KRALj NIKOLA U ANEGDOTAMA

Car junaka u duhovnoj anegdotskoj utakmici je oprezan, smiren i mudar, jer je ravnopravan s drugima Anegdota, kratka i saeta pria o nekom zanimljivom dogaaju, najee iz ivota istaknutih linosti, drutvene ili nacionalne grupe, odvajkada je omiljena knjievna vrsta. Tvorcem ove knjievne vrste u Grkoj smatra se Herodot. Od njega naovamo anegdota je stalno njegovana, usavravala se, bogatila novim temama i motivima. Taj sitan zlatni prah koji iz sebe rasipaju veliki duhovi, kako je Volter okarakterisao anegdotu, vie je prisutan u naoj usmenoj nego u pisanoj knjievnosti. Crnogorska anegdota osobena je kao duhovni proizvod i kao nauni materijal. Ona sadri bogat materijal za socioloka, psiholoka i kulturno-istorijska istraivanja. Usmjerena je ne samo na izuzetne linosti i dogaaje nego i na obine dogodovtine i linosti, uvijek vezana za odreeni postupak ili situaciju. Osvjetljava ona karakter i profil linosti u datoj situaciji. Ona je eho narodnog ivota, njegov zgusnut izraz iskriavi. Savreno ona projektuje psihu i mentalitet Crnogoraca i njihovih duhovnih snaga dominantnih u razvoju drutvene zajednice i kao takva je klju za razumijevanje vie pojava iz ivota Crnogoraca. U crnogorskoj drutvenoj zajednici domiljatost i elokventnost se cijene iznad svega. Otuda stalno nadmetanje ko e pametnije i ljepe iskazati misao. Na to ih postie njihov gospodar - kralj Nikola. On u Crnogorcima trai iskre mudrosti. Na duhovnu izviiskru svaki Crnogorac ima pravo kao i kralj Nikola. Nadmudrivanje makar sadralo i ironiju - ostaje bez kraljevog sanacionisanja. Ovaj car junaka, koji je mirno mogao zaspati na ruci bilo kod Crnogorca, nagrauje domiljatost, hrabrost, humanost, igoe surevnjivost, zavidljivost, udar na ast koja dovodi do strahovitih potresa. U ovom crnogorskom drutvu potpune jednakosti u duhovnom nadmetanju i idealne slobode vaga ojstva je veoma osjetljiva. Zna to kralj Nikola, pa u duhovnoj utakmici, u nadmudrivanju zadrava najee oprez, smirenost - ak i onda kada ga pogodi strkotina bezobzirnosti pojedinaca. Anegdota o kralju Nikoli ima puno. Stoga sam nastojao da odaberem one koje najbolje karakteriu kralja kao vladara i ovjeka. Ove anegdote su preuzete iz raznih publikacija koje posjeduje CNB ure Crnojevi na Cetinju. Nekim anegdotama dati su adekvatniji naslovi. Takoe, bilo je izvjesnih intervencija da bi se odstranile suvinosti i nejasnoe, ali je sauvana u potpunosti njihova izvornost, autentinost. Pravo na izviiskru Crnogorci o teini Zemlje Sjedio kralj Nikola pod Brijestom kao obino, okruen glavarima i narodom. itajui novine, neto je mislio i smijao se. Upita ga jedan vojvoda: Molim te, gospodare, kai nam ta je to toliko smijeno u te novine. - Kako to, ljudi, kad eto su izraunali koliko je Zemlja teka. Dok je Kralj o tome razgovarao i objanjavao, upade mu u rije jedan seljak: Vala, gospodare,

mogu vjerovati u pisanje novina, eto, one, fala Bogu svata piu. Vjerujem i u kilograme, ali se udim koliki je bio taj kantar, a jo mi je za vie udo, od ega ga je objesio kad je Zemlju mjerio! Kraljeva kletva Jedan Crnogorac je bio toliko dodijao kralju, da ga je jednog dana prokleo: - Bog ti dao najbolje dvore i najgore susjede! Jedan od dvorjana zamoli kralja da mu to rastumai. Tada e mu Kralj: - Od rava susjeda ne mili se ivjeti ovjeku, a takve dvore nije u stanju niko da kupi. Izvedi obadva U poetku svjetskog rata doao Mitar Martinovi, crnogorski ministar rata, Kralju Nikoli, i zapitao ga: - Hoemo li svu artileriju na Loven, Gospodaru? Ovo gospodaru bi milo, pa se osmehnu na knjaza Petra i upitae Luku: - Poznaje li ti, Luka, ovog gospodina? - Ne vaistinu, gospodaru, samo to vidim da je neki sojlija i junakovi. Gospodar se osmjehnu pa ree: - Ovo je Karaorev unuk, a na zet. - Neka bude srean i neka bude ka Karaore, pa ja boljeg ne traim. Poslije ovih rijei oba knjaza darivae Luku. A knjaz e mu rei da ide na Cetinje i da tamo ostane, na njegov raun, jedan mjesec dana. Kad je prolo dva mjeseca, Luka ode i pristupi knjazu, da bi mu zahvalio na uinjenom dobru. im ga knjaz vie upita ga: - Kako je to, Luka, ti osta na Cetinju dva mjeseca, a ja sam ti rekao samo mjesec dana. - Evo kako, gospodaru - odgovori Luka - ostah mjesec dana kako si ti rekao, a mjesec dana ostah, jer raunam ta unuk Karaorev bi se naljutio da mu ne budem mjesec dana gost kao i tebi. Knjaz se nasmija, i dariva Luki jo dva napoleona. Knjaz Nikola i serdar Mujii Serdar Mujii iz Oputne Rudine bio je poznat kao vrlo duhovit i pametan ovjek, a naroito je volio alu i priu. Na jednom skupu Crnogoraca na Cetinju knjaz Nikola e rei serdaru: -Serdare, dobar si ovjek! Boja ti vjera! i mio si mi i zna ta, namislio sam ti darivati jedan itluk nasred Gacka. (Gacko je tada bilo pod Austrijom). -Moe mi darivati i Be, gospodaru!-Ti se, serdare, kanda sa mnom ruga! ree knjaz. - I ti, gospodare, sa mnom, ree serdar, a ja jo nikada nijesam vidio da se kroji koa na ivom meedu. Knjaz izvadi sat da vidi koja je ura, a serdar ga upita: -Koja je ura, gospodaru? -Deset manje deset, ree gospodar. -Pa to je do avolje, gospodaru. Otada osta poslovica: avolja ura kao u serdara Mujiia.

Umio bih se i ja sprdat Kralj Nikola i Marko Miljanov Vojvoda Marko jaao Arnauta preko Vranickih Njiva, vraajui se iz Nikia. Srete ga kralj Nikola, zaustavi karocu i upita ga: - Kako bjee Mujica Dragov, vojvodo? - Dobro, gospodare. - A-da li je bolji Mujica ili Miljan? - Boga mi, gospodare, Mujica, kaMujica, Miljan ka Miljan, a Marko - zna svatko! Kralj bez rijei razminu. Tako se preporijeae kralj Nikola i vojvoda Marko, kojemu nije nita smetalo da zasijeni slavom sve sinove kuke gore od vojvode Radonje-naovamo - iako je bio sin Miljanov, a zet Mujiin - ni serdarevi, ni kapetanovi! Knjaz Nikola i Novica Cerovi Zavladala teka nerodna godina u Drobnjaku. Novica Cerovi se krene pravo na Cetinje da se poali knjazu na nerodicu i na naplatu poreza, koja je bila propisana poslije prvog premjera zemljita. im se sastao sa knjazom Nikolom, rei e Novica da su prilike u Drobnjaku vrlo teke, da je nerodna godina, a jo, pored toga, doli neki te premjerili one kre i goleti za daciju. Narod nema im platiti ni tu daciju, pa kada bi sve prodao. - E, bane, kad ti kaem, onda u ja narediti da se poreza smanji za jednu treinu. - Ne znam ja, gospodaru, ta ti je treina nego ako moe da se oprosti cijela ili polovina. - E, onda neka se umanji za polovinu-odgovori knjaz Nikola i na tome se svri. Sa svojim kamenom i zemljom Milica, ki Kralja Nikole, supruga velikog kneza Nikolaja Nikolajevia, kada je jedne prilike dola iz Rusije i posjetila Crnu Goru, uzela je sa Careva Laza jedan kamiak, a iz manastira Ostroga jedan grumen zemlje. - ta e ti to, Milice? - upita je otac. - Ovo u da uvam kao amajliju, jer elim da mi je Crna Gora uvijek blizu srca. Poslije sloma Rusije i kapitulacije Crne Gore kralj Nikola i njegova ki nalaze se u izgnanstvu, u Francuskoj. Kralj na samrti. Prizva Milicu i upita je: - Je li ti iv jo onaj kamen sa Careva Laza i onaj grumen zemlje iz Ostroga? - Ja se od njih i ne razdvajam. - Daj mi da sa njim zajedno umrem, poto ne mogu nikad vie da vidim Crnu Goru. Dala mu je. Kralj Nikola je jedno i drugo grevito stiskao u desnoj ruci. Umro je. Na samrtnom odru lijeva mu je ruka bila opruena, a desta stisnuta. Blagota Martinovi, komandir crnogorske vojske, koji je bio prisutan pogrebu, upitao je kraljicu Milicu, zato je kralju desna ruka grevito stisnuta. Ona mu je objasnila i gorko zajecala. Drago Spasojev o ministrima

Kralj Nikola imao je naviku da u svom dobrom raspoloenju zadirkuje pojedine Crnogorce, koji ne uivaju njegovu vladarsku milost. Jednog dana nae se pred njegovim dvorom Drago Spasov, koji je esto puta traio od kralja da ga postavi za komandira rudinskog. Kralj primijeti Draga, pa mu se obrati: - Drago, rijeili smo ja i parlament, da te postavimo za komandira. Znajui da mu kralj nije htio dati komandirstvo ni u onom vremenu kad je bio u milosti kod njega, Drago se odmah prisjeti kud cilja kralj, pa e on brzo kralju: - Ja ne znam to si rijeio ti i parlament, Gospodaru, ali znam, da bi ti ljepe bilo, da se ne sprda sa mnom, jer i ja bih se umiro sprdat, samo kad bih smio. A, da ti neto kaem Gospodaru: Ti si davao to komandirstvo mnogo grim od mene, pa se ja nijesam ljutio na tebe, no sam ti ostao vjeran i rad bih ti svako dobro. A vidi te oko tebe, pokazujui na nekoliko ministara, koji stajahu oko kralja, kad bi im malo potkinuo platu, uinjeli bi, kad bi mogli, da ti najdonji kam od te kue bude najgornji. Poslije ovakvog odgovora Dragovog kralj skrenu razgovor na drugu stranu. Serdar Mujii i Crnogorci Prilikom jednog zasijedanja pod brijestom na Cetinju knjaz Nikola uini probu sa Crnogorcima, pa e rei: - Crnogorci, vidite li onu orluinu to se vije vie nas? Jedan veliki broj njih, koji su trebali da odgovore, ree: - Vidimo, Gospodaru. Tada e knjaz: - Ma, vidite li, Crnogorci, da li je krsta ili blagajlija, meni se ini da je krsta? Oni isti koji su rekli da vide orla potvrdie da je zaista krsta. Samo je utao serdar Todor Mujii iz Rudina. Bio je obuen u narodnoj nonji, suknenoj bijeloj haljini i irokim gaama; sa suknenom kabanacom na ramenima; glavu zapoio crvenim sarukom, za kolanom mu srebrna ledenica i handzar. Pui na ibuk, ali nita ne besjedi. Knjaz Nikola se malo poosvrnu, pa e rei: - Serdare Todore? - Zapovijedaj, Gospodaru, odgovori serdar. - Vidi li ti, oe, onoga orla iznad nas, koga ja viu? Serdar stavi ruku na elo, pogleda lijevo i desno, pa e rei: - Ja ga, Gospodaru, ne viu. Due mi, mislim da ga ni ti ne vidi; jer ja viu oima dobro, pa mi ne bi umakao pred oima. Gospodar se malo pribra, pa e dodati: - Ima pravo, serdare, orla zaista nema vie nas, nego sam samo probao Crnogorce, kako su mi vjerni i da li po ajatru zbore. Sula Radov i kralj Nikola Poslije poznatog odgovora Sulina knjazu Danilu da ako kamenica moe ponijeti brod - moe i ondanja Crna Gora podnijeti njegovu knjaevsku krunu, Sula je izgubio knjaevsku milost do smrti. Dolaskom na presto knjaza Nikole njegov poloaj ostao je isti. Stari filozof seljak i dalje je utao zaboravljen, kod svoje kue u Komanima. Ali, jednog dana, knjaz, obilazei plemena, naiao je kroz Komane. Meu narodom koji je izaao

da srete knjaza nalazio se i Sula. No, to ne bjee oni stari Sula. Odavno je bio pao u bijedu. Umjesto toka, dolame i sablje o pojasu, stari dvorski savjetnik stajao je pred knjazom u izdrtoj crnogorskoj kapici, kroz koju mu je i perin probijao; bez koulje u poderanom dzamadanu i gaama. Uroeni osjeaj pakosti nije ni ovdje izostao i knjaz e rei zadravi pogled na golim mu rutavim prstima: - Je li Sula? A e si nabavio te toke i jesu li te mnogo kotale? - I njih i sve to vidi na meni - nabavio sam u pokojnog ti strica. Nije me mnogo kotalo, jer sam sve dobio za jednu rije, Gospodaru, odgovori mu Sula. Poslije ovoga susreta knjaz je izmijenio svoje dranje prema Suli, esto ga prizivao i razgovarao se sa njime. Brigadir Dragia i biljega Okupili se jednom prilikom Crnogorci na Veljoj livadi i gaaju biljegu. Kako je biljega bila podaleko, to je nije mogao niko da pogodi. Najzad doe red na brigadira Dragiu Medenicu, koji se primae biljezi mimo ostale i pogodi nasred nje. - Ne broji ti se, brigadire! - ree mu knjaz Nikola. Ti si se primakao biljezi i suvie blizu. - Broji, Gospodare! - odgovori brigadir Dragia - jer se ja ovako primiem i Turcima, pa mi ni jedan ne promakne. Kralj Nikola meu ecom Doao kralj Nikola u Podgoricu, uzjahao bijeloga hata i sam, bez pratnje, jae kroz podgorike ulice. Narod ga sa svih strana pozdravlja, skida kape i duboko se klanja. Neki pristali, idu za njim, a naroito aci koji u taj as bijahu izali iz kola. Kod obale Nemanjine, kralj stade. Narod ga opkoli. - Uite li kako, eco? - Uimo dobro, gospodaru! - zagrajae aci sa svih strana. Kraljev hat nema mira, pomie se tamo amo a narod se uvija i ini mu mjesto. - A da, to vie volite: pare ili kolu? - Vie volimo kolu! - u se nekoliko glasova. Kralj zavue ruku u dzep od dolame, izvue pregrt srebrnih perpera i prosu ih meu ecom. Nasta vrisak i jagma za novcem. Kralj se smije, a smiju se i ostali. U toliko kralj namjerno ispusti bijelu rukavicu iz ruke, koja pade konju meu noge. Niko se ne sjeti u taj as da je pridigne. Jedan eti kao munja provue se izmeu konjskih nogu, dohvati rukavicu i prui je kralju. - iji si ti, mali? - Ivanovi, iz Kua. - Boga mi - odgovori kralj - ne znam kakav e biti trgovac, ali, izgleda, dobar ovjek i junak - i prui mu zlatni napoleon. oeva elja Razgovarali Crnogorci o kralju Nikoli dok je bio u izgnanstvu i pretresali njegove mane i vrline. Dojadilo jednom iz druine i ree: - Ajde more ga odnijelo. - Da Bog, pa ga i iznijelo, prihvati ako o, jedan od njegovih velikih pristalica.

- A e, ako? - Makar i pod Bar. Suvino laskanje Novica Jevtov Nikoli 1893. godine tampa u cetinjskom Glasniku jednu vrlo laskavu pjesmu posveenu knjazu Nikoli. Poslije nekog vremena Novica, zbog svojih privatnih poslova, poe na Cetinje da pristupi knjazu. Poto je poljubio knjaza u ruku i sa njim zavrio razgovor, knjaz ga iznenadi pitanjem: - Novica, bi li ono tvoja pjesma koja izae u cetinjskom Glasniku? - Jeste, Gospodare. - Sluaj, Novica - rei e mu knjaz - meni je mio miris tamjana, ali mrzim kada mi se kadionica podnese pod nos. Ovo mu je knjaz prebacio zato to mu je Novica u svakoj pjesmi suvie laskao. Opanak i izma Kralj Nikola i Ljenjani Kralj Nikola u Novim kolim opjevao je svako pleme i nahiju. Meutim prema Ljenjanima kralj Nikola bio je vrlo opor i dirnuo je Ljenjane i njihovo junatvo. U posljednjim ratovima Ljenjani su odluili da opovrgnu rije gospodaru, pa makar svi izginuli. U borbama oko Skadra izginu ih veliki broj. Kralj Nikola ree tada komandiru Ljeanskog bataljona Marku Radunoviu: - to iskopa Ljenjane, Marko? - Nijesam ja nego ti, Gospodaru - odgovori komandir. Luka Mitrov i kralj Nikola Poe jednom prilikom na Cetinje da pristupi knjazu Nikoli, ve tada u dubokim godinama Luka Mitrov Boovi iz Pipera. Torbu o ramenu pa preko Ljeanske nahije pravo na Cetinje. Kad je bio kod Koela, sretne knjaza Nikolu u drutvu sa knjazom Petrom Karaoreviem, i drugom svitom. Knjaz Nikola videi Luku odmah e rei: - Pomaga ti bog, Luka Mitrov! - Dobra ti srea, gospodaru, odgovori Luka. Knjaz ga upita kako je i najedanput odjau svi konje i posjedaju. Tada e knjaz rei: - Ide li ti Luka u Srbiju, i koliko ostade tamo? - Bio sam tri godine, odgovori Luka. - A da Luka, u toliko vremena gleda li Karaora, i kakav bjee? Upita ga knjaz. - Gledao sam Karaora, gospodaru, kao to gledam tebe sad, i nijesam mu nigdje ravna moga nai do tvog oca pokojnog velikog vojvode Mirka. A oni se dva sliahu kao da su dva brata. Ovo gospodaru bi milo, pa se osmjehnu na knjaza Petra i upitae Luku: - Poznaje li ti, Luka, ovog godpodina? -Ne vaistinu, gospodaru, samo to vidim da je neki sojlija i junakovi. Gospodar se osmjehnu pa ree:

- Ovo je Karaorev unuk, a na zet. - Neka bude srean i neka bude ka Karaore, pa ja boljeg ne traim. Poslije ovih rijei oba knjaza darivae Luku. A knjaz e mu rei da ide na Cetinje i da tamo ostane, na njegov raun, jedan mjesec dana. Kad je prolo dva mjeseca, Luka ode i pristupi knjazu, da bi mu zahvalio na uinjenom dobru. im ga knjaz vie upita ga: - Kako je to, Luka, ti osta na Cetinju dva mjeseca, a ja sam ti rekao samo mjesec dana. - Evo kako, gospodaru - odgovori Luka - ostah mjesec dana kako si ti rekao, a mjesec dana ostah, jer raunam ta unuk Karaorev bi se naljutio da mu ne budem mjesec dana gost kao i tebi. Knjaz se nasmija, i dariva Luki jo dva napoleona. Crmniani i kralj Nikola Prilikom jednog skupa Crmniana na Viru desio se i kralj Nikola. Kralju se prohtjelo da vidi bistrinu i dovitljivost ovih, pa je izmiljao nain za izvrenje namjere. Prilikom etnje sa pratnjom, najedanput je napustio i poao meu gomilu, koja ga je okruivala. Stupio je odmah u razgovor sa nekim Crmnianom, te mu je stao na nogu, pravei se kao da ga ne vidi. Kako su na ovome bili opanci, to ga je dobro zaboljelo, te e onako u razgovoru rei kralju: - Oprostite, Gospodaru, to sam turio moju nogu pod vau izmu, stra me je e e Vas zaboljeti. Kralj se grohotom nasmijao i pohvali bistrinu Crmniana. Da je kralj Nikola Vasojevi Jedan Stijovi na Suovske, kod Andrijevice, prilikom nekog veselja, nazdrvi: - Uzdravlje vojvodo Miljana, popa Maana, Panta Cemova, Zarije Bakia, Zarije Protia i Mira Dedovia! Poto je jo nareao neke glavare i nazdravio svim Vasojeviima rei e: - Ne zaboravi, Boo, i onog, na Cetinju (mislei na kralja Nikolu), veliki je ovjek samo da je Vasojevi jo bolji bi bio. Kralj Nikola i perjanik Dola iz svijeta neka gospoda na konjima preko Njegua pa pravo u dvor. Meu njima je bilo i ena. Kad su se zaustavili pred dvorom, potre perjanici i pohvataju konje pod njima. Jednom perjaniku dopadne sluajno da dri konja pod jednom enom. - Neu, ta mi obraz ne pocrnio, ja pod enama drati konje, govorae on. To vidi i kralj, pa ree: - to ne uvati konja pod onom? - Bogami, onaj neo - neko odgovori. - Anu mi ga zovi ovamo. Sluga potri i zovnu perjanika. - to ne pridri onog konja? - Ja, je li gospodaru? - E, ti, ti! - E, nije ga ovi pod enama dra, ne nee ni sad!

- Ajde brzo, kad ti ja velim! - E, neu, gospodaru, ja pod tijem svjeckijoma vuculjama konja drati da bi me ovoga kotalo, i dohvati se za grb. Kralj se nasmija i oprosti mu. I u zlu i u dobru Podgoriki pjesnik i kralj Nikola Jedan podgoriki pjesnik, musliman, napisao ovakvu molbanicu kralju Nikoli! Ja sam unuk Osman-kapetana, Traim od vas ona svoja prava, Spram zasluga i dananjeg stanja, Bar da budem glavar na sto glava, Da vidite novog pameara Kako slui svojega vladara. Kralj je odgovorio na ovoj molbanici: - Ne bestijaj, beno! Toko Pejov i kralj Nikola Naiao kralj Nikola jendom prilikom preko Kosova Luga, pa vidjevi nekoliko seljaka gdje rade, otpoine. Seljaci se skupe oko Gospodara i ponu razgovarati. Vidjevi kralj Toka Pejova, kao stara ovjeka rei e: - Anu, momadi, da nam ovaj stari neto pria. Kolika si posjekao, Turina, stari, upitae kralj. - Ja, bogme, avoljega, odgovori Toko. - Kako uzoas, nijesi imao gdje i kad, dodae kralj. - A e u zli as mene koji ne posjee, Gospodare!... Kralj se nasmija i produi putovanje. Ivan Zainovi i kralj Nikola Barjaktar Ivan Zainovi iz Spia doe jednog dana kod kralja Nikole u dvor na Topolici. Kralj naredi da ih uslue kafom. Poto Ivanova ena popi kafu, primijeti da joj osta u vilxanu mnogo toza sa eerom, pa e odmah ostatak prstom olizati. Ovo bi teko Ivanu da sav pocrvenje do uiju. Kad proe neko vrijeme, kralj e upitati: - Odakle ti je, Ivo, ena? - Od vaijeh, gospodaru - odgovori Ivo, koliko toliko utjeen. Ja sam brat kralja Nikole Poerao jedan Njegu sto kila duvana da ga proda u Kotor. Ali, na njegovu nesreu uhvati ga policija. Kada se Njegu nae na muci, okrene se policiji, pa e: - Pustite me, ljudi, ja sam brat kralja Nikole i ovo nam je zajedno. Kako je ovaj bio lijepo obuen, policija povjeruje i odmah javi komesarijatu; a komesarijat kralju Nikoli. Kralj Nikola naljuen do krajnosti naredi da mu odmah dovedu Njegua, pa e mu kad ovaj doe:

- Kako ti ro jedna da kae da si ti moj brat i da nam je zajedniki oni duvan kako ti to pade na pamet. - Jadi ga znali Gospodare, kad bijasmo na Vuji do pa ti govorae a moja brao, mi smo braa, nama je zajedniko zlo i dobro, te ja po tome ono kazah u Kotoru, mislei da je sve onako kako ti ree. Kralj se na ovo samo nasmije. Knjaz Nikola i diplomata Jedan strani diplomata na kraju svoje posjete Crnoj Gori u razgovoru sa knjazom Nikolom iznosi svoje impresije i, pored ostalog, kae: - Velianstvo, lijepa vam je ova zemlja, samo kad bi bila malo bogatija, kad bi imala ta da izvozi. Knjaz je bio zateen ovakvom opaskom, ali se brzo snaao i odgovorio: - Da, gospodine, ali vi nemate u vidu moje eri. Knjaz Nikola je imao devet erki, sve su bile naoite i obrazovane i nekoliko njih se udalo na evropske dvorove. Zdravice U knjaevoj odakliji, gdje su Crnogorci dolazili na razgovor, a esto i na daviju (da se ale na nekoga ili neto), okupilo se jednom prilikom dosta uglednih Crnogoraca, meu njima i jedan Ku. Knjaz ponudi kavu i rakiju. Veina, moda i svi, trae rakiju, a Ku e kafu, ne znajui vjerovatno ni o kakvom se piu radi. Kad su poslueni, Ku mjerka to e uraditi ostali. Zau se odjednom iz vie glasova: ivio, Gospodaru! A Ku nee da zaostaje za ostalima, pa zaelivi Gospodaru dobro zdravlje, ispije kafu na eks. Kafa ga dobro opari, ali on to nekako otrpi. Knjaz ponudio jo jedno pie. Oni koji su pili rakiju ponudu prihvate. Gospodar se okrene Kuu i kae: - Oli ti jo jednu kavu? A Ku e na to: - Ne, Gospodaru, nema brata Crnogorca koji bi popio jo jednu. Serdar Jole i knjaz Nikola Presudi knjaz Nikola Puniu Pajia, Pipera, radi nekih krivica. Piperi izvijeste serdara Jola koji je bio u Hercegovini, te on ubrza povratak. Kada Jole doe na Cetinje, upita knjaz: - Ima li to novo s tih strana, Jole? - Nema nita, gospodare. - A kod nas ima, ree knjaz. - ta to, gospodare? - Sjutra emo da strijeljamo Puniu Pajia. - Pa, sreno bilo, gospodare, ako je zamirita. Samo, vala, jedno ne mogu prealiti. - ta, Jole? - Zapjevat e od radosti Spu i Podgorica kad on pogine. (Oba grada tada pripadahu Turcima). - Zar je on takav junak? - On je bolji, vaistinu, od kojega oe, ree Jole.

- A bi li on mogao namiriti krv da ga ne utremo? - Bi, kako ne, gospodare, ree Jole. Punia Paji bio je bogat, a i sami Piperi ga pomogae da izmiri krv, te je ostao u ivotu da i dalje grozi neprijatelju. Doktor, a ne veterinar Miunova molba Za velike kao i za male stvari Crnogorci su pisali molbenice knjazu Nikoli. Najee su pisane molbenice za postavljanje u slubu i unapreenja. Danas se jedan veliki broj tih molbenica uva u Arhivu na Cetinje. Jedna takva je i Miuna Pavievia. Poto je due vremena ostao kao sekretar Oblasne uprave, Miun Pavievi se rijei da trai poloaj oblasnog upravitelja, pa pie molbenicu ove sadrine: Gospodaru, sluio te vjerno moj ed, moj otac i ja; prema zaslugama Tebi, Tvom domu i Crnoj Gori ostao sam zapostavljen; najmanje zasluni ljudi dobijaju najvee poloje u dravi; moje zasluge ostae nenagraene; uinjena mi je nepravda i ve toliko vremena zauzimam poloaj sekretara Ministarstva; kad se sve izmjeri niko prije mene danas ne moe zauzeti poloaj oblasnog upravitelja i td. Miun je zatim u molbenici navodio silu zasluga na svim poljima za Crnu Goru. Na cijelu ovu knjievnu raspravu knjaz je Nikola lino svojom rukom napisao sa druge strane samo ove rijei Dosta! o Miune. Pop Lazar Mijukovi i knjaz Nikola Kad je Sulejman paa sa velikom vojskom krenuo na Crnu Goru knjaz Nikola naredi da njegova vojska napusti stari logor a da se povlai iza Ostroga. Stojei zajedno s popom Lazarom, gledali su kako sila turska nastupa kroz Poviju i pali kue. Tada e knjaz popu Lazaru: - Eto ti izgore kua, popo. Tada mu pop Lazar odgovori: - Da Bog da, Gospodaru, izgorjela i ona tvoja. Gospodar ga tjeae govorei. - Nemoj tako, popo, pa u ti ja dati najljepu kuu u Nikiu. - I ja tebi, Gospodaru, dvije da bira u Skadru-dovri pop Lazar. Jefto Miletin i knjaz Nikola Jevto Miletin Nikoli imao je jevtiku, te je stalno kaljucao. Jednom uoi Nove godine skupili se bili glavari u oxakliji kod gospodara da ekaju Novu godinu. Bio tu i Jefto, pa toliko kaljao, da e Gospodar rei: - Ma ne mogu ja uti ljude koji kalju. A Jefto e: - Tee je meni kaljati no tebi sluati gospodaru, pa opet moram trpjeti. Marko Miljanov i kralj Nikola - Zato si postao toliki materijalista? Upitao je jednom prilikom knjaz Nikola vojvodu Marka Miljanova. Vojvoda, ciljajui na samoga gospodara, odvrati:

- Zato, jer sam i ja punoljetan, gospodaru. Jovo Pejovi i kralj Nikola

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Jovo je tada ivio na Cetinju, uio je neto malo gimnazije, ali je bio veoma bistar i pismen. Kako je bio siromanoga stanja, latio se i pisao albe Crnogorcima koji su se alili Gospodaru. Bila je i jedna alba koju je Kralj bez ikakvog komentara vratio. Jovo se naljutio, jer je molitelju laskao da e ga kralj zadovoljiti. Stoga napie drugu tako, da je u njoj svu svoju vjetinu i stil upotrijebio, da se i sam Gospodar zaudio. Ali je Kralj ostao pri svome i na istoj albi napisao ove stihove: Otro pero, vjeta ruka, Zaludu ti, Jovo, muka abota Hercegovac i kralj Nikola U Nikiu je bilo jedno veliko drvo javorovo, u ijem je hladu knjaz Nikola, kad bi ljeti doao u Niki, esto hladovao. Jednoga dana tako sjedei, knjaz spazi abotu, hercegovakog muslimana, dobra ovjeka i junaka, da se put njega uputio. Bilo mu je udno jer je abota bio veliki fanatik. Jo vie se zaudio kad je abota kliknuo iz svega glasa: - O, javore!

- to je, abota, da li si ti pri svijesti kad doziva jednu mrtvu stvar?! - Knjae hou da pitam ovaj javor, da mi pravo kae: je li igda, u njegovom hladu hladovao vei ovjek od tebe! eneral Gvozdenovi i kralj Nikola eneral Anto Gvozdenovi, koji je jo u mladosti napustio ljekarski poziv i odao se vojsci i politici, bio je od 1911. godine pa sve do kraja lini savjetnik kralja Nikole. On se bavio i knjievnou, a imao je i odlinih poznanstava sa najpoznatijim svjetskim piscima, te je vaio kao dobar strunjak za knjievnost i umjetnika pitanja. Kralj Nikola je imao obiaj da se esto s njim ali, pa e jedanput da ga preko obiaja oslovi sa doktore, a ne kako ga je obino zvao: enerale. Bila je rije o jednom crnogorskom pjesniku, koji se i suvie udvarao kralju. Tada e kralj: - Ti si, doktore, stari knjievnik i ljubitelj muza, pa e mi najbolje moi rei kakav je pjesnik ovaj na pjeivaki Omir? - Gospodaru, oprostite, ja nijesam veterinar nego ljekar! Bolje da se potrai strunija osoba! Kralj Nikola u Cetinjskoj gimnaziji Kad je kralj Nikola stupio u Gimnaziju, naao je profesore da sude jednome aku Gimnazije koji se naspram profesora nepristojno ponaao. Kada je Kralj doznao u emu je stvar, odmah je naredio te su mu doveli istoga aka. Kada je ovaj izaao pred Kralja, jednako je bio uporan. Kralj se naljuti, istjera ga i to proprati stihom ih Gorskog vijenca U fukare oi od splaine! ak izae iz sobe i kad je proao pored prozora, zapjeva da ga kralj uje: Kome pravda lei u topuzi, tragovi mu smrde neovjetvom! Kralj se grohotom nasmijao kad je ovakav odgovor uo, pa e profesorima. - Ja mu opratam, pa vas molim da mu i vi oprostite. I onda su naredili da se povrati. Bilo mu je milo uto Roganov i kralj Nikola Doao uto na Cetinje kod kralja da ga se od elje nagleda. - Ima li kojega sina uto? - Imam jednoga, ali je mali, gospodaru. - Terako, uto, im odraste, primiu ga da se koluje, o mom troku. - Ne dam ga, gospodare, zanago. Kralj se zaudi takvome odgovoru, pa e upitati: - Zato, uto? Zna li ti to e to rei nauan ovjek? - I pored toga, vaistinu, ne dam. - Kai, uto, zato, ali pravo, tako ti Bog pomogao! - Zato, gospodare, jer znam, im se naui, odmah e poeti da te psuje. Knjaz Nikola i abota

Doao abota-beg Avdi, sa Plane kod knjaza Nikole, pa e mu knjaz: - Vala, abota, ja uredih ovu moju dravu, iz nje istjerah pijune, lupee, ostali su mi samo poteni Crnogorci! Ostalo je, gospodare, jo jedno veliko zlo, koje ni Bog ne moe istjerati sa ovoga svijeta. Koje je to zlo, bee? upita knjaz. Ama ovo prokleto mito, pred kojim se svaka vrata sama otvaraju, a u knjige paragraf ispravi, odgovori abota. Kralj Nikola i njegova majka Nikad kralj Nikola nije mogao ni sanjati da e postati vladar, a njegova majka jo manje. To su bila ona mirna doba kad se u Crnoj Gori ivjelo, to se ono kae, o suhoj kori hljeba. Zar nije bilo koji put kada je mati zaprijetila malome Nikolici da ikne jarad u pau i da ih priuava, a ona da poe na batinu da prai urmetin. Poto je mali Nikolica postao veliki vladar, dolo je doba i njegovoj majci da poine i sve brige da odagna od sebe. Jednoga jutra knjaz je poao u batu da se proeta, kad tamo: njegova majka sadi zelje. Kad je knjaz vidio, od srca se nasmijao i rekao: Ajde da Bog - da ti se zelje osuilo!. Majka to nije uzela u obzir, ali knjaz nije htio mirovati, ve uvee, poto je starica veerala i pola na spavanje, naredi perjaniku da dobro zagrije jednu koliinu vode i da polije zasaeno zelje. Poslije nekoliko dana pola je starica da pregleda svoj rad, kad ima ta vieti zelje usahnulo! Stara se prekrstila od uda i rekla: E, eto i Bog slua moga Nikolu! Zalaganje Filipa Pejovia za kralja Nikolu Godinu dana poto je Austrija okupirala Podgoricu, a kako u svakoj penici ima kukolja, tako se i meu podgorikim muslimanima naao jedan, koji zapjeva: - Kralj Nikola ukra vola, pa uteka preko mora! u to, sad ve po. Filip Pejovi, dravni majstor, inae vrlo estit ovjek, pa poao kod zapovjednika vojske, kazao mu to je uo, izvadio kesu s novcem i rekao: - Gospodine, ja sam doao da platim toga vola i Vas da zamolim da naredite da se vie ta pjesma ne pjeva. I, zaista, odnosna pjesma, priaju, nije se vie nikad zapjevala. Bratonoii i kralj Nikola Kralj Nikola je dosta esto odlikovao Bratonoki bataljon. Jednom prilikom rei e kralj Nikola jednom bratonokom vitezu: Ili e 100 cekina, ili 100 ovaca, ili jaram volova? Bratonoi bez mnogo predomiljaja ree: - Ja, vaistinu, Gospodaru, volio bih da mi kupi oba troje. Kralj zadovoljan odgovorom, darova Bratonoiu sva tri dara.

Pozdravljam te, sinje more... etao kralj jednoga ranog jutra pored obale mora, negdje blizu svoga dvorca Topolice, pa opazi nekog djeaka kako kupi suvarke pored same obale i neto pjevui. Bilo je tmurno vrijeme i vali su se pribliavali postepeno obali. Gotovo kao zaas udarili su u obalu divljom snagom. Ovaj se djeak, mislei da je sam, nekako okurai, pope se na jednu stijenu, die desnu ruku uvis i jakim glasom poe da recituje: Pozdravljam te sinje more, Ti dolino tena ravna I velika prostorijo eljo naa preodavna! uvi ove svoje stihove iz usta jednog seljaneta, kralj se razdraga i prie djeaku. - e naui tu pjesmu, mome? - A zar ju ti ne zna? - Ko bi znao sve pjesme, bolan? - Ko ovu pjesmu ne zna, taj neka se ne broji u Crnogorce i ne vrijedi da mu se kazuje! - More etiu, ne ijedi se, ja sam Crnogorac, pa ne znam tu pjesmu! - Da su takvi Crnogorci bili, ta pjesma nebi nikada bila ispjevana! Rekavi to, mladi se okrene da kupi drva i ne obazirui se na kralja. Kralj ga pozva ponovo i ree mu ko je. Mladi se onda zacrvenio od stida i kaza da ga je bilo sramota da ree da je to pjesma kralja Nikole, jer bi tu pjesmu morao znati svaki Crnogorac, kojemu je drago more. Kralj ga je obdario, jer mu je zaista priinio jedno rijetko zadovoljstvo, kakvih je on uistinu bio eljan. Fioka je prazna Cuca i kralj Nikola Poto je kralj Nikola spjevao Balkansku caricu, mislio je da je ona mnogo bolje djelo nego Gorski vijenac Njegoev. Znajui za nekog starca Krivokapia, Cucu, koji je onda vaio kao veoma bistar ovjek i koji bi o knjizi mogao dati sud, pozove ga i dadne mu svoju knjigu na ocjenu i uz napomenu svoga miljenja. Poslije nekoliko dana Cuca se prijavio knjazu, predao mu obje knjige i izrekao ovakav sud: Valaj, Gospodare, nadvisio si Vladiku taman kao vrana sokola! Pecija Petrovi i kralj Nikola Hrvatski knjievnik Pecija Petrovi bio je za vrijeme jubileja 1910. na Cetinju. Tom prilikom bude primljen od kralja na razgovor. Izmeu dva knjievnika razvi se razgovor o knjievnosti i knjievnici. Pecija e, izmeu ostaloga, rei kralju: - Da nemate Gorskog vijenca, prvo mjesto u naoj knjievnosti prolog vijeka zauzeo bi spjev hrvatskog bana Maurania Smrt Smail age engia. Kralj se nasmija, pa bez premiljaja odgovori: - A da nije bilo crnogorske borbe za slobodu, Maurani ne bi svoje djelo nikad napisao kao god ni Njego. Dok smo mi, Crnogorci, velika djela stvarali i proivljavali, vi ste ih samo na papir biljeili, pa zar to biljeenje moe biti

znamenitije od onoga to je opjevano i opisano u njima? - Velianstvo, vi kao da potcjenjujete poeziju, a sami ste pjesnik? - Nikad ja ne bih napisao ni rije o onome to ne bih doivio i bio kadar uiniti, pa zato drim da je vanije ono o emu se pjeva, nego sama pjesma, jer ona kakva god da je - nije ni blizu onome to je njena stvarnost. - Imate pravo, Velianstvo, promrmlja Pecija da prekrati ovu polemiku. uro Barov i knjaz Nikola uro Barov bio je od dobra bratstva i dobar junak. Ali, godine 1862. nije uestvovao u ratu sa Turskom, jer je bio u inostranstvu. Kad se poslije nekoliko vremena vratio u Crnu Goru i kad je doao na Cetinje da pozdravi knjaza, gospodar ga prekori to nije doao da uestvuje u ratu sa Turcima. A uro e mu: - Vaistinu, Gospodare, nemoj se hvaliti, jer kad sam doao vidio sam da su granice na isto mjesto e su i prije bile. oketa i kralj Nikola Jednom prilikom kralj se postarao da dade na razne zanate nekoliko crnogorske omladine. Da Crnogorac ije kao ena, da kuje kao ciganin, sa tim se nije bilo lako pomiriti. Stoga se kralj i potrudio ne bi li kako taj led probio. I uspio je kod mnogih, ali je najveu vatru ogrizao od okete, kojega je htio da dade crevljaru da ga ui. Nee okota pa nee! Ali, kralj mu je najposlije doskoio. Jednoga dana prihvatio ga je za ruku, pa s oketom pravo kod crevljara. Kralj zatrai mjesto, crevlju, drvenih blokova i eki. Zatim je sio i radio, onda rekao oketi: Kad mene nije sramota da crevlje radim-nije, valjda, oe, ni tebe! Zatim je prihvatio oketu i sio na svoje mjesto. okota je poslije bio dobar majstor i bogato ivio. Zajam trai vraanje Petar je bio dvorski miljenik, pa je esto posjeivao dvor. Bio je dobar i uvijek veseo. Jednoga dana kada je doao pred kralja, nije bio veseo kao obino, ve ljut kao ris. Kralj ga pozove i upita za uzrok. Petar nije htio da mu kae. Kralj je navaljivao na njega i najposlije mu Petar ree da je nudevan za hiljadu fijorina. - Dobro, Petre, - ree kralj i naredi te mu dadoe novac. Poslije nekoliko dana Petar vrati zajam. Kralj ga ne primi, ve naredi Petru da ga stavi u jednu fijoku od astala. Kasnije Petar ponovo zatrai zajam, a kralj ga uputi na fijoku. Petar se tako posluio nekoliko puta, a da kralj na to nije obraao panju. Ali, jednoga dana Petar ponovo zatrai od kralja zajam. - Eto, Petre, fijoka, pa uzmi, - ree kralj. - Fijoka je prazna, - ree Petar. - Zato? - Jer nijesam vratio! - E, Petre, stoga se kae: Nije poginuo zajam no vraanje. Tako Petar poe praznih aka. Zato se zove Zmaj

Za vrijeme boravka Zmaja Jovana Jovanovia na Cetinju, gdje je bio gost knjaza Nikole, koji ga je veoma cijenio, zapita knjaza jedan Crnogorac u povjerenju. - A zato se, Gospodaru, ovaj ovjeuljak naziva Zmajem, kad ba ni po emu ne lii na kakvog otresitog junaka a kamoli na zmaja? Knjaz se nasmija radoznalosti ovog dobroudnog Crnogorca, pa da ga nebi razoarao, odgovori mu: - On ti je dobar ovjek ka da je roen na Njeguima, ali na alost, roen ti je tamo daleko u jednoj naoj zemlji, pod tuinom. Da je roen u Crnoj Gori, takav ovjek zvao bi se samo Crnogorac, a kada je roen tamo, ne moe drugo biti nego da se nazove Zmajem. Crnogorci su zmajevi po roenju, a Srbi naknadno postaju zmajevi. Crnogorac se zadovoljni ovim objanjenjem i bio je veoma ponosam to se i lino poznavao sa Zmajem, makar mu je Gospodar objasnio da je taj naknadno postao zmajem i da se mora to ba naroito uvijek naglasiti kada mu se ime pomene, a kod Crnogoraca se to podrazumijeva samo po sebi. Tumaenje ustava Mia Spasojev i Gospodar Mia Spasojev Koljeni, komandir i poznati junak iz Sretnje, zamjerio se neto Gospodaru i ovaj ga pozvao na Cetinje. Prebacivao mu Gospodar, malo ga grdio, ali Mia kao pametan ovjek nije htio nita da protivrjei Gospodaru. Ipak, bilo mu je ao, jer nije bio nita kriv. Kada je doao na Debeljak (brdo udaljeno oko 5. km. od Cetinja, pa e glasno: E nije ti istina, Gospodaru Pone da grdi Gospodara do mile volje. Pitali ga kad je doao u Sretnju: Kako bi kod Gospodara, Mia? Vaistinu, dobro, odgovori on, najprije izgrdi Gospodar mene i ni rijei mu nijesam odgovorio, a onda izgrdih ja Gospodara i ni rijei mi ne odgovori. Radoje Roganovi i kralj Nikola Radoje Roganovi bio je divan ovjek. Radio je i na knjievnom polju. Jednom prilikom nestalo Radoju novca za troak. Da ite kralju Nikoli nije se mogao usuditi. Najposlije se predomisli i rijei da napie kralju jednu ceduljicu, koju mu poalje po perjaniku. Kralj mu po istom perjaniku poalje novac, a na obratnoj strani ceduljice ispie: Kakve pare, metal obrljati, Bezobrazni, to se tamo-amo Po svijetu snuje za nesreu I za nemir on se kuje. Ustav i kralj Nikola Kralj Nikola 1905. na Nikoljdan Crnoj Gori dao je i Ustav. Da bi uvjerio predstavnike velikih sila na Cetinju, da Crnogorci nijesu zreli za graanske slobode, namjestio Nika Dubovianina da pred njima razgovara o Ustavu.

- Niko, reci mi ta je to ustav? - Ustav je, Gospodaru, kad neko ore, pa kad hoe volove da zaustavi, veli: USTAVI SE, mrkonja, ustavi se, aronja. A neki opet misle, Gospodaru, da hoe, da ustavi Crnogorce da ne idu u Ameriku. Kralj se oduevljeno nasmije, a i diplomate se nasmijee. Knjaz Mirko, Gospodarev sin, u pratnji doktora Perazia, dvorskog ljekara, poe istog dana kod Nika, da im nastavi priu o ustavu. - ta je to ustav, Niko, upita ga knjaz Mirko. - Oi moje (njegova stalna uzreica), ustav je da ne bi smio initi to ini. Zatim se obrati doktoru Peraziu i nastavi: Za tebe je ustav da ne prima na pravdi Boga velikoga pet hiljada fiorina na mjesec, poto bi za tu platu pet takvih nabavio iz Bea. Dua no Markova sablja - Tvoja e dua u raj - ree knjazu Nikoli uto Radovanov. - I ja sam tako mislio, kad sam napunio trideset godina, a sad vie ne mislim. - Zato ne, Gospodaru? - Otetie me glavari, haram (proklet) im bio moj hljeb! Ne kazivae mi pravo i istinito, pa sam po njihovim odkazima mnogo Crnogoraca na pravdi Boga uzeo za vrat i moja dua nee gledati rajsko blaenstvo. - A e ti je bila toljaga, Gospodaru? - Ta toljaga trebala bi da bude dua no Markova sablja - odgovori Knjaz. Za brijanje sto napoleona Kada je knjaz Nikola prvi put poao u Carigrad da posjeti sultana Hamida, u pratnji mu bio je Pero Jokaev Pejovi. Knjaz s pratnjom svrati u jednu berbernicu da se obrije. Berber nije znao koga je brijao. Poto je brijanje bilo zavreno, knjaz ree: - Plati, Pero! Pero izvadi novac kojim su raspolagali - stotinu zlatnih napoleona - i dade berberu. Berber se iznenadi i stane raspitivati ko je taj veliki ovjek za ije se brijanje daje stotinu napoleona. Doznao je da je to knjaz crnogorski. Kad su izali iz berbernice, knjaz upita Pera: - ta uinje, te ostasmo bez troka? - ue sada. Poslije dva sata cio je Carigrad znao za dolazak crnogorskog knjaza. Sve su turske i strane novine objavile njegovu posjetu sultanu Hamidu. abota Avdi i kralj Nikola Knjaz Nikola i abota Avdi, uveni barjaktar iz Gacka, sastali se na Cetinju i razgovaraju o starom i mladom narataju. Gospodar: - abota, ja mislim da smo mi mlai, na kraju krajeva, bolji no vi stariji. abota: - Pa, jeste, Gospodaru, ueniji ste, pametniji ste, ali ima jedna stvar, e se mi

stariji mnogo razlikujemo od vas mlaih. Gospodar: - Koja to, abota? abota: - e nas je ovjek ostavio uvee mogao nas je nai ujutru, a vas mlae - dae Bog, Gospodaru. uto Radovanov i knjaz Nikola Pitao knjaz Nikola uta Radovanova: - Striko uto, due ti, pravo mi kai koji je najbolji Ku od Drekala naovamo. uto nije htio da uvrijedi knjaza, iako je u sebi mislio da je najbolji Ku Marko Miljanov, pa ree: - Ja, Gospodaru, ne znam, a da te ne naljutim, bogami je najbolji Marko. - Striko uto, bolji je bio Vuki Popov. - Nijesu oni, gospodaru, ivjeli u isto vrijeme. U ono vrijeme Vuki je bio najbolji, a u ovo Marko. A kako ja, Gospodaru, umijem misliti o ljudima, da je sa iijom enom koji od svetaca imao posla, bih mislio da je neki nainio sina u enu Miljana Jankova (oca Markova). Bacovo vojvodstvo Sokol Baco, arbanaki prvak, bio je crnogorski podanik i komandir narodne vojske nad Arbanasima koji su, poslije zauzea Podgorice, pripali Crnoj Gori. I lijep i pametan ovjek. Nosio je uvijek narodno arnautsko odijelo i ivio u Podgorici. Kada je godine 1913. zauzet Skadar, kralj Nikola pohita i postavi Baca za vojvodu i brigadira u Skadru. Dolaze prijatelji i estitaju mu. Baco ih prijekorno pogleda i ree: - Ko ne vidi kroz reeto, oi mu ispale! Kapica na glavi Nema tu niesove sramote Stevan Obrenov iz Hercegovine doe na Cetinje da se poali knjazu Nikoli na sudove zbog neke davije. Nikada prije nije dolazio. Knjaza nije poznavao. Rano izjutra uputi se Dvoru i doe pod brijest, da eka knjaza. Kad je knjaz vidio Hercegovca da sam sjedi, uputio se pravo k njemu. - to si doao na Cetinje-upita ga knjaz. - Doao sam, brate, da se poalim Gospodaru na ove njegove sudove, koji me ni kriva ni duna bestregae. - Ispria itavu svoju daviju, pa naposljetku zapita knjaza: - Okle si ti i koga ima? - Ja sam s Cetinja. Imam tri sina i est evojaka. Kad knjaz pomenu evojke, stranac Hercegovac uzdahne i ree: - Neka su ti ivi ti etii, a evojke ti crkavica pokosila! - Nemoj tako, stari, meni su ove evojke sretnije od etia. - Neka to tebe no mi reci, molim te, ko je Gospodar i kad izlazi? - Sad emo poi onamo pred Dvor u onoj gomili ljudi to stoje, pa razgledaj po

narodu i koga vidi s kapicom na glavu, to je Gospodar. Kad se Gospodar sa Hercegovcem primakao blizu ljudi, svi su kao po komandi skinuli svoje kapice, osim Gospodara i Hercegovca. Kad to Hercegovac vidi, usplahireno stade i ree: - Ah, lele mene sramotnome, ta uradih? Knjaz ga potapa po ramenu i ree: - Nema tu niesove sramote. Zakletva Doli crnogorski glavari uoi Nove godine, po obiaju, na estitku knjazu Nikoli. Rano ujutro uli u Dvor i estitali. Knjaz im ree: - Neu vam dati ni aicu rakije dok prije ne poemo svi zajedniki u manastir Sv. Petra da se zakunemo, svaki za sebe, da nijesmo nikada imali posla sa tuom enom. Glavari se upute ka manastiru, a pred njima knjaz. Kad je doao pred manastir, okrene se i ne ugleda od glavara nijednoga, osim vojvode Miljana Vukovia. - to ovo bi, Miljane? Kamo oni ljudi? - upita knjaz. - Evo, to bi, Gospodaru: ti izbaci neesovu rije, a mladi ljudi grijeili, pa nee da se kunu. - A zar ti nijesi, Miljane? - Eto, Gospodaru: ostao sam i smijem, da se zakunem. - Nijesam ni ja, Boga mi - ree Gospodar. - Boga mi, Gospodaru, koliko te ja poznajem, jesi. - Te i jesam. Miljane. Boga mi, i neu se kleti. Najbolji rod Knjaz Nikola volio je da razgovara s ljudima iz naroda, naroito s onima koji su vaili kao duhoviti. Bio je vie nego zadovoljan ako je takve ljude mogao nadmudriti. Jednom prilikom, idui u Niki, sretne na Bogetiima poznatog aljivinu uta Roganovia i upita ga: - Hajde, reci mi, uto, ka si ti pametan ovjek, koji je najbolji rod? - Vaistinu boju, Gospodaru, nema boljega roda, no kad ovjeku dobro rodi vamelja. Knjaz uuta, jer ga utov odgovor duboko zabolio, poto mu je tim odgovorom prigovorio da se izrodio. epanova domiljanost epan Vujadinov Jovanovi iz Liverovia bavio se narodnim poslom na Cetinju. Tu mu ugine dorat Dorgut kojega je neobino volio i pazio. Naredi te ga prenesu izvan varoi, iskopaju propisnu raku i zakopaju. Obiljee grob kamenom. Uvee u kafani ude se njegovi znanci. - Nemojte se uditi! Toliko mi je ao Dorguta, da sam ga sahranio bolje no ijedan Crnogorac oca roenoga! uje to knjaz Nikola, pozove ga i upita je li istina da je to rekao. - Istina je, Gospodaru! - Zna li ti da sam i ja Crnogorac.

- Nijesi ti, Gospodaru, Crnogorac, ve Ercegovac... - izvue se epan iz nezgode napominjui knjazu da su njegovi stari iz Hercegovine. Nepismeni pop Pop Nikola Simovi u to vrijeme dobro je stajao kod knjaza Nikole. Neprijatelji i zli ljudi doaptali Gospodaru da on ne zna ni da pie ni da ita. Gospodaru nemilo, ali ga pozva na Cetinje i upita: - Kako ti, pope Nikola, krtava i vjenava narod? - Ja ka najbolje, Gospodaru! - Kako ka najbolje, kad ne zna itati ni pisati?! Pop Nikola, videi da su ga Crnogorci potprigali, bez mnogo pravdanja, odgovori: - Koga sam vjena, nije se razvjena, a koga sam krstio, nije se poturio. Finta batalja Doao u etnji korocom knjaz Nikola s Cetinja do anjeva Dola i hana N.L. sa Njegua. Toga dana vreni su manevri austrijske flote u Boki Kotorskoj. Izae Gospodar iz karuca kod parapeta i pogleda put mora: - to je ono te pucaju oni topovi s mora, ili negdje tamo dalje? - Ono je finta batalja, jor Principe, ivio te Bog! odgovori mu handzija. - Mu, pogani, a to ne govori naki? (Finta batalja znai manevri). Dobar inovnik Nema dobru vitu Prilikom vjebe u gaanju stojee vojske na Cetinju, doao je knjaz Nikola da posmatra. Pucao jedan vojnik, ali se njegovo zrno nije nikako moglo opaziti blizu biljega. Primae mu se Gospodar i zkapita ga: - to je tebe, jadan, te ne pogaa biljegu avoljom? - Nemam dobru vitu, jor Gospodaru. - Vidi, poganska sina, kako zbori, a okle si ti, jadove? - Ja iz Njegua, Gospodaru, pa sam stoja dvanaest godina u kaljarima kod Kotora. - Vuci se otolen, pa daj drugome da gaa. urova dunost Tada je bila u Crnoj Gori u prometu austrijska moneta novii (dvije pare). Marka za obino pismo stajala je novi, a za preporueno novi i po. uro o bio je poznat kao savjestan potanski inovnik, ali je bilo sluajeva, da on ipak nije mogao biti do krajnosti ispravan sa publikom, jer nije imao uvijek sitnine, da vrati kusur od pola novia, onima koji su davali na potu preporuena pisma. Da ga ne bi grizla savjest i, on je svakodnevno sraunavao i na stranu ostavljao koliko je na taj nain od publike vie primio. Skupila se vrijednost od dvanaest zlatnih napoleona. Poe knjazu Nikoli: - Evo ti ovo, Gospodaru, da ti preda u dravnu kasu, jer ovo nije ni moja ni tvoja zamuka no sirotinjska muka. Tebe nee niko ni pitati odakle su ti novci kad

ih preda u dravnu kasu a mene bi ni kriva ni duna uzeli na odgovornost. - Ima li jo koliko takvijeh inovnika u Crnoj Gori, uro! - Ima barem tri etvrtine, Gospodaru. - E, dokle imam takvijeh inovnika, ja nemam malu no veliku dravu. Bio s vojvodom Petrom Poslije prvoga rata 1876. i 1877. godine knjaz Nikola, poznajui dobro Blagotu Vukotia sa eva, ree mu: - Ti nijesi, Blagota, ovoga rata nita valjao. - Gospodaru, ja nijesam mogao valjati, poto sam sve bio sa vojvodom Petrom Vukotiem, tvojim tastom. Rue bez mirisa Arso Neov iz Podgorice optuio kod knjaza Nikole svoje sinove. Gospodar ih pozva, pa kako su bili dosta naoiti, okrene se Arsu i ree: - A zato, jadan, da se sudi sa svoja dva sina, koji su kao dvije rue? - Jesu rue, Gospodaru, ali koje ne miriu. Krcun, kapetan od vapora uza urakovi, brat Krcunov, sluio je kao autant kod knjaza Nikole. Krcun mu je esto prigovarao, to njemu ne nae kakvu slubu kod knjaza. Ovaj mu je odgovarao, da nema nikakvoga mjesta za njega, kao prosta ovjeka i seljaka. Krcun poe knjazu Nikoli i zatrai od njega slubu. Knjaz mu odgovori u sprdnji: - Nema, Krcune, slube, nako e te postaviti kapetanom od vapora (broda). Krcun to shvatio ozbiljno i ree: - Bog te ivio, Gospodaru! Ja u se primiti i za kapetana od vapora. Gospodar nije imao kuda, ve ga poalje na svoj parabrod Danicu, kojim je rukovao mainist Karlo Oiek. Krcun se ozbiljno zaglavario i izdaje naredbe mainisti, kako e rukovati parabrodom. Ovaj se naao u udu, jer je slabo znao srpski. Jednog dana doe Gospodar da se proeta Skadarskim jezerom na svojoj Danici. Da bi se Krcun pokazao sposoban, izdaje zapovijest na talijanskom jeziku: - Sinjor Karlo - tuta forsa! Gospodar: - Gospodine kapetane, doma smo, zapovijedaj naki! Krcun promijeni talijanski jezik, koji nije ni poznavao, pa ree: - Gospodine Karlo - svom silom! Sulini unuci Doveo Sula Radov iz Komana unuka na Cetinje da bi mu ga knjaz Nikola primio u kolu. Kad je doao kod knjaza, ovaj ga upita: - Ima li jo junaka, Sula, i kakvi izgledaju? - Imam, Gospodaru, ali mi izgleda da e svi biti piplice (kokoke), a ovaj, te (kojega) sam ga doveo, ini mi se, da se rodio sa malo uvora, pa te molim da primi u kolu, kako ne bi uvao pasulj u Komane od aba i zeeva.

Lijep je Loven Razgovarao knjaz Nikola sa utom Radonjinim o ljepoti Lovena, pa e mu rei: - Lijep je Loven, striko uto! - Lijep, Gospodaru, kao da je dragim kamenom pokriven. - Ima i drugih planina, ljepih od Lovena. - Ima, Gospodaru, ali kao Lovena nema. - Zato? - Zato to Loven ima odlinu familiju, a familija kuu stvara i podie. Sve se sa ljudima raa. e njih nema, nema ni ljepote. (Ovo se odnosi na grobnicu vladike Rada, koja je na Lovenu). Zmaj Jovan i knjaev perjanik Zmaj Jovan Jovanovi doao prvi put na Cetinju i poinuo u Lokandu. Knjaz Nikola posla perjanika za njega, rano iz jutra. Perjanik mislio da je to pravi zmaj, uzme puku i fieke i poe u Lokandu. Kae mu Zmajevu sobu i on zakuca na vrata. Skoi Zmaj iz postelje, onako malen, te otvori vrata. - Jesi li ti Zmaj Jovan Jovanovi? - Jesam, ta e? Perjanik se zastie od ega se bio prepao i nosio napunjenu puku, pa mu ree: - Ajde, zove te Gospodar. Koji nijesu sjekli Kralj Nikola i Piper Doao knjaz Nikola 1882. godine u Bar. Okupili se Crnogorci oko njega. Tada e jedan Piper iz gomile: - Gospodaru, tako mi svetog Petra, mili si mi od moje glave. - Ma jesam li, oe? - Jesi, Bog ti i Boja vjera. - Dobro, kad je tako, ajde, pa skoi u more i udavi se, da mi i dokae, da me ne lae. - Ou, Gospodaru. I nesretni Piper zaleti se to ga noge slue pravo k moru. Ljudi se pogledae ispod oiju. Knjaz Nikola primijeti i dadne mig perjanicima, te Pipera uhvatie na obalu samoga mora i spasie od oevidne smrti.

Ne zna kaamak za Gospodara Poveo Gospodar vojvodu Petra Vukotia u Niki. Nudio mu je sobu u Dvore, ali on je elio biti u svoju kuici, u starom gradu. I odmah je naredio momku, da mu priredi kaamak za veeru. Taman kaamak poeo da krklja, a Gospodar doe. Momak se izmakne. Vojvoda razgovara sa Gospodarom, a sve pogleduje kotli sa kaamakom. Videi da e kaamak pregorjeti, zovne momka, pa e ga upitati: - A kome ostavi ovaj kaamak? - Meni teko bi pred Gospodarem... - A ne zna kaamak za Gospodara, nevoljo Boja, nego ga muti. Ivo gradi, a Gospodar rani Ivo Vrana u svojoj mladosti napravio je bio nekoj djevojci nezakonito dijete. Doao on i pogreenica u Veliki sud na Cetinje, kome je toga dana, po svakidanjem obiaju, predsjedavao sam knjaz Nikola. Kada je knjaz uo to je bilo, ree: - evojko, ne moe ti sud nita. Ivo je lud. No, drava e iz svoje kase davati pomo za izdravanje toga djeteta. Ivo ree: - Hvala Bogu! Ivo gradi, a Gospodar rani. Knjaz je tada naredio da Iva zatvore u tamnicu. Poslije izvjesnog vremena, knjaz doe pred ondanju tamnicu zvanu Medovina, i po obiaju oslobodi nekoliko tamniara. Kad Ivo vie da o njemu niko ne vodi rauna, glasnu se, da ga svi uju: - U ovoj zemlji pravde nema. - Zato ne, Ivo, upita Gospodar. - Zato, Gospodaru, ubi vojnika, u tamnicu, napravi vojnika, opet u tamnicu. Knjaz se nasmija i naredi kljuaru te Iva puste na slobodu. Podijelio kao Bog Dolo ito iz Rusije za poklon Crnogorcima. Jedan dio od toga ita dao je knjaz Nikola Suli Radovu iz Komana da ga podijeli siromanom narodu u svojoj kapetaniji i rekao mu da tu podjelu izvri pravo kao Bog.

- Ou, Gospodaru, ba kao Bog. Sula je diobu ovoga ita izvrio veinom meu bogatijim seljacima. Sirotinja se protiv ovoga poalila Gospodaru i on je pozvao Sulu na odgovornost. - Sula, ja ti rekoh da podijeli ito pravo. - Jesam, Gospodaru, taman kao Bog. - Kako kao Bog? - Tako. Kojima je on dao, i ja sam im dao a kojima on nije dao, nijesam im dao ni ja. Ni pjeke ni vozom Poli kralj Nikola i vojvoda Petar Vukoti s Cetinja na Rijeku. Krsto Muov ukanovi, zvani Beo, sluga vojvode Petra, doao kasnije za njima i donio neke stvari vojvodine. Gospodar e rei: - Beo, ili si doao pjeke, ili vozom? - Ja bos, Gospodaru, kao vazda. Posjekao hiljadu i est stotina glava Poslije boja na Fundini, skupili se glavari na Rijeci Crnojevia, kod knjaza Nikole, na sjednici i nadugo i iroko razgovarali o ljutom boju na Fundini. Knjaz se obrnuo serdaru krnju Kusovcu i upita ga: - Koliko si posjekao glava na Fundini? - Ja dvije. - A ti, pope oko Pejoviu? - Ja hiljadu i est stotina, Gospodaru. - Kako to? - Tako, Ceklinski bataleon, kojim sam ja komandovao, posjekao je na Fundini tano jednu hiljadu i est stotina glava. Gospodar i Tripko Tomi Doli mnogi Crnogorci iz raznih nahija da pristupe Gospodaru, pod Brijestom, traei medalje i istiui svoja junatva. Gospodar ugleda Tripka Tomia iz Drobnjaka, pa upita: - Je si li, Tripko, posjekao koju tursku glavu? - Nijesam ni jednu Gospodaru. - Ako mi znade kazati jo kojeg Crnogorca koji nije posjekao nijednu glavu, odlikovau te hrabrom medaljom. - Znam, Gospodaru, jednog Crnogorca i on je sad ove. - Koji je taj? - Ti, Gospodaru, rei e Tripko. - Ja i ti nijesmo dosad sjekli. Gospodaru se dopadne odgovor i odlikova Tripka medaljom za hrabrost. Vika-sve do pravde Jaje sa solju najslae Prvog dana vladavine knjaza Nikole doao i Sula Radov, inae uveni narodni

mudrac, da pristupi Gospodaru. Bio je Uskrs. Poslije pristupanja, poveli su Crnogorci razgovor o tome ta je najslae najprije na Uskrst pojesti. Sula ree: Jaje sa solju i odnese pobjedu. Poslije godinu dana, opet po Uskrsu, Sula doe na Cetinje, pristupi Gospodaru, koji ga iznebuha pred ostalom publikom upita: - Sa im, Sula? - Sa solju, Gospodaru. Knjaz se obradova Sulinoj duhovitosti i pamenju. Da ostave rakiju U ratu godine 1877. zbog nekog neuspjeha, knjaz Nikola se naljutio na komandire i oficire narodne vojske. Onako ljut, poao u grahovski bataljon, pa s konja: - Ja bih da Grahovljani ostave rakiju! - Hoemo, Gospodaru, odmah, im je ostave Njegui i evljani, jer na toj poljani oni nijesu gori od nas. Ivo Vojinov i kralj Nikola Naijedio neto Ivo Vojinov kralja Nikolu. Videi sebe u neprilici, Ivo ree: - E, Gospodaru, da sam ja drugi, ne bi ti to inio sa mnom. E, Gospodaru, ko umijo pisat, pjate lizat, lagavat i pijat, ta e kod tebe dobro pasovat, a ja to ne umijem, pa ti je lako sa mnom. Knjaz Nikola i Osman-paa Razgovarali knjaz Nikola i Osman paa u Parizu o ratu. Osman paa je rekao knjazu, da je najbolje udariti vojsci ispred zore. No, kad su bili na Vujem Dolu, Crnogorci su udarili na Turke ispred zore i do noge ih potukli. Osman pau su uhvatili iva i doveli kod knjaza. - Eto, vidi da je bolje udariti vojsci ispred zore, ree mu sa smijehom knjaz Nikola. Zatim se poljubie lice u lice. etna Jovovi u Velikom sudu Parniila se etna sa jednim susjedom zbog nekakvog komuna, pa joj sudovi nepovoljno presudili, te etna pravo u Veliki sud. Tu se pridesio i knjaz Nikola. Pria etna, a pria i njen susjed. Najedanput etna toliko zagalami, da je knjaz zatisnuo ui rukama. Poto niko nije smio da je opomene, rei e joj knjaz: - etna, ne vii toliko, ako Boga zna! - Ja, je li? A uj me, Gospodare, bogami u toliko vikati dok ne doem do pravde, da e tigle na krovu skakati. Kralj Nikola i ena Kad je knjaz Nikola nailazio jednom preko Zagaraa, iznijela mu je na put kabli mlijeka ena potkomandijera S.M. za koju je i knjaz bio uo da je kao zanemarila svoga mua. Pa e joj prigovoriti: - Pripazi ga, jadna ne bila, On je to zasluio, pa da si tri puta mlaa.

- Pazi, ti, Gospodaru, kako e uzeti od Turaka Spu i Podgoricu, a ne brini kako u ja uvati mua-odgovori ova razborita ena. Odgovori najljepe to zna Kad je kralj Nikola uzeo titulu kraljevskoga visoanstva, ree ivku Dragoviu da uobiajnim nainom odgovori na pozdravne depee stranih suverena i vlada. - Ako bi se dvoumio-proitaj mi je. Sve je ilo u redu, dok doe na red depea iz Srbije, koja bjee dosta zakasnila, osjetljivo hladna i kratka, te je ivko proitao knjazu, da uje kako on misli. - E, jadnici! Ne umiju bolje-odgovori im najljepe to zna! Uskogae Po svretku potansko-telefonske kole u Beogradu, doli na Cetinje P.M. i M.D. Kao i svi Crnogorci, koji dou iz svijeta, pristupe Gospodaru pred palac: - Okle ste vi, momadi, i e ste bili do sad? - Ja sam, Gospodaru, iz Bjelica, ree P. - A ja s Ljubotinja, dopuni ga D. - Ma ne rekoste mi ge ste bili? - Mi u Srbiju. Skoi mu onaj madir meu oi i ljutito ree: - Pa kad ste doli doma iz Biograda i Terazija, to ne miete sa sebe to lacmansko oelo. Ajte sa ove stope, svucite to. - Bismo, Gospodaru, ali nemamo para za nake haljine. - Je li koji tunako-zagrmi knjaz. Pritrae perjanici i oekuju naredbu. - Zovite mi gospodina Boa, da odmah doe! Dolazi iz Biljarde predsjednik Vlade Boo Petrovi, skida kapu i oekuje zapovijest: - Sluaj, Boo! S ove stope naredi telegrafino onome Komaninu, u Podgoricu, da ne smije vie nositi uske haljine. Poslije toga uputi jednu okrunicu u cijelu Crnu Goru, ko go nosi lacmansko oelo, da e ga knjaz katigat. Gospodar i Danilo Gatalo Poslije emigriranja i pomilovanja, Danilo Gatalo, bivi ministar vojni, vratio se iz Srbije na Cetinje. im je doao, poao da pristupi Gospodaru u odzakliju. Ulazei, jo s vrata uputi dubok poklon Gospodaru i sunu da mu poljubi ruku. Gospodar mu dade znak rukom da stane, pa mu ree: - Je si li se dobro nalajao po Biogradu i po Terazijama, protivu mene i protivu ovo svetinje? - Ne ja, Gospodaru, ni da Bog! Odgovori Gatalo dosta usplahireno. - Ajde pristupi, pruajui mu desnu ruku, pa u ja, Boga mi, isto narediti da ti se neto pljunjiva i ako si se nalajalo, pa si opet doao na moj leb... Je li tako, popo? okrenu se popu Iliji Plamencu. - Jest, Gospodaru, Bog te ivio i lijepo mu je. Odgovor na telegram

Na ljubavi naroda Za vrijeme emigracije nalazio se u blizini kralj Nikola ore Geni, biv. ministar Kraljevine Srbije. Veini je bio zagonetan taj njegov boravak, kada se znalo da Srbija u prvom redu tei ka jedinstvu Crne Gore sa njom. Prije nego je izbila revolucija u Rusiji, kralj Nikola pripovijeda Geniu, da s obzirom na njegove srodnike veze sa Rusijom, Crna Gora ne moe izgubiti svoju nezavisnost. - Bolje da ste zidali svoju sudbinu na ljubavi svoga naroda, nego na Rusiju, dobaci mu Geni. - Nije Crna Gora djevojka, pa da se tako lako moe osvojiti. - Iako nije devojka, ali ne zaboravite na onu narodnu: Ko pre devojci njegova devojka. iji je prijesto oko Lukaevi, na povratku sa trgovakoga puta po Srbiji, imao je obiaj, da svrati kod knjaza Nikole. Jednom prilikom upita ga knjaz: - to misli oko, koga bi Srbijanci za kralja: mene ili Karaorevia? - Tebe, Gospodaru. Kad ga poslije upitae kako mu moga tako rei kad tako ne misli, odgovori stari oko: - Na mahnita pitanja ne moe pametno govoriti! Vjeran, pa nevjeran Kad je u Londonu, supruga Svetozara Grgina, ljekara, kazala nekom Englezu, Mekeleru, da je Andrija Radovi ostavio kralja Nikolu i da trai ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, ovaj je odgovorio da u to iza onoga to je Radovi u Londonu radio i govorio ne moe vjerovati: - Nako, ako je poludio pa ne zna ta je prije htio i radio... Ili nako je pokvaren kao muak... uto Radovanov o ratu Srba i Bugara Upita uto Radovanov knjaza Nikolu: - Zna li se, Gospodaru, kakve glasove o Srbijancima i Bugarima sa Slivnice? - Bilo je sa obadvije strane oko est hiljada mrtvih i umirili su se. No, reci mi, da li bi tebi milije bilo da su pobijedili Srbi ili Bugari? - Gospodaru, blia je koulja no gunjina. Srbi su mi braa, pa bih bio radiji da su oni dobili. A, bogami, ao bi mi bilo i za Bugare, jer su i oni Slaveni. Filipovo lelekanje Stari Crnogorci nijesu se nikako lako mogli pomiriti i zaboraviti kralja Nikolu. Elem, jednog sveanog dana 1920. godine obavljala se sveta sluba u crkvi na Ceklinu. Meu ostalim starijim Crnogorcima doao u crkvu i Filip Tomov Jankovi. Prilikom slube ue Filip da svetenik pominje kralja Petra, pa e odmah upitati: - Koga ovo spominju, jedan?

- Eno, uje kralja Petra - odgovori mu najblii. Tada Filip izae pred crkvu, pa e zalelekat iz svega glasa: - Lele mene, Gospodaru! Lele mene siraku bez nie nikoga! Kralj Nikola i austrijski diplomata Poslije osvojenja Nikia, knjaz Nikola izdao javnu zapovijest da se vojska rasputa i ide kuama. Meutim, prizvao je komandire i naredio tajno, da za tri dana sa vojskom budu na Rijeci Crnojevia, radi zauzimanja Bara. Ovo manevrisanje knjaz je uinio da bi nesmetano od Austrije mogao zauzeti Bar. Svaki njegov korak za vrijeme rata pratio je austrijski poslanik na Cetinju Temel. im je knjaz izdao javnu zapovijest, da se vojska rasputa, on je istoga dana izvijestio vladu u Beu da Crnogorci nee ni pokuati zauzeti Bar. Poslije nekoliko dana Be izvjetava svog izaslanika da je Bar zauzet od Crnogoraca i opozove ga s Cetinja. Zet pripaljuje cigaretu tastu Ni gubi, ni dobija Pop Ilija u Monte-Karlu Poveo knjaz Nikola sobom, jednom prilikom, popa Iliju Plamenca u inostranstvo. Pri povratku svrate u Monte-Karlo. Knjaz, poznavajui popa Iliju kao velikoga tvrdicu, i da bi vidio kako e se umjeti snai, ree mu: - Popo, treba i ti da igra. - Ne umijem, Gospodaru. - Ima i drugih, koji slabo umiju, pa igraju. Glavno je imati talih. - A ti me puti da pregledam sve ove igre, pa koja mi se svidi, kad veli, poigrau na nju. - Dobro. Pop Ilija paljivo razgleda sve vrste igara i uoi jednu, gdje uvijek, koliko jedna kocka gubi, toliko, jednovremeno, druga dobija (kocke su bile crna i crvena). Uloi na ovu igru svega deset franaka: pet na crnu, a pet na crvenu kocku. Tako je do svanua: pet gubio, a pet dobijao. Dakle, svagda na glavne. - Koliko dobi, ili izgubi, noas cijelu no, popo? - Ja na glavne, Gospodaru, i ispria mu kako je bilo. Fevzi-paa i kralj Nikola Meu delegacijama koje su iz svih evropskih drava dolazile na Cetinje da pozdrave kralja Nikolu i estitaju mu pedesetogodinjicu vladanja i kraljevstvo bila je i turska delegacija, na elu sa Fevzi-paom, turskim ministrom vojnim. Fevzi-paa je bio pravi gospodin, isti Osmanlija po porijeklu, po vaspitanju i manirima pravi Evropejac, miljenik sultanov, a potovalac kralja Nikole. Kralj je Nikola bio vrlo paljiv prema njemu za sve vrijeme njegovog boravka na Cetinju, ali se ipak zamjerio i Fevzi-pai i sultanu, i to dobro ba tom prilikom. A evo zato. Kralj Nikola je trebalo jednog dana da sretne Ferdinanda i oekivao ga pred

dvorom, etajui izmeu postrojene tu poasne ete i velikodostojnika i naroda. U to je doao i Fevzi-paa i stao kretati se ispred kralja Nikole u pravcu od kuda e Ferdinand doi. Kralj je vidio namjeru painu, a ta je da hoe prvi da presretne Ferdinanda kao turskog vazala, pa je htio da ukloni Fevzi-pau zbog sebe lino, a i zbog Ferdinanda, ali mu to nije polo za rukom na lijep, diplomatski nain. Kad to nije mogao, a opazivi da se Ferdinand pojavljuje na vrhu ulice, on naredi perjanicima te ga skrajnue u kuu naspram dvora, mislim u kuu knjaza Petra. Tada kralj Nikola presrete Ferdinanda i ovaj ga poljubi i ruku, znak velikog potovanja i za ovu uinjenu mu uslugu. Kralj Nikola i pop Nikola Jednoga dana sjedio je kralj Nikola na morskoj obali u Baru i razgledao more i lae koje po njemu krstare, pa onako zaneen rei e pratnji Ej ljudi, da se kako moe, pa da sve tri vjere budu u jednu mislim, da bi se tako mnogo bolje ivjelo. Na to e pop Nikola Simovi iz Bratonoia, koji se u toj pratnji nalazio, rei: Vaistinu Gospodare, sve to moe da bude i to vrlo lako. - A kako pope, reci i oveseli nas? - Evo kako Gospodare: da svi postimo kao katolici, da se svi enimo kao Turci, a u bogomolju da idemo kao mi pravoslavne vjere! Car austrijski i knjaz crnogorski Davno je to bilo kad je Franc Jozef doao da obie Boku Kotorsku. Tom prilikom doao je u Kotor knjaz crnogorski Nikola Petrovi da pozdravi svoga komiju. Poto su izmijenili pozdrave Car, da bi zadovoljio Knjaza, rei e mu veselo: - Velianstvo, Vi mnogo stojite na visini! To mi se mnogo dopada...! Ta to je u samo nebo! - Velianstvo-odvratio je Knjaz Nikola, veoma ozbiljno - poto su mi Turci oteli zemlje a Talijani more - mene nije nita drugo ostalo ve da ivim u vazduhu! Kralj Nikola i Hrvati pravai Prilikom odlaska u posjete bekom dvoru kralj Nikola je proao sa svitom kroz Zagreb. U Zagrebu su mu priredili svean doek pravaki studenti zagrebakog univerziteta. Kako je ideolog pravatva dr Ante Starevi, zastupao tezu da ne postoje Srbi, nego da su to pravoslavni Hrvati, neko se iz Kraljeve svite zaudi ovako sveanome doeku u Zagrebu, pa zapita Kralja kako to da ga tako doekaju oni koji ne priznaju da postoje Srbi. Kralj veseo zbog takvog doeka nasmija se i odgovori: - Vaistinu, do avolje tete to misle da smo i mi Hrvati kad nas ovako vole i doekuju! - Ali, nije pravo da nas polacmane, Gospodaru! - Ma, mi ono to jesmo to emo i ostati, pa makar to oni mislili o nama, i zato to oni misle da smo jedno s njima ljube nas kao brau. E, kud e bolje, oe, od toga? Bolje je da nas smatraju Crvenim Hrvatima, pa da nas doekaju kao pravu brau, nego da nas dre za brau, a doekuju kao neprijatelja, kao to neki drugi ine, ne ula mi se rije? ta bi na to rekao vladika Rade, Gospodaru?

- Ono to sam ja rekao u ovim stihovima iz Balkanske carice: - Da je Srbin Bugarinu kao svome bratu reka: Evo moja Srbija je, a Bugarska tebi neka. A Hrvate, brate mili, tebi tvoje, meni moje. A spram tvoga dumanina, ka Hrvati Srbi tvoje! Ti obadva kad bi Srbu rekli: Srbe, daj nam ruku! S tobom emo podnositi dragovoljno svaku muku, - druge ptice bi pjevale od Olimpa pa do Drave, u naravi pobrkane bi sijale misle zdrave. Petar Vukoti i kralj Nikola Jednoga dana sieli su u odzakliji kralj Nikola i vojvoda Petar Vukoti. Kralj Nikola je itao novine. Poto je proitao jedan lanak, rei e kralj: - Vala, Petre, zaista ima pravo narod kad kae da novine mnogo lau. - Vaistinu, i mi se dobro svetimo-odvrati vojvoda Petar smijui se. Kralj Nikola i Ivo Vrana Jednoga dana poao kralj Nikola poslije ruka da se malo proeta pored dvora. Malo podalje opazi kako su perjanici uhvatili Iva Vranu i hoe da ga protjeraju iz varoi, a on se opire. Kralj podie ruku i na taj znak dotri odmah jedan perjanik, kojemu kralj naredi da mu dovedu Iva. Kad Ivo doe, upita ga kralj: - Jesi li to ruao, Ivo? Ivo mu odgovori: Gospodaru, samo jedan rua u Crnoj Gori, dvojica-trojica se oblizuju, a mi svi drugi gladujemo. Poslanik kralja Nikole T.O. je bio perjanik kojega je kralj poslao u Vasojevie da izvidi neku parnicu. Dalek je to put. Kako je bilo zimnje doba, zamrkne u jednoj kolibi kod jednoga siromaka. U jedno doba rei e perjanik: - Ima li to za veeru? - Nita osim varenih krtola, odgovori siromah. Perjanik se uutao, ali duboko u noi crijeva perjanikova stadoe protestirati. - Daj, kumim te Bogom, crkoh od gladi! I zaista je bio mnogo gladan, jer nijednu krtolu nije gulio ve onako s korom jeo. - Gospodine, rei e domain, zato ne gulite krtole? - Zato to je tako Gospodar naredio! Poslije, poto se perjanika malo zasitio, stao je da guli krtole. A domain e mu: - Gospodine, zato sad guli krtole? - Zbilja, odgovori perjanik, zaboravih ti kazati: poslije je Gospodar naredio da se jedu oguljene krtole. Srbijanski pukovnik na Cetinju Za doba vojvode Mirka, oca knjaza Nikole, doe stari penzionisani pukovnih iz Srbije, da prvi put obie Crnu Goru, koju je samo znao iz pjesama i istorije. Crnom Gorom vladao je tada knjaz Nikola. Sekretar mu je bio neki Iliji, sa kojim se pukovnik, im je doao na Cetinje upoznao. Molio da mu izradi audijenciju kod knjaza. Iliji mu saopti, da se knjaz nalazi privremeno na Rijeku Crnojevia, pa ako mu je volja moe ui kod njegova oca, vojvode Mirka, predsjednika Senata. Pukovnik pristade i sa Ilijiem poe kod Vojvode. im je uao, Vojvoda ga,

puei u dugi areni ibuk, doeka sa velike visine i s prezrenjem, iako je znao odakle je: - Okle si ti? - Ja iz Srbije, Gospodine Predsjednie. - A je su li vi dobro rodili eludi ove godine? I kako su vi prasad u umadiju podnijela, oe, ka ste vi od toga, lie ojstva i junatva, bogati, i imate da dosta kusate? - Ja nisam doao u ovu srpsku zemlju, koju sam eleo da vidim pre smrti, da se sa takvim pitanjima i porugama bavim, a najmanje sa ocem gospodara ove zemlje. - Vuci se otolen, poganski sine, ere bih ti, za nita, danas udario dvadeset ibuka po rtenci. Talijanski kui Isprosi Viktor Emanuel princezu crnogorsku Jelenu. Poslije doeka na Cetinju, doveo ga knjaz Nikola na Njegue, da mu pokae svoje rodno mjesto i roake. Skupili se Petrovii. Knjaz Nikola im predstavlja zeta i pita, po starom crnogorskom obiaju, bratstvenike: - Hoemo li mu dat evojku, zar, to velite? - Neka je sretno da Bog da, odgovaraju svi. - A to si se ti barjaktaru uutao, upita Kralj staroga alajbarjaktara Zeka Petrovia. - Obraza mi, gospodaru, gledam dobrosrenog zeta, neto je malen, premalen, ma poto je kui neka vodi evojku i neka mu je sreno!