Tradicija enske tetovae od starog doba Lijepota, ljubavna igra i socijalna cijenjenost

Die Tradition der weiblichen Ttowierung seit dem Altertum: Schnheit, Liebesspiel und soziale Wertschtzung (Le tatouage fminin dans les socits anciennes et traditionnelles : beaut, sexualit et valeur sociale) by Luc Renaut

U takozvanim tradicionalnim drutvima ornamentno tetoviranje predstavlja, tamo gdje se primjenjuje, kulturno sredstvo seksualnog diferenciranja. Obino se ena vie tetovirala od mukarca: s ovim predmetom emo se pozabaviti i u potonjem. Samo u ponekim grupacijama su mukarci vie tetovirani od ena. A u jo rijeim sluajevima ornamentnu tetovau, neovisno o spolu nose i mukarci i ene. Svugdje oko sredozemnog bazena ima potvrda/dokaza o jednom ve od najranije antike praktikovanom, prvenstveno enskom tetoviranju. Iz mnogobrojnih podruja svijeta su putnici izvjetavali o praksi, koja je danas u potezu nestajanja. Usporedba povijesnih i suvremenih, bliih i daljih podataka, omoguava izradu razliitih svojstava, koji tetoviranje ene iz formalnog, funkcionalnog i semantikog gledita pokazuju kao relativno homogenu estetsku praksu.

Obiljeavanje tijela u antici Potvrena su tri glavna oblika trajnog obiljeavanja tijela u sredozemnom prostoru za vrijeme antike: I. iskljuivo ensko, velikopovrinsko ukrasno tetoviranje; II. ozljeivanje koe (zarezivanje koe, tetoviranje, kauterizacija) u terapeutske ili profilaktike svrhe; III. prinudno obiljeavanje (tetoviranje ili kauterizacija) i/ili identifikacijsko obiljeavanje (samo tetoviranje) osuenika, ratnih zarobljenika i neposlunih robova. U antiknim drutvima, koja su organizovana po modelu takozvanog grada-drave(1), meutim nema prvog navedenog oblika obiljeavanja tijela (I.). Taj model odgovara onome od velikog mezopotanskog, egipatskog, hititijskog, fenicijskog, grkog i rimskog sociolingvistikog ansambla. Poradi jednostavnosti elim u potonjem na pomalo ematski nain razlikovati dravna drutva od poludravnih (eferije ili mala kraljevstva) i nedravnih drutava (segmentna drutva, koja se sastoje iz grupa po porijeklu). Uglavnom u treem navedenom obliku obiljeavanja nalazimo tragove enskog tetoviranja, i to sasvim jasno u Trakiji, Nubiji i sjevernoj Africi i obliku ljudskih preostataka (mumije) kao i u pismenim, slikovnim i/ili etnografskim izvorima. I u dinarskom planinskom masivu (u dananjoj Bosni i Hercegovini) i u sirijsko-palestinskom zaleu, izvan gradova, ima potvrda., pri emu jeste da se radi o znatno kraim pisanim dokumentima, ali koji su nadopunjeni sa modernim etnografskim metodama. Geografija enskog tetoviranja dakle crta uzdu sredozemlja opirnu, sa tri etvrtine obuhvaenih podruja zatvorenu elipsu, koja se prostire od Balkana preko dunavskih podruja, Levanta, Arabije, Nubije i sjeverne Afrike pa do Magreba. Tu zonu se jo moe produiti sve do

Orijenta i Dalekog Istoka. U Indiji, centralnoj Aziji, Sibiru i u Arktisu je vie naroda praktikovalo ensko tetoviranje, djelimino ak do u 20. stoljee. Tetovae i/ili koloidno zarezivanje koe kod ena se takoe pojavljuje u Okeaniji i crnoj Africi. Kao to je ve napomenuto, taj prostorni obru oko Srdozemnog mora prekidaju dravna drutva, kao i u sjeverno- i sjeverozapadno evropskim podrujima, iako su ta podruja veinom bila naseljena sa nedravnim drutvima. Terapeutsko obiljeavanje tijela (II.) se susree u njegovim najrazliitijim oblicima svugdje tamo, gdje je potvreno ensko tetoviranje. U dravnim drutvima je medicina takoe poznavala i praktikovala itav niz terapeutskog povreivanja koe. Ali uvijek je odbijala tetoviranje pacijenata i pokuavala, koliko je mogla, da umanji unakaavajui karakter konih povreda.(2) Obiljeavanje ljudi (III.) u puno pogleda slii obiljeavanju stoke. Ali dok trei oblik obiljeavanja susreemo skoro svugdje u svijetu (pa i tamo, gdje se praktikuju ensko i terapetusko tetoviranje), prvi oblik obiljeavanja, kako kau u antikni izvori, se pojavljuje samo u dravnim drutvima: jednom peatu slian biljeg je pravna garancija, koja robovlasnika titi od bjega ili protupravnog prisvajanja njegovih robova. Suprotno daleko rairenom miljenju identifikacijsko obiljeavanje ljudi nije skoro nikada sprovoeno pod upotrebom uarenog eljeza(3). Za oslikavanje znaka, simbola ili alfabetskog slova, ista i jasna tetovaa se iskazuje kao znatno eficijentnija u odnosu na kauterizaciju. Ramzes III je naredio da njegovo ime tetoviraju na kou zatvorenika, koje je on uzeo kao robove(4); u novoj babilonskoj epohi prijanji gospodar robova tetovira robovima, koji su poklonjeni ili obeani hramu Uruk, naziv i simbol hrama (zvijezdom Itara)(5). Taj postupak se ponovo pojavljuje krajem 4. stoljea n.Kr., kada je rimska vojska tetovirala njene regrute, kao sredstvo u borbi protiv dezertacije i kao kontrolu vojnim akcijama. Ako nije bila ukljuiva reprodukcija rukopisa, prinudni biljeg se tada mogao nanjeti i sa jednostavnom eljeznom ipkom. Tu se radi o esto praktikovanom tjelesnom odgajanju, koje je esto bilo popraeno sa bievanjem i udarcima. Ovaj prvi pregled pokazuje, da je praksa obiljeavanja tijela ve u dravnim drutvima antike bila negativno konotirana. Malo po malo potisnuto iz medicinskog lijeenja, nanosi se samo individuama iz najniih socijalnih socijalnih slojeva kao odgojna ili kontrolna mjera. Najzad ta drutva smatraju obiaje tetoviranja kod stranih naroda kao vrhunac barbarstva, dakle predodbe koje su zapadnu kulturu trajno oblikovale.

Nakit ena U mnogobrojnim nedravnim drutvima (ili poludravnim, kao afrika kraljevstva) je prvenstveno praktikovano ornamentsko obiljeavanje tijela ena. Zarezivanje koe, koje treba da se razvije u reljefni oiljak (keloid), se najvie izvodi kod tamne koe, dok se kod svijetle koe daje prednost ukrasnoj tetovai. Ipak pritom se ne radi o strogom pravilu.(6) U drutvima, koja praktikuju ensko tetoviranje, ponekad se tetoviraju i mukarci, ali uvijek u manjoj mjeri nego ene. Uzmimo primjerice sluaj beduinskih plemena u Iraku, koje su 1930tih godina pregledali

Henry Field i njegovi suradnici(7): Najee tetovirane enske tjelesne zone su brada, vrat, prsa (izmeu sisa), stomak, slabine, donje podruje lea, vanjska strana bedara, zglobovi stopala, gornja strana stopala, podlaktica i gornja strana ake. Nasuprot tome je zglob ake jedino mjesto tijela, koje su mukarci ponekad spremni da ukrase sa ornamentalnim motivima. Ipak veinom se naglaava terapeutsko-profilaktiki razlog (ublaavanje bolova, ojaavanje zgloba ake). Kao i ene tako mogu i mukarci, pogotovo u djetinjstvu, iz terapeutskih i profilaktikih razloga dobiti vie manjih tetovaa po sljeponicama, elu ili u blizini nosa. Ova ema vrijedi za sve krajeve sredozemnog prostora, u kojima se praktikovalo ornamentalno tetoviranje. Ona je preovladavala ve u Nubiji s poetka raunanja naeg vremena, kao to potvruju ljudski ostatci, koji su pronaeni u meroitskom groblju Ake (nedaleko od Farasa, u sjevernom Sudanu)(8): Mukarci i ene imaju dijelom tetovae u obliku finih horizontalnih crta po vanjskim kutovima oiju, ili u obliku jednog niza od tri toke iznad nosnog korijena (terapeutsko-profilaktiko tetoviranje (Slika. 1-3). ene su pak te, koje dekorativni repertoar za sebe zahtijevaju: on prekriva trbuh, donji dio trbuha, kukove i penje se esto do izmeu sisa (Slika. 4). Dekorativni motivi u Aki su upadljivo slini onima, koje su prije 2000 godina nosile vie ena (vrlo vjerovatno nubijskog porijekla) koje su bile sahranjene u nekropolama Deir elBaharia u gornjem Egiptu (Slika. 5-6). Ovaj zadnji primjer pokazuje, kako repertoar tetovaa moe da nadivi mijenjanje vremena. Naprotiv katkad postavljanim tvrdnjama, tetoviranje ene u Magrebu za vrijeme arapskih invazija je dobro dokazano.(9) Izdani nalazi u tom kraju poduzetih etnografskih sakupljanja upotpunjavaju oskudne, iz antike prenesene inforamacije.(10) U Arabiji prvi dokazi potiu iz 6. i 7. stoljea: Preislamskim pjesnicima enska tetovaa slui kao metafora, da bi podsjetili na tragove sa tla naputenih sela i logora.(11) Dok u Kuranu nema spomena o tetoviranju, u Haditama citirani pravnici vie puta osuuju tu praksu. Tetoviranje je u njihovim oima isto kao i uklanjanje tjelesnih dlaka i noenje perika znak enske koketerije.

Repertoar bez simbola Ornamentalno tetoviranje je nadvremenski fenomen, njegov repertoar se kroz epohe malo promijenio. Anikonski i gusti uresi se dobivaju ponavljanjem i spajanjem relativno jednostavnih i veinom geometrijskih motiva.

(1).

Aksha,

Meroitska

nekropola,

enska

mumija,

Grob

Br.43

(lijevo)

(2). Aksha, Meroitska nekropola, enska mumija, Grob Br.65 (desno) Usporeivanje izmeu ranijeg i dananjeg stanja unutar iste tradicije pokazuje, da ti motivi nisu stilizirani oblici simbola, koji su prvobitno bili figurativni ili ideogramatiki. Elementarni figurativni motivi, koji se dijelom pojavljuju u repertoaru iz toki sastavljeni, u jednom nizu poredane ptice uNubiji (Slika. 4), motiv jednog etveronoca u Trakiji (Slike. 7 -9) (12) proizilaze iz formalne igre bez ozbiljnih semantikih posljedica. Nazivi, koji su se davali tetovaama, su ponajee nastali iz misaonih asocijacija.

(3). Aksha, Meroitska nekropola, Muka mumija, Grob br.81

(4).

Aksha,

Meroitska

nekropola,

enska

mumija,

Grob

Br.43

(lijevo)

(5). Deir el-Bahari (gornji Egipat), Amunet sa njenim tetovaama, oko 2020 pr. Kr. (desno)

(6). Deir el-Bahari (gornji Egipat), Tetovirana ena, oko 2020 pr.Kr. Kod ena u Bosni i Hercegovini, kao nasljednica jedne vrlo stare tradicije tetoviranja (Slike. 1011), nomenklatura odraava formalnu bliskost, koju su pojedinani motivi imali sa prozainom realnou: krug, ograda, narukvica, granice, jela, klip, sunce, mjesec, zvijezde itd. Ali na osnovi te nomenklature nije razvijen ni simbolini diskurs ni mitologijsko pripovjedanje. Na koncu ostaje konstatacija: Kako unutar jedne te iste kulture isti motivi esto mogu nositi razliita imena, to pokazuje, da tetovirani repertoar nije odreen da bi funkcionirao kao sistem lingvistike ili simbolike transkripcije. Dodue socijalni konzens moe u svako vrijeme ovaj ili onaj motiv uzdignuti ka simbolu. Ali promatranje pokazuje, da se ensko tetoviranje u veini sluajeva odrie toga. Samo jedno je vano, da su tetovae djevojaka iste kao one kod njihovih predaka, iako pri izboru i redanju motiva vlada izvjesna sloboda.

(7). Traanka prati/ganja Orfeja (lijevo) (8). Traanke prate/ganjaju Orfeja (desno) Znaenje tetoviranja kao obiaja se ne razjanjava kroz repertoar jer dovoljno je da taj odgovara tradiciji nego kroz tetovaine inherentne osobine (neotklonjivo, u tijelo upisano), kontekst i njegov pratei diskurs. Ko se tetovira, u kojoj dobi, koji dio tijela i sa kojim ciljem, to su bitna pitanja, o kojima se moraju istraiti izvori.

(9). Traanke napadaju Orfeja Tetovaa i socijalna cijenjenost Antiknu Trakiju suvremeni autori opisuju kao ansambal naroda, koji su naseljavali jugoistoni dio balkanskog poluostrva izmeu dunava i Makedonije. U grkoj mitologiji, koja Orfeja pravi junakom traanskog porijekla, se pripovjeda, da su ga ubile njegove zemljakinje. Kada se ta epizoda u 5. i 4. stoljeu p.Kr. Predstavlja na grkim vazama, scena pokazuje tetovirane ene (Slike. 7-9, 12, 13). U Trakiji se smatra otmjenim, ko je tetoviran, a prostim, ko to nije.(13) Dalje se kae Tetoviranje mladih djevojaka je ukraavanje(14) i Tamonje ene imaju utoliko brojnije i arenije tetovae, koliko su poznate po otmjenom i izvrsnom porijeklu.(15) Openito postoji suglasnost o tome, da su enske tetovae u seoskim, katolikim zajednicama Bosne i Hercegovine (Slika. 10-11) preostatak te stare tradicije tetoviranja u prostoru Dunava i Balkana.(16)

(10). Bosna i Hercegovina (Lavanska dolina), Tetovirana ena, oko 1890. (lijevo) (11). Bosna i Hercegovina (Pokrajii), Tetovirana ena, oko 1890. (desno) Da li se grkim autorima smije povjerovati, kada oni prave vezu izmeu tetoviranja i socijalnog statusa? Suprotno od Grka i Rimljana, koji su njihove kerke udavali po reimu miraza, Traani su isto kao i drugi narodi praktikovali davanje eni(17) Mukarac je enu mogao samo onda oeniti, nakon to je njegovom buduem svekru i svekrvi isporuio niz dobara (stoku, itarice, zlatne proizvode). Njihova ponekad zamana vrijednost je bez sumnje bila proporcionalna socijalnom statusu mladine obitelji. Bogatstvo mukarca se dijelom mjerilo po broju njegovih ena, koje je on bio u stanju oeniti.(18) U 1. stoljeu djelatni rimski kompilator Pomponius Mela tvrdi, da su trake djevojke oigledno ocjenjivane po njihovim tjelesnim i moralnim kvalitetima (ex specie et moribus), pri emu su estite i ljepe (probae et formosaeque) po najvioj cijeni prodavane, dok su ostale prodavane u budzato ili ak u zamjenu za nagradu.(19) Ta zabiljeba nije daleko od karikature; ipak treba nadodati, da Pomponius mela nije bio u krivu, jer takozvani sajmovi nevjesta su zaista dokazani u srednjoj evropi sve do sredine 19. stoljea.(20)

(12). Traanka napada Orfeja (lijevo) (13). Traanka noem probada Orfeja (desno) U drutvima, koja su praktikovala davanje eni, ljep vanski izgled je igrao direktnu ulogu u enidbenim pregovorima. Otuda su se interesovali i za tetovirani ili u kou urezani nakit.(22) Da li je tetovaa bila dodatna vrijednost, koja je cijenu ene mogla tjerati u visinu? Na osnovi kvantiteta, kvaliteta ili izvjesnog formalnog oblika traanske tetovae su mogue je davale indicije o socijalnom poloaju. Zna se, da su u jednom drutvu, koje je proeto jakim nejednakostima to je u trakiji bio sluaj (23), elite mogle preuzeti kontrolu nad tetovirakim obrtom, tako to su norme socijalnih diferencija stavljali u repertoar formi.(24) Da li je dakle bilo dovoljno, biti izdano tetoviran, da bi bio priznat kao otmjena i dobra partija? Ne, jer tetovaa ne donosi donosi socijalni status, ona ga u najboljem sluaju moe potvrditi. Jedna ljepa tetovaa moe biti posljedica, ali ne i uzrok pogodne socijalne pozicije. Zbog njenog neizbrisivog karaktera tetovaa dakle tendira tome, da simbolino uvruje, to izraava. Tako to su traanske elite na koi njihovih kerki vidjele nacrtan preslik svog vlastitog prestia, dobro su se osjeali u vjerovanju, da su dobro osigurani od propasti, do koje je loa enidba mogla dovesti. Ukoliko je praksa tetoviranja u Trakiji zaista reagirala na socijalne razlike, moglo bi se pretpostaviti, da je jedna od njihovih vrlina, za mlade udavaice bilo stvaranje jedne vrste socijalnog oblaia za tekst, odnosno, za mueve permanentni zahtjev, da odre status obitelji.

Stjecanje podobnosti za udaju Tetovaa ene se u vie pogleda pojavljuje kao certifikat podobnosti za udaju. Ona se u veini sluajeva dovrava prije zaruke ili vjenanja, tako npr. U sjevernoj Africi, u Iraku i u Indiji. Ako jedna ena ili djevojka nije tetovirana, enidbeni planovi mogu pasti u vodu. Nerijetko mu nakon vjenanja njegovu enu alje da se tetovira (ili skarificira), ako je miljenja, da ona nije dovoljno ukraena. Tetoviranje radi stjecanja podobnosti za udaju se takoe zahtijeva, da bi se

moglo sudjelovati u prvim ljubavnim igrama, ukoliko su one dozvoljene: kod Maisina u PapuaNovoj Gvineji djevojke bez tetovaa ne smiju ii na Mangu via (igranje na plai), tijekom kojeg u noima punog mjeseca mladii i djevojke pleu i slobodno skupa spavaju.(25) U Sredozemnom bazenu tetoviranje se izvodi u vie, vremenski odvojenih seansi. Kao tipian primjer moe se navesti sluaj jedne oko 1913 godine roene mlade djevojke iz Al-Hilla (Irak): U dobi od 10 godina joj je tetovirano lice, podlaktice, ake i prsa, sa 11 godina su uslijedili bedro i lea, sa 12 stopala i ruke, prije nego je se udala godinu dana kasnije.(26) U drugim mjestima se tetoviranje izvodi po odreenom redosljedu ritualnih aktova, individualno ili u grupi. 1. Tijekom unoenja u kou djevojke se odvajaju od zajednice i moraju potovati izvjestan broj zabrana (zabrana jedenja odreenih prehrambenih proizvoda ili imanje veza, naroito sa mukarcima) i 2. Kada je tetoviranje okonano, briljivo tetovirana djevojka se ponovo vraa u selo, gdje je njena obitelj (ili itava seoska zajednica) za nju organizovala slavlje; Jer je nekoliko dana osloboena od rada, ona ide u mnogobrojne posjete. U ovim dvijema fazama 1 i 2 prepoznatljive su dvofazne ili trofazne sekvence (odvajanje ograniavanje prikljuivanje), koje po modelu Arnolda van Gennepa oznaavaju veinu prelaznih rituala (roenje pubertet -smrt). Ovdje se sasvim jasno radi o prelaznom ritualu (i to prelazu u podobnost za udaju) a ne o inicijacijskom ritualu, koji openito sadri prenoenje tajnog znanja.(28) Ovo je temeljna razliitost, jer mnogi autori brkaju tetoviranje radi stjecanja podobnosti udaje sa tjelesnim markiranjem inicijacije. Repertoar tetovaa u njihovim oima tada nije vie do rezervoara ezoterinih znakova, a tetoviranje jedan oblik magijsko-religioznog pomazanja, koje je rezervisano pristalicama nekog tajnog kulta, sveenicima nekog boanstva ili vraevima. Stjecanje tetovae za podobnost udaje se ne sastoji uvijek iz dvije gore navedene faze 1 (odvajanje) i 2 (prikljuivanje). Da li se onda mora odstupiti od govora o prelaznim ritualima? Arnoldu van Genuppu se smije priznati izvjesna genijalnost kada on svako nepovratno izobliavanje tijela (tetoviranje, skarifikaciju, ablaciju, perforiranje, itd.)(29) istovremeno vidi kao odvajanje i kao prikljuivanje. Mutilacija ponajprije izdvaja individuu od ostale ljudske zajednice, tako to promjenjuje sa roenjem dobiveno tijelo. Ona je zatim prikljuuje jednoj odreenoj grupi, iji se lanovi upravo kroz to prepoznavaju, tako to su njihova tijela sva izobliena na isti nain. I jer tjelesno izobliavanje ostavlja trajne tragove, i to prikljuivanje se vidi kao definitivno. Izobliavanje predstavlja po inu sredstvo definitivne diferencijacije, dok je noenje naroitog kostima ili maske, ili takoe boja na tijelu samo vremenski ograniena diferencijacija.(30) Tjelesna izobliavanja su kao reprezentacije dakle opremljene sa specijalnim semantikim osobinama, koje im omoguavaju simbolino praenje najvanijih etapa fiziolokog i psiholokog razvoja individuuma. Pritom su mogua dva sluaja: Ako se izobliavanja izvode redom u vie zahvata, prate i ritmiziraju dugo vrijeme odrastanja do odrasle dobi; izvode li se jednokratno, naglaavaju presudnom smatranu etapu tjelesnog razvitka, na primjer pubertet. enska tetovaa pritom esto ide srednjim putem: Vie zahvata je ve izvedeno tijekom djetinjstva i mladosti, ali teite lei na tetovai, koja se u kou unosi kratko prije enidbe ili prigodom javnog priznanja podobnosti za udaju.

Tetoviranje spolnih organa Kao krunisanje procesa za sticanje pogodnosti za udaju enska tetovaa postavlja razliku izmeu onog prije (mala djevojica bez seksualnih odnosa) i onog nakon (mlada djevojka, koju se proglaava zrelom za seksualne odnose). Zato jer je ona enski prerogativ, tetovaa pojaava i akcentuira i razliku izmeu spolova. To duplo razlikovanje je u glavnom seksualne prirode, a tetoaa vrlo esto eksplicitno upuuje na to, naime tako to ona pokriva stidno podruje, donji dio trbuha (a time i maternicu) i okolne tjelesne zone (slabine, kukove i zadnjicu). Kod Papuanaca, koji naseljavaju obale Kemp-Welch rijeke (Hood Bay, Papua-Nova Gvineja, prilikom prikljune ceremonije (Kuiriga) tetovirani spolni organi od mlade djevojke se pokazuju itavoj seoskoj zajednici.(31) Zadnjica slabine, donji dio trbuha, stidno podruje i Labia majora (velike stidne usne) su ukraavani tom prigodom. Ti djelovi tijela su obino pokrivani sa pregaom za slabine, osim za vrijeme Kuiriga ceremonije: tokom glavnog plesa, koji se izvodi na jednom za ceremoniju odreenom podijumu, mlade djevojke skidaju svoje pregae, starije ene nauljavaju kou sa kokosovim uljem, ples ide dalje a mlade djevojke dijele slatkie. (32) Na Fidi ostrvima za udaju podobne djevojke su takoe tetovirane oko spolnih organa, i to u jednom povuenom mjestu sa imenom crna guzica. Rezultati pak nisu javno pokazivani kao u Papua-Novoj Gvineji, ali ostale, istovremeno izvedene tetovae u licu i po akama su bile upute na to, da su mlade djevojke bile tetovirane ispod njihovih pregaa. Te tetovae su trebale poticati njihov razvoj i rast i uiniti ih seksualno neodoljivim.(33) Etnografska istraivanja u sredozemnoj oblasti nisu uoila ni jednu ceremoniju usporedivu sa Kuirigom u Papua-Novoj Gvineji. Tetovirane mumije, koje su pronaene u Nubiji i gornjem Egiptu, takoe imaju tetovae, koje dovode do izraaja trbuh, donji dio trbuha i stidno podruje. Tetovae donjeg dijela trbuha iz Amuneta (Slika. 5) obiljeavaju prostrani trougao koji je prekinut u njegovom donjem uem dijelu. Mogue je da su stidne dlake bile njegov produetak. U Aki (Slika. 4) se trougao napravljen od stidnih dlaka nastavlja na isti nain, sa razbacanom mustrom ureza, koji su deblji od onih iz ostatka dekora. Kod jedne druge mumije iz Deir elBaharija (Slika 6.) stidno podruje nije tetovirano, nego je pojasno uokvireno sa nizom rambova u obliku toki i sa jednim, horizontalnim oiljkom (keloid). (34) Nekoliko u nubijskim grobnicama pronaenih enskih figura su ukraene sa nakitom, koji imitira takav nain obiljeavanja tijela. One potii iz 1. polovine 2. tisuljea prije naeg raunanja vremena a njihove mustre su urezane ili ubodene u glinu. Jedna od tih statueta (35) nosi pojas od tokastih romba, pored kojeg prolazi jedna puna linija, koju se moe uporediti sa horizontalnim oiljkom iz Deir el-Baharija (Slika. 6). I na drugim statuetama se nalazi ta horizontalno urezana linija.(36) Motiv tokastih romba, koji se dodiruju u vrhovima, se takoe esto nalazi: On pokriva gornje tijelo, kukove i bedra.(37) U etnografskim dokumentima o sjevernoj Africi i bliskom Istoku uvijek iznova se opisuju tetovae trbuha, donjeg trbuha i ak stidnog podruja.(38) Pupak pritom esto predstavlja izlaznu toku kompozije, koja se protee prema dolje u pravcu stidnog podruja i prema gore ka podruju izmeu sisa.(39) Linija se esto produava do grla i brade.

Jedna estetika zadovoljstva U svim tim kulturama koje su etnografi istraili, praksa tetoviranja se najvie obrazlae sa estetskim argumentima. Ona jest drutvena obveza, prouzrokuje bolove i nije se promijenila ve generacijama, ali ipak: Tetovaa je svima lijepa. A ona i posjeduje vlastitu ljepotu, koja se procjenjuje sa odgovarajuim razliitim kriterijima, koje ona dijeli sa ostalim primjenjenim umjetnostima: izbor motiva, jednolikost i simetrija kompozicije, finoa izvoenja, intenzitet i sigurnost linije itd.. Ipak ta tetovaina osobna estetika nije odmah prepoznatljiva u diskursu. Ono to se rauna, je ljepota tetoviranog tijela: tetovaa ini ljepim, prije nego ju se i samu nazove ljepom. Tetovaa osobi daje ljepotu, ne samo, jer ona ukraava njeno tijelo, ve i, jer ona kroz jedan ili u vie koraka prati ili okrunjuje razvoj mlade djevojke. Rasti i proljepavati se, dosei spolnu zrelost i razmnoavati se, zdravo ivjeti, sve to kod veine starinskih i tradicionalnih drutava znai biti ljep. Terapeutsko tetoviranje se, kao to smo ve vidjeli, praktikuje uz ensko tetoviranje. O tome ovdje ne nedostaje etnografskih izvora:(40) toke, crte, krievi ili mali dekorativni motivi se u mnogim mjestima na zemlji unose u kou, sa ciljem sprijeavanja, terapije i magije (Pojam magijski esto upotrebljavaju sami dotini). Postoje i razliite izlike: bolovi zglobova, upale oiju, glavobolje, bol u trbuhu, strah od podbaaja itd.. Iako one prije enidbe realizovane dekorativne kompozicije nemaju terapeutske svrhe, esto im se pripisuju profilaktike vrline: navodno ojaavaju djevvojke, pomau im da se razviju a kasnije pospjeuju i zaee itd.. Uporediva sa glinenom posudom, koja izlazi svijea iz pei, mlada, fino oblikovana djevojka se dovrava kroz are. Vrijeme oblikovanja (djetinjstvo) je okonano. Mala djevojica se pretvorila u enu i sada moe da ispuni najvaniju funkciju od svih: Iznjeti i darovati ivot, kao glinena posuda, u kojoj se uva i priprema hrana. Ova metafora je daleko rairena. Kao Ga'anda na sjeveroistoku Nigera ukraavaju isti geometrijski motivi, sa kojima su skarificirane djevojke, vie objekata, posebice trbuaste amfore sa dugakim vratom na gornjem kraju, koji za vrijeme alosti imaju ulogu otjelovljenja nedavno preminulog lana obitelji.(41) Pots are people (Lonci su ljudi): to vrijedi za crnu Afriku, sjevernu Afriku kao i za neolitik.(42) U Zimbabveu nekoliko posuda suimboliziraju enu i naroito matericu. Jo neispeene glinene posude se uporeuju sa mladim, prepubertetskim djevojicama; ene i glinene posude su ukraene sa istim motivima.(43) Tetoviranje ene je posljednji potez, koji kultura izvodi na njenom djelu. Ljepota koju ona slavi je ona od enskog tijela u njenom kako plastinom tako i funkcionalnom dovravanju. Snagu, zadovoljstvo i plodnost drutvo mora oznaiti, priznati i zagovarati, tako da mogu odrati njihovo obeanje. To priznanje i prisvojenje ne bi funkcioniralo bez duboko konzervativnog repertoara: Tako to reprodukuje identificirajui i prije svega priznati nakit njenih suvremenika i predaka, tetovaa stvara legitiman i konforman ig. Kao ig ona nudi garanciju protiv odstranjenja i mijenjanja osobe, na koju je naneena. Ta tako usvojena sigurnost garantuje duevni oslonac koji nije za podcijeniti. I onaj kod prelaznih rituala esto nastupajui bol predstavlja strukturirajui element: Oni koji su pretrpjeli tetoviranje, izvlae iz tog ponos i samopouzdanje. Normativni diskurs je preko tog prvog izazova ali i priprema, da bi se bolje podnjeli bolovi prilikom poroaja.

Ljubavne igre Ako se ensko tetoviranje ita kao koncept ljepote, tu se ne radi ni o formalnoj abstrakciji, ni o vjeno enskom u smislu Geteovog Chorus Mysticusa, nego o jednom duboko vitalistikom stavaralakom pojmu. Tetovaa dodue pojaava i okrunjuje ljepotu ene, to ali u specifinoj perspektivi rasploivanja i stvaranja novih srodstvenih veza. Ali da se ostvari rasploivanje, seksualni in se naravno mora dogoditi. Tatovaa koja osposobljava za udaju upuuje vrlo jasno i esto vrlo izriito na to, tako to na primjer obiljeava zadnjicu, donji trbuh i spolne organe. Ipak tetovaa se ne zadovoljava s time, da pokazuje. Ona osim toga obogauje i uslovljava raspon osjeaja i predodbi, koji bude i odravanju seksualnu elju. Ukratko reeno, tetovaa je erotska i uzdie seksualnu fantaziju. Razlike izmeu spolova (44) se mogu direktno uoiti i osjetiti po onome, to biolozi nazivaju primarnim i sekundarnim spolnim odlikama (spoloni organi, grudi, veliina tijela, graa kostiju,, raspodjela masne i miine mase, rast kose, madei, glas itd.). To u najirem smslu uoiti moe se govoriti o svih pet ula moe biti dovoljno da bi se probudila udnja. Ipak mukarac i ena to uoavanje obogauju, oblau i insceniraju sa uvijek novim modalitetima. Dodue socijalno i kulturno okruje vri, u tom i mnogim drugim krajevima, presudan utjecaj na osobne sklonosti. Nastajanje udnje ukljuuje jednu skalu predodbi vrijednosti, koje zahtijevaju odbijanje ovih ili onih osobnosti (npr. tjelesne dlake ili brada) kao i isticanje tih i takvih ( veliina sisa, irina kukova, miina masa).Uz te, u permanentnom stanju novog stvaranja prirodne karakteristike ide jo i habitus, koji na manje ili vie svojevoljan nain kodificira spolni i socijalni identitet: tjelesni stav, gestika, frizura, odjea, nakit, minka, itd.. Taj habitus, kome drutvo pridaje erotsku vrijednost, zahvata na napredan nain u zajednike igre i predodbe uudnje i zavoenja. enska tetovaa spada u drugu kategoriju, onu od drugog habitusa. Zbog njenog neizbrisivog i u tijelo upisanog karaktera, i jer je namijenjena enama, ona ima tendenciju, da prekoraava granice ka prvoj kategoriji, onoj uroenih spolnih odlika. I jer se ona openito dovrava kratko nakon puberteta, osim toga je blisko povezana sa tjelesnim karakteristikama, po kojima se moe prepoznati jednu zrelu, potencijalno za koitus sposobnu enu (dobro oblikovane sise, iroki kukovi, mesnata guzica i bedra, stidne dlake). Te osobitosti dozvoljavaju, definiraju enske tetovae kao jedan inkorporirani habitus sa jakom seksualnom konotacijom. Raspoloivi povijesni i etnografski izvori ne omoguaavaju detaljno istraivanje uloge enske tetovae pri seksulnim praktikama i u njihovim pripadajuim predodbama. Za aljenje je, to to majstorska studija Bronislawa Malinowskog, The Sexual Life of Savages in North-Western Melanezia (1929) nije posveena jednom drutvu, u kojem je prevladavalo tetoviranje ene.(45) Jedna injenica ipak zasluuje spomen: na Trobiand ostrvima ljubavni akt esto dovodi do ogrebotina, koje partneri u vruoj strasti zadaju jedno drugom.(46) U nekim sveanostima, slinim orgijama, djevojke navaljuju na mladie i udvaraju im se pomou predmeta za rezanje, na primjer kao sa luskama od koljki ili bambusovim noem. Oiljci od tih ogrebotina su povod za smijeh, ali su i izraz ponosa.(47)

U crnoj Africi se skarifikacije (keloidi) kod ene esto dovode u vezu sa seksualnim praktikama. Kod okva u istonoj Angoli prva mjesenica je uvod u ritual osposobljavanja za udaju: Majstorica (cikolokolo) rairuje male stidne usne, u stidnu kost ubada Mikonda tetovau, koja ima erotsku funkciju i djevojku upuuje u seksualni ivot. Erotski plesovi i pjevanje se odvijaju daleko od mukaraca. Nakon toga prelaznog rituala mladu djevjku raskono doekuju u selu i predstavljaju je njenom zaruniku, za kojeg se ona obino ubrzo udaje.(48) Tivi (u istonoj Nigeriji) pak tvrde, da skarifikacije na trbuhu pospjeuju plodnost ene; Keloidi s vremenom postaju meki a time i erogeniji: ene sa skarifikacijama su navodno seksualno zahtjevnije i tako imaju veu ansu za dobivanje djece.(49) U Mozambiku su prije 1950tih godina skarificirane ene objasnile etnologinji Heidi Gegenbach, kako njihovi urezi u koi (tinhlanga) poboljavaju njihove seksualne odnose: s jedne strane pozivaju mua, da njegovu enu tokom predigre due miluje, s druge strane nakon prvog orgazma on moe da trlja svoj penis po tinhlangama na bedru i trbuhu, da bi se ponovo uzbudio u ukrutio.(50) to se tie tetovaa ena u sredozemnom bazenu, nije nita uporedivo pronaeno. Poetkom 20. stoljea marokanske prostitutke su ponekad imale tetovae protiv arolija, tako protiv zlog oka (male pojedinane geometrijske motive, toke ili crte). Neke su uz to u koi iznad stidnog podruja imale mali lanac (senisla), iji su lanci ljubavnike trebali da zaveu i zadre. Ta senisla bi mogla imati slinosti sa izvjesnim tetovaama donjeg trbuha u gornjem Egiptu i Nubiji (Slika. 4 i 6). Ali zapaanje Francoise Legeya je previe lokalno i specefino, da bi se dozvolilo takvo poreenje.(51) Tetovaa sigurno ne stimulira u istoj mjeri kao opipni keloid. Ipak se moemo upitati, da li su linije predstavljale i tragove, koje su ruke i usne ljubavnika samo trebale slijediti. Tetovae irakih bediunskih ena, koje su se katkad protezale od brade preko zone izmeu sisa pa do stidnog podruja i uokviravale bedra i kukove, spadaju u one, koje su takve predigre mogle inspirisati. Moglo bi se rei, da tetoviranje u svrhu podobnosti za udaju nije obiljeavalo samo prisvajanje ena kroz drutvenu strukturu, nego je osim toga predstavljalo i jednu vrstu kartografije za muko uzimanje enskog tijela u posjed. Praenje tih ljepih uvijenih linija, prvo sa oima, zatim sa rukama, je poziv u izvianje sve skrivenijih zona. Jer, tako pie Georges Bataille, ljepota oboavane ene naglaava njene stidne dijelov tijela.(52) Fantazija autora ovih stranica sigurno nije dovoljna, da bi se ispunile praznine u izvorima. Ipak ovdje sabrani podaci ne daju mjesta sumnji u erotski aspekat enske tetovae. Kao to smo vidjeli, ta erotika se uklapa u jedan iri semantiki okvir, kojim preovladava potvrivanje podobnosti za udaju. Tetovaa je sigurno predstavljala jedan od stimulacijskih faktora, koji je trebao da pobudi erotske fantazije ili barem ljubavnu fantaziju kod mladih mukaraca; mladi mukarci, koji su bili za to odreeni, da jednog dana zagrle ene, koje su se ba tetovirale imajui u vidu takve odnose. Banalnost tetovae tu nita mijenja. Pomislimo samo to reprezentira ensko rublje u naem dananjem drutvu. Tetoviranje ene se pojavljuje samo u drutvima, u kojima fizioloki atributi predstavljaju snaan strukturirajui element, u kojem identiteti i socijalne funkcije bitno ovise o tome, da li je neko ena ili mukarac, djete, odrasli ili stari ovjek. U toj svezi spolna zrelost mlade djevojke predstavlja temeljnu etapu, koju drutvo proslavlja i oznaava sa svojim neizbrisivim igom. Kao i ukrasi na glinenim posudama i tetovaa dovrava tjelesni razvoj. Ona predstavlja legitiman

nakit, jer njen nepromjenjivi repertoar ponovno pokazuje one od predaka. Tetovaa daje ljepotu i zatitu, ona daje povjerenje u nedavno promijenjeno tijelo, kojeg e seksualnost i majinstvo uskoro potrebovati. Ljepota tijela obeava zdravlje i plodnost. Promicati ljepotu na izvjestan nain znai, tjerati zle duhove.(53)

Autor: Luc Renaut Prevod iz Njemakog: Branislav Kneevi, Sarajevo

NAPOMENE SA OBJANJENJIMA SE, ZBOG PREDUGAKOG TEKSTA OVOG RADA, NALAZE U POSEBNOM BLOGU. POGLEDAJTE U DRUGI DIO OVOG RADA!!! VIDI ARHIV OD 24.12.2010

FOTOGALERIJA

Tradicionalni hrvatski motivi i tetovae

Druenje na Fejsbuku

TRADITIONAL CROATIAN TATTOO Tradicionalno Tetoviranje Hrvata

Twitter

Croatian Tattoo on Twitter

Arhiva

veljaa 2013 sijeanj 2013 prosinac 2012 studeni 2012 listopad 2012 rujan 2012 kolovoz 2012 srpanj 2012 lipanj 2012 svibanj 2012 travanj 2012 oujak 2012 veljaa 2012 sijeanj 2012

prosinac 2011 studeni 2011 listopad 2011 rujan 2011 kolovoz 2011 srpanj 2011 lipanj 2011 svibanj 2011 travanj 2011 oujak 2011 veljaa 2011 sijeanj 2011 prosinac 2010 studeni 2010

Cropedia

Cropedia

Broja posjeta 46043 Blog - studeni 2010 srijeda, studeni 24, 2010 Mara (selo Rustievo, Kupres) Mara Ivid roena 02. 07. 1934. u selu Rastievo, Kupres, Bosna i Hercegovina Mara je sicana sa samo 6 godina ali se dobro sjeda tog dana: Sicali smo se u prolide. Nastrue iz fenjera dai i plavog papira od ibica, razmuti s vodom a i napie kri i onda sica. Plavi papir prilipi i jedandva dana dri. Bilo nas troje-etvero i moja tetka Stana Ivid nam sicala. Imala sam oko 6 godina.

Sicanje je bila zatita od Turaka koji su otimali krdansku djecu te ih odvodili. Iako je sicanje na rukama bilo najrairenije, sicalo se na prsima i elu kako bi bilo to vidljivije. Mara takoer ima i sicane inicijale svoj imena i prezimena: Kod nas su sicali enske. I moja mater i baba su bili sicani, da muslimani ne uzimaju dicu. Tetka Stana je imala kri na prsima a moja tetka Anica Ivid je imala kri na elu. Sicalo se zbog toga to su muslimani uzimali dicu i cure, pa da se zna da je hrvatsko dite. To se nemore izbrisatda se zna da je Hrvat.

Kad su Turci okupirali BiH vrili su ogroman pritisak na krdane koji su tu ivjeli. Za njih je pogotovo bilo poniavajude to to je beg zahtjevao pravo prve brane nodi. I dan danas u narodu krue prie o tome o emu nam svjedoi i Marina pria o Turcima: I u Raevu su bili muslimani i njihova avlija. Pritisak je bio veliki! Uzimali su tredinu ita i zemlje, pa su ljudi u polju pravili armene da ih beg ne bi vidio. Baba mi je priala da je Zlosela bilo Suvo Polje prije. Beg uzimo curu da je iskoristi prvo, a onda mladoenja. Onda jedan fin momak opremi se da je on djevojka i otili leat i ubije bega pa pobigne. Prialo se: Bega ubili a nema cure ! I onda se nazvalo Zloselo, zato to je pobijedio bega. I onda su muslimani napustili taj dio.

Razloge prestanka ovog obiaja Mara vidi u ratnim potekodama zbog koji su mnogi napustili ovaj kraj, te se nastanili u krajevima po Hrvatskoj u kojima je sicanje smatrano primitivnim obiajem. I tako je nestalo onih koji su sicali i ovaj pradavni Ilirski obiaj stoljedima uvali od zaborava : Onda je rat rastro svit i ove to su radili to i onda je prestalo. U Slavoniji to nije bilo i smatrali ih zaostalim ako to rade. Studeni, 2010. Autorica: Tea Turalija tetoviranicovjek @ 15:23 | Ljuba (Rilid, Kupres) Komentiraj | Komentari: 1 | Prikai komentare

Ljuba Turalija (djevojako Mro), roena 19.09.1922, selo Rili, Kupres, Bosna i Hercegovina Ljuba je sicana kada je imala oko 9 godina ali je zbog bolova odustala, tako da se danas slabo vidi zapoeti kri: Radile su strievke, ajde i mi emo tebi napravit. Donili materijal, poelo da sica po ruci kri, Ja vidila od drugih, volila da imam. Oni poeli, bilo mi muno i napuala. Imala sam oko 9 godina. Tono, bila je korizma, sastale se, uile vjeronauk jedna od druge. Bako tinta, miali ai i malom, najmanjom iglicom bockali. Ja napuala, nisam smila, sve mi se smijale,,,Bilo nas 4, sve od mene starije u blizo

Sicanjem su se katolici uvali od prisilnog poturavanja koje se odvijalo za vrijeme Turske okupacije Bosne i Hercegovine. ene su se osjeale sigurnije sa sicanim kriem na vidljivom mjestu: Ja ugledala u ena kri i ja bi volila na ruci da mi se vidi kad govorim 5 Oenaa. Oemo da imamo kri da se zna da smo katolkinje, Hrvatice i tili smo to da imamo u svojoj vjeri. I mater i strina su imale. Bojalo se Turaka. Ako nasicam kri ja se ne mogu poturit. Strine bi priale kako bi Turci osvajali dobru enu i ne bi je dali Hrvatima. Neka bila jaka Hrvatica, svakom kupila sjeno, pribacila vile, ila begu i kad je dola tio da je iskoristi i ona s vilama njeg namlatila i otila od njeg!

Imali su neki i na prsima, a najvie se sicalo na rukama, prstu, toke 4 kod prsta, kako e izvest kri i onda vue po njima kri. Na pitanje zato nije sicala svojoj djeci kae: Nisam vodila rauna o tome, nije bilo potribe. Komunisti govorili: To je la, toga nema, to je petljanija. Mi bi rekli uvam duu, a oni : Ajde nema due! Zabranjivali to, govorili da to nije nita, to nije vano nosat, da nam ne treba.

Studeni, 2010 Autorica: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 15:21 | Ruica (Kute, Kupres) Komentiraj | Komentari: 0

Ruica Ivi (djevojako Perija) roena 05.05.1929. u selu Kute, Kupres, Bosna i Hercegovina I ova pria svjedoi o upotrebi majinog mlijeka za sicanje, ali isto tako o upalama koe kod sicanja: Imala sam jedno 6 godina. Sicali krieve na ruke na Veliki Petak popodne. Uzme mliko od ene i ugalj drveni stuci u mliko i namuti. Uzmi pero od kokoi i nacrta. Uzmi iglicu na ibicu grijat da se dezinficira. Strina Mara ruku zategla i uzela iglicu, naarala ugljenom i mlikom po tome , I opet namazala mlikom i ugljenom, metla plavi papir po tome i zamotala zavoj. Dri 5 -6 dana i otkrije. U nekog se izvali (upali) pa bi bilo ko ir.

Sicali su se djevojice i djeaci. Obiaj sicanja inicijala bio je isto tako rairen kao i sicanje krieva. Sicanje kria na elo je odavno izumrlo ali se mnogi, kao i Ruica, sjeaju ena koje su to imale: Bilo jo starijih, jedno 10 dice, i muke i enske. Muki bi najvie slova. Od njih sam samo ja iva. Na Veliki Petak bi se skupilo i sicalo ali i na Svetog Josipa. Narukvicu mi sicala tetka, a kri strina na isti dan. I moja mater i baba su imale. Ja navalila da me sicaju drage volje. To je meni bio ukras ko da sam metla zlatnu ogrlicu. Baba Janja Rebrina je imala kri na elu. ene su imale i na prsima i na ramenu. U naem selu najvie na ruke i prst.

Razloge prestanka vidi u dolasku komunistike vlasti koja je u mnogim krajevima zabranjivala obiaj sicanja, smatrajui ga primitivnim: Kad je 2.Svjetski rat doo to je bilo demoderno. Nije se smilo zbog partizana. Krili smo od njih. Pitali bi: to si to? to vam je to trebalo? Studeni 2010, Autorica: Tea Turalija
tetoviranicovjek @ 15:18 | srijeda, studeni 17, 2010 Terezija (Rastievo, Kupres) Iskljueno | Komentari: 0

Terezija Ivid (roena 01.10.1929.) selo Rastievo, Kupres, Bosna i Hercegovina Terezija je sicana kada je imala 18 godina i dobro se sjeda procesa sicanja: Nedete vi pritrpit smo mi mogli pritrpit. Uzme se mliko od ene i onda se pomia dai iz saluntara u fildan, i time ispie, more narukvica, more kri. Onda modre karte isica prije po njemu i metne na ruku i izboca kri i narukvice, i zavije ruku. Imala sam 18 godina. Moja strina Stana je meni sicala. Bilo nas je dice kolko god o.

Obiaj sicanja kod Hrvata katolika bio je do 2. Svjetskog rata jako uvrijeen a sicali su se vedinom djevojice, iako u manjoj mjeri i djeaci. Osim na ruke i prsa, sicalo se i na elo. Dosta esto su se sicali i inicijali imena i prezimena, vjerojatno zbog toga to su Turci esto otimali krdansku djecu: Uvik se u naoj sredini sicalo. Nije nas niko nagonio, vidim ja od tebe, ti od mene...Ime i prezime isto imam. Moja rodica Zelica imala je kri na elu a moja strievka Mara je imala kri na prsima. Imala je i baba moja. Imali su i muki. I moj dada Mijo je imo kri na lijevoj ruci. Svi su se divili kriu mog oca. U nas je to bio obiaj i prije mene i poslije mene. Kri je bio znak katolianstva i pripadnosti jednom narodu i zato su mnogi skrivali tetovae za vrijeme rata: Jedna rodica je izrizala u 2.svj.ratu kou na elu di je bio kri, al se to vidilo uvik. Na pitanje zato je obiaj izumro, Terezija odgovara: Izumrlo to nije vie imo ko. Mladi to nisu vie tili. Studeni 2010. Autorica: T. Turalija tetoviranicovjek @ 20:38 | etvrtak, studeni 11, 2010 Marica (Bristovi, Bugojno) Iskljueno | Komentari: 0

Marica Vukovi (ro. Dadi ) 06.10.1920 u selu Bristovi, Bugojno. Sicala ju Ana Dadi 1930. Godine kad je imala samo deset godina, na dan Sv. Josipa , 19.oujka. Ako se ne bi primilo, onda bi se sicalo na Blagovijest, 25.3. Marica : Kolegica mi je sicala kada sam imala 10 godina. Bilo nas je 10 a samo smo nas dvi na prsa sicali. Mater mi je umrla a nije znala da imam kri na prsima. Na pitanje kako se tetoviralo odgovara : Uzme olovku i napie kri pa namae tintom, umae u nju i boca iglom, dok ne krene krv. Zmota plavi papir ( indigo papir) i do Blagovijesti dri ( tj. Od 19. Do 25. Oujka) Na Sv. Josipa se kalemilo, sve se primalo pa i to. A od Blagovijesti do Boia je tono 9 miseci. Mariina majka nije bila sicana, ali baka je. Mater mi nije imala pa je i mene ruila,a baba je imala. To je bilo poeto za turskog fakta, to su otimali nae ene i cure pa silovali, a kad su imali krieve nee. Baba mi je zapamtila turski fakat, kad su ene bjeale, a Beg dolazio da noi s mladom ( pravo prve brane noi) Tetoviranje poslije 1945. je bilo iznimka. Marica nije tetovirala svoje keri koje su roene poslije II. Svjetskog rata. To je ve zabranjeno bilo. Komunisti nisu dali ni da se u crkvu ie a kamoli to. Za vrijeme druge Jugoslavije zavu su mi natirali da rie krieve u Beogradu, ali nije mogla izbrisat.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:26 | Smiljka (Kupres)

Iskljueno | Komentari: 0

Smiljka Daleta, ro.Paalid, 24.04.1934 u Kupresu Bila mi je osma godina, 1942. kada su dole izbjeglice iz Rastieva kod nas. Jedna cura je rekla : Ajde Smilje da ti to napravim. " Bilo je ratno stanje, tetoviralo se kad god je ko tio. Pomiala se a i tinta, sve crno, uzela je najmanje iglice, stegla ruku i bocala i sve dok god krv nije udarila, nije putala." Na pitanje zato se sicala odgovara: Da se zna da sam Hrvatica! Smilja nije sicala svoje kderi a ni njena majka nije bila sicana. Ja sam jedina u svojoj obitelji kae Smilja te nadodaje kako joj je jednom zgodom priao neki komunist i rekao kako bi njegova majka bila jako sretna da vidi da to jo netko nosi. Tetovae su na ovim prostorima bile i ostale znaci vjere i pripadnosti

hrvatskom

narodu,

to

za

vrijeme

komunizma

nije

bilo

poeljno

isticati.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:25 | Iskljueno | Komentari: 0 Pavka (Bu, Rastievo, Kupres)

Pavka Bralj roena 15.04.1928. u zaseoku Bu, RastievoKupres Ana Patrun me sicala kad sam imala 10ak godina.. Rekli su nam stariji kako da sicamo. Mi se tri- etiri curice sastale na Veliki Petak i sicale. Kada lampa gori od petriola, uzme se ona a i nastrue u aicu. Uzme se milko od ene koja doji muko dite i pomia se sa tom ai. Uzeli su pero od kokoi, izmiali i napie kri ili ime, i onda bockamo jedna drugoj. Zategne dok krv ne udari i kad otrne, ne boli...uzme onda plavi papir i izbocka ga iglicom i stavi na ruku 24 sata da stoji. Moje znai kri i narukvica Na pitanje zato se sicala odgovara: Vikalo se da se ne moe poturit ko to ima. Neke nae ene su imale kri i na elu i na prsima. Brat me natiro da skinem ali ne moe se to nikad skinut. Niko od mojih nije imo. Niko me nije nagovorio da se sicam. Sama sam tila.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:25 | Iskljueno | Komentari: 0 Gospova (Osmanlije, Kupres)

Gospova Dumani (ro. Kuna) 1929. u selu Osmanlije, Kupres Gospovu su sicali sa samo 7 godina : Imala sam oko 7 godina kad su se ene sastale i sicale, a ja navalila de i meni. Bio je Veliki Petak. Isus se patio i muio, pa smo se zbog tog i mi sicale. Ja

sam bila najmlaa. Iglom su mi sicali na zategnutoj ruci, onda stavili a, plavi papir...Brzo je zaraslo. Razni motivi su se sicali, najee kri, ali i inicijali imena. Turci su obiavali odvoditi kransku djecu u suanjstvo, tako da je vjerojatno ostao obiaj sicanja inicijala kako bi ih kasnije mogli prepoznati : Curice vee su i ime sicale, 2 slova, neke narukvice, neke kri na prsima. I moja je mater imala u obliku narukvice. Gospova je iz straha krila kri u zarobljenitvu, jer je on bio oznaka Hrvatica, katolkinja:Kad sam bila u Kninu u zarobljenitvu za ovog rata, krila sam kri,nisam tila da ga vide, a sve me Srbi pitali: to ti je to? U izbjeglitvu u Dalmaciji nisu me pitali nita. Mislim da su i starije Dalmatinke imale isto to. Tono je da je u Dalmaciji odran obiaj tetoviranja ena, a donijeli su ga Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji su prebjegli u Dalmaciju za vrijeme Turske okupacije Bosne i Hercegovine. Hrvatski etnolog Jadran Kale pie : U ljeto 1998. sam, pripremajui izlobu o lokalnom odijevanju i ukraavanju tijela, obiao 17 ovdanjih sela i zaselaka i susreo se sa zadnjim sicanim enama u Hrvatskoj. Sicanje se izobiajilo nakon 2. sv. rata, a znajui da su to u svojim drutvima radile samo djevojke razumljivo je da ih se ukupno nije zateklo vie od pedeset... To je sicanje (tetoviranje, tatauviranje), kojeg su u Hrvatskoj obdravale djevojke u selima izmeu Sinja i ibenika...

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:15 | Marta (Osmanlije, Kupres)

Komentiraj | Komentari: 0

Marta Kuna (ro. Dumanid) 17. 05. 1917. u selu Osmanlije, Kupres Iako joj je 93. godine Marta se dobro sjeda dana kada je sicana: Sicala me Kaja Dumaid (ro. Ivid) kad sam imala oko 13 godina. Bio je Veliki Petak a kako je Isus trpio na kriu, tako smo i mi to stavljali u to ime. Ima naih da su i na elo stavljali. Bocano je iglicom, sjedam se dae u aici i plavog papira koji bi se stavio na kri i odma skino... Sastale bi se po tri etri ene i dica i sicalo bi se... Sicala su se i muka djeca : I moj je pokojni brat Jokan imo kri. Dok je Marta bila mlada vedinom se sicalo jer je obiaj bio rairen meu Hrvatima katolicima. Poslije 2. Svj. rata ovaj obiaj je gotovo zaboravljen. Kasnije nije sicalo., kae Marta.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:14 | Ivanka (Gorua, Bugojno)

Iskljueno | Komentari: 0

Ivanka

Grabovac

(ro.

Barii)

1937.

godine

selu

Gorua,

Bugojno

Ivkina nam pria takoer svjedoi o upotrebi majinog mlijeka za sicanje i to od ene koja je rodila muko dijete : Imala sam 18. godina kada su me sicali. Uzeli smo mlijeko od strine, koja je taman rodila sina Petra, koje bi se pomijealo sa ai. Onda napie drvetom kri, uzme iglu to se ije i boca. Nismo smili prat ruke 3 dana. Ja sam se bojala pa sam pobigla, nisam dala da mi sicaju treu granu. Nikad se to oprat ni izrizat nemere. Sestra mi Dragica sicala, jer smo mi cure navalile ajmo to crtat. Jedna je sicala kri na prsa, a mi na ruke. Jako je bolilo. Radili smo to na blagdan, negdi oko Uskrsa. I moja mater Janja je imala 2-3 kria na rukama i slovo J kao Janja. I sestra mi je sicana.

Na pitanje zato se sicalo Ivka odgovara: Najvie sa se zna da si Hrvatkinja. Nije se smilo kazivat da si Hrvatkinja. Ivka nam isto tako svjedoi o komunistikom reimu koji je zabranjivao prastari obiaj sicanja meu Hrvatima katolicima. Zabranjivanje je ilo do te mjere da si mogao izgubiti posao ako bi ti vidjeli kri. Zbog straha od reima oni nisu sicali svoju djecu, a neki su dugo vremena nosili duge rukave ak i ljeti, kako se krievi ne bi vidjeli: Jedno se vrime krilo, nosili smo duge bluze. Od nae dobi pa vamo nisu se sicali kanje, nije se smilo. Krilo se to dugo vrimena. Odma te izbaci od posla ko to su Ivu Barii iz Bugojna. Kad se kupala na izletu, vidila joj jedna Srpkinja kri i odma su je izbacili s posla. Za Ivku je kri simbol njene vjere i simbol pripadnosti njenom narodu: Krst ne moe pobit niko.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:11 |

Iskljueno | Komentari: 0

Ljuba (Karapaj, Rastievo, Kupres)

Ljuba

imi

(ro.

Rai)

09.09.

1927.

zaseoku

Karapaj,

Rastievo,

Kupres

U mnogim je selima postojala ena koja je svima sicala krieve. Veinom bi se to odvijalo na Svetog Josipa (19. Oujak) Blagovijest (25. Oujak) i Veliki Petak, kada su ene sicale okupljenu djecu, ensku i muku. Sicala mi ujna Doma Bui kad sam imala jedno 10 godina. Ujna je svima crtala, bila je tu jo Luca, Mara, Iva Bui, Jela, Terezija..., pripovijeda Ljuba imi. Proces sicanja Ljuba opisuje ovako : Bila petruljaa (petrolejska lampa), u mliko (od ene koja ima muko dite) bi ubacila a( iz petrolej lampe), uzela je pero, umakala u to i bocala kri na rukama. Zanimljivost u nekim selima je bila upotreba majinog mlijeka za sicanje :

Uzela je fildan,u njeg ubacila a i mliko od ene, pa crtala iglom, bocala kri na rukama sve dok krv nije ila. Onda je na kri metla plavi papir, ... otrnula mi ruka, nisam nita ula. Ne smi skvasit! Svezala mi i jedan dan je trebalo drat. Uzimalo se mliko od ene jer ne more pri mit od nikoga,samo od ene mliko i koja ima muko dite. Tim mlikom bi se i oi natrljale kada bi bolile. Krievi su se sicali na raznim dijelovima tijela: prstima, prsima, elu i rukama. Ljuba se jasno sjea da su i mukarci bili sicani, no u znatnoj mjeri manje od ena. Svi bili , iem i ja. Sicalo se na prsima, prstu, elu...Sjeam se da je naa Zelica Juki imala kri na elu. I muki su imali, veinom krieve. Iako su se i stari Iliri tetovirali tetoviranje ili kako s eu narodu zove sicanje je bilo jako izraeno za vrijeme turske okupacije BiH. Mnogi katolici su sicali svoju djecu kako bi ih sauvali od prisilnog poturavanja, tj. prelaska na islam, koje se stoljeima odvijalo na prostorima BiH. Ne zaboravimo da su Turci otimali mnogu kransku djecu od 1463. kada su osvojili BiH pa sve do 1878. dok je nisu napustili. A begovi su imali pravo na prvu branu no, tj. ako bi se dvoje katolika vjenalo, beg je bio taj kojemu je pripadala ta no. Turcima je kri bio odbojan, pa je sicanje vjerojatno bila svojevrsna zatita od Turaka. Na pitanje zato je sicana, Ljuba odgovara :Da se nemeremo poturit!!! Za katolike je taj obiaj bio od velike vanosti jer bi svojoj djeci sicanjem dali neizbrisivi trag vjere i pripadnosti hrvatskom narodu. Imala je i moja baba i mater. Nikad mi nije branila. ene su volile da se to napravi. Pitali su me na moru( u Dalmaciji) u izbjeglitvu to si to radila ?, a ja sam im rekla : Da se zna da smo Hrvati! Ovo se nikad nemore izbrisat, to je unilo do kosti. I u Njemakoj su me esto znali slikat i pitat: to ti je to to nosi? Nosim svoj kri, rekla sam. Razloge izumiranja ovog obiaja Ljuba vidi u ratnim nedaama 2. Sv. rata, kada su mnogi bili raseljeni a samim tim izgubilo se dosta obiaja. Naravno da s dolaskom komunizma nije bilo poeljno isticati svoju vjeru. Rat je bio pa izumrlo, kae Ljuba.

Ljuba

Milica

(o

Milici

vec

ima

clanak,

vidi

starije

priloge

blogu)

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 11:11 | Marica (Botun, Kupres)

Iskljueno | Komentari: 0

Marica Deko (ro. Kusi) 20.11.1933. godine u selu Botun, Kupres Marica je sicana u ranoj dobi, izmeu 5. i 6. Godine, pa se slabo sjea procesa sicanja : Bila sam mala, nisam jo ni u kolu krenula. Bio je neki svetac. Sestra Jela nije se volila sicat pa je mene potpuila, ona se bojala. Bilo je curica koliko oe... i veih od 15-17 godina. Mater moja je

imala krieve na obe ruke. Sicanje je u vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine bilo nuno kako bi se djeca zatitila od otmice. Mnogi su uz krieve sicali i inicijale imena kako bi znali tko su ako ih jednom Turci otmu. Turci su napustili Bosnu i Hercegovinu 1878. godine s dolaskom Austro-Ugarske. Strahote koje su Turci radili nad kranskim pukom prepriavale su se generacijama: Mater moja Kata mi priala Otimali su dicu Turci da ih poture. Muku najvie. Kad bi doli primeat, sakrij malo dite pod koulju da ga ne vide. Nije moglo ostat muko dite. Ubijali bi ih ili ih poturi. Nakon nedaa s Turcima doao je komunizam za vrijeme kojeg se obiaj sicanja iskorijenio. U to vrijeme je crkva bila progonjena. Mnogima koji su imali sicane krieve je bilo teko nositi se s komunistikim vlastima. Marica pripovijeda: Nisam smila kazat da sam Hrvatica. Jedna ena iz Poria u Bugojnu je ima vie krieva na rukama i na prsima i tili je izbacit s posla. Pozivali je da odgovara, ila direktorima na ispitivanje. Kad bi mene pitali komunisti : to si sicala, ko te sico?, ja bi rekla: Ne znam, sestra me sicala kad sam bila mala. Prezirali su nas zbog tog. Rekli bi : Vidi prava katolkinja.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 10:58 | Anica (Mlakva, Kupres)

Iskljueno | Komentari: 0

Anica Rado (ro. Lozani) 23.08.1923. u selu Mlakva, Kupres Anica ima 3 sicana kria na jednoj ruci te 4 tokice kod palca: Sestra Rua mi sicala prvi, Marica drugi kad sam imala oko 7 godina na Svetog Josipa 19. oujka . Sicali su se kako bi oznaili pripadnost kranskoj vjeri : Da imamo krieve, da smo kranke, veli Anica. I Anica svjedoi o upotrebi majinog mlijeka za sicanje, koje bi se pomjealo s ai iz fenjera. U to doba se upotrebljavao plavi papir, slian indigu, koji bi se par dana drao na sicanom kriu kako bi poprimio plavu boju: Sicali se s materinim mlikom i ai iz fenjera. Bocka se dok krv ne potee, metne papira pa ga isica. 2-3 dana smo drali plavi papir na ruci. Sicanje je bio obiaj na kojem bi prisustvovale mlae curice i djeaci. Djeacima su uz kri sicali i ime kako bi ih obiljeili jer su ih Turci otimali za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1463.-1878. godine: Bile moje neviste, strievke i jo dice mojih godina. Svaka je imala po kri. Muki su ime pisali, veli Anica. Za vrijeme komunizma obiaj je potpuno iskorijenjen jer su komunisti obiaj smatrali

primitivnim a i nije bilo poeljno isticati katoliku vjeru : Nije se vie radilo onda i nisam svojoj dici sicala. Krili smo od komunista. Smrknuli bi se. Nije im bilo drago da to vide.

Anica Rado, maiden name Lozani, born 23. 08.1933 in village Mlakva in Kupres municipality. Anica has 3 tattooed crosses on one hand and 4 dots near the thumb on left hand: My sister Rua tattooed the first cross, Marica the second when I was about 7 years of age. It was Saint Joseph's Day on 19. March. We were tattooed because of the belonging to Christian faith: So that we have crosses in order to show that we are Christian, says Anica. Anica also testifies about the use of mothers milk for the process of tattooing, wich would be mixed with ....from the lamp. She also tells about the use of blue paper that was put on the tattoo for a couple of days so that the tattoo could take the blue colour: We were tattooed with mothers milk and ...from the lamp. They would... until the blood would ran, then put the blue paper and cut. We would leave the blue paper for a 2-3 days on the tattooed

hand. Young girls and boys attended the tattooing ceremony. Except crosses also initials would be tattooed mainly to boys because they were often kidnapped during Turkish occupation of Bosnia and Herzegovina from 1463-1878: There were my aunties, uncle's daughters and a lot of children of my age. Everybody had a cross. Boys were tattooed with initials, says Anica. During communism this custom died out because communists considered it primitive and it wasn't welcome to express catholic faith: We stopped doing it and I didn't tattoo my children. We were hidding it from the communists. They didn't like to see it. Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 10:57 | Tea (Kupres) Tea

Komentiraj | Komentari: 0

"ja sam to stavila zbog bake, ona je imala na obje ruke takve tetovaze. tetovirali su ju kao curicu, rekla je da ih je to tada razlikovalo od muslimana( baka marica je rodom iz otinovaca, kupres, i djevojacko joj je prezime lozancic). baka mi je puno zacila u zivotu, bila je divna zena i prema svojoj djeci i prema nama unucadi. najdraza sjecanja na nju su mi razvijanje pite u botunu prije rata i kasnije nase zajednicko moljenje krunice. dok je ona molila ja sam cesto gledala njene ruke, vec tada sam olovkom znala sama sebi iscrtati te krizice na rukama da budem kao baka. ona mi je usadila vjeru u Boga i naucila me moliti. i kad god vidim sklopljene ruke mene one podsjete na njene ruke i te plave krizeve na njima. nekako mi je ta tetovaza bila simbol toga. zeljela sam ju staviti kao trajnu uspomenu. dugo sam razmisljala da li da se tetoviram i odlucila sam da hocu. htjela sam ju prvo staviti na ruku ali predomislila sam pa sam ju ipak stavila iza uha gdje je manje vidljiva. kasnije sam se pocela malo vise interesirati o tome kako su se te tetovaze ranije radile ...to sam napravila 2006, imala sam 21 godinu " Tekst i slika: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 10:56 |

Iskljueno | Komentari: 0

Svaki kri na ruci kao sigurna "ulaznica u raj

Mirela

Tui

Tetoviranje Hrvata katolika u BiH datira jo iz vremena kada je to podruje palo pod osmanlijsku vlast. Narodne predaje i danas govore o tetoviranju koje je sluilo da se djevojke sauvaju od begova, koji su traili pravo prve brane noi. Navodno su zaobilazili djevojke koje bi po tijelu nosile znak kria. Tradicija tetoviranja Hrvata i danas se uva u nekim hrvatskim krajevima, a jedan od njih je zasigurno i Ramski kraj gdje i danas po selima, gdje ivi starija eljad, ive i prie o razlozima i nainima tetoviranja. Marija i Luca iz sela Jaklii, udaljenog nekoliko kilometara od grada Prozora, ispriale su nam svoju priu o tetoviranju, odnosno kako one to kau sicanju hrvatskih ena. Bolna iskustva Luca je, kae, bila sicana jo dok je bila djevojica. Sicalo se uglavnom na Ivandan, Blagovijest, Cvjetnicu ili koji drugi dan u Velikom tjednu kada se iskupi mlaarija neke obitelji. I dok su se jedni s velikom radou podvrgavali toj bolnoj operaciji koja se produuje dok ruke ne oblije krv te se bol vie ne moe snositi, Luca je prilikom svog prvog sicanja pobjegla. Kata Pavlovi zvana Deanka me sicala kada mi je bilo samo 14 godina. Sjeam se da me jako boljelo, pa sam pobjegla. Moja majka, koja je i sama bila tetovirana, na mene je galamila da moram to do kraja zavriti, u protivnom neu u raj, prisjea se Luca tog bolnog iskustva iz svog djetinjstva. Tada se, osim to se na ovaj nain uvalo od turskih begova, vjerovalo da tko nema kria na ruci, nee otii u raj. to vie krieva, to e sebi prije osigurati mjesto u raju. Luca se zbog toga opet vratila, pretrpjela sve to i danas joj je, kako kae, drago zbog toga. Ja imam samo jedan kri i svoje ime i prezime koje sam sama isicala kasnije kada sam se zacurila. Ali bilo je dosta ena koje su imale kri i na elu, znam jednu enu koju su zbog toga zvali Kriulja, kae Luca. Umjetnost na rukama Tetoviranje u ramskom kraju se uglavnom radilo s ai i medom, ali i na nain da se pljuvaka pomijea s ugljenom. Uzme olovku i napie kri pa namae tintom, umae u nju i boca iglom, dok ne krene krv. Bilo je ratno stanje, tetoviralo se kad god je tko htio, objasnila nam je Marija postupak tetoviranja tih davnih godina kada ju je, kao i Lucu, sicala Deanka. Sicana je bila i Ane Selak zvana Faletarua iz sela Ripci na ijim se rukama moe vidjeti prava umjetnost iz ondanjih vremena. Ova starica, koja je roena davne 1924. godine, sjea se da ju je, jo kao dijete sicala Rua Juri.

Tetoviranje poslije 1945. godine bilo je iznimka. Tetoviranje je tada, kada je bilo zabranjeno ii i u crkvu, bilo zabranjeno. Tetovae su na ovim prostorima bile i ostale znaci vjere i pripadnosti hrvatskom narodu, to za vrijeme komunizma, nije bilo poeljno isticati. Danas su u modi neke druge tetovae, na nekim drugim dijelovima tijela. Kri, simbol kranstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje krieva na rukama, taj pradavni obiaj naih predaka, umire zajedno s naim bakama i majkama.

tetoviranicovjek @ 10:52 | BILJEKE O ZAVIAJU

Iskljueno | Komentari: 0

TETOVIRANJE KOD BOSANSKIH KATOLIKA

Pie eljko Ivankovid

Koliko smo starijih ena u naim djetinjstvima vidjeli s istetoviranim rukama?! Otkud im to? Obiaj tetoviranja kod katolika u Bosni i Hercegovini istraivao je arheolog i povjesniar iro Truhelka (1865.-1942.), a nalaze o tome objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1894. godine. Kod katolikoga dijela naroda u Bosni tetoviranje je bilo oznaka po kojoj se prepoznaju. "Vele, da je taj obiaj prije imao tu svrhu da se preprijei odmetnue od vjere, ali se je ipak dogaalo, da se tetoviranjem ta svrha nije postigla, jer i danas jo ive neke tetovirane ene, koje su prije kakovih 20 i vie godina prele na islamsku vjeru, da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu drag." pie Truhelka. (O tome, na primjer, moemo itati i u Benievu Ljetopisu u godini 1760.) No, tada bi, kae Truhelka, katolik "kao odmetnik vazda nosio biljeg svoje nekadanje vjere". Kako se tetoviranje sastoji od mnotva malih kriia, onda je "narodno shvaanje" tetoviranje smatralo "neizbrisivim simbolom katolicizma u Bosni i Hercegovini". Truhelka to, kao i slavljenje Ilindana ili Ivanj-danske krijesi, vidi kao staroslavenske obiaje, koje je sveenstvo trpjelo kao "koncesiju tradiciji".

Tetoviranje Truhelka nalazi u srednjoj Bosni, tj. kotarima: sarajevskom, visokom, travnikom, fojnikom, prozorskom, bugojanskom, te niz donji Vrbas, kotor varoki i banjaluki kotar, a taj obiaj "poputa" u okolici Olova, Varea, Vijake i u dolini Neretvice, a gdje i dalje ima tetoviranja to je vie da se "zadovolji formi". Autor kae da je najljepe oblike tetoviranja naao u dolini Lave, naroito u mjestima oko Guje gore. Otamo je bila moja baba po ocu i jo uvijek se ivo sjeam njezinih tetovaa po nadlanici i rukama. Tetoviranje je obuhvaalo ruke (najee gornja strana ruke) i prsa (nasred grudne kosti), a ponekad bi se naao i jedan motiv na elu. Kod ena je bilo obilatije nego kod mukaraca. Tetoviralo se obino na Ivanj-dan, Blagovijest, sv. Josipa, Cvjetnicu ili koji dan u Velikome tjednu. To bi radila starija vjetija ena, a tome su se podvrgavale mlae djevojke (izmeu 13. i 16. godine) s radou do bola, "dok ruku ne bi oblila krv". Ornament se najprije crtao na koi tupim dijelom igle zamoenim u crnilo, a onda se po crteu bockalo iglom dok ornament ne bude gotov. Rana bi se potom zavila svilenim papirom, papirom za cigarete ili votanim papirom. Tek drugi dan bi se rana prala hladnom vodom. Za crnilo je upotrebljavana a koja se mijeala s medom i vodom ili barut koji se mijeao sa slinom. Tu bolnu "operaciju" Truhelka vidi kao doba inicijacije, doba prijelaza u mladenako doba, dakle ostavtinu iz pretkranskih vremena. I vezano je, kako kau ispitanici, za proljee, "onda kada drvee cvate", a pokazalo se najee na Josipovo (19. oujka), tj. uoi proljetnog sunanog obrata. To Truhelka, takoer, vidi kao staroslavensko, pretkransko vjerovanje, kao pretkranske obiaje. Kri, izvedeni kriii, kolo od toaka, granice (jelice), bobice nanizane na peteljke, mlinsko kolo, ograda, narukvica, klas, zvjezdica, sunce, mjesec..., najei su motivi na tetovaama. To, dakako, Truhelku navodi na pomisao da tetoviranje nije u svezi s kranstvom, nego da su ga znali i u ove krajeve donijeli Rimljani, a poznato je bilo i Galima, Daanima, Sarmatima. Plinije govori o Daanima i njihovu tetoviranju, Herodot svjedoi o Traanima, od Traana je taj obiaj preao na Ilire, a od Ilira na Slavene. Osim u Bosni, Truhelka kae da tetoviranja na Balkanu ima i kod Albanaca koji se smatraju izravnim potomcima Ilira. ak se kod njih moe nai i tetoviranih muslimana. No, ako je neko sluilo za oznaku plemena, bosanskim je katolicima tetoviranje sluilo za oznaku vjere i preventivnu zatitu od prijelaza na islam. To, dakako, ne znai da prijelaz nije bilo, ali ih je svakako taj in znaajno reducirao. Slino je bilo i s obiajem zajednikih vjenanja (svatova) u Kraljevoj Sutjesci da bi se izbjeglo pravo prve brane noi na koje je polagao turski silnik, ali ne znai da to "pravo" nije zbog toga i konzumirano. to se pak tie tetoviranja u varekome kraju (ono je, evo, na primjer u Borovici), poelo nestajati u godinama poslije Drugoga svjetskog rata (1945.-1950.) otkad i potjeu dananje tetovae kad je nova komunistika vlast dovela uitelje "sa strane" koji su poeli zabranjivati tetoviranje i tako se taj obiaj vremenom iskorijenio. Tetoviranje je, kako su nam kazale ene koje jo uvijek nose tetovae, vreno na primitivan i veoma bolan nain, pa su djevojice nerijetko znale istrgnuti ruku u nezgodnom trenutku i tetovaa ne bi ispala onako kako je bila zamiljena.

tetoviranicovjek @ 04:09 | Tetoviranje u Rami

Iskljueno | Komentari: 0

Kod ramskih katolika postoji obiaj tetoviranja. Tetoviraju se i mukarci, ali naroito ene. Mnogo vie se tetoviraju u Gornjoj nego u Donjoj Rami, a tvrde da se sada uope manje tetoviraju nego ranije. Kau "sicati" ili "nasicati krieve (kriove)", po tome to je kri najvei ornamentalni motiv. Kao objanjenje zato se to radi, navode da je to obiaj ostao iz turskog vremena kada su se ene, a i muki, tetovirali, kao ne bi mogle mijenjati vjeru i prelaziti na islam ali i da se openito "da se znamo da smo krani" . Stariji, meutim, znaju da se fra Aneo Nui, docniji profesor na irokom Brijegu, oko 1876. borio protiv tetoviranja. Tetoviraju se, "sicaju kriove", obino na Josipovo (blagdan sv. Josipa) ili na Blagovijest, rjee na dan sv. Ive. U Doljanima samo na Josipovo. U nekim selima ne dre se samo tih blagdana, nego se tetoviraju uope s proljea, ali ne nedjeljom, i to u vrijeme poslije Jurjeva, a prije nego to prispije zeleno voe; nalaze da rane od tetoviranja i buenja uha udaraju na zlo kad se jede voe. Tetoviranje izvode obino ene, ali ima i mukaraca koji to rade. Od enskih to rade djevojke kao obanice, izuzetno i udate ene. Razni su naini tetoviranja. Jedan je nain da se na mjestu na tijelu koje e se tetovirati najprije olovkom izvue crte, zatim "majstor" brzo bode ("sica") iglom po zategnutoj koi i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Upotrebljava se ugalj od smrekova drveta, koji se sjekirom stuca u prah. Mjesto meda drugi kapnu vode u prah da bude kao mastilo. Kao boja upotrebljava se i barut (u Gornjoj Rami upotrebljavaju i smjesu od baruta i lua). Drugi nain, koji se primjenjuje oko irokog Brijega u Hercegovini, jest taj da se od kore jasenove ili od debelog papira napravi "kalup". Kad posoi jasen, obree se komad kore u kvadrat u njemu isjecanjem napravi krii, pa se onda kora digne s drveta. To se metne na ruku i dobro utegne pagom. Iglom se bode u kou po onome kriu i posipa prainom od uglja. Rana se poslije zavije jasenovim liem koje se dri kod se ne uhvati krasta. U kori se izrezuju i drugi ornamenti osim kria. Osim krieva, prave se toke, u novije vrijeme ispisuju na taj nain ime i prezime, godinu roenja i sl.

ene se najvie tetoviraju po rukama i prsima, a mukarci na miiima. Tu se stavljaju krievi. Viaju se i mukarci i enske koje imaju tetoviran mali znam kria na elu. Vrlo esto se vide mali kriii i na prstima izmeu lanaka, kao i izmeu palca i kaiprsta. Viao sam u ena i samo toke na elu i obrazima. Iako kau da tetoviranje treba izvesti odjedanput, neki ga izvode godinama tako da i u tijeku deset godina izvode po jedan kri. Otkako djeca idu u kolu i manje su kod stoke, sve se manje tetoviraju. izvor: http://www.rama-prozor.info/povijest/narodna_nosnja.html
tetoviranicovjek @ 04:08 | Iskljueno | Komentari: 0 Tetoviranje kod katolika u BiH

AUTOR:

Ciro

Truhelka

(1894)

U jednom lanku, priopenom u Glasniku zemaljskog muzeja", prvi put je dr. Glck spomenuo danas jo u Bosni i Hercegovini obiajno tetoviranje. Ta me je radnja potakla, te sam se prigodom svoga putovanja zanimao za taj predmet i prikupio zbirku ornamentalnih motiva bosanskog tetoviranja. to sam tom prilikom opazio, priopujem ovdje, nadovezujui na reeni lanak dra. Glcka. Kao to je ve dr. Glck primijetio, mogao sam i ja kontatovat i, da je osim rijetkih izuzetaka, tetoviranje jedino i splohom u katolikog dijela naroda u Bosni obiajno. Tetoviranje u iteljstva ostalih vjera, na koje se tamo amo nailazi, nikada ne ide na raun kojeg etnikog momenta, ve ga vazda valja svesti na spoljane utjecaje. Naroito momke, koji su u vojsci sluili, zaveli su kadto drugovi da se tetoviraju, ma da im to na domu i nije obiaj, pa tako dolazi, te ponegdje, ali veoma rijetko, u muslima i pravoslavnih nailazi na tetoviranje. U prijanja vremena bio je u izvjesnim prilikama i u turskoj vojsci obiaj, da su vojnike biljeili tetoviranjem. Naroito za vremena bojeva s Crnom Gorom obiavali su vojnike, koji su bili u sumnji, da bi htjeli pobjei, biljeiti tetoviranjem. Tako mi je pripovjedao neki sel jak u Vitezu, koji je bio u zadnjem boju na Crnu Goru, da je jedno, kad je od njegove satnije pobjegla sva momad osim etrnaestorice, naregjeno vojnikom ljeniku, neka one, koji su jo ostali, tetovira. Obiljeie ih maem nad desnim laktom, kako mi to pripovjeda i pokaza. Ja sam dosele samo rijetko kad nailazio na takve izuzetke, nasuprot tomu mogao sam kontatovati, da itelji drugih vjera tetoviranje smatraju sramotom, pa bi muslimu ili pravoslavnome vazda mrsko bilo, kad bih kojeg upitao, da li je tetoviran. Danas pae katolici tetoviranje tako shvaaju, da je tetoviranje oznaka, po kojoj se jedino katolici raspoznavaju. Vele, da je taj obiaj prije imao tu svrhu, da se preprijei odmetnue od vjere, ali se je ipak dogadjalo, da se tetoviranjem ta svrha nije postigla, jer i danas jo ive neke tetovirane ene, koje su prije kakovih 20 i vie godina prele na

islamsku vjeru, da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu drag. Misli se u narodu, da li s pravom ili krivo, ne emo ispitivati da se tetoviranje nikad ne moe izbrisati, pa da bi se i onda, kad se dotino mjesto izree zajedno s mesom, opet pokazalo. Tako bi katolik i kao odmetnik vazda nosio biljeg svoje nekadanje vjere. I u tomu valja traiti uzrok, to su katolici veoma rijetko prelazili na drugu vjeru. U tom bi smislu dakle tetoviranje svojoj praktinoj svrsi svakako zadovoljilo. Ja u da ovdje spomenem samo jedan primjer takvog prijelaza na drugu vjeru. U Prozoru upoznao sam jednog katolika, koji je negda bio muslim, pa se pokrstio. Jedva to je bio pokrten, zaiskao je, da ga tetoviraju.Vro eljade, kome u ostalom duevno stanje nije ba u najboljem redu, stade se za vie godina kajati, pa htjede da opet bude muslim. Od onda mu je najvia briga, kako da posve zatare tragove onome tetoviranju. Ako se uz ovo, to je reeno, jo uzme na um, da tetoviranje obino sastoji iz mnoine malih krstia, onda izlazi ve po dru. Glcku utvrgjena injenica, da se po sadanjem narodnjem shvaanju tetoviranje smatra neizbrisivim simbolom katolicizma u Bosni i Hercegovini. Ja hotice naglaavam sadanje narodno shvaanje, jer sam ja toga mnijenja, da tetoviranje, ma da ga oznauju karakteristinim kolektivnim imenom kri", krievi", ba onoliko posla ima s kranstvom, kao i onaj gromovnik Ilija, koga pripadnici sviju vjera u Bosni osobito slave, u kome nam slavljenju valja traiti uspomenu na staro-slovjenskog Peruna. Njegova uspomena ivi i megju muslimima pod imenom Aliduna, pa je na dan svetoga Ilije sveano slave. Poznata je u Bosni i Hercegovi ni poslovica: Prije podne Ilija, poslije podne Alija", koja se na to odnosi. Takve reminiscencije na staro-slovjensku mitologiju nipoto nijesu rijetke. Tako je preskakivanje krijesa u oi Ivanj-dana stari poganski obiaj, koji se samo hvata jednog dana u kranskom kalendaru, kao to i palenje bunjita na prvi dan proljea za izmirivanje zmija oevidno nije drugo, ve rtva, koju su stari Slovjeni prinosili Vesni (Erdgottin, boici zemlje). Na to mnijenje, da tetoviranje nije u uzronoj svezi s katolicizmom, sili nas ve to, to se domae sveenstvo nikako ne zanima za taj obiaj, i to su katoliki misijonari u onakim krajevima, gdje su taj obiaj nailazili, protiv njega revnovali. Sveenstvo ga je samo trpjelo, ono je samo koncesiju uinilo tradiciji, duboko zavrijeenoj u dui naroda. Ali i u slovjenskom svijetu uzalud traimo tragove postanju tetoviranja: ni u junih, ni u sjevernih Slovjena ne nalazimo ih izvan Bosne i nekojih susjednih krajeva, pa tako im postanje valja traiti u starijem vremenu. Ono podruje, u kom sam do sada imao prilike, potanje tudirati tetoviranje, obuhvaa katolike krajeve srednje Bosne, naroito u kotarima sarajevskom, visokom, travnikom, fojnikom, prozorskom, bugojanskom, i niz donji Vrbas, kotor varoki i banjaluki. Pri tome sam primijetio, da taj obiaj na junoj i istonoj periferiji reenog podruja znatno poputa, te se n. pr. u okolini Olova, Varea, Vijake i u dolini Neretvice svijet samo jo za to tetovira, da zadovolji formi. Ovuda se veinom zadovoljavaju samo s jednostavnim krstiem na ramenu. U sjeverozapadnim podrujima taj je obiaj jo u punom jeku, pa se vidi, kako se ondje gizdaju i obilatou i ljepotom tetoviranja. Najljepe sam oblike tetoviranja naao u dolini Lave, naroito u mjestima oko Guje gore, a vie manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banjeluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. U tim je krajevima jezgra katolikog iteljstva, pa je po tome to podruje najvie proirenog tetoviranja paralelno najjaem podruju katolicizma u Bosni. Tetoviranje obino obuhvata ruke i prsa, a kadto se nahodi jednostavan motiv na elu. U enskinja je mahom obilatije nego u mukaraca, koji se obino zadovoljavaju po jednim ornamentom na desnoj miici nad laktom i krstiem na kaiputu. U enskinja obino je naarana gornja strana ruke, pregib, ruka ispod lakta, a esto i nad laktom; tetoviranje esto je produeno i na donju stranu ruke, pa je katkad tako gusto, da se prava boja koe jedva moe razabrati. Obino se obje ruke priblino pojednako tetoviraju, ali sam redovno nahodio ljevicu jae tetoviranu, a to izvodim otuda, to desnu ruku tetovira druga osoba, a ljevicu dotino eljade

samo, kojemu je drago tu proceduru vie puta ponoviti. Prsa se obino tetoviraju nasred grudne kosti. Pri tetoviranju postupa se ovako: U jutru na Ivanj-dan, na Blagovijest, na Cvijetnicu ili na koji dan u Velikoj nedjelji, iskupi se mlagjarija dotine porodice i otpone tetoviranje. Ako dotinoj osobi nije drae, da to sama izvri, onda taj posao preuzme starija ena, koja je u tome dostigla osobitu vjetinu, ili uzajmice prijatelji i prijateljice. S velikom se radou podvrgavaju toj bolnoj operaciji, koja se dotle produuje, dok ruku ne oblije krv, te se bol ve ne moe snositi. Ornamenat se najprije na koi nacrta tupim krajem igle, zamoenim u crnilo, naroito za to priregjeno, pa se onda po crteu iljastim rtom dotle bocka, dok ornamenat ne bude gotov. Da se crnilo ne osui, vie se puta crte za procedure navlai crnilom. Iza toga se rana svilenom hartijom (hartijom za cigarete) ili votanom hartijom (omotom nekojih vrsta duhana) obloi i zavije. Istom drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Upotrijebljeno je crnilo tu, priredjen od agji. agj od lui uhvati se preklopljenim tanjurom ili saom, pa se rastar e mladim medom i vodom. Mjesto agji esto se upotrijebi barut, a ne rijetko se agj razmuti slinom, koja se je rano u jutru nakupila u ustima, pa da ne izvjetri, dobro ga poklope u jednoj posudi i sauvaju za upotrebu. Ovo potonje sa sanitarnog gledita zavregjuje panju i treba drati na oku. Mogao sam naime opaziti, da sifilitina bolest najvie vlada ba u onim krajevima, gdje se crnilo za tetoviranje priregjuje slinom. Dr. Glck, kome sam kao strunjaku stavio to pitanje, ree, da se zarazna materija na taj nain sasvim pouzdano prenosi, ako iza tetoviranja ostavlja brazgotine. Od onda imao sam prilike stvar ispitivati, pa sam naao, da tetoviranjem uinjena rana svaki put ne zacijeli ve za nekoliko dana, kako to biva u naravnom stanju, ve da se pokazuju poljedice. Rana se stane gnojiti, dugo ne e da zacijeli i ostavlja iza sebe vidljivu brazgotinu, pa se tetoviranje na onome mjestu zatare. Vidio sam takih brazgotina u veliini do 3 cm u premjeru. Tako mi se razjasnila druga jedna pojava, da je proirenje sifilitine bolesti megju katolicima u jednakom razmjeru s tetoviranjem, i da je ba najvie onuda ima, gdje je ornamentiranje tetoviranjem najobilatije i najljepe, u dolini Lave i Vrbasa. Da se na taj nain slinom prenose i druge priljepive bolesti, lako se je domisliti. Mjesto opisanog crnila, koje sami priregjuju, kadto kupuju muredef, kojim muslimi piu. Za svoga istraivanja nastojao sam, da utvrdim ivotno doba, kada je obiajno tetoviranje, pa sam kao normalno doba naao vrijeme od 18. 16. godine, dakle u godinama prije1aza u mladenako doba. Ma da to narodu danas nije u svijesti, po tome se cijelom tom ceremonijom, kao u veine primitivnih naroda, koji se tetoviraju, samo slavi prijelaz u momako doba, pa je u drevno doba valjda i imala to znaenje. Misao, da se ta znamenita epoha u Ijudskom ivotu proslavi pokuajem fizikog bola, tako je drevna, tako proirena, da na nju nailazimo u svih naroda sad u ovom sad u drugom obliku. Jo neto svodi tetoviranje na pretkransko doba. Teajem svoga istraivanja nastojao sam, da saznam, u koje se godinje doba vri tetoviranje. Na moje upite odgovorie mi, da se to radi onda, kada drvee cvate", na dan sv. Josipa, na Blagovijest, na Cvjetnu nedjelju ili u koji dan Velike nedjelje. Kad sam onda stao biljeiti dan, kada je ko tetoviran uvjerih se, da je u svim prigodama, za koje sam ja saznao, vazda bilo na Josipovo. Danas narodu nije ni na kraj pameti, za to se ta procedura vri u proljee i ba na Josipovo, pa mi ne rekoe ni oekivano mnijenje, da u proljee rana lake zacijeli. Pa ipak to predajom odregjeno vrijeme tetoviranja ima dublju misao, kojoj se je lako dosjetiti, ma da se je u narodnoj svijesti izgubila, jer Josipovo pada na 19. marta, dakle u oi proljetnog sunanog obrata. To nas pak navodi na takve religijozne nazore, koji su potekli iz posmatranja i slavljenja znamenitih elemenata svjetskog ivota, pa na to valja svesti i tetoviranje u dan, koji slave sve prirodne religije. Terminus technicus za ukupnost ornamentalne kompozicije pri tetoviranju je kri", krievi", a ako ornamente pomnije razmotrimo, onda emo opaiti, da obino sastoje od mnoine malih krstia. Po obojem bi se dodue tetoviranje

moglo svesti na kranske utjecaje, ali se ovdje ipak namee pitanje, da li se i ovdje, kao pri spomenutom nekoliko puta gromovniku Perunu nije staroj ideji dalo novo ime, starom motivu nov oblik, ili da pitanje preciziramo: da li krst valja smatrati glavnim motivom tetoviranja, ili samo sporednim oblikom. Osim mnogih proba, koje sam samo ogledao, imao sam prilike, da precrtam to tetoviranje od stotine eljadi po prilici, pa sam tako ustanovio, da se je obiajna ornamentika razvila iz izvjesnog broja tipskih temeljnih oblika, od kojih u poregjaju svaka ima svoje obiajno mjesto i ime. Izuzevi krst, ne prikazuje ni jedan od njih kranske simbole niti po imenu na njih podsjeava. Krst je obino jednostavnog oblika i ukraen. Najjednostavniji oblik sastoji od jednako dugakih ukrtanih linija (1.), a taj se temeljni oblik na takav nain ukraava, da su na polugama krstovim smjetene sad prave (3., 4.) sad na oblik srpa savijene linije (5.7.) ili take (2.) Takav vie manje ukraen krst zove se Jeliin krii (4.7.), pri emu ukrasi na krajevima imaju da prikazuju jelove pupove. Obilatije snabdievene oblike krstova, kako se esto vigjaju u okolini Sutjeske, prikazujem u slikama 8.11. Krstii se pri tetoviranju nahode stranom samostalni, na prstu ili na elu, ili po ruci rasuti, stranom u srednjem polju drugih kompozicija. Serija nekranskih' ornamentalnih motiva poinje kolom od taaka ili od jedne krunice i to se od svih najvie nahodi. Mjesto mu je od starine na gornjoj strani ruke, ispod lakta i na prsima. Kolo je na periferiji raznoliko ukraeno, i to nizom taaka (12. 14., 18.), jednostavnim crtama (15.), malim od linija sastavljenim granicama (jelice, 16., 17), ili i bobicama, nanizanim na peteljkama (19., 20.). Oblik kola, kakav se esto nahodi, prikazuju slike 21. i 22., gdje su bice izragjene na oblik lopatica, te ornamenat ima da prikae mlinsko kolo. Kolo obino obuhvata krst, ali se esto deava, da u sredini ili nema nita (21.) ili ondje ima po jedna taka (22.), ili po jedna zvijezda (18.). Kolo je esto dvostruko, te jedno vee obuhvata po jedno manje (20., 21). Drugi je tipski motiv ograda. Ima oblik polukruga, pa se na gornjoj strani ruke na taj nain naara, da je drijelo polukruga otvoreno prama pregibu, a svod obrnut prama prstima. Kako u kolu, tako se i tu spoljana periferija ukraava crtama, bobicama, ili jelicama, dok su krajevi dosta puta oznaeni krstom (25.), ili zvijezdom od vie trakova (28.). Kako kolo, tako i ograda vie puta bude dvostruka, i to ili manju obuhvata vea (27.), ili su pak dva slina motiva drijelima jedan obrnuti prama drugomu (26., 29.). Sredina ograde ukraena je krstom ili drugim motivom. Dok se kolo u mukaraca kadto vigja nad laktom, nalazi se ograda jedino u enskih na gornjoj strani ruke. Iznad ograda esto je pregib ruke od jedne kotane kvrge do druge ukraen tipskim ornamentom, narukvicom. U najjednostavnijem obliku to je crticama ukraena linija (31.), ali se ipak motiv dodavanjem dojako poznatih dekorativnih elemenata vie ili manje obilato snabdjeva. Vie puta sastoji od dviju s obje strane zatvorenih paralela (33.) ili od isprekidanog ornamenta (39., 40.). Svojevoljnim ponavljanjem vie slinih ornamenata postaje ralanjen, ukusno tilizovan trak, koji ruku ispod lakta esto pokriva u irini od 10 cm. S donje je strane dakako vazda otvoren, jer bi opasno bilo nad ilama kucavicama tetovirati. U toliko je tetoviranje enske ruke vazda vezano na pravila, a ornamenti se primjenjuju naznaenim redom svaki na svome injestu. Nad laktom je aranje tetoviranjem vie samovoljno. Krst i kolo, a nikad ograda, ovuda se ponavljaju raznoliko, simetrikim i nesimetrikim redom. Tomu jo pridolazi islo drugih motiva. Jedan ornamenat, koji primitivno izveden prikazuje granu, zove se granica (43.). Isti motiv, obilatije okien i ne rijetko tako udeen, da granice na jednoj strani stoje usprav, dok su na drugoj strani sputene, zove se jelica (44.46.). Kadto slui kao akroterijama slian nastavak, kojim je okieno kolo (47.-48.). Motiv, koji se u dolini Bile esto vigja, jest k1as. Osnovna je misao uspravljena linija, po kojoj su nasagjeni krsti i i granice. Primjenjuje se na donjoj strani ruke nie lakta (49.53.). Naroito valja istaknuti etiri motiva, koji su nazvani po zvijezdama. Z v i j e z d i c a ima oblik osmotrake , od linija sloene zvijezde

(57.), ili malog kola, kome su po periferiji nasagjene crtice (58.). U tome je obliku smanjeno kolo. Te zvijezdice slue za popunjavanje praznili polja, to ih ostavljaju glavni motivi. Imenom zvijezde prehodnice nazivaju ornamenat, sainjen od duguljaste elipse, na kojoj su nasagjene crtice (56.). Naao sam taj ornamenat na donjoj strani ruke nie lakta. Sunce je ogradi slian motiv, koji je na gornjoj strani zatvoren linijom (54.). Drugi, srpoliko udeen motiv, koji je na svakom kraju okien kolom, zove se mjesec (55.). Oba se, kao i ograda, koju zastupaju, primjenjuju na hrptu ruke. U slici 59. prikazani su jo neki, osobito vjeto izragjeni ornamenti, sastavljeni od raznih gore spomenutih elemenata; slika 60. predoava pak poregjanje ornamentalnih motiva na ruci. Kako se vidi iz navedenih primjera, ornamentalni su motivi mahom tilizovani. Oni su izvorni motivi, a tek je ime zbog slinosti uzeto: od zvjezdanog neba, kao sunce, mjesec, zvijezde i zvijezda prehodnica; od biljevnog carstva, kao jela i klas; ili najposlije iz najblie okoline ljudske, kao kolo, koje valjda u prenesenom smislu prikazuje porodicu, i ograda, koja obuhvata kuu i dvorite. Svim tim motivima moda je temeljem simbolika, kojoj se ne moemo putati u tumaenje, a da ne zastranimo, ali toliko o njoj smijemo rei, da ni u kakoj svezi nije s kranstvom. Ma da se krst kao ornamenat esto nahodi u tetoviranju divljih plemena, pa ih u Bosni poznajemo iz vremena davno prije rairenja kranstva u ovim krajevima i na broncima iz haltatskog doba sa Glasinca u mnogim prigodama i raznolikom obliku, ne emo se baviti pitanjem, da li je krst u bosanskom tetoviranju samo drevni ornamentalni motiv, ili da li je istom po kranstvu postao obiajem u tetoviranju; ali svakako moemo uzeti, da je krst bio uzrokom, to se je obiaj tetoviranja do danas sauvao. Da taj obiaj unato krsta i mnotva sitnih krstia, kojima su pojedini motivi okieni, ne potjee od kranstva, to slijedi i otuda, to nema drugih simbola. Kranstvo je ve vrlo rano uvelo vie simbola, koje i neuki grafiki lako mogu izvesti, simbole vjere, ufanja i ljubavi, imena Isusa i Marije, i druge, pa se ipak u narodnoj praksi pri tetoviranju rijetko kad primjenjuju. Grdje se pak nahode, ondje potjeu od spoljanih utjecaja i nijesu u svezi s tetoviranjem po drevnom obiaju. Dosele naiao sam samo na jedan takav motiv, monogram Hrista, ali i taj je bio izveden bez ikakvog razumijevanja. Znaka I nije bilo, megju H i katkad naopako napisano S tureno je kolo, iz koga izlazi ornamenat, kombinovan od vie krstia. U pridanim ovdje slikama 61.63. prikazujem tri takva motiva, koje sam u varoi Fojnici dosta esto naao u enskinja na ruci nie lakta. Karakteristino je, da se taj motiv nahodi samo u Fojnici, te ga samo varoani primjenjuju. Kako je ondje postao, tome se je lako domisliti: za cijelo je prvi nacrt za to dao koji fratar, a svijet ga je onda sa vie ili manje shvaanja kopirao, dok se otuda ne razvie oni gore priopeni oblici. Kako sam saznao, taj je motiv postao tek u novije doba, pa po tome nema nikakvog etnolokog temelja. U tu kategoriju pripada i po dru. Glucku fotogralisano eljade, koje na ruci ima tetovirane simbole triju kranskih kreposti u jednom vijencu, i koje je za potvrdu toga, da tih motiva nema u narodnoj praksi, iznad njih namjestilo krunu Stjepanovu, a na prsima dvoglavog orla. Ali toj kategoriji pripadaju i maevi i buzdovani, koji su vie puta u mukaraca tetovirani nad laktom, i koje bih ja sveo na utjecaj slovjenskih junakih pjesama, nadalje imena i godine, utjecaji moderne kole, kao i neuspjeli pokuaj seljaka ratara, koga sam upoznao u epku, i koji je na lijevoj ruci nad laktom htio tetovirati upregnute volove. Iz dojakonjeg razmatranja mislim da mogu zakljuiti, da tetoviranje u svome postanju nije ni u kakvoj svezi s kranstvom ni sa Slovjenstvom, ve nam tome izvor valja traiti u drevnije doba. Rimljani su dodue poznavali obiaj, oznaivati ruku igom, ali se je to inilo usijanim eljezom. Takav ig, nazvan stigma, udarali su ili kazne radi za zloine, ili na robove, koji su bili u sumnji radi bijega (ig u vidu slova F), ili radi opreznosti kod novaka (Veget. L, 8.; II., 5.) i kod onih, koji su bili osugjeni ad ludum i ad metalla. Potonje igove po odredbi Konstantinovoj nijesu vie udarali na lice, ve

na ruci. I ako su ta stigmata katkada i tetovirali, to ve skopani time odium iskljuuje mogunost, da su taj obiaj Rimljani prenijeli u ove krajeve. U ostalom niti za njih, niti za poznije osvajae ne smijemo mislili, da bi oni starosjediocima mogli nametnuti takav obiaj, da bi on postao integrirajuim sastojkom ukupnih njihovih ivotnih obiaja. Postanje tetoviranja valja nam dakle traiti u starijem vremenu, pa emo ga i nai rasprostrto u varvara balkanskog poluostrva. U tehnikom pogledu potjee tetoviranje od drugog varvarskog obiaja, po kome se tijelo ara bojom. Po Pliniju, XXII., 2., obiavale su ene gdjekojih varvarskih plemena lice arati nekojim biljevnim bojama. Galkinje obiavale su sve tijelo nainiti sa Isatis tinctoria (u Plinija Glastum), a od susjednih balkanskom poluostrovu plemena megju Daanima i Sarmatima obiavali su i mukarci arati tijelo. Kada bi se dotina ara kroz rasparanu gornju kou upila i u donje partije epiderme, onda bi nastao neizbrisiv biljeg, koji se naziva tehnikim imenom manka, a iz ovog se je tek razvilo pravo tetoviranje, pri kome je boja kroz nebrojene iglene ubode natrta u kou. U Plinija o istim Daanima nalazimo jo jednu primjedbu, po kojoj moemo misliti, da im je bilo poznato tetoviranje. Veli se ondje (VII., 10., 1.), da se dako podrijetlo jo u etvrtom koljenu poznaje po biljegu, to ga imaju na ruci. Ne e valjati, da se tu pomilja na mlade, jer to onda Plinije ne bi istakao kao neto nenaravno. Prilika je dakle, da je ta nota" bila tetoviranie ili barem manka, a vjera u ponavljanje do etvrtog koljena bila bi analogija dananjoj bosanskoj praznovjerici o neizbrisivosti tetoviranja. Taj obiaj u ostalom potjee s istoka, te su ga Skiti prenijeli megju susjedna plemena balkanskog poluostrva. O skitskim Agatircima, koji su ivjeli uz Dunav, izvjeuje Pomponije Melas, II., ovo: Agatirci araju svoja lica i udove; to svak ini vie ili manje prema odliju svoga roda". A da pod tim aranjem valja razumijevati tetoviranje, to slijedi odmah iz ove druge stavke: ,,U ostalom svi grade jednake are, i to tako, da se ne mogu saprati". Nadalje poznajemo taj obiaj u vie trakih plemena. Po Herodotu, V., 3., zasvjedoavali su u Traana na koi uignuti biljezi plemiku krv; u koga nije bilo takih biljega, taj je bio neplemenit. Prije toga jo se primjeuje, da su traka plemena po ivotu i obiajima jedno drugom posve jednaka, iz ega moemo zakljuiti, da je i taj naroito istaknuti obiaj megju Traanima bio proiren. Protivno od Traana oznaivali su po Artemidoru (Onirocritica L, 9.) Geti svoje robove tetoviranjem. I Hesvchios izvjeuje za plemena, koja ive uz Dunav, da su se tetovirala. Time se pak utvrgjuje gore izreeno mnijenje, da su u Plinija spomenute note" Daana bile tetovirane. Da su se i odline trake gospogje tetovirale, kazuje nam Dio Chrysostomus; to su obilatije bile tetovirane, to su se smatrale ljephna i otmenijima. Od Traana preao je taj obiaj i na susjedne Ilire, i ini se, da se je protegao do Adrije; jer Strabo, VII., 54., spominje o Japodima: Onaj je kraj siromaan, oni veinom ive od sijerka i prosa; oruje im je keltiko, a punktiraju se kao i ostali Iliri i Traani". Pod punktiranjem moe se pak samo tetoviranje razumijevati, pa ako Strabo u svome isporegjivanju navodi Ilire i Traane, onda slijedi, da je to njemu bila ope poznata injenica. Postanje tog varvarskog" obiaja nalazimo dakle megju varvarima balkanskog poluostrova i moramo pretpostaviti, da se kroz vijekove odrao do dananjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom obiaju moemo zamijetiti, da se je oblik, spoljanost obiaja odrao kroz dvije hiljade godina, dok su se predodbe, koje su se prvobitno s time spajale, malo po malo izgubile u svijesti naroda i drugima ustupile mjesto, pa u takvoj prilici stvar prosto naljedstvom prelazi kao adet. Paralela izmegju nekadanjeg i dananjeg moe se u ostalom jo uvijek pripustiti: ako je tetoviranje neko sluilo za oznaivanje plemena, danas ono katolicima slui za oznaivanje svoje vjere. Vrijedno je zabiljeiti, da taj obiaj nalazimo i kod drugih indo-evropskih naroda drevnoga doba, u Pikta i Gela na sjeverozapadu. Ostanci im se odrae do u srednji vijek, a kotski redovnici, koji su kao vjesnici Isusove vjere doli u Njemaku, bili su takogjer tetovirani. Za osvjetljenje naeg pitanja

jo e i to posluiti, to se je tetoviranje i izvan Bosne odralo na nekim mjestima balkanskog poluostrva. Ovdje naroito valja spomenuti Arbanase, koji se openito smatraju potomcima starih Ilira, te bi dakle u njih bilo tetoviranje istog postanja kao i u Bosni. Megju katolicima openit je taj obiaj u okolici Prizrena, Gjakovice i Pei, pa sam dosta puta imao prilike vigjati tetoviranu eljad iz Prizrena, Janjeva i Pritine. Nego vele, da u nekim krajevima i u muslima ima taj obiaj, a naroito u kraju oko Elbasana, Tirana i Selanike vodine, dok Toski ne mare za nj. U potonjem pogledu ne mogu se pozivati na svoje iskustvo ve na vijesti, to ih imam od Arnauta, koji za vrijeme borave u Bosni, te me uvjeravahu, da su u onim krajevima esto vigjali tetovirane muslime.

tetoviranicovjek @ 04:07 |

Iskljueno | Komentari: 0

Samo za prekooceanske mornare, vojniine i hrvatske pastirice! Da li je sjevernodalmatinsko obanovanje put junog i jugoistonog Velebita ili ator-planine neopozivo zamrlo i pored toga to jo ubudude mogu donijeti ekoloke navade privrjeivanja, nisam siguran. No, neto se iz te pastirske sredine neporecivo mijenja. To je sicanje (tetoviranje, tatauviranje), kojeg su u Hrvatskoj obdravale djevojke u selima izmeu Sinja i ibenika. Danas se podrazumijeva da se tetoviraju pomorci ili vojnici, no prije su se sicale pastirice. U ljeto 1998. sam, pripremajudi izlobu o lokalnom odijevanju i ukraavanju tijela, obiao 17 ovdanjih sela i zaselaka i susreo se sa zadnjim sicanim enama u Hrvatskoj. Sicanje se izobiajilo nakon 2. sv. rata, a znajudi da su to u svojim drutvima radile samo djevojke razumljivo je da ih se ukupno nije zateklo vie od pedeset. Tema nije posve nova i neoekivana, jer je ukupni pregled balkanske tradicije u disertaciji 1973. dao svojedobni ravnatelj Etnografskog muzeja u Zagrebu Mario Petrid, a dalmatinsko je sicanje u seminarskom radu 1953. prvi opisao Josip Vuletid iz Sinja. to se sa sicanjem mijenja? Gotovo sve: narodni naziv, karakteristian izbor ukrasa, nain unoenja pigmenta pod kou, neposredni drutveni kontekst, a ponajprije crta prenoenja koja se moe pratiti sa hrvatskim migracijama iz srednje i zapadne Bosne koncem XVII. st. i duboko u povijest do spomena u antikih pisaca. Strabon ga spominje u Japoda (kao i kod ostalih Ilira i Traana), Herodot u Traana, a Plutarh pomnije samo za njihove ene. Valerije Flak ga osvjedouje na zarobljenoj trakoj djevojci. Ostaje li s njim neto isto? Kao znak napora i trpljenja de se nanovo upranjavati kao svojevrsna inicijacija, samo to to vie ne de biti djevojke ved momci i mladi mukarci. I dalje de se nastojati uresiti, no praktikantski vidici su od vremena izvoza polinezijske inaice sicanja iri pa je i izbor ornamenata vedi. I ubudude de se raditi o nekoj vrsti dokolice, samo to je ova djevojaka dokolica bila ponajprije pastirska a novovjeka je mornarska, vojnika, urbana subkulturna ili jednostavno pomodna. Zasigurno de isto biti i zanimanje za ove neobine tjelesne urese, bilo u prepriavanoj staroj enskoj zgodi iz bolnice ili iz dananjih tattoo-salona velegradskih ulica. Nasmijehne li se njihov izbor domorodnom repertoaru, moda jo osvane i kakav retro-stil s ornamentalnim certifikatom iz Kladnjica

to bi onda bilo isto, a to doista razliito? (Objavljeno na blogu 9. sijenja 2006.) Posted by Jadran Kale

tetoviranicovjek @ 04:06 |

Iskljueno | Komentari: 0

Tetovae u Bosni i Hercegovini Autor: nepoznat (1889)

Tekst lanka Kod Muhamedovaca se u opte vrlo rijetko via ovo tetoviranje, i to samo kod onijeh, koji su u osmanlijskoj vojsci i izvan svoje domovine sluili kao redovni vojnici. Kod ovakih ljudi via se ovda onda na miici turska sablja ili polumjesec sa zvijezdom. No kao to je raeno, ovo su vrlo rijetke pojave. 0 postanku i cijelji ovog tetoviranja u Bosni i Hercegovini mogu se postaviti raznovrsne pretpostavke, od kojih du ja onu, koja mi se ponajvjerovatnija ini, u slijededem istadi. U koliko mi je poznato, ni kod starijeh Slovena, i ako njihove ene ne smjedoe biti nevjernice i izdavati draesti svojega tijela, ne bijae tetoviranje u obiaju, da bi se moglo redi, da je ono samo u promijenjenom obliku preostalo joga iz credhistorijskog doba. Za ovu pretpostavku nema ni u ljetopisima slovenske stare povjesnice nigdje ni jedne take oslonca, pa ni kod dananjih Slovena, izvan Bosne i Hercegovine, ta vie, ni u samom narodu po selu raznih slovenskih plemena, ne moe se primjetiti, da je ma gdje bilo rairenije tetoviranje. to se sadanjeg posjednutog podruja cosebno tie, to bi se moglo redi, da ovaj obiaj potie iz doba prije osmanlijske navale. Na protiv, da ovo nije stari zemal.ski obiaj, potvruje ved ta okolnost, to se tetoviranje nalazi samo kod jednog dijela otanovnitva, koje je i pored razlike u vjeroispovijesti, jedan te isti po evojim obiajima i navikama. . Kad bi tetoviranje bilo zemal.ski obiaj, to bi ono imalo i svoj sopstveni izraz; ovo se u narodu zove prosto krizv nabocati", to ved samo po sebi svjedoi, da je taj obiaj iz mladeg doba. Ako pak tetoviranje nije ni staroslovenski, niti u opte poeeban bosanski narodni obiaj, to nastaje pitanje, kad i na koji je nain on postao, i za to je tetoviranje ba kod katolika nalo mjesta ? Bilo bi izvan okvira ove crtice, kad bi se u njoj govorilo o vjerskim odnoajima Bosne u potonjem vremenu njezinog kraljevstva; ja du jedino da konstatujem tu injenicu, da je patarenstvo istom primjetno katodianstvom bilo potievuto, no ovo potonje ne bijae jo bog zna, I kako varodu za erce prvraslo. Ovo raekolnitvo zadugo je bilo u Bosvi zatvdeno, ovo bnjae vjera vlastele i siromaha, a da bi mogla kroz malo vremena iz pameti i srca narodnog ieznuti. Jesu li pak kao to je poznato mnogi radi asti ili po nastojanju primili katoliku vjeru, a ovamo su u srcu ostali potajno vjerni svojoj staroj vjeri. Da je katolika vjera ovom narodu jo tua bila, najbolji je za to dokaz ta injenica, da narod kad su Osmanlije prekrilile balkansko poluostrovo, nigdje ni u jednoj osvojenoj dravi, nije u tolikoj mnoini prigrlio muhamedovsku vjeru, kao toJjje ba u|Bosni bio^sluaj. Vedim dijelom to je bilo zbog materijalne koristi, no podisto i zbog skore uspomene na gonjenja od strane katolike crkve; razlog, koji je bosanskim stanovgicima davao povoda da primaju muhamedovsku vjeru Samo se po sebi razumije, da je katoliko svetenstvo upotrebilo svako mogude sredstvo, kako bi ograniilo jatomino otpadanje od vjere Poto muhamedovska vjera zabranjuje krst, kao znak hridanstva, to izgleda, da su katoliki

svetenici doli na tu misao, da su biljeeem krsta na otvorenom mjestu tijela, koje svak vidi, iznali srestvo, kojim su oteavali prelazak u muhamedovsku vjeru. Je li sad htjeo koji tetovirani katolik prevrnuti vjerom, to je morao najprije ukloniti krst sa svoje koe, to je da kako bilo sa bolom skopano, jer se morala koa do najdonjeg sloja koriuma unititi. Po to pak trplenje tijeh bolova, naroito kad bi dugo trajali, nije mogao svak podnositi, i s toga, to je prelazak u Muhamedanstvo vrlo rijetko iz osvjedoenja bilb, to su se mnogi ustruavali od tako odluna koraka. Je li se pak i pored toga koji odluio, da vjerom prevrne, to bi se takav poturenjak zbog vidljivih i prilino irokih oiljaka, koji bi nakon unitenog tetoviranja zaosta-jali u nekoliko poznavao, jer bi svak na prvi pogled znao, da pred njim stoji kakav otpadnik. Obiaj, to su tetoviranja pred-uzimana obino Nedjelom i svetanim danom poslije slube a u blizini crkve, po mojem mnjenju, podupire u nekoliko gornju pretpostavku o uzroku samog tetoviranja u Bosni. to se Nain tetoviranja u ovoj zemlji i za to upotrebljavana mate-rija boje vedinom razlikuje od onog u Jevropi, to nek mi je dozvoljeno, da o ovom predmetu iznesem neke primjedbe. Medu ladarima, vojnicima, radenicima i t. d., pa i u samim najprosvedenijim dravama u veliko se, kao to je poznato, rairio obiaj ili prosto neobiaj tetoviranja. Boje se prave rastapljanjem karmina, cinobera, indiga, praka kamenog uglja ili puanoga praha. Koa se na onom mjestu, koje de se tetovirati, dobro zategne, i znak po elji nabocka" se tankom iglom vrlo estim ubodima, pa se onda ti ubodi natope bojom i onda se nabockano mjesto zavije zavojem. U nekijem predjelima zamau iglu u bo]u i tetoviraju napojenom iglom, im posao postaje kradi. U Bosni te boje drukije spravljaju: ili od lueve ai, ili od obine adi, ili no vrlo rijetko od puanoga praha. Zapali se zublja lua i u se nahvata smola, koja kaplje, u koju se mijea u isto doba na komadu tenedeta nahvatana ad od zapaljenog snopa lua. Ovo se crno tijesto poto se najprije zategne koa na mjestu, gdje de se tetovirati, na zaoid,enom drvcetu namae po koi onako, kakav se znak eli i onda se iglom, koja je gotovo do vrha koncem obmotana, bocka dok krv ne potee; bockanje se dakako esto, jedno do drugoga ini. Po tom se tetovirano mjesto zavije i poslije tri dana opere. Boja od adi pravi se na ovaj nain: Nad svijedom ili zapaljenom svjetiljkom kamenog ulja, koja se dimi, dri se tabla tenedeta, na koju se nahvata adi; ona se skupi i u malo vode razmuti i isto se onako upotrebljava, kao prije spomenuto tvjesto, t. j. nacrta se" pa se tek onda nabocka. Puani prah vrlo se malo upotrebljava. S tog, to se u Bosni samo crna boja za tetoviranje upotrebljava, jasno je, to je ono uvijek jedne te iste boje, i to plave sa po kojim ubodom zelenkastim. Tetoviranje vre vedinom stare ene tako zvane vjete ene , ede se podvrgavaju uzajamno i djevojke ovoj ljubavnoj slubi, koja gledaocu izgleda vrlo aljiva, osobito, ako se tetovira djevojka, koja je osjetljiva, pa raznim krivdzenjem dica i gdasnom vikom proprada vsaki ubod. Razloga, koji su bili povod te se tetoviranje uvelo, ved ih je nestalo, no s jedne strane nagon podrazkavanja, koji se u ljudima nahodi, a s druge strane to domade stanovnitvo vrsto uva narodne navike, dovoljno je , da de se nakaenje tijela ovijem tetoviranjem jo zadugo kao narodni obiaj odrati meu katolicima u Bosni i Hercegovini.

tetoviranicovjek @ 04:04 |

Komentiraj | Komentari: 0

Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini

Tetoviranje je u Bosni (osim veoma rijetkih izuzetaka) jedino i splohom u katolikog dijela naroda u Bosni uobiajeno.Tetoviranje je oznaka po kojoj se jedino katolici raspoznavaju.Taj je obiaj imao tu svrhu da se sprijei otimanje katolikih djevojaka od Turaka i kradja, otmice djece u janjiarsku vojsku te poturivanje. Tetoviranje se obino sastoji od niza malih kriia te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini. Tetoviranje obuhvaa katolike krajeve srednje Bosne, naroito u kotarima sarajevskim, visokom, travnikom, fojnikom, prozorskom, bugojanskom, i niz Donji Vrbas, kotorvaroki i banjaluki.U sjeverozapadnim podrujima taj je obiaj jos u punom jeku, dok u dolini Neretvice, Varea, Vijake tetovira se samo jo da se zadovolji formi. Najljepe oblike tetoviranja pronadjeni su u dolini Lave, oko Gue Gore, a vie manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banje Luke. U tim je krajevima jezgro katolikog iteljstva pa je po tome to podruje najvie proirenog tetovriranja paralelno najjaem podruju katolicizma u Bosni. Tetoviranje obino obuhvata ruke i prsa, u ena je mahom obilatije nego u mukaraca. U ena obino je iarana gornja strana ruke, pregib, ruka ispod lakta, a esto i nad laktom, tetoviranje esto je produeno i na donju stranu ruke, ponekad je tako gusto da se prava boje koe jedva moze razaznati. Prsa se obino tetoviraju nasred grudne kosti. Pri tetoviranju se obino postupa tako sto se najprije nacrta ornament na koi tupim krajem igle zamoenim u crnilo, pa se onda po crteu iljastim rtom dotle bocka dok ornament ne bude gotov. Iza toga se rana svilenim papirom obloi i zavije. Istom drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Tetoviranje se obicno vri u proljee uoi proljetnog sunanog obrata.tj. na Josipovo(19.oujka) Kri je jednostavnog oblika i ukraen, taj se temeljni oblik sastoji od jednako dugakih ukrtanih likova koji se dalje ukraavaju da su na polugama kriica smjetene sad prave, sad na oblik srpa savijene linije ili u toke, takav se ukraseni kri zove Jelicin Krii pri cemu ukrasi na krajevima imaju prikazati jelove pupove. Takodjer, jedan od oblika rasprostranjenih motiva je i Kolo. Mjesto mu je od starine na gornjoj strani ruke, ispod lakta ili na prsima. Kolo je obino dvostruko, te jedno vee obuhvata jedno manje. Drugi je tipski motiv Ograda. Ima oblik polukruga, sredina ograde je obino ukraena kriem ili jelicama. Kolo se ponekad vidja kod mukaraca nad laktom, dok kod ena jedino ograda se nalazi na gornjoj strani ruke. Iznad ograde esto je od jedne kotane kvrge do druge ukraen tipskim ornamentom, narukvicom. esto puta narukvica postaje ralanjen, ukusno stiliziran trak, koji ruku ispod lakta esto pokriva u irini i do deset cm. Drugi ornamenti koji se mogu esto vidjeti jesu klas, zvijezdica, sunce i mjesec. Ovo su izvorni motivi, a tek je ime zbog slinosti uzeto, od zvjezdanog neba, kao sunce,mjesec, od biljnog carstva kao jela i klas ili naposljetku iz ljudskog vidokruga, kao kolo koje u prenosenom smislu oznaava obitelj i ograda, koja obuhvaa dom i dvorise. U Fojnici se dosta esto moe vidjeti u ena tetovirano Ime Isusovo, monogram Krista IHS koji se mahom nailazi kod varoanki.

Ulomci iz Napretkovog hrvatskog narodog kalendara za 1992.godinu.

tetoviranicovjek @ 04:03 | Vesica piscis

Iskljueno | Komentari: 0

Opet moram citirati ve spomenutog autora iz Hrvatske, A. P. Kezelea: Evo jednog primjera. .. .. Prilikom diobe stanice, koja predstavlja osnovu ivota, javlja se jedan tipian oblik sastavljen od dva preklopljena kruga. Rei emo skupovi ili logotip nekih zapadnih kompanija..... U zapadnom svijetu ovaj oblik se naziva Vesica piscis, a u kranstvu se povezuje s Kristom kojeg vjeito prati simbol ribe. No, ovaj simbol je poznat i u Indiji kao mandorla, kod nas mandula (badem), a pojavljuje se i u drugim ranim civilizacijama poput Mezopotamije ili afrikih kultura. Gdje god se naao on ukazuje na stvaralaki proces raanja i umnoavanja...... Citat. .. .. Neobino je to isti znak susreemo kod katolika u Kraljevoj sutjesci. Naime, enskoj djeci se tetovira na nadlanici niz slinih ili istih znakova. Ako se uzme u obzir da su stanovnici podruja najstariji ostaci Ilira, onda moemo govoriti i o nasljeu obiaja od Prailira koji su ivjeli na tom podruju. Naziv sela Obre, asocira na pleme Ilira koje je ivjelo u navedenom podruju. Oito je, stoga, da kontinuitet ivota postoji, a i obiaji, koji predstavljaju trajni karakter ivljenja prema obrascima kojih nismo ni svjesni.

tetoviranicovjek @ 04:00 |

Iskljueno | Komentari: 0

Isjecak iz clanka "Bosanska narodna medicina" Autor: Karl Steiner

Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA Datum izdavanja: 01/10/1903

U katolika je povrh toga jo i tetoviranje u obiaju i ono se provagja naroito kod djevojaka, kad nastupi doba menstruacije. Narod vjeruje, da urezani krievi" uvaju od zlih demona i gjavla, da su ti znakovi neizbrisivi i da e se opet pojaviti, ako ih upravo i izree. Raznovrsno se tumae uzroci ovog, u katolika ope rairenog obiaja. Jedni nagagjaju, da je tetoviranje u davnini uvelo i preporuivalo katolicko sveenstvo, kako bi se zaprijeilo, da katolikinje prelaze u islamsku vjeru i da katolicke djevojke, naarane ovim isto kranskim znakovima ne ugrabe muslimani, to se u prijanja vremena kad i kad dogagjalo. Da se shvati ovakovo nagagjanje o postanku i

uzrocima tetoviranja spomenuemo, da se usjeeni znakovi mogu ukloniti samo time, to bi se na naaranim mjestima koa izrezala, dakle provela operacija, koja bi prouzroila silne bolove i ostavila rune brazgotine. Drugi opet tvrde, da s ovim obiajem sveenstvo nije imalo ba nikakva posla, da mu je pae protivno pa navode, kako osim krieva" svim drugim ornamentalnim motivima manjkaju kranska, naroito katoliko-kranska obiljeja. Pouzdano je ipak to, da u nagonu naljedovanja i u pridravanju tradicijonalnih obiaja iz doba predaka lei glavni uzrok, to se tetoviranje odralo do u sadanjost. U proljee na Cvjetnu nedjelju ili u Velikom tjednu pred Uskrs, zatim na blagdan sv. Josipa, dakle u predveerje poetnog dana proljea (proljetnog ekvinokcija) sabrae se mladii i djevojke od 12.16. godine pred crkvom, da se poslije mise podvrgnu tetoviranju. Tom e se prigodom razviti arolika slika kao kakvo narodno slavlie. Sa svih strana nagrnuo narod u praznikim haljinama pjeice, na konju ili kolima, jer sluati misu njemu je pravi duevni uitak. Crkva je puna puncata seljakog svijeta, koji se ili kleei ili stojei sasvijem predao pobonim uvstvima. Mukarci skinue crveni saruk te pognue cisto obrijane glave, gdje ostavie tek lijepo spleteni perin, pa se ko i ene za podizanja glavama dotiu poda, da onda raspruivi ruke upru poglede u oltar. Paljivo i mirno slua narod rije Boiju, sa sviju lica ita se ista pobonost i sve, i staro i mlado predalo se potpunoma vruoj molitvi. Posmatra moe tom prilikom opaati tota zanimljiva; tu vidi staraka, od teko brige, i moda i strasti narovaena lica, na drugoj strani eno ti nabakamljene ene i djevojke, onda opet junacke glave sa sjajnim ocima, a tamo u okrajku po gdjekoje tupo seljako lice. Ali e zapaziti i luetike sedlaste nosove, lupus ex foliativus, lepra tuberosa i itavu kliniku konih bolesti. Majke su donijele svoju naprad, domaine pak koriste se ovakom zgodom, da to prodadu ili kupe, i tako e se uz crkvu poslije mise razviti pravi pravcati pazar u isto istonjakom arenilu. Doao i ciganin sa gajdama i emanetom, Arnaut s halvom i eerlemama, karavlah sa upitomljenim megjedom, dambazi, pretrge, trgovci i, da bude slika potpuna, po koji mehandija i kavedija. Cijelo to drutvo veselo je raspoloeno, pjeva se i smije na sve strane a nekoliko baka prihvatilo se posla, da uz aljive razgovore i dosjetke djevojkama i mladiima tamo u prikrajku nabocaju krieve", da ih tetoviraju, koto su po vijestima grkih i rimskih pisaca stari poganski Iliri, Skiti i Traani u davna vremena svojoj mlagjariji na kou arali grbove, plemika znamenja i druge ornamente i slike. U smjesu agje i pljuvake, u tu, razvodnjeni barut ili drveni ugljen (mureef), karmin, indigo, cinober, ili u pastu od lui i smole, stavlja se iljak okrupne igle pa se njome po dotinoj osobi odabrani ornamenat naara na podlaktici, gornjoj strani ruke, na grudima, elu ili nadlaktici. Kad se boja poinje suiti, nabocae je baka vjetakinja u kou. To umakanje igle u onu smjesu i ubadanje u kou ini se nebrojeno puta, a onda se izbocana mjesta obavijaju kroz tri dana travama ili lanenim platnom. Obino e ta izranjena mjesta ubrzo zacijeliti, a da ne ostanu brazgotine; no dogagja se kad i kad, da se rane zagnoje (Sklerose) i da nastupi luetiko ili septiko otrovanje krvi (Lymphengioitis) sa irovima u pazuhu. Daleko opasniji su oni sluajevi, kad se pljuvakom iz ustiju ene, koja obavlja tetoviranje, prenosi sifilistiki virus u kou osoba, koje se daju tetovirati. Na ovakovo izvangenitalno prenaanje sifilisa dosad se prilino slabo svraala panja, jer tim nainom zaraena osoba ne mari mnogo za siune prvotne znakove, koji se javljaju oteklinom lijezde, a i sekundarne pojave esto se previgjaju. Megjutim prelazi ovaj otrov sve to dalje te se dogagja, da se i itava familija inficira i tako se moe protumaiti, to se je ova bolest mogla prilicno rairiti u ovim naim krajevima. Obino se za tetoviranje upotrebljava krst (krii) u jednostavnom ili ukraenom obliku. Na gornjoj strani ruke nabocae se krst u kolu, jeliin krii, starinsko arijsko kolo i polukrug (ograda), na podlaktici narukvica. Rado se upotrebljavaju i velikom vjetinom i strpljivou izvagjaju ko uzorci tetoviranja jo i ovi likovi: srce, sidro,

poetna slova imena, godinje brojke, orao, ukrtani maevi, sunce, mjesec, danica (prethodnica), veerna zvijezda i klas. Sjeam se jednog teaka, koji je imao na grudima vrlo vjeto izbocano raspee Hrista sa obadva zloinca postrance i placucim enama ispod krsta. Uz ovu sliku na grudima imao je taj ovjek na obadvije podlaktice ubocana poetna slova svojeg imena, godinu rogjenja i jo neke vojnike znakove. Kako rekoh, tetoviranje u Bosni i Hercegovini raireno je ponajvie megju katolicima, no ja sam ga naao i kod pravoslavnih i muslimana, kod ovih ipak samo onda, ako su sluili u vojnitvu ili ako su mnogo drugovali s radnicima iz zapadne Evrope. Dogagja se, da od tetoviranja ima i neka korist; to biva onda, ako se radi o identitetu. No uope je taj obiaj vrlo tetan, jer, kako rekoh, njime se esto prenose bolesti krvi i koe.

tetoviranicovjek @ 03:59 | Bocanje krieva

Iskljueno | Komentari: 0

Novinar: Dokumentarni (isjecak Dok smo snimali

film:

Stjepan bocanje iz

krizeva

Stjepic (2006) intervjua)

bocanje

krieva,

nisam

odlio

ispruio

sam

ruku

SV: Kako ste doli na ideju da snimate dokumentarne filmove o obiajima naeg kraja? to Vas je za to potaknulo? - Bavljenje TV novinarstvom od 1991. uinilo je svoje. Napravio sam tisue pria o ljudima i kraju u kojem ivim od kraja 1985. godine. A to izbivanje, prostorni i vremenski odmak od ljudi i kraja gdje sam odrastao kod mene je vremenom stvarao sve veu potrebu za dolascima. Neki to zovu nostalgijom. udno je to, ali meni ne vjeruju kad kaem da se ni na kakvom godinjem odmoru ne mogu opustiti kao kad doem kui. A kad doem nema mi veeg zadovoljstva nego izai na Goru na greblje, sresti nekoga, otii u Sutjesku, provozati se po naim seli ma. E sad, kud god krene vidi ili uje neto, doe ti ideja, i ima cijeli film pred oima. Potreba za snimanjem kraja rezultat je iskreno reeno i oajnog stanja naega kraja. Ja sam osjeao obavezu napravit to mogu, a mislim da sam s kamerom mogao napravit najvie. Jesam li dovoljno napravio neka drugi sude. A to se tie bocanja, to je posebna pria. Meni su jo pred oima ruke moje pokojne majke, onako pune krieva. Puno sam o tome razmiljao i shvatio da je iz dana u dan sve manje tih krieva. Iako sam u knjigama itao o tome obiaju, sluao kako se to radilo, odluio sam to po svaku cijenu zabiljeiti na filmu. Jer vremena je ostalo malo, nema puno onih koji to znaju radit.

Bocanje SV:

krieva

Ivke

Stjepi se

na

ruci se

Mateje

Stjepi, Vi

Poljice dali

(detalj

iz

filma)

Zato

nabocati?

- Dok smo snimali, nisam odolio, ispruio sam ruku mojoj rodici Ivki Stijepi i ona mi je izbocala mali krii. Kako do sada nisam imao prigodu, sada javno zahvaljujem svim enama koje su sudjelovale u tome snimanju, ne mogu ih sve poimence nabrojiti jer sam im zaboravio imena, zatim velika hvala obitelji Ante Tua koja mi je otvorila vrata njihove stare kue u Sutjesci, vama fratrima. Posebno posthumno zahvaljujem mome kolegi snimatelju Borisu Zegnalu koji je to sve profesionalno odradio. Koliki smo mi posao napravili moda najbolje govori podatak da prema standardima produkcije takav projekt radi ekipa od 10-ak ljudi barem 3-4 dana. Taj film kao to je poznato emitiran je na HTV-u nedugo nakon to je kolega Boris Zegnal iznenada umro

tetoviranicovjek @ 03:58 |

Iskljueno | Komentari: 0

Ivan Muid - Hrvatska povijest 9. stoljeda Iz knjige: Hrvatska povijest 9. stoljeda Autor: Ivan Muid

stranica 102-103
Neki su ostaci paleobalkanske kulturne batine, koje tijekom stoljea nalazimo i u Hrvata, pripadali i drugim etnikim elementima na balkanu. Tako je pojava tetoviranja poznata u Makedoniji, Bugarskoj, Grkoj, Albaniji, Crnoj Gori i drugim balkanskim podrujima. U Hrvata

je tetoviranje poznato osobito u Lici, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori i primorju, ali je injenica da se tetovira veina Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tetoviranja u naim krajevima bilo je sigurno od prapovijesti. Strabo, kad pie o Japodima, tvrdi i ovo: "Onaj je kraj siromaan, oni veinom ive od sijerka i prosa; oruje im je keltiko, a punktiraju se kao i ostali iliri i traani. Taj strabonov podatak potvrdjuje da je tetoviranje autohtona pojava na velikom dijelu balkana. Medjutim, tetoviranje kod hrvatskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini... predstavlja nesto specifino u odnosu prema tatauiranju kod nekih drugih etnikih grupa na balkanu (npr. kod jednog dijela Arbanasa, te kod aromunskih grupa u Bugarskoj, Albaniji, Grkoj i Jugoslaviji. Ta specifinost u tetoviranju bosanskih i hercegovackih Hrvata izraava se prvenstveno u vitalnosti odravanja tog narodnog obiaja do danas, i u obilju ornamentalnih motiva kojima se ukrauje ljudsko tijelo. nisu jo za sve narode, pa tako ni za Hrvate posebno u Bosni i Hercegovini, razjanjeni ni podrijetlo ni pravi smisao odravanja tetoviranja. Na temelju raspoloive gradje smatra se da se i u toga hrvatskog stanovnistva radi o jednoj jako ukorijenjenoj staroj tradiciji koja se neprekidno odravala do dananjih dana. Bez obzira na to to je tetoviranje zajedniko mnogim narodima na Balkanu, vano je u Bosni i Hercegovini zbog njegovih posebnost i koje su dokaz da ono ne potjee ni od kojeg razliitog etnikog elementa iz doba "seobe naroda".

tetoviranicovjek @ 03:56 |

Iskljueno | Komentari: 0

Krievi su oduvjek bili simbol srede, blagostanja, zdravlja i ivota samog.

tetoviranje/skarificiranje strana Marina Rekonstrukcija medjurjeja

eneolitiku 15-16 Milievic eneolitiku save

enske dunava,

odjee drave

u i

...Na dva idola iz vinkovaca vide se urezani krievi. Opet se nalazimo pred ranijom dilemom da li je to samo ukraavanje idola, posveenom nekom boanstvu, religijskim simbolima ili je precrtavanja naina na koji su ukraavali svoje tijelo. Uzmimo kao tonu predpostavku da se radi o tatauiranju. Taj ukras moe zapravo bit izveden na tri naina: bojenjem (koje nije trajno), tatauiranjem (stavljanjem boje ispod koe ubadanjem iglom ili nekim drugim iljastim predmetom) ili skarificiranjem (cikatrizacijom, pravljenjem oiljaka po tijelu-cicatrix). Posljednja dva naina su trajna. Vec je M. Hoernes pretpostavio postojanje tatauiranja kod predhistorijskih naroda. I u tom nainu ukraavanja postoji problem: da li je to samo ukraavanje ili ima drugaiju pozadinu. danas je poznato da tatauiranje i skarificiranje oznaava pripadnost plemenu ili drutvenom sloju, npr. u Africi kod Nilota, Ba tonga, naroda centralnog i istocnog Sudana, etiopije... moze biti i kultna oznaka- u vuedolskoj kulturi kriz je est motiv, veina je ukrasa organizirana po sistemu kria; ima mnogo kupa na krinoj nozi, andrijinih krieva, sunanih krugova sa kriom, kukastih krieva itd. krievi su oduvjek bili simbol sree, blagostanja, zdravlja i ivota samog. Svastika se izvodi od sanskrtskog su (dobro) i ast (jest) ili pak od svasti (srea) . Svastika sa rukama poloenim na desno se smatra solarnim

simbolomjer imitira kretanje sunca koje u sjevernoj hemisveri izgleda kao da dolazi sa istoka i preko juga kree na zapad. Svastika sa rukama okrenutim prema lijevo esto oznaava no i magijske radnje. Prema tome je lako mogue da su nosioci vuedolske kulture ukraavali tijelo motivima kria kao elju za sretnim zivotom i zdravljem pojedinca. Pojava kao tatauiranje ili skarificiranje rairena je kod prethistorijskih naroda balkana: u Butmiru, Vinci, te dalje u uuteni kulturi. Prema tome ta pojava u vuedolskoj kulturi bi prije bila pravilo nego izuzetak.

tetoviranicovjek @ 03:55 | Tekstil bez tekstila

Iskljueno | Komentari: 0

Kojim bi se dijelom vlastite batine tekstilac mogao nadahnuti u ambijentu gdje manjka podrazumijevanog gradiva za svoj posao, poput oskudne odjede na kupalitima, ili ak posve izostaje kako se to zbiva na nudistikoj plai? Doista, moe li tekstilac neto zaraditi i meu ljetnim nudistima (ostavivi postrance njihove specijalizirane dudane sa svim usputnostima, od torbica do kapa), pa jo k tome i ukorijenjeno u svojoj kulturi? Pitaju li vas ovo u kljunom pitanju Milijunaa, odgovor je potvrdan, i glasi: sicanje. To je, naime, na narodni naziv za tatauiranje, odn. tetoviranje, rije nadolu iz antipoda. Stare Hrvatice svoja sicanja, istina, nisu radile da bi ih pokazivale na nudistikim plaama, ved su ih preuzele od djevojaka iz prastarih balkanskih naroda da bi ih u slinim adolescentskim situacijama uobliile kao znak raspoznavanja od susjeda, u novijim stoljedima uglavnom meu slavenskim muslimanima. Zateknete li se ovih dana u kakvom kninskom dudanu, moda vam upadne u oi rukav podignut nad sicanim zapedem bosanske Hrvatice. Nevolje kakve su ih nagnale napustiti svoje krajeve podsjedaju na doba mletako-turskih ratovanja koncem XVII. st., kad su mnoine zapadnobosanskih i srednjebosanskih Hrvata potraile utoite i u selima izmeu Sinja i ibenika. Danas je to jedini dio Hrvatske gdje posto ji narodni obiaj tetoviranja, osoben samo enama. Za mlae itatelje moe se dometnuti da naa tradicija ne poznaje buenje koe, pomodni piercing, no bila je zabiljeena kauterizacija paljenje koe u likovima ukrasnih ara. O svemu tome podrobno je pisao Mario Petrid jo 1973. to sicanje moe doapnuti prijemivom tekstilcu na nudistikom kupalitu? Ova nas navada prisjeda prapoela ljudskog ukraavanja, na svojevrsno odijevanje bez odjede. Njena elementarna ornamentika (toka, kri, krug, cik-cak, grana) s osobitostima Bosne i Dalmatinske Zagore moe naputiti na predindustrijske, gotovo plemenske naboje kakve moe poluiti susret s iskonskim arama i kontrastima, slino kako se osjedamo pred risotinama Keitha Harringa otisnutima na majicama iz suvenirnica prestinih svjetskih muzeja. I zadnjih pedesetak sicanih stanovnica Dalmatinske Zagore, iz vremena kada su to djevojke sredinom prolom stoljeda to jo upranjavale, mogu postati heroinama nove mode.

Prvi put objavljeno u NIB 28. srpnja 2003.

tetoviranicovjek @ 03:54 |

Iskljueno | Komentari: 0

Heinrich Renner: Bosnom i Hercegovinom uzdu i poprijeko, hodanje Prijevod: B.K.

Jajce i okolina u sadasnjosti

Ja spomenuh ved turske frizure u katolika. Ali ima jo jedna vrlo spomena vrijedna pojava kod njih, koja se moe vidjeti kada se nakon crkvene mise umjeate u grupe ena i djevojaka. Naime, one su sve tetovirane, najede na (vedinom otvoreno noenim) grudima, gornjoj strani ruku, akama, i ponekad ak i na celu. Skoro ni jedna posjetiteljica crkve nije oskudjevala ovoga posebnoga plavog nakita (misli tetovae). Kako Dr. Leopold Glck u Sarajevu, u Glasniku saoptava, tetoviranje katolika je u toliko vie upadljivo, jer je u ostalih konfesija u Bosni i Hercegovini mnogo rjee, skoro da se nikako ne pojavljuje. Ni kod muhamedanki u elebicima (okrug Foa), nekih podruja Neretvanske doline i oko Kulen Vakufa, gdje se islamske ene ne pokrivaju, a ni kod drugih, koje je on kao doktor, nepokrivene i ogoljene, imao priliku da vidi, nije naao ni jednu tetovazu. Takoer i kod grkih ortodoksa su se ene vrlo rjee tetovirale nego u katolika, i to samo u krajevima gdje su one sa njima izmjeano ivjele. Njihove tetovae takoer nisu tako rairene i ne pruaju tako bogate ukrase kao one kod katolikih ena. Mukarci se tetoviraju mnogo rjee, tu takoer ponovo uglavnom katolici. Kod mukaraca ini kri najvaniji znak, ali bez ukrasa. Medju grkim ortodoksima je spomenuti doktor vidio tetovae samo kod mlaih mukaraca, koji su sluili u bosanskoj andarmeriji ili kao vojnici. Ali kod njih ne igra vie kri glavnu ulogu, ved Merz, kruna, sidro, poetna slova imena i prezimena, godinji brojevi itd. ak se kod jednog bivseg vojnika naao i dvoglavi orao. I kod prijanjih turskih vojnika se moe u pojedinim sludajevima na gornjoj ruci ( iznad lakta ) nadi kriva sablja ili polumjesec sa zvijezdom. Tetoviranje kod starih slavena nije bilo obiaj, a za miljenje de je isti jedan u svojoj formi izmijenjeni zaostatak iz pretkridanskog vremena, ne nalaze se ni u analima

slavonske prahistorije nekakva uporita, niti se kod dananjih slavena izvan okupiranog podruja moze vidjeti, pa ni u narodu, tetoviranje u nekoj rasprostranjenoj mjeri. Po tome, ovaj obiaj u Bosni ne ide vjerovatno prije osmanlijske invazije. Protiv toga govori vec okolnost da se tetoviranje prakticira u samo jednom dijelu, ovoga, i pored konfesionalnih razlika, ali u njegovim obiajima slinog naroda. Kada bi tetoviranje bilo jedan stari zemaljski obiaj, onda bi sigurno imalo svoju vlastitu oznaku. Ali se u narodu oznaava samo kao bocanje krieva, to vrlo na i po sebi upuduje na mlae porijeklo obiaja. Dr. Glck misli pak da je naao slijedece objanjenje. U zadnje vrijeme kraljevstva je bogumilstvo bilo kroz katolianstvo naizgled iskorjenjeno, ali se ovo zadnje narodu jo dugo nije bilo ulo u meso i krv. Ono sektatvo se predugo u Bosni zadralo, inilo je predugo vjeroispovjest modnih i siromanih, da bi tek tako u jednom kratkom vremenskom razdoblju moglo da nestane iz sjedanja i srca naroda. Pa su mnogi katolianstvo primili samo povrinski i nevoljno, i otadose u srcu vjerni staroj bosanskoj vjeri. Kada su osmanlije preplavili balkansko poluostrvo, nije ni jedan narod, jedne iza druge osvojenih drava, tako masovno prihvatio mohamedansku vjeru, kao u Bosni. Pa se razumije samo po sebi da su katoliki svedenici, im je jednom nastupilo izvjesno primirje, posegli za svim postojedim sredstvima, da bi ograniili dalja odstupanja od vjere. I kako je islamu simbol kria mrzak, moralo je katolikim svedenicima biti lako za predpostaviti, da se kroz igosanje kria na jednom vidljivom dijelu tijela, oteava prihvatanje mohamedanske vjere. Ako je neki tetovirani katolik htio da promjeni vjeru, morao je prije svega da odstrani kri sa njegove koe, to je ali bila pravo bolna procedura, jer se koa morala unititi do dubljih slojeva korijuma. Ali kako izdravanje velikih bolova nije svaija stvar, tako je poneko radi toga sigurno bio prepadnut prije odluujuceg koraka. Ali ako bi se usprkos tome neko odluio da promjeni vjeru, bio bi kroz vidne i priline oiljke, koje su nakon unitavanja tetovaa morale preostati, na fatalan nain kao neofit prepoznatljiv. Obiaj prireivanja tetoviranja uglavnom nakon mise i u blizine crkve, podupire unekoliko gornju predpostavku o postanku tetoviranja u Bosni i Hercegovini. Meu mornarima, vojnicima, radnicima itd. I samih najkultiviranijih drzava, vlada kao to je poznato lo obiaj tetoviranja u dosta rasprostranjenoj mjeri.

Tinte se pripremaju iz tvari karmina, cinobera, indiga, ugljene i puane praine. Koa na mjestu tetoviranja se zatee i eljeni crte se ubada finom iglom gustim ubodima jedno pored drugog, zatim se tinta utrljava u ubode i na kraju se stavlja zavoj. U ponekim krajevima se igla umae u tintu i tetovira tako sa armiranom iglom, to skraduje postupak. U Bosni se tinte drugaije proizvode, i to ili iz ai lua, ili iz obicne cai, ili pak u rijetkim sluajevima iz puane praine/baruta. Zapali se trijeska lua, i u fildzanu se skuplja kapajuda smola, u koju se istovremeno mijea ca skupljena tokom sagorijevanja trijeske lua na jednom limu. Ova crna pasta, nakon zatezanja mjesta koje se tetovira, se nanosi sa jednim zailjenim drvenim tapidem po eljenom crteu na koi, i onda se ubada do krvarenja sa jednom iglom omotanom skoro do vrha sa koncem. Ubodi se naravno stavljaju gusto jedan pored drugoga. Tetovirana koa se zatim zamotava i pere nakon tri dana. Kako u Bosni kod tetoviranja dolaze samo crne tinte u upotrebu, tako je objanjivo, da su iste uvijek jednobojne, i to plave sa sjenilom zelenila. Tetoviranje vre uglavnom starije ene. Razlozi, koji su doveli do uvoenja tetoviranja, su nestali, ali ljudima svojstveni nagon oponaanja i odravanja obiaja, bi smio biti dovoljan da se ukraavanje tijela kroz tetoviranje odri jo dugo kao narodni obiaj kod katolika Bosne i Hercegovine. Autor: Heinrich Renner, 1896 god. Iz knjige: "Durch Bosnien und die Herzegowina kreuz und quer, Wanderung 1896."

Knjiga je objavljena i u Bosni i Hercegovini. Izdava: Dobra knjiga, Sarajevo, 2006

tetoviranicovjek @ 03:53 | Kriidanje ........

Iskljueno | Komentari: 0

Iz knjige poetika i povijest hrvatske usmene knjizevnosti autor: marko dragic KRIZICANJE poznata je predaja kako su turci upadali u cicinarska sela i otimali djecu, uglavnom zensku. Tako od nekog bogatog cicncara beg zatrazi kcerku za zenu. Otac nije smio odbiti bega pa mu je rekao da dodje nakon mjesec dana kad bude sve spremno za svadbu. Djevojci su istetovirali kriz na celu pa je beg nije mogao uzeti za zenu. Otada su sve cicinarske zene djevojke tetovirale kriz na celu i na rukama. U tursko doba, kada su age i turski gospodari bili strah i trepet katolickom pucanstvu, posebno zenskom stanovnistvu, zene su vjerovale da ih samo bog moze u tome sacuvati. Zato su jos od rane mladosti crtale krizeve po rukama.

Na dan svetog josipa djevojke i mladici u dobi od trinaest do sesnaest godina su se krizicali. Pored blagdana svetog josipa krizicalo se i na blagovijest, cvijetnicu, u dane velikog tjedna i na ivandan. U jednoj zdjelici zamijesao bi se med i usitnjeni ugljen od izgorenog drveta. Prah je trebao biti sitan. Kad bi se pomjesao sa medom, dobivala bi se crna smjesa. Tada su bake i mlade zene iglom zamocenom u tu smjesu crtale krizeve po rukama. Kad bi ih nacrtale, onda su ponovo manjom iglom bockale u to ucrtano mjesto. Ta smjesa ulazila je pod kozu. Postupak se ponavljao i nekoliko puta dok bi ta crna smjesa ostala plavkasta na kozi. Ranice bi zarasle i crtezi kriza ostajali su za cijeli zivot. Vjerovalo se da ih ti krizevi stite od napasnika. Cuvalo se postenje i ponos. S tim se krizevima i umiralo i svaka od njih je vjerovala da ju je samo bog tako zastitio od napasnika (238). u imotskoj krajini jos uvijek se na rukama starica moze vidjeti tetoviran jedan veci ili vise manjih krizica. Ti krizici su ostali kao podsjetnik na vrijeme osmanskog terora. Sam postupak tetoviranja je bio sljedeci: ostrom iglom bi se bockala koza pa se u ranice ubrizgavala boja da se na kozi trajno vidi kriz simbol krstene duse. U imotskoj krajini tetoviranje je uzelo maha za vrijeme turskih provala. Oni bi vrsili razne zulume te bi, izmedju ostalog, lovili krscanske djevojke i zene te ih silovali. Da bi se to nasilje sprecilo, jedini nacin je bio da se na rukama utetovira vise manjih krizica , a na prsima malo veci kriz. Znalo se da turci bjeze od kriza i da se nikada ne bi dotakli rukom ruke krscanske na kojoj bi ugledali kriz, ili prsiju, na kojima bi bio jos veci kriz. Cak su i majke svoje mladje kceri tetovirale, i to obavezno na saci, zbog obicaja nosenja dugih rukava. (238) katarina tomas zapisala je 2007 godine, a prenjela joj je majka ana tomas (djevojacki. Todorovic, rodj. 1949 godine) rkp. Ff mostar, d 60, str 41.

tetoviranicovjek @ 03:52 |

Iskljueno | Komentari: 0

Sestra Martina - opatica s tetovaom

Za sestru Martinu, sakristanku u crkvi svetog Nikole biskupa, saznala sam sasvim sluajno, u jednom razgovoru s prijateljima nakon upnog vjeronauka. Sestra Martina naoko nije uopde drugaija od ostalih asnih sestara. Jednostavna je, tiha, skromna, potpuno posvedena Bogu. Sada je u mirovini, ali jo uvijek vrlo aktivno sudjeluje u ivotu i radu Crkve. Ipak, po neemu jest posebna. Ona ima neto, inae sasvim nespojivo s jednom opaticom. Svaku njezinu ruku krasi po jedna tetovaa!

Odlazedi na ovaj razgovor, silno sam eljela otkriti kako to da jedna opatica moe biti istetovirana. Saznala sam i to, ali i mnogo, mnogo vie

Sestro Martina, odakle ste rodom? Dolazim iz Bosne i Hercegovine.. Roena san u jednom malom selu u srednjoj Bosni. Mjesto se zove Goljenica, a pripada opdini epe. epe je izmeu Zenice i Doboja. To je jedno malo mjesto, jedna mala Hrvatska enklava s 15 000 Hrvata. Ima i Muslimana i Srba, ali ima i tolerancije, tako da nema problema sa suivotom. Kakvo je bilo Vae djetinjstvo? Vrlo se rado sjetim tog razdoblja svog ivota.. Bilo je mnogo radosti, veselja, igre. Kao dijete sam kroz igru i mnogo uila. Mama me, na primjer, uila tkati. Napravila bi mi mali tkalaki stan, dala mi malo materijala, malo potke, i ja bih igrajudi se na njemu usput uila tkati. Uila sam i plesti, vesti, kuhati, obraivati lan, ali sve kroz igru! Imam i tu sredu to imam dvije mlae sestre pa smo se nas tri zajedno igrale uvajudi stoku. Uglavnom, moje je djetinjstvo bilo jako lijepo, i zahvalna sam na svemu to sam tada nauila. Male djevojice mataju da de kad odrastu postati balerine, pjevaice, glumice...Jeste li Vi oduvijek eljeli biti asna sestra? Ja sam zaista zahvalna Bogu to potjeem iz jedne obitelji u kojoj su Bog, molitva i rad uvijek bili na prvom mjestu. To je jako utjecalo na mene pa sam ved u 5. razredu razmiljala o tome kako du svoj ivot posvetiti Bogu.

Kako je izgledalo Vae kolovanje? Bilo je to davne 1961. Iz mog kraja jako je malo djevojica ilo u osmogodinju kolu. Ile su u redovnu etverogodinju kolu, dalje ne bi ile. Uglavnom bismo sve sami uili. Nama roditelji nisu mogli pomagati kao vama danas, jer oni nisu ili u kolu. Jeste li voljeli itati kolsku lektiru? O, da. Jako sam voljela itati. Posebno sam voljela pjesmice. ak i one due s lakodom sam uila napamet i onda ih, onako sva vana i ponosna, recitirala mami. Jeste li u mladosti imali simpatije i zaljubljivali se poput drugih djevojaka? Da, jesam! To je sasvim normalno za jednu zdravu, mladu osobu. No za mene je Bog uvijek bio prva i jedina ljubav, pa sam uz Njegovu pomod uspjela nadvladati sve druge izazove.

Sjedate li se tko Vam je onda bila najbolja prijateljica? Sjedam se. To je bila jedna djevojka koja je ila sa mnom u kolu i zvala se Marija Antolovid. Kasnije smo se razile, otile smo svaka svojim putem. Ona je otila u Slavoniju, udala se, a ja sam otila u samostan, tako da se rijetko viamo Razlikuju li se dananja djeca od one s kojom ste Vi nekada rasli i provodili djetinjstvo? Djeca su uvijek djeca, i svakom je djetetu potrebna ljubav i igra. Mislim da bi djecu i danas trebalo jo od malena uiti raditi i upudivati na ono pozitivno. S koliko ste godina poloili zavjete? U samostan sam otila po zavretku 8. razreda. Nakon 18. godine poloila sam prve zavjete, a vjene zavjete poloila sam u 24. godini. Kako je to prihvatila Vaa obitelj? Moji su roditelji bili vrlo sretni kad sam im rekla da sam odluila otidi u samostan. Uvijek su mi bili potpora. Jedino su se pomalo pribojavali hodu li ja to modi i hodu li

biti ustrajna u tome. Bila bi za njih velika sramota da sam otila u samostan, a onda odustala i vratila se kudi. Zapoeti kolu, a ne ju zavriti, u ono je vrijeme bilo neprihvatljivo. Je li Martina Vae krsno ime? Moje krsno ime je Manda, a redovniko sam dobila na dan kad sam primila i redovniko odijelo. Tim sam inom postala jedan potpuno novi ovjek: po svom opredjeljenju, po oblaenju, po zavjetima. Novi ivot novo ime! Danas promjena imena vie nije nuna. Moe se zadrati i krsno. to za Vas znai biti asna sestra? Za mene to znai biti potpuno predana Bogu i na pomod ljudima, bez nekakve raunice. Kako ste dugo ovdje, u akovcu? U akovcu sam tri i pol godine. Znai, ved etvrtu godinu, Nakon isteka mog mandata kudne poglavarice u Kotar Ivanidu, dobila sam redovni premjetaj. U akovcu je u to vrijeme trebalo nekoga za sakristiju, a bududi da sam ja obedala poslunost svojim poglavarima, naravno da sam pristala dodi.

Objasnite nam to ustvari radi sestra sakristanka,? Sestra sakristanka priprema sve za svetu misu kao i sva liturgijska dogaanja: molitve, klanjanja... Osim toga, brinem se o istodi crkvenog posua, crkvenom rublju, izraujem cvjetne aranmane za crkvu. Jednostavno, brinem se za istodu i urednost crkve. Otvaram i zatvaram vrata. Naravno, tu sam i za ljude koji esto dou sa svojim potrebama i problemima pa malo popriam s njima, pokuam im pruiti rije utjehe,. Molim za njih, molim s njima. uli smo da ste vrlo kreativni i da su vai cvjetni aranmani posebno lijepi. To vam je hobi? Ma nije mi to hobi, nego jo jedan posao koji radim s ljubavlju. Ja se svakom svom poslu potpuno predajem, nastojim ga napraviti najbolje to mogu..Trudim se.

to onda radite u slobodno vrijeme? Jako volim itati i sve svoje slobodno vrijeme koje imam provodim itajudi. Uglavnom itam knjige duhovna sadraja, ali volim i knjige s drugom tematikom. Proitala sam, na primjer, sva djela Ive Andrida. Prije sam vezla, radila sam puno runih radova, ali mi oi vie ne daju Ponekad pogledam i televizijski program. Volim Milijunaa Moete li nam opisati ivot u samostanu? ivot u samostanu je vrlo lijep i sastoji se od molitve, rada i reda. Imamo pravila kojih se trebamo drati, kao i u svakoj obitelji, a osim toga imamo i zavjete koje smo poloili i koje smo obedali Bogu preko svojih poglavara, unutar svoje redovnike zajednice kojoj pripadamo. Kakav je odnos izmeu vas sestara i otaca franjevaca? Mi smo jedna neovisna redovnika zajednica, ali na slubu u samostanu.Znai, ne ovisimo jedni od drugih, svatko ima svoja pravila i tu nema nikakvih problema. Mogu redi da meu nama vlada sklad, razumijevanje i meusobno potovanje. Jedni smo drugima uvijek spremni pomodi. Znamo da postoje razliite zajednice sestara: sestre Urulinke, Karmelidanke,...Kojoj zajednici Vi pripadate? Ja pripadam zajednici kolskih sestara tredeg reda svetog Franje, bosansko-hrvatske provincije, sa sreditem u Sarajevu. Otkrijte nam tajnu Vae tetovae! A, da! Moja tetovaa! Svi me pitaju za nju!. Kad bi pater Josip krizmanicima rekao da ne smiju pravit tetovae po rukama, svi bi odmah pitali: A kako sestra Martina moe, a mi ne? Ovako...Ova tetovaa potjee jo iz onih vremena kad su Turci bili u Bosni i Hercegovini. Njome su se oznaavala krdanska, posebno enska djeca. Zbog ega? Turci su u to vrijeme djevojke odvodili u Tursku, za svoje... moemo to redihareme. One koje su imale tetovau, bile su zatidene.Na taj su nain roditelji oznaavali i branili svoju djecu od Turaka. Znai, to je bio svojevrsni zatitni znak za krdanske

djevojke.

Kako ste se odluili tetovirati? Sjedam se, imala sam tada 5 ili 6 godina. Bila sam mala i sve to sam vidjela kod drugih, bilo mi je zanimljivo.Tako sam i kod nekoliko djevojaka vidjela ovakve tetovae.Radila ih je jedna ena u selu. Zvala se Ljuba. Dola sam mami i samo rekla: Mama, mogu li i ja idi da mi teta Ljuba nabocka kri? Mama je pristala i tako sam ja dobila tetovau, a teta Ljuba od mene aku bombona! Kako su se nekad radile tetovae? To vam nije bilo kao danas. Zategli bi vam kou na ruci i onda pomodu ai od petrolejke i otre igle nabockali to ste ved htjeli. Kasnije se sve to zamotalo nekom krpom i tako stajalo tjedan dana. Kad bi se to skinulo, napravila bi vam se neka koica koja bi brzo sama otpala. Ne vjerujem da su tada postojala neka posebna dezinfekcijska sredstva, a ako i jesu, naa teta Ljuba za njih nije znala. Ipak, nita se nikada nije inficiralo, ali je bilo jako bolno. . Nedostaje li Vam obitelj, Bosna? Nedostaju mi, ali ne previe jer imam svoju redovniku obitelj, svoju zajednicu koja se o meni brine i imam sve to mi je potrebno za ivot. U kontaktu sam sa svojom obitelji, skoro se svakodnevno ujem s njima, a vrlo ih rado i posjetim pa podijelimo probleme. Ba sam sad izmeu Boida i Nove Godine bila kod kude i bilo je lijepo. Tko su Vai uzori? Moji su uzori blaeni Alozije Stepinac, papa Ivan Pavao II, majka Terezija, a posebno moja utemeljiteljica, asna majka Margareta Kuhar, koja jo nije proglaena blaenicom, ali je cijeli svoj ivot posvetila djeci i naputenim djevojkama za koje je otvarala domove i prihvatilita.

Kad biste se mogli vratiti u prolost, biste li ita u svom ivotu promijenili ili uinili drugaije? Da se sto puta vratim u prolost, bila bih ovo to jesam. asna sestra.
esto nam se neto uini monotonim i nezanimljivim na prvi pogled, ali ja sam upravo nauila da uvijek treba zagrepsti ispod povrine i proviriti u unutranjost. Sestra Martina pravi je dokaz istinitosti ove tvrdnje. Ona je ba kao biser koji se skriva u jednoj naizgled sasvim obinoj, sivoj koljci. Izvor: www.os-treca-ck.skole.hr

tetoviranicovjek @ 03:50 | Tetovirani Krievi

Komentiraj | Komentari: 0

Tetoviranje ruku a i ostalih dijelova tijela (grudna kost, elo) spada u posebnosti hrvatskog katolikog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Stariji e se sigurno sjetiti njenih ruku bake ili majke koje su bile ukraene tetoviranim krievima ili drugim ornamentima. Zanimljivo je da se obiaj tetoviranja ruku krievima iskljuivo vee za podruje srednje Bosne, dok se Posavina u tim izvjetajima ne spominje. Iz srednje Bosne potiu i detaljni opisi tetovaa koje su napravili iro Truhelka i engleska putnica Mary Edith Durham krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Tetoviranje je jedan od obiaja koje Hrvati Bosne i Hercegovine preuzimaju od prastanovnika ovih prostora Ilira (u ilirskim grobnicama su pronaene igle za tetoviranje) nastavljajui tako ovu tradiciju od pradavnih vremena do danas. Britanski povjesniar Noel Malcolm, u djelu "Bosnia: A Short History" pie da obiaj tetoviranja nije poznat meu drugim Slavenima, ve da je tetoviranje posebnost katolika srednje Bosne. Ni Truhelka, ni Durham (Malcolm samo prepisuje/citira Truhelku) ne spominju tetoviranje u sjeveroistonoj Bosni.

Tetoviranje je i jedan od dokaza da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini nasljednici i batinici kulture i obiaja prastanovnika ovih prostora (u Bosni i Hercegovini je tetoviranje rasprostranjeno samo meu Hrvatima). Tetoviranje se obino sastoji od niza malih kriia na prstima i rukama, te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini. este su i tetovae krune te sitnih tokica u krugu koje moda simboliziraju kolo.

Jedan od razloga rasprostranjenosti tetoviranja krieva kod Hrvata u BiH je pokuaj da se sprijei odpadnitvo od katolike vjere tj. islamizacija. Tetovirani kri na ruci je bio vidljivi znak pripadnosti kranstvu i u zlim vremenima je bilo potrebno puno hrabrosti imati takve tetovae.

Isto tako, ovaj obiaj je pomogao da se sprijei tursko otimanje katolikih djevojaka, te otmice muke djece za tursku vojsku (Janjiari).

Postojalo je vie naini tetoviranja, a tetovirale su uglavnom ene.

Jedan od naina je da se na mjestu, na tijelu, koje e se tetovirati najprije nacrta crte, a zatim se brzo bode iglom po zategnutoj koi i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Drugi nain je da se od kore drveta izree krii, te po njemu bode iglom i posipa smjesom od uglja a domaa rakija je sluila kao dezinfekcijsko sredstvo. Tetoviranje je bilo vrlo bolno i tetoviralo se je obino na proljee ili u vrijeme crkvenih blagdana. Ovaj obiaj je, prije dolaska komunista na vlast, bio rasprostranjen u veini sela branskog kraja

(Boe, Lanita, Vitanovii, Ulovi, Zovik).

Danas su modi neke druge tetovae, na nekim drugim dijelovima tijela. Kri, simbol kranstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje krieva na rukama, taj pradavni obiaj naih predaka, umire zajedno s naim bakama i majkama. Anto Sluganovi

tetoviranicovjek @ 03:49 | Tetoviranje u BiH i svijetu Pie: Mirsad ulbid

Iskljueno | Komentari: 0

Tekst je objavljen u reviji Nova arka broj 63 juli/august 2002. g., str.: 24 -28, pod naslovom: Tradicija tetoviranja. Ovo je integralni teskt, bez dodatnih zahvata. Od kada se ljudi tetoviraju, pouzdano se ne moe utvrditi iz razloga to nema pisanih podataka, ali i iz razloga to arheolozi nisu u mogudnosti utvrditi poetke tetoviranja. Nemogude je pronadi sauvane ostatke koe na arheolokim nalazitima. Ono ta svijet zna o istorijatu tetoviranja, vezano je uglavnom za vrijeme nastanka pismenosti i kasnije pomodne trendove tetoviranja. Istoriari vjeruju, da je tetoviranje bilo praktikovano i hiljadama godina prije pojave pismenosti. Na ovaj zakljuak upuduju i otkrida iz XIX i XX stoljeda o tetoviranju kod plemena brazilskih vlanih uma i sa otoja Mikronezije i Polinezije. Za neka od tih plemena i rodovskih zajednica se nije znalo sve do kraja XX stoljed a. Obzirom

na civilizacijski nivo tih plemena, koji odgovara onom od prije desetak hiljada godina, sam po sebi se namede zakljuak, da je i tadanji indoevropski ovjek poznavao metode izbrisive i neizbrisive tetovae! U prilog takve tvrdnje ide dobro ouvano tetovirano tijelo smrznutog lovca iz bronzanog doba, kojega su oktobra 1991. godine pronali u vjenom ledu Tirolskih Alpa, na granici Italije i Austrije. Primjetno je, da su tetovae lovca iz bronzanog doba izvedene priblino na danas poznatim akupunkturnim takama, to navodi na pomisao, kako je tetovaa uraena iz nekih medicinskih razloga. Modernom tehnologijom je utvrena starost smrznutog lovca na oko 5.000 godina. Tradicija tetoviranja u Bosni i Hercegovini Kao za cijeli svijet, tako i za Bosnu i Hercegovinu se ne moe pouzdano kazati, kada i ko se prvi poeo tetovirati. Karakteristino za Bosnu i Hercegovinu je to, da prema pouzdanim podacima, najmanje osam stoljeda postoji obiaj tetoviranja gornjeg dijela ake i zapeda lijeve ruke kod ena katolike religijske pripadnosti. Ovaj obiaj se zadrao u ruralnim podrujima sve do kraja XX stoljeda, naroito u centralnim i sjevernim dijelovima Bosne i sjeverozapadnim dijelovima Hercegovine. Mnoge je istraivae etnologe i folkloriste ova tradicija tetoviranja zaokupljala. Meutim nikada se nisu sloili u izvoritima nastanka obiaja ove vrste tetoviranja. Pismenih tragova o ovom tetoviranju nema mnogo. Neto su u svojim izvjetajima pisali dubrovaki trgovci, poneto uzgredno spominjali neki putopisci kroz Bosnu, a domade vlasti, ma koje bile, nisu o tome nita ostavile zapisano. Prema etnolozima i folkloristima, obiaj tetoviranja gornjeg dijela ake i zapeda lijeve ruke kod ena katolike vjeroispovijesti bi mogao potjecati iz: * Predkrdanskog perioda kao preneseni obiaji iz ilirskog ili slavenskog mnogoboakog religijskog miljea, ali nije jasno, zato taj obiaj nije zahvatio sve junoslavenske narode, naroito pravoslavne vjeroispovijesti u Bosni. * Obreda ukraavanja, koji su imali za cilj da tite enu od uroka, naroito od neplodnosti i pomora djece. I ova teza stoji labavo, jer se postavlja isto pitanje kao i u prethodnoj, uz dodatno pitanje zato onda nisu i djeca tetovirana? * Zatita od odvoenja u roblje ili harem te enidbe sa turskim vojnicima. Ovdje se postavlja pitanje, zato to nisu radile ene pravoslavne ili bosanske crkve? * Obiaja junoslavenskog plemena Viti, s ijim postojanjem se u naunim i nenaunim krugovima spekulira. Viti su navodno nastanjivali prostore uz Neretvu, a kao uspomenu na njihovo postojanje postoji naselje Vitina? Navodno se ovo pleme ukraavalo raznobojnim arama od biljnih sokova i bojama od pigmenata minerala. Ova postavka je gotovo aljiva, jer da nije, kako bi to moglo biti da Viti nametnu obiaje i nestanu u prostoru i vremenu!? * Radi razlikovanja od ena pravoslavne vjeroispovijesti, nakon raskola krdanstva 1054. godine na istonu (pravoslavnu) i zapadnu (katoliku) crkvu. * Bojazni od nadirudeg patarenskog religijskog pokreta, koji se u Bosni jako rairio od konca XII do XV stoljeda. ena je uvijek cijenjena kao posebno bogatstvo svake civilizacije. Izgubiti ene, znailo je propadanje nekog drutva iz jednostavnog prirodnog zakona nema reprodukcije plemena, naroda i/ili religijske skupine. U prilog ovoj i prethodnoj tezi idu izvjetaji dubrovakih trgovaca, da se enama katolike religije strogo zabranjivalo komuniciranje i pristup pripadnicima pravoslavne religije i

patarenske vjerske sekte, izuzev na dvoru bosanskih vladara, gdje su sve tri krdanske religije bile zastupljene (katolika, pravoslavna i patarenska).

Sauvana narodna predaja ide u prilog posljednjoj tezi, da se time pokualo zatiti najvede blago ene, da ne prelaze iz katolike religije u patarensku (dualistiku) krdansku religiju ili kako je jo zvahu Bosanska crkva (bosanski krstjani), ali i da ne prelaze na pravoslavnu. Uz ovo se iz narodne predaje moe duti, da je obiaj tetoviranja, ali izbrisivog, bio prisutan i kod drugih religijskih skupina naroda koji nastanjuju Bosnu i Hercegovinu. To izbrisivo tetoviranje se obavljalo u terminima vezanim za proljede, jesen ili neke narodne praznike. Obavljale su ga uglavnom djevojke da bi time dale do znanja o svojem djevojakom statusu, ali i mukarci u nekim narodnim obrednim obiajima. Ovo izbrisivo tetoviranje, bolje reeno nanoenje ara, najede na gornjem dijelu ake, izvodilo se prirodnim bojama od kantarionovog cvijeta, orahove ljuske, brodike i drugih biljaka. Neizbrisivo tetoviranje se u Bosni radilo dugo vremena trnovima raznih vrsta grmlja, a kao boja koristili su se prirodni mineralni pigmenti, koji su se mogli nadi u prirodi ili mjeavina pigmenata i biljnih boja. Metalne igle su se u Bosni poele koristiti za tetoviranje po svoj prilici tek od poetka XVIII stoljeda. are koje su se najede crtale po rukama u tehnici neizbrisivog tetoviranja su bile one, koje se najede susredu na nadgrobnim spomenicima iz perioda od X do XIII stoljeda, kao to su na primjer: rozete raznih oblika, pletenice (dvostruke i trostruke), krugovi sa i bez kria u njima, zvjezdice, ljiljani (krinovi), krievi (ak i biskupski kri!) etverolisne djeteline, i slini likovi i njihove kombinacije, a vrlo rijetko inicijali ili imena te neki drugi cvijetni motivi osim spomenutih. Kada su u pitanju izbrisive are izvoene raznim biljnim sokovima koji su ostavljali boju na koi, tu je ved bilo mnogo vie likova koji su se crtali, ali su preovladavali cvijetni motivi, srca, djeca, a kod mladida ivotinje koje oznaavaju snagu i mod (vuk, medvjed). Zmije se sve do poetka XX stoljeda nisu susretale ni u izbrisivim ni u neizbrisivim tetovanim arama!

U Evropi je tokom XVIII stoljeda tetoviranje bilo pravi pomodni hit, to je navelo papu Pia VI da sazove 1787. godine savjet crkava u Calcuthu koji je zabranio tetoviranje. Osnovni razlog je bilo tetoviranje doneseno sa prekomorskih putovanja, naroito brojnih ekspedicija Jamesa Cooka (1728 -79). Misionarima i redovnicima je bilo nareeno skidanje tetovaa. Tako je zabiljeeno, da su misionari na pacifikim otocima istili tetovae trljanjem pijeska i kamenom nerijetko i do mesa. Interesantno, u Bosni ova zabrana nije imala odjeka, niti je zabiljeeno, da su je redovnici prenijeli vjernicima! U Bosni zabrana nije potovana, niti se za zabranu znalo! Tetoviranje u svijetu Najstariji zapis o tetoviranju potjee od Herodota iz V stoljeda prije nove ere. On je zabiljeio kako je jedan zarobljeni visoki dostojanstvenik na glavi svoga roba istetovirao poruku za svoju rodbinu. Robu je navodno kazao, kako mu tetovira kou obrijane glave radi njegova dobra zdravlja a naroito de dobro djelovati na sve slabiji vid roba. Kad je robu porasla kosa, poslao ga je svom zetu, koji je nakon itanja poruke pokrenuo oruanu pobunu protiv kralja Dariusa. Sve do XVIII stoljeda u Evropi se tetoviranje gotovo i ne spominje. Onda proslavljeni istraiva James Cook izmeu ostalih brojnih krajeva svijeta posjeduje Tahiti i druge pacifike otoke. Tu zatie istetovirane domorodce. Njegovi mornari odmah poinju koristiti metode tetoviranja koje su vidjeli na Tahitiju, dolaze u Evropu istetovirani i ire modu tetoviranja. ak i sama rije tetoviranje potjee iz tahidanskog jezika, gdje se kae tatau, to je u engleski jezik ulo kako tatoo (tatu) i iz engleskog u ostale, pa i u junoslavenske jezike. Tetoviranje kod Tahidana i ostalih pacifikih otonih naroda je bilo u funkciji dokazivanja mukosti, spremnosti za rtvovanje i pokazivanje bliskog odnosa sa Bogom, odnosno boanstvima. Tetoviranje kod mornara u XVIII i XIX stoljedu je za razliku od Tahidana poprimilo znaenje preenih vodenih puteva. Tako su mornari koji preplove Atlantik imali istetovirano sidro, a brod sa punim jedrima je nosio mornar koji je oplovio rt Dobre nade (Cape Horn), dok bi kornjau istetovirao mornar im preplovi ekvador. Koliko su bile dobre mornarske tetovae, toliko su bile i loe upravo za njih. Za vrijeme suenja u Londonu uhapenim mornarima, koji su uestvovali u uvenoj pobuni na brodu Bounty, oficir William Bligh je pobunjenike prepoznavao po tetovaama koje su imali prije i za vrijeme ove pobune, a napravili ih na Tahitiju. Mornari su Evropu zarazili jo jednom pomodnodu vezanom za tetoviranje. Nakon otkrida Novog Zelanda, sa sobom su ponijeli kao trofeje tetovirane glave umrlih Maora, starosjedioca ovoga otoka. Maori su imali obiaj za ivota tetovirati svoje glave raznim arama u bojama, sa vrlo filigranskom izradom unato koritenja jednostavnih prirodnih sredstava (trn i biljne boje). U Evropi je nastala pomodnost da se obavezno u salonima, na kaminima kao vrsta ukrasa, posjeduje istetovirana glava Maora. Iz potranje, a u nedostatku dovoljno glava prirodno umrlih, pustolovi su ubijali Maore sa zanimljivim tetovaama, pa ak i sami izraivali tetovae na glavama zarobljenih koje su potom ubijali. Guverner Novog Junog Walesa je 1831. godine, donijeo uredbu o zabrani trgovine istetoviranim maorskim glavama. Pomodnost tetoviranja nije mimoila ni krunisane glave tadanje Evrope. Prvo su se tetovirali svojim tajnim znacima radi raspoznavanja, pa ak i tek roenu djecu, da se zna ko je iji?! Istina u Engleskoj se vlastela i kraljevska porodica po tradiciji tetovirala jo od X stoljeda, vjerovatno iz istih razloga. Zabiljeen je sluaj identifikacije upravo po tetovai, engleskoga kralja Harolda II, poginulog u boju 1066. godine

kod Hastingsa. Od znamenitijih vladarskih tetovaa u Evropi su poznate: egleski princ kasnije kralj Edward VII je istetovirao kri u Jerusalemu (1862. god.), njegov sin Georg V je u Japanu istetovirao si zmiju, ruski car Petar Veliki, carica Katarina Velika, car Nikolaj II, te i austrougarski nadvojvoda Ferdinand (ubijen u Sarajevu 1914. god.). Tetoviranje kao biznis Prvi atelje iliti studio, kau otvoren je u Londonu 1870. godine. Historijski podaci kazuju, da bijae vrlo posjeden. Nedugo poslije, kroz 20 godina, uslijed sve vie zahtjeva za tetoviranjem, da bi se mukotrpan i dugotrajan rad tetovaa mehanizovao, izmiljen je i patentiran prvi runi pitolj za tetoviranje. Izumio ga je 1890. godine Samuel OReilly. Do tada je tetoviranje bilo vrlo skupo i mogli su ga sebi priutiti lanovi aristokratskog drutva i naravno mornari. Zabiljeeno je, da je tetovau u Engleskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama, poetkom XX stoljeda imao gotovo svaki iole bogatiji ovjek, ali i gotovo 90 % mornara amerike mornarice. Tetoviranje je nakon I Svjetskog rata kao obiaj ostao uglavnom kod mornara i osuenika u zatvorima, da bi poslije II Svjetskog rata opet oivio interes za tetoviranjem. Tokom II Svjetskog rata su nacisti logoraima u koncentracionim logorima tetovirali na lijevoj ruci broj, a ponekada i oznaku logora. Nakon II Svjetskog rata, u vedini evropskih armija, ako i u armiji SAD, raste broj vojnika koji na dijelovima tijela izrauju tetovae, kao svojevrsnu uspomenu na sluenje armije. Tetovira se sve i svata, poev od naziva armije, armijske jedinice, do raznih grbova, ivotinja i naoruanja. Pojava tetoviranja je bila znaajno prisutna kod vojnika bive JNA za vrijeme odsluenja vojnog roka, ali i kod zatvorenika u kazneno popravnim i maloljetnikim domovima. Posljednjih dvadesetak godina usavrena je mainska tehnika tetoviranja, ali i postignut napredak u izradi takozvanih izbrisivih tetovaa, kojima voda ne moe nakoditi, a skidaju se djeijim uljem. Danas, gotovo da i nema glumaca i pjevaa da su bez tetovaa, jer je tetovaa opet jako moderna. Istina, mnogo se koristi izbrisiva tetovaa, koja moe unato kupanju ostati na tijelu i do 20 dana, to posebno koriste pjevai i pjevaice, kako bi za razliite nastupe imali neke nove tetovae. Postignut je znaajan napredak u proizvodnji kvalitetnih pigmentnih boja i pitolja za tetovau, a ateljeima za tetovae stoji na raspolaganju hiljade ema i motiva za tetoviranje, koji se jednostavno nanose na kou klijenta, umjesto ranije tehnike runog iscrtavanja eljenih ara i motiva. Svjetski rekorderi u tetoviranju Prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda svega i svaega, najistetoviraniji ovjek na svijetu je kotlananin Tom Leppard, ije je tijelo pokriveno tetovaama sa nevjerovatnih 99,9 %. Jedini dijelovi tijela ovog svjetskog rekordera, koji nisu istetovirani nisu oni na koje bi svako pomislio odmah nego izmeu nonih prsta i u unutranjosti unih koljki. Inae tetovaa Toma Lepparda je u znaku leopardove koe! Kod ena su najvie tetovirane Kanaanka Krystine Kolorful i Amerikanka Julia Gnuse. Obje imaju isti procent pokrivenosti tetovaama, po 95 % tijela! Julia Gnuse se poela tetovirati kao djevojica, da bi prikrila tee kono oboljenje. Tetovira se sve i svata. Originalan je Amerikanac George C. Reiger Jr., koji je uz dozvolu kompanije Disney na 80 % povrine svojega tijela istetovirao vie od 1.000 likova iz produkcije ove poznate kompanije, pa ak i svih 101 dalmatinca. On je Disneyeve likove po sebi rasporedio tako, da su negativni ispod koljena, morski ispod eluca, dobri na prsima i gornjem dijelu lea i tako redom. Po ugovoru sa kompanijom Disney, on ne smije zaraivati na pokazivanju svoje tetovae.

tetoviranicovjek @ 03:48 |

Iskljueno | Komentari: 0

Robert Munro: "Rambles and Studies in Bosnia-Herzegowina and Dalmatia (1895)

Tetoviranje

Vlasnik kuice,obuen u odjeu koja bi zadovoljila i kotske seljake, sjedio je i mlio kahvu u jednom od onih lijepih mlinova tako uobiajenih kod Turaka. Nas kao da nije primjeivao. Pribliavanje kola, je meutim, uzbudilo enu i kerku, koje su se odmah pojavile. Kerka, veoma lijepa djevojka od oko osamnaest godina, bila je uredno obuena u dimije, a hodala je u nanulama. Odmah je prila mojoj saputnici, paljivo je osmotrila od glave do pete, opipala materijal njene haljine,zagledala nakit i uporedila sa svojim. Upitao sam je, uz gestikuliranje, je li muhamedanka, no ona je ve na samu tu rijec ustuknula. Ne ! Katolkinja je - injenica koju je trebalo da shvatim po njenom nepokrivenom licu. Na to je prila i majka i,zavrui rukav haljine, pokazala mi krii istetoviran kao dokaz da su kriani. Izgleda da je meju katolikim enama u Bosni i Hercegovini rairen obiaj da tetoviraju na grudima i miiima, a ponekad i na elu znak kria, kao i neke druge neobine ukrase.
Munro,1895. Robert Munro, 1895, "Rambles and Studies in Bosnia-Herzegowina and Dalmatia"

tetoviranicovjek @ 03:47 |

Iskljueno | Komentari: 0

Stigmatizacija ili Kauterizacija u naroda Bosne i Hercegovine

Autor:

Dr.

Mario

Petric

Za kauterizaciju pomocu upaljenog komadica truda (guba, Fomes fomentarius) saznao sam 1965 godine od Djordja Djurana, viseg vrtlara u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, rodjenog u Caprazlijama (Livanjsko polje) gdje je, po pricanju njegovog oca (koji je kauteriziran na zapescu lijeve ruke s cetiri vece tocke, jedna nasuprot drugoj u obliku kriza), kod srpskog stanovnistva u sjevernom dijelu Livanjskog polja bio rasiren ovaj obicaj kod omladine od 12. do 18 godine, a zvali su ga "palit trudnjace". To se palilo pred "svitnjak" tj. pred rkt. sv. Ivana Krstitelja. Kauterizacija je zabiljezena i 1966 godine kod hrvatskog stanovnistva Zlosela (Kupres) od Jasne Andric, kustosa Muzeja Bosanske krajine u Banja Luci. Ovaj obicaj je zabiljezen i u upitnicima EAJ, sv. III., inv. br. 726 za Livanjsko polje, te u Lickim Osredcima, takodjer kod srpkog stanovnistva, upitnics EAJ, sv. III., inv.br. 360

OBJASNJENJE! Fomes fomentarius je Gljiva zvana GUBA,

, , (. Fomes fomentarius), Polyporaceae . , . . .

tetoviranicovjek @ 03:45 | Iliri - Igle za tetoviranje

Iskljueno | Komentari: 0

Tetoviranje na koje se i danas moe naidi, posebno kod hrvatskog stanovnitva u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine ilirskog je porijekla. U ilirskim grobovima na Glasincu, kao i u sojenikom naselju u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradike otkrivene su kratke, bronzane veoma nailjene igle koje bi se nataknule na drak a sluile su za bockanje koe i tetoviranje raznih ornamentalnih motiva. Autor: Aleksandar Stipcevic Knjiga: Iliri

tetoviranicovjek @ 03:44 | Kod groba Dive Graboveve

Iskljueno | Komentari: 0

Usred derneka, kod groba Dive Graboveve, primijetim Bou Kritia, akademskog kipara koji ve godinama samozatajno prikuplja gore spomenute krhotine. Boe slika istetoviranu ruku jedne bake iz Rame. Vidi ovu tetovau, vidi li da su detalji isti kao oni na stecima kae Boe. Nevjerojatna podudarnost. Vidi ovu rozetu, ovaj stilizirani kri na ruci? Zar nije isti kao ono to vidimo na stecima? Moram to uslikati kao dokument, ivi dokaz to je ije.

tetoviranicovjek @ 03:42 | S kao sicanje

Iskljueno | Komentari: 0

Kada danas uskopaljski mladii i djevojke na svoja tijela stavljaju ponovo popularne tetovae, to, za razliku od brojnih drugih mjesta, u Uskoplju nikako ne izaziva sablazan starijih, budui da oni ine ono to se stoljeima inilo na podruju Uskoplja, a i meu katolicima gotovo cijele BiH. No, glavna razlika izmeu moderne tetovae i nekadanjeg sicanja jest svakako izbor motiva koji se sicaju. Dok danas postoji mnotvo motiva koji se tetoviraju, nekad su se na tijelo sicali iskljuivo kriii i ornamenti sastavljeni od mnoine malih kriia (ograde, granice, klasovi, zvijezde, sunca i dr.) Takoer, razliiti su i dijelovi tijela koji se tetoviraju. Danas tetovau moemo vidjeti svuda (od noge do ramena), a nekada su se kriii sicali iskljuivo na rukama i grudima, te, rijetko, jednostavni motivi, na elu. Sicanje bi se, nekad, obino vrilo u proljee, onda, kad drvee cvate, na dan sv Josipa, na Blagovijest, na Cvjetnu nedjelju ili, pak, koji drugi dan Velike nedjelje. Sicalo bi se obinom iglom i crnilom napravljenim od ai od lui, rastvorenim mladim medom i vodom, a nerijetko i mlijekom koje bi dala neka dojilja. Ruku, koja bi se sicala, oblijevala bi krv, a bol bi bila tolika da se vie nije mogla snositi. Najee bi se sicali mladii i djevojke u dobi od 13. do 16 godina, dakle u godinama prijelaza u mladenako doba. Dolaskom stare Jugoslavije, mladii s isicanim kriiima imali su problema prilikom odlaska u vojsku, pa su polako poeli izbjegavati sicanje, te je ono postalo karakteristika samo ena katolkinja iz BiH. Sicanje je, kako rekoh, obiajno samo kod katolika, dok ga drugi narodi u BiH, kako to biljei Truhelka, esto smatraju i sramotom. Prema shvaanju naroda, sicanje se smatra neizbrisivim simbolom katolicizma u BiH, a vrilo se upravo da bi se sprijeilo odmetnue od vjere. Prema svemu do sada reenom, moglo bi se zakljuiti da sicanje odnosno tetovaa ima svoje korijene u kranstvu, no, znanstveno je dokazano da postanje sicanja moramo traiti u jo drevnije doba. Rije je, naime, o starom, predkranskom, barbarskom obiaju ( emu ide u prilog vrijeme sicanja: uoi proljetnog suneva obrata; dob onih koji se sicaju (prijelaz u mladenako doba) i dr), koji se, zahvaljujui katolikim enama i mukarcima BiH odrao kroz stoljea, sve do dananjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom obiaju moemo zamijetiti da se je oblik, spoljanost obiaja odrao kroz vie od dvije tisue godina, dok su se predodbe koje su se prvobitne s time spajale, malo pomalo izgubile u svijesti naroda i drugima ustupile svoje mjesto, veli Truhelka, te dodaje:
Paralela izmeu nekadanjeg i dananjeg moe se uostalom jo uvijek pripustiti: ako je tetoviranje nekod sluilo za oznaavanje plemena, danas ono katolicima slui za oznaavanje svoje vjere.

iro Truhelka navodi da je najljepe isicane ornamente naao upravo na rukama stanovnika skopaljske i lavanske doline, pa zbog toga, obratimo pozornost i pokuajmo, prije nego to potpuno nestanu, zamijetiti ljepotu isicanih motiva na rukama naih majki i baka (I fotografirajmo ih, da bismo ih sauvali). Moda na njima naemo motiv za vlastitu tetovau, kojom emo produiti preko dvije tisue godina star obiaj.

tetoviranicovjek @ 03:40 | Mamine ruke

Iskljueno | Komentari: 0

Mamine ruke
Tetoviranje, tattooing tako popularno u dananje vrijeme ili izvorna rije teutaniranje (preuzet o od Tahiana, a znai tuckanje) see u daleku prolost. I dok danas tetovae predstavljaju, uglavnom, modni izriaj, u prolosti su se tetovae koristile kao oblik oznaavanja pripadnosti obiteljima ili plemenima, zatim kao nain obiljeavanja kriminalaca i izgnanika ili se tetoviralo u obredne svrhe. U Bosni su, za vrijeme Turaka, katolici-pogotovo ene- tetovirali svoje tijelo kranskim simbolima. Tetovirale su se po nadlanici i rukama i to gornja, vidljiva strana. Tetovirale su se iz dva razloga:

-radi ouvanja katolicizma i spreavanja prelaska na islam (iako je bilo i dalje prelazaka, unato tetovaama, ali manje) -radi spreavanja da budu silovane-ukraene kranskim simbolima tako su postale odbojne turskim osvajaima. Bosanskim katolicima, dakle, tetoviranje je sluilo za oznaku vjere i u doslovnom smislu predstavljalo neizbrisiv simbol katolicizma. Ti obiaji tetoviranja su se zadrali i dugo nakon turskih osvajanja, sve do iza drugog svjetskog rata, a dokazi se mogu pronai kod mnogih ena koje jo nose takve tetovae. Ove Ali obiaje zato istraivao vam je arheolog i povjesniar ja piem o ito Truhelka , svemu tome?!

Zato jer jedna od tih ena koje i dan danas imaju takve tetovae je i moja mama. Kao mala nisam pridavala panju tim arama po njenim rukama, a i nisu bile nita specijalno s obzirom da je bilo jo dosta ena u selu koje su to imale. Meutim, itajui nedavno na jednom forumu o tom obiaju i samom znaenju i porijeklu tih tetovaa, shvatila sam koliko su one posebne (imaju i povijesnu vrijednost ). Kad sam ju pitala zato se je ona tetovirala i kada, rekla mi je da se tetovirala s nekih 15 -16 godina zato to je to bilo moderno.

A kako je tekao postupak? Odgovorila je slijedee: Zapalio bi se gaz (petrolej) i ona saja (a) bi se navatala u kutiju pa se pomijeala s elijim medom (pelinjim) i od toga napravila maza (mast). Zatim se iglom bocalo po rukama po prethodno odabranim i iscrtanim simbolima . ( pa tko shvatio shvatio ) Ispriala mi je jo dvije anegdote vezane za njene tetovae po rukama.

Naime, kad smo kao izbjeglice doli u Hrvatsku jedan joj je mukarac prijetio i htio ju tui zbog tetovaa, ali je drugi mukarac priskoio u pomo i stao u njenu obranu . A druga anegdota zbila se u bolnici, takoer u izbjeglitvu. Mama je u Bepelju bila pala na zaleenoj cesti i slomila obadvije ruke. Bolovi u rukama se, zbog te nezgode, javljaju i dan danas. Jednom tako, zbog neizdrivih bolova u rukama, zavrila je u bolnici, a doktorica sva u udu poela pregledavati tetovae i pitati ju da zato je to napravila, mislei da ju ruke bole zbog tetovaa . A da ne ostane sve na rijeima tu su i slike maminih ruku.

tetoviranicovjek @ 03:34 | Crni jasen - Fraxinus ornus

Komentiraj | Komentari: 0

Evo

sto

sam

doznala

od

svog

dida

samom

postupku

tetoviranja:

Kora crnog jasena u narodu se koristila kao izvor crne boje, kako za bojanje vune tako i za tetovaze. U proljece, kada kroz stablo kolaju sokovi, kora se lako odvaja od debla, puna je boje i kao takva pogodna za koristenje. U koru se urezu inicijali djevojke koja e se tetovirat te model kriza. Kora se zavije oko dlana tako da rezovi dou na dio koji se zeli tetovirat. Iglicom se bocka koza kroz te utore kako bi se omoguio dodir s krvlju i prijelaz boje pod kozu. Radi boljeg prijelaza boje kora se drzi na ruci 24 sata. autor: Crni andjeo jasen s greskom Fraxinus 03.03.2004 ornus

Jasen crni, Fraxinus ornus, visoko je stablo vrlo dekorativne krosnje. Doegne visinu 10 m, sive je kore koja ostaje glatka do poznijih godina i zaobljene krosnje. Crni jasen uspijeva u sredisnjim, juznim i istocnim dijelovima Europe poznat jos iz rimskog doba. Listovi su neparni, perasti, sastavljeni od 5-9 ovalnih na vrhu zasiljenih liski, glatkog lica lista i na nalicju uz glavnu zilu maljavi. Cvjetovi su bijeli, mirisavi, skupljeni u guste metlice. Bijeli cvatovi vrlo su dekorativni i lijepi. Cvate kasno u proljece nakon sto je prolistao. Plod je sitan s jednom jedinom sjemenkom crvenkastosivosmedje boje. Osim kao ukrasno drvo uzgajao se i jos se danas uzgaja zbog ukusna soka, mane koja istjece iz debla nakon zarezivanja. Sok se na zraku zgusne u bijelu ili zuckastu masu slatkasto i blago kisela okusa. Drvo je otporno i gipko, nakon obrade postaje masno i sluzi za izradu sportskih sprava. Razmnozava se sjemenom, korijenovim izdancima. Voli suncane polozaje i dobro podnosi suha stanista.

tetoviranicovjek @ 03:33 |

Iskljueno | Komentari: 0

krinja uspomena - Imotska krajina - Tetoviranje Ponekad, u Imotskoj krajini i danas, dode covjek u priliku da na ruci (aki) enske (obino) starije osobe, ugleda utetoviran jedan ovedi ili vie manjih kriica. Kri ili kriid vidjeti na aci, ne moze a da i nehotino ne skrene panju, koja izazove pomisao vezanu za davne, rairene, preivjele obicaje ivlja na ovom naem dananjem tlu. Poemo li tragom prolosti, doznat demo od grkih i rimskih kroniara, koji su opisivali ivot i obiaje starih Ilira, prastanovnika naih krajeva, da je medu njima bio rairen obiaj tetoviranja prije dolaska i naseljavanja Hrvata u ovu nasu dananju hrvatsku domovinu. Doseljeni Hrvati, taj stari obiaj, otrom iglom bockati kou, pa u te ranice

ubrizgivati boju da se na koi trajno lijepo vidi obraden simbol ili ornament, njeguju kroz cijeli Srednji vijek s napomenom, da se u pravilu na ruci urisavao kri- simbol - krdanske due. Ovako aranje koe po ljudskom tijelu - tetoviranje uzelo je maha u naim krajevima u vrijeme turskih provala u nae zemlje, kao i za vrijeme njihovog viestoljetnog vladanja nama. Turci su za svoje vrijeme vrili razne zulume nad naim nedunim stanovnicima, izmedu ostalog, lovili bi krdanske ene i djevojke silovali do mile volje, a da bi se to teko nasilje sprijecilo, jedini izlaz bio je na rukama urisati vise kriida, a na prsima povelik u svake enske. Naime, znalo se da su Turci bili krajnji fanatici, da od kria bjee kao vrag od tamjana i da se za ivu glavu ne bi dotakli rukom ruke kridanke na kojoj bi ugledao kri, ili prsiju na kojima se isticao jos veci kri. Nedune siromane majke kridanke ne bi propustile priliku, a da ne utetoviraju kriide na akama kderke, kao i ovedeg na prsima. Na akama bilo je prvotno obaveza zato to su uvijek otvorene, a drugi djelovi ruke bili su stalno skriveni zbog obiaja nonje dugih rukava. I mukarci poput ena, bockali bi iglicama kou, bojali rupice i utetovirali kri ali obino iza ake. Na podlaktici, nadlaktici, a posebno na prsima naarali bi kakav simbol junava i muke snage. Zato bi, za razliku od ena zagrebali rukave, da im se vide snani miidi, a usput, neka se mogu ugledati motivi tetoviranja na ruci junackoj. Obiaj tetoviranja ponajvie se odrao u Dalmatinskoj zagori juznoj Bosni i Hercegovini. Danas je taj obiaj na izdahu, jer ga svijet smatra zaostalim, neprikladnim i suvinim, ali se jo moe vidjeti koja enska aka s kriidem na njoj, pa i kojeg mladida s kriidem i slikama po tijelu. Obiaj je obiaj, on je sastavni dio ivota i dio kulturnog naslijeda svojih predaka, njeguje se, uva se, i dugo ive u svojoj sredini, vezan enjom za proslost, stoga nije udo da se i danas nae utetoviran kriid uz drugi motiv na tijelu mlade osobe u naoj Krajini. Vinko Tolic, krinja uspomena, str.204., Imotska krajina, Imotski 1997.

tetoviranicovjek @ 03:32 |

Iskljueno | Komentari: 0

Kri na ruci kao zatita od uroka Evo to sam doznala od svog strica koji takodjer ima tetoviran kri na ruci...o samom postupku tetoviranja (da ne zaboravim imao je 6 godina kada si je tetovirao kri, a osobno im je to predstavljalo zatitu od uroka): Tetoviranje se radilo tako da se uzme ugljen i namoi vodom....nakon toga se iglica oko koje je cijelom duinom omotan konac umae u tu smjesu te se bocka koa preko unaprijed nacrtanog kria. autor:aurorax (imoart team) 0303.2004

tetoviranicovjek @ 03:30 | Putopisne crtice Napisao Dr.Treid Paviid

Iskljueno | Komentari: 0

Iz: DOM I SVIET, 1. travnja 1896 godine

Proitaj kompletan post tetoviranicovjek @ 03:28 | Iskljueno | Komentari: 0

Dvadesetetiri Oenaa za andrkalo

U nau staru obiteljsku kuu ne ulazim ba esto, ali evo jutros kao da me neto vuklo da uem i razgledam stvari koje su ostale sauvane. Pod je pranjav, na starim svetim slikama pauci su ispleli mree, na stolu je klupko i u njega zabodene etiri igle za pletenje... Uz staru zahralu pe nalazio se tronoac koji je bio omiljeno mjesto za sjedenje moje pokojne tetke, odnosno aine najstarije neudane sestre. Iz stare kue tetka nikada nije htjela iseliti i do smrti je ostala ivjeti u njoj. Bila je nieg rasta, uvijek nasmijana, na rukama i elu imala je tetoviran kri. Njene ruke nikad nisu bile prazne, ako nije plela, kroz prste bi prometala krunicu i dugo dugo aputala, a kad nije ni plela ni molila u rukama je imala slatkie koje bi nama djeci dijelila i usput nam davala smijene nadimke. Za razliku od svojih vrnjakinja koje nisu ile u crkvu, znala je zahvaljujui fra Jerku,tadanjem upniku i itati i pisati i nita na svijetu nije bilo ljepe nego sluati prie koje bi nam prije spavanja itala, a pored toga radovali su nas i njeni doivljaji koje bi s nekim udnim sjajem u oima rado priala. Jednom je otkrila i razlog zato se nije nikada udavala. Poela je ovako priati: Svake godine i prve nedilje u sedmom misecu bila je misa na Kedari. Tu bi se skupljalo svitine sa sviju strana, iz Duvna, Posuja, irokog, Rakitna, Rame. I vas svit bi se mogo pripoznat oklen je. Rakickulje su uvik bile rumenkaste, Duvnjaci su bili krupne ljudeskare i svi nekako crnkasti u licu, Posuke bi igrale trusu, a Brianke su imale otro grlo kad bi gangale, Ramke je jopen bilo najzgodnije pripoznat po nonji, na taj dan bi nosile graene koulje, a to je, je znale su brate lipo i zapivat Dolazilo se pjeke i na konjima, a

bilo je dobrinjak bosi kolinima oko Divina groba.

cura

momaka

to

su

zavitovali

oblazili

na

Nike godine i ja sam ila bosa i taman to sam izala i obala grob sila sam pod jednu jeliku, kad moj dragi ima ta vidit, jai na konju mometina ko brdo, a za njim polako koraaju dva kera uredni ko ita. Jedan je bi malo crnkastiji po leima, a drugi proaran po uima i blizu repa. Dlaka se na njima rasula mau repovima ko zastavama iznad lea i im mome sjai oni legoe odma pored konja. Jo sam samo jednom vidila nake sliite i uredne kad sam ila u Masnu Luku k misi. Oklen je divojka upita mome i poe se primicat, a ja ti jadna se skupila, a srce lupa oe iskoit. I taman kad sam jedvo izgovorila da sam iz Doljana, doe nesritni Juka i poe navaljivat da mu proda paad. Navalio ko mutav: Ako e dat jednog eno ti ovan; a ako e oba goni vola iz pojate. Mome ree: Ni ut, te namignu meni ko da emo se vidit posle mise. Tako i bi, nae on mene i vazdan smo razgovarali i igrali, a ganga je jeala niz Vran sa sviju strana. Posle toga vidili smo se jo za Ilindan, a onda druge godine kad je bila misa na Kedari tribali smo se na,kad doe meni njegov rodijak ipa i kae da on nee do jerbo su ga vlasti protirale, a kad je vidio da nam se pribliavaju dva milicajca ree moram ti i ja biat i nestade kroz kleke i jelovinu. Ko da me je grom smirio u sri srca, nikad nisam bila alosnija i nikad vie nisam nita ula za njega i nikad vie nisam tila nikoga jer ni jedan mu nije bio ravan. Posle toga, svake sam godine ila na Kedaru i pivala istu pismu: Moj dragane iz Runjavog sela, brzo doi ja ti nevesela. Ovo je bila jedina tuna tetkina pria, sve druge su bile vesele kao to je pria kad je Ilija Juriin nabavio prvi traktor u selu pa pokojna Joza htjela da svi nedjeljom idu k misi na traktoru. Ilija, najbi bolje bilo da mi svi iz sela iemo kmisi na ovom traktoru. Slobono ti njega more ostavit ispricrkve,vidi jadan da je i traktor Rvat, ime mu Tomo, a bezime Vinkovi. Priala je i to kako joj je dolazio Ivi da mu proita za to su zdrave tablete koje je drao u ruci i mogu li se pit kad boli trbu? Ona mu je rekla da slobodno popije dvi, pa nakon to je popio, problijedio je i otrao za prvi bun i poeo svlait gae. To ti je za ono, vikala je za njim, pa ti lai i iznosi na me! ... i kaeNiko nije znao molit ko pokojna Zorka. Jednom je na veernjoj molitvi molila sedam Oenaa za brku s televizije to odreuje vrime i Bog ga poivio to nije tio dat kiu kad su kupili sino. Takoer, Zorka nije mogla smislit telefon, kad bi zazvonio sva bi se zguvala i zvala bi nevjestu da se javi: Pouri, probi ui ovo andrkalo!" Tako je bilo sve dok je nije nazvala ker iz Zagreba, te na jedvite jade su je nagovorili da se

javi, a nakon toga veernjoj molitvi je ovako molila: Reemo

je

bila

presretna

2 Oenaa svetom Anti, 5 Oenaa za spasenje dua i dvadeset i eteri za ovika koji je izumio andrkalo. Najglasnije bi se smijala dok bi priala o nekom Anti iz Posuja. Grom ga ne smirio, jednom mu dolazio neki bezobrazan milicajac te nageo odman bez pitanja vareniku iz erpe i poeo pit. Kae njemu Ante: Pij ti pij pobro, a u toj erpi je se mi utopio. Ovaj je nakon Antinih rijei bacio posudu, a Ante e na to: Ne bacaj pogrdo, to triba babi, slabi su joj bubrezi pa joj to ostavimo pod krevet da ne izlazi vani po noi!" Tomo Rai, Doljani 07. srpnja 2002.g.

tetoviranicovjek @ 03:18 |

Komentiraj | Komentari: 0

Djevojke tetoviranim kriem tjerale osmanlije

Tetoviranje Hrvata katolika u BiH datira jo iz vremena kada je to podruje palo pod osmanlijsku vlast. Kako su Turci otimali kransku djecu i slali ih u Tursku da budu janjiari i sluge (kao to su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljee ostavila Sveto j Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katolikoj grudi i vjeri), katolici su tako eljeli zatitili svoju djecu i zauvijek ih obiljeiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci obiavali iskoristiti pravo prve brane noi, tj. spavali bi s tek vjenanom djevojkom prije nego to uini njezin mu. Po predaji, katolici su tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u sluaju da ih odvedu, uvijek znale to su nekad bile. Narodne predaje i danas govore o tetoviranju koje je sluilo da se djevojke sauvaju od begova, koji su traili pravo prve brane noi. Navodno su zaobilazili djevojke koje bi po tijelu nosile znak kria. Tetoviranje se obavljalo na razliite naine. Tetovae su sluile i za raspoznavanje katolika meu ostalima, te sprjeavalo odmetanje od vjere. Verzije su brojne. Tradicija tetoviranja Hrvata i danas se uva u nekim hrvatskim krajevima, a od zaborava ju pokuava otrgnuti i posebna facebook grupa Tradicionalno tetoviranje Hrvata (Traditional Croatian Tattoo), iji je cilj prikupljanje fotografija s tradicionalnih tetovaa, a koje, izmeu ostalih, koristimo i u naem prilogu. Tetoviranje kod katolika u naoj zemlji istraivao je arheolog i povjesniar iro Truhelka (1865.-1942.), a saznanja o istome objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1894. On navodi da je najljepe oblike tetoviranja naao u dolini Lave, naroito u mjestima oko Gue gore, a vie-manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banjaluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. Truhelka dalje navodi da se pri tetoviranju postupa na nain da se ujutro na Ivandan, na Blagovijest, na Cvjetnicu ili koji drugi dan u Velikom tjednu iskupi mlaarija neke obitelji te da otpone tetoviranje.

Tetoviralo se s ai, slinom ili prokuhanim majinim mlijekom S velikom se radou podvrgavaju toj bolnoj operaciji, koja se dotle produuje, dok ruke ne oblije krv, te se bol vie ne moe snositi, opisuje Truhelka. Podrobno prikazuje i nain tetoviranja. Ornament se najprije na koi nacrta tupim krajem igle, zamoenim u crnilo, naroito za to prireeno, pa se onda po crteu iljatim rtom dotle bocka, dok ornament ne bude gotov. Da se crnilo ne osui, vie se puta crte za procedure navlai crnilom. Iza toga se rana svilenim papirom za cigarete ili votanim papirom obloi i zavije. Istom, drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Upotrijebljeno je crnilo tu, prireen od ai. a od lui uhvati se preklopljenim tanjurom ili saom, pa se rastare mladim medom i vodom. Mjesto ai esto se upotrijebi barut, a nerijetko se a razmuti slinom, koja se rano ujutro nakupila u ustima, pa da ne izvjetri, dobro ga poklope u jednoj posudi i sauvaju za upotrebu, opisuje Truhelka postupak tradicionalnog tetoviranja. Na podruju Kupresa, tetoviralo se s prokuhanim majinim mlijekom u koje bi se dodalo gara i tinte, a zatim bi se uarenom iglom radili simboli krieva. Zategne dok krv ne udari I danas po selima, gdje ivi starija eljad, ive i prie o razlozima i nainima tetoviranja. Da one ne budu zaboravljene brinu se zaljubljenici u ovu pojavu, koji su na facebooku oformili grupu Tradicionalno Tetoviranje Hrvata, a koji donose i prie o tetoviranju-sicanju hrvatskih ena Pavka Bralj roena je 15.travnja1928. u zaseoku Bu, Rastievo - Kupres. Ana Patrun me sicala kad sam imala desetak godina. Rekli su nam stariji kako se sica. Mi se tri-etiri curice sastale na Veliki Petak i sicale. Kada lampa gori od petriola, uzme se ona a i nastrue u aicu. Uzme se mliko od ene koja doji muko dite i pomia se sa tom ai. Uzeli su pero od kokoi, izmiali i napie kri ili ime, i onda bockamo jedna drugoj. Zategne dok krv ne udari i kad otrne, ne boli. Uzme se, onda, plavi papir i izbocka ga iglicom i stavi na ruku 24 sata da stoji. Moje znai kri i narukvica, pria Pavka. Na pitanje zato se sicala odgovara: Vikalo se da se ne moe poturit 'ko to ima. Neke nae ene su imale kri i na elu i na prsima. Brat me natiro da skinem ali ne moe se to nikad skinut. Niko od mojih nije im'o. Ni'ko me nije nagovorio da s e sicam. Sama sam tila. 'Sicala' se i Smiljka aleta, ro. Paali, 1934. u Kupresu. Bila mi je osma godina, 1942. kada su dole izbjeglice iz Rastieva kod nas. Jedna cura je rekla 'ajde Smilje da ti to napravim'. Bilo je ratno stanje, tetoviralo se kad god je ko' tio. Pomiala se a i tinta, sve crno, uzela je najmanje iglice, stegla ruku i bocala i sve dok god krv nije udarila, nije putala. Na pitanje zato se sicala odgovara: Da se zna da sam Hrvatica!. Smilja nije sicala svoje keri, a ni njena majka nije bila sicana. Ja sam jedina u svojoj obitelji, kae Smilja te nadodaje kako joj je jednom zgodom priao neki komunist i rekao kako bi njegova majka bila jako sretna da vidi da to jo netko nosi. Tetovae su na ovim prostorima bile i osta le znaci vjere i pripadnosti hrvatskom narodu, to za vrijeme komunizma, nije bilo poeljno isticati. Nisu se dali izbrisati Maricu Vukovi (ro. Dadi ) 1920 u selu Bristovi, u Bugojnu, sicala je Ana Dadi 1930. kad je imala samo deset godina, na blagdan sv. Josipa , 19.oujka. Ako se ne bi primilo, onda bi se sicalo na Blagovijest, 25. oujka. Kolegica mi je sicala kada sam imala deset godina. Bilo nas je deset, a samo smo nas dvi na prsa sicali. Mater mi je umrla, a nije znala da imam kri na prsima, pria Marica. Na pitanje kako se tetoviralo odgovara: Uzme olovku i napie kri pa namae tintom, umae u nju i boca iglom, dok ne krene krv. Zamota plavi papir ( indigo papir) i do Blagovijesti. Na sv. Josipa se kalemilo, sve se primalo pa i to. A od Blagovijesti do Boia je tono devet miseci. Mariina majka nije bila sicana, ali baka jest. Mater mi nije imala pa je i mene ruila, a baba je imala. To je bilo poeto za turskog vakta, to su otimali nae ene i cure pa silovali, a kad su imali krieve nee. Baba mi je zapamtila turski vakat, kad su

ene bjeale, a beg dolazio da noi s mladom. Tetoviranje poslije 1945. bilo je iznimka. Marica nije tetovirala svoje keri koje su roene poslije II. Svjetskog rata. To je ve bilo zabranjeno bilo. Komunisti nisu dali ni da se u crkvu ie, a kamoli to. Za vrijeme druge Jugoslavije zavu su mi natirali da rie krieve u Beogradu, ali nije ih mogla izbrisat, kae ona.

tetoviranicovjek @ 03:16 | srijeda, studeni 10, 2010

Iskljueno | Komentari: 0

Darko Peria o tetoviranju u Hrvata Darko Perisa o tetoviranju hrvata (Iz recenzije knjige) Moe se govoriti samo o heterogenom starobalkanskom etnikom supstratu u etnogenezi Albanaca na podruju gdje nije bilo masovnijeg slavenskog naseljavanja u ranom srednjem vijeku, a samo je jedna od komponenata u tom supstratu bila dalekog ilirskog porijekla. Za razliku od Albanaca sasvim je iluzorno traiti ilirsku komponentu i davati joj veliku vanost u etnogenezi nekog junoslavenskog naroda, a posebno Bonjaka ija je etnogeneza vezana tek za doba turske osmanske vladavine. Meutim, to je postala moderna tendencija (trend) kod jednog dijela bonjake intelektualne elite, pa na nju nije otporan ni M. Filipovid. Tako on na jednom mjestu istie sljededa bioloka obiljeja Ilira: Po opisu starih pisaca Iliri su bili visoki i u pravilu lijepi ljudi. Bili su snane grae i neustraivi u ratu. Pisci, meutim, primjeduju da se nisu odlikovali brzinom misli i intelektualnih reakcija, pa se smatralo da su bili duhovno tromi. (str. 156). Ostaje nejasno je li autor taj opis navodi kao uvjerljiv dokaz da su njegovi sunarodnjaci i zemljaci potomci ili nasljednici Ilira? Navodedi Strabonov podatak da su se Japodi tetovirali, autor zakljuuje da bi to moglo biti jedno od naslijea koje su nam iza sebe ostavili (tetovae na rukama naih ena u vrijeme njihove prisilne katolicizacije). (str. 157). Dobro je poznato da su si katolici u unutranjosti osmanskog Bosanskog paaluka (tamo gdje nije bio razvijen buntovniki hajduki mentalitet kao na graninom potezu od Livna do Ravnog) zbog golog opstanka masovno tetovirali krieve na licu, rukama i prsima ime su na taj nain pokazivali ili isticali svoju vjersku pripadnost to je imalo viestruko znaenje djevojke bi lake izbjegle otmicu i nasilnu enidbu pojedinih pohotnih muslimana, djeaci vjerojatno

odvoenje u janjiare, a ako bi kojim nesretnim sluajem do toga ipak dolo, tetovirani su krievi bili doivotno svjedoanstvo i podsjetnik kojoj su vjeri roenjem pripadali. Obiaj tetoviranja krdanskih simbola se kod katolkinja u pojedinim dijelovima Bosne zadrao do danas. Lijepa i mlada, ali nesretna Diva Graboveva najvjerojatnije nije imala, za razliku od vedine ena u Rami, tetoviran(e) kri(eve) na vidljivom mjestu, jer da je to imala moda bi bila poteena nasrtaja napasnog Tahir-bega Kopida da ju oeni i prevede na islam i da ju, nakon neuspjeha, razljuden ubije gazedi konjem kojeg je jahao. Dakle, autorovo je objanjenje razloga tetoviranja bosanskih katolkinja nastrano i neukusno, otprilike toliko kao kada bi netko objasnio da su bosanske muslimanke u doba osmanske vladavine pokrivale lice feredom zbog njihove prisilne islamizacije! A, moda su se i one na taj nain samo skrivale zbog straha pred prisilnom katolicizacijom? Autor: Darko Perisa

tetoviranicovjek @ 02:01 | Iskljueno | Komentari: 0 Miljenko Jergovid o tetoviranju i (ne)zaboravu Miljenko Jergovid Gloria in excelsis Ulomak iz romana

Nebo iznad Bosne, jutro 2. aprila 1945.

Prije nego to smo ispustili drugu bombu, tano u sedam sati i dvadeset osam minuta, iz baze je stiglo nareenje da se operacija prekida. teta, rekao je Alban, koja jebena teta. Vidio sam ljude kako tre niz ariju, pokraj bezistana i Slatkog doeta, pa niz Sarae. Uinilo mi se da nisu u uniformama. Valjda su kasnili u sklonite. Zatim sam aparat vinuo prema nebu, znao sam da dolje

ispod ostaju Dariva i Bentbaa, put prema Palama i Romanija, nad kojom pravimo krug i vradamo se prema jugu. teta, rekao je Alban, koja jebena teta. Nisam siguran je li to ved rekao, ili mi se samo ini. ao mu je to nedemo nastaviti. Zapisuje koordinate na kojima trebamo ispustiti preostale bombe. Uz nenaseljene planinske kose, nad Neretvom i nad morem. Nad livadama istono od Glavatieva ispustili smo prve dvije. Tu u blizini dundo Franjo je prije rata drao svoje konice, sve dok 1934. nije zavladala pelinja kuga i pomorila rojeve. Bio je kraj augusta kada nas je vodio da sahranjujemo pele. Dragan je imao osam godina, Mladen trinaest, a ja sam bio najstariji, bilo mi je sedamnaest. I jedini se nisam plaio pela. Njih dvojica, iako su mu sinovi, premirali su u strahu od uboda. Uzalud bi dundo Franjo uzimao pelu u ruku, pokazivao da pela ne bode iz ista mira. Mene je na Glavatievo vodio da uza se ima nekog svoga dok ih bude sahranjivao. Do Konjica smo ili vlakom, a dalje nas je na kamionu vozio dundov prijatelj. Zvao se Franz Sternberger i radio je kao ininjer u ipadu. Bio je rodom iz Frankfurta, ali je ivot proveo u Konjicu i Jablanici. Imao je enu Anu, koju je doveo iz Kreeva. Ona bi uvijek ispekla krompiruu za puta. Jednom sam je, kao mali djeak, valjda nisam navrio ni pet godnina, gledao kako razvlai jufke, akama gnjei tijesto, pa ga rastee preko stola. Na rukama je imala tetovirane krieve, modre kao tinta. Poslije smo sjedili na ledini, Franz, dundo i ja, i nisam htio ni okusiti krompiruu. Zato, bolan, nede, da nisi bolestan?, pitao je Franz. Dundo mi je prislonio ruku na elo, da vidi imam li temperaturu.Bio se zabrinuo. Hajde uzmi, meni za ljubav, samo komadidak, navaljivao je Franz. Nedu i nedu i nedu, rasplakao sam se, jer sam bio gladan, a pita je mirisala. Pa zato nede? Zato to je prljava! ta je prljavo?, iznenadio se dundo. Pita je prljava od tinte, odgovorio sam. To ih je tako zainteresiralo da su zaboravili i zato smo doli, batalili su i konice i vrcanje meda, nego su me satima gnjavili i mamili da kaem kako je to pita prljava od tinte. Prvo se nisam dao, jer sam znao da na dobro ne moe izadi, a onda je Franz izvadio dva dinara iz depa, stavio ih pred mene i rekao: Tvoji su, ako kae! Poeo sam zaobilazno, kako me je dundo Vilko vodio sa sobom na posao, u direkciju e ljeznica, pa mi je dao list papira, jastuid i peat, i rekao ajde, dedera sad ti muhurlejii, da vidimo jesi li za inovnika

prvoga ili drugog inovnikog reda! I kad sam vidio da moj peat ostavlja ista krila na papiru, ista slova iako ne znam itati, i isto je okrugao kao njegov, oduevio sam se, pa sam tako muhurlejisao sve dok dundo Vilko nije posvravao sve poslove u kancelariji. I naravno, prsti su mi ostali zamrljani tintom. Ne prinosi ruke licu, ako Boga zna, zavapio je tad dundo Vilko! Ko lizne tintu, taj se namah razboli od kuge. Eto, rekao sam, dundu Franji i Franzu, pita je prljava od tinte, a vas dvojica dete dobiti kugu, jer vam dundo Vilko nije rekao da se od tinte dobija kuga. Njih dvojica su se najprije zgledali, dundu ama ba nita nije bilo jasno, ali Franzu je na koncu sinulo, pa se poeo smijati, Glavatievo je odjekivalo i grmilo od njegovog smijeha. A kad se konano smirio, dundu je neto rekao na njemakom. Spomenuo je Anu i pruio svoje dlanove prema nebu. Dundo Franjo me je ljutito pogledao, pa se zacrvenio i uhvatio za glavu, a Franz ga je grlio i govorio: Ima mali pravo, moja je Ana duu dala za kancelarije. Sutradan, dok smo se vlakom vradali u Sarajevo, dundo Franjo mi je objanjavao ta su tetovae. Rekao je da se tetoviraju mornari, jer ako se utope u oluji, da ih mrtve familija moe prepoznati. Neki drugi se tetoviraju iz obijesti, a ene u Kaknju i Kreevu tetoviraju se da neto ne zaborave. Ne zna se ta ne smiju zaboraviti, jer je to neto davno zaboravljeno, pa se danas tetoviraju samo zato to znaju da su njihove matere i babe bile tetovirane. One isto ne pamte o emu se tu zapravo radi, o kakvoj tajni, ali su tetovae vidjele u svojih baba i matera. I tako, ono to se ne smije ni za ivu glavu zaboraviti, zaboravljeno je tko zna kad. Nita mi nije bilo jasno, osim to sam nauio da se od tetovaa ne dobija kuga. I opet je mirisala Anina krompirua, dok nas je Franz, krajem augusta 1934. vozio da sahranjujemo pele. Dundo Franjo je utio i gledao niz pranjav put, Mladen i Dragan su se svaali tko je kakanjac, a tko usranac, jer je jedan roen u Kaknju, a drugi u Usori, dok je Franz iz kabine na sav glas pjevao neku njemaku pjesmu. ini mi se istu onu koju su, nekoliko godina kasnije u filmskim urnalima, pjevali Hitlerovi vojnici. Bio sam jo djeak, taman onoga uzrasta kada si, po prvi i posljednji put, u stanju jednako razumjeti djeji i odrasli svijet. Znao sam zato se njih dvojica svaaju, i rado bih se ukljuio u njihovu svau, a znao sam i zato je dundo tako tuan. Njemu su pele bile malo manje od rodbine i prijatelja, a malo vie od ostalih ljudi na svijetu. I sad ih ide sahranjivati. Nisam razumio samo Franza, ali ni od samoga sebe, nesretnik, nikada nede razumjeti. Dundo je otvorio konicu. Stajao je malo zagledan u mrtvi pelinji svijet, pa bi je zatvorio i nastavio do druge. Nakon to je obiao posljednju, samo je digao ruku, a mi smo, bez rijei i pitanja, krenuli prenositi konice na sredinu livade. Mali Dragan je s dundom sakupljao suho granje, bilo je vedro, zrak je bio kao kristal u prstenu, nisu se ule ptice. Zapravo, nita se nije ulo. Sveaniji trenutak nisam doivio. Kada je planula lomaa, i proirio se miris meda i voska, pomislio sam zato tako ne moe mirisati u crkvi. Tamjan nije Kristu drag. Tako su mi krenule suze. Dundo je plakao, plakao je Franz, i Mladen.

Dragan je stajao nekoliko metara od nas i gledao u vrhove cipela, kao da je loptom razbio susjedov prozor, i sad eka da se otac vrati s posla. Eto, tako je to bilo krajem augusta 1934., bistrog i istog dana kada smo sahranjivali dundove pele. Konice vie nije postavljao kod Glavatieva, nego se prebacio na Romaniju, jer je blie Sarajevu. Franz je uskoro otiao u penziju, a nije od toga prolo ni pola godine, kad li se Ana, prava zdrava, sruila mrtva dok je u vrtu brala salatu. Srce, rekli su. Njemu je nakon toga prahnulo da bi se vratio u Frankfurt. Na dopisnicama koje je svakoga mjeseca slao dundu je u prvo vrijeme pisalo: Dragi moji, ja sam vam dobro! Kada dete mi u vizitacije, uz Majnu, na pivo i kobasice? Poslije je pisalo samo: Dragi moji, ja sam vam dobro!, da bi na zadnjoj dopisnici koja je stigla stajalo: Dragi moji, najdrai Franjo, treba li ti ofer za Glavatievo? Ako treba, misli na mene, ja bih doao. Bilo je to pred Boid 1940. Dundo Franjo je itao Politiku, vijesti iz svijeta, sluao je Radio London, a mene bi, kad sam dolazio iz Beograda na dopust, pitao je li istina. Valjda jest ako tako pie, odgovarao sam. Pa ta de biti s Franzom? Nita, rekoh, isto to i s drugim Nijemcima. E, jadan eljko, pa nije ti on pravi Nijemac. Sredinom aprila 1941. dundo Franjo je s prozora svoga stana gledao kako ustae razbijaju idovski templ. Priao mi je o tome kada sam prvi put doao iz baze u Rajlovcu. Tetka Olga je iznijela govedsku juhu, zveckao je srebrni escajg po porculanu, a on nije prestajao. Dundo, a zato ti to meni govori? Ustao je od stola, odmakao zavjesu s prozora i mirno, sasvim mirno i tiho, rekao je: Doi, pa vidi ta je ostalo! Dundo, ja sam samo domobranski pilot. Nakon ruka je otiao na posao, bio je deurni u direkciji eljeznice, a meni je ostalo jo dva sata do povratka u vojarnu u Rajlovac. Leao sam na otomanu, tetka Olga je heklala u fotelji, Mladen i Dragan su bili negdje vani. utjeli smo ba onako prisno, kao to uti s ocem ili majkom. I onda je u neka doba, ne diudi glavu od igle i konca, onako u miru, da ne zna brine li se, ili se gorko ali, progovorila: Vani rat, a on ti po vas dan samo kune pelinju kugu, onu iz 1934. Veli, da nije bilo toga, nikad ne bi rasturao konice na Glavatievu. A Franz bi ostao u Konjicu, jer bi imao drutvo i jer bi mu bilo nezgodno ostaviti ga bez prijevoza. Ne bi se vradao u Njemaku. Eto, to ti moj Franjo vergla bez prestanka. E pa, majka mu stara, gdje je to pelinja kuga ubila ovjeka! Ispustismo tako dvije bombe kod Glavatieva, jednu demo u Neretvu, a ostale demo nad morem. Sve bi bilo lako i sve bi prolo za ne upamtit, da nije one koju smo bacili na bivu Zemljoradniku tedionicu, ispred koje je bio sat, pred kojim bi mi, djeaku, dundo Franjo uvijek govorio: Puno je sati, ubit de nas tetka ako zakasnimo na ruak! Mui me ta bomba, na koga je pala i gdje je eksplodirala, kao to dunda mui pelinja kuga. Ne moe si pomodi, im pone tako misliti. A nisi balvan, niti si Alban, pa da ne misli. teta, rekao je, koja jebena, jebena, jebena teta!

Pod nama se zelenila Neretva, po boji joj se vidi da je gotov rat. Jutros ba nitko po nama nije pucao. tetoviranicovjek @ 02:00 | Komentiraj | Komentari: 0

O uklesanim simbolima na dva niana

Muslimanska nekropola, okolina Kaknja. Opis i stanje objekta: Odmah iznad autoputa Sarajevo Zenica nalazi se veoma staro muslimansko groblje. Same forme nadgrobnika ukazuju na veliku starost ovog groblja. Nemaju tariha, ali na vecem ima uklesana dvostruka krunica i u njoj pet krakova, dok je na onom 1,85 isti znak, ali u jednoj krunici. Po svoj prilici to je simbol petokrake zvjezde. Ovaj motiv se je pocetkom ovog vijeka cesto tetovirao na rukama katolickog stanovnitva. Pretpostavljam da je u njemu pokopano stanovnitvo ovog podrucja koje neposredno po osvajanju Bosne je prelo na islamsku vjeru. Groblje se nalazi u veoma gustoj umi, tako da nisam mogao izvriti identifikaciju i valorizaciju nadgrobnih spomenika.

tetoviranicovjek @ 01:59 | Tatauiranje Hrvata Bidana Tatauiranje Hrvata Bidana

Iskljueno | Komentari: 0

Iz obiaja Hrvata Bidana moe se ukratko istadi samo neto dosad zapaaenih osobina i posebnosti. Dobro im je bilo poznato, a bilo je to i vrlo uoljivo, tatauiranje, tako znaajno za vedinu bosanskih katolika i jo vie katolkinja. Izostaje taj obiaj u nekim sjevernim i sjeverozapadnim hrvatskim selima i podrujima, a nije ga bilo ni meu "Maarima" oko rijeke Sane, pa je njegova pojava u Hrvata oko Bihada prostorno prilino udaljena od svojih usporednica u drugih bosanskih i hercegovackih Hrvata. Motivi koji se izvode tatauiranjem (tetoviranjem) brojni su i esto vrlo sloeni, no obvezni su svojevrsni oblici kria. U okolici Bihada moda je eda pojava kria ovdje...

Izvor: Marulid: hrvatska knjievna revija i asopis za knjievnost i kulturu. Band 5. Ausgaben 1-3, Stranica 81.

tetoviranicovjek @ 01:57 | Iskljueno | Komentari: 0 Tetoviranje u Travniku i Gornjoj Rami Tetoviranje u Travniku i Gornjoj Rami Dr. Leopold Glueck u svojoj studiji "Tetoviranje koe kod katolika u BiH" prikazuje na rukama i prstima krstove koji se dolje, ali i na krajevima drugih krakova, ravaju. Prof.oko Mazulid mi je priao da je na rukama katolikih seljaka i u narodnom vezu u okolici Travnika vidio tetoviran krst koji se dolje raka. Seljaci takav krst zovu "krst na nonama". I ja sam takve krstove na rukama nekih stanovnika Gornje Rame takoer vidio. I na jednom nadgrobnom kamenu kod sela Plo e u Gornjoj Rami vidio sam uklesan krst koji se dole neto rava (nadgrobni spomenik je bio u obliku tanke, dosta uske i gore zailjene ploe, zaboden kod glave pokojnikove) Izvor: Kupres, Autor: efik Belagid

srednjevjekovni

nadgrobni

spomenici

FOTOGALERIJA

Tradicionalni hrvatski motivi i tetovae

Druenje na Fejsbuku

TRADITIONAL CROATIAN TATTOO Tradicionalno Tetoviranje Hrvata

Twitter

Croatian Tattoo on Twitter

Arhiva

veljaa 2013 sijeanj 2013 prosinac 2012 studeni 2012 listopad 2012 rujan 2012 kolovoz 2012 srpanj 2012 lipanj 2012 svibanj 2012 travanj 2012 oujak 2012 veljaa 2012 sijeanj 2012 prosinac 2011 studeni 2011 listopad 2011 rujan 2011 kolovoz 2011 srpanj 2011 lipanj 2011 svibanj 2011 travanj 2011 oujak 2011 veljaa 2011 sijeanj 2011 prosinac 2010 studeni 2010

Cropedia

Cropedia

Broja posjeta 46044 Blog - prosinac 2010 petak, prosinac 24, 2010 Tradicija enske tetovae od starog doba - Lijepota, ljubavna igra i socijalna cijenjenost (DIO sa NAPOMENAMA!!)

1.Ovaj model se izmeu ostalog odlikuje kroz istovremeno saznanje i praksu poljoprivrede, izgradnje gradova, pisma i vrlo komplikovanih oblika raspodjele rada. To sve je bilo pod snano diferenciranim i cenralizovanim vladajuim sistemom na nivou grada ili saveza gradova.

2.Vgl. Luc Renaut: Les tatouages d'Oetzi et la petite chirurgie traditionelle. U: L'Anthropologie 108, 2004, S. 69-105. 3.Vgl. C. P. Jones: Stigma: Tattooing and Branding in Graeco-Roman Antiquity. U: The Journal of Roman Studies 77, 1987, S. 139-155. 4.Dokazi o ovoj praksi se nalaze u tekstovima (posebno P.Harris I. 77, I. 5-6) i u ikonografiji (Ravni reljef hrama u Medinet Habu, Ramses III). 5.D. Arnaud: Un document juridikue concernant les oblats. U: Revue d'Assyriologie et d'Archeologie Orientale 67, 1973, S. 147-156 6.Slika 6 pokazuje koegzistenciju dvije tehnike. Naroito u Sahelskoj zoni su kod tamnoputih sa relativno svijetlim tonom primjenjivani mijeani oblici obiljeavanja (reljefne skarifikacije, koje su prethodno bojene sa pepeelom i ai) 7.Henry Field: Body-Marking in Southwestern Asia. Cambridge Mass. 1958 8.A.Vila: Aksha II. Le cimetiere moroitique d'Aksha, Paris 1967. 9.Cassius Felix (1.polovina 5. stoljea): De medicina, 13, 1 -2: stigmata (...) feminarum maurarum vultus ostendit. 10.Vgl. Glavno djelo o ovoj temi: S.Searight: The Use and Funktion of Tattooing on Moroccan Women, 3. Bde. New Haven (Connecticut) 1984. 11.J.E. Montgomery: The Deserted Encampent in Ancient Arabic Poetry: A nexus of Topical Comparisons. U: Journal Semitic Studies 40, 1995, S. 283-316. 12.Ovdje se radi o varijaciji jednog vrlo estog motiva, elja, koji se katkad izriitije ponovo upotrebljava u obliku stonoge. To nalazimo u tetovirakom repertoaru irakih beduinskih ene, koje mu ne pripisuju poseban znaaj. 13.Herodot, Historien, V, 6. 14.Dissoi Logoi (Krajem 5.St. pr. Kr.), fr. 2. 13. 15.Dion Chrysostomos, Govori 14, 20. 16.. Truhelka: Die Taetowierung bei den Katholiken Bosniens und Hercegowina. U: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegowina (Be) 4, 1896, S. 493508. 17.A. Testart i J.-L. Brunaux: Esclavage et prix de la fiancee. La societe thrace au risque de l'ethnographie comparee. In: Annales, Histoire, Scineces Sociales 59, 2004, S. 615640. 18.Geti, susjedi Traana sa druge obale Dunava, ponose se time, da imaju ne samo pet ili est, nego deset ili dvanaest ena. (Menander kod Strabe, Geografija, VII, 3, 4).

19.Pomponius mela, Chronographia, II, 2, 21. 20.Ove u Slovakoj, Rumuniji i drugim mjestima potvrene trnice nisu stajele na putu kod pregovora izmeu dvije obitelji. 21.Kod Bantua u junoj Africi djevojka koja sa pogodnim izgledom nije zbog toga vrijednija, ali to omoguava njenoj obitelji, da u kratko vrijeme pronae mladoenju, koji je spreman, da odjednom isplati sav dar, to se relativno rijetko deava, vgl. H.-A. Junod: Mceurs et coutumes des Bantous, 1, Paris, 1936, S. 170. 172-173, 264-271). Jedan evropski promatra ak tvrdi, da Zulu ene sa skarifikacijama dobrog izgleda imaju veu cijenu, kada se radi o tome, da bi je stekao neki mukarac, vgl. A. Delegorgue: Voyage dans l'Afrique australe. Paris 1847 (Bd. 2), S. 228. 22.Jedan evropski promatra ak tvrdi, da Zulu ene sa skarifikacijama dobrog izgleda imaju veu cijenu, kada se radi o tome, da bi je stekao neki mukarac, vgl. Edb. U Indiji ena koja ima samo malo ili uope nema tetovaa moe postati predmetom ismijavanja. - n.pr. Kod njene svekrve, koja zbog toga optuuje mladine roditelje zbog siromatva i krtosti. Vfl. R. H. R. Trivedi: The Mers of Saurastra: A Study of their Tattoo Marks. U: Journal of the Maharaja Sayaji Rao University of Baroda, Bd. 1, 2, 1952, S. 125. 23.Trake elite su bile spremne, na prosipanje znaajnih suma novca, samo i jedino, da bi demonstrirali njihovu mo, vgl. Testart/Brunaux, Esclavage, 2004. i ovo.: Don, banquet et funerailles chez les Thraces. In: L'Homme 170, 2004b, S. 165-180. 24.Vgl. J. Nevadomsky i E. Aisien: The Clothing of Political Identity: Costume and Skarification in the Benin Kingdom. U: African Arts 28, 1995, S. 62-73 i 100 kao i A.Gell: Wrapping in Amages. Tattooing in Polynesia. Oxford: 1993, S. 51-52 (Samoanska ostrva) 25.J. Barker i A.M. Titjen: Women's Facial Tattooing among the Maisian of oro proviance, Papua New Guinea: the Changing Significance of an Ancient Custom. U: Oceania 60, 3, 1990, S. 228. 26.W. Smeaton: Tattooing Among the Arabs of Iraq. U: American Anthropologist 39, 1937, S. 56. 27.R. E. Guise: On Tribes Inhabiting the Mouth of the Wanigela River, New Guinea. U: The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, 28, 1989, S. 205-219 (insbes. S. 207 i 214-216); Barker/Tietjen, Women's Facial Tattooing, S. 224225; Gell, Wrapping in Images, S. 77-80 (Fidi ostrva); L. L. Turner, Ethnology of the Ungava District, Hudson Bay Territory. U: Annual report of the Bureau of American Ethnology 11, 1889-1890 (1894), S. 207-208 (Inuit). 28.Stvarni rituali inicijacije imaju kao cilj integraciju u znatno ogranieniju grupu od itave starosne klase. Zajednica iniciranih uz to sebe vidi kao protivnikom vanjskog svijeta. Dakle znanje koje je steeno prilikom inicijacije nema nikakvu praktinu svrhu: to je samoreferencijalno i upuuje u prvoj liniji u svoj vlastiti svijet.

29.Vgl. Iscrpan inventar u C. Chippaux: Des mutilations, deformations, tatouages rituels et intentionnels chez l'homme. U: His Historie des maeurs. Paris: 1990 (Bd. 1), S. 492493. 30.Arnold van Gennep: Les rites de passage. Paris: 1909, S. 103 i 106. 31.Vgl. F. R. Barton: Tattooing in South Eastern New Guinea. U: The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, 48, 1918, B1. IX, Slika. 2; B1. X, Slika. 3 i 4. 32.Guise, tribes of the Wanigela River, n., S. 215-216. 33.Gell, Wrapping in Images, S. 78-79. 34.Sigurno je, da se ovdje radi o ukrasnim oiljcima, jer unutranja trbuna deka nije dirnuta, to bi kod jednog pravog kirurkog zahvata najvjerovatnije bio sluaj. Jedna druga, u susjednom grobu pronaena tetovirana ena je imala slian keloid, koji je iznad stranjice nastavljen sa drugaijim reljefnim ukrasnim oiljcima. 35.L.Keimer: Remarques sur le tatouage dans l'Egipte ancienne. Le Caire: 1948, S. 38, Abb. 32. 36.Ebd. S. 38, Slika. 33-37. 37.C.M. Firth: The Archeological Survey of Nubia. Report for 1910-1911. Le Caire: 1927, Bl. XXV, Slika. D2 (Kubban); D. Randall-Maciver i C.L. Wooley: Arcika. Oxford: 1909. Bl. VIII, Nr. 4026 (Amada). 38.G. Marcy: Origine et signification des tatouages de tribus berberes. U: Revue de l'Histoire des Religions 102, 1930, S. 27; J. Herber: Tatouages du pubis au Maroc. U: Revue d'ethnographie et des traditions populaires 3, 1922, S. 37-47. 39.Field, Body-marking, Slika. 21E, Slika. 23 (Nr. 4512, 4507), Slika. 36 (Nr. 4427). 40.D. Fouquet: Le tatouage medical en Egipte. U: Archives d'Anthropologie criminelle 13, 1898, S. 270-279; F. Legey: Essai de folklore marocain, Paris, 1926, S. 71-71; 220221; T. Riviere: Les tatouages berberes dans l'Aures. U: Journal de la Societe des Africanistes 12, 1942, S. 67-68; M. Czapkiewicz: Taetowierung bei den irakischen Arabern. U: Folia orientalia (Krakau) 4, 1962, S. 41-46. 41.M. C. Berns: Ga'anda Scarifications: A Model for Art and Identity. A. Rubin (Hg.): Marks of Civilisation. Artistic Transformations of the Human Body, Los Angeles: 1988, S. 71-74. 42.N. David, J. Sterner, K. Gavua: Why Pots are Decorated. U: Current Anthropology, 29 (3), 1988, S. 65-389 (Ovdje: Analogije izmeu ukraavanja glinenih posuda i ljudi, kao i u nainu opisivanja grnarije i ljudske anatomije kod Mafa i Buluhaya u sjevernom

Kamerunu); o tome vidi u istom svezku komentar od I. Hoddera, S. 382 (Ovdje: Analogije izmeu ukraavanja enskih figura i keramikih posuda).

43.T. M. Evers i T. N. Huffman: On Why Pots Are Decorated the Way they Are. In: Current Anthropology 29 (5), 1988, S. 739-740. 44.Ako je ovdje samo rije o heteroseksualnosti, to zato jer izvori ne pruaju nikakve elemente, koji bi dozvolili, ukljuivanje ostalih seksualnih tendencija u istraivaki okvir. 45.The Sexual Life of Savages je posveen stanovnicima Trobian ostrva (Papua Nova Gvineja). Malinowski ipak spominje ne vraajui se vie nikad na tu temu - da po onome to mi je reeno, mlade djevojke se u vrijeme njihove prve mjesenice moraju podvri tetoviranju vagine. Ta takozvana ki'uki'u tetovaa se po rijeima mojih informanata praktikovala u estetske svrhe. Bronislaw Malinowski: La vie sexulle des sauvages du nord-quest de la melanesie. (1930) Paris: Payot, 1970, S. 221. 46.Potvrde za sline nasilne ljubavne igre nalazimo i kod plemena Mundugumora (Highlands u na sjeveru Papua Nove Gvineje), vidi M. Mead: Mceurs et sexualite en Oceanie (1935), Paris: 2004, S. 245. 47.Malinowski, La vie sexuelle, S. 189 i S. 240. 48.M.- L. Bastin: La sculpture Tshokwe. Meudon: 1982, S. 50-51. 49.P. Bohannan: Beauty and Scarification Amongst the Tiv. U Man: 56, 1956, S. 120. 50.Heidi Gegenbach: boundaries of beauty. Tattooed Secrets of Women's history in Magude District, Southern Mozambique. U: Journal of Women History 14, 2003, S. 115. 51.Legey, Folklore marocain, S. 221. 52.Georges Bataille: L'erotisme. (1957) Paris: 1965, S. 158. 53.elim da se zahvalim kod Kristine Kot (Christine Kott) za prevod iz francuskog i kod Ane Gajger (Anette Geiger) za opim poboljanjima teksta. L.R.

Die Tradition der weiblichen Ttowierung seit dem Altertum: Schnheit, Liebesspiel und soziale Wertschtzung (Le tatouage fminin dans les socits anciennes et traditionnelles : beaut, sexualit et valeur sociale) by Luc Renaut

tetoviranicovjek @ 16:50 | Iskljueno | Komentari: 0 Tradicija enske tetovae od starog doba - Lijepota, ljubavna igra i socijalna cijenjenost Die Tradition der weiblichen Ttowierung seit dem Altertum: Schnheit, Liebesspiel und soziale Wertschtzung (Le tatouage fminin dans les socits anciennes et traditionnelles : beaut, sexualit et valeur sociale) by Luc Renaut

U takozvanim tradicionalnim drutvima ornamentno tetoviranje predstavlja, tamo gdje se primjenjuje, kulturno sredstvo seksualnog diferenciranja. Obino se ena vie tetovirala od mukarca: s ovim predmetom emo se pozabaviti i u potonjem. Samo u ponekim grupacijama su mukarci vie tetovirani od ena. A u jo rijeim sluajevima ornamentnu tetovau, neovisno o spolu nose i mukarci i ene. Svugdje oko sredozemnog bazena ima potvrda/dokaza o jednom ve od najranije antike praktikovanom, prvenstveno enskom tetoviranju. Iz mnogobrojnih podruja svijeta su putnici izvjetavali o praksi, koja je danas u potezu nestajanja. Usporedba povijesnih i suvremenih, bliih i daljih podataka, omoguava izradu razliitih svojstava, koji tetoviranje ene iz formalnog, funkcionalnog i semantikog gledita pokazuju kao relativno homogenu estetsku praksu.

Obiljeavanje tijela u antici Potvrena su tri glavna oblika trajnog obiljeavanja tijela u sredozemnom prostoru za vrijeme antike: I. iskljuivo ensko, velikopovrinsko ukrasno tetoviranje; II. ozljeivanje koe (zarezivanje koe, tetoviranje, kauterizacija) u terapeutske ili profilaktike svrhe; III. prinudno obiljeavanje (tetoviranje ili kauterizacija) i/ili identifikacijsko obiljeavanje (samo tetoviranje) osuenika, ratnih zarobljenika i neposlunih robova. U antiknim drutvima, koja su organizovana po modelu takozvanog grada-drave(1), meutim nema prvog navedenog oblika obiljeavanja tijela (I.). Taj model odgovara onome od velikog mezopotanskog, egipatskog, hititijskog, fenicijskog, grkog i rimskog sociolingvistikog ansambla. Poradi jednostavnosti elim u potonjem na pomalo ematski nain razlikovati dravna drutva od poludravnih (eferije ili mala kraljevstva) i nedravnih drutava (segmentna drutva, koja se sastoje iz grupa po porijeklu). Uglavnom u treem navedenom obliku obiljeavanja nalazimo tragove enskog tetoviranja, i to sasvim jasno u Trakiji, Nubiji i sjevernoj Africi i obliku ljudskih preostataka (mumije) kao i u pismenim, slikovnim i/ili etnografskim izvorima. I u dinarskom planinskom masivu (u dananjoj Bosni i Hercegovini) i u sirijsko-palestinskom zaleu, izvan gradova, ima potvrda., pri emu jeste da se radi o znatno kraim pisanim dokumentima, ali koji su nadopunjeni sa modernim etnografskim metodama. Geografija enskog tetoviranja dakle crta uzdu sredozemlja opirnu, sa tri etvrtine obuhvaenih podruja zatvorenu elipsu, koja se prostire od Balkana preko dunavskih podruja, Levanta, Arabije, Nubije i sjeverne Afrike pa do Magreba. Tu zonu se jo moe produiti sve do Orijenta i Dalekog Istoka. U Indiji, centralnoj Aziji, Sibiru i u Arktisu je vie naroda praktikovalo ensko tetoviranje, djelimino ak do u 20. stoljee. Tetovae i/ili koloidno

zarezivanje koe kod ena se takoe pojavljuje u Okeaniji i crnoj Africi. Kao to je ve napomenuto, taj prostorni obru oko Srdozemnog mora prekidaju dravna drutva, kao i u sjeverno- i sjeverozapadno evropskim podrujima, iako su ta podruja veinom bila naseljena sa nedravnim drutvima. Terapeutsko obiljeavanje tijela (II.) se susree u njegovim najrazliitijim oblicima svugdje tamo, gdje je potvreno ensko tetoviranje. U dravnim drutvima je medicina takoe poznavala i praktikovala itav niz terapeutskog povreivanja koe. Ali uvijek je odbijala tetoviranje pacijenata i pokuavala, koliko je mogla, da umanji unakaavajui karakter konih povreda.(2) Obiljeavanje ljudi (III.) u puno pogleda slii obiljeavanju stoke. Ali dok trei oblik obiljeavanja susreemo skoro svugdje u svijetu (pa i tamo, gdje se praktikuju ensko i terapetusko tetoviranje), prvi oblik obiljeavanja, kako kau u antikni izvori, se pojavljuje samo u dravnim drutvima: jednom peatu slian biljeg je pravna garancija, koja robovlasnika titi od bjega ili protupravnog prisvajanja njegovih robova. Suprotno daleko rairenom miljenju identifikacijsko obiljeavanje ljudi nije skoro nikada sprovoeno pod upotrebom uarenog eljeza(3). Za oslikavanje znaka, simbola ili alfabetskog slova, ista i jasna tetovaa se iskazuje kao znatno eficijentnija u odnosu na kauterizaciju. Ramzes III je naredio da njegovo ime tetoviraju na kou zatvorenika, koje je on uzeo kao robove(4); u novoj babilonskoj epohi prijanji gospodar robova tetovira robovima, koji su poklonjeni ili obeani hramu Uruk, naziv i simbol hrama (zvijezdom Itara)(5). Taj postupak se ponovo pojavljuje krajem 4. stoljea n.Kr., kada je rimska vojska tetovirala njene regrute, kao sredstvo u borbi protiv dezertacije i kao kontrolu vojnim akcijama. Ako nije bila ukljuiva reprodukcija rukopisa, prinudni biljeg se tada mogao nanjeti i sa jednostavnom eljeznom ipkom. Tu se radi o esto praktikovanom tjelesnom odgajanju, koje je esto bilo popraeno sa bievanjem i udarcima. Ovaj prvi pregled pokazuje, da je praksa obiljeavanja tijela ve u dravnim drutvima antike bila negativno konotirana. Malo po malo potisnuto iz medicinskog lijeenja, nanosi se samo individuama iz najniih socijalnih socijalnih slojeva kao odgojna ili kontrolna mjera. Najzad ta drutva smatraju obiaje tetoviranja kod stranih naroda kao vrhunac barbarstva, dakle predodbe koje su zapadnu kulturu trajno oblikovale.

Nakit ena U mnogobrojnim nedravnim drutvima (ili poludravnim, kao afrika kraljevstva) je prvenstveno praktikovano ornamentsko obiljeavanje tijela ena. Zarezivanje koe, koje treba da se razvije u reljefni oiljak (keloid), se najvie izvodi kod tamne koe, dok se kod svijetle koe daje prednost ukrasnoj tetovai. Ipak pritom se ne radi o strogom pravilu.(6) U drutvima, koja praktikuju ensko tetoviranje, ponekad se tetoviraju i mukarci, ali uvijek u manjoj mjeri nego ene. Uzmimo primjerice sluaj beduinskih plemena u Iraku, koje su 1930tih godina pregledali Henry Field i njegovi suradnici(7): Najee tetovirane enske tjelesne zone su brada, vrat, prsa (izmeu sisa), stomak, slabine, donje podruje lea, vanjska strana bedara, zglobovi stopala,

gornja strana stopala, podlaktica i gornja strana ake. Nasuprot tome je zglob ake jedino mjesto tijela, koje su mukarci ponekad spremni da ukrase sa ornamentalnim motivima. Ipak veinom se naglaava terapeutsko-profilaktiki razlog (ublaavanje bolova, ojaavanje zgloba ake). Kao i ene tako mogu i mukarci, pogotovo u djetinjstvu, iz terapeutskih i profilaktikih razloga dobiti vie manjih tetovaa po sljeponicama, elu ili u blizini nosa. Ova ema vrijedi za sve krajeve sredozemnog prostora, u kojima se praktikovalo ornamentalno tetoviranje. Ona je preovladavala ve u Nubiji s poetka raunanja naeg vremena, kao to potvruju ljudski ostatci, koji su pronaeni u meroitskom groblju Ake (nedaleko od Farasa, u sjevernom Sudanu)(8): Mukarci i ene imaju dijelom tetovae u obliku finih horizontalnih crta po vanjskim kutovima oiju, ili u obliku jednog niza od tri toke iznad nosnog korijena (terapeutsko-profilaktiko tetoviranje (Slika. 1-3). ene su pak te, koje dekorativni repertoar za sebe zahtijevaju: on prekriva trbuh, donji dio trbuha, kukove i penje se esto do izmeu sisa (Slika. 4). Dekorativni motivi u Aki su upadljivo slini onima, koje su prije 2000 godina nosile vie ena (vrlo vjerovatno nubijskog porijekla) koje su bile sahranjene u nekropolama Deir elBaharia u gornjem Egiptu (Slika. 5-6). Ovaj zadnji primjer pokazuje, kako repertoar tetovaa moe da nadivi mijenjanje vremena. Naprotiv katkad postavljanim tvrdnjama, tetoviranje ene u Magrebu za vrijeme arapskih invazija je dobro dokazano.(9) Izdani nalazi u tom kraju poduzetih etnografskih sakupljanja upotpunjavaju oskudne, iz antike prenesene inforamacije.(10) U Arabiji prvi dokazi potiu iz 6. i 7. stoljea: Preislamskim pjesnicima enska tetovaa slui kao metafora, da bi podsjetili na tragove sa tla naputenih sela i logora.(11) Dok u Kuranu nema spomena o tetoviranju, u Haditama citirani pravnici vie puta osuuju tu praksu. Tetoviranje je u njihovim oima isto kao i uklanjanje tjelesnih dlaka i noenje perika znak enske koketerije.

Repertoar bez simbola Ornamentalno tetoviranje je nadvremenski fenomen, njegov repertoar se kroz epohe malo promijenio. Anikonski i gusti uresi se dobivaju ponavljanjem i spajanjem relativno jednostavnih i veinom geometrijskih motiva.

(1).

Aksha,

Meroitska

nekropola,

enska

mumija,

Grob

Br.43

(lijevo)

(2). Aksha, Meroitska nekropola, enska mumija, Grob Br.65 (desno) Usporeivanje izmeu ranijeg i dananjeg stanja unutar iste tradicije pokazuje, da ti motivi nisu stilizirani oblici simbola, koji su prvobitno bili figurativni ili ideogramatiki. Elementarni figurativni motivi, koji se dijelom pojavljuju u repertoaru iz toki sastavljeni, u jednom nizu poredane ptice uNubiji (Slika. 4), motiv jednog etveronoca u Trakiji (Slike. 7 -9) (12) proizilaze iz formalne igre bez ozbiljnih semantikih posljedica. Nazivi, koji su se davali tetovaama, su ponajee nastali iz misaonih asocijacija.

(3). Aksha, Meroitska nekropola, Muka mumija, Grob br.81

(4).

Aksha,

Meroitska

nekropola,

enska

mumija,

Grob

Br.43

(lijevo)

(5). Deir el-Bahari (gornji Egipat), Amunet sa njenim tetovaama, oko 2020 pr. Kr. (desno)

(6). Deir el-Bahari (gornji Egipat), Tetovirana ena, oko 2020 pr.Kr. Kod ena u Bosni i Hercegovini, kao nasljednica jedne vrlo stare tradicije tetoviranja (Slike. 1011), nomenklatura odraava formalnu bliskost, koju su pojedinani motivi imali sa prozainom realnou: krug, ograda, narukvica, granice, jela, klip, sunce, mjesec, zvijezde itd. Ali na osnovi te nomenklature nije razvijen ni simbolini diskurs ni mitologijsko pripovjedanje. Na koncu ostaje konstatacija: Kako unutar jedne te iste kulture isti motivi esto mogu nositi razliita imena, to pokazuje, da tetovirani repertoar nije odreen da bi funkcionirao kao sistem lingvistike ili simbolike transkripcije. Dodue socijalni konzens moe u svako vrijeme ovaj ili onaj motiv uzdignuti ka simbolu. Ali promatranje pokazuje, da se ensko tetoviranje u veini sluajeva odrie toga. Samo jedno je vano, da su tetovae djevojaka iste kao one kod njihovih predaka, iako pri izboru i redanju motiva vlada izvjesna sloboda.

(7). Traanka prati/ganja Orfeja (lijevo) (8). Traanke prate/ganjaju Orfeja (desno) Znaenje tetoviranja kao obiaja se ne razjanjava kroz repertoar jer dovoljno je da taj odgovara tradiciji nego kroz tetovaine inherentne osobine (neotklonjivo, u tijelo upisano), kontekst i njegov pratei diskurs. Ko se tetovira, u kojoj dobi, koji dio tijela i sa kojim ciljem, to su bitna pitanja, o kojima se moraju istraiti izvori.

(9). Traanke napadaju Orfeja Tetovaa i socijalna cijenjenost Antiknu Trakiju suvremeni autori opisuju kao ansambal naroda, koji su naseljavali jugoistoni dio balkanskog poluostrva izmeu dunava i Makedonije. U grkoj mitologiji, koja Orfeja pravi junakom traanskog porijekla, se pripovjeda, da su ga ubile njegove zemljakinje. Kada se ta epizoda u 5. i 4. stoljeu p.Kr. Predstavlja na grkim vazama, scena pokazuje tetovirane ene (Slike. 7-9, 12, 13). U Trakiji se smatra otmjenim, ko je tetoviran, a prostim, ko to nije.(13) Dalje se kae Tetoviranje mladih djevojaka je ukraavanje(14) i Tamonje ene imaju utoliko brojnije i arenije tetovae, koliko su poznate po otmjenom i izvrsnom porijeklu.(15) Openito postoji suglasnost o tome, da su enske tetovae u seoskim, katolikim zajednicama Bosne i Hercegovine (Slika. 10-11) preostatak te stare tradicije tetoviranja u prostoru Dunava i Balkana.(16)

(10). Bosna i Hercegovina (Lavanska dolina), Tetovirana ena, oko 1890. (lijevo) (11). Bosna i Hercegovina (Pokrajii), Tetovirana ena, oko 1890. (desno) Da li se grkim autorima smije povjerovati, kada oni prave vezu izmeu tetoviranja i socijalnog statusa? Suprotno od Grka i Rimljana, koji su njihove kerke udavali po reimu miraza, Traani su isto kao i drugi narodi praktikovali davanje eni(17) Mukarac je enu mogao samo on da oeniti, nakon to je njegovom buduem svekru i svekrvi isporuio niz dobara (stoku, itarice, zlatne proizvode). Njihova ponekad zamana vrijednost je bez sumnje bila proporcionalna socijalnom statusu mladine obitelji. Bogatstvo mukarca se dijelom mjerilo po broju njegovih ena, koje je on bio u stanju oeniti.(18) U 1. stoljeu djelatni rimski kompilator Pomponius Mela tvrdi, da su trake djevojke oigledno ocjenjivane po njihovim tjelesnim i moralnim kvalitetima (ex specie et moribus), pri emu su estite i ljepe (probae et formosaeque) po najvioj cijeni prodavane, dok su ostale prodavane u budzato ili ak u zamjenu za nagradu.(19) Ta zabiljeba nije daleko od karikature; ipak treba nadodati, da Pomponius mela nije bio u krivu, jer takozvani sajmovi nevjesta su zaista dokazani u srednjoj evropi sve do sredine 19. stoljea.(20)

(12). Traanka napada Orfeja (lijevo) (13). Traanka noem probada Orfeja (desno) U drutvima, koja su praktikovala davanje eni, ljep vanski izgled je igrao direkt nu ulogu u enidbenim pregovorima. Otuda su se interesovali i za tetovirani ili u kou urezani nakit.(22) Da li je tetovaa bila dodatna vrijednost, koja je cijenu ene mogla tjerati u visinu? Na osnovi kvantiteta, kvaliteta ili izvjesnog formalnog oblika traanske tetovae su mogue je davale indicije o socijalnom poloaju. Zna se, da su u jednom drutvu, koje je proeto jakim nejednakostima to je u trakiji bio sluaj (23), elite mogle preuzeti kontrolu nad tetovirakim obrtom, tako to su norme socijalnih diferencija stavljali u repertoar formi.(24) Da li je dakle bilo dovoljno, biti izdano tetoviran, da bi bio priznat kao otmjena i dobra partija? Ne, jer tetovaa ne donosi donosi socijalni status, ona ga u najboljem sluaju moe potvrditi. Jedna ljepa tetovaa moe biti posljedica, ali ne i uzrok pogodne socijalne pozicije. Zbog njenog neizbrisivog karaktera tetovaa dakle tendira tome, da simbolino uvruje, to izraava. Tako to su traanske elite na koi njihovih kerki vidjele nacrtan preslik svog vlastitog prestia, dobro su se osjeali u vjerovanju, da su dobro osigurani od propasti, do koje je loa enidba mogla dovesti. Ukoliko je praksa tetoviranja u Trakiji zaista reagirala na socijalne razlike, moglo bi se pretpostaviti, da je jedna od njihovih vrlina, za mlade udavaice bilo stvaranje jedne vrste socijalnog oblaia za tekst, odnosno, za mueve permanentni zahtjev, da odre status obitelji.

Stjecanje podobnosti za udaju Tetovaa ene se u vie pogleda pojavljuje kao certifikat podobnosti za udaju. Ona se u veini sluajeva dovrava prije zaruke ili vjenanja, tako npr. U sjevernoj Africi, u Iraku i u Indiji. Ako jedna ena ili djevojka nije tetovirana, enidbeni planovi mogu pasti u vodu. Nerijetko mu nakon vjenanja njegovu enu alje da se tetovira (ili skarificira), ako je miljenja, da ona nije dovoljno ukraena. Tetoviranje radi stjecanja podobnosti za udaju se takoe zahtijeva, da bi se

moglo sudjelovati u prvim ljubavnim igrama, ukoliko su one dozvoljene: kod Maisina u PapuaNovoj Gvineji djevojke bez tetovaa ne smiju ii na Mangu via (igranje na plai), tijekom kojeg u noima punog mjeseca mladii i djevojke pleu i slobodno skupa spavaju.(25) U Sredozemnom bazenu tetoviranje se izvodi u vie, vremenski odvojenih seansi. Kao tipian primjer moe se navesti sluaj jedne oko 1913 godine roene mlade djevojke iz Al-Hilla (Irak): U dobi od 10 godina joj je tetovirano lice, podlaktice, ake i prsa, sa 11 godina su uslijedili bedro i lea, sa 12 stopala i ruke, prije nego je se udala godinu dana kasnije.(26) U drugim mjestima se tetoviranje izvodi po odreenom redosljedu ritualnih aktova, individualno ili u grupi. 1. Tijekom unoenja u kou djevojke se odvajaju od zajednice i moraju potovati izvjestan broj zabrana (zabrana jedenja odreenih prehrambenih proizvoda ili imanje veza, naroito sa mukarcima) i 2. Kada je tetoviranje okonano, briljivo tetovirana djevojka se ponovo vraa u selo, gdje je njena obitelj (ili itava seoska zajednica) za nju organizovala slavlje; Jer je nekoliko dana osloboena od rada, ona ide u mnogobrojne posjete. U ovim dvijema fazama 1 i 2 prepoznatljive su dvofazne ili trofazne sekvence (odvajanje ograniavanje prikljuivanje), koje po modelu Arnolda van Gennepa oznaavaju veinu prelaznih rituala (roenje pubertet -smrt). Ovdje se sasvim jasno radi o prelaznom ritualu (i to prelazu u podobnost za udaju) a ne o inicijacijskom ritualu, koji openito sadri prenoenje tajnog znanja.(28) Ovo je temeljna razliitost, jer mnogi autori brkaju tetoviranje radi stjecanja podobnosti udaje sa tjelesnim markiranjem inicijacije. Repertoar tetovaa u njihovim oima tada nije vie do rezervoara ezoterinih znakova, a tetoviranje jedan oblik magijsko-religioznog pomazanja, koje je rezervisano pristalicama nekog tajnog kulta, sveenicima nekog boanstva ili vraevima. Stjecanje tetovae za podobnost udaje se ne sastoji uvijek iz dvije gore navedene faze 1 (odvajanje) i 2 (prikljuivanje). Da li se onda mora odstupiti od govora o prelaznim ritualima? Arnoldu van Genuppu se smije priznati izvjesna genijalnost kada on svako nepovratno izobliavanje tijela (tetoviranje, skarifikaciju, ablaciju, perforiranje, itd.)(29) istovremeno vidi kao odvajanje i kao prikljuivanje. Mutilacija ponajprije izdvaja individuu od ostale ljudske zajednice, tako to promjenjuje sa roenjem dobiveno tijelo. Ona je zatim prikljuuje jednoj odreenoj grupi, iji se lanovi upravo kroz to prepoznavaju, tako to su njihova tijela sva izobliena na isti nain. I jer tjelesno izobliavanje ostavlja trajne tragove, i to prikljuivanje se vidi kao definitivno. Izobliavanje predstavlja po inu sredstvo definitivne diferencijacije, dok je noenje naroitog kostima ili maske, ili takoe boja na tijelu samo vremenski ograniena diferencijacija.(30) Tjelesna izobliavanja su kao reprezentacije dakle opremljene sa specijalnim semantikim osobinama, koje im omoguavaju simbolino praenje najvanijih etapa fiziolokog i psiholokog razvoja individuuma. Pritom su mogua dva sluaja: Ako se izobliavanja izvode redom u vie zahvata, prate i ritmiziraju dugo vrijeme odrastanja do odrasle dobi; izvode li se jednokratno, naglaavaju presudnom smatranu etapu tjelesnog razvitka, na primjer pubertet. enska tetovaa pritom esto ide srednjim putem: Vie zahvata je ve izvedeno tijekom djetinjstva i mladosti, ali teite lei na tetovai, koja se u kou unosi kratko prije enidbe ili prigodom javnog priznanja podobnosti za udaju.

Tetoviranje spolnih organa Kao krunisanje procesa za sticanje pogodnosti za udaju enska tetovaa postavlja razliku izmeu onog prije (mala djevojica bez seksualnih odnosa) i onog nakon (mlada djevojka, koju se proglaava zrelom za seksualne odnose). Zato jer je ona enski prerogativ, tetovaa pojaava i akcentuira i razliku izmeu spolova. To duplo razlikovanje je u glavnom seksualne prirode, a tetoaa vrlo esto eksplicitno upuuje na to, naime tako to ona pokriva stidno podruje, donji dio trbuha (a time i maternicu) i okolne tjelesne zone (slabine, kukove i zadnjicu). Kod Papuanaca, koji naseljavaju obale Kemp-Welch rijeke (Hood Bay, Papua-Nova Gvineja, prilikom prikljune ceremonije (Kuiriga) tetovirani spolni organi od mlade djevojke se pokazuju itavoj seoskoj zajednici.(31) Zadnjica slabine, donji dio trbuha, stidno podruje i Labia majora (velike stidne usne) su ukraavani tom prigodom. Ti djelovi tijela su obino pokrivani sa pregaom za slabine, osim za vrijeme Kuiriga ceremonije: tokom glavnog plesa, koji se izvodi na jednom za ceremoniju odreenom podijumu, mlade djevojke skidaju svoje pregae, starije ene nauljavaju kou sa kokosovim uljem, ples ide dalje a mlade djevojke dijele slatkie. (32) Na Fidi ostrvima za udaju podobne djevojke su takoe tetovirane oko spolnih organa, i to u jednom povuenom mjestu sa imenom crna guzica. Rezultati pak nisu javno pokazivani kao u Papua-Novoj Gvineji, ali ostale, istovremeno izvedene tetovae u licu i po akama su bile upute na to, da su mlade djevojke bile tetovirane ispod njihovih pregaa. Te tetovae su trebale poticati njihov razvoj i rast i uiniti ih seksualno neodoljivim.(33) Etnografska istraivanja u sredozemnoj oblasti nisu uoila ni jednu ceremoniju usporedivu sa Kuirigom u Papua-Novoj Gvineji. Tetovirane mumije, koje su pronaene u Nubiji i gornjem Egiptu, takoe imaju tetovae, koje dovode do izraaja trbuh, donji dio trbuha i stidno podruje. Tetovae donjeg dijela trbuha iz Amuneta (Slika. 5) obiljeavaju prostrani trougao koji je prekinut u njegovom donjem uem dijelu. Mogue je da su stidne dlake bile njegov produetak. U Aki (Slika. 4) se trougao napravljen od stidnih dlaka nastavlja na isti nain, sa razbacanom mustrom ureza, koji su deblji od onih iz ostatka dekora. Kod jedne druge mumije iz Deir elBaharija (Slika 6.) stidno podruje nije tetovirano, nego je pojasno uokvireno sa nizom rambova u obliku toki i sa jednim, horizontalnim oiljkom (keloid). (34) Nekoliko u nubijskim grobnicama pronaenih enskih figura su ukraene sa nakitom, koji imitira takav nain obiljeavanja tijela. One potii iz 1. polovine 2. tisuljea prije naeg raunanja vremena a njihove mustre su urezane ili ubodene u glinu. Jedna od tih statueta (35) nosi pojas od tokastih romba, pored kojeg prolazi jedna puna linija, koju se moe uporediti sa horizontalnim oiljkom iz Deir el-Baharija (Slika. 6). I na drugim statuetama se nalazi ta horizontalno urezana linija.(36) Motiv tokastih romba, koji se dodiruju u vrhovima, se takoe esto nalazi: On pokriva gornje tijelo, kukove i bedra.(37) U etnografskim dokumentima o sjevernoj Africi i bliskom Istoku uvijek iznova se opisuju tetovae trbuha, donjeg trbuha i ak stidnog podruja.(38) Pupak pritom esto predstavlja izlaznu toku kompozije, koja se protee prema dolje u pravcu stidnog podruja i prema gore ka podruju izmeu sisa.(39) Linija se esto produava do grla i brade.

Jedna estetika zadovoljstva U svim tim kulturama koje su etnografi istraili, praksa tetoviranja se najvie obrazlae sa estetskim argumentima. Ona jest drutvena obveza, prouzrokuje bolove i nije se promijenila ve generacijama, ali ipak: Tetovaa je svima lijepa. A ona i posjeduje vlastitu ljepotu, koja se procjenjuje sa odgovarajuim razliitim kriterijima, koje ona dijeli sa ostalim primjenjenim umjetnostima: izbor motiva, jednolikost i simetrija kompozicije, finoa izvoenja, intenzitet i sigurnost linije itd.. Ipak ta tetovaina osobna estetika nije odmah prepoznatljiva u diskursu. Ono to se rauna, je ljepota tetoviranog tijela: tetovaa ini ljepim, prije nego ju se i samu nazove ljepom. Tetovaa osobi daje ljepotu, ne samo, jer ona ukraava njeno tijelo, ve i, jer ona kroz jedan ili u vie koraka prati ili okrunjuje razvoj mlade djevojke. Rasti i proljepavati se, dosei spolnu zrelost i razmnoavati se, zdravo ivjeti, sve to kod veine starinskih i tradicionalnih drutava znai biti ljep. Terapeutsko tetoviranje se, kao to smo ve vidjeli, praktikuje uz ensko tetoviranje. O tome ovdje ne nedostaje etnografskih izvora:(40) toke, crte, krievi ili mali dekorativni motivi se u mnogim mjestima na zemlji unose u kou, sa ciljem sprijeavanja, terapije i magije (Pojam magijski esto upotrebljavaju sami dotini). Postoje i razliite izlike: bolovi zglobova, upale oiju, glavobolje, bol u trbuhu, strah od podbaaja itd.. Iako one prije enidbe realizovane dekorativne kompozicije nemaju terapeutske svrhe, esto im se pripisuju profilaktike vrline: navodno ojaavaju djevvojke, pomau im da se razviju a kasnije pospjeuju i zaee itd.. Uporediva sa glinenom posudom, koja izlazi svijea iz pei, mlada, fino oblikovana djevojka se dovrava kroz are. Vrijeme oblikovanja (djetinjstvo) je okonano. Mala djevojica se pretvorila u enu i sada moe da ispuni najvaniju funkciju od svih: Iznjeti i darovati ivot, kao glinena posuda, u kojoj se uva i priprema hrana. Ova metafora je daleko rairena. Kao Ga'anda na sjeveroistoku Nigera ukraavaju isti geometrijski motivi, sa kojima su skarificirane djevojke, vie objekata, posebice trbuaste amfore sa dugakim vratom na gornjem kraju, koji za vrijeme alosti imaju ulogu otjelovljenja nedavno preminulog lana obitelji.(41) Pots are people (Lonci su ljudi): to vrijedi za crnu Afriku, sjevernu Afriku kao i za neolitik.(42) U Zimbabveu nekoliko posuda suimboliziraju enu i naroito matericu. Jo neispeene glinene posude se uporeuju sa mladim, prepubertetskim djevojicama; ene i glinene posude su ukraene sa istim motivima.(43) Tetoviranje ene je posljednji potez, koji kultura izvodi na njenom djelu. Ljepota koju ona slavi je ona od enskog tijela u njenom kako plastinom tako i funkcionalnom dovravanju. Snagu, zadovoljstvo i plodnost drutvo mora oznaiti, priznati i z agovarati, tako da mogu odrati njihovo obeanje. To priznanje i prisvojenje ne bi funkcioniralo bez duboko konzervativnog repertoara: Tako to reprodukuje identificirajui i prije svega priznati nakit njenih suvremenika i predaka, tetovaa stvara legitiman i konforman ig. Kao ig ona nudi garanciju protiv odstranjenja i mijenjanja osobe, na koju je naneena. Ta tako usvojena sigurnost garantuje duevni oslonac koji nije za podcijeniti. I onaj kod prelaznih rituala esto nastupajui bol predstavlja strukturirajui element: Oni koji su pretrpjeli tetoviranje, izvlae iz tog ponos i samopouzdanje. Normativni diskurs je preko tog prvog izazova ali i priprema, da bi se bolje podnjeli bolovi prilikom poroaja.

Ljubavne igre Ako se ensko tetoviranje ita kao koncept ljepote, tu se ne radi ni o formalnoj abstrakciji, ni o vjeno enskom u smislu Geteovog Chorus Mysticusa, nego o jednom duboko vitalistikom stavaralakom pojmu. Tetovaa dodue pojaava i okrunjuje ljepotu ene, to ali u specifinoj perspektivi rasploivanja i stvaranja novih srodstvenih veza. Ali da se ostvari rasploivanje, seksualni in se naravno mora dogoditi. Tatovaa koja osposobljava za udaju upuuje vrlo jasno i esto vrlo izriito na to, tako to na primjer obiljeava zadnjicu, donji trbuh i spolne organe. Ipak tetovaa se ne zadovoljava s time, da pokazuje. Ona osim toga obogauje i uslovljava raspon osjeaja i predodbi, koji bude i odravanju seksualnu elju. Ukratko reeno, tetovaa je erotska i uzdie seksualnu fantaziju. Razlike izmeu spolova (44) se mogu direktno uoiti i osjetiti po onome, to biolozi nazivaju primarnim i sekundarnim spolnim odlikama (spoloni organi, grudi, veliina tijela, graa kostiju,, raspodjela masne i miine mase, rast kose, madei, glas itd.). To u najirem smslu uoiti moe se govoriti o svih pet ula moe biti dovoljno da bi se probudila udnja. Ipak mukarac i ena to uoavanje obogauju, oblau i insceniraju sa uvijek novim modalitetima. Dodue socijalno i kulturno okruje vri, u tom i mnogim drugim krajevima, presudan utjecaj na osobne sklonosti. Nastajanje udnje ukljuuje jednu skalu predodbi vrijednosti, koje zahtijevaju odbijanje ovih ili onih osobnosti (npr. tjelesne dlake ili brada) kao i isticanje tih i takvih ( veliina sisa, irina kukova, miina masa).Uz te, u permanentnom stanju novog stvaranja prirodne karakteristike ide jo i habitus, koji na manje ili vie svojevoljan nain kodificira spolni i socijalni identitet: tjelesni stav, gestika, frizura, odjea, nakit, minka, itd.. Taj habitus, kome drutvo pridaje erotsku vrijednost, zahvata na napredan nain u zajednike igre i predodbe uudnje i zavoenja. enska tetovaa spada u drugu kategoriju, onu od drugog habitusa. Zbog njenog neizbrisivog i u tijelo upisanog karaktera, i jer je namijenjena enama, ona ima tendenciju, da prekoraava granice ka prvoj kategoriji, onoj uroenih spolnih odlika. I jer se ona openito dovrava kratko nakon puberteta, osim toga je blisko povezana sa tjelesnim karakteristikama, po kojima se moe prepoznati jednu zrelu, potencijalno za koitus sposobnu enu (dobro oblikovane sise, iroki kukovi, mesnata guzica i bedra, stidne dlake). Te osobitosti dozvoljavaju, definiraju enske tetovae kao jedan inkorporirani habitus sa jakom seksualnom konotacijom. Raspoloivi povijesni i etnografski izvori ne omoguaavaju detaljno istraivanje uloge enske tetovae pri seksulnim praktikama i u njihovim pripadajuim predodbama. Za aljenje je, to to majstorska studija Bronislawa Malinowskog, The Sexual Life of Savages in North-Western Melanezia (1929) nije posveena jednom drutvu, u kojem je prevladavalo tetoviranje ene.(45) Jedna injenica ipak zasluuje spomen: na Trobiand ostrvima ljubavni akt esto dovodi do ogrebotina, koje partneri u vruoj strasti zadaju jedno drugom.(46) U nekim sveanostima, slinim orgijama, djevojke navaljuju na mladie i udvaraju im se pomou predmeta za rezanje, na primjer kao sa luskama od koljki ili bambusovim noem. Oiljci od tih ogrebotina su povod za smijeh, ali su i izraz ponosa.(47)

U crnoj Africi se skarifikacije (keloidi) kod ene esto dovode u vezu sa seksualnim praktikama. Kod okva u istonoj Angoli prva mjesenica je uvod u ritual osposobljavanja za udaju: Majstorica (cikolokolo) rairuje male stidne usne, u stidnu kost ubada Mikonda tetovau, koja ima erotsku funkciju i djevojku upuuje u seksualni ivot. Erotski plesovi i pjevanje se odvijaju daleko od mukaraca. Nakon toga prelaznog rituala mladu djevjku raskono doekuju u selu i predstavljaju je njenom zaruniku, za kojeg se ona obino ubrzo udaje.(48) Tivi (u istonoj Nigeriji) pak tvrde, da skarifikacije na trbuhu pospjeuju plodnost ene; Keloidi s vremenom postaju meki a time i erogeniji: ene sa skarifikacijama su navodno seksualno zahtjevnije i tako imaju veu ansu za dobivanje djece.(49) U Mozambiku su prije 1950tih godina skarificirane ene objasnile etnologinji Heidi Gegenbach, kako njihovi urezi u koi (tinhlanga) poboljavaju njihove seksualne odnose: s jedne strane pozivaju mua, da njegovu enu tokom predigre due miluje, s druge strane nakon prvog orgazma on moe da trlja svoj penis po tinhlangama na bedru i trbuhu, da bi se ponovo uzbudio u ukrutio.(50) to se tie tetovaa ena u sredozemnom bazenu, nije nita uporedivo pronaeno. Poetkom 20. stoljea marokanske prostitutke su ponekad imale tetovae protiv arolija, tako protiv zlog oka (male pojedinane geometrijske motive, toke ili crte). Neke su uz to u koi iznad stidnog podruja imale mali lanac (senisla), iji su lanci ljubavnike trebali da zaveu i zadre. Ta senisla bi mogla imati slinosti sa izvjesnim tetovaama donjeg trbuha u gornjem Egiptu i Nubiji (Slika. 4 i 6). Ali zapaanje Francoise Legeya je previe lokalno i specefino, da bi se dozvolilo takvo poreenje.(51) Tetovaa sigurno ne stimulira u istoj mjeri kao opipni keloid. Ipak se moemo upitati, da li su linije predstavljale i tragove, koje su ruke i usne ljubavnika samo trebale slijediti. Tetovae irakih bediunskih ena, koje su se katkad protezale od brade preko zone izmeu sisa pa do stidnog podruja i uokviravale bedra i kukove, spadaju u one, koje su takve predigre mogle inspirisati. Moglo bi se rei, da tetoviranje u svrhu podobnosti za udaju nije obiljeavalo samo prisvajanje ena kroz drutvenu strukturu, nego je osim toga predstavljalo i jednu vrstu kartografije za muko uzimanje enskog tijela u posjed. Praenje tih ljepih uvijenih linija, prvo sa oima, zatim sa rukama, je poziv u izvianje sve skrivenijih zona. Jer, tako pie Georges Bataille, ljepota oboavane ene naglaava njene stidne dijelov tijela.(52) Fantazija autora ovih stranica sigurno nije dovoljna, da bi se ispunile praznine u izvorima. Ipak ovdje sabrani podaci ne daju mjesta sumnji u erotski aspekat enske tetovae. Kao to smo vidjeli, ta erotika se uklapa u jedan iri semantiki okvir, kojim preovladava potvrivanje podobnosti za udaju. Tetovaa je sigurno predstavljala jedan od stimulacijskih faktora, koji je trebao da pobudi erotske fantazije ili barem ljubavnu fantaziju kod mladih mukaraca; mladi mukarci, koji su bili za to odreeni, da jednog dana zagrle ene, koje su se ba tetovirale imajui u vidu takve odnose. Banalnost tetovae tu nita mijenja. Pomislimo samo to reprezentira ensko rublje u naem dananjem drutvu. Tetoviranje ene se pojavljuje samo u drutvima, u kojima fizioloki atributi predstavljaju snaan strukturirajui element, u kojem identiteti i socijalne funkcije bitno ovise o tome, da li je neko ena ili mukarac, djete, odrasli ili stari ovjek. U toj svezi spolna zrelost mlade djevojke predstavlja temeljnu etapu, koju drutvo proslavlja i oznaava sa svojim neizbrisivim igom. Kao i ukrasi na glinenim posudama i tetovaa dovrava tjelesni razvoj. Ona predstavlja legitiman

nakit, jer njen nepromjenjivi repertoar ponovno pokazuje one od predaka. Tetovaa daje ljepotu i zatitu, ona daje povjerenje u nedavno promijenjeno tijelo, kojeg e seksualnost i majinstvo uskoro potrebovati. Ljepota tijela obeava zdravlje i plodnost. Promicati ljepotu na izvjestan nain znai, tjerati zle duhove.(53)

Autor: Luc Renaut Prevod iz Njemakog: Branislav Kneevi, Sarajevo

NAPOMENE SA OBJANJENJIMA SE, ZBOG PREDUGAKOG TEKSTA OVOG RADA, NALAZE U POSEBNOM BLOGU. POGLEDAJTE U DRUGI DIO OVOG RADA!!! VIDI ARHIV OD 24.12.2010
tetoviranicovjek @ 15:47 | etvrtak, prosinac 23, 2010 Ana (Mala Bukovica, Gua Gora) Komentiraj | Komentari: 0

Ana

Kafadar

roena

14.05.1933.

Maloj

Bukovici,

Gua

Gora

Anu sam srela u Guoj Gori 19.12.2010. Iako sam se nadala da u vidjeti vie tetoviranih ena Ana je jedna od rijetkih iz tog kraja koja danas na rukama ima krieve. Na blagdan Svetog Josipa 19.03. njena strina je tetovirala svu djecu, muku i ensku, koja su bila prisutna. Iako nitko tada nije tetovirao kri na elo, sjea se ena iz sela Koriani koje su imale krieve na elima: Tetovirala me strina sa 10ak godina. Bilo nas je devetero a i muki su meali krieve. Koranke imaju krieve i na elu.

Za tradicionalno tetoviranje koristilo se majino mlijeko od ene koja ima muko dijete, med pomijean sa pepelom (to je variralo od kraja do kraja) a po Aninim rijeima u Guoj Gori su koristili pljuvaku pomjeanu s pepelom lua koji stoji 9 dana : 9 dana prije Sv. Josipa pomijea se pepel lua, koja se zapali u sau, sa pljuvakom i tako stoji 9 dana. I onda se tim sica oko Sv. Josipa. Razlog tetoviranja je bila zatita od Turaka koji su okupirali BiH vie od 400 godina, i koji su odvodili djecu koja nisu imala krieve. Sve ene u Aninoj obitelji su imale tetovae kako bi iskazale pripadnost katolikoj vjeri: Dok su Turci bili, rizali su krieve da znamo ta smo, da smo katolici. Ko nema kri lue ga, ko ima ostavi ga. I baba i mater su imale tetovae kria i narukvice. Sve su morale imat tetovae, kaziva Ana.

ENGLISH Ana Kafadar born 14.05.1933. in Mala Bukovica, Gua Gora, Bosnia and Herzegovina I met Ana in the village Gua Gora on 19.12.2010. Although I have hoped to see more of the tattooed women Ana is one of the rare ones living today who has crosses on her hands. On the Saint Joseph's Day (19th March) her aunty tattooed all the children, male and female, who were present on the ceremony. Even though nobody tattooed a cross on the forehead at that day, Ana remebers the women from village Koriani who had tattooed crosses on their foreheads: My aunty tattooed me when I was about 10 years old. Nine of us were there and the boys were also tattooed. Women from village Koriani have (tattooed) crosses on their forehead. Mother's milk (from a mother who has a male child), honey mixed with soot (what varied from region to region) was used for traditional tattooing, but according to Ana's words they used mixed saliva and soot, that stayed for 9 days: 9 days before Saint Joseph's Day (19th March) you would mix the soot, which was burned in baking lid called sa, with the saliva and leave it for 9 days. You would tattoo with it around St. Joseph's Day. The reason for tattooing was the protection against Turks, who occupied Bosnia and Herzegovina for more than 400 years, and who would take away children who did not have crosses. All the women in Ana's family had crosses in order to show belonging to Catholic religion:

 While the Turks were here, we were tattoed with crosses so that we could know what we are, to show that we are catholic. Who did not have a cross-they took him, who had a cross- they left him. My grandmother and my mother had cross tattoos and armband tattoos. All of them had to have tattoos, says Ana.

Tekst i slike: Tea Turalija

tetoviranicovjek @ 15:20 | petak, prosinac 10, 2010 Tatauiranje i Stigmatizacija kod nekih prapovijesnih populacija jugoistone Evrope UDK 903.2 (497.6) Dr.Mario PETRID Originalan nauni rad Iskljueno | Komentari: 0

TATAUIRANJE I STIGMATIZACIJA KOD NEKIH PRAPOVIJESNIH POPULACIJA JUGOISTONE EVROPE (Prilog paleoetnolokim razmatranjima)

U ovom radu nede biti govora o ukraavanju ljudskog tijela tatauiranjem ili drugim srodnim oblicima stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) kod recentnog stanovnitva jugoistone evrope, poblie, jednog dijela Balkana, iz razloga to je to posebna tema o kojoj je bilo ved dosta napisa u dijelima vedeg broja istraivaa i opisivaa ovih obiaja. Naroito se to odnosi na obiaj tatauiranja kod katolikog stanovnistva u Bosni i Hercegovini, gdje ono predstavlja neto specifino i osebujno u odnosu na tatauiranje kod nekih drugih etnikih grupa na Balkanu (nur. kod jednog dijela Albanaca, preteito katolike viere, te kod pravoslavnih aromunskih stoara u Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i Grkoj). Specifinost u tatauiranju katolika Bosne i Hercegovine odraava se prvenstveno u vitalnosti odravanja toga narodnog obiaja gotovo sve do dananjih dana, te nadalje, u obilju ornamentalnih motiva kojima je ukraeno ljudsko tijelo. Mnogo je radova koji su na razliite naine pristupali razmatranju ukraavanja ljudskog tijela, a posebno pitanju tatauiranju kod balkanskih naroda s manje-vie zadovoljavajudim rjeenjima i rezultatima, naroito kada je u pitanju porijeklo tog obiaja na spomenutom podruju. (1) Razloga ima vie, ali je osnovni, po naem misljenju, bio taj, to se ovim pitanjima nisu bavili strunjaci s metodama koje se primjenjuju u etnolokoj i srodnim znanostima, ali i zbog toga to se nije prilazilo sustavnom prikupljanju grae kao neophodnom uvjetu zu svaki dalji rad na tom problemu. U tom je pogledu studija Dire Truhelke o tatauiranju katolika u Bosni i Hercegovini bila je znaajan pomak u razjanjenju

povijesnih izvora antikih pisaca, kao i mogudih saznanja o smislu i znaenju tog obiaja. (2) Kasnija su istrazivanja ila onim putem koji je, u znatnoj mjeri, pridonio objanjenju gotovo svih sastavnica ovog obiaja kod balkanskih naroda.(3) Prije nego to nastavimo s navodima pisaca iz klasine starine, duni smo objasniti i druge oblike ukraavanja tijela osim tatauiranja. Naime, jo u ne tako davnoj prolosti bila je poznata u jednom dijelu Bosne i Hercegovine STIGMATIZACIJA, odnosno jeden njen oblik - KAUTERIZACIJA. Sve donedavna se mislilo da postoji jo jeden oblik stigmatizacije - SKARIFIKACIJA ili CIKATRIZACIJA u Hercegovini. Taj obiaj, koji se sastoji od urezivanja odreenih znakova u kou poslije ega ostaju trajne brazgotine, rairen je kod naroda tamne kompleksije, a u naim krajevima nie nikada postojao. (4) Meutim, gotovo istovremeno kad se saznalo da u Hercegovini ne postoji skarifikacija, otkriven je obiaj eenja koe pomodu zapaljenog komadida truda-gube (Fomes fomentarius) kod Hrvata (Zlosela, Kupres) i kod Saba (Gubin, elebici, aprazlije u Livanjskom Polju) u Bosni, te u likim Osredcima u Hrvatskoj. Taj obicaj eenja koe zovu u Livanjskom Polju palit trudnjae, a struni mu je naziv KAUTERIZACIJA. (5) Kao i tatauiranje, tako je i stigmatizacija bila rairena na velikom prostoru koji su zauzimala ilirska i traka plemena. O tom nas obavjetavaju stari grki i Rimski pisci. Druge pak vijesti, koje su takoer zabiljeene kod starih, mahom rimskih analista, potvruju rasprostranjenost tih obiaja ne samo na tlu naseljenom ilirsko-trakim plemenima, nego i drugdje, kod drugih tadanjih naroda. Dovoljno je spomenuti samo Tertulliana i Solinusa, koji posve jasno govore o tatauiranju i cikatrizaciji kod starih Britanaca: Stigmata Britannorum(6) ili Per artifices plagaarum figural, jam inde a pueril variae animalium effigies incorporantum, inscriptiscue viscebirus homonis, incremento pigmentinotae crescunt. Net quicqam magis patientae loco nationes ferne ducunt, quam ut per cicatrices plurimum fuci Artus brisant (7) Isto tako, i na drugoj strani Europe, na donjem Dunavu, zatim na sjevernim obalama Ponta sve do Volge, stari pisci obavjetavaju o odravanju takvih obiaja kod tamonjih plemena. Najstariji izvor o postojanju tatauiranja u jugoistonoj Europi, pa tako i kod balkanskih naroda ostavio nam je Herodot (V Stoljede a. Chr. N.) u svojoj Povijesti a odnosi se opdenito na Traane: Bockanje je kod njih znak plemstva, a onaj koji nije izbockan potjee iz prostog stalea (8) Dio Chrysostomus jo nadodaje da so u tom obiaju bile odane naroito ene, pri emu su plemenitije imale bogatije i arenije znakove. (9) Rimski pjesnik Valerius Flaccus u svom mitolokom epu Argonautica navodi, da je zarobljena traka djevojka voljela barbarski obiaj arenu i igosanu ruku (picta manus, usaque placet, sed Barbara mento), (10) to se bez sumnje moe odnositi na obiaj kauterizacije kor Traana. I, napokon, da ne bi navodili jo brojne antike izvore, navest demo zu nas i nae krajeve najpoznatiji podatak o ilirskom plemenu Japodima, o kojima nas obavjetava Strabon (I. st.) u svom djelu Geographica gdje, govoredi o njima, kae da se bockaju kao i ostali Iliri i Traani (11) Pisani dokazi o ukraavanju tijela potvreni su i arheolokim nalazima. Spomenut demo sliku trake Menade kod koje se na rukama i na nozi istiu cik-cak crte, tokaste linije i jeden Motiv u obliku cvijeta. (12) Tako ukraenu sliku trake Menade moemo protumaiti kao transponiranu predstavu iz stvarnog ivota te bi, u tom sluaju, ona predstavljala vjernu sliku tatauirane Traanke i ujedno bila likovna potvrda biljekama starih pisaca o tatauiranju kod Traana (v. sl. 01).

Ovih nekoliko navoda dovoljno ukazuju da je obiaj tatauiranja, kao i srodne stigmatizacije (cikatrizacija i kauterizacija), bio u znatnoj mjeri prakticiran kod starih naroda Europe i da je rasprostranjenost obiaja bila takoer vrlo velika. Prije trideset godina, kada je prva verzija ovoga rada iznesena na Savjetovanju etnologa u Splitu, a s neto izmjena u radu i proirena, te tiskana pod naslovom On Tattooing and Cicatrization in Prehistoric Population of a part of the Balkans(13) Naa saznanja o obiaju tatauiranja te stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija) nisu bila potpuna (nepostojanje skarifikacije u Hercegovini i opdenito u Europi, te otkride kauterizacije 1965. godine kod dananjeg stanovnitva u Bosni i Hrvatskoj). Tek nakon zavrnih analiza i razmatranja obiaja tatauiranja i kauterizacije kod Hrvata u Bosni i Hercegovini, te kod drugih balkanskih naroda, mogle se 1973. godine pristupiti stvaranju odreenih zakljuaka o glavnim karakteristikama, ulozi i porijeklu tih obiaja. Za ovu priliku izdvajamo i navodimo jedno od zavrnih poglavlja, koje glasi: iz svega to je do sada reeno o tatauiranju kod balkanskih naroda proizilazi da se u genezi ovoga obiaja postojala dva razlina kulturna sloja: jedan, koji u sebi sadri autohtonu komponentu i ije porijeklo see u daleku prolost Balkana, u prethistoriju. Ovom sloju pripadaju osnovne komponente zajednike samo balkanskom tatauiranju i bez analogija na drugim stranama. Ovdje, takoer, ubrajamo i one zasebne elemente obiaja tatauiranja, koji su specificni samo zu odredjene sredine - zapadnu Hercegovinu, Bosnu i za Aromune, koji su iz Makedonije odselili u Grku.

Drugom sloju balkanskog tatauiranja pripadaju sve one pojedinosti koje imaju analogiju na drugim stranama i , u tom pogledu, Balkan povezuju s Kavkazom, prednjom Azijom i sjevernom Afrikom. I nadalje: Obiaj tatauiranja do slavenskog naseljavanja na Balkan bio je poznat tadanjem starobalkanskom stanovnitvu - Japodima, Ilirima, Traanima, Daanima i Agatirsima. Prihvadanje ovoga obiaja od strane ranih slavenskih doseljenika bilo je mogude samo ondje gdje su postojali vrdi dodiri i asimilacija sa starim balkanskim stanovnitvom. Kod neslavenskog stanovnitva Balkana (Albanci, Aromuni, Sarakacani) mogao se odvijati slian proces prihvadanja tatauiranja, ukoliko nije ved odranije postojalo kao autohtona pojava s obzirom na to da se radi o stanovnitvu zu koje se smatra da pripada starobalkanskom supstratu. (14) Dok je pitanje prihvadanja obiaja tatauiranja i stigmatizacije od ilirskih starosjedilaca nedvojbeno, dotle je postojanje ovih obiaja u prapovijesnim formacijama jugoistone Europe sasvim neizvjesno, premda so postojali pokuaji da se i ovo pitanje rijei. Postoje li neke indicije koje bi mogle uputiti na odravanje obiaja o kojima je rije i u prapovijesno doba koje je prethodilo Ilirima i Traanima? Namjera ovog priloga jest da se zu pomod arheolokih artefakata pokua odgovoriti na postavljeno pitanje. .. .. ..

Prije nego to predjemo na razmatranje ovih pitanja, duni so upozoriti na nekoliko injenica u vezi s ukraavanjem, a koje so u etnologiji opdepoznate. U osnovi postoje etiri tehnike izvodjenja ukrasa na ljudskom tijelu: 1.ukraavanje bojom, odnosno izvodjenje ukrasa na tijelu premazivanjem jedne ili vie raziitih boja; 2. Unoenje boje pod kou pomodu uboda iglom ili drugim iljastim predmetom; 3. Pravljenje brazgotina (oiljaka) na tijelu i 4. Pravljenje oiljaka eenjem koe. Dok je prvi nain ukraavanja tjela privremenog karaktera s obzorom na nestalnost boje, druga tri naina su trajna. Bojenje ljudskog tijela zabiljeeno je kod velikog broja dananjih etnografski zanimljivih naroda, a takodjer je bio poznato i narodima Starog vijeka. Drugi nain ukraavanja poznat pod strunim nazivom tatauiranje izvodi se, kako je ved spomenuto, unoenjem boje pod kou pomodu bocanja iglom ili pak uivanjem obojenog konca pod kou. Tredi nain je ukraavanje bez upotrebe boje pomodu urezivanja ukrasa u kou, poslije ega ostaju trajne brazgotine ili oiljci, a poznato je pod nazivom cikatrizacija ili skarifikacija. Ove dvije poslednje tehnike, tatauiranje i cikatrizacija so srodne, ali se, kao to to potvrdjuju etnoloka ispitivanja, ipak primjenjuju kod razliitih naroda i rasa drugaije. Tako je, opdenito uzevi, tatauiranje vie raireno kod naroda sa svjetlijom bojom koe, dok je cikatrizacija zastupljena preteno kod tamnoputih naroda. Ima sluajeva da se oba naina ukraavaju, pa ak i obino bojenje, primjenjuju isto kod iste plemenske grupe. etvrta tehnika je eenje (paljenje) koe pomodu nekog upaljenog drvenog predmeta; u Bosni i u Hrvatskoj pomodu zapaljenog komadida truda-gube (Fomes fomentarius). Terminus technicus zu takav nain izvodjenja ukrasa je kauterizacija. I kauterizacija i cikatrizacija mogu se svesti pod isti naziv stigmatizacija, kao to smo to na poetku ovoga rada naveli. To stoga to kod jedne i druge tehnike na koi ostaju bezbojni igovi, brazgotine (oiljci).

Kao to smo ved spomenuli, od svih nabrojanih tehnika ukraavanja ljudskog tijela jedino cikatrizacija (skarifikacija) nije poznata kod recentnog stanovnitva jugoistone Europe, dotino kod balkanskih naroda. Bojenje tijela u odreenim prigodama, kao npr.prilikom roenja djeteta, poznato je u nekim krajevima. Osim naina izvoenja ukraavanja ljudskog tijela, osnovno i najvanije je pitanje - znaenje ukraavanja ljudskog tijeela. Da li se u svakom sluaju radi o tenji pojedinca, ili grupe ljudi, samo za ukraavanjem zbog ukraavanja, ili postoje i neki drugi razlozi koji na to navode? Taj je problem naroito zamren kada su u pitanju prapovijesne kulture. Brojni su primjeri gdje je ukraavanje (tatauiranje i cikatrizacija) oznaavalo plemensku pripadnost, ili je pak bilo obiljeje poloaja pojedinca u drutvu (npr. kod Traana, a i kod mnogih dananjih zaostalih naroda, nadalje je ono ponekad bio znak - biljeg ropstva, ili pak religijsko-magijska oznaka, znak zrelosti u inicijacijama i so.) Iz svega navedenoga se vidi da je upravo kod ukraavanja pojedinca potrebno razlikovati s jedne strane otvorene, ili pak prikrivene i zaboravljene apotropejske elemente i funkcije pojedinih oblika, boja (naroito crvena boja), a s druge strane, razlikovati isto ukrasne elemente od socijalnih i ekonomskih. Pitanje znaenja smisla ukraavanja ljudskog tijela, na primjerima ustanovljenim kod recentnih etnolokih naroda, kao i kod plemena Staroga vijeka, vrlo je kompleksno. Problem postaje jos vie zamren kad se ta pitanja razmatraju na arheolokom, prapovijesnom materijalu kakav je prikazan u ovome radu. Bududi da pitanje, koje de se ovdje tretirati, pripada znanstvenoj domeni i arheologije i etnologije podjednako, mi demo u naim razmatranjima respektirati i rezultate do kojih je dola u tim pitanjima arheoloka znanost, a isto tako, kozultirati demo etnoloka tumaenja takvih pojava, svakako u najvedim granicama opreznosti.

Proitaj kompletan post tetoviranicovjek @ 12:56 | Komentiraj | Komentari: 0

TATTOOING AND STIGMATIZATION IN SOME PREHISTORIC POPULATIONS OF SOUT-EASTERN EUROPE TATTOOING AND STIGMATIZATION IN SOME PREHISTORIC POPULATIONS OF SOUT-EASTERN EUROPE

TATTOOING AND STIGMATIZATION IN SOME PREHISTORIC POPULATIONS OF SOUT-EASTERN EUROPE (CONTRIBUTION TO PALEOETHNOLOGICAL STUDIES) AUTHOR: Dr. MARIO PETRIC

SUMMARY

In order to establish the existence of tattooing customs ans stigmatisation (cicatrization, that is scarification and cauterization) in prehistoric cultures, the author can only use those matherials

that could have been related to human body. it is for this reason that the author of the paper studied statuettes - plastic products represented especially in the neolithic prehistoric period. Prior to this period and partly after it, it is not (or at least has not to date been) possible to find plastic products that would enable such studies. Relative numerousness of the statuettes enabled a selection of such artifacts that can be regarded as realistic images from lives of people at the time. The best examples used in these studies belong to the Butmir cultural complex, that is the archeological site of Butmir situaated near Sarajevo, wherein the found plastic products are of such an exellent workmanship that they were even used in determining of racial and ethnic characteristics of the inhabitants of the settlement. Accepting the finding of anthropologists and archeologists related to racial andethnic characteristics of the Butmir settlement inhabitants, the author was able to study the existence of tattooing and cicatrization customs with stronger argumentation. Establishing of the Negroid and Armenoide racial features of the Butmir anhabitants is only one in the line of evidence that plastic scarves and punctured ornaments on statuettes can be treated as marks that in reality created a part of its inhabitants customs at the time. This would, in other words, mean that the Butmir inhabitants knew tattooing and cicatrization customs. The examples given by the author show that this custom was also known in some other Neolitic sites (Vinca, Sesklo, Cucteni, etc.). Numerous examples listed in this paper clearly confirm that this is truly the case of transposition of the images from real life on the statuettes and that the images we claim to be tattooed, that is cicatrized marks, should not be doubted. This would at the same time provide a "missing link" that can connect the discussed Neolithic epoch with later Illyrian - trachian period also mentioned in this paper.

tetoviranicovjek @ 12:54 | S kao sicanje

Iskljueno | Komentari: 0

Uskopaljski abecedarij (17): S kao sicanje

Kada danas uskopaljski mladii i djevojke na svoja tijela stavljaju ponovo popularne tetovae, to, za razliku od brojnih drugih mjesta, u Uskoplju nikako ne izaziva sablazan starijih, budui da oni ine ono to se stoljeima inilo na podruju Uskoplja, a i meu katolicima gotovo cijele BiH. No, glavna razlika izmeu moderne tetovae i nekadanjeg sicanja jest svakako izbor motiva koji se sicaju. Dok danas postoji mnotvo motiva koji se tetoviraju, nekad su se na tijelo sicali iskljuivo kriii i ornamenti sastavljeni od mnoine malih kriia (ograde, granice, klasovi, zvijezde, sunca i dr.) Takoer, razliiti su i dijelovi tijela koji se tetoviraju. Danas tetovau moemo vidjeti svuda (od noge do ramena), a nekada su se kriii sicali iskljuivo na rukama i grudima, te, rijetko, jednostavni motivi, na elu. Sicanje bi se, nekad, obino vrilo u proljee, onda, kad drvee cvate, na dan sv Josipa, na Blagovijest, na Cvjetnu nedjelju ili, pak, koji drugi dan Velike nedjelje. Sicalo bi se obinom iglom i crnilom napravljenim od ai od lui, rastvorenim mladim medom i vodom, a nerijetko i mlijekom koje bi dala neka dojilja. Ruku, koja bi se sicala, oblijevala bi krv, a bol bi bila tolika da se vie nije mogla snositi. Najee bi se sicali mladii i djevojke u dobi od 13. do 16 godina, dakle u godinama prijelaza u mladenako doba. Dolaskom stare Jugoslavije, mladii s isicanim kriiima imali su problema prilikom odlaska u vojsku, pa su polako poeli izbjegavati sicanje, te je ono postalo karakteristika samo ena katolkinja iz BiH. Sicanje je, kako rekoh, obiajno samo kod katolika, dok ga drugi narodi u BiH, kako to biljei Truhelka, esto smatraju i sramotom. Prema shvaanju naroda, sicanje se smatra neizbrisivim simbolom katolicizma u BiH, a vrilo se upravo da bi se sprijeilo odmetnue od vjere. Prema svemu do sada reenom, moglo bi se zakljuiti da sicanje odnosno tetovaa ima svoje korijene u kranstvu, no, znanstveno je dokazano da postanje sicanja moramo traiti u jo drevnije doba. Rije je, naime, o starom, predkranskom, barbarskom obiaju ( emu ide u prilog vrijeme sicanja: uoi proljetnog suneva obrata; dob onih koji se sicaju (prijelaz u mladenako doba) i dr), koji se, zahvaljujui katolikim enama i mukarcima BiH odrao kroz stoljea, sve do dananjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom obiaju moemo zamijetiti da se je oblik, spoljanost obiaja odrao kroz vie od dvije tisue godina, dok su se predodbe koje su se prvobitne s time spajale, malo pomalo izgubile u svijesti naroda i drugima ustupile svoje mjesto, veli Truhelka, te dodaje:
Paralela izmeu nekadanjeg i dananjeg moe se uostalom jo uvijek pripustiti: ako je tetoviranje nekod sluilo za oznaavanje plemena, danas ono katolicima slui za oznaavanje svoje vjere.

iro Truhelka navodi da je najljepe isicane ornamente naao upravo na rukama stanovnika skopaljske i lavanske doline, pa zbog toga, obratimo pozornost i pokuajmo, prije nego to potpuno nestanu, zamijetiti ljepotu isicanih motiva na rukama naih majki i baka (I fotografirajmo ih, da bismo ih sauvali).

Moda na njima naemo motiv za vlastitu tetovau, kojom emo produiti preko dvije tisue godina star obiaj.
tetoviranicovjek @ 12:50 | Mamine ruke Iskljueno | Komentari: 0

Mamine ruke
Tetoviranje, tattooing tako popularno u dananje vrijeme ili izvorna rije teutaniranje (preuzeto od Tahiana, a znai tuckanje) see u daleku prolost. I dok danas tetovae predstavljaju, uglavnom, modni izriaj, u prolosti su se tetovae koristile kao oblik oznaavanja pripadnosti obiteljima ili plemenima, zatim kao nain obiljeavanja kriminalaca i izgnanika ili se tetoviralo u obredne svrhe. U Bosni su, za vrijeme Turaka, katolici-pogotovo ene- tetovirali svoje tijelo kranskim simbolima. Tetovirale su se po nadlanici i rukama i to gornja, vidljiva strana.

Tetovirale

su

se

iz

dva

razloga:

-radi ouvanja katolicizma i spreavanja prelaska na islam (iako je bilo i dalje prelazaka, unato tetovaama, ali manje) -radi spreavanja da budu silovane-ukraene kranskim simbolima tako su postale odbojne turskim osvajaima. Bosanskim katolicima, dakle, tetoviranje je sluilo za oznaku vjere i u doslovnom smislu predstavljalo neizbrisiv simbol katolicizma. Ti obiaji tetoviranja su se zadrali i dugo nakon turskih osvajanja, sve do iza drugog svjetsko g rata, a dokazi se mogu pronai kod mnogih ena koje jo nose takve tetovae.

Ove obiaje istraivao je arheolog i povjesniar iro Truhelka , a vie o ovoj temi moete itati tu i tu . Ali zato vam ja piem o svemu tome?!

Zato jer jedna od tih ena koje i dan danas imaju takve tetovae je i moja mama. Kao mala nisam pridavala panju tim arama po njenim rukama, a i nisu bile nita specijalno s obzirom da je bilo jo dosta ena u selu koje su to imale. Meutim, itajui nedavno na jednom forumu o tom obiaju i samom znaenju i porijeklu tih tetovaa, shvatila sam koliko su one posebne (imaju i povijesnu vrijednost ). Kad sam ju pitala zato se je ona tetovirala i kada, rekla mi je da se tetovirala s nekih 15-16 godina zato to je to bilo moderno. A kako je tekao postupak? Odgovorila je slijedee: Zapalio bi se gaz (petrolej) i ona saja (a) bi se navatala u kutiju pa se pomijeala s elijim medom (pelinjim) i od toga napravila maza (mast). Zatim se iglom bocalo po rukama po prethodno odabranim i iscrtanim simbolima . ( pa tko shvatio shvatio ) Ispriala mi je jo dvije anegdote vezane za njene tetovae po rukama.

Naime, kad smo kao izbjeglice doli u Hrvatsku jedan joj je mukarac prijetio i htio ju tui zbog tetovaa, ali je drugi mukarac priskoio u pomo i stao u njenu obranu . A druga anegdota zbila se u bolnici, takoer u izbjeglitvu. Mama je u Bepelju bila pala na zaleenoj cesti i slomila obadvije ruke. Bolovi u rukama se, zbog te nezgode, javljaju i dan danas. Jednom tako, zbog neizdrivih bolova u rukama, zavrila je u bolnici, a doktorica sva u udu poela pregledavati tetovae i pitati ju da zato je to napravila, mislei da ju ruke bole zbog tetovaa . A da ne ostane sve na rijeima tu su i slike maminih ruku.

tetoviranicovjek @ 12:48 | Jakov (selo Mii, Livno)

Iskljueno | Komentari: 0

Jakov Pavlovi Pajo roen 12.05.1968, Livno, selo Mii, Bosna i Hercegovina Jakov je jedan od rijetkih mukaraca koji na sebi nosi istetoviran kri koji su njegovi preci sicali od davnina. Jakova je tetovirao roak Drako kada je imao oko 11 godina. Iako su komunistike vlasti bile protiv vjere i zabranjivale obiaj sicanja, Jakov je u inat njima na sebe stavio neizbrisivi znak vjere na vidljivo mjesto, iako je znao da zboga toga moe primiti udarce i biti kanjen kao njegov prijatelj. Oko 1978. godine u 6. razredu Osnovne kole uro Pucar u Podhumu, kada smo bili na satu hrvatsko- srpskog jezika moj kolega je na svojoj ruci kemijskom olovkom nacrtao dvije crte u vidu kria. Nastavnik tog predmeta je to uoio, ustao ga i dao mu jedan dobar amar, te rekao da ide u wc i obrie to s ruke. Iako ja nisam vidio to je napisao, po zavretku sata pitao sam kolegu : Zato te je oamario?. On mi je odgovorio da je nacrtao kri kemijskom na ruci. Po zavretku nastave, kad sam stigao kui, vidio sam roaka Draka (Jakova) Klianina i u razgovoru snjim traio da mi isto napravi kri. Drako je tada imao oko 14 godina i imao je kri na ruci, koji je sam sebi istetovirao. On mi je to odmah odradio na desnoj ruci. Uzeo je iglicu i tintu. Na toj iglici je navio malo konca i stavio u tintu pa me ubado u prst nekih pola sata. Prst se crvenio oko 4-5 dana a zatim je spala krasta i to je ostalo ovako.

Obiaj sicanja bio je rairen meu Hrvatima katolicima u BiH i nekim djelovima Hrvatske u Zagori, gdje su izbjegli pred Turcima. Iako su se ranije sicala i muka djeca, sicanje djevojica je bilo rairenije, tako da je Jakov jedan od rijetkih koji danas nose kri na ovim prostorima: To mi je predstavljalo da sam katolik i nita drugo. Ja sam tio stavit neto to se ne moe skinut. I moja i Drakova baba Mila Pavlovi je imala kri kao i veina starijih ena u naem kraju. To je ostalo od vremena Turske da bi se mogli prepoznat. Iako ta tradicija potjee jo od Ilira, obiaj sicanja je bio najizraeniji z a vrijeme Turske okupacije Bosne i Hercegovine. Sicanje kria je bila jedna vrsta obrane od Turskih nedaa: "Tuci su pravili belaja, ubijali su i fratre pa ih je narod zato zvao ujaci kako Turci ne bi prepoznali tko je fratar., veli Jakov.

Tekst i slike: Tea Turalija (Tattoo Hunter Tea :))

tetoviranicovjek @ 12:16 | etvrtak, prosinac 9, 2010 Tetoviranje u tradicijskoj kulturi naroda na Balkanu Iskljueno | Komentari: 0

Sveuilite Odjel Kolegij: Nastavnik: Student: za Izabrane etnologiju teme iz

u i drutvene kulturnu kulture Oroz, Marin junih

Zadru antropologiju Slavena asistent. Borzi

Tomislav

TETOVIRANJE SEMINARSKI U Tetoviranje

TRADICIJSKOJ

KULTURI

NARODA

NA

BALKANU RAD

Zadru, u

tradicijskoj

sijeanj kulturi

2009. naroda

na

godine Balkanu

Za razliku od arhitekture, kiparstva, slikarstva i slinih formi izraavanja, tetoviranje je teko precizno datirati jer ostavlja malo arheolokih ostataka. Tetovae ive i umiru zajedno sa svojim nositeljima, dok tetoviraki alati zbog minijaturnosti i razgradivosti rijetko bivaju naeni i pravilno prepoznati u izvornoj namjeni. Takoer slubena arheologija esto odbija prihvatiti da je ornamentalna povrinska dekoracija kipova pretpovijesnih kultura u biti prikaz tetovaa. Upravo na toj vrsti dekoriranja temeljit e se prikaz tetoviranja kod naroda Balkana u ovom seminarskom radu. Specifinost u tetoviranju naroda Balkana, posebice katolika Bosne i Hercegovine od kojih postoji najvie primjera, odraava se prvenstveno u vitalnosti odravanja tog narodnog obiaja gotovo sve do dananjih dana te, nadalje, u obilju ornamentalnih motiva kojima je ukraeno ljudsko tijelo. Kljune Tetoviranje, rijei skarifikacija

stigmatizacija,

kauterizacija,

Uvod Cilj ovog seminarskog rada je prikazati naine ukraavanja ljudskog tijela na podruju Balkana. Najbolji nain za prikazivanje ove tematike vjerojatno je kronoloki. Zbog manjka dokaza teko je zorno prikazati kako je izgledalo ukraavanje tijela kod junih Slavena, a moda jo tee objasniti to je njima in ukraavanja zaista znaio. U pronalaenju odgovora na ta pitanja najvie pomau arheoloke iskopine. Na podruju Bosne i Hecegovine pronaene su mnoge ukraene statue za koje se smatra da nose sve atribute iz realnog svijeta pa tako i svijet ukraavanja tijela. Kroz ovaj rad biti e govora o ukraavanju ljudskog tijela tatuiranjem ili drugim srodnim oblicima stigmatizacije (cikatrizacija odnosno skarifikacija i kauterizacija). Najstariji pronaeni arheoloki tragovi koji ukazuju na tetoviranje stari su otprilike 12000 godina. Radi se o ve spomenutim statuama s prikazima tetovae. Prvi nepobitan dokaz je ledena mumija s ouvanim tetovaama zvana OTZI pronaena u Alpama izmeu Austrije i Italije.

TETOVIRANJE NA PODRUJU BALKANA U poetku izlaganje tematike o tetoviranju treba spomenuti i ostale naine ukraavanja tijela. U jugoistonom dijelu Bosne i Hrvatske poznata je stigmatizacija, odnosno njen oblikkauterizacija. Kauterizacija je struni naziv za obiaj eenja koe koji u Hrvatskoj nalazimo na podruju Livanjskog polja. Iako nije poznat na naem podruju nego uglavnom kod naroda tamnije puti, treba spomenuti i skarifikaciju ili cikatrizaciju. Obiaj koji se sastoji od urezivanja odreenih znakova pod kou poslije ega ostaju trajne brazgotine. Prve pisane izvore o postojanju tetoviranja kod naroda jugoistone Europe donosi nam Herodot u svome dijelu Povijest. Njegovo pisanje o ovom podruju odnosilo se na Traane. Takoer kasnije jo nalazimo pisanje Strabona o ilirskom plemenu Japodima u svome djelu Geographica gdje je, govorei o njima napisao bockaju se kao i ostali Iliri i Traani(Strabon, Geographica). Kada razmatramo pitanje tetoviranja sigurno da su glavna pitanja kako su se ljudi tetovirali te zato su se ljudi tetovirali. U osnovi postoje etiri tehnike ukraavanja tijela. Bojenje je nain ukraavanja tijela koje je privremenog karaktera s obzirom na nestalnost boje. Ova tehnika poznata je kod velikog broja naroda, pa tako i narodima Starog vijeka. Tatauiranje je tehnika koja se svodi na unoenje boje pod kou pomou bockanja iglom ili uivanjem obojenog konca pod kou. Trei nain ukraavanja tijela je cikatrizacija ili skarifikacija. U ovom nainu ukraavanja tijela ne koristi se boja, nego urezivanje ukrasa pod kou, poslije ega ostaju trajne brazgotine ili oiljci. Posljednja tehnika koju je ve spomenuta je eenje koe pomou nekog upaljenog drvenog predmeta. Znanstveni naziv ovog ukraavanja koe je kauterizacija. I kauterizacija i cikatrizacija mogu se svest pod isti naziv stigmatizacija. Osim pitanja naina ukraavanja ljudskog tijela, moda i najvanije pitanje je znaenje ukraavanja ljudskog tijela. Pitanje koje se namee je da li je tetoviranje bilo tenja pojedinca, ili grupe ljudi. Smatra se da ovaj nain tetoviranja pod tenjom pojedinca pripada dananjem, modernom vremenu, dok su grupna tetoviranje sigurno vezana za daleku prolost. Tradicionalno tetoviranje je djeljivo u vie skupina: PLEMIKE TETOVAE: U svim kulturama je uz najbolje oruje, opremu, odjeu, hranu i nastambe posjedovalo najkvalitetnije i najskuplje tetovae, u pravilu rad vrsnih, dobro plaenih majstora. esto su postojali odreeni simboli rezervirani iskljuivo za plemie kao oznaka ranga i podrijetla. IDENTIFIKACIJSKE TETOVAE: Nebrojene varijacije ovakvih tetovaa oznaavale su pripadnost plemenu, regiji, religiji, profesiji ili ideologiji. TETOVAE KAO OZNAKE POSTIGNUA: Obino sastavni dio regionalnih stilova, ove tetovae su bile rezervirane za lanove zajednice koji su se istakli iznimnim uspjehom u ratu, nekom potovanom zanatu ili lijeenju. Takoer su poput peata u putovnici dokazivale daleka putovanja ili hodoaa. Vjerodostojnost ovih oznaka je bila zatiena rairenim vjerovanjem da se tetoviranjem oznake postignua na ovjeku koji ju nije zasluio priziva zla srea, kletva ili bolest na tetoviranog. TERAPIJSKO TETOVIRANJE: U svim kulturama postoje nekakvi obredi inicijacije koji su esto popraeni tetoviranjem. Radilo se tu o povijesnom plemenu, dananjoj navijakoj skupini ili nekom drugom zatvorenom krugu ljudi, pojedinac svojom spremnou da podnese neugodan

proces izrade neizbrisive oznake pripadnosti dokazuje da je spreman zauzeti vrst stav i snositi posljedice koje taj stav nosi. Jo jedan oblik obrednog tetoviranja je tetoviranje talismana koji navodno donose snagu, hrabrost, sreu, bogatstvo i sl.

DEKORATIVNO TETOVIRANJE: Sve nabrojene forme tetoviranja s vremenom postupno gube izvorna znaenja i postaju dio obiaja raznih kultura, tako das e dizajni nastavljaju tetovirati kao ukras ak i kada je funkcija i znaenje potpuno zaboravljeno. Veina stilova dananjeg tetoviranja, iako bazirana starim tradicijama, nositeljima slui samo kao ukras. KAZNENO TETOVIRANJE: Najee spominjano od strane protivnika tetoviranja, ovakvo tetoviranje je prakticirano da obiljei zloincem preljubnike, robove, poraene protivnike ili izopane. Na primjer, stari Atenjani su ratne zarobljenike tetovirali znakom sove koja je bila simbol Atene. Grci su imali obiaj robu tetoviranjem na licu napisati prijestupe poput lijenost ili prodrljivost. Posljednji primjer kaznenog tetoviranja su dobro poznati brojevi s podlaktica zatoenika nacistikih logora iz drugog svjetskog rata. RAZLOZI TETOVIRANJA Kako je ve spomenuto, jako je teko otkriti prave razloge tetoviranja kod naroda prapovijesnih populacija iskljuivo zbog manjka dokaza. Kao glavni dokaz postojanja tetoviranja su plastine tvorevine s predstavama ljudskih likova koje nose sve atribute iz realnog svijeta. Najbolje sauvani plastini kipii su iz Butmira, te je butmirska plastika pobudila interes zbog izvanrednih realistikih detalja i glave uope. Od mnogih kipia moda je najbolje sauvan jedan pod nazivom Crnkinja . Na tom kipiu za koji se smatra da je bio odraz tadanje stvarnosti te da je prikazivao ene toga doba nalaze se mnogi oiljci na leima koji bi se mogli oznaiti kao ukrasne predstave, skarificirane ili tautirane oznake, koje takoer moemo dovoditi u vezu s kulturnim obiajima. Heterogeni rasnoetniki sastav butmirskog stanovnitva, sastavljen od armenoidnih, europeidnih i negroidnih rasnih elemenata mogao bi, vrlo vjerojatno, biti jedan od razloga odravanja dvaju naina, ovisno o boji koe. Bitno obiljeje butmirskih figura koje nam takoer moe posvjedoiti kako se ivjelo u to vrijeme je da sve figure predstavljaju iskljuivo enska bia. To, bez svake sumnje, nedvosmisleno govori o posebnom statusu i znaajnoj ulozi ene u drutvu, to nadalje upuuje na postojanje matrijahalnih odnosa tadanje rodovske zajednice. Jo jedan lokalitet kojeg bi trebalo spomenuti je nalazite Vine u Srbiji. Kipii s ovog podruja prikazuju likove ljudi, pa ak i ivotinja. Kako u prolom sluaju, tako i na ovom nalazitu prevladavaju kipii s likovima ena. Istraivai ovog podruja bavili su se iskljuivo glavama statua, dok su tijelo uglavnom zanemarivali iz nepoznatih razloga. Na podruju Vina prevladavaju takvi plastini proizvodi kod kojih su dijelovi tijela, kao i lica posebno, u tolikoj mjeri stilizirani da nije mogue odgovoriti to upravo predstavljaju te statuete. Pomilja se da bi to mogle biti predstave lica sa maskom, a postoje i druga tumaenja. Meutim, ono to upada u oi na tim kipiima je njihovo ukraavanje preko itave povrine tijela, ruku i glave, i to dvjema vrstama tehnika: slikanjem i urezivanjem. Urezani ornamenti na licu, kao i na tijelu statueta, u znatnoj mjeri brojem nadmauju slikane ornamente. Razlog zbog kojeg su istraivai ovog podruja davali manje panje tijelu a vie glavama statueta moda lei u tome to se vjerovalo da su ornamentirane predstave na tijelu tih statueta trebale protumaiti kao prikaz odijela. Zanimljiva injenica je ta to su se paralelno primjenjivala oba naina ukraavanja, slikanje i

urezivanje. ZAKLJUAK Jedini izvor koji indicira postojanje obiaja tetoviranja i cikatrizacije kod prapovijesnih ljudskih zajednica jugoistone Europe, posebno jednog dijela Balkana, jesu plastine predstave ljudskih figura pronaene u nekim nalazitima Bosne (Butmir) i Srbije (Vina). Svi ti plastini predmeti s naznakama za koje tvrdimo da predstavljaju tetovirane, odnosno cikatrizirane ukrase pripadaju iskljuivo neolitskom kulturnom sloju. U pogledu na spol, svi ti plastini oblici predstavlaju enska bia, to opet ima poseban znaaj za istraivanje o rodovskim zajednicama. Konano, moe se pouzdano govoriti o postojanju obiaja tetoviranja kod neolitskog stanovnitva jugoistone Europe, odnosno balkanskih zemalja. SAETAK Nabrojane vrste tradicionalnog tetoviranja su uz manje varijacije u samoj tehnici ostale nepromijenjene kroz povijest. Skoro sve tradicionalne tetovae su u pravilu crne, tetovirane bojama na bazi ae koja je u raznim rastvorima unoena pod kou pomou jedne ili vie igala. Motivi su u pravilu apstraktni ornamenti ili ornamentalne ivotinjske i biljne forme izraene linijama i popunjenim plohama. Neke od ovih tradicija preivjele su i do danas na mjestima zatienim od naleta imperijalizma i globalizacije, npr. Bosni. Nama najvaniji lokalitet svakako je Butmir na kojem su pronaene mnogobrojne plastine statuete koja prikazuju tadanji svijet tetoviranja ali u jednoj mjeri i ivota openito. Moderno tetoviranje je probudilo interes za izumirue tradicije, te ono to se prije smatralo zaostalim i primitivnim danas se gleda kao moderno. Tradicionalni, etniki motivi i tehnike stjeu sve veu popularnost i meu zapadnjacima.

POPIS LITERATURE 1. PETRI, Mario. 1983. Tatauiranje i stigmatizacija kod nekih prapovijesnih populacija jugoistone Europe, originalan nauni rad

- sijeanj 2011 etvrtak, sijeanj 27, 2011 Iva (Blagaj, Kupres)

ENGLISH Iva Jaman, born Maid 17.06. 1934 in village Blagaj, Kupres Municipality, Bosnia and Herzegovina Iva was tattooed by women from Kupres when they were refugees in Uskoplje after the Second Wold War. Iva does not remember the whole process of tattooing but she remembers that ink and blue paper that came with the tobacco was used. Blue paper was pricked and put on the tattooed spot so that the tattoo could get the blue colour from it. Iva has a small cross tattoo on her right fist. Except the cross tattoo, they often tattooed initials or their name and surname, in order to mark their children with a long lasting identity. This custom probably originated from the time when Turks kidnapped catholic children:

We went to school back then, it was in the year 1947. We were tattooed when we were refugees in village Bistrica in Uskoplje. Our women did this. Were there as children, saying : Tattoo me, tattoo me! We all wanted to be tattooed. My sister Nediljka tattooed her name and I was also tattooed. They tattooed us with the ink and pricked blue paper which was wrapped around the tattoo for 2-3 days. All the women in Ivas family had tattoos with crosses. Except cross tattoos on their arms and chests, they also tattooed crosses on their foreheads: My grandmother and my mother also had a tattoo. We had only a few tattoos but they had whole hands full of tattoos. Zela Jukid had a cross tattoo on her forehead. They also had chest tattoos in our village. Almost everybody had tattoos. I did not see men with tattoos, but all the older women were tattooed and the younger ones were not so much. Although many hid their crosses because of the fear from the communists, Iva says that she never had problems because of her cross tattoo: I was never hiding it. Tea Turalija Kupres, January 2011

HRVATSKI Iva Jaman, roena Maid 17.06. 1934 u selu Blagaj, opdina Kupres, Bosna i Hercegovina Ivu su sicale kupreke ene dok su bile u izbjeglitvu u Uskoplju nakon 2. Svj. Rata. Iva se slabije sjeda procesa sicanja, ali zna da se upotrebljavala tinta i plavi papir koji bi dolazio s duhanom, koji bi se bocao te stavio na sicano mjesto kako bi tetovaa poprimila plavu boju. Iva ima istetoviran mali kri na desnoj ruci. Osim kria sicalo se ime i prezime kako bi se zauvijek zabiljeio identitet, to je vjerojatno ostalo iz vremena kada su Turci otimali katoliku djecu :

Ili smo u kolu tada, bilo je to 1947.godine. Sicali se dok smo bili u Bistrici (Uskoplje) u izbjeglitvu. Radile su to nae ene. Bilo nas dice pa govorili : De meni, De meni! Svi mi tili da neto nasicamo. Moja sestra Nediljka ime sicala i ja. S tintom se sicalo i nabockat plavi papir i zamota se oko 2-3 dana. Sve su ene u Ivinoj obitelji imale sicane krieve. Osim sicanja krieva na rukama i prsima, sicalo se i na elu: Imale su i moja baba i mater. Mi smo to samo malo, a one pune ruke krieva. Zela Jukid imala i na elu kri. Imale su i na prsima u naem selu. Malo ko da to nije imo. Ja nisam muko nijedno vidila, a ene jesu sve starije, a mlae vie nisu. Iako su mnogi krili svoje krieve zbog straha od komunista, Iva kae da nikad zbog kria nije imala problema : Ja to nisam nikad krila.

Tekst i slike: Tea Turalija tetoviranicovjek @ 20:33 | Iskljueno | Komentari: 0 Stana (Begovo Selo, Kupres)

ENGLISH Stana Rategorac (born arid) 15.02. 1925. in Begovo Selo, Kupres Municipality, Bosnia and Herzegovina Stana is one of the rare ones from Begovo Selo who has a traditional cross tattoo today. She remebers the day when she was tattooed very well. She also testifies about tattooing of male children, although it was more practicised among girls: My deceased aunty Kebua, (Rua Turalija) tattooed me when I was little. I was about 10 years old. She told us: Let me tattoo you! She took the needle and the feather, dipped it into the ink and made a sign of a cross with it. We were tattooed on Sunday. They would tattoo us on the chests and on the hands. Boys were also tattooed with crosses on their hands. My grandmother and my mother were also tattooed. My mother had a whole arm full of tattoos. I have also a tattoo with my name and surname. One woman from village Goravci (surname Radid) but born in Begovo Selo had a cross tattoo on her chest, says Stana. Stana remembers the stories about Turkish chiefs begs who used the right of the first wedding night with a Christian girl. She also remembers the stories about Turkish people kidnapping the children and

taking them far away. That is why tattooing was necessary in order to protect the children from Turkish hardships: When a wedding took place the beg (chief) had to sleep with the bride first (before her Christian husband) . Our women hid that they've married. Turks kidnapped children also. Everybody had crosses at that time; women, girls and men. After the Turks came communists who also did not like to see crosses. They stopped tattooing their children because of fear. When I asked Stana why they stopped with the tattoing, she answered: Oh, I was scared a lot trying to hide my tattoo during II. World War in Serbia in Srijem when we've worked on the corn fields, so that they could not see that I am a Croat. ...We did not dare to tattoo anymore because of the communists. Tea Turalija Kupres, January 2011

HRVATSKI Stana Rategorac (roena arid) 15.02. 1925.godine u Begovu Selu, opdina Kupres, Bosna i Hercegovina Stana je jedna od rijetkih iz Begova Sela koje danas imaju nasican kri. Dobro se sjeda dana kada je sicana. Takoer nam svjedoi i sicanju muke djece: Radila mi pokojna tetka Kebua-Rua Turalija, kad sam bila nejaka. Imala sam oko 10 godina. Ona nama dici: Daj da vam nasicam! Uzme se iglica i pero pa zamoi u tintu i prikrii... Nediljom su nas sicali. Sicalo se po prsima i po rukama. Imali su i muki po rukama krieve. Imale su i moja baba i mater po svoj ruci. Ja imam ime i bezime (prezime). Jedna ena iz Goravaca, (Radid) rodom iz Begova Sela imala je kri na prsima. I Stana se sjeda pria o begovima koji su koristili pravo prve brane nodi s krdanskom djevojkom. Sjeda se i pria kako su Turci krali krdansku djecu, te ih odvodili daleko da se nikad vie ne vrate. Upravo zato je sicanje djece bilo neophodno kako bi ih zatitili od turskih nedada: Kad bi svatovi bili beg bi moro spavat s mladom prvu nod. Nae ene bi krile da su se vinale. Turci su krali i dicu. Svi su u Begovu Selu imali krieve u to doba,i ene i cure i muki. Nakon Turaka doli su komunisti kojima isto tako nije bilo drago vidjeti kri. Zbog straha su prestali sicati svoju djecu. Na pitanje zato se nije vie sicalo Stana odgovara: ta sam devera (straha) vidila za vrime 2. Svjetskog rata, nisam smila pokazat u Srbiji u Srijemu kad smo radili na kukuruzitima, da se ne bi znalo da smo Hrvati.. Nismo vie smili zbog komunista. Kupres -Sijeanj, 2011.

Tekst i slike: Tea Turalija tetoviranicovjek @ 20:21 | petak, sijeanj 21, 2011 Iskljueno | Komentari: 0

Kata i Boo (Donja Borovica, Vare)

Kata imi roena Vukani 1935. godine u selu Donja Borovica, opina Vare, Bosna i Hercegovina Boo imi roen 1933. godine selu Donja Borovica, opina Vare, Bosna i Hercegovina

Katu i njenog supruga Bou sam susrela u Kupresu(Sijeanj, 2011) gdje su se skrasili nakon to su izbjegli iz Donje Borovice tijekom rata. Ona na svojoj desnoj ruci ima kri, a na lijevoj je velikim slovima izbocano njeno ime i djevojako prezime. Njen mu Boo takoer ima istetoviran manji kri na lijevoj ruci. Turci su za vrijeme svoje vladavine obiavali otimati kransku djecu te ih odvoditi u Tursku kako bi ih poturili. Zato su katolici svojoj djeci tetovirali ime i prezime kako bi uvijek znali komu pripadaju. Kata dolazi iz mjesta nadomak kraljevskog grada Bobovca, gdje je tradicija bocanja (tetoviranja) katolika snano izraena: Naloi se vatra luem i stavi se peka na lu, na vatru i onda skinu gar s peke. Taj se gar stavi u svetu vodicu i to da stoji oko 3 nedilje. Tintom bi se napisalo i bocalo. Sve muke gorke pritrpit bilo. Ako bude krasta, onda se primi i eka da krasta sama otpane. Kad su iglom bocali krv je ila, okrene glavu i pritrpi. Stavili bi podebeo plavi papir i po njemu bi bocali. Kod nas su radili i na prsima i are na cile ruke. Ne sjeam se kad je to bilo, imala sam oko 10ak godina, ne sjeam se tono. Jelka Kosti je imala na prsima kri i jo poneka ena. Imale su i moja mati i sestra Ana.

To je bilo moda tada. Mi smo to sami tili kada smo vidili od drugih ena. Nije bilo pod moranje. To su samo Hrvati radili. Nije svaka bila bocana, bilo ih je vie da su imale neg nisu. Mi smo blizu Bobovca bili. ula sam od brae da su prije begovi spavali s curom katolkinjom kad bi se ona oenila s katolikom. Pa bi se svi sabirali i vjenali skupa na isti dan, da beg ne bi mogo spavat sa svima. Pa bi se meali krievi da beg ne spava vie s njima. Ujak Pavo mi prio da su ih begovi maltretirali, uzjai katolike kao konja za vrat i stavi noge u depove od prsluka. Turski zulum je najjai bio.

Borovica, prvi susjed Bobovcu, prava planinska ljepotica. Smjestila se povrh Bobovca, na padinama Zorkovice, Javorja i Lipnikog brda, 20-ak kilometara izmeu Varea i Kraljeve Sutjeske. Prostire se poput nebeskog saga na nadmorskoj visini od oko 1300 m. Ove rijei vl. Mate Majia opisuju ljepotu Borovice koja je do rata uspjela sauvati mnoge obiaje i tradiciju Hrvata, koji su sada ratrkani po svijetu. Kata je sve do poetka prolog rata(1992.) nosila narodnu nonju u svojoj rodnoj Borovici svaki dan: Nosila sam nonju do rata kao i svi u selu. Kad sam izbjegla u Zagreb skinula sam.

Kao i svaki rat, i ovaj je pridonio nestanku tradicije i obiaja na mjestima koja su ih stoljeima njegovali. Od nekadanjih prijeratnih 989 stanovnika Borovice vratilo ih se samo oko 100. Ova pria je posveena njima. Kata je jedna od onih koja se nije vratila, ali ona svoju povijest i tradiciju Borovice uva na svojoj koi. Tekst i slike: Tea Turalija
tetoviranicovjek @ 16:36 | etvrtak, sijeanj 6, 2011 Rama: Tetoviranje za dan blagdana Svetog Josipa Sveti Josip Iskljueno | Komentari: 0

Za blagdan Svetog Josipa (19. oujka) nema nekih posebnih obiaja u Rami pa se, nabrajajui ramske obiaje, ne bismo posebno ni zadrali na ovom blagdanu da nije tetoviranja. Tetoviranje je obiaj rairen posebno meu katolicima Bosne i Hercegovine. Kada bismo tragali

za korijenima ovoga obiaja, vjerojatno bismo otili do predkranskog vremena. U Bosni i Hercegovini, pa tako i u Rami, posebno je njegovan u "tursko doba" i na osobit nain kod djevojaka. U gotovo petstoljetnom prisustvu turske vlasti i erijatskog zakona, bilo je nasilnog i dragovoljnog prijelaza na islam. U takvim su okolnostima posebnom pritisku bile izloene mlade djevojke. Dogaale su se otmice djevojaka, ali i svojevoljni mjeoviti brakovi s muslimanima. Stoga su katolike majke u tetoviranju prepoznale jednu vrstu zatitnog znaka od nekrsta. Kada bi djevojica stasala u mladu djevojku, na vidnom mjestu bi joj stavili (istetovirali) neizbrisiv simbol kria, kao uinkovitu zatitu od nasrtaja nekrsta. Tako bi svake godine, na blagdan Svetoga Josipa, poslije mise, mlade djevojke, koje bi ve razmiljale o aikovanju, iz crkve odlazile kod jedne od rijetkih ena u selu koja je znala sicati (tetovirati). Kako nije bilo mnogo ena koje su poznavale tehniku bocanja kria (tetoviranja), znao bi se sabrati itav red djevojaka. Razliiti su naini tetoviranja. Jedan od naina je da se na tijelu, mjestu koje e se tetovirati, najprije olovkom "izvue" crte, zatim "majstor" brzo bode (sica) iglom po zategnutoj koi i onda natrlja smjesom od garei (ae ili ugljena) i meda. Kau da je najbolji ugljen od smre koji se sjekirom stuca u prah. Kao boja upotrebljava se i barut. Drugi se nain manje primjenjivao u Rami, a primjenjivale su ga ene koje su se u Ramu udale iz Hercegovine. Od jasenove bi se kore ili od debljeg papira napravio kalup. Kad posoi jasen, obrezao bi se komad kore u kvadrat i u njemu bi se usjekao kri, pa bi se onda kora digla s drveta. To bi se stavilo na ruku i dobro uteglo kanapom. Iglom se bolo u kou po onome kriu i posipalo prainom uglja. Rana bi se poslije zavila jasenovim liem koje se dralo dok se ne uhvati krasta (kora od sasuene krvi na rani koja zarasta). Simboli su redovito bili krievi u raznim oblicima i veliinama. Tetoviralo bi se najee po rukama (od lakta prema aci), na prstima, a kod nekih na elu i na prsima. Po nacrtanom bi se simbolu udaralo iglom ili piodom (igla s glavom kojom se privrivala krpa na glavi) u posve sitnim razmacima to je bilo pomalo i bolno i neugodno pa se zato u Rami tetoviranje zvalo sicanje. Nekada bi se mjesto tetovae do krvi iglom izbolo, ali su ipak sve djevojke rado eljele proi kroz ovaj obred. Ovi istetovirani znakovi bili su i znak odraslosti djevojaka, a nekada i spremnosti za osanje (aikovanje). Tetoviranje je kasnije postalo moda koja je ostala dugo prisutna, posebno kod katolika. U novije se vrijeme tetoviranje izbjegava zbog nemogunosti uklanjanja tetovae koja moe postati optereenje a za neke i manjak ukusa. Izvor: rama.co.ba
tetoviranicovjek @ 23:30 | Iskljueno | Komentari: 0

Obiaj tetoviranja u Vitanovidima

"Tetoviranje ruku, a i ostalih dijelova tijela (grudna kost, elo) spada u posebnosti hrvatskog katolikog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Stariji e se sigurno sjetiti njenih ruku bake ili majke koje su bile ukraene tetoviranim krievima ili drugim ornamentima". Zanimljivo je da se obiaj tetoviranja ruku krievima iskljuivo vee za podruje Sredinje Bosne, dok se Posavina u tim izvjetajima ne spominje. Iz Sredinje Bosne potiu i detaljni opisi tetovaa koje su napravili iro Truhelka i engleska putnica Mary Edith Durham krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Tetoviranje je jedan od obiaja koje Hrvati Bosne i Hercegovine preuzimaju od prastanovnika ovih prostora Ilira (u ilirskim grobnicama su pronaene igle za tetoviranje) nastavljajui tako ovu tradiciju od pradavnih vremena do danas. Britanski povjesniar Noel Malcolm, u djelu "Bosnia: A Short History" pie da obiaj tetoviranja nije poznat meu drugim Slavenima, ve da je tetoviranje posebnost katolika Sredinje Bosne. Ni Truhelka, ni Durham (Malcolm samo prepisuje/citira Truhelku) ne spominju tetoviranje u sjeveroistonoj Bosni. Tetoviranje je i jedan od dokaza da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini nasljednici i batinici kulture i obiaja prastanovnika ovih prostora (u Bosni i Hercegovini je tetoviranje rasprostranjeno samo meu Hrvatima). Tetoviranje se obino sastoji od niza malih kriia na prstima i rukama, te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini. este su i tetovae krune, te sitnih tokica u krugu koje moda simboliziraju kolo. Jedan od razloga rasprostranjenosti tetoviranja krieva kod Hrvata u BiH je pokuaj da se sprijei odpadnitvo od katolike vjere tj. islamizacija. Tetovirani kri na ruci je bio vidljivi znak pripadnosti Kranstvu i u zlim vremenima" je bilo potrebno puno hrabrosti imati takve tetovae.

Isto tako, po narodnoj predaji, ovaj obiaj je pomogao da se sprijei tursko otimanje katolikih djevojaka, te otmice muke djece za tursku vojsku (Janjiari?). Postojalo je vie naina tetoviranja, a tetovirale su uglavnom ene. Jedan od naina je da se na mjestu, na tijelu, koje e se tetovirati najprije nacrta crte, a zatim se brzo bode iglom po zategnutoj koi i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Drugi nain je da se od kore drveta izree krii, te po njemu bode iglom i posipa smjesom od uglja, a domaa rakija je sluila kao dezinfekcijsko sredstvo. Tetoviranje je bilo vrlo bolno i tetoviralo se je obino na proljee ili u vrijeme crkvenih blagdana. Ovaj obiaj je, prije dolaska komunista na vlast, bio rasprostranjen u veini sela branskog kraja (Boe, Lanita, Vitanovii, Ulovi, Zovik). Danas su modi neke druge tetovae, na nekim drugim dijelovima tijela. Kri, simbol kranstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje krieva na rukama, taj pradavni obiaj naih predaka, umire zajedno s naim bakama i majkama. Napomena: na prvoj slici su tetovirane ruke Ane S. iz Vitanovia, a na drugoj slici je ruka Kaje B. iz Vitanovia. Ovaj lanak je prvotno objavljen na informativnom portalu Posavski obzor.

Autor: Anto Sluganovi

tetoviranicovjek @ 23:16 | Cro Tattoo Iskljueno | Komentari: 0

Narodne predaje i danas govore o tetoviranju koje je sluilo da se djevojke sauvaju od begova, koji su traili pravo prve brane noi. Navodno su zaobilazili djevojke koje bi po tijelu nosile znak kria. Tetoviranje se obavljalo na razliite naine. Tetovae su sluile i za raspoznavanje katolika meu ostalima, te sprjeavalo odmetanje" od vjere.

Tetoviranje Hrvata katolika u BiH datira jo iz vremena kada je to podruje palo pod osmanlijsku vlast. Kako su Turci otimali kransku djecu i slali ih u Tursku da budu janjiari i sluge (kao to su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljee ostavila Svetoj

Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katolikoj grudi i vjeri), katolici su tako eljeli zatitili svoju djecu i zauvijek ih obiljeiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci obiavali iskoristiti pravo prve brane noi, tj. spavali bi s tek vjenanom djevojkom prije nego to uini njezin mu. Po predaji, katolici su tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u sluaju da ih odvedu, uvijek znale to su nekad bile. Narodne predaje i danas govore o tetoviranju koje je sluilo da se djevojke sauvaju od begova, koji su traili pravo prve brane noi. Navodno su zaobilazili djevojke koje bi po tijelu nosile znak kria. Tetoviranje se obavljalo na razliite naine. Tetovae su sluile i za raspoz navanje katolika meu ostalima, te sprjeavalo odmetanje" od vjere. Verzije su brojne. Tradicija tetoviranja Hrvata i danas se uva u nekim hrvatskim krajevima, a od zaborava ju pokuava otrgnuti i posebna facebook grupa Tradicionalno tetoviranje Hrvata" (Traditional Croatian Tattoo), iji je cilj prikupljanje fotografija s tradicionalnih tetovaa, a koje, izmeu ostalih, koristimo i u naem prilogu. Tetoviranje kod katolika u naoj zemlji istraivao je arheolog i povjesniar iro Truhelka (1865.-1942.), a saznanja o istome objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1894. On navodi da je najljepe oblike tetoviranja naao u dolini Lave, naroito u mjestima oko Gue gore, a vie-manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banjaluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. Truhelka dalje navodi da se pri tetoviranju postupa na nain da se ujutro na Ivandan, na Blagovijest, na Cvjetnicu ili koji drugi dan u Velikom tjednu iskupi mlaarija" neke obitelji te da otpone tetoviranje. Tetoviralo se s ai, slinom ili prokuhanim majinim mlijekom

S velikom se radou podvrgavaju toj bolnoj operaciji, koja se dotle produuje, dok ruke ne oblije krv, te se bol vie ne moe snositi", opisuje Truhelka. Podrobno prikazuje i nain tetoviranja. Ornament se najprije na koi nacrta tupim krajem igle, zamoenim u crnilo, naroito za to prireeno, pa se onda po crteu iljatim rtom dotle bocka, dok ornament ne bude gotov. Da se crnilo ne osui, vie se puta crte za procedure navlai crnilom. Iza toga se rana svilenim papirom za cigarete ili votanim papirom obloi i zavije. Istom, drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Upotrijebljeno je crnilo tu, prireen od ai. a od lui uhvati se preklopljenim tanjurom ili saom, pa se rastare mladim medom i vodom. Mjesto ai esto se upotrijebi barut, a nerijetko se a razmuti slinom, koja se rano ujutro nakupila u ustima, pa da ne izvjetri, dobro ga poklope u jednoj posudi i sauvaju za upotrebu", opisuje Truhelka postupak tradicionalnog tetoviranja. Na podruju Kupresa, tetoviralo se s prokuhanim majinim mlijekom u koje bi se dodalo gara i tinte, a zatim bi se uarenom iglom radili simboli krieva. Zategne dok krv ne udari

I danas po selima, gdje ivi starija eljad", ive i prie o razlozima i nainima tetoviranja. D a one ne budu zaboravljene brinu se zaljubljenici u ovu pojavu, koji su na facebooku oformili grupu Tradicionalno Tetoviranje Hrvata, a koji donose i prie o tetoviranju-sicanju hrvatskih ena Pavka Bralj roena je 15.travnja1928. u zaseoku Bu, Rastievo - Kupres. Ana Patrun me sicala kad sam imala desetak godina. Rekli su nam stariji kako se sica. Mi se tri-etiri curice sastale na Veliki Petak i sicale. Kada lampa gori od petriola, uzme se ona a i nastrue u aicu. Uzme se mliko od ene koja doji muko dite i pomia se sa tom ai. Uzeli su pero od kokoi, izmiali i napie kri ili ime, i onda bockamo jedna drugoj. Zategne dok krv ne udari i kad

otrne, ne boli. Uzme se, onda, plavi papir i izbocka ga iglicom i stavi na ruku 24 sata da stoji. Moje znai kri i narukvica", pria Pavka. Na pitanje zato se sicala odgovara: Vikalo se da se ne moe poturit 'ko to ima. Neke nae ene su imale kri i na elu i na prsima. Brat me natiro da skinem ali ne moe se to nikad skinut. Niko od mojih nije im'o. Ni'ko me nije nagovorio da se sicam. Sama sam tila." 'Sicala' se i Smiljka aleta, ro. Paali, 1934. u Kupresu. Bila mi je osma godina, 1942. kada su dole izbjeglice iz Rastieva kod nas. Jedna cura je rekla 'ajde Smilje da ti to napravim'. Bilo je ratno stanje, tetoviralo se kad god je ko' tio. Pomiala se a i tinta, sve crno, uzela je najmanje iglice, stegla ruku i bocala i sve dok god krv nije udarila, nije putala". Na pitanje zato se sicala" odgovara: Da se zna da sam Hrvatica!". Smilja nije sicala" svoje keri, a ni njena majka nije bila sicana". Ja sam jedina u svojoj obitelji", kae Smilja te nadodaje kako joj je jednom zgodom priao neki komunist i rekao kako bi njegova majka bila jako sretna da vidi da to jo netko nosi. Tetovae su na ovim prostorima bile i ostale znaci vjere i pripadnosti hrvatskom narodu, to za vrijeme komunizma, nije bilo poeljno isticati. Nisu se dali izbrisati

Maricu Vukovi (ro. Dadi ) 1920 u selu Bristovi, u Bugojnu, sicala" je Ana Dadi 1930. kad je imala samo deset godina, na blagdan sv. Josipa , 19.oujka. Ako se ne bi primilo", onda bi se sicalo na Blagovijest, 25. oujka. Kolegica mi je sicala kada sam imala deset godina. Bilo nas je deset, a samo smo nas dvi na prsa sicali. Mater mi je umrla, a nije znala da imam kri na prsima", pria Marica. Na pitanje kako se tetoviralo odgovara: " Uzme olovku i napie kri pa namae tintom, umae u nju i boca iglom, dok ne krene krv. Zamota plavi papir ( indigo papir) i do Blagovijesti. Na sv. Josipa se kalemilo, sve se primalo pa i to. A od Blagovijesti do Boia je tono devet miseci". Mariina majka nije bila sicana, ali baka jest. Mater mi nije imala pa je i mene ruila, a baba je imala. To je bilo poeto za turskog vakta, to su otimali nae ene i cure pa silovali, a kad su imali krieve nee. Baba mi je zapamtila turski vakat, kad su ene bjeale, a beg dolazio da noi s mladom". Tetoviranje poslije 1945. bilo je iznimka. Marica nije tetovirala svoje keri koje su roene poslije II. Svjetskog rata. To je ve bilo zabranjeno bilo. Komunisti nisu dali ni da se u crkvu ie, a kamoli to. Za vrijeme druge Jugoslavije zavu su mi natirali da rie krieve u Beogradu, ali nije ih mogla izbrisat", kae ona.
Kristina Perid tetoviranicovjek @ 23:04 | Iskljueno | Komentari: 0 Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini

(Znanstveni rad iz 1896 godine) tetoviranicovjek @ 13:54 | Komentiraj | Komentari: 1 | Prikai komentare ELEKTRONIKA ZBIRKA: Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine - Godisnjak [1889-1940] Kompletan izdavaki period od 1889 do 1940. Pedeset i jedan digitaliziranih svesaka Glasnika Godinjaka Zemaljskog muzeja BiH. Ovo je bogata zbirka koja se sastoji iz nekoliko stotina naunih radova koji obuhvadaju vie naunih grana, kao to su: Arheologija, Povijest, Spomenici, Heraldika, Jezik, Statistike, Prirodne nauke, itd. Itd.

Download file: http://oron.com/nq1jpg50tkbk

Kri sa granicama na brdu Cion u Jeruzalemu

Poznato je du su hodoasnici kroz stoljea ili hodoastiti u Jeruzalem. Takoe je poznato da je bio i obiaj, sa tog hodoaa donjeti i jednu uspomena. Izmeu ostalih je jedna od tih uspomena bila i u vidu tetovae sa jednim od kranskih motiva. Ali hodoasnici su takoe ostavljali i njihove tragove u Jeruzalemu. Jedan takav trag je i u stijenu uklesani Dugin kri u pustinji Sinaj. Duga u kranskoj simbolici oznaava Mir (kao i golub). Bog je nakon potopa sklopio savez sa Noom, i obeao mu je "da vie nee harati po zemlji i da e sjetve, etve i topline uvijek biti" (Knjiga postanja, Stari zavjet). Kao peat tog Saveza, Bog je na nebu povukao njegov svod, jednu Dugu. Kri sa dvanaest krakova simbolizira Izraelski narod i Dvanaest apostola. Ovakav kri se pojavljuje u obliku tetovaa kod krana iz razliitih zemalja, pa tako i kod hrvatskih katolika u Bosni i Hercegovini.

(Dugin DUGIN

kri,

Sinaj,

Izrael) KRI

Vojnici i trgovci ostavljaju od poetka povijesti ovjeanstva njihove tragove u zemljama i narodima ali nita manje to ne ine i hodoasnici svih religija. Posebno upeatljive tragove hodoasnika nalazimo na "Stijeni natpisa" u pustinji Sinai: Hodoasnici nekoliko tisuljea i razliitih religija i jezika su se kroz njihove gravure ovjekovjeili na ovoj stijeni. Od znaka hodoaa do simbola Dormicio opatije

Ovaj Dugin kri u stijeni potie od hodoasnika, koji su na putu ka uvenom Katarininom samostanu prolazili pored ove stijene. On je varijacija kria, kakvoga ga do danas u slinom obliku nose brojni orijentalni krani i kao tetovau na zglobu ake. Laurentius Klein, opatijski administrator Dormitia od 1969 do 1979, je pri jednoj od njegovih izdanih i vanih pustinjskih etnji, koje je poduzimao na poetku njegove slube, naiao na ovaj Dugin kri. Kri od tada nadopunjava na tradicionalni grb Opatije a kao logo Dormitija i naeg rada je nadaleko poznat.

(Grb na Dormitio opatiji u Jeruzalemu na brdu Cion) Simbol spasenja... itamo li ga izvana ka unutra, Dugin kri nam pripovjeda pravac povijest spasenja: Poklonom Duginog kria Bog peati njegov obeanje Noi, da zemlju vie nikada nee prekriti potopom: "Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeu mene i zemlje." (Knjiga pos. 9,13)- savez sa svim stvorenim. Dvanaest krajeva na rukavcima kria podsjeaju na dvanaest plemena Izraela ( a s tim i na dvanaest apostola), sa kojima je Bog sklopio savez sa narodom Izraela. Sam kri na koncu stoji za novi i vjeni savez Boji sa ovjekom u Isusu kristu, rezapetim i uskrsnutim. ...i nae redovnike slube itamo li ga izvana ka unutra, Dugin kri opisuje nau slubu u radu i molitvi kao redovnici na Cionu i u Tabghi: Nae sredite i naa polazna toka je Krist, razapet i uskrsnuo. On nam alje poklon Njegovog Mira kao zadau u svijet. Prvo ka narodu Prvog Saveza, sa kojima mi kao krani dijelimo tamne, grijene sate povijesti, ali i blago Starog Testamenta. Naroito je brdo Cion jedno obeanje, da Bog sve narode eli zajedno voditi u njegovo svijetlo to je zajednika poruka i zajedniki zadatak idova i Krana. - Ova poruka je upuena svim narodima i jezicima, Bog eli Njegov Mir da podjeli sa svim ljudima i svim stvorenim. www.dormitio.net Prijevod i obrada: Branislav Kneevi
SIMBOLINE PREDSTAVE NA STEDCIMA

Tekst i slike su iz znanstvenog rada Drage Vidovia "Simboline predstave na stecima". Izvadio sam neke dijelove iz Vidovievog rada i stavio sam ovaj lanak u Blog, jer je izvjesno da su ovi motivi stare likovne umjetnosti, krievi, lunarni i solarni motivi, kao to su polumjesec i sunce, usko povezani sa starom kulturom tetoviranja u bosanskohercegovakih Hrvata. Neki od ovih motiva su identini sa motivima tetovaa koji su nam poznati. Da, naravno, istu simbolinu predstavu kria, solarnih i lunarnih motiva nalazimo kao sr i u likovnoj umjetnosti tradicijskog tetoviranja u Bosni i Hercegovini.

KRI I RASPEE

Motiv kria, u raznim oblicima, dosta je est na bosanskim nadgrobnim spomenicima iz Srednjeg vijeka. Iz priloenog materijala vidi se da se kri na stecima pojavljuje najee u formi grkog i latinskog kria. I jedan i drugi oblik nisu uvijek u detaljima jednaki, jer se esto na njihovim krajevima javljaju razni u krasi u obliku kruga, krina itd. Kri je esto predstavljan kao rajsko drvo ivota, te je i ukraavan po ondanjim shvatanjima.

(Kupres-Rili Polje: Ploa sa donje Glavice, snimio .Belagi) Jedna ploa sa Kupresa sa T - kriom, (iznad, slika 1.), koji na sebi nosi mnoge ukrase, kao da predstavlja najbolju ilustraciju ovog shvatanja. Tu ima toliko ukrasa da je teko odmah shvatiti o emu se radi. Ponekad je ovo ukraavanje ilo dotle da je kri predstavljao manji dio ornamentalne cjeline (vidi Tabelu III. slika 93. i 94.).

POLUMJESEC I SUNCE Meu najee ukrase steaka spada polumjesec i razni solarni znaci, koji se na njima nalaze sami ili u raznim meusobnim kombinacijama. Mada se u raznim krajevima oblici steaka meu sobom razlikuju i mada i u ornamentu postoje razlike lokalnog karaktera, spomenuti znaci ine u ovom sluaju izuzetak, pojavljujui se na spomenicima na itavom podruju srednjevjekovne Bosne.

KOMBINACIJA KRIA, POLUMJESECA I SUNCA Na nekim stecima se kri, polumjeseci sunce pojavljuju zajedniki. Negdje su povezani s kriom, a na drugim mjestima isklesani su u njegovoj blizini. Da je ovo namjerno a ne sluajno uinjeno, pokazuje injenica to su isti znaci ponekada postavljeni i uz kri antropomorfnog karaktera. Simboli ove vrste mogu da se vide i na nekim titovima takoe isklesanim na stecima.

Solarni simboli u obliku koncentrinih krugova, poznati su jo paleolitskim ljudima, a razvili su se naroito u bronzano doba. Ovo vai i za druge simbole ove vrste: svastiku, trokraku svastiku itd. Oni se sreu u asirskoj umjetnosti, kod Etruana, Ilira, u nordiskim krajevima, na grkim slikanim vazama. Polumjeces se takoe javlja na grkim vazama, uz slike babilonskih bogova, uz predstavu fenianske boice Astarte, a u Evropi mnogo kod Kelta. ovi znaci poznati su i u kulturama koje jedva da su imale ikakve veze sa naprijed spomenutim podrujem: na Novoj Gvineji, kod uroenikog stanovnitva Srednje i June Amerike itd. U velikoj veini oni su religioznog karaktera, simboli kulta mjeseca i sunca, tako rairenog u svoje vrijeme kod Indoevropljana. U Indu kultu mjesec je vrata neba, u Manikultu - brod svjetlosti. Kod starih Grka on je naseljen duama. Mjesec je gospodar ljudskog ivota, na mjemu poivaju sjene heroja. U Mitrasovom kultu mjesec i sunce su glavni simboli ovog boga. Ovi simboli su postojali i u kultu Izie i Ozirisa, a u Kilikiji Selena i Helios su zatitnici onih koji poivaju u grobu. U rimsko doba polumjesec je naroito est na nadgrobnim stelama Panonije i Galije. Slini simboli solarnih i lunarnih simbola poznati su i kod Kineza i kod drugih dalekoistonih naroda.