The image part with relationship ID rId8 was not found in the file.

BECCA FITZPATRICK

tiho, tiho, anele (hush,hush)

Chiarissima
www.crowarez.org www.bosnaunited.net

Za Heather, Christiana i Michaela. Nae je djetinjstvo ponajvie bilo matovito. I za Justina. Hvala ti to nisi izabrao teaj japanskog kuhanja - volim te.

... BOG NIJE POTEDIO ANELE KOJI SU SAGRIJEILI, VE IH STRMOGLAVIO U PAKAO I PREDAO MRANIM BEZDANIMA GDJE IH UVA ZA SUD... 2 PETAR 2:4

PROLOG
DOLINA LOIRE, FRANCUSKA STUDENI 1565.

Chauncey je bio na travnatoj obali rijeke Loire s keri jednoga seljaka kad se iznenada prolomila oluja, a kako je svog ukopljenog konja ostavio da luta livadom, preostalo mu je jedino da se u dvorac vrati pjeice. Strgnuo je srebrnu kopu sa izme, stavio je u djevojin dlan i gledao je kako se urno udaljava dok joj je blato otpadalo sa suknje. Potom je navukao izme i uputio se kui. Kia je ibala sve mraniju okolicu dvorca Langeais. Chauncey je lakim korakom hodao po utonulim grobovima i grobinom humusu; odande se znao vratiti kui i po najguoj magli, pa se nije bojao da e se izgubiti. Te noi nije bilo magle, no tama i nasrtaji kie bili su prilino neugodni. Krajikom oka Chauncey uoi pokret i brzo okrenu glavu ulijevo. Na prvi pogled, ono to se doimalo poput velika anela na vrhu oblinjeg spomenika uspravilo se u punoj visini. Ni kamen ni mramoran, mladi je imao ruke i noge. Torzo mu je bio gol, stopala bosa, a seljake mu hlae visjele nisko na kukovima. Skoio je sa spomenika, s vrhova crne kose kapala mu je kia. Klizila je njegovim licem tamnoputim kao u panjolca. Chaunceyjeva ruka polako se primakne balaku njegova maa. "Tko ide?" Mladieva usta nagovijeste osmijeh. "Ne igraj se s vojvodom od Langeaisa", upozori ga Chauncey. "Upitao sam kako se zove. Predstavi se!" "Vojvodom?" Mladi se nasloni na iskrivljenu vrbu. "Ili kopiletom?" Chauncey isue ma. "Povuci tu rije! Moj otac bio je vojvoda od Langeaisa. Sada sam ja vojvoda od Langeaisa", nespretno doda i prokune se zbog toga. Momak lijeno odmahne glavom. "Tvoj otac nije bio stari vojvoda."

Chauncey uskipje zbog neuvene uvrede. "A tvoj otac?" zapita, podignuvi ma. Jo nije poznavao sve svoje vazale, no uio je. Prezime ovoga momka kanio je urezati u pamenje. "Pitat u te jo jednom", ree muklo, otrvi dlanom kiu s lica. "Tko si?" Mladi mu prie i odgurne otricu. Najednom se doimao starijim nego to je Chauncey pretpostavljao, moda ak godinu ili dvije starijim od njega. "Jedan iz Vrajega legla", odgovori. Chaunceyju se utroba stegnu od straha. "Ti si potpuno lud", ree mu kroza zube. "Mii mi se s puta." Tlo pod Chaunceyjevim nogama nakrenu se. Zlatne i crvene mrlje prosue mu se iza zatvorenih kapaka. Presamien, noktiju zarivenih u bedra, on podignu pogled na momka, trepui i sopui, nastojei shvatiti to se zbiva. U glavi mu se vrtjelo kao da njegov um vie nije pod njegovim nadzorom. Momak unu kako bi im oi bile na istoj visini. "Dobro me sluaj. Trebam neto od tebe. Ne odlazim dok to ne dobijem. Razumije?" krguui zubima, Chauncey odmahnu glavom da izrazi nevjericu prkos. Pokua pljunuti momka, no kako ga vlastiti jezik nije sluao, pljuvaka mu potee obrazom. Mladi svojim dlanovima obuhvati Chaunceyjeve; njihova ga vruina opri i on kriknu. "Trebam tvoju prisegu vjernosti", ree mladi. "Klekni na jedno koljeno i prisegni." Chauncey naredi svom grlu da se grubo nasmije, no ono se stegnu, a on se zakalja. Desno mu koljeno klecnu kao da ga je netko udario odostraga, mada ondje nije bilo nikoga, i on se srui naprijed u blato. Nagnu se nastranu i povrati. "Prisegni", ponovi mladi. Vruina oblije Chaunceyjev vrat; on na jedvite jade stisnu ake u dvije slabane pesti. Nasmije se samomu sebi, premda nita nije bilo smijeno. Nije znao kako, ali taj mu je momak stvarao osjeaj munine i slabosti. Nee prestati s time dok ne prisegne. Rei e to mora, no u srcu se zakune da e ga ubiti zbog tog ponienja. "Gospodaru, postajem va ovjek", ree Chauncey jetko.

Mladi povue Chaunceyja na noge. "Vidimo se ovdje na poetku idovskog mjeseca Hevana. Tvoje e mi usluge trebati dva tjedna izmeu mladog i punog mjeseca. "Dva... tjedna?" Chauncey je cijelim tijelom drhtao od bijesa. "Ja sam vojvoda od Langeaisa!" "Ti si nefil", ree mladi kroz opiljak od osmijeha. Chaunceyju je na vrh jezika bilo da mu odbrusi prostaklukom, no svlada se. Sljedee rijei izgovori ledeno i otrovno: "to si rekao?" "Pripada biblijskoj rasi nefila. Tvoj je pravi otac aneo protjeran iz raja. Napola si smrtnik." Momak podignu tamne oi, uzvrativi pogled Chaunceyju. "Napola si pali aneo." Glas Chaunceyjeva uitelja izdigne se iz zakutaka njegova uma, itajui odlomke iz Biblije o izopaenoj rasi koja nastaje kad aneli protjerani iz raja lijeu sa smrtnim enama. Strahotnoj i monoj rasi. Chauncey osjeti leden srh koji nije bio isto gnuanje. "Tko si ti?" Mladi se okrenu, odlazei, i premda je Chauncey elio poi za njim, nije mogao natjerati vlastite noge da ga ponesu. Kleei tako, mirkajui zbog kie, on spazi dvije debele brazgotine du mladievih golih lea. Pribliavale su se prema vrhu, tvorei naopako slovo V. "Ti si... pali aneo?" dobaci. "Tvoja su krila iupana, zar ne?" Momak - aneo - tko god bio, ne okrenu se. Chaunceyju nije trebala potvrda. "Te usluge koje ti moram pruiti", viknu. "elim znati kakve su!" Uzduh zatreperi od mladieva duboka smijeha.

POGLAVLJE 1
COLDWATER, MAINE SADANJOST

Ula sam u uionicu za biologiju i zinula od uda. Na ploi se, zagonetno privrena, nalazila Barbika s Kenom uza sebe. Netko ih je primorao da isprepletu ruke i bili su goli, osim umjetnih listova rasporeenih na nekoliko stratekih mjesta. Iznad njihovih glava stajao je debelom ruiastom kredom navrljan natpis: DOBRODOLI U LJUDSKO RAZMNOAVANJE (SEKS) Vee Sky mi je rekla: "Upravo zbog ovakvih stvari kola zabranjuje mobitele s fotoaparatima. Slike ovoga u eZinu bile bi mi sasvim dovoljan dokaz da kolski odbor ukine biologiju. A onda bismo ovaj sat mogle raditi neto korisno - recimo, ii na pojedinanu poduku zgodnim frajerima iz viih razreda." "Ali Vee", rekla sam, "mogla bih se zakleti da ti cijelo polugodite jedva eka ovu lekciju." Vee je spustila trepavice i obijesno se nasmijeila. "Na ovom satu neu nauiti niSta to ve ne znam." "Vee? edna djevice?" "Ne tako glasno." Namignula mi je ba kad je zvonilo, pa smo sjele na svoja mjesta, jedna do druge u klupu. Trener McConaughy dograbio je zvidaljku koja mu se njihala na lancu oko vrata i puhnuo u nju. "Na mjesta, ekipo!" Trener je nastavu iz biologije u drugom srednje smatrao sporednom dunou u odnosu na svoj posao trenera kolskog rukometnog tima i svi smo to znali. "Djeco, moda niste slutili da je seks neto vie od petnaest minuta na stranjem sjedalu auta. On je znanost. A to je znanost?" "Dosada", vikne netko iz stranjeg dijela uionice. "Jedini predmet iz kojeg padam", ree netko drugi.

Trener je oima prelazio prvim redom i stao na meni. "Nora?" "Prouavanje neega", rekla sam. Priao mi je i upro prstom o moj stol. "to jo?" "Znanje steeno eksperimentiranjem i promatranjem". Divno. Zvuala sam kao da sam na audiciji za audioverziju udbenika. "Svojim rijeima." Vrkom jezika dotaknula sam gornju usnicu i pokuala se domisliti sinonimu. "Znanost je istraga." Ispalo je kao pitanje. "Znanost je istraga", ree Trener, trljajui dlanovima. "Znanost trai da se pretvorimo u detektive." Tako sroena, znanost se inila gotovo zabavnom. No Trener mi je predavao ve dovoljno dugo da se ne ponadam previe. "Dobro traganje zahtijeva mnogo vjebe", nastavi on. "Seks isto", stigne jo jedan komentar iz stranjih klupa. Svi smo gutali smijeh dok je Trener prijeteim prstom ciljao krivca. "To danas neete dobiti za zadau." Trener je ponovno posvetio pozornost meni. "Nora, ti sjedi s Vee od poetka kolske godine." Kimnula sam, no obuzeo me lo predosjeaj o tome kamo to vodi. "Zajedno radite na kolskom eZinu." Opet sam kimnula. "Kladim se da mnogo toga znate jedna o drugoj." Vee me udarila nogom ispod stola. Znala sam to je pomislila. Da on nema pojma o tome koliko mi znamo jedna o drugoj. I ne mislim pritom samo na tajne koje zakopavamo u dnevnike. Vee je moja suta suprotnost. Zelenooka je, svjetlokosa i nekoliko kila suvie raskona. Ja sam sivooka brineta, bujne kovrave kose koju ne moe ukrotiti ak i najbolje glaalo za kosu. I sva sam u nogama, kao barski stolac. No vee nas neka nevidljiva nit; obje se kunemo da je ta veza zapoela davno prije naeg roenja. Obje se kunemo da e nas spajati itav ivot. Trener pogledom obuhvati razred. "Zapravo, kladim se da svi dobro poznajete one s kojima sjedite. Odabrali ste ta mjesta s nekim razlogom, zar ne? Bliskost. Naalost, najbolji detektivi izbjegavaju bliskost. Otupljuje istraiteljski nagon. Zbog toga od danas imamo novi raspored sjedenja." Zaustila sam da se pobunim, ali Vee me pretekla. "Kakve su to gluposti? Travanj je. Zapravo, uskoro e kraj godine. Ne moete sada izvoditi takve stvari."

Trener se blago nasmijeio. "Ja takve stvari mogu izvoditi sve do zadnjeg dana polugodita. A ako padnete moj predmet, sjedit ete ovdje i sljedee godine, pa u ih izvoditi ispoetka." Vee mu se namrtila. Slavna je po tom mrkom pogledu. Pogled je to koji samo to ujno ne zasike. Oigledno imun na njega, Trener je prinio zvidaljku ustima i shvatili smo bit. "Svi koji sjede na lijevoj strani klupe - vaoj lijevoj strani - neka se premjeste za jednu klupu naprijed. Vi iz prvog reda - da, Vee, ti isto - idite odostraga." Vee je utrpala biljenicu u ruksak i potegnula zatvara. Ugrizla sam se za usnicu i lagano joj mahnula za oprotaj. Tada sam se malo okrenula da pogledam uionicu iza sebe. Znala sam imena svih kolega iz razreda... osim jednog. Onog novog. Trener ga nikad nije prozivao, a inilo se da njemu tako odgovara. Zgureno je sjedio u klupi iza moje, ustrajno piljei hladnim crnim oima ravno pred sebe. Kao i uvijek. Nimalo nisam vjerovala da on samo tako sjedi, dan za danom, zurei u prazno. Razmiljao je o neemu, no nagonski sam osjeala da vjerojatno ne elim znati o emu. Stavio je svoj udbenik iz biologije na stol i sjeo na bivi Veein stolac. Nasmijeila sam se. "Bok. Ja sam Nora." Oinuo me crnim oima, a usta su mu se malo nakosili prema gore. Srce mi je preskoilo, a u taj as poput sjene preletio me osjeaj turobne tame. Odmah je nestao, no ja sam jo uvijek zurila u nj. Njegov osmijeh nije bio prijateljski. Bio je to osmijeh koji je izriito najavljivao nevolje. Obeavao ih. Usredotoila sam se na plou. Barbie i Ken uzvraali su mi pogled, smijeei se neobino razdragano. Trener ree: "Ljudsko razmnoavanje zna biti kakljiva tema..." "Fuuuj!" proguna ueniki zbor. "Ona zahtijeva zrelost. A kao i u svakoj znanosti, najbolji je pristup uenje istraivanjem. Ostatak sata vjebajte tu tehniku tako da otkrijete to vie moete o svom novom partneru. Sutra donesite svoja saznanja napismeno i vjerujte mi, provjeravat u autentinost. Ovo je biologija, nije engleski, pa da vam nije palo na pamet da izmislite odgovore. elim vidjeti pravu interakciju i timski rad." Podrazumijevao se neizgovoreni Ili jao vama. Sjedila sam posve mirno. Lopta je bila njegova - ja sam se ve nasmijeila, a gle kako je to ispalo. Nabrala sam nos, nastojei dokuiti na to vonja. Ne na cigarete. Na neto jae, smrdljivije.

Cigare. Pogledom sam pronala zidni sat i poela lupkati olovkom u ritmu sekundare. Nalaktila sam se na stol i poduprla bradu dlanom. ujno sam otpuhnuta. Divno. Ovako u dobiti jedan. Oi su mi bile prikovane naprijed, no zaula sam tih zvuk njegove kemijske. Pisao je i poeljela sam doznati to. Budui da smo deset minuta sjedili zajedno, nije bio kvalificiran za stvaranje pretpostavki o meni. Zirnuvi ustranu, vidjela sam da na njegovu papiru ima nekoliko redaka koji se poveavaju. "to to pie?" upitala sam. "I govori engleski", ree ori, zapisujui to, a svaki njegov pokret ruke bio je istodobno gladak i lijen. Nagnula sam se prema njemu to sam se vie usudila kako bih proitala to je jo napisao, no presavio je list napola, skrivi popis. "to si napisao?" zainatila sam se. Dohvatio je moj ist list papira i privukao ga prema sebi. Zguvao ga je u lopticu. Prije nego to sam se stigla usprotiviti, zavitlao ga je u ko za smee kraj Trenerova stola. Pogodio ga je. Naas sam blenula u kantu za smee, raspeta izmeu nevjerice i srdbe. Tada sam otvorila biljenicu na istoj stranici. "Kako se zove?" upitala sam ga, drei olovku spremnu za pisanje. Podigla sam pogled na vrijeme da uhvatim jo jedan mraan osmijeh. Kao da me izazivao da pokuam neto izvui iz njega. "Ime?" ponovila sam, nadajui se kako sam umislila da mi je zadrhtao glas. "Zovi me Patch. Mislim ozbiljno. Zovi me." Namignuo mi je kad je to rekao i bila sam prilino sigurna da se sprda sa mnom. "to radi u slobodno vrijeme?" zapitala sam. "Nemam slobodnog vremena." "Pretpostavljam da je ovaj zadatak za ocjenu, pa te molim, uini mi uslugu!" Nagnuo se natrag i naslonio, prekriivi ruke iza glave. "Kakvu uslugu?"

Bila sam prilino sigurna da je to aluzija i pokuala sam se dovinuti kako da promijenim temu. "Slobodno vrijeme", ponovi on zamiljeno. "Snimam slike." Napisala sam Fotografija na svoj papir. "Nisam dovrio", ree on. "Imam ve pristojnu zbirku o jednoj kolumnistici iz eZina koja misli da je istina u jedenju organske hrane, potajno pie pjesme i drhti od pomisli da e morati birati izmeu Stanforda, Yalea i... kako se zove ono veliko sveuilite na H?" Naas sam blenula u njega, zgranuta njegovom preciznou. Nisam imala dojam da je to pogodio pukom sreom. Znao je. I htjela sam saznati kako - istog asa. "Ali na kraju nee zavriti ni u jednom od njih." "Neu?" upitala sam bez razmiljanja. Podvukao je prste ispod mog stolca, privukavi me blie sebi. U nedoumici bih li trebala uzmaknuti i pokazati strah ili ne uiniti nita i hiniti dosadu, odluila sam se za potonje. On ree: "Premda bi ti dobro ilo na sva tri sveuilita, prezire ih zbog toga to predstavljaju kliej postignua. Osuivanje je tvoja trea najvea slabost." "A koja je druga?" rekoh u tihu bijesu. Tko je bio taj tip? Je li to bila neka bolesna ala? "Ne zna vjerovati. Ne, povlaim rije. Ti ima povjerenja - ali u posve krive ljude." "A prva?" htjela sam uti. "Dri ivot na kratkom lancu." "to bi to trebalo znaiti?" "Boji se onoga to ne moe kontrolirati." Dlaice na mojoj iji nakostrijeile su se, a temperatura u uionici kao da je pala. U drugim okolnostima otila bih ravno do Trenerova stola i zatraila drugaiji raspored sjedenja. No nisam htjela da Patch pomisli kako me moe zbuniti ili preplaiti. Osjetila sam iracionalnu potrebu da se branim i u tom trenutku odluila sam da neu uzmaknuti prije njega. "Spava gola?" upita on. Umalo sam razjapila usta, ali svladala sam se. "Teko da bih to tebi rekla."

"Jesi li ikad bila kod psihijatra?" "Nisam", slagala sam. Zapravo sam redovito ila na konzultacije kolskom psihologu, dr. Hendricksonu. Ne svojom voljom, i to nije bilo neto o emu sam rado govorila. "Jesi li uinila neto protuzakonito?" "Nisam." Povremena prekoraenja brzine ne bi bila bitna. Ne njemu. "Zato me ne pita neto normalno? Kao... koju glazbu najvie volim?" "Neu te pitati ono to mogu pretpostaviti." "Ti ne zna kakvu ja vrstu glazbe sluam." "Baroknu. Tebi se sve svodi na red, kontrolu. Kladim se da svira... violonelo?" Izgovorio je to kao da je lupio posve nasumino. "Krivo." Jo jedna la, ali od ovoga koom mi je proao val hladnoe. Tko je on uistinu bio? Ako je znao da sviram violonelo, to je sve jo znao? "to je ovo?" Patch je kemijskom kvrcnuo po unutranjoj strani moga zapea. Nagonski sam se odmaknula. "Made." "Izgleda kao oiljak. Jesi li suicidalna, Nora?" Pogledao me u oi i osjeala sam kako se smije. "Roditelji su ti u braku ili su razvedeni?" "ivim s mamom." "Gdje je tata?" "Tata je umro prole godine." "Kako je umro?" Oklijevala sam. "On... ubijen je. To je osobna tema, ako nema nita protiv." Uslijedio je kratak tajac, a otrina Patchevih oiju kao da se malice ublaila. "Sigurno ti je teko." Zvuao je iskreno. Zazvonilo je i Patch se osovio na noge, krenuvi prema vratima. "ekaj", viknula sam za njim. Nije se okrenuo. "Oprosti!" Ve je proao kroz vrata. "Patch! Ja nemam nita o tebi." Okrenuo se i poao prema meni. Primivi me za ruku, navrljao je neto na nju prije nego to sam je se sjetila povui. Pogledala sam u sedam brojeva ispisanih crvenom tintom na mom dlanu i stisnula aku preko njih. Htjela sam mu rei da nema teorije da e mu telefon veeras zazvoniti. Htjela sam mu rei da je on kriv jer je cijelo vrijeme ispitivao mene. Htjela sam ja mnogo toga, ali samo sam stajala kao da ne znam zinuti. Najzad sam rekla: "Veeras imam posla." "I ja." Osmjehnuo se i otiao.

Stajala sam kao ukopana, probavljajui to to se upravo dogodilo. Je li namjerno potroio sve vrijeme na to da on ispituje mene? Zato da dobijem jedan? Zar je mislio da e se iskupiti jednim povrnim osmijehom? Jest, pomislila sam. Da, jest. "Neu te nazvati!" viknula sam za njim. "Neu - nikada!" "Jesi li zavrila kolumnu za sutranji rok?" Bila je to Vee. Prila mi je Ivrljajui biljeke u notes koji je nosila svugdje. "Ja razmiljam o tome da moju bude o nepravdi rasporeda sjedenja. Nala sam se u paru s djevojkom koja je rekla da je ba jutros dovrila tretman protiv uiju." "Moj novi partner", rekoh, pokazujui prstom niz hodnik u Patcheva leda. Njegov hod bio je nesnosno samopouzdan, onakav kakav obino ide UZ isprane majice i kaubojski eir. Patch nije nosio nita od navedenog. On je bio tip za crne Levisice, crnu majicu i crne izme. "Onaj novi koji je pao razred? Valjda prvi put nije dovoljno uio. Ili drugi." Uputila mi je znalaki pogled. "Trea srea." "Bojim ga se. Znao je za moju glazbu. Bez imalo moje pomoi, rekao je: 'Barokna.'" Loe sam skinula njegov dubok glas. "Sluajan pogodak?" "Znao je... i druge stvari." "Kao recimo?" Uzdahnula sam. Znao je vie nego to mi je bilo ugodno pomisliti. "Znao je kako e me uzrujati", rekoh najzad. "Rei u Treneru da nas premjesti kao ranije." "Moe. To mi dobro doe kao najava mog sljedeeg lanka u eZinu: 'Drugaica uzvraa udarac'. Jo bolje: 'amar rasporedu sjedenja'. Mmm. Ba dobro." Na kraju sam amar dobila jedino ja. Trener je po kratkom postupku odbio moju molbu da promijeni raspored sjedenja. inilo se da sam zaglavila s Patchem. Zasad.

POGLAVLJE 2

Mama i ja ivimo u osamnaestostoljetnoj seoskoj kui punoj propuha u predgrau Coldwatera. To je jedina kua u ulici Hawthorne, a najblii susjedi ive gotovo dva kilometra od nas. Katkad se zapitam je li izvorni graditelj znao da je od svih moguih raspoloivih zemljita odluio graditi ba u sreditu tajanstvene atmosferske inverzije koja kao da usisava svu maglu s obale Maine i presauje je u nae dvorite. Kua je trenutano bila obavijena tmuom koja je sliila uteklim i lutajuim duhovima. Veer sam provela zakopana na tronoac u kuhinji, u drutvu zadae iz matematike i Dorothee, nae kune pomonice. Moja mama radi za aukcijsko poduzee Hugo Renaldi, koordinira aukcije nekretnina i antikviteta du Istone obale. Tog tjedna bila je u gornjem New Yorku. Morala je mnogo putovati zbog posla pa je plaala Dorothei da kuha i isti, no ja sam bila prilino sigurna da je u Dorotheinu opisu posla sitnim slovima pisalo i to da me paljivo, roditeljski dri na oku. "Kako je bilo u koli?" upita Dorothea s blagim njemakim naglaskom. Stajala je za sudoperom i strugala ostatke lazanja koji su se zapekli za vatrostalnu posudu. "Imam novog partnera iz biologije." "To je loa stvar ili dobra?" "Prije mi je partner bila Vee." "Hmf." Jo snanoga struganja, meso na Dorotheinoj nadlaktici podrhtavalo je. "Loa, znai." Uzdahnula sam u znak slaganja. "Priaj mi o tom novom partneru. Ta cura, kakva je ona?" "On je visok, tamnoput i nesnosan." I strano zatvoren. Patcheve oi bile su crne rupe. Upijale su sve, a nisu odavale nita. Dodue, nije da sam htjela doznati vie o Patchu. Kako mi se nije svidjelo ono to sam vidjela na povrini, sumnjala sam da bi mi se svidjelo ono to vreba duboko iznutra. Samo to to ba i nije bilo sasvim istinito. Svidjelo mi se dosta toga to sam vidjela. Dugi vitki miii na rukama, iroka, ali oputena ramena i

osmijeh koji je bio dijelom nestaan, dijelom zavodljiv. Postigla sam nesiguran sporazum sa samom sobom, trudei se ne obraati pozornost na ono to se poelo doimati neodoljivim. U devet sati Dorothea je zavrila za taj dan i na odlasku zakljuala vrata. Dvaput sam upalila i ugasila svjetla na trijemu u znak pozdrava; zacijelo su prodrla kroz maglu jer uzvratila mi je trubom. Bila sam sama. Napravila sam popis osjeaja koji su se rojili u meni. Nisam bila gladna. Nisam bila umorna. Nisam bila ak ni osobito usamljena. Ali bila sam pomalo uznemirena zbog zadatka iz biologije. Rekla sam Patchu da ga neu nazvati i prije est sati doista sam tako mislila. Sada sam mogla razmiljati samo o tome kako ne elim dobiti jedinicu. Biologija mi je bila najtei predmet. Moja ocjena problematino se kolebala izmeu etvorke i petice. U mome umu, bila je to razlika izmeu pune i polovine stipendije u budunosti. Otila sam u kuhinju i uzela telefon. Pogledala sam ono to je preostalo od sedam brojki koje su jo uvijek bile tetovirane na mom dlanu. Potajno sam se nadala da mi se Patch nee javiti. Kad bi bio nedostupan ili nespreman na suraivanje u zadacima, to bi bilo dokaz koji bih mogla upotrijebiti protiv njega kako bih nagovorila Trenera da odustane od tog rasporeda sjedenja. Nadajui se, utipkala sam njegov broj. Patch se javio na tree zvono. "to ima?" Suhoparno sam rekla: "Zovem te da vidim moemo li se veeras nai. Znam da si rekao da ima posla, ali..." "Nora." Patch je izgovorio moje ime kao da je ono poenta nekog vica. "Mislio sam da nee nazvati. Nikada." Mrzila sam to prelazim preko vlastitih rijei. Mrzila sam Patcha zato to mi to nabija na nos. Mrzila sam Trenera i njegove umobolne zadatke. Otvorila sam usta u nadi da e iz njih izai togod pametno. "Onda? Moemo li se nai ili ne?" "Ispada da ja ne mogu." "Ne moe ili nee?" "Usred sam partije biljara." ula sam mu osmijeh u glasu. "Vane partije biljara." Zbog pozadinske buke koju sam ula s njegova kraja, vjerovala sam da govori istinu - o partiji biljara. O tome je li ona vanija od moje zadae moglo se raspravljati.

"Gdje si?" upitala sam. "Boova igranica. Nije tvoj tip mjesta." "Onda daj da obavimo razgovor telefonom. Imam popis pitanja tono ispred..." Prekinuo mi je vezu. U nevjerici sam zurila u telefon, a zatim istrgnula ist list papira iz biljenice. U prvi redak nakrabala sam Kreten. U redak ispod dodala sam Pui cigare. Umrijet e od raka plua. Nadam se uskoro. U izvrsnoj tjelesnoj formi. Smjesta sam poarala posljednju primjedbu tako da je postala neitljiva. Na satu na mikrovalnoj zatitralo je 9:05. Kako mi se inilo, mogla sam birati izmeu dvije mogunosti. Ili da izmislim razgovor s Patchem, ili da se odvezem u Boovu igranicu. Prva mogunost moda bi bila primamljiva da sam uspjela potisnuti Trenerov glas dok je upozoravao kako e provjeriti autentinost svih odgovora. Nisam znala dovoljno o Patchu da bih izmislila itav razgovor. A druga mogunost? Nimalo primamljiva. Odgodila sam odluku dok ne nazovem mamu. Jedan dio naeg dogovora oko toga to ona toliko radi i putuje bio je da se ja ponaam odgovorno i ne budem ki kojoj treba stalan nadzor. Voljela sam svoju slobodu i nipoto nisam htjela mami dati razlog da pristane na manju plau i nae posao u blizini samo zato da bi me drala na oku. Nakon etvrtog zvona javila se njezina govorna pota. "Ja sam", rekoh. "Samo da ti se javim. Moram zavriti zadau iz biologije, a onda idem spavati. Nazovi me sutra u vrijeme ruka ako eli. Pusa." Kad sam prekinula vezu, pronala sam kovanicu u kuhinjskoj ladici. Sloene je odluke najbolje prepustiti sudbini. "Glava, idem", rekla sam profilu Georgea Washingtona, "pismo, ostajem." Bacila sam novi uvis, poklopila ga na nadlanici drugom rukom i zavirila . Srce mi je ubrzano zakucalo, a ja sam samoj sebi rekla da ne znam to to znai. "Sad vie nije do mene", rekla sam. Odluna da zavrim s time to je bre mogue, zgrabila sam kartu s hladnjaka, dohvatila kljueve i izvezla svog Fiata Spidera u rikverc niz kolni prilaz. Taj je auto vjerojatno bio sladak 1979., ali nisam bila oduevljena okoladnosmeom bojom, hrom koja se nekontrolirano irila stranjim branikom, ni ispucanim konatim sjedalima.

Pokazalo se da je Boova igranica dalje nego to bi mi bilo po volji, smjetena u blizini obale, na pola sata vonje. S kartom rairenom preko volana, skrenula sam Fiat na parkiralite iza velike zgrade od klinkera sa svjetlosnim znakom koji je bljeskao BOOVA IGRANICA, LUD CRNI PAINTBALL I OZZOVA SALA ZA BILJAR. Zidovi su bili umrljani grafitima, a tlo istokano opucima. Bilo je oito da je Bo pun buduih prvoligakih studenata i uzornih graana. Trudila sam se razmiljati svisoka i nehajno, ali u utrobi sam osjeala blagu nelagodu. Dvaput provjerivi jesam li zakljuala sva vrata, krenula sam unutra. Stajala sam u redu, ekajui da proem konopce na ulazu. Kad je grupa ljudi ispred mene platila, provukla sam se uz nju, uputivi se prema labirintu tretavih sirena i treperave rasvjete. "Ti misli da ima pravo na besplatnu igru?" zaurlao je glas hrapav od dima. Okrenula sam se i trepnula gusto tetoviranom blagajniku. Rekla sam: "Nisam se dola igrati. Traim nekoga." Frknuo je. "Ako hoe proi pored mene, plaa." Poloio je ruke na pult, gdje se nalazio cjenik zalijepljen ljepljivom trakom, pokazujui mi da sam duna petnaest dolara. Iskljuivo u gotovini. Nisam imala gotovine. A i da jesam, ne bih je bacala na to da provedem nekoliko minuta ispitujui Patcha o njegovu privatnom ivotu. Osjetila sam navalu bijesa na raspored sjedenja i na to to uope moram biti ovdje. Samo sam trebala pronai Patcha, razgovarati bismo mogli i vani. Nisam imala namjeru dovesti se sve do ovamo pa otii praznih ruku. "Ako se ne vratim za dvije minute, platit u petnaest dolara", rekla sam. Prije nego to sam stigla bolje razmisliti ili smoi jo mrvicu strpljenja, uinila sam neto posve netipino sebi, provukla sam se ispod konopaca. Nisam stala na tome. Pourila sam kroz igranicu, pogledom traei Patcha. Samoj sam sebi rekla kako ne mogu vjerovati da to inim, no bila sam poput zakotrljane grude snijega koja dobiva na brzini i momentu. U tom asu htjela sam samo pronai Patcha i izai. Blagajnik je poao za mnom, viui: "Hej!" Sigurna da Patch nije na glavnom katu, potrala sam niza stepenice, slijedei znakove prema Ozzovoj sali za biljar. Na dnu stepenica, priguena pomina rasvjeta obasjavala je nekoliko stolova za poker, sve redom u upotrebi. Dim cigara gust gotovo kao magla oko moje kue zastirao je nizak strop. Izmeu stolova za poker i anka gnijezdio se niz stolova za biljar.

Patch se ispruio preko meni najudaljenijega stola, ciljajui teak udarac od mante. "Patch!" viknula sam. Ba kad sam progovorila, udario je tapom, sjurivi ga prema stolu. Naglo je podignuo glavu. Zagledao se u mene iznenaeno i radoznalo. Blagajnik je dotutnjao stepenicama iza mene i stisnuo mi rame akom. "Gore. Odmah." Patcheva usta opet su se namjestila u jedva zamjetan osmijeh. Bilo je teko razabrati je li podrugljiv ili prijateljski. "Ona je sa mnom." Kao da je to ostavilo odreen dojam na blagajnika, koji je popustio stisak. Prije nego to se stigao predomisliti, otresla sam njegovu ruku i krenula prema Patchu, vijugajui izmeu stolova. Prvih sam nekoliko koraka grabila, no otkrila sam da mi samopouzdanje pada to mu se vie primiem. Odmah sam uoila da je drugaiji. Nisam mogla odrediti zbog ega, no osjeala sam to poput struje. Vie neprijateljstva? Vie samopouzdanja. Vie slobode da bude svoj. A one crne oi ubijale su me u pojam. Bile su poput magneta koji prianja na svaki moj pokret. Kriom sam progutala knedlu i pokuala se ne obazirati na nelagodni step ples u elucu. Nisam ba bila naisto to, ali neto s Patchem nije bilo u redu. Neto nije bilo normalno. Neto nije bilo... sigurno. "Oprosti to sam ti prekinuo vezu", ree Patch, priavi mi. "Prijam ovdje dolje nije ba sjajan." Da, naravno. Lagano odmahnuvi glavom, Patch je ostalima dao znak da odu. Prije nego to se itko pomaknuo, nastao je neugodan tajac. Prvi momak koji je poao u prolazu me udario u rame. Ustuknula sam da vratim ravnoteu i podignula oi tono na vrijeme da primijetim hladne poglede druga dva igraa na odlasku. Sjajno. Nisam ja kriva to mi je Patch partner. "Osmica?" upitala sam ga, podignuvi obrve i nastojei zvuati posve sigurno u sebe, u svoju okolinu. Moda je imao pravo i Bo nije bio moj tip mjesta. No to nije znailo da uo djuriti van. "Koliko su visoki ulozi?" Njegov se osmijeh rairio. Sad sam bila prilino sigurna da mi se ruga. "Ne igramo za novac."

Stavila sam torbicu na rub stola. "Ba teta. A mislila sam se kladiti u sve to imam protiv tebe." Podigla sam svoj papir sa zadatkom, s dva ve ispunjena retka. "Nekoliko brzih pitanja i odlazim odavde." "Kreten?" proitao je Patch naglas, oslanjajui se o svoj tap. "Rak plua? To bi trebalo biti proroanstvo?" Mahnula sam papirom po zraku kao lepezom. "Pretpostavljam da i ti doprinosi atmosferi. Koliko cigara svake noi? Jedna? Dvije?" "Ja ne puim." Zvuao je iskreno, ali nisam mu povjerovala. "Mm-hmm", rekla sam, sputajui papir izmeu osmice i pune ljubiaste. Sluajno sam pomaknula punu ljubiastu zapisujui Definitivno cigare u trei redak. "Kvari igru", rekao je Patch, jo uvijek nasmijeen. Pogledala sam ga u oi i morala se i sama nasmijeiti - naas. "Ne u tvoju korist, nadam se. Najvei san?" Bila sam ponosna na to pitanje jer sam znala da e ga dovesti u nepriliku. Zahtijevalo je razmiljanje. "Da te poljubim." "To nije smijeno", rekla sam, jo uvijek ga gledajui u oi, zahvalna to nisam zamucala. "Nije, ali natjeralo te da pocrveni." Oduprla sam se rukama i sjela na rub stola, trudei se izgledati smireno. Prekriila sam noge, sluei se koljenom kao podlokom za pisanje. "Radi?" "Spremam stolove u Borderlineu. Najbolji meksiki restoran u gradu." "Religija?" Nije se doimao iznenaen tim pitanjem, ali ni previe razdragan. "Mislio sam da si rekla nekoliko brzih pitanja. Ovo ti je ve etvrto." "Religija?" zapitala sam odlunije. Patch rukom zamiljeno pogladi eljust. "Ne religija... kult." "Pripada nekom kultu?" Prekasno sam shvatila da sam zvuala iznenaeno, mada to nisam smjela. "Ispada da mi treba zdrava rtvena enka. Prvo sam je mislio namamiti da stekne povjerenje, ali ako si ti spremna odmah..." Svi tragovi osmijeha nestali su s moga lica. "Ne impresionira me." "Niti sam pokuao."

Skliznula sam sa stola i stala suelice njemu. Bio je vii za cijelu glavu. "Vee mi je rekla da si iz starije generacije. Koliko si puta pao biologiju drugog razreda? Jednom? Dvaput?" "Vee nije moja glasnogovornica." "Kae da nisi pao razred?" "Kaem ti da prole godine nisam iao u kolu." Njegove su me oi podbadale. Zbog toga sam samo postala odlunija. "Markirao si?" Patch je poloio biljarski tap poprijeko na stol i prstom mi dao znak da mu priem blie. Nisam to uinila. "Hoe uti tajnu?" rekao je kao da mi se povjerava. "Nikad dosad nisam iao u kolu. Hoe jo jednu? Nije onako dosadna kao to sam oekivao." Lagao je. Svi idu u kolu. Postoje zakoni. Lagao je da me razljuti. "Misli da laem", ree on kroz osmijeh. "Nikad nisi iao u kolu, ba nikad? Ako je to istina - a ima pravo, ne vjerujem da jest - to te onda navelo da odlui krenuti ove godine?" "Ti." Nagon da se prestraim protutnjao je kroz mene, no pomislila sam kako je to upravo ono to Patch eli. Branei svoje stajalite, pokuala sam umjesto toga hiniti ozlojeenost. Ipak, trebao mi je koji as da doem do glasa. "To nije pravi odgovor." Zacijelo mi se primaknuo za korak jer je naa tijela najednom razdvajao tek uzani prostor zraka. "Tvoje oi, Nora. Te hladne, svijetlosive oi nevjerojatno su neodoljive." Nakrenuo je glavu nastranu, kao da me prouava iz novog kuta. "I ta ubojita krivulja usnica." Smetena ne toliko njegovim komentarom, koliko time to je dio mene pozitivno reagirao na nj, ustuknula sam. "Dosta. Odlazim odavde." No im sam prevalila te rijei preko usnica, znala sam da nisu istinite. Osjetila sam poriv da kaem jo neto. Prebirui po mislima koje su mi se preplitale po glavi, pokuala sam otkriti to to osjeam da moram rei. Zato je bio tako posprdan i zato se ponaao kao da sam uinila neto ime sam to zasluila? "ini se da zna mnogo o meni", rekoh, smislivi eufemizam godine. "Vie nego to bi smio. Kao da tono zna to treba rei kako bi mi bilo neugodno." "S tobom to nije teko." Osjetila sam iskru srdbe."Priznaje da to ini namjerno?" "To?" "To - provocira me."

"Ponovi 'provocira'. Onda ti usta izgledaju provokativno." "Dosta. Zavri svoju partiju biljara." Uzela sam njegov biljarski tap sa stola i gurnula ga prema njemu. Nije ga uzeo. "Ne svia mi se to sjedim pored tebe", rekla sam. "Ne svia mi se to sam ti partner. Ne svia mi se tvoj umiljeni osmijeh." eljust mi se trznula to mi se obino dogaalo samo kad laem. Zapitala sam se jesam li lagala. Da jesam, iva bih se pojela. "Ne svia mi se ti", rekla sam to sam mogla uvjerljivije i gurnula mu tap u prsa. "Meni je drago to nas je Trener stavio zajedno", ree on. Osjetila sam blagu ironiju u rijei "Trener", ali nisam uspjela razabrati nikakvo skriveno znaenje. Ovaj put uzeo je biljarski tap. "Ja radim na tome da se to promijeni", otpovrnula sam. Patchu je to bilo toliko smijeno da su mu kroz osmijeh provirili zubi. Posegnuo je prema meni i, prije nego to sam mu uspjela uzmaknuti, izvadio mi je neto iz kose. "Komadi papira", objasnio je, stresavi ga na pod. Kad je ispruio ruku, primijetila sam neto na unutranjoj strani njegova zapea. Isprva sam pomislila da je to tetovaa, ali na drugi pogled razabrala sam crvenkastosme, blago izdignut made. Imao je oblik rasprsnute kapljice boje. "Ba nezgodno mjesto za made", rekla sam, nemalo uznemirena time Sto je smjeten na gotovo istom mjestu kao moj oiljak. Patch je oputeno, ali primjetno navukao rukav preko zapea. "Vie hi ti se sviao na nekom intimnijem mjestu?" "Nigdje mi se ne bi vie sviao." Nisam bila sigurna kako je to ispalo pa sam pokuala ponovo. "Ne bi me bilo briga ni da ga uope nema." Pokuala sam i trei put. "Nije me briga za tvoj made, toka." "Ima jo pitanja?" upita on. "Komentara?" "Ne." "Onda se vidimo na biologiji." Poeljela sam mu rei da me vie nikad nee vidjeti. No nisam mogla progutati vlastite rijei dvaput u istome danu. Kasnije te noi jedan krc! prenuo me iz sna. Lica uronjena u jastuk, bila sam mirna, svih ula na oprezu. Moja mama barem je jednom mjeseno bila izvan grada zbog posla, pa sam se navikla na to da spavam sama i ve mjesecima nisam zamiljala zvuk koraka koji se uljaju hodnikom prema

mojoj sobi. Istini za volju, nikad se nisam osjeala posve sama. Odmah nakon to je moj tata nasmrt ustrijeljen u Portlandu, dok je mami kupovao roendanski dar, u moj ivot ula je neka neobina prisutnost. Kao da se netko vrzma oko mog svijeta, promatrajui izdaleka. Isprva me ta sablasna prisutnost jako plaila, no kad sam ustanovila da mi ne ini nita loe, moja je tjeskoba otupjela. Poela sam se pitati postoji li kakav kozmiki vii cilj u tome to osjeam. Moda je tatin duh bio u blizini. Ta bi me pomisao obino ohrabrila, ali noas je bilo drugaije. Osjeala sam tu prisutnost poput leda na koi. Okrenuvi malice glavu, ugledala sam sjenovit oblik kako se prua podom moje sobe. Naglo sam se obrnula prema prozoru jer je koprenasta mjeseina to je prodirala kroz okno bila jedina svjetlost koja je u sobi mogla stvoriti sjenu. No ondje nije bilo niega. Privila sam jastuk uza sebe i uvjeravala se kako je to samo oblak prelazio preko mjeseca. Ili je vjetar nosio neko smee. Ipak, nekoliko sam minuta ekala da mi se puls umiri. Dok sam smogla hrabrosti da izaem iz kreveta, dvorite ispod mog prozora bilo je tiho i mirno. Jedini zvuk stvarale su grane drveta koje su strugale o kuu i moje srce, koje mi je bubnjalo pod koom.

POGLAVLJE 3

Trener McConaughy stajao je ispred ploe neumorno drobei o neemu, ali moj um bio je daleko od znanstvenih zakuastosti. Marljivo sam smiljala razloge zato Patch i ja vie ne bismo trebali biti partneri i popisivala ih na pozadini nekog starog testa. im sat zavri, namjeravala sam pokazati svoje argumente Treneru. Ne surauje u zadacima, napisala sam. Ne pokazuje zanimanje za timski rad. No najvie su me muile stvari koje nisu bile na popisu. Poloaj Patcheva madea bio mi je jeziv i bila sam prestraena zbog sinonjeg incidenta na svom prozoru. Nisam izravno optuivala Patcha da me uhodi, ali nisam mogla zanemariti podudarnost to sam gotovo sigurna da sam vidjela nekoga kako zuri kroz moj prozor svega nekoliko sati nakon to sam se nala s njim. Na pomisao da me Patch uhodi, uvukla sam ruku u prednji dep svog ruksaka i iz jedne boice istresla dvije tablete, progutavi ih cijele. Naas su mi zapele u grlu, ali onda su otile dolje. Krajikom oka uhvatila sam Patcheve podignute obrve. Razmislila sam o tome da mu objasnim kako sam anemina i kako moram uzimati eljezo nekoliko puta na dan, osobito kada sam pod stresom, no predomislila sam se. Anemija nije opasna po ivot... ako uzimam redovite doze eljeza. Nisam bila toliko paranoina da pomislim kako mi Patch eli nauditi, ali moje zdravstveno stanje bilo je slaba toka koju mi se inilo bolje zatajiti. "Nora?" Trener je stajao pred razredom, ispruenih ruku koje su odavale da neto eka - moj odgovor. Vruina se polako probijala u moje obraze. "Moete li ponoviti pitanje?" upitala sam. Cijeli razred se smijuljio. Trener je rekao, pomalo razdraeno: "Kakve te osobine privlae u potencijalnom seksualnom partneru?" "Potencijalnom seksualnom partneru?" "Daj, hajde, nemamo itavo poslijepodne."

ula sam kako se Vee smije iza mene. Kao da mi se grlo stisnulo. "elite da navedem osobine...?" "Potencijalnog seksualnog partnera, da, ako bi bila toliko ljubazna." Nehotice sam postrance pogledala Patcha. Sjedio je oputeno naslonjen, gotovo zavaljen, zadovoljno me prouavajui. Naas se gusarski osmjehnuo i usnama oblikovao Mi ekamo. Poloila sam ruke jednu preko druge na stol u nadi da tako izgledam staloenije nego to se osjeam. "Jo nikad nisam razmiljala o tome." "Pa, brzo razmisli." "Moete li prvo pitati nekog drugog?" Trener nestrpljivo mahne prema mojoj lijevoj strani. "Idemo, Patch." Za razliku od mene, Patch je progovorio samopouzdano. Namjestio se tako da mu je tijelo bilo lagano nagnuto prema meni, a naa koljena razdvojena svega nekoliko centimetara. "Inteligentna. Privlana. Ranjiva." Trener je marljivo pisao pridjeve na plou. "Ranjiva?" zapita. "Kako to?" Vee progovori. "Kakve to veze ima s lekcijom koju radimo? Jer ja nigdje u udbeniku ne pronalazim nita o eljenim osobinama seksualnog partnera." Trener je prestao pisati i pogledao preko ramena. "Svaka ivotinja na planetu privlai seksualne partnere u svrhu razmnoavanja. abe napuhuju tijela. Mujaci gorile busaju se o prsa. Jeste li ikada vidjeli mujaka jastoga kako se propinje na vrhove nogu i kljoca klijetima, zahtijevajui pozornost enki? Privlanost je prvi element u razmnoavanju svih ivotinja, ukljuujui ljude. Zato nam ti ne bi dala svoj popis, gospoice Sky?" Vee je podigla pet prstiju. "Prekrasan, bogat, blag, vrlo zatitniki nastrojen i malice opasan." Nakon svakog opisa sputala je po jedan prst. Patch se nasmijao u sebi. "Problem s ljudskom privlanou je u tome to se ne zna hoe li hiti uzvraena." "Izvrsna primjedba", ree Trener. "Ljudska su bia ranjiva", nastavi Patch, "jer mogu osjeati bol." Na to Patchevo koljeno kucne u moje. Odmaknula sam se, ne usuujui se ak ni sebe zapitati to mu je to znailo. Trener kimne. "Sloenost ljudske privlanosti - i reprodukcije - jedna je od karakteristika koje nas odvajaju od drugih vrsta."

Uinilo mi se da sam ula kako je Patch na to ironino otpuhnuo, no bio je to veoma tih zvuk pa nisam bila sigurna. Trener je nastavio: "Od pamtivijeka ene su privlaili partneri s razvijenim vjetinama preivljavanja - kao to su inteligencija i tjelesne sposobnosti - jer izglednije je da e mukarci s takvim osobinama na kraju dana donijeti veeru." Podignuo je oba palca i nacerio se. "Veera jednako opstanak, ekipo." Nitko se nije nasmijao. "Isto tako", nastavi on, "mukarce privlai ljepota jer ona ukazuje na zdravlje i mladost - nema se smisla pariti s boleljivom enom koja nee biti tu da odgaja djecu." Trener podigne naoale po hrptu nosa i zahihoe. "To je uasno seksistiki", usprotivi se Vee. "Recite mi neto to ima veze sa enom dvadeset prvog stoljea." "Pristupi li razmnoavanju ne gubei iz vida znanost, gospoice Sky, uvidjet e da su djeca klju opstanka nae vrste. A to vie djece ima, to je vei tvoj doprinos genskoj zalihi." Gotovo da sam ula kako Vee koluta oima. "Mislim da se konano pribliavamo dananjoj temi. Seksu." "Uskoro", ree Trener, podignuvi prst. "Prije seksa ide privlanost, ali poslije privlanosti ide govor tijela. Potencijalnom seksualnom partneru morate prenijeti poruku 'Zainteresiran sam', ali ne tim rijeima." Trener uperi prst pored mene. "Dobro, Patch. Recimo da si na tulumu. Soba je puna djevojaka svih oblika i veliina. Vidi plavue, brinete, crvenokose, nekoliko crnki. Neke su brbljave, druge izgledaju povueno. Nae djevojku koja odgovara tvome profilu - privlanu, inteligentnu i ranjivu. Kako joj daje do znanja da si zainteresiran?" "Odvedem je nastranu. Razgovaram s njom." "Dobro. A sad vano pitanje po emu zna je li zagrizla ili eli da ode dalje?" "Prouavam je", ree Patch. "Razmiljam o tome to misli i osjea. Ona se nee samo tako izjasniti i rei mi, pa moram paziti. Okree li se tijelom prema meni? Gleda li me u oi, pa odvraa pogled? Grize li se za usnicu i igra kosom, ovako kao Nora sada?" Smijeh se prolomio uionicom. Brzo sam spustila ruke u krilo. "Zagrizla je", ree Patch, ponovno me trknuvi u nogu. Od svega to sam mogla uiniti, ja sam samo pocrvenjela.

"Izvrsno! Izvrsno!" ree Trener uzbueno, iroko se smijeei zbog nae pozornosti. "Krvne se ile na Norinom licu ire i koa joj se ari", ree Patch. "Ona zna da je procjenjujem. Svia joj se ta pozornost, ali ne zna kako bi se nosila s njom." "Nisam pocrvenjela." "ivana je", ree Patch. "Gladi se po ruci da odvue pozornost sa svoga lica na tijelo, ili moda na kou. I jedno i drugo imaju snaan marketinki potencijal." Umalo sam se uguila. On se ali, rekla sam si. Ne, on je lud. Nisam imala iskustva u ophoenju s luacima i to se vidjelo. inilo mi se da veinu vremena koje provodim s Patchem buljim u njega irom otvorenih usta. Ako gajim ikakve iluzije o dranju koraka s njime, morat u smisliti drugaiji pristup. Poloila sam dlanove na stol, visoko isturila bradu i pokuala ostaviti dojam da mi je jo preostalo dostojanstva. "Ovo je smijeno." Pruivi ruku na stranu pretjerano vragolasto, Patch ju je zakaio na naslon mog stolca. Obuzeo me udan osjeaj da je to prijetnja upuena samo meni, da on ne primjeuje i da ne mari kako je razred doivljava. Smijali su se, ali on kao da to nije uo, gledajui me u oi toliko intenzivno da sam gotovo pomislila kako je za nas stvorio malen, privatan svijet u koji nitko drugi ne moe ui. Ranjiva, oblikovao je usnama. Ovila sam glenjeve oko nogu svog stolca i naglo se nagnula naprijed, osjetivi kako teina njegove ruke otpada s naslona. Ja nisam bila ranjiva. "I eto vam!" ree Trener. "Biologija na djelu." "Moemo li molim vas sada govoriti o seksu?" zapita Vee. "Sutra. Proitajte sedmo poglavlje i pripremite se za raspravu odmah na poetku." Zazvonilo je i Patch je buno odgurnuo svoj stolac unatrag. "Ovo je bilo zabavno. Hajde da to ponovimo koji put." Prije nego to sam smislila neto sadrajnije od Ne, hvala, provukao se iza mene i nestao kroz vrata. "Pokreem peticiju da Trener dobije otkaz", ree Vee, doavi do mog stola. "Kakav mu je to danas bio sat? Kao razvodnjeni porni. Dobro da tebe i Patcha nije postavio na tvoj stol, u horizontalu, tebe bez odjee, da radite Veliki in..."

Oplela sam je pogledom koji je govorio Izgledam li kao da elim reprizu? "Fijuu", ree Vee, ustuknuvi. "Moram razgovarati s Trenerom. Naemo se kod tvog ormaria za deset minuta." "Dgovoreno." Dola sam do Trenerova stola, za kojim je sjedio pogrbljen nad knjigom o koarci. Na prvi pogled, sva ona slova X i O stvarala su dojam da igra krii-krui. "Hej, Nora", rekao je ne diui pogled. "Kako ti mogu pomoi?" "Dola sam vam rei da se zbog novog rasporeda sjedenja i izvedbe sata osjeam neugodno." Trener se naslonio i prekriio ruke iza glave. "Meni se raspored sjedenja svia. Gotovo kao ova nova igra jedan na jedan koju pripremam za subotnju utakmicu." Poloila sam pred njega primjerak kolskog kunog reda i uenikih prava. "Po zakonu, nijedan se uenik ne bi smio osjeati ugroeno unutar kole." "Osjea se ugroeno?" "Osjeam se neugodno. I eljela bih predloiti rjeenje." Kako me Trener nije prekinuo, samopouzdano sam udahnula. "Davat u poduke iz biologije bilo kojem ueniku iz bilo kojeg vaeg razreda - ako me opet premjestite pored Vee." "Patchu bi dobro dole poduke." Obuzdala sam se da ne zakrguem zubima. "Time se gubi smisao." "Jesi li ga vidjela danas? Ukljuio se u razgovor. Cijele godine od njega nisam uo ni rije, ali stavim ga pored tebe i - bingo. Popravit e mu se ocjena." "A Veeina e pasti." "Tako je to kad ne moe pogledati ustranu da sazna toan odgovor", ree on sarkastino. "Veein je problem premalo predanosti u radu. Davat u joj poduke." "Ne moe." Bacivi pogled na sat, rekao je: "Kasnim na jedan sastanak. Jesmo li zavrili s ovime?" Namuila sam mozak tragajui za jo nekim argumentom, no inilo se da mi je netom ponestalo nadahnua.

"Dat emo ovom rasporedu sjedenja jo nekoliko tjedana. E da, bio sam ozbiljan u vezi s davanjem poduka Patchu. Raunam na tebe." Trener nije priekao moj odgovor; zazvidao je melodiju iz Jeopardy i urno izaao. Oko sedam sati nebo se smrailo do tamnoplave boje, a ja sam zakopala kaput da mi bude toplije. Vee i ja izlazile smo iz kina na parkiralite, nakon to smo pogledale rtvu. Pisanje osvrta na filmove za eZine bio je moj posao, a s obzirom na to da sam ve pogledala sve ostale filmove koji su igrali u kinu, pomirile smo se s najnovijim urbanim hororcem. "Ovo je", ree Vee, "bio najudoviniji film koji sam ikada vidjela. Ubudue vie ne smijemo ii gledati nita to podsjea na horor." Meni je to odgovaralo. Uzmete li u obzir da je netko prole noi vrebao pred prozorom moje sobe i spojite li to s gledanjem veoma napetog filma o prikradanju danas, poinjala sam se osjeati pomalo paranoino. "Moe si to zamisliti?" ree Vee. "ivjeti cijeli ivot nemajui pojma o tome da je jedini razlog zato te odravaju na ivotu taj da te upotrijebe kao rtvu?" Obje smo zadrhtale. "I to je bilo ono s onim oltarom?" nastavila je, nepodnoljivo nesvjesna toga da bih vie voljela da govori o ivotnom ciklusu gljivica nego o filmu. "Zato je onaj zlikovac zapalio taj kamen prije nego to ju je svezao? Kad sam ula kako joj meso iti..." "Dobro!" gotovo sam viknula. "Kamo sada?" "I samo jo da kaem, ako me ikada itko onako poljubi, pobljuvat u se. Gnusno je preblaga rije za ono to mu se dogaalo s ustima. To je bila minka, je l' da? Mislim, nitko u stvarnom ivotu nema takva usta..." "Rok za moj osvrt je u pono", rekla sam, prekinuvi je. "A, dobro. Onda, u knjinicu?" Vee je otkljuala vrata svog ljubiastog Dodge Neona iz 1995. "Uasno si angrizava, zna." Uvukla sam se na suvozako sjedalo. "Zbog filma." Zbog voajera na mom prozoru prole noi. "Nije to samo veeras. Primijetila sam", rekla je uz zloest osmijeh, "da si neobino razdraljiva dobrih pola sata nakon biologije zadnja dva dana." "I to je lako. Zbog Patcha."

Vee je naas bacila oko na retrovizor. Namjestila ga je tako da si bolje vidi zube. Oblizala ih je, uvjebano se nasmijeivi. "Moram priznati, privlai me njegova tamna strana." Ja to nisam nimalo eljela priznati, ali Vee nije bila jedina. Prema Patchu osjeala sam privlanost kakvu jo nikada nisam osjetila ni prema kome. Izmeu nas bilo je nekog mranog magnetizma. U njegovoj blizini osjeala sam se namamljeno do ruba opasnosti. Stalno mi se inilo da bi bi me on mogao gurnuti preko tog ruba. "Kad te sluam kako to govori, poelim..." zastala sam, pokuavajui dokuiti to ja to zapravo poelim uiniti zbog toga to nas Patch privlai. Neto neugodno. "Reci mi da ne misli da je zgodan", ree Vee, "i obeavam da ti ga vie nikad neu spomenuti." Ispruila sam ruku prema radiju. Sigurno smo mogle raditi neto bolje od toga da si upropastimo veer pozivajui Patcha, makar i apstraktno, u svoje drutvo. Ve je i sjedenje pored njega sat vremena na dan, pet dana tjedno, bilo mnogo vie nego to sam mogla podnijeti. Nisam mu kanila posveivati i svoje veeri. "Onda?" ustrajala je Vee. "Moda i jest zgodan. Ali ja bih to zadnja primijetila. ao mi je, nisam objektivna u vezi s tim." "Kako to misli?" "Tako da ne mogu prijei preko njegove osobnosti. Nikakva ljepota ne moe to nadoknaditi." "Nije to ljepota. On je... britak. Seksi." Zakolutala sam oima. Vee je zatrubila i nagazila na konicu kad se neki auto ugurao ispred nje. "to je? Slae se, ili opaki i zloesti nisu tvoj tip?" "Ja nemam svoj tip", rekla sam. "Nisam toliko uskogrudna." Vee se nasmijala. "Ti si, draga, i vie nego uskogrudna - ograniena si. Sputana. Tvoj je spektar velik otprilike kao jedan od onih Trenerovih mikroorganizama. U koli ima vrlo malo, a moda ni toliko, deki koji bi ti se svidjeli." "To nije istina." Izgovorila sam te rijei automatski. Tek kad sam ih izrekla, zapitala sam se koliko su tone. Nikad me nitko nije ozbiljno

zainteresirao. Kakva sam ja udakinja? "Ne radi se o dekima, radi se o... ljubavi. Nisam je pronala." "Ne radi se o ljubavi", ree Vee. "Radi se o zabavi." Podignula sam obrve, sumnjiavo. "Poljubiti deka kojeg ne poznajem do kojeg mi nije stalo - je zabavno?" "Nisi pazila na biologiji? Ne radi se samo o ljubljenju." "Aha", rekla sam prosvijetljenim tonom. "Genske zalihe dovoljno su nakazne i bez mog doprinosa." "Hoe uti za koga mislim da bi bio jako dobar?" "Dobar?" "Dobar", ponovila je, bestidno se osmjehnuvi. "Ne osobito." "Tvoj partner." "Ne zovi ga tako", rekla sam. "'Partner' zvui pozitivno." Vee se ugurala na parkiralino mjesto u blizini ulaza u knjinicu i ugasila motor. "Jesi li matala o tome da ga poljubi? Jesi li ijednom potajno pogledala ustranu i zamislila kako se baca na njega i ljubi ga strastveno?" Blenula sam u nju s izrazom lica za koji sam se nadala da odaje prestravljenu nevjericu. "Jesi li ti?" Vee se nacerila. Pokuala sam zamisliti to bi Patch uinio kad bi to doznao. Ma koliko sam malo znala o njemu, osjeala sam njegovu averziju prema Vee kao da je mogu opipati. "On te nije vrijedan", rekla sam. Prostenjala je. "Pazi, tako u ga samo jo vie poeljeti." U knjinici smo zauzele stol na glavnom katu, u blizini knjievnosti za odrasle. Otvorila sam laptop i natipkala: rtva, dvije i pol zvjezdice. Dvije i pol vjerojatno je bilo premalo. No imala sam punu glavu svega i nisam se osjeala osobito pravdoljubivo. Vee je otvorila vreicu suenog ipsa od jabuka. "Hoe?" "Ne, hvala, dobro sam." Zavirila je u vreicu. "Ako ih ne pojede ti, morat u ja. A zbilja ne elim." Vee je bila na vonoj dijeti prema krugu boja. Tri crvena ploda na dan, dva plava, aka zelenih... Podigla je komad ipsa od jabuke i pregledala ga sprijeda i straga.

"Koje je boje?" upitala sam. "Zelene bljuvotine. Valjda." Uto je Marcie Millar, jedina drugaica u povijesti Coldwaterske gimnazije koja je usto i navijaica kolske momadi, sjela na rub naeg stola. Crvenkasto plava kosa bila joj je spletena u niske pletenice, a koa joj je kao i uvijek, bila skrivena ispod pola boice tekueg pudera. Bila sam prilino sigurna da sam dobro odmjerila koliinu jer nije se vidjela nijedna Marciena pjegica. Nisam vidjela nijednu Marcienu pjegicu od sedmog razreda, kada je otkrila kozmetiku iz duana Mary Kay. Donji rub njezine suknje i poetak njezinih gaica dijelila su jedva dva centimetra... ako je nosila gaice. "Hej, Mamutice", obratila se Marcie Vee. "Hej, Grdobino", otpovrnula je Vee. "Moja mama trai modele za ovaj vikend. Plaa devet dolara na sat. Mislila sam da bi te zanimalo." Marciena mama vodi lokalnu robnu kuu J.C.Penney, a vikendima joj Marcie i ostatak njezinih navijaica glume modele za bikinije u duanskim izlozima koji gledaju na ulicu. "Stvarno joj je teko pronai modele za velike brojeve donjeg rublja", ree Marcie. "Zapela ti je neka hrana za zube", ree Vee Marcie. "Izmeu prednja dva. Izgleda kao okoladni laksativ." Marcie si je oblizala zube i skliznula sa stola. Dok se udaljavala koopernim hodom, Vee si je stavila prst u usta i glumila da povraa u njezinu smjeru. "Ima sree to smo u knjinici", obrati mi se Vee. "Ima sree to se nismo srele u mranoj uliici. Zadnja ansa - hoe ipsa?" "Neu." Vee je otila baciti ips. Nekoliko minuta kasnije vratila se s ljubavnim romanom. Sjela je pored mene i, pokazavi mi prednje korice romana, rekla: "Jednoga dana to emo biti mi. Ugrabit e nas polugoli kauboji. Pitam se kakav je osjeaj poljubiti suncem opaljene usnice hrapave od blata." "Prljav", promrmljala sam, uporno tipkajui. "Kad smo ve kod prljavog." Glas joj se neoekivano povisio. "Eno naeg momka." Prestala sam tipkati kako bih provirila iznad laptopa i srce mi je preskoilo. Patch je stajao na drugom kraju prostorije u redu za zaduivanje

knjiga. Okrenuo se kao da je osjetio da ga gledam. Gledali smo se u oi jednu, dvije, tri sekunde. Ja sam prva svrnula pogled, ali ne prije nego to mi se polako nasmijeio. Puls mi je pomahnitao i natjerala sam se da se priberem. Nisam se htjela uputati u to. Ne s Patchem. Ne ako sam pri zdravoj pameti. "Idemo", rekla sam Vee. Zaklopila sam laptop i spremila ga u torbu. Utrpala sam knjige u ruksak, ispustivi ih pritom nekoliko na pod. Vee ree: "Pokuavam proitati naslov koji dri u rukama... ekaj malo... Kako biti uhoda? "On ne zaduuje knjigu s takvim naslovom." No nisam bila sigurna. "Ili je to ili je Kako zraiti seksi bez napora? "!" siknula sam. "Smiri se, ne moe nas uti. Razgovara s knjiniarkom. Zaduuje knjigu." Potvrdivi to brzim pogledom, shvatila sam da emo ga, ako sada krenemo, vjerojatno sresti na izlazu. A onda u mu morati neto rei. Natjerala sam se da sjednem natrag na stolac i prionula na marljivo traenje ama ba niega po svojim depovima dok on ne zavri. "Ne misli da je sumnjivo to je ovdje isto kad i mi?" upita Vee. "A ti?" "Ja mislim da on tebe prati." "Ja mislim da je to sluajnost." To ba i nije bilo posve istinito. Da sam morala sastaviti popis od deset mjesta na kojima bih oekivala da u naletjeti na Patcha bilo koje veeri, javna knjinica ne bi se probila meu njih. Knjinica se ne bi probila ni meu prvih sto. Pa to je onda radio ovdje? To je pitanje bilo osobito neugodno nakon onoga to se dogodilo prole noi. Nisam to niti spomenula Vee jer nadala sam se da e se u mom pamenju odumirati i sahnuti sve dok ne bude kao da se nikad nije ni dogodilo. Toka. "Patch!" Vee je aputala kao da je na pozornici. "Uhodi li Noru?" Pritisnula sam joj dlan na usta. "Prestani. Ozbiljno." Sloila sam strogo lice. "Kladim se da te on prati", rekla je Vee, odmaknuvi mi ruku. "Kladim se da je to nekome ve radio. Kladim se da ima neku zabranu prilaenja. Trebale bismo se uvui u referadu. Sve bi to bilo u njegovom uenikom dosjeu." "Neemo se uvui u referadu."

"Ja bih im mogla skrenuti pozornost. Dobra sam u skretanju pozornosti. Nitko ne bi vidio da si ula. Bile bismo poput pijunki." "Mi nismo pijunke." "Zna njegovo prezime?" zapita Vee. "Ne." "Zna li bilo to o njemu?" "Ne. I voljela bih da tako ostane." "Joj, daj. Ti voli dobre misterije, a bolji nee nai." "Najbolji misteriji sadre truplo. Nemamo truplo." Vee cikne: "Ne jo!" Istresla sam i progutala dvije tablete eljeza iz boice u ruksaku. Vee je s Neonom uletjela na svoj kolni prilaz nedugo nakon devet i pol. Ugasila je motor i zaljuljala kljueve preda mnom. "Nee me odvesti kui?" upitala sam. Uzalud, znala sam odgovor. "Magla je." "Manje sablasno od Patcha." Vee se naceri. "O joj. Toliko ti je na umu. Nije da te krivim. to se mene tie, nadam se da u ga noas sanjati." Uf. "A magla uvijek postane gua u blizini tvoje kue", nastavila je Vee. "To me plai po mraku." Dohvatila sam kljueve. "Puno ti hvala." "Ne krivi mene. Reci svojoj mami da se preselite negdje blie. Reci joj za ovaj novi klub koji se zove civilizacija i kako biste se vas dvije trebale ubaciti." "Pretpostavljam da oekuje da te pokupim sutra prije kole?" "Bilo bi lijepo u pola osam. astim dorukom." "Bolje ti je da valja." "Budi dobra prema mojoj bebici." Potapala je upravljaku plou Neona. "Ali ne predobra. Ne smije pomisliti da je drugdje bolje." Dok sam vozila kui, dopustila sam svojim mislima da nakratko polete k Patchu. Vee je imala pravo - neto u vezi s njim bilo je nevjerojatno zamamno. I nevjerojatno jezivo. to sam vie razmiljala o tome, to sam bila sigurnija da je neto u vezi s njim... pomaknuto. To to me volio podbadati nije ba bila neka novost, ali postoji razlika izmeu toga da me drai u razredu i toga da me moda pratio ak u knjinicu kako bi to uinio. Ne bi si mnogo ljudi dalo toliko truda... ako nemaju veoma dobar razlog.

Na pola puta do kue rominjanje kie ispralo je koprenaste oblake magle koji su lebdjeli iznad ceste. Podijelivi pozornost izmeu ceste i kontrola na volanu, pokuala sam pronai brisae stakla. Uline su lampe iznad mene zatreperile, pa sam se zapitala primie li se jaa oluja. Ovako blizu oceana vrijeme se neprestano mijenjalo, a olujna kia brzo bi se znala prometnuti u iznenadnu poplavu. Dodala sam Neonu gas. Vani su svjetla ponovno zatreperila. Osjeaj hladnoe poeo me bockao po iji, a dlaice na mojim rukama najeile su se. Moje esto ulo proglasilo je opu uzbunu. Zapitala sam se mislim li da me tko prati. U retrovizora nije bilo nikakvih svjetala. Ni ispred nije bilo nijednog auta. Bila sam posve sama. To nije bila osobito utjena pomisao. Potjerala sam auto na devedeset. Pronala sam brisae, no ak ni u najveoj brzini nisu bili dorasli estoku] pljusku. Crveno svjetlo na semaforu ispred mene prelo je u uto. Stala sam, provjerila je li sve isto, a tada ula u raskrije. Udarac sam zaula prije nego to sam ugledala taman obris kako se sklie poklopcem motora. Vrisnula sam i nagazila na konicu. Obris je udario u vjetrobran uz krckav prasak. Nagonski sam trgnula volan otro udesno. Stranji se dio Neona zanio, pa sam se zavrtjela raskrijem. Obris se skotrljao preko ruba poklopca motora i nestao. Zadravala sam dah, stiui volan tako snano da su mi zglavci pobijeljeli. Podignula sam stopala s pedala. Auto se trgnuo i ugasio. On je uao ni dva metra od mene, gledajui me. Uope nije izgledao... ozlijeeno. Bio je odjeven posve u crno i stapao se s noi, pa mi je bilo teko razaznati kako izgleda. Isprva nisam uspjela razabrati njegove crte lica, a onda sam shvatila da nosi skijake naoale. Osovio se na noge, smanjivi udaljenost izmeu nas. Pritisnuo je dlanove na prozor vozaa. Pogledi su nam se ukrstili kroz otvore naoala. U njegovu kao da se zrcalio ubojit osmijeh. Udario je jo jednom, staklo izmeu nas zatreslo se. Upalila sam auto. Pokuala sam istovremeno ubaciti u prvu, pritisnuti gas i otpustiti kvailo. Motor je zabrujao, ali auto se ponovno propeo i ugasio.

Opet sam upalila motor, no smelo me neobino cviljenje metala. Uasnuta, gledala sam kako se vrata poinju svijati. On - ih - je - trgao. Ugurala sam mjenja u prvu. Cipele su mi se sklizale po pedalama. Motor je zaurlao, igla na pokazivau broja okretaja otila je u crveno. akom je skrio prozor i staklo se rasulo u bezbroj komada. Rukom mi je preao preko ramena, stegnuvi me oko nadlaktice. Promuklo sam kriknula, nagazila gas i otpustila kvailo. Neon je krenuo uz kripu kotaa. On me drao, steui mi ruku, trei pored auta nekoliko metara prije nego to je odustao. Jurila sam naprijed tjerana adrenalinom. Pogledala sam u retrovizor ganja li me, a onda ga pomaknula u drugom smjeru. Morala sam stiskati usnice da ne bih zaridala.

POGLAVLJE 4

Bjeei Hawthorneovom, prola sam pored svoje kue, okrenula se, presjekla do Beechove i uputila se natrag prema centru Coldwatera. Nazvala sam Vee na brzo biranje. "Neto se dogodilo... ja... on... neto... niotkuda... Neon..." "Prekida mi. to?" Obrisala sam nos nadlanicom. Drhtala sam od glave do pete. "Pojavio se niotkud." "Tko?" "On je..." pokuala sam sabrati misli i pretvoriti ih u rijei. "On je naletio na Neon!" "O, ovjee. O joj, o joj, joj. Udario te jelen? Jesi dobro? A kako je Bambi?" Napola je kukala, napola gunala. "A Neon?" Zaustila sam, no Vee me prekinula. "Zaboravi. Imam osiguranje. Samo mi reci da nema komada jelena svugdje po mojoj bebici... Nema komada jelena, je li?" Koji god bio odgovor koji sam joj umalo dala, nestao je u drugom planu. Moj um bio je dva koraka ispred. Jelen. Moda bi itava stvar i uspjela proi kao sudar s jelenom. eljela sam se povjeriti Vee, ali nisam htjela ispasti luda. Kako objasniti da sam vidjela kako tip kojeg sam udarila ustaje i poinje trgati vrata automobila? Razvukla sam ovratnik preko ramena. Nisam vidjela nikakve crvene tragove ondje gdje me stisnuo... Naglo sam se pribrala. Jesam li ja to uistinu razmiljala o tome da poreknem da se to dogodilo? Znala sam to sam vidjela. Nisam to izmislila. "Koji kaos", ree Vee. "Ne odgovara. Jelen je zaglavljen izmeu farova, zar ne? Vozi se okolo s jelenom ispred auta kao ralica." "Mogu prespavati kod tebe?" Htjela sam se skloniti s ulice. Od mraka. Naglo udahnuvi, sjetila sam se da u, kako bih dola do Vee, morati ponovo proi kroz raskrije gdje sam ga udarila. "Ja sam dolje u svojoj sobi", ree Vee. "Ui sama. Vidimo se uskoro."

vrsto stiui volan, vozila sam Neon kroz kiu, molei se da mi semafor kod Hawthorneove uini uslugu i bude zelen. Bio je, pa sam prola kroz raskrije uz gas do daske, gledajui ravno naprijed, no istovremeno kradom zvjerajui u sjene du ceste. Ni traga tipu sa skijakim naoalama. Deset minuta kasnije parkirala sam Neon na kolnom prilazu Veeine kue. Vrata su bila jako oteena i morala sam ih snano gurnuti nogom kako bih izala. Zatim sam dotrala do ulaznih vrata, zakljuala ih i pojurila niz stepenice u podrum. Vee je sjedila na krevetu prekrienih nogu, s biljenicom preko koljena, slualicama u uima i iPodom pojaanim do kraja. "Je li mi bolje da vidim tetu odmah ili da priekam dok ne odspavam barem sedam sati?" viknula je da nadjaa glazbu. "Moda ovo drugo." Vee je zaklopila biljenicu i izvukla slualice iz uiju. "Daj da to odradim." Kad smo izale, dugo sam zurila u Neon. No nije bila topla, ali vremenske prilike nisu bile uzrok tome to mi se najeila koa na rukama. Vozaev prozor nije bio razbijen. Vrata nisu bila iskrivljena. "Neto nije u redu", rekla sam. No Vee me nije sluala. Marljivo je pregledavala svaki kvadratni centimetar Neona. Prila sam autu i dotaknula vozaev prozor. vrsto staklo. Zatvorila sam oi. Kad sam ih opet otvorila, prozor je jo uvijek bio netaknut. Pregledala sam auto odostraga. Nainila sam gotovo puni krug kad sam stala kao ukopana. Tanka napuklina dijelila je vjetrobran popola. Vee ju je spazila u istom trenutku. "Sigurna si da to nije bila vjeverica?" Moj um prizvao je sliku mrtvakih oiju iza skijakih naoala. Bile su toliko crne da nisam mogla razlikovati zjenice od arenica. Crne kao... Patcheve. "Vidi me, plaem od sree", ree Vee, zalegnuvi se na Neonov poklopac motora da ga zagrli. "Sitna mala napuklinica. I to je sve!" Uspjela sam se osmjehnuti, ali eludac mi je radio. Prije pet minuta prozor je bio smrskan, a vrata savijena. Kako je auto sada izgledao, to se inilo nemogue. Ne, inilo se ludo. No ja sam vidjela kako njegova aka razbija prozor i osjetila sam njegove nokte kako mi se zarivaju u rame. Nisam li?

to sam se vie trudila prisjetiti sudara, to sam manje uspijevala. Moje je sjeanje bilo zasjenjeno tamnim mrljama. Je li bio visok? Nizak? Mrav? Krupan? Je li ita rekao? Nisam se mogla sjetiti. To je bilo stranije od svega. Vee i ja izale smo iz njezine kue idueg jutra u sedam i petnaest i odvezle se u Enzov bistro na doruak od toplog pjenuavog mlijeka. Ruku ovijenih oko alice, nastojala sam toplinom otjerati ledenu hladnou iz sebe. Bila sam se istuirala, odjenula potkoulju i vestu koje sam posudila iz Veeina ormara i nanijela malo minke, ali jedva sam se sjeala svega toga. "Nemoj sada pogledati", ree Vee, "ali gospodin Zelena Majica stalno gleda ovamo, procjenjuje tvoje duge noge kroz traperice... O! Salutirao mi je. Ne zezam se. Kratki vojniki pozdrav s dva prsta. Kako slatko." Nisam je sluala. Sinonja nesrea cijelu mi se no vrtjela po glavi, otjeravi svaku nadu u san. Misli su mi bile zbrkane, oi suhe i teke i nisam se mogla koncentrirati. "Zelena Majica izgleda normalno, ali njegov pratilac izgleda kao strano opak momak", ree Vee. "Zrai nekakvim upozorenjem u stilu nediraj-me. Daj reci da ne izgleda kao Drakulino mlado. Daj reci da mi se privia." Podignuvi pogled tono toliko da ga pogledam, a da to bude neprimjetno, uoila sam njegovo naoito lice lijepo izraenih kostiju. Plava mu je kosa visjela do ramena. Oi boje kroma. Neobrijan. Besprijekorno odjeven u sako po mjeri, zelenu majicu i tamne dizajnerske hlae. Rekla sam: "Privia ti se." "Nisi vidjela te duboko usaene oi? Zailjenu liniju kose na elu? Visoku tanku figuru? Moda je dovoljno visok ak i za mene." Vee je visoka gotovo metar i osamdeset pet, ali oboava tikle. Visoke tikle. Usto nipoto ne izlazi s niim dekima. "Dobro, to je?" upita me Vee. "Totalno si nedostupna. Ne brine se valjda zbog napukline na mom vjetrobranu? Pa to ako si udarila neku ivotinju? Svakome se to moe dogoditi. Dodue, izgledi za to bili bi puno manji kad bi se tvoja mama odselila iz divljine." Namjeravala sam rei Vee istinu o tome to se dogodilo. Uskoro. Samo mi je trebalo malo vremena da sredim pojedinosti. Problem je bio u tome to nisam znala kako. Jedine pojedinosti koje su mi preostale bile su u najboljem sluaju nejasne. Kao da mi je netko gumicom izbrisao pamenje. Razmiljajui o tome, prisjetila sam se snanog pljuska koji je lijevao po

prozorima Neona i zbog kojeg je vani sve bilo mutno. Moda sam stvarno udarila jelena? "Mmm, vidi ovo", ree Vee. "Zelena Majica ustaje. Eto ti tijela koje redovito ide u teretanu. Definitivno ide prema nama, drei pogled na nekretnini, odnosno tebi." Pola sekunde kasnije pozdravio nas je dubokim, ugodnim "Bok". Vee i ja istovremeno smo podigle pogled. Zelena Majica stajao je odmah tlo naeg stola, paleva zataknutih u depove traperica. Imao je plave oi i elegantno neurednu plavu kosu koja mu je zastirala elo. "Bok i tebi", ree Vee. "Ja sam Vee. Ovo je Nora Grey." Namrtila sam se na Vee. Nije mi se svidjelo to mu je rekla moje prezime. smatrala sam da je time prekrila preutni dogovor izmeu djevojaka, a kamoli najboljih prijateljica, prilikom upoznavanja s novim dekima. Maloduno sam mahnula i prinijela alicu ustima, odmah si oprivi jezik. Privukao je stolac susjednog stola i sjeo na njega naopake, oslonivi podlaktice ondje gdje su mu trebala biti lea. Pruivi mi ruku, rekao je: "Ja sam Elliot Saunders." Osjeajui se mnogo previe slubeno, stisnula sam je. "A ovo je Jules", dodao je, pokazavi bradom prema svom prijatelju, kojeg je Vee veoma podcijenila opisavi ga kao "visokog". Jules se itav spustio na stolac pored Vee, koji kao da se smanjio pod njegovim divovskim proporcijama. Ona mu se obrati: "Mislim da si ti najvii deko kojeg sam ikada vidjela. Ozbiljno, koliko si visok?" "Dva metra i osam", promrmlja Jules, pogrbivi se na stolcu i prekriivi ruke. Elliot se nakalja. "Mogu li damama donijeti neto za jelo?" "Meni ne treba", rekoh, podignuvi alicu. "Ve imam." Vee me utne ispod stola. "Ona e krafnu s pudingom od vanilije. Moe dvije." "Toliko o dijeti, ha?" zapitala sam Vee. "Ha i tebi. Vanilija je voe. Smee voe." "Povre je" "Sigurna si u to?" Nisam bila sigurna. Jules je zatvorio oi i prstima stisnuo hrbat nosa. inilo se da je jednako oduevljen time to sjedi s nama kao i ja time to su doli.

Dok je Elliot iao prema anku, pratila sam ga pogledom. Definitivno je bio srednjokolac, ali jo ga nikad nisam vidjela u Coldwaterskoj gimnaziji. Sjetila bih ga se. Bio je armantan i otvoren, isticao se u mnotvu. Da nisam bila toliko uzdrmana, moda bih se i zainteresirala. Za prijateljstvo, moda i neto vie. "Stanuje u blizini?" zapita Vee Julesa. "Mmm." "Ide u kolu?" "Kinghorn." Nain na koji je to rekao bio je pomalo ohol. "Nikad ula." "Privatna kola. Portland. Poinje u devet." Zadigne rukav i baci pogled na sat. Vee umoi prst u svoju mlijenu pjenu i polie ga. "Je li skupa?" Jules je prvi put izravno pogleda. Rairi oi, pokazavi malo bijeloga oko rubova arenica. "Ti si bogat? Kladim se da jesi", ree ona. Jules je blenuo u Vee kao da mu je upravo zgnjeila muhu na elu. Buno je odgurnuo stolac nekoliko centimetara i udaljio se od nas. Elliot se vratio s kutijom od est krafni. "Dva pudinga od vanilije za dame", rekao je, gurnuvi kutiju prema meni, "i etiri s glazurom za mene. Mislim da je bolje da se sad najedem jer ne znam kakva je kantina u Coldwaterskoj gimnaziji." Vee je skoro ispljunula mlijeko. "Ti ide u Coldwatersku?" "Od danas. Upravo sam se prebacio iz Kinghorna." "Nora i ja idemo u Coldwatersku", ree Vee. "Nadam se da cijeni svoju sreu. Sve to te zanima - ukljuujui i to koga da povede na Festival proljea - samo pitaj. Nora i ja nemamo nikakav dogovor ... jo." Zakljuila sam da bi bilo vrijeme za razlaz. Julesu je oigledno bilo dosadno i naporno, pa njegovo drutvo nije godilo mom ve i tako nespokojnom raspoloenju. Veoma napadno pogledala sam na sat na mobitelu i rekla: "Bolje da krenemo u kolu, Vee. Moramo uiti za test iz biologije. Eliote i Jules, bilo mi je drago." "Test iz biologije tek je u petak", ree Vee. Iznutra sam se zgrila. Izvana sam se nasmijeila kroza zube. "Tako je. Htjela sam rei da ja imam test iz engleskog. Djela Geoffreyja Chaucera." Svi su znali da laem.

Malo me muilo to sam bila toliko gruba, osobito stoga to Elliot to niime nije zasluio. Ali vie nisam htjela sjediti ondje. Htjela sam se nastaviti kretati naprijed, udaljiti se od prole noi. Moda to gubljenje pamenja ipak nije bilo loe. to prije zaboravim tu nesreu, to e se prije moj ivot vratiti u normalu. "Nadam se da e ti prvi dan biti stvarno sjajan, a moda se vidimo i za rukom", rekla sam Elliotu. Zatim sam povukla Vee za lakat i usmjerila je kroz vrata. Nastava je bila skoro gotova, imali smo jo samo biologiju i, nakon kratka zaustavljanja kod svog ormaria da zamijenim knjige, krenula sam prema razredu. Vee i ja stigle smo prije Patcha; sjela je na njegov prazan stolac i kopala po svom ruksaku, izvukavi kutiju bombona od cimeta. "Na redu mi je neko crveno voe", rekla je, ponudivi mi kutiju. "Da pogodim... cimet je voe?" odgurnula sam kutiju. "Nisi jela ni za ruak", ree Vee, namrtivi se. "Nisam gladna." "Laljivice. Ti si uvijek gladna. Je li to zbog Patcha? Pa ne brine se valjda da te stvarno prati? Jer juer, sve ono u knjinici, ja sam se samo alila." Masirala sam sljepoonice sitnim krunim pokretima. Tupa bol koja mi se smjestila iza oiju buknula je na spomen Patcha. "Patch mi je najmanja briga", rekla sam. to ba i nije bila istina. "Ovo je moje mjesto, ako nema nita protiv." Vee i ja istovremeno smo podignule pogled na zvuk Patcheva glasa. Zvuao je prilino ugodno, no drao je pogled prikovan na Vee dok je ustajala i prebacivala ruksak preko ramena. Kao da mu je bila prespora; mahnuo je rukom prema prolazu, pokazujui joj da mu se makne s puta. "Dobro izgleda, kao i uvijek", rekao mi je, sjedajui. Naslonio se i ispruio noge ispred sebe. Znala sam da je visok, ali jo nikad nisam pokuala procijeniti koliko. Zagledavi se sada u duljinu njegovih nogu, pretpostavila sam da je vii od metar osamdeset. Moda ak metar osamdeset pet. "Hvala", odgovorila sam bez razmiljanja. Odmah sam to poeljela povui. Hvala? Od svega to sam mogla rei, "hvala" je bilo najgore. Nisam htjela da Patch pomisli kako mi se sviaju njegovi komplimenti. Jer mi se i nisu sviali... uglavnom. Nisi trebao biti osobito pronicljiv da shvati da on

donosi probleme, a ja sam u ivotu imala ve dosta problema. Nije mi bilo do toga da ih prizivam jo. Budem li ga ignorirala, moda e na kraju odustati od pokuaja da pokrene razgovor. I onda emo moi sjediti jedno pored drugog u skladno, kao i svi ostali partneri u uionici. "A lijepo i mirie", ree Patch. "To se zove tu." Buljila sam ravno pred sebe. Kako nije odgovarao, okrenula sam se prema njemu. "Sapun. ampon. Topla voda." "Gola. Znam kako to ide." Zaustila sam da promijenim temu, no zvono me presjeklo. "Pospremite knjige", ree Trener stojei iza katedre. "Podijelit u vam probni test da vas zagrijem za pravi test u petak." Zaustavio se ispred mene, liznuvi prst da odvoji testove. "Hou petnaest minuta tiine dok odgovarate na pitanja. Onda emo razgovarati o sedmom poglavlju. Sretno." Probijala sam se kroz prvih nekoliko pitanja, odgovarajui na njih ritminim izlijevanjem upamenih injenica. Ako nita drugo, test je prisvojio moju koncentraciju, istisnuvi na rubove terena sinonju nesreu i glasi koji je u zakutku mog uma preispitivao moje mentalno zdravlje. Zastavi da otresem gr od pisanja iz ruke, osjetila sam kako se Patch nagnuo prema meni. "Izgleda umorno. Teka no?" apnuo je. "Vidjela sam te u knjinici." Pazila sam na to da mi olovka klizi po testu, tako da izgleda kao da marljivo radim. "Vrhunac moje veeri." "Jesi li me pratio?" Zabacio je glavu i tiho se nasmijao. Pokuala sam iz drugog kuta. "to si ondje radio?" "Posuivao knjigu." Osjetila sam Trenerove oi na sebi i posvetila se testu. Kad sam odgovorila na jo nekoliko pitanja, kradom sam pogledala ulijevo. Iznenadila sam se otkrivi da Patch ve gleda u mene. Nasmijeio se. Srce mi je iznenada poskoilo, smeteno tim udnovato privlanim osmijehom. Na vlastiti uas, bila sam toliko zateena da mi je ispala olovka. Odbila se od stola nekoliko puta prije nego to se skotrljala preko ruba. Patch se sagnuo da je podigne. Drao ju je na rairenom dlanu i morala sam se koncentrirati da ne dotaknem kou dok sam je uzimala.

"Nakon knjinice", apnula sam, "kamo si otiao?" "Zato?" "Jesi Ii me pratio?" pitala sam poluglasno. "Izgleda malo izbezumljeno, Nora. to je bilo?" Obrve su mu se zabrinuto podigle. Sve je to bila gluma, jer njegove crne oi posprdno su iskrile. "Prati li me?" "Zato bih ja tebe pratio?" "Odgovori na pitanje." "Nora." Upozorenje u Trenerovu glasu vratilo me testu, ali nisam mogla ne razmiljati o tome kako bi glasio Patchev odgovor i zbog toga sam se poeljela odmaknuti to dalje od njega. Na drugi kraj prostorije. Na drugi kraj svemira. Trener je puhnuo u zvidaljku. "Vrijeme je isteklo. Poaljite svoje testove naprijed. Oekujte slina pitanja u petak. A sad," - protrljao je dlanove, a ja sam zadrhtala od tog suhog zvuka - "na dananju lekciju. Gospoice Sky, elite li naeti nau temu?" "S-e-k-s", objavi Vee. To je bilo zadnje to sam ula prije nego to sam se iskljuila. Prati li me Patch? Je li on lice iza skijakih naoala - ako uope postoji ikakvo lice iza skijakih naoala? to hoe? Obgrlila sam vlastite laktove, najednom me obuzela hladnoa. Htjela sam da moj ivot ponovno postane onakav kakav je bio prije nego to ga je Patch okupirao. Na kraju sata, zaustavila sam Patcha na odlasku. "Moemo li porazgovarati?" On je ve stajao, pa je sjeo na rub stola. "to je?" "Znam da ti ne eli sjediti pored mene nita vie nego ja pored tebe. Mislim da bi Trener razmislio o tome da nas razmjesti ako ti porazgovara s njim. Ako mu objasni situaciju..." "Situaciju?" "Mi nismo... kompatibilni." Protrljao je eljust dlanom, pokret promiljanja na koji sam se ve navikla u tih nekoliko kratkih dana koliko sam ga poznavala. "Nismo?" "Nije ba da sam ti rekla udarnu vijest." "Kad me Trener pitao za moj popis eljenih osobina seksualnog partnera, ja sam mu opisao tebe." "Povuci to." "Inteligentna. Privlana. Ranjiva. Ne slae se?"

Radio je to samo zato da bi mi se suprotstavio, a to me jo vie uzrujalo. "Hoe li zamoliti Trenera da nas razmjesti ili nee?" "Neu. Sve si mi draa." to sam mu na to mogla rei? Oito je htio izvui reakciju iz mene. to nije bilo teko, s obzirom na to da nikad nisam znala kada se ali, a kada je ozbiljan. Pokuala sam ubaciti malo staloenosti u glas. "Mislim da bi ti bila mnogo bolje kad bi sjedio s nekim drugim. I mislim da ti to zna." Nasmijeila sam se napeto, ali ljubazno. "Bojim se da bih zavrio pored Vee." Njegov osmijeh izgledao je jednako ljubazno. "Neu izazivati sreu." Vee se pojavila kod naeg stola, gledajui sad u mene, sad u Patcha. "Prekidam to?" "Ne", rekla sam, naglim pokretom zatvorivi ruksak. "Pitala sam Patcha to trebamo proitati za zadau. Nisam se mogla sjetiti koje je stranice Trener rekao." Vee je rekla: "Zadaa pie na ploi, kao i uvijek. Kao da ti to ve nisi proitala." Patch se nasmijao kao da je samome sebi ispriao vic. Poeljela sam znati to je pomislio, i to ne prvi put. Jer ponekad sam bila sigurna da su ti njegovi privatni vicevi bili vezani iskljuivo uz mene. "Jo neto, Nora?" rekao je. "Ne", odgovorila sam. "Vidimo se sutra." "Jedva ekam." Namignuo mi je. Zbilja mi je namignuo. Kad je Patch otiao izvan slunog dometa, Vee me zgrabila za ruku. "Dobre vijesti. Cipriano. To mu je prezime. Vidjela sam na Trenerovom popisu uenika." "A to je razlog za osmijeh jer...?" "Svi znaju da uenici lijekove koje dobivaju na recept moraju prijaviti u ured kolske medicinske sestre." Povukla je prednji dep mog ruksaka, u kojem sam drala tablete eljeza. "Isto tako, svi znaju da je sestrin ured prikladno smjeten iza referade, gdje se, stjecajem okolnosti, uvaju i ueniki dosjei." Blistavih oiju, Vee me primila pod ruku i odvukla prema vratima. "Vrijeme je za malo pravog njukanja."

POGLAVLJE 5

"Mogu li ti pomoi?" Usiljeno sam se nasmijeila tajnici referade, ponadavi se da ne izgledam onako nepoteno kako sam se osjeala. "Imam lijek na recept koji svaki dan uzimam u koli, a prijateljica..." Na toj rijei zapeo mi je glas i zapitala sam se hou li ikada vie ponovno poeljeti nazvati Vee svojom prijateljicom. "... prijateljica mi je rekla da bih to trebala prijaviti sestri. Znate li je li to tono?" Nisam mogla vjerovati da stojim ondje u namjeri da uinim neto protuzakonito. U zadnje vrijeme ponaala sam se prilino neprepoznatljivo. Prvo sam otila traiti Patcha u ozloglaenu igranicu kasno naveer. Sad samo to nisam pronjukala po njegovu uenikom dosjeu. to je to bilo sa mnom? Ne - to je to bilo s Patchem, da se u vezi s njim nisam mogla prestati ponaati nerazborito? "O, jest", ree tajnica vano. "Svi lijekovi trebaju se prijaviti. Sestrin ured je u ovom prolazu otraga, trea vrata lijevo, nasuprot uenikim dosjeima." Pokazala je prema hodniku iza sebe. "Ako sestre nema, moe sjesti na sklopivi krevet u njenom uredu. Trebala bi se vratiti svaki as." Krivotvorila sam jo jedan osmijeh. Stvarno sam se bila nadala da nee ii tako lako. Odmiui hodnikom, zastala sam nekoliko puta da se osvrnem. Nitko nije iao iza mene. Telefon na prednjem pultu zvonio je, no to je zvualo kao neto iz drugog svijeta u odnosu na mraan prolaz u kojem sam se nalazila. Bila sam posve sama, slobodna initi to me volja. Stala sam kod treih vrata slijeva. Duboko sam udahnula i pokucala, no prema zatamnjenu staklu na njima bilo je oito da je soba prazna. Gurnula sam vrata. Nevoljko su se pomaknula, kripavo se otvorivi prema zbijenoj prostoriji s izgrebanim bijelim ploicama. Malo sam stajala na ulazu, gotovo prieljkujui da se sestra pojavi i da mi ne preostane nita osini da prijavim tablete eljeza i odem. Brzim pogledom na suprotnu strana hodnika otkrila

sam vrata s prozoriem na kojem je pisalo UENIKI DOSJEI. I ona su bila mrana. Usredotoila sam se na pomisao koja me potiho kopkala. Patch je tvrdio da prole godine nije iao u kolu. Bila sam prilino sigurna da je lagao, ali ako nije, je li onda uope imao ueniki dosje? U najmanju ruku imao bi kunu adresu, mozgala sam. I iskaznicu cijepljenja, i ocjene iz prolog polugodita. Pa ipak. Mogue izbacivanje iz kole inilo se velikom cijenom za to da zavirim u Patchevu iskaznicu cijepljenja. Ramenom sam se naslonila na zid i pogledala na sat. Vee mi je bila rekla da ekam njezin znak. Rekla je da e biti oigledan. Sjajno. Telefon na prednjem pultu opet je zazvonio i tajnica je podignula slualicu. Grizui usnicu, drugi sam put kradom pogledala vrata s natpisom UENIKI DOSJEI. Vrlo su vjerojatno bila zakljuana. Ueniki dosjei po svoj su prilici bili strogo povjerljivi. Nije bilo bitno kakvu e diverziju Vee smisliti; ako su vrata zakljuana, ja neu ui. Prebacila sam ruksak na drugo rame. Otkucala je jo jedna minuta. Pomislila sam kako bih moda trebala otii... S druge strane, to ako Vee ima pravo i on me prati? Kao njegovu partnericu iz biologije, redovit kontakt s njim mogao bi me ugroziti. Moja odgovornost bila je da se zatitim... nije li? Ako su vrata otkljuana i dosjei sloeni abecednim redom, bez problema bih brzo pronala Patchev. Jo nekoliko sekundi da preletim ima li crvenih oznaka, i vjerojatno bih uspjela ui i izai za manje od minute. to je toliko malo da bi se moglo rei da uope nisam niti ula. Vani, kod prednjeg pulta, zavladala je neobina tiina. Najednom se iza ugla pojavila Vee. Hodala je prema meni postrance uza zid, u poluunju, vukui ruke po zidu, kradom zvjerajui preko ramena. Onako kako hodaju pijuni u starim filmovima. "Sve je pod kontrolom", apnula je. "to ju bilo s tajnicom?" "Morala je naas otii." "Morala? Nisi je valjda ozlijedila?" "Ovaj put nisam." Hvala Bogu na malim darovima. "Prijavila sam bombu iz telefonske govornice tu vani", ree Vee. "Tajnica je nazvala policiju, a onda otila po ravnatelja."

"Vee!" Potapala se prstom po zapeu. "Vrijeme ide. Ne elimo biti ovdje kad stigne murja." Priaj mi o tome. Vee i ja odmjerile smo vrata uenikih dosjea. "Makni se", ree Vee, odgurnuvi me kukom. Navukla je rukav preko ake i zabila je u prozori. Nije se dogodilo nita. "Ovo je bila vjeba", rekla je. Zamahnula je da udari ponovno, no epala sam joj ruku. "Moda su otkljuana." Pritisnula sam kvaku i vrata su se irom otvorila. "Ovo nije bilo ni priblino toliko zabavno", rekla je Vee. Pitanje stava. "Ti ui", naredi mi Vee. "Ja u drati strau. Ako sve bude u redu, naemo se za jedan sat. Doi u meksiki restoran na uglu Drakeove i Meeehove." Hodajui u poluunju, otila je natrag hodnikom. Ostala sam tako stajati, ni unutra ni izvan uske prostorije koja je od zida do zida bila obloena ladiarima za spise. Prije nego to me savjest uspjela odgovoriti, zakoraila sam unutra i zatvorila vrata za sobom, naslonivi se leima o njih. Uz dubok uzdah skinula sam ruksak i pourila naprijed, vukui prst po prednjoj strani ladiara. Pronala sam ladicu oznaenu s CAR-CUV. Ladica se uz tropot otvorila im sam je povukla. Oznake na dosjeima bile su ispisane rukom i zapitala sam se je li Coldwaterska gimnazija posljednja kola u dravi koja jo ne rabi raunala. Pogled mi je zapeo za prezime "Cipriano." Izvukla sam dosje iz pretrpane ladice. Naas sam ga drala u rukama, nastojei se uvjeriti da nema niega osobito loeg u tome to se spremam uiniti. Pa to ako su unutra osobni podaci? Kao Patcheva partnerica iz biologije, imala sam pravo znati te stvari. Vani su glasovi ispunili hodnik. eprtljavo sam otvorila dosje i odmah se lecnula. To nije imalo nikakvog smisla. Glasovi su se pribliavali.

Utrpala sam dosje nasumino u ladicu i gurnula je, pa se uz tropot vratila u ormari. Kad sam se okrenula, ukipila sam se. S druge strane stakla na vratima ravnatelj je stao usred koraka, pogleda prikovana na mene. to god da je govorio toj grupi ljudi, koja se vjerojatno sastojala od svih velikih igraa meu nastavnikim osobljem, zamrlo je. "Ispriajte me na trenutak", ula sam ga. Grupa je urno otila dalje. On nije. Otvorio je vrata. "Ovamo je uenicima zabranjen pristup." Pokuala sam s bespomonim izrazom lica. "Jako mi je ao. Pokuavam pronai sestrin ured. Tajnica je rekla trea vrata desno, ali mislim da sam krivo brojila..." Podignula sam ruke uvis. "Izgubila sam se." Prije nego to je dospio odgovoriti, povukla sam zatvara na ruksaku. "Trebala bih prijaviti ovo. Tablete eljeza", objasnila sam. "Anemina sam." Naas me promatrao namrtena ela. Gotovo da sam osjeala kako odvaguje mogunosti: ostati ovdje i baktati se sa mnom, ili se baviti prijavom bombe. Pokazao je bradom prema vratima. "Mora odmah izai iz zgrade." Sirom je otvorio i pridrao vrata, a ja sam se provukla van ispod njegove ruke, s osmijehom koji je venuo. Jedan sat kasnije uvukla sam se u kutni separe u meksikom restoranu na uglu Drakeove i Beechove. Na zidu iza mene visjeli su keramiki kaktus i punjeni kojot. Neki ovjek sa sombrerom irim nego to je on bio visok dobauljao je do mene. Drndajui akorde na gitari, pjevao mi je serenade dok mi je efica sale donosila jelovnik. Namrtila sam se ugledavi natpis na koricama. Borderline. Nisam jo nikad jela ondje, ali ime mi je bilo nekako poznato. Vee mi je prila odostraga i svalila se u sjedalo prekoputa. Konobar joj je bio za petama. "etiri chimichanga s dodatnom porcijom vrhnja, za prilog nachose i crni grah", naruila je Vee, ne pogledavi u jelovnik. "Jedan crveni burrito", rekla sam. "Odvojeni rauni?" upitao je. "Ja ne plaam za nju", izjavile smo Vee i ja istovremeno. Kad je konobar otiao, rekla sam: "etiri chimichange. Unaprijed se radujem to u uti njihovu vezu s voem."

"Daj me pusti. Umirem od gladi. Nisam nita jela od ruka." Zastala je "Ako ne broji bombone od cimeta, a ja ih ne brojim." Vee je putena, skandinavski plava i, na nepravovjeran nain, nevjerojatno seksi. Bilo je dana kad je mojoj ljubomori na putu stajalo jedino nae prijateljstvo. Pored Vee, ja se mogu pohvaliti samo nogama. I moda metabolizmom. Ali nipoto kosom. "Samo da brzo donese taj ips", ree Vee. "Dobit u alergijski osip ako ne pojedem neto slano u roku od etrdeset pet sekundi. Uostalom, koga briga za dijetu." "Salsa se radi od rajica", pripomenula sam. "To je crveno. A avokado Je voe. Valjda." Lice joj se razvedrilo. "I naruit emo bezalkoholne koktele od jagode." Vee je imala pravo. Ta je dijeta bila lagana. "Odmah se vraam", rekla je, izvlaei se iz separea. "Oni dani u mjesecu. Nakon toga elim uti ekskluzivu." Dok sam je ekala, zagledala sam se u spremaa nekoliko stolova dalje. Marljivo je krpom trljao stol. Bilo je neto neobino poznato u tome kako te kretao, kako mu je majica padala niz dobro definirana lea. Kao da je naslutio da ga netko gleda, uspravio se i okrenuo, pogledavi me ravno u oi tono u trenutku kad sam shvatila zato mi je ba taj sprema toliko poznat. Patch. Nisam mogla vjerovati. Htjela sam se udariti po elu, sjetivi se da mi je rekao da radi u Borderlineu. Obrisavi ruke o pregau, priao mi je, oigledno uivajui u mojoj smetenosti, dok sam se ja osvrtala traei izlaz kojim bih pobjegla, ali shvatila sam da se mogu pomaknuti samo jo dublje u separe. "Gle, gle", rekao je. "Nije ti dosta to me via pet dana tjedno? Morala si mi posvetiti i veer?" "Ispriavam se zbog nesretne sluajnosti." Uvukao se na Veeino mjesto. Spustio je ruke na stol, koje su bile toliko dugake da su prele na moju polovicu stola. Posegnuo je za mojom aom, zavrtjevi je meu prstima. "Sva su mjesta zauzeta", rekla sam. Kako nije odgovarao, otela sam mu svoju au i otpila gutljaj vode, sluajno progutavi kockicu leda. Zarila me cijelim putem do dolje. "Ne bi li trebao raditi umjesto da se drui s muterijama?" procijedila sam.

Nasmijeio se. "Sto radi u nedjelju naveer?" Otpuhnula sam. Sluajno. "Ti to mene zove van?" "Postaje prpona. Svia mi se to, Anele." "Briga mene to se tebi svia. Ne idem van s tobom. Ne na spoj. Ne sama." Htjela sam se iva pojesti zato to sam osjetila vrui srh na pomisao to bi jedna no nasamo s Patchem mogla donijeti. On to najvjerojatnije uope nije mislio ozbiljno. Najvjerojatnije me izazivao zbog razloga poznatih samo njemu. "ekaj malo, ti si to mene upravo nazvao Anelom!" upitala sam. "to ako jesam?" "Ne svia mi se to." Nacerio se. "Ostaje. Anele." Nagnuo se preko stola, podignuo ruku do mog lica i palcem mi obrisao ugao usta. Odmaknula sam se, prekasno. Protrljao je sjajilo za usnice izmeu palca i kaiprsta. "Izgledala bi bolje bez ovoga." Pokuala sam se prisjetiti o emu smo razgovarali, ali ni priblino toliko jako koliko sam se trudila izgledati neuzdrmano njegovim dodirom. Prebacila sam kosu preko ramena na leda, nastavljajui razgovor. "Uostalom, ne smijem izlaziti kad je idui dan kola." "Ba teta. Ima neki tulum na obali. Mislio sam da bismo mogli otii zajedno." Zvuao je stvarno iskreno. Nije mi bio jasan. Uope. Onaj vrui srh od maloprije jo mi je kolao tijelom, pa sam snano povukla iz slamke, pokuavajui rashladiti osjeaje gutljajem ledene vode. Biti nasamo s Patchem bilo bi zanimljivo, ali i opasno. Nisam bila posve naisto zbog ega tono, no u tome sam vjerovala svojim nagonima. Na silu sam zijevnula. "No, kao to sam rekla, idui je dan kola." Vie u nadi da u uvjeriti sebe negoli njega, dometnula sam: "Ako je taj tulum zanimljiv tebi, gotovo sam sigurna da meni ne bi bio." Eto, pomislila sam. Sluaj zakljuen. A onda sam, iz neba pa u rebra, rekla: "Zato me uope zove?" Do tog sam trenutka uvjeravala samu sebe kako me ne zanima to Patch misli o meni. No tada sam shvatila da je to la. Premda bih se kasnije zbog toga vjerojatno grizla, toliko me zanimao Patch da bih s njime pola gotovo bilo kamo.

"elim te izvui nasamo", ree Patch. Moji su se obrambeni zidovi samo tako ponovno podigli. "uj, Patch, ne elim biti gruba, ali..." "Naravno da eli." "Pa, ti si prvi poeo!" Krasno. Jako zrelo. "Ne mogu na taj tulum. Kraj prie." "Zato to ne smije van no prije kole ili zato to se boji biti nasamo samnom?" Oboje." To mi je priznanje pobjeglo samo od sebe. "Boji se svih mukaraca... ili samo mene?" Zakolutala sam oima kao da elim rei Gle, neu odgovoriti na tako glupo pitanje. "Plaim te?" Njegove usne nisu odavale nita, ali osjetila sam da negdje odostraga skrivaju zamiljen smijeak. Da, istina, imao je takav uinak na mene. Usto je imao obiaj zatrti svaku loginu misao u mom umu. "Oprosti", rekla sam. "O emu smo ono razgovarali?" "O tebi." "O meni?" "O tvojoj privatnosti." Nasmijala sam se, ne znajui kako da drugaije reagiram. "Ako se radi o meni... i suprotnom spolu... Vee mi je ve odrala taj govor. Ne trebam ga uti dvaput." "I to kae mudra stara Vee?" Igrala sam se rukama, pa sam ih sklonila s vida. "Ne razumijem zato te to toliko zanima." On blago odmahne glavom. "Zanima? Razgovaramo o tebi. Fascinira me." Nasmijeio se i taj je osmijeh bio fantastian. Uinak mu je bio ubrzani puls - moj ubrzan puls. "Mislim da bi se trebao vratiti na posao", rekla sam. "Ako ti to neto znai, svia mi se pomisao da u koli nema nikoga tko odgovara tvojim oekivanjima." "Zaboravila sam da si ti autoritet za moja takozvana oekivanja", podsmjehnula sam se.

Zbog naina na koji me pogledao, osjetila sam da zna sve o meni. "Ti nisi prepredena, Nora. Niti si stidljiva. Samo ti treba jako dobar razlog kako bi se potrudila nekoga upoznati." "Ne elim vie razgovarati o sebi." "Misli da svakoga zna u duu." "Nije istina", rekla sam. "Na primjer, eto, recimo, ne znam mnogo o... tebi." "Nisi spremna za to da me zna." Nije to rekao nimalo olako. Zapravo, njegov izraz lica bio je otar kao britva. "Pogledala sam tvoj ueniki dosje." Moje su rijei naas visjele u zraku, dok me Patch nije pogledao u oi. "Prilino sam siguran da je to protuzakonito", mirno je rekao. "Tvoj je dosje bio prazan. Nije bilo niega. ak ni iskaznice cijepljenja." Nije niti pokuao glumiti iznenaenje. Naslonio se na sjedalo, oiju svjetlucavih poput opsidijana. "A to mi govori jer se boji da u rairiti neku zarazu? Ospice ili zaunjake?" "To ti govorim jer elim da zna da ja znam da neto u vezi s tobom nije normalno. Nisi uspio prevariti sve. Otkrit u to si naumio. Razotkrit u te." "Unaprijed se radujem." Porumenjela sam, prekasno shvativi dvosmislicu. Preko Patcheve glave ugledala sam Vee kako se probija izmeu stolova. Rekla sam: "Stie Vee. Mora ii." Ostao je sjediti, gledajui me, razmiljajui. "Zato me tako gleda?" izazvala sam ga. Nagnuo se naprijed, pripremajui se da ustane. "Jer uope nisi nalik na ono to sam oekivao." "Nisi ni ti", otpovrnula sam. "Ti si gori."

POGLAVLJE 6

Sljedee jutro iznenadila sam se ugledavi Elliota kako dolazi na prvi sat tjelesnog ba u trenutku kad je zvonilo. Nosio je koarkake hlae do koljena i bijelu Nikeovu majicu. Njegove visoke tenisice izgledale su novo i skupo. Nakon to je predao neki papiri gospoici Sully, uzvratio mi je pogled. Mahnuo mi je sputenom rukom i pridruio mi se na tribinama. "Pitao sam se kada emo se ponovno sresti", rekao je. "U referadi su shvatili da zadnje dvije godine nisam imao tjelesni. U privatnoj koli on nije obavezan. Sad raspravljaju kako da mi strpaju etiri godine tjelesnog U sljedee dvije. I tako, evo me ovdje. Imam tjelesni prvi i etvrti sat." "Nisi mi rekao zato si se prebacio ovamo", rekla sam. "Izgubio sam stipendiju, a moji roditelji nisu mogli plaati kolarinu." Gospoica Sully puhnula je u zvidaljku. "Pretpostavljam da ta zvidaljka neto znai", rekao mi je Elliot. "Deset krugova oko dvorane bez rezanja zavoja." Ustala sam s tribina. "Jesi li atletiar?" Elliot je poskoio, skakui na nonim prstima. Nekoliko je puta akom probio zrak. Zavrio je aperkatom koji se zaustavio tik pred mojom bradom. Nacerivi se, rekao je: "Atlet? Do sri." "Onda e ti se svidjeti smisao za humor gospoice Sully." Elliot i ja optrali smo deset krugova zajedno, a potom krenuli van, gdje je zrak bio zainjen sablasnom maglom. Kao da mi je zaepila plua, guei me. Nebo je pustilo nekoliko kinih kapi, veoma se trudei dogurati oluju na Coldwater. Bacila sam pogled prema vratima zgrade, ali znala sam da je to uzalud; gospoica Sully bila je tvrdokorna. "Trebam dva kapetana tima za softball", viknula je. "Dajte, ivnite. Da vidimo ruke u zraku! Bolje vam je da se javite ili u ja odrediti timova a nisam ba uvijek fer." Elliot podigne ruku. "U redu", ree mu gospoica Sully. "Doi ovamo, na kunu bazu. A kako bi bilo... Marcie Millar kao kapetan crvenog tima." Marcie pogledom odmjeri Elliota. "Navali."

"Elliote, poni, odaberi prvoga", ree gospoica Sully. Spojivi prste ispred brade, Elliot je prouavao razred kao da procjenjuje na udaraki i obrambeni talent prema tome kako izgledamo. "Nora", ree. Marcie zabaci glavu i nasmije se. "Hvala", ree Elliotu, uputivi mu otrovan osmijeh koji je, iz meni nedokuivih razloga, oparavao suprotni spol. "Na emu?" zapita Elliot. "Na tome to si nam prepustio pobjedu." Marcie uperi prst u mene. "Postoji stotinu razloga zato sam ja navijaica, a Nora nije. Koordinacija je na vrhu popisa." Pogledala sam Marcie stisnutim oima, a zatim prila Elliotu i navukla plavi prsluk preko glave. "Nora i ja smo prijatelji", ree Elliot Marcie mirno, gotovo hladno. Pretjerao je, ali nisam ga kanila ispravljati. Marcie je izgledala kao da ju je netko polio kantom ledene vode, a ja sam uivala u tome. "To je zato to nisi upoznao nikog boljeg. Poput mene." Marcie omota kosu oko prsta. "Marcie Millar. Ubrzo e uti sve o meni." Ili joj se kapak trznuo, ili mu je namignula. Elliot nije odgovorio ba nita i time podigao moje miljenje o njemu. Manji frajer pao bi na koljena i poeo kumiti Marcie za bilo kakvu mrvu pozornosti koju mu se udostoji pruiti. "Hoemo li stajati ovdje cijelo jutro i ekati da pone kia ili idemo na posao?" zapita gospoica Sully. Nakon podjele na timove, Elliot je poveo na tim do nae klupe i odredio redoslijed udaranja. Pruivi mi palicu, gurnuo mi je kacigu na glavu. "Ti si prva, Grey. Samo treba osvojiti jednu bazu." Zamahnuvi za probu i umalo ga pritom udarivi, rekla sam: "Ali ba ali ba sam raspoloena za to da optrim sve baze." "Doi emo i do toga." Usmjerio me na kunu bazu. "Zakorai prema lopti i zamahni svom snagom." Balansirala sam palicu na ramenu, razmiljajui o tome kako sam moda trebala bolje paziti tijekom World Seriesa. Dobro, moda sam trebala gledati World Series. Kaciga mi je spala nisko na oi i odgurnula sam je uvis, nastojei odmjeriti unutranje polje, koje se gubilo ispod sablasnih koprena magle.

Marcie Millar zauzela je svoje mjesto na bacakom breuljku. Loptu je drala ispred sebe i primijetila sam da mi pokazuje srednji prst. Uputila mi je jo jedan otrovan osmijeh i poslala mi loptu u visokom luku. Okrznula sam je, zavitlavi je u blato s krive strane prekrajne linije. "To je udarac!" doviknula je gospoica Sully sa svog poloaja izmeu prve i druge baze. Elliot je zaurlao s klupe: "Ova je imala puno spina - baci joj istu!" Trebao mi je koji trenutak da shvatim da se obraa Marcie, a ne meni. Lopta je ponovno krenula iz Marciene ruke, ocrtavajui luk po turobnom nebu. Zamahnula sam, isti promaaj. "Drugi udarac", rekao je Anthony Amowitz kroz hvataku masku. Otro sam ga pogledala. Odmaknula sam se za korak od baze i jo nekoliko puta zamahnula za probu. Zamalo sam udarila Elliota koji mi je priao odostraga. Obgrlio me i primio palicu, njegove ruke bile su usporedno s mojima. "Daj da ti pokaem", rekao mi je na uho. "Ovako. Osjea ovo? Opusti se. Sad zaokreni kukove - sve je u kukovima." Osjetila sam kako mi se lice zaarilo zbog toga to nas je gledao cijeli razred. "Mislim da sam shvatila, hvala." "Naite sobu!" doviknula nam je Marcie. Svi su se obrambeni igrai nasmijali. "Kad bi joj bacila potenu loptu", uzvratio joj je Elliot, "ona bi je udarila." "Ja dobro bacam." "Ona dobro udara." Elliot je spustio glas, obrativi se samo meni. "Prestani je gledati u oi im ispusti loptu. Njezine lopte nisu iste, pa e se morati potruditi da ih pogodi." "Zadravamo igru, ljudi!" vikne gospoica Scully. U taj as pozornost mi je privuklo neto na parkiralitu iza nae klupe. Uinilo mi se da me netko zazvao imenom. Okrenula sam se, no ve sam tada shvatila da moje ime nije bilo izreeno naglas. Bilo mi je mirno izgovoreno u mislima. Nora. Patch je nosio ispranu plavu iltericu, a prste je provukao kroz mreastu ogradu, naslonivi se na nju. Nije imao kaput, unato vremenu.

Samo crnina od glave do pete. Oi su mu bile neprozirne i nepristupane dok me gledao, no naslutila sam da se tota zbivalo iza njih. Jo jedan niz rijei prikrao se u moj um. Poduke iz udaranja? Kako... slatko. Duboko sam udahnula da se umirim i rekla samoj sebi da mi se te rijei priviaju. Jer u suprotnom morala bih razmotriti mogunost da mi Patch moe ubacivati misli u glavu. to nije bilo mogue. Jednostavno nije. Osim ako sam halucinirala. A to me plailo vie od pomisli da je prevladao uobiajene naine komunikacije i da mi se, ako poeli, moe obraati, a da uope ne otvori usta. "Grey! Pazi na igru!" Trepnula sam, prenuvi se ba na vrijeme da ugledam loptu kako se okree po zraku prema meni. Zamahnula sam unatrag, a tada sam zaula jo jedan curak rijei: Ne... jo. Zastala sam, ekajui da lopta doe do mene. Kad je poela padati, zakoraila sam prema prednjem kraju baze. Udarila sam iz sve snage. Prolomio se gromoglasan prasak, a palica mi je zadrhtala u rukama. Lopta je sunula prema Marcie, koja je pala ravno na dupe. Proavi izmeu meubaze i druge baze, lopta se odbila o travu vanjskog polja. "Tri!" povikao je moj tim s klupe. "Tri, Nora!" Potrala sam. "Baci palicu!" vritali su. Zavitlala sam je nastranu. "Ostani na prvoj bazi!" Nisam ostala. Nagazivi na ugao prve baze, zaobila sam je, sprintajui prema drugoj. Loptu je sada imao lijevi vanjski, u poziciji da me izbaci iz igre. Oborila sam glavu, radila rukama i pokuala se sjetiti kako profii na sportskim programima ulijeu u bazu. Na noge? Na glavu? Stanu, unu i naprave kolut naprijed? Letei prema igrau druge baze, lopta se gubila iz mog vida. Uzbueno skandiranje rijei "Baci se!" dopiralo je s klupe, ali ja se jo nisam odluila na to u pasti u blato - na tenisice ili na ruke.

Igra druge baze uhvatio je loptu u letu. Bacila sam se na glavu, rairenih ruku. Rukavica se pojavila niotkud, obruivi se na mene. Udarila me u lice snano vonjajui na kou. Tijelo mi se strovalilo u blato, a u ustima mi je ostao zalogaj ljunka i pijeska to su mi se topili pod jezikom. "Ispala je!" viknula je gospoica Sully. Prevrnula sam se na bok, pregledavajui si ozljede. Na bedrima sam osjetila udnovato toplo-hladno arenje, a kad sam podignula dres, izgledala su blago reeno kao da mi je netko na njih pustio dvije make. Doepavi do klupe, svalila sam se na nju. "Zgodno", ree Elliot. "Moja vratolomija ili moja razderana noga?" Privinuvi koljeno uz prsa, njeno sam pokuavala otresti to vie blata. Elliot se nagnuo ustranu i puhnuo mi u koljeno. Nekoliko veih komada blata palo je na tlo. Uslijedio je trenutak neugodne tiine. "Moe hodati?" upitao je. Ustavi, dokazala sam da se jo uvijek mogu sluiti nogom, premda je bila sva u blatu i ogrebotinama. "Odvest u te medicinskoj sestri, ako hoe. Da te previje", rekao je. "Ne, stvarno, dobro sam." Bacila sam pogled prema mjestu na kojem sam prije vidjela Patcha. Vie nije bio ondje. "Ono kod ograde bio je tvoj deko?" upita Elliot. Zaudilo me to je Elliot primijetio Patcha. Bio mu je okrenut leima. "Nije", rekla sam. "Samo prijatelj. Zapravo, ak ni to. Partner na biologiji." "Pocrvenjela si." "Valjda od vjetra." Patchev glas jo je odjekivao u meni. Srce mi je radilo bre, ali barem mi se krv rashladila. Je li se on to meni izravno obratio u mislima? Postoji li izmeu nas neka neobjanjiva veza koja to omoguuje? Ili silazim s uma? Elliot se nije doimao posve uvjereno. "Sigurna si da izmeu vas dvoje nema nita? Ne elim ganjati zauzetu djevojku." "Nita." Barem nita to ja kanim dopustiti. ekaj. to je Elliot rekao? "Molim?" rekla sam. On se nasmijeio. "Luka Delphic ponovno se otvara u subotu naveer, pa Jules i ja razmiljamo da odemo onamo. Vrijeme ne bi trebalo biti previe runo. Moda biste ti i Vee htjele s nama?"

Naas sam razmislila o tom pozivu. Bila sam prilino sigurna da e me Vee ubiti ako odbijem Elliota. Osim toga, izlazak s Elliotom uinio mi se dobrim nainom da se rijeim te neugodne privlanosti prema Patchu. "Zvui kao plan", rekla sam.

POGLAVLJE 7

Bila je subota uveer, a Dorothea i ja bile smo u kuhinji. Upravo je stavila vatrostalnu posudu u penicu i pregledavala je popis zadataka koji je moja mama magnetom privrstila na hladnjak. "Zvala je tvoja majka. Nee doi kui do nedjelje kasno naveer", ree Dorothea dok je trljala sudoper Ajaxom tako jako da je mene zabolio lakat. "Ostavila je poruku na sekretarici. eli da je nazove. Zove je svake noi prije spavanja?" Sjedila sam na tronocu i jela pecivo s maslacem. Ba sam odgrizla golem zalogaj, a sad me Dorothea gledala kao da eka odgovor. "Mmmmm", rekla sam, kimnuvi. "Danas je dolo pismo iz kole." Bradom je pokazala hrpicu poiljaka na pultu. "Zna moda zbog ega?" Slegnula sam ramenima to sam nevinije mogla i rekla: "Nemam pojma." No prilino sam dobro nasluivala o emu se radilo. Prije dvanaest mjeseci otvorila sam ulazna vrata policiji. Imamo loe vijesti, rekli su. Sprovod mog oca uslijedio je tjedan dana kasnije. Nakon toga, svakog ponedjeljka poslijepodne, u zakazanom terminu, odlazila sam dr. Hendricksonu, kolskom psihologu. Zadnje sam dvije seanse preskoila i ako ovaj tjedan ne donesem isprinicu, bit u u gabuli. Pismo je najvjerojatnije bilo upozorenje. "Ima planove za veeras? Ti i Vee imate neto na umu? Moda neki film tu u kui?" "Moda. Zbilja, Dorth, mogu ja oistiti taj sudoper kasnije. Doi, sjedni i... dovri drugu polovicu mog peciva." Dorotheina siva puna raspala se dok je ribala. "Sutra idem na neku konferenciju", rekla je. "U Portland. Predavat e doktorica Melissa Sanchez. Ona kae da mislima postaje vie seksi. Hormoni su jake droge. Ako im ne kaemo to elimo, osveuju se. Rade protiv nas." Dorothea se okrenula, uperivi bocu Ajaxa prema meni kako bi to naglasila. "Sad se ujutro probudim i odem do ogledala s crvenim ruem. 'Ja sam seksi', napiem. 'Mukarci me ele. ezdeset pet godina je kao ponovo dvadeset pet.'"

"Misli da funkcionira?" upitala sam, silno se trudei da zatomim osmijeh. "Funkcionira", trezveno ree Dorothea. Polizala sam maslac s prstiju, odugovlaei u potrazi za prikladnim odgovorom. "Znai, vikend e provesti u ponovnom osmiljavanju svoje seksi strane." "Svaka ena treba ponovno osmiljavati svoju seksi stranu - svia mi se to. Moja je ki poveala grudi. Rekla je da je to uinila zbog sebe, ali koja si ena ugrauje cice zbog sebe? One su teret. Napravila si je cice za nekog mukarca. Nadam se da ti ne radi gluposti zbog nekog deka, Nora." Priprijetila mi je prstom. "Vjeruj mi, Dorth, nema deki u mom ivotu." Dobro, moda su dvojica vrebala iz prikrajka, kruila oko mene izdaleka, ali kako nijednoga od njih nisam dobro poznavala, a jedan me usto i plaio, osjeala sam se sigurnije zamirivi i pravei se da ih nema. "To je i dobro i loe", rekla je Dorothea prijekorno. "Nae krivog deka, prizove nevolje. Nae pravog deka, nae ljubav." Glas joj se nostalgino ublaio. "Kad sam ja bila mlada djevojka u Njemakoj, morala sam birati izmeu dva deka. Jedan je bio jako zloest. Drugi je bio moj Henry. U sretnom smo braku ve etrdeset i jednu godinu." Bilo je vrijeme za promjenu teme. "Kako je, ovaj, tvoje kume... Lionel?" Razrogaila je oi. "Svia ti se mali Lionel?" "Neeee." "Mogu neto srediti..." "Ne, Dorothea, stvarno. Hvala ti, ali... sad bih se radije bavila svojim ocjenama. elim se upisati na neki vrhunski fakultet." "Ako ikad bude..." "Rei u ti" Dovrila sam pecivo uz monoton zvuk Dorotheina brbljanja, uz povremeno kimanje ili ubacivanje "a-ha" kad god bi zastala toliko da prieka moj odgovor. Bila sam zaokupljena dvoumljenjem o tome jesam li se te veeri uistinu eljela nai s Elliotom ili ne. Isprva je taj dogovor zvuao kao sjajna zamisao. No to sam vie razmiljala o njemu, to me vie obuzimala sumnja. Poznavala sam Elliota tek dva dana, prvo. I nisam bila sigurna to bi rekla moja mama, drugo. Ve je bilo kasno, a do Delphica je bilo najmanje pola sata vonje. Jo vanije, vikendi u Delphicu bili su na glasu kao divlji. Telefon je zazvonio i na identifikatoru poziva pojavio se Veein broj.

"Imamo li kakav plan za veeras?" eljela je znati. Zaustila sam, paljivo odvagujui odgovor. Nakon to kaem Vee za Elllotov poziv, vie nee biti uzmaka. Vee je vrisnula. "O ovjee! O joj, o joj, o joj. Upravo sam prolila lak za nokte po kauu. Priekaj me, idem po papirnate ubruse. Otapa li voda lak za nokte?" Vratila se asak kasnije. "Mislim da sam unitila kau. Veeras moramo izai. Ne elim biti ovdje kad moje najnovije sluajno umjetniko djelo bude otkriveno." Dorothea se bila preselila niz hodnik u kupaonicu. Nisam eljela provesti cijelu veer sluajui je kako stenje iznad sanitarija dok ih isti, pa sam donijela odluku. "to misli o luci Delphic? Elliot i Jules idu. Hoe se nai s nama." "Pa to odmah nisi rekla! To je kljuan podatak, Nora. Dolazim po tebe za petnaest minuta." Ostala sam na telefonu iz kojeg je izlazio zvuk slobodnog biranja. Otila sam gore i navukla udobnu bijelu majicu od kamira, tamne traperice i tamnoplave mokasine za vonju. Prstom sam oblikovala kosu oko lica, onako kako sam navikla sreivati svoje prirodne uvojke i... voila! Donekle pristojne spirale. Udaljila sam se od zrcala da se dvaput odmjerim od glave do pete i proglasila svoj izgled negdje izmeu nehajnog i gotovo seksi. Tono petnaest minuta kasnije, Vee je uletjela s Neonom na moj kolni prilaz i odsjeno potrubila. Meni je trebalo deset minuta vonje do njezine kue, no ja sam obino pazila na ogranienje brzine. Vee je razumjela rije brzina, ali ogranienje nije bilo u njezinu vokabularu. "Idem u luku Delphic s Vee", doviknula sam Dorothei. "Ako mama nazove, moe joj to prenijeti?" Dorothea je izala iz kupaonice gegajui se. "Skroz u Delphic? Ovako kasno?" "Dobar provod na konferenciji!" rekla sam, utekavi kroz vrata prije nego to se stigne usprotiviti ili nazvati mamu. Veeina plava kosa bila je skupljena u visok konjski rep iz kojeg su se prosipali veliki, raskoni uvojci. Zlatni koluti ljuljali su joj se na uima. Ru crven kao trenja. Crna maskara koja izduuje trepavice. "Kako to uspijeva?" zapitala sam. "Imala si pet minuta da se spremi."

"Uvijek spremna." Vee me zabljesne smijekom. "Ja sam san svakog izviaa." Kritiki me pogledala. "to je?" rekla sam. "Noas se nalazimo s dekima." "U toku sam, da." "S dekima koji vole cure koje izgledaju kao... cure." Podigla sam obrve. "A kako ja izgledam?" "Kao da si izala iz kade i zakljuila da je ve i to dovoljno da izgleda pristojno. Nemoj me krivo shvatiti. Odjea je dobra, kosa je u redu, ali ostatak... Evo ti." Zavukla je ruku u torbicu. "Kako sam ja dobra prijateljica, posudit u ti ru. I maskaru, ali samo ako se zakune da nema neku zaraznu onu bolest." "Ja nemam onu bolest!" "Moram se osigurati." "Hvala, neu." Vee zine, napola u ali, napola ozbiljno. "Osjeat e se gola bez toga!" "Zvui ba kao izgled koji bi se tebi svidio", rekla sam. Istini za volju, imala sam zbrkane osjeaje oko toga to se nisam naminkala. Ne zbog toga to se doista jesam osjeala pomalo gola, ve zbog toga to mi je prijedlog da se ne minkam dao Patch. Kako bih obodrila samu sebe, rekla sam si da moje dostojanstvo nije na kocki. Kao ni moj ponos. Dobila sam prijedlog i imala dovoljno otvoren um da ga iskuam. Nisam htjela priznati da sam ga odluila isprobati ba one noi kad sam znala da neu vidjeti Patcha. Pola sata kasnije Vee nas je provezla ispod ulaza luke Delphic. Morale smo parkirati na najudaljenijem dijelu parkiralita zbog velike guve u vikendu otvorenja. Smjeten na samoj obali, Delphic nije na glasu po blagoj klimi. Puhao je lagan vjetar, vitlajui vreice kokica i omote slatkia oko Veeinih i mojih glenjeva dok smo hodale prema blagajni za ulaznice. Drvee je odavno izgubilo lie, a grane su se nadvijale nad nas poput iaenih prstiju. U luci Delphic svakoga su ljeta tretali lunapark, festivali, tandovi za proricanje sudbine, ciganski svirai i cirkus nakaza. Nikad nisam bila sigurna jesu li te deformacije na ljudima prave ili umjetne. "Jednu odraslu, molim", rekla sam eni za pultom gdje su se prodavale ulaznice. Uzela je moj novac i gurnula mi narukvicu kroz prozori. Potom

se nasmijeila, pokazavi plastine bijele vampirske zube s crvenim mrljama od rua. "Lijepo se provedite", rekla je suzdrano. "I ne zaboravite isprobati na preureeni vlak." Kvrcnula je po svojoj strani stakla, prstom nam pokazavi hrpu planova parka i letaka. Dohvatila sam jedan primjerak dok sam prolazila kroz rotirajua vrata. Na letku je pisalo: NAJNOVIJA SENZACIJA LUNAPARKA DELPHIC! PREUREEN I RENOVIRAN ARKANEO! PADNITE IZ MILOSTI TRIDESET METARA OKOMITIM SPUSTOM. Vee je proitala letak preko mog ramena. Noktima mi je umalo probila Kou na nadlaktici. "Moramo na to!" ciknula je. "Na kraju", obeala sam, u nadi da e zaboraviti na tu atrakciju ako prije nje isprobamo sve ostale. Ve se godinama nisam bojala visine, vjerojatno zbog toga to sam je uredno izbjegavala. Nisam bila sigurna da sam spremna provjeriti je li vrijeme izbrisalo taj moj strah. Nakon velikog kola, elektrinih autia, vrtuljka s leteim ilimima i nekoliko tandova s igrama, Vee i ja zakljuile smo da je vrijeme da potraimo Elliota i Julesa. "Hmm", ree Vee, ogledavajui se u oba smjera staze koja je ila oko parka. Podijelile smo zamiljen trenutak utnje. "Igranica", rekoh ja naposljetku. "Dobra odluka." Tek smo prole kroz vrata igranice, a ve sam ga spazila. Ne Elliota. Ne Julesa. Patcha. Naas je podignuo pogled sa svoje videoigrice. Ista ilterica koju je nosio kad sam ga vidjela na tjelesnom zastirala mu je vei dio lica, no bila sam uvjerena da sam ugledala titraj osmijeha. Na prvi pogled djelovao je prijateljski, ali onda sam se sjetila kako mi je uao u misli i smrzla se do kostiju. Ako me srea sluila, Vee ga nije primijetila. Postrance sam je vodili kroz guvu kako bi nam Patch nestao iz vida. Nije mi ni najmanje trebalo da sad predloi da mu priemo i zapodjenemo razgovor.

"Eno ih!" ree Vee, maui rukom visoko iznad glave. "Jules! Elliot! Ovamo!" "Dobra veer, dame", ree Elliot, probijajui se kroz guvu. Jules je iao za njim, doimajui se ushieno poput tri dana stare mesne truce. "Smijem li vas obje astiti Colom?" "Moe", ree Vee. Gledala je ravno u Julesa. "Ja u dijetnu." Jules je promumljao neki izgovor o tome kako mora na zahod i ponovno uronio u guvu. Pet minuta kasnije Elliot se vratio s Colama. Kad nam ih je podijelio, protrljao je ruke i pogledom obuhvatio prostoriju. "Odakle da ponemo?" "A to s Julesom?" upita Vee. "Pronai e nas." "Zrani hokej", rekoh ja brzo. Zrani hokej nalazio se na drugom kraju igranice. to dalje od Patcha, to bolje. Uvjeravala sam samu sebe da je sluajnost to je tu, ali moji se nagoni s time nisu slagali. "Ooo, vidi!" ubaci Vee. "Stolni nogomet!" I ve je vijugala prema slobodnom stolu. "Jules i ja protiv vas dvoje. Gubitnici aste pizzom." "Poteno", ree Elliot. Stolni nogomet bio bi u redu da taj stol nije bio veoma blizu mjesta gdje je za svojom igrom stajao Patch. Rekla sam si da se neu obazirati na nj. Budem li mu neprestano okretala lea, neu niti primijetiti da je ondje. Moda ga Vee nee zamijetiti. "Hej, Nora, nije li ono Patch?" zapita Vee. "Hmm?" rekoh ja nevino. Pokazala je prstom. "Ono ondje. To je on, zar ne?" "Sumnjam. Onda, Elliot i ja smo bijeli?" "Patch je Norin partner na biologiji", objasni Vee Eliottu. Kradom mi je namignula, ali sloila je nevino lice im ju je Elliot pogledao. Ja sam joj lagano, ali odluno odmahnula glavom, dajui joj znak - prestani. "Stalno gleda ovamo", ree Vee tie. Nagnula se preko stola za nogomet kako bi na razgovor izgledao privatno, ali aputala je toliko glasno da je Elliot nije mogao ne uti. "Sigurno se pita to radi ovdje s..." Kimnula je prema Elliotu. Zatvorila sam oi i zamislila kako lupam glavom o zid. "Patch je bio vrlo jasan u vezi s tim da bi Nori volio biti i vie od partnera na biologiji", nastavi Vee. "Nije da bi ga itko zbog toga mogao kriviti."

"A da?" ree Elliot, uputivi mi pogled koji je odavao da nije iznenaen. To je cijelo vrijeme slutio. Primijetila sam da mi se primaknuo za korak. Vee mi je dobacila pobjedniki osmijeh. Zahvali mi kasnije, znaio je. "Nije tako", ispravila sam je. "Nego..." "Dvaput gore", ree Vee. "Nora misli da je on uhodi. Jo malo i uplest e se policija." "Hoemo li igrati?" rekoh ja glasno. Bacila sam lopticu na sredinu stola. Nitko nije niti primijetio. "eli li da ja porazgovaram s njim?" zapita me Elliot. "Objasnit u mu da ne traimo kavgu. Rei u mu da si ovdje sa mnom, pa ako mu je to problem, neka ga raspravi sa mnom." Nisam htjela da razgovor krene u tom smjeru. Nipoto. "to se dogodilo Julesu?" rekla sam. "Ve dugo ga nema." "Da, moda je upao u koljku", ree Vee. "Dopusti da popriam s Patchem", ree Elliot. Premda sam cijenila njegovu panju, nije mi se sviala zamisao da se Elliot suoi s Patchem. Patch je bio faktor X: nedodirljiv, straan i nepoznat. Tko zna to bi mogao uiniti? Elliot je bio suvie drag da bi ga se slalo na Patcha, "On me ne plai", ree Elliot, kao da opovrgava moje misli. U tome se Elliot i ja oito nismo slagali. "Loa zamisao", rekoh. "Sjajna zamisao", ree Vee. "Inae bi Patch mogao postati... nasilan. Sjea se zadnji put?" Zadnji put?! neujno sam joj izustila. Nisam imala pojma zato Vee to radi, osim to je bila sklona od svega praviti to je mogue veu dramu. Njezina predodba o drami odgovarala je mojoj predodbi o uasnu ponienju. "Bez uvrede, ali zvui kao da je tip bolesnik", ree Elliot. "Daj mi dvije minute s njim." Krenuo je prema njemu. "Ne!" rekoh, povukavi ga za rukav da ga zaustavim. "On bi, ovaj, mogao bi opet postati nasilan. Ja u to srediti." Pogledala sam Vee stisnutim oima. "Sigurna si?" ree Elliot. "Ja bih to uinio s velikim zadovoljstvom. "Mislim da je bolje da to uje od mene."

Obrisala sam dlanove o traperice i, udahnuvi koliko sam mogla smireno, krenula prema Patchu, svega nekoliko igraih konzola dalje. Nisam imala pojma to da mu kaem kad stignem do njega. Nadala sam se samo kratku pozdravu. Zatim bih se mogla vratiti i uvjeriti Elliota i Vee kako je sve pod kontrolom. Patch je bio odjeven kao i obino: crna majica, crne traperice i tanak srebrni lani koji mu je svjetlucao na tamnom tenu. Rukavi su mu bili zasukani du podlaktica i vidjela sam kako mu miii rade dok pritie gumbe. Bio je visok, vitak i vrst, i ne bi me udilo kad bi ispod odjee imao nekoliko oiljaka, suvenira iz ulinih tunjava i kojekakvog neodgovornog vladanja. Nije da sam mu eljela zaviriti ispod odjee. Kad sam stigla do Patcheve konzole, dlanom sam je potapala sa strane da privuem njegovu pozornost. Najmirnijim glasom koji sam smogla, rekla sam: "Pacman? Ili Donkey Kong?" Zabravo, izgledalo je malo nasilnije i vie vojniki. Osmijeh mu se polagano razlio licem. "Bejzbol. Moe stati iza mene i malo mi pomoi?" Na ekranu su se rasprskavale vatrene bombe, a tijela su vritei letjela zrakom. To oito nije bio bejzbol. "Kako se zove?" upita Patch, gotovo neprimjetno trgnuvi glavom prema stolnom nogometu. "Elliot. Sluaj, moram skratiti. ekaju me." "Jesam li ga ve vidio?" "Nov je. Upravo se prebacio." "Prvi tjedan u koli, a ve je naao prijatelje. Srekovi." Pogledao me krajikom oka. "Mogao bi imati mranu i opasnu stranu o kojoj ne znamo nita." "ini se da je to moja specijalnost." Priekala sam da shvati na to sam mislila, ali on je rekao samo: "Jesi za partiju?" Nakrivio je glavu prema stranjem dijelu igranice. Kroz guvu uspjela sam nazrijeti stolove za biljar. "Nora!" viknula je Vee. "Doi ovamo. "Elliot me rastura kao beba zveku!" "Ne mogu", rekla sam Patchu.

"Ako ja pobijedim", rekao je kao da ne dolazi u obzir da ga odbijem, "rei e Elliotu da je neto iskrsnulo. Rei e mu da veeras vie nisi slobodna." Nisam si mogla pomoi; bio je uasno arogantan. "A ako ja pobijedim?" Pogledao me od glave do pete. "Mislim da se ne trebamo brinuti." Prije nego to sam se uspjela svladati, udarila sam ga akom po ruci. "Pazi", rekao je muklim glasom. "Mogli bi pomisliti da oijukamo." Htjela sam se iva pojesti jer upravo smo to i inili. No nisam bila kriva ja - nego Patch. Pored njega obuzimale su me zbunjujue suprotne elje. Dio mene htio je pobjei od njega vritei Poar! A lakoumniji dio mene bio je na kunji vidjeti koliko mu se mogu pribliiti, a da se ne... zapalim. "Jedna partija biljara", nagovarao me. "Ovdje sam s nekim drugim." "Ti kreni prema stolovima za biljar. Ja u to srediti." Prekriila sam ruke u nadi da izgledam strogo i pomalo ljutito, no Istovremeno morala sam se ugristi za usnicu kako ne bih pokazala malo pozitivniju reakciju. "to e uiniti? Potui se s Elliotom?" "Ako bude potrebno." Bila sam gotovo sigurna da se ali. Gotovo. "Upravo se oslobodio jedan biljarski stol. Idi ga zauzeti." Ako... se... usuuje. Ukipila sam se. "Kako si to izveo?" Kako nije odmah zanijekao, osjetila sam trecaj panike. To je bilo stvarno. On je tono znao to ini. Dlanovi su mi se orosili znojem. "Kako si to izveo?" ponovila sam. Lukavo mi se nasmijeio. "Izveo to?" "Nemoj", upozorila sam ga. "Nemoj se praviti da to ne ini." Naslonio se ramenom na konzolu i spustio pogled na mene. "Reci mi to to navodno inim." "Moje... misli." "to s njima?" "Prestani, Patch." Teatralno se osvrnuo oko sebe. "Ne misli valjda - da ti se obraam u mislima? Svjesna si koliko ludo to zvui?"

Progutavi knedlu, rekla sam najmirnijim glasom koji sam uspjela izvui: "Plai me i nisam sigurna da si dobar za mene." "Mogao bih promijeniti tvoje miljenje." "Noooora!" viknula je Vee glasnije od buke glasova i elektronikih piskova. "Naemo se kod Arkanela", ree Patch. Ustuknula sam. "Ne", rekla sam automatski. Patch me zaobiao s lea i kraljenicom mi je prola jeza. "ekat u te", apnuo mi je na uho. Zatim je izaao iz igranice. Vratila sam se do stolnog nogometa posve omamljena. Elliot se naginjao nad stol s izrazom natjecateljske usredotoenosti na licu. Vee je podvriskivala i smijala se. Jules se jo nije vratio. Vee je podignula pogled s igre. "Onda? to je bilo? to ti je rekao?" "Nita. Rekla sam mu da nas ne gnjavi. Otiao je." Glas mi je zvuao tupo. "Nije izgledao ljutito kad je otiao", ree Elliot. "to god da si mu rekla, sigurno je upalilo." "Ba teta", ree Vee. "Nadala sam se neemu uzbudljivom." "Moemo li sad igrati?" zapita Elliot. "Gladan sam teko osvojene pizze." "Da, samo kad bi se Jules vratio", ree Vee. "Pomalo mi se ini da nas ne voli. Stalno nestaje. Pomalo mi se ini da je to neverbalni znak." "Zeza se? Vi ste njemu jako drage", ree Elliot odvie ushieno. "Samo to sporo prihvaa strance. Idem ja po njega. Ostanite ovdje." im smo Vee i ja ostale same, rekla sam: "Ti zna da u te ubiti, zar ne?" Vee je podignula dlanove i ustuknula. "Napravila sam ti uslugu. Elliot je podivljao za tobom. Kad si otila, rekla sam mu, kao, da te deset frajera zove svake veeri. Da si mu vidjela lice. Jedva je svladao ljubomoru."

POGLAVLJE 8

Prostenjala sam. "To je zakon ponude i potranje", ree Vee. "Tko bi rekao da e nam ekonomija dobro doi?" Pogledala sam prema vratima igranice. "Treba mi neto." "Treba ti Elliot." "Ne, treba mi eer. Puno eera. Treba mi eerna vuna." Trebala mi je gumica dovoljno velika da izbrie sve dokaze o Patchu iz mog ivota. Osobito obraanje u mislima. Zadrhtala sam. Kako je to radio? I zato meni? Osim ako... mi se privialo. Ba kao to mi se prividjelo da sam udarila nekoga Neonom. "I meni bi dobro dolo malo eera", ree Vee. "Vidjela sam jedan takav tand pored ulaza u park, kad smo dolazile. Ja u ostati ovdje da Jules i Elliot ne pomisle da smo pobjegle, a ti odi po eernu vunu." Izaavi, vratila sam se do glavnog ulaza, no kad sam pronala tand sa eernom vunom, pozornost mi je odvukao prizor neto dalje niz stazu. Arkaneo se izdignuo iznad kronji stabala. Zmija od vagona prozujala je svjetleim tranicama i obruila se, nestavi iz vida. Zapitala sam se zato Patch eli da se naemo. Osjetila sam gr u elucu i vjerojatno sam to trebala smatrati odgovorom, no unato svojim najboljim namjerama, nala sam se kako idem dalje stazom prema Arkanelu. Drala sam se tempa gomile pjeaka, ne skreui pogled s udaljenih tranica Arkanela koje su vijugale nebom. Vjetar vie nije bio svje, ve leden, no to nije bio razlog moje sve vee nelagode. Onaj osjeaj mi se vratio. Onaj hladan, jeziv osjeaj da me netko promatra. Osvrnula sam se na obje strane. Nieg neobinog u perifernom vidnom polju. Okrenula sam se za punih 180 stupnjeva. Nedaleko iza mene, stojei na maloj zelenoj povrini punoj stabala, jedan se lik s kapuljaom okrenuo i nestao u tami.

Dok mi je srce ubrzano kucalo, pretekla sam oveu grupu pjeaka, poveavajui udaljenost izmeu sebe i tog luga. Nakon nekoliko krupnih koraka ponovno sam se osvrnula. Nisam uoila nikoga tko bi me pratio. Kad sam se okrenula naprijed, sudarila sam se s nekime. "ao mi je!" ispalila sam, pokuavajui vratiti ravnoteu. Patch mi se nacerio svisoka. "Meni je teko odoljeti." Trepnula sam, podignuvi pogled prema njemu. "Pusti me na miru." Pokuala sam ga zaobii, ali uhvatio me za lakat. "to je bilo? Izgleda kao da e povraati." "Ti tako djeluje na mene", odbrusila sam mu. Nasmijao se. Poeljela sam ga utnuti u cjevanicu. "Dobro bi ti dolo pie." Jo me drao za lakat, pa me povukao prema kolicima s limunadom. No ja sam ukopano stajala. "eli mi pomoi? Ne prilazi mi." Odmaknuo mi je uvojak s lica. "Svia mi se tvoja kosa. Svia mi se kad podivlja, Kao da vidim jednu stranu tebe koju bi trebala ee pokazivati." Bijesno sam zagladila kosu. im sam shvatila da izgledam kao da se pokuavam urediti za njega, rekla sam: "Moram ii. Vee me eka." Uznemogla stanka. "Pretpostavljam da se vidimo u koli u ponedjeljak." "Doi na Arkanela sa mnom." Zabacila sam glavu, pogledavi uvis. Reski krici odjekivali su prema dolje dok su vagoni tutnjali tranicama. "Sjedala su za dvoje." Osmijeh mu se pretvorio u razvueno, drsko cerekanje. "Ne." Nema teorije. "Ako bude stalno bjeala od mene, nikad nee shvatiti to se zapravo dogaa." Zbog te sam primjedbe istog asa trebala pobjei. Ali nisam. Patch kao da je tono znao to treba rei kako bi potaknuo moju znatielju. Tono to treba rei, tono u pravom trenutku. "to se dogaa?" zapitala sam. "Samo je jedan nain da sazna." "Ne mogu. Bojim se visine. Osim toga, eka me Vee." Samo, odjednom me pomisao da se naem tako visoko u zraku nije plaila. Ne vie.

Apsurdno, svijest o tome da u biti s Patchom navela me da se osjetim sigurno. "Ako izdri cijelu vonju bez vritanja, rei u Treneru da nas razmjesti." "Ja sam ve pokuala. Nee popustiti." "Moda sam ja uvjerljiviji od tebe." Ovu sam primjedbu doivjela kao osobnu uvredu. "Ja ne vritim", rekla sam. "Ne zbog atrakcija u lunaparku." Ne zbog tebe. Hodajui ukorak s Patchem, dola sam do kraja reda koji je vodio prema Arkanelu. Daleko gore, u nonom nebu, val krikova uzdigao se, pa zamro. "Nisam te jo nikad vidio u Delphicu", ree Patch. "Ti si esto ovdje?" Upamtila sam da vikendima vie ne zalazim u Delphic. "Duga je pria o meni i ovom mjestu." Na se red pomaknuo kad su se vagoni ispraznili i nova se skupina tragaoca za ushitom ukrcala. "Da pogodim", rekla sam. "Lani si ovdje markirao umjesto da ide u kolu." Bila sam sarkastina, ali Patch je rekao: "Odgovor na to rasvijetlio bi moju prolost. A volio bih je ouvati u tajnosti." "Zato? to ne valja s tvojom prolou?" "Mislim da ovo nije dobar trenutak za razgovor o tome. Moja prolost mogla bi te uplaiti." Prekasno, pomislila sam. Primaknuo mi se i okrznuli smo se nadlakticama, lagan dodir od kojeg su mi se nakostrijeile dlaice na ruci. "Stvari koje trebam priznati ne govore se jeziavoj partnerici iz biologije", rekao je. Ovio me mrzli vjetar i kad sam ga udahnula, ispunio me ledenom hladnoom. No ona se nije mogla usporediti sa studeni koju sam osjetila zbog Patchevih rijei. Patch je bradom pokazao na rampu. "ini se da je red na nas." Gurnula sam rotirajua vrata. Kad smo stigli na platformu za ukrcavanje, jedini preostali slobodni vagoni nalazili su se na samom poetku i na samom kraju vlaka smrti. Patch je poao prema prvom.

Konstrukcija vlaka smrti, renoviranog ili ne, nije mi ulijevala povjerenje. Izgledao je kao da je star vie od sto godina i bio je nainjen od drva koje je provelo mnogo vremena na udaru otre mainske klime. Crtei naslikani na stranicama ulijevali su ga jo manje. Na vagonu koji je Patch odabrao nalazila se kompozicija od etiri slike. Na prvoj se vidjelo kako gomila rogatih demona upa krila mukom anelu koji vriti. Sljedea slika prikazivala je anela bez krila koji ui na nadgrobnoj ploi i izdaleka promatra djecu koja se igraju. Na treoj slici aneo bez krila stajao je blizu te djece, savijenim prstom dozivajui zelenooku djevojicu. Na zadnjoj slici aneo bez krila prolazio je kroz tijelo te djevojice poput duha. Oi djevojice bile su crne, njezin je osmijeh nestao i niknuli su joj rogovi kao u demona s prve slike. Raskoljen mjesec visio je iznad slika. Svrnula sam pogled i pokuala se uvjeriti kako mi noge drhture zbog ledenog zraka. Uvukla sam se u vagon do Patcha. "Tvoja me prolost ne bi preplaila", rekla sam, zakopavajui sigurnosni pojas na krilu. "Pretpostavljam da bih se samo zgrozila." "Zgrozila", ponovio je. Zbog tona njegova glasa uinilo mi se da se sloio s tom optubom. udno, budui da Patch nikad nije loe govorio o sebi. Vagoni su se zakotrljali unatrag, a onda sunuli naprijed. Ne ba glatko, udaljili smo se od platforme, polako gmiui uzbrdo. U zraku se osjetio vonj znoja, hre i slane vode, koji je vjetar donosio s mora. Patch mi je sjedio dovoljno blizu da osjetim njegov miris. Uhvatila sam blagu natruhu mirisnog sapuna od metvice. "Blijeda si", rekao je, nagnuvi se prema meni kako bih ga ula usprkos tropotu tranica. Osjeala sam slabost, ali nisam to priznala. Na vrhu uspona uslijedio je trenutak oklijevanja. Pogled mi je sezao miljama uokolo i vidjela sam kako se okolna tama mijea s iskricama predgraa pa postupno pretvara u mreu portlandske javne rasvjete. Vjetar je zadrao dah, omoguivi vlanom zraku da mi se slegne na koi. Nehotice sam kradom pogledala Patcha. Donekle me tjeilo to ga Imam kraj sebe. Brzo se osmjehnuo. "Boji se, Anele?" Kad sam osjetila kako mi se teite premjeta naprijed, stisnula sam metalnu ipku vijcima privrenu za prednji dio vagona. Oteo mi se uzdrhtali smijeh.

Na vagon poletio je demonskom brzinom, kosa mi se zavijorila odostraga. Zaokret nalijevo, pa nadesno, kloparali smo tranicama. Iznutra sam osjeala kako mi organi lebde i padaju u skladu s vonjom. Pogledala sam dolje, nastojei se usredotoiti na neto to se ne kree. Tako sam primijetila da se moj sigurnosni pojas otkopao. Pokuala sam viknuti Patchu, no hujanje vjetra progutalo mi je glas. Osjetila sam prazninu u trbuhu i jednu sam ruku odvojila od metalne ipke kako bih njome pokuala zakopati pojas oko struka. Vagon je sunuo nalijevo. Ramenom sam udarila Patcha, pritisnuvi ga tako jako da me zaboljelo. Vagon se vinuo uvis i osjetila sam kako se odvojio od tranica, ne sasvim privren za njih. Obruavali smo se. Treperava svjetla du tranica zaslijepila su me; nisam mogla vidjeti na koju stranu tranice zaokreu na kraju pada. Bilo je prekasno. Vagon je naglo sunuo udesno. Osjetila sam kako me presjekla panika i tada se dogodilo. Lijevim ramenom tresnula sam vrata vagona. irom su se otvorila i izletjela sam van, vlak smrti odjurio je dalje bez mene. Zakotrljala sam se tranicama i grabila za neime to bi me zadralo. Nisam napipala nita i prevalila sam se preko ruba, sunovrativi se ravno dolje kroz crni zrak. Tlo je jurilo na mene i otvorila sam usta da zavritim. U sljedeem trenutku kojeg sam bila svjesna, vlaki se kripavo zaustavljao na platformi za iskrcavanje. Ruke su me boljele koliko me snano Patch drao. "E, to ja zovem vriskom", rekao je, nacerivi se. Obamrla, gledala sam ga kako stavlja dlan preko uha, kao da mu u njemu jo uvijek odjekuje moj vrisak. Nimalo sigurna u to to se upravo dogodilo, blenula sam u mjesto na njegovoj ruci gdje sam mu nokti mu ostavila polukrune tetovae na koi. Zatim sam svrnula pogled na svoj sigurnosni pojas. Bio mi je zakopan oko struka. "Moj pojas..." zapoela sam. "Mislila sam..." "to si mislila?" zapita Patch iskreno zainteresiranim glasom. "Mislila sam... da sam ispala iz vagona. Doslovno sam mislila... da u umrijeti." "Mislim da to i jest poanta." Ruke su mi se tresle uz bokove. Koljena su mi blago klecala pod teinom vlastita tijela.

"Pa, izgleda da smo zaglavili kao partneri", ree Patch. Naslutila sam traak pobjede u njegovu glasu. Bila sam suvie omamljena da bih raspravljala. "Arkaneo", promrmljala sam, osvrnuvi se preko ramena na vlaki, koji se ponovno poeo penjati. "To znai aneo na visokom poloaju." Glas mu je bio osjetno samodopadan. "to vie leti, to dublje pada." Zaustila sam, elei rei kako sam uvjerena da sam naas ispala iz vagona i kako su me sile koje nisam kadra objasniti vratile natrag na sigurno, iza sigurnosnog pojasa. Umjesto toga, rekla sam: "Mislim da sam ja vie djevojka za anela uvara." Patch se opet osmjehnuo. Vodei me dolje po prilaznoj stazi, rekao je: "Otpratit u te natrag u igranicu."

POGLAVLJE 9

Probijala sam se kroz guvu u igranici, proavi pored anka i zahoda. Kad sam ugledala stolove za stolni nogomet, Vee nije bilo ni za jednim. Kao ni Elliota i Julesa. "ini se da su otili", ree Patch. U oima mu se moda nazirao traak zadovoljstva. Pa ipak, kod Patcha je to isto tako moglo biti i neto sasvim drugo. "ini se da treba prijevoz." "Vee me ne bi ostavila", rekla sam, propevi se na prste da pogledam preko gomile. "Vjerojatno igraju stolni tenis." Postrance sam se kretala kroz guvu, a Patch me slijedio, naginjui limenku tonika koju je kupio na ulasku. Ponudio je i meni, ali s obzirom na to kako sam se osjeala, nisam bila sigurna da bih ga uspjela zadrati u elucu. Na stolnom tenisu nije bilo ni traga Vee ni Elliotu. "A moda su na fliperima", nabaci Patch. Definitivno se sprdao sa mnom. Osjetila sam kako me oblijeva blago rumenilo. Gdje je Vee? Patch mi je pruio svoj tonik. "Sigurno nee nita popiti?" Svrnula sam pogled s limenke na Patcha. Samo zato to mi se krv ugrijala na pomisao da moja usta dotaknu mjesto gdje su bila njegova, nisam mu to morala i rei. Prekopala sam po torbici i izvukla mobitel. Ekran mu je bio crn i nije se htio upaliti. Nije mi bilo jasno kako se baterija uspjela potroiti kad sam je napunila neposredno prije nego to sam izala. Pritisnula sam gumb, i opet, i opet, ali nije se dogaalo nita. Patch je rekao: "Moja ponuda jo uvijek stoji." Pomislila sam kako bih bila sigurnija kad bih autostopom zaustavili nekog stranca. Jo sam bila uzdrmana onime to se dogodilo na Arkanelu i bez obzira na to koliko puta sam ga pokuala potisnuti, prizor padanja stalno mi se ponavljao u glavi. Padala sam... a onda je vonja zavrila. Sama tako. Nikad nisam doivjela nita stravinije. Gotovo jednako stravina bilo

je to to, kako se inilo, nitko osim mene nije nita vidio. ak ni Patch, koji je sjedio pored mene. Pljesnula sam se dlanom po elu. "Njezin auto. Vjerojatno me eka na parkiralitu." Pola sata kasnije pretraila sam ve cijelo parkiralite. Neona nije bilo. Nisam mogla vjerovati da je Vee otila bez mene. Moda se dogodio neki hitan sluaj. Nisam mogla znati jer nisam mogla pogledati poruke na mobitelu. Pokuavala sam obuzdati emocije, ali ako me stvarno ostavila, u meni je krkalo mnogo ljutnje koja je samo ekala da provali. "Ima li jo kakvih mogunosti?" upita Patch. Ugrizla sam se za usnicu, odvagujui druge mogunosti. Nisam imala drugih mogunosti. Naalost, nisam bila sigurna da sam spremna prihvatiti Patchev prijedlog. Usred bijela dana odisao je opasnou. Noas je odisao monom mjeavinom opasnosti, prijetnje i tajanstvenosti. Na koncu sam uzdahnula i pomolila se da ta odluka ne ispadne pogrena. "Odvest e me ravno kui", rekoh. Ispalo je vie kao pitanje nego kao nareenje. "Ako ti tako eli." Ba sam htjela zapitati Patcha je li primijetio ita neobino na Arkanelu, no zaustavila sam se. Suvie sam se bojala pitati. to ako nisam pala? to ako mi se sve to prividjelo? to ako vidim stvari koje se zapravo ne dogaaju? Prvo tip sa skijakim naoalama. Sada ovo. Bila sam prilino sigurna da je Patchevo obraanje u mislima stvarno, ali sve ostalo? Nisam ba bila naisto. Patch je otiao nekoliko parkiralinih mjesta dalje. Ondje se blistav crn motor oslanjao na svoju noicu. Zajahao ga je i nakrenuo glavu prema sjedalu iza sebe. "Uskai." "Mrak. Divan motor", rekla sam. Lagala sam. Izgledao je kao ulatena smrtonosna zamka. U ivotu nisam sjela na motor, nikad. Nisam bila sigurna da to noas elim promijeniti. "Volim osjeaj vjetra na licu", nastavila sam u nadi da u razmetanjem sakriti svoj uas od brzina veih od sto kilometara na sat, bez iega izmeu sebe i ceste. Imao je samo jednu kacigu - crnu sa zatamnjenim vizirom - i pruio mi ju je.

Uzevi je, prebacila sam nogu preko motora i shvatila koliko se nezatieno osjeam bez iega osim uzanog sjedala ispod sebe. Navukla sam kacigu preko uvojaka i zavezala je ispod brade. "Je li to teko voziti?" upitala sam. Zapravo sam mislila Je li sigurno? "Nije", rekao je Patch, odgovorivi mi i na izgovoreno i na neizgovoreno pitanje. Tiho se nasmijao. "Napeta si. Opusti se." Kad je krenuo s parkiralita, zatekla me eksplozija kretanja; bila sam se drala za njegovu majicu s tek dovoljno tkanine izmeu prstiju da odrim ravnoteu. Sad sam ovila ruke oko njega, zagrlivi ga odostraga. Patch je ubrzavao na autocesti i bedra su mi se stisnula oko njega. Nadala sam se da sam to primijetila samo ja. Kad smo stigli do moje kue, Patch je polako dovezao motor na moj maglom obavijen kolni prilaz, ugasio motor i siao. Ja sam skinula kacigu, oprezno je odloivi na sjedalo ispred sebe, i zaustila neto u stilu Hvala na vonji, vidimo se u ponedjeljak. Te su rijei ishlapile jer je Patch preao kolni prilaz i krenuo stepenicama na trijem. Nisam imala blagog pojma to je naumio. Otpratiti me do vrata? Vrlo mulo vjerojatno. Ali onda... to? Popela sam se na trijem za njim i zatekla ga kod vrata. Gledala sam ga, raspeta izmeu zbunjenosti i sve vee zabrinutosti, kako iz svoga depa Uvlai poznate mi kljueve i gura moj klju od kue u bravu. Spustila sam torbicu s ramena na ruku i otvorila pretinac u kojem sam drala kljueve. Nije ih bilo. "Vrati mi moje kljueve", rekla sam, smetena time to nisam znala kako su se moji kljuevi nali u njegovu posjedu. "Pali su ti u igranici dok si traila mobitel", ree on. "Ne zanima me gdje su mi pali. Vrati mi ih." Patch je podigao ruke kao da je nevin i odmaknuo se od vrata. Ramenom se naslonio na cigle i gledao me kako prilazim bravi. Pokuala sam okrenuti klju. Nije htio niti mrdnuti. "Zaglavio si ga", rekla sam drmajui klju. Ustuknula sam za korak. "Hajde. Pokuaj. Zapeo je." On je okrenuo klju uz otar klik. S rukom na kvaki podignuo je obrve kao da eli rei Mogu li?

Progutala sam knedlu, suzbivi navalu opinjenosti i uznemirenosti. "Samo naprijed. Nee naletjeti ni na koga. Sama sam kod kue." "Cijelu no?" Odmah sam shvatila da to moda i nije bilo najpametnije to sam mogla rei. "Uskoro e doi Dorothea." Bila je to la. Dorothea je davno otila. Bliila se pono. "Dorothea?" "Naa kuna pomonica. Stara je - ali snana. Jako snana." Pokuala sam se provui mimo njega. Neuspjeno. "Zvui strano", rekao je, izvukavi klju iz brave. Pruio mi ga je. "Moe oistiti zahod iznutra i izvana za manje od minute. Uasno je bolja rije." Uzevi klju, postrance sam prola pored njega. Imala sam najbolju namjeru zatvoriti vrata izmeu nas, ali kad sam se okrenula, Patch je stajao na kunom pragu rukama se odupirui o obje strane vratnog okvira. "Nee me pozvati unutra?" upitao me. Trepnula sam. Da ga pozovem unutra? U svoju kuu? Dok nikoga nema doma? Patch je rekao: "Kasno je." Njegove oi pomno su pratile moje, iskrei tvrdoglavim odsjajem. "Sigurno si gladna." "Ne. Da. Mislim, da, ali..." Najednom se stvorio unutra. Ustuknula sam tri koraka; on je stopalom gurnuo vrata da se zatvore. "Voli meksiku hranu?" upitao je. "Ja..." Ja bih voljela znati to ti radi u mojoj kui! "Tacoi?' "Tacoi?" ponovila sam poput jeke. Kao da ga je to zabavljalo. "Rajice, salata, sir." "Znam to je taco!" Prije nego to sam ga uspjela zaustaviti, zagrabio je pored mene u kuu. Na kraju hodnika skrenuo je lijevo. U kuhinju. Otiao je do sudopera i putao vodu dok je sapunao ruke do polovice podlaktica. Nakon to se oito raskomotio, prvo je otiao u smonicu, a onda pregledao hladnjak, tu i tamo vadei stvarice - umak od rajica, sir, salatu, jednu rajicu. Zatim je prekopao po ladicama i pronaao no.

Mislim da me ve napola uhvatila panika zbog prizora Patcha koji dri no, no tada mi je u oi upalo neto drugo. Napravila sam dva koraka naprijed i zakiljila u svoj odraz u tavi to je visjela s preke na zidu. Moja kosa! Kao da sam na glavi imala golem grm suhog korova. Prekrila sam usta dlanom. Patch se osmjehnuo. "Prirodno si crvenokosa?" Blenula sam u njega. "Moja kosa nije crvena." "Stvarno mi je ao to ti to moram priopiti, ali crvena je. Ni da je zapalim ne bi postala crvenija." "Smea je." Dobro, moda mi je kosa bila malice, mrvicu, najmanju zericu kestenjasta. Svejedno sam bila brineta. "To je zbog svjetla", rekla sam. "Da, moda su arulje takve." Smijeak mu je podignuo oba kraja usnica i pojavile su se rupice u obrazima. "Odmah se vraam", rekla sam, urno izaavi iz kuhinje. Otila sam gore i utjerala kosu u konjski rep. Kad sam to rijeila, sabrala sam svoje misli. Nije mi ba bila ugodna pomisao da Patch slobodno luta mojom kuom - naoruan noem. A mama bi me ubila kad bi doznala da sam pozvala Patcha u kuu dok nije bilo Dorothee. "Moemo li ovo odgoditi za neku drugu priliku?" upitala sam ga kad sam ga dvije minute kasnije zatekla kako jo uvijek marljivo radi u kuhinji. Stavila sam ruku na trbuh kao da me boli. "Zlo mi je", rekla sam. "Mislim da je to od vonje kui." Prestao je sjeckati i podignuo pogled. "Jo malo sam gotov." Primijetila sam da je zamijenio no za vei - i otriji. Kao da ima uvid u moje misli, podignuo je no, prouavajui ga. Otrica je bljesnula na svjetlosti. eludac mi se zgrio. "Odloi no", tiho sam naredila. Patch je svrnuo pogled s mene na no pa opet natrag. Za neko vrijeme poloio ga je pred sebe. "Neu ti nauditi, Nora." "Sad mi je... lake", uspjela sam izgovoriti, no grlo mi je bilo stegnuto i suho. Zavrtio je no tako da se drak okrenuo prema meni. "Doi. Nauit u te kako se radi taco" Nisam se pomaknula. U oku mu je bio sjaj zbog kojeg sam pomislila kako bih ga se trebala bojati... i bojala sam ga se. No taj je strah u jednakoj

mjeri bio i opinjenost. Njegova je blizina na mene djelovala izuzetno uznemirujue. Pored njega nisam vjerovala samoj sebi. "A da se... dogovorimo?" Podigao je pogled koji je odavao pouzdanost. "Pomogni mi da napravim tacoe i odgovorit u ti na nekoliko pitanja." "Pitanja?" "Mislim da zna to hou rei." Tono sam znala to je htio rei. Doputao mi je kratak uvid u svoji privatni svijet. Svijet u kojem mi se moe obraati u mislima. Opet je tono znao to treba rei, tono u pravi as. Bez ijedne rijei stala sam pored njega. Gurnuo je dasku za rezanje pred mene. "Prvo", rekao je, doavi iza mene i poloivi dlanove na pult, odmah s vanjske strane mojih,"izaberi svoju rajicu." Sagnuo je glavu tako da su mu usta bila na mom uhu. Dah mu je bio topao, kakljao mi je kou. "Dobro. Sad uzmi no." "Stoji li ef kuhinje uvijek tako blizu?" zapitala sam ga, ne mogavi odrediti svia li mi se treperenje koje u meni stvara njegova blizina ili me plai. "Kad otkriva kulinarske tajne, da. Primi no kao da misli ozbiljno. "Jesam." "Dobro." Ustuknuvi, dvaput me dobro odmjerio, kao da provjerava ima li nepravilnosti - oi su mu se micale gore-dolje, amo-tamo. U jednom neugodnom trenutku uinilo mi se da sam opazila potajan osmijeh odobravanja. "Kuhanje se ne moe poduiti", ree Patch. "Ono je uroeno. Ili zna ili ne zna. Kao kemija. Misli da si spremna za kemiju?" Pritisnula sam noem rajicu; raspolovila se i obje polovice njeno su se zaljuljale na dasci za rezanje. "Ti reci meni. Jesam li spremna za kemiju?" Patch je ispustio dubok zvuk koji nisam uspjela odgonetnuti i nasmijeio se. Nakon veere Patch je odnio tanjure u sudoper. "Ja perem, ti brii." Kopajui po ladicama pored sudopera, pronaao je kuhinjsku krpu i zaigrano mi je dobacio. "Spremna sam ti postaviti ona pitanja", rekoh. "Poevi od one veeri u knjinici. Jesi li me pratio..."

Zautjela sam. Patch se lijeno naslonio na pult. Tamna kosa virila mu je ispod ilterice. Osmijeh mu je razvukao usnice. Moje su se misli rasplinule i najednom je na povrinu mog uma izronila nova pomisao. eljela sam ga poljubiti. Odmah. Patch je dignuo obrve. to je?" "Hm... nita. Ba nita. Ti pere, ja u brisati." Pranje sua nije potrajalo dugo, a kad smo zavrili, nali smo se stisnuti u prostoru pored sudopera. Patch se nagnuo da mi uzme kuhinjsku krpu iz ruke i tijela su nam se dodirnula. Nijedno se od nas nije pomaknulo, odravali smo krhku sponu koja nas je spajala. Ja sam prva ustuknula. "Boji se?" promrmljao je. "Ne." "Laljivice." Moj puls malo se ubrzao. "Ne bojim te se." "Ne?" Progovorila sam bez razmiljanja. "Moda se samo bojim..." proklela sam samu sebe to sam uope zapoela tu reenicu. to bih sada trebala rei? Nisam kanila priznati Patchu da me plai sve u vezi s njim. Tako bih mu dopustila da me jo vie provocira. "Moda se samo bojim toga to... to..." "Ti se sviam?" S olakanjem to nisam morala dovriti vlastitu reenicu, automatski sam odgovorila: "Da." Prekasno sam shvatila to sam priznala. "Mislim, ne! Ni sluajno. To nije ono to sam htjela rei!" Patch se tiho nasmijao. "Zapravo, jednim dijelom se ne osjeam nimalo ugodno pored tebe", rekla sam. "Ali?" Snano sam primila pult iza sebe da se oslonim. "Ali istovremeno osjeam neku jezivu privlanost prema tebi." Patch se nacerio. "Uasno si drzak", rekla sam, rukom ga odgurnuvi korak unatrag. Pritisnuo je moju ruku na svoja prsa i navukao mi rukav preko zapea, prekrivi mi njime aku. Uinio mi je to i s drugim rukavom,

jednakom brzinom. Drao me za rukave, ruke su mi bile zarobljene. Zaustila sam da se usprotivim. Vukao me prema sebi sve dok se nisam nala tono pred njim. Najednom me podignuo na pult. Lice mi se nalo na visini njegova. Netremice me gledao uz mraan, zamaman osmijeh. I tada sam shvatila da je taj trenutak ve nekoliko dana plesao po rubu mojih matanja. "Skini kapu", rekla sam, rijei su mi izletjele same, prije nego to sam ih uspjela sprijeiti. Okrenuo ju je naopako, iltom prema natrag. Pomaknula sam se na rub pulta, noge su mi lamatale uz njegove bokove. Neto u meni govorilo mi je da prestanem - no odgurnula sam taj glas daleko u pozadinu uma. Poloio je ruke na pult, odmah uz moje kukove. Nakrenuvi glavu, primaknuo mi se. Njegov me jak miris na vlanu, tamnu zemlju omamio. Dvaput sam otro udahnula. Ne. Ovo nije bilo u redu. Ne ovo, ne s Patchem. On je bio straan. Na dobar nain, da. Ali i na lo. Na jako lo nain. "Trebao bi krenuti", dahnula sam. "Stvarno bi trebao krenuti." "Krenuti ovamo?" Njegova usta bila su na mom ramenu. "Ili ovamo?" Pomaknula su mi se na vrat. Mozak mi nije bio u stanju obraditi ni jednu loginu misao. Patcheva usta lutala su prema gore, preko moje eljusti, njeno mi uvlaei kou... "Trnu mi noge", izlanula sam. Sto i nije bila potpuna la. Osjeala sam: marce u cijelom tijelu, pa i u nogama. "Mogao bih to srediti." Osjetila sam Patcheve ruke na kukovima. Najednom mi je zazvonio mobitel. Trgnula sam se na taj zvuk i ieprkala ga iz depa. "Bok, duo", rekla je moja mama veselo. "Mogu ti se javiti kasnije?" "Naravno. to se dogaa?" Zaklopila sam telefon. "Mora otii", rekla sam Patchu. "Odmah." Okrenuo je iltericu prema naprijed. Ispod nje mogla sam mu vidjeti samo usta, a ona su bila izvijena u vragolast osmijeh. "Nisi se naminkala." "Valjda sam zaboravila."

"Lijepo sanjaj noas." "Moe. Nema problema." to je rekao? "Onaj tulum sutra naveer..." "Razmislit u", uspjela sam izgovoriti. Patch mi je ugurao komadi papira u dep, a od njegova dodira osjetila sam toplinu du itavih nogu. "To je adresa. Potrait u te. Doi sama." Trenutak kasnije zaula sam kako se ulazna vrata zatvaraju za njim. Uarena rumen probijala mi se u lice. Preblizu, pomislila sam. Nije bilo nieg loeg u vatri... dok joj ne stoji preblizu. Morat u to imati na umu. Naslonila sam se na kuhinjske ormarie, diui isprekidano i plitko.

POGLAVLJE 10

Iz sna me trgnula zvonjava mobitela. U polusnu, nabila sam jastuk na glavu i pokuala ignorirati tu buku. Ali telefon je zvonio. I zvonio. Poziv je otiao na govornu potu. Pet sekundi kasnije zvonjava je ponovo poela. Ispruila sam ruku preko ruba kreveta, pipala dok nisam pronala traperice i ieprkala telefon iz depa. "Da?" rekla sam iroko zijevajui, ne otvarajui oi. Netko je ljutito disao na drugom kraju. "Kamo si ti nestala? Kamo je nestala eerna vuna? I kad si ve kod toga, kako bi bilo da mi kae gdje si, pa da te doem zadaviti - golim rukama!" Lupnula sam se nadlanicom po elu nekoliko puta. "Mislila sam da te netko kidnapirao!" nastavila je Vee. "Mislila sam da te netko oteo! Mislila sam da te ubio!" Pokuala sam u mraku pronai sat. Trknula sam okvir za slike na nonom ormariu, pa su se svi okviri iza njega poigrali domina. "Recimo da sam bila zadrana", rekla sam. "Kad sam se vratila u igranicu, vi ste otili." "'Zadrana'? Kakva je to isprika, 'zadrana'?" Crveni brojevi na satu uplivali su u fokus. Bilo je malo poslije dva ujutro. "Vozila sam se po parkiralitu sat vremena", rekla je Vee. "Elliot je hodao parkom pokazujui ljudima jedinu tvoju sliku koju imam na mobitelu. Pokuala sam te nazvati zilijun puta. ekaj malo. Ti si kod kue? Kako si stigla kui? " Protrljala sam uglove oiju. "Patch." "Uhoda Patch?" "Pa, nisam imala mnogo izbora, zar ne?" odbrusila sam joj. "Ti si otila bez mene." "Zvui izlueno. Zbilja izlueno. Ne, to nije to. Zvui uznemireno... uzrujano... uzbueno." Osjetila sam kako je razrogaila oi. "Poljubio te,

zar ne?" Nisam odgovorila. "Jest! Znala sam! Vidjela sam kako te gleda. Znala sam da e se to dogoditi. Vidjela sam to na kilometar." Nisam htjela razmiljati o tome. "Kako je bilo?" navaljivala je Vee. "Kao iz citata: Breskva kao breskva, ljiva kao ljiva, al' nema poljupca bez malo jezika, to od toga?" "Molim?" "Je li te samo dotaknuo usnicama, jesu li se usne otvorile ili je bilo jezika? Ma nema veze. Ne mora odgovoriti na to pitanje. Patch nije tip koji bi se zamarao uvodima. Bilo je jezika. Sto posto." Pokrila sam lice rukama, sakrivi se iza njih. Patch je zacijelo mislio da uope nemam samokontrole. Raspametila sam se u njegovu zagrljaju. Rastopila se kao maslac. Bila sam sigurna da sam neto prije nego to sam mu rekla da mora otii ispustila zvuk negdje izmeu uzdaha iste sree i jecaja ekstaze. to bi objasnilo njegov arogantni osmijeh. "Moemo li o tome razgovarati kasnije?" upitala sam, utipnuvi se za korijen nosa. "Nikako." Uzdahnula sam. "Mrtva sam umorna." "Ne mogu vjerovati da ti pada na pamet da me dri na iglama." "Nadam se da e zaboraviti." "Nema teorije." Pokuala sam si predoiti kako se miii mog vrata oputaju da preduhitrim glavobolju ije sam prikradanje osjeala. "Jo vrijedi dogovor za odlazak u kupnju?" "Pokupit u te u etiri." "ini mi se da smo se dogovorile u pet." "Okolnosti su se promijenile. Bit u kod tebe i ranije ako uspijem pobjei s obiteljskog druenja. Moja mama ima ivani slom. Krivi svoje roditeljske vjetine za moje loe ocjene. Izgleda da je rjeenje u tome da provodimo vie vremena zajedno. Poeli mi sreu." Zaklopila sam telefon i uvukla se dublje u krevet. Zamislila sam Patchev prepredeni osmijeh i njegove iskriave crne oi. Nakon nekoliko

minuta prevrtanja u krevetu, odustala sam od toga da se ugodno namjestim. Uostalom, dok mi je Patch bio na umu, ugoda nije dolazila u obzir. Kad sam bila mala, Dorotheino kume Lionel jednom je razbio au u kuhinji. Pomeo je sve krhotine osim jedne i izazvao me da je poliem. Pomislila sam kako je zaljubljivanje u Patcha pomalo nalik na lizanje te krhotine. Znala sam da u se porezati. Ni nakon toliko godina to se nije promijenilo: jo uvijek me privlaila opasnost. Naglo sam sjela uspravno na krevet i dohvatila mobitel. Upalila sam svjetiljku. Baterija je pokazivala da je posve napunjena. Kraljenicom su mi proli zloslutni marci. Moj mobitel trebao je biti ugaen. Kako su me onda mama i Vee dobile? Kia je mlatila po arenim nadstrenicama duana na molu i prelijevala se na plonik ispod njih. Antikne plinske svjetiljke rasporeene u cik-cak du obje strane ulice sijevnule su u ivot. Sudarajui se kiobranima, Vee i ja urile smo plonikom i sklonile se pod nadstrenicu duana Victoria's Secret, s ruiasto-bijelim prugama. Istovremeno smo otresle kiobrane i naslonile ih ispred ulaza. Udar groma ugurao nas je unutra. Toptala sam nogama da otresem kiu s cipela i stresla se da otjeram hladnou. Nekoliko mirisnih svjetiljki gorjelo je na postolju nasred duana, okruujui nas egzotinim, sonim mirisom. Prila nam je ena u crnim hlaama i rastezljivoj crnoj majici. Oko vrata je poput zmije omotala krojaki metar i rukama je krenula prema njemu. "Djevojke, jeste li za besplatno mjerenje..." "Maknite taj prokleti metar", naredi joj Vee. "Ve znam svoju veliinu. Ne treba me podsjeati." Dok sam pratila Vee prema koari sa stvarima na rasprodaji, uputila sam eni osmijeh koji je djelomino bio isprika. "Koarica D nije neto ega bi se trebalo stidjeti", rekla sam Vee. Uzela sam plavi grudnjak od satena i prtljala traei etiketu s cijenom. "Kakav te stid spopao?" ree Vee. "Nije mene stid. Zato bi me bilo? Sve druge esnaestogodinjakinje sa sisama velikim kao moje pune su silikona - i svi to znaju. Zato bi mene bilo stid?" Kopala je po koari. "Misli da ovdje ima grudnjaka koje mogu spljotiti moje bebice?"

"To se zove sportski grudnjak i ima runu popratnu pojavu zvanu monosisa", rekla sam, uoivi ipkasti crni grudnjak u hrpi. Nisam trebala gledati donje rublje. Naravno da me podsjealo na neto seksi. Kao na ljubljenje. Kao na Patcha. Zatvorila sam oi i prisjetila se nae veeri. Dodir Patcheve ruke na mom bedru, njegovih usana koje kuaju moj vrat... Vee me zatekla nespremnu, dobacivi mi tirkizne gaice s uzorkom leoparda na grudi. "Ovo bi izgledalo dobro na tebi", rekla je. "Samo jo treba guzu kao to je moja da ih ispuni." Gdje mi je bila pamet? Bila sam ovoliko blizu toga da poljubim Patcha. Onog istog Patcha koji mi moda ulazi u misli. Onog istog Patcha koji me izbavio od pada u smrt na Arkanelu - jer bila sam sigurna da se dogodilo upravo to, premda nisam imala nikakvo logino objanjenje. Pitala sam se je li nekako zaustavio vrijeme i uhvatio me u padu. Ako je kadar obraati mi se u mislima, onda je moda, tko zna, kadar initi i druge stvari. Ili moda, pomislila sam hladno, ja vie ne smijem vjerovati vlastitome umu. Jo sam imala papiri koji mi je Patch bio ugurao u dep, ali nije bilo teorije da odem na taj tulum naveer. Potajno sam uivala u privlanosti izmeu nas, ali zagonetnost i jezovitost odnijeli su prevagu. Naumila sam odsada pa nadalje ispirati Patcha iz svog sustava - i ovaj put mislila sam ozbiljno. Bit e to poput dijete za ienje organizma. Jedini je problem bio u tome to se jedina dijeta na kojoj sam ikada bila okrenula protiv mene. Jednom sam pokuala ne jesti okoladu itav mjesec. Ni komadi. Puknula sam nakon dva tjedna i strusila vie okolade nego to bih inae pojela u tri mjeseca. Nadala sam se da moja dijeta bez okolade nije bila nagovjetaj onoga to bi se dogodilo pokuam li izbjegavati Patcha. "to to radi?" upitala sam, usmjerivi pozornost na Vee. "A to misli to radim? Gulim naljepnice s cijenama s ovih grudnjaka na rasprodaji i lijepim ih na grudnjake koji nisu snieni. Tako mogu nabaviti seksi grudnjake po cijeni bezvrijednih." "Ne moe to raditi. Skenirat e bar kodove kad bude plaala. Vidjet e to si uinila." "Bar kodove? Bar kodovi se ne skeniraju." Nije zvuala previe samopouzdano.

"Skeniraju. Kunem se. asna rije." Zakljuila sam da je laganje bolje od prizora u kojem Vee odvlae u zatvor. "Pa, uinilo mi se da je to dobra ideja..." "Ovo si mora kupiti", rekla sam Vee, dobacivi joj neku svilenu krpicu u nadi da u joj skrenuti pozornost. Podigla je gaice. Siuni crveni rakovi obrubljivali su tkaninu. "Ovo je najgnusnija stvar koju sam u ivotu vidjela. Ali svia mi se taj crni grudnjak koji dri u rukama. Mislim da bi ga trebala uzeti. Idi ti plati, ja u jo malo pogledati." Platila sam. Tada sam, pomislivi kako u lake zaboraviti Patcha budem li gledala neto pitomije, odlutala do police s miomirisima. Njuila sam boicu Anela snova kad sam u blizini osjetila poznatu prisutnost. Kao da mi je netko ubacio kuglu sladoleda na lea kroz ovratnik. Isti napadaj drhturenja imala sam svaki put kad bi mi se pribliio Patch. Vee i ja jo uvijek smo bile jedine muterije u duanu, ali kroz staklo izloga spazila sam zakukuljen lik koji uzmie u tamu ispod jedne nadstrenice s druge strane ulice. Strano uzdrmana, nepokretno sam stajala itavu minutu prije nego to sam se pribrala i otila po Vee. "Moramo ii", rekla sam joj. Pregledavala je spavaice koje su visjele sa stalka. "Mrak. Pogledaj ovo - pidama od flanela, pedeset posto sniena. Ba mi treba pidama od flanela." Nisam micala pogled s izloga. "Mislim da me netko prati." Vee je naglo podignula glavu. "Patch?" "Ne. Pogledaj preko ceste." Vee je zakiljila. "Ne vidim nikoga." Vie ni ja nisam vidjela nikoga. Proao je neki auto i presjekao mi pogled. "Mislim da je uao u duan." "Kako zna da te prati?" "Lo predosjeaj." "Izgleda li kao netko koga znamo? Recimo... krianac izmeu Pipi Duge arape i zle vjetice sa Zapada oito bi bila Marcie Millar." "Nije Marcie", rekoh, oiju jo uvijek prikovanih na drugu stranu ulice. "Kad sam juer izala iz igranice da kupim eernu vunu, vidjela sam kako me netko promatra. Mislim da je ovo ista osoba."

"Ti to ozbiljno? Zato mi to tek sada kae? Tko je to?" Nisam znala. I to me najvie plailo. Obratila sam se prodavaici. "Ima li ovaj duan stranji ulaz?" Podignula je pogled s ladice koju je pospremala. "Samo za zaposlene." "Je li to muko ili ensko?" zanimalo je Vee. "Ne znam." "Pa, to misli, zato te prati? to hoe?" "Uplaiti me." inilo mi se da je to dovoljan razlog. "Zato bi te htio uplaiti?" Ni to nisam znala. "Trebamo diverziju", rekla sam Vee. "To sam ba i ja pomislila", ree ona. "A znamo da sam ja izvrsna u diverzijama. Daj mi svoju traper jaknu." Blenula sam u nju. "Ni u ludilu. Ne znamo nita o toj osobi. Ne dam ti da izae odjevena poput mene. to ako je naoruana?" "Ponekad me tvoja mata plai", ree Vee. Morala sam priznati da je zamisao kako je ta osoba naoruana i kako ima namjeru ubiti bila pomalo pretjerana. No uza sve jezive stvari koje su mi se u posljednje vrijeme dogaale, nije me udilo to sam razdraljiva i to pretpostavljam najgore. "Ja u izai prva", ree Vee. "Ako poe za mnom, ti kreni za njim. Ii u uzbrdo prema groblju, pa emo ga ondje zaskoiti da nam odgovori na neka pitanja." Malo kasnije Vee je izala iz duana u mojoj traper jakni. Uzela je moj crveni kiobran i nosila ga nisko iznad glave. Izuzev toga to je bila dosta via od mene i nekoliko kila previe raskona, mogla je proi kao ja. S mjesta na kojem sam se skutrila, iza stalka s pidamama, ugledala sam zakukuljen lik kako izlazi iz duana preko puta i slijedi Vee. Prikrala sam se blie izlogu. Premda su preiroka majica i traperice liku davale androgin izgled, hod je bio enski. Definitivno enski. Vee i djevojka zale su za ugao i nestale, a ja sam otrala do vrata. Vani se kia pretvorila u pljusak. Dograbivi Veein kiobran, ubrzala sam korak, drei se ispod nadstrenica, izbjegavajui ibanje kie. Smoile su mi se nogavice traperica. Poalila sam to nisam obula izme. Iza mene, mol je zadirao u ocean siv poput betona. Ispred mene, niz duana prekidao se u podnoju strmog travnatog breuljka. Na vrhu breuljka slabo se nazirala visoka eljezna ograda mjesnoga groblja.

Otkljuala sam Neon, odvrnula grija stakla na najjae i ukljuila brisae na najbre. Krenula sam s parkiralita i skrenula lijevo, ubrzavi na zavojitoj cesti koja je vodila uzbrdo. Obrisi grobljanskih stabala ocrtavali su se ispred mene, a njihove grane nestvarno je oivljavao kroz mahnit rad, brisaa. Nadgrobne ploe od bijela mramora kao da su probijale iz tame. Sive nadgrobne ploe stapale su se s ozrajem. Niotkud, neto crveno tresnulo je u vjetrobran. Pljesnulo je po staklu tono ispred mojih oiju, a onda je odletjelo uvis i preko auta. Nagazila sam na konicu i Neon se uz proklizavanje zaustavio na bankini ceste. Otvorila sam vrata i izala. Otrala sam iza auta, traei ono to me udarilo. Uslijedio je trenutak zbunjenosti dok sam pokuavala shvatiti to vidim. Moj crveni kiobran zapleo se u korov. Bio je slomljen; s jedne se strane uruio ba kao to bih i oekivala kad bi ga netko silovito zavitlao u drugi, tvri predmet. Kroz nasrtaje kie zaula sam priguen jecaj. "Vee?" rekla sam. Pourila sam preko ceste, titei oi od kie dok sam pogledom pretraivala okoli. Neko skvreno tijelo lealo je tono ispred mene. Potrala sam. "Vee!" kleknula sam pokraj nje. Leala je na boku, koljena privuenih na grudi. Stenjala je. "to se dogodilo? Jesi li dobro? Moe se kretati?" Zabacila sam glavu, treptanjem se branei od kie. Misli! naredila sam samoj sebi. Moj mobitel. U autu. Morala sam nazvati 112. "Pozvat u pomo", rekla sam Vee. Jauknula je i stisnula moju ruku. Prignula sam joj se blie, vrsto je zagrlivi. Oi su me pekle zbog suza. "to se dogodilo? to je bilo s osobom koja te pratila? Je li ti ona to uinila? to ti je uinila?" Vee je promrmljala neto nerazgovijetno to je moda bilo "torbica". Jasno, nije bilo njezine torbice. "Sve e biti u redu." Trudila sam se da mi glas bude miran. U meni se vrpoljio mraan osjeaj i nastojala sam ga zadrati po strani. Bila sam sigurna da je za ovo odgovorna ista osoba koja me promatrala u Delphicu i koja me danas uhodila u kupnji, ali krivila sam sebe zbog toga to sam Vee izloila pogibelji. Otrala sam natrag u Neon i na mobitelu otipkala 112.

Nastojei izbjei histeriju u glasu, rekla sam: "Trebam hitnu pomo. "Moja je prijateljica napadnuta i opljakana."

POGLAVLJE 11

Ponedjeljak je proao kao u magli. Ila sam sa sata na sat ekajui posljednje zvono u danu. Prije kole nazvala sam bolnicu i rekli su mi da Vee upravo ide u operacijsku dvoranu. U napadu je slomila lijevu ruku i, kako kost nije stajala ravno, trebala je na operaciju. Htjela sam je posjetiti, no nisam smjela sve do kasnog poslijepodneva, kad anestezija prestane djelovati i osoblje je preseli u njezinu sobu. Bilo je izuzetno vano da ujem njezinu verziju napada prije nego to ili zaboravi pojedinosti ili ih uljepa. Sve ega se sjea moglo bi popuniti koju rupu u slagalici i pomoi mi da shvatim tko je to uinio. Kako su se sati vukli prema poslijepodnevu, fokus mojih razmiljanja premjestio se s Vee na djevojku ispred Victoria's Secreta. Tko je ona? to je htjela? Moda je bila samo nezgodna sluajnost to je Vee napadnuta svega nekoliko minuta nakon to sam vidjela kako je ta djevojka krenula za njom, ali moji se nagoni nisu slagali s time. Poalila sam to se ne mogu bolje prisjetiti njezina izgleda. Glomazna kapuljaa i traperice, uz pomo kie, dobro su je zakrabuljili. Po svemu tome, mogla je to biti i Marcie Millar. No duboko u sebi osjeala sam da to nije pravi odgovor. Svratila sam do svog ormaria po udbenik iz biologije, a zatim krenula na zadnji sat. Ula sam i otkrila da je Patchev stolac prazan. Obino je dolazio to je kasnije mogao, istovremeno sa zvonom, no zvono se oglasilo i Trener je zauzeo svoje mjesto ispred ploe i poeo predavati o ravnotei Zamislila sam se zbog Patcheva praznog stolca. Glasi iz nekog zakutka mog uma nagaao je kako je njegova odsutnost povezana s napadom na Vee. Bilo je pomalo neobino to ga nema sljedee jutro. I nisam mogla zaboraviti ledeni srh koji sam osjetila neposredno prije nego to sam pogledala kroz izlog Victoria's Secreta i vidjela da me netko promatra. Dosad sam ga osjetila uvijek kada bi se Patch naao u blizini. Glas razuma ubrzo je opovrgnuo Patchevu upletenost. Moda se prehladio. Ili mu je ponestalo benzina na putu do kole pa je zaglavio kilometrima daleko. Ili se moda u Boovoj igranici odrava natjecanje u

biljaru s visokim okladama pa je zakljuio kako mu se to vie isplati nego da provede poslijepodne uei o zakuastostima ljudskog tijela. Na kraju sata Trener me zaustavio na putu prema vratima. "Nora, priekaj malo." Okrenula sam se i zabacila ruksak na rame. "Da?" Pruio mi je presavijen komad papira. "Gospoica Greene navratila mi je prije sata i zamolila me da ti dam ovo", rekao je. Uzela sam papir. "Gospoica Greene?" Nijedna moja uiteljica nije se tako prezivala. "Nova kolska psihologinja. Upravo je zamijenila dr. Hendricksona." Rastvorila sam papir i proitala navrljanu poruku.

Draga Nora, Preuzimam ulogu kolskog psihologa od dr Hendricksona. Primjetila sam da si izostala s posljednja dva razgovora s dr H. Molim te da odmah doe da se upoznamo. Poslala sam pismo tvojoj majci kako bih je obavijestila o promjeni. Srdaan pozdrav, Gica Greene
"Hvala", rekla sam Treneru, presavijajui poruku dok se nije smanjila dovoljno da mi stane u dep. Na hodniku sam se stopila s mnotvom. Sad nije bilo uzmaka - morala sam otii onamo. Probijala sam se hodnicima dok nisam ugledala zatvorena vrata ureda dr. Hendricksona. Dakako, na vratima je bila nova ploica s imenom. Polirana mjed svjetlucala je na smeesivim vratima od hrastovine: D. GREENE, PSIHOLOGINJA. Pokucala sam na vrata i as kasnije otvorila su se iznutra. Gospoica Greene imala je besprijekornu blijedu kou, oi plave poput mora, bujne usne i lijepu, ravnu plavu kosu koja joj je padala do ispod lakta. Dijelio ju je razdjel jak iznad ovalnog lica. Makaste tirkizne naoale sjedile su joj na vrhu nosa, a bila je strogo odjevena u usku sivu suknju s uzorkom riblje kosti i ruiastu svilenu bluzu. Figura joj je bila tanahna, ali enstvena. Zacijelo nije bila vie od pet godina starija od mene.

"Ti si sigurno Nora Grey. Izgleda ba kao na slici u tvom dosjeu", rekla je, vrsto mi stisnuvi ruku. Glas joj je bio odsjean, ali ne i grub. Poslovan. Ustuknuvi, dala mi je znak da uem u ured. "Mogu li te ponuditi sokom, vodom?" zapitala je. "to se dogodilo dr. Hendricksonu?" "Otiao je u prijevremenu mirovinu. Ja sam dosta dugo drala na oku ovaj posao, pa sam se odmah javila na natjeaj. Pohaala sam floridsko dravno sveuilite, ali odrasla sam u Portlandu i moji roditelji jo ive ovdje. Lijepo je ponovo biti blizu obitelji." Razgledala sam mali ured. Drastino se promijenio otkako sam prije nekoliko tjedana zadnji put bila u njemu. Police za knjige koje su se protezale od jednog do drugog zida sada su bile popunjene tvrdo ukorienim knjigama akademskog, ali openitog izgleda, svim redom uvezenim u neutralne boje sa zlatnim slovima. Dr. Hendrickson rabio je te police za izlobu obiteljskih slika, no nije bilo nijedne slike privatnog ivota gospoice Greene. Pored prozora visjela je ona ista paprat, ali na brizi dr. Hendricksona bila je puno vie smea nego zelena. Nakon svega nekoliko dana s gospoicom Greene ve je izgledala elegantno i ivo. Nasuprot stolu stajao je ruiast naslonja s orijentalnim uzorkom, a nekoliko kutija za selidbu bilo je naslagano u suprotnom kutu. "Petak mi je bio prvi dan", objasnila je, primijetivi kako mi se pogled zaustavio na kutijama za selidbu. "Jo se raspakiravam. Sjedni." Spustila sam ruksak niz ruku i sjela u orijentalni naslonja. Nita u toj maloj sobi nije upuivalo na osobnost gospoice Greene. Na stolu je drala hrpu korica za spise - neotmjeno, ali ne i neuredno - i bijelu alicu neega to je nalikovalo na aj. Nije bilo nikakve natruhe mirisa ni osvjeivaa zraka. Ekran njezina raunala bio je crn. Gospoica Greene unula je pred ormari sa spisima iza stola, izvukla ist omot od smeeg kartona i crnim markerom na njemu napisala moje ime. Stavila ga je na stol pokraj mog starog dosjea, na kojem je bilo nekoliko mrlja od alica za kavu dr. Hendricksona. "Provela sam itav vikend probijajui se kroz spise dr. Hendrieksona", rekla je. "U povjerenju, od njegova rukopisa hvata me migrena, pa prepisujem sve spise. Zaprepastila sam se kad sam vidjela da svoje biljeke nije unosio u raunalo. Pa tko jo danas pie rukom?" Naslonila se u stolcu na okretanje, prekriila noge i ljubazno mi se osmjehnula. "Dobro. Moe li mi malo priati o pozadini svojih sastanaka s

dr. Hendricksonom? Jedva sam nekako deifrirala njegove biljeke. ini mi se da ste razgovarali o tome to ti misli o novom poslu tvoje mame." "Nije ba tako nov. Radi ve godinu dana." "Prije toga mama ti je ostajala kod kue, tono? A kad ti je otac preminuo, zaposlila se na puno radno vrijeme." Zakiljila je u neki list papira u mom dosjeu. "Radi za neko aukcijsko poduzee, tono? ini se da koordinira aukcije za nekretnine po cijeloj obali." Provirila je iznad naoala. "Sigurno je esto nema kod kue." "Htjele smo ostati u naoj seoskoj kui", rekla sam pomalo obrambenim Ionom. "Ne bismo si mogle priutiti hipoteku da je prihvatila neki lokalni posao." Nisam ba voljela sesije s dr. Hendricksonom, no ustanovila sam da mu zamjeram na tome to je otiao u mirovinu i prepustio me gospoici Greene. Poela sam stvarati dojam o njoj i inilo mi se da obraa pozornost na pojedinosti. Osjetila sam njezinu potrebu da zaviri u svaki mrani kutak mog ivota. "Da, ali sigurno si veoma usamljena kad si posve sama u seoskoj kui." "Imamo kunu pomonicu koja ostaje sa mnom svako poslijepodne do devet ili deset naveer." "Ali kuna pomonica nije isto to i majka." Pogledala sam prema vratima. Pritom se nisam ak niti potrudila biti diskretna. "Ima li najbolju prijateljicu? Deka? Nekoga s kime moe razgovarati kad tvoja kuna pomonica ba... i nije najbolje rjeenje?" Potopila je vreicu za aj u alicu, a potom je podigla da otpije gutljaj. "Imam najbolju prijateljicu." Odluila sam govoriti to manje bude mogue. to manje budem govorila, to e razgovor biti krai. to razgovor bude krai, to u prije moi posjetiti Vee. Obrve su joj se izvile u iljak. "A deko?" "Ne." "Privlana si djevojka. Vjerujem da je suprotni spol dosta zainteresiran za tebe." "Evo u emu je stvar", rekla sam to sam strpljivije mogla. "Doista cijenim to mi pokuavate pomoi, ali vodila sam isti ovakav razgovor s dr. Hendricksonom prije godinu dana, kad mi je otac umro. Prevakavanje toga s vama nee mi pomoi. To je kao da se vraam kroz vrijeme i proivljavam sve iznova. Da, bilo je tragino i uasno, jo uvijek se svakodnevno borim s

time, ali ono to mi je stvarno potrebno jest da krenem dalje." Sat na zidu kuckao je izmeu nas. "Dobro", najzad ree gospoica Greene uz krut osmijeh. "Veoma je korisno znati tvoje gledite, Nora. Upravo to sam cijelo vrijeme i pokuavala razumjeti. Pribiljeit u tvoje miljenje u tvoj dosje. Bi li htjela jo o emu razgovarati?" "Ne." Nasmijeila sam se da potvrdim da se stvarno osjeam dobro. Prelistala je jo nekoliko stranica mog dosjea. Nisam imala pojma kakve je primjedbe dr. Hendrickson ondje ovjekovjeio i nisam htjela ostati dovoljno dugo da otkrijem. Podignula sam ruksak s poda i pomaknula se na sam rub naslonjaa. "Nije da pourujem, ali moram negdje biti u etiri." "Da?" Nisam se eljela uputati u razgovor o napadu na Vee s gospoicom Greene. "Istraivanje u knjinici", slagala sam. "Za koji predmet?" Dala sam joj prvi odgovor koji mi je pao na um. "Biologiju." "Kad smo ve kod nastave, kako ti ide uenje? Ima li tu kakvih problema?" "Nemam." Preokrenula je jo nekoliko stranica mog dosjea. "Odline ocjene", primijetila je. "Ovdje pie da daje poduke svom partneru iz biologije, Patchu Ciprianu." Podignula je pogled kao da eka da joj to potvrdim. Zaudilo me to je moja dunost davanja poduka toliko vana da bude upisana u dosje kolskog psihologa. "Dosada se nismo uspjeli sastati. Kolizija rasporeda." Slegnula sam ramenima u stilu to se moe? Kvrcnula je mojim dosjeom po stolu, posloivi tako sve razbacane listove papira na urednu hrpu, a zatim ga umetnula u nove korice, one na kojima je rukom napisala moje ime. "Da te unaprijed upozorim, namjeravam razgovarati s gospodinom McConaughyjem i postaviti neke parametre za vae poduke. Voljela bih da se svi vai sastanci odravaju ovdje u koli, pod izravnim nadzorom nekog uitelja ili lana nastavnikog osoblja. Ne elim da Patchu daje poduke izvan kole. Osobito ne elim da se nalazite nasamo." Studen mi se na vrhovima prstiju uljala koom. "Zato? to se dogaa?" "Ne mogu razgovarati o tome."

Na um mi je padao samo jedan razlog zato ona ne eli da budem nasamo s Patchem, taj da je on opasan. Moja prolost mogla bi te uplaiti, rekao mi je na platformi Arkanela. "Hvala ti na tvom vremenu. Neu te vie zadravati", rekla je gospoica Greene. Zagrabivi do vrata, svojim vitkim kukom pridrala ih je otvorenima. Nasmijeila mi se za rastanak, ali taj je osmijeh djelovao povrno. Izaavi iz ureda gospoice Greene, nazvala sam bolnicu. Veeina operacija bila je gotova, ali ona je jo bila na intenzivnoj njezi i nije mogla primati posjete do sedam naveer. Pogledala sam sat na telefonu. Bilo je tri. Na parkiralitu za uenike pronala sam Fiat i uvukla se u njega, ponadavi se kako e mi poslijepodne provedeno u pisanju zadaa u knjinici pomoi da ne mislim na dugotrajno ekanje. Ostala sam u knjinici cijelo poslijepodne i, prije nego to sam uope primijetila, zidni sat tiho je preao u veer. eludac mi je krulio u tiini knjinice pa su mi misli skrenule na stroj sa slatkiima odmah do ulaza. Moja zadnja zadaa mogla je i priekati, no imala sam jo jedan projekt za koji mi je trebala pomo resursa knjinice. Kod kue sam imala muzejsko IBM-ovo raunalo sa sporim pristupom internetu, pa sam si obino nastojala pritedjeti mnogo nepotrebnog vikanja i upanja kose sluei se raunalnim labosom u knjinici. Do devet naveer morala sam na stolu urednika eZina stvoriti kazalini osvrt na Otela i dogovorila sam se sama sa sobom da u si otii priskrbiti neto za jelo im ga dovrim. Pokupivi svoje stvari, otila sam do dizala. Unutra sam stisnula gumb za zatvaranje vrata, ali nisam odmah stisnula kat. Izvadila sam mobitel i ponovno nazvala bolnicu. "Dobra veer", rekla sam sestri koja se javila. "Moja prijateljica se oporavlja nakon operacije, a kad sam nazvala poslijepodne, rekli su mi da e je naveer pustiti. Zove se Vee Sky." Uslijedili su stanka i kuckanje tipki na tipkovnici raunala. "ini se da e je dopremiti u privatnu sobu unutar sat vremena." "Kad zavrava vrijeme za posjete?" "U osam." "Hvala." Prekinula sam vezu, pritisnula gumb za trei kat i krenula gore.

Na treem katu traila sam oznake za zbirke asopisa u nadi da u itanjem nekolicine kazalinih osvrta u mjesnim novinama dobiti inspiraciju. "Oprostite", rekla sam knjiniarki za pultom za zbirke. "Pokuavam pronai prologodinje primjerke Portland Press Heralda. Konkretno, vodi za kazalita." "U zbirkama ne drimo nita toliko svjee", rekla je, "ali ako potraite na internetu, mislim da Portland Press Herald ima arhivu na svojim mrenim stranicama. Poite hodnikom iza vas i vidjet ete medijski labos s lijeve strane." U labosu sam se prijavila na raunalo. Ba sam se htjela udubiti u svoj zadatak kad mi je neto palo na um. Nisam mogla vjerovati da se toga nisam ranije sjetila. Provjerivi da mi nitko ne gleda preko ramena, utipkala sam "Patch Cipriano" u Google. Moda pronaem kakav lanak koji bi malo rasvijetlio njegovu prolost. Ili moda vodi blog. Namrtila sam se nad rezultatima pretraivanja. Nita. Nita na Facebooku, nita na MySpaceu, nikakav blog. Kao da ne postoji. "Kakva je tvoja pria, Patch?" promrmljala sam. "Tko si ti - zapravo?" Pola sata kasnije proitala sam nekoliko osvrta i oi su mi bile staklaste. Proirila sam pretraivanje na sve novine iz Mainea. Pojavila mi se veza na privatnu kolu Kinghorn. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim odakle mi je to ime poznato. Elliot se prebacio iz Kinghorna. Iz hira, odluila sam pogledati. Ako je ta kola tako elitna kao to Elliot tvrdi, vjerojatno ima potene novine. Kliknula sam vezu, pomicala se preko stranice s arhivom i nasumino odabrala 21. oujka tekue godine. Trenutak kasnije pojavio se jedan naslov. UENIK NA ISPITIVANJU ZBOG UBOJSTVA U PRIVATNOJ GIMNAZIJI KINGHORN Primaknula sam stolac blie, privuena prilikom da proitam neto zanimljivije od kazalinih osvrta. esnaestogodinji uenik Privatne gimnazije Kinghorn kojeg je policija ispitivala o onome to se ve proulo kao "Vjeanje u Kinghornu" puten je bez optube. Nakon to je tijelo osamnaestogodinjakinje Kjirsten Halverston pronaeno objeeno na stablu u umovitu kampusu Gimnazije Kinghorn, policija je ispitala Elliota Saundersa, uenika drugog razreda, vienog sa rtvom u noi njezine smrti.

Moj um sporo je obraivao ove informacije. Elliota su ispitivali u sklopu istrage umorstva? Halversonova je radila kao konobarica u Slijepom Joeu. Policija potvruje da su Halversonova i Saunders vieni kako zajedno eu kampusom u subotu kasno naveer. Tijelo Halversonove pronaeno je u nedjelju ujutro, a Saunders je puten u ponedjeljak poslijepodne nakon to je u stanu Halversonove pronaena oprotajna poruka. "Ima li to zanimljivo?" Trgnula sam se na zvuk Elliotova glasa iza sebe. Okrenula sam se i ugledala ga naslonjena o dovratak. Oi su mu bile pomalo suene, usta ravna. Preplavio me val neeg hladnog, kao da rumenim, ali obratno. Otkotrljala sam stolac malo udesno da se postavim ispred monitora. "Ja... ba dovravam zadau. A ti? to radi? Nisam ula kad si uao. Koliko dugo ve stoji tu?" Moj visok glas odjekivao je posvuda. Elliot se odgurnuo od dovratka i uao u labos. Naslijepo sam pipala iza sebe u potrazi za gumbom za paljenje i gaenje monitora. Rekla sam: "Pokuavam pogurati inspiraciju za neki kazalini osvrt koji veeras trebam predati svom uredniku." Jo uvijek sam govorila prebrzo. Gdje je taj gumb? Elliot je provirio oko mene. "Kazalini osvrti?" Prstima sam okrznula gumb i ula kako se monitor prazni i zacrnjuje. "Oprosti, to si ono rekao, to radi ovdje?" "Prolazio sam ovuda i vidio te. Neto nije u redu? Izgleda... nervozno." "A... pao mi je eer u krvi." Skupila sam svoje papire i knjige na hrpu i utrpala ih u ruksak. "Nisam nita jela od ruka." Elliot je dohvatio oblinji stolac i dokotrljao ga do mog. Sjeo je na njega naopako i nagnuo se prema meni, prodrijevi u moj osobni prostor. "Moda ti mogu pomoi s tim osvrtom." Odmaknula sam se od njega. "Pa, to je zbilja lijepo od tebe, ali mislim da u zasad zavriti. Moram otii po neto za jelo. Dobar je trenutak za stanku." "Dopusti da te astim veerom", ree on. "Zar nema neka gostionica odmah tu iza ugla?"

"Hvala, ali mama me oekuje kod kue. Cijeli je tjedan bila na putu i veeras se vraa." Ustala sam i pokuala ga zaobii. Pruio mi je mobitel i okrznuo me po pupku. "Nazovi je." Spustila sam pogled na telefon i grevito potraila neku ispriku. "Ne smijem izlaziti kad je idui dan kola." "To se zove laganje, Nora. Reci joj da ti za zadau treba vie vremena nego to si mislila. Reci joj da treba ostati u knjinici jo sat vremena. Nee niti primijetiti razliku." Elliotov glas poprimio je otrinu koju dotad jo nisam ula. Iz njegovih plavih oiju sijevala je neka nova hladnoa, a usta su mu izgledala tanje. "Moja mama ne voli da izlazim s dekima koje nije upoznala", rekla sam. Elliot se osmjehnuo, ali bez topline. "Oboje znamo da se ti ne zamara previe s pravilima svoje mame, s obzirom na to da si u subotu naveer bila sa mnom u Delphicu." Ruksak mi je visio s ramena i stiskala sam naramenicu. Nisam rekla nita. Progurala sam se mimo Elliota i urno izala iz labosa, shvativi da e, ako upali monitor, ugledati onaj lanak. No tu vie nisam mogla nita uiniti. Na pola puta do pulta za zbirke odvaila sam se baciti pogled preko ramena. Kroz zidove od ravnog stakla vidjelo se da je labos prazan. Elliota nije bilo nigdje na vidiku. Vratila sam se istim putem do raunala, oprezno se osvrui za sluaj da se ponovno pojavi. Ukljuila sam monitor; lanak o istrazi umorstva jo je bio ondje. Poslavi ga na najblii pisa, ugurala sam ga u svoj fascikl, odjavila se s raunala i pourila van.

POGLAVLJE 12

Mobitel mi je poeo zujati u depu i, ustvrdivi da me knjiniarka ne gleda urokljivim okom, javila sam se. "Mama?" "Dobre vijesti", rekla je. "Draba je brzo zavrila. Krenula sam jedan sat ranije i uskoro bih trebala stii kui. Gdje si ti?" "Bok! Oekivala sam te tek kasnije. Upravo izlazim iz knjinice. Kako je bilo u gornjem New Yorku?" "U gornjem New Yorku bilo je... dugotrajno." Nasmijala se, no zvuala je iscrpljeno. "Jedva ekam da te vidim." Osvrnula sam se u potrazi za nekim satom. Htjela sam navratiti u bolnicu i vidjeti Vee prije nego to krenem kui. "Ovako stoji stvar", rekla sam mami. "Moram posjetiti Vee. Moda u malo zakasniti. Pourit u - obeavam." "Naravno." Osjetila sam natruhu razoaranja. "Ima li kakvih vijesti? Jutros sam primila tvoju poruku o operaciji." "Operacija je zavrila. Svaki e je as odvesti u privatnu sobu." "Nora." ula sam kako joj u glas nadiru emocije. "Tako sam sretna to se to nije dogodilo tebi. Ne bih mogla ivjeti sama sa sobom kad bi ti se neto dogodilo. Pogotovo otkako je tvoj tata..." Prekinula se. "Samo sam sretna da smo obje na sigurnom. Pozdravi Vee. Vidimo se uskoro. Velika pusa." "Volim te, mama." Coldwaterska bolnica trokatnica je od crvene cigle s poploanim prilazom koji vodi do glavnog ulaza. Ula sam kroz rotirajua staklena vrata i stala kod glavnog pulta da se raspitam za Vee. Rekli su mi da je premjetena u sobu prije pola sata i da posjeti zavravaju za petnaest minuta. Pronala sam dizala i stisnula gumb za jedan kat vie. Kod sobe 207 gurnula sam vrata. "Vee?" Za sobom sam unutra povukla buket balona, prola kroz mali hodnik i zatekla Vee u krevetu, oslonjenu na jastuke, s lijevom rukom u gipsu i prebaenom preko tijela. "Bok!" rekla sam kad sam vidjela da je budna.

Vee je zadovoljno uzdahnula. "Oboavam lijekove. Zbilja. Fantastini su. Bolji nego Enzo kapuino. Hej, pa to se rimuje. Enzo kapuino. To je znak. Sueno mi je da postanem pjesnikinja. Hoe uti jo jednu pjesmu? Dobro improviziram." "Ovaj..." U sobu je doukala sestra i usprtljala se oko Veeine infuzije. "Dobro se osjeate?" zapitala je Vee. "Zaboravi pjesnikinju", rekla je Vee. "Sueno mi je da budem komiarka. Kuc, kuc." "Molim?" rekla sam. Sestra je zakolutala oima. "Tko je?" "Zgrab", rekla je Vee. "Koji Zgrab?" "Zgrabi runik, idemo na plau!" "Moda malo manje lijekova protiv bolova", rekla sam sestri. "Prekasno. Upravo sam joj dala novu dozu. Priekajte da je vidite za deset minuta." Odukala je van. "Onda?" zapitala sam Vee. "to kae?" "to kaem? Moj lijenik je bava slanine. Jako slii Umpa-Lumpi. Ne gledaj me tim strogim pogledom. Proli put kad je uao, zaplesao je Paji ples. I stalno jede okoladu. Uglavnom okoladne ivotinje. Zna one okoladne zeeve to ih prodaju za Uskrs? To je Umpa-Lumpa jeo za veeru. Za ruak je pojeo okoladnu patku s prilogom od utih sljezovih kolaia u obliku ivotinja." "Mislila sam, to kae na ovo..." pokazala sam prstom na medicinsku opremu koja ju je krasila. "O. Jedna slomljena ruka, potres mozga i raznorazne posjekotine, ogrebotine i masnice. Sreom imam brze reflekse, pa sam skoila u stranu prije nego to je dolo do neke vee tete. Imam reflekse kao maka. Ja sam ena-maka. Neranjiva sam. Malo me dohvatio samo zato to je padala kia. Make ne vole kiu. Ona nam kodi. Ona je na kriptonit." "Tako mi je ao", rekla sam Vee iskreno. "Ja bih trebala biti u tom bolnikom krevetu." "I dobivati sve te lijekove? A, ne. Ni sluajno." "Je li policija pronala kakve tragove?" upitala sam.

"Nada, nula, nitica." "Nikakvih svjedoka?" "Bile smo na groblju usred oluje", istaknula je Vee. "Veina normalnih ljudi bila je u zatvorenom." Imala je pravo. Veina normalnih ljudi bila je u zatvorenom. Dakako, Vee i ja bile smo vani... kao i tajanstvena djevojka koja je pratila Vee nakon Victoria's Secreta. "Kako se to dogodilo?" zapitala sam. "Ila sam prema groblju kao to smo se dogovorile, kad sam odjednom zaula kako mi se pribliavaju koraci", objasnila je Vee. "Onda sam se okrenula i sve se dogodilo jako brzo. Vidjela sam bljesak pitolja i njega kako skae na mene. Kao to sam rekla murji, moj mozak nije ba odailjao: 'Provjeri vizualni identitet'. Nego vie neto u smislu: "Koji kaos, sad sam nadrapala!" Zareao je, zviznuo me tri-etiri puta pitoljem, zgrabio moju torbicu i otrao." Bila sam zbunjenija nego ikad. "ekaj. To je bilo muko? Vidjela si mu lice?" "Jasno da je bilo muko. Imao je tamne oi... tamnosive, kao ugljen. Ali to je sve to sam vidjela. Nosio je skijake naoale." Na spomen skijakih naoala, srce mi je naas pomahnitalo. Bio je to isti tip koji mi je skoio pred Neon, u to sam bila sigurna. Nisam ga izmislila - Vee je bila dokaz. Prisjetila sam se kako su svi znakovi sudara nestali. Moda nisam izmislila ni to. Tko god bio taj tip, bio je stvaran. i bio je negdje u blizini. No ako nisam izmislila oteenja na Neonu, to se uistinu dogodilo te noi? Je li se ono to sam vidjela, to sam upamtila, nekako... promijenilo? Ubrzo mi je na um palo mnotvo drugih pitanja. to je htio ovaj put? Je li povezan s djevojkom ispred Victoria's Secreta? Je li znao da u ii u kupnju na mol? injenica to je nosio skijake naoale znaila je da je to prethodno isplanirao, dakle sigurno je unaprijed znao gdje u se nalaziti. A nije htio da mu prepoznam lice. "Komu si rekla da idemo u kupnju?" naglo sam zapitala Vee. Stavila si je jastuk iza ije, nastojei se udobno smjestiti. "Mami." "To je sve? Nikomu vie?" "Moda sam spomenula Elliotu." Krv mi se iznenada sledila. "Rekla si Elliotu?" "U emu je problem?"

"Moram ti neto rei", odgovorila sam staloeno. "Sjea se one noi kad sam se vozila Neonom kui i udarila jelena?" "Da?" rekla je, namrtivi se. "To nije bio jelen. Nego ovjek. ovjek sa skijakim naoalama." "Nemoj mi rei", apnula je. "Kae mi da napad na mene nije bio sluajan? Kae mi da taj tip eli neto od mene? Ne, ekaj. On eli neto od tebe. Nosila sam tvoju jaknu. Mislio je da sam ja ti." Cijelo tijelo kao da mi je bilo od olova. Nakon kratke tiine, rekla je: "Sigurna si da nisi spomenula tu kupnju Patchu? Jer kad bolje razmislim, ini mi se da je tip bio graen kao Patch. Prilino visok. Prilino vitak. Prilino jak. Prilino seksi, osim to me napao." "Patcheve oi nisu boje ugljena, crne su", istaknula sam, no bila sam nelagodno svjesna toga da sam rekla Patchu da idemo u kupnju na mol. Vee je neodluno slegnula jednim ramenom. "Moda su i njegove bile crne. Ne sjeam se. Sve se dogodilo zbilja brzo. Tono se sjeam pitolja", rekla je usluno. "Bio je uperen u mene. Ono, ravno u mene." Prevrtala sam nekoliko komadia slagalice po mislima. Ako je Patch napao Vee, zacijelo ju je vidio kako izlazi iz duana u mojoj jakni i pomislio je da sam to ja. Kad je shvatio da prati krivu djevojku, od bijesa je udario Vee pitoljem i nestao. Jedini problem bio je u tome to nisam mogla zamisliti Patcha kako mlati Vee. To mu nije bilo nalik. Osim toga, navodno je cijelu veer bio na tulumu na obali. "Je li tvoj napada izgledao kao Elliot?" upitala sam. Promatrala sam Vee kako upija to pitanje. Koji god lijek dobivala, kao da joj je usporavao misaone procese, pa gotovo da sam mogla uti kriputavo pokretanje svakog zupanika u njezinu mozgu. "Bio je nekih deset kila prelagan i deset centimetara previsok da bi bio Elliot." "Za sve sam ja kriva", rekla sam. "Nisam te smjela pustiti da ode iz, duana u mojoj jakni." "Znam da ovo nerado uje", ree Vee, izgledajui kao da se bori protiv zijevanja uzrokovanog lijekovima. "Ali to vie razmiljam o tome, vidim sve vie slinosti izmeu Patcha i svog napadaa. Ista graa. Isti dugonogi korak. Ba teta to je njegov kolski dosje bio prazan. Treba nam njegova adresa. Trebamo ispitati njegovo susjedstvo. Trebamo nai dobrodunu bakicu susjedu, koju bi se dalo nagovoriti da namjesti mrenu

kameru na prozor i uperi je prema njegovoj kui. Jer neto u vezi s Patchom jednostavno nije u redu." "Ti stvarno misli da ti je Patch to mogao napraviti?" zapitala sam, jo uvijek ne vjerujui u to. Vee je grickala usnicu. "Mislim da on neto skriva. Neto veliko." To nisam kanila osporavati. Vee je utonula dublje u krevet. "Cijelo tijelo mi titra. Kako je to dobro." "Nemamo adresu", rekla sam, "ali znamo gdje radi." "Misli li isto to i ja?" upitala je Vee, a oi su joj naas bljesnule kroz izmaglicu sedativa. "Na temelju dosadanjih iskustava, nadam se da ne." "Ruku na srce, trebamo izbrusiti svoje detektivske vjetine", ree Vee. "Ili ih rabite ili ih izgubite, rekao je Trener. Trebamo otkriti neto vie o Patchevoj prolosti. Hej, kladim se da e nam Trener ak dati dodatne bodove ako to dokumentiramo." isto sam sumnjala, s obzirom na to da bi, kad bi Vee bila ukljuena, to istraivanje vjerojatno krenulo protuzakonitim smjerom. Da i ne spominjem kako to konkretno istraivanje ne bi imalo ba nikakve veze s biologijom. ak ni izdaleka. Blag osmijeh koji je Vee izvukla iz mene nestao je. Mada je bilo zabavno pristupiti itavoj situaciji vedro, bila sam uplaena. Tip sa skijakim naoalama bio je negdje vani i planirao je sljedei napad. Na neki nain imalo je smisla da bi Patch mogao znati to se dogaa. Tip sa skijakim naoalama skoio je pred Neon jedan dan nakon to je Patch postao moj partner iz biologije. Moda to nije bila sluajnost. Uto je sestra glavom provirila kroz vrata. "Osam je sati", rekla mi je, tapkajui prstom po svom satu. "Vrijeme za posjete je zavrilo." "Odmah u izai", rekla sam. im su njezini koraci na hodniku utihnuli, zatvorila sam vrata Veeine sobe. Htjela sam da budemo nasamo kako bih joj rekla za istraivanje umorstva povezano s Elliotom. No kad sam se vratila do Veeina kreveta, lijekovi su oito poeli djelovati. "Evo ga stie", ree ona uz izraz ista ushita na licu. "pica... svaki as... val topline... pa-pa, gospoo Bol..." "Vee..."

"Kuc-kuc." "Ovo je zbilja vano..." "Kuc-kuc." "Radi se o Elliotu..." "Kuc-kuuuuc", rekla je, pjevuei. Uzdahnula sam. "Tko je?" "Bu." "Koji Bu?" "Bu-hu, netko plae, a to nisam ja!" Prasnula je u histerian smijeh. Shvativi da nema smisla dalje navaljivati, rekla sam: "Nazovi me sutra, kada te otpuste." Otvorila sam ruksak. "Prije nego to zaboravim, donijela sam ti zadau. Gdje da je stavim?" Prstom je pokazala ko za smee. "Ondje e biti u redu." Parkirala sam Fiat u garau i spremila kljueve u dep. Dok sam vozila kui, na nebu nije bilo zvijezda i, naravno, poela je rominjati kia. Povukla sam garana vrata, spustila ih do tla i zakljuala ih. Ula sam u kuhinju Negdje na gornjem katu gorjelo je svjetlo i malo kasnije mama je trei sila niza stepenice i zagrlila me. Moja mama ima tamnu valovitu kosu i zelene oi. Nia je od mene dva-tri centimetra, ali iste smo grae. Uvijek mirie na Love Ralpha Laurena. "Tako sam sretna to si dobro", rekla je, snano me stisnuvi. Koliko-toliko, pomislila sam.

POGLAVLJE 13

Sljedee veeri u sedam Borderlineovo parkiralite bilo je krcato. Nakon gotovo sat vremena kumljenja Vee i ja uvjerile smo njezine roditelje da moramo proslaviti njenu prvu no izvan bolnice uz chilles rellenos i bezalkoholne koktele od jagoda. Tako smo barem tvrdile. No imale smo skriveni motiv. Uvukla sam Neon u usko parkiralino mjesto i ugasila motor. "Bljak", rekla je Vee dok sam joj vraala kljueve auta i prstima okrznula njezine. "Moe se jo malo vie znojiti?" "Nervozna sam." "ovjee, pojma nisam imala." Nehotice sam pogledala prema vratima. "Znam o emu razmilja", rekla je Vee, stisnuvi usnice. "I odgovor je ne. Ne kao u nema teorije? "Ne zna o emu razmiljam", rekla sam. Vee me snano uhvatila za nadlakticu. "Moe misliti kako ne znam." "Nisam htjela pobjei", rekla sam. "Ne ja." "Laljivice." Utorcima je Patch imao slobodnu veer, a Vee mi je utuvila u glavu kako bi to bio savren trenutak da ispitamo njegove suradnike. Zamiljala sam sebe kako izazovnim hodom prilazim anku, upuujui ankeru plah pogled u stilu Marcie Millar, a zatim prelazim na temu Patcha. Trebala mi je njegova kuna adresa. Trebala sam uti je li bio privoen. Trebala sam saznati ima li on ikakve veze s ovjekom sa skijakim naoalama, bez obzira koliko tanke. I trebala sam otkriti zato su ovjek sa skijakim naoalama i tajanstvena djevojka odjednom uli u moj ivot. Zavirila sam u torbicu, provjeravajui imam li jo uvijek popis pitanja koja trebam postaviti. Na jednoj strani popisa bila su pitanja o Patchevom privatnom ivotu. Na suprotnoj strani nalazile su se natuknice za oijukanje. Zlu ne trebalo. "ekaj, ekaj, ekaj", ree Vee. "to ti je to?" "Nita", rekla sam, presavijajui popis.

Vee mi je pokuala oteti popis, ali ja sam bila bra i gurnula sam ga duboko u torbicu prije nego to ga se doepala. "Pravilo broj jedan", ree Vee. "U oijukanju nema biljeki." "Svako pravilo ima izuzetak." "Ali ti to nisi!" Dohvatila je dvije plastine duanske vreice sa stranjeg sjedala i okretom se izvukla iz auta. im sam i ja izala, zdravom rukom gurnula je vreice po krovu Neona prema meni. "to je to?" upitala sam, uhvativi vreice. Ruke su im bile zavezane i nisam vidjela to je unutra, ali prepoznatljivo vreteno visoke potpetice prijetilo je da e probuiti plastiku. "Veliina trideset devet", ree Vee. "Koa morskog psa. Lake je glumiti nekoga kada tako i izgleda." "Ne znam hodati na visokim petama." "Onda je ba dobro to nisu visoke." "Izgledaju visoko", rekla sam, odmjeravajui streu tiklu. "Gotovo trinaest centimetara. 'Visoke' su one od deset." Divno. Ako se ne polomim, moda bih se mogla barem obrukati dok zavoenjem izvlaim tajne iz Patchevih suradnika. "Situacija je sljedea", ree Vee dok smo grabile plonikom prema ulazu. "Ja sam, kao, pozvala nekoliko ljudi. to nas je vie, to smo veseliji, zar ne?" "Koga?" zapitala sam, osjetivi mrano komeanje zle slutnje u dubini utrobe. "Julesa i Elliota." Prije nego to sam dospjela objasniti Vee koliko mi se tono loom ini ta zamisao, ona je rekla: "Trenutak istine: viam se sa Julesom. Potajno." "Molim?" "Trebala bi vidjeti njegovu kuu. Bruce Wayne mu nije ni do koljena. Njegovi roditelji su ili junoameriki narkobosovi ili potjeu iz neke jako stare bogate obitelji. Budui da ih jo nisam upoznala, ne znam to je od toga." Zanijemjela sam. Usta su mi se otvarala i zatvarala, ali nita nije izlazilo. "Kada se to dogodilo?" najzad sam uspjela upitati. "Otprilike odmah nakon onog fatalnog jutra u Enzu." "Fatalnog? Vee, ti pojma nema..."

"Nadam se da su stigli ovamo prvi i zauzeli nam stol", rekla je Vee, izvijajui vrat dok je pogledom pretraivala gomilu koja se okupila oko ulaza. "Ne elim ekati. Za dvije mrave minutice ozbiljno u umrijeti od gladi." epala sam Vee za zdravi lakat, povukavi je nastranu. "Moram ti neto rei..." "Znam, znam", rekla je. "Misli da postoji mala mogunost da me u nedjelju naveer napao ba Elliot. E pa, ja mislim da si pobrkala Elliota i Patcha. A nakon to veeras malo pronjuka, injenice e podrati mene. Vjeruj mi, ja elim saznati tko me napao isto koliko i ti. Moda i vie. Sad je to osobno. A kad ve jedna drugoj dijelimo savjete, evo ti moj. Kloni se Patcha. Tek toliko da se osigura." "Ba mi je drago to si o svemu dobro razmislila", rekla sam otresito, "ali evo u emu je stvar. Pronala sam lanak..." Vrata Borderlinea otvorila su se. Preplavili su nas svje val topline, donosei miris limete i korijandra, i zvuk svirke mariachi benda koji je dopirao iz zvunika. "Dobrodoli u Borderline", rekla je efica sale. "Vas dvije ste same veeras?" Elliot je stajao iza nje u polumranom ulaznom prostoru. Ugledali smo se u istom trenutku. Usta su mu se nasmijeila, ali oi nisu. "Dame", rekao je, trljajui dlanovima dok nam je prilazio. "Izgledate velianstveno, kao i uvijek." Koom su mi proli trnci. "Gdje je tvoj partner u zloinu?" upita Vee, pogledom prelazei ulazni prostor. Papirnati lampioni visjeli su sa stropa, a mural meksikog sela zauzimao je dva zida. Klupe za ekanje bile su prepune. Julesu nije bilo ni traga. "Loe vijesti", rekao je Elliot. "Pozlilo mu je. Morat ete se zadovoljiti sa mnom." "Pozlilo?" ustrajala je Vee. "Kako pozlilo? Kakva je to isprika, pozlilo?" "Pozlilo kao u curi mu na oba kraja." Vee je nabrala nos. "Previe detalja." Ja sam se jo uvijek hrvala s pomilju da se izmeu Vee i Julesa neto dogaa. Jules me se dojmio kao naduren, mrzovoljan i potpuno nezainteresiran za Veeino, ili bilo ije, drutvo. Nijedan dio mene nije se osjeati ugodno pri pomisli na to da Vee provodi vrijeme nasamo s Julesom.

Ne nuno zbog toga to je bio neugodan ili to sam malo o njemu znala, ve upravo zbog onoga to jesam znala: bio je Elliotov blizak prijatelj. efica sale izvukla je tri jelovnika iz police s pregradama i dovela nas do separea toliko blizu kuhinji da sam kroza zid osjeala toplinu penica. S nae lijeve strane nalazio se bar sa salatama. S desne, staklena vrata vlana od isparavanja vodila su u unutranje dvorite. Bluza od popelina ve mi se prilijepila za leda. No moda sam se vie znojila zbog novosti o Vee i Julesu nego zbog vruine. "Odgovara li vam ovdje?" upita efica sale, pokazavi rukom na separe. "Odlino", ree Elliot, migoljei ramenima kako bi stresao pilotsku jaknu. "Oboavam ovo mjesto. Ako se ne oznoji od samog prostora, od hrane e se sigurno." Na to je ivnuo osmijeh efice sale. "Ve ste bili ovdje. elite li za poetak ips i nau najnoviju salsu jalapeno? Ona nam je najea dosada." "Volim estoko", ree Elliot. Bila sam prilino sigurna u to da licemjerno glumata. Prije sam previe velikoduno drala da nije pokvaren kao Marcie. Bila sam previe velikoduna glede njegove osobnosti, toka. Osobito s obzirom na to da sam sada znala da skriva istragu o umorstvu, zajedno s jo tko zna koliko drugih kostura u ormaru. efica sale procjenjivaki ga je odmjerila od glave do pete. "Odmah se vraam s ipsom i salsom. Uskoro e vam doi konobarica da preuzme narudbu." Vee se prva uvalila u separe. Ja sam se uvukla do nje, a Elliot je sjeo meni prekoputa. Pogledali smo se u oi i u njegovim sam opazila neto mrano. Vrlo vjerojatno ogorenje. Moda ak i neprijateljstvo. Zapitala sam se zna li da sam vidjela onaj lanak. "Ljubiasto ti dobro stoji, Nora", rekao je, kimnuvi prema mom alu kad sam ga skinula s vrata i zavezala oko ruke na torbi. "Istie tvoje oi." Vee me trknula po stopalu. Ona je zbilja mislila da mi je dao kompliment. "Onda", rekla sam Elliotu uz umjetan smijeak, "zato nam ne bi malo priao o Kinghornu?" "Pa da", ubacila se Vee. "Ima tamo nekih tajnih drutava? Kao u filmovima?" "A to rei?" odgovori Elliot. "Sjajna kola. Kraj prie." Podignuo je jelovnik i preletio ga pogledom. "Je li netko za aperitiv? Ja astim."

"Ako je toliko sjajna, zato si se prebacio?" Pogledala sam ga u oi i zadrala pogled. Posve sam lagano izvila obrve, izazivajui. Jedan mii na Elliotovoj eljusti zadrhtao je netom prije nego to je razvukao usta u osmijeh. "Zbog cura. uo sam da su puno bolje u ovim krajevima. Glasina se pokazala istinitom." Namignuo mi je, a neki ledeno hladan osjeaj proeo me od glave do pete. "Zato se Jules nije prebacio?" upita Vee. "Mogli smo biti fantastina etvorka, ali s mnogo vie efekta. Fenomenalna etvorka." "Julesovi su roditelji opsjednuti njegovim obrazovanjem. Naporni je preblaga rije. ivota mi, on e se popeti do vrha. Tip je nezaustavljiv. Mislim, priznajem, meni kola dobro ide. Bolje nego veini. Ali Jules je nenadmaiv. On je akademski bog." Sanjarski izraz vratio se u Veeine oi. "Jo nisam upoznala njegove roditelje", rekla je. "Oba puta kad sam bila ondje ili su bili na putu ili na poslu." "Oni puno rade", sloio se Elliot, vrativi pogled na jelovnik i tako mi oteavi da mu bilo to proitam iz oiju. "Gdje rade?" zapitala sam. Elliot je polako otpio vode. inilo mi se da odugovlai dok smilja nekakav odgovor. "Bave se dijamantima. Provode puno vremena u Africi i Australiji." "Nisam znala da je Australija velik igra na tritu dijamanata", rekla sam. "Da, ni ja", rekla je Vee. Zapravo, bila sam uvjerena da u Australiji uope nema dijamanata. Toka. "Zato ive u Maineu?" zapitala sam. "Zato ne u Africi?" Elliot se jo jae udubio u jelovnik. "to ete vas dvije? Meni se ini da fajitas s odreskom izgledaju dobro." "Ako se Julesovi roditelji bave dijamantima, kladim se da su strunjaci za odabir savrenog zarunikog prstena", rekla je Vee. "Oduvijek sam eljela smaragdni prsten." Udarila sam Vee nogom ispod stola. Ona je mene ubola vilicom. "Auu!" rekla sam. Konobarica se zaustavila pokraj naeg stola tek toliko da upita: "Neto za pie?"

Elliot je podignuo pogled sa svog jelovnika. Prvo je pogledao mene, a zatim Vee. "Dijetna Cola", ree Vee. "Voda s krikama limete, molim", rekoh ja. Konobarica se nevjerojatno brzo vratila s naim piima. Njezin povratak meni je bio znak da ustanem od stola i pokrenem prvi dio Plana, a Vee me na to podsjetila drugim ubodom vilice ispod stola. "Vee", rekla sam kroza zube, "bi li me mogla otpratiti na toalet?! Najednom vie nisam htjela provesti taj Plan. Nisam htjela ostaviti Vee nasamo s Elliotom. Htjela sam je izvui van, rei joj sve o istrazi umorstva, a onda pronai neki nain da i Elliot i Jules nestanu iz naih ivota. "Zato ne ode sama?" ree Vee. "Mislim da bi to bio bolji plan" Glavom je pokazala prema anku i neujno izustila Hajde, rukom istovremeno diskretno odmahujui ispod stola kao da me tjera. "Planirala sam ii sama, ali stvarno bih voljela da mi se pridrui." "to je to s djevojkama?" ree Elliot, gledajui nas obje i smijeei se. "Kunem se, nikad nisam upoznao djevojku koja je znala otii sama na zahod." Nagnuo se naprijed i urotniki se nacerio. "Odajte mi tajnu. Ozbiljno. Plaam pet dolara svakoj." Posegnuo je prema stranjem depu. "Deset, ako smijem poi s vama i vidjeti u emu je fora." Vee se nacerila. "Pervertitu. Ne zaboravi ovo", obratila se meni, uguravi, mi one plastine vreice u ruke. Elliot je podignuo obrve. "Smee", objasnila mu je Vee pomalo posprdno. "Naa je kanta za smee puna. Mama me zamolila da to bacim kad ve izlazim." Elliot nije izgledao kao da joj vjeruje, a Vee nije izgledala kao da mari za to. Ustala sam s opremom za maskiranje u naruju i progutala nemoni bijes koji me razdirao. Probivi se izmeu stolova, uputila sam se hodnikom koji je vodio u stranji dio, prema zahodima. Hodnik je bio boje peene gline i ukraen maraca zvekama, slamnatim eirima i drvenim lutkama. Tu odostraga bilo je toplije, pa sam obrisala elo. Sada je Plan bio da to odradim to bre. im se budem vratila za stol, smislit u neki izgovor da moram otii i izvui u Vee odavde. S njezinim pristankom ili bez njega. Kad sam provirila ispod sve tri pregrade u enskom zahodu i uvjerila se da sam sama, zakljuala sam glavna vrata i istresla sadraj plastinih

vreica na pult. Platinasto plava perika, ljubiasti push-up grudnjak, uski crni top, minica sa ljokicama, napadne ruiaste mreaste najlonke i tikle od koe morskog psa broj trideset devet. Utrpala sam grudnjak, uski top i najlonke natrag u vreice. Skinuvi traperice, navukla sam minicu. Ugurala sam kosu pod periku i stavila ru ga usne. Prekrila sam ga obilnim slojem veoma bljetavog sjajila. "Moe ti to", rekla sam svom odrazu vraajui ep na sjajilo i trljajui usnice jednu o drugu. "Moe oponaati Marcie Miller. Zavoditi mukarce kako bi ti odavali tajne. Valjda to nije tako teko?" Zbacila sam mokasine za vonju, utrpala ih u vreicu zajedno s trapericama i gurnula je ispod pulta da se ne vide. "Uostalom", nastavila sam, "nema nieg loeg u tome da se rtvuje malo ponosa za informacije. Ako ba eli tome pristupiti s morbidnoga gledita, moe ak rei da bi, ako ne dobije odgovore, mogla osvanuti mrtva. Jer svialo se to tebi ili ne, netko ti eli nauditi." Zanjihala sam tikle od koe morskog psa u visini oiju. I nisu bile najrunije na svijetu. Zapravo, ak bi se moglo rei da su bile seksi. Ralje U Coldwateru, Maine. Obula sam ih i zakopala ih remeniima i nekoliko puta prola amo-tamo toaletom da se uvjebam. Dvije minute kasnije smjestila sam se na barski stolac pokraj anka. anker me gledao. "esnaest?" pogaao je. "Sedamnaest?" Izgledao je desetak godina starije od mene i imao smeu kosu koja se prorjeivala i koju je brijao na kratko. Srebrna naunica visjela mu je iz desne une resice. Bijela majica kratkih rukava i Levisice. Nije izgledao loe... ni sjajno. "Nisam maloljetnica koja trai alkohol", rekla sam glasno da nadjaam glazbu i okolne razgovore. "ekam prijateljicu. Odavde dobro vidim vrata." Izvukla sam popis pitanja iz torbe i kradom ga smjestila ispod staklene soljenke. "to je to?" upitao je anker, briui ruke u krpu i kimnuvi prema popisu. Gurnula sam popis dublje pod soljenku. "Nita", rekla sam skroz nevino. Podignuo je jednu obrvu. Odluila sam se za slobodnije shvaanje istine. "To je... popis za kupnju. Na putu kui moram uzeti neke stvari u duanu za mamu." Kamo je nestalo oijukanje? zapitala sam se. Kamo je nestala Marcie Millar?

Uputio mi je ispitivaki pogled koji mi se nije uinio posve negativnim "Nakon pet godina ovog posla jako dobro raspoznajem laljivce." "Ja nisam laljivica", rekla sam. "Moda sam maloprije i lagala, ali to je bila samo jedna la. Jedna mala la ne ini laljivca." "Izgledate kao novinarka", rekao je. "Radim za eZine svoje gimnazije." Htjela sam se pojesti. Novinari ne ulijevaju povjerenje ljudima. Ljudi su obino sumnjiavi prema novinarima "Ali veeras ne radim", brzo sam popravila stvar. "Veeras je strogo zabava Nikakav posao. Nikakve skrivene namjere. Ba nikakve." Nakon kratke tiine, zakljuila sam da je najbolje da vozim dalje. Na kaljala sam se i rekla: "Je li Borderline popularno mjesto za zapoljavanje meu gimnazijalcima?" "Dolazi nam ih mnogo, da. Konobarica, spremaa i tomu slino." "Stvarno?" rekla sam, hinei iznenaenje. "Moda znam neke od njih. Recite mi neko ime." anker je usmjerio oi na strop i poeao se po neobrijanoj bradi. Njegov prazan pogled nije mi ulijevao povjerenje. A da i ne spominjem kako nisam imala mnogo vremena. Elliot je svakog asa mogao sipati neku smrtonosnu drogu u Veeinu dijetnu Kolu. "A Patch Cipriano?" zapitala sam. "Radi li on ovdje?" "Patch? Aha. Radi ovdje. Nekoliko noi tjedno i vikendima." "Je li radio u nedjelju?" pokuala sam ne zvuati odvie radoznalo. No morala sam saznati postoji li mogunost da je Patch bio na molu. Rekao je da ide na tulum na obali, ali moda je promijenio plan. Kad bi netko potvrdio da je u nedjelju uveer radio, mogla bih iskljuiti njegovi umijeanost u napad na Vee. "U nedjelju?" Jo eanja. "Sve noi mi se brkaju. Pokuajte pitati konobarice. Neka e se ve sjetiti. Sve se smijuckaju i pomalo skrenu kad je on u blizini." Osmjehnuo se kao da bih se ja moda u tome donekle mogla slagati s njima. Rekla sam: "Da nemate sluajno uvid u njegovu molbu za posao? I kunu adresu." "To bi bilo ne." "isto iz znatielje", rekla sam, "znate li je li se ovdje mogue zaposliti ako ste prije toga poinili kazneno djelo?"

"Kazneno djelo?" Otresito se nasmijao. "Vi se alite?" "Dobro, moda ne ba kazneno djelo, ali prekraj?" Poloio je dlanove na ank i nagnuo se blie meni. "Ne." Ton mu se iz susretljivog prometnuo u uvrijeen. "To je dobro. To je stvarno lijepo znati." Promijenila sam poloaj na barskom stolcu i osjetila kako mi se koa ispod najlonki odljepljuje s plastike. Znojila sam se. Ako pravilo broj jedan oijukanja glasi da nema popisa, bila sam prilino sigurna kako je pravilo broj dva da nema znojenja. - Pogledala sam popis. "Znate li je li Patch ikada dobio zabranu prilaenja? Je li ikada nekoga proganjao?" Naslutila sam da anker od mene prima lou vibru, pa sam oajniki odluila pokuati ispucati sva svoja pitanja prije nego to me udalji sa anka - ili, jo gore, izbaci iz restorana zbog uznemiravanja i sumnjivog vladanja. "Ima li djevojku?" ispalila sam. "Idite i pitajte ga." Trepnula sam. "Veeras ne radi." - ankerov smijeak bio mi je poput udarca u trbuh. "On veeras ne radi... zar ne?" zapitala sam glasom koji se postupno penjao itavu oktavu vie. "Navodno je utorcima naveer slobodan!" "Obino, da. Ali zamjenjuje Benjija. Benji je u bolnici. Puknue slijepog crijeva." "Znai, Patch je ovdje? Sada?" osvrnula sam se preko ramena, popravivi periku tako da mi prekrije profil dok gledam gdje je. "Prije nekoliko minuta uao je u kuhinju." Ve sam silazila s barskog stolca. "Mislim da sam ostavila upaljen auto. Ali bilo je divno razgovarati s vama!" Pohitala sam prema zahodima to sam bre mogla. U enskom zahodu zakljuala sam vrata za sobom, nekoliko puta udahnula lea oslonjenih na njih, a onda prila umivaoniku i umila lice hladnom vodom. Patch e otkriti da sam ga uhodila. Moja upeatljiva izvedba jamila je to. Na prvi pogled to je bilo loe jer je bilo, no, poniavajue. No kad sam bolje razmislila, morala sam se suoiti s injenicom da je Patch veoma samozatajan. Samozatajni ljudi ne vole da se eprka po njihovu ivotu. Kako e reagirati kad otkrije da sam ga stavila pod povealo?

A onda sam se zapitala zato sam uope dola ovamo, s obzirom na to da duboko u sebi nisam vjerovala da je Patch onaj tip iza skijakih naoala. Moda i jest imao mrane, strane tajne, ali smucanje uokolo sa skijakim naoalama nije spadalo u njih. Zatvorila sam slavinu i kad sam podignula pogled, zrcalo je odraavalo Patchevo lice. Kriknula sam i okrenula se. Nije se smijeio i nije izgledao osobito dobro raspoloeno. "to ti radi ovdje?" dahnula sam. "Ja ovdje radim." "Mislim ovdje. Ne zna itati? Znak na vratima..." "Polako mi se ini da me prati. Svaki put kad se okrenem, eto tebe." "Htjela sam izvesti Vee", objasnila sam. "Bila je u bolnici." Zvuala sam kao da se branim. Bila sam uvjerena da zbog toga odajem dojam jo vee krivice. "Nisam ni slutila da u naletjeti na tebe. Danas bi trebao imati slobodnu veer. I o emu govori? Svaki put kad se ja okrenem, eto tebe" Patcheve oi bile su otre, zastraujue, prodorne. Procjenjivale su svaku moju rije, svaki moj pokret. "A da mi objasni tu kiastu kosu?" rekao je. Strgnula sam periku i bacila je na pult. "A da ti meni objasni gdje si bio? Zadnja dva dana nema te u koli." Bila sam gotovo sigurna da Patch nee otkriti gdje se nalazio, ali rekao je: "Igrao sam paintball. to si radila za ankom?" "Razgovarala sa ankerom. Je li to zloin?" Oslanjajui se rukom na pult, digla sam jednu nogu da otkopam tiklu od koe morskog psa. Malo sam se nagnula i pritom mi je popis s pitanjima ispao iz dekoltea na pod. Kleknula sam da ga pokupim, ali Patch je bio bri. Drao ga je iznad glave dok sam ja skakutala za njim. "Vrati mi to!" rekla sam. "Ima li Patch zabranu prilaenja?" proitao je. "Je li Patch zloinac?" "Daj-mi-to!" bijesno sam siknula. Patch se tiho nasmijao i znala sam da je vidio sljedee pitanje. "Ima li Patch djevojku?" Patch je stavio papir u stranji dep. Bila sam u snanom iskuenju da mu ga uzmem unato tomu gdje se nalazi. Naslonio se na pult pa su nam oi bile u istoj visini. "Ako e uokolo eprkati informacije, bilo bi mi drae da pita mene."

"Ta pitanja su" - mahnula sam prema mjestu gdje ih je sakrio - "ala. Vee ih je napisala", dodala sam u bljesku nadahnua. "Ona je kriva za sve." "Znam tvoj rukopis, Nora." "E pa dobro, u redu", zapoela sam, traei neki bistar odgovor, ali predugo mi je trebalo i izgubila sam priliku. "Nemam zabranu prilaenja", rekao je. "Nemam kaznenih djela." Isturila sam bradu. "Djevojka?" Rekla sam si da mi je svejedno kako e odgovoriti. I jedan i drugi odgovor bili su mi u redu. "To se tebe ne tie." "Pokuao si me poljubiti", podsjetila sam ga. "Tako da me se tie." Avet gusarskog osmijeha vrebala je na njegova usta. Stekla sam dojam da se prisjea svih, pa i najsitnijih, pojedinosti te prilike kad smo se umalo poljubili, zajedno s mojim uzdahom-crtica-jecajem. "Biva djevojka", rekao je za neko vrijeme. eludac mi se stisnuo kad mi je odjednom neto palo na um. to ako je djevojka iz Delphica i Victoria's Secreta njegova biva? to ako me vidjela kako razgovaram s Patchem u igranici i - pogreno - pretpostavila da medu nama postoji neto mnogo vie? Ako ju je Patch jo uvijek privlaio, bilo bi razumno pretpostaviti kako je dovoljno ljubomorna da bi me pratila. Nekoliko komadia slagalice kao da je sjelo na mjesto... No tada je Patch rekao: "Ali nema je u blizini." "Kako to misli, nema je u blizini?" "Otila je. Nikad se nee vratiti." "Misli... mrtva je?" upitala sam. Patch to nije opovrgnuo. Odjednom sam u elucu osjetila teinu i zgrenost. To nisam oekivala. Patch je imao djevojku i ona je sad bila mrtva. Vrata enskog zahoda zatropotala su kad je netko pokuao ui. Zaboravila sam da sam ih zakljuala. to me ponukalo da se zapitam kako je Patch uao. Ili je imao klju ili je postojalo neko drugo objanjenje. Objanjenje o kojem bi mi vjerojatno bolje bilo ne razmiljati, kao recimo prolaenje ispod vrata poput zraka. Poput dima. "Moram natrag na posao", ree Patch. Odmjerio me od glave do pete pogledom koji se malo zadrao ispod kukova. "Ubojita suknjica. Smrtonosne noge."

Prije nego to sam skucala ijednu suvislu misao, izaao je kroz vrata. Postarija ena koja je ekala na ulazu pogledala je mene, a onda se osvrnula za Patchem, koji je odmicao hodnikom. "Duo", rekla mi je, "izgleda sklisko kao sapun." "Dobar opis", promrmljala sam. Razbaruila si je kratku, kovravu sijedu kosu. "Cura bi se mogla zapjeniti zbog takvog sapuna." Kad sam se ponovno presvukla u vlastitu odjeu, vratila sam se u separe i uvukla se pokraj Vee. Elliot je pogledao na sat i podignuo obrve. "ao mi je to sam se toliko zadrala", rekla sam. "Jesam li to propustila?" "Ne", rekla je Vee. "Sve po starom, sve po starom." Trknula me u koljeno, a pitanje se podrazumijevalo. Onda? Prije nego to sam joj stigla uzvratiti udarcem, Elliot je rekao: "Propustila si konobaricu. Naruio sam ti crveni burrito." Ljigav osmijeh rastegnuo mu je usta. Uvidjela sam priliku. "Zapravo, nisam sigurna da mi je do jela." Uspjela sam sloiti izraz munine koji nije bio posve odglumljen. "Mislim da sam pokupila ono isto to mui Julesa." "O, ovjee", ree Vee. "Jesi dobro?" Odmahnula sam glavom. "Idem uloviti nau konobaricu i rei joj da nam spremi jelo u kutiju", predloi Vee, kopajui po torbici u potrazi za kljuevima. "A to sa mnom?" ree Elliot, tek napola u ali. "Odgaamo za neku drugu priliku", odgovori Vee. Bingo, pomislih.

POGLAVLJE 14

Vratila sam se kui malo prije osam. Okrenula sam klju u bravi, vrsto primila kvaku i gurnula vrata kukom. Nekoliko sati prije veere bila sam nazvala mamu; bila je u uredu, neto je dovravala i nije bila sigurna kada e stii kui, pa sam oekivala da e kua biti tiha, mrana i hladna. Vrata su popustila kad sam ih gurnula trei put; zavitlala sam torbicu u mrak, a onda se pohrvala s kljuem koji je jo uvijek bio zaglavljen u bravi. Nakon one noi kad je navratio Patch, brava je postala prodrljiva. Zapitala sam se je li Dorothea to primijetila ranije toga dana. "Daj-mi-glupi-klju", rekla sam, izvlaei ga drmanjem. Kazaljke starinskog stojeeg sata u hodniku pomaknule su se na puni sat i glasni dong osam je puta odjeknuo u tiini. Ula sam u dnevnu sobu da upalim vatru u tednjaku na drva kad sam zaula ukanje tkanine i tiho kripanje na drugom kraju sobe. Vrisnula sam. "Nora!" rekla je moja mama, zbacivi deku i koprcajui se u sjedei poloaj na kauu. "to ti je, zaboga?" Jedan dlan privila sam na grudi, a drugim sam se naslonila na zid. "Uplaila si me!" "Zaspala sam. Da sam te ula kad si ulazila, bila bih neto rekla." Odmaknula je kosu s lica i trepnula poput sove. "Koliko je sati?" Svalila sam se u najblii naslonja i pokuala normalizirati disanje. Moja mata bila je prizvala par nemilosrdnih oiju iza skijakih naoala. Sad kad sam bila sigurna da ga nisam izmislila, preplavila me neodoljiva elja da sve ispriam mami, od toga kako mi je skoio pred Neon do njegove uloge Veeina napadaa. Uhodio me i bio je nasilan. Stavile bismo nove brave na vrata. I inilo se loginim da bi se uplela policija. Nou bih se osjeala mnogo sigurnije s policajcem parkiranim na ploniku pred kuom. "Mislila sam priekati s ovom temom", rekla je mama, prekinuvi moj tijek misli, "ali nisam sigurna da e se ikada pojaviti savren trenutak." Namrtila sam se. "to je bilo?"

Ispustila je dug, teak uzdah. "Razmiljam o tome da prodam ovu kuu." "to? Zato?" "Jedva nekako izlazimo nakraj ve godinu dana, a ja ne zaraujem onoliko koliko sam se nadala. Razmiljala sam o tome da naem dodatni posao, ali iskreno, nisam sigurna da dan ima dovoljno sati." Nasmijala se bez traka humora. "Dorotheina je plaa skromna, ali to je dodatni novac koji mi nemamo. Jedino to mi jo pada na um jest da se preselimo u manju kuu. Ili stan." "Ali ovo je naa kua." Sve moje uspomene bile su ovdje. Uspomena na mog tatu bila je ovdje. Nisam mogla vjerovati da se i ona ne osjea tako. Sve bih uinila, samo da ostanem. "Pokuavat u jo tri mjeseca", rekla je. "Ali nemoj se previe nadati." U tom asu shvatila sam da ne mogu rei mami za tipa sa skijakim naoalama. Sutra bi dala otkaz. Nala bi neki posao u mjestu i vie ne bi bilo apsolutno nikakvog izbora osim da prodamo seosku kuu. "Razgovarajmo o neemu vedrijem", ree mama, natjeravi se na osmijeh. "Kako je bilo na veeri?" "Dobro", rekla sam mrzovoljno. "A Vee? Kako se oporavlja?" "Sutra opet moe u kolu." Mama se zajedljivo nasmijeila. "Dobro je to je slomila lijevu ruku. Inae ne bi mogla pisati biljeke na nastavi, a mogu misliti kako bi joj to teko palo." "Ha-ha", rekla sam. "Napravit u vruu okoladu." Ustala sam i okrenula prema kuhinji. "Hoe?" "Zvui savreno. Ja u upaliti vatru." Nakon brzog posjeta kuhinji da uzmem alice, eer i kakao, vratila sam se i vidjela da je mama pristavila loni vode na tednjak u kojem su gorjela drva. Sjela sam na oslonac za ruku kaua i pruila joj alicu. "Kako si znala da si se zaljubila u tatu?" zapitala sam, trudei se da to ispadne nehajno. Uvijek je postojala mogunost da razgovor o tati pokrene potok suza, to sam se nadala izbjei. Mama se smjestila na kau i oslonila noge na stoli za kavu. "Nisam znala. Sve dok nije prolo otprilike godinu dana braka." To nije bio odgovor koji sam oekivala. "Pa onda... zato si se udala za njega?"

"Zato to sam mislila da sam zaljubljena. A kad misli da si zaljubljena, ima volje izdrati i truditi se dok to ne postane ljubav." "Jesi li se bojala?" "Udaje za njega?" Nasmijala se. "To je bio najzabavniji dio. Kupovanje vjenanice, dogovori u crkvi, noenje dijamantnog prstena." Predoila sam si Patchev obijesni osmijeh. "Jesi li se ikada bojala tate?" "Uvijek kad bi New England Patriotsi izgubili utakmicu." Kad bi New England Patriotsi izgubili, tata bi uvijek otiao u garau i turirao motornu pilu. Prije dvije jeseni odvukao je motornu pilu u umu iza naeg imanja, posjekao deset stabala i potom ih nacijepao u drva za loenje. Jo smo imale vie od pola hrpe za spaliti. Mama je potapala kau pored sebe i skutrila sam se uz nju, oslonivi joj glavu na rame. "Nedostaje mi", rekla sam. "I meni." "Bojim se da u zaboraviti kako izgleda. Ne na slikama, nego kad bi se subotama ujutro motao po kui u trenirci i radio omlete." Mama je provukla svoje prste kroz moje. "Ti si mu uvijek jako sliila, od samog poetka." "Stvarno?" Sjela sam uspravno. "Kako?" "Bio je dobar uenik, jako pametan. Nije bio nametljiv ni otvoren, ali ljudi su ga potovali." "Je li tata ikada bio... zagonetan?" Mama kao da je premetala to pitanje po glavi. "Zagonetni ljudi imaju mnogo tajni. Tvoj je otac bio vrlo iskren." "Je li ikada bio buntovan?" Nasmijala se kratko, smeteno. "Jesi li ga ti tako doivljavala?" Harrison Grey, najmoralniji raunovoa na svijetu... buntovan?" Teatralno je uzdahnula. "Boe sauvaj! Dodue, neko je vrijeme imao dugu kosu. Bila je valovita i plava - kao u surfera. Naravno, one ronate naoale upropatavale su mu taj imid. A... usuujem li se pitati kako smo dole na tu temu?" Nisam imala pojma kako bih mami objasnila svoje proturjene osjeaje prema Patchu. Nisam imala pojma kako bih objasnila Patcha, toka. Mama je vjerojatno oekivala opis koji sadri imena njegovih roditelja, njegov prosjek ocjena, sportove kojima se bavi u koli i fakultete u koje se kani prijaviti. Nisam je htjela uznemiriti izjavom kako sam se spremna kladiti u svoju kasicu-prasicu da Patch ima kazneni dosje. "Ima jedan deko", rekla sam, ne

mogavi suspregnuti osmijeh pri pomisli na Patcha. "Druimo se u zadnje vrijeme. Uglavnom zbog kole." "Ooo, deko", rekla je zagonetno. "Pa? Je li u ahovskom klubu? Uenikom vijeu? Igra li tenis?" "Voli individualne sportove", optimistino sam izgovorila. "Pliva! Je li sladak kao Michael Phelps? Jasno, ja sam glede izgleda oduvijek bila sklonija Ryanu Lochteu." Mislila sam ispraviti mamu. No kad sam bolje razmislila, vjerojatno je bilo bolje da ne objanjavam. Biljar, plivanje... dosta slino, nije li? Zazvonio je telefon i mama se protegnula preko kaua da se javi. Nakon deset sekundi razgovora klonula je na kau i dlanom prekrila elo. "Ne, nije problem. Odjurit u tamo, pokupiti ga i donijeti vam ga odmah ujutro." "Hugo?" zapitala sam kad je prekinula vezu. Hugo je bio mamin ef i zvao je blago reeno bilo kada. Jednom ju je nazvao da doe na posao u nedjelju jer se nije mogao snai sa strojem za fotokopiranje. "Ostavio je neke nedovrene dokumente u uredu i trebam ih uzeti. Moram ih fotokopirati, ali vjerojatno me nee biti najvie sat vremena. Jesi li zavrila zadau?" "Ne jo." "Onda u se utjeiti time da ne bismo ni provele vie vremena zajedno ak i da sam ovdje." Uzdahnula je i osovila se na noge. "Vidimo se za jedan sat?" "Reci Hugu da bi te trebao vie plaati." Nasmijala se. "Puno vie." im sam ostala sama u kui, pospremila sam tanjure od doruka s kuhinjskog stola i napravila mjesta za udbenike. Engleski, povijest, biologija. Naoruavi se novom novcatom HB olovkom, otvorila sam knjigu na vrhu hrpe i bacila se na posao. Petnaest minuta kasnije moj se um pobunio, odbijajui probaviti jo jedan odlomak o europskim feudalnim sustavima. Zapitala sam se to Patch radi nakon posla. Domau zadau? Teko. Jede pizzu i gleda koarku na televiziji? Moda, ali i to nije bilo ono pravo. Kladi se i igra biljar u Boovoj igranici? To se inilo dobrom pretpostavkom. Obuzela me neobjanjiva elja da se odvezem u Boa i objasnim svoje prijanje ponaanje, no tu je zamisao ubrzo osporila jednostavna injenica

to nisam imala dovoljno vremena. Mama e se vratiti kui za manje vremena nego to traje polusatna vonja do ondje. Da i ne spominjem kako Patch nije bio tip kojega bih samo tako mogla negdje zaskoiti. Dosada su se svi nai susreti ravnali prema njegovu, a ne mom rasporedu. Uvijek. Popela sam se stepenicama da se presvuem u neto udobnije. Otvorila sam vrata svoje sobe i prela tri koraka prije nego to sam stala kao ukopana. Ladice moje komode bile su izvuene, odjea razbacana po podu. Moj krevet bio je rasturen. Vrata ormara bila su otvorena i nakoeno su visjela sa arki. Knjiga i okvira za slike bilo je svugdje po podu. Opazila sam odraz nekog pokreta u prozoru na suprotnom kraju sobe i okrenula sam se. Stajao je uza zid iza mene, od glave do pete odjeven u crno, sa skijakim naoalama na licu. Mozak mi je utonuo u uskovitlanu izmaglicu i upravo je poeo nogama odailjati bjei! kad je on skoio prema prozoru, irom ga otvorio i, gipko se sagnuvi, iskoio. Preskakivala sam stepenice tri po tri. Prebacila sam se preko rukohvata, odjurila hodnikom u kuhinju i nazvala 112. Petnaest minuta kasnije policijski auto uletio je na kolni prilaz. Drhturei, otvorila sam zasun na vratima i pustila dva policajca unutra. Prvi koji je uao bio je nizak, iroka struka i kose proarane sjedinama. Drugi je bio visok i vitak, kose tamne gotovo kao Patcheva, ali oiane iznad uiju. Na neki neobian nain, pomalo je sliio Patchu. Mediteranski ten, simetrino lice, prodorne oi. Predstavili su se: tamnokosi policajac bio je istraitelj Basso. Njegov partner bio je istraitelj Holstijic. "Vi ste Nora Grey?" upita istraitelj Holstijic. Kimnula sam. "Roditelji kod kue?" "Moja mama otila je nekoliko minuta prije nego to sam nazvala 112." "Znai da si sama kod kue?" Opet sam kimnula. "Moe li nam ispriati to se dogodilo?" upitao je, prekriivi ruke i iroko razmaknuvi noge, dok je istraitelj Basso uao nekoliko koraka dublje u kuu i razgledavao. "Dola sam kui u osam i radila sam zadau", rekla sam. "Kad sam otila u svoju sobu, vidjela sam njega. Sve je bilo u neredu. Rasturio mi je sobu." "Jesi li ga prepoznala?" "Nosio je skijake naoale. I svjetlo je bilo ugaeno."

"Ikakva posebna obiljeja? Tetovae? "Ne." "Visina? Teina?" Nevoljko sam prekapala po kratkoronom pamenju. Nisam htjela ponovno proivljavati taj trenutak, no bilo je vano da se sjetim svili pojedinosti. "Prosjene visine, ali ipak malo vii. Otprilike kao istraitelj Basso." "Je li ita rekao?" Odmahnula sam glavom. Istraitelj Basso opet se pojavio i svom partneru rekao: "Sve je isto." Zatim se popeo na drugi kat. Podne daske kripale su mi iznad glave dok se kretao hodnikom, otvarajui i zatvarajui vrata. Istraitelj Holstijic odkrinuo ulazna vrata i unuo da pregleda zaporni zasun. "Jesu li vrata bila otkljuana ili oteena kad si stigla kui?" "Nisu. Otkljuala sam svojim kljuem. Mama je spavala u dnevnoj sobi." Istraitelj Basso pojavio se na vrhu stepenica. "Moe nam pokazati to je oteeno?" upitao me. Istraitelj Holstijic i ja zajedno smo se popeli stepenicama i ja sam ga vodila niz hodnik do istraitelja Bassa, koji je stajao s unutranje strane vrata moje sobe i gledao je, ruku oslonjenih na kukove. Stala sam posve mirno, marci straha puzali su kroz mene. Moj krevet bio je pospremljen. Pidama mi je bila sloena na jastuk, upravo onako kako sam je tog jutra ostavila. Ladice komode bile su zatvorene, okviri za slike uredno poredani na njoj. Sanduk kod podnoja kreveta bio je zatvoren. Podovi su bili isti. Zastori su visjeli poput dugakih glatkih ploa, po jedna s obje strane zatvorena prozora. "Rekla si da si vidjela uljeza", ree istraitelj Basso. Piljio je u meni otrim pogledom kojem nita nije promicalo. Oima koje su bile strune u filtriranju lai. Stupila sam u sobu, ali izostao je poznati osjeaj udobnosti i sigurnosti. Osjeala se skrivena natruha nasilja i opasnosti. Prstom sam pokazala u prozor, nastojei obuzdati drhtanje ruke. "Kad sam ula, skoio je kroz prozor." Istraitelj Basso pogledao je kroz prozor. "Daleko je do zemlje", primijetio je. Pokuao je otvoriti prozor. "Zatvorila si ga nakon to je otiao?" "Ne. Otrala sam dolje i nazvala 112."

"Netko ga je zatvorio." Istraitelj Basso jo uvijek me gledao pogledom otrim poput ileta, usana stisnutih u tanku crtu. "Nisam siguran bi li itko mogao pobjei nakon takvog skoka", ree istraitelj Holstijic pridruivi se svom partneru kod prozora. "ovjek bi bio sretan kad bi se izvukao sa slomljenom nogom." "Moda nije skoio, moda se spustio po stablu", rekla sam. Istraitelj Basso naglo je okrenuo glavu. "Onda? to? Je li se spustio ili je skoio? Mogao se progurati pored tebe i izai kroz ulazna vrata. To bi bio logian izbor. To bih ja uinio. Pitat u te jo jedanput. Razmisli zbilja paljivo. Jesi li uistinu veeras vidjela nekoga u svojoj sobi?" Nije mi vjerovao. Mislio je da izmiljam. Naas sam pala u iskuenje da i sama pomislim neto slino. to nije bilo u redu sa mnom? Zato je moja stvarnost bila iskrivljena? Zato joj istina nikad nije odgovarala? Zbog vlastitog mentalnog zdravlja, rekla sam si da problem nije bio u meni. Nego u njemu. U tipu sa skijakim naoalama. On je to radio. Nisam znala kako, ali trebalo je kriviti njega. Istraitelj Holstijic prekinuo je napetu tiinu rekavi: "Kad e se tvoji roditelji vratiti kui?" "Ja ivim s mamom. Morala je skoiti do ureda." "Moramo vam objema postaviti nekoliko pitanja", nastavio je. Prstom mi je pokazao da sjednem na svoj krevet, ali tupo sam odmahnula glavom. "Jesi li nedavno prekinula s dekom?" "Ne." "A droge? Ima li takvih problema sada ili si ih imala ranije?" "Ne." "Rekla si da ivi s mamom. A tata? Gdje je?" "Ovo je bila pogreka", rekla sam. "ao mi je. Nisam trebala nazvati." Dva policajca razmijenila su pogled. Istraitelj Holstijic zatvorio je Oi i protrljao im unutranje uglove. Istraitelj Basso izgledao je kao da je potratio dovoljno vremena i da je spreman zavriti s ovime. "Imamo posla", rekao je. "Hoe li biti dobro ako ostane sama dok ti se mama ne vrati?" Jedva sam ula to je rekao; nisam mogla odvojiti pogled od prozora. Kako mu je to polazilo za rukom? Petnaest minuta. Imao je petnaest minuti da ponovno ue u kuu i pospremi sobu prije nego to je policija stigla. I to sa mnom koja sam cijelo vrijeme bila dolje. Od spoznaje da sam bila sama u kui s njim, zadrhtala sam.

Istraitelj Holstijic pruio mi je svoju posjetnicu. "Moe rei svojoj mami da nas nazove kad se vrati?" "Sami emo izai", ree istraitelj Basso. Ve je bio nasred hodnika.

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

POGLAVLJE 15

Ti misli da je Elliot nekoga ubio? "!" siknula sam na Vee, bacivi pogled na redove laboratorijskih stolova da se uvjerim kako nitko nije uo. "Bez uvrede, draga, ali ovo postaje smijeno. Prvo me napao. Sad je ve ubojica. Oprosti, Elliot? Ubojica? On je, ono, najdrai deko kojeg sam ikada upoznala. Kad ti je zadnji put zaboravio pridrati vrata? Pa da, tako je... nikada'' Vee i ja bile smo na biologiji i Vee je leala na leima na stolu. Radili smo vjebu mjerenja krvnog tlaka i Vee je trebala pet minuta mirovati u tiini. Inae bih radila s Patchem, ali Trener nam je dao slobodan dan, to je u prijevodu znailo da slobodno biramo partnera. Vee i ja bile smo u stranjem dijelu uionice; Patch je radio sa sportaem Thomasom Rookeryjem u prednjem dijelu. "Ispitivali su ga kao sumnjivca u sklopu istrage umorstva", apnula sam, osjetivi kako se Trenerov pogled okree prema nama. Navrljala sam nekoliko zabiljeki na svoj papir sa zadatkom. Subjekt je miran i oputen. Subjekt se suzdrava od govorenja tri i pol minute. "Policija je oito smatrala da je imao motiv i sredstvo." "Sigurna si da je to isti Elliot?" "to misli, koliko je Elliota Saundersa bilo u Kinghornu u veljai?" Vee je zabubnjala prstima po trbuhu. "U to je jednostavno jako, jako teko povjerovati. I uostalom, pa to ako su ga ispitivali? Vano je to su ga pustili. Nisu ustanovili da je kriv." "Zbog toga to je policija pronala oprotajnu poruku koju je napisala Halversonova." "Tko je ono ta Halversonova?" "Kjirsten Halverson", nestrpljivo sam rekla. "Djevojka koja se navodno objesila." "Moda se i jest objesila. Mislim, to ako je jednoga dana zakljuili 'Hej, ivot je sranje' i okaila se o drvo? Dogaa se."

"Ne ini ti se da je malo prevelika sluajnost to su u njezinu stanu pronali dokaze o provali kad su otkrili oprotajnu poruku?" "ivjela je u Portlandu. Provale se dogaaju." "Ja mislim da je netko podmetnuo tu poruku. Netko tko je htio da se Elliot izvue." "Tko bi htio da se Elliot izvue?" upita Vee. Uputila sam joj svoj najbolji pogled ma hajde. Vee se pridigla na zdravi lakat. "Ti znai tvrdi da je Elliot odvukao Kjirsten na drvo, zavezao joj ue oko vrata, gurnuo je s grane, a onda provalio u njezin stan i podmetnuo dokaz koji upuuje na samoubojstvo." "Zato ne?" Vee mi je uzvratila pogled ma hajde. "Zato to su murjaci ve sva analizirali. Ako oni to smatraju samoubojstvom, onda u i ja." "A to kae na ovo", rekla sam. "Svega nekoliko tjedana nakon to su ga ispitali, on je promijenio kolu. Zato bi netko ostavio Kinghorn da bi doao u Coldwatersku gimnaziju?" "Tu ima pravo." "Mislim da pokuava pobjei od svoje prolosti. Mislim da mu je postalo previe neugodno ii u kolu na ijem je kampusu ubio Kjirsten. Ima neistu savjest." Lupkala sam se olovkom po usnici. "Trebam otii u Kinghorn i raspitati se. Umrla je prije samo dva mjeseca; sigurno jo svi bruje o tome." "Ne znam, Nora. Imam lo predosjeaj u vezi s pokretanjem pijunske operacije u Kinghornu. Mislim, namjerava se raspitivati konkretno o Elliotu? to ako on to otkrije? to e misliti?" Spustila sam pogled na nju. "Nema se o emu brinuti ako nije kriv." "A onda e ubiti tebe zato da te uutka." Vee se iskosila kao cerigradska maka. Ja se nisam. "Ja elim otkriti tko me napao isto koliko i ti," nastavila je u ozbiljnijem tonu, "ali kunem se ivotom da to nije bio Elliot. Razmiljala sam o tome ono, sto puta. Ne poklapa se. Ni priblino. Vjeruj mi." "Dobro, moda te Elliot nije napao", rekla sam u pokuaju da umirim Vee, ali bez namjere da sperem ljagu s njegova imena. "Ipak ima mnogo putra na glavi. Ispitivali su ga zbog umorstva, prvo. I gotovo je previe drag, drugo. To je stravino. I Julesov je prijatelj, tree." Vee se namrtila. "Jules? to ne valja s Julesom?"

"Ne ini ti se udnim to Jules pobjegne svaki put kada smo s njima?" "to bi to trebalo znaiti?" "One veeri u Delphicu Jules je gotovo odmah otiao na zahod. Je li se vratio? Nakon to sam ja otila kupiti eernu vunu, je li ga Elliot pronaao?" "Nije, ali to sam pripisala njegovim unutarnjim problemima." "Onda se sino misteriozno razbolio." Razmiljajui, trljala sam hrbat nosa gumicom na olovci. "ini se da je esto bolestan." "Mislim da previe analizira sve to. Moda... moda ima SIC." "SIC?" "Sindrom iritabilnog crijeva." Odbacila sam Veeinu pretpostavku kako bih promislila posegnula za idejom koja mi je lebdjela tik izvan dosega. Do Kinghorna bi lako moglo biti i sat vremena autom. U teoriji ako je kola bila toliko stroga kao to je Elliot tvrdio, kako je Jules neprestano nalazio vremena za to da ga posjeuje u Coldwateru? Viala sam ga skoro svakog jutra na putu u kolu, u Enzovu bistrou, s Elliotom. Usto je vozio Elliota kui poslije kole. Kao da je Elliot drao Julesa u aci. No to nije bilo sve. Gumicom sam jo bjenje protrljala nos. to mi je promicalo? "Zato bi Elliot ubio Kjirsten?" zapitala sam se naglas. "Moda ga je vidjela kako radi neto protuzakonito, pa ju je ubio da je uutka." Vee je uzdahnula. "Ovo polako zalazi u sferu Apsolutnog Besmisla." "Ima tu jo neto. Neto to ne vidimo." Vee me pogledala kao da je moja logika otila na godinji u svemir. "Meni se osobno ini da ti vidi i previe. Ovo me jako podsjea na lov na vjetice." U tom trenutku odjednom sam shvatila to mi promie. Kopkalo me itav dan, dozivajui me iz dubina uma, no bila sam suvie zaokupljena svim ostalim da bih obratila pozornost. Istraitelj Basso bio me pitao nedostaje li togod. Upravo sam se sjetila da neto jest nedostajalo. Prethodne veeri ostavila sam lanak o Elliotu na komodi. No ovoga jutra pomno sam pretraila po sjeanju - nije bio ondje. Sigurno nije bio. "Omojboe", rekla sam. "Elliot mi je juer provalio u kuu. To je bio on! Ukrao je lanak." Budui da je lanak bilo veoma lako pronai, bilo je oito da mi je rasturio sobu zato da me zastrai - a moda i kazni to sam uope pronala taj lanak.

"ekaj, to?" ree Vee. "Neto nije u redu?" upita Trener, zaustavivi se pored mene. "Da, to nije u redu?" pridrui se Vee. Uperila je prst u mene i smijala mi se iza Trenerovih leda. "Ovaj... ini se da subjekt nema puls", rekla sam, snano utipnuvi Vee za zapee. Dok je Trener pipao Veein puls, ona se pravila da e se onesvijestili i mahala je rukom kao lepezom. Trener je podignuo oi prema meni, pogledavi u moje preko gornjeg ruba naoala. "Evo ovdje, Nora. Kuca glasno i jako. Jesi li sigurna da se subjekt suzdravao od aktivnosti, ukljuujui govorenje, punih pet minuta? Ovaj puls nije onako spor kao to bih oekivao." "Subjekt je imao potekoa s korakom ne-govorenja", ubacila je Vee. "I subjektu je teko opustiti se na kameno tvrdom stolu za biologiju. Subjekt bi elio predloiti zamjenu mjesta, tako da Nora postane novi subjekt." Vee me dohvatila zdravom rukom da se povue u uspravan poloaj. "Nemojte da poalim to sam vam dopustio da sami birate partnere", ree nam Trener. "Nemojte da poalim to sam danas dola u kolu", odgovori Vee slatkasto. Trener joj uputi pogled upozorenja, a zatim podigne moj papir sa zadatkom, pogledom preletjevi gotovo prazan list. "Subjekt izjednaava vjebe iz biologije s prevelikom dozom snanih sedativa koji idu samo na recept", ree Vee. Trener puhne u zvidaljku i sve oi razreda usmjere se prema nama. "Patch?" ree on. "Moe preuzeti ovdje? Izgleda da imamo problem s partnerstvom." "Ma ja sam se samo alila", brzo ree Vee. "Evo - ja u napraviti vjebu." "O tome si trebala razmiljati prije petnaest minuta", ree Trener. "Moete mi, molim vas, oprostiti?" zapita ga ona, trepui poput anela. Trener joj zatakne biljenicu ispod zdrave ruke. "Ne." Oprosti! neujno izusti Vee preko ramena dok je nevoljko hodala prema prednjem kraju uionice. Domalo potom Patch je sjeo na stol pokraj mene. Oputeno je sklopio ruke izmeu koljena i samo me mirno gledao.

"to je?" rekla sam, uznemirena teinom njegova pogleda. Nasmijeio se. "Prisjeao sam se cipela od koe morskog psa. Juer." Uhvatili su me uobiajeni Patchem izazvani leptirii u trbuhu i, kao i uvijek, bila sam u nedoumici je li to dobro ili loe. "Kako ti je bilo noas?" zapitala sam ga, pazei na neutralan ton, nastojei probiti led. Moje pijunske pustolovine jo uvijek su neugodno visjele u zraku. "Zanimljivo. Tebi?" "I ne toliko." "Zadaa je bila brutalna, ha?" Sprdao se sa mnom. "Nisam se bavila zadaom." Osmjehnuo se poput lisca. "Kime si se bavila?" Naas sam zamuknula. Stajala sam blago otvorenih usta. "Je li to bila neka aluzija?" "Samo me zanima kakva mi je konkurencija." "Odrasti." Osmijeh mu se rairio. "Opusti se." "Ve sam na tankom ledu kod Trenera, pa mi uini uslugu i daj da se koncentriramo na vjebu. Nisam raspoloena da se igram probnog subjekta, pa ako nema nita protiv..." izraajno sam pogledala u stol. "Ne mogu", rekao je. "Nemam srce." Rekla sam si da to ne misli doslovno. Legla sam na stol i poloila ruke jednu preko druge na trbuh. "Reci mi kad proe pet minuta." Zamirila sam da ne gledam Patcheve crne oi kako me prouavaju. Nekoliko minuta kasnije malo sam otvorila jedno oko. "Vrijeme je isteklo", ree Patch. Podigla sam jedno zapee i okrenula ga prema gore da mi provjeri puls. Patch me primio za ruku, a val vruine sunuo je kroz nju i zavrio mi u trbuhu, stegnuvi ga. "Subjektov puls ubrzao se pri dodiru", ree on. "Nemoj to napisati." To je trebalo zvuati zgroeno. U najmanju ruku, zvualo je kao da sam se trudila ne nasmijeiti.

"Trener eli da budemo temeljiti." "A to ti eli?" upitala sam ga. Spojili su nam se pogledi. U sebi se cerekao. Znala sam. "Mislim, osim toga", rekoh. Poslije nastave zaletjela sam se do ureda gospoice Greene na dogovoreni sastanak. Pri kraju nastave dr. Hendrickson uvijek bi irom otvorio vrata, kao neverbalni znak uenicima da navrate. Sada, svaki put kad sam prolazila tim hodnikom, vrata gospoice Greene bila su zatvorena. Potpuno. Podrazumijevalo se Ne uznemiravaj. "Nora," rekla je, otvorivi vrata nakon to sam pokucala, "ui, molim te. Sjedni." Toga dana ured joj je bio potpuno sreen i ukraen. Donijela je jo nekoliko biljaka, a na zidu iza njezina stola visio je red uokvirenih slika biljaka. Gospoica Greene rekla je: "Razmiljala sam o onome to si rekla proli tjedan. Dola sam do oitog zakljuka da se na odnos treba graditi na povjerenju i potovanju. Vie neemo razgovarati o tvom ocu, osini ako ti to ne zatrai." "U redu", rekla sam oprezno. O emu onda hoemo razgovarati? "ula sam neke stvari koje su me prilino razoarale", rekla je. Njezin je osmijeh nestao i nagnula se naprijed, oslonivi se laktovima na stol. U rukama je drala kemijsku olovku i kotrljala ju je izmeu dlanova. "Ne elim se mijeati u tvoj privatni ivot, Nora, ali mislila sam da sam bila savreno jasna glede tvog odnosa prema Patchu." Nisam ba bila naisto na to cilja. "Nisam mu davala poduke." I stvarno, je li to uope bila njezina stvar? "U subotu naveer Patch te odvezao kui iz luke Delphic. A ti si ga pozvala da ue." Jedva sam uspjela suspregnuti uzdah negodovanja. "Kako vi znate za to?" "Dio mog posla kolskog psihologa jest da ti dajem upute", ree gospoica Greene. "Molim te obeaj mi da e biti vrlo, vrlo paljiva u vezi s Patchem." Pogledala me kao da od mene zbilja oekuje sveanu zakletvu. "To je malo komplicirano", rekla sam. "Nala sam se nasukana u Delphicu bez prijevoza. Nisam imala drugog izbora. Nije ba da traim prilika za provoenje vremena s Patchem." Dobro, osim sino u Borderlineu. U svoju

obranu, doista nisam oekivala da u ondje sresti Patcha. Trebao je imati slobodnu veer. "Veoma mi je drago to to ujem", odgovorila je gospoica Greene, ali nije zvuala potpuno uvjerena u moju nevinost. "Sad kad smo to raistile, ima li jo neto o emu bi danas htjela razgovarati? Mui li te to?" Nisam joj kanila rei da mi je Elliot provalio u kuu. Nisam vjerovala gospoici Greene. Nisam tono znala to, ali neto me u vezi s njom uznemiravalo. I nije mi se svialo to stalno aludira na to kako je Patch opasan, a nee mi rei zato. Gotovo kao da je imala skrivenih namjera. Podigla sam ruksak s poda i otvorila vrata. "Ne", rekla sam.

POGLAVLJE 16

Vee se naslonila na moj ormari, vrljajui po gipsu ljubiastim markerom. "Hej", rekla je kad vie nije ostalo nimalo hodnika izmeu nas. "Pa gdje si ti? Traila sam te u uionici za eZine i u knjinici." "Imala sam sastanak s gospoicom Greene, novom kolskom psihikom Rekla sam to vrlo nehajno, ali iznutra sam se osjeala uplje, uzdrhtalo. Nisam mogla prestati razmiljati o Elliotu koji mi provaljuje u kuu. to ga je prijeilo da to ne ponovi? Ili da ne uini neto jo gore? "to je bilo?" upita Vee. Namjestila sam kombinaciju ifre svog ormaria i zamijenila knjige "Zna li koliko stoji dobar alarm?" "Bez uvrede, draga, ali nitko nee ukrasti tvoj auto." Oinula sam Vee mranim pogledom. "Za moju kuu. elim biti sigurna da Elliot ne moe ponovno ui." Vee se osvrnula uokolo i nakaljala se. "to je?" rekla sam. Vee je podigla ruke uvis. "Nita. Ba nita. Ako ti to jo uvijek uporno pripisuje Elliotu... to je tvoje pravo. Ludo pravo, ali hej, tvoje je." Zalupila sam vratima ormaria i zveket je odjeknuo hodnikom. Progutala sam ogoreni odgovor da bi mi od svih ljudi ona prva trebala vjerovati i umjesto toga rekla sam: "Idem u knjinicu i pomalo mi se uri." Izale smo iz kole, dole do parkiralita i ondje sam stala kao ukopana. Pogledom sam traila Fiat i tada se sjetila da me toga jutra dovezla mama, bilo joj je usput jer je ila na posao. A Vee nije vozila zbog slomljene ruke. "Sranje", ree Vee, "nemamo auto." Zatitivi oi od sunca, kiljila sam niz ulicu. "Onda to valjda znai da emo hodati." "Ne mi. Ti. Ila bih ja s tobom, ali moji odlasci u knjinicu ogranieni su na jednom tjedno."

"Ovaj tjedan nisi bila u knjinici", napomenula sam. "Da, ali moda u morati ii sutra." "Sutra je etvrtak. Jesi li ikad u ivotu uila etvrtkom?" Vee se tapkala po usnici noktom i sloila je zamiljen izraz lica. "Jesam li ikad uila srijedom?" "Koliko se ja sjeam, nisi." "Eto ti onda. Ne mogu ii. Prekrila bih tradiciju." Pola sata kasnije penjala sam se stepenicama prema glavnom ulazu u knjinicu. Kad sam ula, zadaa je pala u drugi plan i otila sam ravno u medijski labos, gdje sam proeljavala internet u potrazi za jo podataka o "vjeanju u Kinghornu". Nisam otkrila mnogo toga. Ispoetka je bilo mnogo strke, ali nakon pronalaska oprotajne poruke i Elliotova putanja, vijesti su krenule na druge stvari. Bilo je vrijeme za izlet u Portland. Neu vie mnogo doznati eprkajui po novinskim lancima, no moda budem bolje sree ako odem tamo. Odjavila sam se s raunala i nazvala mamu. "Moram li se veeras vratiti kui do devet?" "Da, zato?" "Razmiljam o tome da autobusom odem u Portland." Nasmijala se u svom stilu sigurno misli da sam luda. "Moram intervjuirati neke uenike Kinghorna", rekla sam. "U vezi s jednim projektom za koji istraujem." To nije bila la. Ne zapravo. Dakako, bilo bi je mnogo lake opravdati da me nije muilo breme krivnje zbog toga to joj tajim provalu i posljedini posjet policije. Razmiljala sam o tome da joj kaem, ali svaki put kad sam zaustila da joj neto kaem, rijei bi mi isparile s usana. Jedva smo preivljavale. Trebala nam je mamina plaa. Kad bih joj rekla za Elliota, odmah bi dala otkaz. "Ne moe sama u grad. Sutra je kola i uskoro e mrak. Osim toga, dok ti doe onamo, uenici e ve otii kuama." Teko sam uzdahnula. "Dobro, uskoro u biti kod kue." "Znam da sam ti obeala da u te voziti, ali zapela sam u uredu." ula sam kako uka papirima u pozadini i zamislila je sa slualicom ispod brade i telefonskim kabelom ovijenim oko tijela nekoliko puta. "Bi li bilo previe kad bih te zamolila da ide pjeice?" Vjetar je bio podnoljivo hladan, imala sam traper jaknu i dvije noge. Mogla sam ii pjeice. Onaj plan je u mojim mislima zvuao mnogo

razumnije jer sam od pomisli na hodanje do kue osjeala gr u elucu. No izuzev provoenja noi u knjinici, nisam vidjela nijednu drugu mogunosti Ve sam umalo prola kroz vrata knjinice kad sam zaula kako mi netko doziva ime. Okrenuvi se, vidjela sam kako mi se primie Marcie Millari. "ula sam za Vee", rekla je. "To je zbilja tuno. Mislim, tko bi nju napao? Osim ako bi, zna ono, morao. Moda je bilo u samoobrani. ula sam da je bilo mrano i kiovito. Vee je lako pobrkati s losom. Ili s medvjedom, ili bizonom. Zapravo, s bilo kojom glomaznom ivotinjom." "Joj, bilo je lijepo razgovarati s tobom, ali ima toliko stvari koje bih radije radila. Recimo, gurnula ruku u kontejner za smee." Nastavila sam prema izlazu. "Nadam se da se uvala onih bolnikih obroka", rekla je Marcie, slijedei me u stopu. "ula sam da su jako masni. Ona si ne moe priutiti da nabaci puno kila." Naglo sam se okrenula. "Dosta. Jo jedna rije i ja u..." Obje smo znale da je ta prijetnja isprazna. Marcie se iskesila. "Ti e to?" "Kujo", rekla sam. "Luakinjo." "Droljo." "Nakazo." "Svinjo anoreksina." "Opa", ree Marcie, melodramatino zateturavi unatrag s rukom privijenom na srce. "Trebam glumiti da sam povrijeena? Kako mi stoji? To nije nita novo. Ja barem imam malo samokontrole." uvar koji je stajao na vratima nakaljao se. "Dobno, sad prestanite. Idite van ili u vas obje odvui u svoj ured i nazvati vam roditelje." "Recite njoj", ree Marcie, uperivi prst na mene. "Ja se trudim biti ljubazna. Ona me verbalno napala. A samo sam joj izrazila suut zbog prijateljice." "Rekao sam van." "Dobro izgledate u uniformi", ree mu Marcie, uputivi mu svoj karakteristini zarazni osmijeh.

Glavom je pokazao na vrata. "Gubite se odavde." Ali nije zvuao ni upola toliko osorno. Marcie je izazovnim hodom prila vratima. "Moete li mi ih otvoriti? Nemam dovoljno ruku." Drala je jednu knjigu. Papirnata uveza. uvar je pritisnuo gumb za invalide i vrata su se automatski otvorila. "O, hvala", ree Marcie, otpuhnuvi mu poljubac. Nisam pola za njom. Nisam bila sigurna to bi se dogodilo kad bih pola, no bila sam toliko nabijena negativnim emocijama da bih mogla uiniti neto to bih poalila. Vrijeanje i tunjava bili su mi ispod asti. Osim kad sam imala posla s Marcie Millar. Okrenula sam se i vratila u knjinicu. Dola sam do dizala i ula sam u taj metalni kavez i pritisnula gumb za podrum. Mogla sam ostati nekoliko minuta i priekati da Marcie ode, ali znala sam za jo jedan izlaz i odluila sam poi njime. Prije pet godina grad je odobrio preseljenje javne knjinice u povijesnu zgradu u centru coldwaterskog starog grada. To zdanje od crvene cigle potjecalo je iz 1850. i bilo je upotpunjeno romantinom kupolom i etnicom za motrenje brodova koji dolaze s puine. Naalost, zgrada nije imala vlastito parkiralite, pa je iskopan tunel koji je spojio knjinicu s podzemnim parkiralitem sudnice na drugoj strani ulice. Ta je garaa sada opsluivala obje zgrade. Dizalo se zaustavilo uz tropot i izala sam. Tunel je bio osvijetljen fuorescentnim lampama koje su titrale svijetloljubiastim sjajem. Trebalo mi je neko vrijeme da natjeram noge da hodaju. Odjednom sam pomislila na tatu, one noi kada je ubijen. Zapitala sam se je li se nalazio u nekoj ulici zabaenoj i mranoj kao to je ovaj tunel preda mnom. Priberi se, rekla sam si. To je bio nasumian in nasilja. Zadnjih godinu dana paranoina si zbog svake mrane uliice, mrane prostorije, mrane sobice. Ne moe provesti cijeli ivot u strahu da e te netko napasti pitoljem. Odluna u naumu da dokaem kako je taj strah samo u mojoj glavi, krenula sam niz tunel oslukujui tiho tapkanje svojih cipela po betonu. Prebacivi ruksak na lijevo rame, procjenjivala sam koliko e mi vremena trebati da pjeice stignem kui i jesam li ili nisam raspoloena za to da poem preacem po eljeznikoj pruzi sad kad je ve sumrak. Nadala sam se da, budem li odravala svoje misli poletnima i zaposlenima, neu stii obratiti pozornost na sve jai osjeaj uznemirenosti koji me obuzimao. Tunelu je doao kraj i neka tamna spodoba stala je ravno pred mene.

Stala sam u pola koraka, srce mi je preskoilo nekoliko otkucaja. Patch je nosio crnu majicu, iroke traperice, izme s elinim pojaanjima na prstima. Oi su mu izgledale kao da ne igraju po pravilima. Osmijeh mu je bio malo previe prepreden da bi bio ugodan. "to ti ovdje radi?" upitala sam, odmaknuvi rukom kosu s lica i bacivi pogled mimo njega prema izlazu za automobile koji je vodio put povrine zemlje. Znala sam da se nalazi ravno naprijed, ali nekoliko stropnih fluorescentnih lampi nije radilo, pa se nije jasno vidio. Ako je Patch na umu imao silovanje, ubojstvo ili bilo kakva druga zlodjela, zaskoio me na savrenu mjestu. Kad je Patch krenuo prema meni, uzmaknula sam. Naglo sam stala uz jedan auto i uvidjela priliku. Optrala sam ga, naavi se nasuprot Patchu, s autom izmeu nas. Patch me pogledao preko auta. Obrve su mu se podigle. "Imam pitanja", rekla sam. "Mnogo." "O?" "O svemu." Usta su mu se trznula i bila sam prilino sigurna da suspree smijeak. "A ako moji odgovori ne budu zadovoljavajui, pobjei e glavom bez obzira?" Kimnuo je prema izlazu iz garae. Takav je bio plan. Vie ili manje. S nekoliko golemih rupa tu i tamo, kao recimo injenice da je Patch bio mnogo bri od mene. "Da ujemo ta pitanja", rekao je. "Kako si znao da u veeras biti u knjinici?" "inilo mi se da je to dobra pretpostavka." Ni naas nisam povjerovala da se Patch ovdje stvorio samo zbog predosjeaja. U njemu je bilo neto gotovo nalik na grabeljivca. Kad bi vojska ula za njega, dala bi sve od sebe da ga unovai. Patch je jurnuo nalijevo. Parirala sam njegovu pokretu, mugnuvi prema stranjem dijelu auta. Kad je Patch stao, stala sam i ja. Bio je na prednjem kraju auta, a ja sam bila na stranjem. "Gdje si bio u nedjelju popodne?" upitala sam ga. "Jesi li me slijedio dok sam bila u kupnji s Vee?" Patch moda i nije bio tip sa skijakim naoalama, no to nije znailo da nije upleten u lanac nedavnih uznemirujuih dogaaja. Neto mi je tajio. Neto mi je tajio jo od onog dana kad smo se upoznali. Je li bila sluajnost to je posljednji normalni dan mog

ivota bio onaj neposredno prije tog kobnog dana? Nije mi se inilo da je tako. "Nisam. Usput, kako je bilo? Jesi li to kupila?" "Moda", rekla sam, izbaena iz tranica. "Kao?" Razmislila sam da se prisjetim. Vee i ja stigle smo samo do Victoria's Secreta. Ja sam potroila trideset dolara na ipkasti crni grudnjak, ali u to sad nisam kanila ulaziti. Radije sam mu prepriala cijelu tu veer, poevi od osjeaja da me netko prati i zavrivi s Vee kako lei na boku na cesti, kao rtva brutalnog napada. "Onda?" upitala sam na kraju. "Ima li to za rei?" "Ne." "Ti nema pojma to se dogodilo Vee?" "Opet, ne." "Ne vjerujem ti." "To je zato to ima problema s povjerenjem." Podboio se s obje ruke na auto, nagnuvi se preko poklopca motora. "Ve smo razgovarali o tome." Osjetila sam kako me hvata bijes. Patch je opet preusmjerio razgovor. Umjesto da obasjava njega, reflektor se opet okrenuo prema meni. Pogotovo mi se nije svialo to me podsjea na to da zna sve i svata o meni. Osobne stvari. Kao za moj problem s povjerenjem. Patch je jurnuo u smjeru kazaljke na satu. Bjeala sam od njega, zaustavivi se kada i on. Opet smo bili u mrtvoj toki, a njegove su oi bile prikovane o moje kao da iz njih eli vidjeti moj sljedei pokret. "to se dogodilo na Arkanelu? Jesi li me spasio?" upitala sam. "Da sam te spasio, ne bismo sada stajali ovdje i razgovarali." "Misli, da me nisi spasio, ne bismo sada bili ovdje. Ja bih bila mrtva." "Nisam tako rekao." Nisam imala pojma kako je to mislio. "Zato ne bismo stajali ovdje?" "Ti bi bila ovdje." Zastao je. "Ja vjerojatno ne bih." Prije nego to sam uspjela dokuiti o emu govori, opet je pojurio na mene, ovaj put napavi me zdesna. Moja trenutana zbunjenost omoguila mu je da malo smanji udaljenost izmeu nas. Poela sam bjeati glavom bez obzira, potravi ravnim prolazom kroz garau. Prola sam tri auta prije nego to me uhvatio za ruku. Okrenuo me i leima priepio o betonski stup. "Toliko o tom planu", rekao je.

Bijesno sam se zapiljila u nj. Dodue, u tom pogledu bilo je mnogo panike. Uputio mi je osmijeh pun mranih namjera, potvrdivi da se s razlogom obilno znojim. "to se dogaa?" rekla sam, silno se trudei zvuati neprijateljski. "Kako to da bih se mogla zakleti da ujem tvoj glas u svojoj glavi? I zato si rekao da si krenuo u kolu zbog mene?" "Dosadilo mi je diviti se tvojim nogama iz daljine." "Hou istinu." Teko sam progutala knedlu. "Zasluujem da cijela izae na vidjelo." "Da izae na vidjelo", ponovio je, lukavo se osmjehnuvi. "Ima li to neke veze s onim obeanjem kako e me razotkriti? O emu mi ovdje zapravo govorimo?" Nisam se sjeala o emu smo govorili. Znala sam jedino da je Patchev pogled neobino strastven. Morala sam ga prestati gledati u oi i spustila sam pogled na svoje ruke. Ljeskale su se od znoja pa sam ih zavukla za lea. "Moram ii", rekla sam. "Imam domau zadau." "to se ondje dogodilo?" Kimnuo je bradom prema dizalima. "Nita." Prije nego to sam ga uspjela sprijeiti, pritisnuo je moj dlan o svoj, spojivi nam ruke. Provukao je prste kroz moje, zarobivi me uza sebe. "Zglobovi su ti bijeli", rekao je, okrznuvi mi ih usnama. "A kad si izala, izgledala si uzrujano." "Pusti me. I nisam uzrujana. Stvarno nisam. Ispriaj me, imam domau zadau..." "Nora." Patch je izgovorio moje ime tiho, ali s izrazitom namjerom da dobije to eli. "Posvaala sam se s Marcie Millar." Nisam imala pojma otkud je izalo to priznanje. Nisam ni najmanje eljela pruiti Patchu jo jednu priliku kako bi zavirio u mene. "Dobro?" rekla sam, ubacivi oajniki ton u glas. "Zadovoljan? Hoe me sada molim te pustiti?" "Marcie Millar?" Pokuala sam otpetljati prste, ali Patch se nije slagao s time. "Ne poznaje Marcie?" cinino sam rekla. "U to je teko povjerovati, najprije zato to pohaa Coldwatersku gimnaziju i zato to ima kromosom Y."

"Priaj mi o toj svai", rekao je. "Rekla je da je Vee debela." "I?" "Ja sam njoj rekla da je anoreksina svinja." Patch je izgledao kao da se trudi ne naceriti. "I to je sve? Nije bilo tunjave? Grienja, grebanja, upanja za kosu?" Pogledala sam ga suenim oima. "Hoemo li te morati nauiti kako se tue, Anele?" "Znam se tui." Isturila sam bradu lai unato. Ovaj se put nije trudio suspregnuti cerekanje. "tovie, ila sam na teaj boksa." Kickboxinga. U gimnastiku dvoranu. Jednom. Patch je ispruio ruku kao metu. "Udari me. to jae moe." "Ja nisam... pristalica besmislenog nasilja." "Sami smo tu dolje." Patcheve izme bile su tik uz vrhove mojih prstiju. "Tip poput mene mogao bi iskoristiti curu poput tebe. Bolje da mi pokae to zna." Nagnula sam se unatrag i ugledala Patchev crni motor. "Daj da te odvezem", ponudio je. "Idem pjeice." "Kasno je i mrak je." Bilo je neega u tome. Svialo se to meni ili ne. No u meni se vodila estoka bitka u natezanju konopca. Bila sam idiot to sam uope krenula kui pjeice, a sada sam zaglavila izmeu dva loa izbora: voziti se na motoru s Patchem ili riskirati da vani naletim na nekog jo goreg. "Polako mi se ini da mi stalno nudi vonju samo zato to zna koliko to mrzim." Nervozno sam uzdahnula, navukla kacigu na glavu i sjela iza njega. Nije bila samo moja krivnja to sam mu se privila blizu. Sjedalo ba i nije bilo prostrano. Patch se tiho zahihotao. "Mogu se sjetiti jo nekoliko razloga." Zaletio se ravnim kolnikom garae prema izlazu. Crveno-bijela rampa i automat za parkirne kartice isprijeili su se na putu. Ba sam se zapitala hoe li Patch usporiti dovoljno da ubaci novac u automat, kad je njeno zaustavio motor, privinuvi me jo vre uza sebe. Ubacio je novac u automat, a zatim je iz sve snage potjerao motor gore na ulicu. Patch je stao uz rubnik mog kolnog prilaza i morala sam se primiti za njega da odrim ravnoteu dok sam silazila. Vratila sam mu kacigu. "Hvala na vonji", rekla sam. "to radi u subotu naveer?" Tajac. "Imam spoj s uobiajenim." Ovo kao da je potaknulo njegovo zanimanje. "Uobiajenim?" "Zadaa." "Otkai."

Osjeala sam se mnogo oputenije. Patch je bio topao, vrst i mirisao je fantastino. Na metvicu i plodnu, tamnu zemlju. Nitko nije skoio na nas dok me vozio kui i svi prozori na donjem katu seoske kue bljetali su od svjetlosti. Prvi put toga dana osjeala sam se sigurno. Izuzev toga to me Patch zaskoio u mranom tunelu i to me moda uhodio. Moda i ne toliko sigurno. "Ne izlazim sa strancima", rekla sam. "Ba dobro onda to ja izlazim. Pokupit u te u pet."

POGLAVLJE 17

Cijele subote padala je hladna kia, a ja sam sjedila pokraj prozora gledajui je kako prska po sve veim lokvama na travnjaku. U krilu mi se nalazio primjerak Hamleta pun magareih uiju, za uhom kemijska, a do nogu prazna alica vrue okolade. Papir s pitanjima o itanju s razumijevanjem na stoliu bio je jednako prazan kao i kad mi ga je gospoa Lemon dala prije dva dana. To je uvijek loe. Mama je otila na jogu prije gotovo pola sata, a premda sam uvjebala nekoliko razliitih naina da joj priopim vijest o svom spoju s Patchem, na kraju sam je pustila da ode ne primijenivi nijedan. Rekla sam si da to nije nita strano, da imam esnaest godina i da mogu odluivati o tome kada i zato izlazim iz kue, ali ruku na srce, morala sam joj rei da izlazim. Savreno. Sad u cijelu no imati grinju savjesti. Kad se zvono starog stojeeg sata na hodniku oglasilo da objavi kako je pola pet, sretno sam odbacila knjigu i otrala gore u svoju sobu. Pregrmjela sam veinu dana bavei se zadaom i kunim poslovima, koji su mi omoguili da ne razmiljam o veeranjem spoju. No sad kad sam se nala u zavrnim minutama, napeto iekivanje potisnulo je sve ostalo. Htjela ja razmiljati o tome ili ne, Patch i ja imali smo nedovrena posla. Na zadnji poljubac bio je naprasno prekinut. Prije ili poslije taj e se poljubac morati dovriti. Nisam dvojila elim li da se dovri, samo nisam bila naisto jesam li veeras spremna za to. Povrh svega, nije mi pomagalo to mi je Veeino upozorenje stalno naviralo u mislima poput crvene zastavice. Kloni se Patcha. Stala sam pred stolno zrcalo i kritiki se pogledala. minka je bila minimalna, tek jedan potez maskarom. Kosa previe nalik na suho grmlje, no to nije bilo nita novo. Usnama bi dobro dolo malo sjajila. Liznula sam donju usnicu, podarivi joj vlaan sjaj. Zbog toga sam opet pomislila na svoj gotovo-pa poljubac s Patchem i odmah me oblila vruina. Ako gotovo-pa poljubac moe uiniti takvo to, pitala sam se to moe uiniti pravi poljubac. Moj se odraz nasmijeio.

"Nije bitno", rekla sam si, isprobavajui naunice. Prvi par bio je velik, kruan i tirkizan... i prenapadan. Odloila sam ga i pokuala s topazima u obliku suze. Bolje. Zapitala sam se to Patch ima na umu. Veeru? Kino? "Ba kao spoj za uenje biologije", ravnoduno sam rekla svom odrazu. "Samo... bez biologije i bez uenja." Navukla sam uske traperice i balerinke. Oko struka omotala sam plavu svilenu maramu, namjestila je preko torza i zavezala iza vrata, da dobijem bluzu otvorenih lea. Razbaruila sam kosu i zaula kucanje na vratima. "Stiem!" viknula sam niza stepenice. Jo jednom sam provjerila svoj izgled u zrcalu u hodniku, a onda sam otvorila vrata i na pragu zatekla dva mukarca u tamnim trenkotima. "Nora Grey", ree istraitelj Basso, podignuvi policijsku znaku. "Opet se sreemo." Trebalo mi je neko vrijeme da doem do glasa. "to vi ovdje radite?" Nakrenuo je glavu. "Sjea se mog partnera, istraitelja Holstijica. Moemo ui i postaviti ti nekoliko pitanja?" Nije zvualo kao da moli za doputenje. Zapravo, zvualo je gotovo kao prijetnja. "to nije u redu?" upitala sam, pogledavi ih obojicu. "Je li ti mama kod kue?" upitao je istraitelj Basso. "Na jogi je. Zato? to se dogaa?" Obrisali su cipele i uli. "Moe li nam ispriati to se dogodilo izmeu tebe i Marcie Millar u knjinici u srijedu naveer?" upita istraitelj Holstijic, svalivi se na kau. Istraitelj Basso ostao je stajati, pomno prouavajui obiteljske slike poslagane po polici iznad kamina. Njegovim rijeima trebalo je malo vremena da dopru do mene. Knjinica. Srijeda naveer. Marcie Millar. "Je li Marcie dobro?" upitala sam. Nije bila tajna da mi Marcie nije bila prirasla srcu. No to nije znailo da sam prieljkivala da je snae nevolja ili, jo gore, opasnost. Osobito nisam eljela da je snae nevolja koja se ini povezanom sa mnom. Istraitelj Basso stavio je ruke na kukove. "Zato misli da nije dobro?" "Nisam nita uinila Marcie." "Zbog ega ste se vas dvije posvaale?" zapita istraitelj Holstijic. "uvar u knjinici rekao nam je da je zavrilo dosta gadno."

"Nije bilo tako." "Kako je bilo?" "Dobacile smo jedna drugoj nekoliko uvreda", rekla sam u nadi da e na tome ostati. "Kakvih uvreda?" "Glupih uvreda", rekla sam, razmislivi. "Trebat e mi rei te uvrede, Nora." "Ja sam njoj rekla da je anoreksina svinja." Obrazi su mi gorjeli i glas mi je zvuao ponieno. Da situacija nije bila toliko ozbiljna, moda bih poeljela da sam smislila neto mnogo okrutnije i zlobnije. A da i ne spominjem neto malo suvislije. Istraitelji su razmijenili pogled. "Jesi li joj zaprijetila?" upita istraitelj Holstijic. "Nisam." "Kamo si otila poslije knjinice?" "Kui." "Jesi li slijedila Marcie?" "Nisam. Kao to sam rekla, dola sam kui. Hoete li mi rei to se dogodilo Marcie?" "Moe li to itko potvrditi?" upita istraitelj Basso. "Moj partner iz biologije. Vidio me u knjinici i ponudio mi prijevoz." Ramenom sam se oslanjala na jedno krilo francuskih vrata koja su vodila u sobu, a istraitelj Basso priao mi je i zauzeo poloaj na suprotnoj strani, meni preko puta. "Da ujemo neto o tom partneru iz biologije." "Kakvo je to sad pitanje?" On rairi ruke. "To je prilino jednostavno pitanje. Ali ako eli da budem konkretniji, mogu i to. Kad sam ja iao u srednju kolu, nudio sam prijevoz samo djevojkama koje su me zanimale. Poimo jo korak dalje. Kakav je tvoj odnos s tim partnerom iz biologije... izvan razreda?" "Vi se alite, zar ne?" Kut usana istraitelja Bassa podigao se u podsmijeh. "Tako sam i mislio. Jesi li rekla svom deku da pretue Marcie Millar?" "Marcie je pretuena?" Odgurnuo se od dovratka i stao ravno ispred mene, strijeljajui me pogledom. "Jesi li joj htjela pokazati to se zbiva kada djevojke poput nje ne ele zaepiti? Jesi li mislila kako zasluuje da malo nadrlja? Poznavao sam

djevojke poput Marcie kad sam iao u kolu. One to same trae, zar ne? Je li Marcie to sama traila, Nora? Netko ju je gadno premlatio u srijedu naveer, a meni se ini da ti zna vie nego to govori." Silno sam se trudila potisnuti svoje misli, strahujui da mi se nekako vide na licu. Moda je bila sluajnost to je iste veeri kad sam se ja Patchu poalila na Marcie, ona pobrala batine. A opet, moda i nije. "Trebat emo porazgovarati s tvojim dekom", ree istraitelj Holstijic. "On nije moj deko. On je moj partner iz biologije." "Stie li uskoro ovamo?" Znala sam da moram biti iskrena. No, razmislivi malo bolje, nisam mogla prihvatiti da bi Patch naudio Marcie. Marcie nije bila najbolja osoba na svijetu i stekla je vie od aice neprijatelja. Neki medu tim neprijateljima moda su bili skloni nasilju, ali Patch nije bio medu njima. Beutno premlaivanje nije bilo u njegovu stilu. "Ne", rekla sam. Istraitelj Basso usiljeno se osmjehnuo. "Tako si se lijepo uredila za subotnju veer kod kue?" "Neto slino", rekla sam najhladnijim tonom kojim sam se usudila. Istraitelj Holstijic izvukao je malen notes iz depa kaputa, otvorio ga i kucnuo kemijskom olovkom. "Trebat e nam njegovo ime i broj telefona." Deset minuta nakon to su istraitelji otili, crni Jeep Commander dokotrljao se do ruba plonika. Patch je kroz kiu dotrao na trijem, odjeven u tamne traperice, izme i toplu sivu majicu. "Novi auto?" zapitala sam kad sam otvorila vrata. Zagonetno mi se nasmijeio. "Osvojio sam ga prije nekoliko veeri na biljaru." "Netko se kladio u svoj auto?" "Nije bio presretan zbog toga. Neko vrijeme trudit u se izbjegavati mrane uliice." "Jesi li uo za Marcie Millar?" odmah sam ispalila, nadajui se da e ga to pitanje zatei. "Ne. to je bilo?" Njegov odgovor bio je neusiljen i zakljuila sam da to vjerojatno znai da govori istinu. Naalost, nije mi se inilo da je Patch amater u laganju. "Netko ju je pretukao." "teta." "Ima li pojma tko je to mogao uiniti?"

Ako je Patch i uo zabrinutost u mom glasu, nije to pokazao. Naslonio se na ogradu trijema i zamiljeno protrljao eljust rukom. "Nemam." Zapitala sam se ini li mi se da neto skriva. No razotkrivanje lai nije bila moja jaka strana. Nisam imala mnogo iskustva u tome. Obino sam bila okruena ljudima kojima sam vjerovala... obino. Patch je parkirao Jeep iza Boove igranice. Kad smo dospjeli na poetak reda, blagajnik je prvo pogledao Patcha, pa mene. Pogledom je prelazio s jednog na drugo, pokuavajui neto skopati. "to je?" ree Patch i stavi mu tri desetice na pult. Blagajnik me pomnjivo odmjeri. Opazio je da ne mogu prestati piljiti u pljesnivo zelene tetovae koje su prekrivale svaki raspoloivi centimetar koe njegovih podlaktica. Premjestio je gvalju vakae? duhana? na drugi kraj donje usne i rekao: "Gleda neto?" "Sviaju mi se vae tet..." zapoela sam. Ogolio je otre psee zube. "Mislim da me ne voli", priapnula sam Patchu kad smo se nali na sigurnoj udaljenosti. "Bo ne voli nikoga." "To je Bo iz Boove igranice?" "To je Bo mlai iz Boove igranice. Bo stariji umro je prije nekoliko godina." "Kako?" zapitala sam. "U barskoj kavgi. U podrumu." Preplavila me neodoljiva elja da otrim natrag u Jeep i odjurim s parkiralita. "Jesmo li mi sigurni?" Patch me pogledao iskosa. "Anele." "Samo pitam." U podrumu sala za biljar izgledala je isto kao prve veeri kad sam dola. Zidovi od klinkera obojani u crno. Stolovi za biljar s crvenim filcem na sredini prostorije. Stolovi za poker ratrkani uz rubove. Vijugave ipke za pominu rasvjetu na niskom stropu. Zrak teak od ustajala vonja dima cigara. Patch je izabrao stol najdalje od stepenica. Donio je dva 7UP-a iz bara i otvorio limenke na pultu. "Jo nikad nisam igrala biljar", priznala sam.

"Izaberi tap." Mahnuo je prema ipki s biljarskim tapovima, privrenoj o zid. Uzela sam jedan i vratila se s njim do stola. Patch je rukom preao preko usta da izbrie osmijeh. "to je?" zapitala sam. "U biljaru ne moe optrati sve baze nakon udarca." Kimnula sam. "Nema optravanja baza. Dobro." Njegov se osmijeh rairio. "Dri taj tap kao palicu." Spustila sam pogled na svoje ruke. Imao je pravo. Stvarno sam ga drala kao palicu. "Tako mi dobro lei." Stao je iza mene, stavio ruke na moje kukove i namjestio me pred stol. Obgrlio me i primio tap za biljar. "Ovako", rekao je, pomaknuvi mi desnu ruku desetak centimetara vie. "I... ovako", nastavio je, primivi mi lijevu ruku i nainivi krug od mog palca i kaiprsta. Zatim je oslonio moju lijevu ruku o stol poput tronoca. Gurnuo je vrh tapa kroz krug i preko zgloba mog srednjaka. "Sagni se u struku." Nagnula sam se nad stol, a Patchev dah grijao mi je vrat. Povukao je tap unatrag, tako da je kliznuo kroz krug. "Koju kuglu eli pogoditi?" zapitao je, mislei na trokut kugli sloen na drugom kraju stola. "Ona uta sprijeda dobar je izbor." "Najvie volim crvenu boju." "Onda crvenu." Patch je provlaio tap naprijed-natrag kroz krug ciljajui bijelu kuglu, vjebajui moj udarac. Zakiljila sam prema bijeloj, a zatim prema trokutu kugli neto daljeg na stolu. "Ide malo ukrivo", rekla sam. Osjetila sam kako se nasmijeio. "U to se kladi?" "U pet dolara." Osjetila sam kako je lagano odmahnuo glavom. "U tvoju jaknu." "Hoe moju jaknu?" "Hou da je skine." Moja je ruka sunula naprijed, a tap za biljar sjurio mi se kroz prsta, udarivi u bijelu. Bijela je pak jurnula, sudarila se s punom crvenom i razbila trokut, a kugle su se ratrkale u svim smjerovima. "Dobro", rekla sam, svlaei traper jaknu, "moda i jesam malice impresionirana."

Patch je pomno pogledao moju svilenu maramu-crtica-bluzu otvorenih lea. Oi su mu bile crne kao ocean u pono, izraz lica zamiljen. "Lijepo", rekao je. Zatim je obiao stol, prouavajui raspored kugli. "U pet dolara da ne moe ubaciti arenu plavu", rekla sam, odabravi je namjerno; od bijele ju je titila hrpa raznobojnih kugli. "Ne elim tvoj novac", rekao je Patch. Pogledali smo se u oi i na njegovu licu pojavila se majuna rupica. Moja unutarnja temperatura povisila se za jo jedan stupanj. "A to eli?" upitala sam ga. Patch je spustio tap prema stolu, zamahnuo jednom za probu i zatim pogodio bijelu. Moment bijele kugle prenio se na punu zelenu, pa na crnu, i ubacio arenu plavu u rupu. Nervozno sam se nasmijala i pokuala to prikriti pucketajui zglobovima na prstima, to je loa navika kojoj nikad ne podlijeem. "Dobro, moda sam i malo vie impresionirana." Patch je jo bio nagnut nad stol, pa je podigao pogled prema meni. Od tog pogleda koa mi se ugrijala. "Nismo se ni u to kladili", rekla sam, odolijevajui nagonu da premjestim teinu na drugu nogu. Biljarski tap bio mi je pomalo klizav u rukama, pa sam diskretno obrisala dlan o bedro. Kao da se nisam ve dovoljno znojila, Patch je rekao: "Duguje mi. Jednoga u dana doi naplatiti." Nasmijala sam se, ali nije ispalo ba uvjerljivo. "Puste elje." Koraci po stepenicama zatutnjali su prostorijom. Visok, ilav momak kukasta nosa i neuredne modro-crne kose pojavio se na njihovu dnu. Prvo je pogledao Patcha, a onda se zagledao u mene. Polako se osmjehnuo, zagrabio prema nama i nagnuo moj 7UP, koji sam bila ostavila na rubu biljarskog stola. "Oprostite, mislim da je to..." zapoela sam. "Nisi mi rekao da je tako oku ugodna", ree on Patchu, briui usta nadlanicom. Govorio je s tekim irskim naglaskom. "Nisam ni njoj rekao koliko si mu ti neugodan", otpovrne Patch, s ustima u oputenom poloaju koji prethodi cerenju. Tip se naslonio na biljarski stol pokraj mene i postrance mi pruio ruku. "Zovem se Rixon, ljubavi", rekao mi je.

Nevoljko sam uvukla svoj dlan u njegov. "Nora." "Ja ovdje neto prekidam?" ree Rixon, upitno pogledavi i mene i Patcha. "Ne", rekla sam u isti as kad je Patch rekao: "Da." Najednom je Rixon zaigrano skoio na Patcha i njih dvojica pala su na pod, kotrljajui se i aketajui. Uslijedili su zvukovi muklog smijeha, aka koje udaraju o meso, paranja tkanine, i na vidjelo su izala Patcheva gola lea. Cijelom njihovom duinom protezale su se dvije duboke brazgotine. Poinjale su mu kod bubrega i zavravale na lopaticama, irei se prema dolje u obliku obrnutog slova V. Brazgotine su bile toliko groteskne da sam umalo jeknula od uasa. "Aj, skini mi se", vikne Rixon. Patch se njihajem maknuo s njega, a kad se osovio, razderana mu se majica rastvorila. Svukao ju je i bacio u ko za smee u kutu. "Daj mi svoju majicu", rekao je Rixonu. Rixon mi je namignuo. "to ti kae, Nora? Da mu damo majicu?" Patch je u ali nasrnuo naprijed, a Rixonovi dlanovi poletjeli su uvis. "Lake malo", rekao je, ustuknuvi. Strgnuo je majicu sa sebe i dobacio je Patchu, ostavi u uskoj bijeloj potkoulji. Dok je Patch navlaio tu majicu preko trbunih miia dovoljno vrstih da mi stvore leptirie u trbuhu, Rixon se okrenuo prema meni. "Ispriao ti je kako je dobio taj nadimak, jel' da?" "Molim?" "Prije nego to se na dragi prijatelj Patch navukao na biljar, deko je najvie volio irsko boksanje bez rukavica. Nije mu osobito dobro ilo." Rixon zavrti glavom. "Istini za volju, bio je oajno lo. Ja sam veinu noi provodio krpajui ga, pa su ga ubrzo svi poeli zvati Patch. Rekao sam mu da se ostavi boksanja, ali on ni da uje." Patch je uhvatio moj pogled i nasmijeio mi se kao da je osvojio zlatnu medalju u barskim tunjavama. Taj je osmijeh sam po sebi bio prilino jeziv, ali ispod grube vanjtine skrivao je notu elje. Zapravo, vie od note. itavu simfoniju elje. Patch je glavom pokazao prema stepenicama i pruio mi ruku. "Idemo odavde", rekao je. "Kamo idemo?" upitala sam s dozom straha. "Vidjet e."

Dok smo se penjali stepenicama, Rixon mi je dobacio: "Sretno s ovime, ljubavi!"

POGLAVLJE 18

'Na povratku, Patch je skrenuo na izlaz za Topsham i parkirao pored povijesne topshamske tvornice papira na obali rijeke Androscoggin. Neko se u toj tvornici drvena pulpa pretvarala u papir. Sad je na velikom znaku na boku zdanja pisalo PIVOVARA MORSKI VUK. Rijeka je bila iroka i uzburkana, a na obje obale uzdizala su se visoka stabla. Jo je uvijek snano kiilo i spustila se no. Morala sam stii kui prije mame. Nisam joj rekla da izlazim jer... pa, ruku na srce, Patch nije bio od onih momaka kojima se majke smijee. Bio je od onih zbog kojih zamjenjuju brave na ulaznim vratima. "Moemo li uzeti jelo za van?" upitala sam. Patch je otvorio vozaka vrata. "Ima kakvih zahtjeva?" "Sendvi od puretine. Ali bez krastavaca. E, i bez majoneze." Naslutila sam da sam zaradila jedan od onih njegovih osmijeha koji nikad sasvim ne izbiju na povrinu. inilo se da zaraujem mnogo takvih. Ovaj put nisam imala pojma to sam rekla. "Vidjet u to mogu uiniti", rekao je izlazei. Patch je ostavio auto upaljen kako bi grijanje radilo. Prvih nekoliko minuta razmiljala sam o dosadanjem tijeku nae veeri. Tada mi je sinulo da sam sama u Patchevu Jeepu. Njegovu osobnom prostoru. Da sam ja Patch i da elim sakriti neto veoma tajno, ne bih to skrivala u svojoj sobi, kolskom ormariu, pa ak ni u svom ruksaku, jer sve se to moe zaplijeniti ili pretraiti bez najave. Sakrila bih to u svoj blistavi crni Jeep s vrhunskim alarmom. Otkopala sam sigurnosni pojas i prekopala po hrpi udbenika pokraj svojih nogu, osjetivi kako mi se usnama ulja zagonetan osmijeh na pomisao da u razotkriti neku Patchevu tajnu. Nisam oekivala nita odreeno; bila' bih se zadovoljila ifrom njegova ormaria ili brojem mobitela. Premeui po starim kolskim zadaama koje su zakrile podne podloke, pronala sam dotrajali osvjeiva zraka s mirisom bora, CD

Highway to Hell benda AC/DC, okrajke obinih olovaka i raun iz non-stop otvorenog duana od srijede u 22:18. Nita osobito neobino ni indikativno. Otvorila sam pretinac za rukavice i prebirala po uputama za upotrebu i ostaloj dokumentaciji. Opazila sam odbljesak kroma i prstima sam okrznula metal. Izvukla sam elinu runu svjetiljku i pokuala je upaliti, ali nita se nije dogodilo. Odvrnula sam dno, pomislivi kako je svjetiljka malo prelagana i, naravno, nije bilo baterija. Zapitala sam se zato Patch u pretincu za rukavice dri runu svjetiljku koja ne radi. Bila je to moja posljednja misao prije nego to mi je pogled zapeo za hravu tekuinu koja se sasuila na jednom kraju svjetiljke. Krv. Veoma paljivo vratila sam runu svjetiljku u pretinac za rukavice i zatvorila ga da se ne vidi. Rekla sam si da mnoge stvari mogu ostaviti krv na runoj svjetiljci. Recimo, kad je dri ozlijeenom rukom, rabi za guranje mrtve ivotinje na rub ceste... snano zabija u neko tijelo dok ne probije kou. Uzbubnjala srca, skoila sam na prvi zakljuak koji se ukazao. Patch je lagao. On je napao Marcie. Odvezao me kui u srijedu naveer, zamijenio motor Jeepa i otiao je potraiti. Ili su im se moda putovi ukrstili sluajno, pa je to uinio impulzivno. Kako god, Marcie je bila ozlijeena, policija upletena, a Patch kriv. Racionalno sam znala da je to ishitren zakljuak i prevelik skok, ali emocionalno su ulozi bili previsoki da bih ustuknula i bolje razmislila. Patch je imao zastraujuu prolost i veoma mnogo tajni. Ako se medu njima nalazilo brutalno i bezumno nasilje, nije bilo sigurno da se vozikam uokolo sama s njim. Udaljeni bljesak munje osvijetlio je obzor. Patch je izaao iz restorana i pretrao parkiralite sa smeom vreicom u jednoj ruci i dva gazirana soka u drugoj. Zaobiao je auto da doe na stranu vozaa i uvukao se u Jeep. Skinuo je iltericu i rukom otresao kiu iz kose. Tamni uvojci skakutali su na sve strane. Pruio mi je smeu vreicu. "Sendvi s puretinom bez majoneze i krastavaca i neto za pie." "Jesi li ti napao Marcie Millar?" tiho sam upitala. "elim istinu odmah." Patch je spustio 7UP s usta. Oinuo me pogledom. "to?" "Runa svjetiljka u tvom pretincu za rukavice. Objasni."

"Kopala si po mom pretincu za rukavice?" Nije zvuao ozlojeeno, ali niti zadovoljno. "Na svjetiljci ima sasuene krvi. Maloprije mi je u kuu dola policija. Misle da sam ja upletena. Marcie je napadnuta u srijedu uveer, odmah nakon to sam ti rekla do koje mjere je ne mogu smisliti." Patch se nasmijao otresito, neveselo. "Misli da sam pretukao Marcie runom svjetiljkom." Posegnuo je iza sjedala i izvukao veliku puku. Vrisnula sam. Nagnuo se prema meni i zaepio mi usta dlanom. "Puka za paintball", rekao je. Glas mu je postao leden. Zvjerala sam sad u puku, sad u Patcha, znajui da su mi oi razrogaene. "Poetkom tjedna bio sam na paintballu", rekao je. "Mislio sam da smo to ve apsolvirali." "T...to ne objanjava krv na runoj svjetiljci." "Nije to krv", rekao je, "nego boja. Igrali smo se Osvajanja zastave." Pogled mi je opet odlutao na pretinac za rukavice u kojem se nalazila runa svjetiljka. Svjetiljka je bila... zastava. Preplavila me mjeavina olakanja, gluposti i krivnje to sam optuila Patcha. "O", rekla sam jadno. "Ja... oprosti." No inilo se da je malo prekasno za ispriavanje. Patch se zagledao ravno naprijed kroz vjetrobran, duboko diui. Zapitala sam se koristi li se tiinom da se malo smiri. Najzad, upravo sam ga optuila za nasilje. Osjeala sam se uasno zbog toga, no bila sam suvie potresena da bih mogla smisliti suvislu ispriku. "Prema tvom opisu Marcie, vjerojatno je stekla dosta neprijatelja", ree on. "Prilino sam sigurna da smo Vee i ja na vrhu popisa", odgovorih, nastojei nas malo oraspoloiti, ali ne ba posve u ali. Patch je parkirao kod seoske kue i ugasio motor. ilterica mu je bila navuena duboko na oi, ali sad mu se na ustima vidio nagovjetaj osmijeha. Usne su mu izgledale mekane i njene i bilo mi je teko svrnuti pogled. Iznad svega, bila sam zahvalna to se inilo da mi je oprostio. "Morat emo poraditi na tvom igranju biljara, Anele", ree Patch. "Kad smo ve kod biljara." Proistila sam grlo. "Voljela bih znati kada i kako e naplatiti... ono to ti dugujem."

"Ne veeras." Pozorno me gledao u oi procjenjujui moju reakciju. Bila sam raspeta izmeu olakanja i razoaranja. Ali veinom razoaranja. "Imam neto za tebe", rekao je Patch. Posegnuo je rukom pod sjedalo i izvukao bijelu papirnatu vreicu s otisnutim crvenim ilijima. Vreicu ili Borderlinea za van. Stavio ju je izmeu nas. "to je to?" upitala sam, zavirivi u vreicu bez apsolutno ikakvog pojmi to bi se unutra moglo kriti. "Otvori je." Izvukla sam smeu kartonsku kutiju iz vreice i podignula poklopac. Unutra se nalazila snjena kugla s minijaturnim lunaparkom luke Delphic. Priblian krug od savijenih bronanih ica predstavljao je veliko kolo, a vijugave krivulje prikazivale su vlak smrti; ravni listii potamnjela metala tvorili su vrtuljak s leteim sagovima. "Lijepo je", rekla sam, pomalo osupnuta time to je Patch mislio na mene, a osobito time to mi se potrudio kupiti poklon. "Hvala ti. Iskreno. Jako mi se svia." Dotaknuo je zaobljeno staklo. "Ovo je Arkaneo, prije nego to su ga renovirali." Iza velikog kola tanka ica vijugala je tvorei Arkanelova brda i doline. Jedan aneo slomljenih krila stajao je na najvioj toki, oborene glave, bez oiju gledajui prema dolje. "to se zapravo dogodilo te noi kad smo zajedno bili na njemu?" upitala sam. "Ne eli znati." "Ako mi kae, morat e me ubiti?" napola sam se naalila. "Nismo sami", odgovori Patch, pogledavi kroz vjetrobran. Podigla sam pogled i vidjela mamu kako stoji na otvorenim vratima. Na moj uas, izala je iz kue i krenula prema Jeepu. "Pusti da ja govorim", rekla sam, utrpavi snjenu kuglu natrag u kutiju. "Da rije nisi rekao - ni jednu rije!" Patch je iskoio i zaobiao auto da mi otvori vrata. Susreli smo se s mamom na pola kolnog prilaza. "Nisam znala da izlazi", rekla mi je nasmijeeno, ali ne i oputeno Taj je osmijeh znaio Razgovarat emo kasnije. "Dogodilo se u zadnji as", odvratila sam joj., "Dola sam kui odmah nakon joge", rekla je. Ostatak se podrazumijevao. Na moju sreu, ali na tvoju ba i ne. Bila sam raunala na to da e otii na frape s prijateljicama nakon vjebanja. to je veinom inila.

Usmjerila je pozornost na Patcha, "Drago mi je to sam te najzad upoznala. ini se da u mojoj keri ima velikog oboavatelja." Zaustila sam neto da ih kratko upoznam i otpravim Patcha, ali mama me pretekla. "Ja sam Norina mama. Blythe Grey." "Ovo je Patch", rekla sam, mozgajui to da kaem kako bih bez okolianja stala na kraj uljudnosti. No na um mi je padalo jedino da vrisnem Poar!" ili da se pravim kako padam u nesvijest. Oboje mi se nekako inilo veom brukom od toga da se hrabro suoim s razgovorom izmeu Patcha i mame. "Nora mi kae da si pliva", ree mama. Osjetila sam kako se Patch zatresao od smijeha kraj mene. "Pliva?" "Jesi li u kolskom plivakom klubu ili u gradskoj ligi?" "Vie... rekreacijski", ree Patch, dobacivi mi upitni pogled. "Pa, i rekreacijski je dobro", ree mama. "Gdje pliva? U rekreacijskom centru?" "Vie volim na otvorenom. Rijeke i jezera." "Nije li to hladno?" upita ga mama. Patch se trgnuo kraj mene. Zapitala sam se to mi je promaklo. Nita u razgovoru nije djelovalo neobino. No po tom pitanju morala sam stati na maminu stranu. Maine nije toplo tropsko mjesto. Hladno je za plivanje vani, ak i ljeti. Ako Patch uistinu pliva vani, ili je lud ili ima visok prag boli. "U redu!" rekla sam, iskoristivi tajac. "Patch mora krenuti." Kreni! neujno sam mu izustila. "Jako lijep Jeep", ree mama. "Kupili su ti ga roditelji?" "Nabavio sam ga sam." "Sigurno ima dobar posao." "Spremam stolove u Borderlineu." Patch je govorio to je manje mogao, oprezno se drei sjene tajnovitosti. Zapitala sam se kako izgleda njegov ivot kad nije u mojoj blizini. Negdje duboko u sebi nisam mogla prestati razmiljati o njegovoj stranoj prolosti. Dosad sam matala o tome kako u razotkriti njegove duboko skrivene, mrane tajne zato to sam sebi i Patchu htjela dokazati kako sam ga kadra prozreti. No sad sam poeljela saznati njegove tajne zato to su bile dio njega. A unato tome to sam to rutinski nastojala porei, osjeala sam neto prema njemu. to sam Vie vremena provodila uz njega, to sam sigurnija bila da ti osjeaji nee prestati.

Mama se namrti. "Nadam se da ti posao ne smeta pri uenju. Osobno, smatram da srednjokolci ne bi trebali raditi tijekom kolske godine. I bez toga nosite dovoljno na pleima." Patch se nasmijei. "Dosad mi to nije bio problem." "Mogu te pitati koji ti je prosjek ocjena?" ree mama. "Je li to previe neuljudno?" "Joj, kako je ve kasno..." poela sam glasno, pogledavi na sat koji nisam nosila. Nisam mogla vjerovati kako se mama grozno ponaa. Bio je to lo znak. Mogao je znaiti samo da je njezin prvi dojam o Patchu jo gori nego to sam se bojala da e biti. Ovo nije bilo upoznavanje. Ovo je bilo ispitivanje. "Dva cijela dva", ree Patch. Mama je blenula u njega. "ali se", rekoh ja brzo. Diskretno sam gurnula Patcha u smjeru Jeepa. "Patch mora obaviti neke stvari. Obii neka mjesta. Odigrati koju partiju biljara..." dlanom sam si zaepila usta. "Biljara?" ree mama zbunjeno. "Nora misli na Boovu igranicu", objasni Patch. "Ali ne idem sada tamo. Moram srediti neke poslie." "Nikad nisam bila u Bou", ree ona. "Nije posebno zanimljivo", rekoh ja. "Nita nisi propustila." "ekaj", ree mama kao da joj se u pamenju upalila lampica. "To je ono na obali? Blizu luke Delphic? Je li to onaj Bo u kojem je bilo pucnjave prije nekoliko godina?" "Sad je pitomije nego to je bilo", ree Patch. Mrano sam ga pogledala. Preduhitrio me. Kanila sam hladnokrvno slagati kako u povijesti Boa nije bilo nikakvog nasilja. "eli li ui na sladoled?" upita mama smeteno, u nedoumici bi li bila ljubazna ili bi me odvukla unutra i zakraunala vrata. "Imamo samo od vanilije", doda kako bi poziv uinila neugodnim. "Star nekoliko tjedana." Patch odmahne glavom. "Moram ii. Moda drugi put. Drago mi je to sam vas upoznao, Blythe." Prekid razgovora shvatila sam kao znak i odvukla sam mamu prema ulaznim vratima, u olakanju to taj razgovor nije proao onoliko loe koliko je mogao. Najednom se mama okrenula.

"to ste ti i Nora radili veeras?" upitala je Patcha. Patch me pogledao i posve lagano podigao obrve. "Uzeli smo veeru za van u Topshamu", brzo sam odgovorila. "Sendvie i sokove. Posve bezazlena veer." Nevolja je bila u tome to moji osjeaji prema Patchu nisu bili bezazleni.

POGLAVLJE 19

Snjenu kuglu ostavila sam u njezinoj kutiji i gurnula je u ormar iza hrpe kariranih majica koje sam svojedobno popalila tati. Kad sam otvorila taj dar pred Patchem, Delphic je izgledao svjetlucavo i lijepo, odbljesak svjetlosti sa ica stvarao je dugu. No kad sam se nala sama u sobi, zabavni park djelovao je opsjednuto. Savren kamp za bestjelesne duhove. I nisam bila posve sigurna da unutra nema skrivene kamere. Kad sam se presvukla u rastezljivu potkoulju i donji dio pidame na cvjetie, nazvala sam Vee. "Onda?" rekla je. "Kako je bilo? Oito te nije ubio, to je ve dobar poetak." "Igrali smo biljar." "Ti mrzi biljar." "Dao mi je neke upute. Sad kad znam to treba, nije ni tako loe." "Kladim se da bi ti mogao dati upute u jo nekim podrujima tvog ivota." "Hmm." Inae bi njezina primjedba u meni izazvala barem rumenilo, ali bila sam previe ozbiljno raspoloena. Marljivo sam razmiljala. "Znam da sam to ve rekla, ali Patch mi ba ne ulijeva dubok osjeaj ugode", ree Vee. "Jo imam none more o tipu sa skijakim naoalama. U jednom takvom snu strgnuo je naoale i pogodi tko se krio iza njih? Patch. Osobno, mislim da bi s njim trebala postupati kao s nabijenim pitoljem. Neto u vezi s njim nije normalno." Upravo sam o tome i htjela razgovarati. "to bi nekome moglo napraviti oiljak u obliku slova V na leima?" upitala sam je. Uslijedio je trenutak tiine. "Kaos", protisnuta je Vee. "Vidjela si ga golog? Gdje je to bilo? U njegovom Jeepu? U njegovoj kui? U tvojoj sobi?" "Nisam ga vidjela golog! Bilo je sluajno." "Aha, ve sam ula taj izgovor", ree Vee. "Ima goleme oiljke u obliku obrnutog slova V na leima. Zar to nije pomalo udno?"

"Naravno da je udno. Ali razgovaramo o Patchu. Njemu fali dasaka. Po svoj prilici rekla bih... ulina tunjava? Oiljci iz zatvora? Tragovi prometne nesree?" Jedan dio mog uma pratio je razgovor s Vee, ali drugi, vie podsvjestan odlutao je. Prisjeala sam se one veeri kad me Patch izazvao na vonju Arkanelom. Pred oima sijevnule su mi jezive i bizarne slike na boka vagona. Prisjetila sam se rogatih demona koji anelu upaju krila. Prisjetili sam se obrnutog slova V ondje gdje su se anelu prije nalazila krila. Umalo sam ispustila slualicu. "O...oprosti, to si rekla?" upitala sam Vee kad sam shvatila da je nastavila govoriti i da oekuje moj odgovor. "to. Je. Onda. Bilo?" ponovila je, naglaavajui svaku rije. "Zemlja Nori. Moram saznati detalje. Umirem ovdje." "Potukao se i majica mu se poderala. Kraj prie. Nema nikakvog to. je-onda-bilo." Vee ujno uzdahne. "O tome ja i govorim. Vas dvoje izaete... i on se potue? U emu je njegov problem? Kao da je vie ivotinja nego ljudsko bie." U mislima sam izmjenjivala sliku anelovih oiljaka i prizor Patchevih. Oba oiljka bila su zacijelila i bila su crnosive boje, oba su se protezala od lopatica do bubrega i oba su bila zakrivljena prema van du lea. Rekli sam si kako je to to slike na Arkanelu savreno prikazuju Patcheve oiljke najvjerojatnije tek vrlo jeziva podudarnost. Rekla sam si da mnoge stvari mogu stvoriti oiljke sline Patchevima. Ulina tunjava, rane zadobiveni u zatvoru, prometna nesrea - ba kao to je Vee rekla. Naalost, svi izgovori doimali su se lano. Kao da mi je istina zurila u lice, a ja nisam bila dovoljno hrabra da joj uzvratim pogled. "Je li bio aneo?" zapita Vee. Naglo sam se prenula. "Molim?" "Je li bio aneo ili je opravdao svoj imid opakog momka? Jer, iskreno ne vjerujem u tu tvoju verziju prie u stilu nita-nije-pokuao." "Vee? Moram ii." Glas mi je bio napet do pucanja. "Tako dakle. Spustit e mi slualicu prije nego to ujem sve detalje." "Nita se nije dogodilo na spoju i nita se nije dogodilo poslije. Mama nas je doekala na kolnom prilazu." "Ma daj!"

"Mislim da joj se Patch ne svia." "Ma nemoj mi rei!" ree Vee. "Pa tko bi to mislio?" "Nazvat u te sutra, moe?" "Lijepo sanjaj, draga." Kako da ne, pomislila sam. Zavrivi telefonski razgovor s Vee, otila sam niz hodnik u mamin improvizirani kuni ured i ukljuila na muzejski IBM. Ta je soba bila mala, s kosim krovom, vie tavanska izba nego soba. Prljav prozor s izblijedjelim naranastim zastorima iz 1970-ih godina gledao je na bono dvorite. Mogla sam se uspraviti u punoj visini samo u tridesetak posto prostorije. U preostalih sedamdesetak posto kosom bih okrznula gole krovne grede. S jedne je visjela usamljena gola arulja. Deset minuta kasnije raunalo je uspostavilo internetsku vezu i utipkala sam "oiljci aneoska krila" u Google. Oklijevala sam s prstom iznad tipke enter, u strahu da u, budem li nastavila, morati priznati da uistinu razmatram mogunost da je Patch... no, da Patch nije... ljudsko bie. Pritisnula sam enter i miem kliknula na prvu vezu prije nego to sam samu sebe uvjerila da to ne inim. PALI ANELI: STRANA ISTINA Nakon stvaranja rajskog vrta, nebeski aneli bjehu poslani na Zemlju da bdiju nad Adamom i Evom. No neki aneli ubrzo stadoe udjeti za svijet izvan vrtnih zidina. Zamiljahu se kao budui vladari zemaljskog puka, udei za moi, novcem, pa i ljudskim biima tj. enama. Zajedno dovedoe Evu u Iskuenje i uvjerie je da kua zabranjeno voe, otvorivi tako vrata koja uvahu Eden. Kanjavajui ih zbog tog tekog grijeha i naputanja dunosti, Bog tim anelima iupa krila i zauvijek ih protjera na Zemlju. Progutala sam jo nekoliko odlomaka, a srce mi je mahnito udaralo. Pali aneli isti su oni zlodusi (ili demoni) koje Biblija opisuje kako opsjedaju ljudska tijela. Pali aneli lutaju Zemljom tragajui za ljudskim tijelima koja mogu uznemiravati i nadzirati. Navode ljude na zlodjela prenosei misli i slike izravno u njihove umove. Uspije li pali aneo okrenuti ljudsko bie na zlo, moe mu ui u tijelo i utjecati na njegovu ili njezinu osobnost i djela. Meutim pali aneo moe opsjesti ljudsko tijelo samo za idovskog mjeseca Hevana. Hevan, poznat i kao "gorki mjesec", jedini je mjesec bez ikakvih idovskih

praznika ili postova, zbog ega je nesvet. Izmeu mladog i punog mjeseca za Hevana mnotvo palih anela zauzima ljudska tijela. Pogled mi je ostao prikovan za raunalni monitor jo nekoliko minuta nakon to sam proitala. Nisam imala nijednu misao. Niti jednu. U meni se samo ispreplitalo mnotvo emocija. Hladnoa, prestravljena nevjerica i zla slutnja, uz ostale. Nehotian drhtaj natjerao me da se priberem. Sjetila sam se nekoliko prilika kad sam bila uvjerena da se Patch ogrijeio o normalne naine komunikacije i aptao izravno u moj um, a upravo to su, prema ovom lanku, mogli initi pali aneli. Usporedivi te informacije s Patchevim oiljcima, je li bilo mogue da... bi li Patch mogao biti pali aneo? Zar se elio domoi mog tijela? Brzo sam preletjela ostatak lanka, usporivi kad sam naila na neto jo bizarnije. Pali aneli spolnim odnosima s ljudskim biima stvaraju nadljudsko potomstvo zvano nefili. Nefilska rasa zla je i neprirodna rasa koja se nikad nije trebala pojaviti na Zemlji. Premda mnogi vjeruju kako je Veliki potop u Noino doba oistio Zemlju od nefila, ne moemo pouzdano znati je li ta hibridna rasa izumrla, kao ni jesu li pali aneli nakon tog vremena nastavili stvarati potomstvo s ljudima. ini se loginim da jesu, to znai da danas na Zemlji vjerojatno postoji rasa nefila. Naglo sam se odgurnula od stola. Utrpala sam sve to sam proitala u jednu mentalnu mapu i pospremila je daleko. I otisnula STRAVA na koricama. Sada nisam htjela razmiljati o tom. Pozabavit u se time kasnije. Moda. Mobitel mi je poeo zujati u depu i trgnula sam se. "to smo ono rekle za avokado, je li zelen ili ut?" zapita Vee. "Danas sam ve ispucala sve zeleno voe, ali ako mi ti sad kae da je avokado ut, bacam se na posao." "Vjeruje li u superheroje?" "Otkako sam gledala Tobeyja Maguirea u Spidermanu, da. A tu je i Christian Bale. Stariji je, ali ubojito seksi. Dopustila bih mu da me spasi od nindi uzvitlanih maeva." "Ozbiljna sam." "Pa i ja sam." "Kad si zadnji put bila u crkvi?" upitala sam je.

ula sam kako se njezin balon od vakae rasprsnuo. "U nedjelju." "Misli da je Biblija tona? Hou rei, misli da je stvarna?" "Ja mislim da je sveenik Calvin seksi. Onako kako to etrdesetogodinjaci znaju biti. To je otprilike saetak mojih vjerskih uvjerenja." Kad sam prekinula vezu, otila sam u svoju sobu i zavukla se pod pokrivae. Dodala sam jo jednu deku da odagnam iznenadnu studen. Ili je soba bila ledena ili je dojam hladnoe potjecao iz mene, nisam bila sigurna. Mune rijei poput "pali aneo", "opsjednutost" i "nefili" plesale su oko mene dok nisam usnula.

POGLAVLJE 20

Prevrtala sam se cijelu no. Vjetar je hujao otvorenim poljima oko seoske kue, ibajui suhim liem o prozore. Probudila sam se nekoliko puta, zauvi kako se krovne daice izvlae iz krova i kotrljaju preko ruba. Na svaki tihi zvuk, od tropota prozorskog stakla do kripanja opruga u vlastitom krevetu, uz trzaj bih se prenula iz sna. Odustala sam oko est, izvukla se iz kreveta i otapkala hodnikom pod vrui tu. Zatim sam oistila svoju sobu - moj ormar doimao se siromano i, naravno, napunila sam ko za rublje s tri naramka odjee. Silazila sam niza stepenice s novim naramkom kad sam zaula kucanje na ulaznim vratima. Otvorila sam ih da bih na kunom pragu ugledala Elliota. Nosio je traperice, staromodnu kariranu koulju s rukavima zasukanim do laktova, naoale za sunce i iltericu Red Sox. Izvana je izgledao kao posve obian deko. No znala sam da nije tako, a nervozno strujanje adrenalina potvrdilo mi je to. "Nora Grey", ree Elliot pokroviteljskim tonom. Nagnuo se unutra i nacerio, a mene je zapahnuo njegov trpak zadah na alkohol. "U zadnje vrijeme stvara mi same probleme." "to ti radi ovdje?" Zavirio je iza mene prema unutranjosti kue. "A to misli, to radim?! elim razgovarati. Nee me pozvati da uem?" "Moja mama spava. Ne elim je probuditi." "Nisam upoznao tvoju mamu." Zbog naina na koji je to rekao nakostrijeile su mi se dlaice na iji. "Oprosti, trebao si neto?" Njegov je osmijeh bio napola sladunjav, napola podrugljiv. "Ne sviam ti se, zar ne, Nora Grey?" Umjesto odgovora, prekriila sam ruke na grudima. Zateturao je natrag, ruku privijenih o srce. "Jao. Ovdje sam, Nora, u oajnikom pokuaju da te uvjerim da sam obian deko i da mi moe vjerovati. Nemoj me odbiti."

"Sluaj, Elliote, imam posla..." Tresnuo je akom o zid, udarivi zglobovima prstiju o zidnu oplatu toliko snano da je popadalo malo oljutene boje. "Nisam zavrio!" bijesno je siknuo. Odjednom je zabacio glavu unatrag i mirno se nasmijao. Nagnuo se naprijed, stisnuo krvavu aku koljenima i progunao: "U deset dolara da u kasnije zaaliti zbog ovoga." Od Elliotove prisutnosti najeila sam se. Prisjetila sam se da sam prije nekoliko dana uistinu mislila kako je zgodan i armantan. Zapitala sam se zato sam bila tako glupa. Razmiljala sam bih li zatvorila i zakljuala vrata, kad je Elliot skinuo sunane naoale, razotkrivi oi podljevene krvlju. Nakaljao se i njegov glas postao je jasan. "Doao sam ovamo jer sam ti htio rei da je Jules pod velikim stresom u koli. Ispiti, studentska vijea, molbe za stipendije, bla, bla, bla. Ne ponaa se kao onaj stari. Nas etvero - Jules, ja, ti, Vee - trebali bismo otii na kampiranje preko proljetnih praznika. Sutra otii u Powder Horn i vratiti se u utorak popodne. Tako e Jules dobiti priliku da se opusti." Svaka rije koju je izgovorio zvuala je sablasno i pomno uvjebano. "ao mi je, ve imam drugih planova." "Dopusti da te odgovorim od njih. Ja u isplanirati cijeli izlet. Ponijet u atore, hranu. Pokazat u ti kako sam sjajan deko. Pokazat u ti to znai dobar provod." "Mislim da bi trebao otii odavde." Elliot se rukom naslonio na dovratak, nagnuvi se prema meni. "Pogrean odgovor." Staklasto mrtvilo njegovih oiju naas je iezlo, zasjenjeno neim izopaenim i zlogukim. Nehotice sam ustuknula. Bila sam gotovo sigurna da bi Elliot bio kadar ubiti. Bila sam gotovo sigurna da je kriv za Kjirsteninu smrt. "Odlazi ili ti zovem taksi", rekla sam. Elliot je otvorio mreasta vrata s takvom silinom da su se raspalila po vanjskom zidu kue. Zgrabio je prednjicu mog kunog ogrtaa i povukao me van. Tada me pribio leima o zidne daske i tijelom me pritisnuo o njih. "Ide na kampiranje, htjela ti to ili ne." "Makni se s mene!" rekla sam pokuavajui se izvui. "Ili? to e uiniti?" Sad me drao za ramena i opet me tresnuo o zid, toliko snano da su mi kljocnuli zubi.

"Zvat u policiju." Pojma nisam imala kako sam to uspjela izgovoriti toliko hrabro. Disanje mi je bilo brzo i plitko, a ruke vlane. "Vikat e im? Ne mogu te uti. Pustit u te samo ako mi se zakune da e ii na kampiranje." "Nora?" I Elliot i ja okrenuli smo se prema ulaznim vratima, odakle je dopro glas moje mame. Elliot je jo sekundu zadrao ruke na meni, a onda je s gnuanjem frknuo i odgurnuo me. Na pola stepenica koje su vodile s trijema osvrnuo se preko ramena. "Nismo zavrili." Pourila sam unutra i zakljuala vrata. Oi su me poele ariti. Vukui lea niz cijela vrata, polako sam se spustila na pod i sjela na ulazni tepihu borei se protiv nagona da zaridam. Mama se pojavila na vrhu stepenica, steui ogrta oko struka. "Nora? to je bilo? Tko je bio na vratima?" Brzo sam treptanjem osuila oi. "Jedan deko iz kole." Nisam mogla prikriti drhtanje glasa. "On... on..." Ve sam bila u nevolji zbog spoja s Patchem. Znala sam da mama te veeri treba ii na vjenanje i pir keri neke prijateljice s posla, no kad bih joj rekla da me Elliot zlostavljao, ne bi bilo teorije da ode. A to uope nisam eljela jer sam se morala odvesti u Portland i istraiti Elliota. ak i mrvica dokaza protiv njega mogla je biti dovoljna da zavri iza reetaka, a dok se to ne dogodi, ne bih se osjeala sigurno. Slutila sam kako u njemu raste nekakvo nasilje i nisam htjela vidjeti to e se dogoditi ako izgubi kontrolu. "Htio je moje biljeke za Hamleta", rekla sam bezizraajno. "Proli tjedan prepisivao je od mene na testu i ini mi se da se namjerava naviknuti na to." "O, duo." Sila je do mene i pomilovala me po vlanoj kosi, koja se ohladila nakon tuiranja. "Razumijem zato si tako uzrujana. Nazvat u njegove roditelje ako eli." Odmahnula sam glavom. "Onda u napraviti doruak", ree mama. "Ti se obuci do kraja. Sve e biti spremno kad bude sila." Stajala sam pred svojim ormarom kad mi je zazvonio mobitel. "Jesi li ula? Nas etvero idemo na kam-pi-ra-nje za proljetne praznike!" ree Vee neobino veselo.

"Vee", rekla sam drhtavim glasom, "Elliot neto smjera. Neto strano. Jedini razlog zato eli da idemo na kampiranje jest da budemo nasamo. Ne idemo." "Kako to misli ne idemo? ali se, je l' da? Mislim, konano nam se ukae prilika da radimo neto uzbudljivo preko proljetnih praznika, a ti je odbija! Zna da me mama nikad nee pustiti samu. Uinit u sve. Ozbiljno. Pisat u tvoje zadae tjedan dana. Daj, Nora. Jedna mala rije. Poinje slovom D..." Ruka kojom sam drala mobitel zadrhtala mi je, pa sam podignula drugu da je umirim. "Elliot mi se pojavio pred kuom prije petnaest minuta, pijan. On... fiziki me napao." Naas je utihnula. "Kako to misli, 'fiziki te napao'?" "Izvukao me kroz ulazna vrata i gurnuo o zid kue." "Ali bio je pijan, zar ne?" "Je li to bitno?" srezala sam. "Pa, puno toga ga mui. Mislim, pogreno su ga optuili za upletenost u samoubojstvo neke cure, pa je morao promijeniti kolu. Ako ti je naudio - i pazi, ja ga ne opravdavam - moda mu samo treba... pomoi, zna?" "Ako mi je naudio?" "Bio je pijan. Moda... moda nije bio svjestan to ini. Sutra e se osjeati uasno." Otvorila sam usta, zatvorila ih. Nisam mogla vjerovati da Vee staje na Elliotovu stranu. "Moram ii", rekla sam otresito. "ujemo se kasnije." "Mogu li biti posve iskrena, draga? Znam da si zabrinuta zbog onog tipa sa skijakim naoalama. Nemoj mi zamjeriti, ali mislim da se toliko trudi priiti to Elliotu samo zato to ne eli da ispadne kako je to bio Patch. Sve racionalizira i mene to uasava." Ostala sam bez rijei. "Racionaliziram? Patch se jutros nije pojavio na mojim vratima i pribio me o zid." "Zna to? Nisam to smjela spomenuti. Pustimo to, moe?" "Dobro", rekla sam ukoeno. "Onda... to radi danas?" Provirila sam kroz vrata, oslukujui gdje je mama. Zvuk mijealice koja strue o stijenku zdjele dopro je iz kuhinje. Jedan dio mene nije vidio svrhu u tome da bilo to podijelim s Vee, ali drugi je bio ogoren i svadljiv.

Htjela je uti moje planove? U redu, to se mene tie. Nije moj problem ako joj se ne budu svidjeli. "Odvest u se u Portland im moja mama ode na vjenanje u Old Orchard Beach." Vjenanje je poinjalo u etiri popodne, a uz pir koji slijedi, mama e se vratiti kui najranije u devet uveer. to e mi dati dovoljno vremena da provedem veer u Portlandu i stignem kui prije nje. "Zapravo, pitala sam se mogu li moda posuditi Neona. Ne bih htjela da mama vidi tolike nove kilometre na mom autu." "O joj. Ide uhoditi Elliota, zar ne? Njukat e po Kinghornu." "Idem malo u kupnju i svratit u negdje usput na veeru", rekla sam, gurajui vjealice po ipki u ormaru. Izvukla sam laganu majicu dugih rukava, traperice i kapu s ruiasto-bijelim prugama, koju sam uvala za dane kad mi kosa ne stoji dobro i za vikende. "A bi li to svraanje na veeru podrazumijevalo navraanje u jednu odreenu gostionicu nekoliko ulica dalje od Kinghorna? Gostionicu u kojoj je Kjirsten kako-ve radila?" "To nije loa zamisao", rekla sam. "Moda u i uiniti tako." "I stvarno e neto pojesti ili e samo ispitivati poslugu?" "Moda im postavim nekoliko pitanja. Dobivam li Neona ili ne?" "Naravno da dobiva", rekla je. "emu slue najbolji prijatelji? ak u poi s tobom u tu uzaludnu malu skitnju. Ali prvo mi mora obeati da ide na kampiranje." "Zaboravi. Idem autobusom." "Jo se ujemo glede proljetnih praznika!" viknula je Vee u mobitel prije nego to sam uspjela prekinuti vezu. Bila sam u Portlandu vie puta, ali nisam dobro poznavala grad. Sila sam s autobusa naoruana mobitelom, planom grada i vlastitim unutarnjim kompasom. Zgrade su bile od crvene cigle, visoke i vitke, i zaklanjale su zalazee sunce koje je bljetalo ispod gustog sloja olujnih oblaka to su prekrili ulice nebnicom sjene. Svi duani imali su verande na proelju i starinske znakove na ulazima. Ulice su osvjetljavale svjetiljke nalik na crne vjetije eire. Neto dalje, zakrene ulice izbijale su na poumljenu povrinu i opazila sam znak Privatne kole Kingorhn. Katedrala, zvonik i toranj sa satom strali su ponad kronji stabala. Ostala sam na ploniku i zala za ugao u 32. ulicu. Luka je bila svega nekoliko ulica dalje, pa sam naas ugledala brodove koji su prolazili iza duana, na putu prema luci. Nasred 32. ulice ugledala sam znak gostionica

Slijepi Joe. Izvadila sam papir s pitanjima i proitala ih jo jednom. Plan je bio da ne izgledam kao da provodim slubeno istraivanje. Nadala sam se da u, budem li s osobljem nehajno naela temu o Kjirsten, uspjeti ieprkati neto to je aici novinara prije mene nekako promaknulo. U nadi da sam upamtila pitanja, kradom sam ubacila papir u najblii ko za smee. Vrata su zazvonila kad sam ula. Pod su prekrivale ute i bijele ploice, a separei tapecirani u tamnoplavo. Na zidovima su visjele slike luke. Sjela sam u separe do vrata i ramenima izmigoljila iz kaputa. Pokraj mene stvorila se konobarica u umrljanoj bijeloj pregai. "Ja sam Whitney", rekla mi je mrzovoljno. "Dobrodoli u Slijepi Joe. Specijalitet dana je sendvi od tunjevine. Danas nudimo gustu juhu od jastoga." Drala je kemijsku olovku u pripravnosti da zapie moju narudbu. "Slijepi Joe?" Namrtila sam se i poela se tapkati kaiprstom po bradi. "Zato mi je to ime toliko poznato?" "Vi ne itate novine? Proli mjesec bili smo vijest itavih tjedan dana. Petnaest minuta slave i tako to." "Aha!" rekla sam kao da mi se najednom ukazalo. "Sad se sjeam. Ono s onim ubojstvom, zar ne? Djevojka je radila ovdje?" "To bi bila Kjirsten Halverson." Nestrpljivo je kuckala kemijskom. "elite li da vam za poetak donesem zdjelicu te guste juhe?" Nisam eljela gustu juhu od jastoga. Zapravo, nisam uope bila gladna. "Sigurno vam je bilo teko. Jeste li bile prijateljice?" "Kvragu, ne. Mislite li vi naruiti ili to? Odat u vam malu tajnu. Ako ne radim, onda mi ne plate. Ako mi ne plate, nemam za stanarinu." Najednom sam poalila to konobar na drugom kraju prostorije ne zapisuje moju narudbu. Bio je nizak, elav sve do uiju, a tijelo mu se ugledalo na akalice u posudici na kraju stola. Pogled mu se nikad nije podizao vie od jednog metra iznad tla. Ma koliko bijedno bih se kasnije osjeala, jedan moj prijateljski osmijeh moda bi bio dovoljan da mi rasprede itavu Kjirsteninu ivotnu priu. "Oprostite", rekla sam Whitney. "Jednostavno ne mogu prestati razmiljati o tom ubojstvu. Naravno, vama je to ve stara pria. Sigurno su ovdje cijelo vrijeme dolazili novinari i postavljali pitanja." Zajedljivo me pogledala. "Trebate jo nekoliko minuta da prouite jelovnik?"

"Osobno smatram da su novinari naporni." Nagnula se prema meni, oslonivi se rukom o stol. "Ja smatram da su naporne muterije koje nemilice odugovlae." Neujno sam uzdahnula i otklopila jelovnik. "to preporuujete?" "Sve je ukusno. Pitajte mog deka." Ukoeno se nasmijeila. "On je kuhar." "Kad ve govorimo o dekima... je li Kjirsten imala deka?" Lijep prijelaz, rekoh samoj sebi. "Pljunite", zatrai Whitney. "Vi ste policajka? Odvjetnica? Novinarka?" "Samo zabrinuta graanka." Zazvualo je kao pitanje. "Da, naravno. Ovako emo. Naruite frape, pomfrit, Angusov burger, zdjelicu guste juhe i dajte mi napojnicu od dvadeset pet posto, pa u vam rei ono to sam rekla i svima ostalima." Odvagnula sam mogunosti: moj deparac ili odgovori. "Dogovoreno." "Kjirsten se spetljala s tim klincem, Elliotom Saundersom. Onim iz novina. Cijelo je vrijeme visio ovdje. Pratio bi je doma na kraju njezine smjene." "Jeste li vi ikada razgovarali s Elliotom?" "Nisam." "Mislite li da se Kjirsten ubila?" "Kako bih ja to mogla znati?" "Proitala sam u novinama da je u Kjirsteninu stanu pronaena oprotajna poruka, ali da je usto bilo tragova provale." "I?" "Ne ini vam se da je to malo... udno?" "Ako me pitate mislim li da je Elliot mogao podmetnuti tu poruku u njezin stan, jasno da mislim. Tako bogat klinac mogao bi se izvui iz bilo ega. Vjerojatno je unajmio nekoga da podmetne tu poruku. Tako to ide kad ima novca." "Ja mislim da Elliot nema puno novca." Uvijek mi se inilo da je Jules bio onaj bogati. Vee se neprestano oduevljavala njegovom kuom. "Mislim da je u Kinghornu bio na stipendiji." "Stipendiji?" ponovi ona, posprdno otpuhnuvi. "Na emu ste vi? Ako Elliot nema opako puno novca, kako je onda kupio stan Kjirsten? Objasnite mi to." Jedva sam obuzdala zapanjenost. "On joj je kupio stan?" "Kjirsten je stalno drobila o tome. Gotovo me izludjela." "Zato bi on njoj kupio stan?"

Whitney se zapiljila u mene s rukama na kukovima. "Niste valjda toliko tupavi." O. Privatnost. Intima. Shvatila sam. Rekla sam: "Znate li zato je Elliot otiao iz Kinghorna?" "Nisam znala da je otiao." Usporedila sam njezine odgovore s pitanjima koja sam jo htjela postaviti, nastojei ih prizvati u pamenje. "Je li se ovdje ikada nalazio i prijateljima? Osim Kjirsten?" "Mislite da se ja toga sjeam?" Napadno je zakolutala oima. "Izgledam kao da imam ono neko fotografsko pamenje?" "Moda jedan jako visok momak? Jako visok. Duga plava kosa, zgodan, odjea ivana po mjeri." Odgrizla je slomljeni nokat prednjim zubima i ubacila ga u dep na pregai. "Da, sjeam se tog tipa. Teko ga se ne sjetiti. Jako smrknut i tih. Doao je ovamo jednom ili dvaput. Ne tako davno. Otprilike onda kad je Kjirsten umrla. Sjeam se jer smo za Svetog Patrika posluivali sendvie od usoljene govedine i nikako ga nisam mogla nagovoriti da ga narui. Samo je buljio u mene kao da e se nagnuti preko stola i prerezati mi grkljan ako se jo malo zadrim u njegovoj blizini itajui mu specijalitete dana. Ali ini mi se da sam se neega sjetila. Nije da zabadam nos gdje mu nije mjesto, ali imam dobre ui. Pa ponekad sluajno svata naujem. Zadnji put kad su Elliot i visoki bili tu, zgrbljeno su sjedili za stolom i razgovarali o nekakvom testu." "kolskom testu?" "Otkud ja znam? Koliko sam shvatila, visoki je pao na nekom testu, a Elliotu to nije bilo nimalo drago. Odgurnuo je stolac unatrag i bijesno izjurio van. ak ni sendvi nije pojeo do kraja." "Jesu li spominjali Kjirsten?" "Visoki je doao prvi, pitao radi li Kjirsten. Rekla sam mu da ne, ne radi, i onda je izvadio mobitel. Deset minuta kasnije upada Elliot. Kjirsten je uvijek posluivala Elliotov stol, ali kao to sam rekla, toga dana nije radila, pa sam ih preuzela ja. Ako su i razgovarali o Kjirsten, ja to nisam ula. Ali inilo mi se da visoki ne eli Kjirsten u blizini." "Sjeate li se jo ega?" "Ovisi. Naruit ete desert?" "Valjda u uzeti kriku pite."

"Pite? Ja vam posvetim pet minuta svog dragocjenog vremena, a vi naruite samo pitu? Izgledam kao da nemam drugog posla osim da truam s vama?" Osvrnula sam se gostionicom. Vladalo je mrtvilo. Osim mukarca pogurenog nad novinama za ankom, ja sam bila jedina muterija. "U redu..." Pogledala sam u jelovnik. "Uzet ete sok od maline uz tu pitu." Navrljala je to u svoj notes. "I kavu poslije veere." Jo malovrljanja. "Osim toga, s veseljem iekujem dodatnih dvadeset posto napojnice." Oinula me samodopadnim pogledom, zataknuta notes u pregau i epirei se krenula prema kuhinji.

POGLAVLJE 21

Vani se vrijeme prometnulo u hladno i kiovito. Uline svjetiljke svijetlile su sablasnom ukastom bojom koja nije mogla mnogo uiniti protiv guste magle to se vijala ulicama. urno sam izala iz Slijepog Joea, zahvalna na tome to sam bila pogledala vremensku prognozu i ponijela kiobran. Prolazei pored duanskih izloga, gledala sam kako se ljudi okupljaju u barovima. Bila sam nekoliko ulica od autobusne stanice kad mi je sad ve poznat ledeni poljubac dotaknuo iju. Osjetila sam ga one noi kad je, bila sam uvjerena, netko gledao kroz prozor moje sobe, zatim u Delphicu i opet neposredno prije nego to je Vee izala iz Victoria's Secreta u mojoj jakni. Sagnula sam se, hinei da zavezujem vezice na cipeli, i nekoliko se puta osvrnula. Plonici na obje strane ulice bili su prazni. Na pjeakom semaforu upalilo se zeleno i sila sam s plonika. Ubrzavi, zataknuta sam torbu pod ruku i ponadala se da autobus nee kasniti. Presjekla sam uliicom iza nekog bara, progurala se pokraj grupice puaa i izala u sljedeoj paralelnoj ulici. Potravi du jedne zgrade, zavirila sam u sljedeu uliicu i vratila se njome, zatvorivi krug oko te zgrade. Svakih nekoliko sekundi ogledavala sam se iza sebe. Zaula sam brujanje autobusa i as kasnije pojavio se iza ugla, iskrsnuvi iz magle. Usporio je uz rub plonika i ula sam u nj, uputivi se kui. Bila sam jedini putnik. Sjela sam nekoliko redova iza vozaa i zgrbila se da budem to manje vidljiva. Potegao je ruicu za zatvaranje vrata i autobus je zagrmio ulicom. Umalo sam uzdahnula od olakanja kad sam primila Veeinu tekstualnu poruku. GDJE SI? U PORTLANDU, odgovorila sam porukom. A TI? I JA. NA TULUMU S JULESOM I ELLIOTOM. DAJ DA SE NAEMO. ZATO SI U PORTLANDU?

Nisam ekala njezin odgovor. Nazvala sam je. Govorenje je bre. A ovo je bilo hitno. "Onda? to kae?" zapita Vee. "Jesi za tulum?" "Zna li tvoja mama da si na tulumu u Portlandu s dva deka?" "Poinje zvuati neurotino, draga." "Ne mogu vjerovati da si dola u Portland s Elliotom!" Pala mi je na um tjeskobna pomisao. "On zna da sada razgovara sa mnom?" "Tako da te moe doi ubiti? Ne, ao mi je. On i Jules skoili su do Kinghorna po neto, a ja se odmaram sama. Dobro bi mi dola pratilja. Hej!" vikne Vee u pozadinu. "Ruke k sebi, dobro? K se-bi. Nora? Nisam ba u najboljem okruenju. Vrijeme je bitno." "Gdje si?" "ekaj... aha, na zgradi prekoputa pie jedan sedam dva sedam. Ulica je Highsmithova, prilino sam sigurna." "Stiem to bre mogu. Ali ne ostajem. Idem kui, a ti ide sa mnom. Zaustavite bus!" viknula sam vozau. Zakoio je i zaletjela sam se u sjedalo pred sobom. "Moete li mi rei u kojem je smjeru Highsmithova?" zapitala sam ga kad sam stigla na poetak prolaza. Prstom je pokazao kroz prozore s desne strane autobusa. "Zapadno odavde. Mislite ii pjeice?" Odmjerio me od glave do pete. "Jer upozoravam vas, to je gadan kvart." Sjajno. Svega nekoliko ulica dalje uvidjela sam da me voza autobusa s pravom upozorio. Ambijent se drastino promijenio. Starinska duanska proelja zamijenile su zgrade pune sprejem natrcanih grafita ulinih bandi. Prozori su bili mrani, prekriti eljeznim ipkama. Plonici su bili zaputene staze koje su se gubile u magli. Spor, egrtav zvuk probio se kroz maglu i na vidjelo se dokotrljala ena koja je gurala kolica puna vrea za smee. Oi su joj bile poput groica, malene i tamne, i mirkanjem su prelazile preko mene, procjenjujui me gotovo grabeljivo. "to je pak sad ovo?" rekla je kroz bezubu rupu. Diskretno sam ustuknula i vre stegnula torbicu.

"Izgleda kao kaput, rukavice spojenih prstiju i slatki vuneni klobuk." Izgovorila je sljatki. "Dobra veer", rekla sam, nakaljavi se i potrudivi da mi glas zvui prijateljski. "Moete li mi molim vas rei koliko jo ima do Highsmithove ulice?" Kretavo se nasmijala. "Voza autobusa usmjerio me ovuda", rekla sam manje samopouzdano. "Rekao ti je da je Highsmithova ovuda?" ree ona razdraljivo. "Ja znam put do Highsmithove i to nije ovuda." Priekala sam, ali nije objasnila. "Biste li mi vi mogli dati upute?" zapitala sam. "Ja imam upute." Kvrcnula se po glavi prstom koji je veoma sliio iskrivljenoj, vornatoj granici. "Ja sve drim ovdje, nego to." "Kako da doem do Highsmithove?" ponukala sam je. "Ali ne mogu ti rei besplatno", ree ona prijekorno. "To e te kotati. Djevojka mora zaraditi za ivot. Nitko ti nikad nije rekao da nita u ivotu nije besplatno?" "Nemam nimalo novca." Ne ba mnogo, u svakom sluaju. Tek dovoljno za autobusnu kartu kui. "Ima lijep topao kaput." "Spustila sam pogled na svoj proiveni kaput. Ledeni vjetar razbaruio mi je kosu, a na pomisao da svuem kaput najeila sam se du itavih ruku. "Dobila sam ga ba nedavno, za Boi." "Meni se ovdje smrzava guzica", odbrusi ona. "Hoe ti te upute ili nee?" Nisam mogla vjerovati da stojim ondje. Nisam mogla vjerovati da ustupam svoj kaput beskunici. Veein dug meni bio je tolik da ga se moda nikad nee uspjeti rijeiti. Svukla sam kaput i promatrala je kako ga zakopava. Moj dah nalikovao je na dim. Ovila sam ruke oko sebe i poela toptati nogama, uvajui tjelesnu toplinu. "Moete li mi sada molim vas rei kako se dolazi u Highsmithovu?" "Hoe dugaak put ili kratak?" "Kra... kratki", zacvokotala sam. "To e te isto kotati. Kratak put ima dodatnu tarifu. Kao to sam rekla, oduvijek sam si htjela slatki vuneni klobuk."

Skinula sam ruiasto-bijelu kapu s glave. "Highsmithova?" pitala sam, trudei se zadrati prijateljski ton dok sam joj je pruala. '"Vidi onu uliicu?" ree ona, pokazavi prstom iza mene. Okrenula sam se. Uliica je bila pola zgrade iza mene. "Ide njome, izae na Highsmithovu." "To je sve?" upitala sam u nevjerici. "Sljedea paralelna ulica?" "Dobra vijest je da to ti nije duga etnja. Loa vijest je to je po ovom vremenu svaka etnja duga. Ajd, meni je lijepo toplo sad kad imam kaput i slatki klobuk. Daj mi te rukavice i otpratim te tamo." Pogledala sam rukavice. Barem me za ruke nije zeblo. "Snai u se." Slegnula je ramenima i otkotrljala svoja kolica do sljedeeg ugla, gdje se naslonila na cigleni zid. Uliica je bila mrana i zakrena kantama za smee, raskvaenim kartonskim kutijama nekom neprepoznatljivom gromadom koja je moda bila odbaeni bojler. No isto tako mogla je biti tepih omotan oko lea. Visoka mreasta ograda bila je razapeta nasred ulice. Jedva sam se nekako, uz mnogo sree, uspijevala popeti preko ograde malo vie od jednog metra, a kamoli od tri. Ciglene zgrade opkolile su me s obje strane. Svi prozori bili su prljavi i zagraeni reetkama. Koraajui preko sanduka i vrea sa smeem, nabadala sam uliicom. Krhotine stakla kripuckale su mi ispod potplata. Kroz noge mugnulo mi'je neto bijelo, oduzevi mi dah. Maka. Samo maka, koja je nestala u mraku ispred mene. Posegnula sam u dep da poaljem poruku Vee kako bih joj rekla da sam u blizini i da se spremi i tada se sjetila da sam mobitel ostavila u depu kaputa. Sjajan potez, pomislila sam. Koliki su izgledi da e ti kloarica vratiti telefon? Upravo tako - mali ili nikakvi. Zakljuila sam da ipak vrijedi pokuati, a kad sam se okrenula, elegantna crna limuzina projurila je mimo poetka uliice. Uz iznenadni crveni odsjaj, upalila su se njezina stop-svjetla. Zbog razloga koje nisam znala objasniti nikako osim intuicijom, povukla sam se u sjenu. Vrata automobila otvorila su se i prolomio se prasak vatrenog oruja. Dva pucnja. Vrata automobila s treskom su se zatvorila i crna limuzina naglo je krenula uz kripu kotaa. ula sam kako mi srce udara u prsima, to se pomijealo sa zvukom nogu u trku. as kasnije shvatila sam da su to

moje noge i da trim prema poetku uliice. Zaobila sam ugao i stala kao ukopana. Tijelo kloarice nezgrapno je lealo na ploniku. Pritrala sam i kleknula pokraj nje. "Je li vam dobro?" rekla sam izbezumljeno, preokrenuvi je. Usta su joj bila razjapljena, oi nalik na groice prazne. Tamna tekuina probijala je kroz proiveni kaput koji je nepune tri minute ranije bio na meni. Nagon me tjerao da se povuem, no prisilila sam se uvui ruku u dep kaputa. Morala sam nazvati pomo, ali mog mobitela nije bilo. Na uglu prekoputa nalazila se telefonska govornica. Otrala sam do nje i nazvala 112. ekajui javljanje operatera, osvrnula sam se na tijelo kloarice i istog asa osjetila navalu hladnog adrenalina. Tijelo je nestalo. Drhtavom rukom vratila sam slualicu na mjesto. Zvuk koraka koji mi se primiu tapkali su mi u uima, no nisam mogla procijeniti jesu li blizu ili daleko. Klip, klip, klip. Ovdje je, pomislila sam. ovjek sa skijakim naoalama. Ubacila sam nekoliko kovanica u telefon i objema rukama vrsto primila slualicu. Pokuala sam se prisjetiti Patcheva broja telefona. vrsto zamirivi, vizualizirala sam sedam brojeva koje mi je crvenom tintom napisao na dlan prvi dan kad smo se upoznali. Prije nego to sam stigla posumnjati u svoje pamenje, utipkala sam te brojeve. "Molim?" ree Patch. Na zvuk njegova glasa gotovo sam zajecala. U pozadini ula sam prasak sudaranja kugli na biljarskom stolu i bilo mi je jasno da se nalazi u Boovoj igranici. Mogao je stii ovamo za petnaest, moda dvadeset minuta. "Ja sam." Nisam se usudila podii glas vie od aputanja. "Nora?" "U Po.Portlandu sam. Na uglu Hempshireove i Nantucketove. Moe doi po mene? Hitno je." Bila sam skvrena na dnu telefonske govornice i u sebi sam brojala do sto nastojei ostati mirna, kad se crni Jeep Commander zaustavio uz rub plonika. Patch je otvorio vrata govornice i unuo na ulazu. Skinuo je gornji sloj odjee - crnu majicu dugih rukava - i ostao u crnoj potkoulji. Navukao mi je majicu preko glave i odmah mi ugurao ruke u rukave. U njegovoj majici izgledala sam kao patuljak, rukavi su mi visjeli

daleko ispod vrhova prstiju. Odisala je mjeavinom mirisa dima, slane vode i sapuna od metvice. Praznine u meni nekako je ispunila umirenjem. "Da te ubacimo u auto", ree Patch. Povukao me uvis i ovila sam mu ruke oko vrata, zagnjurivi lice u njega. "Mislim da e mi pozliti", rekla sam. Svijet se nakrenuo, zajedno s Patchem. "Trebam svoje tablete eljeza." "", ree on, privinuvi me uz sebe. "Sve e biti u redu. Sad sam ja ovdje." Uspjela sam lagano kimnuti. "Idemo odavde." Opet sam kimnula. "Moramo otii po Vee", rekla sam. "Ona je na nekom tulumu jednu ulicu dalje." Dok je Patch skretao Jeepom iza ugla, sluala sam odjek cvokota zubi u vlastitoj glavi. Nikad u se nisam ivotu toliko uplaila. Prizor mrtve kloarice prizvao mi je misli o tati. Sve sam vidjela u crvenoj nijansi i ma koliko se trudila, nisam uspijevala potisnuti sliku krvi. "Bio si usred partije biljara?" zapitala sam, prisjetivi se pozadinskog zvuka sudaranja biljarskih kugli za naeg kratkog telefonskog razgovora. "Ba sam osvajao stan." "Stan?" "Jedan od onih otmjenih na jezeru. Mrzio bih ga. Ovo je Highsmithova. Ima tonu adresu?" "Ne mogu se sjetiti", rekla sam, malo se uspravivi na sjedalu da bolje vidim kroz prozore. Sve su zgrade djelovale naputeno. Nije bilo nikakve naznake tuluma. Nije bilo nikakve naznake ivota, toka. "Ima mobitel?" zapitala sam Patcha. Izvadio je Blackberry iz depa. "Baterija je slaba. Mislim da nee izdrati razgovor." Poslala sam Vee poruku. GDJE SI?! PROMJENA PLANA, odvratila mi je porukom. VALJDA J I E NISU NALI TO SU TRAILI. IDEMO KUI. Ekran se zacrnio. "Ispraznio se", rekla sam Patchu. "Ima punja?" "Nemam ovdje." "Vee se vraa u Coldwater. Bi li me mogao ostaviti kod njezine kue?" Nekoliko minuta kasnije bili smo na obalnoj autocesti i vozili se du litice iznad oceana. Ve sam se prije vozila onuda, pri sunevoj svjetlosti,

voda je bila plava poput kriljevca, s tamnozelenim krpicama ondje gdje je odraavala zimzeleno drvee. Sad je bila no i ocean je bio miran crni otrov. "Hoe li mi ispriati to se dogodilo?" upita me Patch. Porota je jo uvijek zasjedala o tome bih li ita trebala rei Patchu ili ne. Mogla sam mu ispriati kako je kloaricu, nakon to me na prijevaru izvukla iz kaputa, netko ustrijelio. Mogla sam mu rei kako mislim da je taj metak bio namijenjen meni. A onda sam mu mogla pokuati objasniti da je kloariino tijelo arolijom ieznulo. Sjetila sam se blijedog pogleda koji mi je istraitelj Basso uputio kad sam mu rekla da mi je netko provalio u sobu. Nisam bila raspoloena za to da me opet udno gledaju i smiju mi se. Ne Patch. Ne sad. "Izgubila sam se i zaskoila me neka kloarica", rekla sam. "Nagovorila me da joj dam kaput..." Obrisala sam nos nadlanicom i mrcnula. "Uzela mi je i kapu." "to si radila tako daleko?" upita Patch. "Trebala sam se nai s Vee na tulumu." Bili smo na pola puta izmeu Portlanda i Coldwatera, na nenapuenoj dionici autoceste okruenoj bujnim raslinjem, kad je najednom iz Jeepova poklopca motora iknula para. Patch je zakoio, skrenuvi Jeepom u pomonu traku. "Priekaj", rekao je, gipko izaavi. Podigao je Jeepov poklopac i nestao s vidika. Minutu kasnije spustio je poklopac. Obrisavi dlanove o hlae, doao je do mog prozora, dajui mi znak da ga spustim. "Loe vijesti", rekao je. "Motor." Pokuala sam ostaviti dojam upuenosti i inteligencije, no imala sam osjeaj da moj izraz lica izgleda jednostavno prazno. Patch je podignuo jednu obrvu i rekao: "Poivao u miru." "Nee mrdnuti?" "Nee, osim ako ga ne budemo gurali." Od svih automobila, ba je morao osvojiti neispravan. "Gdje je tvoj mobitel?" upita Patch. "Izgubila sam ga." Nacerio se. "Da pogodim. U depu tvog kaputa. Kloarica se zbilja omrsila, ha?"

Pogledom je ispitao obzor. "Dva su izbora. Moemo autostopirati ili moemo pjeaki do sljedeeg izlaza i pronai telefon." Izala sam iz auta zalupivi vrata za sobom. Nogom sam odalamila prednju gumu Jeepa. Znala sam da sam srdbom nastojala prikriti sve kroz to sam toga dana prola. im bih ostala sama, briznula bih u pla. "ini mi se da ima neki motel na sljedeem izlazu. Idem po-po-pozvati taksi", rekla sam, dok su mi zubi sve jae cvokotali. "e-e-ekaj me tu kod Jeepa." Naas se blago osmjehnuo, ali nije izgledao kao da se zabavlja. "Ne putam te van svog vidokruga. Izgleda malo rastrojeno, Anele. Idemo zajedno." Prekriivi ruke, stala sam ravno pred njega. Kako sam bila u tenisicama, oi su mi bile u ravnini njegovih ramena. Morala sam zabaciti glavu unatrag da ga pogledam u oi. "Ja s tobom ne idem ni blizu nekakvom motelu." Bolje zvuati odluno, tako su manji izgledi za promjenu miljenja. "Misli da smo nas dvoje i motel na zlu glasu opasna kombinacija?" Zapravo, da. Patch se leima naslonio na Jeep. "Moemo sjediti ovdje i raspravljati o tome." Zakiljio je prema pobjenjelom nebu. "Ali ova e se oluja svaki as nastaviti." Kao da je majka priroda htjela da se uje i njezino miljenje, nebo se otvorilo i s njega se obruila gusta smjesa kie i susnjeice. Uputila sam Patchu svoj najhladniji pogled, a onda ljutito uzdahnula. Kao i obino, bilo je neega u tome to je rekao.

POGLAVLJE 22

Dvadeset minuta kasnije Patch i ja izronili smo na ulaz u jeftin motel. Nisam mu se obratila nijednom rijei dok smo kaskali kroz susnjeicu, a sada sam bila ne samo promoena, ve i potpuno... obeshrabrena. Kia je lijevala poput slapa i inilo mi se da se u skorije vrijeme neemo vraati do Jeepa. to je znailo da ja, Patch i motel ostajemo u istoj jednadbi na neodreeno vrijeme. Vrata su zazvonila kad smo uli i recepcionar je naglo ustao, otresajui mrvice smokija s krila. "to emo?" rekao je, siui naranastu neistou s prstiju. "Veer udvoje, samo za vas?" "Tr-tr-ebamo telefon", cvokotala sam u nadi da e shvatiti moj zahtjev. "Ne moe. Linije su prekinute. Zbog oluje." "K-kako to mis-slite l-linije s-su prek-kinute? Imate mobitel?" Recepcionar pogleda Patcha. "Ona eli sobu za nepuae", ree Patch. Naglo sam se okrenula prema Patchu. Jesi ti lud? usnama sam neujno oblikovala. Recepcionar je kucnuo nekoliko tipki na raunalu. "Izgleda da imamo... priekajte... Bingo! Kraljevski nepuaki." "Uzimamo", rekao je Patch. Pogledao me iskosa, a krajevi usta trznuli su mu se uvis. Suzila sam oi. U tom trenutku svjetla iznad nas ugasila su se, uronivi recepciju u tamu. Svi smo naas ostali stajati u tiini, no tada se recepcionar neto usprtljao i uz kljocaj upalio golemu runu svjetiljku. "Bio sam izvia", rekao je. "Nekad davno. Budi spreman." "Onda s-sigurn-no imate mobitel?" rekla sam. "Imao sam ga. Sve dok vie nisam mogao plaati raun." Pognuo je ramena. "to da vam kaem, moja je mama krta."

Njegova mama? Zacijelo je imao etrdeset godina. No mene se to nije ticalo. Mnogo me vie brinulo to e moja mama uiniti kad se vrati kui sa svadbe i otkrije da me nema. "Kako ete platiti?" zapita recepcionar. "U gotovini", ree Patch. Recepcionar zahihoe, klimajui glavom gore-dolje. "Ovdje je to popularan nain plaanja." Nagne se blie i povjerljivo nam se obrati. "Dolazi nam mnogo ljudi koji ne ele da se njihove slobodne aktivnosti mogu pratiti, ako me razumijete." Logika polovica mog mozga govorila mi je kako ne moe biti istina da razmiljam o provoenju noi u motelu s Patchem. "Ovo je ludo", rekla sam Patchu ispod glasa "Ja sam lud." Opet se gotovo nasmijeio. "Za tobom. Poto runa svjetiljka?" zapita recepcionara. Recepcionar posegne ispod pulta. "Imam neto jo bolje: dugotrajne svijee", ree, stavivi dvije pred nas. Kresnuvi ibicu, upali jednu od njih. "Kua asti, nema dodatnog troka. Stavite jednu u kupaonicu i jednu u spavaonicu pa neete niti primijetiti razliku. Dajem vam i ibice uz to, ako nita drugo, bit e dobra uspomena." "Hvala", ree Patch, primi me za lakat i povede niz hodnik. U sobi 106 Patch zakrauna vrata iza nas. Stavi svijeu na noni ormari, a zatim pomou nje upali drugu. Skinuvi iltericu, zatrese kosom kao mokar pas. "Treba ti vrui tu", rekao je. Vratio se nekoliko koraka unatrag i glavom zavirio u kupaonicu. "Ima sapun i dva runika." Malice sam isturila bradu. "Ne moe me p-prisiliti da ostanem ovdje." Pristala sam doi samo zato to nisam htjela stajati na kii i zato to sam se iskreno nadala da u pronai telefon. "Ovo je zvualo vie kao pitanje nego kao izjava", ree Patch. "Onda odg-gov-vori." Njegov vragolasti osmijeh douljao mu se na lice. "Teko se koncentrirati na odgovore kad tako izgleda." Spustila sam pogled na Patchevu crnu majicu, mokru i priljubljenu uz moje tijelo. Progurala sam se pored njega okrznuvi ga i zatvorila vratu kupaonice izmeu nas.

Otvorivi vruu vodu, strgnula sam Patchevu majicu i svoju odjeu sa sebe. Jedna dugaka crna vlas vukla se po zidu uz kadu, pa sam je primila komadom toaletnog papira i bacila u zahod. Zatim sam stupila iza zastori za tuiranje, gledajui kako mi se koa sjaji od vruine. Utrljavajui sapun u miie vrata i zatim u ramena, rekla sam samoj sebi kako se mogu nositi sa spavanjem u istoj sobi s Patchem. To nije bilo najpametnije ni najsigurnije rjeenje, ali osobno u se potruditi da se nita ne dogodi. Uostalom, nisam imala izbora... zar ne? Spontani lakoumni dio mog mozga nasmijao mi se u lice. Znala sam o emu razmilja. Na poetku sam osjeala kako me Patchu privlai neko tajanstveno polje sile. Sad sam osjeala kako me njemu privlai neto posve drugo. Neto u emu ima mnogo strasti. Noas je odnos bio neizbjean. Na ljestvici od jedan do deset, to me plailo oko osam. I uzbuivalo oko devet. Zatvorila sam vodu, iskoraila iz kade i tapkanjem posuila kou. Brz pogled na moju promoenu odjeu bio je dovoljan da shvatim kako je kako ne elim ponovno odjenuti. Moda u blizini ima kakva suilica odjee na novie... koja ne treba struju. Uzdahnula sam i navukla potkoulju i gaice, koji su se spasili od najgore kie. "Patch?" apnula sam kroz vrata. "Jesi?" "Puhni u svijeu." "Jesam", odvratio mi je apatom kroz vrata. I njegov smijeh zvuao je tiho poput aptanja. Utrnuvi svijeu u kupaonici, izala sam iz nje u potpuno crnilo. Zaula sam Patchevo disanje tono ispred sebe. Nisam htjela razmiljati o tome to ima - ili nema - na sebi i zatresla sam glavom da razbijem sliku koja mi se stvarala u umu. "Odjea mi je promoena. Nemam nita za obuci." Zaula sam zvuk mokre tkanine koja poput natopljene spuve prelazi njegovom koom. "Blago meni." Njegova majica sletjela je u mokru hrpu pod nae noge. "Ovo je zbilja neugodno", rekla sam mu. Osjetila sam kako se nasmijao. Stajao mi je mnogo, mnogo preblizu. "Trebao bi se istuirati", rekla sam. "Odmah." "Toliko smrdim?' Zapravo, toliko je mirisao. Dim je nestao, metvica je bila jaa. Patch je nestao u kupaonicu. Ponovno je upalio svijeu i ostavio odkrinuta vrata, pa se trak svjetlosti protezao podom i penjao uza zid.

Leima sam klizila niz taj zid sve dok nisam sjela na pod, a onda sam na nj oslonila glavu. Najozbiljnije, nisam mogla ostati ovdje noas. Morala sam doi kui. Bilo bi pogreno ostati ovdje nasamo s Patchem, pod zakletvom kreposti ili bez nje. Morala sam prijaviti kloariino umorstvo. No jesam li doista? Kako da prijavim le koji je nestao? Totalno ludo - to je bio zastraujui smjer u kojem su moje misli ionako polako kretale. Ne elei se zadravati na mislima o ludilu, usredotoila sam se na svoj izvorni argument. Nisam mogla ostati ovdje znajui da je Vee s Elliotom, u opasnosti, dok sam ja na sigurnom. Razmislivi malo bolje, zakljuila sam da trebam preoblikovati tu misao. Sigurnost je relativan pojam. U Patchevoj blizini nisam bila u pogibelji, no to ipak nije znailo da e se on ponaati kao moj aneo uvar. Istog asa poeljela sam da mogu povui pomisao na anela uvara. Prizvavi sve svoje umijee uvjeravanja, istjerala sam iz glave svaku misao o anelima - bilo anelima uvarima, palim anelima ili bilo kakvim anelima. Rekla sam samoj sebi da vjerojatno uistinu ludim. Po svoj prilici, prividio mi se prizor kloariine smrti. I prividjeli su mi se Patchevi oiljci. Voda je prestala tei i Patch je ubrzo izaao, odjeven samo u mokre traperice koje su mu visjele nisko oko struka. Ostavio je svijeu u kupaonici upaljenu i vrata irom otvorena. Njena boja osvijetlila je sobu. Jedan brz pogled i znala sam da Patch nekoliko sati tjedno provodi trei i diui utege. Nema tako definiranog tijela bez znoja i truda. Odjednom sam osjetila malu nesigurnost. Da i ne spominjem blagost. "Koju stranu kreveta eli?" upita on. "Hm..." Lisiji osmijeh. "Nervozna?" "Ne", rekla sam to sam mogla samopouzdanije pod tim okolnostima. A okolnosti su bile takve da sam bezono lagala. "Lo si laac", ree on, jo uvijek se osmjehujui. "Najgori kojeg sam ikad vidio." Stavila sam ruke na kukove i bez rijei mu prenijela Molim? "Doi ovamo", ree on, povukavi me na noge. Osjetila sam kako se moje ranije obeanje o pruanju otpora otapa. Jo deset sekundi stajanja ovako blizu Patchu i moja bi se obrana skrila na komadie. Na zidu iza njega visjelo je zrcalo i preko njegova ramena ugledala sam oiljke nalik na naopako slovo V, koji su mu se crno sjajili na koi.

Cijelo mi se tijelo ukoilo. Pokuala sam treptajem ukloniti oiljke, ali naumili su ostati. Bez razmiljanja pomaknula sam ruke uvis do njegovih prsa i oko njih. na lea. Vrkom prsta okrznula sam mu desni oiljak. Patch se napeo od mog dodira. Ja sam se ukipila, vrh prsta drhtao mi je na njegovu oiljku. Trebao mi je koji trenutak da shvatim da se to ne mie moj prst, nego ja. Cijela ja. Usisao me lagan, taman ponor i sve se zacrnjelo.

POGLAVLJE 23

Stajala sam na donjem katu Boove igranice leima okrenuta zidu, a licem prema nekoliko partija biljara. Prozori su bili prekriveni daskama pa nisam mogla razabrati je li dan ili no. Iz zvunika ula se Stevie Nicks; ona pjesma o golubici bijelih krila i o tome kako je biti na pragu sedamnaeste. inilo se da nikoga nije iznenadilo to sam se pojavila niotkuda. Tada sam se sjetila da na sebi imam samo potkoulju i gaice. Nisam osobito tata, ali da stojim u mnotvu koja se sastoji od samih pripadnika suprotnog spola, s jedva prekrivenim kljunim dijelovima tijela, a da me nitko i ne pogleda? Neto je bilo... pomaknuto. Utipnula sam se. Kako mi se inilo, bila sam posve iva. Odmahnuvi rukom da odagnam magliast oblak dima cigara, uoila sam Patcha na drugom kraju prostorije. Sjedio je za stolom za poker, odmaknut, i drao svoje karte privijene o prsa. Bosonoga, otapkala sam preko prostorije, prekriivi ruke na grudima kako bih bila sigurna da su prekrivene. "Moemo li porazgovarati?" apnula sam mu uho. Glas mi je bio uznemiren. Razumljivo, budui da nisam imala pojma kako sam se sad nala u Bou. U jednom trenutku bila sam u motelu, a u sljedeem ovdje. Patch je gurnuo manji broj etona za poker prema hrpi nasred stola. "Kao recimo sada?" rekla sam. "Dosta je hitno..." glas mi je zamro kad mi je u oi upao kalendar na zidu. Zaostajao je osam mjeseci, prikazivao je kolovoz prole godine. Neposredno prije nego to sam krenula u drugi razred. Mjesecima prije nego to sam upoznala Patcha. Rekla sam sebi kako je to pogreka, kako onaj, tko god to bio, ija je dunost trganje minulih mjeseci kasni, no istovremeno sam nakratko i nevoljko razmotrila mogunost da je kalendar upravo ondje gdje bi trebao biti. A da ja nisam. Privukla sam stolac susjednog stola i smjestila se kraj Patcha. "Ima peticu pik, devetku pik, asa herc..." umuknula sam kad sam shvatila da se nitko ne obazire. Ne, nije bila stvar u tome. Nitko me nije vidio.

Koraci po stepenicama zatutnjali su itavom prostorijom i isti onaj blagajnik koji mi je prijetio izbacivanjem kad sam prvi put dola u tu igranicu pojavio se na dnu stubita. "Gore je netko tko eli razgovarati s tobom", rekao je Patchu. Patch je podignuo obrve u bezglasnu pitanju. "Nije htjela rei kako se zove", rekao je blagajnik skrueno. "Pitao sam je vie puta. Rekao sam da si usred igre, ali ne eli otii. Mogu je izbaciti ako hoe." "Ne. Poalji je dolje." Patch je odigrao svoje karte, pokupio svoje etone i ustao. "Odustajem." Otiao je do biljarskog stola najblieg stepenicama, naslonio se na njega i uvukao ruke u depove. Slijedila sam ga preko prostorije. Prstima sam mu pucnula pred licem. utnula ga u izmu. Pljusnula ga rairenim dlanom po prsima. Nije trzao, nije se niti pomaknuo. Lagani koraci zauli su se na stepenicama, prilazili su sve blie, a kad je gospoica Greene izala iz zamraena stubita, naas sam se izgubila. Plava kosa padala joj je do struka, ravna poput akalice. Nosila je oslikane traperice i ruiasti top, i bila je bosa. Tako odjevena djelovala je jo blie mojim godinama. Lizala je lizalicu. Patchevo lice uvijek je maska i nikad nemam pojma o emu razmilja. No kad je ugledao gospoicu Greene, znala sam da je iznenaen. Brzo se pribrao, sve emocije iezle su kad su mu oi postale oprezne i pozorne. "Dabria?" Srce mi se ubrzalo. Pokuala sam na silu pribrati misli, ali jedino o emu sam uspjela razmiljati bilo je, ako se uistinu nalazim osam mjeseci u prolosti, kako to da se gospoica Greene i Patch poznaju? Ona tada jo nije radila u koli. I zato je on oslovljava imenom? "Kako si?" upita gospoica Greene - Dabria - uz toboe plah osmijeh bacivi lizalicu u smee. "to li radi ovdje?" Patcheve oi postale su jo opreznije, kao da ne smatra da se "to vidi, to dobije" moe primijeniti na Dabriju. "Iskrala sam se." Osmijeh joj se ukosio. "Morala sam te ponovno vidjeti. Ve dugo pokuavam, ali osiguranje - pa, zna i sam. Nije ba labavo. Tvoja vrsta i moja vrsta - ne bismo se smjeli druiti. Ali to zna." "Loa ti je ideja doi ovamo."

"Znam da je prolo dosta vremena, ali nadala sam se malo prijateljskijem doeku", ree ona, napuivi usnice. Patch nije odgovorio. "Nisam prestala razmiljati o tebi", Dabria snizi glas do muklog seksi prizvuka i primakne se Patchu za korak. "Nije bilo lako doi tu dolje. Lucianna smilja isprike za moju odsutnost. Riskiram njezinu budunost, kao i svoju. eli li barem uti to imam rei?" "Govori." U Patchevu glasu nije bilo ni trunke povjerenja. "Nisam odustala od tebe. Sve ovo vrijeme..." Prekinula se i trepui odagnala suze koje su joj iznenada navrle. Kad je opet progovorila, glas joj je bio smireniji, no jo uvijek je malo drhtao. "Znam kako moe vratiti krila." Nasmijeila se Patchu, ali on joj nije uzvratio osmijehom. "im opet dobije krila, moe se vratiti kui", rekla je s neto vie samopouzdanja. "Sve e biti kao prije. Nita se nije promijenilo. Doista nije." "U emu je kvaka?" "Nema kvake. Mora spasiti neki ljudski ivot. Vrlo razumno, s obzirom na zloin zbog kojeg si uope protjeran ovamo." "Koja u biti vrsta?" Sve samopouzdanje iz Dabrijinih oiju rasprilo se, a mene je obuzeo osjeaj da joj je postavio upravo ono pitanje koje se nadala izbjei. "Upravo sam ti rekla kako da vrati krila", ree pomalo svisoka. "Mislim da zasluujem hvala..." "Odgovori na pitanje." No njegov mraan osmijeh govorio mi je da ve zna. Ili da barem ima vrlo dobru predodbu. Kakav god bio Dabrijin odgovor, nee mu se svidjeti. "Dobro. Bit e uvar, u redu?" Patch zabaci glavu i tiho se nasmija. "to je loe u tome da bude uvar?" usprotivi mu se Dabria. "Zato to nije dovoljno dobro?" "Imam neto bolje u planu." "Sluaj me, Patch. Ne postoji nita bolje. Zavarava se. Svi drugi pali aneli iskoristili bi priliku da opet dobiju svoja krila i postanu uvari. Zato ne i ti?" Glas joj se guio od zbunjenosti, razdraenosti, odbijanja. Patch se odgurne od biljarskog stola. "Drago mi je to sam te ponovno vidio, Dabria. Sretan put natrag."

Ona najednom akama dograbi njegovu majicu, privue ga sebi i pritisne mu usne svojima. Patchevo tijelo veoma se polako okrene prema njoj, a dranje mu se opusti. Ruke mu se podignue i pogladie njezine nadlaktice. Progutala sam knedlu, pokuavi se ne obazirati na ljubomoru i smetenost od kojih mi se stegnulo srce. Jedan dio mene elio se okrenuti i zaplakati, a drugi je htio odmarirati do njih i poeti vikati. Iako od toga ne bi bilo nikakve koristi. Bila sam nevidljiva. Oito su gospoica Greene... Dabria... ma tko bila... i Patch imali romantinu prolost. Jesu li jo uvijek bili zajedno sada - u budunosti? Je li prihvatila posao u Coldwaterskoj gimnaziji kako bi bila blie Patchu? Je li me zato toliko uporno straenjem htjela udaljiti od njega? "Trebala bih krenuti", ree Dabria, oslobodivi se. "Ve sam predugo ostala. Obeala sam Lucianni da u pouriti." Oslonila je glavu o njegova prsa. "Nedostaje mi", apnula je. "Spasi jedan ljudski ivot i opet e imati krila. Vrati mi se", preklinjala ga je. "Vrati se kui." Naglo se istrgnula. "Moram ii. Nitko od ostalih nee otkriti da sam bila tu dolje. Volim te." Kad se Dabria okrenula, tjeskoba joj je nestala s lica. Zamijenio ju je izraz prepredenog samopouzdanja. Bilo je to lice nekoga tko se blefiranjem izvukao iz loih karti. Patch je strelovito uhvati za zapee. "A sad mi reci zato si stvarno ovdje", ree. Zadrhtala sam od mranog prizvuka u Patchevu glasu. Neznancu bi se inio posve mirnim. No svakomu tko ga zna neko vrijeme bio je oiti Pogled koji je upuivao Dabriji odavao je da je prela neku granicu i da je u njezinu najveem interesu da se vrati - odmah. Patch ju je povukao prema anku. Posadio ju je na barski stolac i sjeo na susjedni. Ja sam sjela na onaj do Patcha, naginjui se kako bih ga ula unato glazbi. "Kako to misli, zato sam ovdje?" promuca Dabria. "Pa rekla sam ti..." "Lae." Usta joj se otvore. "Ja ne vjerujem... da ti misli..." "Reci mi istinu, odmah", ree Patch. Dabria je oklijevala prije nego to je odgovorila. Bijesno ga pogleda, a zatim ree: "Dobro. Znam to planira."

Patch se nasmijao. Taj je smijeh znaio Imam ja mnogo planova. Na koji tono misli? "Znam da si uo glasine o Henokovoj knjizi. Takoer znam da misli kako to moe izvesti, ali ne moe." Patch prekrii ruke na anku. "Poslali su te ovamo da me nagovori da promijenim pravac djelovanja, je li?" U oima mu se vidio osmijeh. "Ako sam ja opasan, onda su te glasine sigurno istinite." "Ne, nisu. To su glasine." "Ako se dogodilo jednom, moe se ponoviti." "Nije se dogodilo nikad. Jesi li se uope potrudio proitati Henokovu knjigu prije nego to si pao?" izazvala ga je. "Zna li to tono kae, rije po svetu rije?" "Moda mi ti posudi svoj primjerak." "To je truljenje! Tebi je zabranjeno da je proita", viknula je. "Izdao si svakog anela u raju kad si pao." "Koliko ih zna to kanim uiniti?" upita on. "Koliko veliku opasnost predstavljam?" Ona zavrti glavom. "To ti ne mogu rei. Ve sam ti rekla vie nego to sam trebala." "Hoe li me pokuati zaustaviti?" "Aneli osvete hoe." On je znakovito pogleda. "Osim ako pomisle da si me ti odgovorila." "Ne gledaj me tako." inilo se da joj je bila potrebna sva njezina hrabrost kako bi zvuala odluno. "Neu lagati da bih te zatitila. To to pokuava uiniti je pogreno. Nije prirodno." "Dabria." Patch je izgovorio njezino ime kao blagu prijetnju. Isto joj je tako mogao izvrnuti ruku iza lea. "Ne mogu ti pomoi", ree ona smireno. "Ne na takav nain. Izbij si to iz glave. Postani aneo uvar. Usredotoi se na to i zaboravi Henokovu knjigu." Patch se nalakti na ank, djelujui zamiljeno. Za neko vrijeme ree: "Kai im da smo razgovarali i da sam pokazao zanimanje za to da postanem uvar." "Zanimanje?" ree ona s blagom nevjericom.

"Zanimanje", ponovi on. "Reci im da sam zatraio ime. Ako u spaavati neki ivot, moram znati tko vam je prvi na listi odlazaka. Znam da ti ima pristup tim podacima, s obzirom na to da si aneo smrti." "Ti podaci su sveti i osobni, i nisu predvidljivi. Dogaaji na ovom svijetu mijenjaju se iz trenutka u trenutak, ovisno o ljudskim odlukama..." "Jedno ime, Dabria." "Obeaj mi da e zaboraviti Henokovu knjigu. Daj mi rije." "Ti bi meni vjerovala na rije?" "Ne," odgovori ona, "ne bih." Patch se hladno nasmije i, uzevi akalicu iz posudice, krene prema stepenicama. "Patch, ekaj..." zapone ona. Skoi s barskog stolca. "Patch, molim te, ekaj!" On se osvrne preko ramena. "Nora Grey", ree ona i smjesta si poklopi usta dlanovima. Patchev izraz lica malo se smraio - mrtenje od nevjerice i ozlojeenosti. to nije imalo smisla jer, ako je kalendar na zidu imao pravo, mi se jo nismo upoznali. Moje mu ime nije trebalo biti poznato. "Kako e umrijeti?" zapita. "Netko je eli ubiti." "Tko?" "Ne znam", ree ona, pokrivi ui i zatresavi glavom. "Ovdje ima toliko buke i strke. Sve slike se mijeaju, prebrzo se mijenjaju, ne vidim jasno. Moram ii kui. Trebam mira i tiine." Patch zatakne Dabriji pramen kose iza uha i netremice je pogleda. Ona eznutljivo zadrhti na njegov dodir, a potom kimne i zatvori oi. "Ne vidim... nita ne vidim... ovo nema smisla." "Tko eli ubiti Noru Grey?" potakne je Patch. "ekaj, vidim je", ree Dabria. Glas joj postane tjeskoban. "Neka je sjena iza nje. To je on. On je prati. Ona ga ne vidi... ali on je tu. Zato ga ona ne vidi? Zato ne bjei? Ne vidim mu lice, u sjeni je..." Dabrijine se oi razrogaie. Udahne brzo i otro. "Tko?" ree Patch. Dabria stisne ake ispred usta. Zadrhti i pogleda uvis, u Patcheve oi, "Ti", apne.

Moj prst odmakne se s Patcheva oiljka i veza se prekine. Trebao mi je koji asak da shvatim gdje sam, tako da nisam bila spremna za Patcha, koji me smjesta oborio na krevet. Stisnuo mi je zapea iznad glave. "To nisi smjela uiniti." U njegovu je glasu bilo kontrolirane srdbe, mrane i uzavrele. "to si vidjela?" Skvrila sam koljeno i udarila ga u rebra. "Makni-se-s-mene!" Sjeo mi je na kukove opkoraivi ih, eliminiravi moje noge. S rukama jo uvijek pruenim iznad glave, mogla sam se samo vrpoljiti pod njegovom teinom. "Makni-se-s-mene-ili-u-vritati!" "Ve vriti. A ovdje zbog toga nitko prstom nee mrdnuti. Ovo je vie bordel nego motel." Licem mu se razlio grub, ubojit smijeak. "Zadnja prilika, Nora. to si vidjela?" Pokuavala sam se othrvati suzama. Cijelo mi je tijelo brujalo od osjeaja toliko nepoznatog da ga nisam mogla niti imenovati. "Zlo mi je od tebe!" rekla sam. "Tko si ti? Tko si ti doista?" Usta su mu postala jo okrutnija. "Sad smo ve blie." "Ti me hoe ubiti!" Patchevo lice nita nije odavalo, ali oi su mu postale hladne. "Jeep se veeras zapravo nije pokvario, zar ne?" rekla sam. "Lagao si. Doveo si me ovamo da me ubije. Dabria je rekla da to eli uiniti. Pa onda, to eka?" Nisam imala blage veze to time mislim postii i nisam marila za to. Samo sam pljuvala rijei, nastojei obuzdati svoj uas. "Cijelo vrijeme pokuava me ubiti. Od samog poetka. Hoe li me ubiti sada?" Piljila sam u njega odluno i ne trepui, trudei se zadrati suze dok sam se prisjeala kobnog dana kad je uao u moj ivot. "U iskuenju sam." Migoljila sam se pod njim. Pokuala sam se okrenuti nadesno, pa nalijevo. Najzad sam shvatila da tratim mnogo energije pa sam prestala. Patch me mirno gledao. Oi su mu bile crnje nego ikada prije. "Kladim se da ti se ovo svia", rekla sam. "Bila bi to mudra oklada." Jasno sam osjetila otkucaje srca u nonim prstima. "Uini to", rekla sam prkosnim glasom. "Da te ubijem?"

Kimnula sam. "Ali prvo elim saznati zato. Od svih milijardi ljudi na svijetu, zato mene?" "Loi geni." "To je sve? To je jedino objanjenje koje u dobiti?" "Zasada." "to li sad to znai?" Moj glas opet se povisio. "Ostatak prie ut u kad napokon pukne i ubije me?" "Ne moram ja puknuti da bih te ubio. Da sam te htio ubiti prije pet minuta, umrla bi prije pet minuta." Progutala sam knedlu na tu ne ba vedru pomisao. Palcem je pomilovao moj made. Njegov dodir bio je varljivo njean, to ga je inilo jo nepodnoljivijim. "A to je s Dabrijom?" upitala sam ga, jo uvijek zadihana. "Ona je ista to i ti, zar ne? Oboje ste... aneli." Glas me izdao na toj rijei. Patch se blago okrenuo i siao s mojih kukova, ali rukama mi je jo uvijek drao zapea. "Ako te pustim, hoe li me sasluati?" Ako me pusti, jurnut u prema vratima. "to te briga ako i potrim? Naprosto e me dovui natrag." "Da, ali to bi bila scena." "Je li Dabria tvoja djevojka?" Osjeala sam svaki iskrzani uspon i pad svojih grudi. Nisam bila naisto elim li uti odgovor. Premda to nije bilo vano. Sad kad sam znala da me Patch eli ubiti, bilo je smijeno to me to uope zanimalo. "Bila je. Bilo je to davno, prije nego to sam pao na tamnu stranu." Grubo se nasmijeio, pokuavajui ispasti duhovit. "Usto je bilo i pogreno." Sjeo je na pete, polako me putajui kako bi vidio hou li se boriti. Leala sam na madracu, teko diui, nalakena. Nabrojila sam do tri i bacila se na njega svom snagom. Gurnula sam ga o prsa, ali osim to se malo nagnuo unatrag, nije se pomaknuo. Iskobeljala sam se ispod njega i navalila ga tui akama. Udarala sam ga po prsima dok me ake nisu zaboljele odozdo. "Jesi?" zapita on. "Nisam!" zabola sam mu lakat u bedro. "to je s tobom? Zar nita ne osjea?" Osovila sam se na noge, uspostavila ravnoteu na madracu i utnula ga u trbuh to sam snanije mogla.

"Dajem ti jo minutu", ree on. "Izbaci srdbu iz sebe. Onda ja preuzimam." Nisam znala na to misli pod "preuzimanjem" i nisam eljela saznati. Zaletjevi se, skoila sam s kreveta prema vratima. Patch me uhvatio u zraku i gurnuo me leima o zid. Njegove i moje noge nale su se nasuprot, jedne tik uz druge du cijele duine naih bedara. "Hou istinu", rekla sam, trudei se da ne zaplaem. "Jesi li krenuo u kolu zato da me ubije? To ti je bio cilj od samog poetka?" Jedan se mii u Patchevoj eljusti trzne. "Da." Otrla sam suzu koja se odvaila pobjei. "Likuje u sebi? O tome se radi, zar ne? Navesti me da ti povjerujem kako bi mi mogao sve sasuti u lice!" Znala sam da sam iracionalno bijesna. Trebala sam biti uasnuta i izbezumljena. Trebala sam initi sve to sam mogla da pobjegnem. Najracionalnije od svega bilo je to to jo uvijek nisam htjela povjerovati da bi me on ubio i, bez obzira na sav svoj trud, nisam mogla zatomiti tu neloginu mrvu povjerenja. "Razumijem to si ljuta..." ree Patch. "Pucam od bijesa!" viknula sam. Ruke su mu kliznule du mog vrata, uarene. Njeno mi pritisnuvi palce o grlo, pogurao mi je glavu unatrag. Osjetila sam kako njegove usne pritiu moje tako snano da je zaustavio sve uvrede koje sam mu htjela izgovoriti. Ruke su mu se spustile na moja ramena, prele mi niz nadlaktice i zaustavile mi se na kriima. Proeli su me lagani drhtaji panike i uitka. Pokuao me priviti uz sebe i ugrizla sam ga za usnicu. Liznuo si je usnicu vrkom jezika. "Jesi li to mene upravo ugrizla?" "Zar je tebi sve ala?" upitala sam. Opet si je jezikom dotaknuo usnicu. "Nije sve." "Kao recimo?" "Ti." Cijela no doimala se neuravnoteeno. Teko je bilo imati konani obraun s nekim ravnodunim poput Patcha. Ne, ne ravnodunim. Savreno kontroliranim. Do zadnje stanice svog tijela. Zaula sam glas u umu. Opusti se. Vjeruj mi. "Ojesemti", rekla sam u iznenadnom bljesku jasnovidnosti. "Opet to ini, zar ne? Prka po mom umu." Sjetila sam se lanka koji sam pronala

kad sam na Googleu traila pale anele. "Ti mi u glavu moe ubaciti i vie od rijei, zar ne? Moe mi ubaciti slike - vrlo stvarne slike." Nije porekao. "Arkaneo", rekla sam, najzad shvativi. "Te si me noi pokuao ubiti, zar ne? Ali neto je krenulo naopako. Onda si me naveo da pomislim kako mi je mobitel prazan, pa da ne mogu nazvati Vee. Jesi li me namjeravao ubiti dok si me vozio kui? elim uti kako me to navodi da vidim to god eli!" Njegovo lice bilo je sasvim bezizraajno. "Ja ti u glavu ubacujem rijei i slike, ali o tebi ovisi hoe li povjerovati u njih. To je zagonetka. Slike se preklapaju sa stvarnou, a ti mora razabrati to je stvarno." "Je li to neka posebna aneoska mo?" On odmahne glavom. "Mo palih anela. Nijedna druga vrsta anela ne bi ugroavala tvoju privatnost, premda to moe initi." Zato to su drugi aneli dobri. Za razliku od Patcha. Patch se rukama osloni na zid iza mene, s obje strane moje glave, "Ja sam u Trenerov um ubacio zamisao o promjeni rasporeda sjedenja jer sam ti se htio pribliiti. Ja sam te naveo da pomisli kako pada s Arkanela jer sam te htio ubiti, ali nisam se mogao natjerati da to zbilja i uinim. Gotovo jesam, ali odustao sam. Umjesto toga, odluio sam te uplaiti. Onda sam te naveo da pomisli kako ti je mobitel prazan jer sam te htio odvesti kui. Kad sam uao kod tebe, uzeo sam no. Namjeravao sam te ubiti tada." Glas mu se smekao. "Promijenila si moju namjeru." Duboko sam udahnula. "Ne razumijem te. Kad sam ti rekla da je moj otac ubijen, zvuao si kao da ti je iskreno ao. Kad si upoznao moju mamu, bio si drag." "Drag", ponovi Patch. "Neka to ostane izmeu tebe i mene." U glavi mi se bre zavrtjelo i osjetila sam bilo u stjepooicama. Ve me i prije znala preplaviti takva panika s lupanjem srca. Trebala sam tablete eljeza. Ili to, ili me Patch navodio da mislim kako ih trebam. Isturila sam bradu i suzila oi. "Izlazi iz moje glave. Odmah!" "Nisam u tvojoj glavi, Nora." Nagnula sam se naprijed, oduprijevi se rukama o koljena, borei se za zrak. "Da, jesi. Znai, tako e to izvesti? Uguit e me?"

Tiho mi je pucketalo u uima, a mutno crnilo uokvirilo mi je vidno polje. Oslonila sam se rairenim dlanom o zid da vratim ravnoteu. to sam dublje pokuavala udahnuti, to mi se grlo vre stezalo. Patch je krenuo prema meni, ali ispruila sam ruku. "Makni se!" Ramenom se naslonio na zid, licem prema meni, usta stisnutih od zabrinutosti. "Makni-se-od-mene!" dahnula sam. Nije se maknuo. "Ne-mogu-disati!" protisnula sam, jednom rukom grebui po zidu, a drugom se primivi oko vrata. Odjednom me Patch podignuo u naruje i odnio na stolac na drugom kraju sobe. "Stavi glavu meu koljena", rekao je, gurajui mi glavu dolje. Glava mi je bila dolje i brzo sam disala, nastojei silom utjerati zrak u plua. Osjetila sam kako mi se kisik veoma polako uvlai natrag u tijelo. "Bolje?" upita Patch za neko vrijeme. Kimnula sam, jednom. "Ima tablete eljeza ovdje?" Odmahnula sam glavom. "Dri glavu dolje i dii duboko i polako." Drala sam se njegovih uputa i osjetila kako obru oko mojih prsa poputa. "Hvala", rekla sam mirno. "Jo uvijek ne vjeruje u moje namjere?" "Ako eli da ti vjerujem, daj mi da ti opet dotaknem oiljke." Patch me dugo motrio u tiini. "To nije dobra ideja." "Zato ne?" "Ne mogu kontrolirati to e vidjeti." "U tome i jest stvar." Malo je priekao prije nego to je odgovorio. Glas mu je bio tih, emocije nedokuive. "Ti zna da skrivam neke stvari." Osjealo se neizgovoreno pitanje. Znala sam da Patch ivi ivotom zatvorenih vrata i skrivenih tajni. Nisam bila toliko uobraena da bih mislila kako ih se makar i polovica vrti oko mene. Patchev ivot bio je drugaiji od onoga to je dijelio sa mnom. Vie puta razmiljala sam o tome kakav bi mogao biti taj njegov drugi ivot. Uvijek bi me obuzeo osjeaj da to manje znam, to bolje.

Usnica mi je zadrhtala. "Daj mi razlog da ti vjerujem." Patch je sjeo na rub kreveta i madrac je utonuo pod njegovom teinom. Nagnuo se naprijed, oslonivi se laktovima na koljena. Oiljci su mu bili posve izloeni, zagonetne sjene koje je stvarala svjetlost svijee plesale su njihovom povrinom. Leni su mu se miii napeli, pa se opustili. "Hajde", rekao je mirno. "Imaj na umu da se ljudi mijenjaju, ali prolost ne." Odjednom vie nisam bila toliko sigurna da to elim. Bojala sam se Patcha na gotovo svim razinama. Ali negdje duboko u sebi nisam vjerovala da e me ubiti. Da je htio, ve bi to uinio. Pogledala sam njegove grozne oiljke. Bilo je mnogo ugodnije vjerovati Patchu nego ponovo upasti u njegovu prolost, bez ikakve predodbe o tome na to bih ondje mogla naii. No da sam tada ustuknula, Patch bi shvatio da ga se bojim. Otvarao jo jedna od zatvorenih vrata samo za mene i samo zato to sam ja to traila. Nisam mogla toliko uporno neto traiti, a onda se predomisliti. "Neu zauvijek zaglaviti ondje, zar ne?" upitala sam ga. Patch se kratko nasmijao. "Ne." Skupivi hrabrost, sjela sam na krevet pokraj njega. Drugi put te noi moj prst okrznuo je izdignut greben njegova oiljka. Magliasto sivilo rairilo mi se vidnim poljem, od rubova prema sreditu. Svjetla su se ugasila,

POGLAVLJE 24

Leala sam na leima, moja je potkoulja poput spuve upijala vlagu ispod mene, a vlati trave bockale su mi golu kou na rukama. Mjesec iznad mene bio je tek tanak srp, naheren smijeak. Izuzev udaljene grmljavine, sve je bilo mirno. Trepnula sam nekoliko puta kako bi mi se oi bre priviknule na oskudnu svjetlost. Kad sam nakrenula glavu, simetrian raspored iskrivljenih granica koje su strale iz trave ovrsnuo mi je u vidnom polju. Pridigla sam se vrlo polagano. Nisam mogla odlijepiti pogled s dva crna kruga koja su zurila u mene odmah iznad tih iskrivljenih granica. Moj um naprezao se smjestiti tu poznatu sliku. I tada sam, uz stravian bljesak spoznaje, shvatila. Leala sam do ljudskog kostura. Puzala sam unatrag dok nisam dola do nekakve eljezne ograde. Probila sam se kroz taj zbunjujui trenutak i vratila na ono ega sam se zadnje sjeala. Bila sam dotaknula Patcheve oiljke. Ma gdje ovo bilo, bilo je negdje u njegovu pamenju. Jedan glas, muki i nekako poznat, dopro je iz tame, pjevuei tihu melodiju. Okrenuvi se prema njemu, ugledala sam labirint nadgrobnih ploa koje su se, nalik na domine, gubile u magli. Patch je uao na jednoj od njih. Nosio je samo Levisice i mornarsku majicu, premda no nije bila topla. "Prka po mrtvacima?" dobaci poznati glas. Bio je grub, dubok i irski, Rixon. Nehajno se oslonio na nadgrobnu plou prekoputa Patchu, gledajui ga. Palcem si je preao preko donje usnice. "Da pogodim. Utuvio si sebi u glavu da e opsjesti mrtvaca? Ne znam ba", ree, odmahujui glavom. "Crvi koji ti migolje u onim dupljama... i drugim otvorima, moda su ipak malo previe." "Zato se drim tebe, Rixone. Uvijek na sve gleda s vedre strane." "Noas poinje Hevan", ree Rixon. "Zato se vucara po groblju?" "Razmiljam." "Razmilja?" "To je proces pri kojem se sluim mozgom kako bih donio razumnu odluku."

Uglovi Rixonovih usta stegnuli su se prema dolje. "Poinjem se brinuti za tebe. Doi. Vrijeme je da krenemo. ekaju nas Chauncey Langeais i Barnabas. Mjesec se mijenja u pono. Priznajem, bacio sam oko na jednu koku u gradu." Zaprede poput maka. "Znam da ti voli crvenokose, al' ja ih volim svijetle i, kad uem u neko tijelo, mislim se primiti nedovrenog posla s jednom plavuom koja me kicala." Kako se Patch nije mrdnuo, Rixon ree: "Jesi ti prolupao? Moramo ii. Chaunceyjeva vazalska zakletva vjernosti. Ne sjea se? Ovako emo. Ti si pali aneo. Ti nita ne osjea. Do veeras, naime. Sljedea dva tjedna Chaunceyjev su dar tebi. Darovan protiv njegove volje, dodue", doda uz urotniko cerenje. Patch pogleda Rixona iskosa. "to zna o Henokovoj knjizi?" "Znam koliko i svaki drugi pali aneo: malo ili nita." "uo sam da u Henokovoj knjizi ima jedna pria. O palom anelu koji postaje ljudsko bie." Rixon se presamitio od smijeha. "Siao si s uma, stari?" Spojio je vanjske rubove dlanova, nainivi otvorenu knjigu rukama. "Henokova knjiga pria je za laku no. I to dobra, ini se. Poslala te ravno u carstvo snova." "Hou ljudsko tijelo." "Bolje ti je da se zadovolji s dva tjedna u tijelu nefila. Poluovjek je bolje nego nita. Chauncey ne moe ponititi ono to je uinjeno. Zakleo se i mora to ispuniti. Kao i prole godine. I pretprole..." "Dva tjedna nije dovoljno. Ja elim biti ovjek. Stalno." Patcheve oi zasjekoe Rixonove, izazivajui ga da se drzne ponovno nasmijati. Rixon se razmae rukama po zraku. "Henokova knjiga je bajka. Mi smo pali aneli, nismo ljudi. Nikad nismo bili ljudi i nikad neemo biti. Kraj prie. A sad prestani izvoditi bijesne gliste i pomogni mi da pronaem put u Portland." On zabaci glavu i zagleda se u nebo crno poput tinte. Patch njihajem skoi s nadgrobne ploe. "Postat u ovjek." "Naravno, stari, naravno da hoe." "U Henokovoj knjizi pie da moram ubiti svog nefilskog vazala. Moram ubiti Chaunceyja." "Ne, ne mora", ree Rixon pomalo nestrpljivo. "Mora ga opsjesti. To je proces pri kojem zauzme njegovo tijelo i koristi se njime kao vlastitim. Nije da ti elim kvariti veselje, ali Chaunceyja ne moe ubiti. Nefili ne mogu

umrijeti. I jesi li razmislio o tome? Kad bi ga mogao ubiti, ne bi ga mogao opsjesti." "Ako ga ubijem, postat u ovjek i neu ga trebati opsjedati." Rixon pritisne unutranje kutove oiju kao da zna da raspravlja sa zidom pa ga od toga boli glava. "Da je mogue ubiti nefila, dosad bismo ve otkrili kako. alim to ti moram rei, deko, ali ako se ubrzo ne naem u zagrljaju one plave koke, mozak e mi zagorjeti. I jo neki dijelovi mog..." "Dva izbora", ree Patch. "E?" "Spasiti ljudski ivot i postati aneo uvar ili ubiti nefilskog vazala i postati ovjek. Biraj." "To je opet neko smee iz Henokove knjige?" "Posjetila me Dabria." Rixon izbei oi i frkne od smijeha. "Tvoja psihotina biva? to ona radi tu dolje? Je li pala? Izgubila krila, a?" "Dola je dolje da mi kae kako mogu dobiti krila natrag ako spasim jedan ljudski ivot." Rixonove oi razrogaie se jo vie. "Ako joj vjeruje, moj savjet ti je da proba. Nema nieg loeg u tome da bude aneo uvar. Provodi dane uvajui smrtnike od opasnosti... moglo bi biti zabavno, ovisno o smrtniku kojem si dodijeljen." "Ali kad bi mogao birati?" upita Patch. "A uj, moj odgovor ovisi o jednoj vanoj razlici. Jesam li pijan ko majka... ili sam skroz prolupao?" Kako se Patch nije nasmijao, Rixon trezveno ree: "Nema tu izbora. Evo zato. Ja ne vjerujem u Henokovu knjigu. Da sam na tvom mjestu, iao bih na uvara. Donekle i sam razmiljam o tome. teta to ne znam nijednog ovjeka na rubu smrti." Uslijedio je kratak tajac, a zatim Patch kao da se otresao svojih misli. Rekao je: "Koliko novca moemo namaknuti prije ponoi?" "Kartajui ili boksajui?" "Kartajui." Rixonove oi zaiskrie. "Ma tko nam je ovo? Slatki mali? Doi ovamo da te poteno premlatim." On prebaci ruku oko Patcheva vrata i epa ga za

pregib lakta, ali Patch njega primi oko struka i povue unatrag u travu, gdje stadoe izmjenjivati snane udarce. "Dobro, dobro!" zaurla Rixon, podignuvi ruke kao da se predaje. "To to ne osjeam raskrvavljenu usnicu ne znai da elim cijelu no takav hodati uokolo." Namigne mu. "Ne bi mi poveala izglede kod dama." "A ljiva na oku bi?" Rixon podigne prste do oiju, pipajui. "Nisi valjda!" ree, zamahnuvi akom prema Patchu. Maknula sam prst s Patcheva oiljka. Koa na iji bockala me i srce mi je mahnito udaralo. Patch me pogledao, u oima mu je bila sjena nesigurnosti. Bila sam primorana prihvatiti injenicu da to moda nije bio najbolji trenutak da se pouzdam u loginu polovicu mozga. Moda je ovo bio jedan od onih trenutaka kad treba nadii granice. Prestati igrati po pravilima. Prihvatiti nemogue. "Znai, ti stvarno nisi ljudsko bie", rekla sam. "Zbilja si pali aneo. Negativac." Ovo je Patchu izmamilo osmijeh. "Misli da sam negativac?" "Opsjeda... tijela drugih ljudi." On prihvati tu izjavu kimnuvi. "eli li opsjesti moje tijelo?" "elim initi mnogo stvari tvome tijelu, ali to nije jedna od njih." "to ne valja s tijelom koje ima?" "Moje tijelo prilino je nalik na staklo. Stvarno je, ali prema van, ono odraava svijet oko mene. Ti me vidi i uje, kao to ja vidim i ujem tebe. No kad ti mene dodirne, ti to osjeti. Ja tebe ne osjeam na isti nain. Ne mogu te opipati. Sve osjeam kao kroz sloj stakla, a jedini nain da se probijem kroz to staklo jest da opsjednem ljudsko tijelo." "Ili poluljudsko." Patch je stisnuo uglove usnica. "Kad si mi dotaknula oiljke, vidjela si Chaunceyja?" pretpostavljao je. "Sluala sam tvoj razgovor s Rixonom. Rekao je da opsjeda Chaunceyjevo tijelo dva tjedna svake godine, za vrijeme Hevana. Rekao je da ni Chauncey nije ljudsko bie. On je nefil." Ta mi se rije apatom skotrljala s jezika. "Chauncey je krianac izmeu palog anela i ljudskog bia. Besmrtan je kao aneo, ali posjeduje sva osjetila smrtnika. Pali aneo koji eli iskusiti ljudske osjete moe to uiniti u tijelu nefila."

"Ako nema osjet opipa, zato si me poljubio?" Patch povue prst po mojoj kljunoj kosti pa krene nie, zaustavivi se na mom srcu. Osjetila sam kako lupa. "Jer to osjeam ovdje, u svom srcu", ree tiho. "Nisam lien sposobnosti osjeanja emocija." Pozorno me gledao. "Da se ovako izrazim. Naa emocionalna povezanost nije mala." Bez panike, pomislila sam. No moje disanje ve se ubrzalo i postalo plie. "Misli, moe osjeati sreu ili tugu ili..." "elju." Jedva zamjetan osmijeh. Nastavi dalje, rekla sam si. Ne daj vlastitim emocijama vremena da te sustignu. Pozabavi se njima kasnije, nakon to dobije odgovore. "Zato si pao?" Patch me nekoliko sekundi gledao u oi. "Pouda." Progutala sam knedlu. "Pouda za novcem?" Patch se pogladio po bradi. inio je to samo kad je elio prikriti o emu razmilja, s obzirom na to da su mu usta odavala misli. Susprezao je osmijeh. "I druge vrste. Mislio sam da u, ako padnem, postati ljudsko bie. Aneli koji su Evu stavili na kunju bili su protjerani na Zemlju i proule su se glasine da su izgubili krila i postali ljudska bia. Kad su naputali raj, nije bilo neke velike ceremonije na koju smo svi bili pozvani. To je bilo povjerljivo. Nisam znao da su im krila iupana ni da su kletvom osueni na to da lutaju Zemljom, mueni glau za opsjedanjem ljudskih tijela. Tada jo nitko nije niti uo za pale anele. Tako da mi se inilo loginim da u, ako padnem, izgubiti krila i postati ljudsko bie. U to doba bio sam lud za jednim ljudskim biem, tj. djevojkom i inilo mi se da je vrijedno riskirati." "Dabria je rekla da moe vratiti krila ako spasi jedan ljudski ivot. Rekla je da bi postao aneo uvar. Ne eli to?" Bunilo me to se tome toliko opire. "Nije to za mene. Ja elim biti ljudsko bie. elim to vie nego to sam ikada elio ita drugo." "A to s Dabrijom? Ako vas dvoje vie niste zajedno, zato je ona jo uvijek tu? Mislila sam da je ona obian aneo. Zar i ona eli postati ljudsko bie?" Patch se ukipio poput mrtvaca, svi miii njegove ruke ukoili su se, "Dabria je jo na Zemlji?"

"Radi u koli. Ona je novi kolski psiholog, gospoica Greene. Razgovarala sam s njom nekoliko puta." eludac mi se snano stegnuo. "Nakon onoga to sam vidjela u tvom pamenju, pomislila sam da je uzela taj posao kako bi bila blie tebi." "to ti je tono rekla kad si razgovarala s njom?" "Da te se klonim. Nagovijestila je neto o tvojoj mranoj i opasnoj prolosti." Zastala sam. "Neto je ovdje udno, zar ne?" zapitala sam, osjetivi zloslutno bockanje kako mi se ulja niz kraljenicu. "Moram te odvesti kui. Onda idem u kolu pogledati njezine papire i vidjeti mogu li otkriti togod korisno. Osjeat u se bolje kad saznam to je naumila." Patch naglim potezom ogoli krevet. "Umotaj se u ovo", ree, pruivi mi hrpu suhih plahti. Moj um marljivo je pokuavao razabrati smisao u djeliima informacija. Odjednom su mi usta postala suha i pomalo ljepljiva. "Ona jo osjea neto prema tebi. Moda me eli maknuti s puta." Pogledali smo se u oi. "Palo mi je na pamet", ree Patch. Jedna ledena, jeziva pomisao bubnjala mi je u glavi ve nekoliko minuta, pokuavajui privui moju pozornost. Sad je ve gotovo urlala na mene, govorei mi kako bi Dabria mogla biti tip sa skijakim naoalama. Ja sam cijelo vrijeme mislila da je osoba koju sam udarila Neonom mukarac, ba kao to je Vee mislila da je njezin napada mukarac. U tom trenutku ne bih za Dabriju rekla da nas nije kadra obje prevariti. Nakon brzog odlaska u kupaonicu, Patch se pojavio u mokroj majici. "Idem po Jeep", rekao je. "Dolazim na stranji izlaz za dvadeset minuta. Dotada ostani u motelu."

POGLAVLJE 25

Kad je Patch otiao, stavila sam lanac na vrata. Dovukla sam stolac s drugog kraja sobe i uglavila ga ispod kvake. Provjerila sam jesu li zapori na prozorima dobro zatvoreni. Nisam znala bi li zapori omeli Dabriju - nisam znala ak ni ima li ona uistinu neto protiv mene - no zakljuila sam da je bolje ii na sigurno. Nakon nekoliko minuta hodanja po sobi, isprobala sam telefon na nonom ormariu. Jo nije bilo zvuka slobodne linije. Mama e me ubiti. Iskrala sam joj se iza lea i otila u Portland. A kako da objasnim cijelu tu situaciju "otila sam u motel s Patchem"? Bit u sretna ako mi ne zabrani izlaske do kraja kolske godine. Ne. Bit u sretna ako ne da otkaz i ne prijavi se kao zamjena za uitelje dok ne pronae stalan posao u blizini. Tada bismo morale prodati seosku kuu i izgubila bih jedinu vezu s tatom koja mi je preostala. Nekih petnaest minuta kasnije provirila sam kroz kljuanicu. Nita osim crnila. Oslobodila sam vrata i ba kad sam ih htjela otvoriti, iza mene zatreperila su svjetla. Naglo sam se okrenula, nadajui se da u ugledati Dabriju. Soba je bila mirna i prazna, ali vratila se struja. Vrata su se otvorila uz glasan kljocaj i iskoraila sam u hodnik. Tepih je bio krvavocrven, izlizan po sredini hodnika i umrljan neprepoznatljivim tamnim tragovima. Boja zidova bila je neutralna, no bili su loe obojeni i ljutili su se. Iznad mene, znak od zelenih neonskih slova upuivao je prema izlazu. Slijedila sam strelicu niz hodnik i iza ugla. Jeep se zaustavio s vanjske strane stranjih vrata pa sam izjurila i uskoila na suvozako sjedalo. Kad je Patch parkirao pokraj seoske kue, nijedno svjetlo nije bilo upaljeno. Od grizoduja zabolio me eludac i zapitala sam se vozi li se moja mama uokolo tragajui za mnom. Kia je bila stala, a magla je pritiskala oplatu zidova i visjela s grmlja poput boinih ukrasa. Stabla koja su istokala kolni prilaz bila su nepovratno iskrivljena i izobliena od neprekidnog sjeverca. Sve kue izgledaju neprivlano s ugaenim svjetlima nakon to padne mrak, ali ova seoska kua, sa svojim malim prorezima

umjesto prozora, uleknutim krovom, uruenim trijemom i divljim draem, doimala se ureknuto. "Proetat u kroz kuu", ree Patch, gipko izaavi. "Misli da je Dabria unutra?" On odmahne glavom. "Ali ne kodi provjeriti." Priekala sam u Jeepu i neto kasnije Patch je izaao na glavna vrata. "Sve je isto", ree. "Odvest u se do kole i vratiti se ovamo im pregledam njezin ured. Moda je zaboravila togod korisno." Nije zvuao uvjereno u to. Otkopala sam sigurnosni pojas i naredila nogama da me brzo ponesu stazom. Okreui kvaku, ula sam kako Patch izlazi u rikverc s kolnog prilaza. Daske na trijemu zakripale su mi pod nogama i iznenada sam osjetila veliku usamljenost. Ne palei svjetla, uljala sam se kuom iz sobe u sobu, poevi s prizemljem, a zatim i gore. Patch je ve pregledao kuu, ali inilo mi se da dodatni par oiju ne bi kodio. Kad sam se uvjerila da se nitko nije skrivao ispod pokustva, iza zastora za tuiranje ni u ormarima, navukla sam Levisice i crnu majicu s V-izrezom. Pronala sam mobitel za hitan sluaj koji je mama drala u kutiji za prvu pomo ispod umivaonika u kupaonici i nazvala je na mobitel. Javila se na prvo zvono. "Halo? Nora? Jesi li to ti? Gdje si? Poludjela sam od brige!" Duboko sam udahnula, pomolivi se za prave rijei, koje e mi pomoi da se priom izvuem iz ovoga. "Ovako je bilo...", zapoela sam svojim najiskrenijim i najskruenijim glasom. "Cesta Cascade poplavljena je i zatvorili su je. Morala sam se vratiti i uzeti sobu u Milliken Millsu - sad sam tu. Htjela sam nazvati kui, ali ini se da su linije u kvaru. Pokuala sam te dobiti na mobitel, ali nisi se javljala." "ekaj. Ti si cijelo vrijeme u Milliken Millsu?" "A to si mislila, gdje sam?" Ispustila sam glasan uzdah olakanja i sjela na rub kade. "Nisam znala", rekoh. "Ni ja tebe nisam mogla dobiti." "S kojeg to broja zove?" upita me mama. "Ne prepoznajem taj broj." "S mobitela za hitan sluaj." "Gdje je tvoj telefon?"

"Izgubila sam ga." "to! Gdje?" Dola sam do klimava zakljuka da je la preuivanjem jedini put naprijed. Nisam je htjela uznemiriti. Nisam htjela ni da mi zabrani izlaske na neodreeno vrijeme. "Vjerojatno sam ga negdje zametnula. Sigurna sam da e se negdje pojaviti." Na leu jedne ene. "Nazvat u te im se ceste otvore", rekla je. Zatim sam nazvala Vee na mobitel. Nakon pet zvona preusmjerilo me na govornu potu. "Gdje si ti?" rekla sam. "Nazovi me na ovaj broj im stigne." Zaklopila sam telefon i gurnula ga u dep, nastojei uvjeriti samu sebe kako je Vee dobro. No znala sam da je to la. Nevidljiva nit koja nas je spajala ve me satima upozoravala da je u opasnosti. Taj se osjeaj iz minute u minutu samo pojaavao. Na pultu u kuhinji opazila sam boicu tableta eljeza i odmah sam je uzela, otvorila i progutala dvije sa aom okoladnog mlijeka. Neko vrijeme stajala sam na mjestu kako bi se eljezo apsorbiralo u mom organizmu, osjeajui kako mi disanje postaje dublje i sporije. Nosila sam tetrapak mlijeka natrag u hladnjak kad sam je ugledala kako stoji u dovratku izmeu kuhinje i praonice. Neto hladno i mokro nalo mi se pod nogama i shvatila sam da sam ispustila mlijeko. "Dabria?" rekla sam. Nakrivila je glavu pomalo zaueno. "Zna kako se zovem?" Zastala je. "Aha, Patch." Ustuknula sam prema sudoperu, udaljavajui se od nje. Dabria nije izgledala ni priblino kao gospoica Greene u koli. Noas joj je kosa bila raupana, a ne ravna, dok su joj usnice bile jarkije, kao da odaju svojevrsnu glad. Oi su joj bile otrije, s razmazanom crnom crtom oko rubova. "to eli?" upitala sam je. Nasmijala se, to je zvualo kao zveket kockica leda u ai. "elim Patcha." "Patch nije ovdje." Kimnula je. "Znam. Priekala sam malo dalje u ulici da ode prije nego to sam ula. Ali nisam tako mislila kad sam rekla da elim Patcha." Krv koja mi je bubnjala u nogama napravila je puni krug do mog srca, oamutivi me. Jednom rukom oslonila sam se na ank da vratim ravnoteu. "Znam da si me uhodila za vrijeme konzultacija."

"Je li to sve to zna o meni?" upita ona, pomno me gledajui u oi. Prisjetila sam se one noi kad sam bila sigurna da je netko gledao kroz prozor moje sobe. "Uhodila si me i ovdje", rekla sam. "Ovo je prvi put da sam u tvojoj kui." Prola je prstom po rubu radili ploe pulta nasred kuhinje i sjela na tronoac. "Lijepa je." "Da ti osvjeim pamenje", rekla sam u nadi da zvuim odvano. "Gledala si kroz prozor moje sobe dok sam spavala." Razvukla je usta u osmijeh. "Nisam, ali slijedila sam te u kupnju. Napala sam tvoju prijateljicu i usadila joj neke slutnje u glavu kako bi pomislila da ju je napao Patch. to nije bilo nimalo teko. On ionako nije ba bezazlen. Bilo mi je u interesu da ga se to vie prestrai." "Kako bih ga se klonila." "No nisi to uinila. Jo nam stoji na putu." "Na kakvom to putu?" "Daj, Nora. Ako zna tko sam, onda zna i kako to ide. Ja hou da on ponovno dobije krila. Njemu nije mjesto na Zemlji. Mjesto mu je sa mnom. Pogrijeio je i ja u to ispraviti." U njezinu glasu nije bilo apsolutno nikakvog kompromisa. Ustala je s tronoca i zaobila pult krenuvi prema meni. Uzmicala sam du vanjskog ruba pulta odravajui udaljenost izmeu nas. Napeto sam razmiljala kako da joj skrenem pozornost. Ili kako da umaknem. ivjela sam u toj kui esnaest godina. Znala sam tlocrt. Znala sam svaku skrivenu pukotinu i najbolja mjesta za skrivanje. Naredila sam mozgu da smisli plan: neto nadahnuto i briljantno. Leima sam dotaknula kredenc. "Dok si ti u blizini, Patch se nee vratiti sa mnom", ree Dabria. "Mislim da precjenjuje njegove osjeaje prema meni." inilo mi se da bi bilo dobro omalovaiti na odnos. Posesivnost kao da je bila Dabrijina glavna motivacija. Licem joj se razlio osmijeh nevjerice. "Ti misli da on ima takve osjeaje prema tebi? Ti si cijelo ovo vrijeme mislila..." Prekinula se, prasnuvi u smijeh. "Ne ostaje on zato to te voli. On te eli ubiti." Odmahnula sam glavom. "Nee me ubiti." Dabrijin se osmijeh stvrdnuo. "Ako vjeruje u to, onda si samo jo jedna djevojka koju je zaveo kako bi dobio to eli. Ima dara za to", dodala je pronicljivo. "ak je i mene zaveo da mu odam tvoje ime, na kraju krajeva.

Jedan njean Patchev dodir bio je dovoljan. Oparao me i rekla sam mu da smrt dolazi po tebe." Znala sam o emu govori. U Patchevu sjeanju svjedoila sam upravo tom trenutku na koji je mislila. "A sada to ini tebi", ree ona. "Izdaja boli, zar ne?" Polako sam odmahnula glavom. "Ne..." "Namjerava te iskoristiti kao rtvu!" prasne ona. "Vidi ovaj made?" Uperi prst u moje zapee. "On znai da si ti enski potomak nefila. I to ne bilo kojeg nefila nego Chaunceyja Langeaisa, Patcheva vazala." Pogledala sam svoj oiljak i na trenutak u kojem mi se sledila krv u ilama uistinu joj povjerovala. No znala sam da joj ne smijem vjerovati. "Postoji jedna tajna knjiga, Henokova knjiga", ree ona. "U njoj neki pali aneo ubija svog nefilskog vazala tako da rtvuje jednog enskog potomka tog nefila. Misli da te Patch nee ubiti? to on najvie eli? Kad te bude rtvovao, postat e ljudsko bie. Dobit e sve to eli. I nee se vratiti kui sa mnom." Izvukla je velik no iz drvenog stalka na pultu. "I zato te se ja moram rijeiti. ini se da su moja predvianja bila tona kako god okrene. Smrt doista dolazi po tebe." "Patch se vraa", rekoh ja, osjeajui muninu. "Zar ne eli porazgovarati o tome s njim?" "Bit u brza", nastavi ona. "Ja sam aneo smrti. Ja prenosim due u zagrobni ivot. im zavrim, prenijet u tvoju duu kroz koprenu. Nema se ega bojati." Htjela sam vrisnuti, ali glas mi je zapeo u grlu. Zaobila sam kredenc tako da se kuhinjski stol naao izmeu nas. "Ako si aneo, gdje su ti krila?" "Dosta pitanja." Glas joj je postao nestrpljiv i poela mi se ustro pribliavati. "Koliko je ve prolo otkako si otila iz raja?" upitala sam je, odugovlaei. "Ovdje dolje ve si nekoliko mjeseci, zar ne? Zar ne misli da su drugi aneli primijetili da te nema?" "Ni rijei vie", odbrusi ona podignuvi no, s ije se otrice odbija svjetlost. "Stvara si mnogo nevolja zbog Patcha", rekoh glasom ni priblino onoliko lienim panike koliko sam eljela. "udim se to uope eli da

ponovno dobije krila. Nakon onoga to ti je uinio, zar nisi sretna to je protjeran ovamo?" "Ostavio me zbog bezvrijedne ljudske djevojke!" pljune ona, uagrenih plavih oiju. "Nije te ostavio. Nije, doista. Pao je..." "Pao je zato to je htio biti ljudsko bie, poput nje! Imao je mene... imao je menel" Podsmjehnula se, no to nije prikrilo ni srdbu ni tugu. "Isprva sam bila povrijeena i ljuta i inila sam sve to sam mogla da ga zaboravim. A onda, kad su arkaneli shvatili da je ozbiljno naumio postati ljudsko bie, poslali su me dolje da ga odgovorim. Rekla sam samoj sebi da neu ponovno pasti na njega, ali to mi je to vrijedilo?" "Dabria..." poela sam tiho. "Uope nije mario to je ta djevojka bila od zemaljskog praha! Vi... svi vi... sebini ste i ogavni! Vaa tijela divlja su i nedisciplinirana. U jednom asu pucate od sree, u drugom ste na rubu oaja. Kako bijedno! Nijedan aneo nee eznuti za tim!" Zamahne rukom preko lica u irokom luku, otirui suze. "Pogledaj me! Jedva se obuzdavam! Ve sam predugo tu dolje, uronjena u ljudsku neist!" Okrenula sam se i istrala iz kuhinje, prevrnuvi stolac i ostavivi ga za sobom Dabriji na putu. Jurnula sam niz hodnik, znajui da u upasti u zamku. Kua je imala dva izlaza: glavna vrata, kojih se Dabria mogla domoi prije mene kroz dnevnu sobu, i stranja vrata iz blagovaonice, koja mi je blokirala. Osjetila sam snaan udar odostraga i posrnula sam naprijed. Zaglavinjala sam hodnikom i zavrila na trbuhu. Okrenula sam se. Dabria je lebdjela otprilike jedan metar iznad mene - u zraku - koe i kose rasplamsanih u zasljepljujuoj bjelini, s noem uperenim u mene. Nisam razmiljala. Iz sve snage zamahnula sam nogom uvis. Izvila sam tijelo u udarcu, oduprijevi se drugom nogom, i naciljala njenu podlakticu. Izbila sam joj no iz ruke. Kad sam privukla noge pod sebe, Dabria je uperila prst u svjetiljku na stoliu u hodniku i otrim je pomakom prsta zavitlala prema meni. Bacila sam se nastranu, osjetivi krhotine stakla ispod sebe kad se svjetiljka skrila na podu. "Pomakni se!" naredi Dabria i klupa na ulazu doklie se kao barikada preko ulaznih vrata, preprijeivi mi izlaz.

Srljajui naprijed, krenula sam uza stepenice, dvije po dvije, odgurujui se od rukohvata da budem bra. Zaula sam Dabrijin smijeh iza sebe i rukohvat se otkinuo, strovalivi se dolje u hodnik. Naglo sam prebacila teinu unatrag da ne padnem preko neograenog ruba. Vrativi ravnoteu, jurnula sam uz preostale stepenice. Gore sam uletjela u maminu sobu i s treskom zalupila francuska vrata. Otravi do jednog od prozora koji su se nalazili s obje strane kamina, pogledala sam dolje s visine drugog kata. Tono ispod mene bila su tri grma u kamenoj gredici, jo od jeseni bez lia. Nisam znala bih li preivjela skok. "Otvori!" naredi Dabria s druge strane francuskih vrata. Kako su se vrata naprezala protiv brave, drvo je popucalo. Ponestajalo mi je vremena. Odjurila sam do kamina i provukla se ispod police na njegovu vrhu. Tek to sam povukla noge gore, oduprijevi se o unutranjost dimnjaka, kad su se vrata irom otvorila, tresnuvi o zid. ula sam Dabriju kako grabi prema prozoru. "Nora!" zazove me svojim finim, ledenim glasom. "Znam da si blizu! Osjeam te. Ne moe pobjei i ne moe se skriti - spalit u ovu kuu sobu po sobu ako to bude potrebno da te pronaem! A onda u si vatrom probiti put kroz polja odostraga. Ne ostavljam te ivu!" Odbljesak jarke zlaane svjetlosti bukne u ivot izvan kamina, popraen gromoglasnim vuu rasplamsavanja vatre. Plamen je stvorio rasplesane sjene u kaminu ispod mene. ula sam praskanje i krckanje vatre koja prodire loivo - najvjerojatnije pokustvo ili drvene podove. Ostala sam zgrena u dimnjaku. Srce mi je udaralo, znoj mi je tekao koom. Nekoliko puta udahnula sam i polagano izdahnula da ublaim arenje u snano zgrenim nonim miiima. Patch je rekao da ide u kolu. Koliko jo dok se ne vrati? Ne znajui je li Dabria jo u sobi, ali u strahu da e me vatra zarobiti ako sada ne izaem, spustila sam u kamin jednu nogu, pa drugu. Provukla sam se van ispod police. Dabrije nije bilo na vidiku, ali buktinja je lizala zidove, a dim je progutao sav zrak u sobi. Pourila sam niz hodnik, ne usuujui se sii pod pretpostavkom da Dabria oekuje da u pokuati pobjei kroz jedan od izlaza. Otvorila sam prozor u svojoj sobi. Drvo s vanjske strane bilo je dovoljno blizu i dovoljno snano za pentranje po njemu. Moda uspijem pobjei Dabriji kroz maglu iza kue. Najblii susjedi ivjeli su na oko kilometar i pol i, budem li brzo

trala, mogla bih stii onamo za sedam minuta. Ba sam namjeravala prebaciti nogu kroz prozor kad se iz hodnika zaulo kriputanje. Mirno se zatvorivi u ormar, nazvala sam 112. "U mojoj kui netko je tko me pokuava ubiti", apnula sam telefonistu. Upravo sam mu dala adresu kad su se vrata moje sobe otvorila. Bila sam potpuno nepomina. Kroz rebra na vratima ormara ugledala sam sjenu nekog lika koji mi ulazi u sobu. Svjetlost je bila slaba, moj kut gledanja ogranien i nisam vidjela nijednu raspoznatljivu pojedinost. Lik je rastvorio aluzine, pogledavi van. Proeprkao je po arapama i donjem rublju u otvorenoj ladici. Podigao je srebrni ealj sa stola, pomno ga prouio pa vratio na mjesto. Kad se okrenuo prema ormaru, znala sam da sam u nevolji. Pipajui dlanom po dnu ormara, tragala sam za bilo ime to bih mogla upotrijebiti u obrani. Laktom sam trknula naslagane kutije za cipele i prevrnula ih. Opsovala sam. Koraci su se pribliili. Vrata ormara otvorila su se i svom snagom zavitlala sam jednu cipelu. epala sam drugu, pa bacila i nju. Patch tiho prokune, istrgne mi treu cipelu iz ruke i hitne je iza sebe. Hrvakim me zahvatom izvue iz ormara i osovi na noge. Prije nego to sam dospjela osjetiti olakanje zbog otkria da je ispred mene on, a ne Dabria, privue me uza sebe i vrsto zagrli. "Jesi li dobro?" promrmlja mi u uho. "Dabria je ovdje", rekoh oiju punih suza. Koljena su mi drhtala i jedino me Patchev zagrljaj zadrao na nogama. "Pali kuu." Patch mi prui sveanj kljueva i sklopi mi prste oko njih. "Moj je Jeep parkiran na ulici. Ui, zakljuaj vrata, odi u Delphic i ekaj me ondje." Podigne mi bradu da ga pogledam u lice. Poljupcem mi okrzne usne i oblije me val vruine. "to e uiniti?" upitala sam ga. "Srediti Dabriju." "Kako?" Uputi mi pogled koji je znaio Stvarno eli znati detalje? U daljini se zaulo zavijanje sirena. Patch pogleda kroz prozor. "Nazvala si policiju?" "Mislila sam da si ti Dabria." Ve je izlazio kroz vrata. "Idem uloviti Dabriju. Odvezi Jeep u Delphic i ekaj me."

"A poar?" "Policija e to srediti." vre sam stegnula kljueve. Dio mog mozga zaduen za odluivanje bio je podijeljen, raspet u suprotnim smjerovima. Htjela sam izai iz kue, skloniti se to dalje od Dabrije i kasnije se nai s Patchem, no nisam se mogla otresti jedne misli koja me kopkala. Dabria je rekla da me Patch treba rtvovati kako bi postao ljudsko bie. Nije to rekla olako ni zato da bi me razljutila. ak ni zato da me okrene protiv njega. Njezine rijei bile su hladne i ozbiljne. Dovoljno ozbiljne da me pokua ubiti kako me se Patch ne bi doepao prvi. Pronala sam parkirani Jeep na ulici, kao to je Patch rekao. Okrenula sam klju da ga upalim i dala gas do daske po Hawthorneovoj. Zakljuivi kako nema smisla da ponovno pokuavam dobiti Vee na mobitel, umjesto toga nazvala sam na njezin kuni telefon. "Halo, gospodo Sky", rekla sam, trudei se zvuati kao da se nita ne dogaa. "Je li Vee kod kue?" "Bok, Nora! Otila je prije nekoliko sati. Na nekakav tulum u Portlandu. Mislila sam da je s tobom." "Hm, razdvojile smo se", slagala sam. "Je li rekla kamo ide nakon tuluma?" "Mislila je otii u kino. A ne javlja se na mobitel, pa pretpostavljam da ga je iskljuila zbog filma. Je li sve u redu?" Nisam je htjela preplaiti, no ipak joj nisam mogla rei kako je sve u redu. Ba nita mi nije se inilo u redu. Kad sam zadnji put ula Vee, bila je s Elliotom. A sad se ne javlja na mobitel. "Mislim da nije", rekla sam. "Vozit u se uokolo i traiti je. Poet u od kina. Moete li vi pretraiti etnicu?"

POGLAVLJE 26

Bila je nedjelja uveer prije poetka proljetnih praznika i kino je bilo krcato. Stala sam u red za karte, neprestano se osvrui u potrazi za znakovima da me netko prati. Zasad nita nije bilo neobino, a nagurano mnotvo prualo je dobar zaklon. Rekla sam sebi da e se Patch pobrinuti za Dabriju i da nemam razloga za brigu, ali nije kodilo biti na oprezu. Dakako, duboko u sebi znala sam da Dabria nije moj najvei problem. Prije ili poslije Patch e ustanoviti da nisam u Delphicu. Na osnovi dotadanjeg iskustva, nisam se zavaravala da mu se mogu dugo skrivati. Pronai e me. A onda u ga morati suoiti s pitanjem od kojeg sam strahovala. Bolje reeno, strahovala sam od njegova odgovora. Jer u pozadini mog uma sjena sumnje aputala je da je Dabria rekla istinu o tome to je Patchu potrebno kako bi se dokopao ljudskog tijela. Zakoraila sam prema blagajni. Upravo su poinjali filmovi u pola deset, "Jednu za rtvu", rekla sam brzopleto. Naslov mi se odmah uinio jezivo ironinim. Ne elei vie razmiljati o tome, prekopala sam depove i gurnula hrpicu sitnih novanica i kovanica kroz otvor prozoria, molei se da bude dovoljno. "Fiju", rekla je blagajnica, blenuvi u sitni koji se rasuo ispod otvora. Bila mi je poznata iz kole. Ila je u vie razrede i bila sam prilino sigurna da se zove Kaylie ili Kylie. "Puno hvala", rekla je. "Nema guve, uope." Svi iza mene poeli su slono psovati ispod glasa. "Ispraznila sam kasicu-prasicu", rekla sam, pokuavi sarkazmom. "Ma nemoj. I, sve je tu?" zapita ona, ispustivi razvuen uzdah dok je razvrstavala novie u skupine od dvadeset pet, deset, pet i jednog centa. "Naravno." "Svejedno. Ne plaaju me dovoljno za ovo." Rukom je pomela novac u ladicu blagajne i gurnula mi kartu kroz otvor. "Postoji neto to se zove kreditna kartica..." epala sam kartu. "Jesi li moda veeras vidjela Vee Sky?" "Bee koga?"

"Vee Sky. Drugaicu. Bila je s Elliotom Saundersom." Kaylie ili Kylie izbei oi. "Tebi ovo izgleda kao veer bez puno prometa? ini ti se da samo sjedim ovdje i pamtim svakoga tko proe?" "Nije vano", apnula sam, uputivi se prema vratima koja su vodila u dvoranu. Coldwatersko kino ima dvije dvorane, smjetene iza vrata koja su svaka s jedne strane anka. im mi je biljeter podrapao kartu, povukla sam vrata dvorane broj dva i uronila u tamu. Film je ve poeo. Dvorana je bila gotovo puna, izuzev nekoliko pojedinanih sjedala. Krenula sam prolazom traei Vee. Na kraju prolaza skrenula sam i prola prednjom stranom dvorane. Teko sam razabirala lica u tami, no bila sam prilino sigurna da Vee nije ondje. Izala sam iz dvorane i otila na film iza susjednih vrata. Ondje nije bilo toliko krcato. Opet sam proetala cijelim prostorom, ali ni tu nisam opazila Vee. Smjestivi se na sjedalo u pozadini, pokuala sam se umiriti. itava veer inila mi se nalik na mranu bajku u koju sam zalutala pa ne mogu pronai izlaz. Bajci s palim anelima, ljudskim hibridima i rtvenim umorstvima. Palcem sam protrljala made. Ponajmanje mi se razmiljalo o mogunosti da sam potomak nekog nefila. Izvukla sam mobitel za hitan sluaj i pogledala ima li proputenih poziva. Nije ih bilo. Gurala sam mobitel u dep kad se pokraj mene materijalizirala kartonska kutija kokica. "Gladna?" upita me glas tik iznad mog ramena. Glas je bio miran i ne osobito zadovoljan. Pokuala sam zadrati mirnou disanja. "Ustani i izai iz dvorane", ree Patch. "Ja sam odmah iza tebe." Nisam se pomaknula. "Izai", ponovi on. "Moramo razgovarati." "O tome kako me treba rtvovati da bi dobio ljudsko tijelo?" upitala sam vedrim glasom, dok sam iznutra osjeala olovnu teinu. "Bilo bi zgodno kad bi mislila da je to istina." "Ja i mislim da je to istina!" Donekle. No jedna te ista misao neprestano mi se vraala - ako me Patch eli ubiti, zato ve nije? "!" ree tip pored mene. Patch ree: "Izai sama ili u te nositi." Naglo sam se okrenula. "Molim?" "!" ponovno propiti tip pored mene. "On je kriv", rekla sam mu, prstom pokazavi na Patcha. Tip iskrivi vrat da

pogleda unatrag. "Sluajte", ree, opet se okrenuvi prema meni. "Ako ne umuknete, pozvat u osiguranje." "Dobro, idite po osiguranje. Recite im da udalje njega", rekla sam, ponovno pokazavi na Patcha. "Recite im da me eli ubiti." "Ja vas elim ubiti", sikne tipova djevojka nagnuvi se preko njega da mi se obrati. "Tko vas eli ubiti?" zapita me on. Jo je gledao preko ramena, ali zbunjena izraza lica. "Ovdje nema nikoga", ree mi njegova djevojka. "Navodi ih da misle da te ne vide, zar ne?" obratila sam se Patchu, zadivljena njegovom moi, koliko god da sam prezirala nain kako je rabi. Patch se nasmijeio, ali stisnutih uglova usta. "O pobogu!" rekla je djevojka zamahnuvi rukama po zraku. Bijesno je zakolutala oima svom deku i rekla: "Uini neto!" "Molim vas da uutite", ree mi tip. Pokae prema ekranu. "Gledajte film. Evo - izvolite moj tonik." Brzo sam ustala i krenula prolazom. Osjeala sam Patcha iza sebe, uznemirujue blizu, samo to me nije doticao. Ostao je tako sve dok nismo izali iz dvorane. S druge strane vrata, Patch me primio pod ruku i poveo preko predvorja u enski zahod. "to je to s tobom i enskim zahodima?" rekla sam. Proveo me kroz. vrata, zakljuao ih i naslonio se na njih. Pogled mu je vrludao po meni. U oima mu se jasno vidjelo da me eli nasmrt prodrmati. Leima sam se oslanjala na pult i rukama stiskala njegov rub. "Bijesan si jer nisam otila u Delphic." Podigla sam jedno drhtavo rame. "Zato ba u Delphic, Patch? Nedjelja je naveer. Delphic se uskoro zatvara. Postoji li kakav poseban razlog zato si htio da se odvezem u mrani lunapark koji e uskoro opustjeti?" Hodao je prema meni sve dok mi nije doao toliko blizu da sam mu mogla vidjeti crne oi ispod ilterice. "Dabria mi je rekla da me mora rtvovati kako bi dobio ljudsko tijelo", rekoh. Patch je neko vrijeme utio. "I ti misli da bih ja to uinio?" Progutala sam knedlu. "Znai da je to istina?"

Pogledi su nam se spojili. "To mora biti svjesno rtvovanje. Obino umorstvo ne bi upalilo." "Jesi li ti jedina osoba koja mi to moe uiniti?" "Nisam, ali sam vjerojatno jedina osoba koja zna kakav je krajnji ishod, kao i jedina osoba koja bi to pokuala. To je razlog zbog kojeg sam doao u kolu. Morao sam ti se pribliiti. Trebao sam te. Zato sam uao u tvoj ivot." "Dabria mi je rekla da si pao zbog neke djevojke." Mrzila sam samu sebe jer sam osjeala iracionalne trecaje ljubomore. Ovdje se nije trebalo raditi o meni. Ovo je trebalo biti ispitivanje. "to se dogodilo?" Oajniki sam eljela da mi Patch prui bar neki nagovjetaj svojih misli, ali njegove oi bile su hladne i crne, a emocije skrivene. "Ostarjela je i umrla." "Mora da ti je bilo jako teko", odbrusila sam mu. Priekao je nekoliko sekundi prije nego to mi je odgovorio. Glas mu je bio toliko dubok da sam zadrhtala. "eli da se izjasnim, pa i hou. Rei u ti sve. Tko sam ja i to sam uinio. Sve do zadnje pojedinosti. Sve u iznijeti, ali mora pitati. Mora to htjeti. Moe vidjeti tko sam bio, a moe vidjeti i tko sam sada. Nisam dobar", ree, strijeljajui me oima koje su upijale svu svjetlost, ne odbijajui je nimalo, "ali bio sam i gori." Zanemarila sam stezanje u elucu i rekla: "Govori." "Kad sam je prvi put vidio, jo sam bio aneo. Bio je to trenutak, posesivna pohota. Izludjelo me. Nita nisam znao o njoj, osim da u uiniti sve to bude trebalo kako bih joj priao. Neko sam je vrijeme promatrao, a onda sam si utuvio u glavu da u, ako odem dolje na Zemlju i opsjednem neko ljudsko tijelo, biti protjeran iz raja pa u tako postati ovjek. Stvar je u tome to nisam znao za Hevan. Siao sam jedne noi u kolovozu, ali nisam mogao opsjednuti tijelo. Kad sam se vraao u raj, mnotvo anela osvetnika zaustavilo me i iupalo mi krila. Bacili su me s neba. Odmah sam shvatio da neto nije u redu. Kad sam gledao ljude, osjeao sam samo neutaivu udnju da budem u njihovim tijelima. Ostao sam bez svih svojih moi i pretvorio se u slabia, bijednika. Nisam bio ljudsko bie. Bio sam pali aneo. Shvatio sam da sam izgubio sve, samo tako. Sve ovo vrijeme mrzim se zbog toga. Mislio sam da sam sve izgubio ni zbog ega." Netremice me gledao, zbog ega sam osjetila providnost. "Ali da nisam pao, ne bih upoznao tebe." Sukobljeni osjeaji toliko su mi nabujali u grudima da sam pomislila kako u se uguiti. Obuzdavajui suze, nastavila sam. "Dabria je rekla da moj made znai da sam u srodstvu sa Chaunceyjem. Je li to istina?"

"eli li da ti odgovorim na to?" Nisam znala to elim. Cijeli moj svijet doimao se poput vica, a ja poput zadnje koja je shvatila poantu. Nisam bila Nora Grey, obina djevojka. Bila sam potomak nekoga tko uope nije bio ljudsko bie. A srce mi se paralo zbog jo jednog neljudskog stvorenja. Anela tame. "S koje strane moje obitelji?" rekoh najzad. "S tatine." "Gdje je Chauncey sada?" Premda smo bili rod, sviala mi se pomisao da je negdje daleko. Veoma daleko. Dovoljno daleko da bi se veza izmeu nas mogla doimati manje stvarnom. Njegove izme bile su tik do prstiju mojih tenisica. "Neu te ubiti, Nora. Ja ne ubijam ljude koji su mi vani. A ti si mi najvanija." Srce mi je nervozno poskoilo. Ruke su mi bile pritisnute o njegov trbuh, koji je bio toliko tvrd da ak ni koa nije poputala. Drala sam besmisleno sigurnosno odstojanje izmeu nas, uzevi u obzir to da se od njega ne bih osjeala zatienom ni iza visoke elektrine ograde. "Ne potuje moj osobni prostor." Patch se jedva primjetno nasmijeio. "Ne potujem? Nismo na prijamnom, Nora." Zataknula sam nekoliko neposlunih vlasi iza uiju i nainila poprilian korak u stranu okrznuvi umivaonik. "Gura me. Trebam... prostora." Ono to sam trebala bile su granice. Trebala sam snagu volje. Trebala sam kavez da se u njega zatvorim, s obzirom na to da je opet ispalo kako mi se ne moe vjerovati u Patchevoj blizini. Trebala sam juriti prema vratima, a opet... nisam. Pokuala sam se uvjeriti u to da ostajem jer trebam uti odgovore no bio je to samo jedan dio istine. O drugom dijelu nisam htjela razmiljati. O emocionalnom dijelu. Onom dijelu kojem se bilo besmisleno odupirati. "Skriva li mi jo neto?" htjela sam doznati. "Skrivam ti mnogo toga." Utroba mi je potonula. "Kao?" "Kao kako se osjeam zakljuan ovdje s tobom." Patch se jednom rukom odupre od zrcala iza mene, nagnuvi tijelo prema meni. "Nema pojma to mi radi." Odmahnula sam glavom. "Mislim da nee ii. To nije pametno. Nije dobro."

"Mnogo je vrsta dobroga", promrmlja on. "U tom spektru jo smo u sigurnoj zoni." Bila sam prilino sigurna da polovica mog mozga zaduena za opstanak vriti Spaavaj goli ivot! Naalost, krv mi je umjela u uima, pa je nisam jasno ula. Oito nisam jasno niti mislila. "Vrlo dobro. Uglavnom dobro", nastavi Patch. "Dosta dobro. Moda dobro." "Moda sada nije dobro." Udahnula sam malo zraka. Krajikom oka spazila sam poarni alarm privren o zid. Bio je tri, moda etiri metra od mene. Budem li brza, mogla bih prijei prostoriju i povui ga prije nego to me Patch zaustavi. Osiguranje bi dotralo. Bila bih na sigurnom. A to sam i htjela... nisam li? "To nije dobra ideja", ree Patch blago odmahujui glavom. Svejedno sam skoila prema alarmu. Prstima sam epala polugu i povukla je da pokrenem alarm. No poluga se nije ni mrdnula. Ma koliko sam se trudila, nisam je uspjela pomaknuti. A tada sam prepoznala poznatu Patchevu nazonost u svojoj glavi i shvatila da se radi o mentalnoj igri. Naglo sam se okrenula i suoila se s njim. "Izlazi iz moje glave." Bijesno sam zagrabila prema natrag i snano ga udarila u prsa. Patch ustukne za korak da vrati ravnoteu. "Zbog ega sad to?" upita me. "Zbog cijele ove veeri." Zbog toga to me naveo da poludim za njim iako sam znala da je to loe. On je bio najgora vrsta loeg. Bio je toliko lo da se doimao dobrim i zbog toga sam osjeala kako posve gubim kontrolu. Moda bih pala u iskuenje da ga zviznem akom u bradu da me nije epao za ramena i pritisnuo o zid. Izmeu nas ostalo je jedva malice prostora, tanka crta zraka, no Patch je uspio eliminirati i nju. "Budimo iskreni, Nora. Silazi s uma zbog mene." Pogled mu je bio veoma dubok. "I ja silazim s uma zbog tebe." Privio se uz mene i stavio svoja usta na moja. Zapravo, velik dio njega bio je na meni. Dotaknuli smo nekoliko stratekih mjesta na naim tijelima i trebala mi je sva moja snaga volje da se odvojim. Ustuknula sam. "Nisam gotova. to je bilo s Dabrijom?" "Sve je rijeeno." "to to tono znai?"

"Nije mogla zadrati krila nakon to te naumila ubiti. Onog asa kad bi se pokuala vratiti u raj, aneli osvetnici bi joj ih iupali. To ju je ekalo prije ili kasnije. Ja sam samo ubrzao stvar." "Znai samo si ih... istrgnuo?" "Propadala su; perje je bilo izlomljeno i tanko. Kad bi jo dugo ostala na Zemlji, svakom drugom palom anelu koji bi je vidio bio bi to znak da je pala. Da ja to nisam uinio, netko od njih bi." Izbjegla sam jo jedan njegov nasrtaj. "Hoe li mi opet neeljeno upasti u ivot?" "Teko je to rei." Brzinom munje Patch je uhvatio donji rub moje majice. Privukao me sebi. Zglobovima prstiju okrznuo mi je pupak. Istog su me asa preplavili vatra i led. "Ti bi je mogla svladati, Anele", rekao je. "Vidio sam vas obje u akciji i kladio bih se na tebe. Ne treba mene za to." "A za to te trebam!" Nasmijao se. Ne osorno, ali sa svojevrsnom muklom eljom. Oi su mu izgubile otrinu i usredotoile se samo na mene. Osmijeh mu je bio prepreden... ali meki. Neto iza mog pupka zatitralo je, pa se izvilo prema dolje. "Vrata su zakljuana", ree on. "A mi imamo nedovrena posla." Kao da mi je tijelo odgurnulo logini dio mozga ustranu. Uguilo ga, zapravo. Dlanovima sam mu prela preko prsa i zagrlila ga oko vrata. Patch me podignuo za kukove i ovila sam mu noge oko struka. Bilo mi je tutnjalo, no to mi ni najmanje nije smetalo. Pritisnula sam usne o njegove, upijajui pomamu njegovih usta na svojim, njegovih ruku na meni, osjetivi da e mi se koa rasprsnuti... Mobitel u mom depu ivahno je zazvonio. Odmaknula sam se od Patcha, zadihana, a telefon je zazvonio drugi put. "Govorna pota", ree Patch. Negdje u dubinama svijesti znala sam da je vano da se javim. Nisam se mogla sjetiti zbog ega; od ljubljenja s Patchem brige koje su me titale isparile su, sve do zadnje. Odvojila sam se od njega i okrenula se da ne vidi koliko sam izbezumljena zbog deset sekundi ljubljenju s njim. U sebi sam vritala od sree. "Halo?" javila sam se, odoljevi nagonu da obriem razmazani ru s usnica.

"Draga!" ree Vee. Veza je bila loa, pucketanje statike prekidalo joj je glas. "Gdje si?" "Gdje si ti? Jesi li jo uvijek s Elliotom i Julesom?" Slobodnom rukom prekrila sam drugo uho kako bih je bolje ula. "U koli sam. Provalili smo unutra", ree ona savreno zloestim glasom. "elimo se igrati skrivaa ali nemamo dovoljno ljudi za dvije ekipe. Pa... zna li nekoga tko bi nam bio etvrti u igri?" Neki nerazumljivi glas neto je promumljao u pozadini. "Elliot hoe da ti kaem da ako ne doe ovamo da bude njegov partner... samo malo... to?" ree Vee u pozadinu. Zauje se Elliotov glas. "Nora? Doi se igrati s nama. U suprotnom, u dvoritu ima jedno drvo s Veeinim imenom." Cijelo mi se tijelo sledilo. "Halo?" rekla sam promuklo. "Elliote? Vee? Jeste li tu?" No veza je bila mrtva.

POGLAVLJE 27

"Tko je bio?" upita me Patch. Cijelo mi je tijelo brujalo. Trebalo mi je malo vremena da mu odgovorim. "Vee je provalila u kolu s Elliotom i Julesom. Hoe da doem i ja. Mislim da e Elliot nauditi Vee ako ne odem." Pogledom sam potraila Patcha. "Mislim da e joj nauditi i ako odem." On prekrii ruke, namrtivi se. "Elliot?" "Proli tjedan u knjinici sam pronala lanak u kojem pie da su ga ispitivali u okviru istrage umorstva u njegovoj bivoj koli, Kinghornu. Uao je u raunalni labos i vidio me kako to itam. Nakon te veeri stalno primam lou vibru od njega. Jako lou vibru. Mislim da je ak provalio u moju sobu da ukrade taj lanak." "Ima li jo neto to bih trebao znati?" "Ubijena djevojka hodala je s Elliotom. Umrla je objeena o drvo. Upravo mi je na telefon rekao 'Ako ne doe, u dvoritu ima jedno drvo s Veeinim imenom'." "Vidio sam Elliota. Izgleda drsko i malo agresivno, ali nemam dojam da je ubojica." Gurnuo je ruku u moj prednji dep i izvukao kljueve Jeepa. "Idem tamo da vidim to se dogaa. Neu dugo." "Mislim da bismo trebali pozvati policiju." On odmahne glavom. "Poslat e Vee u popravni dom zbog unitavanja imovine i provale. Jo neto, Jules. Tko je taj tip?" "Elliotov prijatelj. Bio je u igranici one noi kad smo te sreli." Namrtio se jo jae. "Da je bio jo netko, sjeao bih ga se." Otvorio je vrata i pola sam za njim van. ista u crnim hlaama i radnoj smeoj koulji meo je prosute kokice u predvorju. Iznenadno se trgnuo ugledavi Patcha kako izlazi iz enskog zahoda. Prepoznala sam ga iz kole. Brandt Christensen. Zajedno smo ili na engleski. Prolo polugodite pomogla sam mu da napie referat.

"Elliot oekuje mene, ne tebe", rekla sam Patchu. "Ako se ne pojavim, tko zna to e se dogoditi Vee? To je rizik koji neu preuzeti." "Ako ti dopustim da poe, hoe li sluati moje upute i paljivo ih izvravati?" "Hou." "Ako ti kaem da skoi?" "Skoit u." "Ako ti kaem da ostane u autu?" "Ostat u u autu." To je vie-manje bila istina. Na parkiralitu kina Patch je usmjerio klju s daljinskim otkljuavanjem prema Jeepu i prednja su svjetla mirnula. Odjednom je stao i tiho opsovao. "to je?" zapitala sam ga. "Gume." Pogledala sam dolje i, naravno, obje gume na vozaevoj strani bile su prazne. "Ne mogu vjerovati!" rekla sam. "Pregazila sam dva avla?" Patch je unuo pokraj prednje gume i rukom preao njezinom povrinom. "Odvija. Ovo je bio namjerni napad." Naas sam pomislila da je to moda opet neki njegov mentalni trik. Moda je Patch imao svojih razloga da ne eli da poem s njim u kolu. Najzad, njegovi osjeaji prema Vee nisu bili tajna. No neto je nedostajalo. Nigdje u glavi nisam osjeala Patcha. Ako mi je mijenjao misli, otkrio je nov nain da to postigne jer, koliko sam mogla procijeniti, to to sam vidjela bilo je stvarno. "Tko bi to uinio?" On se osovi u punoj visini. "Popis je dug." "eli mi rei da ima mnogo neprijatelja?" "Naljutio sam nekoliko ljudi. Mnogi se klade iako ne mogu dobiti okladu. A onda me krive kad im odnesem auto ili neto jo vee." Patch prie kupeu parkiranom prekoputa, otvori vozaeva vrata i sjedne iza volana. Posegnuvi ispod njega, ruka mu nestade iz vida. "to radi?" upitala sam ga, stojei kod otvorenih vrata. Uzalud sam troila dah jer vrlo sam dobro znala to radi. "Traim rezervni klju." Patcheva ruka ponovno se pojavi, drei dvije plave ice. On prilino vjeto ukloni krajeve ica i spoji ih. Motor zabruji, a Patch me pogleda. "Sigurnosni pojas." "Ne mislim ukrasti auto." On slegne ramenima. "Nama je potreban sada. Njima nije." "To je kraa. To se ne smije."

Patch nije izgledao ni najmanje uznemireno. Zapravo, izgledao je malo previe oputeno na vozakom sjedalu. Ovo nije prvi put da to ini, pomislila sam. "Prvo pravilo krae automobila", rekao je uz smijeak. "Ne zadravaj se na mjestu zloina dulje nego to je potrebno." "Priekaj malo", rekla sam podignuvi prst u zrak. Otrala sam natrag u kino. Dok sam ulazila, u staklenim sam vratima vidjela odraz parkiralita iza sebe i Patcha kako izlazi iz kupea. "Bok, Brandt", rekla sam momku koji je jo uvijek gurao kokice u lopaticu za smee na dugom drku. Brandt podigne pogled prema meni, no pozornost mu odmah odvue neto iza mog ramena. ula sam da se vrata kina otvaraju i osjetila Patcha kako mi prilazi s lea. Njegov dolazak nije se osobito razlikovao od oblaka koji zastire sunce, blago potamnjujui krajolik, nagovjetavajui oluju. "Kako ide?" ree Brandt nesigurno. "Imam problema s autom", rekla sam, grizui se za usnicu i nastojei sloiti simpatian izraz lica. "Znam da te dovodim u nezgodnu situaciju, ali kako sam ti prolo polugodite pomogla s onim Shakespearom..." "eli da ti posudim auto." "Zapravo... da." "To je stara krntija. Nije Jeep Commander." Pogledao je ravno u Patcha kao da se ispriava. "Radi li?" "Ako pod radi misli vrte li se kotai, da, radi. Ali nije za najam." Patch otvori novanik i prui mu neto nalik na tri nove novanice od sto dolara. Zauzdavi zapanjenost, zakljuila sam kako je najbolje prihvatiti igru. "Predomislio sam se", ree Brandt razrogaenih oiju, gurajui novac u dep. Prekopa po depovima i pokretom iz lakta dobaci Patchu par kljueva. "Koje je marke i boje?" upita ga Patch uhvativi kljueve. "Teko je rei. Dijelom Volkswagen, dijelom Chevette. Nekad je bio plav. Prije nego to je zahrao u naranastu. Napunit ete rezervoar prije nego to ga vratite?" ree Brandt glasom koji je zvuao kao da iza lea dri fige, forsirajui sreu.

Patch izvadi jo jednu dvadeseticu. "Za sluaj da zaboravimo", ree, tutnuvi je u prednji dep Brandtove uniforme. Vani sam rekla Patchu: "Mogla sam ga nagovoriti da mi da kljueve. Trebalo mi je samo jo malo vremena. I uostalom, zato sprema stolove u Borderlineu ako si pun para?" "Nisam. Dobio sam novac na biljaru preksino." Ugura Brandtov klju u bravu i otvori mi suvozaka vrata. "Banka je slubeno zatvorena." Patch je vozio gradom po mranim, tihim ulicama. Nije nam dugo trebalo da stignemo do kole. Zaustavio je Brandtov auto na istonoj strani zgrade i ugasio motor. kolski kampus bio je umovit, no s iskrivljenih i golih grana visjela je samo vlana magla. Iza njih ocrtavala se Coldwaterska gimnazija. Izvorni dio zgrade bio je podignut u kasnom devetnaestom stoljeu i nakon zalaska sunca veoma je sliio katedrali. Sivoj i zlogukoj. Veoma mranoj. Veoma naputenoj. "Upravo me obuzeo jako lo predosjeaj", rekla sam motrei crne praznine na koli, koje su bile prozori. "Ostani u autu i ne izlazi na vidjelo", rekao mi je Patch, dodavi mi kljueve. "Ako itko izae iz zgrade, odvezi se." Izaao je. Bio je odjeven u usku crnu majicu s visokim okruglim izrezom, tamne Levisice i izme. Uz njegovu crnu kosu i zagasit ten, bilo ga je teko razaznati od pozadine. Preao je ulicu i zaas se posve stopio s noi.

POGLAVLJE 28

Pet minuta dolo je i prolo. Deset se pretopilo u dvadeset. Tekom mukom ignorirala sam stravian osjeaj da me netko promatra. Zavirila sam prema sjenama koju su okruivale kolu. Zato Patchu toliko treba? Izvrtjela sam nekoliko teorija, neprestano osjeajui sve veu nelagodu. to ako Patch ne moe pronai Vee? to e se dogoditi kad Patch pronae Elliota? Nisam vjerovala da bi Elliot mogao svladati Patcha, no postojala je i ta mogunost - ako Elliot raspolae faktorom iznenaenja. Telefon mi je zazvonio u depu i iskoila sam iz koe. "Vidim te", rekao je Elliot kad sam odgovorila. "Sjedi ondje vani u autu." "Gdje si?" "Gledam te s prozora na drugom katu. Igramo se unutra." "Ne elim se igrati." Prekinuo je vezu. Stisnuta srca, izala sam iz auta. Pogledala sam tamne kolske prozore. inilo mi se da Elliot ne zna da je Patch unutra. Glas mu je zvuao nestrpljivo, a ne ljutito ni razdraeno. Moja jedina nada bila je da Patch ima neki plan i da e se pobrinuti za to da se ni meni ni Vee nita ne dogodi. Oblaci su prekrivali mjesec i pod sjenom straha prila sam istonim vratima. Stupila sam u polutamu. Mojim oima trebalo je nekoliko sekunda da iskoriste trak uline svjetlosti koji je prodirao kroz staklo na gornjoj polovici vrata. Podne ploice ljeskale su se votanim sjajem. Ormarii du oba zida hodnika bili su poredani poput usnulih robotskih vojnika. Umjesto mirnog, spokojnog dojma, hodnici su odisali skrivenom opasnou. Svjetlost izvana obasjavala je prvih nekoliko metara hodnika, ali dalje nita nisam vidjela. Odmah do vrata nalazila se ploa s prekidaima za svjetlo, pa sam ih ukljuila. Nita se nije dogodilo. Budui da su vani svjetla radila, znala sam da je struja unutra runo iskljuena. Zapitala sam se je li to dio Elliotova plana. Nisam vidjela njega i nisam vidjela Vee. Nisam vidjela ni Patcha. Morala sam pipanjem pretraiti

svaku prostoriju u koli, igrajui sporu igru eliminacije dok ga ne pronaem. Zajedno bismo pronali Vee. Sluei se zidom kao vodiem, uljala sam se naprijed. Svakim radnim danom prolazila sam tim dijelom hodnika vie puta, no u mraku mi se iznenada uinio nepoznatim. I duim. Mnogo duim. Na prvom krianju u mislima sam odredila svoju okolinu. Put nalijevo doveo bi me do dvorane za koncerte i kafia. Put nadesno doveo bi me do ureda uprave i dvostrukih stepenica. Nastavila sam ravno, zalazei dublje u kolu, prema uionicama. Nogom sam o neto zapela i prije nego to sam stigla reagirati, razletjela sam se po podu. Kad je mjesec provirio izmeu oblaka, mutna sivkasta svjetlost probila se kroz krovni prozor tono iznad, osvijetlivi obris tijela o koje sam se spotaknula. Jules je leao na leima, ukoena izraza lica i prazna pogleda. Duga plava kosa zamreno mu je prekrivala lice, ruke su mu mlohavo leale uz bokove. Podigla sam se u kleei poloaj i prekrila usta daui. Noge su mi se tresle od adrenalina. Veoma polako poloila sam dlan na Julesova prsa. Nije disao. Bio je mrtav. Skoila sam na noge i zatomila vrisak. Htjela sam zazvati Patcha, ali to bi Elliotu odalo gdje se nalazim - ako ve nije znao. Shvatila sam, lecnuvi se, da bi mogao stajati na pola metra od mene i promatrati me dok se njegova nastrana igra odvija. Svjetlost iznad glave slabila je, pa sam mahnito pogledala oko sebe. Preda mnom prostiralo se jo tog beskonanog hodnika. Knjinica je bila na vrhu kratkog stepenita s moje lijeve strane. Meni zdesna poinjale su uionice. Donijevi odluku u sekundi, opredijelila sam se za knjinicu, pipanjem traei put kroz sve crnji hodnik kako bih se udaljila od Julesova tijela. Nos mi je curio i shvatila sam da neujno plaem. Zato je Jules mrtav? Tko ga je ubio? Ako je Jules mrtav, je li mrtva i Vee? Vrata knjinice bila su otkljuana i pipajui sam ula unutra. Iza polica, na drugom kraju knjinice, nalazile su se tri omanje prostorije za uenje. Bile su zvuno izolirane; ako je Elliot htio izolirati Vee, te su prostorije bile idealno mjesto. Ba sam htjela krenuti prema njima kad se cijelom knjinicom razlegnuo zvuk mukog stenjanja. Stala sam. Vani, u hodniku, svjetla su oivjela, rasvijetlivi mrak u knjinici. Elliot-ovo tijelo lealo je nekoliko metara od mene, poluotvorenih usta,

blijede koe. Okrenuo je oi prema meni i rukom posegnuo za mnom. Oteo mi se prodoran krik. Okrenuvi se na mjestu, potrala sam prema vratima knjinice gurajui i utajui stolice s puta. Tri! naredila sam sebi. Nai neki izlaz! Oteturala sam kroz vrata i tada su se svjetla na hodniku ugasila, ponovno uronivi sve u crnilo. "Patch!" pokuala sam vrisnuti. No glas mi je zapeo i zaguila sam se njegovim imenom. Jules je bio mrtav. Elliot je bio gotovo mrtav. Tko ih je ubio? Tko je preostao? Pokuala sam otkriti neki smisao u tome to se dogaalo, ali sav me razbor napustio. Udarac u lea izbacio me iz ravnotee. Od sljedeeg udaraca odletjela sam ustranu. Glavom sam udarila u ormari, to me omamilo. Uski trak svjetlosti preao mi je vidnim poljem i ono se vrtlono izotrilo na paru tamnih oiju iza skijakih naoala. Svjetlost je dolazila iz rudarske lampe privrene na naoale. Odgurnula sam se uvis i pokuala potrati. Jedna njegova ruka strelovito se ispruila presjekavi mi put. Primaknuo je i drugu ruku, opkolivi me pred ormariem. "Mislila si da sam mrtav?" ula sam likovanje, leden osmijeh u njegovu glasu. "Nisam mogao propustiti zadnju priliku da se poigram s tobom. Razveseli me. to si pomislila, tko je negativac? Elliot? Ili ti je palo na pamet da je to mogla uiniti tvoja najbolja prijateljica? Toplije, zar ne? Tako je to sa strahom. Izvlai najgore iz nas." "To si ti." Glas mi je drhtao. Jules strgne rudarsku lampu i skijake naoale. "Glavom i bradom." "Kako si to izveo?" upitala sam glasom koji je jo uvijek podrhtavao. "Vidjela sam te. Nisi disao. Bio si mrtav." "Precjenjuje me. Sve si to uinila ti, Nora. Da tvoj um nije toliko slab, ja ne bih mogao ba nita. Osjea li se loe zbog toga to govorim? Obeshrabruje li te saznanje da je od svih umova koje sam ikada zauzeo tvoj bio najlaki? I najzabavniji." Liznula sam usnice. U ustima mi je bila neobina kombinacija suhoe i ljepljivosti. U vlastitu dahu njuila sam strah. "Gdje je Vee?"

Oamario me. "Ne mijenjaj temu. Stvarno bi trebala nauiti kontrolirati strah. Strah potkopava logiku i otvara kojekakve mogunosti ljudima poput mene." Ovu Julesovu stranu dotad jo nisam vidjela. Uvijek je bio tako miran, tako mrzovoljan, odisao je potpunim pomanjkanjem zanimanja za sve oko sebe. Drao se postrance, privlaio malo pozornosti, malo sumnje. Vrlo pametno od njega, pomislila sam. Zgrabio me za ruku i povukao za sobom. Ogrebla sam ga i pokuala se oteti, no zabio mi je aku u trbuh. Posrnula sam unatrag, hvatajui zrak do kojeg nisam mogla doi. Ramenom sam klizila niz ormari dok nisam zgreno sjela na pod. Traak zraka provukao mi se kroz grlo i zaguio me. Jules je dotaknuo tragove mojih noktiju urezane u njegovu nadlakticu. "Ovo e platiti." "Zato si me doveo ovamo? to hoe?" nisam mogla odagnati histeriju iz glasa. Potegnuo me uvis za ruku i odvukao dalje niz hodnik. utnuvi neka vrata da se otvore, gurnuo me unutra i pala sam, dlanovima udarivi o tvrdi pod. Vrata su se zalupila iza mene. Jedina svjetlost dopirala je iz rudarske lampe koju je Jules drao u ruci. Zrakom se provlaio poznat miris kredne praine i ustajalih kemikalija. Posteri ljudskog tijela i presjeka ljudskih stanica krasili su zidove. Dugaak crni pult od granita s umivaonikom stajao je u prednjem dijelu prostorije. Bio je okrenut prema redovima slinih laboratorijskih stolova od crnog granita. Nalazili smo se u uionici za biologiju Trenera McConaughyja. U oko mi je upao odbljesak metala. Na podu je leao skalpel, napola skriven koem za smee. Zacijelo ga ni Trener ni ista nisu vidjeli. Zataknuta sam ga u struk traperica ba kad me Jules povukao na noge. "Morao sam iskljuiti struju", rekao je, odloivi rudarsku svjetiljku na najblii stol. "Ne moe se igrati skrivaa na svjetlu." Struui dvjema stolicama po podu, postavio ih je jednu nasuprot drugoj. "Izvoli sjesti." Nije zvualo kao poziv. Oi su mi bjeale prema nizu prozora na suprotnom zidu. Pitala sam se bih li mogla otvoriti jedan i pobjei prije nego to me Jules ulovi. Izmeu tisuu drugih misli o samoodranju, rekla sam sebi da ne smijem izgledati uplaeno. Negdje u pozadini uma sjeala sam se savjeta s teaja samoobrane

na koji sam ila s mamom nakon tatine smrti. Gledaj u oi... izgledaj samopouzdano... slui se zdravim razumom... sve lake rei nego uiniti. Jules mi je gurnuo ramena nadolje, prisilivi me da sjednem. Hladnoa metala probijala mi je kroz traperice. "Daj mi svoj mobitel", naredio mi je ispruivi ruku. "Ostavila sam ga u autu." Nasmijao se, frknuvi. "Ti se stvarno misli igrati igrica sa mnom? Zakljuao sam tvoju najbolju prijateljicu negdje u zgradi. Ako se ti bude igrala sa mnom, ona e se osjeati zapostavljeno. Morat u smisliti neku dodatnu, posebnu igru da joj to nadoknadim." Iskopala sam telefon i dodala mu ga. Nadljudskom ga je snagom presavio napola. "Sad smo ostali samo nas dvoje." Svalio se na stolicu i s uitkom rairio noge. Jedna ruka njihala mu se preko naslona stolice. "Porazgovarajmo, Nora." Skoila sam sa stolice. Jules me uhvatio oko struka prije nego to sam napravila etiri koraka i gurnuo me natrag na stolicu. "Nekad sam imao konje", rekao je. "Davno nekad, u Francuskoj. Imao sam staju lijepih konja. Najvie sam volio panjolske konje. Hvatali bih ih u divljini i dovodili ravno meni. Za nekoliko bih ih tjedana pokorio. No uvijek bi se naao poneki rijedak konj koji se nije dao slomiti. Zna li to sam inio konju koji se ne bi dao slomiti?" Zadrhtala sam umjesto odgovora. "Surauj i nema se ega bojati", rekao je. Nisam mu nimalo vjerovala. Sjaj njegovih oiju nije bio iskren. "Vidjela sam Elliota u knjinici." Iznenadilo me treperenje vlastita glasa. Nisam voljela Elliota niti sam mu vjerovala, ali nije zasluio polaganu i bolnu smrt. "Ti si ga ozlijedio?" Nagnuo mi se blie, kao da e mi rei tajnu. "Ako smjera poiniti zloin, nikad ne ostavljaj dokaze. Elliot je bio sastavni dio svega. On previe zna." "Jesam li ja zato ovdje? Zbog lanka o Kjirsten Halverson koji sam pronala?" Jules se nasmijeio. "Elliot mi je propustio spomenuti da zna za Kjirsten."

"Je li ju Elliot ubio... ili ti?" upitala sam ga nakon hladnog srha nadahnua. "Morao sam testirati Elliotovu odanost. Uzeo sam mu ono to mu je bilo najvanije. Elliot je u Kinghornu bio na stipendiji i nitko mu nije doputao da to zaboravi. Sve do mene. Ja sam bio njegov dobroinitelj. Na kraju je morao birati izmeu mene i Kjirsten. Konkretnije, izmeu novca i ljubavi. ini se da nije ugodno biti siromah meu prinevima. Kupio sam ga i tako sam se uvjerio da se mogu pouzdati u njega kad doe vrijeme da se pozabavim tobom." "Zato sa mnom?" "Jo nisi shvatila?" Svjetlost je obasjavala okrutnost njegova lica i stvarala dojam da su mu oi poprimile boju rastopljena srebra. "Poigravao sam se s tobom. Njihao sam te na uzici. Rabio sam te kao posrednicu, jer se osobi kojoj zapravo elim nauditi ne moe nauditi. Zna li tko je ta osoba?" Svi vorovi u mom tijelu kao da su se raspleli. Vid mi je izgubio otrinu. Julesovo lice postalo je nalik na impresionistiku sliku - mutnih rubova, bez detalja. Krv mi se iscijedila iz glave i osjetila sam da u skliznuti sa stolice. Osjeala sam se tako ve dovoljno puta da bih znala kako mi je bilo potrebno eljezo. Brzo. Opet me oamario. "Koncentriraj se. O kome govorim?" "Ne znam." Nisam mogla progovoriti glasnije od aputanja. "Zna li zato mu se ne moe nauditi? Zato to nema ljudsko tijelo. Njegovo tijelo nema ljudske osjete. Sve i da ga zakljuam i muim, od toga ne bi bilo nikakve koristi. On ne osjea. Ni mrvicu boli. Sad ve sigurno pogaa? Provodi mnogo vremena s tom osobom. Zato si tako tiha, Nora? Nije ti jasno?" Curak znoja uljao mi se leima. "Svake godine na poetku idovskog mjeseca Hevana on preuzima nadzor nad mojim tijelom. itava dva tjedna. Na toliko dugo mu predajem kontrolu. Nemam slobodu, nemam izbora. Nemam luksuz da pobjegnem tijekom ta dva tjedna, da iznajmim tijelo, pa da se vratim kad je sve gotovo. Ne. Jo sam unutra, zatvorenik u vlastitom tijelu, proivljavam svaki trenutak", rekao je hripavim glasom. "Zna li kako je to? Zna li?" vikne. Drala sam usta zatvorenima, znajui da bi bilo opasno progovoriti. Jules se nasmijao protisnuvi zrak kroza zube. Zvualo je zloslutnije od svega to sam ikada ula.

Rekao je: "Poloio sam zakletvu koja mu omoguuje da zauzme moje tijelo u vrijeme Hevana. Imao sam esnaest godina." Slegnuo je ramenima, no taj je pokret bio krut. "Muenjem me prisilio da prisegnem. Kasnije mi je rekao da nisam ljudsko bie. Moe li povjerovati? Nisam ljudsko bie. Rekao mi je da je moja majka, ljudsko bie, spavala s palim anelom." Nacerio se s mrnjom, znoj mu je orosio elo. "Jesam li spomenuo da sam naslijedio neke oeve osobine? Kao i on, ja sam varalica. Navodim te da vidi lai. Navodim te da uje glasove." Evo ovako. uje me, Nora? Je li te ve strah? Potapao me po elu. "to se zbiva tu unutra, Nora? Strano si mirna." Jules je bio Chauncey. Bio je nefil. Sjetila sam se svog madea i onoga to mi je Dabria rekla. Jules i ja dijelili smo istu krv. Mojim ilama tekla je krv udovita. Zatvorila sam oi i iskrala mi se suza. "Sjea se noi kad smo se upoznali? Skoio sam pred auto koji si vozila. Bilo je mrano i maglovito. Ve si bila na rubu, pa mi te bilo jo lake zavarati. Uivao sam straei te. Svidjelo mi se te prve noi." "Primijetila bih da si to bio ti", apnula sam. "Nema mnogo toliko visokih ljudi." "Ne slua me. Mogu te natjerati da vidi to hou. Stvarno misli da bih previdio tako oigledan detalj kao to je moja visina? Vidjela si ono to sam htio da vidi. Vidjela si ovjeka neodreene vanjtine s crnim skijakim naoalama." Sjedila sam ondje, osjetivi siunu napuklinu u svom uasu. Nisam bila luda. Jules je bio iza svega toga. On je bio lud. On je mogao igrati mentalne igre jer mu je otac bio pali aneo i jer je naslijedio tu mo. "Zapravo nisi rasturio moju sobu", rekla sam. "Samo si me naveo da pomislim kako jesi. Zato je bila uredna kad je stigla policija." Polako mi je i odrjeito zapljeskao. "eli uti ono najbolje? Mogla si me sprijeiti. Ne bih mogao dotaknuti tvoj um bez tvog doputenja. Ja sam posezao, a ti se nijednom nisi oduprla. Bila si slaba. Bila si laka." Sve je to imalo smisla, no umjesto da osjetim malo olakanja, shvatila sam koliko sam pristupana. Bila sam razgoliena i irom otvorena. Nita nije prijeilo Julesa da me usie u svoje mentalne igrice, osim kad bih ga nauila sprjeavati. "Zamisli sebe na mom mjestu", ree Jules. "Siluju ti tijelo godinu za godinom. Zamisli mrnju toliko jaku da je nee izlijeiti nita osim osvete. Zamisli da troi velike koliine energije i resursa na to da pomno prati

predmet svoje osvete, strpljivo ekajui trenutak kad e ti sudbina darovati priliku ne samo da izjednai ve i da pretegne vagu u svoju korist." Pogledao me ravno u oi. "Ti si ta prilika. Naudim li tebi, naudit u Patchu." "Precjenjuje moju vrijednost za Patcha", rekla sam, dok mi je hladan znoj izbijao du ruba kose. "Pomno pratim Patcha ve stoljeima. Prolo ljeto prvi put je doao do tvoje kue, mada ti to nisi primijetila. U nekoliko navrata pratio te u kupnju. Svako malo inio je neuobiajene izlete koji mu nisu bili usput, samo da te pronae. Onda se upisao u tvoju kolu. Nisam se mogao ne zapitati to je to toliko posebno u vezi s tobom? Potrudio sam se otkriti. Ve te neko vrijeme promatram." Obuzela me ista jeza. U taj as shvatila sam da ona prisutnost koju sam osjeala, koja me pratila kao fantomski uvar, nije bila tatina. Bio je to Jules. Osjeala sam istu ledeno hladnu, nezemaljsku prisutnost i sada, ali sto puta jae. "Nisam htio privui Patchevu pozornost pa sam uzmicao", nastavio je. "Tu bi Elliot izlazio u prvi plan, a nije mu dugo trebalo da mi kae ono to sam ve i sam bio naslutio. Patch je zaljubljen u tebe." Sve je sjelo na svoje mjesto. Julesu nije bilo zlo one veeri kad je nestao u zahod u Delphicu. I nije mu bilo zlo one veeri kad smo otili u Borderline. Cijelo vrijeme radilo se o jednostavnoj injenici da mora ostati nevidljiv Patchu. im bi ga Patch ugledao, sve bi propalo. Patch bi shvatio da Jules Chauncey - neto smjera. Elliot je Julesu sluio kao oi i ui, donosei mu informacije. "Plan je bio da te ubijemo na kampiranju, ali Elliot te nije uspio nagovoriti da doe", ree Jules. "Neto ranije danas slijedio sam te iz Slijepog Joea i pucao u tebe. Zamisli kako sam se zaprepastio kad sam otkrio da sam ubio kloaricu odjevenu u tvoj kaput. Ali sve se sredilo." Glas mu je postao oputeniji. "Eto nas ovdje." Pomaknula sam se na stolici i skalpel mi je skliznuo dublje u traperice. Ne budem li oprezna, neu ga vie moi dohvatiti. Ako me Jules prisili da ustanem, mogao bi mi ispasti kroz nogavicu. I tu bi tome bio kraj. "Da pogodim o emu razmilja", ree Jules, ustavi i lutajui prema prednjem kraju prostorije. "Polako poinje eljeti da nikad nisi upoznala Patcha. eli da se nije zaljubio u tebe. Hajde dalje. Nasmij se situaciji u koju te doveo. Nasmij se vlastitom loem izboru." Julesovo prianje o Patchevoj ljubavi ulilo mi je iracionalnu nadu.

Ieprkala sam skalpel iz traperica i skoila sa stolice. "Ne pribliavaj mi se! Probost u te. Kunem se da hou!" Jules ispusti grlen zvuk i snano pomete rukom pult na prednjem kraju uionice. Staklene laboratorijske posude skrile su se o plou, papiri se rasprili po podu. Zagrabio je prema meni. U panici, zamahnula sam skalpelom uvis to sam snanije mogla. Pogodio ga je u dlan razrezavi mu kou. Jules je siknuo i povukao se. Ne ekajui, zarila sam mu skalpel u bedro. Jules je blenuo u metal koji mu je strao iz noge. Istrgnuo ga je s obje ruke, lica iskrivljena od boli. Otvorio je ruke i skalpel je pao uz tropot. Teturajui je zakoraio prema meni. Vrisnula sam i izmaknula se ustranu, ali kukom sam udarila u rub stola; izgubila sam ravnoteu i sruila se na pod. Skalpel je leao moda jedan metar od mene. Jules me obrnuo na trbuh i sjeo na mene opkoraivi me s lea. Pritisnuo mi je lice o pod zgnjeivi mi nos i priguivi moje krike. "Hrabar pokuaj", progunao je. "Ali to me nee ubiti. Ja sam nefil. Besmrtan sam." Posegnula sam za skalpelom, oduprijevi se nonim prstima o pod kako bih se rastegnula jo tih nekoliko zadnjih, presudnih centimetara. Okrznula sam ga prstima. Bila sam tako blizu, ali onda me Jules povukao unatrag. Snano sam mu zabila petu meu noge; prostenjao je i skljokao se na bok. Uspela sam se na noge, ali Jules se otkotrljao prema vratima, kleknuvi izmeu mene i njih. Kosa mu je zastirala oi. Kapi znoja klizile su mu licem. Usta su mu bila iskrivljena, jedna polovica iskrivljena od boli. Svaki mii u mom tijelu bio je napet, spreman da skoi u akciju. "Puno sree u bjeanju", ree on uz cinian osmijeh koji kao da ga je stajao mnogo truda. "Vidjet e na to mislim." Zatim se svalio na pod.

POGLAVLJE 29

Nisam imala pojma gdje je Vee. Pala mi je na um oigledna pomisao da razmiljam poput Julesa - da sam na njegovu mjestu, gdje bih skrila Vee kao taoca? eli oteati bijeg i pronalaenje, razmiljala sam. Prizvala sam u misli tlocrt zgrade, usmjerivi pozornost na gornje katove. Vee se vrlo vjerojatno nalazila na treem katu, najviem u koli izuzev malenog etvrtog kata, koji je bio vie tavan nego kat. Do njega je vodilo usko Stepenite koje je poinjalo na treem katu. Na njihovu vrhu nalazile su se dvije uionice u stilu bungalova - uionica za napredni panjolski i labos za eZine. Vee je bila u labosu za eZine. To sam jednostavno znala. Kreui se kroz tamu to sam bre mogla, pipanjem sam se popela po dva kata stepenica. Nakon nekoliko pokuaja i pogreaka, pronala sam usko stepenite koje je vodilo do labosa za eZine. Gore sam gurnula vrata. "Vee?" tiho sam zazvala. Tiho je prostenjala. "Ja sam", rekla sam, pazei na svaki korak dok sam se probijala prolazom izmeu klupa, ne elei prevrnuti neku stolicu i otkriti Julesu gdje se nalazim. "Jesi li ozlijeena? Moramo pobjei odavde." Zatekla sam je sklupanu u prednjem dijelu uionice, koljena privijenih o grudi. "Jules me udario u glavu", rekla je glasom koji se sve vie podizao, "Mislim da sam se onesvijestila. Sad ne vidim. Nita ne vidim!" "Sluaj me. Jules je iskljuio struju, a rolete su sputene. Mrak je, to je sve. Dri me za ruku. Moramo odmah dolje." "Mislim da mi je neto otetio. Bubnja mi u glavi. Stvarno mislim da sam slijepa!" "Nisi slijepa", apnula sam lagano je pretresavi. "Ni ja nita ne vidim. Moramo sii pipajui. Izai emo kroz izlaz pokraj kabineta za tjelesni." "Stavio je lance na sva vrata."

Naas smo napeto utjele. Prisjetila sam se kako mi je Jules zaelio sreu u bjeanju, a sada sam znala i zato. Snaan val hladnoe proirio mi se iz srca po cijelom tijelu. "Nije na vrata kroz koja sam ula", rekla sam najzad. "Zadnja istona vrata su otkljuana." "To su sigurno jedina. Bila sam s njim dok je stavljao lance na ostala. Rekao je da tako nitko nee pasti u iskuenje da izae dok se budemo igrali skrivaa. Rekao je da je zabranjeno ii van." "Ako su istona vrata jedina koja su ostala nezakljuana, pokuat e ih blokirati. ekat e da mu doemo. Ali neemo. Izai emo kroz prozor", rekla sam, smiljajui plan napreac. "Na suprotnom kraju zgrade - ovom kraju. Ima mobitel?" "Jules mi ga je uzeo." "Kad izaemo, moramo se razdvojiti. Ako nas Jules bude ganjao, morat e izabrati jednu od nas. Druga e otii po pomo." Ve sam znala koga e izabrati. Julesu nije trebala Vee, osim za to da me veeras namami ovamo. "Tri to bre moe i pronai neki telefon. Nazovi policiju. Reci im da je Elliot u knjinici." "iv?" upita Vee drhtavim glasom. "Ne znam." Stajale smo zagrljene i osjetila sam kako podie majicu i brie si oi. "Ja sam kriva za sve." "Kriv je Jules." "Bojim se." "Bit e sve u redu", rekla sam nastojei zvuati optimistino. "Probola sam Julesovu nogu skalpelom. Jako krvari. Moda e odustati od potjere za nama i otii na hitnu." Vee se ote jecaj. Obje smo znale da laem. Julesova elja za osvetom bila mu je vanija od rane. Vanija od svega. Vee i ja uljale smo se niza stepenice drei se blizu zidova sve dok se opet nismo nale na glavnom katu. "Ovuda", apnula sam joj na uho, drei je za ruku dok smo brzale hodnikom dalje u smjeru zapada. Nismo daleko dole kad se neki grlen zvuk, ne ba smijeh, razlegnuo iz tunela tame pred nama. "Vidi vidi, to je sad ovo?" ree Jules. Glas nije bio spojen ni sa kakvim licem. "Tri", rekla sam Vee stisnuvi je za ruku. "On hoe mene. Zovi policiju. Tri!"

Vee je pustila moju ruku i potrala. Njezini koraci utihnuli su obeshrabrujue brzo. Naas sam se zapitala je li Patch jo uvijek u zgradi, no bila je to tek usputna misao. Veina moje koncentracije bavila se time da se ne onesvijestim. Jer sam se ponovo nala nasamo s Julesom. "Policiji e trebati barem dvadeset minuta da reagira", ree mi Jules, dok se tapkanje njegovih cipela pribliavalo. "Ne treba mi dvadeset minuta." Okrenula sam se i potrala. Iza mene potrao je i Jules. Vukui ruku po zidovima, skrenula sam desno na prvom krianju i pojurila okomitim hodnikom. Kako sam se morala oslanjati na zidove da bih znala kamo idem, rukom sam udarala o otre rubove ormaria i dovrataka koji su mi grebli kou. Opet sam skrenula nadesno, trei to sam bre mogla prema dvostrukim vratima gimnastike dvorane. Jedina misao koja mi je tutnjala glavom bila je da se, budem li na vrijeme stigla do svog ormaria za tjelesni, mogu zakljuati u njega. enska je svlaionica od zida do zida i od poda do stropa bila obloena prevelikim ormariima. Julesu e trebati vremena da ih obije jednog po jednog. Bude li sree, policija e stii prije nego to me pronae. Uletjela sam u gimnastiku dvoranu i otrala prema enskoj svlaionici, spojenoj s njom. im sam pritisnula kvaku, osjetila sam kako me proparala ledena jeza. Vrata su bila zakljuana. Ponovno sam prodrmala kvaku, ali nije poputala. Okrenuvi se, mahnito sam potraila drugi izlaz, no nala sam se u klopci u gimnastikoj dvorani. Leima sam se naslonila na vrata, vrsto zamirila da odgodim nesvjesticu i sluala svoje isprekidano disanje. Kad sam opet otvorila oi, Jules je ulazio u omaglicu mjeseine koja je prokapljivala kroz krovne prozore. Koulju je zavezao oko bedra; mrlja krvi natopila je tkaninu. Ostao je u bijeloj potkoulji i platnenim hlaama. U struk hlaa bio mu je zataknut pitolj. "Molim te, pusti me", apnula sam. "Vee mi je rekla neto zanimljivo o tebi. Boji se visine." Podigao je pogled prema gredama visoko iznad dvorane. Osmijeh mu je raskolio lice Ustajali zrak bio je proet vonjem znoja i laka za drvo. Grijanje je bilo iskljueno zbog proljetnih praznika, pa je temperatura bila ledena. Sjene su se plesale naprijed-natrag ulatenim podom kako se mjeseina probijala kroz oblake. Jules je stajao leima okrenut prema tribinama i opazila sam Patcha iza njega.

"Jesi li ti napao Marcie Millar?" upitala sam Julesa, naredivi sebi da ne reagiram kako ne bih odala Patcha. "Elliot mi je rekao da ste se vas dvije zakrvile. Nije mi se sviala pomisao da netko drugi uiva u muenju moje djevojke." "A prozor u mojoj sobi? Jesi li me ti uhodio dok sam spavala?" "Nita osobno." Jules se ukoio. Brzo je zakoraio naprijed i potegnuo me za zapee, zaokrenuvi me pred sebe. Osjetila sam pritisak neega za to sam se bojala da je pitolj na mojoj iji. "Skini kapu", naredi Jules Patchu. "elim ti vidjeti izraz lica kad je ubijem. Ne moe je nikako spasiti. Kao to ni ja nita nisam mogao uiniti u vezi sa zakletvom koju sam ti dao." Patch se primakne nekoliko koraka. Kretao se s lakoom, no osjeala sam njegov vrsto zauzdan oprez. Pitolj mi se utisnuo dublje i trgnula sam se. "Jo jedan korak i ovo e joj biti zadnji dah", upozori ga Jules. Patch pogleda udaljenost izmeu nas, procjenjujui koliko bi je brzo uspio prijei. I Jules je to uoio. "Nemoj pokuati", ree. "Nee je ustrijeliti, Chauncey." "Neu?" Jules pritisne otponac. Pitolj kljocne, ja otvorih usta da vrisnem, ali izae samo drhtavi jecaj. "Revolver", objasni Jules. "Ostale su rupe napunjene." Jesi li spremna za one boksake udarce kojima se uvijek hvali? ree Patch mome umu. Moje bilo mahnito je udaralo, a noge su me jedva drale. "... to?" promucala sam. Val moi iznebuha je utekao u mene. Strana sila proirila se mnome i ispunila me. Tijelo mi je bilo posve podinjeno Patchu, opsjeo me i prisvojio svu moju snagu i slobodu. Prije nego to sam uspjela osvijestiti koliko me zapravo uasava taj gubitak kontrole, ruku mi je probola ubitana bol i shvatila sam da Patch udara Julesa mojom akom. Pitolj mu je ispao; odsklizao se po podu dvorane, van dosega. Patch je naredio mojim rukama da gurnu Julesa unatrag, prema tribinama. Jules se spotaknuo i pao na njih.

Sljedee ega sam bila svjesna bile su moje ruke kako steu Julesov vrat i udaraju njegovom glavom o tribine uz glasan krc! Drala sam ga tako, zarivajui mu prste u vrat. Oi su mu se razrogaile, pa izbuljile. Pokuao je neto rei, nerazgovijetno pomiui usnice, ali Patch nije putao. Neu moi ostati u tebi jo dugo, ree Patch mojim mislima. Nije Hevan i ne smijem. im budem izbaen, tri. Razumije? Tri to bre moe. Chauncey e biti preslab i previe omamljen da bi ti uao u um. Tri i ne zastajkuj. Visok zvuk brujanja prozujao je kroz mene i osjetila sam kako mi se tijelo odvaja od Patcha. ile na Julesovu vratu iskoile su i glava mu se nakrivila. Daj, ula sam Patcha kako ga nuka. Onesvijesti se... onesvijesti se... No bilo je prekasno. Patch je nestao iz mene. Otiao je tako naglo da mi se zavrtjelo. Moje ruke opet su bile pod mojim nadzorom i nagonski su se maknule s Julesova vrata. Teko je hvatao zrak i trepnuo je prema meni. Patch je bio na podu nekoliko metara dalje, nepokretan. Sjetila sam se to mi je Patch rekao i jurnula sam preko dvorane. Zaletjela sam se u vrata, oekujui da e se otvoriti prema hodniku. Umjesto toga, kao da sam udarila o zid. Tresla sam ipku za otvaranje, znajui da su otkljuana. Pet minuta ranije ula sam kroz njih. Bacila sam se svom teinom na vrata. Nisu se otvorila. Okrenula sam se, koljena su mi klecala zbog poputanja adrenalina. "Izai iz moje glave!" vrisnula sam Julesu. Podignuvi se u sjedei poloaj na najniem redu tribina, Jules si je masirao vrat. "Neu", rekao je. Opet sam isprobala vrata. Podigla sam nogu i utnula ipku za otvaranje. Dlanovima sam lupala po uskom prozoru na vratima. "Upomo! uje li me itko? Upomo!" Osvrnuvi se preko ramena, ugledala sam Julesa kako epa prema meni, dok mu se ozlijeena noga povija kod svakog koraka. vrsto sam zamirila, nastojei se usredotoiti. Vrata e se otvoriti im pronaem njegov glas i istjeram ga van. Bio je negdje duboko, skrivao mi se. Otvorila sam oi. Jules je bio mnogo blie. Morala sam pronai drugi izlaz. Na zid iznad tribina bile su privrene eljezne ljestve. Sezale su do reetke od greda ispod stropa dvorane. Na drugom kraju greda, na suprotnom zidu, gotovo tono iznad mjesta na kojem sam stajala, nalazio se

ventilacijski otvor. Kad bih uspjela stii do njega, mogla bih ui i pronai neki drugi put do dolje. Potrala sam iz petnih ila mimo Julesa i po tribinama gore. Cipele su mi tapkale o drvo, odjekujui praznim prostorom, tako da nisam mogla uti prati li me Jules. Stavila sam nogu na prvu preku i rukama se povukla uvis. Popela sam se na sljedeu preku, pa na sljedeu. Krajikom oka ugledala sam fontanu s vodom za pie daleko ispod sebe. Bila je mala, to je znailo da sam visoko. Jako visoko. Ne gledaj dolje, naredila sam sebi. Koncentriraj se na ono to je gore. Oklijevajui, popela sam se na jo jednu preku. Ljestve su zatropotale, loe privrene za zid. Julesov smijeh dopro je do mene i koncentracija mi je popustila. Slike padanja frcale su mi u umu. Logino, znala sam da mi ih on ubacuje. Zatim mi se mozak nakrenuo i vie se nisam mogla sjetiti gdje je gore, a gdje dolje. Nisam mogla razabrati koje su misli moje, a koje Julesove. Moj strah bio je toliko jak da mi je zamutio vid. Nisam znala gdje se nalazim na ljestvama. Jesu li mi stopala centrirana? Hou li se svaki as poskliznuti? Stisnuvi preku s obje ruke, pritisnula sam elo o zglobove prstiju. Dii, rekla sam si. Dii! I onda sam ga zaula. Spor, bolestan zvuk kripanja metala. Zatvorila sam oi da suzbijem napad vrtoglavice. Metalni nosai koji su drali vrh ljestvi uza zid ispali su. Cviljenje metala zamijenilo je resko krijetanje kad se sljedei par nosaa odvojio od zida. S krikom koji mi je zapeo u grlu gledala sam kako se cijela gornja polovica ljestvi odvaja od zida. Omotavi ruke i noge oko ljestvi, napela sam se u iekivanju pada unatrag. Ljestve su zatitrale u zraku, polagano podlijeui gravitaciji. A tada se sve dogodilo brzo. Grede i krovni prozori udaljili su se, vrtoglavo se rasplinuvi. Letjela sam prema dolje dok se ljestve nisu naglo zaustavile. Odskakivale su gore-dolje, okomito na zid, desetak metara od poda. Taj snaan trzaj izbio mi je noge, pa sam se za ljestve drala jo jedino rukama. "Upomo!" kriknula sam, lamatajui nogama po zraku. Ljestve su se iskrivile nadolje, spustivi se za jo metar ili dva. Jedna cipela skliznula mi je s noge, zadrala mi se na palcu i pala. Mnogo previe vremena kasnije tresnula je o pod gimnastike dvorane.

Ugrizla sam se za jezik jer se bol u mojim rukama pojaavala. Zglobovi su mi pucali. A onda sam, kroz strah i paniku, zaula Patchev glas. Blokiraj ga. Penji se dalje. Ljestve su netaknute. "Ne mogu!" zajecala sam. "Past u!" Blokiraj ga. Zatvori oi. Sluaj moj glas. Progutavi slinu, natjerala sam oi da se zatvore. Prionula sam uz Patchev glas i osjetila kako se ispod mene materijalizira vrsta povrina. Noge mi vie nisu lamatale po zraku. Osjetila sam kako mi se preka ljestvi utiskuje u stopalo. Tvrdokorno se usredotoivi na Patchev glas, priekala sam da se svijet polako doulja na mjesto. Patch je imao pravo. Bila sam na ljestvama. One su bile uspravne, privrene o zid. Donekle mi se vratila odlunost i nastavila sam se penjati. Na vrhu sam nesigurno sjela na najbliu gredu. Obgrlila sam je rukama i zamahnula desnom nogom uvis i preko nje. Licem sam bila okrenuta prema zidu, a leima prema ventilacijskom otvoru, no sada tu vie nita nisam mogla uiniti. Veoma oprezno podigla sam se na koljena. Upregnuvi svu svoju koncentraciju, poela sam malo-pomalo puzati unatrag, preko cijele irine dvorane. No bilo je prekasno. Jules se popeo brzo i sad je bio nekih etiri metra od mene. Popeo se na gredu. Ruku pred ruku, vukao se prema meni. Pogled mi je zapeo na tamnom rezu na unutranjoj strani njegova zapea. Sjekao mu je vene pod kutom od devedeset stupnjeva i bio gotovo crn. Svakom drugom izgledao bi poput oiljka. Meni je znaio mnogo vie. Obiteljska veza bila je oita. Dijelili smo istu krv i to se vidjelo po naim identinim madeima. Oboje smo opkorake sjedili na gredi, licem u lice, na tri metra udaljenosti. "Posljednje rijei?" ree Jules. Pogledala sam dolje, iako mi se od toga zavrtjelo u glavi. Patch je bio daleko ispod, na podu dvorane, miran kao smrt. U taj as poeljela sam se vratiti kroz vrijeme i ponovno proivjeti svaki trenutak s njim. Jo jedan zagonetan osmijeh, jo jedan zajedniki smijeh. Jo jedan elektrini poljubac. Pronaavi njega, kao da sam pronala nekoga koga nisam niti znala da traim. Prekasno je uao u moj ivot, a sada prerano odlazi. Sjetila sam se kad mi je rekao da bi za mene dao sve. Ve je dao. Odustao je od vlastita

ljudskog tijela kako bih ja mogla ivjeti. Sluajno sam se zanjihala i nagonski se pognula nie da vratim ravnoteu. Julesov smijeh zaitao je poput hladna apata. "Svejedno je hou li te ustrijeliti ili e se strovaliti u smrt." "Nije svejedno", rekla sam tiho, ali samopouzdano. "Ti i ja iste smo krvi." Nesigurno sam podignula ruku pokazavi mu svoj made. "Ja sam tvoj potomak. Ako se rtvujem, Patch e postati ljudsko bie, a ti e umrijeti. Tako pie u Henokovoj knjizi." U Julesovim oima nije bilo ni traka svjetlosti. Bile su prikovane u mene upijajui svaku moju rije. Lice mu je oblilo rumenilo i znala sam da mi vjeruje. "Ti..." prasnuo je. Odgurnuo se prema meni mahnitom brzinom, istovremeno poseui prema struku da izvue pitolj. Suze su me zapekle u oima. Nemajui vremena za oklijevanje, bacila sam se s grede.

POGLAVLJE 30

Vrata su se otvorila i zatvorila. Priekala sam hou li uti pribliavanje koraka, ali jedini zvuk stvaralo je kuckanje sata: ritmino, uporno stupanje kroz tiinu. Zvuk je poeo slabjeti, nestajati. Zapitala sam se hou li uti kad posve nestane. Odjednom sam se uplaila tog trenutka, nesigurna u ono to dolazi kasnije. Mnogo vibrantniji zvuk nadglasao je sat. Miran, nezemaljski zvuk, melodian ples u zraku. Krila, pomislila sam. Dolaze po mene. Zadrala sam dah ekajui, ekajui, ekajui. A onda je sat poeo ii unatrag. Umjesto da uspori, ritam je postajao odluniji. U meni se stvorila tekuina nalik na spiralu koja se preplitala sve dublje i dublje. Osjetila sam kako me vue struja. Klizila sam kroz samu sebe u neko tamno, toplo mjesto. Oi su mi se otvorile u poznatoj oplati od hrastovine na kosom stropu iznad mene. Moja soba. Preplavio me osjeaj mira, a onda sam se sjetila gdje sam bila. U gimnastikoj dvorani s Julesom. Prola me je jeza. "Patch?" rekla sam glasom promuklim od neupotrebe. Pokuala sam sjesti i oteo mi se priguen krik. Neto nije valjalo s mojim tijelom. Bolio me svaki mii, svaka kost, svaka stanica. Osjeala sam se poput jedne jedine, goleme masnice. Pored vrata neto se pokrenulo. Patch se naslonio na dovratak. Usta su mu bila vrsto stisnuta, bez uobiajenog podrugljivog titranja. Njegove oi imale su dubinu koju u njima jo nikad nisam vidjela. Pogled mu je bio zatitniki otar. "Dobro si se borila u gimnastikoj dvorani", ree. "Ali mislim da bi ti dobro dolo jo nekoliko lekcija iz boksanja." Odjednom sam se sjetila svega. Suze su navrle duboko iz mene. "Sto se dogodilo? Gdje je Jules? Kako sam stigla ovamo?" Glas mi je puknuo od panike. "Bacila sam se s grede."

"Za to je trebalo mnogo hrabrosti." Patchev glas postao je mukao i on je posve uao u moju sobu. Zatvorio je vrata za sobom i shvatila sam da na taj nain eli zakljuati vani sve ono loe. Stavljao je prepreku izmeu mene i svega to se dogodilo. Priao mi je i sjeo na krevet do mene. "ega se jo sjea?" Pokuala sam skrpati sjeanja probijajui se unatrag. Sjetila sam se mlata krila koji sam zaula nedugo nakon to sam se bacila s grede. Bez ikakve dvojbe znala sam da sam umrla. Znala sam da je neki aneo bio doao po moju duu. "Mrtva sam, zar ne?" rekla sam mirno, osjetivi vrtoglavicu od straha. "Jesam li sada duh?" "Kad si skoila, tvoja je rtva ubila Julesa. Tehniki gledano, kad si se vratila, trebao se vratiti i on. No kako on nije imao duu, nita mu nije moglo oivjeti tijelo." "Vratila sam se?" rekla sam ponadavi se da se ne zavaravam lanom nadom. "Ja nisam prihvatio tvoju rtvu. Odbio sam je." Osjetila sam kako mi se u ustima stvara jedan mali O, ali nije mi se uspio probiti preko usnica. "eli rei da si zbog mene odustao od toga da dobije ljudsko tijelo?" Podignuo je moju povijenu ruku. Ispod sve one gaze, zglobovi prstiju jo su mi bubnjali od udaranja po Julesu. Patch mi je poljubio svaki prst, polako, oiju prikovanih uz moje. "to e mi tijelo ako ne mogu imati tebe?" Jo jae suze skotrljale su mi se niz obraze i Patch me privukao sebi, privinuvi mi glavu na svoja prsa. Veoma polagano panika se povukla i znala sam da je sve gotovo. Sa mnom e biti sve u redu. Odjednom sam se odvojila. Ako je Patch odbio rtvu, onda... "Spasio si mi ivot. Okreni se", sveano sam mu naredila. Patch se vragolasto nasmijeio i udovoljio mom zahtjevu. Podigla sam mu majicu do ramena. Miii lea bili su mu glatki, definirani. Oiljci su nestali. "Ne moe vidjeti moja krila", rekao je. "Ona su od duhovne tvari." "Sada si aneo uvar." Jo sam bila suvie zateena da bih posve shvatila, no istodobno sam osjeala uenje, znatielju... sreu. "Ja sam tvoj aneo uvar", rekao je.

"Dobila sam vlastitog anela uvara? Kakav je zapravo opis tvog posla?" "uvati tvoje tijelo." Nasmijeio se jo ire. "Ja svoj posao shvaam ozbiljno, a to znai da u se trebati upoznati s predmetom o kojem se radi na osobnoj razini." Utroba mi je zatreperila. "Znai li to da sada moe osjeati?" Patch me naas gledao u tiini. "Ne, ali znai da nisam na crnoj listi." Odozdo je dopro tih tropot vrata garae koja se otvaraju. "Moja mama!" dahnula sam. Pronala sam sat na nonom ormariu. Bilo je malo iza dva ujutro. "Sigurno su otvorili most. Kako funkcionira to s anelom uvarom? Jesam li ja jedina koja te moe vidjeti? Mislim, jesi li svima drugima nevidljiv?" Patch je blenuo u mene kao da se nada da ne mislim ozbiljno. "Nisi nevidljiv?" ciknula sam. "Mora nestati odavde!" Pokuala sam se pridii da odguram Patcha s kreveta, ali me sprijeila parajua bol u rebrima. "Ubit e me ako te nae ovdje. Zna se penjati po drveu? Reci mi da se moe popeti na drvo!" Patch se nacerio. "Mogu letjeti." O. Aha. Pa, dobro. "Policija i vatrogasci bili su ovdje neto ranije", ree Patch. "Glavnu spavau sobu trebat e potpuno obnoviti, ali zaustavili su irenje vatre. Policija e se vratiti. Imat e nekih pitanja. Kad bih morao pogaati, rekao bih da su te ve pokuali dobiti na mobitel s kojeg si nazvala 112." "Jules ga je uzeo." On kimne. "Tako sam i mislio. Svejedno mi je to e rei policiji, ali cijenio bih da me izostavi." Otvorio je prozor moje sobe. "Jo neto. Vee je dobila policiju na vrijeme. Hitna je spasila Elliota. U bolnici je, ali oporavit e se." Niz hodnik, na dnu stepenica, ula sam kako se kuna vrata zatvaraju. Mama je ula. "Nora?" zazvala me. Bacila je torbicu i kljueve na stoli kod ulaza. Njezine visoke pete lupkale su po drvenim podovima gotovo treim korakom. "Nora! Ispred ulaznih vrata policijska je traka! to se dogaa?"

Pogledala sam u prozor. Patch je otiao, ali jedno crno pero bilo je prilijepljeno na staklo izvana, drei se ondje zahvaljujui jueranjoj kii. Ili aneoskoj magiji. Dolje, mama je upalila svjetlo u hodniku, pa se jedna slabaan trak probio kroz pukotinu ispod mojih vrata. Zadrala sam dah i brojila sekunde, pretpostavivi da imam jo dvije prije nego... Vrisnula je. "Nora! to je bilo s rukohvatom!" Dobro da jo nije vidjela spavau sobu. Nebo je bilo savreno, isprano plavo. Zrake sunca upravo su se poele lepezasto iriti obzorom. Bio je ponedjeljak, nov novcat dan, uasi prola dvadeset etiri sata ostali su daleko iza mene. Uspjela sam odspavati pet sati i, osim to me cijelo tijelo boljelo od toga to me smrt usisala pa ispljunula, osjeala sam se znatno svjeije. Nisam htjela pokvariti taj trenutak crnim oblakom napominjanja samoj sebi kako bi policija trebala stii svaki as da uzme moju izjavu o noanjim zbivanjima. Jo se nisam odluila to u im rei. Otapkala sam do kupaonice u spavaici - u glavi potisnuvi pitanje kako sam se presvukla u nju, jer sam po svoj prilici nosila odjeu kad me Patch donio kui - i brzo obavila jutarnju rutinu. Polila sam lice hladnom vodom, ietkala zube i ukrotila kosu ponovno je skupivi u rep. U sobi sam odjenula istu majicu i iste traperice. Nazvala sam Vee. "Kako si?" upitala sam. "Dobro. Kako si ti?" "Dobro." Tajac. "U redu," ree Vee naglo, "jo sam totalno izbezumljena. Ti?" "Totalno." "Patch me nazvao usred noi. Rekao mi je da te Jules dosta gadno pretukao, ali da si dobro." "Zbilja? Patch te nazvao?" "Nazvao je iz Jeepa. Rekao je da spava na stranjem sjedalu i da te vozi kui. Rekao je da je sasvim sluajno prolazio pokraj kole kad je zauo vrisak. Rekao je da te zatekao u gimnastikoj dvorani, ali da si se onesvijestila od boli. Onda je pogledao uvis i vidio Julesa kako skae s grede. Rekao je da Jules sigurno puknuo, to je bila popratna pojava cijelog tog tereta krivnje koji je osjeao jer te terorizirao."

Nisam znala da zadravam dah dok ga nisam ispustila. Patch je oito izmijenio neke detalje. "Zna da ja u to ne vjerujem", nastavi Vee. "Zna da mislim da je Patch ubio Julesa." Na Veeinu mjestu, i ja bih vjerojatno razmiljala na slian nain. Rekla sam: "to misli policija?" "Upali telku. Upravo ide uivo, na petom programu. Kau da je Jules provalio u kolu i skoio. Proglaavaju to traginim tinejderskim samoubojstvom. Mole ljude koji neto znaju da nazovu telefonski broj ispisan na dnu ekrana." "to si ti rekla policiji kad si ih nazvala?" "Bila sam uplaena. Nisam htjela da me uhite zbog provale. Pa sam nazvala anonimno, s govornice." "Pa", rekla sam najzad, "ako je policija to proglasila samoubojstvom, onda mislim da se upravo to i dogodilo. Najzad, ovo je suvremena Amerika. Imamo blagodat forenzike." "Neto mi skriva", ree Vee. "to se stvarno dogaalo nakon to sam otila?" Ovdje je postalo kakljivo. Vee je bila moja najbolja prijateljica i drale smo se mota Nema Tajni. No neke stvari ne mogu se objasniti. Prva meu njima bila je injenica da je Patch bio pali aneo koji se prometnuo u anela uvara. Odmah ispod nje stajala je injenica da sam ja skoila s grede i poginula, ali da sam danas opet iva. "Sjeam se da me Jules zaskoio u gimnastikoj dvorani", rekla sam. "Opisao mi je svu bol i strah koje e mi nanijeti. Nakon toga detalji mi se mijeaju." "Je li prekasno da ti se ispriam?" ree Vee, glasom iskrenijim nego ikada u cijelom naem prijateljstvu. "Imala si pravo u vezi s Julesom i Elliotom." "Prihvaam ispriku." "Trebale bismo otii u trgovaki centar", ree ona."Osjeam nesavladivu potrebu za kupovanjem cipela. Mnogo cipela. Treba nam malo dobre stare terapije kupovanjem cipela." Oglasilo se zvono na vratima i bacila sam pogled na sat. "Moram dati policiji izjavu o tome to se sino dogodilo, ali nazvat u te poslije."

"Sino?" Veein glas podigne se od panike. "Znaju da si bila u koli? Nisi im dala moje ime, zar ne?" "Zapravo, jo se neto dogodilo prije toga noas." Neto zvano Dabria. "Nazvat u te uskoro", rekla sam, prekinuvi vezu prije nego to sam morala slagati jo kakvo objanjenje. epajui hodnikom, ve sam dola do vrha stepenica kad sam vidjela koga je mama pozvala unutra. Istraitelje Bassa i Holstijica. Uvela ih je u dnevnu sobu i istraitelj Holstijic svalio se na kau, dok je istraitelj Basso ostao stajati. Bio mi je okrenut leima, ali jedna mili stepenica zakripala na pola puta prema dolje, pa se okrenuo. "Nora Grey", rekao je svojim grubim glasom murjaka. "Opet se sreemo." Mama je trepnula. "Vi se znate?" "Vaa ki vodi uzbudljiv ivot. ini mi se da smo ovdje svaki tjedan." Mama me ispitivaki pogledala, a ja sam slegnula ramenima kao da nagaam policijski humor? "Zato ne sjedne, Nora, i ne ispria nam to se dogodilo", ree istraitelj Holstijic. Spustila sam se u jedan od plianih naslonjaa preko puta kauu. "Sino malo prije devet sati bila sam u kuhinji i pila au okoladnog mlijeka, kad se pojavila gospoica Greene, moja kolska psihologinja." "Jednostavno je ula u kuu?" upita istraitelj Basso. "Rekla mi je da ja imam neto to ona eli i onda sam otrala gore i zakljuala se u spavau sobu." "Vrati se malo", ree istraitelj Basso. "to je ona to eljela?" "Nije rekla. Ali spomenula je da nije prava psihologinja. Rekla je da pomou tog posla uhodi uenike." Pogledala sam sve redom. "Luda je, zar ne?" Istraitelji su razmijenili pogled. "Ubacit u njezino ime u raunalo da vidim to u pronai", ree istraitelj Holstijic odgurujui se natrag na noge. "Da vidim jesam li dobro shvatio", ree mi istraitelj Basso. "Optuila te da si ukrala neto to joj pripada, ali nije rekla to?"

Opet kakljivo pitanje. "Bila je histerina. Razumjela sam samo pola toga to je govorila. Otrala sam i zakljuala se u spavau sobu, ali ona je razvalila vrata. Sakrila sam se u dimnjak kamina, a ona je rekla da e spaliti kuu, sobu po sobu da me pronae. Onda je zapalila vatru. Usred sobe." "Kako je zapalila vatru?" zapita mama. "Nisam vidjela. Bila sam u dimnjaku." "Ovo je ludo", ree istraitelj Basso, odmahujui glavom. "Jo nikad nisam vidio takvo to." "Hoe li se vratiti?" upita mama istraitelje, primaknuvi mi se i zatitniki mi poloivi dlanove na ramena. "Je li Nora sigurna?" "Bilo bi dobro da razmislite o ugradnji sigurnosnog sustava." Istraitelj Basso otvorio je novanik i dao mami neku posjetnicu. "Jamim za ove deke. Recite im da sam vas ja poslao i dat e vam popust." Nekoliko sati nakon to su istraitelji otili, opet se oglasilo zvono na vratima. "To je sigurno ono poduzee za alarmni sustav", ree mama susrevi me u hodniku. "Nazvala sam ih i rekli su da e tijekom dana poslati nekoga. Ne mogu izdrati pomisao da spavamo ovdje bez ikakve zatite dok ne pronau gospoicu Greene i negdje je ne zakljuaju. Zar se kola uope nije potrudila provjeriti njezine preporuke?" Otvorila je vrata i na trijemu je stajao Patch. Nosio je blijede Levisice i udobnu bijelu majicu kratkih rukava, a u lijevoj ruci drao je kutiju s alatom. "Dobar dan, gospoo Grey." "Patch." Nisam ba mogla procijeniti mamin ton. Iznenaenje pomijeano s nelagodom. "Doao si posjetiti Noru?" Patch se nasmijei. "Doao sam napraviti specifikaciju novog alarmnog sustava za vau kuu." "Mislila sam da radi neto drugo", ree mama. "Mislila sam da si sprema u Borderlineu." "Dobio sam novi posao." Patch me pogledao u oi i mnoge dijelove tijela oblila mi je toplina. Zapravo, bila sam opasno blizu vruici. "Vani?" upitao me. Pola sam za njim van do njegova motora. "Jo uvijek moramo razgovarati o puno stvari", rekla sam. "Razgovarati?" Odmahnuo je glavom, oiju punih elje. Poljubac, apnuo je mojim mislima.

To nije bilo pitanje, ve upozorenje. Nasmijeio se kad se nisam usprotivila i spustio usta prema mojima. Prvi dodir bio je upravo to - dodir. Izazovna, primamljiva mekoa. Liznula sam usnice i Patchev se osmijeh rairio. "Jo?" upitao me. Provukla sam ruke kroz njegovu kosu, privukavi ga blie. "Jo."

Chiarissima www.crowarez.org www.bosnaunited.net