjee. Od te je haljine uvijek bila loe volje i Lidija se zaklela da e je sutra baciti u smee. No, zasad je samo otila do tednjaka i poela rezati slatki krumpir. Dochenka, danas mi je neto sinulo." Da te votka moe ubiti?" Ne budi bezobrazna. Ne, zapitala sam se otkud je doao novac kojim si otkupila Alfredov sat iz zalagaonice. Reci mi." No je zastao u Lidijinoj ruci. Istinu, Lidija. Nema vie lai." Lidija je odloila no i okrenula se prema majci, ali ona je opet stajala ispred zrcala i zurila u svoj odraz. Nije se inilo da joj to priinjava ikakvo zadovoljstvo. To se dogodilo kad sam prolazila kraj one izgorjele kue u Ulici Melidan", leerno je rekla Lidija. Dvoje ljudi se svaalo, mukarac i ena." ,,I? eli rei da su ti oni dali novac?" Na neki nain. ena je bacila aku srebra na mukarca, a onda su oboje jo malo vikali i otili. Pa sam ja ula unutra i pokupila novac s poda. To nije bila kraa. Leao je ondje i svatko ga je mogao uzeti." Valentinine oi sumnjiavo su se stisnule. Je li to istina?" asna rije." U redu. Ali bilo je runo to si uope ukrala sat." Znam, mama. ao mi je." Valentina se okrenula i minutu kritiki prouavala ker. Odmahnula je glavom. Izgleda uasno. Totalni nered. to si to, zaboga, danas radila?" Bila sam na sprovodu." ,,U tome?" Ne, posudila sam odjeu." ijem sprovodu?" Okrenula se natrag prema zrcalu, gubei zanimanje. Prijatelj mog prijatelja. Nitko koga zna." Lidija je do kraja narezala slatki krumpir i zamotala ga u ostatak staroga masnog papira, a zatim odnijela veliku zdjelu vode u svoju sobu pa skinula svoju vlanu haljinu i prljave cipele. Temeljito se oprala i poeljala kosu dok svaki komadi praine i prljavtine nije nestao. Morala se vie truditi oko svog izgleda ili je Chang An Lo nikada nee gledati kao to je danas na sprovodu gledao onu Kineskinju s finim crtama lica i kratkom, crnom kosom. Njihove glave blizu jedna drugoj. Kao ljubavnici. Bolje?" Draga, preslatka si." Lidija je obukla koncertnu haljinu i cipele. Nije bila sigurna zato. Vie ne izgledam uasno, zar ne, mama?" Ne, slatkice, izgleda kao bombon." Valentina se bila skinula u svoj bisernobijeli kombine, a duga joj je kosa slobodno leala na golim ramenima. Praznu au je ostavila na stolu i dola do Lidije. ak se i polupijana kretala graciozno, no oi su joj bile sumnjivo crvene na rubovima, kao da je tiho plakala dok je Lidija bila iza svog zastora. Ili je to bio samo efekt votke. Uzela je Lidijino lice u ruke i napeto se zagledala u svoju ker, a izmeu fino zakrivljenih obrva pojavila joj se bora.

115

Jednog od ovih dana postat e uistinu prekrasna." Ne budi smijena, mama. Ti e uvijek biti ljepotica u obitelji." Valentina se nasmijeila i Lidija je znala da je rekla pravu stvar. Bit e ti drago uti, malena, da sam veeras odluila stvoriti novu sebe. Modernu sebe." Majka joj je pustila lice i krenula prema ladici pokraj pocrnjelog tednjaka. Lidija je osjetila iznenadan osjeaj nelagode. Ondje su drale noeve. No, njezina majka nije izvadila no, ve dugake kare. Ne, mama, molim te, nemoj. Ujutro e ti sve izgledati drugaije. To te samo pie..." Valentina je stala ispred zrcala, zgrabila veliki pramen tamne kose i odrezala ga u visini eljusti. Nijedna nije progovorila. okirao ih je prizor u zrcalu. Bio je brutalan. Iskrivljen i zaprepaten. Odraz ene izgubljene izmeu dva svijeta. Lidija se prva oporavila. Daj da ja zavrim jer inae nee biti ravno. Bit e otmjeno, stvarno ik." Njeno je uzela kare iz ukoene ruke svoje majke i nastavila sa ianjem. Svaki rez inio joj se kao izdaja njezina oca. Valentina je uvijek govorila da je on oboavao njezinu dugu kosu i da je svake noi prije spavanja stajao iza nje i eljao je dugim, sporim pokretima koji su joj kosu pretvarali u sjajni, svilenkasti slap pun svjetlucavog elektriciteta. Kao zvijezde padalice na nonom nebu, govorio je. Sada su mekani valovi, poput mrtvih ptica, leali oko njezinih nogu. Kad je bilo gotovo, Lidija je pokupila ostatke, zamotala ih u bijeli al svoje majke i taj tanki zaveljaj stavila ispod jastuka. Zasluivao je pravu sahranu. Na njezino iznenaenje, majka joj se smijeila. Tako je bolje", rekla je. Valentina je zamahnula glavom, a kosa joj je zaigrano poskakivala, uvijajui se prema zatiljku i naglaavajui njezin dugi, bijeli vrat. Mnogo bolje", ponovno je rekla. A ovo je samo poetak nove mene." Sa stola je uzela napola ispranjenu bocu ruske votke i otila do otvorenog prozora. Vani je izgledalo kao da veernje nebo gori iznad krovova poploenih sivim kriljevcem. Valentina je ispruila ruku i, bez ijednog pogleda prema dolje, prolila prozirnu tekuinu na ulicu. Lidija je promatrala. Sretna?" pitala ju je majka. Da." Dobro. A zavrila sam i s poslom plesne hostese." Ali, treba nam novac za stanarinu. Nemoj..." Ne. Odluila sam." Lidija je poela paniariti. Moda bih ja to mogla. Postati plesna hostesa, mislim." Ne budi apsurdna, dochenka. Ti si premlada." Mogu rei da imam vie od esnaest godina. A zna da dobro pleem, ti si me nauila." Ne. Ne elim da te mukarci diraju." O, mama, ne budi smijena. Znam se brinuti za sebe." Valentina se histerino nasmijala. Ispustila je bocu na pod i uzela ker za ruku. vrsto ju je protresla. Ti ne zna nita o mukarcima, Lidija Ivanova, nita, a namjeravam da tako i ostane. Zato nemoj ni pomiljati na takav posao." Ljutito ju je gledala, a Lidija nije potpuno shvaala zato. U redu, mama, u redu, smiri se." Izvukla je ruku iz njezine i paljivo rekla: Ali, moda bih mogla nai neki drugi posao." Ne. Davno smo se dogovorile. Mora stei obrazovanje." Znam, i hou. Ali..." Nema ali." Sluaj, mama, znam da smo rekle da je jedini nain da pobjegnemo iz ove rupage da ja na kraju naem pravi posao, ostvarim karijeru, ali kako emo do tada...?" To nije jedini nain." Kako to misli?" Mislim da postoji drugi nain." Koji?" Alfred Parker." Lidija je trepnula i osjetila nalet kisele sline u ustima. Ne." Rekla je jedva ujno. Da." Njezina je majka zabacila svoju netom oianu kosu. Odluila sam." Ne, mama, molim te, nemoj." Lidiji se grlo osuilo. On nije dovoljno dobar za tebe." Ne budi smijena, slatkice. Sigurna sam da e njegovi prijatelji rei da ja nisam dovoljno dobra za njega." To je glupost."

116

Je li? Sluaj me, Lidija. On je dobar ovjek. Antoine ti nikada nije smetao pa zato se sada buni zbog Alfreda?" ,,S Antoineom nikad nije bilo ozbiljno." ,,E pa, drago mi je to shvaa da namjeravam biti ozbiljna u vezi s Alfredom", rekla je njeno i primila pramen sjajne kose svoje keri, kao da se htjela prisjetiti osjeaja duge kose. elim da bude dobra prema njemu." Mama", Lidija je odmahnula glavom, ne mogu... jer..." Jer to?" Lidija je vrkom svoje nove cipele zagrebla po podu. Jer on nije tata.' udan, maleni jauk oteo se s Valentininih usana. Nemoj, Lidija, nemoj. To je vrijeme prolo. Ovo je sadanjost." Lidija je zgrabila majinu ruku. Nai u posao", brzo je rekla. Izvui u nas iz ovog svinjca, obeavam, ne treba Alfreda, ne elim ga u naoj kui. On je pompozan, petlja si po uima i nabija nam svoju Bibliju u usta i..." Duboko je uzdahnula. Nemoj stati sada, dochenka. Daj da ujem sve." On nosi naoale, ali svejedno ne moe vidjeti kako ga mota oko malog prsta kao slamku." Valentina je slegnula svojim elegantnim ramenima. Tiho sad, slatkice. Daj mu vremena. Naviknut e se na njega." Ne elim se naviknuti na njega." Zar ne eli da budem sretna?" Zna da elim, mama, ali ne s njim." On je dobar Englez." Ne, on je previe... obian za tebe. On e promijeniti sve, uinit e nas jednako obinima kao to je i on." Valentina se uspravila. To je uvredljivo, Lidija, i ja..." Zar ne vidi", brzo je nastavila Lidija, vratila sam mu njegov glupi sat samo zato da ga se rijeim." Glas joj je postajao sve vii. Potroila sam sav taj dragocjeni novac jer sam mislila da e me zbog toga zamrziti toliko da e otii i nikad se nee vratiti. Zar ne vidi?" Valentina je stajala ukoeno. Lice joj je izgubilo boju i postalo bijelo kao kost dok je zurila u ker. Zrak u sobi bio je previe krhak za disanje. Ti me podcjenjuje", napokon je rekla. On nee otii." Nemoj, mama. Nemoj nam to raditi." Odluila sam, Lidija." Odjednom Lidija vie nije mogla podnijeti da bude u istoj sobi s tom novom Valentinom Ivanovom. Zgrabila je zamotak masnog papira, izjurila iz sobe i divljaki zalupila vratima za sobom. Vrapiu, to radi tu vani u mraku?" Bila je to gospoa Zarja, zamotana u dugi, barunasti ogrta i s ekstravagantnim eirom s crnim nojevim perom na glavi. Dijamantne visee naunice hvatale su svjetlost s prozora i svjetlucale kao krijesnice. To nije bila gospoa Zarja koju je Lidija poznavala. Samo hranim Sun Yat-sena", promrmljala je. Ve ga jako dugo hrani." Lidija nije odgovorila. Zec joj se smjestio u naruje i ona je osjeala da mu srce brzo lupa uz njezina prsa. Je li mu se svidio slatki krumpir?" Da, hvala." Nastupila je tiina, nijedna nije bila sigurna kako da nastavi. Negdje na ulici zaulo se skvianje svinje. Zvuala je kao noni demon. Lijepo izgledate", rekla je Lidija. Hvala. Idem na zabavu generala Malinkova." Zabava. Ruska zabava. To bi bilo bolje od sobe u potkrovlju. Mogu li ii s vama, gospoo Zarja?" Pristojno je pitala Lidija. Nosim svoju sveanu haljinu." Usamljeno, ukoeno staro lice smekalo se u razdragani osmijeh. Da. Mora doi. Moe neto nauiti o velikoj zemlji koja te rodila. Da." Spasibo", rekla je Lidija. Hvala.

117

Lidija je vrsto odluila uivati u veeri. Njezina prva zabava. Odravala se u jednoj od velikih vila na aveniji koja je razgraniavala Rusku i Britansku etvrt, gdje se Lidija ponekad dolazila diviti raskoi koju je nekolicini sretnika kupio dep pun caristikih dragulja. Ali, veeras se zbog glazbe osjeala jo gore. Melodija se poput bujice prelila preko njezinih brana i oslobodila sve u njoj. Rijei koje je izrekla majci i njezino strahovanje za Changa izmijenjivali su joj se u glavi dok vie nije mogla misliti. Svirao je romantian dio iz Borodinova Princa Igora, jednog od pripadnika ruske Mone gomilice, i to dosta dobro, ali ipak ne onako kao to bi to odsvirala njezina majka. Lidija se usredotoila na ruke pijanista koje su milovale tipke kao to su njezini prsti milovali zeje krzno. Intimno i eznutljivo. A sada pleemo", izjavila je gospoa Zarja, prije nego to netko pone pjevati jednu od onih alosnih gruzijskih tualjki." Redovi stolica pomaknuti su na krajeve plesne dvorane i parovi su poeli izlaziti na podij. Gospoa Zarja spustila je svoje pozamano tijelo kraj Lidije, a njezina je raskona veernja haljina od tafta zautala. Haljina je imala jak miris na naftalin i sitnu zakrpu na jednom rukavu, gdje je gospoa Zarja vjerojatno zapela za neto, ali Lidija se poigravala s idejom da je to bila rupa od boljevistikog metka. Kako ti se zasad svia?" pitala je gospoa Zarja. Jako je lijepo. Spasibo." Odlino. Otlichnol" Zaudo, Lidiji se najvie svidio sat itanja poezije na poetku veeri. Nije razumjela ni rijei, naravno, ali to joj nije bilo vano. Vaan je bio taj zvuk. Glas Rusije. Puni samoglasnici i sloene kombinacije koje su se kotrljale u ustima govornika i nekako odzvanjale. Iznenadilo ju je to su joj u tome ui nailazile zadovoljstvo. Sviala mi se poezija", rekla je, ,,i sviaju mi se lusteri." Gospoa Zarja se nasmijala i potapala je po ruci. Naravno da ti se svia, vrapiu." Velike su joj se grudi tresle od veselja. Mislite li da e me netko pitati za ples?" Lidijine oi ljubomorno su slijedile uskovitlane plesae. Bilo joj je svejedno tko e je zamoliti. To je ak mogao biti i jedan od ovih staraca s caristikim medaljama na prsima i tugom u oima, samo da je netko zamoli. Neki mukarac. ,,Nyet. Ne. Naravno da ne moe plesati." Ali mogu, dobro mi ide. Znam..," Ne. Nyet." Gospoa Zarja sklopljenom joj je lepezom otro potapala koljeno. Premlada si. To ne bi bilo dolino. Jo si dijete. A djeca ne pleu s mukarcima." U tom im se trenutku naklonio general Manlikov, pleata i impresivna figura valovite bijele kose i izrazito uspravnoga dranja, i ponudio ruku gospoi Zarji. Ona je naklonila glavu i pridruila mu se na plesnom podiju. Lidija ih je promatrala. ivciralo ju je kad su je zvali djetetom, ali veina od pedesetak prisutnih bili su starci. Jedni su bili dobro odjeveni, drugima je odjea pokazivala znakove iznoenosti i krpanja kao i haljina gospoe Zarje, ali svi su bili povezani svijeu o pripadnosti istoj klasi i dravi. Nalazili su se u raskonoj plesnoj dvorani, u kojoj je cijeli jedan dugaki zid bio prekriven visokim, pozlaenim ogledalima, a elegantni luni prozori na drugom zidu otvarali su se na terasu i vrtove. Vani je bilo mrano, kao da nije bilo ni mjeseca ni bogova. Jarka svjetla i smijeh u dvorani ohrabrili su Lidiju. Ustala je, otila do jednoga francuskog prozora i zagledala se u mrak. Nita se nije micalo. Ni grana niti kakav imi. Nije vidjela nikoga, ali to nije znailo da netko nije mogao vidjeti nju. Ipak je zakoraila na terasu i poela plesati uz Chopinov valcer koji je mekano plovio kroz otvorene prozore. Vlaan joj je zrak hladio obraze i gole su joj se ruke najeile od skrivenog zadovoljstva dok se okretala i njihala u ritmu glazbe. Na jedan intiman trenutak sve je drugo nestalo i u glavi joj je napokon bilo bistro i isto. Kako neobino." Stala je i okrenula se. Mladi u ranim dvadesetima nehajno se naslanjao na okvir vrata i promatrao je. Poeo je pljeskati, polako i promiljeno, gotovo uvredljivo. Oaravajue."

118

Nepristojno je pijunirati ljude", otro je rekla Lidija. On je ravnoduno slegnuo ramenima. Nisam znao da je ova terasa rezervirana samo za vas." Trebali ste objaviti svoje prisustvo." Plesna predstava je bila tako... zabavna." Govorio je engleski s laganim ruskim naglaskom, a usne su mu se prezirno nakrivile u jednu stranu. Zabava generala Manlikova odvija se u dvorani, ne ovdje. Dentlmen bi potivao privatnost jedne dame." To je trebalo zvuati britko, kao to je Valentina ponekad razgovarala s Antoineom. On je iz gornjeg depa izvadio srebrnu kutiju za cigare, izvukao jednu, nekoliko puta je lagano lupio o stranji dio kutije pa je bez ikakve urbe zapalio, a onda ju je pogledao s lijenim, podrugljivim izrazom lica. kljocnuo je petama i kratko se naklonio. Ispriavam se to nisam bio dentlmen, gospoice Ivanova." okiralo ju je to joj je znao ime. Jesmo li se ve upoznali?" uzrujano je pitala. Jo dok su joj rijei izlazile iz usta, shvatila je s kim razgovara. Bio je to Aleksej Serov, sin grofice Natalije Serove. Jedva ga je prepoznala. Samo mu je ponaanje bilo bahato kao i uvijek. Njegova gusta smea kosa sada je bila kratko oiana, a na sebi je imao elegantan bijeli sako i crne hlae koje su se suavale prema dolje i naglaavale njegove duge noge. Sve na njemu govorilo je da je on sin ruskoga grofa. ini mi se da su nas upoznali u jednom restoranu. La Licorne, vjerujem." Ne sjeam se", nemarno je odgovorila i odmaknula se od njega, naslonivi se na kamenu ogradu koja je okruivala terasu. Iznenaena sam to se vi sjeate." Kao da bih mogao zaboraviti tu haljinu." Volim tu haljinu." Oito." Glazba je prestala i odjednom je noni zrak bio pun tiine. Ona se nije potrudila da je prekine. Osjeala je slab miris zapaljenog drva koji se mijeao s aromom njegova duhana. To joj se uinilo kao vrlo muki miris. Podsjetio ju je na Changa. Ne zato to je on mirisao na dim; ne, njegov je vie bio isti miris rijeke, ili ipak mora? Na sekundu se zapitala bi li mu koa bila slana pod jezikom i odmah je osjetila da se zacrvenjela. To ju je razdrailo. Ti si ona Ruskinja koja ne zna ruski, zar ne?" rekao je Aleksej Serov. A ti si onaj Rus koji ne zna pristojno priati na engleskom." Oi su im se srele i ona je postala svjesna da su njegove zelene i vrlo izraajne, usprkos njegovu stavu leerne ravnodunosti. Glazba je bila izvrsna", primijetio je. Dosta prosjena, rekla bih. Bas je bio prejak, a tempo neujednaen." Usne su mu se ponovno nakrivile na onaj arogantni nain. Moj naklon vaem superiornom znanju." Osjetila je potrebu da mu pokae da njezino znanje o svijetu nije bilo ogranieno na glazbu. Ovdje u Internacionalnom naselju je dovoljno mirno za ovakve ugodne zabave." Pokazala je prema jarko osvijetljenoj prostoriji. Ali sve se u Kini mijenja." Budite tako dobri da me prosvijetlite, gospoice Ivanova." Komunisti zahtijevaju kraj feudalizma, jednakost za radnike i pravednu raspodjelu zemlje." Zaboravite komuniste", prezirno je rekao. Oni e biti zgaeni u nekoliko sljedeih tjedana. Ba ovdje u Junchowu." Ne, varate se. Oni..." Oni su gotovi. General Cang Kai-ek naredio je da se elitna jedinica njegove vojske Kuomintanga poalje ovamo, da nas rijei tih napasnika. Tako da ste i vi i vae zabave savreno sigurni, ne brinite." Nisam zabrinuta." Ali bila je. Odjednom je u dvorani odjeknuo quickstep, val glazbe pune ivota i energije. Bez razmiljanja, Lidija je rekla: elite li plesati?" S vama?" Da." Ovdje vani?" Da." Imao je izraz lica kao da ga je pitala da skoi u poljski wc. Mislim da ne. Premladi ste." To ju je zapeklo. Ili ste moda vi prestari?" uzvratila je i opet poela plesati kao da nije bila svjesna njegove prisutnosti.

119

Okolo naokolo u vrtoglavim krugovima. Ali, nerviralo ju je to Aleksej Serov nije imao pristojnosti da ode. Oi je drala napola zatvorenima i odbijala ga je pogledati, pravei se da ne postoji i umjesto toga je zamiljala da ju je Chang uzeo u naruje dok je lebdjela na povjetarcu, a tijelo joj se njihalo i okretalo od jednog kraja terase na drugi. inilo joj se da joj ritam glazbe udara u krvi. Dah joj se ubrzao i osjeala je da joj je koa oivjela, tako da je bila svjesna svakog dodira none rose i svakog drhtaja krila nonih leptira koji su leprali prema krugu svjetla. Ya tebya iskala, Alekseju." Lidija je stala, ali u glavi joj se i dalje vrtjelo. Kraj Alekseja je stajala mlada ena s aom crvenog vina u obje ruke i rijeima koje Lidija nije razumjela. Njezina ravna, plava kosa bila je oblikovana u urednu punu boje kukuruza, a na sebi je imala modernu haljinu do malo ispod koljena, kao i Lidija, samo to je njezina haljina bila prekrivena jarkoplavim perlicama, parika haljina, dizajnerska haljina. Naglaavala je plavetnilo njezinih oiju koje su se iznenaeno prikovale za Lidiju. Trenutak je bio gotov. Lidija je paru uputila neto to je trebao biti graciozan naklon glave i prola pokraj njih visoko uzdignute glave. Oni su se doaptavali na ruskom, ali je Lidija, dok je ulazila u dvoranu, ula da se Aleksej Serov namjerno prebacio na engleski. Ta djevojka je ista kao njezin otac. I on je imao naglu narav. Jednom sam vidio kako je bacio svoju violinu u vatru jer nije mogao dobiti ton koji je elio." Lidijine ui su gorjele, ali nastavila je hodati. Chang An Lo ju je promatrao. Skriven u vlanoj tami bujne kronje alosne vrbe. Promatrao je nju na terasi kao to bi promatrao dugorepu lastavicu koja se obruavala i uzdizala po nebu zbog iste radosti letenja. inilo se kao da zrak oko nje vibrira, a njezina je kosa zapalila nebo. Mogao je osjetiti vruinu i uti pucketanje plamenova. Plitko je disao i osjeao da se u njemu javlja poznato podrhtavanje bijesa. Ples i glazba bili su nepoznati njegovim osjetima, ali pokreti Lidije Ivanove bili su jasni. Ona se kretala onako kako se mlada enka make kree ispred mujaka kad se spremna pariti, zavodniki se njiui, izazivajui ga da joj se priblii, trljajui se i predui i trzajui bokovima. Mukarac je stajao u pojasu ute svjetlosti s prozora, a tijelo mu je izgledalo mekano, kao da uope nema kostiju. Pretvarao se da je nezainteresiran, ali nije otiao. Oi su mu se prikovale za rasplesanu djevojku na takav nain da ga je Chang poelio nabosti na vrh ribarskog koplja i gledati ga kako se migolji. Crne zmije nisu bile jedine koje su gmizale prema njoj. Ruke ovjeka bez kostiju zaboravile su na cigaru u svojim prstima, ali njegove napola zatvorene oi nisu zaboravile pratiti svako draesno izvijanje njezinih bokova. Ostao je na mjestu. Kao i sjena. Ona pokraj stepenica koje su vodile do terase, ona koja se stapala s masom bave za vodu, dublje crnilo na crnilu. Sjena iji e dah uskoro prekinuti. Odsjaj s prozora zabljesnuo je na metalu shurikena14 u ruci spremnoj na pokret. Chang je izvukao no. On ju je uvao.

14 Tradicionalno japansko oruje, otrice za bacanje (nap. prev.)

120

Mama, je li istina da je moj otac svirao violinu?" Gdje si to ula?" Na zabavi. Je li istina?" Da, istina je." Zato mi nikad nisi rekla?" Jer je svirao vrlo loe." Je li jednom u bijesu bacio violinu u vatru?" Valentina se nasmijala mekim, privatnim smijehom. O, da, vie nego jednom." Onda je zaista imao naglu narav? " Da. Da." Jesam li ja kao on?" Valentina se vratila lakiranju noktiju. Njezina sjajna nova bob frizura plesala joj je preko obraza, skrivajui njezin izraz lica od Lidijina otrog pogleda. Svaki put kad te pogledam vidim njegovo lice." Izlazi iz kreveta." Ne." Draga, izludjet e me. Cijeli tjedan lei u krevetu." Pa?" Ne razumijem te. Obino si u takvoj urbi da izae van i napravi neto, ali sad... O, dochenka, ljuti me, stvarno me ljuti. Samo zato to je kolski semestar zavrio, a ti ima brdo knjiga ne znai da moe provesti ostatak ivota itajui. Zato ne? Ja volim itati." Ne budi tako jadna. Kakva ti je to uope velika, debela knjiga?" Rat i mir." O, gospodi! Za ime Boje, neka bude Shakespeare ili Dickens, ili ak ona imperijalistika svinja Kipling, samo, molim te, ne Tolstoj. Ne Rus." Sviaju mi se Rusi." Ne budi smijena, ti ne zna nita o Rusiji." Upravo tako. Vrijeme je da nauim, ne misli li?" Ne, ne mislim. Vrijeme je da se izvue iz kreveta i ode do Pollyine kue na malo pite od ljiva njezine kao ljiljan bijele majke koju toliko hvali. Izai. Napravi neto." Ne." Da." Ne." Mora." Zato me tjera van? Jer hoe uskoiti u krevet s Antoineom?" Lidija!" Ili je to sada Alfred?" Lidija, ti si nepristojno i drsko dijete. Ja samo elim da bude normalna, to je sve." to je normalno, mama?" Uostalom, s Antoineom je gotovo." Jadan Antoine." Glupost, drugo nije ni zasluio." A Alfred? to on po tebi zasluuje?" Alfred je iznimno dobar ovjek plemenita srca i ja bih te htjela podsjetiti da je Bog rekao da e krotki naslijediti zemlju." Mislila sam da ne vjeruje u Boga." To nema nikakve veze s tim. A sad mi reci zato lei u ovoj zaguljivoj rupi i ne eli izai?" Jer ne elim." udna si, Lidija Ivanova. Zna to? Svaka djevojka koja dan za danom lei u krevetu s bijelim zecom na prsima i ita o ratu je udna." Bolje udna nego mrtva." to?" Nita."

121

,,O, draga, zaista me ljuti." Znala je. Onog trenutka kad su je pozvali u restoran, znala je zato. Oprala je kosu, obukla svoju haljinu boje marelice i satenske cipele, sve po uputama. Restoran ovaj put nije bio La Licorne. Bio je talijanski i imao je male, privatne, konate separee i prigueno svjetlo svijea koje su se prelijevale preko grla zdepastih vinskih boca opletenih slamom. Lidija je po tanjuru gurala komade neega to se zvalo linguini i ekala da Alfred i Valentina prijeu na stvar. Alfred se stalno smijeio, toliko da je pomislila da ga ve sigurno bole obrazi. Kao da je progutao stroj za smjekanje. Natoio joj je au vina i veselo rekao: Ovo je lijepo, nije li, Lidija?" Mmm." Nije htjela susresti majin pogled. ujem da jo uvijek marljivo ui iako nema kole tijekom ljeta. To je odlino, draga moja. to te najvie zanima?" Rusija i ruski jezik." Vidjela mu je plamiak iznenaenja duboko u oima, ali osmijeh mu nije zatreperio. Tebi je to sigurno zanimljivo. Naposljetku, to je tvoje naslijee, zar ne? Ali Josif Staljin ini brutalne stvari svojim ljudima u ime slobode, izobliavajui samo znaenje te rijei, tako da svijet o kojem ita u svojim knjigama vie ne postoji u sovjetskoj Rusiji, draga moja. Barbarski je to se ondje dogaa. Seljake proglaavaju kulacima i tjeraju ih da umiru od gladi pod tim novim komunistikim reimom." Misli, isto kao i za vrijeme cara?" Valentini je pobjegao tihi uzdah. Hajde, Lidija", rekao je Alfred s tihom odlunou, nemojmo se uputati u taj razgovor veeras. Veeras je vrijeme za slavlje." Bacio je gotovo srameljiv pogled u Valentininu smjeru. Tvoja majka i ja imamo vijest za koju se nadamo da e te usreiti." Valentina nije komentirala, samo je oprezno promatrala ker. Lidija je poela priati. Nekako joj se inilo da, kad bi uspjela ispuniti njihov mali separe svojim rijeima, nagurati ih u svaki slobodan kutak, ne bi bilo mjesta u koje bi Alfred mogao ugurati svoju vijest. Gospodine Parkeru", rekla je Lidija uz privid zabrinutosti, mislim da ste rekli da je moj ravnatelj, gospodin Theo, va prijatelj, zar ne? E pa, trebam va savjet, jer se on pri kraju semestra ponaao vrlo udno. Vidite, on bi nam na satu zadao neki zadatak pa stavio glavu u ruke i ostao tako cijelu vjenost, kao da je zaspao, ali nije, jer sam mu ponekad uhvatila pogled dok je zurio ravno u nas iza svojih prstiju, a Maria Allen misli da ima problema sa svojom prekrasnom kineskom ljubavnicom pa pati od slomljenog srca, ali..." Lidija." Bila je to Valentina. ... ali Anna kae da se njezin otac tako ponaa kad je mamuran i jedan dan je gospodin Mason uletio u razred sav crven u licu i izvukao gospodina Thea van..." Lidija!" Ovaj put otrije. Prestani." Lidija je prvi put pogledala u majino lice. Valentina nije rekla nita vie, ali njezine su je oi preklinjale. Valentina je okrenula glavu. Reci joj, Alfrede. Reci joj nau dobru vijest." Alfred joj se iroko nasmijeio. Vidi, Lidija, tvoja majka mi je uinila veliku ast i pristala biti mojom enom. Mi se enimo." Napeto su ekali njezin odgovor. Lidija je napravila veliki napor. Prisilila se na osmijeh, iako su joj se zubi zalijepili za usne. estitam", rekla je. Nadam se da ete biti jako sretni." Njezina se majka nagnula naprijed i kratko je poljubila u obraz.

122

Chang An Lo je naao poruku. Znao je da je od nje i prije nego to ju je otvorio, pa je njeno opipao papir traei dodir njezine koe. Poruka je bila ugurana u teglicu za kisele krastavce ostavljenu na plosnatoj stijeni kod Potoka gutera, stijeni na kojoj se voljela sunati. Lisnata grana bila je postavljena preko teglice da je sakrije od oiju koje nisu bile njegove. Tanki, srebrni listovi breze uvili su se i isuili od vruine. Bila je oprezna. Bez imena. Samo upozorenje. Elitne ete Kuomintanga na putu za Junchow", pisalo je. Da unite komuniste. Odmah bjei. Hitno. Ti i tvoji prijatelji. Bjeite." Rije Bjeite bila je podcrtana crvenom bojom. Na dnu presavijenog papira dodala je skicu zmije s odsjeenom glavom i s krvlju koja je kapala iz rane. No je bila demonski crna. Bez mjeseca. Samo neumoljivo rominjanje kie koja je prekrivala svaki zvuk. Kua je bila velika i dobro uvana. Straari gotovo nevidljivi ispod nadstrenica s uvinutim krajevima. Visoki vanjski zidovi bez prozora i sva dvorita obasjana arenim lampionima, ak i usred noi. U svakoj vei okrenutoj prema dvoritima neprestano su zveckala vjetrena zvona, zatita od zlih duhova kao i zlonamjernih uljeza, no najvea opasnost za Changa dolazila je od au aua sa irokom glavom koji je obilazio unutranje dvorite. Njegov otar sluh uo je i ono to ljudske ui nisu mogle. Chang je tiho prelazio preko crepova krova. Njegove pustene cipele kretale su se sporo i strpljivo, pribliavajui se jedan neujan korak za drugim. Njegov cilj nije bilo veliko unutranje dvorite, ve ono prije njega, ono s fontanom u kojoj je voda izvirala iz otvorenih usta dupina i padala u dekorativni ribnjak u kojem su arani plivali poput bijelih duhova. U kutu se nalazilo drvo ljive, pritisnuto teinom zrelog voa. Stablo je bilo staro, a njegove su se grane naslanjale na kuu kao to se starac naslanja na svoj tap. Chang je bio sav u crnom i ekao je, skriven u sjenama na krovu. Oiju i misli usredotoenih na jedan prozor. Straar u ophodnji bio je temeljit, zabadajui tap u bunje i ispod delikatno izrezbarenih klupa. Chang je uo tres kad je jedan noni reptil tapom pribijen na mramorni pod, a odnekud iz blizine se zaulo duboko rezanje. Lampion na verandi bacao je svjetlo na jednu stranu straareva lica, njegove oi otre i oprezne, gladne za neim ili nekim tko e mu olakati dosadu none rutine. Chang nije imao nikakvu namjeru da mu pomogne u tome. Ne jo. Straar je napokon odetao u sjenu sljedeeg dvorita, gdje ga je pas pozdravio poniznim cvileom. Chang je taj trenutak iskoristio da se pokrene. Mokri crepovi, skliski pod njegovim nogama. Uz hrbat krova. Jo crepova, prekrivenih mahovinom i skliskih. Niz stablo, lako kao po toboganu. Preko verande. Otvoren prozor. Prigueno svjetlo plamsalo je iza zastora. Chang je preao preko prozorske daske. Soba je bila velika. U sredini se nalazio masivan krevet od crnog hrasta, sa svilenim baldahinom, bogato izrezbaren likovima imia s rairenim krilima i iskeenim onjacima te dugovratim pticama koje su prodirale korpione i abe. S jedne strane kreveta gorjela je svijea u drau od ada, a oko nje se nalazila prava zbrka razbacanih aa i boca, konatih remena, lokvi prolivenog piva i mala, mjedena kadionica. Na vrhu svega toga leala je dugaka lula od obojane slonove kosti. Sladunjavi miris u zraku izazivao je muninu. Chang je stajao u naboru zastora dovoljno dugo da na plahtama razabere tri figure. Dvije su leale nepomino i tiho, oiju irokih od straha. Zurei u no u njegovoj ruci. To su bile dvije mlade konkubine, obje gole, zglobova zavezanih konatim vezama i privrenih za kuku na uzglavlju kreveta. Njihova glatka koa bila je sjajna od mirisnih ulja. Jedna je na svojim malim grudima imala trag bia. Izmeu mladih konkubina leao je krupni mukarac i hrkao otvorenih usta. Bio je izvaljen na lea, a jedna strana lica i jastuk bili su mu uprljani utim tragom bljuvotine. Na sebi je imao smo remen od zmijskih zubi oko irokog i miiavog struka, a trbuh mu je bio prekriven gustim, grubim dlakama. Changov pogled bio je prikovan za djevojke. Ve dugo nije bio sa enom. Ona s tragom bia bila je vrlo lijepa, s oima crnima kao ugljen, grudima koje su se nadimale mekano i primamljivo i bradavicama uzdignutim poput ruiastih pupoljaka. Chang je priao blie, usporio disanje i stao u podnoju kreveta. U jednom hitrom skoku

123

naao se na krevetu, kleei izmeu mukarevih golih nogu. Njegove zatvorene oi trzale su se iza kapaka, ali nije se ni pomaknuo, nesvjestan iega osim drogom izazvanih, kaotinih snova koje nije mogao kontrolirati. Chang se nagnuo i s ormaria kraj kreveta uzeo nekoliko tapia za jelo, zbog ega su se obje djevojke panino zgrile na jastucima, a konati povezi su im se vrsto zategnuli oko zglobova. Drhtale su, a njihove su duge crne kose treperile pod svjetlom svijea. Demon noi", proaptala je jedna. Nemoj nas ubiti." Chang nije obraao panju na njih. S pomou tapia u lijevoj ruci primio je mukarev mlohavi penis i podignuo ga dok nije bio zategnut i uspravan. Spava je zastenjao i jedna mu se teka ruka potkrala dolje do prepona, ali onda se opet umirio. Chang je progurao otricu noa kroz guste crne dlake do korijena penisa i laganim pokretom zgloba zarezao osjetljivo meso. Zauo se vrisak koji je zvuao kao nj istanje konja i naveo Changa da oekuje povratak straara. Tiina", prosiktao je. ovjekova usta su se zatvorila i on je zakrgutao zubima, od straha ili od boli, nije bilo jasno. Changu je bilo svejedno. Tiina", ponovno je naredio. Mukareve oi potpuno su se suzile i s mrnjom zabuljile u Changa. Na trenutak su potraile ma, tanak i paljivo ugraviran, koji je visio na zidu iznad malog oltara, ali Chang je pojaao pritisak svoje otrice. to hoe od mene?" zareao je mukarac. Tijelo mu je bilo kruto i nepokretno kao kamen. Tvoja muda na tanjuru." Chang je kontrolirao situaciju, to je bilo opasno. U ovom golemom zmaju od kue, sa svim tim poniznim slugama i dobro odravanim dvoritima, samo je jedan ovjek imao mo. Samo je jedan ovjek rigao vatru. Taj ovjek bio je Feng Tu Hong. Chang je proao ispod nadsvoenog prolaza. Preko posljednjeg, najljepeg dvorita, u kojem su pozlaene eljusti bronanih lavova bljeskale i prijetile sa svojih podnoja, ak i po mraku i kii. Straari i sluge trali su prema naprijed pa se povlaili u strahu. Latice su se kovitlale preko mramornog poda, mokre i potrgane. Pas je stajao ukoen i nakostrijeen i reao duboko u grlu, ali nije napadao. Jer se ispred Changa gegao pogrbljeni lik Po Chua. Kia se slijevala niz snanu krivinu njegovih lea te niz golu stranjicu. Jo uvijek je na sebi imao samo remen od zmijskih onjaka, ali sad mu je jedan komad koe povezivao zglobove i glenjeve, tako da je bio gotovo potpuno presavijen prema naprijed, a drugi mu je sputavao stopala tako da se nisu mogla razdvojiti vie od irine dva rairena dlana. Kretanje mu je bilo sporo i poniavajue, poput osakaene kornjae, a naprijed ga je tjerao vrh noa na njegovim testisima. Iz usta mu je izvirala bujica prostota koje je Chang ignorirao. Feng Tu Hong", povikao je Chang, tvoj dupelizac od sina sjedi na otrici mog noa. Ako eli da ti jednog dana posije unuad, otvori vrata da ti moe na trbuhu dogmizati do nogu." Vjetar mu je otimao rijei iz usta, a nono ih je nebo gutalo. Oko sebe je uo izvlaenje maeva i siktanje otrih udaha, ali nitko se nije usudio prii preblizu, a jedna je uljevita ruka imala dovoljno pameti da psa zgrabi za iju. Chang je osjeao mo tog trenutka. Uzdigla se u njemu poput tajfuna, divljajui mu kroz vene i tjerajui sav strah. Morao je uivati u tom trenutku, okusiti njegovu slast. Mogao bi mu biti posljednji. Ukraena vrata na vrhu stepenica naglo su se otvorila, a na njima je stajao Feng Tu Hong, irok gotovo kao i sama vrata. Iako je oko glave jo nosio bijeli povez u znak sjeanja na Yueshenga, mono mu je tijelo bilo omotano izvezenim ogrtaem blistavo grimizne boje. S prezirom je odbijao nositi bilo kakvo oruje, ali iza njega su stajala dva tjelesna uvara irokih lica i s Lugerima u rukama. Pitolji su bili upereni u Changa. Ti udi za smru", izjavio je Feng. Njegove kose oi bile su crne i potpuno mirne; niim nisu odavale bijes iza njih. Prekriio je ruke preko svojih bavastih prsa. Ovo je drugi put da ti dovodim sina, Feng Tu Hong. Samo to ovaj nije mrtav." Nepomino je zurio u vou trijade Crna zmija. Jo." Feng je spustio pogled na tamnu glavu svog sina, svoga jedinog ivueg sina. Bila je sramotno blizu poda. Po Chu, ponovno si me osramotio", rekao je rijeima punim prezira. Trebao bih mu dopustiti da te izree na bezvrijedne komadie, koji mi vrijede koliko i majmunski nokti." Razgovarajmo unutra", brzo je rekao Chang, gdje nema toliko uiju, ni kie koja nam ispire rijei."

124

Feng je isturio svoju teku eljust i udahnuo tako duboko da mu se cijelo tijelo zatreslo, a onda se naglo okrenuo na peti i uao unutra. Chang je priekao da straari otkasaju za njim pa ih je slijedio zajedno s Po Chuom, koji je jo bio presavijen napola pa je morao skakutati uz stepenice postrance, diui u kratkim, divljakim roktajima. Vezani ovjek vie nije imao nita rei, kao da mu je teina oevih rijei slomila i posljednje ostatke duha. Ostala je samo nijema mrnja, gola i izloena kao i njegova stranjica. U dvorani se s desne strane nalazio zid prekriven oltarima sa slikama predaka i ostale mrtve rodbine, punih nedavno prinesene hrane, pia i araniranih mirisnih tapia. Fotografija Yueshenga medu oltarima iznenadila je Changa, iako nije trebala. Zagledao se u nju. Samouvjereno mlado lice. Osjeao je kao da mu netko zabija iljke u akupunkturne toke na tabanima, a iza oiju mu je mahnito zaplesala zasljepljujua kugla svjetla. Okrenuo se na drugu stranu, ali ga je pratilo jedno sjeanje; Po Chu koji mlati svojega mlaeg brata na mrtvo ime zbog njegove politike odanosti Mao Tse-Tungu, i Yuesheng koji odbija podii ruku da se obrani. Chang je poveao pritisak noa na mekano, objeeno tkivo meu Po Chuovim nogama, izmamivi od njega otar jecaj. No je bio Yueshengov dar. Imao je finu otricu od plavog elika i drku od roga bivola na kojoj je sa svake strane bio urezan lik kineskog jednoroga, Chi Lina, koji donosi sreu. Sada je bio pritisnut u masna muda Yueshengova nedostojnog brata. Yueshengu bi to bilo smijeno. U tom je trenutku Chang osjeao da je duh njegova prijatelja vrlo blizu. Njegov je glas utao u zraku. Moda zato to je Yuesheng znao da e uskoro biti ujedinjeni. Doao mu je pokazati put. Ali Chang je odmahnuo glavom, brzo i lako. Ne jo, Yuesheng", promrmljao je. Dakle", Feng se smjestio u sredini velianstvene prostorije, blistave od zlata i zada i elegantnih svitaka na zidovima, kao da je Changa htio podsjetiti tko ovdje vodi glavnu rije. Stajao je rairenih nogu i prekrienih ruku, glave gurnute naprijed na irokom vratu i s licem koje je izgledalo kao hladna, bezizraajna maska. Dakle. Koja je cijena ovaj put? Jo jedan tiskarski stroj? Vjerujem da je to cijena za sina. ak i za onoga koji me sramoti." Ne." Chang je bonim dijelom dlana udario stranju stranu Po Chuova vrata i oborio ga na koljena te zgrabio aku crne kose i snano povukao. No mu se naao ispod brade. Po Chu se jako znojio, vezane ruke su mu drhtale kao da su mu oba zgloba slomljena, a koa mu je bila skliska i sjajna dok je panino hvatao zrak i podizao pogled prema svom ocu. Potovani i mudri roditelju", promuklo je dahnuo, preklinjem vas da ovom vragu date to eli." Feng je pljunuo. Ti mi ne znai nita." ,,U redu", mirno je rekao Chang, ako vama ne znai nita, onda ni ja nemam koristi od njega. Spremi se da se pridrui precima, Feng Po Chu." Zgrabio ga je za kosu, vre primio drak noa i vidio da se Lugeri podiu u stanje pripravnosti. Iznenadni smrad izmeta ukaljao je sobu, kad je Po Chu izgubio kontrolu nad svojim crijevima. Krv je curila niz otricu noa na Changove prste. Ubij ga", Feng je rekao Changu kroz stisnute usne. Ubij mog sina. On nije nita osim otrova u mom srcu." Chang je ispustio glasan uzvik koji je zaljuljao sredite prostorije, preporuio duh svojim precima i pripremio se za tiinu kraja, ali je istodobno osjeao da mu se oko prsiju stee obru tuge. Srce mu se pretvorilo u olovo na pomisao da je vie nee vidjeti u ovom ivotu i da e nit koja ih je povezivala biti prekinuta. Iznevjerio ju je, svoju djevojku lisicu. Ovo mu je bio posljednji trenutak na zemlji, a ona je jo uvijek bila u opasnosti. Po Chu je vrisnuo. Chang je toliko zategnuo vrat svog zarobljenika da su mu ile iskoile kao zubi. Napregnuo je miie za posljednji rez. Stani." Bio je to Feng. Oi su mu bile tek crne linije na kamenom licu. Koja je tvoja cijena ovaj put?" Neujne suze tekle su niz Po Chuovo lice. ivot." Tvoj?" Ne." Govori. iji ivot?" Djevojke koju sam ukrao tvojim Crnim zmijama u hutongu. Tvoji je ljudi love." Zato to je lagala." Fengov glas bio je obojan srdbom. Rekla im je da ne zna tko si ni gdje se krije, ali poslije je viena s tobom. Lagala je. To je pitanje asti."

125

Feng Tu Hong, ona je barbar i, kao svi barbari, ne zna nita o asti. Ta djevojka nije vrijedna pljuvake iz tvojih usta, ali ja ti dajem tvoga sina, tvoga jedinog ivueg sina sad kada Yueshenga vie nema, u zamjenu za njezin slabaan ivot. Mislim da je to potena ponuda." Ti me vrijea. Vrijea mog sina. Ako toliko eli ivot te barbarske kurve, zato ga nisi traio kad sam ti obeao to god eli jer si mi donio Yueshengovo tijelo da ga pokopam? Zato ne tada?" Moji su razlozi samo moji." Feng ga je bijesno pogledao. Zvuk mukog smijeha doplovio je odnekud iza tajnog paravana, zaulo se utanje papua po debelom, svilenom tepihu i u sobu je lijeno uetao visoki lik s cigaretom u ruci. Postavljaj pitanja samo ako si siguran da e dobiti odgovor, Feng. Ovaj mladi drijebac te nadigrao." Glas je bio mekan i ugodan. Pripadao je Englezu. Chang ga je odmah prepoznao iz kluba Odisej. Onaj koji je govorio mandarinski kao da ga govori od roenja. Bio je odjeven u dugaku, iroku sivu halju s izvezenom kapom na glavi, ovjek koji je pokuavao biti neto to nije. Chang je u njegovim blijedosivim oima mogao vidjeti koliko ga je taj napor kotao, ali je vidio i neto drugo. Neto to je patilo. Neto to se htjelo razderati na smrt. Feng Tu Hong mu je dobacio pogled upozorenja koji bi utiao veinu ljudi, ali Englez je samo slegnuo ramenima, lagano se nasmijeio i na mandarinskom pitao Changa: ,,I, tko je ta barbarska djevojka za koju se tako uvjerljivo cjenka?" Ruska bezobraznica, fanqui", zareao je Feng. Nitko vrijedan." Njezino ime?" Chang je vidio njegovo zanimanje, iako ga je Englez pokuao sakriti. Ivanova", rekao mu je Chang. Lidija Ivanova. Ona s vatrom na jeziku i u kosi." Ah." Englez je tiho kimnuo, zamiljeno preao rukom preko ela i okrenuo se prema Fengu. Ja u je otkupiti od tebe." Rekao je to leerno, kao da kupuje vreicu kestena od ulinog prodavaa. Iz depa je izvadio vreicu stegnutu vrpcom. Izgledala je teko. .Veeranji udio. Za bezobraznicu." Bacio ju je Fengu, ali Kinez je nije ni pokuao uhvatiti i vreica je s tupim udarcem pala na tepih do njegovih nogu. Djevojka nije na prodaju", rekao je Feng i prekoraio preko vreice. Ona mora umrijeti. Kao primjer drugima koji nam lau." Crne su mu oi bile prikovane za no na grlu njegova sina. Ali, u zamjenu za to smrdljivo, usrano pseto na koljenima, nudim ti tvoj vlastiti ivot, Chang An Lo. I moju rije da si siguran. Trebat e ti. Ili e ti Po Chu iscijediti svu krv iz tijela polako i bolno, kao to se vepar pee na ranju. Pristaje?" Nastupila je duga tiina. Vani je psee zavijanje proparalo no. Pristajem", Chang je povukao no. Jedan straar je odmah skoio prema njima i prerezao Po Chuove spone. Po Chu se s mukom dignuo na noge, a tijelo mu je bilo ukoeno i treslo se od srama. Izmet mu je kliznuo niz noge. Izgledao je spremnim da zabije zube u Changa. Po Chu", zareao je Feng. Dao sam svoju rije." Po Chu se nije pomaknuo. Stajao je samo nekoliko centimetara od Changa i izdisao mu mrnju u lice. Chang ga je ignorirao. Vie mu nije bio koristan. Njegov otac bi ga pustio da umre prije nego to bi pogazio vlastitu rije. Ali Chang nije mogao traiti djevojin ivot u zamjenu za Yueshengovo tijelo jer bi to obeastilo Yueshengov duh. Da bude zamijenjen za fanquija. To bi bila sramota. Tiskarski stroj bio je neophodan za budunost Kine, a za to je Yuesheng i umro. To je bila prikladna cijena. A djevojka?" pitao je visoki Englez. Feng ga je pogledao, primijetio njegovu zabrinutost i nasmijeio se kratko i okrutno. Ah, vidi, Tiyo Willbee, naredio sam da joj se njezina vlastita crijeva zaveu oko vrata dok vie ne bude mogla disati, a zatim da joj odreu grudi." Englez je zatvorio oi. Chang je sumnjao u istinitost njegovih rijei. Da je naredio njezinu smrt, to da. Ali nain na koji je morala umrijeti, ne. Takve bi stvari voa Crnih zmija ostavio na matu svojim pristaama. Rekao je te rijei samo da pljune otrov u lice svog engleskoga gosta. Chang se pitao zato. Feng Tu Hong, zahvaljujem ti na asnoj zamjeni koju smo napravili", rekao je Chang sa slubenom uljudnou. ivot za ivot. Sada ti nudim neto vanije od ivota." Feng se ve kretao prema vratima, nestrpljiv da se rijei prizora i mirisa svog sina. Zastao je. to", zahtijevao je, to je vanije od ivota?" Informacije. Od samoga generala ang Kai-eka." ,,Ai-ya! Govori hrabro zajedno bezubo mladune." Govorim istinu. Imam informacije koje e ti biti korisne."

126

A ja imam ljude koji ih znaju izvui iz tebe muenjem o kakvom nisi ni sanjao. Pa zato bih se onda pogaao za to?" Okrenuo se. Englez je zakoraio naprijed. Budi pametan, Feng. Izvlaenje informacija tim putem zahtijeva vremena." Lijeno je pokazao prema Changu, ostavljajui trag dima od cigarete u zraku. U ovom sluaju, slutim da bi bilo rije o dosta vremena. A ovo bi moglo biti hitno. Zato ne bi sklopio dogovor?" Nasmijao se, meko i duboko. Feng se namrtio, nestrpljenje je bilo prejako. ,,I, kakav to novi dogovor nudi?" Dat u ti tajne informacije. Iz ang Kai-ekova ureda u Pekingu. Zauzvrat traim plamenokosu Ruskinju." Feng se nasmijao, bogat, snaan zvuk koji mu je opustio stegnutu eljust, a i ostale ljude u prostoriji. Ti e imati tu bezobraznicu? Pod svaku cijenu?" Ne. Imat u je. Za tu cijenu." U redu. Pristajem." Stigla je vijest od ang Kai-eka, dok se jo nije vratio u svoju prijestolnicu Nanking. Elitne postrojbe stiu u Junchow. Pribliavaju se dok ovo govorim. Da unite sve komuniste, nabodu im glave na kolce na gradskim zidinama i iskorijene korupciju u upravi Junchowa. Kao potovanom predsjedniku naega Kineskog vijea, inilo mi se da ti vrijedi imati tu informaciju prije njihova dolaska." Duboko se naklonio i uo da je Po Chu zastenjao. Feng je jedan dugi trenutak ostao tih i nepomian. Lice mu je problijedjelo, u jakom kontrastu s grimiznim ogrtaem, a iroke su mu se ake stezale i oputale. Odjednom je dugim koracima preao preko sobe. Djevojka je tvoja", doviknuo mu je bez okretanja. Uzmi je za sebe. Ali nemoj oekivati da e iz toga izai ita dobro. Mijeanje barbara s naim civiliziranim ljudima uvijek je prvi korak prema smrti." Sluga na koljenima mu je otvorio vrata i voe Crnih zmija vie nije bilo. Chang je kimnuo Englezu. Priznanje za njegovu pomo. Nijedan nije progovorio. Po Chu je pljunuo na pod uz nerazumljivu psovku i nestao u noi pa je i Chang napustio prostoriju i jo se jednom naao u dvoritu. Kad je prelazio sjenu drugog dvorita, vidio je straara u crnoj uniformi koji se probijao kroz kiu, klonulih ramena i s teretom u obje ruke. U jednoj je drao odsjeenu glavu au aua iz koje je crni jezik visio poput spaljene zmije. U drugoj je nosio glavu straara ije zamagljene oi vie nisu bile oprezne. Cijena neuspjeha u kuanstvu Feng Tu Honga bila je visoka. Dok je Changova panja na djeli sekunde bila usmjerena na krvavi prizor, drka pitolja zabila mu se u glavu i on je skliznuo u tamu pakla.

127

Rujan je, i vrue. Jo uvijek je vrue. Bronani ventilator vrtio se na stropu, no sve to je radio bilo je da je uzimao zalogaje tekog zraka i malo ih prevakao. Lidiji je bilo dosta stajanja s ispruenim rukama dok je Camellia zabijala igle u nju. Bilo joj je dosta zadovoljnog, tajanstvenog osmijeha na majinu licu koja ih je promatrala udobno zavaljena u stolici za klijente. No, od svega joj je najvie bilo dosta Changove tiine koja joj je zavijala u uima i tjerala je da udi za vijestima od njega. Cijeli mjesec ni rijei. Cijeli oajniki mjesec neznanja. Sigurno je posluao njezino upozorenje. Napustio Junchow. To je sigurno bio razlog njegove tiine. Morao je biti. to je znailo da je barem siguran. Uhvatila se za tu misao, grijala ruke na njoj i apatom ponavljala dok je noima leala u krevetu irom otvorenih oiju: Siguran je, siguran je, siguran je. Ako to ponovi dovoljno puta, moda e postati istina. Zar ne? Sad je bio skriven u jednom od kampova za obuku Crvene armije; zamiljala ga je ondje, kako vjeba gaanje i marira gore-dolje, lati svoje izme i kope, izvodi zastraujue stvari na vrhu ueta. Nisu li to vojnici radili u kampovima? Znai da je bio siguran. Morao je biti. Molim vas neka bude siguran. Molim vas, neka ga uvaju njegovi nepoznati bogovi. On je bio jedan od njih, zar ne? Pazit e na njega. No, morala je duboko disati da umiri podivljalo srce zato to im nije vjerovala, ni njegovim bogovima ni svojima. Draga, hajde se prestani vrpoljiti. Kako da madame Camellia radi kad ti ne moe biti mirna?" Lidija se namrtila majci. Valentina je izgledala vrlo profinjeno i elegantno u prekrasnom krem lanenom odijelu koje je saila madame Camellia, najtraenija krojaica u Junchowu. Njezin je salon kopirao najnoviju pariku modu i imao je dugu listu ekanja, tako da je bila ast to su se uspjeli ubaciti preko reda, sve zbog Alfreda, koji je povukao neke veze. Valentina je vrsto odluila imati sve najbolje za svoje vjenanje. Zar ne izgleda preslatko u tome, madame Camellia?" Vlasnica salona, Kineskinja, podigla je pogled do Lidijina lica i neko ga vrijeme prouavala u tiini. Lidija je stajala na malom, okruglom, podstavljenom postolju u sredini sobe dok je madame Camellia dirala i povlaila i trzala mekanu zelenu svilu, blijedu kao vrat njezine ptice pjevice. Ptica se nalazila u kutu sobe, u kavezu u obliku kineskog paviljona, glasajui se erupcijama visokih nota i treperavim pijevom koji je draio Lidijine ionako napete ivce. Izgleda draesno", rekla je madame Camellia uz slatki smijeak. Ova eau de nil boja joj savreno pristaje uz kosu." Vidi, Lidija, rekla sam ti da e oboavati svoju haljinu." Lidija nije odgovorila. Zurila je u ukosnice od zada u kosi krojake. Gospoo Ivanova, jutros su stigli novi uzorci tvida iz Tientsina. Priprema za zimu. Moda biste htjeli odabrati jedan za kostim za medeni mjesec. elite li ih pogledati?" Rekla je to kao da joj dodjeljuje posebnu privilegiju. Da, sa zadovoljstvom." Madame Camellia kimnula je svojoj mladoj pomonici, koja je otpratila Valentinu iz sobe. Zidovi prostorije bili su blijedi i umirujui sa svojim poput rua ruiastim zavjesama, a vaza s orhidejama i zlatni ptiji kavez osiguravali su dobrodole bljeskove boje. Gospoice Lidija." Govorila je tiho. Biste li mi eljeli rei to vam se ne svia na haljini?" Haljina? Kao da je uope marila za haljinu. Vratila se u stvarnost i pogledala dolje, prema svilenkasto glatkoj kosi smotanoj na vrhu glave krojaice. U naborima kose crne poput ebanovine gnijezdila se njena kamelija od najfinije bijele svile. Krojaka je izgledala kao ptiica s crnom krijestom, blistava i hitra. Sitno joj je tijelo bilo utegnuto u uski, tirkizni cheongsam s prorezom sa strane, koji je pokazivao jednu vitku nogu, ali Valentina joj je spomenula da se tijekom noi, dok bi obilazila none klubove ruku pod ruku s najnovijim amerikim ljubavnikom, madame odijevala u modernu zapadnjaku odjeu. Postala je bogata ena i sada je mogla birati. Pogledala je Lidiju inteligentnim oima. Recite mi kako elite da bude." To je haljina za djeveruu. Mama je ta koja odluuje kako e izgledati."

128

Da, znam. Ali koji se stil tebi vie svia?" Htjela bih da je vie... pa, vie..." Pomislila je na Changove blistave oi. to bi ih natjeralo da zasjaje? Vie to?" Vie otvorena." Madame Camellia nije se nasmijala. Ni rekla: to ti ima pokazati? Kimnula je i pruila ruke da pomakne komad materijala na jednome mjestu i otpusti nekoliko avova na drugom. Bolje?" Lidija se zagledala u visoko ogledalo ispred sebe. edni visoki ovratnik koji joj je izabrala majka pretvoren je u fluidni izrez koji je otkrivao mekanu bijelu kou. Mnogo bolje. Hvala." Madame Camellia krenula je namjestiti rukave, skraivati ih i suavati. Madame, vi ivite u kineskome starom gradu, zar ne?" Mmm." Usta su joj bila puna pribadaa. Jesu li vojnici jo tamo?" Spretni prsti zabadali su pribadae oko otvora za ruke. Misli, smrdljivi Sivi trbusi?" Oni sa utim trakama oko rukava. Iz Pekinga. ete Kuomintanga." ,,Ai! To su Vragovi." Znai, jo su u Junchowu?" armantni osmijeh nestao je s lica madame Camellije i odjednom su joj se na licu vidjele godine. Svakog dana huje drugom ulicom poput pjeane oluje. Odvlae radnike s tronoaca i pisare iz ureda. Idu kuda god pokae neiji prst. Pogubljenja i odsijecanja glave u suton, sve dok ulicama ne poteku rijeke krvi. Tvrde da iskorjenjuju komunizam i korupciju, ali meni se ini da se tako sreuju stari rauni." Lidijina usta su se osuila. Jesu li ubijeni neki mladi ljudi?" Madame Camellia paljivije je pogledala mladu Ruskinju. Neki. Studenti i neki drugi. Komunistiki ideali vrlo su raireni meu mladima." Snizila je ton. Znate li nekoga?" Lidija je gotovo rekla njegovo ime, bila je toliko oajna za novostima. Ne", brzo je odgovorila. Zabrinuta sam za sve njih." Razumijem." Krojaica joj je blago dodirnula ruku. Mnogi su pobjegli. Uvijek ima nade." Lidijino grlo se stisnulo i ona je poeljela iskopati oi njegovim bezdunim bogovima. Skrenula je pogled i ugledala svoj odraz u ogledalu. Madame, mislite li da biste na haljinu mogli staviti zelene perlice?" Nisu razgovarale. Barem ne o vjenanju. Lidija je bila svjesna da pripreme teku. ula je da se spominje datum u sijenju, ali nije pitala, a oni nisu rekli. Poela su im stizati pisma, debele, reljefne kuverte, ali ona ih nije komentirala. ak i kad je Valentina bila vani, ona se dala dalje od predivne kutije od palisandrovine u koju su pisma bila spremljena. Kutija je bila Alfredov zaruniki poklon. Kutija i prsten. Soliter s dijamantom. Isijavao je svjetlost ak i u njihovoj sirotinjskoj sobi i Lidija nije mogla ne pomisliti da bi gospodin Liu dao mnogo dolara" za takav prsten. Dani su postajali sve hladniji. Jo uvijek ni rijei od Changa. No, crne se sjenke vie nisu motale oko nje na ulici, a iznenadni pokreti na rubu vidnog polja vie joj nisu tjerali srce u panian trk. Trebalo joj je neko vrijeme dok se nije uvjerila, a ni sama nije bila sigurna kako je znala. Ali znala je. Zmija vie nije bilo. Otpuzale su natrag u svoje smrdljive rupe. Nije znala zato se to dogodilo, ali bila je sigurna da je Chang imao neke veze s tim. uvao ju je, ak i izdaleka. U potkrovlju se nita drugo nije promijenilo. Naveer se Lidija trudila usredotoiti na kolske zadatke; vakala bi kraj olovke i bacala pritajene poglede kroz prozor, traei jedan brzi, laki korak; ili bi ponekad zurila u svoju majku na kauu. U bocu i au koje su uvijek bile kraj Valentine, usprkos apsurdnom proglaenju apstinencije onog dana kada je odrezala kosu. Mijenjala se samo koliina tekuine u boci. Valentina bi sjedila tamo s partiturom na krilu i mekano pjevuila Bachovu fugu sve dok je misli ne bi dovele do neega to joj je bilo nepodnoljivo, a onda bi zavitlala stranice preko cijele sobe. Poslije toga bi satima zurila u prazno, gledajui stvari o kojima je njezina ki mogla samo nagaati. Lidija je pokuala razgovarati, ali jedina utjeha koju je Valentina traila u tim trenucima nalazila se u boci. Lidija je bila dobra u procjenjivanju trenutka kad je smjela podignuti majku s kaua i odvui je do kreveta. Prerano, i Valentina bi postala agresivna. Prekasno, i nije uspijevala ostati uspravna. Usprkos hrani koja se sad redovito pojavljivala na stolu, Valentinino vitko tijelo nije nimalo otealo. Ni ona ni Lidija nisu mnogo jele. Samo je Sun Yat-sen bivao sve deblji i sve zadovoljniji. Bi li htjela pravu kuicu za svog zeca?" pitao ju je Alfred jedne subote kad je doao odvesti Valentinu na utrku konja. Valentina je oduvijek voljela konje.

129

Da." Lidija je namjeravala rei ne. Onda e mi biti zadovoljstvo da ti je kupim, draga moja. Ajmo je izabrati sad, dok tvoja majka", popustljivo se nasmijeio Valentini, radi, to god ve radi." Vani na trnici, Lidija je odabrala najveu i najraskoniju zeju kuicu koju je mogla nai. Jednu s posebnim pregradama, specijalnim posudicama za hranu i vodu od cinka i sa smijenim, malim, zavijenim ukrasima na vrhu, koji su podsjeali na pagodu. Znala je da je Alfred podmiuje. On je znao. I ona je znala. Lidija, uvjeren sam da ovo moe funkcionirati. Mislim, mi. Ti i ja kao dio iste obitelji. Htio bih da pokuamo." Lidija se ugrizla za jezik. Danas mu je dopustila da je kupi i osjeala se prljavo, kao da joj je koa bila prekrivena pijeskom. Je li se mama tako osjeala svaki dan? Kupljeno i prljavo. Je li zato toliko pila kad njega nije bilo, da spere tu prljavtinu? Lidija je pogledala njegove sjajne naoale i sjajne obraze i pitala se je li uope imao pojma koliko im boli nanosi. Ne, odluila je. Oi Alfreda Parker bile su slijepe iza svojih runih, debelih stakala, a glava mu je bila siva, bezbojna kutija puna samodopadnosti. Kako mu je uope palo na pamet da bi ona ikada mogla poeljeti da budu dio iste obitelji? Hvala na kuici", hladno je rekla i krenula uz stepenice. Smea riba plivala je u hladnom, istom toku rijeke, a iroko joj se tijelo mrekalo preko ljunka na dnu korita. Ovaj put, rekla si je Lidija. Ovaj put. Zadrala je dah. Napeta i nepomina. Koplje je prostrijelilo vodu. I promailo. Riba je pobjegla. Opsovala je i odgacala natrag na uski pojas pijeska Potoka gutera. Ondje je unula ispod blistavo plavoga jesenjeg neba i ekala da se panika u rijeci smiri. Ovo ju je mjesto pribliavalo Changu. Sjeala se njegove ranjene noge u svojoj ruci, njezine teine na svom dlanu i napetosti njegove koe dok je provlaila iglu kroz razderane rubove. Intimna toplina njegove krvi na njezinim prstima obiljeila ju je kao to je ona obiljeila njega. Kad je ivanje konano bilo gotovo, on je uzdahnuo i ona se pitala je li to bilo olakanje ili... i znala je da je to glupo... ili mu je nedostajao dodir njezinih ruku. Sada je prelazila prstima preko praznog pijeska, traei kakav mali ostatak njegove krvi. U glavi je, jasno kao zvuk rijeke, ula njegov udan mali smijeh kad ga je zamolila da nekako ue u klub Odisej i iznese rubine. Postalo joj je loe kad se toga sjetila. Kako je mogla traiti da se izloi takvoj opasnosti? eli me pretvoriti u lopova", strogo je rekao. Moemo podijeliti novac." Moemo li podijeliti i zatvorsku kaznu?" Nemoj da te uhvate pa zatvora nee ni biti", rugala mu se. Ali, ak su joj i tada obrazi gorjeli. Okrenula ih je povjetarcu koji je dolazio sa srebrne povrine rijeke i poeljela mu rei da ipak ne riskira. Da zaboravi ogrlicu. Ali jezik joj nije pronalazio rijei. Kad ga je opet pogledala, usne su mu bile izvijene u osmijeh koji joj je nekako umirio uzburkanu duu. Bio je to udan osjeaj, njoj dotada nepoznat. Biti s nekim pred kim se nije morala skrivati. On je vidio to se zbivalo u njoj i razumio je. Za razliku od Alfreda Parkera. On ju je htio pretvoriti u neto to nikada nije ni mogla ni htjela biti, savren ruiasti pupoljak engleske rue. Njegova dosadna, sitna dua htjela joj je oteti majku i zamijeniti je kuicom za zeca. Kakva je to bila zamjena? O, Chang An Lo, trebam te. Trebam tvoje bistre oi i miran jezik. Ustala je, trudei se da joj pokret bude gladak, i zapiljila se u vodu. Morala je uloviti ribu za gospou Zarju pa je uzela depni noi koji je ukrala jednome deku u koli i poela otriti vrh koplja kao to je vidjela da radi Chang. Oguljena grana breza bila je ve dovoljno zailjena, ali bolje se osjeala s noem u ruci. Za Boga miloga, moi vorobushek, otkud se stvorila ta uasna stvar?" Gospoa Zarja uzrujano je zamahnula rukama i pogledala Lidiju s iznenadnim nepovjerenjem. Ti to ne nuditi umjesto stanarine, moda? Sad vrijeme za ovaj mjesec." Lidija je odmahnula glavom. Ne. To je dar. Ulovila sam je za vas." Gospoa Zarja iroko joj se osmjehnula. Pametan vrapi. Doi." Lidija je odahnula kad ju je, umjesto da se odgega u dnevnu sobu s prevelikim namjetajem i optuujuim okom generala Zarje, gazdarica povela dalje niz hodnik do uske kuhinje. Ondje jo nije bila. Kuhinja je bila mala i smea. Dvije stolice, stol, tednjak, sudoper i kuhinjski ormari. Sve smee. No, mirisalo je na istou i na sapun. U jednom je kutu stajao dobro ispoliran samovar na kojem se grijao mali ajnik.

130

A sad", rekla je gospoa Zarja, da vidimo to morsko udovite koje mi ti donijeti." Lidija je stavila svoj dar na stol. Bila je to velika riba list, smea kao drvo na kojem je leala, ali poprskana sitnim utim mrljama na svojim irokim leima. Ti uloviti ovo?" Da." Gospoa Zarja zadivljeno je kimnula i bocnula ribu prstom. To je dobro. Onda je sada ja skuhati. Ti isto jesti sa mnom?" Lidija se nacerila. Spasibo. Vi ste ljubazni, dobraya. Ya plohaya povariha. Ja nisam dobra kuharica." Ah, znai napokon govori ruski. Otlichno! To je dobro." Ne, uim ga iz knjige, ali je teko." Reci onoj svojoj lijenoj majci da ostaviti bocu i ker naui russkiy yazik." Ne eli." Ah." Gospoa Zarja je raskrilila ruke i, prije nego to je Lidija uope shvatila to se dogaa, pritisnula je na svoje nabujale grudi, u topli zagrljaj koji ju je guio. Golema, crna njedra mirisala su na kuglice protiv moljaca i puder, a riblja kost iz korzeta zabila joj se u obraz. Upomo", protisnula je. Ruskinja ju je pustila zabrinutoga izraza lica. Trebam pomo", rekla je Lidija. ,,S uenjem ruskog." Gospoa Zarja tekom se rukom udarila u prsa koja su zatitrala na uznemiravajui nain. Ja, Olga Petrovna Zarja", pobjedonosno je izjavila, nauiti tebe tvoj materinji jezik. Da?" Da." Ali prvo ispei riba." Lidija je obilazila mjesta na kojima je Chang mogao biti. Svaki dan poslije kole sputala se do Potoka gutera, svaki put oekujui da e se sad, napokon, provui kroz grmlje i ugledati njegovu tamnu glavu pognutu nad tek upaljenom vatrom, ili njegov no kako sijeva kroz tijelo ribe ili koru granice vrbe. Sve to je radio, radio je glatko. isto. Ne eprtljavo kao ona. Zamiljala je taj prizor dok je po noi leala u krevetu, kako on podie pogled sa svog zadatka i pogleda je na onaj svoj osobiti nain. Uz osmijeh i sjaj u oku koji joj govori da mu je drago to ga je pronala. Jer ona nije bila sigurna to je osjeao prema njoj. Moda se drao dalje jer mu je bilo dosta nje i njezinih ludih fanqui rasprava. Pokuala se prisjetiti. Je li ga uvrijedila? Time to je otila na sprovod. Je li to bio problem? Samo da nisu Sivi trbusi. Neka to ne bude zbog Sivih trbuha. Svaki put kad je pomislila na njihove maeve ili puke uperene njemu u glavu, osjetila je trnce hladne jeze. Vidjela je vojnike. epirili su se po starom gradu sa svojim povezima oko ruku i sa suncem na kapama, kao da je svijet njihov. To je bila ludost, ali ona je svejedno otila onamo, nije se mogla suzdrati. Izbjegavala je hutonge, ali je uvijek iznova pretraivala gomilu po glavnim ulicama. Nije nala nita osim neprijateljskih pogleda, opasnih motki za noenje tereta i usta koja su dovikivala njoj nezamislive rijei. Jednom je ak vidjela vrat s tetovaom crne zmije, ali njegov vlasnik nije pokazivao nikakvo zanimanje za nju. Nije pobjegla. Kao to nije bjeala ni od prosjaka koji su pruali svoje kao kostur mrave prste prema njoj, niti od dobro odjevenog kineskoga poslovnog ovjeka koji joj je ponudio prijevoz u svojem velikom, crnom Cadillacu. ansa da nae Changa u svom ovom uzavrelom ljudstvu bila je... Nije htjela ni pomisliti na to. Ah, gospodina, moje oi sjaje od zadovoljstva to vas opet vidim. Prolo je mnogo vremena." Gospodin Liu mahnuo joj je da sjedne pa je rairio ruke pokazujui svoj duan. Nadam se da vam moje skromne prostorije nisu previe odvratne." Lidija se nasmijeila. Izgleda drugaije. Vrlo moderno. Vae muterije sigurno dolaze ovamo samo da uivaju u pogledu na tako velianstveno mjesto, gospodine Liu." Kao prut suhi lik gospodina Liua napuhnuo se od ponosa pa se brzo povukao do tednjaka na kojem je ekao ajnik. Bio je nov. Jednostavan, bijeli porculan. Ustvari, sve je bilo novo. Police, ormarii, vrata, prozor, ak i stoli na kojem je sjedila. Vie nije bilo staroga bambusovog tronoca, kao ni stola od ebanovine, koji je zamijenjen modernom verzijom od kroma i plastike. Police i pult izgledali su isto: moderno, isto i uasno. Samo je crna pe ostala ista kao prije. I aj od jasmina. To se nije promijenilo. Zadivljena sam, gospodine Liu. Posao oito dobro ide."

131

Vremena su teka, gospodina, ali uvijek ima ljudi koji neto trebaju. Trik je u tome da im to ponudi." Lice mu je izgledalo starije, suha, naborana koa tanja od koprene, a kosa mu je bila kratka i bijela, ali zato se upava brada vraala u ivot. Neprestano ju je opipavao, kao staroga prijatelja. Pitala se od ega se sastojala njegova nova ponuda. Puke? Droge? Informacije? Gospodine Liu, kad bih htjela pronai nekoga u starom Junchowu, kako bih to napravila?" Oi su mu se suzile. Zaustavile se na njezinu licu. Imate adresu te osobe?" Ne." Mjesto gdje radi?" Ne." Njegovu obitelj?" Ne." Nije primijetila da je rekao njegovu. Prijatelje?" Oklijevala je. Znam jednog prijatelja. Samo iz vienja." Dakle." Gurnuo je ruke u rukave i zamiljeno je promatrao, tako dugo da joj je poelo biti neugodno. Dakle", ponovio je. Taj netko. Mogao bi biti u nevolji?" Mogue je." Skriva se?" Moda." Razumijem." inilo joj se kao da je ekala sto godina dok je on razmiljao. Mjesto na kojem trebate traiti, gospoice, jesu dokovi. Dolje kod luke. Tamo je svijet bezimen i bezakonit. Dolar je jedini jezik koji govore. Dolar i no." Gospodine Liu, velikoduni ste s rijeima. Hvala vam." Budite oprezni, gospodina. To je opasno mjesto. Tamo ivot vrijedi manje od jedne vlasi s vae bakrene glave." Hvala na upozorenju, neu ga zaboraviti." Pijuckala je aj i razgledavala brojne izloke. Metalna noga kraj vrata je nestala, a na njezinu je mjestu stajao oklop goleme kornjae. Imam jednu sitnicu koja e vas moda zanimati." On je ravnoduno pio svoj aj. Lidija je izvukla predmet umotan u tkaninu. Bila je to runa torbica. Alfred ju je kupio Valentini i zauzvrat dobio poljubac, ali, nakon to je otiao, Valentina je zadrhtala i bacila je pod krevet. Crveno!" uzviknula je. Kao da bih se ikad u javnosti pokazala s crvenom torbicom." No, torbica je izgledala skupo. Prekrivena satenom, sa siunim bijelim biserima na vrhu. Lidija ju je poloila na novi stol. Gospodin Liu ju je pogledao, ali je nije uzeo u ruku. Usta su mu se razvukla u vrstu, usku liniju. Trideset dolara", ponudio je. Lidija je razjapila usta. To je bilo vie nego to je oekivala. Nije se imala nikakvu namjeru buniti. Kimnula je. On je iz svoga ogrtaa izvukao sveanj i u ruku joj izbrojao est novanica. Nokti su mu bili dugaki i isti. Hvala, gospodine Liu. Velikoduni ste." Ustala je da ode. Pazite na sebe, gospodina. ivot je samo jedan. Nemojte ga protratiti." Spremila ih je. Tih trideset dolara. U staklenku u podnoju onoga velikog, ravnog kamena. Svaki put kad je otila do Potoka gutera, kameniem bi povukla crtu na jednoj strani kamena da on zna da je bila tamo. Sad je iznad mjesta gdje je zakopala staklenku napravila hrpicu od oblutaka, kao nadgrobni spomenik. Shvatit e, Chang An Lo. Sigurna sam da e shvatiti. Nije mnogo, trideset dolara, ali i to je neto. Donijet u jo, obeavam. Dobro e ti doi ako si u nevolji." Poloila je ruku na vrh kamenog humka i obavila je prstima, kao da ih je mogla obaviti oko samoga Changa. Ne dajte da pati", proaptala je njegovim bogovima. Osim ako ne pati za mnom."

132

Theo je naglo otvorio oi i oslobodio se vrstog zahvata svojih snova. Guio se. Plua su mu se jedva pomicala, crnilo mu se uvlailo u mozak, bol kao otrica igle na njegovu grlu bila je... Oi su mu napokon razaznale to se nalazilo ispred njih. Maka. Za ime Boje, to je samo prokleta maka. Yeewai mu je uala na prsima, njezine ute zle oi samo centimetrima udaljene od njegovih, i kandama mu gnjeila njenu kou izmeu kljunih kosti. Iz usta joj je izlazio zvuk nalik na parni stroj, ali Theo nije imao pojma je li to bilo predenje ili reanje. Gurnuo je ivotinju dolje na poplun i isti tren shvatio da Li Meino toplo tijelo vie nije kraj njega u krevetu. O, Boe, koliko je sati? Sjeo je. Glava mu je eksplodirala u deset tisua komadia od kojih mu se svaki zabio u mozak, a maka mu je iz protesta ogrebla ruku. Theo je zajeao, spustio noge s kreveta i rukama prepustio zadatak da mu glavu dre u jednom komadu. Bilo je jutro, a usta su mu imala okus kao unutranjost takorske guzice. Jo jedan dan. Dobri Boe. Bilo mu je hladno. Vrlo hladno. Zrak u uionici bio je toliko studen da je Theo oekivao vidjeti da mu vlastiti dah izlazi iz usta kao dim. Drhtao je. Udovi su ga boljeli. Sjedio je na uobiajenome mjestu, za katedrom ispred razreda. Iza njega je bila pe, dovoljno blizu da je mogao posegnuti i dotaknuti je. Prokleti domar sigurno ju je opet zaboravio naloiti. Na njegovo iznenaenje, pe je bila vrua, a kad je razmislio o tome, shvatio je da kondenzacija na prozorima znai da je soba bila topla, uspjeno se odupirui sjevernim vjetrovima. Uenici su izgledali kao da im je udobno, nisu bili promrzli. Uenici. Redovi uenika. Razuzdana stvorenja. Danas su mu izgledali kao pijavice na njegovoj koi, siui mu krv, cijedei svo znanje iz njegove glave u svoje. Ponovno je zadrhtao i pokuao se usredotoiti na hrpu papira ispred sebe, ali slova su mu se neprestano mutila i oi su mu izgubile fokus. Kasnio je na sat i razredu zadao zadatak iz povijesti dok je on pokuavao ocijeniti domae zadae koje je trebao ispraviti prole veeri. To je bio problem s provoenjem tolikih noi na rijeci. Ovih mu se dana inilo da je neprestano promrzao i umoran, ona vrsta umora koja ti se uvue u kosti i izjeda ih iznutra. Kineski kapetani dunki i sampana i veslai na teglenicama ve su se naviknuli na njega, a on se naviknuo na njih. Vie nije bilo panike. Ni noeva. Ni maaka, hvala Bogu. Osim toga, oni su i predobro znali kako ublaiti bol vjetra s rijeke koji se zabijao u tijelo izvana dok ga je vlaga izjedala iznutra. Pa su mu pokazali. Kako da mu ekanje bre proe, a strah izgubi svoju otricu. Ruke su mu se poele tresti ve od same pomisli na lulu u ladici kraj kreveta. Uzvik ga je natjerao da podigne glavu. Nije ni primijetio da mu je u meuvremenu zavrila na rukama. Tamnokosi djeak borio se s djevojkom oko olovke. Philipse", otro je rekao Theo. Ali, gospodine, ja..." Tiho, deko." Krivac se bijesno zapiljio u djevojku. Ona mu se iskesila. Theo je pustio da ostane na tome. Njihova su mu se lica stopila u sive are pred oima. Trepnuo je da mu se vid opet usredotoi i pogledao okolo u druga mlada lica. Samo ih je nekoliko izgledalo kao da rade. Djevojke su se doaptavale skrivajui se iza ruku, a jedan djeak je sa savrenom preciznou pravio avion od papira. Ruskinja je gledala kroz prozor. S naporom je rukom preao preko oiju, da obrie zamiljenu pauinu. Ruskinja se okrenula da ga pogleda i on je osjetio daak nelagode. Bilo je neto u nainu na koji ga je ta djevojka gledala, kao da je mogla zaviriti u sve crne rupe koje je pokuavao sakriti. Pitao se je li znala koliko je sretna to je jo iva, nakon cijele te prie s Crnim zmijama i s Feng Tu Hongom. Alfred je bio budala to se petljao s tom obitelji. Odjednom se sjetio razgovora koji su vodili u klubu Odisej i estine njezine elje da oblikuje svoj ivot kako je htjela. Cistom snagom volje. E pa, ivot nije bio tako jednostavan. Je li toj budalastoj djevojci ikada palo na pamet da se pita zato je bila jedini stranac u koli, jedini nebritanski uenik meu svim tim Taylorima i Smithsima i Fieldingsima? Nije li joj to bilo udno? Nije da se mnogo druila s njima. Oduvijek se drala sa strane, osim s malom Masonicom. Pogledao je Pollyinu sjajnu plavu glavu nagnutu nad stol. inilo se da se ona jedina uistinu

133

usredotoila na zadatak. Odjednom mu se grlo ispunilo gorkim bijesom i on je osjetio poriv da naudi jadnom, bespomonom stvorenju. Christopher Mason. Prikladno ime. ovjek od kamena.15 Ne", rekao je Mason uz au dina u klubu, sa smijekom koji nije bio smijeak. Ne. To nee zavriti tako lako." Prokletstvo, ovjee", odgovorio je Theo. Dug banci bit e otplaen negdje poetkom sljedee godine i to je onda kraj to se mene tie. Ne vie." Ne bih se sloio s tim." Ne budi apsurdan. Moe sam voditi posao. Ja ti vie ne trebam, ni tebi ni Feng Tu Hongu." O, ali treba mi, Willoughby. Nemoj se podcjenjivati." Sive oi i sivi jezik. Zato?" Zato to, prijatelju dragi, Feng ne eli nastaviti bez tebe. Stari vrag eli da ti sudjeluje u tome ili operacije prestaju, bogzna zato." Theo je osjetio da mu se hladni trnci penju uz kraljenicu. To je tvoj problem", rekao je, ne moj." Okrenuo se da ode. Unutranjost zatvora nije ba ugodna, kako ujem." Theo se naglo okrenuo. Poriv da zabije aku u njegovo nacereno lice gotovo ga je gurnuo preko ruba, ali neki ostatak instinkta za preivljavanje dovukao ga je natrag s ivice. Nagnuo se nad Masona, naglaavajui razliku u visini i diui mu u lice. Je li to prijetnja?" Mason je polako kimnuo. Da." Misli da bi me prijavio. Carini." Upravo tako. Kao krijumara opijuma, Strano blato, kako to zovu. Mogu im dati vrijeme, datume, brodove s crnim jedrima, cijelu prokletu stvar. Svjedoke koji su te vidjeli. Zurit e u etiri prljava zida i deset godina zatvora prije nego to trepne." Na licu mu se oitavao surov uitak. Ako me cinka, Masone, povui u te sa sobom dolje u pakao, kunem se Bogom da hou." Mason se nasmijao. Nemoj se zavaravati, prokleta budalo. Nema dokaza. Ne postoji nita to me povezuje s tvojim nonim aktivnostima na rijeci. Ne misli valjda da je ita od tog novca otilo u moju banku?" Ponovno se nasmijao, neugodan, grubi zvuk koji je iskuavao Theove ivce. Upao si u rupu, Willoughby, i ne moe izai nita vie nego to mrtvac moe ispuzati iz lijesa. Zato ti samo lijepo uivaj u onome to ti se nudi." Zurio je u Thea, oito se zabavljajui. Meni se, drue, ini da ti to ve naveliko radi." Theo je znao da je u zamci. Bijes koji je gorio u njemu stvarao mu je rupe u elucu i samo mu je slatka, crna smola mogla ublaiti bol. Ali Li Mei to nije razumjela. Nije mnogo govorila, ali on je vidio pogled u njezinim oima svaki put kad bi otiao do ladice. Gospodine?" Theo je trepnuo. Pokrenuo mozak. Razred je jo bio tu. Dozivala ga je Polly. Slatka Polly. Da?" Zavrila sam, gospodine." U tom sluaju, gospoice Mason, zato mi se ne biste pridruili ovdje ispred razreda i naglas proitali to ste napisali za one kojima mozak ne radi tako brzo kao vama." Pollyina ramena su potonula kao da je htjela spuznuti pod klupu. Neto je promrmljala. Oprostite, gospoice Mason, nisam dobro uo." Rekla sam da radije ne bih, gospodine." Masonov smijeh u uima ga je tjerao da nastavi. Obino nije tjerao Polly da ita naglas pred cijelim razredom jer je njezin akademski talent bio dosta prosjean, ali kvragu i sve. Danas e biti drugaije. Stala je ispred redova lica punih oekivanja i zastajkujui poela itati, a crveni obrazi odavali su njezin jad. Theo je s iznenaenjem shvatio da govori o sklapanju mira izmeu Henryja VIII. i kralja Francuske, Franje I. Zar im je to zadao? Ve je zaboravio. Pollyine rijei su zapinjale, posrtale, postajale sve manje i manje. To je dovoljno, gospoice Mason. Moete sjesti." Dobacila mu je zahvalan pogled i pobjegla natrag na svoje mjesto. Zahvalnost. Trebala ga je mrziti zbog tog iskaza sitne okrutnosti, mrziti ga jednako koliko se mrzio i sam.

15 Mason - eng. zidar (nap. prev.)

134

estitam ti, Polly na marljivosti na satu. Ostali e", mrko je pogledao svoje uenike i usput ovla registrirao utosmee oi koje su ga bijesno gledale, ostati u razredu za vrijeme odmora i napisati izvjetaj o Wormskom ediktu. Ti, Polly", ljubazno joj je nasmijeio, ne mora ostati jer si bila vrijedna." Njezine plave oi rairile su se od zadovoljstva. To je bilo prelagano. Osvetiti se na taj nain. Mason je bio taj koji je zasluivao kolac kroz srce. Ako je uope imao srca. Gospodine Theo?" to je, Lidija?" Molim vas, moete li mi neto prevesti? Samo nekoliko reenica. Na kineski, mislim." Bio je kraj kolskog dana i u glavi mu je bubnjalo. Jedva je kontrolirao drhtanje i trzanje svojih udova, i oajniki je elio potraiti lulu, smolu i malu, ugrijanu liicu, no najprije se morao oeliiti za muni ritual susreta s roditeljima. Nasreu, dvorite su udarali jaki naleti vjetra tako da se majke i ame nisu zadravale dok su odvodile svoje potomstvo niti su zastajale radi beskorisnog avrljanja. Ali, sad je Ruskinja neto htjela. to je rekla? Prijevod? Pruala mu je komad papira, oekujui da ga uzme. Ispruio je ruku i vidio da ona promatra vrhove njegovih prstiju koji su se tresli i skakali po papiru prije nego to ga je uspio primiti. S naporom je proitao to je pisalo. etiri kratke reenice. Znate li...? Moete li me uputiti prema...? Gdje je...? ivi li on/radi li on ovdje? Ah." Nasmijeio joj se. Mladi Kinez. Njega trai, zar ne?" Zapanjila ga je djevojina reakcija. Usta su joj se otvorila, usne postale bijele kao kost i odjednom je izgledala uasno mlada i ranjiva poput ljuske jajeta. Kako znate?" zahtijevala je. Gdje je? Vidjeli ste ga? Je li dobro? Znate li...?" Lidija, uspori malo." Ruka joj se tresla gore nego njegova. Ako priamo o istoj osobi, ne, ne znam kako se zove niti gdje je. Ali, ne mora se brinuti za njega jer je posljednji put kad sam ga vidio bio pod zatitom Feng Tu Honga, velikog efa kineskog vijea i Crnih zmija, tako da bi trebao..." Ona se zaljuljala. Nije bio siguran je li od oka ili olakanja. Kada?" izdahnula je. to kada?" Kada ste ga posljednji put vidjeli?" Oh, prije nekog vremena... Nisam siguran kad je to tono bilo. Razgovarao je s Feng Tu Hongom. O tebi." Zato o meni? to je rekao?" Theo je bio pogoen njezinom potrebom. Podsjeala ga je na njegovu vlastitu. Kao da je krvarila iznutra. Lidija, djevojko draga, smiri se. On je molio Fenga da kae svojem zmijskom bratstvu da te ostave na miru, iako nemam nikakvu ideju to si im napravila da su uope bili toliko ljuti." to je Feng odgovorio?" Pa, Feng...", oklijevao je, nekako nevoljan da toj mladoj djevojci otkrije previe prljave istine. Mislim da je Feng pristao da te ostavi na miru. Zapravo je bilo jednostavno." Gospodine Theo, molim vas da se ne ponaate prema meni kao da sam budala. Znam kako funkcioniraju stvari u Kini. Koja je bila cijena?" ,,U pravu si. Zauzvrat mu je dao neke informacije. O etama koje stiu iz Pekinga. To je sve." Koa joj je poprimila onu uasnu, bolesno bijelu boju nekoga tko boluje od tuberkuloze. Theo se poeo brinuti za nju. Mislim da bi trebala malo sjesti i..." Ispruio je ruku. Ne." Izmaknula se. Dobro sam. Recite mi to se dogodilo." Nita. Pustili su ga da ode. To je sve to se ima rei." Onda su to Sivi trbusi", proaptala je. Molim?" Prijevod", brzo je rekla. Mojih reenica na papiru. Napravit ete ga? Molim vas." Naravno. Do sutra." Hvala." Pourila je kroz vrata, borei se sa strujom riki, i poela trati dok joj je eir na leima leprao na vjetru.

135

Theo je sjedio za kuhinjskim stolom. Stol je bio star i imao je karaktera; u tamno drvo mahagonija bili su urezani ivoti neke nepoznate kineske obitelji. Ali, sad ga nimalo nije zanimao stol, ve ono to je bilo na stolu. Sve je posloio jedno do drugoga. Prva je bila lula, duga i tanka, izraena od najfinije izrezbarene slonovae s plavim metalnim ukrasima. Inae bi se divio jednostavnoj eleganciji njezinih linija, ali ne danas. Nije izgledala kao obina lula jer nije zavravala glavom, ve je na gornjoj strani kamie, nekoliko centimetara od vrha, imala rupu u koju je bila ugurana metalna aica, oblikovana kao golublje jaje, s vrstim drvenim poklopcem privrenim mjedenom trakom. Poklopac je bio ukraen kineskim znakom za sreu, xi, izraenim od bjelokosti. Pokraj lule se nalazio mali, bijeli vr. U njemu je bila voda. Theo je imao problema s tim vrem. Voda se neprekidno pojavljivala i nestajala, poput valova, a kad bi nestala, unutranjost keramikog vra postajala je prozirna i on je mogao vidjeti malu, mjedenu kadionicu s druge strane. To nije bilo mogue. Dio Theova mozga koji se jo pridravao za stvarnost rekao mu je da halucinira. Ali, oi su mu govorile drugo. Kraj kadionice nalazio se donositelj snova. Leao je u antiknoj kutiji od malahita koja je datirala jo iz dinastije Chin. Podignuo je poklopac i pri pogledu na crnu smolu osjetio poznati osjeaj iekivanja. Mjedenom liicom zagrabio je malo smjese, otprilike veliine graka. Ruke su mu se tresle, ali uspio je na licu izliti nekoliko kapi vode iz vra, nesvjestan da ju je prolijevao i po cijelom stolu. Upaliti fitilj plamenika na alkohol bilo je tee. Stalno se pomicao. Mijenjao poloaj. Jednu je ruku vrsto omotao oko mjedene osnove plamenika da prekine te budalatine i napokon uspio spojiti upalja i fitilj. Sada. Postavio je licu iznad plamena. Nestrpljivo je promatrao dok je voda isparivala, a smjesa se pretvarala u melasu. To je oito bila visokokvalitetna roba, napravljena od sjemenki maka, Papaver somniferuma, a ne od ostataka stabljike ili lia. To smee je uzrokovalo samo slabu vruinu u krvi i snanu elju za povraanjem. Kad je bilo spremno, ugrijanu smjesu je vrlo paljivo usuo u aicu na vrhu lule i zatvorio poklopac. Osjeao je da mu puls izbija rupe u zglobovima. Povukao je duboki dim. Plua su mu se napunila jetkim isparavanjima koje je zadrao duboko unutra. Klupko boli u glavi mu se poelo odmotavati, izravnavati u dugu, tanku liniju koju je onda mogao presjei i pustiti da odleti. To je bilo poput toploga ljetnog vjetra koji mu je strujao u ilama, irei se iz sredita tijela prema udovima, rahlaujui ga i umirujui. Mekano, slatko i oputajue. Jo je dvaput povukao iz lule, duboko udahnuo dim i osjetio da mu se usne same razvlae u osmijeh radosti kad je poeo lebdjeti. Maglovito je bio svjestan Li Meine prisutnosti u sobi. Lebdjela je prema njemu, njezino ovalno lice savrenije nego ikada dok se naginjala prema njemu i usadila mu poljubac na usne. Imala je okus na mjeseinu. Mogao ju je osjetiti iza sebe dok su joj prsti njeno masirali stranju stranu njegova vrata. Ja te opustiti, Tiyo", uo je kako ape. Ne treba crnu smrt." Kad se nagnula nad njega, njezina ga je kosa pokakljala po obrazu, a vrele suze mu kapnule na kou poput toplih poljubaca. Li Mei, volim te svim srcem, ljubljena moja", promrmljao je dok su mu se oi zaklapale. Omotala je ruke oko njega, vrsto i zahtijevajue, istiskujui mu zrak iz plua. uo je njezin glas, slabo, kao da je dolazio iz velike daljine. Tiyo, o, moj Tiyo, moj otac te ima u aci. Zar ne vidi? To je njegov nain da ti se osveti jer si me odveo u svijet fanquija. Obeao si mi, moj Tiyo. Da mu nikad nee dati da te namami u usta zmaja. Tiyo, ljubavi moja, Tiyo." Negdje daleko, vrlo daleko, Theo ju je uo da vriti njegovo ime. Mrani snovi. Demonski mrani. Zainjeni vatrom. Kovitlali su se u glavi Chang An Loa. Tako divlji i nemilosrdni da nije znao je li budan ili spava. Lebdio je u tami. Vrtio se. Vrtoglavo se dizao. Onda tonuo i uranjao u gusti mulj na dnu. Sisao mu je kou i pokuavao mu se uvui u usta. Njegov smrad ga je guio. Oajno je pokuavao udahnuti i odjednom je opet lebdio s istim, svjeim zrakom u pluima i bistrom, hladnom vodom koja mu je umirivala jezik i ispirala prljavtinu. Pred oima su mu se ukazale krijesnice. Plesale su u tami koja se omotala oko njega, hladna kao mrtvaki pokrov. Vidio ih je, iskrice vatre. Kretale su se i njihale. Osjeao je da neto gori. Opreno meso. Izgorjelo meso. Ba kao onda kad je Lidiji ispekao onu abu. Samo to je ovaj put to bilo njegovo meso. Sjeao se kako joj je kosa padala kad je posegnula za probodenim stvorenjem. Kosa sjajnija od vatre.

136

Osjeao je da je njezin lisiji duh s njim, da otupljuje otricu boli koja mu se svakim dahom zabijala u kosti i tetive. Vidio je njezin jezik, mekan i ruiast, i osjetio njezine vlane prste na svojoj izranjavanoj koi. S vremena na vrijeme uo je krikove i njegov mozak nije znao jesu li bili njegovi ili njezini. Ali, ona je bila s njim. Tako blistava da mu je ispunila cijelo bie.

137

Na ulici je bilo vie automobila. Ili ih je samo Lidija vie primjeivala. A i dolazili su u vie boja, kako se inilo. Barem je tako Alfred rekao. On je esto priao o automobilima, spominjao imena kao Lanchester i Bean, a Lidiju je ivciralo to je njezina majka uvijek izgledala zadivljeno. Jednom je Valentina ak pitala to je to okidajua osovina, to je Lidiju potpuno zabezeknulo. Sada je stajala na ploniku ispred Tu-sonove ajane, premjetajui se s noge na nogu u pokuaju da se malo zagrije, i brojila smee automobile koji su prolazili kraj nje. Zdravo, mlada damo. Tono na vrijeme, vidim. Bravo." Zdravo, gospodine Parkeru." Jo nisu uspjeli razraditi nain pozdravljanja. Poljubac je bio previe intiman - puno previe - a rukovanje previe formalno. Obino ju je on malo potapao po ruci, a ona je mnogo kimala. S tim su nekako uspijevali prebroditi neugodne trenutke. Ajmo onda ui", rekao je i pourio prema vratima ajane. Vani je vraki hladno." Bio je zamotan u vuneni al i teki kaput od tvida. Dok joj je pridravao vrata, primijetio je njezin kaput i ona je odjednom postala vrlo svjesna koliko je bio malen i tanak, kao i da nije imala rukavice. No, sviao joj se zvuk koji je otira od kokosa ispustio kad je stala na njega, najavljujui tako njezin dolazak. A sada, Lidija, o emu je rije?" Ona je ba zagrizala u svoju tarte au citron. Njezina joj je kiselost draila jezik. Parkerove oi boje karamele paljivo su je promatrale iza okruglih, metalnih naoala. U njima je bilo neke otrine, nekakvo svjesno procjenjivanje koje nije postojalo kad je bio s Valentinom. Lidijin eludac je malo poskoio i ona je odloila svoju pitu. Ovo bi moglo biti tee nego to je mislila. Gospodine Parkeru", rekla je s paljivom utivou, molila sam vas da se danas naemo jer", duboko je udahnula, htjela bih posuditi neto novca od vas." Draga moja djevojko", vedro se nasmijao i salvetom obrisao mrvice eklera s usana, raduje me to osjea da mi moe doi s takvom molbom, ba kao..." Tu se zaustavio, proistio grlo i oistio naoale svojom besprijekorno istom maramicom. Ba kao to? Ki. Eto to. Htio je rei tu rije, ali se u posljednji tren predomislio. Nasmijeila mu se preko stola i on je ve vadio novanik, onaj koji mu je ukrala. Bez naoala bio je gotovo privlaan, iako ni priblino zgodan kao Antoine, a i vozio je neki glomazni, dosadni automobil, a ne malu, jogunastu sportsku jurilicu, ali ona je sve te misli izgurala iz glave. Novac. Usredotoi se na novac. On se zasmijuljio i povjerljivo se nagnuo prema njoj. Za to ti treba? Neka sitnica za tebe? Ili moda za tvoju majku? Moe mi rei." To je za prijatelja." Ah, moda roendanski poklon." Takvo to." Sasvim razumljivo. I, koliko bi htjela? Je li dvadeset dolara dovoljno?" Dvjesto dolara." to!" Dvjesto dolara." Nije nita rekao, ali su mu se upave obrve spojile, a usne zategnule u negativnu liniju. Izgledao je kao da ga je uvrijedila. Molim vas, gospodine Parkeru. Molim vas. Treba mi za prijatelja." On je podignuo alicu, otpio gutljaj aja i skrenuo pogled na prozor, na ljude koji su urili kraj njih s vreicama iz robne kue Churston ili Llewellynove pozamenterije, s krznenim ovratnicima podignutima visoko preko uiju. Imala je osjeaj da je elio biti vani, s njima. Kad se ponovno okrenuo prema njoj, ona je znala odgovor i prije nego to je progovorio. ao mi je, Lidija. Ali odgovor na tvoju molbu je ne. Ne mogu ti dati toliki novac. Ne ako ne znam kome ide i zato."

138

Molim vas recite da." Glas joj je bio slab, a ruka joj se prikrala na pola puta prema njemu, ostavljajui trag na bijelom stolnjaku. Odmahnuo je glavom. To mi je vano", nagovarala ga je. Gle, Lidija, zato mi jednostavno ne kae tko je taj prijatelj i za to ti je potreban novac?" Jer je to..." Gotovo je rekla opasno, ali je znala da bi to u tren oka poslalo njega i njegov novanik kroz vrata. To je tajna", na kraju je rekla. Onda ti ne mogu pomoi." Mogla bih vam lagati, ispriati vam neku priu." Radije bih da to ne radi." Iskrena sam prema vama. Otvoreno sam vam dola, ovjeku koji e se uskoro oeniti mojom majkom, i traila pomo." Progutala je i posljednje ostatke ponosa i dodala: Kao tvoja ki." Na djeli sekunde mislila je da ga ima. Neto poput oduevljenja mu je sijevnulo u smeim oima, ali onda je nestalo. Ne, apsolutno ne. Mora shvatiti, Lidija, da bi mi bila dunost odbiti takve novce i vlastitoj keri ako ne bih znao razlog. Novac se mora zasluiti, zna, i ja zato naporno radim kao novinar, stoga ja..." Onda u ga zasluiti." On je uzdahnuo i ponovno pogledao kroz prozor, kao da eli pobjei. Dvije ene sa eirima s perjem za susjednim stolom prodorno su se nasmijale kad im je konobarica donijela pogaice s maslacem, a Parker je ponovno poeo brisati naoale. Lidija je shvatila da je to bio znak stresa. Kako", nevoljko je pitao, bi ga ti mogla zaraditi?" Mogla bih pomagati u novinskoj redakciji. Mogu donositi i prenositi i kuhati aj i..." Ne." Ali..." Ne. Ve imamo dosta ljudi koji to rade, a uostalom, tvoja bi majka bila bijesna na mene da te odvuem od tvojih akademskih nauka." Ja u razgovarati s njom. Mogu je nagovoriti da..." Ne. To je moja konana odluka." Zurili su jedno u drugo. Nijedno nije htjelo skrenuti pogled. Postoji i drugi nain", rekla je Lidija. Da zaradim tih dvjesto dolara." Neto u nainu na koji je to rekla ga je natjeralo da postane sumnjiav. Naslonio se na naslon stolice i prekriio ruke na prsima tako da su mu se rukavi sakoa naborali i zguvali. Hajde da ostanemo na tome. Zato ne bismo zavrili svoje kolae i priali o...", traio je temu, "... o Boiu ili o vjenanju." Ohrabrujue joj se nasmijeio. Slae li se?" Uzvratila mu je smijeak i povukla ruku. Naravno. Vjenanje je dogovoreno za sijeanj, zar ne?" On je kimnuo, a oi su mu zasjale pri samoj pomisli. Da, i ja se nadam da mu se veseli jednako kao i tvoja majka i ja." Uzela je kockicu eera iz zdjelice i poela sisati jedan kut. Parker nije izgledao sretno, ali nije komentirao. ini mi se da je", blago je rekla, poetak braka vano razdoblje. Morate se nauiti jedno na drugo, zar ne, i priviknuti se da ivite zajedno. Prihvatiti sitne navike druge osobe i njezine, pa, slabosti." Ima neto istine u tome", oprezno je rekao. Zato mi se ini", odgrizla je komadi eera i zdrobila ga zubima, da bi ki koja je dola u paketu mogla situaciju uiniti dvostruko... teom." On se uspravio u stolici i poloio obje ruke na stol. Lice mu je bilo strogo. Na to to cilja, Lidija?" Samo na to da bi vam bilo od velike pomoi da vam ta ki obea da e raditi sve to joj se kae. Bez svaa. Bez neposluha, recimo, prva tri mjeseca vaega novog i, sigurna sam, udesnoga branog ivota?" On je zaklopio oi. Mogla je vidjeti kako mu se eljust mie i kljoca. Kad je ponovno otvorio oi, nije izgledao sretno kao to se nadala. Mlada damo, to je iznuivanje." Ne. To je dogovor." A ako ne pristanem na taj dogovor?" Slegnula je ramenima i odgrizla jo jedan komadi kocke eera. Je li to prijetnja, Lidija?" Ne. Ne, naravno da nije." Nagnula se naprijed i rijei su joj izletjele iz usta. Sve to traim jest da mi date priliku, potenu priliku da zaradim dvjesto dolara. To je sve." On je odmahnuo glavom, a njoj se eer u ustima pretvorio u pepeo.

139

Ti si podmuklo dijete, Lidija Ivanova, ali ovakvo bezbono ponaanje mora prestati jednom kad tvoja majka i ja budemo oenjeni i ti postane Lidija Parker. Znam da bi tvoja jadna majka bila zgroena tvojom dvolinou." Odjednom je tri puta lupio po stolu svojom srebrnom vilicom za desert. Tri mjeseca. Bez pogrene rijei ili pogrenog pogleda od tebe. Imam li tvoju rije?" Da." Otvorio je novanik. U slabo osvijetljenom dvoritu u kojem su bale sijena oznaavale granice kruga, pas koji je izgledao kao vuk umirao je s razderanim grlom. Centimetar po centimetar. Komadi krzna i mesa letjeli su po krugu. Krv je brizgala po licima ljudi koji su se previe pribliili kad je blijedi pas koji je izgledao kao duh zatresao iskeenu njuku i odgrizao jo jedan komad mekog jednjaka. Jedno mu je uho visjelo na niti. Rame mu je bilo otvorena rana s koje se klatio krvavo crven komad koe, ali njegov stisak na grlu psa vuka bio je smrtonosan i gomila je odobravajue zagrmjela. Lidija je bacila jedan pogled na barbarstva koja su se odvijala u krugu od slame, jedan pogled na krvoednost u oima mukaraca, i otila do zida, gdje je tiho povratila. Obrisala je usta. Dola je dovde i sada nije bilo vrijeme da odustane. Pet dana je pretraivala Rusku etvrt Junchowa, hodala njezinim bijednim ulicama svakog dana poslije kole, traei Lava Popkova. ovjeka medvjeda. Onog s izmama i povezom preko oka. Pet dana kie i vjetra. Vi nye znayetye gdye mogu naitee Lav Popkov?" pitala je uvijek iznova. Znate li gdje mogu nai Lava Popkova?" Promatrali su je s nepovjerenjem i suenim sjevernjakim oima. Svatko tko je postavljao pitanja znaio je nevolju. ,,Nyet", slijegali su ramenima. Ne." Sve do veeras. Tada je skupila hrabrost i uetala u jedan od onih mranih i prljavih barova, kabaka, koji su smrdjeli na duhan i na neoprana muka tijela. Njezino lice bilo je jedino ensko lice, ali ona nije odustajala i napokon joj je za pola dolara jedna bezuba stara koza rekla da pogleda u pseem dvoritu iza konjunica. Psee dvorite. Vie kao dvorite smrti. Ondje su se petkom naveer skupljali mukarci da zadovolje svoje porive, sirove i nerazrijeene. Borbe pasa. To im je izazivalo vatru u utrobi i ilama te brisalo ponienja cijelog tjedna tekog, poniavajueg rada. Ovdje su se kladili na to tko e ivjeti a tko umrijeti, znajui da je pobjeda znaila zalihu votke za cijelu no, a moda i djevojku ako ih bude pratila srea. Lav Popkov je bio ondje. Lidija ga je uoila bez problema. Nadvisivao je gustu gomilu gledatelja iji se dah uzdizao u ledeni zrak poput tamjana u mranom dvoritu. Svjetiljka na zidu iza Popkova bacala je njegovu iroku sjenu preko kruga i na zaraene pse. Nije mu mogla vidjeti lice, ali mu je mono tijelo izgledalo nepokretno i lijeno, a ak i kad je promijenio poloaj, uinio je to sporim, nezgrapnim pokretom medvjeda. Prila mu je i dotaknula mu ruku. On je okrenuo glavu, bre nego to je oekivala. Iako mu je jedno oko skrivao povez, a donji dio lica prekrivala crna brada, u drugom mu se oku vidjelo potpuno iznenaenje, a usta su mu se otvorila otkrivajui snane, velike zube. Zube poput nadgrobnih spomenika. ,,Dobriy vecher. Dobra veer, Lave Popkove", rekla je Lidija na svojem paljivo uvjebanom ruskom. Htjela bih razgovarati s tobom." Morala je vikati da nadglasa grmljavinu gomile i na trenutak nije bila sigurna je li je uo ili razumio jer je on samo trepnuo i nastavio zuriti u nju svojim jednim tamnim okom. Seichas", pourila ga je. Sada." On je bacio pogled na pse. Arterija je bila presjeena i psea krv ikljala je u ledeni noni zrak. Njegovo lice nije nita odavalo, nije znala je li pobjeivao ili gubio, a onda se bez problema progurao kroz okupljene mukarce i otiao do stranjeg zida dvorita, koje je bilo u dubokoj sjeni i mirisalo na vlagu. Ti govori na jezik", zareao je. Ne dobro", odgovorila je na ruskom. Naslonio se na zid, ekajui da mu kae neto vie, i ona je iznenada zamislila da se zid rui pod njegovom teinom. Ovako izbliza izgledao je jo vei. Morala je nagnuti glavu unatrag da bi ga pogledala. Isprva je to bilo sve to je vidjela. Njegovu veliinu. To je bilo upravo ono to je htjela. Na sebi je imao kozaku kapu od krzna koje su izjeli moljci, nabijenu preko crnih kovra, i dugaki, podstavljeni kaput koji je smrdio na mast i dosezao mu do vrha izama. Neto je vakao. Duhan? Psee meso? Nije znala. Trebam tvoju pomo." Ruske rijei dole su joj na jezik lake nego to je oekivala. Pochemu? Zato?"

140

Traim nekoga." Ispljunuo je sve to mu je bilo u ustima. Ti si ona dyevochka koja me dovela u nevolju. S policijom." Govorio je grubo, ali polako. Nije bila sigurna je li tako i inae govorio ili je to bilo samo zato da ona moe razumjeti jezik s kojim se jo borila. Zato bih ti pomogao? Ba tebi od svih ljudi." Otvorila je aku. U njoj je bilo Alfredovih dvjesto dolara.

141

Nije govorio, Lav Popkov. Nije ni ona. No, ipak su se drali blizu, ak bi se s vremena na vrijeme i dotaknuli. Zajedno su se naginjali prema naprijed, pokuavajui se zatititi od otrog vjetra s rijeke Peiho. Lidiju su plua boljela od napora. Ovamo", promrmljao je. Mislio je na usku ulicu koja je zavijala u suprotnu stranu od pristanita s njihove lijeve strane. Uliica je bila siva, poploana kamenom i smrdjela je na istrunulu riblju utrobu. Lidija je kimnula. Njegova ruka velika poput lopate pritisnula ju je vrsto uz sebe tako da se izmeu njih nije mogao provui ni traak slabanoga zimskog svjetla, a njezino je tijelo postalo samo nastavak tog velikoga, masnoga medvjeda. On je imao udno djelovanje na nju. Osjeala se velikom, smionom i neustraivom. Neprijateljski pogledi vie joj nisu izazivali trnce u kraljenici, a kad ju je jedan kineski luki radnik htio dotaknuti dok je prolazio kraj njih, Lav je leerno podignuo ruku i zabio lakat u ovjekovo lice. Slomljene kosti, krv i piskavi urlici. Lidija je bacila jedan pogled na nastalu tetu i pozlilo joj je. Nastavili su hodati, ne priajui. Lav je bio krt na rijeima. U poetku, u prvih nekoliko izleta do pristanita, pokuavala je priati s njim na svome nesigurnom ruskom, zapoeti nekakav jednostavan dijalog, ali sve to je dobila kao odgovor bilo je gunanje. Ako i to. S vremenom se naviknula. Tako se lake koncentrirala na lica koja su se rojila u prepunoj luci i skliskim hutonzima, lake je izbjegavala tisue motki objeenih preko ramena sa svojim tekim kantama i koarama napunjenim bogzna ime. Lake je gledala kuda stupa. Lake. Ali ne lagano. Nita od toga nije bilo lagano. Lidija Ivanova." Lidijina glava se naglo s trzajem podigla s klupe. Pramenovi sjajnih snova pobjegli su joj iz glave i ona je ugledala oi gospodina Thea. Sive oi koje su postale crne, toliko su mu zjenice bile velike, i nikad otriji jezik. Jeste li s nama, gospoice Ivanova? Ili da vam donesem krevet u uionicu?" Ne, gospodine." Iznenauje me, djevojko. Pomislio bih da je ljubav Filipa II. od panjolske i engleske Marije Tudor bila dovoljno strastvena da ti uspije drati oi otvorene na nastavi. Nije li to to djevojke tvojih godina vole? Ljubavne veze. ak i s mladim Kinezima." Ne, gospodine." On se lagano nasmijeio. Nije mu uzvratila osmijeh. Kazna nakon kole. Moe mi napisati esej o..." Molim vas, gospodine, ne nakon kole. Bit u u kazni cijeli tjedan za vrijeme odmora, ali ne..." Bit e u kazni kad ja to kaem, mlada damo." Ali, ja..." Glas joj se izgubio. Svi su je gledali i sluali. Polly joj je davala znakove, ali Lidija nije shvaala to joj eli rei. Lidija." Gospodin Theo je doao do njezine klupe. Njegova crna ravnateljska halja nadimala se oko njega i u Lidijinim je oima izgledao kao dugonoga vrana koja joj je dola iskljucati oi. Ostat e u kazni danas. Nakon kole. Razumije?" Htjela ga je udariti. Kao to bi Lav Popkov napravio. No, samo je spustila glavu. Da, gospodine." O, Lyd, budalice. Kad e nauiti puzati pred njim?" kvocala je Polly. Samo si trebala rei 'Oprostite, gospodine Theo, obeavam da se vie nee ponoviti', i pustio bi te." Zaista?" Tako si naivna, Lyd. Naravno da bi." Ali zato?" Jer mukarci to vole. Tako se osjeaju monima." Odjednom joj je sinulo. Da. Ljudi ele misliti da su moni. Vidjela je uinak koji je prisustvo Lava Popkova imalo u kaotinom svijetu dokova, a na sebi je shvatila da se zbog toga ona dobro osjeala. Moni mukarci. Oni se

142

uvijek znaju pobrinuli da dobiju to hoe, ba kao to je i Pollyin otac znao kako dobiti ono to eli. Ili ljude koje eli. Lidiji se od toga jeila koa. Neto joj je palo na pamet, ali nije bila sigurna kako da pita Polly. Polly, ti si mnoga bolja u odnosima s ljudima nego ja. Ja ponekad ne mogu ni vlastitu majku nagovoriti da napravi neto to elim." Zastala je i protrljala si nokat. Usput reeno, posjeuje li vas ona ikada kod kue?" Boe, ne. Kakvo udno pitanje. Zato bi, zaboga?" Mislila sam da moda dolazi popriati s tvojom majkom, zna, kao to majke rade kad su im keri prijateljice." Slegnula je ramenima. Samo sam se pitala, to je sve." Ti si vrlo udna ponekad, zna." Rekla bi mi da dolazi. Kod vas, mislim." Naravno." Obeava?" Obeavam." Dobro." Kako je gospodin Parker, kad smo ve kod toga?" Jo je tu." Oh, ti zaista ima sree. Kad se oene, on e ti dati sve to si ikad htjela. I kuu i lijepu odjeu i godinje odmore i sve." Nasmijala se i bocnula svoju prijateljicu u rebra. Ukljuujui i novu kolsku uniformu. Stvarno ti treba." Ne treba mi", prasnula je Lidija. To te samo moni ljudi tjeraju da misli da treba." Oh, Lyd, beznadna si." Lav Popkov jo je stajao na kraju njezine ulice i ekao je. Mora da je tamo bio dugo vremena jer mu se snijeg nakupio u epolete na ramenima, a krzneni eir postao bijel kao hermelin zimi. Oprosti", rekla je. Prastitye menya. Kasnim jer sam morala ostati dulje u koli." On je zagunao. Poeo je hodati svojim oputenim, gegavim hodom, tako da je Lidija morala potrati da ga sustigne, i krenuo prema luci. Ondje dolje nalazio se turoban, ali mahnit svijet u kojem se prodavalo sve, od rogova nosoroga do desetogodinjih robova, ali Lidija je svejedno uivala u prilici da promatra elegantne putnike i zahrale teretne brodove koji su donosili vanjski svijet u srce Junchowa. Zbog njih joj se Engleska inila tako blizu da bi gotovo mogla ispruiti ruku i dotaknuti je. Gledala je kako mukarci tvrdih oiju i ene u krznenim kaputima silaze s brodova niz drvene daske kao da je svijet njihov, a kuliji pod njihovim nogama molili su ih da im nose torbe. Snijeg je prestao padati. Ova", zareao je Lav. Poveo ju je niz jo jednu vlanu i prljavu uliicu u kojoj su lokalni ulini prodavai bili spremni prodati ak i prnje s vlastitih lea. Jedan je tand nudio slavine za kupaonicu, cijelu krinju punu slavina prokrijumarenih iz jednog od skladita za uvoznu robu koji su okruivali luku, a malo dalje su bile poredane lutke s licima od porculana, sjedei uspravno kao mala, mrtva djeca. Lidija u ivotu nije imala lutku i nikada nije mogla shvatiti to je to tjeralo djevojice da ude za njima. Da ak i zavole proklete stvari. Kao Polly. To je bilo tako... ovjek okrugla lica prekinuo joj je tijek misli. Priao je brzo na kineskom i pokazivao natrag niz ulicu. Ona je poela odmahivati glavom da pokae da ga ne razumije, ali je onda shvatila da se obraao Lavu, ne njoj. ovjek je nastavio blebetati sve glasnije i mlatarati rukama. Lav je samo zamahivao svojom velikom glavom naprijed-natrag. Nyet. Nyet. Nyet. Mukarac je izvukao no. Lidija je pokuala uzmaknuti, ali su se druga dva mukarca pojavila tono iza nje. Osjetila je da joj se dah prekinuo pa opet nastavio prevelikom brzinom. Jednom ju je rukom Lav Popov zgrabio za zglob, a drugom je iz kaputa izvukao no gotovo veliine maa, dugaak i zakrivljen, s dvostrukom otricom. Drka od tekoga crnog metala vrsto mu je leala u aci. Skoio je naprijed, zareao i povukao Lidiju sa sobom. Stopala su joj se poskliznula na komadu zaleenog povra, ali on ju je povukao bez ijednog pogleda u njezinu smjeru i, u isto vrijeme, noem zamahnuo prema Kinezu s okruglim licem. Sve je bilo gotovo prije nego to je i poelo. Mukarci su nestali. Mrlja od krvi poela se lediti na kamenim kockama. Lav je zataknuo no natrag u remen i nastavio se, jo drei Lidijin zglob, probijati kroz punu uliicu kao da se nita nije dogodilo. to je", ljutila se Lidija na engleskom, to bilo? Jesi li zaista morao upotrijebiti taj no?" On je zastao, pogledao je svojim jednim zdravim okom, slegnuo ramenima i nastavio hodati. Pokuala je ponovno. Ovaj put na ruskom. O chyon vi rugalyis?" Htio te kupiti."

143

Kupiti mene?" Da." Tada je zautjela. Znala je da se trese. Prokleti medvjed. Mrzila je to to je on sada znao da se uplaila. Htjela je istrgnuti ruku iz njegove, ali to je bilo kao da je golim rukama pokuala izvaditi zakovicu iz jednog od onih metalnih brodova. Jednostavno nije bilo mogue. Nisam znala da govori mandarinski", rekla je. Ponudio je dobre novce", rekao je i proizveo dubok zvuk nalik na reanje; trebao joj je trenutak da to prepozna kao smijeh. Proklet bio", rekla je na engleskom. Rezanje nije prestajalo. Ovamo", rekla je da ga uutka. Uli su u kabak. Krmu. Znala je da je to bila pogreka im je ula. Dvadeset pari oiju okrenulo se prema njima. Zurilo u njih kao da je kroz vrata upuzala zmija. Zrak je visio, krut i beivotan ispod niskog stropa, pun mirisa koje Lidija nije prepoznala. Pe u jednom kutu iskaljavala je vruinu i dim. Lidija je zurila u mukarce. Oi su joj vrludale po njihovim licima i odjei, sivim poput pepela, i stolovima od napuknutog emajla za kojima su sjedili, nagnuti nad nekakvom gadnom, bezbojnom tekuinom. Na jednom kraju prljavog anka od bambusa bio je okovan majmun, a ovjek za ankom nije imao ui. Jedna prljava krpa bila mu je zavezana oko glave, a drugu je drao u ruci i njome brisao au. Ne skidajui pogled s Lava Popkova, posegnuo je ispod anka i izvukao puku. Palcem je zapeo kokot, s lakoom koja je dolazila od duge prakse, i uperio je ravno u Lidijina prsa. Osjeala je da joj se rebra steu. Puka je izgledala prastaro, vjerojatno ostatak iz Bokserskog ustanka. Ali, to nije znailo da nije radila. Nitko nije progovorio. Lav je kimnuo. Polako ju je povukao iza sebe i natrake uzmaknuo iz krme. Nije bio tamo", rekla je kad su izali. Odahnula je kad je vidjela da joj se dah izvija iz usta kao ledena izmaglica, unutra i van; rebra su joj jo radila. Lav je ponovno kimnuo. Ima mnogo krmi." Te su veeri obili deset krmi. Razbacanih po razliitim dijelovima luke. Vie nije bilo puki uperenih u lice, ali ni osmijeha. Oi su ih promatrale s istim gnuanjem, a usta mrmljala psovke i pljuvala mrnju po podu. Glas se irio. O golemom medvjedu koji je slamao ljudska lica i plamenokosoj djevojci. Kad bi uli u krmu, nakon ne vie od dvije minute, glave su se poele podizati jer su uli za taj neobian par koji je obilazio dokove. Lidija im je to vidjela u oima, jasno kao to je vidjela i elju da im prereu fanqui vratove. Svaki put kad bi zavirila u tamu neke uske, smrdljive prostorije i ula tiinu koja se prelijevala preko stolova dok su gosti lokala okretali poglede prema njima, nije oekivala da e ugledati lice koje je traila, lice s izraajnim, zamiljenim oima koje su je uvijek tako paljivo promatrale i nosom koji se irio u trenucima sree umjesto usta koja su se rijetko smijala. Nije oekivala da e ga ugledati. Ali, ipak se nadala. U jednoj krmi priao im je nizak, bavasti ovjek nauljene kose i nervozno stao ispred njih. Rekao je neto na kineskom. Lav Popkov prikovao je oko na ispitivaa, ali je progunao na ruskom. Kae, koga traimo?" Reci mu da ime nije za njegove ui. Reci mu da kae svim svojim..." tragala je za ruskom rijei, ...pyanitsam... gostima da je djevojka s crvenom kosom bila u njegovoj krmi. Ona trai nekoga." Lav se namrtio. Reci mu." Rekao mu je. Jednom kad su opet bili na ulici, veliki je mukarac stao kao ukopan, ravnoduan prema naletima snijega koji su mu ibali crnu bradu, i stavio joj ruku na rame. inilo joj se kao da je na nju pao kamion. Zato ti ne rei njegovo ime?" Jer bi to bilo preopasno za njega, slishkom opasno." Komunist?" Osoba." Kako e ga nai ako ne kae njegovo ime?" Ja sam ovdje. Ljudi priaju. On e uti." I znat e da si ti?" Da. Znat e."

144

Lidija je leala u krevetu potpuno odjevena. inilo joj se kao da joj kosti pucaju pod teretom leda dokova koji nikako nije mogla istjerati, a hladan zrak jo joj je zabadao igle u prste, iako ih je uvukla pod pazuha. Umotala se u stari poplun, vrsto kao u ahuru, i na njega naslagala sve komade odjee koju je posjedovala, ali joj je jo bilo hladno. Stara crna pe je pravila buku. Ne zato to joj je nedostajalo kerozina. Ne sad kad su imale Alfreda. No, slaba toplina koju im je pruala nije predstavljala nikakvu prijetnju dahu kineske zime koji je svake noi ulazio kroz prozor. Vrata potkrovlja s treskom su se otvorila. Ups! Oprosti, draga. Nisam te htjela probuditi." Lidija je ula da crkveni sat odzvanja dva sata. Nisam spavala." Upalit u svijeu. Ti samo spavaj." Valentina je bila na zabavi s Alfredom. Pila je. Lidija je to znala po nainu na koji je hodala. Zaulo se kljocanje upaljaa, slabi sjaj u tami, zvuk struganja stolice po podu pa tiina. Lidija je znala to joj majka radi. Sjedi ispred pei. Pui. Osjeala je miris dima. I pije. Bila je sigurna. Valentina je mogla otvoriti bocu i natoiti si au votke bez ijednog zvuka. Ipak, ona je znala. Mama, danas sam vidjela neto strano." Koliko strano?" Vidjela sam mrtvu bebu. Golu. Leala je u prljavtini, a takor joj je prodirao usne." Uh! Nemoj, slatkice. Nemoj putati takve stvari u glavu. Ova od Boga prokleta zemlja ih je prepuna." Ne mogu je zaboraviti." Doi ovamo, malena." Lidija je ustala iz kreveta, jo zamotana u poplun, i odgurnula zavjesu. Majka joj je sjedila zgurena ispred pei s cigaretom u jednoj i aom u drugoj ruci. Nosila je novi krzneni kaput guste boje meda, a obrazi su joj bili rumeni. Evo, ovo e ti pomoi da zaboravi." Pruila joj je au. Lidija ju je uzela. To nikada prije nije napravila. Ali sada... sada je trebala... trebala je neto. Trebala je i dalje vjerovati da je Chang negdje na sigurnom. U glavi se utapala. Golema, zaguljiva jezera crnine otvorila su se u njoj. Lica. Uzdizala su se na sluzavu povrinu, lica, lica i jo lica, Changove oi tako velike i oprezne i tako eljne da joj neto objasni, pa mrtva beba bez usnica, kineska eljust smrskana u kau, goleme, reflektirajue zjenice gospodina Thea i sva ta lica s ulica puna mrnje, pakosti i otrova. Popila je votku. Udarac u trbuh. Zatim toplina. Prodrla joj je u plua i natjerala je na kaalj. Ponovno je otpila. Ovaj put lake. Crna jezera postajala su siva. Jo jedan gutljaj. Okus je bio grozan. Kako se to ikome moglo sviati? Majka ju je promatrala, ali nita nije rekla. Lidija je sjela na pod ispred pei, a Valentina ju je poela maziti po glavi. Bolje?" Mmm." Valentina joj je uzela praznu au i napunila je. Svia li ti se moj kaput?" Ne." Valentina se nasmijala i razbaruila prekrasno, mekano krzno. Meni se svia." Lidija je naslonila glavu na majino koljeno i zatvorila oi. Mama, nemoj se udati za njega." Polako i njeno, Valentina je nastavila milovati kosu svoje keri. Trebamo ga, dochenka", promrmljala je. Na ovom svijetu, kad treba neto, mora moliti mukarca. To je tako." Nije. Pogledaj nas. Mi smo preivjele sve ove godine bez mukarca. Nekako smo se snale. ena moe..." To je besmislica, da upotrijebim jednu od Alfredovih rijei." Valentina se ponovno nasmijala, ali ovaj put u tome nije bilo nimalo humora. Koncertne gae sam uvijek dobivala preko mukaraca, nikad preko ena. ene me ne vole. U meni vide prijetnju. C'est la vie." Lidija je osjetila samou u njezinim rijeima. To nije besmislica, mama. To je istina. Mi emo se snai." Dochenka, nemoj da se naljutim zbog tvoje glupavosti. Samo se pogledaj. Kada eli zeca, dobije ga od Antoinea. Za kuicu ili novac ode Alfredu. O, da, ne budi tako iznenaena. Rekao mi je da si ga molila za nekoliko dolara." To je bilo za... stvari."

145

Ne brini, ne zabadam nos. Ustvari, Alfred je bio prilino dirnut to si ga pitala za novac umjesto da si otila i negdje ga ukrala." Tom je ovjeku lako udovoljiti." Rekao je da misli da je to znak tvoje probuene zrelosti. I boljeg osjeaja moralnosti." Zaista je to rekao?" Da." Ali, mama, ja traim pomo i od ena. Od gospoe Zarje i gospoe Yeoman, a ak me i Anthea Mason nauila pei kola. Ti si me nauila plesati. A grofica Serova nauila me da uspravnije hodam." Valentina je naglo maknula ruku s Lidijine glave. to?" Rekla mi je da drim..." U ime svega to je sveto, kakve to veze ima s tom vjeticom od ene?" Valentina je izlila votku niz grlu. Kako se usuuje? Kako se usuuje...?" Mama." Lidija se okrenula da je pogleda, ali lice joj je bilo zavijenu u duboku sjenu koju je bacala svijea na stolu iza nje. Samo su joj oi blistale. Nemoj se uzrujavati, mama. Ona nije vana." Valentina je duboko povukla dim iz cigarete, jarka tokica vatre, i bijesno izdahnula. Kao da pljuje otrov. Lidija je protrljala obraz o koljeno koje je bilo prekriveno krznom. Ne moe ti nauditi." Valentina nije odgovorila. Ugasila je cigaretu, zapalila novu i ponovno si napunila au. Lidija je osjeala da joj se u glavi lagano vrti od ugodne, pospane sporosti zbog koje joj je bilo preteko podignuti kapke. Iza njih, Changov osmijeh lebdio je u magli. Kamo ide ovih dana, Lydochka? Nakon kole, mislim." K Polly. Zajedno radimo na jednom projektu za kolu. Rekla sam ti." Znam da jesi." Otpila je jo votke. Ali to ne znai da je istina." Tada joj je Lidija gotovo ispriala. Sve. O Changu i njegovim ludim skokovima, njegovu stopalu i estokim uvjerenjima i nainu na koji su mu se usta zavijala u savreni... Pie joj je razvezalo jezik i njezine su rijei eznule da izau van, da budu reene. Nekome. Mama, to su tvoji roditelji rekli kad si se udala za stranca?" Na svoj je uas osjetila da je majino koljeno poelo podrhtavati ispod njezina obraza, a kad je podigla pogled, suze su se kotrljale niz Valentinino lice. Lidija ju je njeno mazila po koljenu, uvijek iznova, a krzno pod njezinim prstima bilo je mekano kao Sun Yat-senovo. Odrekli su me se." O, mama." Oni su mi dogovorili najstarijeg sina dobre ruske obitelji iz Moskve. No, umjesto toga, Jens Friis i ja smo pobjegli i oni su nas prokleli. Odrekli me se." Obrisala je suze donjom stranom dlana ruke u kojoj je drala cigaretu i gotovo si zapalila kosu. Vi ste se voljeli, to je jedino vano." Ne, durochka, budalo mala. To nije jedino vano. Treba ti vie." Ali, bili ste sretni zajedno, jeste, uvijek si to govorila." Da, bili smo. Ali, vidi me sad. Vidi to mi je napravila kletva moje obitelji." To je glupost. Kletve ne postoje." Ne zavaravaj se, draga. Jedina stvar koju je ono udovite Konfucije pogodilo, od svih njegovih praznih fraza o enama, jest da treba sluati svoje roditelje." aom je lagano dotaknula vrh Lidijine glave. To je neto to mora nauiti, ti mala uliarko. Roditelji zaista znaju to je najbolje za njihovu djecu." Lidija se poela smijati. Nije si mogla pomoi. Smijeh je samo izvirao odnekud i eksplodirao joj iz usta. Jednom kad je poela, nije mogla prestati, pa je poloila glavu u majino krilo i urlala od smijeha. To je od pia", promrmljala je Valentina, ti smijeno stvorenje." Ali, i ona se poinjala smijati. Zna li da je", hihotala se Lidija, Konfucije rekao da dojilja mora iz prsa nahraniti i svog djeda i baku ako oni vie ne mogu jesti vrstu hranu?" Dobri Boe!" A", Lidija je hvatala zrak, u doba gladi, ovjek mora odrezati vlastite prste da nahrani roditelje." E pa, dochenka, ve je vrijeme da me nahrani svojima." Uzela je Lidijinu ruku i zagrizla joj mali prst. Lidija je umirala od smijeha, suze su joj tekle niz obraze, a dah dolazio u velikim, bunim tucajima. Zlo dijete", odjednom je uskliknula Valentina, pogledaj, tetoina je ovdje!" Lidija je okrenula glavu i kraj sebe ugledala duge bijele ui kako se zabrinuto trzaju. Sun Yat-sen je skoio s kreveta i doao vidjeti kakva je to buka. Zgrabila ga je u naruje, poljubila ga u vrh ruiastog nosia, poloila glavu u majino krilo i istog trena zaspala.

146

Boi je bio teak. Lidija je nekako preivjela. Njezina je majka bila mamurna tako da je jedva prozborila koju rije, a Alfred se nije snalazio u ulozi domaina u svome malom i dosta sumornome momakom stanu preko puta Francuske etvrti. Trebao sam rezervirati restoran", rekao je trei put dok su sjedili za stolom, a njegov je kuhar iznosio prepeenu gusku. Ne, anele, ovako je vie domae", uvjeravala ga je Valentina. ak se uspjela i nasmijeiti. Anele? Domae? Lidija se stresla. Povukla je svoju praskalicu s Alfredom i trudila se izgledati zadovoljno kad joj je na glavu stavio papirnati eir. Dvije stvari uinile su sve ostalo gotovo podnoljivim. Evo, Lidija", rekao je Alfred i pruio joj veliku, plosnatu kutiju omotanu u fini ukrasni papir i satensku vrpcu. Sretan Boi, draga moja." Unutra je bio kaput meke sivoplave boje. Prekrasno krojen, teak i topao. Lidija je odmah znala da ga je odabrala njezina majka. Nadam se da ti se svia", rekao je. Predivan je. Hvala." Imao je iroku kragnu koja se mogla podii, a u depu je nala par tamnoplavih rukavica. Obukla je sve na sebe i osjeala se udesno. Alfred joj se iroko osmjehivao, oekujui vie, zbog ega mu je poeljela objasniti: To to si mi poklonio kaput ne znai da si moj otac. Umjesto toga mu je pristupila, ovila mu ruke oko vrata i poljubila ga u svjee obrijan obraz koji je mirisao na sandalovinu. Ali to je bila pogreka. Vidjela mu je u oima da je mislio da su se stvari meu njima promijenile. Zar je zaista mislio da je tako lako moe kupiti? Drugi vrhunac dana bio je elektrini radio. Ne onaj kristalni radiodetektor ve pravi radio. Bio je napravljen od ulatene hrastovine, a naprijed preko zvunika imao je smeu mreicu u obliku ptice. Lidija se oduevila. Veinu poslijepodneva provela je uz njega, petljajui po gumbiima, mijenjajui stanice, ispunjavajui sobu gromkim glasom Ala Johnsona ili medenim tonovima Sobe s pogledom Noela Cowarda. Veinu vremena je putala da Alfredovi pokuaji razgovora prou neopaeno, ali nakon vijesti o premijeru Baldwinu, Alfred je razvezao o mudrosti potpisivanja carinskog sporazuma i slubenog priznanja ang Kai-ekove vlade, ponosan to je Velika Britanija bila jedna od prvih zemalja koje su to uinile. No, to je bio Josif Staljin, a ne mi Britanci", rekao je, koji je bio dovoljno dalekovidan da Chiangove nacionaliste iz Kuomintanga zaspe vojnim savjetnicima i novcem. A sada se ang Kai-ek odluio rijeiti muzika, to gore po njega." To nema smisla", promrmljala je Lidija, jednim uhom jo sluajui Adele Astaire i Zanosan ritam. Staljin je komunist. Zato bi pomagao Kuomintangu koji ubijaju komuniste ovdje u Kini?" Alfred je oistio svoje naoale. Mora znati, draga moja, da on podupire snage za koje vjeruje da e pobijediti u borbi za mo izmeu Mao Tse-tunga i ang Kai-ekove vlade. To se moda ini kontradiktornim izborom za Staljina, ali u ovom sluaju moram rei da mislim da je u pravu." On je izbacio Lava Trockog iz Rusije. Kako to moe biti dobro?" Rusiji je, kao i Kini, potrebna ujedinjena vlada, a Trocki je stvarao frakcije i podjele pa. Zaepite", iznenada je prasnula Valentina. Oboje, zaepite o Rusiji. to ijedno od vas zna o tome?" Ustala je i natoila si jo jednu au porta. Boi je. Hajde da budemo sretni." Prostrijelila ih je pogledom i otpila gutljaj pia. Otile su rano i nisu razgovarale na putu do kue. Obje su mislile da je bolje da se ne povjeravaju. Sve se promijenilo na Novu godinu. U trenutku kad je Lidija stupila na istinu Potoka gutera, znala je. Novca vie nije bilo. Nebo je bilo isto plavo, a zrak tako hladan da se inilo kao da joj odgriza dijelove plua, ali ona nije marila jer je bila umotana u svoj topli, udobni novi kaput i rukavice. Drvee koje je okruivalo uski pojas pijeska bilo je golo i bodljikavo, njihovo granje bijelo poput kostura, a voda blistavi val energije ispod njih. Lidija je dola s namjerom da doda jo jednu

147

oznaku na plosnatom kamenu, urezati jo jednu tanku crtu da pokae da je opet bila ovdje, koliko god se to inilo besmislenim. Kamenog humka vie nije bilo. Hrpica oblutaka koju je napravila u podnoju stijene. Unitena. Razbacana. Nestala. Komad zemlje na kojem je stajala izgledao je sivo i zguvano. Osjetila je udarac u prsima i na jeziku okusila navalu adrenalina. Pala je na koljena, s trzajem skinula rukavice i rukama poela kopati po pjeanom tlu. Iako je drugdje zemlja bila smrznuta i tvrda, ovdje je bila meka i drobljiva. Nedavno raskopana. Staklenka je jo bila ondje. Ledeno hladna u njezinim prstima. Ali u njoj nije bilo novca. Trideset dolara je nestalo. Preplavilo ju je olakanje. Bio je iv. Chang je bio iv. iv. Ovdje. Doao je. S nespretnom urbom odvinula je metalni poklopac staklenke, gurnula ruku unutra i izvadila njezin novi sadraj. Bijelo pero, mekano i savreno poput pahulje. Poloila ga je na dlan i zagledala se u njega. to je to znailo? Bijela boja. Kineska bijela. Boja alosti. Je li to znailo da je mrtav? Da umire? Usta su joj postala suha kao zemlja. Ili... Bijelo. Pero golubice. Za mir. Za nadu. Znak budunosti. Koje? Koje od toga? Dugo je ostala kleati kraj plitke rupe u zemlji. Pero joj je lealo u paljivo spojenim dlanovima kao mladune ptice. Bodei vjetra s rijeke puhali su joj ravno u lice, ali ona je jedva primjeivala. Napokon je stavila pero u maramicu, uredno je sloila i sakrila u koulju. Zatim je iz depa izvadila noi, odrezala uvojak kose i spustila ga u staklenku. vrsto je zatvorila poklopac i ponovno je zakopala. Napravila jo jedan humak. Njezinim je oima izgledao kao da oznauje grob. Zvuk u grmlju iza nje natjerao ju je da se naglo okrene, dok su dvije svrake poletjele u zrak uz promukli krik straha i bljesak plavocrnih krila. Dlaice na vratu su joj se najeile. Osmijeh i oduevljeni uzvik skoili su joj na usne i ona je zakoraila prema naprijed da ga susretne. To nije bio Chang. Razoarenje joj je proparalo tijelo. Ruka s dugim prstima i utim noktima odmaknula je nisku granu boikovine da proisti put do istine i Lidija je na djeli sekunde spazila visoku, mravu priliku odjevenu u prnje. To nije bio Chang. Onda je nestao. Lidija je bila brza. Potrala je za njim, juriajui kroz grmlje, ne obazirui se na trnje i ogrebotine. Staza je bilo tek puteljak koji su utrle ivotinje, uzak i zavojit ispod breza, ali je povremeno gusto grmlje nudilo mjesta za skrivanje. Nije ga mogla vidjeti. Prestala je trati. Stala je mirno, oslukivala, ali ula je samo vlastito srce koje joj je nabijalo u uima. Hladni ju je zrak grebao u grlu. ekala je. Visoko iznad nje, vjetrua je lebdjela i ekala s njom. Oi su joj pretraivale umu, traei pokret, a onda je ugledala da se jedna grana zatresla pa umirila. Nalazila se s njezine lijeve strane, u gustom umarku bazge i brljana, gdje se aica zaleenih bobica jo drala za stalke, a zeba skakutala od grane do grane. Je li ptica zatresla granu? Polako je krenula naprijed. Prsti su joj se stegnuli oko noia u depu, polako ga izvukli i otvorili otricu. Primaknula se blie, pregledavajui svaki gusti i svaku sjenovitu udubinu. Kad je ve pomislila da ga je izgubila, mukarac je iskoio, gotovo ispod njezinih nogu, i poeo bjeati. No, kretanje mu je bilo naslijepo. Posrtao je i skretao. Bez problema ga je dostigla, dotrala iza njega dok joj je srce lupalo i dodirnula mu rame. Ta neznatna dodatna teina bila je dovoljna da on posrne prema naprijed i padne licem prema tvrdoj zemlji. Ona je ve kleala kraj njega s noem u ruci. U tom trenutku nije htjela razmiljati o tome bi li ga mogla i upotrijebiti. No, pali ovjek nije pruao nikakav otpor. Prevrnuo se na lea i podignuo ruke iznad glave u znak predaje pa ga je Lidija mogla dobro promotriti. Bio je bolesno mrav. Jagodice otre poput ileta. uta koa i oi koje kao da su se okretale i slobodno plutale u njegovoj glavi. Nije mogla procijeniti koliko je bio star. Dvadeset? Trideset? Ali, ispucana koa koja mu se gulila s ruku izgledala je mnogo starija, a imao je i otvorene rane na licu.

148

Zgrabila je materijal njegove prljave tunike, poderane i ofucane, s mirisom ustajale mokrae, i vrsto je namotala oko ruke u sluaju da ovoj rodi bez mesa na kostima padne na pamet da poleti. Reci mi", rekla je sporo i razgovijetno, u nadi da razumije engleski. Gdje je Chang An Lo?" On je kimnuo, oiju prikovanih za njezino lice. Chang An Lo." Podignuo je koati prst i uperio ga prema njoj. Leeja?" Da." Srce joj je poskoilo. Samo mu je Chang mogao rei njezino ime. Ja sam Lidija." Povukla ga je na noge, ali je, usprkos visini, njegovo tijelo od kostiju i koe bilo tako lagano da su oboje gotovo pali. Chang An Lo?" opet je pitala i proklela svoje nepoznavanje mandarinskog. Tan Wah", utim noktom pokazao je na sebe. Ti si Tan Wah? Molim te, Tan Wah, odvedi me do Chang An Loa." Pokazala je prema gradu. Njegova prljava crna glava kimnula je da razumije i on je krenuo kroz grmlje nejednakim korakom. Lidija se i dalje jednom rukom drala za njegovu tuniku. Koa ju je peckala od nestrpljenja. Zaputili su se prema luci. Znai da je traila na pravome mjestu. U svijetu u kojem nisu postojala imena. Nisu postojali zakoni. Gdje je oruje vladalo, a novac govorio. Da, gospodin Liu bio je u pravu. Chang je bio ovdje. Blizu nje. Osjeala je da je eka. Da joj die u misli. Povukla je Tan Waha za tuniku da bi ga pourila jer se bez Lava osjeala nesigurno u ovom svijetu. Rizik je bio velik. Sad se ve naviknula na miris ulica. Dokovi su vrvjeli ljudima koji su se gurali i sudarali, vikali i pljuvali, izbjegavali kotae rika, natrpana kolica i motke preko ramena, i sve je to bilo jedna lelujava, uskipjela masa. Ovaj put Lidija nije promatrala njihova lica. Zato i nije vidjela to se sprema. Starac, presavijen pod teretom drva za ogrjev na leima i s tankom, rijetkom kosom oko lica, stopio se sa sivim vrtlogom ljudstva oko nje. Nije ga ak ni pogledala. Sve dok im nije stao na put. Tada je primijetila crne oi koje su je promatrale, sjajne od pohlepe. Glavu je okrenuo ustranu, da moe zaviriti iza masivnog svenja na leima. Nije ispustio ni zvuka. Samo je izvukao tanki no iz svoje podstavljene tunike i bez rijei ga do drka zarinuo u Tan Wahov trbuh. Lidija je vrisnula. Tan Wah je zakaljao i pao na koljena dok su mu ruke panino greble po neoekivanoj grimiznoj mrlji. Lidija ga je zgrabila za ruku da ga podupre, ali je on pao licem prema dolje i tada mu je starac struno povukao otricu preko grla. Krv je iknula u irokom luku. Lidija ju je osjetila na svom licu, sramno toplu na hladnom zraku. Tan Wah", kriknula je i kleknula na prljavu zemlju kraj njegova mlitavog tijela. Njegove krvave oi jo su zurile u nju, irom otvorene, ali opna smrti se ve spustila na njih. Tan Wah", dahnula je. Ruka ju je potezala za rame. Skoila je na noge, oslobaajui se stiska, i povikala prema licima oko sebe. Pomozite mi. Ovaj ovjek je mrtav, on treba... Molim vas, dovedite policiju... ja..." ena s debelim alom i eirom kulija bila je jedina koja se zaustavila. Na leima je nosila dijete. Sagnula se, potapala Tan Wahov obraz kao da je tako mogla provjeriti je li njegov duh pobjegao i poela kopati po dronjcima mrtvaca, traei depove. Lidija je vrisnula i gurnula je ustranu, dok joj je bijes parao grlo i otimao joj rijei, ostavljajui samo primitivno, ivotinjsko reanje. ena se ponovno stopila s ravnodunom gomilom. Lidiji se vrtjelo u glavi pa je isprva pomislila da joj ruke koje su je grabile ele pomoi. Pridrati je. Onda joj je sinulo. Starac s drvima otkopavao joj je gumbe. Krao joj je kaput. Njezin kaput. To je htio. Njezin kaput. Ubio je Tan Waha zbog njezina kaputa. Pljunula je na njega i iz depa izvadila otvoreni no. Kao kroz maglu, primijetila je da pocrnjele ruke koje su joj trgale gumbe kaputa smrde na katran i da nije ubo nju jer nije htio upropastiti kaput. Svom mu je snagom zarila no u vrh ruke i osjetila da je zagrebla kost. Usta su mu se otvorila u visokom, oajnom, bezubom vrisku, ali ruke su mu pustile kaput. Lidija je bacila svu teinu na naramak drva na njegovim leima i on je odletio na zemlju kao prevrnuta kornjaa. Zatim se okrenula i pobjegla. Bijelo lice. Iskakalo je iz gomile. Dugi, zapadnjaki nos. Kratka plava zalizana kosa. Uniforma. Meu svim tim crnim, orijentalnim oima, taj par okruglih plavih oiju natjerao ju je da se baci preko ulice i uhvati za ruku ovjeka koji je silazio niz stepenice raskalaene kockarnice. Osjeala mu je miris viskija u dahu. Oprostite", jedva je protisnula jer joj je dah poput vatre gorio u grudima. Oprostite, ali ja..." ,,E pa, pozdrav, mala damo, to je vas toliko uznemirilo? Polako sada." Bio je Amerikanac. Mornar. Mornarica SAD-a. Prepoznala je uniformu. Njegove su je ruke umirivale kao to bi razdraenu kobilu, gladei je po leima i tapajui po ramenu.

149

to se dogaa?" Mukarac. Ubio je mog... mog... mog pratitelja. Iz ista mira. Noem. Htio je moj..." Smiri se, sa mnom si sigurna, duo." ... htio je moj kaput." Jebeni razbojnici. Hajde, nai emo policajca i rijeiti ovaj nered. Nemoj se nita uzrujavati." Poeo ju je voditi uz ulicu. Tko je bio taj va pratitelj? Nadam se da je bio muko jer ne bih htio pomisliti da tako zgodna dama. Bio je mukarac. Kinez." to?! Prokleti kosooki. Onda bolje da ponovno razmislimo o situaciji." Zaustavio se i, rukom je vrsto drei oko struka, progurao kraj koze koja je visjela s motke objeena za noge i patetino blejala. Povukao ju je u nadsvoeni ulaz, gdje su lake mogli razgovarati. Preplaili ste se, gospoice. Ali gledajte, ako priamo samo o smrdljivom kosookom, bolje vam je da pustite da to srede lokalni kosooki murjaci." Nasmijeio se. Njegove plave oi bile su umirujue, zubi bijeli i njegovani, a njegov meki, junjaki naglasak sladak kao sirup. Pokuala je pobjei od njegove ruke na svom struku. Molim vas da me pustite", odsjeeno je rekla. Ako mi neete pomoi, onda u sama pronai policajca." Usta su mu se spustila na njezina. Sok i gaenje su je potresli. Divlje se borila da se oslobodi, ogrebla ga je noktima po obrazu, ali on je opsovao i zarobio joj ruke iza lea, vrsto je pritisnuo uza zid tako da su joj cigle gnjeile zglobove, i poeo vui i potezati njezinu suknju. Ona se borila i udarala. Pokuala se izmigoljiti iz njegovih ruku, ali to je bilo kao da se borila protiv jednog od amerikih ratnih brodova. Prsti su mu se probijali ispod njezina donjeg rublja, a jezik joj nadirao u usta kao ljigavi pu. vrsto je zagrizla. Okusila krv. Kuko", zareao je i udario je. Gade", prosiktala je kroz ruku stegnutu na svojim ustima. On se nasmijao i otpustio nategnutu gumu njezinih gaica. Da nisi mrdnuo." Muki glas hladno je prozborio u Amerikanevo uho. Lidija je vidjela samo vrh cijevi pitolja pritisnutu uz njegovu sljepoonicu. Klik napinjanja kokota odjeknuo je kao top u tiini stubita. Zgrabila je svoju priliku. Zamahnula je i snano ga udarila u cjevanicu. On je zajeao i odmaknuo se. Klekni", naredio mu je glas. Mornar je znao da se nije pametno svaati s nekim tko ima pitolj. Kleknuo je. Lidija se progurala do uurbane ulice, spremna ponovno dati petama vjetra, nezainteresirana za svog spasitelja. Vitetvo ovih dana ba i nije bilo na cijeni. Lidija Ivanova." Zastala je. Zagledala se u mukarca u tekoj, zelenoj jakni, ije je lice bilo izborano od brige. Bio joj je poznat. Mozak joj se naprezao kroz navalu krvi u glavu i ivotinjskog instinkta za bijegom. Alekseju Serove", zaprepateno je rekla. Barem ste me ovaj put prepoznali." Olakanje je dolo u toplom, irokom valu. Smijem?" ispruila je ruku prema revolveru. Neete nikoga upucati." Neu, asna rije." Otkoio je kokot i dopustio joj da mu uzme pitolj iz ruke. Spustila je njegov teki, metalni drak na lubanju Amerikanca i vratila ga Alekseju Serovu. Hvala." iroko mu se nasmijeila. Dobacio joj je udan pogled. Oi su mu pretraivale njezino lice, njezinu kosu, odjeu. Doite", rekao je. Otpratit u vas kui." S velikom uglaenou ponudio joj je svoju ruku. Pridrite se za mene." No, ona je uzmaknula. Ne. Ne, hvala. Ja u samo hodati kraj vas." ak je i ona mogla uti da joj glas nije zvuao normalno. Vrlo ste potreseni, gospoice Ivanova. Mislim da neete moi sami." Moi u." Ponovno se zagledao u nju, kimnuo. Ali, dogodilo se ubojstvo", brzo je rekla i pokazala niz ulicu, iako je znala da je bilo uzaludno. U Junchowu se ubojstva dogaaju svaki dan", rekao je Aleksej Serov i osorno slegnuo ramenima. Nemojte se brinuti zbog toga." Krenuo je dugim korakom i signalizirao trojici mukaraca koji su tiho stajali iza njega da ga slijede. Lidija ih je tek tada primijetila. Bili su to vojnici Kuomintanga.

150

Otpratio ju je ravno do vrata. Je li vam majka kod kue?" pitao je. Da", lagala je. Morala je biti sama, trebala je tiinu. Chang An Lo je bio tako blizu, jedva apat daleko, ali sad... No, Aleksej Serov je ignorirao njezine prigovore i otpratio je skroz do potkrovlja, saginjajui glavu da izbjegne nagib krova iznad nekoliko posljednjih stepenica. Inae bi prije umrla nego povela ikoga u njihovu sobu. ak i Polly. No, danas je nije bilo briga. Posjeo ju je na kau i nosio joj alice aja, jednu za drugom, tamne i slatke. Povremeno bi neto rekao, ali ne mnogo. Kad je sjeo u stari naslonja preko puta nje, primijetila je okrhnutu alicu u njegovoj ruci. Polako, kao da se penje iz nekog dubokog, ljigavog podzemnoga tunela, um joj se poeo raiavati. Njegov je pogled lutao po sobi, a kad je vidio da ga ona promatra, nasmijeio joj se. Boje su udesne", rekao je i pokazao na ruiaste jastuke i slojeve raznih materijala prebaenih preko namjetaja. Lijepo je." Lijepo? Kako itko pri zdravoj pameti moe rei da je ova ugava rupaga lijepa?" Pijuckala je aj. Prouavala tog uljeza u njezinoj sobi. On se udobno smjestio u naslonjau, potpuno oputen, ne kao Alfred koji je uvijek bio nervozan ovdje gore. Imala je udan osjeaj da bi Aleksej Serov bio oputen gdje god se nalazio. Ili je to sve bila samo gluma? Nije znala. Kratka smea kosa bila mu je ista i ivahna, ne puna briljantina kao kod veine mukaraca, a zelena boja njegovih oiju podsjetila ju je na mahovinu na ravnoj stijeni kod Potoka gutera. Sav je bio dug i malaksao, njegovo lice, usta, tijelo, nain na koji je prekriio noge. Sve osim ruku. Ruke su mu bile iroke i miiave i izgledale kao da ih je posudio od nekoga drugog. Je li vam bolje?" pitao je. Dobro sam." On se duboko nasmijao kao da sumnja u njezine rijei, ali je rekao: Dobro. Onda u vas ostaviti." Pokuala je ustati i shvatila da je bila zamotana u poplun. Kada ga je stavio oko nje? On se nagnuo naprijed, paljivo je promatrajui. Za enu je opasno ii dolje do dokova. Suicidalno, ako je sama." Nisam bila sama. Bila sam s... pratiteljem. Kineskim pratiteljem, ali on je..." Rijei nisu dolazile. Ubijen?" Grevito je kimnula. Proboden." Ruke su joj poele drhtati pa ih je sakrila ispod popluna. Moram to prijaviti policiji." Znate li njegovo ime? Adresu?" Tan Wah. To je sve to znam o njemu." Ja bih sve ostavio na tome, Lidija Ivanova", odluno je rekao. Kineska policija nee biti zainteresirana, uvjeravam vas. Osim ako nije bio bogat, naravno. To bi im promijenilo pogled na stvari." Tan Wahovo ispijeno lice, uto kao praina prapora koju je raznosio vjetar, plutalo joj je ispred oiju. Ne, nije bio bogat. Ali svejedno zasluuje pravdu." Poznajete li ovjeka koji ga je probo? Ili gdje moemo pronai tog ubojicu?" Ne." Onda zaboravite. On je samo jedan od mnogih koji umiru na ulicama Junchowa." To je grubo." Ovo su gruba vremena." Znala je da je u pravu, ali sve se u njoj borilo protiv toga. To je bilo zbog mog kaputa. Htio je moj kaput. Tan Wah je mrtav samo zbog glupoga odvratnog krvavog kaputa. Zbacila je poplun i skoila na noge, trgajui gumbe svojega boinog kaputa, stresajui gadnu stvar sa sebe i bacajui ga na pod. Aleksej Serov je ustao, podignuo plavi kaput i polako ga omotao oko naslonjaa na kojem je sjedio. Zatim je otiao do malog sudopera pokraj pei i vratio se s runikom za pranje i emajliranom posudom s vodom. Evo", rekao je. Operite lice." to?" Vae lice." Stavio joj je runik u ruku. Ja moram ii, ali samo ako ste vi..." Lidija je glasno uzdahnula. Stajala je ispred zrcala koje je visjelo na zidu pokraj vrata. okirala se kad si je vidjela lice. Nije ni udno da je onako zurio u nju. Koa joj je bila bijela kao papir osim sitnih kapljica krvi kojima joj je bilo poprskano cijelo lice i vrat, poput tamnosmeih pjegica. Jedan joj je obraz natekao otkad ju je Amerikanac oamario, a pokraj lijevog uha je imala dugaku ogrebotinu, najvjerojatnije od tranja kroz grmlje u umi. Ali, kosa joj je izgledala jo gore. Cijela jedna strana bila je kruta od osuene krvi. Tan Wahove krvi. Nije si pogledala u oi. Plailo ju je to bi u njima mogla vidjeti. Brzo je prela runikom preko lica, a zatim pourila do sudopera i gurnula glavu ispod slavine. Voda je bila ledena, ali ona se odmah osjeala bolje. ie. Iznutra. Kad se uspravila, oekivala je da Alekseja Serova vie nee

151

biti, no on je stajao iza nje s runikom u ruci. estoko si je istrljala kosu i kou, kao da je tako mogla izbrisati prizore iz svoje glave. Natjerala se da prestane tek kad je potegnula etku kroz kosu tako grubo da joj je puknula drka. Udahnula je. Natjerala se na smijeh. Ba i nije bio uvjerljiv. Hvala, Alekseju Serove. Bio si ljubazan." Sad je prvi put izgledao nespretno, kao da ne pripada u tu sobu, kad je kljocnuo petama i naklonio glavu u slubenom pozdravu. Drago mi je to mogu pomoi." Odmarirao je do vrata i otvorio ih. elim vam brz oporavak od dananjih nesretnih dogaaja." Recite mi jednu stvar." Zastao je. Zelene su mu oi postale oprezne. Zato Kuomintangovi vojnici slijede svaki va mig?" Radim s njima." ,,Oh." Ja sam vojni savjetnik. Obuen u Japanu." Razumijem." Je li to sve?" Da." Onda dovienja, Lidija Ivanova." Spasibo do svidania, Alekseju Serove. Hvala vam i dovienja." Kimnuo je i otiao. Prije nego to su njegovi koraci na stubitu izblijedjeli, na donjem odmoritu uo se otar uzvik. Glas njezine majke. Nakon kratke bujice na ruskom koju Lidija nije razumjela, Valentina je uletjela u tavansku sobu. Lidija, vie nikad ne elim vidjeti tog Rusa u ovoj kui, uje li me? Nikad. Zabranjujem ti. Slua li me? Prokletstvo, kako je hladno u ovoj ugavoj sobi. Odbijam pustiti tu uasnu obitelj blizu... Lidija, tebi govorim." Ali, Lidija je uzela svoj poplun i sklupala se na krevetu. Zatvorila je oi i iskljuila cijeli svijet. Chang An Lo. Oprosti. Bila je sredina noi. Lidija je zurila u tamu. Bol u sljepoonicama tukla joj je u ritmu srca. Sad je razumjela. Ako je Chang poslao Tan Waha do Potoka gutera, znai da je bio bolestan. Ili ranjen. To je bilo jedino objanjenje. Inae bi doao sam. Bila je sigurna u to. Zaklela bi se ivotom. A sad je Tan Wah bio mrtav, zbog nje, to je znailo da je Changa dovela u jo veu nevolju. Bez Tan Waha, Chang An Lo mogao bi umrijeti. Grlo ju je boljelo od neisplakanih suza. Lidija?" Da, mama?" Reci mi, dochenka, misli li da sam loa majka?" Tavanska soba bila je crna kao smrt, osim tanke krike mjeseine koja je ocrtavala srebrnu liniju po sredini zavjesa koje su tvorile zid Lidijine sobe. Majka joj je cijelu veer sustavno pila i ve je neko vrijeme u krevetu mumljala sebi u bradu, to nikada nije bio dobar znak. to je loe, mama?" Ne budi blesava. Savreno dobro zna to znai loe." Lidija se prisilila da progovori. Ovo e im biti posljednja zajednika no u ovoj sobi. Nikad mi nisi ispekla pitu od ljiva. Niti pokrpala rupe na odjei. Niti se potrudila provjeriti jesam li oprala zube. Jesi li zbog toga loa?" Ne." Naravno da nisi. I eto ti odgovora." Vjetar je zatresao prozor. Lidiji je to zvualo kao Changovi prsti na staklu. Zvuk udaljenog automobila se pojaao, a onda se izgubio. Reci mi to sam napravila dobro, dochenka." Lidija je paljivo birala rijei. Zadrala si me. Iako si me u bilo koje vrijeme mogla ostaviti u sirotitu St. Mary. Bila bi slobodna. Mogla bi raditi to god si htjela." Tiina. I dala si mi glazbu, cijelog sam ivota imala glazbu. O, mama, dala si mi poljupce. I arene alove. I pokazala si mi kako da upotrijebim ovaj jezik u svojoj glavi, iako sam te izludjela s njim. Da, jesi", inzistirala je. Nauila si me da mislim svojom glavom i, najbolje od svega, pustila si me da pravim vlastite pogreke." Oblak je preao preko mjeseca i traak svjetla u sobi je zamro. Valentina jo nije nita rekla. Mama, sada je tvoj red. Reci mi to sam ja napravila dobro."

152

S drugog se kraja sobe zauo duboki uzdah i tihi jecaj. Prola je cijela minuta prije nego to je Valentina progovorila. Samo to to si iva mi je dosta. To mi je sve." Majine rijei kao da su sagorjele tamu i zapalile neto duboko u Lidijinoj glavi. Zatvorila je oi. ,,A sad idi spavati, dochenka. Sutra je veliki dan." No, samo sat vremena kasnije Valentinin glas proaptao je kroz mrak. Budi sretna zbog mene, draga." To nije lako." Znam." Lidija je pritisnula dlanove na oi da bi iz njih istrljala slike Changa, samog i bolesnog. Bez sree je jo i mogla. No, vrsto je odluila da nee izgubiti nadu.

153

Bolno lijepo. Tako je Theu jutros izgledao Junchow. U noi je snijeilo i sada je grad bljetao. Njegovi sumorni sivi krovovi pretvorili su se u svjetlucave bijele padine, a zavinute nadstrenice u sanjke, nestrpljive da skliznu i otplove. ak su i glomazne britanske vile izgledale kao krhke eerne glazure. Svjetlo s neba bilo je neobine, prigueno ruiaste boje, od koje je sve svjetlucalo, ukljuujui i kolsko dvorite na kojem su se savreni tragovi apa nekog nonoga stvorenja protezali od jednog kraja do drugog. Ti ii sad, Tiyo, ili ti zakasniti." Nevoljko je napustio prozor. Li Mei je stajala iza njega u djeviansko bijeloj haljini. Snjena pahuljica. Uzeo ju je u naruje i poljubio njezine mekane usne, ali ju je pustio kad je ugledao mokar trag na njezinu obrazu. Topila se. Uzeo je smijeni sivi cilindar koji je drala u ruci. Na sebi je imao frak s besmislenim repovima i kruti bijeli ovratnik. Li Mei mu je dodirnula obraz, pomirisala cvijet u zapuku i izravnala mu eir. Izgleda vrlo lijepo, Tiyo, ljubavi moja." Vrlo lijep idiot", nasmijao se. Nasmijala se s njim. Doi sa mnom", rekao je. Ne, ljubavi." Zato?" Ne bi bilo prikladno." Kvragu i prikladno." Ne, danas raditi druge stvari." Kakve stvari?" Ii govoriti s mojim ocem." ,,S Feng Tu Hongom? Neka je proklet taj vrag. Zaklela si se da ga vie nikad ne eli vidjeti." Spustila je glavu, a crna joj se kosa zanjihala kao namrekani val izmeu njih. Znam. Ja prekriti svoju zakletvu. Molim bogove da mi oproste." Ne idi, slatko moje. Molim te. Mogao bi te povrijediti, a ja to ne bih mogao podnijeti." Ili bih ja mogla povrijediti njega", rekla je podiui svoje bademaste oi prema njemu. Bolno lijepo. Theo se trudio usredotoiti. Nasreu, obred je bio kratak. To je bila prednost civilne ceremonije pred onim kieno razvuenim crkvenim vjenanjima, punim besmislenih obreda i pompe koju je Theo prezirao. Ovo je bilo bolje. Kratko i svrhovito. Premda, teta za Alfreda. Bio je dosta uznemiren to mu nisu dopustili da izmijeni zavjete u crkvi, pred Bogom, ali ako je inzistirao da se oeni enom koja se ve udavala, to je oekivao? Anglikanska crkva bila je dosta osjetljiva oko tih sitnica. Mlada je blistala. To je bio Theov problem. Sjedio je u prvom redu iza mladoenje, tek maglovito svjestan drugih gostiju oko sebe, eira i parfema i uredno zavezanih kravata. Muio ga je mladenkin krem bolero. Bio je prekriven siunim biserima koji su svjetlucali i presijavali se sa svakim njezinim dahom, hvatajui svjetlo koje se kovitlalo u Theovoj glavi i oteavalo mu razmiljanje. Zato se usredotoio na stranju stranu njezine haljine, na vitke bokove ispod sifona boje bjelokosti, na meke obline i na slatko uzdizanje stranjice. Odjednom je poelio da je kod kue s Li Mei. U kadi. Da jezikom prelazi preko njezinih bedara, glatkih poput maslaca. Zatresao je glavom. Trepnuo. Izbacio te misli iz glave. Ovih je dana bilo nemogue znati kuda e mu misli odlutati, i to ga je brinulo. Skinuo je svoje sive rukavice i protrljao ruke, nesvjestan zvuka koji je proizvodio, ali ena koja je sjedila iza njega ga je otro potapala po ramenu pa je prestao. Gostiju je bilo tek tridesetak, veinom Alfredove kolege iz Daily Heralda, a Theo je prepoznao i jednog ili dvojicu momaka iz kluba. Tu je bila i postarija ena s velikim grudima koju nije poznavao, odjevena u taft, oito Ruskinja, kao i vedar, ali ilav par s oblacima bijele kose koji su se mnogo smijali. Nejasno se sjeao da mu je Alfred rekao da su oni umirovljeni misionari koji su ivjeli u istoj kui kao i Valentina. Uzima li ti, Alfrede Fredericku Parkeru, ovu enu...?"

154

Ne, to nije bilo tono. Ova je ena uzimala Alfreda. To je bilo oito svima osim jadnom klipanu. Ova ena i njezina ki. Theo je rukom preao preko oiju koje su mu gorjele. Gdje je bila ki? Sjeao se da ju je primijetio ranije, kad je ula u dvoranu iza svoje majke, vrlo uspravna i daleka. Znala je kako hodati, ta djevojka. Kao da je bila kraljica dungle u svojoj haljini boje lia i s grivom sjajne, bakrene kose. Pogledao je naokolo i pronaao je. Ukoeno je zurila u blijedozelene rukavice na svom krilu i cupkala ih otrim, malim trzajima. Kosa joj je padala prema naprijed, ali nije mogla potpuno sakriti dugaku ogrebotinu kraj uha. Oito se potukla u toj svojoj dungli. Theo se naslonio u stolici i odluio riskirati zatvorivi oi. Isti je tren prenesen u svijet sampana, lelujavih paluba i utih zubi. Jasno kao dan, vidio je Christophera Masona da pluta na splavi po irokom grlu rijeke, prekriven zmijama koje su mu prodirale oi i puzale mu u ui. Theo se nasmijeio i poeo hrkati. Kako ti se ini, Theo, prijatelju? Prokleto pristojno, mislim si ja, zar ne?" Da, dobru si to kuu iznajmio, Alfrede." Kua se nalazila u istonom dijelu Britanske etvrti, blizu crkve sv. Sebastijana, uvuena u umovitu ulicu. Ti i tvoja prekrasna mladenka bit ete vrlo sretni ovdje." Ker nije spomenuo. I ja tako mislim." Stajali su na terasi koja je gledala na prostrani vrt koji je ak i u hladnom zagrljaju zime izgledao dobro odravanim. Dim njihovih cigara dizao se u potpuno miran zrak, a ae s brendijem bile su gotovo prazne. Theo je oajniki elio otii. Oi su ga boljele, a koa mu bolno tinjala. inilo mu se kao da mu takori migolje pod koom i vau mu zavretke ivaca. Iza njega u salonu, brujanje dobro raspoloenih glasova postajalo je sve jae dok su svatovi uivali u svim blagodatima jela i pia. Na terasu je doplovila glazba, neto od sastava Paula Whitemana. Ti su mu zvui parali ui poput ileta. Kada odlazite?" pitao je. Svaki tren." Alfred je provjerio svoj depni sat. U tri i trideset dolazi taksi da nas odvede na stanicu. A onda cijeli tjedan Datonga. Samo nas dvoje. Na medenom mjesecu. Valentina i ja." Osmijeh mu je bio tako irok da je Theo pomislio da e mu se lice rascijepiti napola. Svidjet e vam se hram Huayuan." Zaista se veselim to u ga vidjeti. Valentina takoer." ,,O, siguran sam. to je s djevojkom?" Lidija?" Da. Ostaje ovdje, zar ne? Ili s..." Theov mozak je prestao raditi. Kako se zvala ona mala plava? Sally? Dolly? Polly, tako je. Ili s Polly?" Prvi je put Alfredov iroki osmijeh malko izblijedio. Odluila je ostati ovdje. Tu ive kuhar i njegova ena, naravno, kao i sluga i vrtlar koji dolaze svaki dan, tako da nee biti sama." Onda nema razloga za brigu." Pa, ne mogu rei da sam ba sretan zbog toga. Odbila je otii kod Masonovih iako je bila pozvana, a ne eli ni uti o tome da zaposlim neku potenu enu da ivi ovdje s njom dok nas nema." Skinuo je naoale i temeljito ih oistio. To je samo tjedan dana", promrmljao je sam sebi. ,,A ona e ove godine napuniti sedamnaest. U kakvu nevolju moe upasti za tjedan dana?" Theo se nasmijao i pogledao dolje u vlano, sivo kamenje pod svojim cipelama, da bi se zatitio od bljeska svjetla koja su mu treperila u oima. Ne brini, drue dragi, ta se djevojka zna brinuti sama za sebe." Alfred ga je ozbiljno pogledao. To me i brine." to te brine, anele moj?" To je bila Valentina koja im se dola pridruiti na terasi. Ah, brine me da bi opet mogao pasti snijeg i zadrati na vlak." Gluposti, danas je ak i vrijeme na naoj strani. Nita nee poi po zlu." Nasmijala se i prila blie svome muu, tako blizu da je mogla nasloniti svoje tijelo na njegovo. Alfred joj se sretno osmjehnuo. Ruka mu je kliznula oko njezina struka, a ona je podigla lice prema njemu i Thea podsjetila na cvijet koji se okree prema suncu. Vidio je da mu prijatelj blista od ponosa i takve neprikrivene ljubavi da je u tome bilo neto gotovo nepristojno. Theo je strahovao za njega. Na terasi je bilo strano hladno, a Valentina je na sebi bila imala samo krem haljinu od sifona koja je lelujala oko nje dok se kretala. Primijetio je da su joj se bradavice ukrutile ispod tankog materijala. Je li zbog hladnoe ili poude, nije imao pojma. Theu se mnogo vie sviala jarkocrvena odjea, crveno za sreu, koju su Kinezi nosili na vjenanjima umjesto mrtvaki blijedih nijansa bijele koje su preferirali zapadnjaci, ali svejedno je morao priznati

155

da je izgledala prekrasno. Tamna kosa i blistave oi. Oko dugog vrata visjele su joj tri niske bisera, blijedih poput njezine koe. Svjesna njegovih oiju na sebi, okrenula se i uzvratila mu pogled na trenutak dulje nego to je bilo pristojno pa se opet nasmijeila Alfredu. Anele, uite unutra. Ovdje je ledeno, a gospodin Willoughby je vrlo blijed." Tako mi Boga, u pravu je, Theo, uistinu izgleda boleljivo. Kako ene primijete te stvari." Da", rekao je Theo i krenuo unutra s namjerom da se oprosti. Kad su mladenci rukom pod ruku uli u salon, zauo se pljesak i svi su poeli pjevati Mnogo ljeta sretni bili, bili... Povieni glasovi s ulaznih vrata probili su se kroz buku. Pjevanje je naglo prestalo. Duboki urlik bijesa uletio je u sobu, a iza njega je leprao kineski sluga, cvrkuui kao uznemirena ptiica. Theo se na tren pitao je li to bila jedna od njegovih halucinacija. Bilo je previe bizarno da bi bilo stvarno. Golem mukarac, opak i zao i oito pijan, probijao se kroz guvu uz paljbu ruskih psovki. Imao je kovravu crnu bradu i otrcan povez na oku, a odjea mu je izgledala i mirisala kao da je nije skinuo sve od boljevike revolucije. Ali, i drugi su sa strahom zurili u uljeza. Bizarno ili ne, oito je bilo stvarno. inilo se kao da se cijela soba trese i smanjuje kad je masivno stvorenje posrnulo prema naprijed, reui, ljuljajui se i nekontrolirano teturajui. Taj ovjek je pijan." Da barem imam pitolj." Zovite policiju." Ne pribliavaj mu se, Johnnie, ili e netko nastradati." Theo mu je stao na put. Nije ba bio siguran to je namjeravao napraviti, moda izvui kratki no iz korica oko glenja koji je ovih dana stalno nosio sa sobom. A moda su ga bljetava svjetla u njegovoj glavi uinila nevidljivim pa je mogao zabiti aku u tog momka a da ga ovaj ne vidi. Ta mu je luda pomisao uistinu pala na pamet. Sve to je znao bilo je da nije htio da njegov prijatelj Alfred nastrada. Ne na dan svojega vjenanja. Jedno crno oko ga je ugledalo i isti mu je tren golemi lakat poletio prema licu. Netko ga je snano povukao za ruku i Theo se skotrljao na jednu stranu pa mu je udarac sletio na rame umjesto da mu je smrskao jagodice. Par jantarnih oiju zavirio je u njegove i on je vidio da ga mlada Ruskinja jo stee za ruku. Zatim je nestala. Pokuao je ignorirati zasljepljujua svjetla u oima i bol koja mu je udarala u mozak i shvatiti scenu koju je ugledao. Tu-fei, ruski bandit, jurnuo je prema mladencima. Alfred, blagi, smireni Alfred, ispustio je ivotinjski krik bijesa i bacio se naprijed da zatiti svoju voljenu, ali velika apa ga je bacila u stranu s jedva primjetnim trzajem miia. Alfred je zavrio na podu krvave glave. Vritanje. Netko je vritao. Valentina Ivanova - ne, Valentina Parker - vikala je na velikog mukarca na ruskom. Pljusnula ga je. Ne jednom ve tri puta. Morala se istegnuti visoko prema gore da bi ga dohvatila; izgledala je kao mae koje se igra s njukom lava. Pa ipak, on je nije taknuo. Reao je i rikao i tresao svojom velikom, upavom glavom s jedne na drugu stranu. Posrtao je i ljuljao se, previe pijan da bi mogao stajati uspravno, a ona je i dalje urlala na njega. Poshyol von. Gubi se odavde, ti smrdljiva ruska svinjo. Ubiraisya otsyuda gryaznaya svinya." Prodazhnaya shkura"', zaurlao je on, zatim i na engleskom, kurvo jedna." Theo se dovukao do Alfreda i pomogao mu da stane na noge. Prestanite. Prestanite. Prekratyitye." To je bila djevojka. Zgrabila je mukarevu golemu ruku i povukla je da mu privue panju. Njegovo crno oko nije htjelo napustiti mladenkino lice, ali se napokon preselilo na djevojku kraj sebe. Poshli, doi", odluno je rekla. Doi sa mnom. Brzo. Bistra. Ili e te ustrijeliti kao psa." I onda je bilo gotovo. Vikanje je prestalo. Mukarac je otiao. Alfred je otrao do Valentine. Djevojka je nestala. Posljednja stvar koje se Theo sjeao bila je njezina mala pojava koja je velikog bandita izvodila iz sobe. udno je bilo to ju je on mirno slijedio dok su mu se suze slijevale niz obraze u gustu bradu. Stara ena s golemim grudima stajala je nasred sobe ispruenih ruku, zurila u strop i s tekim ruskim naglaskom sveano rekla: Platit e za ovo. Bog e te natjerati da plati za ovo." Theo se pitao je li to zaista mislila.

156

Lidija je bila prisiljena trati. Iako pijan, Lav je grabio svojim velikim, dugim nogama kao da ga goni neki unutarnji demon. Proklet bio, Lave Popkove", opsovala je. Uspori." On je zastao i pogledao je zamagljenim oima. inio se iznenaenim to je vidi kraj sebe. to", zahtijevala je, to je to bilo? Zato si prekinuo svadbenu proslavu? O chyom vi rugalys?" On je odmahnuo glavom i nastavio se gegati, ovaj puta sporije. Poela je padati kia, ali bilo je dovoljno hladno da se svaki tren opet mogla pretvoriti u snijeg. Lidija nije bila toplo odjevena. Zelena haljina s perlicama nije bila zamiljena da titi od kineske zime. Na izlazu je iz ormara u predsoblju uzela kaput, svoj stari, tanki kaput, ne krvavi novi - njega je mrzila - ali na nogama je imala smijene satenske cipelice i nije imala kapu. Primila je Lava za ruku i vrsto ga stegnula. Bojala se da bi ga nasilni sukob s njezinom majkom mogao natjerati da je ostavi pa mu je vrsto ukopala prste u ruku i usredotoila se na pronalaenje pravih ruskih rijei. Zato si to napravio mojoj majci? Reci mi. Zato? Pochemu?" Rusi se moraju eniti s Rusima", zagunao je i spustio glavu pred kiom. Nije htio rei vie. To je glupost, Lave Popkove." Ali nije nastavila. Svojim ruskim nije mogla izraziti osjeaje s kojima se borila. Potresao ju je pogled na majino prekrasno lice, iskrivljeno od mrnje, kao i zvuk ruskih rijei koje su joj izvirale iz usta prebrzo da bi ih Lidija mogla razumjeti. Ukrao joj je neto iz njezina svijeta. Zato bi Lav tako upao u kuu? Nita joj nije imalo smisla. Povela je velikog medvjeda kraj eljeznike stanice i dolje prema dokovima. inilo se da mu je svejedno kamo ide, da je bio nesvjestan svoje okoline sve dok mu jedna nona leptiria u kratkom, jarkoutom cheongsamu koji joj je otkrivao noge nije dotaknula obraz rukom iji su nokti bili zeleni kao ljuske zmaja. Ti htjeti tuc-tuc?" Odgurnuo ju je, ali onda je podignuo glavu i pogledao oko sebe, ugledavi visoke metalne kranove, kockarska legla i nosae okovane lancima. Prvi je put primijetio kiu. Njegovo zakrvavljeno oko okrenulo se prema Lidiji i namrtilo. Imam plan", rekla je na ruskom. Pronala sam ovjeka. On poznaje mog prijatelja, onoga kojega traim. Taj ovjek kojeg sam pronala je... sad je mrtav. Nisam razumjela njegove kineske rijei, ali spomenuo je ime Calfield. Mislim da je to ovdje. Negdje." Calfield?" Da." Znala je da nije dobro objasnila, ali joj je bilo teko nai rijei na njegovu jeziku. Nestrpljenje ju je nadjaalo. Povukla ga je prema zgradama koje su gledale na luku i pokazala mu imena na njihovim proeljima. Jephersonovo stovarite i Agencija Lamartiere. S druge strane ceste kolari Dirk & Green nalazili su se pokraj Winkmannove trgovine s nautikim potreptinama, a sve se to izmijenjivalo s kineskim trgovinama. Gestikulirala je Lavu. Calfield? Gdje je? Mora pitati." Poeo je shvaati. Calfield", ponovio je. Da." Trebali su joj sati. Prole je noi leala budna, kopajui po jueranjoj nonoj mori. Uvijek se iznova vraajui na no koji je tonuo u Tan Waha. Na njegov tihi, hrapavi kaalj. Na krv. Kako je netko tako mrav mogao imati toliko krvi? Htjela je vritati na sav glas Ne, ne, ali je natjerala misli da se vraaju dalje, jo dalje. Do ume. Do trenutka kad je prvi put pitala Tan Waha za Chang An Loa. Njegovo joj cvrkutanje nije nita znailo, ali se svejedno usredotoila na to. Prisjeajui se. Sluajui. Ponovno gledajui njegove oi. Njegovo lice bez dlaka, koje je i prije smrti izgledalo kao kostur. Njegove zube, ute i oteene. Rijei. Zvukovi. Nepoznati i daleki.

157

Ba kad su crni nabori zavjese koja je dijelila sobu postali sivi i oznaili poetak njihova posljednjeg jutra u potkrovlju, jedna je rije iskoraila ispred svih tih beznaajnih zvukova koji su joj se rojili po glavi. Calfield. Tan Wah je definitivno upotrijebio tu rije. Calfield. vakala je tu rije kao kost. On ju je vodio Changu, toliko je znala. Onda je zamahnuo svojom koatom rukom prema pristanitu i rekao Calfield. To je bio nekakav obrt ili trgovako drutvo, bila je sigurna. Calfield je bilo englesko ime, a nijedan Englez nije ivio ovdje na dokovima tako da je to moralo biti nekakvo poduzee. Plan joj je bio potraiti Lava Popkova one sekunde kad njezina majka i Alfred odu na stanicu, a sad se zbog njegova upada to dogodilo i ranije. Sretni par e ionako uskoro otii i vjerojatno u svom uzbuenju nee ni primijetiti da je nema. Nee im nedostajati. Lidija Ivanova." To je bio medvjed. Glas mu je sad bio sigurniji, a rijei razgovjetnije. Pochemu? Zato ti toliko htjeti tog prijatelja?" Mrko ga je pogledala. To je moja stvar." On je zareao, uistinu zareao. Onda je posegnuo u masni dep svoga dugakog kaputa i izvadio sveanj novanica. Uzeo joj je ruku u svoju veliku apu i stavio joj novac na dlan, svijajui joj prste oko njega da ga sakrije od ljubomornih oi. Dvjesto dolara", rekao je na engleskom. Val munine pogodio ju je u trbuh. Vraanje novca bilo je tako konano. Bio je gotov s njom. Nemoj ii. Nye ostavlyai menya." On nije odgovorio. Samo je skinuo dugi vuneni al s vrata, ovio joj ga preko glave i zamotao oko ramena. al je smrdio na bogzna kakvu prljavtinu i ustajali znoj pomijean s duhanom i enjakom, ali neto ju je u toj gesti umirilo. Nee je ostaviti. Nee. Ali jest. Osjeala se izdano. Nije imala razloga za to, ali ipak se tako osjeala. To je bio poslovni dogovor, nita vie. Dvjesto dolara zatite, to je kupila. Lav ih je ve viestruko zavrijedio, mnogo je puta riskirao ivot tijekom njezine potrage po ovom opasnome mjestu za iznos ne vei od onoga koji je Alfred vjerojatno dao za njezin novi kaput. I sad joj je vratio novac. Sav novac. Nije razumjela. Kao to nije razumjela ni zato ju je to toliko povrijedilo. To je bio samo posao. Nita vie. Promatrala ga je kako ulazi u jedan kabak i znala je da ovaj put nee izai. Sada je iao piti. Htjela je vikati za njim. Moliti. Ne. Navukla je al to je vie mogla preko lica i poela brzo hodati, drei se zida, pogleda uperenog u zemlju, ne elei nikakav kontakt s licima i tijelima koja su miljela oko nje. Znala je da je u opasnosti. Sjeala se ovjeka okrugla lica koji ju je htio kupiti i amerikog mornara. Opipala je dvjesto dolara u svom depu. Bila je u napasti da ih baci jer je znala da joj poveavaju rizik, ali se nije mogla natjerati na to. Baciti novac bilo bi kao da si je prerezala ile. Ono to je trebala napraviti jest otii u jednu od europskih tvrtki i pitati. Jednostavno. Ruka joj je dotaknula rame, a crnooki osmijeh nagnuo se prema njoj. Odskoila je i potrala prema prvim vratima na kojima je vidjela znak na engleskom. E. W. Halliday. Moda joj je ovjek htio pomoi. Sada nikad nee znati. Otvorila je vrata i odmah se razoarala. Mjesto nije izgledalo onako kako je oekivala. To je bila dugaka prostorija niskog stropa, u kojoj je ak i po danu vladao sumrak, jer je jedini prozor bio vrlo malen i prljav. Nekoliko kineskih radnika slagalo je kartonske kutije na palete do zida, ali se osjeao neugodan, masni smrad koji je dolazio od velikih dvostrukih vrata koja su oito vodila do pogona s druge strane. Kinez za stolom blizu vrata podignuo je glavu. Imao je tanke metalne naoale i tanke vrpaste brkove, zbog kojih je izgledao gotovo kao Europljanin, a stol mu je bio prekriven debelim raunovodstvenim knjigama. Dugaki crni telefon je zvonio, ali on ga je ignorirao. Oprostite", rekla je Lidija, govorite li engleski?" Da. Kako vam mogu pomoi?" Traim kompaniju Calfield. Jeste li uli za nju?" Da." Gdje se nalazi?" U Ulici Slatkih svijea." Moete li me uputiti onamo, molim vas?" U tom su se trenutku otvorila dvostruka vrata; ured je zapuhnuo nalet vrueg zraka, a Lidija je nakratko mogla vidjeti pakao iza njih. Brojne figure, tanke kao ibice, naginjale su se nad goleme kotlove s dugakim lopatama,

158

gurajui neto u vrelu tekuinu koja im je lica pretvarala u crvenu, sirovu ranu punu mjehura. Vrata su se zatvorila i oni su opet nestali u svome svakodnevnom paklu. Slijedite Ulicu Skakutave koze do skladita. Calfield je tamo." ovjek je mahnuo rukom u neodreenom smjeru, otpustivi je s jednim naklonom glave, i podignuo slualicu da zaustavi zvonjavu telefona. Lidija je otila, ali joj je masni miris ostao u nosnicama. Vani se poela zagledavati u brojne ulice i uliice koje su vodile od dokova. Ulica Skakutave koze. Koja? Svi su znakovi bili na kineskom. Mogla je gledati ravno u Ulicu Skakutave koze i ne znati. Rika je projurila kraj nje i poprskala je muljem. Satenske cipelice bile su unitene; Lidija je drhtala, potpuno promoena. Ulica Skakutave koze", rekla je naglas i popela se na nisku izboinu kamenog korita ispred pumpe za vodu u kojem se voda skupila u smrznutu suzu. Povikala je na sav glas: Moe li mi itko rei gdje je Ulica Skakutave koze?" Nekoliko glava koje su urile kraj nje okrenule su se i pogledale je sa zanimanjem, a dva mrava mukarca s bambusovim eirima skrenula su sa svog puta i poela se gurati prema njoj. Progutala je knedlu. To je bio rizik, ali Changu je vrijeme isticalo i ona ga je oajniki eljela nai. Odjednom se nala u zraku. Neto ju je zgrabilo, dignulo je u zrak i streslo je kao krpenu lutku. Oi su joj se zatresle u glavi. Ritnula se. Udarila ga u lice. Zagrizla u neto. Lidija Ivanova. Nyet. Ne. Nyet." Bio je to Lav Popkov. Ponovno ju je pretresao, a ona je s olakanjem bacila ruke oko njega. urili su niz Ulicu Skakutave koze. Kia se pojaala. Povorke mazgi natovarenih velikim navojima ueta prola je kraj njih uz mnogo vike i pucketanja bia. Jedna ruka Lava Popkova bila je vrsto stegnuta oko Lidijina zgloba. Ljutio se na nju. Jer ga je krivo razumjela. Jer je sumnjala da je u onu krmu uao zbog bilo kojeg drugog razloga osim zbog informacija. Izgrdio ju je, vikao na nju to je otila umjesto da je ekala. Njegova joj se srdba sviala. Znala je da bi ga se trebala bojati, ali nije. Nita vie nego to se njezina majka bojala, suoena s njegovim pijanim napadom. Ta ju je misao potresla. ak su se i mukarci na zabavi povukli u strahu, spominjui pitolje i policiju, ali ne i Valentina. Sad se Lidija prvi put zapitala je li njezina majka znala Lava Popkova bolje nego to je priznavala. Skladita", pokazala je Lidija. Ispred njih se nalazila skupina zgrada, velikih i beivotnih, s krovovima od valovitog lima i bez prozora. To su bila skladita u kojima je stajala roba za uvoz i izvoz dok porezni inspektori ne bi uzeli svoj postotak. Nekoliko uniformiranih straara s pitoljima na bokovima patrolirali su okolo, vie zainteresirani da ostanu suhi nego da paze na lopove. Ta su skladita bila jo gora od ulica. Smrdjela su na trule. Svuda okolo leale su hrpe raskvaenih krpa, u podnoju zidova, cijevima kanalizacije ili vrsto nagurane ispod prozorskih dasaka. Lidija je znala da su ispod tih otunih dronjaka bili ljudi, ali samo su njihovi bogovi znali koji od njih diu, a koji su mrtvi. Bolestan strah da bi jedan od njih mogao biti Chang An Lo natjerao ju je da pristupi najblioj hrpi dronjaka ispod kojih je jedva mogla razabrati tamnu upu mokre kose i visoko elo koje joj je izgledalo poznato. Ali kad se lice podiglo prema njoj, to nije bio Chang. U oima ovog ovjeka nije bilo vatre. Nije bilo nade. Koa mu je bila prekrivena crnim irevima, a pjenuava grimizna krv curila mu je iz jedne strane usta. Lidija se sjetila dvije stotine dolara u svom depu. Posegnula je za njima, ali prije nego to su joj prsti mogli odvojiti nekoliko novanica, Lav Popkov ju je povukao dalje od ovjeka. Tchuma. Kuga", s gaenjem je rekao na engleskom. Na ruskom je dodao: Bit e mrtav prije mraka." Uzeo je novac i stavio ga sebi u dep. Kuga. Od same su je rijei proli trnci. ula je da je Alfred spominje. Rekao je da je krenula od vojske i da su, kad su gospodari rata bili poraeni, vojnici pobjegli natrag u svoja sela, irei bolest poput munje. Nestaica po spaljenim poljima seljake je u jatima prognala u gradove u potrazi za hranom i poslom, ali jedino to su nali bila je kanalizacija u koju su iskaljali plua. Umrli su smrznuti u svojim dronjcima. Lidija je skinula kaput i poloila ga preko drhtave hrpe kostiju. Glupao, glupaya dura", opsovao je Lav. No, znala je da nee uzeti kaput, ne sada kad je doao u kontakt s kugom. Strah za Changa gorio joj je u grudima i ona je pourila dalje prema skladitima. Calfield je morao biti jedno od njih. Morao je. Bio je.

159

CALFIELD & CO., Motorni ureaji. Znak je bio napisan crnom bojom na osmom skladitu na koje su naili. Lav je bio skinuo svoj kaput i stavio ga, unato Lidijinu protivljenju, njoj na ramena, ali ispod je imao neobian asortiman odjee, koji je ukljuivao i debelu konatu tuniku koja je bila otporna na vodu. Poeli su pretraivati. Svaki centimetar poda. Hodali su okolo po skladitu Calfield, a onda i oko njega, oko drugih skladita, drugih spremita. Ovdje nema niega", promrmljao je Lav. Pogledao je sivo nebo i njezino mokro lice. Stisnula je svoje cvokotave zube. Doma", rekao je. Lidija je odmahnula glavom. ,,Nyet. Ja opet traiti." Vratila se do stranje strane zgrada od valovitog lima i pogledom pretraivala golu pustopoljinu koja je leala iza njih. Ovdje nita nije raslo. ak je i korov bio potrgan i izjeden, ali nekih stotinu metara u daljini vidjela je golo trnje grma koji se nekako uspio odrati na ivotu. Iza njega se spustio bedem magle. Samo zato to vie nije imala gdje drugdje traiti, Lidija se uputila u tom smjeru. Pustopoljina je bila more blata, bez ijednog korijena da zemlju dri na okupu. Svakim je korakom posrtala i odsklizavala se, padajui na koljena i trepui da otrese kiu iz oiju, ali konano je dola do niskoga grma. Kad je prestala gledati kuda ide, sapliui se o kaput koji se vukao po zemlji, podignula je glavu i vidjela to je lealo iza grma. Plitki jarak. Ni dva metra dubok, s ljigavim slojem kinice koja je prekrivala dno. To je proizvelo maglu. Na nekoliko metara s njezine desne strane stajalo je sklepano sklonite, napola srueno od kie. Chang!" povikala je i skliznula niz blatni nasip.

160

Pronala ga je. U treoj hrpi naplavina, dronjaka i novina koje su trebale tititi od kie, ali su u tome neslavno podbacivale. Uasno se uplaila da je mrtav, toliko je mirno leao. Zatvorenih oiju. Koe sive poput vode koja je preplavljivala zemlju ispod njega. Upuzala je u kuicu koja je bila preniska da bi stajala i kleknula kraj njega u blato, a srce joj je poput kamena zastalo u grlu. Stare novine u koje je bio zamotan bile su tako mokre od kie koja je lijevala kroz krov i vode koja se dizala odozdo da su se raspadale i smrzavale u isto vrijeme. Kapci su mu bili potpuno skoreni, a lice prekriveno ranama. Ali ne irevima. Hvala Bogu. Nije bila kuga. Dotaknula ga je. Kao led. Ledena ahura. Prsti su joj divlje trgali papir, micali ga s njegova tijela. Uzdahnula je od zaprepatenja. Njegovo tijelo. Nestalo je. Samo nekoliko dronjaka, nekoliko kostiju. Taj joj je prizor oteo dah. Oi su je pekle od suza. Smrad truleeg mesa bio je smrad smrti. Ne, ne, nije mrtav. Nije mrtav. Nee mu dopustiti da bude mrtav. Zbacila je Lavov teak kaput s ramena i poloila ga na Changovo nepokretno tijelo. Ne daj se, ljubavi moja", rekla mu je i jedva prepoznala vlastiti glas. Nagnula se nad njega i rukom mu prela preko hladnog ela pa spustila usne na njegove i zadrala ih tamo, kao da mu je tako mogla prenijeti svoju ivotnu silu i toplinu svog tijela. Njegove usne, ispucane i krastave, jedva primjetno su zadrhtale pod njezinim. No, to je bilo dovoljno. Lave", povikala je, Lave, doi..." Nije trebala vikati. Ve je bio tamo. Laganim pokretom ruke rastrgao je ono to je ostalo od krova kuice, sagnuo se i podignuo Changa na rame. Lidija je omotala kaput oko nepominog tijela i vrsto ga umotala da ga zatiti od kie. Rika", rekla je. Trebamo riku." Nijedan voza rike mene ne uzeti. Preteak sam. Ni taknuti ovo bolesno tijelo." Moe li ga nositi do Britanske etvrti?" Usne su mu se razvukle u cerek ispod crne brade. Moe li tigar uloviti lane?" Zasun na stranjim vratima bio je zakljuan. Lav se samo naslonio na njih i vrata su se otvorila uz glasan prasak avala koji su iskoili iz drva. Lidija je provjerila je li vrt njezine nove kue prazan. Bio je gotovo mrak i jo je padala kia. Za to je bila zahvalna. Na ovim elegantnim ulicama nisi mogao proi neopaeno ako si bio prekriven blatom i nosio udan zaveljaj, ali siva sumornost veeri osigurala im je sjene u kojima su se mogli sakriti. Iza stranjih vrtova kua prolazila je uska uliica gdje su stanari iznosili smee, i tu ih je Lav odveo. Pouri", proaptala je Lidija i pokazala na upu. Brzo je preao preko jednog kuta travnjaka i provukao se kroz uska vrata. Lidija je bila mahnita od straha da je Chang moda umro Lavu na ramenu. Njeno mu je pridravala glavu dok mu je Lav sputao mlitavo tijelo na pranjavi pod. Dodirnula mu je obraz vrcima prstiju. Zadrhtala. Od olakanja. Od straha. Od vatre u njegovoj koi. Gorio je iznutra. Kraste na usnama su mu puknule i iz njih su potekli krv i zeleni gnoj. Skoila je na noge. ekaj ovdje", rekla je Lavu. Potrala je. Niz travnjak, preko skliske trave, drei se tamnih rubova ispod stabala. Pokuala je razmiljati dok je trala, sjetiti se to je sve trebala - deke, odjeu, hranu, toplo pie... ili led, je li trebao led za svoju vruicu?... zavoje i lijekove, ali koje lijekove, nije znala, trebala je pomo, trebala je... ekaj malo. Svjetla. U kui su gorjela svjetla. Zavjese su bile zatvorene, no prozori su svejedno bacali ute pruge trake preko terase. Kako to nije prije primijetila? Je li to znailo da je netko jo bio tamo? Ili su sluge ostavile svjetla upaljena za nju? to je to znailo? to? Nije znala. Jednostavno nije znala. Skrenula je prema udaljenom dijelu kue, otila do kuhinjskih vrata i posegnula za kvakom. Okrenula se. Kuhinja je bila prazna. Kuhar se oito otiao odmoriti poslije napora oko proslave. Kad je tiho zatvorila vrata iza sebe i udahnula topli zrak, udario ju je val munine. Tako je dugo bila mokra i promrzla da su je od iznenadne promjene temperature zaboljeli zubi. Vidjela je da iza sebe ostavlja blato i vodu po crno-bijelim ploicama pa je skinula cipele i na prstima se oduljala u hodnik. Dogodile su se dvije stvari.

161

Prvo, uhvatila je svoj odraz u dugakom ogledalu na dnu stepenica i jedva se prepoznala. Prljavo, mokro strailo. Lavov crni al zalijepio joj se za glavu i ramena, njezina zelena haljina vie nije bila zelena, bila je prekrivena blatom i toliko prilijepljena uz tijelo da je to bilo neprilino. Plave usne, drhtanje. Beskrvni prsti. Oi previe tamne da bi bile njezine. okirala se. Drugo su bili glasovi. Iz salona. Majin. Pa Alfredov. Bilo joj je udaralo u glavi. Zato nisu otili? Na medeni mjesec. Zato nisu bili u vlaku? Ne, Alfrede", majin je glas jurnuo prema njoj. Ne dok je ne vidim. Ne dok se ne uvjerim da je..." Lidija vie nije ekala. Kovezi su stajali kraj prednjih vrata, kaputi i kiobran na njima. Potrala je uz stepenice. Tiho, morala je biti tiho. U sobi, svojoj lijepoj novoj sobi, sa sebe je strgnula haljinu i donje rublje i bacila ih na dno ormara. Starim puloverom si je istrljala kosu i kou sve dok nije zabridjela. Brz potez etkom. Stara haljina. Vesta. Niz stepenice. Ula je u salon s pripremljenim osmijehom. Zdravo, mama, nisam oekivala da u vas vidjeti ovdje." Lidija", uzviknuo je Alfred. Hvala Bogu to si kod kue. Tvoja se majka nasmrt zabrinula. Gdje si bila?" Vani." Vani? To nije nikakav odgovor, djevojko draga. Odmah se ispriaj majci." Valentina je stajala i zurila u Lidiju, ukoenih udova, leima okrenuta prema vatri, s napola popuenom cigaretom u ruci. Na obrazima je imala dvije jarke mrlje boje, kao da je vruina vatre utjecala na nju. Ali Lidija je poznavala svoju majku. Poznavala je te izdajnike znakove. Oni su znaili strah. Zato? Njezina je majka znala da ona esto luta ulicama naselja, i tako ve godinama. Odakle onda taj iznenadni strah? Lidija", polako je rekla Valentina, to nije u redu?" Nita." Valentina je povukla duboko dim i glasno izdahnula, kao da ju je netko lupio u prsa. Jo je bila u haljini od sifona, samo to je u meuvremenu bolero zamijenila toplom jaknom od jelenje koe, a ispod oiju je imala tamne mrlje razmazane minke. ao mi je, mama. Nisam vas htjela zadravati. Mislila sam da ste ve odavno otili. Sa svim tim gostima da vas isprate, mislila sam da neete ni primijetiti da sam ja..." Ne budi smijena, Lidija", rekao je Alfred. Vidjela je da se jako trudio obuzdati svoju narav i ostati pristojan. Naravno da smo se htjeli oprostiti, oboje. Uzmi ovo." Pruio joj je smeu omotnicu. Tu ti je novac za sluaj da ti neto zatreba prije nego to se mi vratimo, ali naravno da e ti Wai, to je kuhar, pripremati obroke, tako da ne bi trebala imati mnogo trokova. Koji odlazak u kino, moda?" Lidija nikad u ivotu nije bila u kinu. Bilo koji drugi dan bi objeruke prihvatila takvu ponudu. Hvala." Bit e dobro?" Da." Anthea Mason je rekla da e navratiti koji put da provjeri je li sve u redu." Ne, bit u dobro. Imate li drugi vlak veeras? ao mi je to ste zbog mene propustili svoj, ali mora postojati jo jedan kojega moete uhvatiti ako pourite." Pogledala je majku. Ne bih htjela da propustite medeni mjesec zbog mene." Pa, ustvari..." Poeo je Alfred. Da", rekla je Valentina uz nervozno podizanje obrve. Moemo presjesti u Tientsinu. Alfrede, budi aneo i donesi mi au vode iz kuhinje, hoe li? Nekako mi je vrue ovdje." Rukom je prela preko ela. Vjerojatno od sve te napetosti zbog..." Pustila je da joj glas utihne. Dakako, draga." Pogledao je Lidiju. Umiri majku da moe otii mirne due." Otiao je iz sobe. Valentina je odmah bacila cigaretu u vatru i prila Lidiji. Reci mi, brzo. to se dogodilo?" Lidiju je preplavilo olakanje. Da, naravno, mogla joj je sve rei, ona e znati to da radi, gdje da nae lijekove, doktora, mogla je... Valentina ju je zgrabila za ruku. Reci mi to je htio onaj veliki, prljavi vuk?" to?" Popkov." to?" Valentina ju je protresla. Lav Popkov. Otila si s njim. to je rekao?" Nita." Lae."

162

Ne laem. Samo je bio pijan." Valentina se paljivo zagledala u svoju ker, a zatim je njeno omotala ruke oko nje i privukla je sebi. Lidija je udahnula njezin mousni parfem i vrsto je stisnula, ali odmah je osjetila da joj se tijelo poelo nekontrolirano tresti. Lydochka, duo, nemoj." Valentinina ruka gladila joj je vlanu kosu. Nee me biti samo tjedan dana. Znam da jo nikada nismo bile razdvojene, ali nemoj se uzrujavati. Brzo u se vratiti." Poljubila ju je u obraz i odmaknula se korak dalje. to, suze? Od moje ja-nikad-ne-plaem dochenke. Nemoj, duo." Valentina je posegnula prema srebrnom pladnju s piem na bifeu. Brzo je provjerila jesu li vrata kuhinje jo zatvorena, natoila si au votke, iskapila je, zadrhtala i natoila jo jednu koju je odnijela keri. Evo, ovo e pomoi." Lidija je odmahnula glavom. Bez rijei. Bez daha. Valentina je slegnula ramenima, sama je popila i vratila au na pladanj. Crvene mrlje na njezinim obrazima su blijedjele. Slatko moje dijete." Uzela je Lidijino lice u ruke. Ovaj brak predstavlja novu budunost za nas. S vremenom e ga zavoljeti, obeavam. Budi sretna." Nasmijeila se, ali u tom osmijehu neto nije bilo u redu. Molim te. Ti i ja. Hajde da se nauimo biti sretne." Lidija je zagrlila majku. Idi u Datong, mama. Idi i budi sretna." Tako je, dame, poljubac pomirenja molim. Ne elim da itko izgleda tuno, ne danas od svih dana." Alfred im se osmjehnuo, pruio au vode svojoj eni i potapao Lidiju po leima. Naruio sam automobil i on bi trebao biti ovdje svakog trenutka. Uzbuena?" pitao je enu. Oduevljena." Dobro." Uslijedilo je natezanje s kaputima i kovezima i posljednji zagrljaji. Kad su Alfred i Valentina ve kretali prema ulaznim vratima, Lidija je pitala: Bi li bilo u redu da kupim lokot za upu za Sun Yat-sena?" Naravno", veselo je odgovorio Alfred. Ali zato eli zatvoriti svog zeca?" Da ga zatitim." Oprala ga je. Njeno. Jedva dotiui oteenu kou runikom namoenim u toplu vodu i dezinfekcijska sredstva. Njegovi dronjci vrvjeli su uima pa ih je bacila van na kiu. Tijelo mu je izgledalo uasno. Tako mravo da mu je mogla prebrojati kosti. I obiljeeno. Opekotine, svaka u obliku slova S. Znak zmije. est oiljaka utisnutih u prsa. Opekotine su bile crne i pune trulei, ali ak ni to nije bilo nita u usporedbi s njegovim rukama. Kad je odmotala prljave trake tkanine koje su mu bile ovijene oko prstiju, gotovo je povratila zbog smrada, a koliko god bila paljiva, komadi pocrnjele koe i mesa otpali su zajedno sa zavojima. Iza njih su ostali crvi. Bijela, migoljava stvorenja prodirala su Chang An Loa. Deseci crva. Lidija je ustuknula u uasu. Na njezin je uzvik Lav Popkov podignuo glavu s prsa. Leao je na podu, naslonjen na zid kraj Sun Yat-senove pagode, u ruci jo drei bocu votke koju je donijela iz kue. Ah, otlichno! Crvi", zagrmio je. Oni su dobri. Jesti ono loe i istiti ranu. Ostavi ih." Glava mu je opet potonula na prsa i on je zahrkao, duboko i zastraujue, ali za Lidiju udno umirujue u toj hladnoj upi. Privukla je plinsku svjetiljku blie Changovim rukama i bolje ih prouila. Prizor je bio brutalan. Na obje je ruke nedostajao mali prst. Odsjeeni. Rane su se zagnojile sve dok ruke nisu natekle poput trulih dinja koje su se onda raspuknule i otkrile gnoj i crve. Iznimno paljivo podigla je svakog crva. Govorila si je da nisu nimalo gori od ohara ili glista. Povratila je samo jednom, kad je izvukla jednog posebno debeloga bijelog crva koji joj se rasprsnuo meu prstima. Kad je sve maknula, rane je natopila vodom i dezinfekcijskim sredstvima i, nakon trenutka oklijevanja, vratila po dva crva u svaku ruku. Lav Popkov bi trebao znati. Proao je mnogo toga, vjerojatno preivio niz rana od metaka i sablja za vrijeme revolucije, tako da bi trebao znati. Ali, to ako crvi progrizu put sve do Changova mozga? Istjerala je tu misao iz glave. Brzo je nanijela neto na otvorene rane. OPODELDOC & LAUDANUM. Pronala ga je u priboru za prvu pomo u kupaonici, zajedno sa zavojima; inilo se bolje nego nita. Bijeli komadii kosti prosijavali su kroz sirovo meso. Omotala ih je gazom i istim zavojima. Chang An Lo nije ispustio ni zvuka. Ponekad bi mu kapci zatreperili. To je bilo jedini znak da je iv.

163

Lidija nikad prije nije vidjela golog mukarca. licom mu je kapnula toplu vodu i med na usne i ulila malo u usta, ali se bojala da se ne ugui pa se ograniila na kap ili dvije svakih pola sata. Cijelo je vrijeme bila svjesna da je gol. Prizor ju je iznenadio. Nije imala pojma da e mu intimni dijelovi biti tako... tako mekani, tako oputeni i ukopani u guste dlake, no, zaudo, s Changom nije osjeala nikakav sram. Kad mu je maknula dronjke s prepona, Lav Popkov je sa svoga mjesta uza zid svoje negodovanje izrazio reanjem, ali je bio previe zaokupljen pretraujui vlakna svog kaputa i prstima hvatajui zalutale ui da bi ga bilo previe briga. Oito je mislio da e Chang umrijeti. I to je to njemu znailo? Lav je jeo komad sira iz kuhinje i potezao iz boce votke. Rijei ga nisu zanimale. Nakon to se pobrinula za Changove ruke koliko je mogla i namazala mu nekakvu mast na prsa, dekom mu je pokrila gornji dio tijela da ga utopli i usredotoila se na donji dio. Oprala mu je bokove i trbuh; kao da je kupala kostur. Prazne kosti. Koliko je prolo od njegova posljednjeg obroka? Dani? Tjedni? Mislila je da zna to je glad, ali ne ovo. Ne ovako. Ponovno je iscijedila mokar runik i krenula mu prati crni uperak na dnu trbuha, ali dlake su bile slijepljene od... ega? Krvi. Izmeta. Urina. Jo uiju. U trbuhu je osjetila poetak paralizirajueg vala boli. Podigla mu je penis njenim, nervoznim prstima. Iznenadila ju je njegova mekoa. Mirno joj je leao na dlanu jedne ruke dok ga je drugom sapunala, skidajui prljavtinu i kraste i njeno ga tapkajui runikom da ga osui. U njemu je bilo neke nepodnoljive ranjivosti. Zbog spleta plavih vena izgledao je jo vie golo i izloeno, kao da je trebao jo jednu barijeru izmeu sebe i svijeta. Jesu li zato mukarci toliko htjeli ene? Kao barijeru? Zatitu? Ja u te tititi, Chang An Lo, kunem ti se", izdahnula je. Kao to si ti titio mene." Oprala mu je noge i stopala. Prstom je prela po liniji oiljka gdje ga je vlastitim rukama zaila kod Potoka gutera. Naposljetku je uzela kare, ponovno se usredotoila na prepone i odrezala skorene stidne dlake i ui. Osjeala se kao da mu ree tajne. Tijekom prve noi kraj njega, borila se s prihvaanjem neizbjenog zakljuka. Ve je bilo skoro jutro kad si je konano priznala. Nije mogla odvesti Changa u kinesku bolnicu. Nije mogla. Kao to nije mogla niti pozvati doktora. Bilo je oito. To su mu napravile Crne zmije, a on je radije riskirao smrt u Tan Wahovoj straari nego da se izloi riziku da ga zarobe kada potrai pomo od bilo kakvih medicinara. Ili ak od prijatelja koji su bili poznati meu komunistima. Oito je znao da su Zmije posvuda imale oi. Mogao si doi k meni", nekoliko je puta proaptala i prstom mu prela po otrom rubu jagodine kosti. Sada je morala razmisliti. injenice nisu ulijevale nadu. Nijedna joj odrasla osoba ne bi dopustila da Chang ostane ovdje; znala je to bi rekli. Pravili bi grimase i inzistirali da to nije prikladno za mladu djevojku. Sablanjivo. Odmah bi ga odveli u kinesku bolnicu, tono ondje gdje bi ga Crne zmije ekale s noevima i eljezom za igosanje. Ne. Nikakvi dobronamjerni odrasli. Bila je sama. Glava joj je pala u ruke dok je pokuavala razraditi svoj sljedei korak. Prolo je neko vrijeme prije nego to je podigla lice i zagledala se preko male, pranjave upe u velikog medvjeda izvaljenog na podu. Nije bila sama. Otila je do njega i udarila ga po ramenu. Lave Popkove", rekla je. Probudi se."

164

Theo je brzo vozio. Bio je ljut. Dovoljno ljut da jutros crnu smolu ostavi u ladici. Tijelo ga je boljelo, a svaka mu se pora koe znojila za dimom punim snova, ali trebao mu je otar um. Otar kao takor. Bilo je jo rano i jutarnja je magla lebdjela iznad krovova, bez vjetra da je rastjera; inilo se kao da da je zadravao dah. Theo je parkirao svoj Morris Cowley ispred crnih hrastovih vrata i pljunuo u lica kamenih lavova na stupovima. Lavovi uvaju ognjite. E pa, ovaj put nee. Vratar mu se ponizno naklonio, tako nisko da su mu se naunjaci njegove proivene kape gotovo vukli po tlu. Moj gospodar Feng Tu Hong vas danas ne oekuje, plemeniti profesore." Tvoj potovani gospodar nije onaj kojega sam doao vidjeti, Chen, ve njegov gnojoglavi sin, Po Chu." Vratar se nije ba nasmijeio, no njegovo je lice, obino tako nepokretno i slubeno, poprimilo vragolast nagovjetaj ivota. Ja poslati beskorisna ena da rei Vaan sin vi ovdje i htjeti. Theo nije ekao ve je proao kroz vrata i u dvorite. Iza sebe je zauo zvuk trkaranja povezanih enskih stopala od kojeg su mu se najeile dlaice na stranjoj strani vrata. Po Chu, ti svinjojebiva vraja izluevino, ako ikad vie dotakne moju Li Mei, osobno u ti zabiti no meu oi i povui ga sve do grla." Pih! Govori kao tigar, Tiyo Willbee, ali po noi pue po trbuhu kao crv i jede opijum. ujem prie sa sampana. Drhti i treses se kao kurva s nogama u zraku. Gmie prenisko za svoje velike rijei." Tebe se ne tie to ja radim na rijeci. Samo budi sretan to me posljednji apati jueranjeg dima snova spreavaju da zazovem velikog boga rata Kuan Tija da sie s neba i zabije koplje u tvoje beskrvno srce zbog onoga to si joj napravio." Kurvi je to trebalo." Pazi se, Po Chu. Li Mei nije nikakva kurva. Ona je tvoja potovana sestra." Moja sestra ne bi otila u krevet s fanquijem. Trebalo joj je rei." Trebala je tvoju smrdljivu aku na svome licu?" Da, tako mi svih bogova, trebala ju je." Jer se dola pomiriti s vaim ocem?" Ne. Jer je mislila da e moj uvaeni otac biti dovoljno glup da udovolji njezinoj elji bez pogodbe." Pogodbe? Kakve pogodbe?" ,,Ai-ya! Ravnatelj ne zna svoju kurvu onako dobro kao to je mislio." Uivaj u ovom dahu, Po Chu, jer bit e ti posljednji ako moju voljenu ponovno nazove kurvom. Reci mi, kakva pogodba?" Preklinjala je. Ah, Tiyo Willbee, kako je preklinjala. Uz krokodilske suze." Preklinjala? Za to?" Da te na potovani otac oslobodi dogovora s onim majmunom Masonom, da te oslobodi krijumarenja. Naravno da veliki Feng Tu Hong u svojoj mudrosti nije bio dirnut njezinim uliarskim trikovima." Upozorio sam te, prljavi olou." Ali ponudio joj je pogodbu. Pristao te osloboditi dogovora ako..." Ako to?" Ako mu se devet puta ponizno pokloni i vrati se u ovu kuu da do kraja ivota ivi kao posluna ki. Hah! Ali ona je Fengovu asnom imenu donijela mora sramote i morala se nauiti potovanju. Tada sam je udario. Mnogo puta." Ovako?" Dobri Boe, stari, s kojim si se ti vragom igrao?" Theo je protrljao eljust uz koju se irila velika modrica, a i jedan mu je kraj usnice bio rasjeen. Christopher Mason uznemireno je zurio u njega. Spotaknuo sam se na maku", ravnoduno je rekao Theo. Doao sam jer je tvoj sluga rekao da e biti ovdje, a ja elim razgovarati s tobom."

165

Sada?" Da, sada." Mason je pogledao preko sobe prema svojoj eni i dvjema djevojkama. Ovo nije dobro vrijeme, Willoughby. Moda kasnije." Sada." Theu se situacija uinila dosta neobinom. Sjediti s onim gadom Masonom, sav uglaen i pristojan, u novom domu Alfreda Parkera dan nakon ometenog vjenanja, bez Alfreda, ali s njegovom pokerkom koja je straarila kraj francuskog prozora kao pas uvar. Sve je to bilo udno. Djevojka je izgledala slomljeno. Neto je isisalo ivot iz njezinih jantarnih oiju, ukopalo ih duboko u tamne sjene i obojilo joj usne u sivo. Svojim je gostima neprestano dobacivala nestrpljive poglede koji su govorili da ih se eli rijeiti, ali Anthea Mason je vrsto odluila obasuti je brigom, makar i neeljenom. Jadna Lidija nije dobro spavala, i nije ni udno, sama u nepoznatoj kui", jadikovala je uz dobroudni smijeak prema djevojci. Jutros sam je posjetila, gospodine Willoughby, i to sam saznala? Da je slugi i vrtlaru dala cijeli tjedan slobodno uz punu plau, a kuharu rekla da eli samo veernji obrok i nita vie. Molim vas, recite dragoj djevojci da mora prihvatiti injenicu da su joj sluge postale dio ivota sada kada ivi u pristojnim uvjetima kao i mi ostali. Vi ste joj ravnatelj pa bi vas morala sluati." Za ime Boje, Anthea, pusti to", obrecnuo se Mason. Vidjela si je, kao to si obeala, i ona je dobro." Okrenuo se Theu. Ja sam ovdje samo zato to vodim enu i ker u staje da vide mojega novog lovakog konja. To je krasan rian s pluima kao slon koji e svaki put ostaviti Sir Edwardova pastuha u praini. Samo gledaj." Hou vidjeti Sun Yat-sena, tvog zeca", iznenada je izrekla Polly iroko otvorenih plavih oiju. Kakva dobra ideja", nasmijeila se Anthea. Gdje je?" Prokleto glupo ime za ivotinju", komentirao je Mason, ali je ipak ustao i krenuo prema francuskom prozoru. Ja sam kao mladac imao crno-bijelog zeca dugih, klempavih uiju, zna, Polly. Zvao sam ga Daniel. Lijepa mala ivotinja. Pa, mlada damo, hajde da pogledamo tog..." Ne danas." Lidijina ruka drala je francuski prozor zatvorenim. ,,A zato ne?" Uznemiren je. Zbog seljenja. Zbog toga to se sve promijenilo." Ali, Lyd, molim te", nagovarala ju je Polly. Rekla si da je sretan u svojoj pagodi u upi. To se nije promijenilo, zar ne?" Ne, ali..." Odlino." Mason ju je odgurnuo u stranu. Volim zeeve." Izletio je u goli, zimski vrt, a Polly ga je u stopu slijedila dok je koraao niz stazu. Anthea ih je promatrala. On voli sve ivotinje", rekla je Theu uz tuan osmijeh i krenula za svojim muem. Ljudska bia su ta s kojima ima problema", promrmljao si je Theo u bradu i bacio pogled prema mladoj Ruskinji. Izgledala je gotovo jednako loe kao to se on osjeao. Glava mu je pucala, kao da ju je netko raskolio mesarskom sjekirom. Lidija je stajala vrlo mirno s obje ruke pritisnute na prozor, a oi su joj bile prikovane za upu za drva u dnu vrta. Polly je otvarala vrata. Gospodine Willoughby" tiho je rekla Lidija. Gledala je kako otac njezine prijateljice miluje Sun Yat-senove duge ui. Obitelj Mason je bila okupljena na travnjaku, zaboravljajui na hladnou dok su se divili snjenobijelom zecu u Pollyinu naruju. Njihov ih je dah okruivao poput magle. to je, Lidija?" Djevojka je jo stajala kraj francuskih prozora i Theo je sad primijetio da joj se pogled premjestio na neurednu hrpu dronjaka na dnu travnjaka. Vrtlar bi trebao znati da svoje smee ne smije ostavljati na vidljivomu mjestu. Ali, naravno, ona mu je dala tjedan dana slobodno. Gdje mogu kupiti kineske lijekove?" Jesi li bolesna, dijete?" Ne." Ne izgleda dobro." Polako se okrenula i prikovala oi za njegove. Ni vi." On se nasmijao kao da je ispriala vic; taj mu je napor poslao valove munine kroz tijelo. ,,U Ulici Stotinu koraka nalazi se kineski travar. Ali sumnjam da govori engleski." Hoete li doi sa mnom?"

166

Theo je osjeao da mu u glavi zjapi rupa gladna dima iz lule, ali je ipak rekao: Pretpostavljam da bih mogao." Jednostavno je bilo neto u toj djevojci. Nakon to obavim razgovor s Masonom." Poslat u vam ga." To je i napravila. ,,I?" Mason nije mogao biti miran. Koraao je gore dolje po tepihu u svojim jahaim hlaama i izmama. Oito mu je bilo neugodno. Ovo nije mjesto za taj razgovor." Theo je znao da jedan Englez ne bi smio tako razgovarati s drugim u nedjelju ujutro dok je ostatak njegove obitelji ekao vani u vrtu. Trebao bi razgovarati o konjima ili o kriketu, ili o svojem automobilu, ili to se to, dovraga, dogaa s burzom tamo u Engleskoj. Ili ak o neuvenom novom zakonu koji je donio premijer Baldwin, a koji je enama dopustio da glasuju ve s napunjenom dvadeset i jednom godinom, kao da su iparice tih godina ita znale o politici. Ali droga? Ne. To je bilo neprihvatljivo. Sluaj me, Masone. Sluaj dobro. Za mene se situacija promijenila. Prekidam sve veze s Fengom, zlo mi je od toga da me i ti i taj gad upotrebljavate kao mamac." Prokletstvo, ovjee, u tom stanju ti ni ne moe biti nita drugo nego mamac za ribe. Pogledaj se, ti se treses." Zaboravi to. Ne slua me, Masone. Govorim ti da je na aranman gotov. Ne elim vie nita imati s Crnim zmijama i njihovim krijumarenjem opijuma. Bio sam prokleta budala to sam se uope upleo, sada to shvaam. Prisilio si me tada kad..." Ne, nemoj mi prodavati te gluposti. elio si novac." titio sam svoju kolu." Ne guraj svoju ravnateljsku glavu u pijesak, Willoughby. Pridrui se ljudskoj rasi. Prezirem ljude poput tebe. Isti ste kao i mi ostali, koliko god se smatrate nadmonima jer moete itati ovaj poganski jezik i razumjeti pobono blebetanje njihova Konfucija i njihova Bude. Jednostavno si bio pohlepan." Kao ti, misli." Mason se nasmijao, razdragano, kao da je dobio kompliment. Tono tako." Samozadovoljno si je rukom preao preko zaglaene kose. Ne znam zbog ega si se odjednom raspalio, ali bolje ti je da smjesta prestane. Sredi se, ovjee." Drago mi je to napokon shvaa to ti govorim. Ja se jesam sredio. Za mene vie nema nonih izleta na rijeci. Vie nema crne smole. Gotovo je. To je prljav posao." Proklet bio, Willoughby. Oboje znamo da onaj kineski gad nee poslovati sa mnom bez tebe kao posrednika." Ba teta." Nemoj mi prijetiti." Ne prijetim ti. Govorim ti." Ti prokleta budalo, sada idem ravno na policiju i ti e se nai u prljavoj eliji prije to te obuzme sljedei napad drhtavice." Masone, kaem ti da se ostavi toga. Na ti je dogovor ve donio i vie nego pristojnu zaradu. Sada je gotovo. Pomiri se s tim. Nai si novi pothvat i daj da zavrimo s ovim kao engleska gospoda." Ispruio je ruku i dobro se potrudio da se ne trese. Mason se nije urio. Pogled mu je preao od Theova lica na njegovu ispruenu ruku i natrag. Idi kvragu", prezrivo je odbrusio i kroz francuski prozor izaao na terasu. ,,Polly, Anthea", viknuo je. Moramo ii. Hou vidjeti to moe taj moj konj." Okrenuo se i kroz staklo se zapiljio u Thea svojim tvrdim, bezdunim sivim oima. Moda u ak morati upotrijebiti bi na njemu." Theo ga je elio ubiti. Taj tren. Ruka mu je ak skliznula na kratki no s drkom od bjelokosti koji je drao u rukavu i morao se podsjetiti da mu to opijum izobliava misli. Kad bi samo mogao povui nekoliko dimova iz lule, mogao bi smiriti tu paklenu buku u glavi, samo jo ovaj put, samo jo jednom. Okrenuo se trzavim pokretom i izaao u hodnik, ali se zaustavio na izlazu, kad je vidio Lidiju Ivanovu da sjedi na posljednjoj stepenici. Promatrala ga je. Nije mu se svidio izraz u njezinim oima. Zabrinutost. To je znailo da je ula. Molim te, Lyd. Hajde." Ne." Zato ne?" Otac te eka." Samo brzi pogled, to je sve."

167

Ne. Drugi put." Sutra?" Ne." ,,O, Lidija, za ime Boje, samo elim pogledati tvoju novu sobu, ne sef gospodina Parkera ni ita takvo. Zato ne?" ao mi je, Polly, ali neuredna je." Ne budi smijena. U njoj si tek dvadeset etiri sata." Ne, Polly. Ne danas. Molim te." to je s tobom, Lyd? Izgleda..." Dobro sam. Je li ti se svialo drati Sun Yat-sena?" O, da, apsolutno je prekrasan. I tatici se svidio." Otac te zove do automobila." Naslanjajui se na dovratak, Theo je ekao dok su se djevojke rastajale, primjeujui neku sitnu nelagodu meu njima. Pilii. Pahuljasti i novi. Nisu imali pojma da ivot ima naviku odrubiti ti glavu kad ne gleda.

168

Njegovo lice. Cijelo u krhkim jagodicama. Koa toliko zategnuta da je izgledala kao da e puknuti. Bijela kao jastuk. Prljave, ljubiaste upljine oko oiju. No, Lidiju su najvie uznemiravala njegove usne. Prije, kad je uskoio u njezin ivot onaj prvi dan u uliici, ili poslije u spaljenoj kui, dok joj je objanjavao zato samo komunisti mogu izvui Kinu iz tiranije njezine feudalne prolosti, usne su mu bile pune i zakrivljene, pune ivotne energije. Ne samo od energije, pomislila je, ve od neke unutranje moi. Od neke sigurnosti. To je nestalo. Njegove usne, vie nego ijedan drugi dio njega, izgledale su mrtve. Brzo je ispruila ruku i dotaknula ga. Topao. iv. Ne mrtav. Ali previe topao. Vru. Previe vru. Leao je u njezinu krevetu. Ponovno je iscijedila runik u posudu s prohladnom vodom. udno je mirisao. To je bilo zbog kineskih trava. Za ublaivanje vruine, to je gospodin Theo rekao, da ohlade krv. Njeno je ovlaila elo Chang An Loa, njegove sljepoonice, vrat, ak i crnu, tek izraslu kosu na koatom tjemenu. Osjetila je ushit pobjede to mu kosa vie nije vrvjela uima i drugim stvarima koje su prije gmizale po njoj, a i svialo joj se gladiti je. To ju je smirivalo. Cijeli je dan sjedila na stolici kraj kreveta. Dok je svjetlo s prozora postajalo sve sivlje, ona je sluala kako vani pada kia. Njezine nalete na prozorska stakla. Boje su istjecale iz sobe kako je padao mrak, a ona mu je i dalje prala udove, prsa i otre zdjeline kosti sve dok njegovo tijelo nije poznavala jednako dobro kao i svoje. Teksturu njegove koe i oblik noktiju na nogama. Upaljene rane mazala je udnim kineskim pomastima, mijenjala je zavoje i kroz ispucale mu usne kapala biljne ajeve za jaanje. Cijelo mu je vrijeme priala. Priala i priala. Jednom se ak uspjela i nasmijati dok se trudila da mu ui natopi zvucima ivota i sree, da mu vrati energiju koju je izgubio. Ali, njegove se oi nisu otvarale, nisu ni zatreptale, a ruke i noge su leale beivotno, ak i kad mu je mijenjala zavoje na rukama, a znala je da ga to mora uasno boljeti na nekoj dubljoj razini, gdje nije mogla doi do njega. No, nekad su mu iz usta dolazili zvukovi. apati. Tihi i neodloni. Nagnula bi se i prislonila mu uho uz usne, tako blizu da je na koi osjeala njegov slabaan, vreo dah, ali zvukove nije uspjela razaznati. Jednom su mu se, kad mu je kaiprstom mazala zrnasti uti melem na usne, usta odjednom lagano otvorila i sklopila oko njezina prsta. To je bio iznimno intiman in. Vrh njezina prsta u mekim, vlanim naborima njegovih usana. Intimnije ak i nego kad je u ruci drala njegov penis i prala ga. Osjetila je nalet oduevljenja i vrsto prigrlila taj osjeaj. Poloila mu je usne na elo. Taj joj je trenutak bio dovoljan da izdri dugu no. Kineski lijekovi nisu djelovali. Lidijino grlo se zatvaralo pod valom panike. On bi elio kineske lijekove. Ne fanqui mjeavine, u to je bila sigurna. Ali, kada e poeti djelovati? Kada? Sa svakim satom, a sati su sporo prolazili, koa joj je sve vie gorjela. Vrua i suha kao pijesak u pustinji. U hladnoj, samotnoj tami, omotala je obje ruke oko njegove podlaktice, malo iznad zamotanih zglobova, i vrsto ga drala. Nee ga pustiti. Nee. Zora se cijedila kroz zavjese, a meko, maglovito svjetlo polako je ispunjavalo sobu. Bilo je hladno. Lidija se zamotala u kaput, a nepomino tijelo na krevetu vrsto je zaahurila u poplun, lijep poplun boje breskve, sjajan i nov. Bila je zapanjena vlastitim neznanjem. Da zapali plinsku pe privrenu uza zid sobe? Da odrava sobu toplom? I stavi mu gumeni termofor uz stopala? Ili je sve to bilo pogreno? Moda bi trebala otvoriti prozor i dopustiti da ga ledeni zrak ohladi izvana. Koje od toga? Osjeala je hladan znoj na vlastitu tijelu i borila se s panikom. Bila je umorna, govorila si je, previe umorna. To je onaj Kinez rekao gospodinu Theu. Travar. Rekao je da izgleda kao da joj je chi bio iscijeen i inzistirao je da kupi mjeavinu biljaka koju joj je napravio da pije kao aj, ali nju je mnogo vie zanimalo ono to je spremio za Chang An Loa. Za vruicu, opekline i upaljene rane, rekla je gospodinu Theu, to je htjela, a on je travaru preveo njezine zahtjevu pa njoj preveo upute za koritenje.

169

Lidiji je laknulo im je kroila u malu trgovinu ljekovitoga bilja. Unutra je divno mirisalo. Police su bile krcate staklenkama svih oblika i veliina, neke plave, neke zelene, neke blatnjavo smee, sve pune bilja i lia i drugih stvari o kojima Lidija nije nita znala, ali je imala udan osjeaj da bi mogle biti neto kao srce gutera ili uni mjehur dikobraza i rog nosoroga. Na podu su se nalazile velike zdjele sa sjemenjem, suhim cvijeem i korom drvea koje su duan proimale primamljivim aromama. No, najbolji od svega bio je sam travar. On je naoigled pucao od zdravlja, zubi tako bijelih da Lidija nije mogla skrenuti pogled s njih. Alfredovu omotnicu s novcem dala je gospodinu Theu da plati. Bilo je i vie nego dovoljno, hvala Bogu. Ili tonije, hvala Alfredu. Ovaj mu je put uistinu zahvalila, neradom, uskogrudnom zahvalom koja ju je iznenadila. Ali znala je da bez njega ne bi pronala Changa jer ne bi mogla platiti Lava. Gospodin Theo nije bio razgovorljiv. Samo je pitao je li to sve za onog njezina kineskog prijatelja. Radije ne bih priala o tome, ako nemate nita protiv." On je slegnuo ramenima, njegovo visoko tijelo oputeno i nekako nepovezano, ali inilo se da mu ne smeta. Primijetila je da je i on kupio neke preparate; bilo koji drugi put bila bi znatieljna, pogotovo nakon to je sa stepenica ula njegov razgovor s gospodinom Masonom. No, sad je imala mjesta samo za svoj strah za Chang An Loa. Pa je sjedila. Gledala je kako se Changovo lice polako pojavljuje iz tame dok je svaki trenutak njezinim gladnim oima otkrivao novi detalj. Zaprepastilo ju je koliko joj je ono ve bilo poznato. Kao da joj je bilo utisnuto negdje duboku u mozgu. Debljina njegovih trepavica, kut nosa, toan oblik nosnica i krivina uha. Vidjela ih je i zatvorenih oiju. Sjedei u stolici, njeno je poloila glavu na jastuk kraj njegove, naslanjajui elo na njegovu vrelu jagodinu kost. Povezujui se s njim. Zatvorila je oi i pitala se zato joj je toliko stalo, toliko da je boljelo, ali na to nije mogla odgovoriti. Koji su simptomi?" Vruica. Zaista visoka temperatura. Nesvjestica. Upaljene rane i opekline." Sveope zdravlje? Mislim, je li pacijent inae u dobrom stanju ili je jedan od pothranjene mase kineske populacije Junchowa? To vrlo utjee na situaciju, zna." Gospoa Yeoman svijala je svoju gustu, sijedu kosu u punu na stranjoj strani glave i privrivala je ukosnicama. Lidija je nikad prije nije vidjela s rasputenom kosom, poput tekueg snijega, ali, nikad prije nije ni dola ovako rano. Vrlo je slab. I mrav. Vrlo mrav." Rado u se doi pobrinuti za njega, zna, ako mu treba lijenika pomo. Samo mi reci gdje..." Ne, hvala, gospoo Yeoman. On ne eli prihvatiti pomo Europljana." Ali prihvaa tvoju?" Ne. Ja samo dajem lijekove njegovoj obitelji." Lidija, draga, dua mi se raduje to vidim da se toliko brine za siromane ljude ove zemlje. Mi smo svi Boja djeca pa se ipak toliko Zapadnjaka prema Kinezima ponaa gore nego prema psima. To je sramota vidjeti, pogotovo kad..." Molim vas, gospoo Yeoman. Moram pouriti." Oprosti, draga, zna da se ja ne mogu zaustaviti. Evo popisa za ljekarnika. Gospodin Hatton u Ulici Glebe je vrlo dobar, uvijek spreman na alu, i dat e ti prvoklasan savjet ako spomene moje ime." Hvala vam. Oprostite to sam vam smetala ovako rano." Nita ne brini, dijete. Budi dobra dok ti nema majke, hoe li? Nemoj raditi nita to joj se ne bi svialo." Ne, naravno da neu. Danas u u knjinici pisati esej o Izgubljenom raju." Dobra djevojka. Tvoja bi majka trebala biti ponosna." Ah, vrapiu, to ti raditi natrag tako brzo? Onaj ouh te ve izbaciti?" Gospoo Zarja, zdravo. Samo sam dola gospoi Yeoman po neke informacije." Hah! I ti tri ak ni rei dobroiye utro tvojoj najdraa uiteljica ruskog. Nyet, nyet. Ja sam ispekla svjee pirozhki i ti mora probati." Spasibo, hvala. Drugi put. Obeavam. Sada urim. Oprostite. Prastitye menya." Vrapiu, ja htjeti da ti doe na zabavu, na bal, sa mnom. Velika ruska zabava." Bilo koji drugi put bi skoila na takvu ponudu, ali sada je to bila samo jo jedna nepoeljna upadica. Trenutano sam previe zaposlena, ali svejedno hvala." Zaposlena? Zaposlena? Blin! to je to previe zaposlena} Ti morati vidjeti kako tvoji ljudi praviti velika zabava... Svi tamo, tako..."

170

Moram ii. Oprostite. Uivajte na zabavi." Je u vila grofice Serove." To joj je pobudilo zanimanje. U vili Serov. Rado bi vidjela raskoan ivot ruske aristokracije. Zaista?" Da. Sljedei tjedan." Razmislit u." Dobro. Ti doi." Razmislit u." Jo je disao. Osjeala je bol u grudima svaki put kad bi ga ostavila, ak i na nekoliko minuta, da donese vodu ili baci prljave zavoje koje je prvo zamatala u novine pa zakopavala na dno kante za smee ispred stranjih vrata, uvijek pazei da se Wai ne pojavi. Kuhar i njegova tiha ena ivjeli su u niskom produenju sa strane kue i on je bio savreno sretan time da joj samo u blagovaonici poslui veernji obrok koji se sastojao od juhe, piletine i deserta s kremom i voem. Svaki je dan bilo isto i ona je znala da iskoritava njezino neiskustvo, ali je nije bilo briga. Ionako bi jedva dirnula veeru. Samo bi pojela kola i juhu odnijela gore da uspe nekoliko lica u usta Chang An Loa. Uvijek je progutao. Svaki je put nervozno promatrala. Uplaena da nee. Ali vor njegove Adamove jabuice se dizao i sputao i ona je s olakanjem polizala usne. Ponekad mu je pjevala. Ili mu satima itala. O Pipu, jednom Pipu samotnjaku, tako ambicioznom sa svojim Velikim oekivanjima pa ipak tako punom boli i srama. Tono je znala kako se osjeao. Je li ti to sve previe strano, Chang An Lo, taj svijet Dickensa i londonskog drutva? To je milijun kilometara udaljeno od nas oboje, zar ne?" Zato je prela na Rikki Tikki Tavija u Indiji i rekla mu da se mora nasmijati kada mungos pojede jaja velike zmije. Vidi Chang, zmije, ak i Crne zmije, mogu biti ubijene." I pjevuila mu je rusku narodnu pjesmu, Ya vstretil vas, dok mu je prala elo i ruke vodom iz zdjele od emajla u koju je umijeala nekoliko kapi ulja kamfora. Da potakne znojenje, rekao je gospodin Hatton. To pomae protiv vruice. Kad je bila gotova, poloila je elo na poplun kojim ga je prekrila i dopustila si sitan drhtaj straha. Molim te, Chang An Lo. Molim te. Zvuci hrama. Dolazili su Chang An Lou kao glas bogova. Kroz izmaglicu tamjana. Zveckanje malih, bronanih zvona i tihi amor zazivanja. Rijeka zvukova. Privlaila ga je. Da se digne iz crnog blata na dnu. Osjetio je da mu se lice uzdiglo iz mulja, prljavog, otrovnog mulja koji ga je prodirao. Napunio mu je usta i oi, prodro mu u najdalje dijelove mozga sve dok ih vjetar ivota vie nije mogao dosegnuti, i on je znao da e uskoro gledati u lice Yang Wang Yeha, posljednjeg suca ljudskih dua. Lebdio je. Ponesen zvukom, uzdizao se sve vie, dok ga je bujica nosila prema svjetlu. Napokon ju je ugledao i srce mu je opet poelo kucati. Smijeila mu se. Njezino prekrasno lice. Promrmljao je njezino ime. Kuan Yin. Opet. Kuan Yin. Boica koja je razumjela bol. Uz jasan nalet hladne krvi u mozak, sjetio se da je ona golim rukama ugasila vatru kad ju je otac pokuao spaliti. Bol. Ruke. Slatka i sveta kineska boice milosti, Kuan Yin, moja bol nije nita prema tvojoj. Ptica mu je sletjela na prsa. Bila je mala i lagana, prekrivena bakrenastim perjem koje je sjalo tako jarko da mu je spalila mulj iz oiju. Iz uiju. Zauo je pjev ptice. Samo jedan zvuk. Vihorio mu je u glavi, uvijek iznova. Molim te."

171

Nije mu doputala da joj vidi lice. Li Mei, nemoj. Molim te." Ali ona je sakrila lice u jastuk. Sram joj je bio vei od boli. Najslaa ljubavi", mrmljao je Theo, daj da ti operem nateene obraze i poljupcima otjeram crne modrice s tvojih oiju." vrsto se sklupala, okrenuta od njega. Theo se nagnuo nad krevet i poljubio je u stranju stranu glave, udiui sandalovinu njezine vrane kose. Oprosti mi, ljubavi moja. Ostavit u te na miru. Tu su neki travarevi lijekovi; ono u crnom loniu je za bol, drugi je za oteenu kou." ekao je, rastrgan izmeu divlje elje da je uzme u naruje i svijesti da je ona vie od svega htjela od njega sakriti dokaze svoje sramote. Li Mei?" Tiina. Li Mei, sluaj me. Nikad se ne smije vratiti svome ocu. to god da se dogodilo. Oboje znamo da bi te isprebijao na mrtvo ime i pretvorio te u roba, zato ga se mora kloniti. Kao i onog svoga govnarskog brata, Po Chua. Obeaj mi." Nita. Ispruio je ruku i poloio je na vitku krivinu njezina boka. Zauzvrat obeavam da vie neu dirnuti dim snova." I dalje nita. Ali ramena su joj se poela tresti. Plakala je. Te noi Theo nije otiao u krevet. Nije doao ni na sastanak na rijeci. Otiao je dolje u praznu uionicu, do velike, izrezbarene stolice od hrastovine koja je stajala na kraju prostorije i pozvao jednog od djeaka koji su se brinuli za kolsko dvorite da doe i donese konopce. Devetogodinji djeak nije bio sretan s Theovom naredbom, ali ga je na kraju posluao jer bi, da izgubi posao, njegova majka i otac i etiri sestre gladovali. Theo je sjedio ondje cijelu no. Nitko nije uo njegove jauke i krikove osim utooke make. Veinu vremena je samo sjedila i gledala ga, ali jednom mu je skoila u krilo uz glasno zavijanje. Zglobovi su mu bili zavezani za drvene naslone za ruke s kojih su se izrezbareni tigrovi rugali njegovoj muci, a glenjevi za debele noge stolice. Kad se slabani crveni sjaj napokon pojavio na horizontu, Theo je znao da gleda u oi samog vraga.

172

Iscrpljenost ju je napokon svladala. Lidija se s trzajem probudila i shvatila da jo sjedi u stolici, ali da joj se gornji dio tijela rairio po krevetu i svom teinom pritisnuo Changa. Uplaeno je odskoila. Njegova ruka, ne smije mu zgnjeiti ruku. Bilo je mrano i hladno i inilo joj se da joj je glava gusta kao melasa. Ustala je, skinula odjeu koju je nosila posljednjih etrdeset osam sati, preko glave navukla jednu od dvije nove, izvezene spavaice koje su leale u inae praznoj komodi i podigla plahtu. Uvukla se u krevet. Isti joj je tren nestala sva elja za snom. Leala je na boku, svijajui tijelo da stane kraj njegova, svjesna njegove golotinje i tankog pamuka svoje spavaice meu njima. Ruku je prebacila preko njegova struka, a obraz mu poloila na rame tako da je mogla namirisati osvjeavajui kamfor na njegovoj koi. Duboko ga je udahnula. Chang An Lo", proaptala je, samo da mu uje ime. Zatvorila je oi i u grudima osjetila neto toplo i pjenuavo. Srea? Je li to bila srea? Runo je sanjala. Njezina je majka Changu stavljala metalnu ogrlicu oko vrata. On je bio gol, a Valentina ga je na tekom lancu vukla kroz velike nanose snijega. Nalazili su se u srcu divljine s podivljalim vjetrovima i sa zavijanjem vukova. Crveno nebo krvarilo je na bijeli snijeg poput grimizne kie. Ondje je bio i ovjek na velikom konju. U zelenom kaputu. Puka. Meci su letjeli kroz zrak, zabijali se u borove i u noge njezine majke. Ona je vrisnula. Jedan metak pogodio je Changova gola prsa. Jo jedan se zaglavio Lidiji izmeu dva rebra. Nije ju boljelo, ali nije mogla disati; hvatala je zrak dok su joj se plua punila ledom. Pokuala je viknuti, ali nikakav zvuk nije izaao, nije mogla disati... Probudila se drhtei. Soba je bila puna danjeg svjetla, slatkog, normalnoga danjeg svjetla koje joj je umirilo podivljali puis. Okrenula je glavu i glasno uzdahnula. Changove crne oi gledale su ravno u nju, samo za irinu ruke udaljene od njezinih. Zdravo." Glas mu je bio apat. Zdravo." Osmjehnula mu se, iroko i s dobrodolicom. Jedan dugi trenutak prouavao joj je lice, a onda lagano kimnuo i promrmljao neto previe tiho da bi ga ona ula. Naglo je postala svjesna da joj je noga bila prebaena preko njegove, da joj je ruka bila topla na njegovoj koi, a bedro stisnuto uz njegovo, i odjednom joj je postalo neugodno. estoko se zarumenjela i iskliznula iz kreveta. Zatim se okrenula prema njemu i slubeno mu se poklonila, sklopljenih ruku, kratkim nagibom glave. Drago mi je to te vidim budnog, Chang An Lo." Usne su mu se pokrenule, ali nikakve rijei nisu izale. Htjela bih ti dati hranu i lijekove", tiho je rekla. Mora jesti." Ponovno je kimnuo, jedva primjetno, i zatvorio oi. Ali ona je znala da ne spava. Obuzela ju je panika. No, ova je panika bila potpuno drugaija nego ona prije. Rekla si je da je ovo bila nekakva treperava, prolazna panika zbog bojazni da je njezina drskost moda uvrijedila Chang An Loa, da su mu se gadili njezini postupci uline make i da nee htjeti da ga njeguje i hrani, ak ni da mu dodiruje tijelo, tijelo koje je sada tako dobro poznavala. Ali, sve to nije bilo nita prema istinskoj panici otprije, kad se bojala da e umrijeti, da e je ostaviti samo sa svojim kostima u kojima nee biti nita od njega, da vie nikada nee vidjeti njegove crne oi da... Prestani. Prestani. Bio je budan. To je znailo sve. Budan. Donijet u toplu vodu", rekla je i pobjegla u prizemlje.

173

Njezin je dodir bio poput suneva svjetla. Grijao mu je kou. Iznutra, Chang je bio hladan i prazan, kao reptil nakon noi pune mraza, sve dok mu dodir njezinih prstiju nije povratio ivot u udove. Ponovno je poeo osjeati. S osjeajem je dola bol. Borio se da usredotoi misli. Da bol upotrijebi kao izvor energije. Usredotoio se na njezine prste koji su mu skidali zavoje. Nisu bili lijepi. Nokti su joj bili etvrtasti tamo gdje su trebali biti ovalni, a palci neobino dugi, no ruke su joj se kretale sa sigurnou koja im je davala ljepotu. Promatrao ih je. Izlijeit e ga, te ruke. Ali, kad je ugledao svoje osakaene ruke, bol mu se istrgnula iz stiska i eksplodirala mu u glavi. Rastrgala ga je. U komadiima je padao natrag u mulj. Otvorio je oi. Lidija." Nije podigla pogled s metalne zdjele u kojoj je mijeala neto jakog mirisa. Tanka, zimska zraka svjetla s prozora prosipala joj se po kosi i niz jednu stranu lica tako da se inilo kao da sjaji. Lidija." I dalje ga je ignorirala. Zatvorio je oi i zamislio se. Trebalo je neko vrijeme da mu sine da nije pomaknuo usne. Pokuao je ponovno, ovaj se put koncentrirajui na pomicanje miia svojih usta. Bili su ukoeni, kao da ih dugo nije upotrebljavao. Lidija." Glava joj se naglo podigla. Zdravo, jo jednom. Kako se osjea?" Kao da sam iv." Nasmijeila se. Dobro. Neka tako i ostane." Hoe." Dobro." Stajala je kraj kreveta i gledala ga. lica u njezinoj ruci nije se micala iznad zdjele, a s nje je kapala ljubiasta tekuina. uo je svaku kap koja je pala u zdjelu. Ona je i dalje samo stajala tamo i gledala ga. U glavi su mu proli sati. Njezino mu je lice ispunilo oi i lebdjelo prazninom njegova uma. Imala je velike, okrugle oi. Dugaak nos. To je bilo lice fanquija. Treba li neto protiv boli?" Trepnuo je. Jo je bila tamo, sa lice u njezinoj ruci jo je kapala tekuina, a pogled joj je bio prikovan za njega. Odmahnuo je glavom. Reci mi za Tan Waha", rekao je. Dok je priala, njezine rijei donijele su tugu njegovu srcu, ali njezine oi, ne njegove, bile su te koje su se ispunile suzama. Ovaj put nije otvarao oi. Ako ih otvori, ona e prestati. Njeno mu je masirala noge. Bile su kao komadi mrtvoga bambusovog drva, dobri jedino da se bace u vatru, ali postupno je poeo osjeati da se u njima stvara toplina, da se krv vraa u odumrle miie. Njegovo se tijelo budilo. Ona je pjevuila. Zvuk je godio njegovim uima, iako je to bila neka strana melodija, koja nije imala nita od slatkog ritma kineske glazbe. Pjesma je tekla iz nje, lako kao iz ptice, i nekako mu ohladila vruicu u glavi. Hvala ti, Kuan Yin, slatka boice milosti. Hvala to si mi dovela djevojku lisicu. Gdje ti je majka?" Ta mu je pomisao pala na pamet im se probudio. Sad se prvi put toga sjetio. Do sada njegov tromi, grozniavi mozak nije razmiljao ni o emu osim o ovoj sobi. O ovoj djevojci. No, nakon jo jedne noi isprekidanog, nemirnog sna koji je bio ispunjen otrim nonim morama crne tuge u njegovu tijelu i crne alosti zbog Tan Waha u njegovu srcu, znao je da je sad budniji. Poeo je uviati opasnosti. Djevojka mu se nasmijeila. To ga je trebalo umiriti. Ali on je vidio da je iza tog smijeka bila uznemirena. U Datongu je sa svojim novim muem. Vratit e se tek u subotu." Dodavi na kraju: Danas je utorak." A ova kua?" To nam je novi dom. Ovdje nema nikoga osim nas." Posluga nije nitko."

174

Koa njezinih obraza postala je tamnocrvena. Kuhar ivi u nadograenom dijelu kue, gotovo ga i ne vidim, a slugi i vrtlaru sam rekla da dou tek sljedei tjedan. Nisam budala, Chang An Lo. Znam da ti ovo nije napravio netko tko ti eli dobro." Oprosti mi, Lidija Ivanova, jezik mi je poblesavio od vruice." Opratam ti", rekla je i nasmijala se. Nije znao zato se nasmijala, ali njezin je smijeh ugrijao neko hladno mjesto u njemu i on je zaspao. Probudi se, Chang, probudi se." Ruka ga je prodrmala. Sve je u redu, , nemoj vikati, siguran si. Probudi..." Probudio se." Bio je okupan znojem. Srce mu je bjesomuno udaralo u grudima. Crveni bijes palio mu je one upljine, a usta su mu bila suha kao zapadni vjetar. Imao si nonu moru." Naginjala se nad njim, a njezina mu je ruka utiavala usne. Mogao joj je okusiti kou. Misli su mu se polako probile na povrinu. Odbacio je sjeanje na noeve na svojim genitalijama i smrad spaljenog mesa u nosnicama. Dii", promrmljala je. Uvukao je zrak duboko u plua, pa opet i opet. U glavi mu se vrtjelo, ali oi su mu bile otvorene. Bilo je mrano, samo se apat svjetla uline lampe prikradao ispod zavjesa, no to je bilo dovoljno da razabere oblike u sobi, ormar za odjeu, stol sa zrcalom i boicama lijekova. Nju. Vidio je njezinu vitku siluetu i zguvanu kosu divljih vrhova. Ruka joj je napustila njegove usne i sad mu je obigravala oko vlanog ela, ne usuujui ga se dotaknuti. On je jo jednom udahnuo, uhvativi ritam disanja. Trese se", rekla je. Treba mi boca." Kratko oklijevanje. Donijet u je." Upalila je svjetlo. Ne ono kod uzglavlja s krem sjenilom i svilenim resicama nego malu zelenu lampu na stoliu s lijekovima. Njemu bi za ovaj zadatak bila draa tama. Donijela je bocu sa irokim grliem i podigla poplun i deke s njegova tijela. On se okrenuo na bok, osjetio da mu se samo od toga jednostavnog pokreta zavrtjelo u glavi, ali nije nita rekao kad je ona kliznula bocu preko njegova penisa. Dotok urina bio je polagan i sporadian; trajao je dugo, predugo. Bio je svjestan njezine neugode, jednako kao to je bio svjestan golotinje vlastitih prepona gdje mu je odrezala crne dlake dok je bio u nesvijesti. Mrzio je to je to morala napraviti, ali njegove su ruke bile zavijene u beskorisne, nateene batrljke. Nijedno od njih jo se nije priviknulo na to i njemu su ui gorjele zbog zvuka tankog mlaza tekuine u staklenoj boci. Na kraju, kad je podigla bocu prema svjetlu i rekla: Izgleda kao dobro godite", on nije znao to je djevojka time mislila. to?" Dobro godite." Nacerila mu se. Kao vino." Puno pretamno." No, manje krvi nego proli put." Lijekovi djeluju." Svi lijekovi." Nasmijala se kad je pokazala prema arenom nizu boica, napitaka i paketia. Lijekovi na stolu tvorili su udnu mjeavinu kultura, kineske i zapadne, no inilo se da se ona jednakom lakoom slui objema na nain kojemu se divio. Um joj je bio tako otvoren i spreman upotrijebiti sve to joj se nalo na putu. Ba kao lisica. Naslonio se na jastuk. Znoj mu se cijedio niz elo. Hvala ti." Napor ga je iscrpio, ali joj se sjetio nasmijeiti. Zapadnjaci su se razbacivali osmijesima kao koko perima, jo jedna otra razlika meu obiajima, ali on je vidio koliko su joj osmijesi znaili pa joj je sada poklonio jedan. Ponien sam", rekao je. Nemoj biti." Pogledaj me. Prazan sam. Jastreb bez krila. Trebala bi prezirati takvu slabost." Ne, Chang An Lo, ne govori to. Rei u ti to vidim. Vidim hrabrog borca. ovjeka koji bi ve trebao biti mrtav, ali nije, jer se nikad ne predaje." Ti rijeima zasljepljuje svoj um." Ne. Tvoj um je zaslijepljen boleu. ekaj, Chang An Lo, ekaj da te izlijeim." Nagnula se naprijed i stavila mu svoju hladnu ruku na gorue elo. Vrijeme je za jo kinina."

175

Cijelu mu je no davala lijekove, prala ga i borila se s njegovom vruicom. Ponekad ju je uo da mu neto govori, a ponekad je uo sebe da pria s njom, ali nije znao ni to joj je rekao ni zato. Nitratna kiselina i amonijev acetat s otopinom kamfora." Sjeao se kako joj se glas omatao oko tih tekih rijei dok mu je liicom ulijevala lijekove u usta, ali njemu su to bili samo zvukovi bez znaenja. Gospodin Theo je rekao da travar tvrdi da e ovaj kineski aj uiniti uda za tvoj grozniavi mozak, pa... ne, molim te, ne, nemoj ispljunuti, hajde da probamo opet, otvori, da, tako je. Dobro." Jo zvukova. Gospodintheo. to je to gospodintheo? I stalno osvjeavajui runik na njegovoj koi. Miris octa i trava. Limunova voda na suhim usnama. None more koje mu kradu razum. Ali pred jutro je osjetio da mu vatra u krvi napokon posustaje. Tada je poeo drhtati i tresti se tako divlje da se ugrizao za jezik i okusio krv. Osjetio je da ona sjeda kraj njega na krevet, osjetio je kako se jastuk ugiba ispod nje kad se naslonila na drveno uzglavlje i omotala mu ruke oko ramena. vrsto ga je drala. Zvono na vratima. Dlaice na vratu su mu se najeile i vidio je da je Lidija podigla glavu kao da njui zrak. Pogledi su im se susreli. Oboje su znali da je u zamci. To je sigurno Polly", rekla je odlunim glasom. Otila je prema vratima. Otarasit u je se, ne brini." Kimnuo je i ona je otila, zatvorivi vrata iza sebe. Tko god je bila ta Polly, zazvao je tisuu kletvi na nju.

176

Dobro jutro, gospoice Ivanova. Nadam se da nisam doao prerano." Alekseju Serove. Ja... nisam vas oekivala." Rus je stajao na ulazu, visok i oputen kao i uvijek u svojem kaputu s kapuljaom obrubljenom krznom. On je bio posljednja osoba koju je trenutano eljela vidjeti. Bio sam zabrinut za vas", rekao je. Zabrinut? Zato?" Nakon naega posljednjeg susreta. Bili ste uzrujani zbog smrti vaeg pratitelja na ulici." Da, naravno. Oprostite, mozak mi... Da, to je bilo neugodno, a vi ste bili vrlo dragi. Hvala." Lagano je zakoraila unatrag spremajui se zatvoriti vrata, ali on nije bio gotov. Posjetio sam vas na vaoj prethodnoj adresi i Olga Petrovna Zarja mi je rekla da sad ivite ovdje." Tako je." Rekla je da vam se majka preudala." Da." Moje estitke njoj." Lagano se naklonio i ona je pomislila koliko je to Chang skladnije radio. Hvala." Uputio joj je krajiak osmijeha. Iako vaa majka ba i nije bila sretna kad me vidjela u vaoj proloj kui, ako se dobro sjeam." Nije." Neugodna tiina spustila se izmeu njih, a ona nije napravila nita da je razbije. Smetam li vam?" pitao je. Da, oprostite, ali ba sam usred neega." Onda se ispriavam. Neu vas dulje zadravati. I sm sam bio vrlo zaposlen, inae bih vas ve i ranije posjetio da se uvjerim da ste dobro." Zaposlen?" To joj je pobudilo zanimanje. Sa snagama Kuomintanga?" Tako je. Dovienja, gospoice Ivanova." ekajte." Pronala je osmijeh. Ispriavam se to sam vas pustila da stojite na vratima. Kako nepristojno od mene. Moda biste htjeli alicu aja. Svi se ponekad moraju malo odmoriti." Hvala. Vrlo rado." Molim vas, uite." Sad kad ga je posjela u stolicu sa alicom aja u ruci, prekrasnom alicom od kotanog porculana s drkom tako tankom da je gotovo bila prozirna, Lidija se muila s dobivanjem informacija koje su je zanimale. Kad god bi usmjerila razgovor na vojne stvari, on bi skrenuo s teme i umjesto toga priao o kineskoj operi koju je gledao prole veeri. ak i kad ga je izravno pitala za brojne komunistike postere koje je vidjela po gradu, koji su zahtijevali da se Kinezima dopusti pravo pristupa u parkove Internacionalnog naselja, on se samo nasmijao onim svojim lijenim, superiornim smijehom. Jo e traiti pristup naim klubovima i igralitima za kriket", rekao je. Nije znala zadirkuje li je ili je smrtno ozbiljan. Ton mu je bio veseo i oputen, ali nju nije zavarao. Njegove zelene oi, brze i pronicljive, jednim su pogledom obuhvatile njezino novo okruenje pa se usredotoile na nju. Imala je osjeaj da se poigrava s njom. Oprezno je pijuckala svoj aj. Znai da su komunisti i dalje aktivni u Junchowu", komentirala je, usprkos naporima elitnih eta Kuomintanga." Tako se ini. Ali, stjerani su u rupe u rijenoj obali kao takori. Posvuda se vijore zastave Kuomintanga i ljude podsjeaju na to tko sada ima vlast." Nasmijeio se kroz poluzatvorene oi. Barem je barjak ugodan za oi, malo razvedri ovo mjesto svojim jarkim bojama." No, znate li to te boje znae?" To su samo boje."

177

Nisu. U Kini sve ima neko znaenje." Onda?" Naslonio se natrag na stolicu, ruku savreno centriranih na naslonima. Pomislila je da je tono tako morao izgledati mladi car u Zimskoj palai i naljutio ju je njegov bahati stav. Prosvijetlite me, gospoice Ivanova." Crveno polje zastave predstavlja krv i patnje Kine." A bijelo sunce?" istou." Plava podloga?" Pravdu." Zanimljivo. ini se da o Kini znate vie nego veina." Znam da se Crne zmije Junchowa bore za kontrolu nad Vijeem i protiv komunista i protiv Kuomintanga." Zelene su mu se oi prvi put rairile. Osjetila je kao da je dobila bod. Gospoice Ivanova, vi ste mlada ruska djevojka. Gdje je netko poput vas uo za Crne zmije?" Sluam. Vidim tetovae. Samo zato to sam ensko i mlaa od sedamnaest godina ne znai da nisam svjesna ovdanje politike situacije. Ja nisam jedna od onih osjetljivih cvijetaka u vaim salonima koje cijeli dan sjede kod kue i vezu ili pijuckaju ampanjac, Alekseju Serove. Ja ivim u ovome svijetu." On se nagnuo naprijed, a s lica mu je nestala svaka naznaka smijeha. Gospoice Ivanova, vidio sam kakvim se rizicima izlaete. Preklinjem vas da izbjegavate ikakve kontakte s Crnim zmijama. Sada su jo opasniji nego inae." Kako to?" Jer su se otac i sin koji ih vode razili. Otac je javno izbievao Po Chua zbog neposluha i Po Chu sada oko sebe skuplja vlastiti tong, pokuavajui se uvui u savez s Kuomintangom. Ali, nitko nikome ne vjeruje. Svi igraju jedni protiv drugih, mijenjajui figure kao u partiji aha." Hoe li sin zgrabiti kontrolu od oca?" Ne znam. On je brzoplet. Ve posjeduje sredstva da prouzroi goleme probleme." Kako to mislite?" Eksploziv. Proli je tjedan napao vlak koji je prevozio eksploziv iz provincije Funan, a juer mi je kapetan vojske Kuomintanga prenio miljenje njegovih pijuna da e uskoro nastati pakao." Znai li to da e ang Kai-ek poslati jo eta?" Bez sumnje." Onda ete vi imati jo vie posla. Savjetujui. To radite, zar ne? Savjetujete Kuomintang o vojnoj strategiji?" To je tono." Zar vam nikada nije palo na pamet da niste bolji od ovdanjih surovih gospodara rata? Da Chiang vlada kao diktator, a vi mu pomaete?" Aleksej Serov se nasmijao onim svojim iritantnim polusmijekom i ponovno se naslonio u stolici. Podignuo je svoju alicu, ali zaboravio je da je bila prazna pa ju je vratio na stol. Moda ste nevjerojatno dobro obavijeteni o dogaanjima u Kini, gospoice Ivanova, ali oito je da ste alosno neupueni u jedan aspekt ove zemlje. Kina je, poput Rusije, golema zemlja, sainjena od mnogo razliitih naroda i plemena koji bi si rado meusobno prerezali vratove kad ih snaan diktator poput ang Kai-eka ne bi eljeznom akom drao zajedno. Komunisti su puni lijepih ideala, ali ako bi se ikada doepali vlasti u ovakvoj zemlji, potpuno bi je opustoili. No, nikada nee uspjeti. Njihovi odgovori su previe pojednostavljeni. Tako da, istina, ja naporno radim za politiki i vojni sustav koji e ih izvui iz njihovih rupa i unititi ih." Lidija je naglo ustala. Oito ste vrlo zaposleni. Ne dajte da vas zadravam." On je trepnuo, iznenaen, pa joj je utivo naklonio glavu. Naravno. Ispriavam se. Sjeam se da ste rekli da ste usred neega kad sam doao." Ustao je, a dugo mu se tijelo elegantno pomicalo u besprijekornom odjelu koje je imao na sebi. Samo mu je kratka smea kosa odskakala od sveukupnog dojma uglaenosti. Lidija je postala svjesna svoje zguvane haljine i nepoeljane kose. Gotovo si je rukom prola kroz grivu, ali se zaustavila. Nije bilo vano to e ovaj ovjek misliti o njoj. Bio je nepristojan i arogantan i podravao je nemilosrdnog diktatora. Kvragu s njim. Majka joj je bila u pravu. Na vratima mu je dodala njegov kaput i osjetila se prisiljenom pruiti mu ruku. Dovienja, Alekseju Serove, i jo jednom hvala na pomoi." Zadrao joj je ruku i prouavao je dok je leala u njegovoj, kao da eli otkriti njezine tajne. Lidija ju je povukla. Njegove zelene oi, ponovno napola zatvorene, zamiljeno su se spustile na njezine. Moja majka, grofica Natalia Serova, sljedei tjedan prireuje zabavu. Moda biste nam se htjeli pridruiti? Ponedjeljak u osam. Doite." Nasmijao se lagano i zadirkujue. Moemo sjesti i razgovarati o kretanjima eta."

178

Iza njega na ljunanom prilazu, kineski voza u vojnoj uniformi strpljivo je sjedio na vozakom sjedalu, a mala kuomintanka zastavica na haubi vijorila se na ledenom vjetru. Razmislit u", rekla je Lidija i zalupila vratima. Trala je uz stepenice, preskaui po dvije odjednom. Vrata njezine sobe bila su zatvorena. Naglo ih je otvorila i zazvala ga i prije nego to je ula unutra. Chang, u redu je, ja..." Stala je. Krevet je bio prazan. Plahta je bila odgrnuta, a poplun je nestao. Chang?" Zrak je bio hladan. Osjetila je da joj je ledeni vjetar okrznuo obraz. Prozor je bio irom otvoren, a zavjese su se nadimale na propuhu. Ne", izdahnula je i odjurila do prozora. Ispod na terasi nije bilo nikakvog znaka slomljenog tijela. Soba je gledala na stranji vrt koji je izgledao turobno i ogoljeno. U njemu se nije micalo nita osim svrake u potrazi za hranom. Prazno. Otra bol stegnula ju je u grudima. Chang", zazvala je, ali tiho. Zaula je zvuk iza sebe. Brzo se okrenula i vidjela da se vrata sobe zatvaraju. Iza njih, pritisnut uza zid gdje se skrivao iza otvorenih vrata, stajao je Chang An Lo. Lice mu je bilo bijelo. Tijelo je zagrnuo poplunom boje breskve, a s desnog mu je zgloba visio odmotan kraj zavoja. U nateklim je prstima drao kare kojima je ona rezala zavoje, njihove dugake otrice okrenute prema dolje poput bodea.

179

Theo se osjeao kao smrt, ali izgledao je sasvim ivim. Na sebi je imao svoje najbolje odijelo, sivo s tankim prugicama, utirkanu bijelu koulju i najdrau prugastu svilenu kravatu. Pravi Strani vrag. Ukoen i uspravan. Danas e Feng Tu Hong u njemu vidjeti neprijatelja, ali neprijatelja kojega ne smije podcjenjivati. Parkirao je Morrisa Cowleya u jednoj stranjoj uliici u kineskom dijelu grada, prljavom ulinome mangupu dobacio nekoliko novia da ga priuva i pridruio se mnotvu tijela koja su se kretala uzbrdo prema trgu. Otar vjetar igrao se s jaknama i kosama i tjerao ljude da prigibaju glavu ispod svojih pletenih bambusovih eira. No, Theo je uzdignuo lice prema vjetru osjeajui da mu on umrtvuje uasnu bol iza oiju. Oi su mu morale biti iste. Progurao se kroz glasnu gomilu i ispod luka izrezbarenog u obliku zmaja uao na iroki, otvoreni trg ne vidjevi nijednoga drugog fanquija. Nije se obazirao na neprijateljske poglede. Njegove oi traile su jedino Feng Tu Honga. Oprostite, cijenjeni gospodine, ali nije pametno da budete ovdje u ovome trenutku." To je dolo od niskog, elegantnog ovjeka kraj njega. Bio je odjeven u redovniku halju boje afrana, a obrijana glava sjajila mu se kao da je svjee nauljena. Mirisao je na smreku i smijeio se smirenim osmijehom suncokreta. Theo mu se naklonio. Ovdje sam da razgovaram s predsjednikom Vijea. Po njegovoj naredbi." Ah, onda ste u sigurnim rukama." ,,O tome bi se dalo raspravljati." O svemu bi se dalo raspravljati. Ali oni koji vjeruju u istinu i ustraju na svom putu, oni e pronai prosvjetljenje. Hvala ti, sveti ovjee. Razmislit u o tome." Qing Qui Guang Chang. Trg otvorene ruke. To nije bilo dobro ime, zakljuio je Theo. Ruke koje e uskoro biti ispred njega bit e zatvorene. Od straha. Trg je bio poploen i okruen ajanama i trgovinama iznad kojih su leprale ivopisne crvene zastave. Zlatna slonovska surla neoekivano se nadvijala nad ulazom u areno kazalite koje je dominiralo jednom stranom trga. Trg je bio sjajan i ukraen, i inilo se kao da ispod zakrivljenih nadstrenica krovova sve vibrira od plesa neobinih, izrezbarenih talismana. Uobiajeni sajam s pticama u krletkama i vreama zaina iz junih provincija danas je bio zabranjen. Na njegovu mjestu ispred glavnog ulaza u kazalite podignuta je mala drvena platforma, dva metra iroka i pola metra visoka. Na pozornici se nalazila velika stolica od ebanovine. Na njoj je sjedio Feng Tu Hong. Kraj njega je stajao Theo. Na rubovima trga stajali su ljudi, nestrpljivi i puni iekivanja, dok je sredina trga bila prazna. Doli su sa svojih polja, iz ureda ili kuhinja u potrazi za zabavom, traei neto to e im makar na jedan kratak, dramatian trenutak olakati teku svakodnevnicu. Privlailo ih je iskazivanje moi. To ih je umirivalo. U ovome promjenjivom, nesigurnom svijetu, neke se stvari nisu mijenjale. Dobri stari obiaji. Theo im je to vidio na licima i srce ga je boljelo zbog njih. Feng je podignuo prst. Isti se tren udaljeni kraj gomile razdvojio i dugaka kolona sivih uniformi i loe ulatenih izmi umarirala je na trg. Kuomintang. Pozdravili su predsjednika Vijea te se postrojili u etverokut, licima okrenutim prema gomili. Puke su im se kooperile u rukama. Theo se usredotoio na njihova bezizraajna mlada lica da ne mora misliti o tome zato su tu. Posebno se usredotoio na jednog izrazito uspravnog vojnika koji nije uspijevao prikriti osjeaj ponosa. Izgledao je sjajno i novo, kao da je upravo izaao iz ang Kai-ekove vojne akademije u Whampoi. Za razliku od Zapada, Kina tradicionalno nije cijenila vojnu profesiju, ali Theo je primijetio veliku promjenu u ang Kai-ekovim najnovijim regrutima. Njihovi umovi bili su istrenirani i indoktrinirani, jednako kao i njihova tijela, i oni su uistinu vjerovali u to to su radili. A bili su i pristojno plaeni. ang Kai-ek nije bio budala. Theo mu se divio. Ali, bojao se da e razvoj Kine biti spor. Chiang je u osnovi bio konzervativac. Usprkos njegovu razmetanju i obeanjima revolucije, svialo mu se kako su stvari stajale. I svejedno je lice ovoga mladog vojnika gorjelo od slijepe vjere u svog vou. To je moralo biti dobro za Kinu. Tiyo Willbee."

180

Theo je nevoljko skrenuo pogled na Fenga. Veliki je mukarac bio odjeven u svoju ceremonijalnu predsjedniku odoru, izvezeni plavi saten preko proivene zlatne tunike, zbog koje je izgledao jo ire i tee nego inae. Visoki, bogato ukraen crni eir nezgrapno je stajao na njegovoj bikovskoj glavi, podsjeajui Thea na crnu kapu koju su suci stavljali na glavu prije nego to bi nekoga osudili na smrt. Obrati pozornost na prvog ovjeka." U prvi ga tren Theo nije shvatio, ali kad se zaulo sporo udaranje bubnjeva i iz svakog kuta trga istupili redovnici u haljama boje afrana i zapuhali u svoje duge svirale iji je glasan, tugaljivi zvuk privukao pozornost nemirne gomile, shvatio je o emu je Feng govorio. Niz od osam zatvorenika doveden je u sredinu trga. Ruke su im bile zavezane iza lea s konatim povezima, a usprkos zimskim temperaturama, bili su goli do struka. Svi osim jednoga. Jedne ene. Bila je druga u nizu i Theo ju je odmah prepoznao. Obino, ponizno lice koje se s onolikom odanou zakopalo u prljavo krzno make. To je bila ena s broda, ona koja mu je dala Yeewai. Ispred nje je stajao kapetan dunke, ovjek koji je bio previe slobodan sa svojim noem, a iza nje estorica ostalih, svi s istog broda. Vidi?" pitao je Feng. Vidim." Theo je znao to slijedi. Vidio je to i prije, ali nikada nije postajalo lake za gledanje. Kapetan u sivoj uniformi natjerao je zatvorenike da kleknu i duboko se poklone predsjedniku. Feng je sjedio kamenog lica. Kad je krupni mukarac s dugim, zakrivljenim maem iskoraio u sredinu trga, polako i dostojanstveno, svjetina je zaurlala. Mukarac je zavitlao maem iznad glave da demonstrira svoju brzinu i vjetinu, to je natjeralo dva zarobljenika, jo djeaka, da ponu plakati i moliti za milost. Theo im je elio doviknuti da uzalud troe svoj posljednji, dragocjeni dah. Ma se podignuo i spustio na tri vrata, jedan za drugim. Uzdasi strahopotovanja dopirali su od promatraa dok je krv ikljala naokolo. Odjednom je iz natiskane gomile tamnih glava izjurila mlada ena i bacila se pred Feng Tu Hongove noge. Zgrabila ih je i strastveno mu poljubila glenjeve. Rijeite se te kuje", povikao je Feng i udario je nogom. Vojnik se sagnuo i za kosu je povukao na noge tako da su joj ugledali lice. Bilo je lijepo, ali iskrivljeno od oaja. Vrisnula je, a zatvorenica je podigla elo s kamenih ploa trga. ,,Ying, voljena keri", kriknula je, a kundak puke zabio joj se u vrat. Molim vas", jecala je mlada ena, veliki i asni predsjednie, nemojte mi ubiti roditelje, molim vas, to god elite od mene, molim vas, vaa sam. Preklinjem vas, moni..." Vojnik ju je poeo odvlaiti. ekaj." Feng je podignuo starinski tap od slonovae koji mu je leao na krilu. Uperio ga je u kuomintankog kapetana. asnik se pribliio platformi ukoenim marem, koji nije ni pokuao sakriti njegovo neprijateljstvo prema predsjedniku. Baci onu staru vjeticu natrag u eliju na deset dana, a onda je pusti." Trznuo je rukom prema mladoj eni, a jedan od potrkala koji su stajali iza stolice ju je odveo. Ona je zanijemila. Drhtala je. Kapetan se naklonio i izviknuo naredbu. Lice mu je bilo strogo od odbojnosti. Zatvorenica je otpraena s trga. Theo se nagnuo prema Feng Tu Hongu. Da ponudim dobre novce za sve njih, bi li napravio isto i za ostale zatvorenike?" Feng je prasnuo u smijeh otkrivajui tri zlatna zuba i udario se po irokom koljenu. Moe moliti, Willbee. To bi me zabavilo. Moda u se ak pretvarati da razmiljam o tome. Ali odgovor bi bio ne. Samo jedna stvar moe otkupiti njihove ivote." to?" Moja ki." Idi kvragu." Ti si fanqui. Trese se od bolesti snova. Danas si prouzroio smrt sedmoro ljudi pa sumnjam da e noas moi spavati." Ne, Feng Tu Hong, vara se. Spavat u kao djetece u majinu naruju jer e oko mene biti ruke Li Mei, a sisa na mojim usnama bit e slatka sisa tvoje keri." Neka ti noas vampirski imii poderu tijelo, ti prljavi plode demonske kurve." Sluaj me, Feng. Jedini razlog zato sam danas doao na trg bio je da ti pokaem da me nita nee natjerati da je se odreknem. Nita, kaem ti. Li Mei se nikad nee vratiti u tvoju kuu. Ja se brinem za nju." Ona je tvoja kurva. Popisala se na ime svojih predaka."

181

Odrekla se imena Feng i uzela majino ime Li jer si ti, svojim zloinima, taj koji sramoti nju. Ona se pita kako da zadri noge na Pravom putu kad svaki dan mora okajavati spoznaju da njezin otac unitava ljudske ivote dimom snova i svojim pohlepnim nasiljem." Opijum je strano blato. Ti i tvoja vrsta prvi ste ga donijeli na nae obale. Vi ste nas nauili sklapati poslove. A sada se svake noi isporuke nastavljaju bez Masonovih informacija o kretanjima patrolnih amaca koji love naa nona jedra. Tako da e zbog tebe jo vie ljudi biti uhvaeno i jo e vie ljudi umrijeti. Jedan po jedan na Trgu otvorene ruke." Ne, Feng. Njihova je krv na tvojim rukama. Ne na mojima." Glupost, Tiyo Willbee, ti ih moe spasiti." Kako?" Isplovi opet s nonim jedrima." Ne." Zaklinjem se da e ti njihovi krici iz zagrobnog ivota opsjedati snove u zatvorskoj eliji." Znai li to da si razgovarao s onim gadom Masonom?" Ah, uistinu sam imao tu ast. alosti me to on namjerava razgovarati s vaim Sir Edwardom i predati mu tvoju beskorisnu glavu samo zato to ne elim poslovati direktno s njim. Reci mi, Tiyo Willbee, tko e se onda brinuti za tvoju kinesku kurvu?"

182

Padao je snijeg. Plonici su bili skliski od velikih, mekanih pahuljica koje su se kotrljale s nemilosrdnoga bijelog neba. Lidija se urila. Ne zbog snijega nego zbog Chang An Loa. Mrzila ga je ostavljati samoga u kui. Moete li je popraviti?" pitala je u krojakom salonu. Madame Camellia podigla je zelenu haljinu i primijetila tuno, unakaeno stanje u kojem se nalazila s njenou kojom bi majka pogledala svoju bespomonu djecu. Napravit u sve to je u mojoj moi, gospoice Ivanova." Hvala vam." Sljedei je bio ljekarnik u Ulici Glebe s redom visokih plavih, crvenih i jantarnih boica u izlogu. Jo zavoja, borna kiselina i jodoform. Kad je izala iz duana gospodina Hattona, ulica je bila bijela, a automobili sa slojem snijega na krovovima oprezno su se vukli kraj nje. Lidija je bila svjesna mekih pahuljica na svom obrazu; trepnula je kad su joj se uhvatile za trepavice dok je urila niz Ulicu Wellington do malog kioska na uglu. Ondje je kupila vrue riine rezance i bai cat u kartonskoj alici, sve zamotano u smeu papirnatu vreicu. Pognula je glavu i pourila kui. Lidija Ivanova." Oprezno je podigla glavu. Na uglu Avenije Ebury, u kojoj je sada ivjela, ugledala je nezgrapni lik Lava Popkova kako se naslanja na veliku platanu. Lave", razdragano je uzviknula i potrala prema njemu. On je stajao ondje, vrst kao i stablo iza njega, raskrilio ruke i umotao je u veliki zagrljaj. inilo joj se kao da ju je progutao mamut. Hvala, Lave, spasibo, hvala", proaptala mu je u prsa. Obraz joj je bio vrsto pritisnut uz njegov kaput, isti onaj koji je Changa zatitio od kie onaj dan na dokovima; kaput je bio hladan, mokar i krut, ali nju nije bilo briga. Bila je tako sretna to ponovno vidi velikog Rusa. Jo uvijek stiui vreicu s vruom hranom, omotala je ruke oko njega koliko je mogla i vrsto ga stisnula. Odjednom je, iz vedra neba, u njoj eksplodirala navala osjeaja. Oslobodilo se sve ono to je dosad potiskivala i poela je nekontrolirano drhtati. Kosti su joj se pretvorile u vodu i noge bi joj otkazale da je Lav Popkov nije vrsto drao uz sebe. Dok je snijeg tiho padao oko njih, on joj je brundao, meko i utjeno. Zavrilo je jednako naglo kao to je i dolo. Opet je mogla stajati sama. Zagrlila ga je jo vre, a onda se odmaknula i srameljivo mu se nasmijeila. ,,Luchshye?" pitao je. Bolje?" Gorazdo luchshye. Mnogo bolje." Dobro." I to je bilo sve to su rekli o tome. Hoe li ui i upoznati Chang An Loa? elio bi ti... zahvaliti." Jezik joj se borio s ruskim rijeima. Znai, nije jo mrtav?" Ne. iv je. Poydiom. Doi." Povukla ga je za ruku, ali on se nije pomaknuo. Ne, Lidija Ivanova. Tvoj Kinez meni nita ne znai." Zato si mu onda pomogao?" Slegnuo je svojim velikim ramenima. Zbog tebe." Iz depa je izvadio sveanj novanica i gurnuo ih u njezin dep. Znala je da je to bilo dvjesto dolara. Ne, Lave. To je tvoje." Ja ne traim da mi plati." Ali toliko si mi pomogao. Ne razumijem. Zato si riskirao ivot pretraujui dokove?" Crna mu se brada trznula kad je isturio eljust. Jer si ti unuka generala Nikolaja Sergeja Ivanova." Podignuo je golemu desnu apu do svoje krznene kape i salutirao. to?" ast mi je sluiti ti."

183

ekaj malo. eli rei da si poznavao mog djeda?" Prije nego to je mogao odgovoriti, zrak je proparao zvuk eksplozije, glasan, gotovo opipljiv val buke, od kojeg su se Lidiji zatresla rebra. U srcu grada, stup dima uzdigao se iznad snijegom prekrivenih krovova i stopio se s tekim oblacima. Bomba", isti je tren rekao Lav Popkov. Bomba. Idi doma. Brzo. Bistra." ekaj." Ali njegovi su ga dugi, gegavi koraci ve odvodili niz ulicu. Lidija se okrenula i potrala kui. Chang je oekivao da e Lidija izgledati uplaeno kad ue, ali nije. Tvoj prijatelj Aleksej Serov govorio je istinu", rekao je. Poeli su postavljati bombe." uo si?" Cijeli Junchow je uo." U sobu je uletjela s energijom na kojoj joj je zavidio, a umjesto straha na licu, sa sobom je donijela pozitivnu navalu chija. Isijavao je iz nje. Obrazi su joj bili ruiasti, a oi blistave. Bila je puna ivota. Lidija", rekao je s osmijehom, zbog tebe soba vibrira. Vie nego zbog bombe." Na trenutak je nesigurno pogledala prema njemu, gdje se naslanjao na jastuk, a onda se nasmijala i zabacila svoju plamenu kosu. Za nas je to dobro. Dok god Crne zmije ratuju meusobno, ostavit e nas na miru." Izvan ove sobe lei cijeli svijet, Lidija. Ne moe ga ignorirati." Danas mogu." iroko mu se osmjehnula. Evo, pojedi ovo." Sanjao je. Snovi su mu uvijek bili o vatri. Ponekad je bila u njezinoj kosi, sjajna i treperava, ali nekad mu je gorjela u krvi, palei ga. Vatre boli i vatre mrnje. Zajedno su ga prodirale. Chang An Lo." Otvorio je oi. Instinktivno je ustuknuo. Ruka se pribliavala njegovu licu, no kou mu je dotaknuo vlani runik za pranje, osvjeavajui i mirisan. Ne siktavi, crveni ara. Sve je u redu." Glas joj je bio tih. Opet si imao nonu moru." Srce mu je lupalo. Munina mu se dizala iz eluca, ali ju je potisnuo. Znao je da je ve potpuno izgubio obraz pred ovom djevojkom, bio je tako slab i bespomoan, bez ikakvog dostojanstva, ali je odbijao povratiti rezance po njezinu krevetu i gledati je kako ih isti. Evo." alica mu je dotaknula usne. Otpio je gutljaj. Okusio gorinu kineskih trava. Umirile su ga. Vatre i munina su se povukle. Ponovno je otpio i znao je da je dolo vrijeme. Lidija." Tiho, nemoj govoriti. Mora se odmoriti. Opet u itati naglas ako eli." Prie o Shere Khanu su snane. Ali mora itati o Mulan. Ona je slavna u kineskim legendama. Sviat e ti se, dosta ti je slina." Siromana i mrava, misli." Nasmijeila se. Ne. Hrabra je. Odvana." Pocrvenjela je pa prekrila ruiaste obraze slapom kose. Ruga mi se, Chang An Lo. Pazi to govori da ne bih po tebi prolila ovu alicu neega to smrdi kao u morskog psa ili neto jednako gadno." Pogledao ju je i vidio izazov u njezinim savreno zaobljenim oima tople boje meda. Kako je mogla pomisliti da joj se ruga? Lidija, moram hodati." Hodao je. Iako se to jedva moglo nazvati hodanjem. Cijela mu je teina poivala na djevojci lisici, a ne na njegovim beskorisnim nogama koje bi otkazale uvijek kad bi trebale napraviti neto vie nego samo stajati na mjestu. Bile su slabe i nestabilne poput rezanaca u njegovu elucu. Sramio ih se. Ali, ona mu je olakala. Najprije je donijela dugaku koulju na pruge koja je pripadala novome muu njezine majke. Iako je bila prevelika za njegovo ispijeno tijelo, prekrivala mu je bedra i inila da se ne srami. Mirisala je na lavandu, to ga je iznenadilo, ali ona mu je rekla da mnogi ljudi u ormare stavljaju vreice s lavandom. Zatim je pojaala plinsku pe tako da je zrak postao topliji, a njegovi miii manje ukoeni. Na kraju ga je primila oko struka dok se dizao s kreveta i privukla ga sebi, blizu svome tijelu, prirodno, kao da su bili dvije polovice jedne cjeline.

184

S rukom preko njezina ramena, poeo je vui stopala po podu. Zajedno su se odvukli do vrata i natrag, do prozora i natrag, do pei i natrag. Hodaj. Stopalo. Pokreni. Peta. Prsti. Okret. Digni. Napredak je bio nepodnoljivo spor. Vrtjelo mu se u glavi i na trenutke je gubio vid, crnilo mu se pred oima, ali je nastavio hodati. Dosta", odluno je rekla Lidija. Ubit e se." Miii su mi slabi, Lidija. Moram im dati snagu." Glas mu je bio jedva ujan apat. Koja korist od toga da ti izlijeim tijelo ako e se ti opet razboljeti?" Ne mogu stati. Nema vremena." Mora. Stani, molim te. Opet emo vjebati nakon to odspava jedan sat." Probudit e me?" Obeavam." Sruio se na krevet i odmah upao u tunel vatre. Ima posjet, Chang An Lo. Gosta." Jo i prije nego to je otvorio oi, ruka mu je skliznula do dugog noa za rezanje mesa koji je leao kraj njega ispod plahte. Zamolio ju je da ga donese iz kuhinje nakon to ju je posjetio onaj Rus koji je znao o Kuomintangu. Ako se taj ovjek vratio, Chang nee umrijeti bez borbe. Pozdravi ga." Chang je iznenaeno trepnuo i namrtio se, a onda se osmjehnuo. Nikad nije znao to e djevojka lisica napraviti. Stajala je kraj kreveta drei bijelog zeca. Ruiasti mu se nosi mahnito trzao zbog mirisa bilja u sobi, a oi su mu bile velike od uzbuenja, ali inio se sretan u njezinu naruju i nije pokuavao pobjei. Upoznaj Sun Yat-sena." Sun Yat-sen? Ne. On je otac revolucionarne Kine. Velik i plemenit ovjek. Davanjem tog imena nekakvoj bijednoj ivotinji vrijea uspomenu na njega." Ne, ne, ne budi smijean. Uostalom, kako se usuuje nazvati ga bijednom ivotinjom? On je velianstven zec; samo ga pogledaj. Slui na ast svome imenjaku." Chang je pogledao. Stvorenje je uistinu bilo krasan primjerak. Tijelo mu je bilo snano i miiavo, a krzno sjajno i bijelo kao snijeg na suncu. Zavidio je ivotinji na zdravlju. I na tome to je bio u njezinim rukama. U redu. Pozdravljam te s potovanjem, Sun Yat-sen." Naklonio je glavu. Poaen sam to te vidim ovdje, ali se nadam da u te jednog dana vidjeti na tanjuru. Sa sosom hoisin i korijenom umbira." Chang!" Nasmijao se njezinu izrazu lica. Noi su bile najtee. Uvijek mu je mijenjala zavoje na rukama i obloge na opeklinama na prsima u pripremi za duge mrane sate. Nikad joj nije rekao koliko ga je to boljelo niti koliko dugo je nakon toga leao budan zatvorenih vjea. Ali, bol nije bila potpuno loa. Davala mu je neto o emu da razmilja kad nije mislio na Po Chua. Sjedila je u stolici s glavom poloenom na poplun. Osjeao je njezin njean pritisak na svom bedru, iako je u tami mogao vidjeti samo slabe obrise. Polako je izvukao desnu ruku ispod plahte, uz koju je bio no. Ranije ju je natjerao da mu skine teke zavoje s te ruke i povee je samo tankom gazom koja je vrhove preostala tri prsta i palca ostavila slobodnima i pokretnima. Sumpor njezina ljekarnika izvukao je veinu otrova, a crva ve odavno nije bilo tako da se ruka ve pribliila svojoj normalnoj veliini pa je njome mogao baratati. Kao lopov koji krade koko iz kokoinjca, on je ukrao pramen njezine kose. Dok joj je noem odsijecao uvojak sa stranje strane glave, gotovo je oekivao da e uti njezin uzvik boli, ali nije. Samo je promrmljala u snu. Pitao se kakvi joj se snovi roje po glavi. Uvojak je spremio na sigurno ispod madraca pa ju je pomilovao po kosi dodirom lakim kao pero. Ponovno je zamrmljala i pokuala se udobnije namjestiti na stolici. Njegovi su joj se prsti prikrali naprijed do usana, gdje su mogli osjetiti toplinu njezina daha. Zatvorio je oi. Upleo joj prste u kosu. Ali, to nije bilo dovoljno. Potreba za njom bila je kao otvorena rana u njegovim grudima. Ignorirajui proteste boli koji su mu bljeskali kroz ruke sve do pazuha, podignuo joj je glavu i cijelo joj tijelo povukao na krevet zajedno s poplunom, pustivi da se on spusti preko nje. Zadrao je dah, ali ona se nije probudila. Promrmljala je: Upropastila sam haljinu", zbog ega se nasmijeio, a onda joj se disanje vratilo u spori, prirodni ritam. Ne bi se ljutila, rekao si je. Izmeu njihovih tijela bila je plahta i deka, a ona je bila potpuno odjevena, tako da nije bilo neprilino. Ali, znao je da bi ga njezina majka ubila da ih pronae ovako, to je znailo da jest bilo

185

neprilino. No, osjeaj topline njezina tijela koja je strujala u njegovo jednostavno je bio dobar. Bila je u pravu kad je rekla da e ga izlijeiti. Ne njezini napici ni trave. Ona sama. Osjeao je da mu njezin mousni miris proiava krv. U tami, omotao je ruku oko nje i poljubio je u obraz.

186

Bila je svjesna da joj je toplo. Kao maka se protegnula na jutarnjem suncu i shvatila gdje se nalazila. Na njegovu krevetu. Opet. Otvorila je oi i ugledala Changovo lice kako je promatra svega nekoliko centimetara udaljeno od njezina. Opet. Dobro jutro", njeno je rekao. Bok. Kako sam se nala ovdje?" Trebao ti je san. Ne u stolici. Osjea li se bolje?" Mnogo bolje. A ti? Jesi li dobro spavao?" Jesam." Znala je da lae, ali bilo joj je tako udno to vode taj razgovor dok je ona leala u istom krevetu s njim tako da mu nije proturjeila. Ispruio je ruku i na sekundu joj dotaknuo uho. Primijetila je da mu je oteklina splasnula i poeljela je da joj opet dotakne uho. Uho, lice, to god je htio. Iz ove mu je blizine mogla vidjeti kratku bradicu na eljusti, ali ona je bila rijetka, ne kao Alfredova. Changova prsa bila su bez dlaka i ona je shvatila da joj se to svia. Ta glatkoa. Gledali su se u tiini, ali ta tiina nije bila neugodna ili udna, ve ugodna, prirodna kao i sunevo svjetlo koje je prodiralo kroz zavjese. Zato, kad se ona nakon nekog vremena nagnula prema njemu i njeno mu poljubila usne, meu njima nije bilo nikakvog srama, samo osjeaj cjelovitosti. I estoka udnja. elja je bila toliko jaka da joj je cijelo tijelo trnulo. Ali, kad je to najmanje oekivala, on je zatvorio oi i podignuo zid oko sebe. Progutala je, teko, razoarano, ali podsjetila se da je on bolestan, ozbiljno bolestan, i da mu treba odmor. Kad je skliznula iz kreveta, nije ju pokuao zaustaviti. Leao je tamo i teko disao, kao da su ga boljela prsa, njegova tamna glava nepomina na jastuku koji je jo nosio otisak njezine. Uzela je svjeu odjeu i otila u kupaonicu. Gospodi! Sigurno je smrdjela. Pustila je vodu u kadu i dodala majinu jarkozelenu pjenu za kupanje, ula unutra i vrsto se izribala. Da istrlja enju sa sebe. Poslije je mokru kosu zamotala u runik i obukla svoju drugu haljinu i novi demper od janjee vune koji joj je kupila Valentina, mekan i ut poput jaglaca. Pogledala se u zrcalo iznad umivaonika, pokuavajui vidjeti ono to je Chang vidio, ali nije mogla. Ovih je dana imala neto mesa na kostima, to je bilo poboljanje. I inilo se da joj je majka bila u pravu jer joj je posljednjih nekoliko mjeseci redovitog jela, za to je morala zahvaliti Alfredu, ispunilo ne samo obraze nego i grudi. Jo nisu bile tako dobre kao Pollyine, ali ile su prema tome. Nasmijeila se. Svom odrazu. I ostala iznenaena onime to je vidjela. Bio je to potpuno nov osmijeh. Kad se ovaj put zaulo zvono, Lidija ga je ve napola oekivala. To je sigurno Polly", rekla je i otila dolje otvoriti vrata. Zdravo, Lyd, dola sam vidjeti kako se snalazi. Jesi li osamljena?" O, Polly, sada zapravo nije dobro vrijeme. Upravo..." Zdravo, Lidija, draga. Ajme meni, zaista dobro izgleda. Jednostavno sjaji. I ta ti boja uistinu dobro stoji." Hvala, gospoo Mason. Ne morate se brinuti za mene, asna rije. Dobro sam." Samo provjeravam kako se snalazi, kao to sam obeala gospodinu Parkeru. Brinule smo se da te ona bomba juer nije prestraila, nismo li, Polly?" Ja nisam. Meni je to bilo uzbudljivo", nacerila se Polly. Rekla sam mamici da tebe nee biti strah." Ima li vremena za nekoliko tvojih omiljenih kolaa?" Anthea Mason podigla je metalnu posudu i nasmijeila joj se. Makroni." Lidija ba i nije bila raspoloena za makrone. Mamica ih je napravila posebno za tebe", naglasila je Polly i zadovoljno se nasmijeila kad je Lidija zakoraila natrag u hodnik, putajui ih da uu. Posjela ih je u salon. Nije li ovo lijepa soba?" vedro je rekla Anthea Mason. Divne boje." Lidija je pogledala po sobi. Boje su mamine, namjetaj gospodina Parkera."

187

Ormari s piem i konati trosjed bili su previe tamni i sumorni za Lidijin ukus, ali njezina majka ve je poela ublaavati taj strogi dojam osobnim dodirom, toplim, teksturiranim jastucima i zavjesama. Ali, u tom su trenutku Lidijine misli bile negdje drugdje. Ostala je stajati, premjetajui se s noge na nogu, zabijajui noni palac u debeli kineski tepih. Kako je Sun Yat-sen?" Dobro." A kuhar? Brine li se za tebe?" Da." Dovoljno jede?" Da." Ali sigurna sam da ima mjesta za jedan ovaj, zar ne, draga?" Da. Hvala." alica aja, moda?" ,,Oh. Da. Idem ga napraviti." Reci kuharu da ga napravi, draga. Znam da si se odrekla posluge, iako nikako ne mogu razumjeti zato." Neu dugo." Brzo je krenula prema kuhinji, uurbano napravila aj, pladanj s ajnikom odnijela u salon i sledila se. Gdje je Polly?" ,,Oh, mislim da je skoknula gore zaviriti u tvoju sobu, draga. Ne smeta ti, zar ne?" Lidija je brzo spustila pladanj i potrala. Zakasnila je. Polly je stajala u njezinoj sobi. Obrazi su joj gorjeli, a ona je ukoeno zurila u Chang An Loa koji je leao u krevetu i u ruci stezao no za meso. Oh, prokletstvo, Polly, trebala si ekati." Lidija je zgrabila prijateljicu za ramena i okrenula je prema sebi. Sluaj me. Ne smije nita rei. Jesi li ula? Nikome nita. ak ni svojoj majci." Pollyine oi odlutale su natrag do Changa, promatrajui ga kao da je on tigar u Lidijinu krevetu. Tko je on?" Prijatelj." Pollyine oi su se rairile. Ne onaj iz uliice? Onaj komunist?" Da." to radi ovdje?" Ozlijeen je. Polly, ako ikome kae, to e biti opasno za njega. Mora drati jezik za zubima jer e ga inae uhvatiti i ubiti." Polly je glasno uzdahnula i rukom nervozno prola kroz ike, sluajno ih razmaknuvi i otkrivi runu modricu na elu. Lidiju je taj prizor razljutio. I nikad nemoj rei svom ocu za Chang An Loa. Obeaj mi." Zagrlila je Polly. Sve je u redu, nemoj paniariti. Nismo napravili nita loe." Polly je zurila u nju s nevjericom. Ti ne misli da je loe drati nekog Kineza u svom krevetu dok ti majke nema?" Ne, ja ga samo njegujem, to je sve. U tome nema nita loe. Uostalom, on e otii im malo prizdravi, asna rije." Lidija se zagledala u Pollyine oi i u njima vidjela neto zbog ega joj se eludac prevrnuo. Jo uvijek mislim da to nije u redu", tiho je rekla Polly. Molim te, Polly." Ali, ako kaem svojoj majci..." Ne, nikome nemoj rei. Mora utjeti u vezi s ovim." I dalje je drala prijateljiinu ruku i lagano je stisnula. Za mene." Odjednom je poljubila Pollyin obraz i promrmljala: Molim te, Polly. Napravi to za mene." Razmiljala sam", tiho je rekla Lidija dok je s Chang An Loom epesala gore-dolje po sobi. Smislila sam to emo napraviti u subotu." Chang se znojio. Napor ga je ubijao, ali nije htio prestati. ,,U subotu ja odlazim." Grlo joj se stisnulo. Sad je to prvi put rekao. Ne, o tome govorim. Moe ostati." On je okrenuo glavu i pogledao je sa slabanim smijekom. Ah da, tvoja majka i novi otac bit e sretni da me pozdrave kao svoga gosta." Ja elim da ostane."

188

Njegova ruka oko njezina ramena stisnula ju je blie, ali nije stao. Vidi, sjetila sam se da moe ostati u upi, onoj u kojoj je Sun Yat-sen. Stavila sam lokot na vrata tako da ih nitko osim mene nee moi otvoriti. Nikada nee znati da si tamo. Alfred i moja majka bit e previe zaokupljeni jedno drugim da ita primijete, a ja sam sve vrtlareve stvari stavila u zadnji dio garae tako da..." On se nasmijao. Bogati, nestaan zvuk koji je bio tako pun ivota da joj je srce zaplesalo od veselja. Volim te, Lidija Ivanova", nasmijao se. Tebe ak ni bogovi ne mogu zaustaviti." Nije rekao ne. To je bilo glavno. Nije rekao da, ali nije rekao ne. Uhvatila se za to. Do naveer je bio iscrpljen i inilo se da je pao u dubok, nemiran san. Jecao je i mrmljao u snu, ali na mandarinskom. Oboje su bili vrlo uznemireni Pollyinim upadom, ali je Lidija uvjeravala Changa da njezina prijateljica nee nita rei. Bila je zadovoljna to joj je glas zvuao tako uvjerljivo i poeljela je da je i sama mogla biti sigurna u to. Polly je bila okirana; tko zna kako e reagirati kad bude imala vremena o svemu razmisliti. ,,Polly", promrmljala je samoj sebi, nemoj me iznevjeriti." Dok se no sputala, ona je pogledala kroz prozor prije nego to je spustila zavjese. S obzirom na opasnu situaciju u kojoj se nalazila, osjeala se nevjerojatno sigurnom. Znala je da je to apsurdno. Tako apsurdno da se naglas nasmijala. Poznati komunist u njezinu krevetu, majka koja se uskoro vraa i razdraljivi novi ouh koji e njezin svijet preokrenuti naglavce, no... ipak. Osjeala se dobro. Promatrala je mokrog fazana koji se probijao kroz snijeg na stranjoj tratini u potrazi za crvima i prvi put u ivotu shvatila kako je to biti unutra. Ne vie gladno stvorenje vani na snijegu. Okrenula je glavu od hladnoga zimskog prizora i prouila svoju sobu. Bila je topla, mekano osvijetljena zelenom lampom. Na pladnju je bilo hrane, a na stolici ju je ekala bijela spavaica. Ovako su ljudi trebali ivjeti. No, ona je znala da spavaica i pladanj nisu bili razlog to se osjeala tako dobro. Razlog je bio Chang An Lo u njezinu krevetu. Probudio ju je usred noi. Leala je na krevetu. Kao i no ranije, ispod popluna, ali na deki. Oprala je zube, obukla svoju lijepu spavaicu i zauzela mjesto kraj njega u krevetu dok je on spavao. Lampa je bila ugaena. U neujnom plesu sjena u sobi, njezina su se osjetila polako izotrila. Mogla je uti njegovo disanje i namirisati muki miris njegove koe. Nije se urila da zaspi. Lidija." Ruka mu je bila na njezinoj, a stisak jak. Odmah se probudila. to je? Bol se pogorala?" Ne", rekao je. Samo bol snova." Legla je na bok, prebacila mu ruku preko prsiju i vrsto ga privila uz sebe. ak je i kroz deku osjeala kako mu srce udara. Poloio je vlani obraz uz njezino elo, duboko udahnuo i polako izdahnuo. Dugo su tako leali. Nikad me nisi pitala", napokon je rekao u tami sobe. to?" to se dogodilo." Mislila sam da e mi, ako eli da znam, rei." On je kimnuo. Ali moda e te, ako mi kae sad, to osloboditi i ostaviti ti snove na miru." On je jo jednom duboko udahnuo i kad je progovorio, glas mu je bio ravnomjeran i bez emocija. Nema se ba mnogo rei. Bilo je jednostavno. Skinuli su me i zatvorili u metalni sanduk. Preivio sam. Tri mjeseca, moda i vie. Vie nisam siguran. Kutija s rupama za zrak. Kvadrat dug kao ruka, iste visine. Hranili su me kad im se dalo, to znai da uglavnom nisu. Putali su me van iz kutije samo radi svoje zabave. Rezanje prstiju. igosanje prsa. Druge stvari. Ne elim da ih tvoje ui uju." Lidija je podigla ruku i dugim mu, sporim pokretima pomilovala obraz, vrat. Nije nita rekla. Jednog su dana postali nepaljivi. Preblizu su ostavili noeve dok su se poigravali sa mnom. Vjerovali su da sam bespomoan. Da im ne predstavljam nikakvu prijetnju. No, prevarili su se. Moja je ruka jo znala zariti no u dobro uhranjen trbuh." Rijei su mu prestale. Drhtanje je prolo. Osjeala je njegov gnjev, poput sloja elika pod njegovom koom. Pobjegao sam. Ali nisam mogao otii nikome za koga se znalo da mi je prijatelj. Bilo je previe opasno." Zato si otiao Tan Wahu." Da. Njega nitko nije znao. One straare upotrebljavaju samo ovisnici o opijumu. Nitko drugi ne ide onamo. Mislio sam da e Tan Wah biti siguran." Zareao je negdje duboko u grlu. Prevario sam se."

189

Ne, Chang An Lo, ne. Bio si u pravu. On je umro samo zbog mene. Zbog moga glupog kaputa i neije pohlepe. ao mi je." ao nam je, Tan Wah", proaptao je. Tiina u sobi kratko je trajala jer je i u Lidiji poela kiptjeti srdba. Tko ti je to uinio? Tko su oni? Crne zmije? Ili Kuomintang? Reci mi." On je okrenuo glavu na jastuku i pogledao je. Bilo je previe tamno da bi mu vidjela izraz lica, ali kad ga je dotaknula prstima, sa zaprepatenjem je shvatila da su mu se usne izvile u osmijeh. Zato eli znati, Lidija? Hoe li istrati i sve ih pobiti za mene?" Nita drugo ni ne zasluuju." On se meko nasmijao i premjestio se jo blie njoj. Je li teko ubiti nekoga?" proaptala je. Lidija, ti bi ubila ovjeka kad bi morala." Onda joj je poljubio usne i ovaj put to nije bilo njeno. Bio je to estok, gladan poljubac, od kojeg joj je cijelo tijelo zatreperilo. Tko ti je to uinio?" opet je pitala kad je dola do daha. Ti nikad ne odustaje." Tko?" Uzdahnuo je. Feng Po Chu. Njegov otac Feng Tu Hong je voa Crnih zmija i predsjednik Vijea." Po Chu? Onaj koji je ukrao eksploziv? Zato je to napravio?" Zbog neega to sam ja napravio. Neega to ga je osramotilo." to?" Chang je isprva bio tih i ona je pomislila da e zadrati svoje tajne, ali onda je polako poeo priati. Odveo sam ga njegovu ocu, golog i zavezanog, i natjerao ga da moli. Mislio sam da imam zatitu Feng Tu Honga, ali..." Zastao je i prstom iscrtao oblik njezina uha. Prevario sam se." Lidija se odjednom sjetila to joj je gospodin Theo rekao o Changovu dogovoru s Fengom i kimnula. Hvala ti. Sada znam." Malo se zamislila pa se otkotrljala od njega i ustala iz kreveta, napipala put do male zelene lampe na stolu i upalila je. Kad se vratila do kreveta, jedan trenutak je ostala stajati vrlo mirno i napeto ga promatrala. Zatim je polako povukla spavaicu preko glave. Vidjela je da su se njegove crne oi ispunile udnjom. Podignula je plahtu i legla u krevet kraj njegova golog tijela. Bio je topao. Poput svile s jedne strane njezine koe. Rukom mu je njeno prela preko zamotanih prsa i niz mrava rebra do bokova. Poznavala je njegovo tijelo, svaku kost, svaki mii. Ali, odjednom je postala nesigurna. Nije znala to da radi. Otkucaji srca umili su joj u uima i bojala se da e to i on uti, ali ba kad je pomislila da je napravila budalu od sebe zato to mu se popela u krevet kao obina kurva, on se podignuo na lakat i zagledao se u nju svojim ozbiljnim, mranim oima. Tako intenzivno da je otjerao sve njezine strahove. Njegove su usne polako pronale njezine. Isprva oprezno. Sitni, spori poljupci po usnama, po vrhu brade, po kutovima oiju i jagodicama. Od toga je po cijelom tijelu osjetila navalu neeg tako divljeg i intenzivnog, gotovo poput boli, nekakva vruina joj je palila tijelo. Krenula joj je od usana do vrhova grudi pa joj se spustila meu noge. Bradavice su joj bridjele. ula je samu sebe kako je zastenjala mekim, mijaukavim zvukom koji nikad prije nije ula. Lidija", promrmljao je dok su mu usta ponovno prisvajala njezina. Ruka mu je milovala njezine gole grudi i polako klizila niz nagib njezina vitkog trbuha u sporim, izluujuim krugovima. inilo joj se kao da joj se koa pretvorila u neto drugo, neto s vlastitim ivotom, koji ona vie nije mogla kontrolirati. Trljala se o njegovo tijelo, njezino bedro pritisnuto uz njegovo, njezine ruke diraju, istrauju, miluju, pronalaze svaku kost u njegovim leima, njegove iroke, ravne lopatice i oblinu njegove stranjice. Usne su joj se otvorile pod njegovim, a neoekivani osjeaj ispreplitanja njihovih jezika kroz cijelo joj je tijelo poslao drhtaj takvoga predivnog oka da je on zastao, podignuo glavu i zabrinuto je pogledao. Ona se nasmijala, to je zvualo gotovo poput predenja, i ovila mu ruke oko vrata, ponovno ga privlaei k sebi. Njegova otvorena usta istraivala su joj vrat, kao da je eli pojesti, a onda joj je njegov jezik poeo lizati grudi, kuajui je, otkrivajui, sve dok se linije njezina tijela nisu rastopile i spojile s njegovim. Zapanjilo ju je to su dva tijela mogla napraviti. Postati jedno. Kad je nagnuo svoju tamnu glavu nad njezine grudi, ona je pustila da joj jezik putuje niz stranju stranu njegova vrata, uvijajui kratke dlaice i prelazei preko svake kosti njegove kraljenice. Koa mu je mirisala na

190

trave, a od njezina je slanog okusa osjetila pulsiranje u slabinama. Kad joj je uzeo bradavicu u usta, vruina joj je eksplodirala u grudima i potreba za njim postala je neizdriva. Posegnula je prema dolje, gdje je osjeala da joj njegov penis vrsto pritie bedro, ali kad su joj se prsti ovili oko njega, ona se okirala. To nije bio penis koji joj je bio poznat, onaj koji je ranije drala u ruci. Ovaj je bio drugaiji. Velik. Prevelik. Kako je neto moglo biti tako tvrdo i tako meko u isto vrijeme? On je zajecao kad ga je dotaknula. Penis mu je poskoio meu njezinim prstima kao da je strujni udar proao kroz njegove plave vene i ona je osjetila neobuzdanu elju da ga dri, da ga uva, titi i posjeduje zauvijek. Kao da je bio dio nje. Kao to je Chang bio dio nje. Odjednom vie nije mogla izdrati pa je uzela njegovu zdravu ruku i stavila je izmeu svojih nogu. On je isti tren podignuo glavu tako da su mu se usne i jezik stopili s njezinima, a prsti su mu poeli milovati vlano srce meu njezinim nogama, najprije njeno, a onda vre, jae. Ona je zastenjala i ula da on odgovara dubokim, grlenim jecajem. Izgubila je pojam o vremenu. Minuta ili sat, nije imala pojma. Ovila mu je nogu oko boka i osjetila kako njegov penis vrsto pritie njezinu pukotinu, pulsirajui vrue i udno. Odjednom je bio iznad nje. Ljubio joj je kapke dok ih nije otvorila i ugledala njegove tamne oi da je promatraju s toliko njenosti i udnje da je znala da e ga nositi u sebi do kraja ivota. Usne su mu pronale njezine. Slatka moja ljubavi", dahnuo je. Reci mi da je ovo ono to eli." Umjesto odgovora, ona je naglo podigla bokove tako da je njegov vrh skliznuo u nju, uvi da je on naglo udahnuo. Zubi su mu zagrizli njezinu usnu. Polako, njeno i beskrajno paljivo je uao u nju. U jednom je trenutku kriknula zbog otre boli koju je osjetila, ali on ju je vrsto drao, aptao joj na uho, izjedao je. Jedva je dolazila do daha. Sve misli su prestale. Cijeli se svijet pretvorio u taj jedan trenutak. Preplavila ju je divlja, estoka vruina, palei nove putove u njezinu tijelu. U njegovu tijelu. U njihovu tijelu. Stapajui ih u jedno. A kad ih je oboje rascijepio konani drhtavi vrhunac, pomislila je da umire. Uistinu umire. I da su je Chang An Loovi bogovi odnijeli u novi ivot. Nije imao none more. Ne te noi. Ona ih je otjerala. Chang An Lo nije mogao skinuti pogled s nje, ak ni u mraku. Glava joj je leala na njegovu ramenu dok je spavala i on joj je obrazom okrznuo kosu, samo da je ponovno osjeti, da dotakne njezinu vatru. Misli su mu neprestano jurile prema naprijed, istraujui skrivene puteve budunosti, ali on ih je povlaio natrag. Natrag u sadanjost. U ovaj trenutak. Ovo sada. Ovu savrenu toku u vremenu. Borio se da se usredotoi. Da fokusira osjetila. Ali, sve to je osjeao bila je radost nje, udo njezina tijela, slatki miris nje. Njegova djevojka lisica. Dok je leao budan u satima prije zore, u glavi je ponovno proivio svaku sekundu. Ponovno uo male krikove uitka. Osjetio njezine zube na kljunoj kosti. Snane miie unutar nje. Onaj trenutak sigurnosti kada... Ne. Odvukao je misli od toga i prisilio ih da se zadre na sadanjosti. Ne na onome to je prolo. Niti na onome to e tek doi. Na ovome trenutku. Prisilio se potpuno proivljavati svaki dah i ne misliti na sljedei. Bogovi su mu podarili blago kakvo malo ljudi ima sree doivjeti u ovom ivotu. Nee ga upropastiti strahujui da bi u nekom sutra mogao doi lopov i ukrasti mu je. Usnama joj je dodirnuo elo i zadrao ih na njezinoj koi. Bila je topla i mirisna od sna. Oi su mu se prikovale za sjenovito klupko njezine kose dok ju je sluao kako die. Morao je razbistriti glavu. Razmisliti o onome to je bilo najbolje za nju. Jesi li umoran?" Oi su joj bile goleme. Velika jantarna jezera svjetlosti. Nisam." Nasmijeio joj se dok je u tami leala kraj njega na jastuku. Osjeam se bolje. Mnogo bolje. Ponovno jak iznutra." Dobro." Poljubio joj je uho. Ima savrene ui. Neprocjenjive porculanske koljke." Ona se nasmijala i lagano mu prebacila nogu preko tijela. Isti se tren uzbudio. Dodirnuo joj je grudi i osjetio da joj miii oivljavaju ispod koe. Ovaj mu je put olakala. Zajahala ga je, njiui se u neodlonom ritmu dok su mu ruke milovale meke obline njezinih grudi, vrstih i napetih i beskrajno primamljivih njegovu jeziku. Promatrao joj je lice. Bilo je tako izraajno. Toliko je pokazivalo. U mislima je naslikao njezino lice kao to umjetnik slika njean portret na porculanskom tanjuru. Sloboda njezine strasti kad je zabacila kosu naprijed i usnama zgrabila njegove, nadvijajui se nad njim s neprikrivenom udnjom, bila je neto novo za njega i samo je jo vie zapalila njegovu potrebu za njom. No, u isto

191

ga je vrijeme i ganula, pokrenula neto duboko u njemu, gdje ga jo nitko nije dotaknuo. I dok su mu prsti plesali niz njezino tijelo i tjerali je da zadrhti, on se pitao je li ustvari on dotad bio netaknut.

192

Lidija je leala mirno. Nije htjela naruiti tamu. Sve se promijenilo. ak je i jastuk drugaije mirisao. inilo joj se kao da je preko noi svoje tijelo zamijenila za neko novo i sad ga je morala ispoetka upoznati jer je ovo tijelo znalo i instinktivno radilo stvari koje je njezina glava mogla samo u udu promatrati. Ovo tijelo nije imalo srama. S uitkom se preputalo iznimnim inima intimnosti. Zapanjilo ju je to joj tijelo nije poznavalo sram u svojoj golotinji, ak ni pod pogledom mukarca. Ne samo mukarca. Kineskog mukarca. to bi joj majka rekla? Ona se nasmijeila, a mjehuri smijeha pobjegao je u tihu sobu. Zamislila je izraz koji bi Valentina imala na licu da sad ue u sobu; najprije bi joj se oi i usta zaokruili od oka, a onda suzili od bijesa. Zaudo, nita je od toga nije uznemiravalo. Ne sad, u ovome udesnom novom tijelu. Poeljnom tijelu. Besramnom tijelu. Protegnula je udove, ispruila prste na nogama, stisnula novoprobuene miie izmeu nogu i u donjem dijelu trbuha i dolje osjetila priguenu bol. Ne ba bol ve nekakvo slasno vibriranje koje ju je podsjealo na to to se dogodilo. Kao da bi mogla zaboraviti. Vie nije bila djevica. Ta joj je pomisao donijela samo drhtaj uitka, iako je znala da bi njezina majka urlala i bjesnjela i rekla da je nijedan mukarac nee htjeti sad kad je oteena roba. To su bile takve gluposti da Lidija nije mogla suzbiti smijeh. Iz otunog artikla u najudaljenijem kutu police ona se pretvorila u sjajnu novu stvar. Blistavu i svjetlucavu i iznutra i izvana. Osim toga, koga je bilo briga to bi drugi mukarci rekli? Zadrhtala je od gaenja od same pomisli na dodir drugog mukarca. Chang An Lo je bio taj kojega je htjela. Nitko drugi. Prislonila je uho na njegova usta da se uvjeri da jo die. Nije ba vjerovala njegovim bogovima. Moda su ga htjeli za sebe. Ali, ona ga je htjela vie. Vrijeme za doruak, ljubavi. Znam da nije jo jutro", nasmijala se i zamahnula rukom prema crnom prozoru, ali ja umirem od gladi." On je osjetio gubitak topline njezina tijela. elim jesti samo tebe." Nasmijeio se. Ne. Danas e dobiti kuhana jaja i tost. Mora sauvati snagu. Nikad ne zna kada e ti opet zatrebati." Nestano se zasmijuljila i ustala iz kreveta, upalila svjetlo i otklipsala do kupaonice. Changa je impresionirala takva rasko u zapadnjakim kuama. uo je da je pustila vodu i pjevala dok si je pripremala kupku. Nasmijeio se, ali znao je da je mora pripremiti. Priaj mi o svom djetinjstvu." Sjedila je na rubu krevetu, prekrienih nogu i sa zdjelicom nekakvoga jueranjeg deserta. Svako malo se naginjala prema njemu i hranila ga liicom. Zapravo mu je taj slatki okus bio odbojan i bio je iznenaen to je ona toliko uivala u njemu, ali to nije niim pokazao. Moje djetinjstvo", rekao je. Bilo je velianstveno. Tutori, sluge, robovi. Moj otac je bio veliki mandarin. Pero pauna na eiru i zlatni crepovi na krovu kao znak nadmoi. Bio je pouzdani savjetnik carice Tzu Hsi, ali kad je Sun Yat-sen..." Moj zec?" Nacerila se. ...kad je pravi i plemeniti Sun Yat-sen 1911. godine zbacio dinastiju Ching, moj je otac jedva izbjegao smrt. Preivio je samo zato to je nova sredinja vlast trebala njegove financijske sposobnosti. Ali", pustio je da mu lice postane ukoeno i bezizraajno, gospodari rata najprije su prerezali vratove jedni drugima pa doli po njega." ,,A tvoja obitelj?" Mrtvi. Svi su mrtvi. Pogubljeni u Pekingu. Po naredbi generala Yuan Shi-k'aija." ao mi je. Tako mi je ao, ljubavi. Izgubiti sve..." Odmahnuo je glavom, kao da je mogao otresti tu sliku iz glave. Ja sam pobjegao. Odluio sam ivjeti s redovnicima da bih se nauio jednostavnijem nainu ivota. U hramu u planinama sjeverno od Yenana."

193

Hram?" Da." Mislila sam da komunisti ne vjeruju u religiju." ,,U pravu si. No, praznovjerje se ne moe tako lako iskorijeniti iz ljudskog uma." Posegnuo je za njom, privukao je k sebi i polizao razmazanu kremu s njezine usnice. Kao ni ljubav iz ljudskog srca." Je li se to nama dogodilo?" Oi su joj bile ozbiljne. Bijeg?" Ne. Ljubav." Pomilovao ju je po bradi, a nepovezana ruka skliznula joj je unutar koulje, gdje je mogao osjetiti da joj srce snano kuca. Zar ne osjea? Ovdje." Osjeam bol." Njeno se nasmijao. Volim te, prekrasna moja lisice." Oi su joj se rairile i usredotoile se na njegove, a u dnu grla joj je treperio puls. Volim te, Chang An Lo. Neu dopustiti da nas itko razdvoji." Osjetio je otru bol u grudima. Hajde da ivimo u ovom trenutku, ljubavi moja. Nitko nas ne moe razdvojiti od ovog trenutka." Vrijeme je da se premjestimo." to?" ,,U upu." Zato sada?" pitala je. Tek je petak, a nije jo ni jutro." Prvi odsjev zore lagano je prebirao po zavjesama. Oni se vraaju tek sutra, tako da imamo jo danas i veeras da..." ao mi je. Moram se preseliti odmah. Danas. Prije nego to se razdani." Zato?" Da budemo spremni. Biti spreman znai ostati iv. to ako se vrate ranije? Isti bi tren pozvali policiju." Molim te. Nemoj." Savrena ljubavi, ne moe me drati u kavezu kao svog zeca." Ali ja samo elim da bude siguran, elim ti dati vremena da ti tijelo zacijeli i ponovno postane jako. Jo ima groznicu." Znam da sam slab." Prole noi nisi bio tako slab." Ne. Vidi da mi daje snagu." Molim te, Chang An Lo. Priekaj do sutra." Sve je premjestila pod zadnjim ostacima tame. Plahte, deke, lijekove, zavoje, svijee, hranu i vodu. Zajedno su sili niz stepenice i otili do upe, njegova ruka preko njezinih ramena; okirao se koliko je jo bio slab. Nije nita rekao, ali se njezino lice stalno zabrinuto okretalo prema njemu dok se vukao preko ledenog travnjaka. Ni njegovo umirujue kimanje nije bilo onako uvjerljivo kao to se nadao. Kuhar i njegova ena ljenarili su dok im nije bilo gospodara, jo u krevetu, tako da nije bilo opasnosti da ih otkriju, ali ono ega se on bojao bilo je da nee imati snage doi do upe. to onda? Je li ga ona mogla vui? Trebao si ekati do sutra", ljutito je rekla kad je napokon posrnuo kroz vrata upe i sruio se na pod. Otpuzao je do zida i naslonio se pokraj Sun Yat-sena, dok mu je ona pripremala leaj na drvenim daskama. U glavi mu je zujalo, a noge su mu se tresle. Ali, volio ju je promatrati. Nain na koji se kretala. Uinkovito i energino. Hvala", rekao je kad mu je pomogla da se smjesti na hrpu deka i stavila mu termofor pod noge. Nemoj se ljutiti." , ljubavi, ne ljutim se. Samo sam uplaena jer me ostavlja." Pogledaj me. Izgledam li ti dovoljno jak da skoim preko tvog krova i odletim?" Nasmijala se, velikoduno dijelei svoju energiju. Spavaj sada." ,,A ti?" Ja u otii na trnicu im se otvori. Da ti kupim neku odjeu." vrsto ju je drao za ruku dok mu se njezino lice gubilo u izmaglici. Paunovo perje i zlatne cipele, molim." Osmjehnula se. Ja sam mislila neto kao cilindar i pingvin odijelo."

194

Nije imao pojma o emu je govorila, ali podignuo je njezine prste do svojih usana. Nasmijeila mu se. I nikakve divlje zabave dok me nema." Netko je zatresao lanac. Chang se tiho otkotrljao iz leaja. No s dugom drkom ve mu je bio u ruci. unuo je s jedne strane vrata. Gospodina Lidija? Gospodina, ste ovdje? Wai vas treba." To je bio kuhar, Wai. Chang je odahnuo. Taj je ovjek oito bio idiot ako nije shvaao da nije mogla biti u upi ako je lokot bio zakljuan izvana. Supa nije imala prozore, samo mali otvor na krovu, to je znailo da nitko nije mogao vidjeti unutra. uo je kuhara kako odlazi, mrmljajui neto o hladnom vjetru, ali Chang se nije pomaknuo. Otjerao je paukove mree iz glave. Morao je biti oprezan. Sluao je hoe li biti jo koraka, ali nije ih bilo. Zrak oko njega bio je maglovit i ustajao, ali on je bio svjestan tanke zrake suneve svjetlosti u jednom uglu, koja je osvjetljavala zrnca praine, a jednog ohara potjerala dublje u mrak. Svjetlo se postupno promijenilo. Chang je procjenjivao tijek vremena po brzini kojom se pravokutnik svjetla uljao po podu, okrznuo Sun Yat-senov nos, preao preko nekakvih insekata i zaustavio se na dekama, kao da se umorio. Odnekud iz vrea od grubog platna naslonjenih na jedan zid zaulo se tapkanje mia. Chang je u tiini promatrao kako pauk plete mreu od jedne police s posudama boje do druge; u tom bi trenutku dao jo jedan prst da je imao paukovu pokretljivost. Zato to je nasluivao opasnost. Kako ili kada, nije znao, ali mogao ju je okusiti. Bila je u zraku. Kad je suneva svjetlost napokon napustila unutranjost upe, poeo se brinuti za Lidiju. Uzeo je jednu od deka s leaja, zamotao se u nju i stavio pregrt lijekova u pamunu navlaku za jastuk, spreman na pokret ako to bude potrebno. Desnom je rukom paljivo odmotao zavoje s lijeve. Vrijeme za tetoenje je prolo. Prouio je obje ruke. Desna je dobro zacjeljivala, ali lijeva je jo bila runa i nateena, a iz rupe gdje je nekad bio mali prst curio je gnoj. Taj je prizor duboko vrijeao njegov osjeaj za ravnoteu. Ruke su mu bile nesimetrine. ak ni zacijeljene nee imati dobar balans. Bijes se uzdignuo iz dubine njegova eluca gdje je leao sklupan, ali on ga je kontrolirao, duboko udisao, polako izdisao. Sustavno i neumorno, poeo je razgibavati prste. Oprosti to me nije bilo tako dugo. Nadam se da se nisi brinuo." Bacila je pogled na njegovo lice i vidjela kroz osmijeh dobrodolice koji joj je poklonio. Sagnula se i poljubila ga. to radi ovdje kraj vrata? Trebao bi biti u krevetu, odmarati se." Gotov sam s odmaranjem." Znaajno ga je pogledala, ali nije nita rekla. Odmotala je pakete koje je donijela. Njezin iroki osmijeh ispunio je prljavu upu, a on je mogao osjetiti da mu njezina toplina i vitalnost prodiru u ile. Bojim se da nije nova, ali je dobra." Podigla je odjeu. Imala je pravo, bila je dobra. Bio je dirnut to je otila ak do kineske trnice u starom gradu, jer to nije bila zapadnjaka odjea. Nekoliko irokih, seljakih hlaa, proivena tunika i debela, podstavljena jakna, a u posebnom paketu vrste konate izme. Najvie mu se sviala konata vreica, izgrebena i pohabana, ali itava. Na neki ga je udan nain podsjetila na njega. Samo to on vie nije bio itav. Hvala ti. Na darovima." Tvoja ruka." Namrtila se. to si napravio? Opet krvari. Daj da je poveem." Jedan sloj zavoja. Ne vie." Ponovno mu je dobacila onaj pogled. Na engleskoj trnici gdje sam nala vreicu, ula sam glasine. O bombama. Jo dvije prole noi." Iz jastunice je izvadila antiseptinu bornu kiselinu i posudicu sa sumporovom kremom. Planira ii nekamo?" blago je pitala. Ne." Kimnula je. Ali, to je bio nesiguran pokret. Kau da bombe postavljaju komunisti. Osam ljudi ubijeno je ispred jednoga nonog kluba i pria se da e policija preokrenuti cijeli okrug u potrazi za lanovima sindikata. Svi su ljuti." Boje se", promrmljao je Chang. Zanemario je bol u lijevoj ruci dok mu je previjala ranu. to misli, jesu li to komunisti?" Ne. To je Po Chu. Pametan je." Ali, on nita ne dobiva s tim..." Vrata su se otvorila i jak vjetar joj je raupao kosu. Jedan je pramen prekrio Changove oi, ali je ipak vidio visoki lik koji je stajao na vratima. Chang se nije pomaknuo. Samo mu je desna ruka podigla no.

195

Lidija je skoila na noge uz uzvik iznenaenja. Alekseju Serove! Kog vraga radi ovdje?" Iskoraila je ispred njega, blokirajui mu pogled, ali ne prije nego to je Chang vidio da su njegove otre, zelene oi primijetile improvizirani krevet, Changove ruke i osuenu krv na drvenom podu. Doi u kuu", odluno je rekla Lidija i izmarirala iz upe, prisiljavajui Rusa da se povue. Zatvorila je vrata i stavila lokot.

196

Zna li koja je kazna za skrivanje poznatog bjegunca?" Samo malo, zbog ega misli da je on bjegunac? To mi je prijatelj koji je ranjen i koji treba pomo, to je sve." U upi?" Aleksej Serov zvuao je skeptino. Zaista ne vidim zato bi se to tebe ticalo", Ijutito je rekla. Stajali su u salonu, a ona nije htjela raspravljati. Htjela je da on ode. Nije ga pozvala da sjedne niti ponudila da uzme njegov besprijekorni sivi kaput i svileni al. Uostalom, to ste radili njukajui po mojoj upi?" I prije nego to je zavrila reenicu, znala je da je to mogla i bolje sroiti. Njukajui? Gospoice Ivanova, smatram to uvredom." Ukoeno je ispravio ramena. Kratka mu se kosa nakostrijeila. Pozvonio sam na prednja vrata i va me sluga obavijestio da ste u upi sa svojim zecom. On je bio taj koji me uputio onamo." Wai, kuhar. Prokleta lijena budala. Onda se moram ispriati. Nisam vas htjela uvrijediti. Samo mi se inilo da ste..," Upali?" Da." Pogledao ju je hladnim, upitnim pogledom i priao korak blie, rukom nestrpljivo tapkajui po reveru kaputa. Tihim glasom je rekao: Mislim da previe riskirate. Ponovno. Ovo su nasilna vremena, gospoice Ivanova, i trebali biste paziti. Bombe koje eksplodiraju, spletke koje potkopavaju sve sporazume, opasnost koja vreba nekoga tko ni ne zna u to je upleten - to su stvari o kojima vi nita ne znate. Ljudi svakog dana pogibaju za manje od onoga to vi radite." Dio njezina samopouzdanja je ispario i to joj se sigurno vidjelo na licu jer je on ljubaznijim glasom rekao: U redu je, ja ne grizem." Ona se nasmijeila i potrudila da to izgleda prirodno. Hvala na savjetu, ali to se mene ne tie." Kako to mislite?" Znao je prokleto dobro kako je to mislila. Mislim da nita od toga nema veze sa mnom. Naravno da ujem to se dogaa u Junchowu, ali..." Ali niste upleteni?" Ne, nisam." A taj ovjek u vaoj upi nije komunist?" Ne." On se nasmijao, zabacio glavu unatrag i ispustio mekan, podrugljiv zvuk, ispuhujui zrak kroz svoje bijele zube. Niste ba dobra laljivica, gospoice Ivanova." To ju je zapeklo. Uvijek je bila prokleto dobra laljivica. Ono to bih ja voljela znati", odsjeeno je rekla, jest to vas uope vodi ovamo. Zato ste me posjetili?" Ah, da." Nakrivio je glavu u pristojnom naklonu, posegnuo u dep kaputa i izvukao pozivnicu. Od moje drage mame, grofice Serove." Lidija ju je prihvatila. Pozivnica je bila boje slonovae, debela i na vrhu ukraena zlatnim reljefnim grbom koji je prikazivao orla rairenih krila iznad raetvorenog tita. Nije bilo teko pogoditi da je to grb obitelji Serov. Tekst ju je pozivao na veer plesa i zabave u vili Serov na Rue Lamarque, u ponedjeljak u osam sati. Ponedjeljak? Do ponedjeljka je jo bila cijela vjenost. Nije mogla razmiljati toliko unaprijed. Najprije su ona i Chang morali preivjeti ovaj vikend. Tako da bude i slubeno", rekao je prijateljskim tonom, ali opet s tim nadmonim smijekom. Hvala. Razmislit u o tome, ali ne znam svoje planove za sljedei tjedan dok mi se majka ne vrati." Traak iznenaenja preao mu je preko lica, kao da nije bio naviknut da itko odbije poziv jednog Serova, ali je to glatko prikrio. Naravno. Razumijem."

197

Otpratila ga je do vrata. Iskoraio je van i vjetar mu je uhvatio al, ali on je to ignorirao i okrenuo se prema njoj. Njegove zelene oi uhvatile su njezine i dugi je trenutak promatrale u tiini. Ne zaboravite moj savjet, gospoice Ivanova", bilo je sve to je rekao. Ali njoj je i to bilo previe. Alekseju Serove, zato se ne brinete za vlastiti ivot i pustite mene da se brinem za svoj?" Zatvorila je vrata. Sve u svemu, to je moglo proi i bolje. Draga, iznenaenje!" Lidija se smrznula. Bila je u svojoj sobi. Samo je potrala gore da uzme jo jednu vestu prije nego to ode u upu ispriati Chang An Lou kako je prolo s Aleksejem Serovim. Lidija, stigli smo." Mama." Potrala je niz stepenice. Stajali su u hodniku, okrueni prtljagom i paketima. Otresali su kapute, smijui se i topui hladnim nogama. Kuu koja je cijeli tjedan bila tako tiha ispunili su bukom i komeanjem. Dahom vanjskoga svijeta. Draga." Majka joj je raskrilila ruke i Lidija joj je poletjela u zagrljaj. Dogodilo se neto na to Lidija nije bila spremna. Valentina je omotala ruke oko nje, tako vrsto kao da je nikad ne namjerava pustiti, a njezin je elegantni lik potresao duboki drhtaj dok je svoju ki ljubila u obraz. Lidiju je odjednom zaboljelo grlo, tako snano da joj se inilo kao da su joj unutra zabodene udice. Jesam li ti nedostajala, draga?" Zar te nije bilo? Nisam ni primijetila." Zloesto dijete." Valentina se nasmijala i stisnula Lidijinu ruku. Alfred joj je priao i nespretno je potapao po leima. Drago mi je vidjeti da tako dobro izgleda, draga moja. Ali, gdje je Deng?" Sluga?" Jo se drala za majku i udisala miris njezina parfema duboko u plua. Dala sam mu tjedan slobodno." Zato bi zaboga...? No dobro, nema veze. Sam u odnijeti prtljagu gore. Uostalom, to je dobra vjeba." ula je njegove teke korake na stepenicama i osjetila majin ubrzani dah na svome uhu. Lidija", bilo je sve to je Valentina rekla. Lidija." Mama." Stajale su same u hodniku. Nijedna nije htjela pustiti drugu. Ti bi se oduevila, Lidija." Alfred joj se iroko osmjehnuo i zadovoljno povukao dim iz lule, aljui spirale plavog dima prema stropu. Lidiji je aroma njegova duhana bila draa od otrog mirisa majinih cigareta. Svi su sjedili u salonu nakon izvrsnog obroka, koji se sastojao od svinjskog odreska i kreme od ananasa za desert. Wai se razmetao svojim proirenim jelovnikom sad kad mu se gospodar vratio. Alfred je zapalio vatru u salonu, jer nije bilo sluge da je zapali umjesto njega. Cijelo je vrijeme zvidao i Lidija je primijetila znatnu promjenu u njemu. Vie nije bilo nervoznih tiina ispunjenih vrpoljenjem. Zvukovi su samo izvirali iz njega. Pjevuenje, zvidanje, rijei. Kao da je sva ta srea istjecala iz njega u obliku raznih zvukova. Jednoga u dana, Lidija", rekao je Alfred dok je bacao ibicu na uareni ugljen, i tebe odvesti u peinske hramove u Yungangu. Mora sama vidjeti kako su zapanjujui, kakve su divne graditeljske vjetine Kinezi posjedovali prije dvije tisue godina. Dobri Boe, u Engleskoj nemamo nita to bi se moglo usporediti s tim. Izvanredno." Voljela bih to." ,,Oh, dochenka, zaista mora vidjeti sjedeeg Budu. Nevjerojatan je. Gotovo dvadeset metara visok i uklesan u utu stijenu. Nikada nisam vidjela tako velikog mukarca." Valentina se nasmijala i zadirkujue pogledala Alfreda koji je sjedio kraj nje na trosjedu. U pozadini je tiho svirao radio, nekakva nova vrsta sinkopatskog jazza, a Alfred je opet pjevuio. Lidija je pijuckala sok od limete s ledom i trudila se sudjelovati u razgovoru, ali misli su joj bile vani na hladnoi. Morala je ponovno zagrijati termofor. Promijeniti obloge na prsima. Ve je kasnila sa sljedeom dozom biljnog aja i...

198

Draga, sluaj me. Izgleda kao da si miljama daleko. Priala sam ti o sustavu koji imaju za svoje hramove i grobnice i ostalo. Zove se feng shui. Upotrebljavaju ga ve vie od dvije tisue godina. To bi trebalo zajamiti da su te lokacije... Oh, koju su ono rije upotrijebili, anele?" Pogodne?" ponudio je Alfred. Tako je, pogodno smjetene." Valentina je bila iznimno ivahna. Kao da je zbacila plat nauene ravnodunosti koji je prije nosila i nadomjestila ga entuzijazmom za sve oko sebe. Lidiji je to bilo dosta udno. Nije se mogla odluiti je li ta promjena nastala unutarnjim osloboenjem ili je bila nametnuta izvana. No, Alfred je oito bio oaran. Znam za feng shui, mama. Problem je u tome to se Europljani na to uope ne obaziru. Gradimo pruge kroz njihova posveena mjesta, a misionari podiu crkve koje bacaju sjene na drevna kineska rodovska groblja, naruavajui mir njihovih mrtvih. Nemoj se smijati, mama. Njima je to zaista vano. I oni vjeruju da tornjevi naih crkava bue nebo svojim otrim vrhovima, spreavajui povratak dobrih duhova na zemlju. Feng shui znai vjetar i voda." Zaista? Ba si pametna, draga. Nemam li pametnu ker, Alfrede?" Da, vrlo pametnu." Ponovno se nasmijeio Lidiji. Ali, Lidija je znala da bi se on jednako spremno sloio i da mu je Valentina rekla da joj je ki jarkozelena s ruiastim tokicama. Lidija je paljivo odabrala trenutak. Leerno se protegnula i ustala. Drago mi je to ste opet kod kue, ali mislim da ja idem u krevet ako nemate nita protiv." Tako rano?" Mmm, spava mi se." Nasmijeila se svom ouhu. To je zbog vruine ove prekrasne vatre. No, najprije u se samo zaletjeti provjeriti kako je Sun Yat-sen. Jo je malo nervozan u svome novom domu pa..." Mislim da nee, Lidija", odluno je rekao Alfred. Ne elim da luta vani po mraku." Ali, ima mjeseine. Nije previe mrano." Ne, idi ravno u krevet, draga moja. Ostavi zeca za ujutro." Nasmijeio se, ali oi su mu bile ozbiljne. Ona se odjednom sjetila dogovora koji su sklopili u zamjenu za dvjesto dolara. Srce joj je potonulo. Pogledala je prema majci traei pomo, ali Valentina je stajala ispred ormaria s piem i toila au votke za sebe i brendi za svog mua. Molim te, Alfrede", nagovarala ga je Lidija. Ne veeras, draga. Hajde sad lijepo idi u krevet i ostavi vrajeg zeca za sutra. Budi dobra djevojka. Laku no." Lidija je kimnula. Laku, no, mama", rekla je i dala joj lagani poljubac. Onda je isto napravila i s Alfredom, izbjegavajui njegove naoale. U sobi je uzela list papira, nacrtala veliko slovo A i zabila pribadae u njega. Leali su meu dekama na pranom podu. Njegov joj je palac milovao bradavicu, njeno, umirujue. Gledali su kako mjesec putuje preko prozoria na stropu iznad njih. Lidija je oajniki eljela da je to puni mjesec, potpuni, magini disk, tako da moe neto zaeljeti, ali bilo je barem tjedan dana prerano, a njegovo savrenstvo upropateno stvarnou. Glava joj se odmarala na Changovu ramenu, a udovi su im bili tako isprepleteni da vie nije znala gdje njezini prestaju, a njegovi poinju. Njegova koa bila je dio njezine. Njezin dah dio njegova. Lidija." Mmm?" Dugo su bili tiho, udobno zamotani jedno u drugo. Pravokutnik prozranog svjetla koje je mjesec bacao preko njih pretvarao je njihovu golu kou u srebro i tjerao sjene da skau s jednog lica na drugo kad su im se usne okrznule. Prije su vodili ljubav i bilo je drugaije. Vatrenije. Gladnije. Kao da su njihova tijela znala da im vrijeme istie. Lidija je nestrpljivo ekala u svojoj sobi dok nije bila sigurna da njezina majka i Alfred spavaju, a onda se oduljala dolje i potrala preko trave. Mraz joj je krkao pod nogama. Stabla su nasrtala na nju svojim iljastim, izduenim sjenama, a imi joj je preletio nisko iznad glave dok je okretala klju u lokotu. Jesi li dobro?" Odmah je pitao. Stajao je s jedne strane vrata s dekom prebaenom preko ramena. Ne, nisam dobro. Uope nisam dobro." Poljubio ju je. Majka mi se vratila ranije, ba kao to si rekao da bi mogla, tako da sam zaglavila u kui, nasmrt zabrinuta za tebe, znajui da se i ti sigurno brine zbog Alekseja Serova. Dovraga s tim ovjekom. Zato se morao pojaviti? Ali, ja zaista mislim da nas nee izdati. Ve mi je jednom pomogao. Znam da se ponekad ponaa kao uobraeni gad, ali ustvari nije tako lo. Problem je u tome to bi mogao imati jak osjeaj dunosti prema Kuomintangu i..." Tiho, tiho, ljubavi."

199

Njegove tamne oi pretraivale su njezine, a izraz u njima izbacio joj je sve rijei iz glave. Privukao ju je u zagrljaj i zamotao u deku, a ona se nakon mnogo vremena opet osjeala sigurnom. Smrzavala se nasmrt u staroj, tronoj upi, a sve to je moglo, polo je po zlu. No, ipak se osjeala sigurno. I sretno. Samo ga je morala pogledati i bila je sretna. A kad nije bila s njim, morala je samo pomisliti na njega pa da joj se udovi rastope od elje. Sutra moram otii", rekao je. Ne." Poljubio ju je u kosu i ona je ula da je duboko uzdahnuo, pripremajui se. Znala je da bi mu trebala olakati. Ve je osjeala da mu je tijelo ponovno poelo gorjeti. Napori tog dana bili su previe za njegovo oslabljeno tijelo, ali veeras joj nije dopustio da ga njeguje, samo je popio biljni napitak protiv vruice. Ne smije mu jo vie oteati. Ne smije. Ako te ostavim, Lidija, srce e mi se raspuknuti u tisuu komadia. Ali ne mogu vie ostati. To bi bilo opasno za tebe. Previe te volim da bih riskirao." vrsto ga je zagrlila. Nita nije rekla. Bojala se da bi krive rijei mogle izai. On joj je milovao uho vrcima prstiju. Moram napustiti Junchow..." Sve u njoj je poelo boljeti. ...ali to e biti teko. Trupe Kuomintanga provjeravaju svaku cestu koja ulazi ili izlazi iz grada, to znai da moram nai neko drugo mjesto da se sakrijem..." Ponovno je poela disala. ...dok ne budem dovoljno jak da preplivam rijeku." Zatvorila je oi. Poljubi me", proaptala je. Usne su mu se odmah nale na njezinima, a jezik mu je pronaao njezin, mekan i senzualan. Njegova joj je ruka skliznula dolje meu noge, milujui svilenkastu kou na unutarnjoj strani bedra. Nisu se urili, ili su polako. Na mjeseini. Sloili su se da e otii prije zore. Ona je donijela sve to je ostalo od onih dvjesto dolara i jedan dio spremila u konatu vreicu, dio mu zamotala za bedro, a dio sakrila u izmu. Bez rike", upozorio je. Zato?" Vozai imaju duge jezike. Uzimaju novac od tonga. Crne zmije mogle bi me nai. I tebe. Hodat u." Pozvat u Lava", brzo je rekla. Ne, voljena moja. Ne elim pomo ni od koga koga mogu povezati s tobom. Razumije? Pobjegao sam od Po Chua. Gubitak obraza pei e ga gore nego otrica u trbuhu i on e se potruditi da uniti svakoga tko..." Stavila mu je prst na usne i priljubila mu se jo blie ispod deke. Spavaj", promrmljala je. Jo nije dan. Spavaj. Postani jak." Tijela su im prianjala jedno uz drugo. No, kad je prvo nagovjetaj sivoga obojio prozori na krovu, Lidija je znala da Chang An Lo tog dana nee ii nikamo. Vratila mu se groznica.

200

Ovdje udno mirie", primijetila je Valentina. Preetavala se po Lidijinoj sobi, uzimala stvari u ruku, vraala ih natrag, cupkala dlake boje bakra iz etke za kosu, ravnala zavjese. To je od bilja. Isprobala sam neke kineske ajeve dok vas nije bilo." Zaboga, zato?" Lidija je slegnula. Tako." Napeto je sjedila na krevetu. Oi su joj letjele po sobi traei izdajnike znakove, ali nita nije vidjela. Pitala se to joj je majka htjela. Poslije ukoenoga obiteljskog doruka, Lidija je pobjegla gore u sobu, a malo nakon toga je za njom dolutala Valentina. Na sebi je imala crvenu vunenu haljinu koja je lagano obavijala njezinu vitku figuru i pojaavala dramatinost tamne bob frizure. Oko zgloba je nosila novu narukvicu od izrezbarene slonovae. Lidija je pomislila da izgleda umorno. Njezina se majka napokon zaustavila ispred prozora i naslonila se na prozorsku dasku, licem okrenuta prema keri. Vani je opet padao snijeg. ,,I, tko je on?" Tko?" Tko je taj mladi sretnik?" Lidijino srce je mahnito poskoilo. Zaboga, kako to misli, mama?" Dochenka, nisam slijepa." Nemam pojma o emu govori." Valentina je posegnula u dep svoje haljine i na jedan uasan trenutak Lidija je pomislila da e izvaditi nekakav inkriminirajui dokaz, ali to je bila samo kutija za cigarete i upalja. Uzela je cigaretu, lupnula je u kutiju od kornjaevine i zapalila, otpuhnuvi oblak dima prema Lidiji. Duo, jesi li se pogledala u ogledalo u posljednje vrijeme?" Lidija je bacila pogled na zrcalo na prednjoj strani ormara, ali vidjela je samo svoju bijelu spavaicu prebaenu preko stolice. Odjednom se prestraila da bi na njoj moglo biti krvi. Mama, moram nahraniti Sun Yat-sena. Je li ovo vano?" Ah, moja zloesta mala laljivica. to si to radila prole noi? Ne budi tako okirana. Znam da si bila u upi." Lidija je osjetila da su joj se dlanovi oznojili. Obrisala ih je o poplun. Kako?" Valentina se nasmijala. Jer nisam mogla spavati. Dola sam vidjeti lei li i ti budna, kao u starim danima u potkrovlju, ali tebe nije bilo, nevaljala djevojko." Oh." Nemoj ti meni oh. Nisi posluala Alfreda. Otila si nahraniti svoju dragu tetoinu kad si mislila da mi spavamo, zar ne?" Da." To je izalo kao apat. Dochenka, zec nije vrijedan problema izmeu tebe i tvog ouha." Teka tiina umirila je sobu. Je li, Lidija?" Naravno da ne, mama." A sad", Valentina je povukla duboki dim iz svoje cigarete i uperila njezin usijani vrh ravno u Lidiju, da ujem zbog koga izgleda kao da je netko upalio vatru u tebi. Hajde, draga, reci svojoj mami." Lidija je osjetila da su joj se obrazi zaarili. Ne znam o emu..." Ne budi blesava, Lidija. Misli da ja nemam oi? Da ne vidim kako ti i Alfred zurite preko stola dok pijete aj i jedete tost? Oboje vas je pogodilo." Zamahnula je glavom, a kosa joj je nestano poletjela. Ba ste telci." to nas je pogodilo?" Ljubav." Lidija se gotovo zagrcnula. Mama, ne budi smijena." Majka joj je napravila smijenu malu grimasu. Misli da se ne sjeam tog osjeaja? Lidija, slatko moje dijete, promijenila si se, promijenila." Kako?"

201

Oi ti blistaju, koa ti se sjaji i tajnovito se smjeka kad misli da te nitko ne gleda. ak i hoda drugaije. I onda, tko je taj momak? Reci majci. Deko iz tvog razreda koji ti se svia?" Naravno da ne", prezirno je frknula Lidija. Tko onda?" O, mama, samo netko koga sam upoznala." Valentina joj je prila i sjela kraj nje na prekriva boje marelice. Uzela je Lidijino lice u ruke i zagledala joj se u oi s mranim, ozbiljnim izrazom lica. Tko god da je, neka ostane tajna ako ba mora, ali sluaj to ti kaem. Nema zezanja. Jesi li me ula? Nema zezanja s njim. Mora zavriti kolu i otii na fakultet, moda ak na Oxford ako te na vrijeme odvedemo u Englesku. To je na plan, sjea li se? Znai...", polako je protresla Lidijinu glavu sjedne strane na drugu, ovaj me puta mora posluati, curo. Nema zezanja, nikakvog." Da, mama." Dobro. Drago mi je to smo to raistile." Lidija se odvaila na stidljivi smijeak i Valentina se nasmijala. Ne brini, zasad emo ostati na tome. Ali, moe mu poruiti da u mu iskopati oi zahralom licom ako slomi srce moje keri." Ne budi smijena, mama." No, svejedno ju je nabrzinu zagrlila. Nedostajala si mi", promrmljala je. Da? Kao to maki nedostaje pas?" Lidija je drala majinu ruku u krilu, njezinu desnu ruku, onu bez dijamantnog prstena, onu koja se Lidiji vie sviala. ,,A ti?" pitala je. Jesi li ti sretna, mama? S Alfredom, mislim." Valentina je naglo navukla izraz oduevljenja. O da, draga, on je pravi aneo. Najslai, najdrai ovjek koji je ikada ivio." I oboava te." I to." elim da bude sretna." Jesam, duo. Zaista, pogledaj me." Kao dokaz se iroko osmjehnula. Izgledala je tako lijepo da je bilo teko povjerovati da to nije istina. Samo to joj tamne oi nisu svjetlucale. Sada moe imati svakakve lijepe stvari. Ba kao to si htjela." Ba kao to sam htjela", ponovila je Valentina. Ugasila je cigaretu u staklenoj zdjelici na ormariu kraj kreveta i zapalila drugu. No, postoji jedna stvar koju dragi Alfred eli da imam, a ja ba i ne." to to?" Dijete." Lidija je zinula od uda. ,,E da, tako se i ja osjeam, draga. Ne brini, to se nee dogoditi. Za ime Boje, to je? Zato plae?" Dijete", proaptala je Lidija dok je brisala lice stranjom stranom ruke. Imala bih brata. Ili sestru." Ta joj mogunost nikad prije nije pala na pamet, ali naravno da joj je majka jo bila dovoljno mlada. Mama, to bi bilo divno. Bili bismo toliko sretni." Pokuala joj je dati uzbueni poljubac, ali ju je Valentina odgurnula. to? Ti si luda, dochenka." Ne, nisam. To bi bilo savreno. I ja bih ti pomagala." to ti zna o bebama?" Nita, ali nauit u. Molim te, mama, reci da. Reci Alfredu. Da. On bi platio amu da se bavi svim onim prljavim stvarima pa ti ne bi bilo preteko, a ja bih mu pjevala, ili njoj, kao to si ti meni kad..." Prestani. Odmah prestani, malena." Valentina je protrljala Lidijinu ruku izmeu svojih i uz udnu grimasu rekla: Nisam imala pojma. Da e tako reagirati. Zar si toliko usamljena?" Nisam. Ali, to bi bilo... posebno. Brat ili sestra koju bih mogla voljeti." Kao svoga prljavog zeca, misli?" Lidija joj se nacerila. Ne ba. Ali blizu." Neka mi Bog pomogne." Zajedno su se nasmijale i Lidija je na trenutak pomislila da joj kae istinu o upi. Ali, s iznenadnom promjenom raspoloenja oi njezine majke rairile su se od uasa. Skoila je na noge i okrenula se prema Lidiji s rukom na bokovima. To nije onaj Serov, zar ne?" to?" Slatki Kriste, vidjela sam ga da odlazi kad smo juer doli kui. Reci mi da on nije taj zbog kojega mae repom kao kuja koja se tjera." Mama! Ne budi..." Reci mi." Valentina je zgrabila Lidijin zglob i povukla je na noge. Ne on. Dri se dalje od njega." Ne, naravno da nije on." Istrgnula je ruku iz majina stiska i protrljala je. Ne podnosim Alekseja Serova."

202

Valentina je opet suzila oi i bijesno se zapiljila u Lidiju. Oh, dochenka. Dabogda jezik pregrizla. Kako da znam kada ti mogu vjerovati? Tako si dobra laljivica." Zaulo se zvono na vratima. Previe glasova. To je uzbunilo Lidiju. To nije mogao biti jedan od Alfredovih prijatelja jer su svi mislili da je jo na medenom mjesecu. Ne, ovo je bilo neto drugo. Neto gore. Tiho je izala iz sobe i nagnula se preko uglaanog rukohvata da zaviri dolje u hodnik. I pomislila je da e joj se plua rasprsnuti. Ovo nije bilo neto gore. Ovo je bilo najgore to se moglo dogoditi. Uski prostor hodnika bio je ispunjen ljudima u uniformama. Oprostite, gospodine Parkeru", rekao je engleski policajac s epoletama na ramenima, shvaam vae prigovore, ali se bojim da imamo ovlatenje pretraiti vae prostorije." Pruio mu je komad papira. Alfred je uzeo dokument, ali nije ga ni pogledao. Ovo je prokleta sramota", strogo je progunao. Lidija je kliznula niz stepenice. Panika joj je ubrzala korak, ali nije se uspjela prouljati kraj njih. Valentina, koja je stajala tono iza Alfreda, zgrabila ju je za ruku. Oh, Lydochka, kakvo uzbuenje! Cijeli opor. Kao vukovi." etiri engleska policajca ispunjavala su hodnik, krupni mukarci, pristojni, ali opakih pogleda i s pahuljama snijega koje su im se topile na tamnoplavim ramenima. Ali, Lidiju je jo vie prestrailo ono to je vidjela vani. Pet vojnika. Sive uniforme. Kuomintanko sunce na kapama. Kineske postrojbe. Strpljivo su ekali vani na snijegu s hladnim, ravnodunim licima. Glasovi su se stopili. Morala je izai. Odmah. Istog trena. Mama, to trae?" Komunista, ini se. Kineskog mutikau. Neko zlobno stvorenje lagalo je da se on krije ovdje. U naoj kui, za Boga miloga. Kao da ne bismo primijetili? Nije li to potpuno apsurdno?" Poela se smijati, ali smijeh joj je zamro u grlu kad je ugledala izraz na licu svoje keri. Povukla je Lidiju na drugi kraj hodnika. Ne", izdahnula je. Ne." Mama", proaptala je Lidija i oajniki joj stisnula ruku, mora natjerati Alfreda da ih zadri ovdje. Dulje. Trebam vremena." Ponovno ju je stisnula. Jako. Razumije li?" Valentinino lice bilo je bijelo kao snijeg na kunom pragu, ali je ipak zakoraila blie svome muu i ovila mu ruku oko struka. Anele", zapoela je, zato ne pozove ove elegantne policajce u...", bacila je pogled prema vratima salona, ali onda se, na Lidijino olakanje, oito sjetila na to su gledali francuski prozori, ... u blagovaonicu na jedno pie, da porazgovaramo o ovoj situaciji kao lju" Ne, draga." Alfredova usta bila su razvuena u ravnu liniju bijesa. Neka obave to to moraju pa da ih se rijeimo." Hvala vam, gospodine", slubeno je rekao policajac. Trudit emo se da vas uznemiravamo samo koliko je apsolutno neophodno." Ne, Alfrede, dragi. Mislim da je to... neprihvatljivo." Neto u njezinu glasu natjeralo ga je da je pogleda. ak i u panici, Lidija je bila impresionirana. Alfred je vidio to se nalazilo u oima njegove ene, namrtio se i dotaknuo naoale kao da e ih oistiti, ali nije. Umjesto toga je bacio brzi pogled prema Lidiji, a onda je taj trenutak zamaskirao kaljanjem i okrenuo se natrag prema uniformama. Kad bolje razmislim, moja ena ima pravo. Kako mi se usuujete upasti u kuu bez razloga? Ovo zahtijeva dodatno objanjenje." Gospodine, ve sam vam dao razlog. Mi suraujemo s naim kineskim kolegama jer je Internacionalno naselje izvan njihove nadlenosti. Zaista vie nemamo o emu razgovarati." Alfred se isprsio, ukoen kao daska. Ne bih se mogao sloiti. I time u se pozabaviti u svome sljedeem izvjetaju za Daily Herald." Rukom je zamahnuo prema Lidiji. Ostavi nas, Lidija." Policajcima je oholo rekao: Ne elim da mi ki prisustvuje ovom... fijasku." Lidija je u mislima izvukla sve pribadae koje je prole noi zabila u slovo A. Bez rijei je napustila hodnik. Vojnici. Ovdje su. Brzo." On je ve bio u pokretu. Odmah je ustao s leaja, ali bio je nestabilan, morao se boriti za ravnoteu. Trepnuo je svojim tamnim oima. Brzo se nagnula prema njemu i poljubila ga. To je za snagu." Nasmijeila se. Ti si moja snaga", rekao je i zgrabio jaknu. Sve drugo je ve imao na sebi, ukljuujui i izme. Bio je spreman za ovaj trenutak.

203

Podigla je torbu u koju mu je prole noi spremila lijekove i rukom ga obgrlila oko struka. Idemo." Ne." Vruica mu je zatupila oi, ali ne i glavu. Prekrij tragove." Pokazao je na deke. Ona ih je brzo zgrabila, zgurala ih u jednu od pranjavih vrea kraj zida zajedno s termoforom, a onda sve prekrila hrpom prljave slame iz zeje kuice. Da obeshrabri znatieljne prste. Xie xie, hvala ti, Sun Yat-sen", sveano je rekao Chang. Lidija bi se nasmijala da nije zaboravila kako. Spasio ih je snijeg koji je padao u velikim, mekanim pahuljicama i sakrio cijeli svijet. Plonici su postali opasni, a zvukovi prigueni dok su automobili i ljudi blijedjeli iz vidokruga, gubei se u bijelom kovitlacu. Van kroz vrtna vrata sa slomljenom kvakom. Na glavnu ulicu. Poeli su trati. Kako je Chang An Lo to izdrao, nikad nee razumjeti. Hladnoa joj se urezivala u lice. Nije imala kaput, samo debelu vunenu vestu, ali to joj je bio najmanji problem. Vojnici Kuomintanga pojavili su se u kui; jednom kad shvate da je prazna, to onda? Krenut e za njima. Stalno se osvrtala, ali nije nita vidjela pa se tjeila da, ako ona nije vidjela njih, nisu ni oni nju. Zar ne? Snijeg je padao u gustom, bijelom plastu koji je prekrivao sve izvan vidokruga od nekoliko metara, a ljude tjerao da ubrzaju korak, pognutih glava, nezainteresirani za neobian par koji je urio po ledenim plonicima. Morala je razmisliti. Natjerati mozak da radi za njih oboje. Kamo su mogli otii? Stopala su im nabijala po ploniku u brzom zajednikom ritmu. Njezino je srce pratilo taj ritam. vrsto ga je drala rukom oko struka i osjeala da se on trudi ne nasloniti se na nju svom teinom, ali jednom se spotaknuo. Ozlijeenom je rukom snano udario u plonik, ali nije nita rekao, samo se podignuo i nastavio trati. to su vie trali, osueni na kaotini bijeg, to ga je vie voljela. Volja mu je bila tako jaka. U njegovu je sreditu bila neka mirnoa koja je kontrolirala bol i iscrpljenost. Odavao ga je samo mii koji mu je treperio na eljusti. Morala je misliti, ali to je bilo teko kad je sve u njoj sklizalo i padalo. Skrenula je lijevo u Ulicu Laburnum. Zatim desno pa opet desno, krivudajui da zbune potjeru. Disala je brzim, otrim dahtajima. Dok je vukla Chang An Loa preko ceste, gotovo ih je pregazio bicikl koji je iznenada iskrsnuo iz sumraka, kliui se po snijegu, i njoj se puis ubrzao kad je shvatila koliko su vojnici mogli biti blizu a da ona toga nije bila svjesna. Nije se mogla sjetiti nijednoga sigurnog mjesta osim dokova. Tan Wahova stara koliba, ako je jo ondje. Lav Popkov je unitio krov, no i to je bilo bolje nego nita. Ali, to je bilo daleko. Chang je gubio snagu, stopala su mu se grila kao da su htjela otkazati. Pristanite", promrmljala je dok joj se dah irio na ledenom zraku. Kimnuo je. Pahuljice su mu se uhvatile za trepavice. Hoe li moi?" Ponovno je kimnuo. Ne troei dragocjeni dah. Prestali su trati i nastavili brzim korakom. Nee mu dopustiti da joj sad umre. Krenuli su nizbrdo. Morali su jo samo prijei veliko raskrije ulica Prince i Fleet i nastaviti ravno do dokova, ali kad su se pribliili raskru, na uglu tono ispred njih ugledala je dvojicu policajaca. Jedan je nosio britansku uniformu; drugu je prepoznala kao francusku. Bili su uureni u svojim plavim ogrtaima, glave su im bile blizu. Bez zastajkivanja je progurala Changa i sebe kroz kolonu gmiuih vozila do druge strane ceste, dalje od uniformi. Ve je pomislila da su se izvukli. No, tada je britanski policajac podignuo glavu. Pogledao ravno u nju. U Changa. Rekao neto svojem kolegi. Oboje su krenuli prema njima, krei si put kroz plat bijelog snijega. Nije mogla trati. Ne s Chang An Loom. Pokuala je smisliti dobar razlog zato bi bijela djevojka posrtala okolo u snjenoj oluji, napola nosei Kineza koji je jedva mogao hodati. Nije mogla. Policajci su sada bili blie, ali zadrala ih je kolona obavijena u bijelo. Pogrebne odore. Kinez koji je gurao take s djetetom opsovao je kad je automobil ispred njega usporio na raskru. Voza je turirao motor, spreman da ubrza, a buka je natjerala Lidiju da pogleda prema njemu. Jedva je ita vidjela kroz pokrete brisaa punih snijega, ali je i to bilo dovoljno. Isti je tren zakoraila na cestu i povukla Changa sa sobom. Pokucala je na prozor automobila. Gospodine Theo, to sam ja." Prozor se spustio i ona je ugledala sive oi gospodina Thea, suene protiv hladnog vjetra. Dobri Boe, to radi vani po ovom vremenu?" Pogled mu je preao na Chang An Loa. Prokletstvo." Policajci su im bili za petama. Ja..." Suha usta su je izdala. Pokuala je ponovno. Trebam prijevoz." Vidjela je da su mu oi registrirale dvije uniformirane figure koje su se pribliavale stranjem dijelu automobila. Kraj nje, Chang An Loovo disanje bilo je grevito i isprekidano. Ne bjeite valjda, zar ne?"

204

Ne, gospodine Theo", brzo je rekla. Naravno da ne." Znao je da lae. Vidjela mu je na licu. Upadajte", rekao je.

205

E sad, ovo je bio veliki obrat. Theo se naslanjao na okvir vrata svoje gostinjske sobe i smijeio se, usprkos bolesnoj glavobolji koja mu je ovih dana bila stalni pratitelj. Po Chu e biti vrlo zahvalan. Na krevetu je leao mladi Kinez. U kakvom li je stanju bio taj momak! Izgledao je uasno. Nemoj umrijeti. Da se nisi usudio umrijeti. Treba mi iv. Ruskinja je sjedila kraj kreveta na stolici staroj vie od etiri stotine godine, iako ona trenutano nije mogla cijeniti njezinu ljepotu. Drala je jednu njegovu osakaenu ruku i priala mu tihim, uzbuenim glasom. Theo nije mogao uti njezine rijei, no to ionako nije bilo vano. Lidija Ivanova, donijela si mi pravi dobitak. Theo ju je odveo kui. Gotovo ju je morao odnijeti iz bolesnikove sobe, toliko je htjela ostati, ali Theo se nije dao. Morat e se suoiti s Alfredom, to je znailo da je ona morala otii kui i srediti to. Osim toga, u nainu na koji je njegovala mladog Kineza bilo je neto tako intenzivno da se Theo bojao da bi mu uskoila u krevet, s groznicom ili bez nje. to bi Alfred rekao na to? Ostavio je Li Mei da vlai pacijentovo elo biljem i preparatima iz zalihe u torbi, a Lidiji obeao da se moe vratiti kad joj majka i Alfred to dopuste. Ne prije. Gotovo je pljunula na njega od bijesa, ali je, sreom, ipak bila pametnija i napokon je nerado popustila. Oi su joj promatrale Li Mei s neprikrivenim nepovjerenjem, ali na kraju je prihvatila injenicu da je njezin Chang An Lo bio u sigurnim rukama. Siguran od policije. Dajem ti rije", rekao je Theo. Kao engleski gospodin. Li Mei e ga dobro paziti dok te nema." Na trenutak je pomislio da e ga ugristi. Rei da je Valentina Ivanova Parker bila ljuta, bilo bi preblago. Theo se okirao. Nikad nije uo da ena upotrebljava takve izraze, a oito nije ni Alfred. Bujica psovki na ruskom i engleskom izlila se na glavu njezine keri. A djevojka je samo stajala i podnosila to. Nije plakala i nije bjeala. Ruke su joj guvale vlanu suknju i ponekad joj je pogled padao na njezine mokre cipele, ali veinu je vremena gledala majku u oi i utjela. Za razliku od nje, Alfredovo nezadovoljstvo bilo je suzdrano. No, on je bio Britanac. Ne kao ove lude Ruskinje. Theo je htio otii, ali ga je Alfred zaustavio. Priekaj jo malo, prijatelju, ako nema nita protiv. elio bih uti detalje o tome to se dogodilo, ali najprije se moram pozabaviti s Lidijom." I tako je Theo ekao. Otiao je do ormaria s piem i natoio tri velike ae viskija. Otpio je iz svoje. Dosta, Valentina. Bilo je dosta." Otro je rekao Alfred i to je doprlo do nje. Prestala je vikati. Pogledom je oinula i Alfreda i Lidiju, dobacila jo neto na ruskom i otila uzeti pie koje joj je Alfred pruio. Iskapila ga je u jednom gutljaju i zadrhtala. Mrzim viski", rekla je i au napunila votkom. Alfred se obratio svojoj pokerki, tiho, ali strogo. Lidija, ti si lan moje obitelji tek jedan tjedan, a ve si nanijela sramotu mom imenu." Zastao je u sluaju da je htjela neto rei, ali se djevojka samo mrtila, gledajui u pod s izrazom koji je Theo ve stotinu putu vidio u koli kad bi je ukorio. Sada smo svi uzrujani", nastavio je Alfred sa zadivljujuom mirnoom, pa postoji rizik da kaemo neto to emo kasnije zaaliti. Zato elim da ode u svoju sobu i ostane tamo dvadeset etiri sata. Tako da ima vremena razmisliti o tome to si napravila. Obroke emo ti donositi u sobu. Idi sad." Ali ne mogu. Moram..." Bez ali." Molim te, on je bolestan i..." Lidija, nemoj si jo vie oteavati."

206

Theo je vidio da je djevojka bacila pogled prema svojoj majci, ali Valentina joj je bila okrenuta leima. Idi", ponovio je Alfred. Otila je. Theo je bio iznenaen. U koli nikad nije bila tako posluna. Kakvu je to mo Alfred imao? Theo je ispio jo svog viskija, iako jo nije bilo podne. Bilo je vraje nezgodno biti uhvaen u tuu obiteljsku trakavicu, ak i takvog dobriine kakav je bio Alfred. Prokleto loa situacija. Zapalio je jednu od svojih turskih cigareta i osjetio da mu viski poinje ublaavati bol u tijelu. Kriste, koliko e dugo ovaj put trebati da proe? Alfred je govorio, ali Theo ga je teko pratio. Mislio je na Chang An Loa. I Po Chua. Pusti to, Theo. Neka radnik to napravi." Ne, to mi pomae." Theo je brusio gornju stranu stola. Prije dvije noi lutao je po uionicama u agoniji boli i oaja, a cijelo mu se tijelo treslo od potrebe za mirom koji mu je davao mak. Nije mogao ni spavati, ni misliti, ni sluati Li Meine rijei utjehe. Jedina stvar koja mu je ispunjavala um bilo je gaenje prema Christopheru Masonu. Raslo mu je u mozgu dok nije pomislio da e mu se glava raspuknuti od pritiska pa je iz kuhinje uzeo otar no i na klupu za kojom je sjedila Polly Mason, slovima od petnaest centimetara urezao rije MRNJA. Ujutro mu je bilo ao. Ovaj su vikend zavravali boini praznici i poinjao novi semestar pa si je dao zadatak da popravi tetu na klupi. Umirivali su ga ritmini pokreti brusnog papira u smjeru ara u drvu. Izbrisati mrnju. Proizvesti glatkou. To je zadovoljavalo neto u njemu. Jesi li rekla Chang An Lou?" pitao je Li Mei dok su mu ruke nastavljale prelaziti po povrini klupe. Ne." Hoe li?" Ne." Hrapavi um brusnog papira bio je jedini zvuk u sobi. Li Mei je sjedila na drugoj klupi, podvila noge i gledala ga kako radi. Nosila je onaj ljubiasti cheongsam koji je volio i kopu od ametista u crnoj kosi. Theo je znao da je sigurno bila umorna jer je cijelu no njegovala svoga kineskog pacijenta, ali ovalno joj je lice izgledalo svjee i smireno. ak su i modrice poele blijedjeti. Ako mu kaem da sam Po Chuova sestra", napokon je rekla, htjet e otii." Da, razumijem zato bi to htio. Bi li to bilo vano?" Bilo bi. Moj brat ga je ranio i ja mu se moram oduiti. Ako mogu." Theo ju je pogledao dok su mu ruke nastavile raditi. Opet si itala Analekte?" Ona se nasmijeila. ,,U Lun Yu Konfucije kae mnogo toga to je istina." Po Chu e biti ljut ako sazna da je Chang ovdje." Nee saznati." Zastala je. Zar ne, Tiyo?" Theo nije odgovorio, koncentrirajui se na to da sebe i klupu oslobodi MRNJE. Zar ne?" ponovila je Li Mei. Theo je stao, odloio brusni papir i s ruku obrisao prainu od drva. Ljubavi, nakon to te Po Chu onako brutalno pretukao, mene raduje sve to e njega povrijediti. Kad bi Po Chu saznao da je Chang ovdje, imao bi to zadovoljstvo da ga ubije, ali ako ne sazna to se dogodilo s ovjekom koji mu je pobjegao iz ruku, to e ga zauvijek izjedati. Stoga ne, od mene nee saznati." Hvala ti, Tiyo." Nastavio je s bruenjem. Tiyo?" Da?" Oboje znamo da ga moe upotrijebiti za cjenkanje. S mojim ocem. Da on sprijei Masona da te prijavi Sir Edwardu." Da. Oboje to znamo." Hoe li? Iskoristiti ga?" Razmiljao sam o tome." Na trenutak nije znao je li taj hrapavi zvuk bio unutra ili izvan njegove glave. to nam je vanije, Li Mei? Da ja odem u zatvor ili da taj mladi umre? to tvoj Konfucije kae o toj moralnoj dilemi?" Suze su kliznule niz Li Meine blijede obraze. Stavio je ruku na Changovo elo. Bilo je vrue. Crne su se oi smjesta otvorile i zabrinuto pogledale Thea. Bolje mi je", nejasno je promrmljao. Mislim da nije", rekao je Theo. Lidija?" Ona je dobro. Ali ne moe te doi vidjeti. Roditelji joj ne doputaju."

207

Mladievo lice se zategnulo. Izgledao je kao da trpi bol. Ali, Theo je imao dojam da ta bol nije bila fizika. Saalio se nad njim. Ne brini se, sutra e biti ovdje jer poinje kolski semestar. A ja u se pobrinuti da uspijete popriati za vrijeme jutarnjeg odmora." Crne su se oi malo opustile. ,,Xie xie. Hvala vam." Theo je kimnuo i htio otii. Zato ovo radite?" pitao je Chang. to?" Pomaete mi." Ah, to ti misli?" Changov je pogled bio otar. Theo je osjetio da ga ita. Jer trebate pomo. Za sebe", tiho je rekao mladi. Vi pomognete meni i moda e netko pomoi vama. Sve je stvar ravnotee." Theo je pomislio da je to bilo zastraujue tono. Zbog istog je razloga od ene s dunke uzeo Yeewai, maku. Kako ije, tako e i eti. inilo se da se bogovi svih religija slau oko toga. Promijenio je temu. eli li neto jae protiv boli?" Chang je odmahnuo glavom na jastuku. Opijum moda?" ponudio je Theo. Ne." Bravo."

208

Je li mrtav? Ili je u policijskoj eliji? Je li mu nedostajala? Je li se smijeio ljupkoj Li Mei kao to se smijeio njoj? Nije bilo odgovora. Samo pitanja. Da barem Alfredu nije dala rije onda u Tusonovoj ajani. U zamjenu za novac, obeala je da e ga sluati, ali ve mu je i prije lagala. Krala od njega. Nije oklijevala da ga prevari. Pa zato se onda osjeala obvezana tim apsurdnim obeanjem? Zato? Leala je na krevetu, na istome mjestu kao i Chang An Lo ranije, njezina glava tono ondje gdje se njegova odmarala na jastuku, samo to ona nije spavala. Dok su se noni sati provlaili kraj nje, ona se prevrtala, zakapala lice u bijeli egipatski pamuk plahte i jastunice, pokuavajui udahnuti njegov miris. No, bio je preslab. Osjeao se samo miris trava. Ustala je iz kreveta kad je sumorna zora nebo obojila srebrnastosivo, a oblaci su bili tako teki i niski da ih je gotovo mogla dotaknuti. Snijeg je prestao padati. Ve sam pogled na upu slao joj je valova enje kroz tijelo. Dugo je stajala kraj prozora, zurei u krhku drvenu konstrukciju zaahurenu u snijegu i tanke otiske ptijih pandi na krutoj snjenoj kori. Naposljetku se vratila u krevet i omotala ruke oko jastuka. Nije mogla prekriti rije. Iuljati se iz kue prije nego to se Alfred i Valentina probude. Iako ni na sekundu nije pomislila da joj majka spava; ne, ona se sigurno bacakala i prevrtala, oslukivala i promatrala kako svjetlo postaje sve bljee. Lidija se ozbiljno brinula za nju. Nikad je nije vidjela tako bijesnu, tako podivljalu. Neto ju je zaboljelo u prsima kad se samo sjetila te scene pa se usredotoila na Alfreda. Mogla je prekriti rije koju mu je dala. Mogla bi. Zatvorila je oi i pokuala duboko disati, onako kako je vidjela da Chang An Lo radi kad je bol bila snana. Udahnuti kroz nos, izdahnuti kroz usta, dugo i polako. Ali, misli joj nisu dale mira. Mogla je prekriti rije. Napravila je to i prije. Ne. Ne. Ovo je bilo drugaije. Ovo je bilo... traila je rije... ovo je bilo... vano. U oaju, okrenula se na bok i pustila da joj se misli kao golubovi pismonoe vrate na osjeaj Chang An Loova tijela kraj njezina, u njoj, na njoj. Okus njegove koe na jeziku. Pogled u njegovim oima kad joj je rekao da je voli. On je voli. Ispod svega toga bila je svjesna dubokog, uskovitlanog bijesa u elucu. Pekao ju je, kao kiselina. Aleksej Serov. On ju je izdao. Dobro jutro, Lidija." Nije joj bilo do razgovora. Rekao sam, dobro jutro, Lidija." Uzdahnula je. Dobro jutro, Alfrede." Tako je bolje. Evo, kava." Hvala." Uzela je alicu koju joj je pruio i stavila je na ormari kraj kreveta. Sjedila je na krevetu prekrienih nogu, potpuno odjevena; nije pokazala nikakvu namjeru da ustane i malo se upristoji. Moramo razgovarati", rekao je. Moramo?" U ovoj se situaciji svi moramo ponaati odraslo." Reci to mojoj majci." Otro ju je pogledao i skinuo naoale, oistio ih bijelom, istom maramicom i precizno ih vratio na nos. Maramicu je sloio natrag u dep. Bi li ti smetalo da sjednem?" Iznenadilo ju je to je uope pitao. Glavom je pokazala prema stolici. Hvala." Sjeo je i prekriio ruke na prsima. Sad su bili na istoj razini.

209

ekala je. On se nije urio. Lidija, ono to si napravila proli tjedan bilo je vrlo loe i tvoja majka i ja smo duboko uznemireni tvojim ponaanjem. Trebala bi se stidjeti." Njegove smee oi su je prouavale. Ali, mislim da se ne srami. Razgovarao sam s Waijem i on mi kae da te cijeli tjedan jedva vidio i da si uvijek bila u upi ili u svojoj sobi." Pogledao je oko sebe kao da bi se Chang mogao skrivati iza vrata. Oito si bila sa svojim kineskim prijateljem. Je li to tono?" Ona je kimnula. A tvoj prijatelj je kineski bjegunac?" Sada je postala opreznija. Ne namjeravam te pitati o stupnju... intimnosti meu vama", zarumenio se i zastao, ... ali dovoljno ti vjerujem da znam da ti... pa... da ne bi napravila nita nerazumno. Nemoralno ili nekranski", dodao je s iznenadnom estinom. Alfrede, on je bio ozlijeen. Ja sam ga njegovala. Je li to nekranski?" Naravno da nije, draga moja. To je za svaku pohvalu. Dobri Samarianin, zar ne?" Dobra Ruskinja." Nasmijeio se. Tako je." Pokazivao je znakove oputanja. Neznatno, ali i to je bilo neto. Posegnula je za alicom kave. Mmm, dobra je", rekla je. Hvala." On se naslonio u stolici i pustio da mu ruke padnu sa strane. Ono o emu moramo razgovarati jest to kako emo se dalje ponaati. Ne elim nikome od nas uzrokovati nepotrebnu bol." Pokuavala je kontrolirati osjeaj olakanja koji ju je preplavio, ne dati mu da se pokae na njezinu licu i u oima. Alfred e se smekati. Zato osjeam da te moram podsjetiti na obeanje koje si mi dala u ajani. Na na dogovor." Njezino olakanje je nestalo. Rukom je prela preko lica da sakrije razoarenje. I, kakve su tvoje naredbe?" Lidija, ne svia mi se tvoj ton. Mislim da rije naredba nije prikladna, ali kaem ti da ne smije opet vidjeti tog kineskoga komunista. To je preopasno za tebe." Ne. Molim te." Inzistiram." Lidija je osjeala da gubi kontrolu nad licem. Sakrila ga je u ruke. U sobi je zavladala duga tiina. Onda se Alfred naao kraj nje na krevetu. No, no, draga moja. Tako je najbolje. Nemoj plakati." Potapao ju je po ramenu. Ona nije plakala. Umirala je. Alfrede", progovorila je kroz prste, kako bi se ti osjeao da ti kaem da vie nikada ne moe vidjeti moju majku?" To je drugaije." Nije." ,,O, Lidija, draga moja djevojko. Jo si premlada za takav oaj." Molim te, Alfrede. Moram ga vidjeti." Gladio ju je po glavi i ona je po dodiru njegove ruke znala da e rei ne. Uspravila se i iznenada mu se nasmijeila. Mama mi je rekla da eli dijete." On se estoko zacrvenio i skrenuo pogled na snijegom prekrivenu vanjsku prozorsku dasku po kojoj je leprao vrabac, perja nakostrijeenih od zime. Mislim da je to divno, Alfrede." Zaista?" Da, zaista." Odlino." Bio je oduevljen. Vidjela mu je to u oima i bila je dirnuta to mu je stalo do njezina miljenja. to onda kae na jo jedan dogovor?" Kako molim?" Jo jedan dogovor. Ja u uiniti sve to je u mojoj moi da mamu nagovorim da se predomisli u vezi s djetetom, ako ti..." Ne." Dopusti da dovrim. Ako mi dopusti da posjetim Chang An Loa dok je u kui gospodina Thea." Gle, Lidija, ja..." Gospodin Theo moe biti u sobi cijelo vrijeme. Nikada ne bismo bili sami, obeavam. Molim te. Moram se uvjeriti da mu je bolje i da je siguran." Ne svia mi se to." Namrtio se, ali oi su mu se smekale.

210

Meni to toliko znai", tiho je rekla. Duboko je uzdahnuo. Kolebao se. Bilo bi divno imati dijete", nagovarala ga je. I protiv volje, usne su mu se rairile u osmijeh. Ti si jedna vrlo uvjerljiva mlada dama, zna?" Onda ga smijem vidjeti?" ,,Oh, neka ti bude, Lidija. Smije ga vidjeti. Ne, ne mora izgledati toliko ushieno. Dopustit u ti samo jedan posjet i to tek sutra kad bude bila u koli. Da se oprosti." Lidija nije odgovorila. Razgovarat u s Willoughbyjem da se dogovorimo", nastavio je Alfred. ,,I neka to onda bude kraj te prie." Lidija je ispruila ruku i njeno dotaknula njegovu. Dva posjeta. Alfrede. Molim te, neka budu dva posjeta." Iznenadio ju je njegov smijeh. Ti se ne da pokolebati, zar ne? U redu. Dva posjeta. Pod strogim Willoughbyjevim nadzorom." Hvala ti." Poljubio ju je u glavu, manje nespretno nego prije. Dobro." Ustao je. ,,I razgovarat e s mamom? Nagovoriti je da pristane na moj posjet?" Da, naravno." A ja u je nagovoriti da pristane na dijete. Pomoglo bi kad bi joj kupio glasovir." Na trenutak su im se pogledi sreli i oboje su znali da se meu njima stvorila neka veza. Alfred joj je kimnuo, ne znajui tono to da kae. Alfrede", rekla je Lidija, za nekoga tko nikad nije bio otac, to ti vrlo dobro ide." On se ponovno zacrvenio i zbunjeno protrljao bradu, ali dok je odlazio, na licu mu je bio smijeak. Mama?" Nije bilo odgovora. Valentina je drala novine ispred lica, ali Lidija je znala da ne ita. To je bio njezin nain da si osigura privatnost. Povremeno je nestrpljivo tapkala stopalom u barunastoj papui. Veera je protekla ukoeno i neprirodno, ali ju je poslije u salonu Alfred pitao: Lidija, igra li ah?" Da." Jesi li za partiju?" Da." Bravo." Donio je prekrasan set antiknih figura od slonovae i s lakoom je nadigrao, ali ona je iz toga mnogo nauila. O igri. O njemu. I o sebi. Njegovo strpljenje je bilo impresivno, ali mentalna disciplina bila mu je previe kruta, dok je ona bila nepromiljena. To joj je bila i snaga i slabost. Morala je usporiti. Hvala", rekla je kad je njezin kralj zavrio vodoravno na ploi. Ima sve preduvjete da postane dobar igra, draga moja, kad bi samo" Razmislila prije nego to povuem potez. Znam." Tono tako." Nasmijeio joj se, a smee su mu oi bile tople iza zlatnih naoala. Tono tako." Otiao je spremiti ahovski set. Mama." Valentina je polako spustila novine i ravnoduno pogledala ker. Je li Lav Popkov poznavao tvoju obitelj u Rusiji?" Valentinin se izraz nije promijenio, ali Lidija je osjetila njezino nezadovoljstvo. Radio je za moga oca. Prije mnogo vremena", kratko je rekla Valentina i ponovno podigla novine. Razgovor zavren.

211

Chang An Lo je otvorio oi i ugledao njezino lice. Na sekundu je bio uvjeren da je to jo jedan san o njoj koji su mu bogovi podarili, ali mogao je osjetiti siguran stisak njezine ruke na svom zglobu i golicanje njezine kose koja mu je okrznula obraz kad se nagnula nad njega. Stvarna si", proaptao je. Ona se nasmijeila onim udesnim, irokim osmijehom koji mu je ukrao srce iz grudi i sada je znao da to nije san. Nagnula se jo blie i poljubila ga; njezine usne meke i primamljive. Da dokaem da sam stvarna", promrmljala je. Na trenutak ju je zagrlio, osjetio njezin hladni obraz na svome vrelom licu, udahnuo svjei miris istog zraka njezine kose i koe, uo kako joj krv tue u ilama. Tako iva. Tako puna vatre. Izgubiti je znailo bi utopiti se u blatu. Kako se osjea?" Bolje." Izgleda kao da ima temperaturu." Iznutra sam bolje." Ispruio je ruku i dotaknuo plamen njezine kose. Pogled na tebe die mi temperaturu." Ona se nasmijala i lagano mu poloila glavu na prsa. Ostavila ju je tamo. Njegovi su prsti milovali svilenkastu, neposlunu kosu koju bi svaka Kineskinja nauljila i izravnala, privrstila je kopom ili zavezala u vrste punice. Volio je neobuzdanost njezine kose. Lidija", njeno je rekao. Ona je podignula glavu. Nemamo mnogo vremena", promrmljala je i bacila pogled preko ramena. Vrata su bila otvorena, a na njih se naslanjao visoki, elegantni lik ravnatelja u njegovoj crnoj akademskoj halji. Stajao im je okrenut leima, s jednom od svojih smrdljivih cigareta u jednoj i s radnom biljenicom u drugoj ruci. Usredotoio se na biljenicu da pokae da su mu ui zatvorene. Oni su svejedno aptali. Tvoji roditelji?" Zabranili su mi da te vidim vie od dva puta dok si ovdje. Ali nisam rekla to e se dogoditi kada ode." Jantarne su joj oi bile pune svjetla. Imam prijedlog." Odjednom je postala stidljiva. Ali i uzbuena. Dio njezina bljetavog svjetla obasjao je tamu u njemu. No, znao je da ne moe biti nikakvih prijedloga. Dodirnuo joj je uho, obrvu. to to unosi ivot u tvoje rijei?" Nagnula se blie, oiju prikovanih za njegove. Moemo otii zajedno." Ruga mi se." No, nada mu je nepozvana skoila u grlo i udahnula ivot u njegovo tijelo. Ne, ne, ozbiljna sam." Govorila je apatom. Sve sam smislila. Rekao si da mora otii iz Junchowa. Ja u otii s tobom. Jo uvijek imam neto novca i moda mogu dobiti jo. To bi trebalo biti dovoljno da unajmimo brod da nas u tami preveze preko rijeke i onda moemo..." Ne." Da, bili bismo sigurni ako bismo putovali nou, a spavali danju. Znam da e nam trebati dugo vremena, ali mogli bismo otii daleko odavde, do nekoga udaljenog sela, a ja mogu nositi kinesku tuniku i iroki eir kao na sprovodu pa nitko ne bi primijetio i nauit u mandarinski i..." Ne." Slatka ljubavi, sluaj me, to je jedino rjeenje. Sve sam isplanirala. Ti ne moe ostati ovdje pa nema drugog naina." Lidija. Nemoj, Lidija." Nisam blesava. To ne bi bilo zauvijek. Znam da e se, kad ozdravi i opet ojaa, htjeti vratiti u neki komunistiki kamp i nastaviti s borbom protiv ang Kai-eka. Naravno da to znam. Ali...", on je promatrao kako joj po obrazu lepra meka ruiasta boja, kao treperenje krila flaminga, ja u ii s tobom. Znam da ene treniraju i bore se u Mao Tse-tungovoj vojsci pa nema razloga zato i ja ne bih mogla postati komunistiki borac za slobodu. Zar ne?" Poslije kole morala je obaviti kojeta. Prvo haljina. Lidija je pourila kroz grad do salona madame Camellije. Hvala, madame Camellia, izgleda kao nova." Krojaica je draesno naklonila svoju dotjeranu glavu. Nema na emu. Pokuajte je drati dalje od kie."

212

Molim vas, stavite to na raun mog ouha." Svakako, gospoice Parker." Gospoica Parker? Gospoica Parker? Lidija se nasmijala i odmahnula glavom dok je jurila prema kui Masonovih u Ulici Oraha. Polly se danas nije pojavila u koli pa se Lidija htjela uvjeriti da joj prijateljica nije bolesna. Jo ju je muila nelagoda koju je Chang An Lo stvorio meu njima kad su se posljednji put vidjele i zbog toga joj je bilo jo vanije provjeriti da se Polly moda ne skriva kod kue jer se ne moe suoiti s njom. To bi bilo grozno. Bio je dug put do Ulice Oraha, ali barem je poslijepodne bilo svjee i bistro. Nebo je bilo bogate, jasne plave boje zbog koje se svijet inio veim nego inae, a, iako je puhao hladan vjetar, sunce je Junchowu davalo sjaj koji je Lidijino uobiajeno gnuanje prema tom gradu pretvorio u dobrodunu naklonost. Moda je to bilo zbog pomisli da e ga napustiti. U ulozi pristalice komunizma. Lidija Ivanova, borac za slobodu. Isprobala je kako to zvui naglas i svidjelo joj se. ak si je dopustila da u mislima na tren zadri zvuk Lidije Chang, ili Chang Lidije, kako bi rekli u Kini. Pustila je da joj taj zvuk odjekuje valovima misli, ali to je ipak bilo korak predaleko. Na to jo nije bila spremna. Chang An Lo je rekao ne. Naravno da je rekao ne. Znala je da hoe. Brinuo se za njezinu sigurnost. Ali, ona mu je vidjela izraz lica. Usne vrsto stegnute da ne bi ispustile rijei koje bi ga odale. Goleme zjenice rairene od zaprepatenja. Vidjela je da se neto duboko u njemu raspuklo, a dok ga je drala vrsto u zagrljaju mogla je osjetiti da mu je srce brzo kucalo. Rekao je ne. Ali mislio je da. Krenula je preicom kroz jedan od siromanijih okruga Internacionalnog naselja, niz snjeni puteljak iza crkve Sv. Spasitelja i preko parkia. Bila je to vie ikara nego park, s nekoliko kripavih ljuljaki za djecu i previe zaraslih grmova. Hodala je stazom kroz park kad je ugledala automobil. Bio je parkiran ispod niskog reda stabala na udaljenoj strani parka, okrenut od prljavih terasa oblinjih kua. Lidija ga je odmah prepoznala. Veliki, razmetljivi Buick. Automobil Pollyina oca. Krem limuzina s crnim krovom blistala je na suncu kasnoga poslijepodneva iznad prljavo sivog snijega na ulici. Nije mogla zamisliti to je Mason radio ovdje, ali ako je iao kui, mogao je povesti i nju, i usput joj rei to je bilo s Polly. Uputila se prema automobilu. Bio je parkiran tako da mu je prednja strana bila okrenuta od nje pa je mogla vidjeti samo rezervni kota i visoki stranji prozor. Automobil je izgledao prazan, ali kad je zavirila kroz prozor, vidjela je da se unutra neto kree. Pomaknula se do prozora sa strane i ugledala prizor koji nije eljela vidjeti. Christoper Mason samo u koulji, ispruen na trbuhu na prednjem sjedalu. Njegova glatka, smea glava klatila se i micala, a ruke mu prelazile preko neega to je lealo ispod njega. To je bila Valentina. Lidija se okrenula i pobjegla. Bok, Lyd." Polly nije izgledala bolesno. A nije izgledala ni sretno to vidi Lidiju na svome pragu. Nisi bila u koli." Ne. Bila sam bolesna." O, ao mi je." Pojela sam neto." Aha." Uslijedila je neugodna stanka. Lidija se poela brinuti da je Polly nee pozvati unutra. Donijela sam ti raspored za novi semestar da ga prepie. I neke karte po kojima smo radili danas na geografiji." Lidija je otvorila kolsku torbu i poela kopati po njoj. Oh... hvala." Polly je zakoraila unatrag, a velike su joj oi bjeale od Lidije. Ui. Hoe li malo tople okolade? Mamica je u svom bridge klubu, ali napravila je kola od umbira ako eli malo." Da, molim te." Polly ju je povela u kuhinju. Veinom su kuhinje bile sumorne, namijenjene samo za sluge, ali s obzirom da je Anthea Mason tako uivala u pripremanju nabujaka i peenju kolaa i svjeeg peciva, kuhinja Masonovih bila je moderna i svijetla. Linoleum na podu, ploice na zidovima i mramorna emajlirana pe kudikamo ljepa od uobiajenih crnih primjeraka. U praonici posua iza kuhinje, Lidija je ula dvoje slugu kako rade i tiho razgovaraju na kineskom. Umjesto na razgovor, Polly se usredotoila na grijanje mlijeka i stavljanje kakaa u alice. Lidija je tiinu ispunila brbljanjem o prvom danu kole te da se James Malkin pojavio s nogom u gipsu nakon to je pokuao dohvatiti zmaja s krova garae. Polly se prisilila na osmijeh. Pijuckajui topli napitak, Lidija je osjeala da joj se krv vraa u promrzle prste, ali joj je um i dalje bio obamro od oka. Valentina. U Buicku.

213

Zato? Polly ju je i dalje izbjegavala. Zurila je u pjenu na svome kakau i lagano puhala u njega da ga ohladi. ,,Polly, otiao je", rekla je Lidija. Napokon je uhvatila zabrinuti pogled svoje prijateljice. Tko?" Zna tko. Chang An Lo." Kamo je otiao?" Ne znam." Vojnici su ga odveli?" Ne. Pobjegao je. Tako da vie ne mora brinuti o... pa, zna... o onome to si vidjela." Polly se oteo golemi uzdah olakanja. Drago mi je." I meni." Tiho su se nasmijeile jedna drugoj, a onda je Lidija odloila svoju alicu na stol, otila do Polly i zagrlila je. Sva ukoenost odmah je napustila Pollyino malo tijelo i ona joj je vrsto uzvratila zagrljaj. Nasmijale su se dok je nelagoda blijedjela te su ponijele svoje tople napitke u dnevnu sobu. Priekaj me ovdje, Lyd, ja u samo skoknuti do sobe da precrtam karte. Neu dugo. Pojedi kola." im je otila, Lidija je napustila dnevnu sobu, oduljala se preko parketa u hodniku i pokuala otvoriti vrata radne sobe Christophera Masona. Nisu bila zakljuana. Na neki udan nain, to ju je razoaralo. Ako vrata ostavlja otvorena, znai da nema nita sakriti, zar ne? Kliznula je unutra i zatvorila vrata iza sebe. Soba je bila mrana. Rolete su bile napola sputene i visoke police s knjigama izgledale su... prijetee. Osjeala se kao da je zatvorena tamo unutra. U zamci. Drhtaj joj je proao niz kraljenicu i ona je odmahnula glavom da istjera te glupave misli. Stol. Tamo je trebala poeti. Brzo je otila do stola na kojem je leao Masonov konati dnevnik za 1929. godinu. Prelistala je stranice za prve dane sijenja i ugledala je, velikim crnim slovima. VP. Vie ne VI. Valentina Parker. Lidija je htjela baciti vraji dnevnik kroz prozor. Brzo je pretraila ladice stola. Nita zanimljivo. Osim pitolja koji je kao upozorenje leao u prvoj desnoj ladici, ispod upave krpe za prainu, ute kao maslac. Lidija ga je podigla. Bio je to vojni revolver, tei nego to je oekivala, mirisao je na ulje. Zakiljila je kroz nian i uperila ga u vrata, otpustila osigura i ponovno ga zategnula, ali nije riskirala s okidaem. Zatim ga je vratila u ladicu. Jo je malo eprkala. Samo rauni, pisai pribor, dva zlatna nalivpera koja bi prije tri mjeseca vjerojatno uzela, nekoliko pisama iz Engleske. Nita korisno, samo avrljanje o nekoj Jennifer i nekom Gaylordu. Uteg za papire od ada. Kutija cigara. Grickalica za nokte. I u posljednjoj ladici, fotografija njegove make, Ahila. Razoaravajue. Iznenadni zvuk. Lidija se smrznula. Sluala. Koraci sluge prelazili su hodnikom. Ponovno je poela disati, zatvorila ladicu i pogledala okolo. U jednom kutu stajala je visoka komoda od hrastovine. Velike mjedene drke. Prve tri ladice sadravale su boce neega to je mirisalo na nekakve kemikalije, snop fotografskog papira, kartonsku kutiju punu rola negativa, i srebrna pljoska na vrhu svega. Sinulo joj je da je Mason sigurno bio strastveni fotograf koji je sam razvijao svoje snimke. To se slagalo s onime kad ga je uhvatila u knjinici. Tada je gledao knjigu o fotografiji. Donja ladica dala joj je nadu. Bila je zakljuana. Neto je skrivala. To je bilo to. Na trenutak je stala i zamiljeno pogledala po sobi. U stolu nije bilo nikakvih kljueva. Da je ona vlasnik ove sobe, gdje bi sakrila klju... gdje? Polica za knjige. Morao je biti tamo. Napeto je posluala uje li Pollyine korake na stepenicama. Nije bilo ni zvuka. Brzo je prstima prela preko knjiga i polica. Bilo koji svezak mogao je biti izdubljen da u njega stane klju. U tom sluaju nije imala anse da ga nade. Nikakve. Stoga je dovukla Masonovu veliku konatu stolicu, stala na nju i protegnula se da opipa sam vrh police. Nita. Malo praine. Mrtav pauk. Pomaknula je stolicu malo dalje, probala ponovno. Ovaj put, prsti su joj dotaknuli metal. Lidija?" Pollyin glas. Dolazio je s prvog kata. Lidija je sletjela sa stolice i odkrinula vrata. Da?" povikala je. Skoro sam gotova." Nemoj se uriti." Neu dugo." Lidija je ponovno zatvorila vrata, skoila natrag na stolicu i uzela onaj komad metala. Klju. Leao joj je na dlanu. Usta su joj bila suha. Nije bila sigurna da je htjela znati to je bilo u toj ladici. Glava joj se ve punila sumnjama. Duboko je udahnula, onako kako joj je Chang An Lo pokazao, pa polako izdahnula, otila do komode i unula ispred donje ladice. Klju se glatko okrenuo i ladica se otvorila kao da je esto upotrebljavana.

214

Bila je puna fotografija. Uredni svenjevi povezani gumenim vrpcama. Na svakoj fotografiji bila je gola ena. Lidiji se inilo da bi joj trebalo biti neugodno, ali nije imala vremena za to. Podigla je svenjeve jedan po jedan i brzo ih pregledala. Zadrhtala je od prizora crnog hrta koji je zajahao mladu crnkinju, ali nije stala, paljivo se zagledavajui u lica ena. Veinom su bila tvrda i naminkana. Prostitutke, pretpostavila je. Viala je takva lica na ulicama i po krmama na dokovima. Nala ju je u petom svenju. Vitka bijela ena gola na medvjeem krznu, jedna ruka neobuzdano prebaena preko glave, a druga zapletena u gustoj, crnoj kosi, izlaui grudi. Bradavice obojene tamnom bojom. Noge su joj bile lagano razdvojene, jedan prst u gustim stidnim dlakama, bljesak neega blijedog i blistavog iznutra. enine pune usne su se smijeile, ali tamne oi izgledale su mrtvo. Valentina. Jecaj je protresao Lidijino tijelo. Nalet bijesa koji ju je gotovo uguio, i lavina srama. Stiskala je zube, osjeajui da joj obrazi gore. Pregledala je i ostale fotografije. Jo etiri Valentinine. Dvadeset Anthee Mason. Dvije Pollyne. Lidija je poeljela vritati. Gurnula ih je u svoju kolsku torbu. Gotovo", Pollyin glas. Na vrhu stepenica. U posljednjem naletu, Lidija je iz kolske torbe izvadila knjige i unutra ubacila sve negative. Bacila je klju u donju ladicu, brzo je zatvorila i, s knjigama ispod jedne i torbom ispod druge ruke, napustila sobu. Ne ljuti se, zar ne, draga?" Ne, naravno da ne. Moram raditi zadau." Lidija je neprestano pogledavala svoju majku, oima pratei svaki pokret njezina prsta - onog prsta - dok je listala najnoviji broj asopisa Svijet Pariza te svaki zamah kose dok je palila jo jednu cigaretu. Zato? To joj se stalno motalo po glavi. Zato je Valentina to radila? Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo. Zato? Njezina se majka okrenula Alfredu. Neemo ostati dokasno, zar ne, anele?" On je razmijenio brz pogled s Lidijom. To ju je jutro odvezao u kolu na putu na posao i ona je spomenula da se Valentina inila napetom od cijele prie s Chang An Loom i vojnicima. Moda bi bila dobra ideja da je veeras izvede van? Veera u klubu? Plesanje u Flamingu? Alfred je objeruke prihvatio njezin prijedlog. Pa, nisam siguran koliko e biti sati", rekao je i s otvorenim divljenjem pogledao svoju enu. Izgledala je zapanjujue. Elegantna, nova, crno-bijela veernja haljina dubokog dekoltea koji joj je otkrivao pune grudi. Lidija ih nije mogla ni pogledati. Ne sada. Ne nakon onoga to je vidjela. Alfred je svojoj eni dodao ruiasti muf i pomogao joj da obue kaput. Dobru zabavu", veselo je rekla Lidija. im je ula da je automobil napustio prilazni put, otrala je gore i iz ormara izvukla zelenu haljinu. Vrapiu, moi vorobushek, mislila sam da ti zaboraviti staru enu." Ne, nyet, evo me. Imam ak i slubenu pozivnicu." Lidija je zamahnula svojom debelom, reljefnom pozivnicom. Tako sjajno." Gospoa Zarja se zahihotala od uitka, a iroka su joj se njedra zanjihala opasno blizu Lidije. Provukla je ruku kroz Lidijinu. ,,I jako ljupko ti izgleda. Tako odraslo sada u svoja lijepa zelena haljina." Dovoljno odraslo za ples?" Gospoa Zarja zatresla je svojom irokom suknjom od tafta u udno koketnoj gesti. Moda, vozmozhno. Mora ekati da te pitaju." Vila Serov na kraju Rue Lamarque u Francuskoj etvrti bila je jo raskonija nego to je Lidija oekivala, sa stupovima i trijemovima i dugakom, irokom prilaznom cestom koja je bila natrpana automobilima i vozaima. Sobe za primanje bile su osvijetljene nizom kristalnih lustera i pune stotinama gostiju u elegantnoj veernjoj odjei. Svuda oko nje lebdjeli su pjevni zvuci ruskog. Dobriy vecher, Dobra veer. Kak vi pozhivayete, Kako ste? Kak torgovlia, Kako ide posao? Sjetila se rei ,,Ochyen priatno", Drago mi je, kad ju je gospoa Zarja upoznavala s ljudima, ali nije ula ni jedno ime. Ovdje je bila zbog samo jedne osobe. A njega nije bilo. Ne jo. Na poetku se drala gospoe Zarje; u ovome blistavom novom svijetu, tjeio ju je poznati miris naftalina koji je dopirao iz njezina pregrijanog tijela. Jedan stari gospodin sa zaliscima i bradom poput one cara Nikolaja priao im je da bi oijukao s gospoom Zarjom i poljubio Lidijinu ruku dok su gospoe u dugim, bijelim rukavicama obilazile prostorije, pokazujui svoj bljetavi nakit i rusku temperamentost. Lidija je izgubila pojam o broju dijamantnih tijara koje su proklizile kraj nje.

215

Pitala se to bi Chang An Lo mislio o svemu ovome. Koliko bi puaka kupio samo jedan od ovih dijamanata. I koliko bi gladnih trbuha mogle napuniti goleme zlatne naunice one debele ene. Takve misli su je iznenadile, jer su to bile Chang An Loove misli. U njezinoj glavi. Njoj je to bilo novo, i svidjelo joj se. to je mogla pogledati sve ovo bogatstvo i vidjeti ga ne kao neto poeljno nego kao sredstvo ispravljanja neuravnoteenosti drutva. Ravnotea. To je bilo Changovo rjeenje. A ona je promatrala kako ovjek s trbuhom dobro uhranjene svinje i zlatnim grumenjem na debelim prstima uzima au ampanjca sa srebrnog pladnja bez ijednog pogleda prema kineskom slugi koji ga je drao. Sluga je imao ispijeno lice i ponizne oi. Gdje je u tome bila ravnotea? Osjetila je da joj drhtaj oka prolazi niz kraljenicu. Nisu joj samo misli bile nove, ve i oi. inilo se da zaista postaje komunist. Lidija Ivanova, ba lijepo to ste mogli doi." To je bila grofica Serova, velianstvena kao i uvijek u krem satenskoj haljini s visokim ovratnikom i punom suknjom ukraenom biserima. ,,I vidim da ste veeras u drugoj haljini. Ve sam pomislila da imate samo jednu. Kako krasno izgledate u zelenom." Lidiju je zbunjivala ta mjeavina uvreda i komplimenata. Hvala vam to ste me pozvali, grofice." Ovaj se put nije naklonila. Zato bi? Je li va sin veeras ovdje?" Hladne plave oi grofice Serove procijenile su Lidiju i bez odgovora se okrenule prema gospoi Zarji. Olga Petrovna Zarja, kak molodo vi viglyditye, kako mladenaki izgledate." Gospoa Zarja se oduevljeno promekoljila i uzvratila laganim naklonom, ali Lidija nije ula to je odgovorila jer se mlada ena koja je stajala iza grofice, oito dio njezine pratnje, nagnula prema Lidiji i na ruskom promrmljala: On je u plesnoj dvorani." Lidija se ispriala i krenula prema mjestu odakle je dopirala glazba. ena je blistala. U haljini sa ljokicama koja joj je otkrivala ramena, sjedila je za koncertnim glasovirom na jednom kraju dvorane i svojim jarkocrvenim noktima prebirala po tipkama od slonovae. Svirala je modernu skladbu koju je Lidija prepoznala. Neto ostakovievo, neto dekadentno. Svilenkasti, plavi valovi njezine kose njihali su se u ritmu glazbe i Lidiju je odmah iznervirala ta previe dramatina izvedba. Zato grofica nije pozvala Valentinu da svira? No, svaki put kad je pomislila na Valentinu, u glavi je vidjela fotografije iz ladice od kojih bi joj postalo slabo. Zato se okrenula na drugu stranu i pogledala oko sebe. Prostorija je bila prekrasna. Visoki strop bio je oslikan likovima miiavih bogova i nebeskih boica koji su svisoka gledali u parket od blijede, ulatene bukovine. Golemi obiteljski portreti u pozlaenim okvirima koji su prikazivali ljude s dugim nosovima i arogantnim oima, bili su zamiljeni da zastrae goste slabih ivaca. Sjajna ogledala odraavala su tisuu tokica svjetla s lustera i bacala ih natrag u prostoriju, obasjavajui plesae koji su blistavih osmijeha klizili s jednog kraja dvorane na drugi. No, Lidijin pogled brzo je preao na skupinu mukaraca zadubljenih u razgovor ispred jedne od dugakih, barunastih zavjesa. Kad je ugledala kratku smeu kosu i visoka, koata lea u besprijekornom smokingu, para joj je izala na ui. Krenula je ravno prema njemu. Alekseju Serove", hladno je rekla. Htjela bih popriati." Dodirnula je crni greben njegovih ramena. On se okrenuo i iroko joj se nasmijeio, ali nju je to samo jo vie razbjesnilo. Osjetila je potrebu da mu pljuskom izbrie osmijeh s lica. Dobra veer, gospoice Ivanova, ba lijepo to ste nam se veeras uspjeli pridruiti." Zapucketao je prstima prema posluitelju u livreji boje kestena koji je uspravno stajao uza zid. Pie za moju gou." Ne elim pie, hvala. Neu ostati." Njegovo izdueno lice namrtilo se na hladnou njezina glasa. Prouavao joj je lice, njegove oi tako usredotoene na njezine da je Lidija mogla vidjeti zrnca zlata zakopana u njegovim zelenim zjenicama. Neto nije u redu?" Rukom je preao preko guste upe svoje kose i niz stranju stranu glave. To je bio prvi put da je odao i najmanji znak nemira. Htjela bih popriati. Nasamo, molim vas." Nagnuo je glavu unatrag i pogledao je svisoka, a lagani mu je smijeak zakrivio usne. Nije joj se svialo kako je suzio oi i svoje tamne trepavice upotrijebio kao barijeru meu njima. Jo jedan mukarac koji je neto skrivao. Naravno, gospoice Ivanova." Ruku je vrsto poloio ispod njezina lakta i bez napora je proveo kroz plesae do neega to je izgledalo kao ogledalo, u okviru od izrezbarenih, pozlaenih listova vinove loze, ali se ispostavilo da su bila vrata. Jo trikova. Uli su u malu sobu bez prozora u kojoj nije bilo niega osim blijedozelenog otomana i ume prepariranih ivotinjskih glava na zidovima. Vepar s tridesetcentimetarskim kljovama zurio je u Lidiju. Skrenula je pogled i otresla njegovu ruku sa svog lakta. Alekseju Serove, ti si laljivi gad."

216

Njegov mir bio je uzdrman, ali je to dobro sakrio. Ruka mu je polako gladila bradu otkrivajui zlatne manete u obliku skarabeja. Vi me vrijeate, gospoice Ivanova." Ne, vi vrijeate mene ako mislite da neu shvatiti tko je poslao kuomintanke vojnike u moju kuu. Vojnike?" Da. I oboje znamo zato." ao mi je, ali ne shvaam to..." Nemojte. Nemojte troiti rijei na poricanje. Vae otrovne lai ispuzale su iz kanalizacije i to me jo samo vie vrijea. Jer sam zbog vas sada mogla biti u zatvoru. Jeste li toga svjesni? A moj... moj prijatelj... mogao je biti mrtav. Zato sam dola ovamo veeras da vam kaem..." ula je da joj glas izmie kontroli, kako gubi ledenu hladnou na koju je raunala. ...da vam kaem da vam je plan propao i da vas smatram najgorim gadom. Prljava muka kurva ang Kai-eka i njegovih Sivih vragova. Pretvarati se da ste moj prijatelj, a onda. Lidija, prestani." Ne, neu prestati, gade jedan. Izdao si me." Zgrabio ju je za ruke i protresao je. Prestani s ovim." Lice mu se nalo blizu njezina. Ljutito su zurili jedno u drugo. Ona je ula zvuk u dnu njegova grla kad je progutao bijes. Pustite me", prasnula je. Oslobodio joj je ruke. Zbogom", rekla je, skupivi sav led koji je mogla nai u tu jednu rije. Ukoeno je otila do vrata. Lidija Ivanova, za ime Boje, kakav je to demon uao u vas? Kako se usuujete umarirati ovdje s optubama, a onda odbiti posluati moj odgovor? to vi mislite, tko ste?" Lidija je stala s jednom rukom na tekoj mjedenoj ruici na vratima, ali se nije okrenula. Nije mogla pogledati tog laljivoga gada. Nastupio je trenutak tiine dok su ih mrtva stvorenja u sobi gledala svojim staklenim oima. Mogla je uti udaranje vlastita srca. Sada posluajte to ja imam rei." Glas mu je bio iznenaujue miran. Ne znam nita o vojnicima u vaoj kui." Dovraga s vaim laima." Nisam vas izdao. Ni vaega ranjenog kineskog komunista. Nikome nisam rekao to sam vidio u vaoj kui, imate moju rije." Rije laljivca ne vrijedi ni piljiva boba." Bila je zadovoljna kad je ula da mu zubi krguu od bijesa. Govorim istinu", otro je rekao i ona je znala da bi je udario da je bila mukarac. Zato bih vam vjerovala?" Zato ne biste?" Naglo se okrenula. Zato to nitko drugi nije mogao poslati vojnike po Chang An Loa. Vi. Samo ste vi znali." To je oita besmislica. to je s kuharom?" Wai?" Mislite da on nije znao? Gospoice Ivanova, morate mnogo toga nauiti o posluzi ako mislite da oni ne znaju sve to se dogaa u kui." Lidija je progutala slinu. Wai?" Aleksej Serov opet je kontrolirao situaciju. Ukoenost mu je nestala iz tijela i geste su mu ponovno bile leerne kad je pokazao prema dijelu kue u kojem se oito utaborila njihova posluga. Oni imaju oi koje vide iza zatvorenih vrata i ui koje uju misli u tvojoj glavi." Ali, zato bi Wai...?" Zbog kineskih dolara, naravno. Tu bi mu informaciju dobro platili." O, kvragu." Osjetila je da su joj ramena klonula, a kraljenica se uruila. Potraila je utoite u upercima na uima na glavi risa. Bile su nauljene, oprezne, spremne da posluaju njezine izgovore. Prokletstvo", promrmljala je. Kunem se da ga nisam izdao. Ni vas", tiho je rekao Aleksej Serov. Prisilila se da ga pogleda u oi. Bilo je teko. Bijes joj je lako dolazio. Isprike mnogo tee. ao mi je." Htjela je izjuriti kroz vrata. Van na hladan zrak prije nego to se otopi u gadnu lokvu srama na elegantnome mramornom podu. Jezik joj je bio prevelik za usta. Rijei su se jedva provlaile kraj njega.

217

Ispriavam se, Alekseju Serove." Nije se osmjehnuo. Nije mu mogla proitati misli kroz poluzatvorene oi, a nije ni bila sigurna da ih je eljela znati. Prihvaam vau ispriku, gospoice Ivanova." Naklonio joj se lagano, slubeno. Uplailo ju je kljocanje njegovih peta. Takav bi zvuk oekivala od krvnika prije nego to odsijee neiju glavu. Ponudio joj je ruku. Smijem li vas otpratiti natrag na zabavu? Ovaj je razgovor zavren." Ona je oklijevala. A kao dokaz naega obnovljenog prijateljstva, nadam se da u imati ast za sljedei ples." Nasmijeio se, polako i zadirkujue, kao da je znao koliko e je to kotati. Proli ste put rekli da sam premlada za plesanje", prigovorila je. Postojala je samo jedna osoba u ijim je rukama eljela lebdjeti. To je bilo prije est mjeseci. Tada ste jo bili dijete. Sada od glave do pete izgledate kao prekrasna mlada ena." Podignuo je obrvu. ak i ako se ne ponaate tako." Nasmijala se. Nije si mogla pomoi. ,,O, Boe, Alekseju, ao mi je, jezik mi je bio bri od pameti. Ja se mogu ponaati sasvim pristojno kad se potrudim, ali me vi nekako uvijek ulovite u najgorem izdanju." 'Prljava muka kurva ang Kai-eka.' To je bilo impresivno." Primila ga je ispod ruke. Idemo plesati." to prije zavri s tim, to bolje.

218

Theo je sjedio, a maka mu je svom teinom leala na nogama. Bilo je hladno. Tri sata ujutro. uo je da vjetar trese prozore i zavija u elji da ue, a to ga je podsjetilo na noni vjetar na rijeci koji je gonio teglenice dok su sa svojim plijenom obilazili od dunke do dunke. Theo je itao u radnoj sobi, pokuavajui nai snagu volje u rijeima Bude. Ako eli znati svoju budunost, Pogledaj sebe u sadanjosti, Jer to je uzrok budunosti. To je ve znao. Njegova e budunost biti odluena u srijedu. Jer je tada Christopher Mason imao sastanak sa Sir Edwardom u vezi s priom o Theovoj ulozi u krijumarenju opijuma. Znai da je imao dvadeset etiri sata da donese odluku. Isprazni svoj amac, ti koji trai, I bre e putovati. Olakaj svoj teret udnje i miljenja I prije e dosegnuti nirvanu. Theo je mislio da je to ono za ime je eznuo, putovati bez prtljage, ali dolazio je do zakljuka da se ne poznaje tako dobro. Mladi Kinez u krevetu na katu ga je znao. Znao je njegove slabosti. Vidio mu je to u oima. Chang An Lo bio je spreman na sve to se moglo dogoditi. On je ve olakao svoj teret. Zatvor je bio jedan put koji je moda leao ispred njih oboje, no je li se Theo zaista mogao suoiti s paklom smrdljive elije, zatoen kao ptica u bambusovom kavezu? Ako se eli rijeiti svog neprijatelja, Pravi nainje da shvati da je tvoj neprijatelj samo iluzija. No, Theu se inilo da ni Feng Tu Hong ni Christopher Mason nisu bili iluzije. Istina je bila da je Feng mogao sprijeiti Masona. Ali, Feng e zauzvrat htjeti mladia, usprkos svai s Po Chuom. Ili moda ba zbog nje. A onda? Ako se Theo nagodi? to e Li Mei misliti o njemu? to e on misliti o sebi? Nagnuo se i pogladio maku po glavi. Na sekundu je poela presti, prije nego to se sjetila da zabije svoje ute zube u njega.

219

Lidija je ula kljocaj vrata svoje sobe. Brze korake na podu. Lagano je otvorila oi, ali nije nita vidjela u tami. Nije ni trebala. to je, mama?" Ne mogu spavati, draga." Idi gnjaviti Alfreda." Njemu treba san." Treba i meni." Glupost, moe spavati sutra u koli." Mama!" Tiho, priat u ti o nonom klubu Flamingo. Jedna je sretnica nosila Fabergeov bro, ali haljina joj je bila uistinu zastraujua. Pomakni se." Lidija je promijenila poloaj na krevetu i Valentina je legla kraj nje, ispod popluna, ali iznad deka, ba kao to je ona ispoetka radila s Chang An Loom. Jeste li se dobro zabavili veeras?" Bilo je podnoljivo. Nita vie." Jesi li plesala?" Naravno da jesam. To je bio najbolji dio. Kad bude dovoljno stara, odvest u te na ples pa e otkriti koliko je to zabavno. Bend je svirao onaj novi jazz s..." No, Lidija nije sluala. Naslonila je obraz na majino rame, putajui da joj njezin mousni miris prodre u glavu. Pitala se je li Chang An Lo budan. O emu je razmiljao? Bojala se da bi mogao otii. Jednostavno ustati i otii. Bez nje. No, oboje su znali da bi ga u njegovu stanju brzo ulovili. Da ju je trebao. Kao to je ona trebala njega. Bit e teko. Naravno da hoe. Jednako je tako znala i da je njihova budunost nesigurna, ali ak bi im i nekoliko mjeseci, koliko bi mu trebalo da se oporavi, dalo vremena. Prostora za disanje. Dok ne smisle sljedei korak. I?" Lidija je postala maglovito svjesna da je Valentina prestala priati. ,,I?" to i, mama?" Pitala sam se tko je taj tvoj kineski boljevik?" Zove se Chang An Lo i on je komunist. Ali", brzo je dodala, dolazi iz bogate obitelji za vrijeme posljednjeg cara i dobro je obrazovan. Kao ti na neki nain..." Ja nisam komunist i nikada neu biti." Ispljunula je te rijei. Komunisti uzmu zemlju koja je velika i plemenita i svojim je ekiima i srpovima razbiju do najnie razine jednog seljaka. Pogledaj moju jadnu, slomljenu Rusiju, Rusmatushka." Mama", njeno je rekla Lidija, komunisti su tek poeli. Daj im vremena. Najprije se moraju rijeiti tiranije. Brutalnosti koja postoji ve stotinama godina. To sad rade u Rusiji. I to je ono to i Kina treba. Komunisti su ti koji e izgraditi poteno drutvo u kojem e svatko imati glas. Samo ekaj, Kina i Rusija e postati najvee drave na svijetu." Ah, ti si luda, draga. Taj ti je boljevik isprao mozak i napunio ga muljem, tako da vie ne razlikuje crno i bijelo." Ne, potpuno si u krivu, tek sada jasno vidim." Glupost! To je dvominutna zaluenost." Ne, mama, nije. Ja ga volim." Valentina je naglo uvukla dah. Ne budi smijena. Ti si premlada da bi znala to je ljubav" Ti si imala samo sedamnaest godina kad si pobjegla i udala se za tatu. Voljela si ga, znala si to. Da mi se zato nisi usudila rei da ne volim Chang An Loa." Nastupila je tiina. Tama oko njih postala je teka, pritiui Lidijine oi, ali ona ju je odbila pustiti u svoju glavu. U mislima je posegnula za Chang An Loom i pronala ga tako lako da joj je bilo teko povjerovati da nije

220

bio u istoj sobi. Veza je bila trenutana. Bila je sigurna da i on lei budan u kui gospodina Thea i trai je. Nasmijeila se i osjetila da joj se u glavi otvara veliki, prozraan prostor, pun suneve svjetlosti, kroz koji je uborio zvuk Potoka gutera. Mjesto na kojem je mogla disati. Sluaj me, mama." Bilo je lagano. Napokon priati o njemu. Rekla joj je sve o Chang An Lou. Da ju je spasio u onoj uliici i da mu je zaila stopala kod Potoka gutera. Valentini je ispriala sve, o kineskom sprovodu i potrazi za njim, ak i o svai u izgorjeloj kui i prepiranju oko nekih surovih metoda koje su komunisti upotrebljavali da ostvare svoje ciljeve. Sve je izletjelo iz nje. Sve. Dobro, gotovo sve. Dvije stvari je izostavila. Ogrlicu od rubina i voenje ljubavi. To je uspjela zadrati za sebe. Ipak nije bila toliko glupa. Kad je zavrila, osjeala se kao da lebdi. ,,O, slatka moja keri." Valentina se okrenula i poljubila je u obraz. Ti si takva budala." Volim ga, mama. I on voli mene." To mora prestati, dochenka." Ne." Da." Ne." Valentinina je ruka ispod popluna uhvatila Lidijinu u eljezni stisak. ao mi je, draga, srce e ti se slomiti, ali ima i gorih stvari. Preivjet e, vjeruj mi da hoe. Dole smo dovde, ti i ja. Neu dopustiti da sve upropasti ba sad, kad sam uspjela srediti novac za tvoje obrazovanje, za fakultet. Moe postati doktor ili odvjetnik ili profesor, neto veliko, neto vano. Neto dobro plaeno. Bit e ponosna na sebe i glavu drati visoko. Nikad nee ovisiti o mukarcu da ti stavi kruh na stol ili prstenje na ruku. Nemoj sve upropastiti. Ne sad." Mama, jesi li ti sluala kad su ti roditelji rekli to isto?" Ne, ali..." Neu ni ja." Lidija", Valentina se naglo uspravila. Uini kako ti kaem. A ja kaem da je ta pria s kineskim boljevikom gotova, ak i ako te moram okovati za krevet i drati te na kruhu i vodi do kraja ivota. Jesi li me ula?" Lidija nije mislila rei to to je rekla, ali bila je ljuta i povrijeena. Pa je uzvratila udarac. Moda e Alfred to tebi napraviti ako mu kaem to sam vidjela danas u Buicku." Valentina se zakaljala. Lidija je taj zvuk ula kad su kokoima zavrtali vratove. Htjela si je nabiti rijei natrag u usta. Valentina je spustila noge na pod, ali je ostala sjediti na rubu kreveta. Leima okrenuta Lidiji. Nije govorila. Zato, mama? Zato? Ima Alfreda." Njezina je majka zaukala u depu svoje kune haljine i Lidija je znala da trai cigaretu, ali oito je nije nala jer nije bilo kljocaja upaljaa. To se tebe ne tie", naposljetku je rekla Valentina glasom punim napetosti. Lidija se primaknula blie i ispruila ruku. Figura njezine majke bila je tamnija od mraka koji ih je okruivao. Lidija joj je dodirnula rame i na sekundu se sjetila da je ranije te veeri ispruila ruku i dotaknula muko rame. Alekseja Serova. Otpratio ju je kui i ona je morala priznati da se nakon njezine pogreke ponio uistinu pristojno. Slatki Isuse, napravila je takvu budalu od sebe. Prljava muka kurva. Laljivi gad. Imao je puno pravo izbaciti je na ulicu. Ali nije. Samo je postao jo arogantniji s onim svojim oholim smijekom kad je plesala s njim. Samo jedan ples. Vie nije mogla podnijeti. Pod prstima je osjeala toplu svilu majina kimona. Zato?" Ponovno je pitala. Valentina je slegnula, kao da to nije bilo vano. Avantura." Mama, vidjela sam te s njim. Ti ga mrzi." Naravno da mrzim tog vraga, dabogda mu istrune njegova smrdljiva dua." Je li to zbog fotografija?" Valentina je prestala disati. Imam ih." Lidija je milovala majina lea. I negative." Valentina je kratko zajecala. Kako?" Ukrala sam ih." To ti dobro ide." Da." Hvala ti." Proaptala je. Tako da me se to ipak tie." U redu. Pitala si." Majka joj je duboko udahnula. Nije postojala kolarina za Willoughbyjevu akademiju. Ti bi provela etiri uzaludne godine u koli lokalnoga dobrotvornog drutva, a ja sam znala da bi te to uguilo i da bi umrla u toj rupagi. Zato sam potraila najbolju privatnu kolu, Willoughbyjevu akademiju, i naelnika za

221

obrazovanje u Junchowu. Gospodina Masona. I ponudila sam mu dogovor. Da stvori kolarinu. Dodijeli je tebi. U zamjenu za..." ... sebe?" Da." Lidija je ovila ruke oko svoje majke i njeno je zaljuljala. O, mama." Nisam ga se mogla rijeiti ak ni nakon to sam se udala. Zbog fotografija." Spalit u ih." Ja bih spalila njega kad bih mogla." Mama", zajecala je Lidija i jo je vre stisnula. Hoe li me sada posluati?" Valentina se okrenula, lice pribliila kerinu, dvije tamne sjene bez oiju. Odrei e se svoga kineskog boljevika?" Lidija se vre zamotala u kaput i svojim hladnim nogama zatoptala po maloj tratini ispod drva eukaliptusa, tvrdoj kao kamen. ekala je ve sat vremena. Garaa je skrivala kuu iza nje jednako kao to je i nju skrivala od pogleda iz kue, a ona je imala mnogo vremena da proui zid iza kojeg se skrivala. Bio je napravljen od crvene cigle i ona je ve znala koliko je cigli bilo u svakom redu. ezdeset dvije. Skinula je tri pua koja su hodala po zidu i bacila ih u bunje, a zatim promatrala smeeg pauka koji je ulovio muhu i poeo je zamatati u ahuru. Nije imala to drugo raditi. Vrana je poletjela s drva eukaliptusa iznad nje, zatresla srebrno lie i s dva se spora zamaha svojih tekih krila uzdigla iznad crepova garae i otplovila visoko u ledeni zrak. Lidija ju je pratila oima suenim zbog svjetlosti. Nebo je bilo mlijeno plavo, puno mekih kovitlaca bijelog koji su Lidiju podsjetili na pikulu koju je jednom imala. Pronala ju je u odvodnom kanalu, bistri komad plavog neba zakopan u prljavtini. etiri ju je dana uvala u depu, no napokon ju je grupa djeaka s igralita nagovorila da se pikula s njima. Igrala je i izgubila. Kad je vidjela da njezina pikula nestaje u prljavom depu zajedno sa aicom drugih, osjeala se kao da ju je izdala. Netko je zalupio vratima automobila. Negdje dalje niz ulicu zabrujao je motor. To je bilo dobro. Ljudi su se napokon budili, ili na posao. Nee morati jo dugo ekati. Jo je bio mrak kad je obukla kolsku uniformu i iskliznula iz kue prema tankom bljesku zlata na istonom horizontu. Bila je dovoljno pametna da ostavi poruku. Otila u knjinicu zavriti zadau. Oni nee znati da se knjinica otvarala tek u osam i trideset, a zapravo je bila i sretna to e propustiti doruak s Alfredom. On ujutro ba i nije bio najbolje drutvo. Imao je naviku podii pogled sa svoje kae i iznenaeno trepnuti iza naoala, kao da se pita tko su, dovraga, ta dva stranca za njegovim stolom. Lidija je lupila dlanovima u rukavicama i polako izdahnula. Gledala je kako joj dah odmie, stvaran kao dim cigarete. Jo je jednom pokuala duboko udahnuti, ali bilo je teko. Plua su je boljela. To je bilo zbog rijei njezine majke. Leale su na njoj kao olovo, pritiui joj plua. To nije bilo u redu. Gospodine Masone." Dobri Boe, djevojko, uplaila si me." Izgledao je tako elegantno, tako ugledno. Fedora eir i kaput od alpake. Crna aktovka od koe gutera ispod pazuha, kljuevi automobila u ruci. Slika respektabilnosti. Stup drutva. Lidija mu je htjela iupati oi i baciti ih vrani. Zato se mota oko moje garae?" Ne motam se. ekam vas." O, ne sad. urim se u ured." Da, sad." Neto u njezinu glasu ga je natjeralo da zastane i pogleda je. Sive su mu oi postale sumnjiave. Ne moe ekati?" Ne." U redu." Otkljuao je garau i otvorio vrata. Buickova velika svjetla od kroma zurila su u nju. Imam fotografije." On je ispustio kljueve automobila. Sagnuo se, podignuo ih i pokuao blefirati. Kakve fotografije?" Nemoj." Mason se ispravio do pune visine, izbacio prsa i priao joj, preblizu. Gledaj, mlada damo, ja sam zaposlen ovjek i nemam pojma o emu govori..."

222

Oamarila ga je. iroki zamah ruke i puni dlan na njegovu licu. Udarac je odzvonio na mirnom zraku. Bila je okirana, ali ne koliko on. Oi su mu se na trenutak zamaglile. Na obrazu mu je ostao crveni otisak njezine ruke, rairenih prstiju. Podignuo je aku, ali ona je zakoraila izvan dosega. Sada zna kakav je osjeaj kad te netko mlati, prokleti perverznjae. Tue enu i slika golu ker." Zaletio se prema njoj. Ona se izmaknula. to bi Sir Edward Carlisle imao rei o tome?" Dobro me posluaj, djevojko, to nije..." Nemoj, ne elim sluati tvoje lai, ljigave jedan. Sir Edward e te otpustiti na licu mjesta." Lice mu je postalo mrtvaki blijedo. Imao je problema s gutanjem, ali oi su mu ostale otre. Podignuo je jednu uredno manikiranu ruku u gesti pomirenja. U redu, Lidija. Hajde da prijeemo na stvar. Ti nisi budala. Dat u ti deset tisua dolara za fotografije i negative." Deset tisua dolara. Bogatstvo. Zavrtjelo joj se u glavi. Dat u ti gotovinu. Danas poslijepodne." Paljivo ju je promatrao pa odjednom posegnuo u dep i izvadio novanik. S trzajem je izvukao debeli snop novanica i kao karte ih rairio ispred njezina nosa. Evo. Uzmi ovo. Za poetak." Deset tisua dolara. Deset tisua dolara moe kupiti bilo to. Moe kupiti sve. Putovnice. Vize. Glasovire. Karte za brod prve klase. Mogla bi odvesti majku u Englesku i pobjei. Sveuilite Oxford, ba kao to je njezina majka htjela. Sve je bilo tamo, u Masonovoj ruci. Samo je morala rei da. Pa bi i Chang An Loa mogla odvesti na sigurno. Samo, bi li on htio otii? Napustiti Kinu? Masonove su se usne razvukle u tanku liniju. To je trebao biti osmijeh. Dogovoreno?" Otvorila je usta da kae da. Ne." Ne budi prokleta budala. Ovo je tvoja prilika." Ali ti bi imao fotografije." Unitio bih ih, asna rije." Ne." Zato?" Rastvorila je ruke prema nebu i pustila da joj novac klizne iz prstiju. Jer si ljam. Ne vjerujem ti. Dok god ja imam negative, mogu biti sigurna da vie nikad nee dotaknuti Polly. Ni svoju enu. Ni moju majku. Razumije li me?" Namrtio se, okrenuo u drugu stranu. Gledala je kako se novac vraa u njegov novanik. Grlo ju je boljelo. Dri se dalje od moje majke." Odi kvragu, kuko." Glava mu je potonula na prsa. Otiao je do automobila i iskalio bijes divljim udarcem noge po gumi. Gospodine Masone." Nije ju pogledao. Gospodine Masone, ostavite Thea Willoughbyja na miru." Mason je ispustio otar zvuk od kojega su joj trnci proli niz kraljenicu. Nemoj se ti brinuti", odgovorio je. Feng i njegov sin pobrinut e se za Willoughbyja." Oi su mu dogmizale natrag do nje i ona se najeila od onoga to je vidjela u njima. Kao to e se pobrinuti i za tebe." Kako to misli?" Sada znaju tko se brinuo za komunista." Kojeg komunista?" Ne pretvaraj se da si naivna. Onoga kojeg trae. Onoga kojeg si njegovala." Lidija je osjetila kako joj se ile lede. To je la." Nije. Polly mi je rekla." ,,Polly?" O, da. Tvoja odana mala prijateljica. Jo je eli zatititi? Da, rekla mi je, a ja sam rekao njima. Sada su vjerojatno u tvojoj kui." Prasnuo je u smijeh. Nisi valjda mislila da bih takvoj kuki dao deset tisua dolara? Ti i ona kurva od tvoje majke moete..." No, Lidija je ve trala.

223

Uletjela je u kuu. Mama", povikala je. Mama." Nije bilo odgovora. Sluga - kako se zvao? Deng? - zazvala ga je. On je dotrao. Da, gospodina Leeja?" Moja majka, gdje je ona?" Ja ne znati." Skoila je na njega i zatresla njegova koata ramena. Je li ovdje?" Ne, ona vani." Tako rano?" Ona ii s gospodar. U automobil." Samo njih dvoje?" Njegove bistre oi bile su nervozne kad je podignuo dva prsta. Gospodar i gospodina." Pustila ga je i on je pobjegao, zgrbljen poput bube. Polizala je svoje suhe usne. Ni oko ega je digla paniku. Ali to nije znailo da opasnost nije postojala. Postojala je. Ula je u dnevnu sobu i pogledala kroz francuske prozore. Kako se, kvragu, mogla boriti protiv neprijatelja kojega nije mogla vidjeti? Naslonila je elo na ledeno staklo i poela razmiljati. Neto u njoj se slomilo. Sve joj se inilo preteko. Preveliko. Pogled joj je pao na upu i, zato to je to bilo najblie Chang An Lou to je mogla doi, otvorila je staklena vrata i krenula prema kraju vrta. Hladan, otar zrak malo joj je razbistrio glavu. Postala je svjesna zvuka hrskanja. takor je grizao jednu od drvenih dasaka u dnu upe. Puls joj se ubrzao. Zato je to radio? Mar", povikala je i stvorenje je pobjeglo. Lokot je bio zakljuan, ali zasun na koji je bio privren beskorisno je visio na vratima, razvaljen. Oteo joj se tihi jecaj. Ispruila je ruku i dotaknula vrata. Drvo je bilo toplo od sunca. Adrenalin joj je pogodio tijelo. Gurnula je. Vrata su se otvorila. Ona je vrisnula. Krv. Toliko krvi. Crvena. Ljepljiva. Posvuda. Zidovi. Strop. Pod. Na ici kaveza i na vreama. Kao da je netko htio slikati krvlju. Njezin sirovi miris mijeao se sa smradom izmeta, ali Lidija ga nije primjeivala. Sun Yat-sen", vrisnula je. Zec je leao u lokvi krvi na podu, njegovo bijelo krzno skoreno s jarkim grimizom. ak su mu i veliki, uti zubi bili crveni. Lidija je kleknula kraj njega, ne razmiljajui o svojoj kolskoj uniformi, dok su joj se suze slijevale niz obraze. Sun Yat-sen", proaptala je i uzela ga u naruje. Bio je jo topao. Jo uvijek iv. Jedva. Jedna mu se noga trznula, a udan, priguen cvile zapitao je iz njegova malog, pulsirajueg tijela. Ui su mu bile odsjeene i nagurane u usta, a vrat prerezan. Izvukla je njegove duge, meke ui. vrsto ga zagrlila. Ljuljala ga i pjevuila. Dok mu posljednji gr nije ukoio kraljenicu. Njegove zakrvavljene oi postale su staklaste. Glava joj je pala na prsa, a jecaji joj potresli tijelo. Udarac je, kad je doao, izbrisao njezin jad. Preuzela ju je tama.

224

Chang An Lo je otvorio oi. Neto nije bilo u redu. Mogao je to osjetiti. Poput ice u utrobi. Leao je vrlo mirno, oslukujui. Ali, kretavi glasovi djece koja su se igrala na kolskom igralitu nadvladali su sve druge zvukove, tako da bi vojnika izma na stepenicama prola neopaeno. Tiho se izvukao iz kreveta. Ispod jastuka je uzeo pramen bakrene kose, a ispod madraca no. Stao je iza vrata s mirisom krvi u nosnicama. Li Mei nije pokazala nikakvo iznenaenje. Njezine bademaste oi su pogledale otricu u njegovoj ruci, ali lice joj je ostalo mirno. to je?" pitala je dok je sputala pladanj na delikatni niski ormari od drva boje meda. Hladan vjetar u mojoj glavi." Sve je sigurno. Tiyo Willbee je astan ovjek. Moe mu vjerovati." Chang nije odgovorio. Gledao ju je kako iz ajnika s bambusovom drkom toi vrelu vodu u zdjelicu sa suhim biljem. To je uvijek radila ispred njega i on je znao da mu je tako pokazivala da nije nita dodavala unutra. Nije se morao bojati otrova. Potovao ju je zbog toga. Dobro se brinula za njega, staloeno, smireno i pronicljivo, ali on je udio za strau kojom ga je Lidija njegovala, za njezinom odlunou da ga ugrabi iz ralja bogova i da mu opet udahne vatru u krv. To mu je nedostajalo. Ima li novosti?" tiho je pitao. Sivi trbusi su u luci, ujem, stotine kapa s kuomintakim suncem. Pretrauju brodove." Zbog stranog blata?" Tko zna zato?" Pruila mu je zdjelicu i on joj se zahvalio naklonom. Kosa joj je mirisala na cimet. Ljudi kau - ali to ljudi znaju? - da se komunisti skrivaju na brodovima koji plove na jug do Cantona i Mao Tsetungovih kampova. Danas je u zraku zvuk puaka." Hvala, Li Mei." Ona se naklonila. Poaena sam, Chang An Lo." Napustila je sobu uz utaj svile iz Shantunga. Miris krvi. Bio je jak u njegovim nosnicama. Nije dola." Ne, Chang, bojim se da danas nije u koli." Nije li to udno?" Ne, ba i nije u ovo doba godine. Ovo je uvijek najgori semestar za bolesti i gripe u mojoj koli. U svakoj koli, zapravo." Juer je bila dobro." Ne brini, siguran sam da je sve u redu. Da budem iskren, mislim da ju je onaj klipan Alfred zatvorio u kuu da je dri podalje od tebe. Ne moe ga ba kriviti, mome. Ona je jo mlada." Ne krivim ga. On joj je sada otac." Ba tako." Treba je uvati." Slaem se." Ali ne on." Lidiju je boljela noga. U glavi joj je pulsiralo. Kad je natjerala vjee da se otvore, tama ispred njih bila je jednako gusta kao i tama u njezinoj glavi. Pokuala je i s otvorenim i sa zatvorenim oima. Isto. Pomaknula je ruku i laktom udarila u neto tvrdo. Dotaknula si je bok i bedro. Bila je gola. Tresla se. Tada je bila sigurna.

225

Ovo je bila nona mora. Jedna od onih zastraujuih, ulovljena-u-zamci nonih mora. Bez odjee. Svi zure. Djeli pakla. Zaglavljen u njezinoj glavi. Zatvorila je oi i strmoglavila se natrag u nitavilo, znajui da e se uskoro probuditi u svome krevetu. Ali, udna je stvar to s tamom.

226

Moj se otac ubio zbog opijuma." Theo se okirao kad je uo da mu te rijei izlaze iz usta. To nije rekao nikome, ak ni Li Mei. inilo mu se kao da je povratio kamen koji mu je dugo bio zaglavljen u grlu. Mladi Kinez leao je na krevetu poduprt jastucima. Nije izgledao dobro. Ispijeno mu je lice bilo sivo, beivotno poput pepela, a one duplje okruene ranjenim sjenama. Leao je beivotno kao lutka, ali crne su mu zjenice bile pune neke mrane emocije. Theo nije bio siguran je li to bila mrnja ili strah. Imao je osjeaj da je mrnja. Svi su komunisti mrzili strance u svojoj zemlji. Tko ih je mogao kriviti? Thea je ipak ljutilo to su prikladno ignorirali dobrobit koju su Zapadnjaci donijeli sa sobom. Industriju. Struju. Vlakove. Bankarske vjetine. Kina je trebala Zapad vie nego to je Zapad trebao Kinu. Ali, to je imalo svoju cijenu. Kad je Kinez progovorio, u glasu mu se ula neka otrina. Znam da se to dogaa ovdje u Kini. Smrt i opijum, oni dijele istu cestu. Ali nisam mislio da je tako i u Engleskoj." Theo je slegnuo ramenima. Ljudi su svugdje isti." Mnogi fanquiji ne misle tako." Da, znam, i moj otac je bio jedan od njih. Cijelim je srcem vjerovao u nadmonost Britanaca, a posebno svoje obitelji." Tuga se krije u tvojim rijeima. Oltar precima u tvojoj kui odao bi poast njegovu duhu." A tu je i moj stariji brat." Rijei su nastavile tei sad kad je kamen bio uklonjen. Oltar? Zato ne? Svaki kineski dom imao je jedan, da bi duhovi njihovih predaka bili dobro nahranjeni i sretni. Zato ne bi i on? Samo to moda nee jo dugo imati dom, a imao je gadan predosjeaj da zatvori ba nisu zainteresirani za takve stvari. Bio je zgodan, moj brat Ronald. Imao je sve. Plavu boju Cambridgea i ponos oeva srca." Tvoj otac je bio sretan." Ba i nije. Ostavio mu je obiteljsku investicijsku tvrtku, ali sve je propalo. Brat mi je poeo koristiti opijum jer je imao problema sa spavanjem i... Pa, to je stara pria. Tvrtka je bankrotirala, a on je prevario klijente da pokrije trokove. I..." Theo si je zaustavio jezik. Nije mogao shvatiti zato su ta sjeanja sada isplivala na povrinu. Mislio je da su mrtva i pokopana. Zato ba sad? Zato pred ovim kineskim komunistom? Je li to bilo zato to su, ba kao i njegov otac prije njega, i on i Chang An Lo bili suoeni s unitenjem svih svojih nada i planova za budunost? ,,I?" tiho ga je potaknuo Chang. Theo je uzeo cigaretu, ali nije ju upalio ve ju je samo vrtio meu svojim dugim prstima. moj otac je uzeo samaricu. Ubio mog brata. U njegovu uredu, dok je sjedio za stolom. Onda je i sebi prosvirao mozak. To je bilo... uasno. Straan skandal, naravno, zbog kojeg se majka predozirala neim gadnim. Nakon sprovoda, ja sam doao ovamo. To je to. Deset godina i jo sam tu." Kina je poaena." Miljenja se razlikuju." Siguran sam da je to miljenje prekrasne Li Mei." Theo mu je elio vjerovati. Pitao bih neto, ako mogu", rekao je Chang. Pitaj." Jesu li problemi mijeanja Europljana i Kineza jako veliki? U vaem svijetu, mislim." Ah!" Theo je rukom preao preko siunog ava kineskog ogrtaa koji je nosio. Osjetio je otar ubod suosjeanja za mladia. Da budem okrutno iskren, jesu. Problemi su prokleto veliki." Chang je zatvorio oi. Theo ga je potapao po ramenu. Prokleto je teko."

227

Ovaj je put hladnoa bila kao ljutura oko nje. eprkala je po njoj, kopala, grebala noktima, ali ona nije htjela puknuti. Njezin mozak nije mogao shvatiti zato. Naprezao se. Umarao. Organi su joj se poeli iskljuivati, zaspivali su jedan po jedan. Naputali je. Hladnoa. Mrzili su je. Probudila se tek kad je postala svjesna iznenadne topline meu nogama. Oi su joj se otvorile. U potpunoj tami. Pokuala je potaknuti mozak da proradi, ali on je samo htio spavati. Odakle je dola sva ta tama? Stvari su joj dolazile u komadiima. Bol u nozi. Ozlijeena glava i obraz poloen na neto tvrdo. Ledena koa. Koljena privuena ispod brade. Postupno joj je sinulo da je leala na boku, sklupana u vrstu loptu. Riskirala je ispruivi ruku u tamu, ali nije dola daleko jer su svuda oko nje bili hladni, metalni zidovi. Srce joj je nabijalo u uima. Gdje se nalazila? Probala je sjesti. Trebala su joj tri pokuaja. A kad je uspjela, osjeala se jo gore. Ne zbog boli u nozi koja je bila kao da ju je netko divljaki udario. Niti zbog toga to joj se u glavi poeo vrtjeti podivljali kaleidoskop, a iza oiju joj bljetala svjetla, crvena i plava i okrutna uta koja joj je palila mozak. Ne, to je bilo zato to je dotaknula strop nekoliko centimetara iznad glave i shvatila gdje se nalazila. Bila je u kutiji. Metalnoj kutiji. Zatvorili su me u metalni sanduk. Tri mjeseca, moda i vie. Rijei Chang An Loa. eludac joj se zgrio od straha i ona je povratila; gorka kiselina u njezinu grlu. Poprskala si je koljena, a ta je ljepljiva toplina njezin tromi um podsjetila na prijanju toplinu meu nogama. Prstima je istraila metalno dno ispod nje. Bilo je mokro. Pomokrila se. U glavi joj je zavladala bjelina. Poela je vritati. Borila se s pauinom koja joj se lijepila za kapke, a pauk s crvenim arama na tijelu i utim klijetima utrao joj je u nosnicu. Otvorila je oi. I odmah se poeljela vratiti u pauinastu nonu moru. Ovo je bilo gore. Ovo je bilo stvarno. Napregnula je tijelo da se uspravi u uei poloaj i rukama poela paljivo prelaziti preko etiri zida da otkrije dimenzije svoje minijaturne elije. Dovoljno duga da sjedne ali ne i da isprui noge, dovoljno iroka da laktovima dotakne oba zida u isto vrijeme. Nekoliko centimetara iznad glave kad je sjedila pogrbljeno. Zatim je pregledala vlastito tijelo. Koljena. Smrdjela su. Sjetila se povraanja. Smrad ustajalog urina urezao joj se u membrane nosnica, kvrga na stranjoj strani glave, jo jedna veliine tanjuria visoko na lijevom bedru. No, nije bilo slomljene koe. Ni slomljenih kostiju. Svi su prsti bili na broju. Moglo bi biti i gore. Kako? Za ime Boje, kako je ova vraja rupaga mogla biti gora? Kako? Mogla bi biti mrtva. Misli na to. Hladnoa se nije pojaala. Nije se poboljala, ali se nije ni pogorala. I to je bilo neto. Brinula se zbog neprestanog drhtanja. Tako je troila mnogo energije, crpila zalihe. Ve je bila iscrpljena. Ili je to bio strah? Mozak joj je otkazivao poslunost. Pokuavala bi izraunati koliko je dugo zarobljena u tami, a onda bi joj mozak iznenada izmaknuo kontroli. Postao potpuno prazan. To ju je uasavalo gotovo koliko i kutija. Oteenje mozga? Od udarca u glavu. Molim te, ne, ne to. Ili je to bio samo isti uas? Njezin je mozak pokuavao pobjei. Traei najmanji ostatak topline, omotala je ruke oko koljena i vrsto ih stisnula, gladei se po cjevanicama za utjehu. Dii. Unutra. Dri dok ne nabroji do deset. Van. Polako i smireno. Unutra. Zadri. Broji. Van. Kontrola. Zadri kontrolu. Usredotoi se.

228

Misli su joj bile kao od stakla. Najmanji bi ih dodir smrskao. Panika joj se prikradala. Skakala na nju iz mranih kutova kada nije gledala. Chang An Lo", promrmljala je i zapanjila se koliko joj je utjehe dao zvuk vlastita glasa. Kako si uspio ne poludjeti?" Dola je do tri zakljuka. Prvi je bio da se nalazila u Kutiji - mislila je o njoj kao o stvorenju koje ju je cijelu progutalo - manje od dana. Inae bi se pomokrila vie nego jednom, iako nije imala nita za pie. Nemoj misliti na to. Usta su joj bila suha poput praine, a grlo edno. Vritanje nije pomoglo. To je bilo glupo. Rasipanje snage. U svakom sluaju. A nije ni obavila... misli su joj bjeale od te vjerojatnosti... obavila onu drugu toaletnu stvar. Znai. Manje od dvadeset i etiri sata. Drugo to je shvatila bilo je da se vjerojatno nalazi ispod zemlje. U podrumu, moda. Ili u tajnoj tamnici. To je zakljuila zbog temperature. Nije se mijenjala. Stalna hladnoa, ni toplija danju ni hladnija nou. Iako nije imala pojma je li u Kutiji bio dan ili no. Samo tama. I jo tame. Hladnoa. I jo hladnoe. Nije bilo zvukova. Da se nalazila negdje iznad zemlje, ula bi zvukove. Ne ovu mrtvu tiinu. Trea stvar. Morale su postojati rupe za zrak. Morale su. Ili bi ve bila mrtva. Prsti su joj zapoeli potragu.

229

udan ovjek. Chang nije mogao razumjeti ravnatelja. On nije imao nita od mudrosti koju bi uen ovjek morao posjedovati. Ponekad je nosio zapadnjaku odjeu, ponekad kinesku. Ponekad je govorio mandarinski, ponekad engleski. Jeo je kinesku hranu i spavao s Kineskinjom, ali Chang ga je vidio da pije u klubu Odisej sa svojim fanqui prijateljima. Na policama je drao zbirke poezije Han-Shana, ali je takoer pokazivao, tipino englesku, naklonost prema jednoj zlovoljnoj maki. Naginjao je u svim smjerovima. Ni sam nije znao koji e mu biti sljedei potez. Visio je o niti. Zbog toga je bio opasan. A tu je jo bilo i strano blato. Opijum. To je ravnatelja pretvaralo u leteu otricu. Snovi o njoj postali su jo moniji, divlji. Bio je s njom u peini u planinama gdje se stalno ulo zavijanje vukova. Snijeni zapusi su jedan za drugim parali kroz peinu. Uvijek buka i oluja i zavijanje vjetra, ali oni su unato svemu tome leali zagrljeni, a plamen njezine kose otapao je snijeg i palio tamu. Njegove su ruke bile cijele kad joj je skidao odjeu s tijela, ali ona je na grudima imala okrugli oiljak od noa, a kad joj je uzeo lice u ruke da poljubi voljene usne, ona se pretvorila u bijelog zeca s ruiastim oima. Oko vrata mu je bila stegnuta ica. Chang An Lo." Bila je to Li Mei. Popij ovo." Popio je. Nije dola?" Ne." Na elo mu je poloila svjei, mirisni runik i oprala mu znoj s lica i vrata. Budi strpljiv. Sutra e doi. Vatrenokosa te voli." Chang je zatvorio oi i usredotoio se na sliku Lidijinih nasmijanih usana i uzbuenja u oima kad mu je opisivala svoj plan da postane komunistiki borac za slobodu. To mu je udahnulo ivot u grudi i srce natjeralo da pone bubnjati dovoljno glasno da probudi bogove. Volio ju je. Htio ju je kraj sebe u borbi. Ona je bila u sreditu njegova bia; ivjela mu je u dahu i u svakoj misli. Njegova koa bila je njezina. Ljubav je bila premala rije. U mislima je posegnuo za njom, ali naao je samo tamu. Hladnou. Jedna mu je misao oduzela dah. Li Mei." Da?" Reci ravnatelju da ga molim da doe." Lidija je pronala rupe. est rupa. U jednom kutu pri vrhu kutije. Dovoljno velike da provue svoj mali prst. Iznenadila se kad je shvatila da ih neto prekriva izvana, neto mekano i tanko. Nekakva tkanina. Ponovno joj je pozlilo od uasnog udarca nade u elucu. Pokuala ju je uguiti. Zgaziti je. Ali, nada nije htjela otii. Kad bi mogla maknuti taj materijal, moda bi malo svjetla prodrlo u mranu eliju. Svjetlo. eznula je za njim. ak i vie nego to je eznula za vodom. Povremeno bi se uhvatila da mae rukom ispred lica, ali nijednom se nita nije promijenilo. Nije mogla vidjeti ni najslabiju sjenu pokreta. Je li oslijepila? Je li joj udarac u glavu unitio vid? Gotovo se uguila na tu pomisao. Promigoljila je svoj mali prst kroz jednu rupu, pokuavajui uhvatiti tkaninu i pomaknuti je na jednu stranu. Samo mrvicu. Pola centimetra ako je imala sree, nita ako nije. Trebat e joj dugo. Prst ju je ve bolio, ali ona je uala ispred rupe s rukom oslonjenom na koljenu i trudila se ne nadati. Zato su je oteli? Zato je bila ovdje? Tko? Crne zmije? Po Chu? Kuomintang? Kada e doi po nju? to su planirali s njom?

230

Ispitivati je? Kako? Noevima? eljeznim polugama? eljezom za igosanje? Ili bievima? Silovanje? Chang An Lo, ljubavi moja, daj mi snage. Tkanina je poela kliziti. Njezina je teina prevagnula i Lidija je osjetila da joj glatko klizi preko vrka prsta i nestaje. Nita se nije promi jenilo. Nije bilo svjetla. Ni sivila. Nikakva naznaka vanjskog svijeta. Razoarenje ju je slomilo i ona je briznula u pla. Ne. Ne to. Nema suza. Ne smije rasipati dragocjenu tekuinu. Nema samosaaljenja. Natjerala se da prestane, ali ramena su joj se i dalje uzdizala. Plailo ju je to joj je nekoliko bijednih rupa za zrak toliko znailo. Rupe su bile nevane. to e biti s velikim stvarima koje tek dolaze? Loim stvarima. Zaista loima. Ako je htjela preivjeti, morala se kontrolirati. Gurnula je lice u kut s rupama i duboko udahnula. Zrak je bio svjeiji. Ali ne mnogo. Polizala je metal oko rupa. Okus je bio uasan, ali je bio vlaan od kondenzacije. Vlaga. Samo nekoliko mrlja, ali dovoljno da joj mozak opet proradi. Prvi se put sjetila pomisliti na spaavanje. Kakva je ona budala. Naravno da e je poeti traiti kad se ne bude vratila kui iz kole. Dobro, moda ne odmah jer e pretpostaviti da je otila do Polly, ali nakon nekog vremena. Do mraka. Koliko je ona znala, ve je moglo biti pola noi. Svakako joj se inilo da je ve dugo u Kutiji jer ju je cijelo tijelo boljelo od skvrenog poloaja u koji je bila stjerana. Znai da je moda ve trae. Ovog trenutka. Tamo vani, sa psima i bakljama. Na trenutak je prestala drhtati i podigla glavu. Otvorila oi. Oslukivanje i zurenje u tamu nije mijenjalo nita, ali osjeala je da mora biti spremna. Kada dou. Mama. Ovo nije djeja igra. Ovo je vano. Ovo je moj ivot, mama. Uini neto. Uini neto. Valentinina ruka udarila je Chang An Loov obraz. Ti prljavo, uto, svinjsko govno. Gdje je ona?" Theo je zakoraio naprijed da se umijea, no pljuske su i dalje padale na mlado lice, isprekidane pitanjima. to si napravio s njom?" amar. Gdje su je tvoji smrdljivi prijatelji odveli?" amar. Reci mi, ti prokleti, grabeljivi otmiaru. Ako je povrijeena, kunem se da u..." Podigla je ruku da ga jo jednom udari, ali Theo ju je zgrabio za zglob i povukao je u kut sobe, dalje od Changa. Dosta, gospoo Parker. To ne pomae." Ona je bijesno opsovala na ruskom i Theo je i sam oekivao pljusku, ali samo je stresla njegovu ruku i pogledom oinula sva tri mukarca u sobi, kao da e im odgristi jaja. Naite je", povikala je. Oajniki je provukla ruke kroz svoju raupanu kosu, a lice joj je bilo crveno od bijesa. Komunistu, sluaj me. Izlazi na ulicu i vrati mi je. Jer u, ako to ne napravi, poslati policiju na tebe i oni e te objesiti pa. Pustite ga da govori", odsjeno je rekao Theo. Alfrede, za ime Boje, ovjee, uutkaj je. Prokleta ena je poludjela. Chang An Lo je nije oteo. Nijednom nije napustio ovu kuu i, uostalom, samo ga pogledaj." Kinez se ljuljao na nogama. Lice mu je bilo potpuno sivo, osim crvenog otiska Valentinine ruke na obrazu. Samo to se ne srui." Ne", inzistirao je Chang. Gospoa Parker je u pravu." Molim?" Mislim da potraga treba zapoeti odmah." Glas mu nije bio sasvim vrst, a Theo nije znao je li to bilo od groznice i oka zbog Valentinina napada ili zato to je Lidija nestala. U svakom sluaju, izgledao je loe. Pozovi policiju", odluan je bio Alfred. Stajao je kraj vrata, tih do tog trenutka. Oni e znati to napraviti. Navikli su na otmice. Doznat e gdje je i uloviti krivce. Ako ih uope ima, dakako. Nemojmo jo paniariti, draga. Moda je samo odlutala u jednu od svojih avantura. Zna kakva je ona." Gospodi! Ne budi imbecil." Okrenula se natrag prema Changu. Reci mi, komunistu, to se dogodilo?" Ne znam nita. Ali imam sumnje."

231

Kakve sumnje?" Da je dre Crne zmije." Tko su, dovraga, oni?" To je tajna tonga", objasnio je Theo. Ali, Chang, zato bi oni htjeli Lidiju?" Chang nije troio snagu na odgovor. Navlaio je izme. U pravu ste, gospodo Parker. Moram je ii traiti." Polako, mome", brzo je rekao Theo. Nisi u stanju lutati ulicama. Chang je zgrabio svoj podstavljeni kaput s vrata i otro rekao: ,,A to je s Lidijinim stanjem?" Policija...", poeo je Alfred. Ako pozovete policiju", odgovorio je Chang obraajui se Valentini, oni e biti spori i zavezanih jezika. Zbog njih bi mogla umrijeti. Morat ete im rei da sam bio ovdje pa e ravnatelj zavriti u zatvoru. Va zakon zabranjuje pomaganje bjeguncima." Alfred se umijeao. Gledaj, mladiu, to nije..." Valentina ga je presjekla odluno odmahnuvi rukom. Gospodin Willoughby moe trunuti u zatvoru do kraja vjenosti to se mene tie, sve dok ja dobijem svoju ker natrag. Nai je, komunistu." Theo se nije uvrijedio. Ljubav nikada nije bila racionalna. Da jest, on ne bi bio s Li Mei. A tamo vani, Changove metode traenja bit e uinkovitije od policijskih, barem dok bude mogao ostati na nogama. Ali, policija e ga najprije htjeti ispitati", tiho je upozorio Alfred, da sazna to. Gubi vrijeme, Alfrede." Theo je naslonio ruku na prijateljevo rame. Chang je otvorio vrata. Neka ti Bog pomogne", promrmljao je Alfred. Ali, Theo je polagao vie nade u no u Changovu rukavu.

232

Lidija je ekala. U tami. Zgrena unutar svojih osjeta. Znala je da e u jednom trenu doi po nju, kada budu sigurni da je slaba i bespomona, a onda e poeti sa svojom zabavom - tu je rije upotrijebio Chang An Lo. Ta joj je pomisao kosti pretvorila u vodu. Jedina obrana koju je imala nalazila joj se u glavi i ona je poela raditi na tome. Pripremati se. Za pitanja. Za bol. Koliko dugo e izdrati. Golotinja. Hladnoa. ak i potpuna tama u Kutiji. Sve joj se to prije samo nekoliko sati inilo tako vanim, tako onesposobljavajuim, ali sad ih je spremila sa strane u poseban dio u glavi. Nadila ih je. Sve je bilo samo stvar fokusa. U mislima je prelazila prizore. Centimetar po centimetar. Dobre prizore. Prizore sa svojom majkom kad je bila mala. Svijetle, sjajne prizore smijeha. Prizore ruskih pria prije spavanja i ponosnog sviranja lijeve ruke Plesa labudica na glasoviru dok je majka svirala desnu ruku. Plivanje u rijeci na vrui ljetni dan i ronjenje za kosturima riba koje e odnijeti kui. Grudanje na kolskom dvoritu s Polly. Zato ju je Polly izdala? Lidija ju je preklinjala da to ne napravi, molila je za njezinu utnju. A ak i ako je Polly vjerovala da joj pomae time to je rekla svome ocu, to je Lidija sada imala od toga? Kakvu je korist od dobrih namjera imala u metalnoj Kutiji? Otjerala je Pollyino ime iz glave. Sada su joj trebale dobre uspomene. Potok gutera. Dodir Chang An Loove tople koe. Miris njegove kose. Njegov penis, vrst u njezinoj ruci. U njoj. Dobra sjeanja da izgrade dobru snagu. Moe preivjeti ovo. Moe. Hoe. Zvuk je odjeknuo poput pucnja. Njezine ui, tako naviknute na tiinu, protumaile su ga krivo. Morala je napregnuti mozak da shvati da je to bio zvuk povlaenja eljeznog zasuna. Otkljuavanja vrata. Tekih koraka na drvu. Stepenice? Netko je silazio prema njoj. Pripremala se za ovo, prela to u glavi tisuu puta i nauila se kontrolirati paniku. Usredotoi se. Dii. Ali, srce joj je eksplodiralo kad ju je preplavio uas. Halo?" dozvala je. Odgovorila joj je grlena bujica na kineskom i udarac o stranu Kutije, zvuk dlana koji udara u metal. Zautjela je. Najbolja stvar je bilo svjetlo. Koncentrirala se na zlatasti traak svjetla koji je dopirao kroz est rupa za zrak i pokuala se smiriti. To je bio samo slab odsjaj. Svijea? Uljna lampa? Nije vano, to je bilo svjetlo. ivot. Mogla je razaznati vlastita koljena, vidjeti si ruku, masnicu na bedru. Morala je kiljiti jer su joj oi bile naviknute na potpunu tamu, ali svejedno je htjela jo. Jo svjetla. Jo ivota. Zaulo se grebanje, neto je vueno po podu. Sjedila je mirno i sluala. Struganje metala pa glasan um, i odjednom je kroz rupe navrla voda. ok je bio potpun. Brzo je gurnula lice ispod mlaza i otvorila usta. Preuzela ju je radost zbog osjeaja tekuine u ustima i ona je progutala, pohlepno i glupo. Onda ju je okus udario. Bio je gnjusan. Pun prljavtine i pijeska. eludac joj se dignuo. Usta su joj bila puna masnoe i kisele ui. Rukom je obrisala jezik. Voda je i dalje nadirala. Lidija je zaboravila na svoja usta. Hej", povikala je. Prestani. Dosta vode." Muki smijeh i jo jedan udarac u stranu Kutije. Molim te. Ne vie vode. Qing. Molim te." Dotok vode se pojaao. Ve je bila duboka desetak centimetara, a njezini su zubi cvokotali tako jako da ju je boljelo. Prestani!" viknula je, ali iz usta joj je izaao samo vrisak bez rijei. Koncentriraj se. Dii.

233

Duboko dii. Napuni plua. Voda se dizala. Dola joj je do struka. Udarila je u krov. Molim te. Quing. Molim te." Smijeh je postao glasniji. Zlurad. Veseo. Sve je krivo shvatila. Oni e je utopiti. um krvi u njezinim uima bio je zagluujui. Zato bi je utopili? Zato? To nije imalo smisla. Kao poruku Chang An Lou. Ljubavi moja. Ljubavi moja. Voda joj je dola do prsa, do vrata. Tijelo joj je postalo ledeno hladno. Osjeala se kao da je paralizirana. Prisilila se da se pokrene, sjela je s podvijenim nogama, lice pritisnula uz metal i trudila se uvlaiti zrak to dublje u plua. Iznenada joj je bijes razbio koncentraciju i disanje, i ona je poela nekontrolirano udarati po metalnom krovu. Pusti me odavde, ti prokleti, krvoedni, bijedni olou, ti prljavo kopile vraga. Ne elim umrijeti, ne elim, ne..." Voda joj je dola do usta. Uvukla je posljednji atom zraka. Zadrala dah. Zatvorila oi. Voda joj se nabila u nos, vrsta kao snijeg. Gr joj je zapoeo u glenjevima i krenuo gore kroz tijelo. U mislima je vidjela Chang An Loov osmijeh kako je eka i poljubila njegove tople usne. Kutija se napunila do vrha. Chang je uao u vrtu. Blizu upe. Tamo je bio blie njoj. Zora je tek poela lagano krvariti po nebu iza njega, ali kos je ve cvrkutao svoj uspanieni zov visoko na golom drvu vrbe. Fanqui maka, bezbojna sjena u tami, etala je po rubovima smrznutog travnjaka, obiljeavajui svoj teritorij, njezino gusto krzno razbarueno od vjetra sa sjevernih breuljaka. upa. Chang je ve bio unutra, vidio je krv i stavio ruku u praznu zeju kuicu. Chu Jungu, bogu vatre i osvete, obeao je doivotne molitve i darove ako je to bila zeja krv. Ne Lidijina. Ne Lidijina. Cijelu je no proveo vani, traei ljude ije su oi neto vidjele. Dvaput je upotrijebio no jer su ga dvaput zgrabile ruke koje su uzimale Po Chuovo srebro. Groznica mu je usporila reakcije, ali ne toliko. Munjeviti udarac petom smrskao je neiji bubreg, udarac tigrova apa u vrat, no u rebra da bude siguran. No, prije nego to su se obojica otila pridruiti duama predaka, Chang im je postavljao pitanja. Gdje je Po Chu? Njegovo sjedite? Njegova skrovita? Jedan je odgovorio i Chang je slijedio taj trag, ali on ga je odveo u crnu uliicu u kojoj se zadravala samo smrt. Po Chu je bio oprezan. inilo se da se kretao, nikada dugo na jednome mjestu, leprajui u noi kao imi koji nasluuje svaku prijetnju. Chang mu se nije mogao pribliiti. Po Chu, kunem se bogovima da u te uloviti i natjerati te da pojede vlastite, krvlju natopljene iznutrice ako samo dotakne moju djevojku lisicu." Zaurlao je to. U zamraenim ulicama staroga grada gdje su skrivene oi vrebale iz tajnih ulaza, ali malo ih se usuivalo pokazati lice. Iz njega i njegove otrice dolazio je smrad krvi, i oni su to osjeali. Chang je ekao zoru. Vlastita mu se krv inila poput olova u ilama jer je znao da s njim putuje smrt. Slijedila ga je, tiho mu tapkala za petama, njezin gnjusan dah hladan na njegovu vratu, najprije do Tan Waha, i sada do Lidije. Znao je da e ona umrijeti. ak i ako ga je Po Chu htio ponovno zarobiti pa nju koristio kao mamac, onaj kurvin sin Feng Tu Hong svejedno bi uivao u njezinoj smrti. Prerezao bi joj vrat kad bi bio gotov s njom, da kazni Changa to ga je osramotio. Kad bi i na jednu sekundu vjerovao da bi je Po Chu oslobodio u zamjenu za njega, bio bi ondje na koljenima, s noem baenim na zemlju. Ali ne. Po Chu bi ih ubio oboje. Nakon to bi mu dosadili. Chang je zgrabio busen slabane, ledene trave, iupao je iz zemlje i ugurao si je u usta, da zatomi vrisak boli koji mu je parao grudi. Voljeti nekoga znailo je rasparati si srce, uiniti ga mekanim i pulsirajuim kad bi ga vrane dole rastrgati svojim surovim kljunovima. Spustio je glavu u ruke. Zavoja vie nije bilo. Zbog ljubavi je ovjek postajao ranjiv kao mae koje spava na leima, njegov njean trbuh izloen prema svijetu. Tako se on osjeao. Tako nemoan. Kako se mogao boriti kad je elio jedino zatititi nju? Ne Kinu. Samo nju. Zagrizao je ono otvoreno mjesto na ruci gdje se prije nalazio prst i osjetio kako mu se bol zabija u mozak, ali se ni onda nije mogao osloboditi udice koja ga je drala. Podsjetio se na Mao Tse-tungovu doktrinu o tome da se potrebe Pojedinca moraju potisnuti za dobro Cjeline. U glavi je znao da je to jedini put za napredak, ali u ovom mu je trenutku glava bila korisna koliko i magarac u kockarnici. On je bio i um i snaga komunistike borbe. Ona je samo djevojka. Fanqui djevojka.

234

No, postojao je jedan posljednji nain kako bi je mogao nai. Spasiti je. Iako e on sam sigurno umrijeti. Bi li to bilo previe sebino? Dati vlastiti ivot za djevojku koju je volio umjesto za zemlju koju je volio. Lidija, reci im to ele uti. Nemoj pokazivati zube. Pljunuo je na travu. Ustao i odepesao u sivo svjetlo jutra.

235

Jo su dvaput izveli trik s vodom. Svaki put dulje. Plua su joj gorjela. Povraala je prljavtinu. Oajniki hvatala zrak. Vid joj se mutio. Iako je htjela umrijeti, ipak se svaki put borila za ivot kao divlja ivotinja. Mukarac sa zluradim smijehom uivao je u svom poslu. Neprestano je udarao u zidove Kutije i blebetao na kretavom kineskom. Tek kad je bila sigurna da e se ovaj put uistinu utopiti, kad su zvijezde zabljesnule u crnom tunelu koji joj je ispunjavao glavu, a vatra joj oprila plua, tek je tada otrao do druge strane Kutije i izvukao usku letvicu ispod nje. Voda je prokuljala van, a ona se polumrtva sklupala na podu. Sve ju je boljelo. Jedva je primijetila kad su joj popustila crijeva. Izgubila je pojam o vremenu. Povremeno si je tipala obraz da provjeri je li jo uvijek iva. Je li jo uvijek Lidija Ivanova. Poela je sumnjati u to. Kad se zasun ponovno otvorio, cijelo joj se tijelo trznulo. Koraci na stepenicama. Prisilila je plua da uvuku zrak, duboko unutra, punei ak i siune mjehurie na kraju svake plune cjevice. Disala je brzo i pohlepno. Prije nego to je dola voda. Koa joj je obamrla od hladnoe. Od panike. unula je. Spremna. No, ovaj se put nije uo zvuk dovlaenja cijevi nego kripa neega drvenog po podu. Treperavo svjetlo se pojaalo. to sada? Koncentriraj se. Dii. Nemoj plakati. Svijet joj se odjednom promijenio. Krov je odletio. Neija ruka posegnula je unutra i zgrabila je za kosu, upajui je iz korijenja, povlaei je na noge. Njezino ukoeno tijelo je sporo reagiralo i osiguralo joj udarac preko uha. Ugledala je iljato lice Kineza s maslinastom koom i blizu smjetenim, crnim oima. Zubi su mu bili crveni i ona je na jedan izbezumljeni trenutak pomislila da je to bila krv, da je taj ovjek jeo ivo stvorenje, a onda je vidjela da je vakao nekakve tamnocrvene sjemenke koje je drao u slobodnoj ruci. Guo lai! Gi nu." Izvukao ju je iz Kutije i ona se ogledala oko sebe, oiju stisnutih protiv blijedog svjetla. Imala je pravo. Bila je u podrumu. Dva takora su zastala u kutu i pogledala je dok su im se brkovi trzali. Kutija je bila metalna kocka na drvenom podnoju s odvodom ispod njega i malim ljestvama naslonjenim na jednoj strani. Pala je s ljestava jer su joj stopala bila previe ukoena da bi je nosila. Ne plai. Ne moli. Pljuni gadu u lice. Nije plakala. Nije molila. Nije mu pljunula u lice. Radila je ono to su joj rekli. Njezin joj je muitelj stavio drvene okove na zglobove te oko vrata ue pa ju je poput psa poveo iz podruma, kroz uski, vlaan prolaz koji je s obje strane bio zatvoren zidovima, kao nekakav prolaz izmeu zgrada. Uz stepenice. Nabrojala ih je pet. Da pokua pobjei? Ovdje? Ali, trebala joj je sva snaga samo da hoda uspravno. Kad bi posrnula ili zastala, mukarac je povlaio ue tako silovito da mu se nije ni pomiljala oduprijeti, a i znala je da joj je tijelo olupina. Znai. Ne. Jo nema bijega. ovjek s uskim licem otvorio je vrata. Toplina. To je osjetila prvo. Preplavila joj je kou, svileni, zlatni valovi topline, i isisala joj hladnou iz kostiju. Gotovo je zaplakala od uitka. Osjetila je iznenadni nalet zahvalnosti prema ljudima koji su je zarobili jer su joj dali tu toplinu, ali je dio njezina mozga inzistirao da je to ludost. Mrzila ih je. Mrzila. Zatim je dola buka. Soba je bila tako puna zvukova da joj se zavrtjelo u glavi. Jaki glasovi. Glasan smijeh. Odjekivao je u njezinu upljem mozgu, a bljetava svjetla napadala su joj one jabuice. Zakiljila je dok joj se oi nisu prilagodile i pokuala razabrati u kakvom se prostoru nalazila. Velika prostorija s visokim stropom, ukrasne rezbarije koje su je promatrale s oslikanih greda, crvene ploice s uzorcima ispod njezinih bosih nogu, mali prozori

236

s reetkama. Uza zidove, prekrivene bogato izvezenim draperijama, bile su poredane drvene klupe. Mnogo kineskih lica. Izrugivanje. Upiranje prstima. Pljuvanje. Posvuda crne figure. Previe crnila. Previe smrti. injenica da na sebi nije imala nita osim lisica i ueta oko vrata nije ju uznemiravala. Nadila je to. Nije marila za svoju golotinju pred njima nita vie nego da je stajala ispred opora divljih pasa. Stisnuta aka lijeno joj je poletjela prema licu. Ona se sagnula i aka je promaila. Lica u prostoriji rascijepila su se u iroke, crvene upljine smijeha, ali ovjeku koji ju je pokuao udariti to nije bilo smijeno. Bio je irok u prsima, vrste grae, mesnatog lica i glatke, masne koe. Lidija nikada nije mogla procijeniti dob Kineza, ali inilo joj se da ima oko trideset godina. Imao je visoko elo, tamne, nadurene usne i autoritativno dranje. Iznenadila se to je bio odjeven u pristojno, crno zapadnjako odijelo. To joj je dalo nadu. Stao je ispred nje i opsovao na kineskom. Ti prljava drolja govnojeda bez prstiju." Engleske rijei su je prenerazile. Ti izgubiti prste isto. I oi. I bijele, gadne grudi. Ja baciti takorima u podrumu." Prijetnje nisu dolazile od ovjeka glatke koe ve od djeaka od nekih etrnaest ili petnaest godina, duge, nestane kose i nervoznih oiju, koji je izgovarao rijei bez ikakvih emocija. Stajao je iza velikog mukarca koji ju je psovao i njezinu je usporenome mozgu sinulo da je djeak bio prevoditelj koji je ponavljao rijei svojega gospodara. Prebacila je pogled natrag na gospodara i odjednom su se kotaii u njezinoj glavi poeli bre okretati. Prepoznala ga je. S kineskog sprovoda na koji ju je Chang odveo. To je bio onaj ovjek u bijelom koji se bacao na zemlju iza kovega. Yueshengov brat. Feng Tu Hongov sin. Po Chu, glavom i bradom. Pljunula ga je, ovjeka koji je muio Chang An Loa. On ju je snano udario i zareao, Ni ei xi xue hui vhun." Ti nauiti potovanja", preveo je djeak. Oslobodi me", prosiktala je i osjetila okus krvi u ustima. Ti odgovarati na pitanje." Ja sam ki vanoga britanskog novinskog magnata. Odmah me oslobodi ili e se britanska vojska pojaviti sa svojim pukama i..." Bao chi!" Tiina", odjeknuo je djeak. Mukarac ju je zgrabio za kosu i povukao joj glavu unatrag. Zaurlao joj je neto u lice, njegov dah kiseo od alkohola, a tamni mu je pogled lutao po njezinim grudima i vratu, dolje do bedara i... Zatvorila je oi u pokuaju da ga izbaci iz glave. Tada joj je pustio kosu, posegnuo prema dolje i iupao pramen stidnih dlaka. Bol je bila otra, ali kratka; nije vrisnula. Podigao je bakreni uvojak kao trofej, da ga svi vide, a mukarci poredani uza zidove poeli su odobravajue klicati. Ona se sjetila da je Chang An Lo uvijao te iste dlake oko svojih preostalih prstiju i nazvao ih njezinim lisijim plamenovima. No, ono to ju je jo vie uznemirilo bile su njezine podlaktice koje je naas ugledala kad se borila da si oslobodi ruke. Koa joj je bila prekrivena ugrizima. To su bili otisci njezinih zuba koje je ostavila kad je u mraku Kutije glodala vlastitu ruku. Kao lisica u zamci. To ju je uplailo. Natjerala se da se ispravi. Sir Edward Carlisle e te ivog oderati zbog ovoga." Djeak je preveo. Po Chu se nasmijao. Zai na? Gdje Chang An Lo?" Ne znam." Da. Ti znati. Ti rei." Ne. Ne znam. Pobjegao je kad su doli kuomintanki vojnici." Ti lagati." Ne. Bu." Da." Svaki put kad su rijei dole od Po Chua, djeak je tiho ponavljao za njim na engleskom. Rei istinu." Ovaj put, pitanje je dolo uz amar. Rei istinu." Jo jedan amar. Rei istinu." Pljus. Pljus. Pljus. Opet. Opet. Prestala je brojati. Usnica joj se rascijepila. Svijet se zacrvenio. U uima joj je brujalo. Pljus. Pljus. Jae. Vrh noa lagano joj je zarezao kut lijevog kapka i kliznuo uz donji rub oka kao da e ga iskopati. Mrtav je." Vrisnula je. No se zaustavio. amari su prestali. Ona je ponovno poela disati. Kratki, uspanieni dahtaji. Kada mrtav?" zahtijevao je Po Chu. Na engleskom. Ali, ona je to jedva primijetila. Mozak joj je bio previe zaokupljen drugim stvarima. Kako mrtav?" Povukao je no u krug oko jedne dojke i ona je osjetila ubod koji joj je pustio krv.

237

Od bolesti." Shen meshi hou? Kada?" U subotu. Odvela sam ga do dokova. Njegovala ga... U jednoj staroj daari... umro je." Suze su joj krenule niz obraze. To joj nije bilo teko. Djeak je preveo, ali inilo se da su suze bile to to je uvjerilo Po Chua. Prepredeno se nasmijeio i zakoraio natrag, s trzajem ruke bacio no u zrak i u padu ga leerno uhvatio za drku od slonovae. Zagledao se u nju. Guo lai." Doi", rekao je djeak. Po Chu je zgrabio ue privreno oko njezina vrata i odvukao je preko sobe prema paravanu koji je zatvarao jedan kut. Oi su joj se prikovale za njegovu oplatu ukraenu lapis lazulijem i koraljima, slonovaom i sedefom. Usjekla ga je u pamenje. Ako e je ovaj gad oslijepiti, posljednji trenutak vida morat e joj dugo trajati. Vidi, gi nu." Po Chu gurnuo je paravan u stranu. Vidjela je. I poeljela da se utopila u Kutiji. Na stolu, uredno posloeni kao kirurki instrumenti u dvorani za operacije, leala su dva reda alata. Teka klijeta i sjeiva, neka nazubljena, a neka s vrhovima otrim poput igle, maleni ekii sa irokim vrhovima, lanci, konati ovratnici i lisice. Pogled joj je privukao komad metala s dugakom, uskom lopaticom na kraju i punom drvenom drkom. Ni u najluim snovima nije mogla zamisliti emu je to sluilo. Unutarnji su joj se organi pretvorili u tekuinu. Vie nita nije radilo. Disanje joj je se zaustavilo. Osjeala je kako joj topla tekuina tee niz stranji dio bedara i znala da to njezino tijelo pokuava izbaciti strah iz sebe. Nije osjeala sram. To je ve odavno bilo iza nje. Vidi, gi nu", ponovio je Po Chu. Smrdljiva kurva. Vidi." Ui su joj jo funkcionirale. ule su iekivanje u njegovu glasu. Rei istinu." Kimnula je. Gdje Chang An Lo?" Mrtav." On je uzeo teka klijeta sa eljeznim zubima, leerno ih odmjerio, nabrao svoje teke, crne obrve u izrazu koncentracije, i stavio joj metalne zube oko bradavice. Stisnuo je. Ona je vrisnula. Krv, jarkocrvena poput laka za nokte. Gorua bol u dojci. Vrisnula je od bijesa i mrnje, zaurlala mu u lice i bila bi se bacila na njega i izgrizla mu oi da ue oko njezina vrata nije bilo vrsto potegnuto u drugom smjeru. Dobro." Po Chu se hladno nasmijeio, a brada mu je bila poprskana krvlju. Sad rei istinu."

238

Bili su grubi. Sive uniforme svuda po njemu, kao muhe. Udarac ruke u rebra, izme u prepone, ali Chang An Lo nije uzvraao. Tek kad mu se kundak puke zabio u ranjenu ruku, on je pljunuo na njih, ali nita vie. Stoer Kuomintanga nalazio se u novoj betonskoj straarnici na kraju starog Junchowa, skriven u sjeni visokih kamenih zidova, a na ulazu su stajala dva mlada, neiskusna kineska asnika, gorljivi da zadive svoje nadreene. Kad je Chang iznenada izronio ispred njih iz jutarnje magle, njihove su se oi rairile od iznenaenja. Zatopotali su izmama i podigli puke, oekujui nevolju, ali kad je nije bilo, brzo su ga odveli u ured svoga nadreenog. Ti si onaj komunistiki pas kojega lovimo", s uitkom je rekao kuomintanki asnik. Ja sam satnik Wah." Skinuo je kapu, bacio je u stranu i proeprkao po kaotinoj hrpi papira na svom stolu. Nakon trenutka zbunjenosti, okomio se na jedan list papira i paljivo ga prouio. To je bio dosta neodreen prikaz Changova lica, vjeto nacrtan, koji je oito bio poslan svim sjeditima kineske vojske i policijskim stanicama. Chang se gorko zapitao koji im je od njegovih prijatelja uinio tu uslugu i koliko je dobio za to. Satnik Wah promatrao je Changa opakim, hladnokrvnim oima i zapalio tanku cigaru. Najprije emo te ispitati, ti smrdljivi takore, a onda e sudac narediti tvoju smrt. Svi vi komunisti ste kukavice koje puete po trbuhu, kao crvi pod naim nogama. Tvoje pogubljenje je neminovno, stoga nemoj pogoravati bol Kine bezvrijednom odanou izgubljenom cilju. Tako mi velikog Bude, oslobodit emo nau zemlju tetoina kao to ste vi." ak i s rukama u lisicama i s groznicom u krvi, Chang je znao da je tom ovjeku mogao nabiti zube niz grlo prije nego to bi vojnik na vratima uspio povui pitolj. Bio je u napasti. Ali, kako bi metak u elo pomogao Lidiji? Cijenjeni satnie", rekao je uz ponizan naklon. Ja uistinu imam informacije za vas, kao to ste tako mudro zakljuili, ali dat u ih samo jednom ovjeku." Usne satnika Waha ivano su se stisnule. Bilo bi ti pametno da ih da meni", rekao je otrim tonom. Ustao je na noge, visok i vitak u svojoj pranjavoj sivoj uniformi, i prijetei se nagnuo nad stol. Uini kako ti je nareeno ili e tvoja smrt biti spora." Samo jednom ovjeku", tiho je rekao Chang. Rusu. Onom ije rijei Kuomintang slua." Satnikovo lice se promijenilo. Uvukao je obraze i rukom si protrljao koziavu bradu, a oi su mu postale zamiljene. Odgrizao je kraj cigare i ispljunuo ga na pod. Mislim", rekao je, da u te odmah ubiti." Ako to napravite, obeavam vam da e vas Rus dati izbievati do kosti", uz naklon je promrmljao Chang.

239

Predenje monog motora je prestalo i Rolls-Royce se zaustavio uz plonik. Theo je uao unutra i udahnuo bogati miris koe i novca. Dobar dan elim, Feng Tu Hong." Molio si za moje vrijeme, Willbee. Evo me. Sluam." Theo je udobno kliznuo na stranje sjedalo boje kestena kraj Fenga i pogledao svog neprijatelja. Feng je bio odjeven u dugi sivi kaput sa irokim srebrnim krznenim ovratnikom i blijedosive rukavice od jaree koe, ali ak je i u svoj toj raskoi izgledao kao bivol spreman da napadne. Theo se osmjehnuo. Dobro izgleda, Feng." Moda tako izgledam, ali nisam dobro." Cijenim to si izdvojio nekoliko trenutaka iz svoga uurbanog dana." Svaki dan je uurban za ovjeka poput mene, koji ima toliko stvari kojima se mora posvetiti bez sina da mu bude desna ruka." Theo se zagledao kroz staklenu pregradu u stranju stranu vozaeve glave. Vani je nekoliko pahulja plesalo na vjetru. Feng je naeo temu, ali svejedno je morao biti oprezan kako e nastaviti. ao mi je to ujem da Po Chu vie ne pripada tvom kuanstvu. Oevo srce sigurno je teko kad ga njegov jedini sin napusti uz teke rijei." Ki ili sin. Oevo srce krvari." Zbog Po Chua sam i doao." On je bezvrijedni crv koji pripada u kanalizaciji." Bojim se da e se uskoro nai u zatvoru, ne u kanalizaciji." Feng se uvukao jo dublje u krzneni ovratnik i oinuo ga pogledom. Lae." Ne, Feng Tu Hong. Govorim istinu. Tvoj sin je oteo fanqui djevojku. Ona je ki britanskog novinara koji e poslati svu mo britanske vojske na glave Kineza u Junchowu ako djevojka ne bude odmah osloboena." Fengova golema ruka stegnula je tap od slonovae koji mu je leao na krilu. Theo je od Li Mei uo da se unutra krio ma, iako sam nikada nije vidio tanku otricu. A nije ni elio. Feng je teko disao, ali nije odgovorio. Takva netrpeljivost", nastavio je Theo, izmeu naih naroda bila bi loa za tvoj... posao." Feng je frknuo. to eli, Willbee?" elim znati gdje je Po Chu dri." Ha, uzeo si mi ker, a sada mi hoe uzeti i sina. uvaj se, Englezu, da ja ne bih uzeo tvoju glavu." Ne, Feng. Djevojka je ta koju elim, ne tvoj sin. Ako je uspijem brzo osloboditi, Po Chu nee nastradati. Doao sam te upozoriti na opasnost u kojoj se nalazi." Feng je okrenuo svoje mrko lice na drugu stranu i zagledao se kroz prozor, no nije nita vidio. Na suprotnom ploniku, akrobat je balansirao na tulama dok je majmun u crvenoj jakni, mrav kao ibica, pruao alicu traei novac. Voza mu je dao novi. Moj je sin odbio poslunost, Willbee. Isto kao i njegov brat, Yue-sheng, prije njega, i moja ki prije toga. Prognan je iz moje kue, ali... to mi zadaje bol, Willbee, jer ne mogu dobiti vie sinova koliko god mlade i sone bile djeve koje zadovoljavam. Moja batina je jo voljna, ali sjeme je smeurano i osueno usprkos tigrovu mesu koje jedem. Starim." Rukom je preao preko svoje glatke kose, s gaenjem dodirnuvi posijedjele sljepoonice. Trebam svog sina." Britanski sud e ga objesiti." Feng se okrenuo natrag prema Theu, a oi su mu bile mutne od oaja. Trebam ga ivog, bezvrijedan kakav jest." Jo uvijek ima nade ako djevojku naem brzo, prije nego to se vlast upetlja." Feng se nagnuo blie Theu koji se trudio vlastiti bijes zadrati podalje od svog lica. Nije zaboravio da je taj ovjek Li Mei prouzroio toliko boli te uzrokovao Theove probleme s Masonom. U redu, Willbee. Vjerujem ti jer nemam izbora. Po Chu je previe oprezan da bi pustio da mu se moji ljudi priblie, ali s tobom je drugaije. Moda moe razgovarati s njim jer u tebi nee vidjeti prijetnju." Duboki je uzdah proao kroz stegnute miie njegova tijela. Dounici mi kau da se on i njegovi sljedbenici skrivaju u jednoj seoskoj kui. Blizu Sedam uma, istono od grada." Crne su se oi prikovale za Thea. Spasi ga, uitelju. Zbog mene. Zbog njegova oca."

240

Theo je kimnuo. Kad ovo bude gotovo, ako Po Chu preivi, odredit u svoju cijenu." Izaao je iz automobila. Alfrede." Hvala Gospodu da si doao, Theo." Inae uvijek uredan, Alfred je izgledao zaputeno; jakna mu je bila zguvana, a ispod naoala imao je tamne krugove. Jesi li uspio?" Imam novosti." Naao si je?" Ne jo." Theo je odmahnuo glavom i prihvatio viski koji mu je Alfred pruio. Kako joj je majka?" Izvan sebe od bijesa. Dobri Boe, ne mogu je gledati u takvoj agoniji. Policija je potpuno beskorisna, tako su spori." Nisi ih jo trebao uvlaiti u ovo." Oprosti, prijatelju, no morao sam. Ali gle, nisam im rekao da je Lidijin kineski prijatelj komunistiki bjegunac, tako da se ti ne bi trebao bojati ikakvih optubi. Reci brzo, kakve novosti ima?" Seoska kua. Tamo je dre." Theo nije bio sigurna koliko smije otkriti Alfredu jer nije htio da policija dobije tu informaciju, ali znao je da e mu trebati podrka. Ja idem onamo da se pokuam nagoditi s Po Chuom." Vraki dobro." Ide li sa mnom?" Naravno." Ponesi pitolj." Alfrede, sluaj me, povedi i Lava Popkova." Koga?" Ne budi glup, sigurno ga se sjea. Onaj pijani Rus koji nam je uletio na svadbu. Znam gdje ivi i mogu odmah nekoga poslati da ga dovede." Ah, da. U redu. Dobra ideja. To je velik momak." uvajte se, obojica. Ne elim da mi mu pogine, gospodine Willoughby." Ne brini, Valentina. Vratit u se, ako Bog da. S Lidijom. Ona je sada i moja ki." ,,Oh, Alfrede, ako uspije, ljubit u tlo po kojem hoda dok ne umrem... dao to Bog ili ne. Doi ovamo." Polako, stara curo. Theo nas gleda." Nek gleda." Cesta je bila neravna i tako izlokana rupama da je gotovo otkinula karter s Theova Morris Cowleya. To je ustvari bio tek kolni put kroz polja koja su se, gola i siva, protezala prema horizontu. U proljee bi sainjavala zeleni pojas mlade penice, ali su sada, zimi, izgledala kao more pepela. Siv prizor pod jednako sivim nebom. Theo je opsovao i jedva uspio volan okrenuti ulijevo, da izbjegne jo jednu rupu. Kraj njega, Alfred je u tiini puio svoju lulu i Thea je nervirala smirenost svakog dima. Njegovo srce lupalo je kao parni eki. Dovraga, da je bar popuio svoju lulu prije polaska, lulu snova da mu smiri ivce. Alfrede, budi dobar i ugasi te vraje dimne signale, hoe li?" Alfred ga je na trenutak pogledao prije nego to je spustio prozor i bacio lulu van na kameniti put. Bolje?" Theo nije odgovorio, samo se usredotoio na cestu. Na stranjem sjedalu, veliki Rus glasno se nasmijao i nagnuo naprijed u iekivanju. Cesta se pretvorila u kozji put pa su ostavili automobil iza nekoliko jadnih borova koje je Feng Tu Hong nazvao umom. Pjeice su krenuli do drugog kraja umarka i unuli da promotre imanje koje je lealo nekih petsto metara ispred njih. Sastojalo se od skupine drvenih jednokatnica koje su zauzimale tri strane kvadrata, dvorita u sredini i etvrte strane, po kojoj se protezao okreeni kameni zid s visokim, zasvoenim hrastovim vratima od punog drva. Po Theovu satu, ekali su trideset minuta. Iznenada se iz sivih oblaka pojavilo jato oerupanih vrana i sletjelo na ravno, beivotno tlo ispred kue gdje su se poele traiti crve i kooperiti se ukoenih nogu, poput staraca. Kad je jedna vrana istegnula vrat prema gore i uzletjela, otro grakui i kruei oko glava fanquija, Theo se nadao da to nije bio znak. Nita", prasnuo je kad je Alfredov sat otkucao dva sata. Oboje su zurili u kapiju, mislima je tjerajui da se otvori. Ne preostaje nam drugo nego da odemo pogledati. Po Chu i ja imamo nekih nerijeenih rauna." Ti zna tog ovjeka?" O, da. On je Li Mein brat." Trebao si mi rei."

241

Sad ti kaem." Znai, ovo je osobno?" Ne, ovdje sam zbog Lidije." Aha." Jednooki Rus naglo se stresao i nezgrapno uspravio na noge, skriven iza skupine stabala. Njegovo crno oko fiksiralo je najprije Alfreda, zatim Thea. Zhdite zdes", rekao je. Vi ovdje." Pokazao je na Theov sat i oznaio prolaz vremena. Jedan." Podignuo je debeli kaiprst pun oiljaka. Jedan. Vi ovdje." Jedan sat?" Da." Kimnuo je Lav. eli da ostanemo ovdje sat vremena?" Da." I onda?" pitao je Alfred. Vi... tamo." Lav Popkov pokazao je prema kapiji. A ti? Gdje e ti biti?" Rus je rairio usne, otkrivajui snane zube ispod crne brade, zareao neto na svome jeziku i oduljao se dublje u umarak. U svojoj prljavoj krznenoj kapi i dugom sivom kaputu, stopio se s okolinom nakon samo nekoliko koraka. Isuse Kriste", promrmljao je Theo i spremio se na ekanje. Alfred je skinuo naoale i pedantno ih oistio. Theo je zalupao po hrastovim vratima. Alfred je pozvonio na bronano zvonce koje je visjelo na lancu s jedne strane vrata i gotovo se odmah otvorio uski prorez u visini lica. Ugledali su par kineskih oiju, od kojih je jedno bilo mrenasto, a drugo nervozno. Doao sam vidjeti Feng Po Chua", ustro je rekao Theo na mandarinskom. Obavijesti svoga gospodara da je asni Tiyo Willbee ovdje. I pouri. Ovdje je hladno ko dah samog vraga." Oi u prorezu su se rairile i uznemireno prele s Thea na Alfreda i natrag. Ne ovdje", rekao je i naglo zatvorio prorez. Alfred je akom udario po vratima tako da su se zatresla. Otvaraj, proklet bio." Na njihovo iznenaenje, odgovorio im je zvuk okretanja kljua i povlaenja tekih zasuna na vrhu i dnu hrastovih vrata koja su se otvorila. Ispred njih je stariji Kinez s dugom, staromodnom pletenicom leao u nesvijesti, dok je kraj vrata stajao bradati mukarac s cjepanicom u ruci. Lave Popkove!" uzviknuo je Alfred. Kako...?" Nije vano kako je provalio unutra", pourivao ga je Theo. Hajdemo pretraiti ovo mjesto." Izvukao je pitolj. Rus je iz remena izvadio nekoliko dobro podmazanih samokresa, a Alfred je svojim malim Smith & Wessonom nesigurno mahnuo prema zgradama. Theo je osjetio udarac adrenalina u elucu. Gotovo kao krijumarenje opijuma na rijeci Peiho u olujnoj noi. Potrao je prema prvim vratima, ali je naao samo prazne prostorije. Sve su temeljito pretraili, svaku zgradu i tronu upu. Lidija nije bila tamo. Seljak, njegova dva velika sina i aica ena bili su jedini stanari. Jedna od mlaih ena spremno je priznala: Feng Po Chu je otiao. Prije dva dana. Poveo svoje popiane ljude sa sobom." Rus je ispustio frustrirani urlik. Zakasnili su.

242

Lidija je vrsto prigrlila bol u svojoj dojci. Sjedila je skvrenih koljena i rukom snano pritiskala ranu da zaustavi krvarenje. Nikada nije oekivala da e joj biti drago to se vratila u Kutiju, ali bilo joj je. Plakala je od olakanja kad su je ponovno zakljuali u tamu. Drala se svoje prie. Chang An Lo je bio mrtav. Ako uspije uvjeriti Po Chua, moda moe i preivjeti. Ne. Nemoj razmiljati o tome. To je predaleko. Misli samo na sljedei trenutak. Misli na sadanjost. Udario ju je jo nekoliko puta, ali to je bilo sve. Kao da je prizor i miris krvi, njezin okus kad si je polizao bradu, zadovoljio nekakvu potrebu u njemu. Zasad. No, kao i svaki ovisnik, i on e se vratiti po jo. Bradavica joj je pulsirala, ali bol joj je upalila nekakav prekida u glavi i probudila je iz obamrlosti u koju je polako klizila, u kojoj ju je Smrt ekala sa smijekom i otvorenim rukama. ivot je bio kompliciraniji. Tei. A bol je znaila ivot. Zato se uvjeravala da je bol dobra. Chang An Lo. Mama. Sun Yat-sen. ak i Alfred. Njezina nejaka vojska lica koja su mogla odagnati strah. I Polly. Lice njezine prijateljice pojavilo se nevoljko, ali se pojavilo. Mogu ja to. Mogu. Preivljavanje. To mi dobro ide. Zvuk zasuna na vrhu stepenica. Poela je duboko disati, spremna na vodu. Ali, ovi su koraci bili drugaiji, tei, nesigurni. Osjetila je da joj panika zatvara grlo. Prigueno svjetlo koje je dopiralo kroz rupe postalo je jae, a koraci su se pribliili. Zurila je gore u rupe. to e biti ovaj put? Voda? Vrelo ulje? Kiselina? Ita? Krov je odletio. Trepnula je. Ruka ju je zgrabila za kosu. Koljena kao da su joj bila zabetonirana, ali ona se rukama odgurnula o zidove Kutije i uspjela stati na noge. Netko ju je odmah povukao preko ruba i ona se nekontrolirano sruila na prljavi podrumski pod. Mukarac se nasmijao. Pokuala je ustati, i pala. Ponovno smijeh. Raskalaen i pakostan. Udarac izme u golu stranjicu tjerao ju je da pokua jo jednom i ovaj put je uspjela. Znala je tko je bio njezin muitelj i prije nego to mu je vidjela lice. Po Chu. Vratio se po jo. Ali, ovaj je put bilo drugaije. Bio je pijan. I sam. Osjeala je miris alkohola, maotai u dahu i u znoju na njegovoj glatkoj koi, u treperenju njegovih miia. Pustio joj je kosu i zgrabio je za ruku, gurnuvi je natrag uz vlaan, zemljani zid. Znala je to slijedi. Usta su mu pronala njezina, zagrizle u meso, a ona je pustila da joj njegov veliki, mekani jezik ue u usta i klizne niz grlo. Nije mogla disati. Guila se. Njegov smijeh zvuao je kao njitanje konja. Jedna snana ruka zgrabila ju je za zglob dok ju je njegovo tijelo prignjeilo uza zid, gurajui bokove u njezine, a druga mu se ruka probila meu njezine noge. Koa joj se najeile od njegova dodira, ali nije se opirala ve mu je slobodnom rukom milovala iroka lea. Duboko je disao dok su mu se usta spustila na njezine grudi i usisala joj ranu, aljui joj signale boli u mozak, ali ona ga je nastavila gladiti, mijaukati, izvijati se prema njemu dok joj je ruka lutala. Dolje prema bokovima. U hlae. Gadio joj se njegov uzdah uitka kad ga je uhvatila za nabrekli penis, ali napokon joj je oslobodio drugi zglob i omotao joj ruku oko golog struka. Privukao ju je k sebi i spustio si hlae, olakavajui joj. Jedna joj je ruka bila na njegovu penisu, da mu odvrati panju, dok joj je druga skliznula u njegovu jaknu, gdje je mogla osjetiti tvrdu izboinu futrole s pitoljem ispod njegove lijeve ruke. Rairila je noge. Isti je tren gurnuo kukove prema njoj. U jednom brzom pokretom izvukla je pitolj, pritisnula mu cijev uz rebra i povukla okida. Nita se nije dogodilo. Po Chu je vrisnuo neto na kineskom, zapljuvavi joj lice, i posegnuo za pitoljem, ali ona se izmaknula i tekim ga metalom pogodila u glavu. Sruio se. Pao na koljena. No, ruke su mu jo uvijek bile na njoj, a poeo se i dizati, grevito se drei za nju, zabadajui joj prste u bokove.

243

Prestala je disati, ali glava joj je bila ista. Ako ne zavri to je poela, mrtva je. Ti bi ubila ovjeka. Kad bi morala. Changove rijei odjekivale su u njezinim uima. Potraila je konicu pitolja. Uperila mu cijev ravno u lice. Opalila. Od eksplozije joj je zazvonilo u glavi, a Po Chu je odletio na pod. Pod nesigurnim svjetlom uljne lampe iznad stepenica vidjela je da mu se lice pretvorilo u krater iz kojeg je curila crna tekuina s blistavim komadiima bijele kosti. Lidija je zinula. Pitolj joj se tresao u ruci. Ali, umjesto uasa koji je oekivala, osjetila je samo duboko, instinktivno zadovoljstvo koje joj je izalo iz usta kao glasni ratni pokli. Poela je trati. Hodnici su je zbunjivali. Lutala je i krivudala, traei vrata koja e je odvesti van, ali svaka koja je otvorila vodila su samo u druge sobe. Glasovi iza nje. Pucala je u njihove sjene. Pa opet i opet. Metak joj je okrznuo rame. Bacila se u jednu sobu u kojoj se dvoje male kineske djece uurilo ispod tigrove koe, podigla stolicu i bacila je u prozor. Eksplozija stakla i roleta. Hladan zrak uao je unutra. Skoila je kroz otvor, maglovito svjesna boli u stopalima, i nala se u vrtu u kojem je zimsko povre raslo u urednim gredicama. Iznenadilo ju je to vani nije bio mrak ve maglovito sivo svjetlo, ali nije imala pojma je li sumrak ili zora. Jo joj je jedan metak prozujao kroz kosu. Okrenula se i pucala bez ciljanja. Tri. Trala je. Po mekoj zemlji. Kroz tale. Konji. Psi koji laju. Tri. Van. Na otvoreno. Polja, staza, drvee. Jo pucnjeva i mukarci iza nje, blie. Onda odjednom masivan zid kineskih lica ispred nje. Zgrabile su je neije ruke. Ne, ne sad. Ne sad kad je bila slobodna. Ne", vrisnula je i podigla pitolj prema njegovu licu. Lidija. To sam ja." Prestala je vritati. Spustila pitolj. Zakiljila prema izmaglici koja je skrivala lice. Sive uniforme svuda oko nje. Evo." Kaput prebaen preko njezina drhtavog, nagog tijela. ,,U redu je. Sad si sigurna." Zbunjeno je trepnula. Crte lice posloile su se u poznatu sliku. Alekseju Serove", uzdahnula je i povratila mu po prsima.

244

Mama." to je, draga?" Ne mora sjediti ovdje cijelu no." , spavaj." Ja sam dobro, zna." Naravno da jesi. A sad zatvori oi i snivaj slatke snove." Valentina je sjedila na niskoj stolici kraj Lidijina kreveta, s laktovima na poplunu, podboivi bradu, pogleda uprta u lice svoje keri. Izgledala je umorno, a oko oiju i usta je imala finu mreu sivih linija. Prvi je put Lidija vidjela kako e joj majka izgledati kad bude stara i sijeda. Brzo joj se nasmijeila. Obje su znale da su joj snovi bili sve samo ne slatki. U bolnici, lijenici su joj davali neto to joj je otupljivalo i bol i misli, ali nije spreavalo none more pa je sad odbijala sve pilule i radije ostajala budna. Tri je noi njezina majka provela kraj kreveta, tri je noi bila tamo svaki put kad je Lidija otvorila oi. Kad je u ranim satima jednog jutra ula da Valentina tiho pjevui uvertiru iz Romea i Julije, poela je plakati. Gdje je on, mama?" Tko?" Lidija je ispruila ruku i poloila je na majinu. Zna tko." Zelena lampa u kutu sobe bila je upaljena, ali je Valentina oko nje omotala crveni al tako da je svjetlo bilo boje zimskog zalaska sunca. Dovoljno da vidi majine oi. Valentina je okrenula Lidijinu ruku u svojoj i jednim vitkim prstom polako iscrtala liniju ivota na njezinu dlanu, sve do zgloba. U zatvoru." Gdje?" Otkud da ja znam, dochenka?" Tko ga dri?" Kinezi, naravno. Zna kakvi su oni, uvijek se meusobno kolju." Misli na Kuomintang?" Da, pretpostavljam da su to oni, oni u uasnim seljakim uniformama." Je li iv?" Valentina je dramatino uzdahnula, a usta su joj omekala. Da. Tvoj prokleti komunist je iv." Kako zna?" Natjerala sam Alfreda da se raspita. Ne mora izgledati tako sretno, Lidija. Nije on za tebe. Mora ga zaboraviti." Zaboravit u ga onaj dan kada zaboravim disati." Dochenka! Dosta si pretrpjela. Prekini ovo ludilo." Volim ga, mama." Onda ga mora odvoljeti." Ne mogu. Sada jo manje nego ikad." Valentina se uspravila, njeno poloila Lidijine ruke na poplun, zategnula kimono oko sebe i prekriila ruke. U redu, draga. Dakle. Reci mi. to to tvoja tvrdoglava mala dua eli? Kakve si planove smislila u toj svojoj ludoj glavi?" Nastupila je duga tiina. Veliki stajai sat u prizemlju odzvonio je tri sata. Lidija je mogla uti majino disanje. Mama, gotovo sam umrla u onoj Kutiji." Glas joj je bio blag. Nemoj, duo, nemoj." Uvijek sam mislila da je preivljavanje dovoljno. Ali nije." Bilo je sedam i trideset i vani se upravo razdanjivalo kad se Lidija spustila dolje. Valentina je bila u kupaonici, gdje e vjerojatno ostati dulje vrijeme, barem sudei po mirisu ulja za kupanje koji se irio odande, pa je Lidija znala da e Alfred biti sam i nezatien.

245

Zdravo." Dobri Boe, Lidija, prestraila si me." Sjedio je za stolom udubljen u novine, zdjela vrele zobene kae ispred njega. Ne bi li trebala biti u krevetu, draga moja?" Skliznula je u stolicu preko puta njega. Trebam tvoj savjet." Alfred je odloio novine i posvetio joj se. Kako god mogu pomoi, samo reci." Mama je rekla da si se raspitao za Chang An Loa." Jesam." Moram ga vidjeti. Pa..." Ne, Lidija." Alfrede, da nije bilo njega, bila bih mrtva." Pa sad, mislim da je onaj mladi ruski gospodin bio taj..." Ne. To je bio Chang An Lo. On je poslao kineske vojnike da me trae. Aleksej Serov mi je to sam rekao tamo u umi. Tako da ga zaista moram vidjeti." Alfredu je bilo neugodno. Uzeo je licu i poeo mijeati kau, posuo je eerom i alosno odmahnuo glavom. Jako mi je ao, Lidija, ne mogu ti pomoi. Chang An Lo ne smije primati posjete." Gdje je on?" Zatvor Chou Dong. Dolje kraj rijeke. Ali sluaj me." Pribliio joj je stalak za tost i ona je uzela jedan komad jer je znala da joj pokuava pomoi. Cijela ova pria s tvojom otmicom digla je dosta veliku strku, to to je policija istraivala Feng Po Chuovu smrt i sve to." Glava joj je poletjela gore. Mislila sam da su rekli da sam ista. To je bila samoobrana." To je tono." Nagnuo se i potapao je po ruci, ali ona je vidjela da je njegov osjeaj za red bio uzdrman. Vidi, Sir Edward Carlisle misli da, to prije to sve zamre, to bolje jer je, da budem iskren, stvorilo dosta napetosti izmeu nas i Kineza. Ako se ti krene aliti i praviti probleme oko tog komunista tamo u zatvoru, sve e se samo jo vie uzburkati. Ako hoe savjet, ja ti preporuujem da se dri dalje od njega. Vrati se u krevet i ostani tamo dok sve ovo ne bude gotovo. Jako mi je ao, Lidija, znam da je teko, ali tako je najbolje, draga." Lidija je uzela maslac i namazala ga na tost. Dodala med. Prelomila ga na dva dijela. Najbolje za koga?" pitala je. Najbolje za tebe." Pogledala ga je. Iza naoala, oi su mu bile zabrinute. Hoe li me odvesti do vile Serov na putu do ureda, molim te?" Nema potrebe." Kako to misli?" Aleksej Serov dolazi svako jutro. Tono u devet i trideset pojavljuje se na vratima da se raspita za tvoje zdravlje." Chyort! Zato mi nitko nije rekao?" Daj, Lidija, zna to tvoja majka misli o njemu. Vjerojatno u dobiti svog boga samo zato to sam ti rekao." Lidija si je dopustila traak nade. Alekseju, reci mi to se dogodilo. Molim te, moram znati." Visoki Rus je izgledao kao da mu je laknulo i Lidija je shvatila da je oekivao tee pitanje. Sjedio je na konatom kauu, prekrienih nogu, s rukavicama uredno posloenim kraj sebe. Tijelo mu je izgledalo oputeno kao i uvijek u tamnom, dobro krojenom odijelu, ali lice mu je odavalo napetost. Izgledate mnogo bolje, gospoice Ivanova", rekao je. To je bila la, ali ljubazna la, pa mu nije proturjeila. Razgovor im je bio proet neugodnim tiinama. inilo se da uobiajene rijei pristojne konverzacije nisu bile dovoljne. Ne vie. Reci mi", ponovila je, kako si me pronaao?" Nije bilo teko. Ali", lagano se nasmijao, nemoj to rei Sir Edwardu. On misli da sam heroj." Osmjehnula se. Dijelim njegovo miljenje." Nisam. Samo sam upotrijebio svoje veze. Nikakvo junaenje." Ali, zato je Chang doao ba tebi?" Nagnuo se naprijed, a zelene su mu oi odjednom otvrdnule i ona je mogla vidjeti vojnika u njemu. Saznao je za svau izmeu Fenga i Po Chua, uo glasine da se Po Chu udruio s Kuomintangom protiv svoga oca. To je znailo da e njihovi pijuni tono znati gdje se skrivao. Pa je tvoj komunist upotrijebio mozak. Tko je jedina osoba

246

koja te zna a ima utjecaj nad Kinezima?" Slegnuo je ramenima i rairio ruke. Ja. A jedini nain kako me mogao brzo pronai bilo je putem Kuomintanga." Ali, sad je Chang An Lo u zatvoru." Njegovo ju je izduljeno lice napeto prouavalo. Da." Ne moe li uiniti neto? Molim te. Da ga izvue." Lidija, ne budi blesava, ovo nije igra. ang Kai-ek i vojska Kuomintanga ratuju s komunistima. Svaki dan znai novo krvoprolie, ponekad i stotinu mrtvih. Chang je to znao kad je uetao u ruke satnika Waha. Stoga ne, ne mogu ga izvui." Ali, Alekseju, on je zalijepio nekoliko postera, nita vie. To sigurno nije dovoljno da..." On se naglo nasmijao, glasno i podrugljivo. Ne budi blesava. On je uvjebani kriptograf. Jedan od njihovih najboljih. Zato ga Kuomintang sad ispituje prije nego..." Zaustavio se. U sobi je nastupila takva kristalna tiina da su uli kako Valentina koraa gore-dolje ispred vrata. Lidija je morala dugo razgovarati" s Valentinom da je uvjeri da je Rusu dugovala tu ljubaznost. Alekseju." to god eli, gospoice Ivanova, odgovor je ne." Ti si na monom poloaju, Alekseju." On je brzo ustao i pokupio svoje rukavice. Vrijeme je da odem." Gornji dio zidova ureda Alekseja Serova bio je obojen u jarkouto, a donji u sumorno, maslinastozeleno. Na podu od golih dasaka stajao je stol antracit sive boje. Lidija se s gaenjem ogledavala uokolo dok je tiho sjedila u kutu na stolici od parenog drva i promatrala Alekseja koji se probijao kroz hrpu izvjetaja. Primijetila je da mu se smea kosa, iako jo kratka, opet poela kovrati iza uiju i kako je brzo pregledavao svaki dokument koji mu je doao u ruke. Iao joj je na ivce. Kako je mogao biti tako miran kad je negdje u istoj zgradi Chang An Lo bio...? Bio to? Muen? Na kotau za rastezanje? U okovima? Mrtav? Dvaput ga je prekinula. Dolazi li?" Dvaput je Aleksej uzdahnuo, podignuo glavu i pogledao je s negodovanjem. Naredio sam da ga dovedu u moj ured. Ve sam time prekoraio ovlasti. Ne mogu uiniti nita vie. Ovo je Kina. Budi strpljiva." Sjedila je tamo dva sata i etrdeset minuta. Onda su se otvorila vrata. Lidijino lice ponovno je udahnulo ivot u srce Chang An Loa. Njezin je osmijeh ispunio sumornu sobicu. Njezina kosa. Zapalila je i sam zrak. Trebao je znati da e se pojaviti, da e nekako doi do njega. Trebao je vjerovati. Skoila je na noge, ali Rus koji je sjedio za stolom dobacio joj je pogled upozorenja. Zato je samo tiho stajala u kutu, njezine zlataste oi prikovane za Changovo lice dok su joj prsti navlaili gumbe kaputa kao da bi si strgnula odjeu kad bi samo mogla. Iza Changa, dva kineska vojnika stajala su u stavu mirno i on je znao da bi, na najmanji povod, ti crvi utih trbuha oduevljeno dodali otiske svojih kundaka ve postojeoj kolekciji na njegovim leima. Ali, bio je siguran da njihovi seljaki mozgovi ne znaju engleski. Chang An Lo", slubeno je rekao Rus, doveo sam te ovamo da odgovori na neka pitanja." Chang je drao pogled na Rusu. Na engleskom je rekao: Pogled na tebe donosi sreu mom srcu i pali mi krv u ilama." Rus je trepnuo. Lidiji se oteo tihi zvuk, ali straari iza njega nisu reagirali. Ne znam koliko e mi dopustiti da stojim ovdje. Zato ima rijei koje mora uti. Ti si moj mjesec i moje zvijezde, i zrak koji diem. Voljeti te znai ivjeti. Zato, ako umrem...", jo jedan ranjeni Lidijin jecaj, ...i dalje u ivjeti u tebi." Rus vie nije mogao izdrati. Za ime Boje, dosta je bilo", prasnuo je. Ali, Chang je bio jedva svjestan ikoga osim Lidije. Dopustio je da mu oi odlutaju do kuta. Pogledi su im se sreli i on je osjetio takav nalet udnje za njom da je znao da nije spreman umrijeti. Odjednom je Rus naredio straarima da izau iz sobe te ih i sam slijedio kroz vrata. Imate dvije minute, ne vie", otro je rekao. Chang An Lo je krenuo prema Lidiji. Rairio je ruke i ona mu je pala u zagrljaj.

247

Theo je otvorio ladicu i paljivo izvadio lulu. Rukom je preao preko dugakog kamia od slonovae i osjetio da mu drevne rezbarije priaju kroz vrhove prstiju. Potreba da je uva na sigurnom, da lei tamo kraj njegova kreveta, za svaki sluaj, bila je tako jaka da je znao da je mora unititi. Od onoga udnog dana u seoskoj kui s Alfredom i Lavom Popkovom, postao je svjestan injenice da je ivot bio previe krhak da bi i dalje riskirao. Moda je to bilo zbog onoga ludog epurenja s pitoljem u ruci. Ili zbog nasilne smrti Po Chua. Ili predstojeeg pogubljenja Lidijina komunista. Smrt mu je aptala u uho. Ili je to bilo zbog kratkoga pisma kojim je Mason prekinuo sve odnose meu njima? To ga je zbunilo. to je, dovraga, natjeralo toga gada da promijeni miljenje? Bio je siguran jedino u to da je htio vie od ivota. Za sebe. Za svoju voljenu kolu. I za Li Mei. Podignuo je pogled s lule u svojim rukama i pogledao je. Nije imala nikakav nakit, nikakve boje na licu, a kosa joj je bila maknuta s lica i stegnuta u strogi vor u koji je bio zataknut bijeli cvijet; bili su to znakovi korote za bratom. Sjedila je ispred prozora, ruku sklopljenih u krilu, i gledala ga svojim bademastim oima. Tek je najmanji trzaj miia u rubu njezinih usana odavao koliko je to eljela. Polako je podignuo lulu iznad glave, drei je objema rukama kao svetu rtvu bogovima, i na jednu kratku sekundu, njegov je um opet udio za slatkim dimom. Ali, Theo nije sluao. Lula se sa zamahom spustila na mjedenu ogradu u podnoju kreveta. Slonovaa se smrskala u tisuu komadia od kojih je jedan okrznuo Li Meino malo stopalo. Odgurnula ga je od sebe. Hoe li sada rei da?" zahtijevao je Theo. Crne su joj oi blistale od sree. Pitaj me opet." Li Mei, hoe li se udati za mene?" Da." Tiyo. to je?" Opet je tu. Na ulazu." Tko?" Ona Kineskinja." Ignoriraj je." Moda hoe svoju maku." Misli Yeewai?" Da. Stvorenje je bilo njezino. A sad kae da su joj pogubili mua i uzeli im brod, a tu je i njezina ki, tako da nema razloga zato joj ne bi vratio ivotinju..." Ako eli maku, neka pita." Ne svia mi se ta ena, Tiyo. Ni njezina maka. Oko glave joj lepraju zli duhovi." Praznovjerne gluposti, ljubavi. U njoj nema zla. Ali, ako e ti biti lake, dat u joj nekoliko dolara sljedei put kad budem iao van." Da, napravi to, Tiyo. To bi moglo pomoi." No, kad je Theo izvezao automobil, vani nije bilo ni znaka bivoj vlasnici Yeewai i on se nije previe zamarao time. Promet kroz grad bio je spor, ulice pune kupaca, pa mu je trebalo dulje nego to je oekivao da stigne do Alfredove kue, i sada je bio ljut to kasni. U danima koji e uslijediti, on e uvijek iznova proivljavati te trenutke u glavi, pokuavajui se tono sjetiti svih detalja i redoslijeda zbivanja i vidjeti je li ita moglo biti drugaije. No, neki su mu dogaaji bili mutni i nejasni. Dolazak kod Alfreda bio je jedan od njih. Sjeao se da je svog Morris Cowleya uparkirao unatrag na prilazni put i ostavio ga blizu otvorene kapije jer je Alfredov veliki Armstrong Siddeley ve zauzimao veinu prostora. Nakon toga se nije sjeao niega dok ga Alfred nije potapao po ramenu. Drago mi je to te vidim, prijatelju. Znam da ti se Lidija od srca eli zahvaliti." Theo ba nije bio siguran u to. Lidija je ukoeno stajala ispred prozora u salonu. Ili je djevojku neto boljelo ili je oekivala da e se neto loe dogoditi. Moda oboje. Theo je pratio njezin pogled. Tamo vani nije bilo niega.

248

Samo stara upa. Lidija nije dobro izgledala. Ispijeni obrazi. Prozirna koa. Napetost joj je vrsto zategnula usta, a jantarne oi kao da su postale nekoliko nijansi tamnije. No, u njima je bilo nekog sjaja, kao da je duboko unutra gorjelo jarko svjetlo, neka vatra koje prije nije bilo. Sjetio se toga kad je kasnije dozvao u sjeanje njezin lik. Tu vatru. Lidija, doi pozdraviti gospodina Willoughbyja." Valentina je bila ta koja je progovorila. Oaravajue se nasmijeila Theu i on je stekao dojam da ga je vodila za au votke, ili dvije. Kad je kasnije razmiljao o tome, sjetio se njezina dugakog, ledenog vrata. Nije znao zato. Nosila je neto jarke boje, moda crveno, to je isticalo njezin mlijenobijeli vrat na kojem je treperio puis. Stalno ga je dodirivala grimiznim vrhom prsta. Usta su joj se mnogo smijeila, a i oi su joj izgledale istinski sretne, tako da je djelovala mlae nego na svom vjenanju prije samo nekoliko tjedana. Svi smo tako sretni to si opet kod kue, zar ne, draga? iva i zdrava. No, dobro", nasmijala se i keri dobacila pogled u kojem je zatitralo neto ranjivo, ,,s glasom joj moda nije sve u redu." Kako si, Lidija?" pitao je Theo. Sad sam dobro." Bravo za tebe, mlada damo." Hajde, draga, ne budi nepristojna. Zahvali gospodinu Willoughbyju." Hvala vam, gospodine Willoughby. to ste me traili." Glupost, kakve su to rijei? On zasluuje bolje. Riskirao je svoj ivot." Lidija je zadrhtala. Zatim se nasmijeila i inilo se da se neto u njoj otvorilo i na trenutak oslobodilo mladenaku gorljivost. Pruila mu je ruku. Zahvalna sam vam, gospodine Willoughby, zaista jesam." Tvoj ruski medvjed je taj kojem bi trebala zahvaljivati. On je obavio sav prljavi posao." Lav", rekla je. Podigla je svoju au soka od limete i okrenula se prema Lavu Popkovu, koji je bio zavaljen u naslonja. Svojim jedinim zdravim okom zurio je u dubinu ae s votkom koja se gubila u njegovoj velikoj api, ali kad je primijetio da ga gleda, zatresao je svojim crnim kovrama i pokazao zube. Izgledao je kao da e nekome skoiti za vrat. Valentina ga je oinula pogledom i promrmljala si neto u bradu na ruskom. A Chang An Lo?" pitao je Theo. U zatvoru je." Tako mi je ao, Lidija." I meni." Prila je velikom Rusu i stala kraj njega, njezino koljeno samo nekoliko centimetara udaljeno od njegova lakta, i ponovno se zagledala kroz prozor. Nisu razgovarali, ali Theo je mogao osjetiti vezu izmeu njih dvoje. To je bilo udno. Osjeao je da ni Valentini to nije bilo drago. Oito nije bila njezina ideja da pozovu Popkova. Valentina je krenula prema boci votke. Zvui kao loa vijest za Changa", Theo je prigueno rekao Alfredu koji je izgledao posebno elegantno u novom odijelu boje ugljena. Valentina je inila uda s tim momkom. Bojim se da da." Smrt?" Neizbjena, kako se ini. Samo pitanje dana." Jadna Lidija." Alfred je izvadio veliku bijelu maramicu i obrisao si usta kao da je htio uhvatiti sljedee rijei. Tako je vjerojatno i najbolje, dugorono gledano." Nesretno je odmahnuo glavom. Kad bi barem nala nekog pristojnog, mladog Engleza u toj tvojoj koli." emu ta zlovolja, slatki moj anele?" uz smijeh je rekla Valentina. Vratila se do njih i zagrlila mua oko struka. Thea je zabavljalo to je Valentinino otvoreno iskazivanje osjeaja njegova prijatelja moglo natjerati da izgleda tako zadovoljno i tako posramljeno u isto vrijeme. Thea je kasnije progonio nain na koji ju je Alfred gledao, s toliko ljubavi u jednome malom osmijehu. Theo se samo nejasno sjeao sljedeeg sata. Znao je zato. ok. Zbog onoga to je uslijedilo. inilo mu se kao da je netko prolio au vode preko ispisane stranice, razmazujui sve rijei i tjerajui ih da se ponu meusobno sudarati kao suze. Tako da nije bio sasvim siguran kako se naao na prilaznom putu, hodajui iza Valentine. Neto u vezi s cigaretama. To je bilo sve. ,,Oh, kvragu", uzviknula je. Nemam vie cigareta." Evo, probaj jednu moju", ponudio je Theo. Dobri Boe, ne. Miriu smrtonosno."

249

Pa se on ponudio da je odveze do duana koji je prodavao njezine gadne male ruske cigarete i ona je bila oduevljena. Otila je do keri, neto joj tiho rekla na uho i pogladila je po kosi, oito objanjavajui zato je bjeala. Lidija je kimnula, ali lice joj je govorilo neto drugo. Nije bila sretna. Na prilaznom putu, Theo je Valentini otvorio suvozaka vrata, toga se sjeao. Kao i poljupca. Meke usne na svom obrazu i miris njezina parfema, lagani dodir ruke na svojim prsima. Njezina je srea bila zarazna. Bila je tako puna ivota da je on jednostavno prtao iz nje. Ki joj je bila sigurna i od Po Chua i od Chang An Loa, a Alfred je leao sklupan u dlanu njezine ruke. to je jo mogla poeljeti? Dok je ulazio u automobil, Theo je vidio dvije stvari koje su ga iznenadile. Jedno je bila Lidija koja je stajala na ulaznim vratima. Nije mogao zamisliti zato bi ih dola ispratiti. Drugo je bila Kineskinja, ona koja mu je na dunki gurnula maku u ruke i koja mu se posljednja dva dana motala ispred vrata. to je, dovraga, radila ovdje? Luda ena postavila je svoje zdepasto tijelo tono ispred automobila. Potrubio joj je. Njezino iroko lice i uske oi iskrivile su se u izrazu mrnje i ona je pljunula prema vjetrobranu. Aah, ovaj grad je pun ludih stvorenja", progunala je Valentina, ali nije se prestraila. Danas joj nita nije moglo pokvariti raspoloenje. Rijeit u je se", Theo je iskoio iz automobila i tada je sve polo po krivu. ena je zamahnula i bacila neto ispod automobila. Theo je potrao prema njoj, ali ona je ve zauujuom brzinom jurila prema ulici. Theo je ubrzao i stigao do ograde kad se svijet raspuknuo na pola. Nije imao drugo objanjenje. Buka je zvuala kao urlik samog vraga. Theo je odbaen na cestu; osjetio je da mu je pri padu puknuo zglob. Ui kao da su mu eksplodirale. Nije nita uo. Odvukao se s asfalta i pogledao iza sebe. Morris Cowley je nestao. Na njegovu je mjestu bio krater i nekoliko grotesknih komada iskrivljenog metala. Iza njega, Alfredov Armstrong Siddeley bio je sav zgnjeen, kao da ga je neto udarilo u zube. Razbijeno staklo padalo je s neba kao kia, otra poput britve. Deset metara dalje, na spaljenoj travi, lealo je ono to je ostalo od Valentine. Tijelo joj se pretvorilo u sirovo meso. Kraj nje je kleala Lidija, usta iroko otvorenih u vrisku koji Theo nije mogao uti dok su joj ruke grevito stezale uniteno lice njezine majke. Tada je ok pomijeao slike u njegovoj glavi i on se strmoglavio u hladnu, crnu provaliju.

250

Sprovod je bio jeziv. Theo gotovo nije doao, ali je znao da se mora suoiti s tim. Mogao se izgovoriti na ozljede. Nisu bile ozbiljne, samo su izgledale tako. Posjekotine i modrice na licu, slomljeni zglob u gipsu. Otkinut dio uha. Ipak je otiao. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni potrebe za sprovodom i on e morati nauiti ivjeti s tom injenicom. Zaista nije razumio zato ga Alfred i mlada Ruskinja nisu biem istjerali iz crkve. Ali nisu. Oboje su bili odjeveni u strogu crninu. S licima sivim poput zemlje koja e uskoro progutati Valentinu. Theo je zauzeo mjesto u zadnjem redu, a kraj njega je sjedila Li Mei znatieljnog pogleda i s bijelim cvijetom u kosi, koji je oznaavao alost. Dragi prijatelji, zahvalimo se za ivot Valentine Parker, koja je donosila radost u srca svih nas." Stari misionar, onaj koji je bio i na vjenanju, stajao je za propovjedaonicom iroko se smijeei, s kosom bijelom poput Abrahamove. Bila je sjajno svjetlo koje je na dragi Gospod poslao da obasjava ovaj svijet. A dao joj je i dar glazbe da uljepava nae ivote." Theo ga vie nije mogao sluati. Nije volio crkve. Nisu mu se sviala zastraivanja tako vjeto utkana u njihovu velianstvenu arhitekturu da bi se ljudi osjeali kao bezvrijedni grenici. I ako je Valentina zaista bila sjajno svjetlo toga stranog Boga, zato ju je tako brutalno ugasio? Zato je tjerao Alfreda, jednog od svojih najodanijih slugu, da proivljava takvu agoniju? To je obesmislilo ideju o Bogu ljubavi. Ne, Kinezi su bili pametniji. Loe stvari se dogaaju jer su duhovi ljuti. To je imalo smisla. Duhovima se moralo udovoljiti i zato je Theo odluio posluati Changov savjet da u kui podigne oltar duama svog oca, majke i brata. Nee im dati nikakav izgovor da napakoste njegovoj Li Mei kao to su napakostili Valentini. Ovo je bila Kina. Ovdje su vrijedila drugaija pravila. Kineskinja s bombom je to znala. Krivila ga je za pogubljenje svog mua i samoubojstvo svoje keri u Feng Tu Hongovu krevetu, a sama je zavrila tako to se raznijela drugom bombom. Ali, to nije znailo da vie nije predstavljala prijetnju. Theo je Li Mei natjerao da mu obea da e ubudue biti ljubaznija prema maki Yeewai, za svaki sluaj. Duhovi su bili nepredvidljivi. Kad je kongregacija ustala i zapjevala Naprijed, kranski vojnici, Theo je ostao sjediti i zatvorio oi. Ruka mu je vrsto stezala Li Meinu. Karmine su bile jo gore. No, Theu je bilo drago vidjeti da je Polly cijelo vrijeme stajala kraj Lidije i brinula se za svoju prijateljicu, titei je od pretjeranih izraza suuti. Alfred se drao dobro, ak i previe dobro. Theu se srce slamalo dok ga je gledao. Ako ti ikako mogu pomoi, Alfrede..." Hvala, Theo, ali ne." Veera uskoro?" Ljubazno od tebe. Ne jo. Moda kasnije." Naravno." Theo." Da?" Razmiljam o tome da zatraim premjetaj. Ne mogu ostati ovdje. Ne vie." Potpuno razumljivo, prijatelju. Kamo misli otii?" Kui." U Englesku?" Da. Nisam ja za te poganske krajeve." Nedostajat e mi. I nae partije aha." Mora me doi posjetiti." A to je s djevojkom? to e napraviti s Lidijom?" Povest u je sa sobom. U Englesku. Pruiti joj dobro obrazovanje. To je Valentina eljela." To je dosta velika odgovornost. Nemoj zaboraviti da ona ne zna nita o Engleskoj. I ne moe se rei da je... pa... dovoljno pripitomljena. Da se uklopi ondje, mislim." Alfred je skinuo naoale i paljivo ih oistio. Ona je sada moja ki." Theo se pitao bi li se djevojka sloila s tim.

251

ao mi je, Alfrede", s nelagodom je rekao Theo. Ne mogu ti rei koliko se grozno osjeam. Ona bomba bila je namijenjena meni. Ne Valentini." Alfredova usta su se iskrivila. Ne, nisi ti kriv, Theo, nemoj kriviti sebe. To je ova prokleta zemlja." Ali Theo jest krivio sebe. Nije si mogao pomoi. Odluio je proetati do kue, a ne skoiti u neku od rika koje su kloparale po ulicama, iako bi mu to sigurno olakalo bolove u nogama. Trebala mu je etnja. Morao je hodati da izbaci demona krivnje iz due. Nije sumnjao da e se u godinama koje dolaze taj demon uvijek iznova vraati i da e mu morati osloboditi mjesto u svome srcu. No, u lucidnijim je trenucima znao da je Alfred u pravu. To je bila ova zemlja. Kina je imala tisugodinju povijest nasilja, a sada je njezina izvanredna ljepota opet stradavala u krvavoj borbi za vlast. To su zvali pravdom. Borbom za jednakost i osnovnu plau. No, to je bilo samo drugo ime za isti jaram oko vrata stanovnika Kine. Oni su zasluivali bolje. Theu se inilo da je ak i ena s broda koja je bacila bombu zasluivala bolje. Kakvo je to pravosue poklanjalo slobodu u zamjenu za mlado tijelo njezine keri u neijem krevetu? Ili prodavalo djecu u ropstvo? Willbee, i druga e ti ruka zavriti u gipsu ako ne bude pazio." Theo je odskoio dalje od ceste po kojoj su mahnito jurili razni kotai, beskrajna buna rijeka automobila i bicikla, rika i kola. ak mu je i djeak na motorkotau potrubio. Dobar dan i tebi, Feng Tu Hong." Crni Rolls-Royce sa sputenim zadnjim prozorom preo je na rubu kolnika, ali mukarac u njemu nije bio onaj isti ovjek koji je prije nekoliko dana isijavao toliko snage i moi. Jedan pogled na Feng Tu Hongovo lice bio je dovoljan da Theo prepozna izbezumljene oi oca koji je izgubio sina. Oko glave je nosio bijelu traku. Traio sam te, Willbee. Molim te, daj mi trenutak svog vremena. Kratka vonja u mome nedostojnom automobilu moda e olakati teret rana koje nosi." Hvala, Feng, prihvaam tvoj poziv." Isprva su se vozili u tiini, oba mukarca previe zaokupljena vlastitim mislima da bi nali rijei koje bi premostile jaz meu njima. Ulice su bile krcate ljudima koji su ili svojim poslom na blistavome zimskom suncu, ali prolazak limuzine je privlaio panju i nekoliko je Kineza spustilo ela na plonik. Feng ih nije ni primijetio. Feng, primi moju suut zbog svoga gubitka. ao mi je to nisam mogao pomoi, ali imanje je ve bilo prazno kad sam doao." Tako sam uo." ,,I tvoja ki ocu alje suut zbog njegove boli." Dobro odgojena ki bila bi kraj mene." Dobro odgojen otac ne bi tako divljaki prijetio svojoj keri." Feng ga je odbijao pogledati i samo je zurio naprijed, zagledan u vlastiti crni svijet, a ionako iroka prsa jo su se vie rairila kad je duboko udahnuo trudei se obuzdati narav. Theu je odjednom sinulo da je ovaj ovjek neto htio. Nije bilo teko pogoditi to. Feng Tu Hong, ti i ja imamo povijest loih odnosa, ali mene alosti to ne moemo zaboraviti nesuglasice za dobro tvoje keri koju oboje volimo. U ovakvom trenutku, dok se utapa u tuzi za svojim posljednjim sinom...", zastao je iza te posljednje dvije rijei, ... ja te pozivam u svoj dom." uo je da je veliki mukarac naglo uzdahnuo. Tvoja e ki biti poaena da ti poslui aj, iako je ono to ti moemo ponuditi oskudno u usporedbi s tvojim raskonim stolom. Ali, u ovom trenutku tuge, Feng, ne smije biti povienih glasova." Feng se polako okrenuo. Uvukao je svoj bikovski vrat kao da se brani od napada. Ja ti zahvaljujem, Willbee. Moje e srce biti sretno da opet vidim svoju ker. Ona je sada moje jedino dijete i ja joj ne elim uzrokovati nikakvu bol." Onda si dobrodoao." Feng se nagnuo naprijed, gurnuo staklenu pregradu u stranu i vozau dao nove upute. Kad je vratio staklo na mjesto, s nelagodom se promekoljio na konatom sjedalu i duboko se nakaljao, pripremajui se. Theo je ekao. Na oprezu. Tiyo Willbee, ja nemam sina." Theo je kimnuo, ali nije odgovorio. Treba mi unuk." Theo se osmjehnuo. Znai, o tome je bila rije. Stari vrag je molio. To je sve mijenjalo. Sada je Li Mei imala mo. Doi", uglaeno je rekao Theo dok je automobil ulazio u dvorite Willoughbyjeve akademije. Popij aj s nama."

252

To je bio poetak.

253

Lidija!" Lidija je bila u svojoj sobi. Zurila je u kiu i mrak. Nakon to je toliko sati bila zarobljena u ponoru oaja, njezin je um pobjegao iz sadanjosti. Vratila se natrag u dan kad joj je majka uplesala u potkrovlje s malom, etvrtastom trucom neega to je nazvala kruh sa sladom u jednoj i cijelom kockom jarkoutog maslaca u drugoj ruci. Lidija je bila tako uzbuena zbog neobinoga novog mirisa i podatne teksture truce koja uope nije izgledala kao kruh da se brzo popela na stolicu da bi mogla gledati kako Valentina kruh mae velikim komadima maslaca. Majka ju je zatim nahranila sonim krikama, stavljajui komadi po komadi u Lidijina otvorena usta. Kao to ptica hrani svoje mlado. Smijale su se tako jako da su poele plakati. I sad se neto u njoj stisnulo kad se sjetila koliko je Valentina malo pojela od tog obroka, ali je zato s noa polizala posljednje ostatke maslaca i zakolutala oima od uitka. Lidija! Doi brzo." Lidija je imala otar instinkt za opasnost. Zgrabila je etku za kosu kao oruje, istrala na hodnik i upala u Alfredovu sobu. Stala je. Na jedan nepodnoljivi trenutak, u njoj se probudila nada. Soba je bila puna ljudi i svi su bili njezina majka. Alfred je sjedio na branom krevetu, uspravan kao svijea, steui dvije omotnice u jednoj ruci dok je drugom guvao plahtu kao da se pokuavao zadrati u stvarnosti. Lidija, pogledaj ovo", zadihano je rekao. Pisma." No, Lidija nije mogla skrenuti pogled s poda. Na njemu se nalazila odjea njezine majke, uredno sloena. Plava haljina s plavim cipelama. Krem svileno odijelo sa uto-smeom bluzom i cipelama boje karamele. arape, eiri, rukavice, ak i nakit, sve sloeno kao da je na njoj. Prazna tijela. Njezina majka koja nije bila njezina majka. al svugdje gdje je trebalo biti lice. Gotovo se zaguila. To je bilo previe za nju. Lidija", uzbueno je rekao Alfred, .Valentina nam je napisala pisma." Nije imao naoale i lice mu je izgledalo golo i ranjivo. Iako je sat pokraj kreveta pokazivao etiri i dvadeset ujutro, on je jo bio u jueranjem zguvanom odijelu, a tamna mu je brada udjela za brijanjem. Kako to misli?" Naao sam ih. Ispod njezina donjeg rublja u onoj ladici. Jedno za svakoga od nas." Pustio je plahtu i pritisnuo omotnice na obraz. Lidija je kleknula na tepih ispred njega, prstima mu lagano dotaknula koljena i osjetila drhtaj koji mu je proao tijelom. Pogledala ga je u lice. Alfrede, Alfrede", tiho je promrmljala. Suze su mu tekle niz lice, ali on ih nije bio svjestan. Ne moemo je vratiti." Znam", zajecao je. Ali, ako je Bog svog sina dobio natrag, zato ja ne mogu svoju enu?" Draga moja dochenka, Ako ita ovo, znai da sam uinila najgoru stvar koju majka moe napraviti svom djetetu. Otila. Napustila te. Ali, ja nikad nisam bila dobra u ulozi majke, zar ne, duo? Danas se udajem. Piem ti ovo jer se na mene spustila uasna slutnja. Kao mrtvaki pokrov. Hladnoa koja mi stie srce. Ali znam da bi se ti nasmijala, odmahnula svojom sjajnom glavom i rekla da je to samo votka. Moda jest. Moda nije. Zato ti moram rei neke stvari. Vane stvari. Chyort! Zna ti mene, draga. Ja se ne povjeravam. Ja uvam svoje tajne. Gomilam ih kao dragulje i pritiem na grudi. Zato u ovo brzo rei. Prvo, volim te, zlatna moja keri. Vie od ivota. I zato, ako ve leim u hladnoj zemlji, ne tuguj. Ja sam sretna. Jer si ti iva, a to je jedino vano. ivljenje mi ionako nikad nije ilo od ruke. Mislim da e se ispostaviti da se vrag i ja sasvim dobro razumijemo. I nemoj plakati, dovraga. Upropastit e si lijepe oi. A sada dolazi tei dio. Ne znam kako da ponem pa u jednostavno rei. Tvoj otac, Jens Friis, je iv. Eto. Rekla sam ti.

254

Nalazi se u jednom od Staljinovih odvratnih logora za prisilni rad u nekoj od Boga zaboravljenoj vukojebini u Rusiji. Ve je deset godina ondje. Moe li to zamisliti? Kako znam? Lav Popkov. Doao mi je rei onog dana kad si se vratila kui i zatekla ga sa mnom u naemu mizernom potkrovlju. To je ujedno bio i dan kad sam pristala na Alfredovu branu ponudu. Ironino? Ha! Htjela sam umrijeti, Lidija, jednostavno umrijeti od tuge. Ali, to si ti imala od oca zaglavljenog negdje u ledenim stepama Sibira, koji vjerojatno nee dugo ivjeti? Nitko ne ivi vjeno u tim barbarskim kampovima smrti. Zato sam ti nala drugog oca. Je li to tako loe? Nala sam ti oca koji e se brinuti za tebe. I za mene. Nemoj zaboraviti mene. Nisam vie mogla hiti... prazna. Mrava i prazna. Za tebe elim vie, mnogo vie. Eto. I to je izalo. Nemoj se ljutiti to ti nisam prije rekla. A sad. Tajna koju nikad nisam namjeravala otkriti. Rijei mi zapinju u grlu. ak bih je i sad mogla odnijeti sa sobom u grob. to ti misli? U redu, draga, u redu. ak te i s crvima u uima ujem kako vie na mene. eli istinu. U redu. Dat u ti istinu, moja mala ulina mako, ali nee ti donijeti nita dobro. Ve sam ti rekla da je tvoj otac, kad sam ga prvi put ugledala, izgledao kao velianstveni vikinki ratnik ije je srce kucalo tako jako da sam ga ula s druge strane sohe dok sam svirala glasovir za cara Nikolaja. Bio je deset godina stariji od mene, ali ja sam se u tom trenutku zaklela da u se udati za toga skandinavskog boga. Trebale su mi tri godine, ali uspjela sam. Meutim, budui da nita u ivotu nije jednostavno, dok sam jo bila previe mlada i budalasta da bi me dvaput pogledao, on je bio zabavljen na carevu dvoru u palai Aleksandra I. u Carskom Selu. I u tome lei ubod korpiona. Bio je zabavljen jednom aferom. O da, moj vikinki bog ipak je bio ljudsko bie. Afera je bila s onom ruskom kukom, groficom Natalijom Serovom, koja je nosila njegovo dijete. Da. Aleksej Serov je tvoj polubrat. Zadovoljna? To me ak i sad tjera na pla, a moje suze razmazuju njegovo ime. Grofica je bila dovoljno pametna da ode iz Rusije prije nego to se nad nama prolomila Crvena oluja pa je uspjela pobjei sa svojim djetetom, novcem i draguljima. I ostaviti svoga jadnog prevarenog mua grofa Serova da pogine od boljevike sablje. Sad zna. Zato nisam htjela tog zelenookoga gada u svojoj kui. Ima oi svog oca. Eto, dochenka. Ispovjedila sam se. Radi to hoe s mojim tajnama. Ja te preklinjem da ih zaboravi. Zaboravi Rusiju i Ruse. Postani prava engleska gospoica mog dragog Alfreda. Za tebe je to jedini put naprijed. A sad, adieu, voljena moja keri. Zapamti moje elje: englesko obrazovanje, vlastita karijera, da nikad ne bude vlasnitvo nekog mukarca. Nemoj me zaboraviti. Uf, dovraga s tim glupostima. Odbijam jo umrijeti tako da e ovo pismo poutjeti od starosti zamotano u moje najbolje svileno francusko donje rublje. Ti nikad nee znati. elim te poljubiti, draga. Toliko ljubavi, od tvoje mame. Mama, mama, mama. Pogodila ju je bujica osjeaja. Sakrila se u svoju sobu, drui tako jako da joj se papir tresao u ruci, ali nije mogla zaustaviti uzvik oduevljenja. Tata je iv! Tata. iv. I brat. Ovdje u Junchowu. Aleksej. O, mama. Tako me ljuti. Zato mi nisi rekla? Zato to nismo mogle podijeliti? Ali, znala je zato. Valentina je imala iskrivljenu ideju da je titila svoju ker. To je bio instinkt za preivljavanje. Mama, znam da misli da sam neposluna i tvrdoglava, ali ja bih te posluala. Zaista bih. Trebala si mi vjerovati. Zajedno smo mogle... Niotkuda je iskoila slika njezina oca. Poveala se i ispunila joj mozak. Vie nije bio visok ve pogrbljen, ispijen, sijed. Noge u okovima pune gnojnih rana. Nestao je vikinki sjaj za koji je uvijek mislila da ga je s lakoom nosio na irokim ramenima. Bio je sav prljav. Bilo mu je hladno. Tresao se. Ona je trepnula, okirana. Slika je nestala. Ali, u trenutku prije nego to su joj se oi zatvorile, Jens Friis pogledao je ravno u nju i nasmijeio se. Bio je to njegov stari osmijeh, onaj kojega se sjeala, jedini dio njega koji je jo nosila u sebi. Tata", zaplakala je.

255

Do sedam ujutro ve je napravila oltar. Veliki oltar. U salonu. Alfred je sjedio i promatrao je, nijem i nepomian, dok je ona micala sve s dugog kredenca od orahova drva i prekrila ga majinim kestenjastim i jantarnim alovima. Na svaki je kraj stavila visoke svijee iz blagovaonice. U sredini, na poasnome mjestu, stajala je fotografija Valentine s medenog mjeseca. Nasmijana, glave nagnute na jednu stranu i s papirnatim suncobranom u ruci. Bila je tako lijepa da su i bogovi sigurno bili oarani. Zatim su slijedile njezine stvari. Lidija je donijela sve to bi Valentini mogla trebati i posloila ih oko nje. etka za kosu i ogledalo, ru za usne, puder i lak za nokte, njezina torbica od zmijske koe puna novca iz Alfredova novanika. Nezaobilazna kutija s nakitom. I naprijed u sredini, gdje ju je Valentina mogla dohvatiti, kristalna aa do vrha puna ruske votke. Jo. Trebala je jo toga. S desne strane, cijeli svezak notnih zapisa, a s lijeve knjiga o Chopinovoj aferi sa George Sand i pil karata, u sluaju da joj bude dosadno. Zdjela s voem. Tanjur sa slatkiima od marcipana. to jo? Donijela je duboku mjedenu posudu i stavila je na kuhinjski ormar. Napunila ju je listovima papira na kojima je nacrtala kuu, koncertni glasovir, putovnicu, automobil, odjeu i cvijee, zapalila ibicu i bacila je unutra. Razbuktale plamenove hranila je cigaretama, jednom po jednom, a oni su sve to nosili gore, do njezine majke. Smrad je bio uasan. Kad je sve bilo gotovo i dim se raistio, Lidija je cijeli oltar popricala majinim parfemom, stiui malu gumenu pumpicu sve dok se boica nije ispraznila. Tada je Alfred ustao iz stolice iz koje ju je u tiini promatrao i veoma njeno, kao da ne eli uznemiriti svoju enu, poloio svoj vjenani prsten kraj slike Valentinina nasmijanog lica. Gle, gle, nije li to Lidija, mala ruska dyevochka koja ne zna vlastiti jezik?" Grofice Serova, vashye visochyestvo, mozhno mnye pogovoryit Aleksejem? Htjela bih razgovarati s Aleksejem." Ah, onda ga napokon ui. Dobro. Ali ne, ne moe ui jer je jo prerano za posjetitelje." Ovo je vano." Doi kasnije." Moram ga odmah vidjeti." Ne budi drska, djevojko. Jo nismo zajutarkovali." Sluajte me. Moj otac je iv." Odlazi. Yidi! Odmah izvoli otii, dijete." Nyet." Ne. Odgovor je i dalje ne. Koliko ti puta moram rei?" Alekseju, opet te pitam. Kao tvoja sestra." To nije poteno, Lidija." Otkad je ivot poten?" etali su po Viktorijinom parku, glava sputenih, titei se od silnog vjetra koji je u noi dopuhao iz pustoi Sibira i sada zavijao kroz drvee. Nije bilo snijega, ali Lidija je ve osjeala njegove zube. Bili su jedini u parku. Ovo je previe." Ne, Alekseju, nije. To je samo ok. No, morao bi potovati svoju majku groficu zato to ti je rekla istinu, iako joj je to bilo bolno priznati." Bolno?" No, dobro, zaboravi bolno. Njoj je to bilo kao da je bila prisiljena pojesti bodljikavu icu. Ali, nije odustala. Hrabra je." Ja sam dansko kopile. Nyezakonniy sin." Produljio je korak i skrenuo sa staze, ignorirajui znak Zabranjeno hodanje po travi, i uputio se prema fontani. Lidija mu je dala vremena. Ponos mu je bio uniten, a ona je od Changa nauila o vanosti mukog ponosa. Nastavila je polako hodati po ljunanoj stazi, slijedei dui, vijugavi put do ukrasnog ribnjaka s Koi aranima i s fontanom u obliku zmaja. Danas je voda bila mirna, a led je ve pruao svoje ispucale prste po rubovima. Aleksej je stajao uz nisku ogradu i promatrao zlatne i srebrne oblike koji su lebdjeli ispod vode kao duhovi. Nepomian u svome crnom kaputu, i sam je izgledao kao kip.

256

Sin Jensa Friisa", tiho je rekla. Ne dansko kopile." A tko je ustvari bio taj na otac?" I dalje je promatrao ribe. Bio je inenjer. Iznimno nadaren. I nadahnuti tvorac novih sistema. Car Nikolaj i carica su ga oboavali i upotrijebili su njegove planove za modernizaciju vodovodnog sustava Sankt Peterburga." Zastala je. A svirao je i violinu, ali ne ba dobro." On se okrenuo i pogledao je. Ti ga se sjea?" Jedva. Sjeam se zvuka njegova smijeha kad me bacao u zrak i njegovih velikih ruku kad bi me uhvatio. Ruku za koje sam znala da me nikad nee ispustiti." Zatvorila je oi da sjeanja vre prigrli k sebi. Sjeam se i njegova osmijeha. U njemu je bio sav moj svijet." ao mi je zbog tvoje majke." To ju je uhvatilo nespremnu i na sekundu je pomislila da e opet povratiti po njemu. Otvorila je oi i namrtila se. Drimo se oca." On je kimnuo, a u tim njegovim oima je bilo neega to je probudilo dugo uspavano sjeanje na jedan drugi par ozbiljnih zelenih oiju koje su gledale u njezine i dubokoga glasa koji joj je aptao na uho, govorio joj da ne smije ispustiti ni zvuka i da mu se vrsto dri za ruku. Poela je hodati oko ribnjaka s rukom na zakrivljenoj ogradi dok se nije vratila do Alekseja koji je i dalje ukoeno stajao s rukama u depovima. Dala mu je dovoljno vremena. I vie nego dovoljno. Minute su klizile kraj njih. Alekseju." Okrenuo se prema njoj. Pogledala je u njegove nepokolebljive oi i pokuala otkriti kakav je ovjek bio, taj njezin arogantni brat. Pomozi mi." Lidija, ne zna to trai od mene." Znam." Ako ti pomognem, izgubit u posao, shvaa li to? A Kuomintang ne voli izdajice." Zato uope radi za njih?" Jer mrzim komuniste i sve to predstavljaju. Oni sve sputaju na najniu razinu, rue sve to je lijepo i kreativno kod ovjeanstva i unitavaju um pojedinca. Samo pogledaj to razaranje u Rusiji. Zato ne, nemam nikakvu elju spasiti ivot jednom komunistu, ak ni ako je tvoj prijatelj. Ja radim sve to je u mojoj moi da pomognem ang Kai-eku da ovu velianstvenu zemlju oslobodi njihova prokletstva i izgradi dobru, snanu vlast. A tako namjeravam i nastaviti." Nisi u pravu, Alekseju." Slegnuo je ramenima. Mislim da se oko toga neemo sloiti." Glas mu je opet postao jasan, ozbiljan. Brzo se oporavljao. Znala je da ga je izgubila. Hladna ukoenost irila joj se u grudima. Disanje je postalo naporno. Misli su joj posegnule za Chang An Loom, ali je osjeala samo slabo kucanje srca. Sve ostalo bilo je crno kao brada Lava Popkova. Iznenada je zgrabila Aleksejeva ramena i okrenula ga prema sebi. Ruke su joj zgrabile njegove, a prsti se ukopali u njegove kosti. Alekseju Serove Friisu", vatreno je rekla. Ja sam tvoja sestra, Lidija Ivanova Friis. Ne moe mi to odbiti."

257

Cijeli je dan Lidija ekala u upi, zamotana u poplun. Alfred je otiao u svoju redakciju i ona mu se divila to je i dalje mogao funkcionirati kao da mu se ivot nije raspuknuo i razbuktao vatre pakla pod njegovim nogama. No, u isto mu je vrijeme dio njezina srca zamjerao to ne vriti. Ne bjesni. Ne tri po ulicama u kostrijeti i pepelu i svijetu pokazuje da je ivot bez Valentine nepodnoljiv. Ali, ne. On je bio Englez. Englezi nisu vjerovali u kostrijet i pepeo. Tamno odijelo. Crni povez oko ruke. To je bilo dovoljno. Lidija je odluila odjenuti jednu od majinih bijelih haljina. Haljina je bila jednostavna, s dugakim nizom crnih gumba po sredini i velikom bijelom ipkastom kragnom. Znala je da joj ne stoji dobro, ali nije ju bilo briga. Haljina je umirivala jedan mali dio njezine boli. Dok je sjedila u upi, natjerala se da proui osuene mrlje krvi na drvenim zidovima i podu. Razmiljala je o tome da ih oisti, ali je ipak odustala. To bi znailo da se htjela rijeiti Sun Yat-sena, a to nije mogla uiniti. Zato je samo prostrla nekoliko deka na pod i sjela na njih, zurei u otvor na krovu iznad svoje glave. Dok su sati polako gmizali i nita se nije dogaalo osim to je dan postajao sve tamniji, ona je i dalje tiho zazivala njegovo ime. Chang An Lo, Chang An Lo, Chang An Lo." Neto u njoj je znalo: ako prestane, on e umrijeti. Bilo je tako jednostavno. Odjednom se najeila i znala je da je blizu. Iznad nje, nebo je bilo crno kao u grobu, dok je u upi plamen jedne svijee treperio i poskakivao, tjerajui sjene da posru po zidovima. Govorila si je da je to samo vjetar koji se prikradao kroz pukotine izmeu dasaka i ispod vrata. Htjela je vjerovati u to. Ali, ula ih je kako diu. Duhovi. Okupljali su se. Stajao je ondje. Na vratima. S crnom kosom raupanom od vjetra, aurom divljine oko sebe i prljavom zelenom dekom prebaenom preko ramena umjesto kaputa. Oi pune elje za njom. Chang An Lo", dahnula je i skoila mu u naruje. On se nasmijao, nogom zalupio vrata i odnio je na deke. Nisu im trebale rijei. Nikakvo kako ni kada ni to ako. Trebali su samo jedno drugo. Tijela su ih boljela od tolike elje. Usne su ponovno okusile one druge, pronale sve udubine i slatka mjesta zbog kojih su im se otimali uzdasi uitka dok su im se udovi ispreplitali. Njezine su ruke oivjele dok su ponovno istraivale Chang An Loovo mravo tijelo, uivale u dugim linijama njegovih bedara i irokoj povrini prsa. Vrhovi njezinih prstiju slijedili su poznate linije oiljaka od opeklina, kao i opake nove modrice zbog kojih je osjetila muninu u elucu i proklela i Po Chua i Kuomintang. Tako estoko da se on poeo smijati. Sve dok joj nije vidio grudi. Tada su iz njega izletjele rijei na otrome mandarinskom, njoj nerazumljive, a iza bijesa u njegovim crnim oima ugledala je neto hladno i osvetoljubivo, neto to prije nije bilo tamo. ao mi je to si Po Chuu prosvirala lice, Lidija." Jednom joj je rukom zatitniki prekrio ranjenu dojku. Ali zato? Gad je to zasluio, dabogda trunuo u paklu." Jer sam to ja elio napraviti", ljutito je rekao. Ali tek nakon to bih mu odrezao njegova besjemena jaja i nagurao mu ih u crvljiva usta." Poljubila ga je u prsa i pod usnama osjetila snane otkucaje njegova srca. Ruka joj se spustila preko otrih kostiju njegovih kukova i u gusti, crni grm stidnih dlaka. On je sagnuo glavu i jezikom joj preao preko blijedog trbuha, do mekog pregiba gdje se spajao s njenom koom bijelog bedra. Njezino se tijelo izvijalo prema njemu dok ju je drao i milovao, dodirivao i draio, tako da ih je, kad je napokon uao u nju, vatra u njima stopila u jednu osobu. Savrenu cjelinu. Dvije polovice spojene u jedno. Poslije su dugo leali spojeni zajedno dok im je toplina daha milovala golu kou, a srca im kucala u istom ritmu. Lidija." Nasmijeila se. Bilo je dovoljno da uje da joj njegov glas izgovara ime. No, u isto je vrijeme osjetila da joj se u prsima javlja otra bol. Sklupala se u krivini njegove ruke, naslonila mu glavu na kljunu kost i ispreplela nogu s njegovom, udiui njegov dah, miriui njegovu kou. Zatvorila je oi, zauvijek urezujui taj trenutak u pamenje. Otvorila je oi. Znam, ljubavi. Znam to mora rei."

258

Moram napustiti Junchow." Da." vrsto ju je stisnuo uz sebe, a venama mu je proao drhtaj. Moram te ostaviti ovdje, svjetlo moje due. Ostaviti te na sigurnom." Znam." Poljubio ju je u elo, zadravi usne na njezinoj koi. Ljubavi, ne mogu te povesti sa sobom." Znam." Grlo joj se stisnulo, a bol u prsima bila je gora od uboda noa. Kad me ona svinja Po Chu zarobio, ja sam shvatila. Mukarci tamo nisu bili nimalo drugaiji od onih u komunistikom kampu. Njima u uvijek biti stranac, otrovni podsjetnik na sve protiv ega su se borili. I dok god bih bila kraj tebe, ti bi bio u opasnosti. To ne bih mogla podnijeti. Neprijatelj bi me mogao iskoristiti protiv tebe." Njegova joj je ruka dotaknula lice i prstima joj njeno utiala usne. Natjerala si je rijei iz usta. Za tebe bih bila gora od okova. Zato znam da mora ii sam." Jedina stvar koju si ti okovala jest moje srce. I ja se kunem da u se vratiti po njega." Oi su mu blistale pod svjetlom svijea, ali ovaj put to nije bilo zbog groznice. U njima je vidjela istinitost obeanja koje joj je upravo dao, ali i nestrpljivost za ono to je bilo pred njim i osjetila kao da joj se onaj no okrenuo u srcu. Bolje ti je da se vrati", nasmijala se i zabacila glavu unatrag, pokazujui zube, ili ja dolazim na planinu po tebe." Poljubio ju je u vrat. I komunisti i Kuomintang vritei bi pobjegli u strahu od takvoga lisijeg duha." Spremila sam ti torbu." Pokazala je na natrpanu konatu torbu s kopom i dugom naramenicom koja je bila naslonjena na gomilu vrea kraj zida. Hrana i odjea. I novci su unutra." No?" Naravno. Dobar." Zadovoljno je kimnuo. Zahvaljujem ti, ljubavi. Tvoj otac je postao velikoduniji?" Moj otac..." ula je bolnu otricu u svome glasu, progutala i krenula ispoetka. Moj ouh ima druge probleme." Tada mu je rekla. Za svoju majku. Za pismo. I za Alekseja Serova. vrsto ju je zagrlio i ona je pustila vrele suze da poteku prvi put od majine smrti. Neto tvrdo i zamreno u njoj sad se razvezalo. Hoe li te i dalje loviti, vojnici Kuomintanga?" Kao vukovi na tragu svjee krvi." A Aleksej?" Kad saznaju da je naredio da me puste, Rus e morati odgovarati za to." Kimnula je. Pogled mu se na trenutak u tiini prikovao na nju, a onda su mu se oi rairile. U jednome glatkom pokretu naslonio se na lakat, uzeo njezinu bradu u ruku i zatresao je sitnim trzajima. Ona je primijetila da mu je rana na mjestu gdje su mu prije bili prsti gotovo potpuno zacijelila. Dobro si to isplanirala", rekao je. I to na nain koji pomae komunistima." Ona je kimnula. Kuomintang e izgubiti svoga vojnog savjetnika ovdje u Junchowu." Glas mu je bio miran, ali lice mu je problijedjelo. A ti... Ne, Lidija. Ne. Ti e uetati u usta zmaja." Ona se nasmijeila njegovim dubokim crnim oima i prstom mu prela preko otre linije jagodice. Ljubavi moja, od tebe sam nauila kako povui zmaja za rep." Milovao joj je kosu kao da joj eli izgladiti te misli iz glave. Vraa se u Rusiju." Da." Potraiti svog oca." Da." Bit e opasno." Bit u dobro pripremljena, obeavam." Tako mu bogova, tvoje e putovanje biti tee od moga. No, ja ti se kunem da e putovati s mojom duom u depu." Osjetila je navalu sree i poljubila mu zatvorene oi. Hvala ti, ljubavi, to razumije. Jednako kao to se ti mora boriti za ono u to vjeruje, tako i ja moram ovo napraviti." ujem tvoje rijei, ali strah mi gloe kosti." Nemoj. Preivjet emo ovo, ti i ja. Prije sam mislila da je vano jedino preivljavanje. Cijeli sam se ivot borila za jelo i dah na ovome smrdljivom svijetu, ba poput uline make, kako me majka zvala. Ali, nauila sam. Od tebe. Od dosadnoga starog Alfreda. ak i od strahota u Kutiji. Mora imati razlog za preivljavanje."

259

Chang je sjeo i uzeo je u naruje, usnama joj preavi preko koe ramena kao da e je pojesti. O, Lidijo moja, vjetar ivota je jak u tebi." Ljubav", rekla je. ,,I odanost. To su moji razlozi. Zbog toga vrijedi preivjeti. To mi je otac, Chang An Lo. elim znati koji je razlog njega odrao na ivotu deset dugih godina u groznome ruskom logoru." eljezo u ovjekovu srcu dolazi iz njegova uma." Kao i u enskom." Chang se nasmijeio, ali u tom je osmijehu bilo neke ozbiljnosti. Posegnuo je za odjeom koju je odbacio u hrpu na podu. Imam neto za tebe." Izvukao je konatu vreicu, iz nje izvadio mali, ruiasti privjesak i poloio joj ga na dlan. Ovo je moni kineski simbol. Predstavlja ljubav." Paljivo ga je prouila. Zmaj." Bio je savreno oblikovan, sklupan poput maeta. Da. Izrezbaren iz ruiastog kvarca. Uvijek ga nosi sa sobom. titit e te i odbijati zle duhove dok se ja ne vratim." Prekrasan je, hvala ti." Poljubila ga je pa su ponovno vodili ljubav, najprije polako i eznutljivo, uivajui u svakom dodiru, svakom okusu, a onda estoko, u posljednjim trenucima kad su postali dio jedno drugoga. Upravo u trenutku svoga konanog, drhtavog preputanja, ona je osjetila da se neto u njemu promijenilo, neki instinkt zbog kojeg joj je stavio ruku preko usta i proaptao joj u uho. Sluaj." Osluhnula je. Nije ula nita, osim vjetra koji je urlao kroz drvee. No, srce i eludac kao da su joj se sudarili. Trebat e ti onaj no." Provalili su unutra. Vrata su vrisnula na arkama i s udarcem se odbila od zida, a u zaguljivu upu uetao je britanski vojni asnik ivih, otrih oiju. Iza njega, sive uniforme Kuomintanga trzale su se kao psi na tragu lovine koji samo ekaju da ih puste s uzice. Lidija je skoila na noge, zamotana u poplun. Izlazite! Kako se usuujete upasti unutra? Ovo je privatno vlasnitvo." Nalog." asnik joj je uvredljivo zamahnuo listom papira ispred lica. Ne glumite nevinace, gospoice. Gdje je on?" Ruke su ve pretraivale deke, micale kutije, pauinu i stare kante kao da se njihov plijen mogao skrivati negdje u njima. Kad su maknuli vree sa stranjeg zida, kineski satnik lica tvrda poput kamena opsovao je i zaderao se na svoje ljude da ponu traiti izvan upe. Ondje gdje su do maloprije stajale vree, zjapila je rupa. Donji krajevi dvije daske bili su paljivo prepiljeni i maknuti. Lidijino poslijepodnevno ekanje nije bilo potpuno beskorisno. Gdje je on, gospoice?" prasnuo je britanski asnik. Otiao je", rekla je. I tiho ponovila, Otiao je."

260

Nakon te noi, Lidiji je vrijeme postalo razlomljeno. Dani su prolazili, ali nisu postojali. Slike su jurile kraj nje, mutne i beznaajne. Samo se sastanak s Polly izdvajao iz koloteine i zadravao njezinu panju. Lidija, ao mi je." Polly se pojavila na vratima nosei makrone zamotane u svilu s vrpcom boje lavande. Oprosti mi, Lyd. Mislila sam da radim ono to je najbolje za tebe." Bilo je teko. Odbaciti gnjev. Ali, rekla si je Lidija, da Pollyine rijei nisu privukle Po Chuove ljude onaj dan u upi, nali bi je neki drugi dan. Na nekom drugome mjestu. Na kraju bi sve bilo isto. Kutija. Voda u grlu. Klijeta sa eljeznim zubima na njezinoj dojci. To nita ne bi promijenilo. Zato se nasmijeila Pollyinim zabrinutim plavim oima i vrsto je zagrlila. U redu je, razumijem. Zaista. Mislila si da se brine za mene, samo to nije ba tako ispalo." Zna, moj otac..." Tiho, Polly, tiho. Zaboravi na to. Nisi ti kriva. Tvoj otac ponekad radi stvari koje nisu dobre." Ali ne vie. Christopher Mason svojoj keri vie nee raditi loe stvari. Pa je Lidija poljubila blijedi obraz svoje prijateljice i rekla joj da odlazi iz Junchowa. Polly je plakala i one su se zagrlile i obeale da e se jednoga dana nai u Londonu, s golubovima na Trafalgar Squareu. Nita drugo od tih dana nije bilo bistro u Lidijinoj glavi. Sve do jutra kad je stajala na eljeznikom peronu s Alfredom, stiui vreicu s naranama ispod jedne ruke i kartu do Vladivostoka u drugoj ruci. Tada se odjednom sve izotrilo. Poput igle. Tako bljetavo da ju je zaboljela glava. Masni dah parne lokomotive obeavao je svakakva uzbuenja. Svuda oko njih ljudi su se nagurivali, putnici su vikali jedni na druge, a vrata vagona se treskala. Nosa je podizao neije torbe. Ulini prodavai gurali su plitice s baosima i vruim prenim kikirikijem njoj u lice, zveckali svojim zvonima i izvikivali ponude. Kroz sve to, vijugajui poput ute rijeke, prolazilo je pet budistikih redovnika u haljama boje afrana, mrmljajui molitve i kadei tamjanom. Lidija je stavila novi u njihovu prosjaku zdjelicu. Da ugodi Chang An Loovim bogovima. Nedostajat e mi", rekla je Alfredu. Draga moja djevojko, zar te ne mogu odgovoriti? ak ni sad?" Ne, Alfrede. Ali, zahvalna sam ti, zaista jesam." To je i mislila. Bio je nevjerojatan. Kad je shvatio da se nee predomisliti, povukao je sve veze koje je imao i naglavce prevrnuo urednu birokraciju Sir Edwarda Carlislea da joj u kratkom roku nabavi putovnicu i vizu. Oba dokumenta glasila su na ime koje joj je jo uvijek bilo teko prevaliti preko jezika. Lidija Parker. Dobra britanska putovnica", inzistirao je Alfred, moe te odvesti bilo gdje na ovom svijetu. To e te tititi. Mo Britanskog carstva, zna, iza tebe." Imao je pravo. Nije sumnjala u to. No, ipak je imala vie povjerenja u sebe nego u njegovo carstvo i zato je, bez znanja svog ouha, ispod odjee sakrila jo jednu putovnicu. Rusku. Krivotvorenu, naravno. Na ime Lidija Ivanova. Za svaki sluaj. Dio paketa za preivljavanje. Poslat u ti telegram, Alfrede, obeavam. im budem mogla." Uini tako, djevojko. Zna da se brinem." Pogledala mu je u lice i nije mogla shvatiti kako joj je postao tako drag. Alfred je izgubio nekoliko kilograma i smee oi kao da su mu potonule jo dublje u glavu nego... prije. Kako ih je ikad mogla nazvati pompoznim? Nagnula se prema njemu i zagrlila ga. Sigurna si da ima dovoljno novca?" pitao je. Da imam jo zlatnih gvineja uivenih u odjeu ili zalijepljenih u cipelama, vlak bi trebao jo jednu lokomotivu da me preveze preko planina." On se nasmijao. Pa, ima adresu mog odvjetnika u Londonu tako da me uvijek moe pronai i ja ti mogu poslati novac za kartu za parobrod do Engleske. Neu ostati jo dugo. Ne sad. Ne u Kini." Na trenutak je zadrala njegovu ruku u svojoj, bezuspjeno traei prave rijei. Na kraju je sa smijekom rekla: Budi sretan u Engleskoj. Ona bi to eljela." Znam." Usne su mu se stisnule. Kimnuo je. Potapao je po ruci. uvaj se, draga djevojko. Neka Bog bude s tobom." Moj medvjed e biti sa mnom."

261

Bacila je pogled u vagon. Unutra je sjedio Lav Popkov. Gladio si je bradu svojoj velikom rukom i nekako uspijevao da ak i ta jednostavna gesta izgleda prijetee, a ne zamiljeno. Kraj njega na sjedalu nalazio se Lidijin mali, konati koveg, siguran kao Banka Engleske. Vjerojatno i sigurniji. ak se i Alfred nasmijao kad je vidio da se dvoje mukaraca naglo povuklo iz kupea pri susretu s Lavovim jednim crnim okom i ispruenim nogama, kao da im je bizon prijetee puhnuo u lice. Kondukter je poeo zatvarati vrata. Miris pregrijanog metala grizao je Lidijine nosnice dok je jo jedan oblak pare po peronu razasuo crnu au. Lokomotiva se s trzajem probudila. Pitaljka je vrisnula. To je bilo to. Srce joj je nabijalo u prsima, ali u isto se vrijeme neto u njoj paralo napola, a ona ga nije mogla zadrati u jednom komadu. Skoila je na stepenicu vagona i tada je ugledala visoki lik sa svilenim alom i kratkom smeom kosom kako lijenim korakom hoda po peronu, kao da ima svo vrijeme ovoga svijeta. Doetao je do njezina vagona i skinuo svoju elegantnu novu krznenu kapu u znak pozdrava. Alekseju", nacerila mu se. Mislila sam da nee doi." Predomislio sam se. Ovo mi mjesto vie nije po mjeri, malice je prehladno." Kriomice je pogledao prema ulazu u stanicu, a usprkos leernosti te geste, ona je primijetila uznemirenost u njegovim zelenim oima. Misli, prevrue. Hajde, tata e biti sretan da te vidi", rekla je i pomakla se da ga pusti da proe. Aleksej joj je dobacio pogled koji nije mogla proitati, ali nije bilo ni vano. Njezin je brat doao. Rukovao se s Alfredom koji je promrmljao: Bravo, mome, pazi na nju", a zatim je lagano skoio kraj nje u vagon. Vidim da imamo drutvo", bahato je rekao i sumnjiavo pogledao velikog, masnog Rusa. Lidija se nasmijala. Ovo bi moglo biti zanimljivo. Bit e to dugo putovanje. Kad je Lidija sjela na svoje mjesto, udljivi oblaci iznad njih bili su obrubljeni srebrom. Glavu je naslonila na prozor osjeajui vibracije vlaka, duboko udahnula pa polako izdahnula, kao to ju je nauio Chang An Lo, promatrajui kako se staklo zamaglilo i svijet skrilo od pogleda. Put koji je leao pred njom ju je uasavao, ali i uzbuivao. Znala je da moe preivjeti. I sama je to rekla mnogo puta. Da je to bila jedina stvar u kojoj je bila vjeta. Preivljavanje. Nije li to dokazala? E pa, sad e i svom ocu pomoi da preivi. Rukom je obrisala prozor. Odmaglila komad stakla. Jer sad je znala da nitko ne preivljava sam. Svatko tko ti ue u ivot stvara val koji ti se iri tijelom, a svi su valovi meusobno povezani. Osjeala ih je u sebi, kako nadiru i teku, povlae se i preklapaju, i tako unatrag, do samog poetka. U sreditu svega bio je Chang An Lo. Prsti su joj se vrsto stegnuli oko privjeska u obliku zmaja. Oni e preivjeti i bit e opet zajedno kad se stia sva ova graja, u to je bila sigurna. Napeto je zurila u niska brda ispred sebe gdje su se prema glasinama skrivali komunisti, kao da ga je mogla zatiti snagom svoje volje. I ona je stvorila jedan val. Vlak je zatutnjao i krenuo.

262

Najtoplije zahvale Joanne Dickinson iz Little, Browna na njezinu entuzijazmu i predanosti te Teresi Chris na nepresunoj vjeri u ovu knjigu. Zahvaljujem i Alli Sashnilue, koja mi je pomagala s ruskim jezikom s toliko energije, i Yeewai lang, koja mi je s toliko arma pomagala s kineskim jezikom. Veliko hvala Richardu jer je otvorio vrata moga uma, koja su me odvela u Kinu, i Edwardu i Liz na njihovim neprocjenjivim poticajima. eljela bih zahvaliti i grupi Brixham, to su sluali moje jadikovke i davali mi dobre savjete, kao i Barryju i Ann, koji su me odvukli od posla kad mi je to bilo potrebno. I najvie, veliko hvala Normanu, na svim njegovim savjetima, na njegovoj podrci i na alicama kave.

263

Kate Furnivall roena je u Penarthu, obalnom gradiu u Walesu. Studirala je englesku knjievnost na Londonskom Sveuilitu, a zatim radila u izdavatvu. Nadahnue za Rusku konkubinu pronala je u ivotnoj prii svoje majke. Likovi i dogaaji u romanu izmiljeni su, ali temelje se na epizodama iz djetinjstva majka Kate Furnivall doivjela kao dijete - dvije bijele", caristike izbjeglice, majka i ker, koje su bez novca i dokumenata zaglavile u Internacionalnom naselju u Kini. Kate Furnivall i njezin mu ive pokraj mora u prekrasnom Devonu.

za vas sken i obrada:

Janja

264