Professional Documents
Culture Documents
dr Milo Markovi
SADRAJ
I POJAM MEUNARODNOG JAVNOG PRAVA................................................................6 1. Odreivanje termina.................................................................................................... .....6 2. Definisanje meunarodnog javnog prava ........................................................................7 3. Odnos unutranjeg i meunarodnog prava ................................................................. .....8
3.1. Dualistika teorija.........................................................................................................................8 3.2. Monistika teorija.........................................................................................................................9
4. Znaaj i funkcije meunarodnog javnog prava..............................................................10 II IZVORI MEUNARODNOG JAVNOG PRAVA......................................................... ...13 POJAM I VRSTE IZVORA...................................................................................................13 1. Meunarodno obiajno pravo.........................................................................................14 2. Opta pravna naela........................................................................................................16 3. Sudska praksa i doktrina.................................................................................................17 4. Suenje po pravdi........................................................................................................ ...18 5. Jednostrani pravni akti drava..................................................................................... ...19
5.1. Jednostrana izjava ......................................................................................................................19 5.2. Notifikacija ................................................................................................................................19 5.3. Protest ........................................................................................................................................20 5.4. Priznanje ....................................................................................................................................20 5.5. Estopel .......................................................................................................................................20
IV SUBJEKTI MEUNARODNOG PRAVA.......................................................................37 1. Meunarodna zajednica kao subjekt meunarodnog prava............................................38 2. Pojedinci kao subjekti meunarodnog prava..................................................................38
2. Dravne granice..............................................................................................................42
2.1. Vrste dravnih granica................................................................................................................43 2.1.1 Vetake granice.............................................................................................................. ....43 2.1.2. Prirodne granice.................................................................................................................43 2.2. Sticanje dravne teritorije...........................................................................................................44
3. Priznanje drave.............................................................................................................45
3.1. Vrste i oblici priznanja ...............................................................................................................46 3.2. Priznanje vlada ...........................................................................................................................47 3.3. Osnovna prava i obaveze drava ...............................................................................................48 3.4. Sukcesija drava.........................................................................................................................50
MEUNARODNE ORGANIZACIJE...................................................................................56 1. Geneza optih meunarodnih organizacija.....................................................................57 2. Drutvo naroda...............................................................................................................58 3. Organizacija Ujedinjenih nacija.....................................................................................59
3.1. Osnivanje Ujedinjenih nacija......................................................................................................59 3.2. lanstvo u Ujedinjenim nacijama...............................................................................................60 3.3. Organi Ujedinjenih nacija...........................................................................................................61 3.3.1. Generalna skuptina ..........................................................................................................61 3.3.2. Savet bezbednosti...............................................................................................................63 3.3.3. Ekonomski i socijalni savet................................................................................................64 3.3.4. Starateljski savet.................................................................................................................65 3.3.5. Sekretarijat UN...................................................................................................................66
V REAVANJE SPOROVA....................................................................................................80 1. Mirno reavanje meunarodnih sporova........................................................................80 2. Diplomatski naini reavanja sporova ...........................................................................80 3. Sudski nain reavanja sporova......................................................................................83 4. Arbitraa................................................................................. .......................................83 5. Meunarodni sudovi.......................................................................................................85 6. Meunarodni sud pravde................................................................................................86
6.1. Nadlenost Meunarodnog suda pravde.....................................................................................87 6.2. Postupci pred Meunarodnim sudom pravde......................................................................... ....88 6.3. Sporedni postupci.......................................................................................................................89
8. Multilateralna diplomatija............................................................................................111
8.1. Stalne misije..............................................................................................................................112 8.2. Funkcije stalne misije...............................................................................................................113 8.3. Misije drava nelanica............................................................................................................114 8.4. Sedite i status misije................................................................................................................116 8.5. Privilegije i imuniteti lanova misije........................................................................................116 8.6. Delegacije pri organima meunarodnih organizacija i na meunarodnim konferencijama.....117 8.7. Delegacije posmatraa pri organima meunarodnih organizacija i na konferencijama...........118
VII MEUNARODNO KRIVINO PRAVO ...................................................................120 1. Pojam i razvoj meunarodnog krivinog prava............................................................120 2. Meunarodni krivini sud.............................................................................................122 3
VIII MEUNARODNO RENO PRAVO.........................................................................125 1. Pojam, vrste i znaaj meunarodne reke......................................................................125 2. Vanplovidbeno korienje meunarodnih reka............................................................126 3. Reim plovidbe Dunavom............................................................................................127 4. Reim plovidbe Rajnom...............................................................................................128 IX PRAVO MORA................................................................................................................130 1. Unutranje morske vode.............................................................................................. .131
1.1. Nadlenosti obalne drave........................................................................................................131
4. Spoljni morski pojas.....................................................................................................136 5. Epikontinentalni pojas..................................................................................................136 6. Iskljuiva ekonomska zona...........................................................................................137 7. Otvoreno more..............................................................................................................139 8. Moreuzi........................................................................................................................140 9. Morski kanali................................................................................................................142 X MEUNARODNO PRAVO ZATITE IVOTNE SREDINE.....................................144 LITERATURA......................................................................................................................148
Bentham Jeremy, 1748-1832, engleski drutveni i politiki teoretiar, pristalica liberalnog ekonomskog koncepta A. Smita i D. Rikarda. 2 Stalni Meunarodni sud pravde u sluaju Lotus, 1927. 3 Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1979., strana 686. 4 Verdross, A.: Volkerrecht, Wien, 1964, s. Magaraevi, I.: Osnovi meunarodnog prava i meunarodnih odnosa, sv. I Novi Sad, 1974, s. 1.
i pri tom se sluili svojim pravom. U istoriji je poznat i termin meudravno pravo, koji je lansirala nemaka pravna kola. Njegov domet imao je smisla samo do osnivanja prvih meunarodnih organizacija, to jest do poetka XX veka, jer je podrazumevao izuavanje pravnih pravila koja reguliu samo drave kao subjekte meunarodnog prava. U novije vreme razvojem unipolarnog sveta i tenjom da se meunarodna zajednica predstavi kao poseban entitet, promoteri globalizacije predlau termin transnacionalno pravo. Pod njim podrazumevaju sve odnose, bez obzira na oblast u kojoj se realizuju, sa meunarodnim karakterom, odnosno koje u svom biu ukljuuju prelazak nacionalnih granica. Drugi alternativni termin ije se uvoenje predlae je termin supranacionalno pravo (supranational law). Osnovni smisao ovog termina je u tome da ukae na vii, superiorniji poloaj meunarodnog prava u odnosu na volju drava, ili, ak, pravo koje za adresate ima neposredno pojedince.
5
5 6
Krea M.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 26. Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 2007, str. 3.
budu rezultat ugovora ili pak obiaja. Partikularna pravila su najueg dejstva i obuhvataju pravila koja se donose i obavezuju dve ili vie drava. Delotvornost i efikasnost pravnih pravila meunarodnog prava dilema je stara koliko i samo meunarodno pravo. injenica je da meunarodna zajednica nema aparat dravne prinude koji bi obezbeivao primenu sankcija u sluaju povrede pravno obavezujueg ponaanja. Ipak, iza meunarodnog prava stoji dve ili vie suverenih drava i sa svojim aparatima izvrne, sudske i zakonodavne vlasti obezbeuju i proces donoenja, ali i primene pravnih pravila, pa i izvrenje sankcija, koje nije bezuslovno ni u unutranjem pravu. Svakako da sankcije u meunarodnom pravu imaju mnoge specifinosti u odnosu na one u unutranjem pravnom poretku, ali su evidentno prisutne i ispoljavaju se u politikom, ekonomskom ili oruanom obliku. Sudsku zatitu meunarodnog prava meunarodna zajednica ostvaruje putem neobavezne, fakultativne nadlenosti meunarodnih sudova koji su, kao uostalom i sudovi u dravama, samo pokuaj i nain obezbeenja nezavisne i objektivne primene prava. U praksi pravna stanovita meunarodnih sudova esto imaju obavezujue dejstvo i na pravosudni sistem drava. Navedene karakteristike direktno odreuju sadraj pojma meunarodnog prava kao sistema pravnih pravila koja reguliu osnivanje, pravni poloaj i odnose drava, meunarodnih organizacija i drugih subjekata meunarodnog prava, kao i pravni poloaj i odnose drugih jedinki od meunarodnog interesa.
prava za koja im to bude nareeno putem domae pravne norme, koja je za njih obavezna. U skladu sa nevedenim organi drave duni su da, u sluaju nesaglasnosti unutranjeg sa meunarodnim pravom, primenjuju unutardravne propise. S obzirom na teritorijalno vaenje unutranjeg prava, koje je omeeno nacionalnim dravnim granicama, otvoreno je pitanje prostornog vaenja meunarodnog prava. Izuzev teritorija koje su pod neposrednom meunarodnom jurisdikcijom, u skladu sa usvojenim principima dualistike teorije, meunarodno pravo nema drugi samostalni domen teritorijalne primene. Na podruiju suverene drave pravna pravila meunarodnog prava organi drave primenjuju samo ukoliko je inkorporirano u domae zakonodavstvo i predstavlja njen imperativ.
Barto, M.: Meunarodno javno pravo, Beograd, 1954. Schecher, L. : Deutsches Aussenstaatsrecht, Berlin, 1933, preneto iz Avramov, S., Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Slubeni glasnik, Beograd, 2008, str. 44. 9 Jankovi, B., Radivojevi, Z.: Meunarodno javno pravo, Ni, 2005. 10 Jessup, C. Ph.: Transnational Law, New-Haven, 1956.
7 8
prihvatila, kao conditio sine qua non meunarodne saradnje. Sa druge strane, svaka drava ima posebno ugovorno pravo, koje je rezultat ostvarivanja njihovih interesa, kako kroz bilateralnu, tako i viestranu saradnju. Odgovornost drave iz ugovora zakljuenog sa nekim drugim meunarodnopravnim subjektom proizilazi iz preuzete obaveze iz meunarodnog ugovora na osnovu pravila meunarodnog prava. Obaveze iz meunarodnog ugovora po organe drave i prave subjekete unutranjeg prava nastupaju posle propisane implementacije meunarodnog ugovora u unutranji pravni sistem. Pri tom, pojedini meunarodni ugovori mogu se neposredno primenjivati, dok je za druge potrebna unutranja dogradnja. Veina drava Evrope kroz odredbe svog pozitivnog prava stoji na principima monistike teorije sa primatom meunarodnog prava. Materija je, naravno, predmet ustavno-pravne regulative, ali najvii pravno-politiki akti drava, uprkos razlikama formalno-pravnog definisanja, sutinski sadre sline osnovne maksime. One se ispoljavaju kroz formulacije opta pravila meunarodnog prava i meunarodni ugovori deo su unutranjeg pravnog sistema ili ispravno ratifikovani ili potvreni meunarodni ugovori ili sporazumi e, posle njihovog objavljivanja, prevladati zakone, pod uslovom da svaki sporazum ili ugovor primenjuje druga strana. I Ustav Republike Srbije iz 2006. godine sadri slino reenje, pa su opteprihvaena pravila meunarodnog prava i potvreni meunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuju.... O primatu meunarodnog prava nad unutranjim govori i praksa meunarodnih sudova. Tako, opte je poznato da u sluaju da su pravila unutranjeg prava u suprotnosti sa meunarodnim obavezama drave, pa usled njihove primene nastupi teta za drugu dravu, lanicu meunarodne zajednice, postojae meunarodno-pravna odgovornost drave za pretrpljenu tetu. Iako se obaveznost presuda meunarodnih sudova odnosi uvek na konkretan sluaj i na odreene subjekte, pa ista nema snagu precendenta, savetodavno miljenje stalnog Suda meunarodne pravde opte je prihvaeno naelo meunarodnog prava da u odnosima izmeu sila, ugovornih strana, odredbe unutranjeg prava ne mogu imati prevagu nad ugovorom, ima daleko iri znaaj od miljenja suda u konkretnom predmetu. Takoe treba imati u vidu da meunarodni sud primenjuje meunarodno pravo, dok nacionalni sudovi propise unutranjeg prava, odnosno i meunarodnog prava, koji su na propisan nain postali deo dravnog prava.
11 12 13 14 15
12 13 14 15
10
zajednici, te je kao takav podloan promenama koje meunarodni odnosi diktiraju. Te promene intenzivirane su naroito uvoenjem multilateralizma poetkom XX veka. Primena nauno-tehnolokih dostignua u privredi, saobraaju, ali i drugim oblastima drutvenih aktivnosti, rezultirala je razvojem i specijalizacijom postojeih i stvaranjem i irenjem novih oblika meunarodnih odnosa. Na normativnom planu regulacija navedenih odnosa dovela je, naroito posle osnivanja Organizacije ujedinjenih nacija, do stvaranja novih grana meunarodnog javnog prava. Dakle, period posle Drugog svetskog rata odlikuje kodifikacija ugovornog, diplomatskog i konzularnog prava, saobraajnog (pomorskog, eleznikog, renog, potanskog, vazduhoplovnog), krivinog, administrativnog, medicinskog, humanitarnog, kosmikog... Do toga perioda klasino meunarodno pravo, koje je kao subjekte poznavalo iskljuivo drave, delilo se na meunarodno ratno i meunarodno mirnodopsko pravo. Dodue, i osnivanje OUN, kao univerzalne politike organizacije, inicirano je strahotama dva svetska rata i rastuim bezbednosnim rizicima i za cilj je imalo stvaranje meunarodnog pravnog mehanizma za ouvanje svetskog mira. Uostalom, to potvruje i sam uvod Povelje Organizacije ujedinjenih nacija Mi, narodi Ujedinjenih nacija reeni da spasemo budua pokolenja uasa rata, koji je dvaput u toku naeg ivota naneo oveanstvu neopisive patnje... Na taj nain rat je izopten iz meunarodnih odnosa, a u cilju obezbeenja mira konstruisan je sistem kolektivne bezbednosti. Sistem kolektivne bezbednosti utemeljen Poveljom predstavlja, u stvari, pokuaj da se ojaa i normativno zaokrui sistem ije su osnove postavljene u Drutvu naroda. Doprinos meunarodnog javnog prava u ouvanju mira i bezbednosti kroz regulisanje spornih meudravnih odnosa kroz utvrivanje pravnih pravila, ali i delatnost meunarodnih organizacija je, nema sumnje, veoma znaajan. Meunarodno mirnodopsko pravo je istovremeno bila alternativa ratovima, ali je posluilo i kao uspostavljanje principa jednakosti pravnih subjekata u meunarodnim odnosima. Uporedo sa izgradnjom sistema odnosa koji ne poiva na dominaciji jaeg, a emu je doprinela i ravnotea snaga dva suprotstavljena ideoloka, ekonomska i vojna bloka u vreme trajanja Hladnog rata, veliki broj drava stekao je nezavisnost od kolonijalne uprave dojueranjih drava kolonizatora. Stvaranjem novih, nezavisnih i suverenih drava menjali su se i meunarodni odnosi, a sa njima ubrzano se humanizuje meunarodno pravo formulisanjem pravnih pravila i standarda o pravima i slobodama pojedinaca i kolektiviteta. Doneta je serija obavezujuih pravnih akata koji ureuju kako opta prava i slobode pojedinaca, tako i poloaj pojedinih kategorija lica. Proces sistematizacije, sakupljanja i sreivanja prevashodno obiajnih pravnih pravila, koji je zapoet u okvirima meunarodnog prava krajem XIX veka, nastavljen je u okviru Drutva naroda, da bi puni zamah doiveo kroz delatnost organizacije Ujedinjenih nacija. Istorija meunarodnog prava belei prvu kodifikaciju na Bekom kongresu, koji je odran 1815. godine i tom prilikom je doneta Deklaracija protiv trgovine crncima. Zavrnim aktom utvrena naela o slobodi plovidbe na meunarodnim rekama, vajcarska proglaena za stalno neutralnu dravu, a u domenu diplomatskog prava, odnosno diplomatskog prezeansa, donet Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika. Pariski kongres odran 1856. godine izvrio je kodifikaciju pravila meunarodnog pomorskog prava, a 1864. godine u enevi je doneta Konvencija o sudbini ranjenika i bolesnika u suvozemnom ratu, koje su revidirane 1906, 1929. i 1949. godine. Za najpotpuniju
16 17
16 17
Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 44. Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 45 .
11
kodifikaciju u takozvanoj prvoj fazi razvoja meunarodnog prava slovi kodifikacija pravila iz oblasti meunarodnog ratnog prava usvojena na Hakim konvencijama 1899. i 1907. godine. Dalja kodifikacija takoe se odvijala u domenu pojedinih oblasti meunarodnog prava, a ne kao opta, koja bi podrazumevala celovitu i sveobuhvatnu sistematizaciju pravila meunarodnog javnog prava. Inae kodifikaciju koja proizvodi javne meunarodne uinke vre drave kao nosioci meunarodnog pravnog subjektiviteta i ona predstavlja zvaninu kodifikaciju. Iako se pod pojmom kodifikacije, prima facie, misli na proces uvoenja nepisanih pravila u sistem ugovornih, dakle, pisanih pravila, proces kodifikacije moe da obuhvati i ostale izvore meunarodnog prava, poput pravila sadranih u pojedinim ugovorima, opta naela prava, pa i pravila utvrena jednostranim pravnim aktima drava od znaaja za meunarodni javni poredak. Posle osnivanja Ujedinjenih nacija, Poveljom je zadatak kodifikacije poveren Generalnoj skuptini, koja je radi realizacije cilja usvojenog lanom 13. Povelje, taj zadatak poverila posebnoj Komisiji UN za meunarodno pravo. Predloge najpoznatijih meunarodnih kodifikovanih akata poput: Konvencije o pravu mora iz 1958, Konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961, Konvencije o konzularnim odnosima iz 1963, Konvencije o specijalnim misijama iz 1969, Konvencije o ugovornom pravu iz 1969, Konvencije o sukcesiji drava u odnosu na meunarodne ugovore iz 1978. godine i niz drugih. Pitanje kodifikacije meunarodnog trgovinskog prava povereno je posebnoj Komisiji UN za meunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL), a znaajan doprinos na planu unapreenja saradnje dale su i druge specijalizovane ogranizacije i tela OUN, poput Konferencije UN o trgovini i razvoju, Ekonomske komisije UN...
19
18
18
Po stanovitu jednog broja pravnih pisaca, meu kojima je i prof. R. Etinski, u istorijskom razvoju meunarodnog prava razlikuju se dve epohe. Prva zapoinje antikim civilizacijama i traje do kraja Prvog svetskog rata, kada zapoinje druga epoha, koja traje i danas. 19 Pored zvanine, u teoriji su poznate jo i doktrinarna kodifikacija, koju vre naunici i poluzvanina kodifikacija koju vre pojedine profesionalne organizacije, poput Instituta za meunarodno pravo, Svetsko udruenje za meunarodno pravo i Ameriko udruenje za meunarodno pravo.
12
Drutvena injenica ili odnos je stvarni uzrok nastanka prava, kao drutvene pojave. Dakle, u najirem smislu to bi bilo materijalno odreenje izvora prava, relativno nezavisno od vladajuih doktrinarnih uenja u raznim epohama, koje su izvor prava traili u prirodi, ljudskom razumu klasnoj borbi, tj. materijalnoj proizvodnji, potrebi zatite drutvenih interesa, drutvenom ugovoru... Na navedeni nain materijalne izvore prava definie unutranje pravo i opta teorija prava. Za razliku od njih materijalne izvore meunarodnog javnog prava odlikuje niz specifinosti. Tako je sila kao sankcija samo relativno prisutna u meunarodnom pravu i zavisi direktno od stvarnih meunarodnih odnosa i ravnotee snaga, koje takoe diktiraju i pravna pravila. Otuda su materijalni izvor meunarodnog javnog prava drutveni odnosi koje odlikuje sukob politikih, dravnih, ekonomskih, geopolitikih ili nekih drugih interesa od znaaja za funkcionisanje i opstanak meunarodne zajednice, te ih je neophodno regulisati i usmeravati pravnim normama meunarodnog karaktera. Upravo formalni izvor meunarodnog javnog prava je normativni izraz, odnosno konstatacija materijalno (drutvenim uslovima i meunarodnim odnosima) determinisane postojee norme. Na navedeni nain nastaju opti pravni akti meunarodnog prava, koji sadre opte pravne norme koje reguliu drutvene odnose u meunarodnoj zajednici. Formalne izvore u meunarodnom poretku stvaraju samo subjekti meunarodnog prava po strogo utvrenoj proceduri. Proces usvajanja meunarodnih akata odlikuje demokratinost postupka i jednak procesnopravni poloaj subjekata meunarodnog prava, ime se, formalno, neutraliu negativni uticaji monih subjekata meunarodne zajednice. Savremena meunarodnopravna doktrina i praksa imaju relativno jedinstven stav po pitanju hijerarhije formalnih izvora meunarodnog prava. U sutini, prihvaena je klasifikacija koju je utvrdio Statut Meunarodnog suda pravde, odredbama lana 38. koji glasi: 1. Sud, ija je dunost da svoje odluke u sporovima koji su izneti pred njega donosi saglasno meunarodnom pravu, primenjuje: a) meunarodne konvencije, bilo opte, bilo posebne, koje predstavljaju pravila izriito priznata od strane drava u sporu; b) meunarodni obiaj, kao dokaz opte prakse koja je prihvaena kao pravo; c) opta pravna naela koja priznaju prosveeni narodi; d) u granicama odredbe lana 59. sudske odluke i uenja najpozvanijih strunjaka meunarodnog javnog prava razliitih naroda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. 2. Ova odredba ne ograniava pravo Suda da jedan spor reava ex aequo et bono, ako parnine stranke na to pristanu.
13
Saglasno citiranoj odredbi kao glavni izvori meunarodnog prava utvreni su meunarodni ugovori, meunarodna obiajna pravila i opta pravna naela, dok se u pomone formalne izvore ubrajaju sudske odluke i uenja najpoznatijih strunjaka za meunarodno pravo. Redosled primene glavnih formalnih izvora meunarodnog prava sainjen je shodno njihovoj utvrenoj vanosti, to znai da sudovi najpre primenjuju meunarodne ugovore, ukoliko isti postoje i mogu da se primene. U sluaju da ugovora nema, primenjuju se obiajna pravna pravila i, na kraju, opta pravna naela. Pomoni izvori prava predstavljaju mehanizme za utvrivanje znaenja pravnih pravila. Uloga i zadatak meunarodnih sudova identian je ulozi i zadatku sudova u unutranjem pravnom sistemu. Sudovi, naime, utvruju injenino stanje u svakom konkretnom sluaju, te na isto primenjuju opte pravne norme donosei odluke sa obavezujuom pravnom snagom za stranke u sporu. Sudske odluke u navedenom kontekstu doprinose jasnoi tumaenja meunarodnopravnih pojmova i instituta, te na taj nain uvruju meunarodni poredak. Meunarodna jurisprudencija pokazuje da u hijerarhiji pomonih formalnih izvora meunarodnog prava sudska praksa ima daleko vei znaaj nego doktrinarni stavovi najpozvanijih pravnih teoretiara. Izvor meunarodnog prava predstavljaju i pravno obavezujue odluke meunarodnih organizacija, dok je znaaj pravno neobavezujuih odluka organizacija srazmerno manji. Shvatanja teoretiara u pogledu pravne obavezanosti jednostranih akata drava su podeljena. Retki su oni koji ih svrstavaju u meunarodne izvore, jer su izraz jednostrane volje drave to je suprotno izvorima meunarodnog prava kao izrazu saglasnosti volja dva ili vie subjekata meunarodnog prava. Meunarodno pravno dejstvo u odreenim situacijama, meutim, jednostranim pravnim aktima se ne moe osporiti.
20
14
meunarodnog prava dobila epitet opta ona moraju da budu prihvaena od veine lanica meunarodne zajednice kroz jednoobrazno i sukcesivno ponavljanje istog spoljnjeg akta u odreenim meunarodnim okolnostima. Pri tom, optost ili univerzalnost ne zahteva uniformno prihvatanje pravila od apsolutno svih subjekata, ve od pretenog broja u kontinuiranom periodu. Naravno, pri tom treba imati u vidu prostorno vaenje meunarodnog obiajnog prava i podelu obiaja po ovom kriterijumu. Sa aspekta vaenja obiajnih pravnih pravila, razlikuju se opti ili univerzalni obiaji i partikularni meunarodni obiaji. Dok univerzalni meunarodni obiaji imaju globalni domen primene i vae za celu meunarodnu zajednicu, partikularni obiaji se dele na regionalne i lokalne. Regionalno meunarodno obiajno pravo vezano je samo za praksu ogranienog broja drava koje imaju za cilj ostvarivanje odreenih zajednikih interesa i, po pravilu, za odreeni geografski region. Za razliku od regionalnog lokalna obiajna pravila primenjuju se u odnosima izmeu dve drave. I pojam opte prakse, shodno navedenoj podeli meunarodnih obiaja, treba primeniti u odnosu na odgovarajui broj subjekata u zavisnosti da li se radi o univerzalnim, regionalnim ili lokalnim obiajnim pravilima. Znaaj i vanost meunarodnih obiajnih pravila upravo je srazmerna broju subjekata primene, a u procesnom smislu pretpostavka je da Meunarodni sud pravde univerzalne meunarodne obiaje poznaje, dok strane u postupku partikularne obiaje na koje se pozivaju moraju i da dokazuju. Meunarodni obiaji moraju da imaju jednoobraznost, kontinuitet i uestalost primene. I dok su jednoobraznost i kontinuitet primene prakse meunarodnih obiaja nesporni za njihovu primenu, uestalost ponavljanja obiaja direktno je uslovljena uestalou meunarodnih odnosa iz kojih proizilaze. Vreme stvaranja meunarodnog obiajnog pravila takoe je promenljiva kategorija uslovljena uestalou meunarodnih odnosa. Nekada je za stvaranje obiajnog pravila trebalo da proe desetine, pa i stotine godina primene opte prakse, ali je poveanom uestalou konkretnih savremenih oblika meunarodnih odnosa taj rok viestruko skraen. Tako je za prihvat i primenu meunarodnih pravila o ustanovljenju stalnih misija pri Ujedinjenim nacijama ili o epikontinentalnom pojasu bilo potrebno svega desetak godina, a teorija i praksa pokazuju da je za formiranje pojedinih obiaja potrebno i svega nekoliko dana. Nije, meutim, svako ustaljeno i kontinuirano ponaanje meunarodnih subjekata meunarodno obiajno pravilo. Da bi opta praksa postala meunarodni obiaj potrebna je, pored materijalnih pretpostavki, i svest o pravnoj obaveznosti na odgovarajue ponaanje. I upravo taj subjektivni elemenat tvori razliku izmeu prostog obiaja i pravila kurtoazije, sa jedne strane, i obiajnog pravnog pravila, sa druge. Primera radi pravilo o pozdravljanju brodova na otvorenom moru je prost obiaj, dok je pruanje privilegije stranom diplomatskom predstavniku da lovi u odreenom regionu kurtoazno pravilo. Naravno, i kurtoazno pravilo, a i prost obiaj mogu vremenom da prerastu u obiajno pravno pravilo, kao to je to bio sluaj sa davanjem sudskog imuniteta stranim diplomatskim predstavnicima.
21 22
21
U jurisprudenciji Stalnog suda meunarodne pravde i Meunarodnog suda pravde formulacije koje se odnose na kvalifikaciju ovog pojma su, pored ostalih i jednoobrazna meunarodna praksa, na praksu gotovo univerzalnu, na kontinuiranu praksu na konstantnu tradiciju, konstante, stalna praksa... 22 Tako je lansiranjem prvog vetakog satelita u kosmos od strane Sovjetskog Saveza 1957. godine nastalo obiajno pravilo o slobodi kosmosa. Tada je, naime, SSSR lansirao prvi satalit koji je nekoliko desetina puta obleteo zemlju kreui se iznad teritorije i nadvazdunog prostora niza zamalja, a da nijedna od njih nije zbog toga ina uloila protest. Prihvatajui navedenu praksu drave su preko rezolucije koju je donela Generalna skuptina UN legalizovali obiajno pravilo o slobodi kosmosa, a kosmiki prostor je preutno dobio status dobra od opteg interesa (res communis omnium). S obzirom na izuzetno kratko vreme trajanja nastanka ovog obiaja isti je u teoriji meunarodnog prava dobio naziv instant ili momentalni meunarodni obiaj, za razliku od tradicionalnih obiajnih pravila.
15
Inae, pravna svest nije pretpostavljeni elemenat obiajnog pravila, ve je dunost drava i meunarodnih organizacija kao subjekata meunarodnog prava da je kroz svoju praksu na jasan, vidljiv i kontinuiran nain promoviu. Ve iz jezike formulacije Statuta Meunarodnog suda da se meunarodni obiaj odreuje kao dokaz opte prakse prihvaene kao pravo proizilazi vremenska komponenta stvaranja obiajnog pravila diktirana stvaranjem opte praksa ponaanja. Meunarodni odnosi iniciraju navedenu praksu, a od znaaja i uestalosti ponavljanja meunarodnih odnosa zavisi i proces ujednaavanja prakse i stvaranja pravne svesti o obaveznosti ponaanja odnosno stvaranja obiajnog pravnog pravila. Meunarodni ugovor ili drugi akt je esto instrument pravnog ujednaavanja istorodne, a moe da bude i faktor ujednaavanja i raznolike meunarodne prakse. Ista dejstva, po principu argumentum e contrario, moe da ima i sudska odluka, jer meunarodno pravo nije prihvatilo precedentno svojstvo sudskih odluka, te iste obavezujue deluju samo prema stranama u konkretnom spornom sluaju. Univerzalno obiajno pravilo je izraz volje meunarodne zajednice, koja se izraava uglavnom preutnim pristankom veine drava. Ali, prihvat obiajnog pravila moe biti u suprotnosti sa interesima nekih drava, pa je njihovo legitimno pravo da prekinu proces formiranja pravila obezbeenjem adekvatnog broja drava koje su protiv istog. Pored kolektivnog akt protivljenja moe biti individualni izraz dat kroz protest, pokretanje sudskog ili arbitranog postupka, protiv jedne ili vie drava zbog sporne prakse, glasanja protiv u organima meunarodnih organizacija. Proces gaenja i prestanka meunarodnog pravnog pravila suprotan je njegovom nastanku. Tako nestankom jednog od dva elementa nuna za pojavu obiajnog pravila gasi se ovo pravilo. Ako nestane pravnog uverenja o obaveznosti pravila, pravno pravilo pretvara se u puki obiaj. Prestankom odgovarajue prakse nestaje svako pravilo.
23 24
23
Iako je Stalni sud meunarodne pravde u sluaju Lotus (iz 1927) svojom presudom prihvatio tursku jurisdikciju nad francuskim brodom za akte uinjene na otvorenom moru, kasnija meunarodna praksa prihvatila je suprotan pravni rezon i putem priznavanja iskljuive jurisdikcije drave iju zastavu brod vije za akte uinjene na otvorenom moru izgradila meunarodno obiajno pravilo. 24 Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 2007, str. 14. 25 Degan, V. .: Meunarodno pravo, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2006, str. 74. Sline stavove ima i Verdross, A.: Forbidden Treaties in International Law, AJIL, 1937. No. 4, str. 571577.
16
apstraktne norme, izvedene iz niza pravila koja se primenjuju u unutranjim porecima drava, koje ulaze u sastav meunarodne zajednice. Shvatanje koje u naoj pravnoj teoriji dominira ini nam se prihvatljivije, jer odvaja opta pravna naela i naela meunarodnog prava. Naime, naela meunarodnog prava treba da budu rezultat volje meunarodne zajednice koja se izraava kroz ugovorno ili, pak, obiajno pravo. A, oba ova izvora imaju primat u primeni prilikom reavanja sporova od strane Meunarodnog suda pravde u odnosu na opta pravna naela. Nadalje, svrha primene optih pravnih naela iz unutranjeg pravnog sistema (in foro domestico) je u popunjavanju pravnih praznina, kojih je meunarodno pravo, ali i praksa, u momentu donoenja Statuta Meunarodnog suda pravde bilo prepuna, s obzirom da se radi o savremenoj pravnoj grani sa veoma kratkom tradicijom. Prilikom primene optih pravnih naela Meunarodni sud pravde e, od strane u sporu koja je njihovu primenu traila, zahtevati da taj pravni princip vai kao opte pravno naelo u pretenom broju drava koje pripadaju razliitim pravnim sistemima (evropskom ili kontinentalnom, muslimanskom, anglosaksonskom). Upravo na naj nain se tumai i sintagma priznata od civilizovanih naroda iz lana 38. stav 1. taka c. Statuta Meunarodnog suda pravde, to potvruje da se pod optim pravnim naelima podrazumevaju pravila koja odraavaju osnovne pojmove prava i pravde koje mora imati i potovati svaki pravni sistem bez obzira na drutveno-istorijsku samosvojnost, kulturnu tradiciju i religijsko opredeljenje. U opta pravna naela ugraene su univerzalne drutvene i pravne vrednosti i principi, koji su sadrani u svim pravnim sistemima u svetu. Sa druge strane, naela meunarodnog prava nastala su kao izraz zajednike volje meunarodne zajednice i predstavljaju normativni izraz interesa koji se ispoljavaju kroz meunarodne odnose. Ona neposredno proizilaze iz meunarodnog obiajnog ili ugovornog prava, a posredno izvor uglavnom nalaze u unutranjim pravnim sistemima, i svoju verifikaciju ostvaruju kroz praksu i presude meunarodnih sudova. Kao naela meunarodnog prava egzistiraju, primera radi, naelo ravnopravnosti drava, naelo mirnog reavanja sporova...
26
26 27
Avramov, S., Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Slubeni glasnik, Beograd, 2008, str. 64. lan 38. stav 1. taka d. Statuta Meunarodnog suda pravde.
17
sudskih odluka, kao izvora prava, je znaajno vei nego u evropskom pravu. Osnovni razlog za to lei u injenici da Sud esto presuuje na osnovu neodreenih obiajnih pravnih pravila, pa zauzimanje stava u tumaenju obiaja predstavlja putokaz za budue sluajeve. Drugaije postupanje istog Suda u novim sluajevima bilo bi dokaz pravne nedoslednosti, to ne odgovara autoritetu ustanove ni sudija. Eventualno nepozivanje na pozvanu sudsku praksu Meunarodnog suda pravde od strane drugih sudova ili arbitraa bilo bi izraz nepotovanja vodee meunarodne pravosudne instance, ali i postupak koji doprinosi izgraivanju nekonzistentne meunarodne jurisprudencije. Poveanjem broja meunarodnih sudskih instanci stanje nalae potrebu izgradnje institucionalnih veza izmeu meunarodnih sudova koja bi omoguila koherentnu i jednoobraznu primenu meunarodnog prava. Razumno je oekivati da bi u tom sistemu centralno mesto pripalo Meunarodnom sudu pravde. Uloga teorije u tumaenju pravnih propisa kao izvora meunarodnog prava daleko je manja nego sudske prakse. Dodue, doktrinarni stavovi istaknutih pravnika u vreme neizgraenog sistema meunarodnog prava i siromane sudske prakse u ranijem periodu bili su autoritativan izvor izgradnje i tumaenja pravnih pravila. Danas se doprinos teorije ispoljava kroz doktrinarnu sistematizaciju i tumaenje novih pravnih pravila pozitivnog meunarodnog prava, ali i na uticaj na institucije koje rade na izradi nacrta konvencija, kakve su Institut za meunarodno pravo ili, pak, Komisija za meunarodno pravo Ujedinjenih nacija.
28
4. SUENJE PO PRAVDI
Naelno, sporove, koji su pred njim pokrenuti, meunarodni sud reava saglasno meunarodnom pravu. Ipak, Statut Meunarodnog suda pravde predvia i da ta odredba ne prejudicira pravo Suda da jedan spor reava ex aequo et bono, ako stranke na to pristanu. Premda je suenje po pravdi i pravinosti u Statutu stavljeno u kontekst izvora po svojoj prirodi pravinost ne moe biti formalni izvor meunarodnog prava. Pravinost se kao pojam definie kao siguran i spontan oseaj pravednog i nepravednog, naroito kada se sagledava kroz presuivanje nekog konkretnog i posebnog sluaja. Pravda i pravinost se, dakle, ne smeju zanemariti u postupku primene pravnih pravila na pojedinane sluajeve, a slue i kao osnova za nastanak pravnih pravila. U drutvenom i filozofskom kontekstu naelo pravinosti, kao put do pravde, svoju osnovu gradi na moralnim drutvenim naelima. Ili, kako ree profesor Krea, pravo bez pravinosti je lieno svoje krajnje, idealne funkcije, tako da bi se moglo rei da je pravinost metafizika sutina prava kao realnog fenomena. U postupku primene meunarodnog prava o pravinosti se raspravlja infra legem, praeter legem i contra legem. Pravinost infra legem odlikuje svaku primenu prava od strane suda, kako unutar dravnog teritorija, tako i u okvirima meunarodne zajednice, kada primenjuje meunarodno pravo. Naelo pravinosti obavezuje sudiju i bez zahteva stranaka, a posebno je ispoljeno kroz domen slobode diskrecionog odluivanja (pri proceni tete, kod odmeravanja visine tete, kod ocene dokaza, kod raspodele trokova postupka...). Prilikom primene naela pravinosti sud je ogranien imperativnim propisima koje mora dosledno da primenjuje. Odluivanje po pravinosti praeter legem vezano je za one sluajeve u meunarodnom pravu koji nisu obuhvaeni pravom, ve postoje pravne praznine. U tim situacijama
29 30
28 29 30
Jenninngs, R.: The International Court of Justice after Fifty Years, AJIL, 1995, Vo. 89, str. 493505. lan 38. stav 2. Statuta Meunarodnog suda pravde. Lalande, A.: Vocabulaire technique et crtique de la philosophie, 9e edition, Paris, 1962, p. 293.
18
odgovornost i ovlaenja sudija su posebno naglaena, ali i poverenje stranaka u njihove strune kompetencije i moralne vrednosti u primeni naela pravinosti, s obzirom da nedostaju primenjive pravne norme pozitivnog prava. Primena naela pravinosti contra legem najee se vezuje sa posebno ovlaenje koje su stranke dale sudu da njihov spor rei ex aequo et bono, dakle, u skladu sa stavom 2. lana 38. Statuta Meunarodnog suda pravde. I pored toga to su stranke dale nedvosmislen pristanak da sud spor reava po naelima pravinosti, sud ni tada ne smije initi nita to ne smiju niti stranke pri sklapanju ugovora. Presuda ne smije prekoraiti niti jedno imperativno pravilo opega meunarodnog prava (ius cogens), jer bi to i ugovor inilo nitavim.
31
5.2. NOTIFIKACIJA
Notifikacija je jednostrani pravni akt kojim drava slubeno obavetava drugu dravu ili druge meunarodne subjekte o injenicama ili dogaajima od znaaja za odvijanje meunarodnih odnosa. Notifikacije se dele na obavezne i dobrovoljne. Neobavezne
31 32 Degan, V. .: Meunarodno pravo, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2006, str. 66. Na osnovu odredbe lana 5. Konvencije o ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenog mora iz 1958. godine, obalna drava moe donositi jednostrane, odgovarajue mere, u cilju ouvanja morskog bogatstva, u bilo kom prostoru otvorenog mora, uz njezino teritorijalno more, ukoliko pregovori sa zainteresovanim dravama ne dovedu do sporazuma, u roku od est meseci. Jednostrani akt drave u navedenom sluaju nije donet samo u interesu te drave, ve i meunarodne zajednice u celini.
19
notifikacije su pravilo i u praksi su najee notifikacije promene efa drave, imenovanja ministra inostranih poslova, oblika dravnog ureenja i vlade... Drave i drugi meunarodni subjekti ne mogu se smatrati obaveznim da postupaju na odreen nain ili da potuju odreena prava u meunarodnim odnosima ukoliko nisu obavetene o injenicama koje bi ih obavezivale na to. Obavezne notifikacije su retke u meunarodnopravnoj praksi i proizilaze iz obavezujuih meunarodnih pravila.
33
5.3. PROTEST
Protest je jednostrano javno obavetenje kojim drava osporava punovanost jednog izvrenog ili nameravanog pravnog akta, postupka, zahteva ili dranja. Moe da se izrazi pismenim putem, usmeno ili konkludentnim radnjama, a meunarodnopravnu validnost dobija kada se saopti preko diplomatskih predstavnika. Uobiajeno je da se protest podnosi odmah ili u razumnom roku po saznanju za sporni akt. U sluaju izostanka protesta smatralo bi se da se drava saglaava sa novonastalim stanjem i da se odrie svojih prava. Otuda je protest nain da se zaustavi promena odreene pravne situacije ili, recimo, proces stvaranja obiajnog pravnog pravila i njegovog dejstva prema dravi koja protestuje.
5.4. PRIZNANJE
Priznanje je jednostrani akt kojim drava ili neki drugi meunarodni subjekt prihvata neku novu pravnu situaciju. Najee se ispoljava kao prizanje drave, vlade ili granice, prihvatanje statusa ustanika, a izraava se pismenim putem i konkludentnim radnjama, a ree preutno. Iako je priznanje individualni pravni in drave ono moe biti dato i kolektivno (kroz zakljueni viestrani ugovor ili odlukom na meunarodnoj konferenciji). Priznanje je po pravilu neopoziv in, iako su u istoriji meunarodnog prava poznati sluajevi i uslovnog priznanja.
34
5.5. ESTOPEL
Estopel je institut preuzet iz anglosaksonskog prava i predstavlja potvrdu potovanja naela doslednosti u meunarodnim odnosima. Drava koja je u odreenom meunarodnom odnosu izrazila svoj jasan i nedvosmislen stav koji je proizveo pozitivne posledice po nju samu, a tetne za neku treu zemlju treba da bude dosledna u pridravanju datog stava. U sluaju promene svog stava suprotna drava moe da sprei po nju tetne posledice promene stava putem estopela.
35
33
Tako se odredbom lana 84. Hake konvencije o mirnom reavanju meunarodnih sporova predvia notifikacija neutralnim silama o otpoinjanju neprijateljstava na osnovu lana 2. Hake konvencije od 1907. 34 Srbija je Berlinskim ugovorom iz 1878. godine stekla nezavisnost pod uslovom da garantuje ravnopravnost svih graana bez obzira na religijsku opredeljenost. 35 Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 2007, str. 22.
20
Najbrojniji i, svakako, jedan od najznaajnijih izvora meunarodnog prava, koji i u proceduralnom smislu omoguava autonomiju volje meunarodnih subjekata predstavlja meunarodni ugovor. Preko ugovora se na transparentan nain promovie i regulie i meunarodna saradnja koja se, generalno, odvija na principima koji vae i u unutranjem pravu. Ipak, specifinosti meunarodnih ugovora, subjekti zakljuivanja, ratifikacija, nain primene i najvei broj drugih pitanja koja su kroz neujednaenu primenu izazivala nedoumice, razreena su kroz kodifikaciju ugovornog prava i donoenjem Konvencije o ugovornom pravu usvojene u Beu 1969. godine. Konvencija o ugovornom pravu odnosi se samo na ugovore koji zakljuuju drave kao subjekti meunarodnog prava pro futuro, a da pri tom ni sva pitanja, poput klauzule najpovlaenije nacije, nisu istom regulisana. Meusobna ugovorna saradnja drava i meunarodnih organizacija regulisana je posebnom Konvencijom o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili meunarodnih organizacija usvojenoj na konferenciji koju su sazvale UN u Beu 1986. godine. Meunarodni ugovor predstavlja pravni akt, proizvod saglasnosti volja dvaju ili vie subjekata meunarodnog prava, izraene preko nadlenih organa u cilju stvaranja recipronih prava i obaveza. Slinu definiciju meunarodnog ugovora sadri i Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine. U meunarodnoj praksi je uobiajena pisana, pa ak i sveana forma u kojoj se ugovori zakljuuju. Meutim, stav i meunarodne teorije, a takoe i prakse, je da meunarodni ugovori proizvode pravne posledice i ako su zakljueni i u usmenoj formi, pa ak i preutno, to govori da se odredbe Konvencije o obaveznoj pismenoj formi ne tumae i primenjuju stricto sensu. U prilog tome govori i presuda Stalnog suda meunarodne pravde u sporu izmeu Norveke i Danske po pitanju Istonog Grenlanda. Da bi meunarodni ugovor proizvodio pravne posledice on mora biti u skladu sa ius cogens normama meunarodnog prava, a njegov predmet pravno dopustiv. Imperativnim pravilima meunarodna zajednica titi svoje osnovne interese, te ona deluju u interesu svih. Otuda ugovori koji su zakljueni suprotno ius cogens normama apsolutno su nitavi. Ugovor se smatra pravno nedopustivim ukoliko postoji materijalna, odnosno fizika nemogunost njegovog izvrenja.
36 37 38 39
Avramov, S., Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Slubeni glasnik, Beograd, 2008, str. 57. U lanu 2. stav 1. a) stoji da je ugovor meunarodni sporazum koji je u pismenom obliku sklopljen izmeu drava i ureen meunarodnim pravom, bilo da je sadran u jedinstvenoj ispravi ili u dvema ili u vie povezanih isprava i bez obzira na njegov poseban naziv. 38 U navedenom sporu Stalni sud meunarodne pravde je zauzeo stav da je izjava ministra spoljnih poslova data u ime svoje vlade kao odgovor na zahtev diplomatskih predstavnika strane sile, po pitanjima koje spadaju u delokrug njegovog rada, je obavezna za zemlju kojoj pripada ministar. 39 Meunarodni ugovor o iskoriavanju svemira za koji trenutno ne postoje tehnike mogunosti realizacije
36 37
21
Slobodno izraena i izriita saglasnost meunarodnopravnog subjekta uslov je punovanosti ugovora. Ugovori kod kojih izraena volja stranaka ne odgovara njihovoj stvarnoj volji mogu da budu uzrok apsolutne ili relativne nitavosti tih ugovora. Mane volje koje su razlog apsolutne nitavosti ugovora su prinuda izvrena nad ovlaenim predstavnikom drave ili prinuda izvrena nad samom dravom ugovornicom. Mane volje koje mogu da budu uzrok relativne nitavosti ugovora su zabluda, prevara i korupcija predstavnika drave i one mogu da budu razlog nitavosti samo ako se oteena strana na nju pozove. U navedenim sluajevima primenjuje se analogija iz unutranjeg prava, ali ista mora da uvai specifinosti grane prava u kojoj se primenjuje.
22
1.1. NAZIV
U meunarodnopravnom optenju uobiajen i najei naziv za sporazume subjekata je meunarodni ugovor. On se upotrebljava kada su predmet sporazuma trgovinski poslovi i kada se radi o osnivakom aktu meunarodnih organizacija. Termin konvencija upotrebljava se kao oznaka meunarodnih akata kojima se stvaraju meunarodna pravna pravila opteg karaktera (Beka konvencija o diplomatskim odnosima, Beka konvencija o konzularnim odnosima, Konvencija o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih nacija i specijalizovanih ustanova...). Izraz pakt treba da naglasi sveani karakter meunarodnog sporazuma, koji uz to ima i izraenu politiku dimenziju (Pakt Drutva naroda, BrijanKelogov Pakt...). U istom smislu koristi se i izraz povelja. Meunarodni ugovori koji za predmet imaju regulisanje odnosa ekonomskog, tehnikog, finansijskog, humanitarnog, pa i vojnog karaktera nazivaju se meunarodnom saobraaju sporazumima. Naziv deklaracija se koristi kada se govori o jednostranom pravnom aktu, ali i o ugovoru u kom se izlau zajednika politika shvatanja, pa ak i pravna naela. Termin protokol se koristi za meunarodne sporazume kojim se menjaju ili dopunjuju meunarodni ugovori, te se upotrebljava kao dopunski ugovor. U meunarodnoj komunikaciji termin kompromis koristi se za one sporazume koji kao nain reavanja eventualnih sporova predviaju arbitrau. Meunarodni sporazum kojim se neko aktuelno pitanje reava sporazumom koji ima prelazni, odnosno privemeni karakter, naziva se modus vivendi. Sporazumi koje zakljuuje Sveta stolica sa treim dravama, a koje za predmet imaju regulisanje statusnog poloaja Katolike crkve nazivaju se konkordati. Pored navedenih sinonima, koji kao to je reeno, imaju svoju primenu u specifinim meunarodnim odnosima koje reguliu, u meunarodnom saobraaju se koriste jo i termini kartel, finalni akt, generalni akt, pactum de contrahendo...
23
dopuna, stavljanje rezervi, prestanak vaenja ugovora, broj primeraka ugovora, nain reavanja sporova... Zavrne odredbe sadre vreme i mesto zakljuenja ugovora, i potpise ovlaenih predstavnika strana ugovornica. Uobiajeno je da tekst meunarodnog ugovora bude sadran u jednom dokumentu, premda praksa poznaje i sluajeve da ugovor bude sadran u vie dokumenata. Pored standardnog u praksi se pojavljuju i ugovori u uproenoj formi poput razmene nota, memoranduma o saglasnosti. Elemenat standardne forme meunarodnih ugovora u vreme kada se meunarodno pravo konstituisalo kao grana prava i kada je uticaj religije na dravu bio daleko vei, je takozvani istorijski deo ili invokacija. Invokacija je kroz prizivanje na boanstva obavezivala ugovorne strane da savesno ispune preuzete obaveze. Danas elemente invokacije sadre samo konkordati, meunarodni ugovori koje zakljuuje Vatikan. Odabir jezika za zakljuenje ugovora autonomno je pravo ugovornih strana. Kada se radi o bilateralnim ugovorima isti se zakljuuje, po pravilu, na jezicima ugovornih strana, a ponekad i na (diplomatskom) jeziku tree drave kao treem ili jedinom. Kada je u pitanju multilateralni ugovor on se zakljuuje na jednom ili vie diplomatskih jezika. Za viestrane ugovore koji se sklapaju u okviru Ujedinjenih nacija koriste se arapski, kineski, panski, engleski, francuski i ruski jezik. Kod ugovora koje zakljuuju meunarodne organizacije izmeu sebe ili sa treom dravom koristi se jedan od diplomatskih jezika. Navedena pravila o jeziku zakljuivanja meunarodnih ugovora konstituisana su kroz vekovnu praksu meunarodnog optenja. No, treba rei da se u kasnom srednjem veku kao nezvanini diplomatski jezik koristio latinski, pa odmah potom francuski, a u XX veku engleski jezik. Zvanini slubeni jezici organizacije Ujedinjenih nacija su engleski, francuski, ruski, kineski i panski jezik.
40
24
kojih su im te drave poverile. Prema tome, osnivakim aktom ili statutom meunarodne organizacije imaju ogranien ugovorni kapacitet. Ali dok ograniena ugovorna sposobnost meunarodne organizacije deluje erga omnes, ugovorna sposobnost ustanika u nekom oruanom sukobu vai samo u odnosu na dravu koja ih je priznala.
41
41
Izvod iz savetodavnog miljenja Meunarodnog suda pravde iz 1996. datog na zahtev Svetske zdravstvene organizacije o zakonitosti upotrebe od drava nuklearnog oruija u oruanom sukobu. 42 Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 2007, str. 33.
25
Verodostojnost i konanost teksta ugovora overava se od strane uesnica saglasno njihovom dogovoru, a ukoliko njega nema overa se vri potpisom, potpisom ad referendum ili parafom teksta ugovora ili zavrnog akta konferencije od strane predstavnika tih drava. Posle overe ili autentifikacije tekst ugovora vie se ne moe menjati. Overa teksta ugovora potpisivanjem predstavlja naelnu spremnost ugovorne strane za potpis ugovora. Sa druge strane overa teksta ugovora potpisom ad referendum proizvodi dejstvo tek kada ga potvrdi vlada, a slian postupak je predvien i kod overe ugovora u celini ili svake stranice pojedinano parafom. Ipak, sva tri naina overe teksta ugovora (potpisivanjem, potpisom ad referendum i parafom) mogu istovremeno biti i in konanog potpisivanja ugovora. To svojstvo imae akt potpisivanja kod overe teksta ugovora, ukoliko je to predvieno samim ugovorom, ukoliko proizilazi iz punomoja predstavnika ugovornica i ukoliko je to bilo dogovoreno u postupku pregovora. Isti efekat konanog potpisivanja ugovora imae i overa teksta ugovora putem potpisa ad referendum, kada drava ugovornica to potvrdi, a parafiranje teksta vaie kao potpis ugovora, ako se utvrdi da su se drave koje su uestvovale u pregovorima tako dogovorile.
2.1. RATIFIKACIJA
Etimoloki ratifikacija, izraz novolatinskog porekla, oznaava saglasnost odnosno potvrivanje. U kontekstu procesa zakljuivanja meunarodnih ugovora ratifikacija predstavlja zavrni konstitutivni akt ugovorne procedure. U materijalnom smislu ona predstavlja izjavu volje drave da prihvata obavezu preuzetu potpisivanjem meunarodnog ugovora. Pojedini pravni pisci elemente pojma ratifikacije u smislu dananjeg meunarodnog prava nalaze u drevnom Egiptu i starom Rimu, ali prvi meunarodni ugovor koji sadri odredbe o obavezi ratifikacije je iz 561. godine i zakljuen je izmeu vizantijskog cara Justinijana i persijskog cara Kosroesa. U doba apsolutistikih monarhija ratifikacija je bila obavezna i bila je izraz apsolutne vlasti suverena, koji je obaveznim formalnim aktom verifikovao rad pregovaraa koji su u njegovo ime zakljuivali ugovor. Kao zavrni deo procedure meunarodnog ugovaranja ratifikacija mora da bude ugovorena. To je, uostalom, predvieno i Konvencijom o ugovorom pravu gde se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava putem ratifikacije: 1) ako ugovor predvia da se pristanak izrazi ratifikacijom; 2) ako je na drugi nain utvreno da su se drave koje su uestvovale u pregovorima dogovorile da je potrebna ratifikacija; 3) ako je predstavnik te drave potpisao ugovor pod rezervom ratifikacije; ili 4) ako namera te drave da potpie ugovor pod rezervom ratifikacije proizilazi iz punomoja njenog predstavnika ili je izraena u toku pregovora. Ratifikacija je, prema tome, elemenat dispozitivnog karaktera, a svoju obaveznost crpi iz ugovora. Ratifikacija deluje pro futuro i nema retroaktivno dejstvo. Ugovor, po pravilu, stupa na snagu ratifikacijom izuzev ukoliko samim ugovorom nije precizirano da stupa na snagu potpisivanjem. Drava ima suvereno pravo da ugovor ili ratifikuje ili pak odbije njegovu ratifikaciju. Uslovna ratifikacija po pravilu nije dozvoljena iako je u meunarodnoj praksi bilo sluajeva uslovne ratifikacije. Procesom ratifikacije, koji ima svoju unutranju i spoljnu komponentu, po pravilu, zakljuuju se ugovori od najveeg interesa za dravu. Unutranjim zakonodavstvom drava
43 44
43
Frangulis: Theorie et pratique des Traties international, 1936, str. 3. I Barto, M.: Meunarodno javno pravo, Beograd, 1954, str. 6061. 44 lan 14. stav 1. Beke konvencije o ugovornom pravu.
26
propisuju se organi nadleni za ratifikaciju meunarodnih sporazuma. Praksa iz vremena apsolutnih monarhija da meunarodne ugovore ratifikuje iskljuivo ef drave danas je zadrana samo u nekoliko drava (Saudijska Arabija, Jordan, Maroko i Vatikan). U najveem broju savremenih drava proces ratifikacije poveren je zakonodavnom telu. U Republici Srbiji organ zaduen za ratifikaciju meunarodnih ugovora je Narodna skuptina. U pravu nekih drava (SAD, Velike Britanije, Italije) predvieno je da ratifikaciju vri ef drave, a da se za izvesne kategorije ugovora zahteva prethodno odobrenje parlamenta. Ratifikacioni dokument u ime drave potpisuje ef drave, kao pisani akt koji se u sluaju bilateralnih sporazuma razmenjuje sa drugom dravom ugovornicom i sadri konstataciju o prihvatu istog i prava i obaveza koje proizilaze iz njega. Kod multilateralnih ugovora usvojenih u meunarodnoj organizaciji ratifikacioni dokument sadri naziv ugovora, datum donoenja i opis priloga i deponuje se u organizaciji ili dravi donoenja. Poto je za stupanje na snagu viestranih ugovora neophodan odreen broj ratifikacija, depozitar je u obavezi da sa prijemom poslednje neophodne ratifikacije obavesti zemlje potpisnice o stupanju na snagu ugovora. U zakonodavstvu Srbije u nadlenosti Predsednika Srbije je ovlaenje za izdavanje i potpisivanje ratifikacionog dokumenta. Analogno aktu ratifikacije, kojim drave prihvataju meunarodni sporazum, svoju volju za prihvatom meunarodnog ugovora meunarodne organizacije izraavaju kroz akt formalne potvrde. Ovaj akt donosi odgovarajui organ meunarodne organizacije i, po profesoru Etinskom, u sluaju: 1) da je ugovorom tako predvieno, 2) ukoliko je na neki drugi nain utvreno da su drave i organizacije ili meunarodne organizacije koje su uestvovale u pregovorima dogovorile formalne potvrde o donoenju akta; 3) ako je ugovor u ime organizacije potpisan pod uslovom donoenja akta formalne potvrde; i 4) ako namera te organizacije da potpie ugovor pod rezervom formalne potvrde proizilazi iz punomoja njenog predstavnika ili je izraen u toku pregovora.
45
27
ugovoru u tri sluaja: 1) ako ugovor predvia da ovaj pristanak moe ta drava da izrazi putem pristupanja; 2) ako je na drugi nain utvreno da su se drave koje su uestvovale u pregovorima dogovorile da ta drava moe da izrazi pristanak putem pristupanja; ili 3) ako su se sve lanice docnije dogovorile da ta drava moe da izrazi ovaj pristanak putem pristupanja. Prema tome, mogunost pristupanja meunarodnim ugovorima je razliita. Takozvanim zatvorenim ugovorima nije predvieno pristupanje treih drava ili je, pak, izriito zabranjeno. U zatvorene ugovore spadaju dvostrani i viestrani ugovori iji je predmet regulisanja ogranien na ugovorne strane. Dakle, samo naknadnim dogovorom ili promenom ugovora drava potpisnica trea drava moe da pristupi ugovoru. Kod poluotvorenih ugovora, kakvi su, recimo, ugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih organizacija mogu je naknadan pristup samo drava iz toga regiona. Zajedniko i za zatvorene i poluotvorene ugovore je da je proces pristupanja ugovoru vezan za injenicu da je pomenuti ugovor stupio na pravnu snagu. Kod otvorenih ugovora, iji je cilj da se artikulie volja meunarodne zajednice i da im pristupi to vei broj drava, tree drave mogu istim pristupiti i pre stupanja na snagu navedenih ugovora. Takva je situacija sa univerzalnim ugovorima sklopljenim, primera radi, u okviru Ujedinjenih nacija, kojim slobodno mogu pristupiti sve drave lanice OUN. Pristupanje meunarodnim ugovorima se moe izvriti jednostranim i dvostranim aktom. Kod zatvorenih i poluotvorenih ugovora proces pristupanja se obavlja u formi dvostranog pravnog akta sporazuma o pristupanju koji se zakljuuje izmeu strana ugovornica i drave koja pristupa. Ukoliko trea drava pristupa univerzalnom ugovoru proces pristupanja se odvija jednostranim aktom. Odluku i akt o pristupanju donosi organ drave u ijoj je nadlenosti ratifikacija meunarodnih ugovora i isti dostavlja depozitaru ugovora, koji o injenici pristupanja obavetava sve ugovornice.
46
28
drave koje su uestvovale u pregovorima dogovorile na drugi nain. Privremena primena ugovora ili njegovog dela prestaje prema dravi ugovornici ukoliko nije drugaije predvieno, kada ta drava obavesti ostale ugovorne strane o svojoj nameri da ne postane lanica ugovora. Odredbama ugovora ili na drugi nain ugovorne strane mogu da odrede depozitara iji je zadatak da obezbedi uvanje originalnog teksta ugovora, punomoja uesnika, prima potpise ugovora i sve instrumente i saoptenja u vezi sa tim ugovorom. U ulozi depozitara mogu da se nau jedna ili vie drava ili meunarodna organizacija, odnosno njen sekretarijat. Meunarodni ugovori se, analogno donetim propisima u unutranjem pravu, objavljuju. Jo Paktom o Drutvu naroda bila je predviena obaveza prijave, odnosno registracije ugovora u Sekretarijatu Drutva koji je iste objavljivao, kao uslov njegove punovanosti. U suprotnom, sankcija za neregistrovanje je bila neobaveznost ugovora. Sline odredbe sadri i Povelja Ujedinjenih nacija koja predvia obavezu registracije ugovora kod Sekretarijata OUN, pa njegovo objavljivanje. Na meunarodni ugovor ili sporazum koji nije registrovan u Sekretarijatu nijedan lan UN nee se moi pozvati ni pred jednim organom Organizacije UN.
47
29
U praksi meunarodnog ugovaranja rezerva se najee podnosi u momentu potpisivanja ugovora. Rezerva moe da bude povuena u svakom trenutku i za njeno povlaenje nije potreban pristanak drave koja je prihvatila rezervu. Povlaenje rezerve, ali i primedbe na rezervu, ima dejstvo u odnosu na neku drugu dravu ugovornicu tek kada ta drava o tome dobije saoptenje.
30
strana ugovornica neretko je u praksi predmet spora. U unutranjem, a u meunarodnom ugovornom pravu jo vie, neadekvatan ili nejasan jeziki izraz meterijalne zbilje je uzrok vieznanosti tumaenja ugovora. Sporne odredbe ugovora pravna doktrina tumai na razliite naine pri emu su dominantna tri teoretska metodoloka pristupa. Namera ugovornih strana prilikom zakljuenja ugovora kljuna je za odreivanje cilja tumaenja po pristalicama subjektivne teorije. Po njima cilj ugovora lei u zajednikoj nameri stranaka pa je i cilj ugovora adekvatno utvren, ako je utvrena volja ugovaraa. Pristalice objektivnog ili tekstualnog metoda polaze od teksta ugovora koji predstavlja pisani jeziki izraz volje ugovornih strana. Tumaenje ugovora svodi se na utvrivanje pravog znaenja teksta ugovornih odredbi ili odreenih izraza. Funkcionalni ili teleoloki nain tumaenja ugovora polazi od predmeta i cilja ugovora, a u skladu sa njima se tumae i odredbe rei i pojmovi upotrebljeni u tekstu ugovora. Konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine kao osnovu za tumaenje uzima objektivni pristup polazei od prezumpcije da je namera ugovornih strana izraena kroz usaglaeni tekst ugovora. Ovo pravilo prihvatila je i Komisija UN za meunarodno pravo, ali i meunarodna jurisprudencija izraena kroz praksu Meunarodnog suda pravde. Iako osnova tumaenja tekstualni pristup nije jedini, jer se nejasni izrazi i ugovorne odredbe tumae u skladu sa predmetom i ciljem (teleoloki pristup), ali i drugim ugovornim instrumentima vezanim za predmet tumaenja (subjektivni pristup), kao dopunskim sistemima tumaenja. Konvencija utvruje opte pravilo o tumaenju kroz odredbu ugovor se mora dobronamerno tumaiti prema uobiajenom smislu koji se mora dati izrazima u ugovoru u njihovom kontekstu i u svetlosti njegovog predmeta i njegovog cilja. Kroz generalno pravilo iznet je i opti princip dobre namere (bona fides) koji lei u osnovi principa pacta sunt servanda, ali i jeziko pravilo tumaenja izraza koje po optosti tumaenja prevazilazi uske pravne okvire znaenja izraza. Prilikom tumaenja ugovora Konvencija kao pravilo utvruje da se postupak tumaenja odvija u skladu sa meunarodnim pravom doprinosei na taj nain izgradnji i potovanju meunarodnog pravnog poretka.
49 50
49 50 51
Parry C.: The Law of Treaties, in Sorensens Manuel of Public International Law, New York, 1968, str. 210. lan 31. taka 1. Konvencije o ugovornom pravu. lan 57. Konvencije o ugovornom pravu iz 1969.
31
tom ne dira u druge pravne odnose utvrene ugovorom. S obzirom na privremeni karakter suspenzije, za vreme perioda obustavljanja lanice su u obavezi da se uzdre od svakog akta koji bi bio smetnja ponovljenoj primeni ugovora. Prestanak ugovora ili povlaenje jedne lanice oslobaa sve ili datu ugovornu stranu obaveze izvravanja ugovora i predstavlja legitimno pravo strana ugovornica koje proizilazi iz dispozitivne prirode ugovornog prava. Stoga i prestanak dejstva ugovora ili povlaenje jedne lanice moe nastati u skladu sa ugovornim odredbama i, u svakom trenutku, uz pristanak svih lanica, posle savetovanja sa ostalim dravama ugovornicama. Prestanak ugovora, dakle, oslobaa njegove stranke obaveze da nastave sa njegovim izvrenjem i nema tetnih posledica za prava, obaveze ili pravni poloaj ugovornih strana koje su proistekle na osnovu dotadanjeg izvrenja ugovora. Razlog za prestanak viestranog ugovora u kome je broj njegovih lanica pao ispod broja potrebnog za stupanje na snagu moe da bude osnov prestanka tog ugovora samo u sluaju da je samim tim ugovorom tako odreeno. Pravilo je da gaenjem dejstva ugovora prestaju da vae sve odredbe toga ugovora. Meutim, u sluaju da neka pravila iz ugovora predstavljaju sutinu i izraz su optih obiajnih pravila koja su na snazi, ili su u toku primene tog ugovora dobila status optih obiajnih pravila koja vae za sve drave, prestanak dejstva ugovora nee znaiti i prestanak obaveza iz ugovora koje odgovaraju (novo)vaeim obiajnim pravilima. Neretko se deava da meunarodnim ugovorima ne budu predviene odredbe koje reguliu gaenje, otkazivanje ili povlaenje iz ugovora. Taj deficit ugovora moe da bude rezultat namere ili, pak, pravno-tehnike omake ugovornih strana. Ukoliko ugovor ne sadri odredbe o njegovom gaenju i ne predvia da se moe otkazati ili iz njega povui, ne moe biti predmet otkazivanja ili povlaenja, osim: 1) ako nije utvreno da je to bila namera lanica da prihvate mogunost otkazivanja ili povlaanja; ili 2) ako pravo otkazivanja ili povlaenja ne moe da se izvede iz prirode ugovora. U sluaju da ugovorna strana eli da se otkae ili se povue iz ugovora, a da pri tom ugovorom nisu stipulisane te odredbe, ta strana ugovornica duna je da najmanje dvanaest meseci unapred obavesti ostale ugovorne strana o svojoj nameri. Na taj nain blagovremenom notifikacijom tite se interesi ostalih ugovornica. Iz prirode ugovora kao pravnog akta koji nastaje i zasnovan je na saglasnosti volja sledi da dejstva ugovora mogu prestati, takoe, sporazumom stranaka koje su ga zakljuile. U praksi je pravilo da se naknadno zakljueni ugovor izmeu istih ugovornih strana i po istom predmetu donosi u formi prethodnog ugovora. Meutim, za punovanost naknadnog ugovora nije bitna forma ugovora, ve saglasnost volja ugovornih strana. Izriito ukidanje prethodnog ugovora od strane ugovornica ne stvara dileme ni u teoriji ni u meunarodnoj ugovornoj praksi. U kasniji ugovor jednostavno se unosi abrogaciona ili ukidajua odredba. Preutno gaenje ugovora ili obustavljanje njegove primene iz razloga zakljuenja docnijeg ugovora predvieno je lanom 59. Konvencije o ugovornom pravu. Raniji ugovor, u skladu sa lanom 59. Konvencije, prestaje da vai preutnim putem ako iste strane ugovornice zakljue novi ugovor o istom predmetu. Dakle, uslovi formalne prirode su da se radi o istom predmetu ugovora i istim ugovornim stranama. Materijalni uslovi za preutan prestanak ugovora su: 1) da iz docnijeg ugovora proistie namera strana ugovornica da novim ugovorom treba da reguliu predmet prethodnog, ili 2) ako su odredbe novog ugovora nesaglasne sa odredbama ranijeg ugovora do te mere da je nemogue primenjivati istovremeno oba ugovora. Preutno obustavljanje primene ranijeg ugovora iz razloga zakljuenja novog ugovora je mogue ako proizilazi iz docnijeg ugovora ili ako je na drugi nain utvreno da je to bila namera lanica. Prestanak ugovora kao posledica njegovog krenja mogu je samo ukoliko se radi o 32
povredi bitnih odredaba ugovora, odnosno odredbi ije ostvarenje je bitno za ostvarenje predmeta i cilja, s tim da Konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine pravi razliku u pogledu gaenja dvostranih i viestranih ugovora. Tako krenje bitnih odredbi dvostranih ugovora od strane jedne ugovorne strane daje pravo drugoj lanici da se pozove na krenje kao razlog za prestanak ugovora ili njegovu suspenziju u celini ili delimino. Sa viestranim ugovorima situacija je znatno sloenija. Kada multilateralni ugovor kri jedna ugovorna strana ostale lanice mogu, uz jednoglasan sporazum, da obustave primenu ugovora u celini ili delimino ili da ga okonaju u odnosima izmeu njih samih i drave kritelja ili izmeu svih lanica. Konvencija posebnu zatitu prua oteenoj strani ugovornici koja je pogoena krenjem ugovora ovlaujui je da se na njega pozove kao na razlog obustavljanja primene ugovora u celini ili delimino u odnosima izmeu nje i drave kritelja. Omoguavanjem individualne reakcije oteenoj ugovornici dato je pravo zatite pojedinanog interesa u sluaju krenja sutinskih odredbi ugovora, ali je sa druge strane omogueno funkcionisanje viestranog ugovora izmeu prekrioca prema ostalim ugovornicama. Prestanak ugovora zbog nemogunosti izvrenja ispoljava se u situacijama kada u toku izvrenja ugovora nastupe okolnosti koje eliminiu faktiku mogunost izvrenja ugovora. Doktrina meunarodnog prava naknadnu nemogunost izvrenja ugovora objanjava kroz fiziku nemogunost izvrenja, odnosno istu poistoveuje sa nestankom predmeta ugovora. Kao primer se navodi ugovor koji za predmet ima prokopavanje tunela, to se kasnije pokae kao nemogua misija. Isto stanovite zastupa i pozitivno meunarodno pravo kroz odredbe Konvencije o ugovornom pravu koja predvia da se ugovorna strana moe pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao razlog za njegov prestanak ili za povlaenje iz njega, ako ova nemogunost proizilazi iz konanog nestanka ili unitenja predmeta neophodnog za njegovo izvrenje. Ukoliko se radi o privremenoj nemogunosti ista moe da bude razlog za obustavu primene ugovora. Pri tom strana ugovornica se moe pozvati na nastanak situacije koja ini izvrenje nemoguim, te traiti prestanak ugovora, povlaenje iz njega ili njegovu suspenziju, samo ukoliko nemogunost izvrenja nije proizvod krenja obaveza ugovora ili meunarodnog prava od strane lanice koja se poziva na nju. Sutinska promena okolnosti (rebus sic stantibus) moe takoe da bude razlog za prestanak ugovora u sluaju da sam ugovor ne predvia odredbe koje reguliu naine prestanka ugovora. Institut rebus sic stantibus u meunarodno pravo uveden je krajem XVI veka, a deo meunarodnog pravnog poretka postao je krajem XIX i poetkom XX veka. U drugoj polovini XIX veka postao je i sastavni deo meunarodne sudske prakse. Klauzula rebus sic stantibus postala je i sastavni deo Konvencije o ugovornom pravu iz 1969. godine. Da bi bila razlog prestanka ugovora ili povlaenja iz njega, promena okolnosti mora da bude sutinskog karaktera i da bitno menja predmet i cilj ugovora u momentu izvrenja istog u odnosu na trenutak zakljuenja ugovora. Bitnost promene okolnosti odnosi se samo na obaveze strane ugovornice koje treba da budu predmet izvrenja ugovora, a sa njihovom promenom fundamentalno je poremeena ekvivalencija prava i obaveza ugovornih strana. Bitna promena okolnosti ne odnosi se na prestacije ugovornih strana koje su izvrene.
52 53 54
52 53 54
lan 60. pod b) Konvencije o ugovornom pravu. lan 61. Konvencije o ugovornom pravu. lan 62. stav 1. Konvencije o ugovornom pravu: Sutinska promena okolnosti nastala s obzirom na okolnosti koje su postojale u momentu zakljuenja ugovora i koju stranke nisu predvidele, ne moe se navesti kao razlog prestanka ugovora ili povlaenje iz njega osim ako: a) postojanje tih okolnosti predstavlja sutinsku osnovu pristanka na obavezivanje stranaka; i ako b) je dejstvo te promene korenita primena domaaja obaveza koje preostaju da se izvre u skladu sa ugovorom.
33
Da bi klauzula rebus sic stantibus mogla biti razlog prestanka ugovora, okolnosti od sutinskog znaaja za pristanak stranaka da budu vezane ugovorom, u momentu zakljuenja ugovora moraju da budu nepredvidive. Naime, ukoliko je u momentu zakljuenja ugovora na osnovu svih injenica mogla da bude predviena, predvidiva ili da se pretpostavi promena bitnih okolnosti u vreme izvrenja ugovora, ta promena okolnosti nee biti razlog za prestanak ili povlaenje iz ugovora. Navedene promene, iako sutinskog karaktera, dakle, nisu imale notu nepredvidivosti i na osnovu redovnog razvoja dogaaja mogle su da se predvide ili pretpostave. Premda opte pravilo, klauzula rebus sic stantibus, ne primenjuje se kod svih ugovora meunarodnog prava. lanom 62. stav 2. Konvencije predvieno je da se kao sutinska promena okolnosti i razlog prestanka ugovora ne moe navesti ugovor kojim se odreuje granica. Kao drugi izuzetak Konvencija je utvrdila sutinsku promenu okolnosti koja je nastala kao posledica krenja ugovornih obaveza ili pravila meunarodnog prava od strane ugovornice koja se poziva na promenu okolnosti.
34
gube pravnu snagu ob initio. Ipak, kao apsolutne uzroke nitavosti ugovora, dakle one uzroke koji se ne mogu naknadno otkloniti i ugovor osnaiti sporazumom stranaka, Konvencija predvia: 1) prinudu nad predstavnikom drave; 2) prinudu nad dravom, i 3) sukob sa normom ius cogens. Prinuda nad predstavnikom drave ili meunarodne organizacije ispoljava se nanoenjem fizikog ili stavljanje u izgled nekog drugog zla predstavniku drave ili njemu bliskog lica sa ciljem da on izjavi volju saglasno interesima drugog pregovaraa. Upotrebljena sila, odnosno pretnja, pri tom mora da bude ozbiljna i protivpravna radnja upotrebljena u toku odvijanja procesa pregovora, odnosno potpisa ugovora ili u toku postupka ratifikacije. Prinuda nad dravom izvrena putem pretnje ili upotrebom sile protivna naelima meunarodnog prava predvienim Poveljom Ujedinjenih nacija takoe je osnov apsolutne nitavosti ugovora. Za razliku od prinude nad predstavnikom drave gde su predmet prinude lina dobra i vrednosti pojedinca, objekt prinude nad dravom je dravni interes. Iako bi se iz teksta Konvencije prinuda stricto sensu vezivala za prinudu oruanim putem, u pravnoj doktrini, ali u pozitivnom meunarodnom pravu je prisutno shvatanje o ekstenzivnom tumaenju koje pored oruane, odnosno vojne, obuhvata i politiku i ekonomsku prinudu. Kao primer prinude nad dravom u istoriji meunarodnih odnosa navodi se sporazum iz Minhena iz 1938. godine zakljuen izmeu Nemake, Italije, Velike Britanije i Francuske. Pomenutim sporazumom ehoslovakoj je nametnuto da ustupi Sudete Nemakoj, a da ehoslovaka pri tom nije bila strana u ugovoru niti je sudelovala u pregovorima, a sam ugovor je uz protest izvrila. Posle izbijanja Drugog svetskog rata taj Sporazum su proglasile nitavim, najpre Britanija i Francuska 1942, pa Italija 1944. i Nemaka 1966. godine. O nitavosti ugovora ije su odredbe u sukobu sa normom ius cogensa bilo je rei u prethodnom naslovu, a ovaj osnov nuno kao posledicu ima nitavost meunarodnog ugovora.
56 57 58
35
vezana ugovorom. S obzirom da proces meunarodnog pregovaranja odlikuje poverenje i savesnost ugovornica, te da je taj proces sloen i vremenski dug, prevare u meunarodnoj ugovornoj praksi su retke, a kada se oteena drava pozove na prevaru ona moe da bude izrok nitavosti ugovora. Zabluda je pogrena ili netana predstava o nekoj injenici ili situaciji koje su od sutinskog znaaja za zakljuenje i postoji u momentu zakljuenja ugovora. Ukoliko je pogrenu ili netanu predstavu lanim prikazivanjem izazvala jedna ugovorna strana navodei drugu da zakljui ugovor radi se o prevari. Meutim, ukoliko je drava koja uestvuje u pregovorima svojim postupcima i radnjama doprinela sopstvenoj zabludi ne moe se pozivati na istu. Zabluda ne moe biti uzrok nitavosti ukoliko su okolnosti i injenice vezane za predmet ugovora bile takve da je svaka ugovorna strana morala znati pravo stanje stvari, odnosno da je bila upozorena na mogunost zablude. Sluajevi pozivanja na zabludu kao osnov nitavosti ugovora u meunarodnom pravu su retki, jer dug period pregovaranja i sloenost i vanost postupka, odlina su preventiva za spoznaju kljunih injenica od strane drava ugovornica. To je i jedan od razloga, pored instituta ignoratio iuris nocet, iskljuenja zablude u pogledu prava, kao samostalnog osnova nitavosti. Zabluda koja se odnosi samo na redakciju teksta ne ide na tetu njegove vanosti, ve se ispravka greke vri u skladu sa odredbama lana 79. Konvencije o ugovornom pravu. Korupcija predstavnika drave ili meunarodne organizacije je osnov nitavosti ugovora novijeg vremena. Ugovorna strana, iji je izraeni pristanak vezanosti ugovorom proizvod korupcije njenog predstavnika neposrednim ili posrednim delovanjem neke druge drave koja je uestvovala u pregovorima, moe se pozvati na ovu korupciju. Podmiivanje ili korupcija koja ini osnov nitavosti ugovora mora da bude od odluujueg uticaja na predstavnika drave pri zakljuenju ugovora. Propisi unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora mogu da budu osnov za nitavost ugovora samo pod uslovom da je krenje odredbi njenog unutranjeg prava u vezi sa nadlenou za zakljuivanje ugovora, kao izraz manjkavosti njenog pristanka, bilo oigledno i ako se odnosilo na neko pravilo unutranjeg prava od sutinskog znaaja. Oiglednost povrede propisa unutranjeg prava se manifestuje objektivnom spoznajom svake drave koja u tom kontekstu postupa shodno uobiajenoj praksi ili dobronamerno. Shodno navedenom, predmet oigledne povrede mogu biti sutinski bitne norme unutranjeg, po pravilu ustavnog prava, kojim se regulie nadlenost za sklapanjem meunarodnih ugovora, ali samo kao izuzetak. Posebno ogranienje ovlaenja da se izrazi pristanak drave ili meunarodne organizacije moe da bude osnov nitavosti ugovora, pod uslovom da je ostalim dravama koje su uestvovale u pregovorima to ogranienje saopteno, pre izraavanja ovog pristanka. Ogranienje ovlaenja odnosi se na obim prava predstavnika da izrazi pristanak na vezivanje ugovorom. Pravilo se ne odnosi na ovlaenje predstavnika za overavanje teksta ugovora, dakle parafiranje ili potpisivanje teksta ad referendum, odnosno kada sledi ratifikacija.
59 60
59
Ako, posle overavanja teksta ugovora drave potpisnice i drave ugovornice sporazumno ustanove da ovaj tekst sadri greku, na jedan od sledeih naina, pristupa se ispravci greke, osim ako pomenute drave ne odlue o nekom drugom nainu ispravke: a) ispravkom teksta u odgovarajuem smislu parafiranjem ispravke od strane propisno ovlaenih predstavnika; b) izmenom instrumenata ili razmenom instrumenata u kojima je navedena ispravka o kojoj je dogovoreno da se unese u tekst; c) izradom ispravljenog teksta celog ugovora prema postupku koji je korien u originalnom tekstu. 60 Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2002, str. 73.
36
Ukoliko je meunarodno pravo sistem pravnih pravila koja u najveoj meri reguliu odnose izmeu drava, a nema sumnje da jeste, tvrdnja da su drave subjekt meunarodnog prava nema spora. Taj aksiom vai za sva vremena i sve doktrinarne stavove nezavisno da li su proizvod istorijske prolosti, aktuelnog trenutka ili predvidive budunosti meunarodnog prava. Gro meunarodnih ugovora van pravnog dejstva ili onih na snazi zakljuile su drave reguliui meusobne odnose. I obiajna pravna pravila nastala su kroz praksu primene drava. Drave su, takoe, aktivni stvaraoci meunarodnih organizacija kroz iju delatnost ostvaruju svoje univerzalne ili regionalne interese. Na taj nain one postaju originerni subjekt meunarodnog prava i inilac izvedenog subjektiviteta meunarodnih organizacija, koji je direktno determinisan saglasnou volja drava osnivaa utvrenom osnivakim ugovorom. Drave su, dakle, subjekt meunarodnog prava i kao takve poseduju odreena svojstva priznata meunarodnim pravnim sistemom. Drave poseduju pravnu sposobnost predvienu meunarodnim pravom i mogu da budu nosilac prava i obaveza u meunarodnim odnosima. Da bi drava mogla da preduzima izvorne dunosti i da bude kreator meunarodnog prava, ona mora da poseduje i takozvanu delatnu sposobnost. Delatna sposobnost sastoji se od poslovne, deliktne i procesne sposobnosti. Poslovna sposobnost ispoljava se kao mogunost sticanja i raspolaganja pravima i obavezama. Deliktna sposobnost ogleda se u mogunosti krenja meunarodne obaveze. Procesna sposobnost sastoji se od mogunosti pokretanja meunarodnih postupaka radi ostvarivanja svoga prava. Pored navedenih sposobnosti drava, kao meunarodni subjekt sa suverenitetom, uiva i imunitet od nacionalne jurisdikcije. Sudski imunitet drave ispoljava se u meunarodnom pravu kao nemogunost da se dravi kao meunarodnopravnom subjektu sudi pred bilo kojim sudom bez njenog pristanka. Na osnovu odredaba unutranjeg zakonodavstva, a to pravo predvieno je i meunarodnim propisima drava, ima pravo i obavezu zatite svojih dravljana i van granica svoje jurisdikcije. Takvo pravo i obaveza konstituisana je i za meunarodne organizacije u pogledu zatite svojih slubenika. Nosioci meunarodnopravnog subjektiviteta su subjekti meunarodnog javnog prava, dok status meunarodnog subjekta poseduje svako pravno ili fiziko lice koje moe da uestvuje u drutvenom odnosu sa inostranim subjektom ili u odnosu koji se protee na najmanje dve suverene dravne teritorije. Konstitutivnim aktom meunarodne organizacije precizirani su ciljevi, odnosno funkcije koje drave osnivai preko organizacije ele da postignu. S obzirom da su prve meunarodne organizacije kao produkt izvedenih interesa drava nastale tek u XIX, a posebno u XX veku, proizilazi da su subjekti meunarodnog prava podloni promenama i odraz su konkretnih meunarodnih odnosa u datom vremenu. Danas je stav pravne nauke u pogledu meunarodnopravnog subjektiviteta meunarodnih organizacija, manje- -vie jedinstven. Kao
61
61
Menzel-Ipsen, V Lkerrect, Minhen, 1979, str. 99. preneto iz Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2002, str. 83.
37
tvorevine drava meuvladine organizacije imaju status meunarodnih subjekata. Status meunarodnog subjekta mogu da dobiju i priznati ustanici kao privremeni subjekti koji se bore za vlast u nekoj dravi, pod uslovom da su priznati. Pozitivno meunarodno pravo namee dilemu: Da li status meunarodnog subjekta ima meunarodna zajednica odnosno oveanstvo i pojedinac, odnosno fiziko lice?
38
pripadaju. Iako je ideja o oveku pojedincu kao neposrednom korisniku prava koje predvia meunarodno pravo bila prisutna od ranije, o meunarodno-pravnom subjektivitetu fizikih osoba sa pokriem govori se tek u drugoj polovini XX veka. Dodue, prvi pokuaji davanja meunarodnog subjektiviteta pojedincu zabeleeni su 66 Versajskim ugovorom posle Prvog svetskog rata. Razvoj meunarodnog prava posle II svetskog rata iao je u smeru priznavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda pojedincu, ak i nasuprot dravi. Ovakav razvoj posledica je tekih krenja osnovnih prava oveka najpre u ratu, a potom i u miru, na to je meunarodna zajednica reagovala propisivanjem meunarodnih zloina i ustanovljenjem direktne odgovornosti pojedinaca za izvrene zloine na meunarodnom nivou. Suenje Meunarodnog krivinog suda u Nirnbergu i Tokiju za zloine poinjene u Drugom svetskom ratu uspean je pokuaj utvrivanja meunarodne odgovornosti fizikih lica i podrka daljem razvoju ratnog prava. Meunarodni ugovori u sluaju plebiscita predviaju direktna prava i obaveze pojedincu. Meunarodnopravni osnov imaju i ovlaenja i dunosti sudija meunarodnih sudova i funkcionera meunarodnih organizacija, a direktna primena meunarodnog prava predviena je i za nacionalne manjine, apartride i izbeglice. Iako navedeni primeri ukazuju na meunarodno-pravni subjektivitet fizikih lica ini se da je stanovite profesora Bartoa da je ovek samo refeleksni subjekt kome prava ne pripadaju neposredno, ve kroz opti meunarodni poredak, najblie trenutnoj objektivnoj stvarnosti.
1.1. STANOVNITVO
Drava kao organizovana drutvena zajednica polazi od ljudi kao konstitutivnog elementa na utvrenoj teritoriji. Bez stanovnitva, odnosno stalno naseljenih ljudi na jednoj teritoriji nema ni drave. Otuda Antartik, kao nenaseljena omeena oblast, ne moe da dobije atribute dravnosti. Sa druge strane, stanovnitvo mora da bude stalno naseljeno na tano utvrenoj teritoriji, kako bi uz organizovanu i suverenu vlast ispunio kriterijum dravnosti. Nomadska plemena, bez obzira na postojanje organizovane vlasti i stalnost plemenskog sastava, nemaju odreenu teritoriju te im meunarodno pravo uskrauje status meunarodnog subjekta i
66 lanovima 299304. Versajskog ugovora bilo je predvieno osnivanje meovitih arbitranih sudova, koji su imali zadatak da reavaju sporove izmeu dravljana saveznikih sila koji su svoja potraivanja mogli direktno ostvarivati protiv pobeenih drava.
39
elemente dravnosti. Stalnost i sastav stanovnitva u dravi su relativno promenjive kategorije. Gro stanovnitva ine dravljani odreene drave, koji pri tom ne moraju govoriti ni isti jezik niti imati isto etniko poreklo. U tom sluaju govorimo o nacionalnim manjinama, dok manji deo populacije ine stranci. Nacionalne manjine uivaju poseban poloaj utvren unutranjim pravom, kao i stranci. Njihova minimalna prava utvrena su i meunarodnim konvencijama. Dravljani jedne drave, po pravilu, imaju najvei stepen prava, ali i obaveza u okviru nacionalne jurisdikcije. Etnika nehomogenost stanovnitva jedne drave neretko moe da bude destabilizirajui politiki faktor i da ugroava stabilnost i opstanak drave. Primeri iz ne tako davne istorije pokazuju da je to problem ak i onih drava koje vae za drutvene zajednice organizovane na najviim demokratskim principima. Brojnost stanovnitva nije kriterijum koji ograniavajue deluje u smislu sticanja meunarodnopravnog subjektiviteta neke drave. Danas status drave imaju i drutvene zajednice sa 150 hiljada stanovnika, pa i manje, a da na svojoj teritoriji ne ostvaruju sve atribute suverenosti (bezbednosnu, ekonomsku ili neku drugu), to predstavlja problem i na nivou meunarodne zajednice.
67
Tako je Republika Hrvatska u januaru 1992. godine doivela meunarodno priznanje, a da je pri tom treina njene teritorije bila okupirana, odnosno pod nadzorom snaga Ujedinjenih nacija. Primer Bosne i Hercegovine je jo drastiniji. BIH je kao drava dobila meunarodno priznanje i status lanice UN 1992. godine, a da je njena vlast u Sarajevu kontrolisala samo manji deo teritorije BIH.
40
XX veka belei doktrine koje eliminiu ili ograniavaju nacionalni suverenitet kao naelo meunarodnog prava. Derogiranje nacionalnog suvereniteta u okviru nacistike ideologije trebalo je da podri pravo na neogranienu intervenciju i svetska osvajanja. U okviru razvoja socijalistike zajednice drava na elu sa Savezom sovjetskih socijalistikih republika posle Drugog svetskog rata razvijena je teorija ogranienog suvereniteta. Prema toj teoriji u odnosima izmeu socijalistikih drava suverenitet tih drava je ogranien viim interesima socijalistike zajednice kao celine. I upravo viim interesima pravdana je vojna intervencija SSSR i na drutvene i politike reforme u ehoslovakoj 1968. godine, odnosno u Avganistanu 1979. godine. Radikalne teorije o ukidanju odnosno, ogranienju nacionalnog suvereniteta ostavile su, dakle, krajnje negativne uinke na polju prakse meunarodnih odnosa. Ipak, razvoj meunarodne zajednice uslovljen nauno-tehnolokim progresom, neophodnou ekonomske saradnje i determinisan ukupnim odnosom oveka prema prirodi, kao uslov opstanka ljudske vrste uslovljava ogranienja nacionalnog suvereniteta na utrb ostvarenja univerzalnih i optih ciljeva meunarodne zajednice. U tom kontekstu i suverenost dravne vlasti ograniena je imperativnim pravilima meunarodnog prava koje uvaava naelo o pravnoj jednakosti svih drava u meunarodnoj zajednici. Meunarodno pravo, branei naelo nacionalne suverenosti, zabranjuje meanje jedne drave u unutranje stvari druge i, naravno, zabranu intervencije, ali istovremeno dravni suverenitet ograniava ukoliko je to neophodno za obezbeenje mira i bezbednosti u svetu.
41
68
2. DRAVNE GRANICE
Dravna teritorija je trodimenzionalni prostor sa stalnim stanovnitvom na kom se preko dravnih organa vri efektivna vlast. Podruije drave omeeno je dravnim granicama, koje dele teritorije dve drave ili podruje jedne drave od slobodnog mora pretpostavljenim vertikalnim ravnima koje se proteu kopnenom povrinom, vazdunim prostorom iznad njega i zemljinom utrobom ispod granine linije do visine odnosno dubine vrenja efektivne vlasti. Dravne granice se utvruju bilateralnim ili multilateralnim meunarodnim ugovorima susednih drava ili na meunarodnim konferencijama. Kopnene granice utvrene meunarodnim ugovorima su trajnog karaktera i ne mogu se menjati jednostranim aktima drava. Za razliku od suvozemnih granica pomorske granice odreuju se u skladu sa nacionalnom jurisdikcijom, te su podlone promenama na osnovu jednostranih akata drave. enevska Konvencija o teritorijalnom moru i spoljnjem morskom pojasu iz 1982. godine utvrdila je da se spoljnji morski pojas ne moe protezati izvan podruija ireg od 24 n/m raunajui od polaznih linija od kojih se meri irina teritorijalnog mora. Konvencija pod spoljnjim morskim pojasem podrazumeva zonu otvorenog mora koja se granii sa teritorijalnim morem, a obalnim dravama preputa odreivanje irine i teritorijalnog mora i spoljnjeg morskog 69 pojasa u skladu sa odredbama Konvencije. Institut spoljnjeg morskog pojasa, prema Konvenciji, treba da omogui obalnoj dravi vrenje nadzora u toj zoni kako bi drava spreila na svom podruiju i teritorijalnom moru povrede zakona o carinskom, fiskalnom, sanitarnom i nadzoru nad useljavanjem i sankcionisala krenje tih zakona. Teorija meunarodnog prava pravi razliku izmeu meunarodnih i nacionalnih granica. Meunarodne granice predstavljaju linije razdvajanja izmeu suverenih drava, dok nacionalne granice odvajaju prostor pod nacionalnom jurisdikcijom na moru i u vazduhu od zajednikog dobra meunarodne zajednice ili res communis. Sa stanovita prakse meunarodnih odnosa, naravno, mnogo su znaajnije meunarodne granice, koje su utvrene u skladu sa pravilima meunarodnog prava, predstavljaju pravno obavezujue akte za sve lanice meunarodne zajednice. U okviru teritorijalne organizacije drave nalazimo na granice optinskih podruija, regiona, pokrajina, pa i federalnih jedinica. Sa stanovita meunarodnog prava radi se o administrativnim granicama koje drave utvruju svojim unutranjim pravom. Do raspada bive SFR Jugoslavije administrativne granice nisu imale znaaja za regulisanje meunarodnih odnosa, ali su granice izmeu federalnih jedinica eks Jugoslavije posluile kao linije razgranienja novoformiranih drava na tom prostoru.
68
Takav je bio sluaj sa Belgijom 1830. godine. U toku Prvog svetskog rata priznato je nekoliko novih drava, a da pri tom njihove granice nisu bile tano utvrene. Slian primer je i priznanje Izraela kao drave 1948. godine, a da njegova teritorija nije imala tano utvrene granice. I meunarodno priznanje nezavisnosti Republike Hrvatske 1992. godine nije pratilo prethodno tano utvrivanje graninih linija prema susednim dravama. 69 Ranijom Konvencijom o teritorijalnom moru i spoljnjem morskom pojasu obalnim dravama bilo je doputeno da se spoljnji morski pojas ne moe protezati izvan podruija od 12 n/m poev od polazne pozicije od koje se meri irina teritorijalnog mora. Nekadanja SFR Jugoslavija je svojim Zakonom o obalnom moru, spoljnjem morskom pojasu i epikontinentalnom pojasu od 1965. godine irinu teritorijalnog mora utvrdila na 10 n/m, a spoljnji morski pojas na 2 n/m. Izmenom navedenog zakona iz 1979. godine pojas teritorijalnog mora je proiren na 12 n/m, dok je spoljnji morski pojas naprosto prestao da postoji.
42
2.1.2. Prirodne granice Prirodne granice, za razliku od vetakih, prate prirodne orijentire, poput planinskih venaca, klisura, reka, jezera, kao taki vezivanja zamiljenih graninih ravni. Njihova egzaktnost je nesporna, pa postupak utvrivanja granica ine brim i efikasnijim, a u primeni ostvarivanja suverene vlasti susednih drava stvaraju manje problema i retko su uzrok graninih nesuglasica. Meunarodnopravna doktrina utvrdila je odreene principe koji se primenjuju prilikom odreivanja granica pod uslovom da granine linije nisu drugaije utvrene meunarodnim ugovorom. Tako, ukoliko granina linija ide neplovnom rekom, ide njenom sredinom, a kao merilo se uzima najnii vodostaj neplovne reke. Ukoliko meunarodna granica ide plovnom rekom linija razdvajanja ide telvegom, odnosno plovnim tokom glavne struje (maticom) koja se koristi za nizvodni saobraaj. U sluaju pomeranja renog toka koje je neznatno, menja se i granica i to u korist drave u kojoj je to pridodato zemljite nastalo pomeranjem renog toka. Meutim, ako je reka naglo napustila svoje korito, granina linija ostaje ista, a reka pripada dravi na ije je podruije skrenula, pod uslovom da su drave ugovornice u ugovor unele klauzulu o stalnosti i nepromenjivosti granica. Rena ostrva prate sudbinu teritorije drave zavisno od granine linije. Ukoliko granica ide vodenom povrinom manjeg jezera, jezero se deli izmeu graninih drava, a u sluaju da se granina linija povlai velikim jezerom meunarodnim sporazumom graninih drava odreuje se irina teritorijalnih voda, a preostali, po pravilu centralni deo vodene povrine, proglaava slobodnom vodom. Najmarkantniji prirodni orijentiri su planinski vrhovi, koji su efikasne take vezivanja
70 Vie o savremenim problemima dravnih granica: Convern D. Nationalism, Boundaire and Violence, Millennium, V. N 3/1999.
43
graninih linija u planinskim podruijima. Drugi rei nain odreivanja granica je vododelnica izmeu vodenih tokova odnosno renih slivova. Postupak utvrivanja graninih linija je sloen i veoma odgovoran i odvija se u dve faze. Prva faza, ili delimitacija, je deo u kom se na osnovu geografskih karata i druge dokumentacije utvruje granina linija kao predmet meunarodnog sporazuma od strane diplomata i eksperata dve ili vie drava. Druga faza, ili demarkacija, odnosno ucrtavanje, predstavlja nastavak realizacije postignutog sporazuma, ali utvrivanjem granica na terenu. Ovaj posao se realizuje od strane meovitih komisija dve ili vie drava i na kopnenoj granici se obeleava stubovima. Paritetna komisija pri tom, po pravilu, ima ovlaenje na mala odstupanja od utvrene linije da bi graninu liniju najoptimalnije postavila na terenu. Postupak utvrivanja graninih linija je od najvee vanosti za stabilnost dobrosusedskih odnosa drava, jer istorija pokazuje da je u poslednja tri veka ak 170 ratova u Evropi voeno kao posledica graninih nesuglasica. Poput granica i granine prelaze drave utvruju sporazumno po meunarodno standardizovanoj proceduri. Znaaj granica utvrenih meunarodnim ugovorima i priznatih meunarodnim pravom je priznat meunarodnim konvencijama i predstavlja jedno od naela meunarodnog mira i bezbednosti u svetu i u sluaju sukcesije drava ta promena ne utie na granicu, prava i obaveze uspostavljene ugovoroma koje se odnose na reim granica.
71
71 Beka Konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnih uovora iz 1978. lan 11. i 12. i Beka Konvencija o pravu ugovora iz 1969. godine lan 62. stav 2. 72 Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji izmeu drava iz 1970. godine doneta u skladu sa Poveljom OUN sadri, izmeu ostalog, i odredbu: ... Podruje neke drave ne moe biti predmet sticanja od strane neke druge drave, koja je posledica pretnje silom ili upotrebe sile. Nikakvo sticanje teritorije koje proizilazi iz pretnje silom ili upotrebe sile nee se priznati...
44
delovanjem oveka koji isuivanjem mora, izgradnjom sidrita ili lukobrana pripaja novi deo teritorije postojeem podruiju. Odraj (usucapio) je sporan kao nain sticanja dravne teritorije i u praksi i u doktrini meunarodnog prava. Pravni pisci koji prihvataju odraj smatraju da se on ispoljava u vidu pozitivnog i negativnog odraja. Pozitivni odraj dokazuje se faktima vrenja efektivne vlasti od strane sticaoca u duem vremenskom intervalu, dok se negativni vid dokazuje prikazom odsustva svake druge suverene vlasti nad spornom teritorijom koja je predmet odraja. Pristalice instituta odraja, meutim, nisu jedinstveni u stavu koliki je protek vremena neophodan za sticanje dravne svojine odrajem. Cesija (ustupanje) predstavlja derivatni nain sticanja dravne teritorije, a svoj pravni osnov nalazi u meunarodnom ugovoru izmeu dve drave. Ustupanje dravne teritorije kroz istoriju imalo je razliite forme, te je svoj osnov u Srednjem veku imalo u testamentarnom nasleivanju, te darovnom (svadbenom) ugovoru. Kasnije ustupanje dravne teritorije postalo je predmet ugovora o kupoprodaji, razmeni ili ustupanju. Ustupanju teritorija nekoj drugoj dravi prethodi po pravilu neposredno izjanjavanje stanovnitva oblasti koja menja suverenitet ili plebiscit. Promene dravnih granica, a time i poveanje ili smanjenje dravne teritorije, mogue su i odlukama meunarodnih konferencija na kojim su kroz istoriju velike sile odluivale o reavanju spornih teritorijalnih pitanja. Sporove izmeu drava koje za predmet imaju teritorije mogu na osnovu datih ovlaenja da reavaju meunarodne arbitrae ili Meunarodni sud pravde.
73 74 75 76 77
3. PRIZNANJE DRAVE
Da bi nova drava postala subjekt meunarodnog prava i ravnopravan uesnik meunarodnih odnosa pored tri elementa dravnosti, teritorije, stanovnitva i suverene vlasti u praksi se postavlja i pitanje meunarodnog priznanja nove drave. Stvaranje nove drave, u principu, mogue je na dva naina. Prvi je ujedinjenjem dve ili vie drava. U tom sluaju, meunarodnopravni subjektiviteti drava koje se spajaju, po pravilu, nestaju na utrb novoformirane drave. Drugi nain stvaranja nove drave je otcepljenje stanovnitva dela teritorije jedne drave od postojee i stvaranje nove drave. Meunarodna doktrina i praksa nemaju po pitanju priznanja drava jedinstven stav. Obzirom na pravne uinke i posledice priznanja novih drava razlikuju se konstitutivna i deklarativna teorija. Po pristalicama konstitutivne teorije akt priznanja nove drave ima konstitutivno dejstvo i kroz njega nova drava stie meunarodnopravni subjektivitet. U skladu sa efektima koje proizvodi, meunarodno priznanje nove drave predstavljalo bi etvrti konstitutivni element dravnosti. Inae, sam in priznanja je diskreciono pravo drave koje proizilazi iz naela
73 Holandija je u periodu od 1500. do 1858. godine isuivanjem Severnog mora poveala svoju kopnenu oblast za 355.000 hektara plodnog poljoprivrednog zemljita, a poslednjih nekoliko decenija XX veka pristupili su isuivanju morskog zaliva Zojders sa istim ciljem. 74 Jedni teoretiari predlau period koji je predvien propisima unutranjeg zakonodavstva, dok drugi zagovaraju vreme od 50 do 100 godina. 75 Carska Rusija je 1867. godine za 7.200.000 dolara prodala Aljasku Sjedinjenim Amerikim Dravama. 76 Rusija je ugovorom o razmeni zakljuenim sa Japanom 1875. godine razmenila Kurilska ostrva za Sahalinska, a Kraljevina SHS ustupila je 1923. godine Rumuniji grad ombolj za neka sela u istonom Banatu. 77 Stanovnici Sarske oblasti, koja je posle Prvog svetskog rata bila pod meunarodnom upravom, 1935. godine plebiscitom su odluili da se pripoje Nemakoj.
45
dravne suverenosti, to je injenica koja nije sporna u meunarodnom pravu. Konstitucionalisti smatraju da se inom priznanja drave faktiko stanje pretvara u pravno. Konstitucionalna teorija je u mnogim segmentima nedoreena te otuda danas ima mali broj pristalica. Pisci koji zastupaju deklarativnu teoriju priznanja novih drava smatraju da je priznanje drave ogranieno na meunarodne odnose, to jest da se tim diskrecionim aktom samo potvruje ivotnost i delotvornost elemenata dravnosti koja ve postoji na unutranjem planu i u meunarodnim odnosima. Ovo je vladajue miljenje i u meunarodnopravnoj doktrini, koja stoji na stanovitu da drava postoji kao subjekt meunarodnog prava i kada nije priznata te da je nosilac prava i obaveza koje proizilaze iz imperativnih normi meunarodnog prava. Diskrecioni akt priznanja nove drave diktiran je nacionalnim interesima drave koja ga donosi i on u sutini predstavlja politiku odluku koja je sredstvo za realizaciju politikih, ekonomskih, bezbednosnih ili, pak, ideolokih interesa. Priznanje novostvorene drave je neopoziv akt sa retroaktivnim dejstvom to mu daje dodatni znaaj. Otuda prizanje ne sme biti preuranjeno, tj. kriterijumi dravnosti moraju biti ispotovani do kraja. U suprotnom, preuranjeno priznanje nove drave, osim to je zabranjeno, moe da se okvalifikuje i kao meanje u unutranje stvari neke drave.
78 79 80
Konstituciona teorija ne daje odgovor na pitanje zato nepriznata drava mora da se potuje kongentne norme meunarodnog prava poput zabrane pretnje ili upotrebe sile u meunarodnim odnosima ili potovanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. 79 Podruje nepriznate drave koja ispunjava kriterijume dravnosti, posebno efektivnu vlast, ne smatra se kao terra nillius i ne moe se sticati okupacijom niti preletati bez odobrenja. Takoe, brodovi nepriznate drave koji plove na otvorenom moru sa njenom zastavom nisu bez nacionalne pripadnosti. 80 Tako su SAD 1903. godine, samo tri dana od proglaenja nezavisnosti i otcepljenja Paname od Kolumbije, priznale Panamu i odmah zatim zakljuile ugovor o izgradnji Panamskog kanala sa novoformiranom dravom. Pre otcepljenja Paname kolumbijski parlament je odbio ratifikaciju ugovora o izgradnji kanala. Primer ideoloke solidarnosti kroz akt priznanja je priznanje vlade Alira 1962. godine od strane SSSR-a, odmah nakon prestanka neprijateljstava sa Francuskom. 81 Davanjem egzekvature (saglasnost na imenovanje konzula) konzulu novoformirane drave drava prijema ini preutno priznanje nepriznate drave.
78
46
priznanje daju dve ili vie drava zajednikim aktom koji se donosi na konferencijama ili kongresima. I kolektivno priznanje je, u sutini, skup pojedinanih priznanja drava. Aktuelno je pitanje da li priznanje nove drave i prijem u UN predstavlja i njeno meunarodno priznanje. Prijem u UN istovremeno znai i priznanje subjektiviteta nepriznate drave od strane ove meunarodne organizacije, a moe da znai i preutno priznanje od strane drava lanica UN koje su za priznanje glasali. Istorija meunarodnih odnosa poznaje sluajeve kolektivnog nepriznavanja nove drave. Priznanja novoformiranih drava od strane postojeih su u principu bezuslovna. Meutim, u praksi se deava da se priznanje nove drave uslovljava od strane drave koja daje priznanje. Meunarodna praksa poznaje i sluajeve kada nepriznata drava svoje priznanje uslovljava. Kao primer moe se navesti NR Kina koja je sopstveno priznanje od strane treih drava uslovljavala izriitim priznanjem druge strane da vladu NR Kine smatra jedinom legalnom vladom Kine.
82 83 84
82
83
84 85
86
Skuptina Drutva naroda 1933. godine donela je Rezoluciju o nepriznavanju Mandurije kao nove drave. Rezolucija je bila politiki izraz i protest meunarodne zajednice protiv formiranja nove drave nastale upotrebom sile u meunarodnim odnosima. Zavrnim aktom Berlinskog kongresa iz 1878. godine Srbija i Crna Gora su priznate kao nezavisne drave pod uslovom da garantuju jednaka graanska i politika prava svim dravljanima bez obzira na religijsko opredeljenje i veroispovest. La documentation Francaise, No 75, juli 1975; Avramov Krea, op.cit.,str. 89, fus 11. Ovaj stav poznat je u teoriji meunarodnog prava kao Estradova doktrina, po meksikom ministru inostranih poslova koji ga je izneo 1930. godine. Iako duboko pravniki utemeljen ovaj logiki sud nije u praksi usvojen. Ministar inostranih poslova Ekvadora Tobar izneo je ovaj stav, koji je kasnije, polazei od teorije ustavnog legitimiteta, prihvatio predsednik SAD Vudro Vilson i koristio kao polaznu osnovu za guenje
47
U sluaju izbijanja graanskog rata u jednoj zemlji aktuelno je pitanje priznanja ustanika. Meunarodno pravo za priznanje ustanika trai efektivno vrenje vlasti na utvrenoj teritoriji, postojanje lokalne suverene vlasti i potovanje zakona i obiaja rata i ratnog prava od strane organizovanih vojnih jedinica ustanika.
revolucionarnih pokreta u Srednjoj i Junoj Americi. Prava i dunosti drava sadri u lanu 2. i 12. Povelja OUN iz 1945. godine, Deklaracija UN o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji izmeu drava iz 1970. godine, Konvencija o pravima i dunostima drava Panamerike lige doneta u Montevideu 1933. godine sa Protokolom o neintervenciji iz Buenos Airesa iz 1936. godine i Povelja o osnivanju Organizacije amerikih drava iz Bogote doneta 1948. godine. 88 Lideri nesvrstanih su u Nju Delhiju 1954. godine utvrdili pet principa miroljubive koegzistencije i to: 1. uzajamno potovanje teritorijalne celovitosti i nezavisnosti; 2. uzdravanje od agresije; 3. nemeanje u unutranje poslove druge drave; 4. ravnopravnost i uzajamna korist; 5. miroljubiva koegzistencija. Takoe Konferencija azijskih i afrikih drava iz aprila 1955. godine u Bandungu utvrdila je deset principa kroz koje se manifestuju osnovna prava i dunosti drava. 87
48
Kini, Velikoj Britaniji, Francuskoj i sada Rusiji. Naelo zabrane upotrebe sile u sutini sadri dunost uzdravanja od pretnje silom ili upotrebe sile i kao prirodno pravo drave pravo na individualnu i kolektivnu samoodbranu. Jo je Pakt Drutva naroda iz 1919. godine otpoinjanje rata uslovio obaveznim mirenjem suprotstavljenih strana kao uslovom legalnosti. Kao protivpravno voenje nacionalne politike rat je zabranjen Brian Kelogovim paktom 1928. godine, a potpunu obaveznost ova zabrana je stekla tek usvajanjem Povelje UN kroz lan 2. stav 4, koji glasi: lanice se u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od pretnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne celovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima Ujedinjenih nacija. Upotreba sile ili pretnja silom zabranjena je meunarodnim pravom, agresivni rat je oznaen kao zloin protiv mira, a eventualno sticanje teritorije ratom je nezakonito. Iz zabrane pretnje i upotrebe sile proizilazi pravo drava na samoodbranu, koja treba da bude srazmerna upotrebljenoj sili. Pravo na samoodbranu nema, meutim, legalnost ukoliko se radi o preduzimanju oruanih akcija kao aktu preventivne ili pretpostavljene samoodbrane. Istorija meunarodnih odnosa belei niz sluajeva zloupotrebe prava na samoodbranu. U poslednje vreme promovie se novi oblik oruane intervencije poznat kao humanitarna intervencija, koja ima za cilj spreavanje i zaustavljanje tekih i masovnih oblika povreda ljudskih prava ili meunarodnog humanitarnog prava. I dok oruana intervencija koja za motiv ima humanitarne razloge ima legalitet ukoliko je izvrena na osnovu odluke Saveta bezbednosti, za humanitarne oruane intervencije bez odluke Saveta bezbednosti UN moemo rei da predstavljaju krenje meunarodnog prava. Obaveza reavanja sporova mirnim putem obavezuje drave lanice meunarodne zajednice da sve sporove koji mogu da ugroze meunarodni mir i bezbednost reavaju mirnim putem. U realizaciji ove obaveze dravama je ostavljena sloboda izbora naina ostvarenja ove imperativne norme meunarodnog prava. Drave koje su u konfliktu mogu da se odlue za pregovore, arbitrau, anketu ili neki drugi nain mirnog reavanja sporova. Ukoliko sporazumni nain reenja spora nije mogu strane u sporu problem iznose pred Savet bezbednosti ili Generalnu skuptinu UN, a ukoliko su u pitanju pravni sporovi pred Meunarodni sud pravde. U sluaju da se radi o sporu koji moe stvarno ugroziti odranje meunarodnog mira i bezbednosti, Savet bezbednosti moe odluiti da donese preporuku o reenju spora. Naelo ravnopravnosti i samoopredelenja naroda iz Deklaracije iz 1970. godine sadri pravo naroda na samoopredelenje. Kao jedno od kljunih naela meunarodnog prava predvieno je Poveljom UN, ali i nizom drugih meunarodnih konvencija. I pored toga, ovo naelo je u kontradikciji sa naelom teritorijalne celovitosti, politike nezavisnosti i nepromenjivosti granica postojeih drava u svetskoj zajednici. Pozivanje na ovo pravo bilo je posebno korieno u periodu borbe protiv kolonijalne dominacije. Insistiranje na ovom pravu, bez potovanja teritorijalnog integriteta danas, kada postoji veliki broj naroda a znatno
89 90 91 92
89
U lanu 51. Povelje UN se kae: Nita u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoodbrane u sluaju oruanog napada na nekoga lana Ujedinjenih nacija sve dok Savet bezbednosti ne preduzme mere potrebne za odravanje meunarodnog mira i bezbednosti... 90 Nacistika Nemaka je pred Nirnberkim sudom invaziju na Norveku 1941. godine obrazlagala kao akt samoodbrane od navodne opasnosti od saveznikog iskrcavanja u toj zemlji. SAD su 1986. godine bombardovale ciljeve na teritoriji Libije i tu akciju nazvale preventivom protiv libijskog terorizma. I danas se mnoge oruane akcije nekih drava u svetu obrazlau kao akcije preventivne samoodbrane. 91 lan 37. stav 2. Povelje UN. 92 Pravo naroda na samoopredeljenje sadrano je i u lanu 1. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine i lanu 1. Meunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine.
49
vie etnikih manjina koje ele nezavisne drave, predstavlja realnu pretnju za meunarodni mir i bezbednost. Obaveza saradnje meu dravama i savesno ispunjavanje obaveza u skladu sa Poveljom UN Bez obzira na razlike u politikim i drutvenim sistemima postoji obaveza drava da bez diskriminacije sarauju u raznim oblastima meunarodnih odnosa u cilju odranja meunarodnog mira i bezbednosti, podizanja nivoa ekonomskog razvoja i izgradnje opteg blagostanja oveanstva. Saradnja drava treba da se odvija na principima suverene jednakosti i neintervencije drava u svim sferama meunarodnih odnosa, a naroito na ekonomskom, socijalnom, kulturnom, tehnikom i trgovakom polju. Naelo savesnog ispunjavanja obaveza dunost je svake drave u skladu sa Poveljom UN, ali i na osnovu optepriznatih naela i pravila meunarodnog prava. Savesnost u izvravanju optih obaveza, ali i onih preuzetih na osnovu meunarodnih ugovora, pretpostavka je funkcionisanja meunarodnog poretka. U sluaju kada su obaveze preuzete na osnovu meunarodnih ugovora u suprotnosti sa obavezama iz Povelje UN, postoji suprematija pravnih pravila UN. Postoji obaveza drava da svoja prava vre na savestan nain, dakle bona fide, te na taj nain doprinose i ostvarenju principa pacta sunt servanda, koji je fundamentalni princip meunarodnog ugovornog prava. Iako je postulat postupanja u dobroj veri vezan za opte principe i osnovna akta meunarodnog prava intencija je da sesavesnost u izvravanju obaveza prenese i u sva ponaanja u meunarodnim odnosima.
Mirovni ugovorom iz Pariza iz 1947. godine bivoj Jugoslaviji Italija je ustupila Slovensko primorje, Istru, Rijeku, Zadar, Cres, Loinj i Lastovo umanjivi svoju na raun teritorije Jugoslavije. 94 Arapska Republika Jemen i Demokratska Narodna Republika Jemen spojile su se 1990. godine u novu dravu Republiku Jemen.
93
50
Nemaku 1990. godine. Secesija ili odvajanje prisutna je u sluajevima kada se jedan ili vie delova teritorije odvoji od drave prethodnice i stekne meunarodni subjektivitet, koji je zadrala i drava prethodnik. Putem secesije posle Drugog svetskog rata veliki broj kolonija stekao je nezavisnost odvajanjem od kolonijalnih metropola. Raspad ili disolucija je oblik sukcesije u kom se drava prethodnik raspada, gubi svoju dravnost, a na njenoj teritoriji se formiraju dve ili vie novih drava sukcesora, kao nosioci meunarodnog subjektiviteta. Podela (partition) predstavlja opciju u kojoj dve ili vie drava podele treu dravu sukcesora, gasei joj dravnost, i na konto njene teritorije poveaju svoja dravna podruija. Podela je oblik sukcesije iz perioda dominacije politike sile u meunarodnim odnosima, pa danas, ini se, nije previe aktuelna. Pitanje sukcesije primenjuje se i na meunarodne organizacije, s tim da ona nije produkt teritorijalnih promena, ve prenosa nadlenosti na novu organizaciju koji se vri ugovorom. Obaveza drava sukcesora je da meunarodnim ugovorom ili, pak, nacionalnim zakonodavstvima ree pitanje dravljanstva te prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i drugih steenih prava, kao i svojinskih prava pravnih i fizikih lica. Drave sukcesori koje su nezavisnost stekle u procesu dekolonizacije nisu u obavezi da odravaju na snazi neki ugovor, niti da postane lanica tog ugovora bez obzira na injenicu da su na dan sukcesije ti ugovori bili na snazi na toj teritoriji. Meutim, ovo pravilo vai samo za proces dekolonizacije, iako je tim dravama doputena opcija drave ugovornice. U sluaju spajanja dve ili vie drava u novi entitet ugovori prethodnica obavezuju deo teritorije prenet u dravu sukcesora, a kada se ugovor notifikuje moe da vai i za celu teritoriju nove drave. U situaciji kada doe do secesije ili raspada drave prethodnice na dve ili vie drava, ugovori koji su vaili za prethodnu dravu vae i za drave sukcesore, izuzev ako je to nespojivo sa predmetom i ciljem ugovora. Sukcesija drava ne dira u granice utvrene ugovorom kao i prava i obaveze regulisane ugovorom koje se odnose na reim granice. Njime se ne dira, takoe, ni u teritorijalne reime ustanovljene ugovorom, odnosno drava sledbenica stupa u prava i obaveze sadrane u takvim teritorijalnim reimima. Opte pravilo je da nepokretna dravna imovina, kao i pokretna imovina drave prethodnice vezana za delatnost i teritoriju drave, prelazi na dravu sukcesora. Pokretna imovina ija vezanost za odreenu teritoriju nije iskljuiva u sluaju sukcesije deli se saglasno doprinosu njenom stvaranju, odnosno uticaju koju ima na funkcionisanje drave sukcesora. U pogledu javnih dugova, kada je u pitanju sukcesija, isti sa drave prethodnice prelaze na dravu sukcesora u pravedenoj srazmeri prelaska prava i dobiti i toga duga. A kao javni, odnosno dravni dugovi, smatraju se sve finansijske obaveze koje drava prethodnica ima prema drugim dravama, meunarodnim organizacijama i ostalim subjektima meunarodnog prava. Dravni dug pri sukcesiji drava raspadom prelazi na drave sukcesore u pravinoj
95 96 97 98
Kroz proces dekolonizacije veliki broj drava stekao je secesijom nezavisnost od V. Britanije, Francuske, Holandije, Belgije i Portugala posle Drugog svetskog rata. Banglade, koji je i de facto bio odvojen od Pakistana secesijom je stekao nezavisnost 1971. godine. 96 Primer za disoluciju je raspad Austro-ugarske i Otomanskog carstva posle Prvog svetskog rata, te SSSR-a i eko-Slovake 1991. odnosno 1992. godine. Meunarodna zajednica je i raspad SFR Jugoslavije svrstala pod disoluciju, ali je obzirom na argumente na koje se pozvala to bila vie politika nego pravna kvalifikacija. 97 Primer je Sporazum iz 1939. godine kojom su Nemaka i SSSR su podelili teritoriju Poljske. Ovaj akt, meutim, nikada nije dobio meunarodno priznanje. 98 Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2002, str. 103.
95
51
srazmeri. Ista je situacija i sa procesom ujedinjenja dve ili vie drava u novu dravu, koja preuzima i javne dugove prethodnica. Ovo opte pravilo o prelasku dravnih dugova na drave sledbenice, meutim, ne vai kada su u pitanju drave sukcesori koje su nezavisnost stekle u procesu dekolonizacije. Dravna arhiva u sluaju sukcesije drava predmet je, kao specifian vid, dravne imovine prenosa na novu dravu i, po pravilu, se regulie sporazumom. U nedostatku sporazuma Konvencija predvia da na dravu sukcesora prelazi deo dravnih arhiva drave prethodnice koji je neophodan za redovno funkcionisanje upravnih organa podruja na koje se odnosi sukcesija i deo dravnih arhiva drave prethodnice koji se odnosi u celosti ili preteno na teritoriju koja je predmet sukcesije drave. Kod sukcesije je uobiajeno da dravni arhivi drave prethodnice, bilo da su u njenom priteanju ili u svojini nekog treeg, moraju ostati dostupni za korienje i kopiranje svim zainteresovanim korisnicima, a posebno dravama sukcesorima. Jedna od promena koju sukcesija proizvodi u meunarodnim odnosima je i pitanje: Da li drava sukcesor po automatizmu postaje lan meunarodne organizacije, ako je drava prethodnica bila u lanstvu te meunarodne organizacije? Drave koje su nezavisnost stekle u procesu dekolonizacije primane su u lanstvo OUN po utvrenoj proceduri. lanstvo drava sukcesora u meunarodnoj organizaciji, meunarodna praksa pokazuje, direktno zavisi od volje drava lanica, koja se izraava u skladu sa osnovnim aktima tih meunarodnih organizacija.
99
Rodonaelnikom subjektivne teorije o osnovu graanske odgovnosti drava smatra se Hugo Grocijus, a
52
o osnovu graanske odgovornosti drave smatraju da bez krivice nema ni protivpravnog akta, pa prema tome ni odgovornosti drave. Za zastupnike teorije subjektivne odgovornosti potrebno je utvrditi uzrono-posledinu vezu izmeu radnje ili proputanja radnje od strane drave kao povrede meunarodne norme i tete koja je iz nje proizala. Za razliku od njih zagovornici objektivne teorije zastupaju stanovite da je meunarodni delikt jedna realna injenica za iji nastanak nije bitan psiholoki odnos predstavnika drave koji ini prekraj meunarodne norme u ime drave. U meunarodnoj doktrini i praksi objektivna teorija je preovlaujua, ali nije iskljuiva. Naime, odgovornost drave vezuje se za teritoriju na kojoj ona vri suverenu vlast i protivpravne akte nastale na njenoj teritoriji. Pri tom, drava se nee smatrati odgovornom za tetu koja je nastala kao rezultat oruane pobune ili nemira nelegalnih grupa koje privremeno ili trajno dre pod svojom kontrolom deo dravne teritorije na kojoj je nastupila teta. Ipak, ukoliko pobunjeniki pokret preraste u novu vlast ili, pak, uspe da na delu teritorije formira novu dravu, kontinuitet odgovornosti prenee se na novu vlast, odnosno, u drugom sluaju bie ustanovljena meunarodna odgovornost novoformirane drave. Naelo objektivne odgovornosti drava u meunarodnom pravu gotovo bez izuzetka primenjuje se u pogledu odgovornosti za opasne stvari i na delatnostima drava kojima je zajedniki visok stepen rizika. Navedene aktivnosti drava koje nose objektivne rizike regulisane su brojnim meunarodnim sporazumima poput: Konvencije o teti prouzrokovanoj treim dravama, stranim vazduhoplovima na zemlji iz 1952. godine, Konvencije o graanskoj odgovornosti za nuklearne tete iz 1963, Konvencije o graanskoj odgovornosti za tete izazvane zagaivanjem naftom iz 1969, Konvencije o meunarodnoj obavezi naknade tete priinjene od strane vasionskih letelica iz 1972. godine i dr. Postojanje meunarodnopravnog delikta pretpostavlja povredu meunarodne obaveze od strane te drave injenjem ili proputanjem injenja. Kao objektivni elemenat protivpravnost je relevantna samo ukoliko je ispoljena prema meunarodnom, ali ne i prema unutranjem pravu. Pripisivost navedenog injenja, odnosno neinjenja, je subjektivni elemenat i kao takav se vezuje za dravu, i na bazi njega se utvruje njena meunarodnopravna odgovornost u skladu sa Konvencijom. Ponaanje organa drave, teritorijalne jedinice, ili tela ovlaenog da vri elemente dravne vlasti, koji je delovao u tom svojstvu, smatrae se aktom drave prema meunarodnom pravu, ak ako je u konkretnom sluaju organ prekoraio svoju nadlenost prema unutranjem pravu ili prekrio instrukcije koje se odnose na njegovu aktivnost. Drava je, dakle, odgovorna za akte svih svojih organa bez obzira na visinu nivoa predstavljanja u meunarodnim odnosima i zakonodavni, sudski ili izvrni karakter poslova organa predstavljanja i zastupanja. Povreda meunarodne obaveze neke drave postoji kada akt te drave nije u skladu sa onim to ta obaveza od nje zahteva, bez obzira na njeno poreklo ili prirodu. Kao pretpostavka odgovornosti drave za povredu meunarodnog prava neophodno je nastupanje tete za oteenu dravu, koja moe da bude materijalna i nematerijalna. Bez obzira na vid tete, drava tetnik je duna da nadoknadi tetu ili izvri povraaj u preanje stanje. Ipak, drava koja je svojim injenjem ili proputanjem izvrenja obaveze prouzrokovala tetu, nee odgovarati za istu ukoliko se radi o okolnostima koje iskljuuju protivpravnost akta. Prema Nacrtu pravila Komisije za meunarodno pravo okolnosti koje iskljuuju protivpravnost su: saglasnost, odnosno pristanak povreene drave, samoodbrana preduzeta u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, protivmere preduzete u pogledu akta protivnog
100 101 102
istaknuti predstavnici su i Nemac Fon List i Italijan Sperduti. 100 Najpoznatiji predstavnici objektivne teorije odgovornosti su Anzilotti, Meron, Jessap i Menzel. 101 lan 10. Nacrta pravila o odgovornosti drave. 102 lan 12. Nacrta pravila o odgovornosti drave.
53
meunarodnom pravu, vie sile, krajnje nude, odnosno nesree i stanja nude.
obaveza odgovorne drave je da je potpuno nadoknadi. U zavisnosti od prirode i okolnosti izvrenog delikta, oblika i visine tete naknada moe biti izvrena kroz povraaj u preanje stanje (restitutio in integrum), novano obeteenje i satisfakciju ili zadovoljenje, kao pojedinane vidove obeteenja ili kroz kombinaciju navedenih formi. Ukoliko su u pitanju tete moralne naravi, po lanu 37. Nacrta Konvencije, odgovorna drava ima obavezu da prui zadovoljenje za povredu prouzrokovanu svojim aktom u onom obimu u kome se povreda ne moe nadoknaditi vraanjem u preanje stanje ili novanom naknadom. Zadovoljenje se moe pruiti priznanjem uinjene povrede, izjavom aljenja, formalnim izvinjenjem ili na neki drugi prigodan nain srazmeran uinjenoj povredi. Zadovoljenje pri tom ne sme biti uinjeno u obliku koji je poniavajui za odgovornu dravu. U meunarodnopravnoj praksi prisutna je isplata ex gratia, kao naknada tete odgovorne drave za protivpravni akt po priznanju, ali bez utvrivanja pravnog osnova odgovornosti i visine tete u propisanom postupku. Naknada ex gratia je, po pravilu, priznanje krivice za tetu i najee je motivisana humanitarnim razlozima, a ponekad i eljom da se izbegne utvrivanje stvarne visine tete, trokova postupka i izbegne medijska promocija tetnog dogaaja.
103
55
sve konvencije koje reguliu navedenu materiju polaze od koncepta ogranienog imuniteta drava. No, i pored toga sprovoenje u praksu koncepta o funkcionalnom imunitetu drava nosi problem neizgraenog standarda za razlikovanje akta javne i komercijalne prirode, te utvrenja dravne imovine za javne i privredne (komercijalne) potrebe drave. Odricanje od imuniteta drave mora da bude izriito i nedvosmisleno i odnosi se na svaki postupak koji se vodi pred sudskim ili izvrnim organima neke druge drave.
104
MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Meunarodna praksa sve je bogatija, pa su akteri meunarodnih odnosa, osim drava i meunarodnih vladinih organizacija, sve ee i entiteti u okviru drava (pokrajine, federalne jedinice, gradovi, regije), multinacionalne kompanije, pojedinci i nevladine organizacije nacionalnog ili meunarodnog dometa. Meunarodna pravna doktrina priznaje navedenu realnost, ali nesporni nosioci pravnog subjektiviteta u meunarodnom pravu su drave i meudravne organizacije. Meunarodne nevladine organizacije predstavljaju institucionalni oblik meunarodne saradnje iji subjekti nisu drave, a kao osnivai se javljaju pojedinci, grupe, udruenja ili ustanove iz razliitih zemalja u najrazliitijim oblastima ljudskog delovanja, sa ciljem ostvarivanja zajednikih interesa. Pored meunarodnih nevladinih organizacija postoje i nevladine nacionalne organizacije ija je delatnost podreena nacionalnom suverenitetu i odvija se u granicama jedne zamlje. Pretpostavka delovanja i nacionalnih, a i meunarodnih nevladinih organizacija je saglasnost organa suverene dravne vlasti teritorije na kojoj deluju. Nevladine organizacije se osnivaju na principima dobrovoljnosti i, za razliku od multinacionalnih kompanija, osnivaki motiv nije obavljanje profitne nego drutveno-korisne delatnosti za ije ostvarenje dravna vlast nije zainteresavana uopte ili ne u dovoljnoj meri. Meunarodne vladine organizacije, sa druge strane, predstavljaju trajniji institucionalni oblik saradnje drava lanica na ostvarenju zajedniki postavljenih ciljeva. Osnivaki akt meunarodnih vladinih organizacija je viestrani ugovor i njime drave lanice prenose na meunarodnu organizaciju deo svojih suverenih ovlaenja. Osnivaki ugovor ima istovremeno i obeleja ustavnog akta organizacije i njime se propisuju, pored ostalog, i: ciljevi osnivanja, nadlenosti organizacije, ustrojstvo i prava i obaveze organa, uslovi za sticanje te gubitak lanstva, nain finasiranja... Meunarodnim vladinim organizacijama dananjeg tipa prethodili su kongresi i diplomatske konferencije u kojima je uestvovalo vie drava, a potom u drugoj polovini XIX veka i administrativne unije ili upravni savezi. Nastanak meunarodnih organizacija determinisan je, ali i limitiran, interesima i
105 106
104 Evropska konvencija o imunitetetu drava usvojena u okviru Saveta Evrope iz 1972. godine, Konvencija UN o sudskom imunitetu drava i njihove imovine iz 2004. godine, Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963. godine i dr. 105 Prva nevladina organizacija pod imenom Dobrovoljno udruenje gospoa Sv. Vinsenta osnovano je 1617. godine u Engleskoj sa ciljem da materijalno i moralno pomognu siromanima. Na inicijativu vajcarskog humaniste Henri Dunanta 1863. godine osnovan je Meunarodni komitet Crvenog krsta, koji kao humanitarna organizacija postoji i danas. 106 U prvoj polovini XIX veka prvi institucionalni oblici trajnijeg tipa bile su rene komisije, a u drugoj polovini su to bile administrativne unije sa stalnim sekretarijatom i periodinim konferencijama drava. Prva organizacija toga tipa bila je osnovana 1865. godine sklapanjem Meunarodne telegrafske konvencije koja danas deluje kao Meunarodna unija za telekomunikacije, pa Opta potanska unija iz 1874. godine...
56
potrebama naroda drava lanica. No, oblici i obim saradnje, geografski okvir delovanja, brojnost lanstva i pravna obaveznost odluka neki su od kriterijuma razlikovanja meunarodnih organizacija. O meunarodnim vladinom organizacijama govorimo kao o subjektima meunarodnog prava iji su lanice drave dok to, ponovimo, nije sluaj sa nevladinim organizacijama. Drave svoje multilateralne odnose, u najveem broju sluajeva, reavaju kroz osnivanje organizacija u odreenoj sferi meunarodnih odnosa. Dakle, specijalizovane meunarodne vladine organizacije institucionalni su okvir reavanja odreenih pitanja. S druge strane nalaze se tzv. opte meunarodne organizacije u ijoj nadlenosti je najvei broj meunarodnih aspekata saradnje. Danas nema mnogo organizacija opteg tipa jer je objektivno teko postii konsenzus po velikom broju razliitih aktivnosti. Najpoznatija opta meunarodna organizacija je Organizacija ujedinjenih nacija u ijoj nadlenosti je saradnja u oblasti politike, bezbednosti, ekonomije, socijalnih pitanja, kulturne saradnje... Ukoliko se kao kriterijum za podelu meunarodnih organizacija uzme brojnost drava lanica one se dele na univerzalne i regionalne meunarodne organizacije. Regionalne meunarodne organizacije okupljaju zemlje odreenog geografskog regiona, a svrha formiranja im je unapreenje regionalne meunarodne saradnje najee u sferi ekonomije (Evropska zajednica za ugalj i elik, Evropska ekonomska zajednica, OPEK...). Meunarodne organizacije univerzalnog tipa imaju ambiciju ili, pak, obuhvataju sve drave na zemlji. Tipian primer meunarodne organizacije univerzalnog karaktera je Organizacija ujedinjenih nacija. Subjekti osnivanja meunarodnih organizacija, odnosno njihove lanice, su drave koje u meunarodnom pravu uivaju de iure isti stepen prava i obaveza. Nastanak meunarodnih organizacija, u stvari, predstavlja delegiranje dela suverene vlasti sa drave na organizaciju, to se regulie osnivakim aktom. Otuda i najvei deo meunarodnih organizacija danas funkcionie, odnosno donosi odluke na bazi konsenzusa drava lanica. Ili, odluke velike veine meunarodnih organizacija danas nisu obavezujueg karaktera za drave lanice, a takve organizacije su koordinirajue. Za razliku od koordinirajuih meunarodna praksa poznaje i meunarodne organizacije nadnacionalnog karaktera ije odluke imaju obavezujue dejstvo i neposredno su primenjive na teritoriji drava lanica. U drugoj polovini XX veka Evropska zajednica za ugalj i elik je funkcionisala kao nadnacionalna organizacija, a danas je to po velikom broju pitanja Evropska unija.
107
57
Pruska i Velika Britanija, a od 1818. godine i Francuska. Sveta alijansa je imala za cilj odrati mir na principima legitimiteta i zadrati postojei satus quo u meunarodnim odnosima drava Evrope. Do sredine XIX veka Sveta alijansa je zadrala obrise zajednikog delovanja, da bi u drugoj polovini XIX veka politiki legitimitet preao u celosti na vodee evropske drave.
2. DRUTVO NARODA
Bez institucionalnog meunarodnog tela svet je ubrzo zapao u krizu koja je rezultirala najveim oruanim sukobom u svetskoj istoriji Prvim svetskim ratom. Posledice Prvog svetskog rata bile su inicijalna kapisla za stvaranje Drutva naroda kao meunarodne organizacije. Inicijativu za osnivanje Drutva naroda dao je ameriki predsednik Vudro Vilson i Drutvo naroda je osnovano Paktom na Mirovnoj konferenciji 1919. godine, kao prvim delom Ugovora o miru sa Nemakom, Austrijom, Maarskom i Bugarskom. Ve sam nastanak Drutva naroda izazvao je dosta polemika u meunarodnoj pravnoj doktrini. Osnivai Drutva naroda bile su drave lanice, potpisnice mirovnih ugovora i drave pozvane da pristupe Paktu do prolea 1920. godine. lanstvo u Drutvu naroda je, meutim, mogla da stekle svaka drava na osnovu odluke Skuptine Drutva naroda donete dvotreinskom veinom. Pored Skuptine, glavni organi Drutva naroda bili su Savet i Stalni sekretarijat kao glavni administrativni organ, na ijem elu se nalazio generalni sekretar. Savet Drutva su inili stalni predstavnici saveznikih drava pobednica, te nestalni lanovi koje je birala Skuptina. Cilj osnivanja Drutva naroda bilo je ouvanje meunarodnog mira i unapreenje meunarodne saradnje, a sedite organizacije je bilo u enevi. Ugovor o seditu sa vajcarskom za sve vreme rada Drutva naroda nije, meutim, potpisan, pa je status organizacije ureen takozvanim modus vivendi, odnosno razmenom diplomatskih pisama izmeu Generalnog sekretara Drutva naroda i Vlade vajcarske, kojim je Drutvu naroda priznat meunarodnopravni subjektivitet. Rad Drutva naroda u startu je bio osuen na neuspeh. Drava inicijator ideje o formiranju Drutva naroda Sjedinjene Amerike Drave nezadovoljne tekstom Ugovora odbile su da pristupe organizaciji, dok SSSR do 1934. godine nije primljen u lanstvo, ime su dve vodee svetske sile bile iskljuene iz procesa odluivanja u Drutvu naroda. Svoje diplomatske odnose sa Drutvom naroda Sjedinjene Drave su odravale preko svojih konzularnih predstavnitava u enevi. Sa druge strane, Francuska i Velika Britanija, iako sa odluujuim stvarnim uticajem na meunarodna kretanja, nisu imale stalne misije u seditu organizacije. I upravo ovakva konstalacija odnosa vodeih drava sveta toga vremena doprinela je neefikasnom radu Drutva naroda na polju ouvanja meunarodnog mira i bezbednosti. Drutvo naroda nije adekvatno i efikasno reagovalo na agresiju Japana na Manduriju 1931. godine, te Italije na Etiopiju 1936. godine, to je doprinelo njegovom slabljenju, pa i konanom, de facto, prestanku rada 1940. godine. Formalno-pravni prestanak rada Drutva naroda usledio je est godina kasnije na zasedanju skuptine Drutva aprila 1946. godine u enevi. Sva imovina Drutva naroda preneta je na novu svetsku organizaciju Ujedinjene nacije, koja je u meuvremenu osnovana.
108 109
108 U trenutku osnivanja stalne lanice Saveta Drutva bile su Francuska, Italija, Japan i Velika Britanija, a 1926. godine za stalnu lanicu je primljena Nemaka. Japan i Nemaka su Drutvo naroda napustili 1933. godine, a odmah po prijemu stalna lanica Drutva postao je SSSR, koji je zbog agresije na Finsku iskljuen iz Drutva. Drutvo naroda napustila je i Italija 1937. godine. 109 Avramovi, N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 85.
58
110 Atlanska povelja predstavlja bilateralni akt neformalnog dejstva, a kao osnovne principe posleratne politike navodi: nepromenjivost granica drava koja bi bila suprotna volji naroda, pravo naroda na izbor legitimnih organa vlasti i oblika vladavine, slobodu trgovine i odricanje od upotrebe sile u meunarodnim odnosima.
59
zajednice. Navedene odlike, kao i principi koje sadri Povelja, ine je i aktom koji predstavlja svojevrsnu vrstu ustava svetske zajednice i pravnu osnovu izgradnje meunarodnog poretka, koji je izgraen na naelu suverene jednakosti drava. U hijerarhiji propisa meunarodnog prava Povelja se nalazi na najviem mestu, te ostali ugovori moraju biti u skladu sa njom. Donoenje Povelje je imalo za cilj uspostavljanje sistema kolektivne bezbednosti, a sva ostala naela nalaze se u funkciji ostvarenja cilja. Povelja UN je kao ciljeve Ujedinjenih nacija utvrdila: odravanje meunarodnog mira i bezbednosti i princip reavanja meunarodnih sporova mirnim putem; razvoj prijateljskih odnosa zasnovanih na naelu ravnopravnosti i samoopredeljenja naroda; ostvarenje meunarodne saradnje reavanjem drutvenih, privrednih, kulturnih ili humanitarnih meunarodnih problema, rad na unapreenju potovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povelja Ujedinjenih nacija u realizaciji predvienih ciljeva utvrdila je sledea naela delovanja: naelo suverene jednakosti svih drava lanica, savesnost ispunjavanja meunarodnih obaveza, reavanje meunarodnih sporova mirnim putem, uzdravanje odosno zabrana upotrebe sile u meunarodnim odnosima, naelo potovanja teritorijalnog integriteta i politike nezavisnosti svake drave.
111 Gotovo sve suverene drave sveta danas su lanice Ujedinjenih nacija. ak i vekovima neutralna vajcarska je na svoj zahtev postala lanica UN, dodue tek 2002. godine, iako je sedite mnogih organa Drutva naroda nekad, te UN danas , desetinama godina bilo na teritoriji upravo te zemlje. Vatikan je jedina drava, premda specifina, koja nije podnela molbu za prijem u UN, iako je lanica nekih specijalizovanih ustanova UN, a u svojstvu posmatraa prisustvuje konferencijama pod pokroviteljstvom UN. 112 Jedino je lanstvo u MMF-u i Svetskoj banci neto sloenije i zahteva ispunjenje dodatnih ekonomsko-finansijskih uslova.
60
meunarodne odnose i svetsku zajednicu. Interesantno je da se delokrug prava koji predvia Povelja za drave lanice kroz meunarodnu praksu smanjivao u odnosu na stipulaciju datu lanom 2. taka 7. Povelje. Naime, pitanje zatite ovekove sredine nekada u iskljuivom domenu unutranje nadlenosti drava, sve vie je u domenu meunarodnog prava. Suverena jednakost drava lanica, kao jedan od osnovnih principa Povelje UN, naruena je davanjem posebnog statusa stalnim lanicama Saveta bezbednosti u pogledu statusa i vanosti glasa, kao uslovu za donoenje odluke. Takoe, poseban status stalne lanice Saveta bezbednosti uivaju i u pogledu iskljuenja iz UN. Naime, lanom 6. Povelje predvieno je da odluku o iskljuenju drave lanice UN iz Organizacije donosi Generalna skuptina na preporuku Saveta bezbednosti. Poto je za odluku Saveta bezbednosti potrebna jednoglasnost stalnih lanica to se u sluaju veta odluka ne moe doneti. Drava lanica UN koja je u zaostatku sa uplatom svog finansijskog doprinosa Organizaciji gubi pravo uea u Generalnoj skuptini, izuzev ako Skuptina u sluaju izuzetnih okolnosti ne odlui drugaije. Uslov za tzv. malu suspenziju je da je iznos zaostalih uplata jednak ili vei od visine dvogodinje obaveze drave lanice. Ukoliko je Savet bezbednosti preduzeo preventivnu ili prisilnu akciju protiv drave lanice Generalna skuptina moe na preporuku Saveta bezbednosti privremeno suspendovati vrenje prava i povlastica po osnovu lanstva u svim organima UN. Posledice tzv. velike suspenzije moe ponovo uspostaviti Savet bezbednosti svojom odlukom. Povelja UN predvia institut iskljuenja drave lanice od strane Generalne skuptine, a na preporuku Saveta bezbednosti. U praksi dosadanjeg rada nije zabeleen nijedan sluaj iskljuenja kao posledica povrede naela predvienih Poveljom. Negativna iskustva funkcionisanja Drutva naroda, gde je postojala mogunost povlaenja iz lanstva Organizacije, nagnala su pisce Povelje da takvu odredbu izostave. No, bez obzira na to donoenje odluke drave lanice o povlaenju iz UN legitimno je pravo svake drave.
113 114 115 116
61
pet predstavnika, koje su prilikom glasanja ravnopravne i imaju jedan glas. Generalnoj skuptini u radu pomae niz stalnih, ali ad hoc komiteta, koji se bave raznim aspektima meunarodne saradnje, ali i proceduralnim pitanjima. Generalna skuptina odrava redovna godinja zasedanja u septembru, a vanredna zasedanja u sluaju potrebe saziva generalni sekretar na zahtev Saveta bezbednosti ili veine lanica Ujedinjenih nacija. Skuptina za svako zasedanje bira predsednika, koji rukovodi njenim radom do okonanja redovnog zasedanja. U vreme trajanja svog mandata on predsedava i vanrednim zasedanjima Generalne skuptine. Poveljom UN je predviena opta nadlenost Generalne skuptine i konstatovano njeno pravo da raspravlja o svim pitanjima iz delokruga predvienog Poveljom. S obzirom da u sastav Generalne skuptine ulaze predstavnici bezmalo celokupne meunarodne zajednice ona predstavlja svojevrstan svetski parlament. Uprkos irokom dijapazonu nadlenosti i politikom znaaju Generalna skuptina ne moe da donosi preporuke po nekom spornom pitanju ukoliko je ono predmet rasprave u Savetu bezbednosti, izuzev ukoliko to Savet od nje ne zatrai. Takoe, nadlenosti Generalne skuptine se u celosti ispoljavaju kroz eventualno donoenje preporuke o nekom spornom pitanju koje moe da ugrozi svetski mir. Generalna skuptina niukom sluaju ne moe da preduzima konkretne mere, jer je to iskljuiva nadlenost Saveta bezbednosti. Kao predstavniki organ sa najviim demokratskim kapacitetom Generalna skuptina razmatra godinje izvetaje generalnog sekretara, Saveta bezbednosti i drugih organa Ujedinjenih nacija. Kontrolne funkcije Generalne skuptine ispoljavaju se kroz odobravanje ugovora koje izradi Ekonomsko socijalni savet i Starateljski savet. Tim ovlaenjima se potvruje teza o odgovornosti skuptine za rad ovih organa i za oblast ekonomske i socijalne saradnje drava. Generalna skuptina razmatra i donosi budet Ujedinjenih nacija i sve budetske i finansijske sporazume sa finansijskim organizacijama. Generalna skuptina bira nestalne lanice Saveta bezbednosti, lanove Ekonomskosocijalnog saveta i dopunske lanove Starateljskog saveta, dok zajedno sa Savetom bezbednosti bira sudije Meunarodnog suda pravde. Neke odluke Generalna skuptina donosi na preporuku Saveta bezbednosti, poput odluke o prijemu novih drava lanica, odluku o iskljuenju iz lanstva, te odluke o izboru nestalnih lanica Saveta bezbednosti i izboru generalnog sekretara. Generalna skuptina moe da d ovlaenje organima Ujedinjenih nacija, izuzev Saveta bezbednosti, i specijalizovanim agencijama da mogu traiti Savetodavno miljenje Meunarodnog suda pravde iz okvira njihove nadlenosti. Svoje odluke Generalna skuptina po vanim pitanjima donosi dvotreinskom veinom prisutnih lanova koji glasaju. U vana pitanja spadaju: preporuke o odravanju meunarodnog mira i bezbednosti, izbor nestalnih lanova Saveta bezbednosti, izbor lanova Ekonomskog i socijalnog saveta, izbor lanova Starateljskog saveta, izbor novih lanova u Ujedinjene nacije, obustavljanje prava i povlastica po osnovi lanstva, iskljuivanje lanova, pitanja koja se tiu primene sistema starateljstva i budetska pitanja. Odluke o drugim pitanjima, meu kojima su i odreivanje dopunskih pitanja o kojima e odluivati dvotreinskom veinom, Generalna skuptina donosi prostom veinom prisutnih lanova koji glasaju. Iako bi se iz sastava predstavnikog tela, delokruga nadlenosti i njenog znaaja to moglo zakljuiti Generalna skuptina nije zakonodavni organ Ujedinjenih nacija. Svoje odluke
117 118
117 Stalni pomoni organi Generalne skuptine su: Komitet za politiku i bezbednost, Specijalni politiki komitet, Komitet za privredu i finansije, za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, za starateljstvo, za upravna i budetska pitanja i za pravna pitanja, Komitet za pitanja procedure, Verifikacioni komitet, Komitet za upravna pitanja i Komitet za doprinose. 118 lan 18. Taka 2. Povelje UN.
62
Generalna skuptina donosi u formi preporuka rezolucija koje generalno nemaju obavezujue dejstvo. Obavezujue dejstvo imaju samo odluke vezane za rad Sekretarijata, Ekonomsko-socijalnog i Starateljskog saveta, te za realizaciju budetskih pitanja, dok ostale nemaju. 3.3.2. Savet bezbednosti Savet bezbednosti, kao izvrni organ Ujedinjenih nacija, sastoji se iz 15 lanova od kojih je pet stalnih. Status stalnog lana Saveta bezbednosti imaju Kina, Francuska, SSSR (danas Ruska Federacija), Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave, dok nestalnih lanova ima deset i bira ih Generalna skuptina na period od dve godine. Do izmena Povelje 1963. godine broj nestalnih lanova Saveta bezbednosti iznosio je est, a ukupan broj lanova Saveta bezbednosti 11 lanova. Pri izboru nestalnih lanova Saveta bezbednosti Generalna skuptina rukovodi se sa dva kriterijuma. Prvi je subjektivan i predstavlja politiku ocenu doprinosa lana Ujedinjenih nacija odranju meunarodnog mira i bezbednosti i ostalim ciljevima UN. Drugi kriterijum je objektivan i podrazumeva pravinu geografsku raspodelu prilikom izbora lanova. Pravina geografska raspodela je utvrena Rezolucijom Generalne skuptine 1963. godine pod nazivom Pitanje pravinog predstavnitva u Savetu bezbednosti i Ekonomsko-socijalnom savetu. Ovom Rezolucijom povean je broj nestalnih lanova Saveta sa 6 na deset i utvrena pravina geografska matrica zastupljenosti drava. Po toj matrici od 10 nestalnih lanova Saveta bezbednosti pet je iz drava Azije i Afrike, jedna iz Istone Evrope, dve iz drava Latinske Amerike, i dve iz drava Zapadne Evrope i ostalih drava. Sednicama Saveta bezbednosti rukovodi predsednik iji mandat traje mesec dana, a smenjuje se po automatizmu u skladu sa alfabetskim redom drava lanica. Inicijativu za sazivanje sednice Saveta bezbednosti moe dati svaki lan Saveta pojedinano, Generalna skuptina ili drava direktno. Stalni pomoni organ Saveta bezbednosti je Komitet vojnog taba u iji sastav ulaze naelnici tabova stalnih lanova Saveta bezbednosti i njihovi predstavnici. Savet bezbednosti moe da osniva pomone organe potrebne za obavljanje njegovih zadataka, bilo kao stalne ili ad hoc. Savet bezbednosti, za razliku od Generalne skutine koja ima opte ingerencije, nadlean je za reavanje specijalizovanih pitanja sa praktinim reenjima. Jedan broj odluka Saveta bezbednosti ima obavezujue dejstvo za sve drave lanice, na ta su se lanice UN obavezale lanom 25. Povelje. Glavni zadatak i ovlaenje Saveta bezbednosti je prvenstveno odgovornost za odravanje meunarodnog mira i bezbednosti. U vrenju navedenih ovlaenja on moe da preduzme preventivne ili prinudne mere, uljuujui i kolektivnu oruanu intervenciju, kao jedino mogue reenje sa namerom da se uspostavi meunarodni mir i bezbednost. Posebna ovlaenja Savetu data su prilikom mirnog reavanja sporova, postupka u sluaju ugroavanja i naruavanja mira, agresije, regionalnog reavanja sporova i regulisanja meunarodnog starateljstva. Navedena ovlaenja Saveta propisana su VI, VII, VIII i IX glavom Povelje UN. U vrenju ovih dunosti Savet bezbednosti deluje u saglasnosti sa ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija, a transparentnost u radu obezbeena je kroz podnoenje redovnih godinjih, a po zahtevu i vanrednih izvetaja Generalnoj skuptini Ujedinjenih nacija.
119 120
119 lan 25. Povelje glasi: lanovi Ujedinjenih nacija saglasni su da prihvate i izvravaju odluke Saveta bezbednosti u saglasnosti sa ovom Poveljom. 120 Jankovi, M.B.: Meunarodno javno pravo, Nauna knjiga, Beograd, 1981, str. 168.
63
U okviru izbornih ovlaenja Savet bezbednosti bira odvojeno i nezavisno zajedno sa Generalnom skuptinom sudije Meunarodnog suda pravde. Pre donoenja odluke o prijemu u lanstvo UN, suspenziji lanskih prava, iskljuenju iz lanstva i izboru za Generalnog sekretara, koje su u nadlenosti Generalne skuptine, Savet bezbednosti daje preporuku, bez koje nema odluke Skuptine. Savet bezbednosti vri kontrolu nad starateljskim podruijima i nad regionalnim sporazumima, a istovremeno je i garant izvrenja presuda Meunarodnog suda pravde ukoliko su stranke odbile dobrovoljno izvrenje. Saglasno naelu suverene jednakosti drava svaki lan Saveta bezbednosti prilikom odluivanja i glasanja raspolae jednim glasom. Ukoliko Savet bezbednosti odluuje o proceduralnim pitanjima za donoenje odluke potreban je potvrdan glas devet lanova, a po svim ostalim pitanjima takoe devet glasova ukljuujui potvrdne glasove stalnih lanova. Dakle, negativan glas jednog od pet stalnih lanova Saveta bezbednosti spreava donoenje odluke o najvanijim pitanjima mira i bezbednosti. Iako se u Povelji ne spominje u praksu odluivanja Saveta bezbednosti time je praktino uveden institut veta, koji je naroito (zlo)upotrebljavan u vreme Hladnog rata, kao politiko--pravno sredstvo za ostvarenje interesa Istonog, odnosno Zapadnog bloka. Uvoenjem veta u meunarodnu praksu istovremeno je naruen i princip suverene jednakosti drava bez odgovarajuih meunarodno prihvaenih kriterijuma. Promene u meunarodnim odnosima i uticaj drava na njih se znaajno promenio u odnosu na period usvajanja Povelje UN. Umesto bipolarnog sveta poslednjih dve decenije u meunarodnim odnosima dominira jedna super sila Sjedinjene Amerike Drave, a uticaj mnogih drava koje su bile na marginama svetske politike znaajno je porastao. Otuda, sve su glasniji zahtevi da se status stalnih lanica Saveta bezbednosti dodeli i Indiji, kao drugoj najmnogoljudnijoj naciji rastue ekonomije, Japanu, kao do jue drugoj ekonomskoj sili savremenog sveta, Nemakoj, kao najproduktivnijoj privredi Evropske unije, Nigeriji, kao lideru afrikog kontinenta ili Brazilu kao vodeoj dravi Latinske Amerike.
121
3.3.3. Ekonomski i socijalni savet Jedan od glavnih izbornih organa Ujedinjenih nacija posveen pitanjima ekonomske i socijalne politike predstavlja Ekonomsko-socijalni savet. Od 1971. godine broji 54 lana koje bira Generalna skuptina na osnovu kriterijuma pravine geografske raspodele utvrenim pravilom da u sastav Saveta ulazi: 14 lanova iz Afrike, 11 iz Azije, 10 iz Latinske Amerike, 13 lanova iz Zapadne Evrope i ostalih drava i 6 lanova iz Istone Evrope. Mandat lanova Ekonomsko-socijalnog saveta traje tri godine, a izbor jedne treine lanova obavlja se svake godine kako bi bio obezbeen kontinuitet delovanja organa. Stalni lanovi Saveta bezbednosti u praksi uivaju isti status i u Ekonomsko-socijalnom savetu, ali bez pravnog osnova u Povelji. U skladu sa nazivom opredeljeni su i zadaci i ovlaenja, pa je Savet nadlean za formulisanje i koordinaciju ekonomskih, drutvenih, kulturnih, vaspitnih, zdravstvenih i srodnih oblasti delovanja. U navedenim oblastima koje prati Savet priprema izvetaje i preporuke koje daje Generalnoj skuptini, lanovima UN i agencijama, te priprema nacrte
122
121 Konstelacija aktera meunarodne saradnje i koncept meunarodnih odnosa u toku i po zavretku Drugog svetskog rata kao pet velikih sila izbacio je Kinu, Francusku, SSSR, SAD i Veliku Britaniju i one su dobile epitet pet stalnih lanica Saveta bezbednosti. Sa dananjeg aspekta, ako bi kao kriterij uzeli veliinu teritorije, broj stanovnika ili ekonomsku snagu drava, V. Britanija i Francuska, epitet jedne od pet velikih sila ne bi mogle da dobiju. 122 Izvorni tekst Povelje UN predviao je da Ekonomsko-socijalni savet broji 18 lanova, ali je poveanjem broja lanica UN u dva navrata povean i broj lanova Ekonomsko-socijalnog saveta. Amandmanom iz 1963. broj lanova povean je na 27, a dananji broj utvren je amandmanom iz 1971. godine.
64
konvencija i podnosi ih Generalnoj skuptini. Ekonomsko-socijalni savet organizuje i konferencije iz navedenih oblasti kojima, pored vlada i nevladine organizacije, pristup imaju i eksperti. Svoje odluke Ekonomsko-socijalni savet donosi prostom veinom glasova lanova koji su prisutni i glasaju. Zasedanja Saveta odravaju se u enevi dva puta godinje u prolee i u jesen. Odluke odnosno preporuke Ekonomsko-socijalnog saveta nemaju obavezujui karakter i njih praktino usvaja Generalna skuptina. Obzirom na irok dijapazon pitanja kojima se bavi Savet, saglasno potrebi, osniva stalne i ad hoc komitete na principu pravedne geografske zastupljenosti lanova. Znatan deo rada Ekonomsko-socijalnog saveta prenet je na stalne odbore i komisije. Najproduktivniji stalni odbori su Odbor za spreavanje kriminala i nadzor nad kriminalom, Odbor za nauku i tehnologiju i Odbor za transnacionalne kompanije. Zapaene delatnosti Saveta odvijaju se i preko komisija od kojih su najznaajnije: Statistika komisija, Demografska komisija, Komisija za opojne droge, Komisija za ljudska prava i zatitu manjina, Komisija za pravni poloaj ena... Meunarodnoj ekonomskoj saradnji Ekonomsko-socijalni savet posvetio je veliku panju, a rad je organizovan na regionalnoj privrednoj osnovi. Regionalne ekonomske komisije osnovane su za Evropu sa seditem u enevi, za Latinsku Ameriku sa seditem u Santjagu, za Aziju i Pacifik sa seditem u Bankoku, za Afriku sa seditem u Adis Abebi i za Zapadnu Aziju sa seditem u Bejrutu. 3.3.4. Starateljski savet Nadzor nad vrenjem meunarodnog sistema starateljstva Povelja Ujedinjenih nacija poverila je posebnom organu Starateljskom savetu. Sline nadlenosti Drutvo naroda u pogledu vrenja nadzora nad mandatnim sistemom poverilo je Savetu kao optem organu. Poput Ekonomsko-socijalnog i Starateljski savet je potinjen Generalnoj skuptini i, praktino, predstavlja njen pomoni organ. Zaduen je za pitanja sprovoenja sistema starateljstva, koji podrazumeva unapreenje politikog, ekonomskog, socijalnog i prosvetnog napretka stanovnitva teritorija pod starateljstvom i njihov progresivni razvoj u pravcu samouprave ili nezavisnosti. Sistem starateljstva, pored optih ciljeva utvrenih Poveljom, ima zadatak da podstie potovanje prava oveka i osnovnih sloboda za sve bez obriza na rasu, pol, jezik ili veru i da podstie oseanje meusobne zavisnosti naroda sveta. Starateljski savet nema institucionalno utvren broj lanova, ve on zavisi od broja drava kojima su poverene na upravljanje teritorije pod starateljstvom. U skladu sa lanom 86. Povelje Starateljski savet ine: a) lanovi koji upravljaju teritorijama pod starateljstvom, b) stalni lanovi Saveta bezbednosti (ukoliko nisu ukljueni da upravljaju teritorijama pod starateljstvom pod c), koji ne upravljaju teritorijama i d) onoliko ostalih lanova koje na tri godine izabere Generalna skuptina koliko se pokae potrebnim da bi se obezbedilo da ukupan broj lanova Starateljskog saveta bude podjednako podeljen izmeu ovih lanova Ujedinjenih nacija koji upravljaju teritorijama pod starateljstvom i onih koji to ne ine. Starateljski savet odluke donosi veinom glasova prisutnih lanova, a radi uspenog obavljanja poverenih poslova ovlaen je da osniva stalne i ad hoc komitete kao pomone organe. U kontekstu ostvarenja svojih zadataka Starateljski savet pod okriljem Generalne skuptine razmatra izvetaje koje podnosi administrativna vlast, zajedno sa administrativnom vlau prima i ispituje peticije i vri povremene obilaske teritorija pod starateljstvom. Starateljski savet stavljen je na marginu meunarodnih zbivanja u procesu dekolonizacije 60-tih godina prolog veka sa usvajanjem Deklaracije o davanju nezavisnosti svim kolonijalnim narodima od strane Generalne skuptine, a potreba za radom Starateljskog saveta
65
123
3.3.5. Sekretarijat UN Sekretarijat je jedan od est glavnih organa Ujedinjenih nacija. ine ga Generalni sekretar i odgovarajui broj meunarodnih slubenika, administrativno-tehnikog i drugog osoblja i on slui kao pomoni i izvrni organ svih ostalih organa Ujedinjenih nacija. Sekretarijat je svoju organizaciju upodobio organizaciji i delatnostima koje se obavljaju u okviru Ujedinjenih nacija. Podeljen je na osam odelenja, i to: 1) Odeljenje za probleme mira i bezbednosti; 2) Odeljenje za ekonomska pitanja; 3) Odeljenje za socijalna pitanja; 3) Odeljenje za starateljstvo; 4) Odeljenje za pravna pitanja; 5) Odeljenje za informacije; 6) Odeljenje za konferencije, prevodilaku slubu, biblioteku i opte poslove, i 8) Administrativno-finansijsko odeljenje. Generalnog sekretara imenuje Generalna skuptina, na preporuku Saveta bezbednosti donetu dvotreinskom veinom uz saglasnost svih stalnih lanova, i njegov mandat traje pet godina. On organizuje i rukovodi radom Sekretarijata i odgovara za njegov rad. Aktivno uestvuje u pripremi i odravanju svih sastanaka Generalne skuptine, Saveta bezbednosti, Ekonomsko-socijalnog i Starateljskog saveta, daje sugestije za rad Saveta bezbednosti. O svom radu podnosi godinji izvetaj Generalnoj skuptini. Generalni sekretar imenuje osoblje Sekretarijata u skladu sa pravilima koje donosi Generalna skuptina UN. Zahvaljujui svojoj funkciji glavnog administrativnog slubenika Ujedinjenih nacija Generalni sekretar ima veliki politiki uticaj u meunarodnim odnosima, a posebno u reavanju sukoba. U okviru slube Generalnog sekretara vri se registracija i depozit meunarodnih ugovora i sporazuma, koje su zakljuile lanice Ujedinjenih nacija.
66
i unapreenja ideala i naela na kojima poiva zapadna civilizacija i demokratija. Promoviui ideoloke ciljeve zapadne demokratije, jer ne treba zaboraviti da je to period hladnoratovske podele sveta, Savet Evrope istie svoju otvorenost za prijem svake drave koja razvija viestranaku demokratiju, stara se o vladavini prava i ostvaruje adekvatnu zatitu ljudskih i manjinskih prava i sloboda. Savet Evrope kao otvorena meunarodna organizacija, danas broji 47 drava lanica. One su kao uslov za lanstvo u Savet Evrope ratifikovale Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama oveka, ali su morale da zadovolje i minimalne standarde u pogledu demokratije i zatite ljudskih i manjinskih prava. Srbija je status lanice Saveta Evrope dobila 2003. godine. Sedite Saveta Evrope je u Strazburu. S obzirom na pobude i ciljeve osnivanja i politike mehanizme delovanja, Savet Evrope je po svom karakteru parlamentarno telo. Politiki i meunarodni karakter ove organizacije porastao je u periodu tranzicije bivih drava socijalistikog bloka. I tada, a i danas, Savet Evrope i Evropska unija vodile su, kao i NATO, sinhronizovanu politiku irenja i prijema zamalja Centralne i Istone Evrope u zapadnoevropske integracije. Glavni organi Saveta Evrope su: Parlamentarna skuptina, Komitet ministara, Kongres lokalnih i regionalnih organa vlasti, Evropski sud za ljudska prava i Sekretarijat. Premda organ sa najviim politikim i drutvenim legitimitetom Parlamentarna skuptina Saveta Evrope nije organ odluivanja, a takoe, nema ni prerogative nacionalnih skuptina drava lanica. Parlamentarna skuptina je savetodavni organ i na njenom dnevnom redu se mogu nai sva pitanja izuzev onih vezanih za odbranu, a rezultat rada su preporuke koje se upuuju Komitetu ministara i dravama lanicama. Skuptina nema ni zakonodavna ni izvrna ovlaenja, ali svojim rezolucijama i preporukama na indirektan nain ostvaruje politiki uticaj na drave lanice. Plenarna zasedanja Parlamentarne skuptine odravaju se etiri puta godinje. Komitet ministara je organ Saveta Evrope sa najirim ovlaenjima i nosilac je prava odluivanja. Sastavljen je od ministara inostranih poslova drava lanica. Odluke donosi na predlog Parlamentarne skuptine, Kongresa ili po sopstvenoj inicijativi. Komitet ministara sastaje se na ministarskom nivou, po potrebi jednom meseno, a najmanje dva puta godinje, a na nivou stalnih predstavnika u Savetu Evrope jednom nedeljno. Komitet ministara nadlean je za kontrolu i nadzor ispunjavanja meunarodno preuzetih dunosti. On predstavlja i zastupa Savet Evrope u spoljnim odnosima. Izvrni organ Saveta Evrope je Sekretarijat. Na elu Sekretarijat nalazi se generalni sekretar, koji je odgovoran za organizaciju i rad strunih slubi, sprovoenje budeta i programa rada Saveta. Ulogu konsultativnog organa u Savetu Evrope od 1994. godine obavlja Kongres lokalnih i regionalnih organa vlasti i on ima za cilj poveanje politikog uticaja lokalnih i regionalnih organa vlasti i dalju demokratizaciju politikog ivota Evrope. Kongres je podeljen na Vee regiona i Vee lokalne samouprave.
124 125 126
4.1.1. Evropski sud za ljudska prava Organ Saveta Evrope koji vri pravosudne ingerencije je Evropski sud za ljudska prava.
124 Srbija i Crna Gora su primljene u Savet Evrope 3. aprila 2003. godine, a njeno lanstvo Srbija je nastavila po naelu kontinuiteta, dok je Crna Gora u Savet primljena 2007. godine. 125 U maju 2004. godine od 10 novoprimljenih drava u Evropsku uniju 8 su bile bive socijalistike drava, odnosno republike koje su pre toga postale lanice Saveta Evrope. Isti sluaj je bio i sa Rumunijom i Bugarskom, koje su pre lanstva u EU 1.1.2007. godine postale lanice Saveta Evrope. Takoe, sve drave zapadnog Balkana koje su u nekoj od faza prikljuenja Evropskoj uniji (Hrvatska, Albanija, BJR Makedonija, BIH, Crna Gora i Srbija) postale su lanice Saveta Evrope. 126 Parlamentarna skuptina je poetkom 2007. godine brojala 315 lanova i isto toliko zamenika.
67
Savet Evrope ga je osnovao posebnom konvencijom koja nosi naziv Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine, a koja je stupila na snagu tri godine kasnije. Konvencija je za polaznu osnovu imala Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima Organizacije ujedinjenih nacija iz 1948. godine, a ideja je bila, u skladu sa osnivakim ciljevima Saveta Evrope, dalji razvoj zatite ljudskih prava i sloboda utvrivanjem posebne specijalizovane sudske instance. Znaaj Konvencije ogleda se u injenici da je prvi put u istoriji meunarodnog prava omogueno pojedincu da trai zatitu svojih prava pred meunarodnim sudskim institucijama. Do tada to pravo bilo je rezervisano iskljuivo za drave. Usvajanje, odnosno ratifikacija Konvencije o zatiti ljudskih prava i sloboda od strane drave, preduslov je za punopravno lanstvo i prijem u Savet Evrope. Prijemom u Savet Evrope drave lanice preuzimaju na sebe obavezu da svoje zakonodavstvo apsolutno usaglase sa Konvencijom, te ukoliko do povrede ljudskih prava i sloboda doe da predvide delotvorne nacionalne mehanizme zatite istih. Evropski sud za ljudska prava broji onoliko sudija koliko Savet Evrope ima drava lanica. Sudije na period od est godina bira Parlamentarna skuptina, a da pri tom ne postoji ogranienje broja mandata. Svake tri godine bira se polovina sudija i na taj nain se obezbeuje kontinuitet sudijskog odluivanja. Sudije iz svojih redova, na plenarnoj sednici, biraju predsednika i dva potpredsednika. Sud sudi u veima od sedam sudija, a kada odluuje o vanim pitanjima, te o tumaenju Konvencije ili protokola, odluuje u Velikom veu koje broji 17 sudija. Kada odluuje o prihvatljivosti predstavke Sud zaseda u odborima koji broje tri sudije. Postupak pred sudom vodi se na engleskom ili francuskom jeziku, koji su slubeni jezici suda. Postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava je u naelu javan, formalan i pismen.
127
68
Generalni sekretar Severnoatlanskog pakta predsedava sednicama Saveta, a u sluaju njegove spreenosti zamenik. Samo na sednicama Saveta NATO-a na kojim se vri izbor generalnog sekretara predsedava Dekan Saveta. Formalno pravno predstavnici drava lanica u Savetu NATO-a zastupaju interese svojih drava ili vlada, ali jednoglasnost kao nain donoenja odluka upuuje na hegemonistiki uticaj predstavnika Sjedinjenih Drava i drugih vodeih zemalja u donoenju odluka. Savet NATO-a ostvaruje politiku kontrolu nad vojnim i civilnim strukturama upravljanja Alijanse. U civilne strukture upravljanja Severnoatlanskog pakta spadaju: Izvrni sekretarijat, Kancelarija za bezbednost, Kancelarija za menadment, Kancelarija za finansijsku kontrolu i Kancelarija za medije i informisanje. Daleko razvijeniju vojnu strukturu NATO-a ine Vojni komitet, Komitet za planiranje odbrane i strategijski komandanti. U trenutku osnivanja Severnoatlanski pakt je formirao zajednike vojne snage. Njih ine vojni kontingenti koji obrazuju drave lanice sa ciljem odbrane njihovih teritorija. Polje dejstva zajednikih vojnih snaga vremenom se proirilo i van teritorija drava lanica kao prevencija od eventualne agresije. irenje vojno-politikog uticaja NATO na odreeni nain legalizovano je i za vojne akcije koje se preduzimaju pod okriljem organizacije Ujedinjenih nacija. Zajednike vojne snage NATO-a, shodno utvrenoj vojnoj doktrini, nameni i opredeljenim ciljevima, organizovane su u tri strukturna elementa, i to: Snage za neposredan i brz odgovor, Glavne odbrambene snage i Dodatne snage.
128
4.2.1. NATO kao deo novog poretka Osnovna ideja formiranja i koncepta delovanja NATO saveza temelji se na opasnosti od Sovjetske hegemonije i irenju komunistike ideologije. Kada je devedesetih godina prolog veka SSSR dezintegrisan, a posle ruenja Berlinskog zida dolo do ujedinjenja Zapadne i Istone Nemake, pa rasputanja Varavskog pakta kao vojnog saveza socijalistikih drava, osnivaki motivi NATO su pukli kao mehur od sapunice. Umesto rasputanja NATO savez je jednostranim aktom, Deklaracijom o miru i saradnji, promovisan u agensa promena u posthladnoratovskom periodu i dodeljena mu je kljuna uloga u izgradnji novog poretka u Evropi. Deklaracijom se NATO proglaava glavnim meunarodnim faktorom za regulisanje kriza, a pored ouvanja mira i bezbednosti sa vojnom dimenzijom, naglaene su i njegove aktivnosti na politikom, socijalnom i ekonomskom planu te predviena poveana saradnja sa Evropskom unijom i Organizacijom za evropsku bezbednost i saradnju. Umesto defanzivnog saveza, kakav je bio u periodu hladnog rata, NATO se transformie u ofanzivni savez sa ambicijom da od Saveta bezbednosti preuzme ulogu vrhovnog arbitra u sistemu kolektivne bezbednosti utvrene Poveljom Ujedinjenih nacija. Formalno-pravni uslov za ukljuenje u mirovne operacije Ujedinjenih nacija NATO je stekao kroz zakljueni program saradnje sa UN. Meutim, svoj izmenjeni, ofanzivni karakter, NATO je iskazao kroz borbene akcije izvedene bez odluke Saveta bezbednosti u nekoliko navrata u poslednjih dvadesetak godina. Svoj ekspanzionistiki karakter u poslednje dve decenije NATO savet je ispoljio i kroz razvoj koncepta Partnerstvo za mir, kroz koji je politiku proirenja, izmeu ostalog, usmerio prema bivim socijalistikim dravama Centralne i Istone Evrope. Kroz koncept
129 130
128 Dekan Saveta NATO-a je najstariji stalni predstavnik sa najduim staom predstavnika u rangu ambasadora. U diplomatskoj hijerarhiji odgovarao bi mestu neke vrste doajena diplomatskog kora. 129 Avramov S., Krea M.: Meunarodno javno pravo, Slubeni list, Beograd, 2008, str. 268. 130 Bez odluke Saveta bezbednosti NATO je preduzeo borbene akcije protiv bosanskih Srba za vreme sukoba u BIH, 1999. godine bombardovao SR Jugoslaviju i 2003. izvrio agresiju na Irak.
69
Partnersto za mir NATO pakt sa pojedinanom dravom uspostavlja saradnju za iju realizaciju drava kandidat treba da ostvari standarde demokratske kontrole nad vojnim snagama, koji podrazumavaju javnost planiranja i finansiranja oruanih formacija. Ukljuivanje u Partnerstvo za mir podrazumeva i razvoj vojne saradnje sa NATO-om kroz prihvatanje standarda Alijanse u planiranju, obuci, tehnici, oruiju i dejstvima. Praktino, uspena saradnja u procesu Partnerstvo za mir preduslov je za lanstvo u Severnoatlanskom savezu kroz zajednike vebe i planiranje odbrane. Studija o proirenju, koju je Savet NATO-a usvojio 20. septembra 1995. godine, pokazala je u proteklih 15 godina ambiciju Alijanse da u svoje redove primi bive drave Istonog bloka, to nailazi na protivljenje Rusije. Oito je da prijem bivih socijalistikih drava u NATO predstavlja vojno-bezbednosni preduslov i njihove integracije u regionalne organizacije zapadnih drava, posebno u Evropsku uniju. Svernoatlanski savez trenutno broji 28 drava lanica. Srbija je 14. decembra 2006. godine potpisala ugovor o saradnji sa NATO-om i postala lanica Partnerstva za mir. Izgradnja koncepta univerzalne bezbednosti u reiji NATO alijanse kao njegovog garanta ima dosta oponenata meu azijskim, ali i evropskim i drugim zemljama sveta.
131 132
70
Znatan deo aktivnosti OECD-a usmeren je na koordinaciju ekonomskih planova drava lanica, a sa ciljem poveanja efikasnosti njihovih nacionalnih ekonomija. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, pri tom, delatnost gradi na principima dobrovoljne saradnje drava lanica, a ne kroz razvoj nadnacionalnih elemenata, koji su, recimo, prisutni u Evropskoj uniji. Glavni organ OECD je Savet u koji ulaze predstavnici svih drava lanica. Savet odluke donosi jednoglasno, a u sluaju da predstavnik neke drave izjavi da njegova drava nije zainteresovana za odreeno pitanje, to nee biti prepreka za donoenje odluke, koja e obavezivati ostale lanice OECD-a. Operativni organ Saveta je Izvrni komitet koji broji sedam lanova. Savet OECD-a, odnosno njegov pravni prethodnik, bili su inicijatori osnivanja specijalizovanih tela koja deluju u okviru Organizacije poput Evropske produktne agencije, Evropske konferencije ministara za transport, Evropske agencije za nuklearnu energiju i drugih.
133 Trojku su inili predsedavajui ministar inostranih poslova drave u kojoj se odrava sastanak, te ministar drave bive i budue predsedavajue u KEBS. Mandat predsedavajueg traje jednu godinu.
71
Ideju o stvaranju Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju imale su i Istok i Zapad Evrope. Meutim, dok su zemlje Zapadne Evrope za cilj imale stvaranje OEBS-a kao organizacije koja e se na meunarodnom planu baviti zatitom ljudskih prava i sloboda, Rusija je stvaranje OEBS-a videla kao instituciju za reavanje antagonizama izmeu dva vojna bloka koja nestaju. Danas OEBS funkcionie kao tipina meunarodna organizacija, gde se za lanice, bez konsenzusa ne mogu konstituisati meunarodne obaveze. Ovakav nain odluivanja esto je dovodio do blokada u radu pa se u sluaju spora iz konsenzusa izuzimaju strane u sporu. Posle raspada SSSR-a i SFR Jugoslavije broj zemalja lanica Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju iznosi 53. Slubenici OEBS-a, kako stalni, tako i povremeni, uivaju imunitete, privilegije i olakice kao i diplomatski agenti. Sedite OEBS-a nalazi se u Beu.
134
134 I dok je Varavski pakt 90-tih godina prolog veka prestao da postoji, NATO savez je izvrio transformaciju i utvrdio svoje ciljeve saglasno promenama u svetu i interesima SAD. 135 U stvari idejni kreator evropske ekonomske integracije est drava u oblasti uglja i elika bio je francuski ekonomski diplomata an Mone, koji je osmislio razvoj zajednice na principima solidarnosti i ravnomernog razvoja.
72
Polaznu osnovu predstavljala je eliminacija francusko-nemakih antagonizama, a prvi korak koji je, pored politikog imao i ekonomski koncept, je stvaranje zajednike uprave i trita glavnog industrijskog energenta toga doba uglja, i osnovne komponente u industriji oruija elika. Proizvodnja uglja i elika predstavlja kapitalnu privrednu delatnost i zahteva velika ulaganja za koji strateki interes ima drava, jer predstavlja osnovu ekonomskog razvoja zemlje. Ovakav poloaj stvara odline uslove za razvoj monopola, to je imalo negativne implikacije izmeu dva svetska rata i bilo osnova za jaanje Nemake i razvoj vojne industrije. Posebno izraena kartelizacija i koncentracija preduzea javila se u Rurskom basenu izmeu dva rata, to je presudno uticalo na izgradnju Hitlerove vojne moi. Stoga, uman i Mone predlau fuziju nacionalnih trita u jedno evropsko trite uglja i elika. Stvaranje zajednikog trita i nezavisne uprave jednako zastupljenih drava lanica spreie stvaranje nacionalnih i drugih monopola, pospeiti zajednitvo, ubrzati stabilan ekonomski rast privreda, pozitivno uticati na ivotni standard i stvoriti dobru ekonomsku osnovu za razvoj procesa integracije. Ugovor o stvaranju Evropske zajednice za ugalj i elik zakljuen je na period od 50 godina, pa je EZU kao meunarodnopravni subjekt prestao da postoji 2002. godine posle isteka ugovora. Supranacionalnost je kljuni atribut koji odlikuje Evropsku zajednicu za ugalj i elik i razlikuje se od drugih meunarodnih organizacija ekonomskog tipa. Najvaniji organi Zajednice su: Visoka vlast, Savet ministara, Skuptina i Sud. Visoka vlast je organ koji je u funkcionisanju EZU imao najvea ovlaenja i u njegov sastav je ulazio po jedan visoko struan predstavnik svake drave. Za izbor kandidata u Visoku vlast bila je neophodna saglasnost svih zemalja lanica. U svom radu lanovi Visoke vlasti, kao danas lanovi Evropske komisije, bili su nezavisni od vlada drava iz kojih potiu i od nje nisu primali instrukcije niti su mogli biti opozvani. Odluke i preporuke koje je donosila Visoka vlast bile su obavezne i direktno primenjive u svim dravama lanicama. Nacionalni interesi u Evropskoj zajednici za ugalj i elik bili su zatieni kroz Savet ministara, organ sa tipinim sastavom i nadlenostima kao kod drugih meunarodnih organizacija. lanovi Saveta iznosili su i branili interese svojih vlada. Organ koji je trebalo da opravda demokratski legitimitet meunarodne organizacije je skuptina EZU. lanove Skuptine Zajednice birali su nacionalni parlamenti drava lanica, a odluke Skuptine, kao i Saveta ministara, bile su uglavnom savetodavnog karaktera. Skuptina je bila zaduena i za kontrolu Visoke vlasti, kojoj je 2/3 veinom mogla da izglasa i nepoverenje. Sudsku funkciju u EZU obavljao je poseban Sud u ijoj nadlenosti je bila kontrola zakonitosti akata Visoke vlasti, ali i sprovoenje i tumaenje ugovora o osnivanju Zajednice. Sud Zajednice bio je pretea Evropskog suda pravde. Pozitivni efekti funkcionisanja EZU stimulativno su delovali na proces integracija u zemljama Zapadne Evrope i potvrdili ispravnost Moneovih vizija o postupnosti stvaranja jedinstvene Evrope.
136
4.5.3. Evropska zajednica za atomsku energiju Nauno-tehnoloki progres je atomsku energiju ve sredinom 60-tih godina izbacio u prvi plan kao energent budunosti. To je bio i osnovni razlog to je est drava EZU-a 25. marta 1957. godine potpisalo ugovor o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (EUROATOM). Kao ciljevi novoformirane Evropske zajednice za atomsku energiju (EZAE) predvieni su: stvaranje uslova za ubrzan rast grana atomske energije u mirnodopske svrhe, unapreivanje istraivanja i razvoja u toj oblasti, olakice pri ulaganju, uspostavljanje
136 545. Goldman B., Lyon-Caen A. Vogel L. Droit commercialeuropeen Dalloz, 5 edition, 1994, str. 544 i
73
jedinstvenih standarda zatite i sigurnosti, primena prava svojine u pogledu specijalnih fosilnih materijala, omoguavanje redovnog i pravednog snabdevanja rudama i nuklearnim gorivom, stvaranje zajednikog trita specijalizovanog meterijala i opreme i razvijanje programa za upotrebu atomske energije u mirnodopske svrhe. Organizaciono ustrojstvo institucija Evropske zajednice za atomsku energiju koncipirano je po uzoru na EZU, s tim da je Komisija kao izvrni organ imala znatno manja ovlaenja od Visoke vlasti, a zakonodavna ovlaenja su preneta na Savet ministara. Koncept posebnih izvrnih i zakonodavnih organa sve tri zajednice, ija su sedita pri tom bila u Briselu i Luksemburgu, stvarao je niz praktinih problema u redovnom funkcionisanju institucija. Do spajanja saveta ministara u jedan zajedniki Savet, odnosno komisija i Visoke vlasti u Komisiju sve tri zajednice, dolo je donoenjem posebnog ugovora 1965. godine, koji je stupio na snagu 1967. godine. Na taj nain ostvareno je funkcionalno jedinstvo zakonodavne i izvrne vlasti sve tri zajednice, dok su zajedniku funkciju Parlament i Sud obavljali od osnivanja Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju. Posle usvajanja Ugovora o fuziji sve tri zajednice se u javnosti jedinstveno nazivaju Evropska zajednica, premda se meunarodnopravni subjektivitet i nain donoenja odluka u principu nije promenio. Naime, sada su jedinstveni organi Evropske zajednice prilikom odluivanja donosili odluke za svaku zajednicu posebno.
137 138
4.5.4. Evropska ekonomska zajednica Pozitivna iskustva u funkcionisanju Evropske zajednice za ugalj i elik, ali carinske unije zemalja Beneluksa (Belgije, Holandije i Luksemburga), koji postoji jo od 1948. godine, bili su razlog za inicijativu o proirenju integracionih procesa Evrope estorice na trgovinsku saradnju, saobraaj i atomsku energiju. Razlike u konceptualnom pristupu stvaranju Evropske ekonomske zajednice, koje je Velika Britanija imala u odnosu na zemlje estorke iskljuile su je iz Rimskih ugovora. Velika Britanija se zalagala za koncept zone slobodne trgovine, ali u okviru Organizacije za evropsku ekonomsku saradnju, to je za zemlje EZU bilo neprihvatljivo. Projekat ujedinjenja estorice okonan je potpisivanjem Rimskih ugovora o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju 1957. godine. Ugovor o osnivanju EEZ potpisan je na neodreeno vreme i njime je organizacija stekla status meunarodnopravnog subjekta. Osnovna ideja osnivanja EEZ i EZAE bila je formiranje carinske unije u okviru Evropske ekonomske zajednice, smanjenje trgovinskih barijera u meusobnoj razmeni zemalja lanica i formiranje zajednike carinske politike prema treim dravama. Ovakva trgovinska politika, nadalje, ima za cilj uspostavljanje zajednikog trita i stvaranje uslova za slobodan protok roba, ljudi, usluga i kapitala, te usklaivanje drugih politika na nivou Zajednice. Institucionalni okvir Evropske ekonomske zajednice koncipiran je po uzoru na Evropsku zajednicu za ugalj i elik, uz odreene razlike. Po uzoru na Evropsku zajednicu za ugalj i elik Komisija je dobila izvrne prerogative i nadnacionalna ovlaenja, ali daleko ueg dejstva od one koje je imala Visoka vlast. Savetu ministara, kao tipinom organu meunarodnih organizacija, data su zakonodavna ovlaenja. Ingerencije Skuptine Evropske
139
137 Jovanovi, M.: European Economic Integration Limits and Prospects, Edward Elgar Cheltenham, 2004, str. 14. 138 Istovremeno sa osnivanjem EVROATOM-a potpisan je i ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice u Rimu, pa su od 1958. postojale tri ekonomske integracije est evropskih drava. 139 I ugovor o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju zakljuen je na neodreeno vreme, a EVROATOM je stekao status meunarodnopravnog subjekta. Oba Rimska ugovora stupila su na snagu 1. januara 1958. godine.
74
ekonomske zajednice bile su konsultativne i kontrolne u odnosu na Komisiju i Savet, dok je delatnost Suda bila kontrola sprovoenja ugovora i njihovo tumaenje. Skuptina sa seditem u Strazburu i Sud Evropske zajednice za ugalj i elik sa seditem u Luksemburgu bili su zajedniki organi sve tri zajednice. Saradnja komisija kao izvrnih organa i Saveta ministara kao zakonodavnih institucija tri zajednice odvijala se redovno i pored injenice da su Komisije EEZ i EZU zasedale u Briselu, a Visoka vlast EZU u Luksemburgu. Stvaranje zajednikog evropskog trita est zemalja EEZ postignuto je ukidanjem carina i drugih dabina i taksi u meusobnoj trgovini ve 1968. godine. Uz uvoenje zajednike carinske tarife prema treim dravama zaokruen je projekat stvaranja carinske unije, a u javnosti i spoljnopolitikoj komunikaciji EEZ je nazivana Zajednikim evropskim tritem narednih etvrt veka. 4.5.5. Reforme Ekonomske zajednice U funkcionisanju Evropske ekonomske zajednice, a od Ugovora o fuziji organa i Evropske zajednice kao celine, bilo je ozbiljnih kriza i nesporazuma. Francuska se zalagala za konfederalnu evropsku zajednicu jakih i suverenih drava to je za posledicu imalo blokadu odluivanja ako je neka od drava bila protiv odluke veine u Savetu ministara. Sa druge strane, zemlje Beneluksa su se zalagale za federalnu koncepciju razvoja i prijem Velike Britanije ijim lanstvom bi bila spreena francuska hegemonija. Politika kriza nala se na dnevnom redu Konferencije na vrhu estorice odrane u Hagu 1969. godine i rezultirala je odlukom o proirenju Zajednice i odlukama o neophodnosti reformskih promena, te poveanju nadlenosti Parlamenta. Pregovori o proirenju Evropske zajednice voeni od 1970. do 1972. godine rezultirali su prijemom Velike Britanije, Irske i Danske u lanstvo dok su graani Norveke na referendumu odbili ulazak u Evropsku zajednicu. Razvoju zajednitva doprineli su i praktini politiki potezi efova drava i vlada lanova Zajednice. Oni su 1974. godine osnovali tj. ozvaniili Evropski savet kao organ Zajednice koji se odrava najmanje dva puta godinje. Zadatak Evropskog saveta, koji je praktino samit efova drava i/ili vlada lanica Evropske zajednice, je utvrivanje politikih smernica razvoja i ubrzanje integracionih procesa Zajednice. Povodi za reformske procese na polju ekonomije bili su oigledni. Privreda Zajednice bila je u oitoj krizi koja se manifestovala kroz pad produktivnosti, poveane trokove proizvodnje i smanjenje konkurentske sposobnosti u odnosu na kompanije iz SAD i Japana, ime je ceo koncept integracije evropskih drava doveden u pitanje. Politika irenja Evropske zajednice prijemom novih drava lanica nastavljena je 1981. godine, kada je status desete drave Evropske zajednice dobila Grka, a pet godina kasnije i dve drave sa Iberijskog poluostrva panija i Portugal. Uporedo sa politikom irenja, odnosno prijema novih drava lanica, odvijao se i proces politikih i ekonomskih reformi. U politikom smislu Jedinstveni evropski akt, koji je donet 1986. godine, je verifikovao politike ambicije Zajednice, u sferi ekonomije nastavio reformski proces, a u domenu institucionalnog prava Zajednice utvrdio trase jaanja nadnacionalnih elemenata u odluivanju i izboru njenih organa. Jedinstveni evropski akt (JEA) je zacrtao izgradnju jedinstvenog trita kao viu fazu trinog privreivanja od zajednikog trita, te stvaranje monetarne unije. Evropski
140 141
140 Kao posledica ovakvog politikog koncepta Francuzi su traili da svoje odluke Savet ministara donosi jednoglasno, pa su rad Zajednice tokom 1965. godine blokirali neuestvovanjem u radu Saveta politikom tzv. prazne stolice. 141 Avramovi, N.: Pravo Evropske unije, Pravni fakultet za privredu i pravosue, Novi Sad, 2009, str. 38.
75
parlament je 1979. godine prvi put konstituisan na neposrednim izborima u dravama lanicama, a JEA mu je proirio krug ovlaenja davanjem zakonodavnih i nadlenosti iz domena spoljne politike inei ga organom sa nadnacionalnim ovlaenjima. Kroz JEA Evropski savet je dobio pravni osnov za svoje delovanje. Jedinstveni evropski akt je znaajno ograniio jednoglasnost u donoenju odluka Saveta ministara, koji je do tada neretko blokirao sistem odluivanja inei Zajednicu inertnom i nedovoljno efikasnom. Veinsko odluivanje od 1987. godine postalo je pravilo u postupku donoenja odluka Saveta ministara. Jedinstveni evropski akt je predvideo osnivanje Prvostepenog suda, koji zajedno sa Evropskim sudom pravde ine pravosudni sistem Evropske zajednice. 4.5.6. Osnivanje i struktura Evropske unije Proces reformi Evropske zajednice u ekonomskoj sferi odvijao se manje- -vie u kontinuitetu, kako kroz sprovoenje politika produbljavanja odnosa, tako i kroz politiku irenja Zajednice na nove drave lanice. Prvi pokuaji stvaranja politike i odbrambene zajednice zapadnoevropskih drava iz pedesetih godina prolog veka nisu realizovani zbog neusaglaenih politikih interesa. Ideja o razvoju politike integracije oivljena je Jedinstvenim evropskim aktom, kao pretei zajednike spoljne i bezbednosne politike, ali i zacrtane dalje ekonomske reforme. Kao rezultat politikih, drutvenih i ekonomskih usaglaavanja u februaru 1992. godine dvanaest drava lanica Evropske zajednice potpisale su u Mastrihtu Ugovor o osnivanju Evropske unije. Ugovor iz Mastrihta predstavlja nadgradnju koncepta Evropske zajednice sa svoje tri zajednice koje objedinjava. Proces ratifikacije ugovora zbog razliitih procedura u zemljama lanicama potrajao je do 1. novembra 1993. godine, kada je Ugovor stupio na snagu. Prema Ugovoru iz Mastrihta struktura Evropske unije najee se uporeuje sa hramom od tri stuba. Prvi stub su u momentu prihvatanja ugovora, pa do 2002. godine inile tri evropske zajednice. S obzirom da je Evropska unija preuzela tri zajednice, kao i njihove zajednike institucije i organe, a da pri tom nema svoje posebne organe proizilazi zakljuak o jedinstvenom institucionalnom okviru sva tri stuba Unije. Organi Evropske zajednice, kao i ona sama, konstitutivni su deo Unije i jedinstveni okvir odluivanja u okviru prava i dunosti Evropske unije, te su sva pitanja iz njihove nadlenosti preneta u prvi stub Unije. Demokratski legitimitet Evropske zajednice/unije povean je kroz institucionalne reforme organa. Ugovorom je osnovan novi savetodavni organ Unije, Komitet regiona, pa Finansijski sud, koji je ustanovljen sa zadatkom da vri raunovodstvenu kontrolu troenja sredstava. Delokrug pitanja o kojim Savet ministara Evropske unije odluuje kvalifikovanom veinom umesto konsenzusom je proiren, a mandat Komisije je sa etiri povean na pet godina, dok su nadlenosti Parlamenta u zakonodavnoj sferi poveane. Generalno, prvi, osnovni stub Evropske unije odlikuje nain odluivanja koji potencira nadnacionalni i nezavisni karakter Unije. Na taj nain je konfederalistiki princip koji se u konstituisanju i funkcionisanju meunarodnih organizacija ispoljava kroz koordinaciju nacionalnih politika ustupio prvenstvo federalistikom. Mastriki ugovor je, naime, iao u pravcu izgradnje nadnacionalnog koncepta organizacije koji predvia izgradnju zajednike politike i donoenje odluka zasnovanih na
142 143 144
142 Ratifikacija Ugovora iz Mastrihta bila je dovedena u pitanje u Danskoj, gde su bila potrebna dva referenduma za njegovo prihvatanje, pa i Nemakoj, gde je Ustavni sud potvrdio pravnu valjanost Ugovora o osnivanju Evropske unije. 143 Evropska ekonomska zajednica, Evropska zajednica za atomsku energiju i Evropska zajednica za ugalj i alik koja je 2002. godine prestala da postoji. 144 lan 3. Ugovora o osnivanju Evropske unije.
76
ogranienom dravnom suverenitetu. Za razliku od prvog, drugi i trei stub Evropske unije, kao nain funkcionisanja organa pretpostavljaju odgovornost drava lanica za formulisanje i sprovoenje politike Unije, koja se gradi na usklaivanju nacionalnih interesa. Dakle, drugi i trei stub Evropske unije poivaju na meudravnoj saradnji drava lanica, koja je jasno orijentisana ka konsenzusu. Ovde dominiraju oblici odluivanja na meuvladinom nivou, a time jednoglasnost u Savetu ministara i dalje predstavlja pravilo kod usvajanja odluka, dok je uloga Komisije i Parlamenta znaajno ograniena. Drugi stub Evropske unije predstavlja zajednika spoljna i bezbednosna politika, a njeni konstitutivni elementi su: ouvanje zajednikih vrednosti, interesa i nezavisnosti, bezbednost, solidarnost, ouvanje mira, meunarodna saradnja, jaanje demokratije i kvaliteta ivota i potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Veinsko odluivanje je predvieno kao mogunost pod uslovom da se odvija u saglasnosti sa opteprihvaenim smernicama Evropskog saveta, koji odluke donosi jednoglasno. Najznaajnije odluke u sferi spoljne i bezbednosne politike Evropske unije donosi Evropski savet, koji je pokreta reformi i zajednikih akcija. Organ Unije u ijoj je nadlenosti donoenje odluka po tekuim poslovima je Savet ministara EU. Trei stub Evropske unije predstavlja policijska i pravosudna saradnja u krivinim predmetima. Ona za cilj ima stvaranje prostora slobode, bezbednosti i prava graanstva EU, a slui i kao dodatno sredstvo za dostizanje kvaliteta i obezbeenje unutranjeg trita. Ovaj cilj treba da se postigne prvenstveno pomou tri razliita sredstva: 1) putem tenje saradnje izmeu policijskih, carinskih i drugih nadlenih organa drava lanica i ukljuivanja Evropske policijske slube (Europol); 2) putem tenje saradnje pravosudnih organa; 3) putem usklaivanja krivinih propisa u dravama lanicama.
145
Poslednje dve mere obuhvaene su pojmom saradnje pravosudnih organa u krivinim predmetima. Otvaranje unutranjih granica izmeu zemalja lanica Evropske unije sa ciljem pospeivanja razvoja slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala kao negativnu posledicu imalo je drastino smanjenje bezbednosnih i kontrolnih mera nastalih ukidanjem pograninih kontrola. Ugovor iz Mastrihta je potvrdio potrebu za policijskom saradnjom naroito u oblastima borbe protiv nelegalne trgovine drogom, radioaktivnim i nuklearnim supstancama, krijumarenja ljudi, trgovine belim robljem, terorizma, pranja novca, deije pornografije i falsifikovanja.
146
4.5.7. Reforme Evropske unije Ugovor iz Mastrihta, kao osnivaki akt meudravnog karaktera koji je neposredno po usvajanju ratifikovalo 12 drava lanica Evropskoj uniji nije dao svojstvo subjekta meunarodnog prava. Iako prepoznatljiva kao poseban meunarodni entitet u globalnim razmerama za Evropsku uniju se ne moe pouzdano tvrditi ni da je meunarodna organizacija, a jo manje drava sa elementima federalnog ili konfederalnog ureenja. Iz ovakvog negativnog odreenja nesumnjivo proizilazi heterogen pravni poloaj i svojstva Unije koji ukazuje da u momentu stvaranja drave osnivai nisu imali, jasnu predstavu o budunosti i perspektivi Unije. Ovakav zakljuak sledi i kao rezultat objektivnog tumaenja teksta
145 146 Udo Didrihs, Vesels, V.: Evropska unija od A do , K. Adenauer, 2005, str. 116 i 117. Miler P.K., Graf Kainer: Evropa od A do , Konrad Adenauer, Beograd, 2005, str. 307.
77
ugovora, koji je uobiajen u meunarodnom javnom pravu, ali i subjektivnog tumaenja koje polazi od namere ugovornih strana, koji se koristi u graanskom pravu. Ideja o pravnom subjektivitetu Evropske unije bila je, naravno, prisutna u momentu zakljuenja ugovora u Mastrihtu. Meutim, drave lanice su smatrale da bi davanje subjektiviteta Evropskoj uniji smanjivalo kompetencije drava lanica u oblasti zajednike spoljne i bezbednosne politike i saradnje u oblasti pravosua i unutranjih poslova, to nije bio interes lanica u tom trenutku. Ni kasniji pokuaji prilikom zakljuivanja Sporazuma iz Amsterdama i Nice nisu odagnale dilemu i Unija nije de iure dobila pravni subjektivitet sve do zakljuivanja i ratifikacije Sporazuma u Lisabonu iz 2007. godine. Iako je de iure stekla meunarodnopravni subjektivitet lisabonskim sporazumom, de facto EU je od svog formiranja zakljuivala meunarodne sporazume sa dravama i meunarodnim organizacijama, donosila svake godine budet i sticala i raspolagala imovinom, to su generalno odlike meunarodnopravnih subjekata. Kao sui generis sledbenik Evropske zajednice i Unija je nastavila proces reformi dvostrukim kolosekom. Proces irenja Unije nastavljen je 1995. godine prijemom vedske, Finske i Austrije u punopravno lanstvo, to je zahtevalo, pored ostalog, i adekvatnu reformu institucija. Sporazum iz Amsterdama 1997. godine kao odgovor na promenjene okolnosti predvideo je reformu institucija kroz poveanje demokratinosti odluivanja i efikasnosti delovanja u uslovima lanstva 15 drava. Dalji proces reformi EU nastavljen je Sporazumom iz Nice, koji je zakljuen 2001, a stupio na snagu 2003. godine. Primenu Sporazuma iz Nice pratilo je peto proirenje Evropske unije, a na ekonomsko-finansijskom planu poetak rada monetarne unije, ustanovljenje evra kao zajednike valute i uspostavljanje evro-zone. Istovremeni prijem deset novih drava u Evropsku uniju 2004. godine oznaen je kao politika velikog praska. Sporazum iz Nice izvrio je novu preraspodelu glasova u Parlamentu i umesto 700 poslanika, koliko je predviao Sporazum iz Amsterdama, maksimalan broj poslanika limitirao na 732. esto proirenje Evropske unije usledilo je 1. januara 2007. godine i u lanstvo su primljeni Bugarska i Rumunija, posle neuspelog referenduma o prihvatu Predloga Ustava za Evropu 2005. godine.
147 148
4.5.8. Sporazum iz Lisabona Sledei ideju da Uniju treba razvijati ili ugasiti kao oblik meunarodnog organizovanja, efovi drava i vlada drava lanica reili su da inoviraju neuspeli proces donoenja Ustava iz 2004. godine. Konsenzus je postignut na samitu lidera drava lanica kada je 13. decembra 2007. godine potpisan Ugovor o funkcionisanju Evropske unije u Lisabonu. Koncept transformacije Evropske unije u jedinstvenu dravnu strukturu, zasnovan na Predlogu Ustava Evropske unije je propao, a Sporazum iz Lisabona, ini se, nema za cilj stvaranje sloene drave, ve dalju reformu Zajednice vie drava. Dodue, konsenzus oko prihvatanja Sporazuma iz Lisabona nije postignut lako, jer na prvom referendumu u Irskoj veina graana je bila protiv, pa je stupanje na snagu Sporazuma prolongirano za kraj 2009. godine. Sporazum iz Lisabona doneo je niz reformskih odluka. Unija je dobila svog predsednika koga biraju efovi drava i vlada drava lanica na dve i po godine, umesto rotirajueg predsedavajueg koga svakih est meseci smenjuju drave lanice po utvrenom redosledu.
147 Sporazum iz Amsterdama usvojen je 1997. godine, a na pravnu snagu stupio je 1. maja 1999. godine posle ratifikacije. 148 Prvog maja 2004. godine lanice Evropske unije postale su: Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska, eka, Slovaka, Slovenija, Maarska, Kipar i Malta.
78
Funkciji Visokog predstavnika za spoljne poslove i bezbednost dodata je i funkcija komesara za spoljne poslove, pa Evropska unija, kao i sve drave, praktino dobija i funkciju ministra spoljnih poslova. U cilju poveanja efikasnosti Evropske komisije kao izvrnog organa smanjen je broj komesara i predvieno je da Komisija poev od 2014. godine nee imati 27 lanova, koliko ima danas kada svaka drava lanica ima po jednog predstavnika. lanovi Komisije e se birati na osnovu ravnopravnog sistema rotacije, koji jednoglasno utvruje Evropski savet, a stav je da broj evropskih komesara ne prelazi 2/3 broja drava lanica, to bi u ovom trenutku znailo da Komisija ne bi smela da ima vie od 18 komesara. Pravo legislativne inicijative, koje je bilo u iskljuivoj nadlenosti Evropske komisije, po Sporazumu ili Lisabona, ima i jedna etvrtina drava lanica. Odredbe o spoljnoj politici i bezbednosti i po Lisabonskom ugovoru su van komunitarnog prava pa, prema tome, i van nadlenosti Evropskog suda pravde. Novina u segmentu spoljne politike i bezbednosti je isticanje klauzule o solidarnosti i zajednikoj odbrani. Unija i drave lanice u sluajevima elementarnih nepogoda, prirodnih kataklizmi i teroristikih napada na neku od zemalja lanica, preduzimaju mere solidarnosti svim raspoloivim sredstvima. Solidarnost na delu iskazana je poslednje tri godine, kada je dravama koje su pretrpele najtee posledice usled globalne finansijske krize dodeljena pomo od strane Evropske unije. U domenu zajednike odbrane Ugovor iz Lisabona predvia saradnju u okviru posebne Evropske agencije za odbranu, ali i formiranje jedinica za hitne intervencije koje bi delovale na bazi ire saradnje zemalja lanica. Lisabonski sporazum je otklonio jednu dilemu, koja je stvorena osnivakim ugovorom iz Mastrihta Evropska unija je dobila i formalnopravno status meunarodnopravnog subjekta. Ustanovljenjem meunarodnopravnog subjektiviteta stvorena je pravna pretpostavka za jaanje spoljnopolitikog i pravnog kapaciteta Unije na kreiranje meunarodnih odnosa.
149
149 Finansijska kriza pogodila je sve drave EU, a posebno Grku. To je primoralo zemlje EU da saniraju grki deficit u iznosu od preko 300 milijardi evra, to je izazvalo dosta nesuglasica meu dravama lanicama, ali i pokrenulo zahtev za odgovornijim ponaanjem drava evrozone.
79
V REAVANJE SPOROVA
1. MIRNO REAVANJE MEUNARODNIH SPOROVA
Meunarodna saradnja, ali i konflikti koji je neizbeno prate, osnovne su razvojne determinante meunarodnog prava. tavie, destruktivna uloga meunarodnih sporova, kriza, pa i ratova, usporila je razvoj meunarodne zajednice i bri napredak naroda i drava. Otuda se i neophodnost izgradnje mehanizama mirnog reavanja sporova, ukoliko neposredni pregovori strana u konfliktu ne bi dali rezultate, javila relativno rano. Prvi multilateralni meunarodni ugovori koji su predviali odredbe o mirnom reavanju sporova bile su Hake konvencije o mirnom reavanju sporova iz 1899. i 1907. godine. I Drutvo naroda iji je nastanak proizvod krize u meunarodnim odnosima, a ono samo pokuaj stvaranja organizacije za odravanje mira i bezbednosti, delom je odgovorilo svojoj nameni. U okviru Drutva naroda usvojen je enevski protokol o mirnom reavanju meunarodnih sporova 1924. godine, a Skuptina Drutva naroda usvojila je 1929. godine Generalni akt o mirnom reavanju meunarodnih sporova. Posle Drugog svetskog rata Povelja Ujedinjenih nacija predstavlja institucionalni akt najvieg meunarodnog znaaja koji promovie mir i bezbednost u svetu. Od meunarodnih ugovora regionalnog dejstva treba pomenuti i Evropsku konvenciju o mirnom reavanju sporova iz 1957. i Konvenciju o koncilijaciji i arbitrai u okviru Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju iz 1992. godine. Generalno, meunarodni sporovi mogu da se reavaju mirnim i prinudnim sredstvima. Kako je Poveljom Ujedinjenih nacija reavanje meudravnih sporova putem rata zabranjeno o mirnom reavanju sporova govori se uglavnom sa dva aspekta. I teorija i meunarodna praksa, uglavnom, stoje na stanovitu da postoji diplomatski i pravosudni nain mirnog reavanja sporova. Razlika izmeu njih sastoji se u sloenosti postupka, izboru izvora za presuenje i, naroito, u obimu u kom su sporne strane u obavezi da prihvate odluke koje proizilaze iz sprovedenog postupka.
150
150 Vie o mirnom reavanju sporova: Tomi I. Mirno reavanje sporova, Jugoslovenska revija za meunarodno pravo broj 2/1958, str. 292293. 151 Avramovi N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 9.
80
dobre usluge, posredovanje, mirenje i anketne (istrane) komisije. Diplomatski pregovori, ako je kriterijum podele broj uesnika, mogu da budu dvostrani ili bilateralni i viestrani ili multilateralni. Pregovori su u materijalnom smislu pretpostavka, a u procesnom prvi korak ka mirnom reavanju sporova. Vode ih ovlaeni predstavnici suverenih drava na ravnopravnoj osnovi, a pozitivna odlika im je vea fleksibilnost u traenju reenja spora, mogunost, ali ne i obaveza, primene meunarodnog prava i neoptereenost formalnom procedurom postupka. Pretpostavka uspenosti diplomatskih pregovora je kompromisno reenje, koje treba da neutralie subjektivnost strana u sporu, kao lou stranu pregovaranja. U sluaju neuspeha pregovora reenje spora moe se nai u nekoj od ostalih naina reavanja sporova. Multilateralni diplomatski pregovori vode se u okviru meunarodnih organizacija ili na meunarodnim konferencijama i kongresima. Dobre usluge predstavljaju jedan od naina diplomatskog reavanja sporova koji podrazumeva uee tree neutralne drave (ili istaknutih pojedinaca), koje savetom ili na drugi nain strane u konfliktu dovode u kontakt u cilju reavanja i postizanja adekvatnog reenja. Inicijativu za angaovanje tree strane sa ciljem pruanja dobrih usluga mogu da daju strane u sporu ili pak trea strana. Bitna odrednica dobrih usluga, koja ih razlikuje od posredovanja, je injenica da trea strana ne uestvuje u procesu pregovoranja, ve iskljuivo u uspostavljanju kontakta strana u sporu. Istorija diplomatije belei niz uspenih pruanja dobrih usluga od strane treih koji su doveli do reavanja meunarodnih konflikata. U ulozi tree strane pored drava i istaknutih pojedinaca esto se nau i Ujedinjene nacije, koje preko Saveta bezbednosti nude dobre usluge. Iako je u praksi bilo pokuaja institucionalizacije dobrih usluga meunarodna praksa pokazuje da su se dobre usluge gotovo bez izuzetka pruale zavisno od iskazane potrebe od sluaja do sluaja ili ad hoc. Dejstvo dobrih usluga prestaje uspostavljanjem pregovarakog procesa izmeu strana u sporu ili, pak, neuspostavljanjem istih. Posredovanje ili medijacija je oblik diplomatskog naina reavanja sporova mirnim putem u kom trea strana u ulozi posrednika aktivno uestvuje u postupku prevladavanja oprenih interesa strana u sporu. U ulozi posrednika mogu se nai tree, odnosno drave koje nisu u sporu ili, pak, istaknuti pojedinci. Predlog za angaovanje posrednika mogu da daju strane u sporu ili, pak, tree drave ili meunarodne organizacije. Ipak, za angaovanje posrednika u nekom sporu neophodna je saglasnost stranaka u sporu. Posrednik je, za razliku od treeg koji prua dobre usluge, neposredni uesnik pregovora i on prua aktivne predloge za reavanje spora, ije usvajanje je ipak u kompetenciji strana u sporu. Posredovanje u nekim sporovima moe da bude i rezultat, odnosno posledica ugovornih odredbi, koje su stranke prihvatile kao nain reavanja eventualnih sporova koji proiziu iz primene ugovora. U ulozi posrednika moe da se nae jedno ili vie lica (drava). Kao sluajevi kolektivnog posredovanja u posebno vanim konfliktima organizuju se meunarodni kongresi ili konferencije. Meunarodnu praksu novijeg doba odlikuje posredovanje u kom aktivno
152 153 154 155
152 Dobre usluge predsednika SAD dovele su 1905. godine do okonanja Rusko-japanskog rata i zakljuenja mirovnog ugovora u Portsmautu. Zahvaljui dobrim uslugama reen je i teritorijalni spor izmeu Tajlanda i Francuske 1946. godine. 153 Tako je Jugoslavija 1950. godine podnela Generelnoj skuptini UN predlog za formiranje stalnog komiteta za dobre usluge, ali se o istom Generalna skuptina nije izjasnila. 154 Bezbednosna pitanja Evrope u drugoj polovini XIX veka reena su kroz odravanje Berlinskog kongresa 1878. godine, kao specifian vid kolektivnog posredovanja. 155 Prilikom sukoba na prostoru bive SFR Jugoslavije tokom devedesetih godina prolog veka formirana je tzv. Kontakt grupa (u kojoj su pored ostalih ueee uzeli i SAD, Velika Britanija i Rusija) koja je posredovala izmeu strana u sukobu. Rezultat posredovanja je zakljuenje Dejstonsko-pariskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, kojim je okonan rat u BIH.
81
uee uzimaju Ujedinjene nacije. Pored Saveta bezbednosti ija uloga u ouvanju mira i bezbednosti je neupitna, sve vie se u ulozi posrednika nalazi generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Osnovna komparativna prednost medijacije u odnosu na druge naine reavanja sporova mirnim putem lei u njenom neformalnom karakteru i postupku koji je osloboen proceduralnih ogranienja. Anketne komisije su institucionalizovane kao mehanizam za iznalaenje reenja mirnim putem u meunarodnim sporovima jo Hakim konvencijama iz 1899. i 1907. godine. Po pravilu se koriste ukoliko diplomatski naini reavanja sporova ne daju rezultat, a za cilj imaju ispitivanje i rasvetljavanje injenica koje su predmet konflikta. Anketne komisije, dakle, formiraju se kao nezavisan, nepristrasan i struan organ sastavljen od predstavnika treih drava koji treba da utvrdi sve relevantne okolnosti nastanka spora. O utvrenim injenicama komisija podnosi izvetaj stranama. Izvetaj nema obavezujui karakter, a njegov znaaj i teinu procenjuju stranke u sporu. Meunarodna praksa pokazuje da anketne komisije mogu da imaju stalni i ad hoc karakter, kao i da im drave nerado ukazuju poverenje. Kao nain za utvrivanje injenica prilino esto se koriste u sporovima koji potiu iz graninih incidenata. Generalna skuptina i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija u skladu sa Poveljom imaju ovlaenja da stranama u sporu preporue anketne komisije. Mirenje ili koncilijacija je relativno nov nain reavanja meunarodnih sporova mirnim putem. Za razliku od diplomatskih naina koncilijacija je proceduralno sloeniji modus reavanja sporova, jer podrazumeva aktivno uee tree strane u reavanju spora. Izmiritelj, pored toga to utvruje injenino stanje poput anketne komisije, ulazi i u pravni meritum konflikta i strankama predlae reenje spora. Predloeni nain reavanja spora, meutim, ne obavezuje stranke, to je istovremeno i osnovna razlika izmeu arbitrae i koncilijacije. Dodue, postoji izuzetak od navedenog pravila. Naime, neki viestrani meunarodni ugovori daju obaveznu snagu izvetajima komisije za mirenje izjednaavajui je sa obavezujuim dejstvom arbitrane odluke. Ulogu koncilijatora najee vri kolektivno telo ijeg lana ili lanove imenuju stranke, dok predsedavajueg lanovi komisije biraju sporazumno. Kako mirenje ima elemente i diplomatskog i sudskog naina reavanja sporova, a pri tom je veoma fleksibilno, relativno brzo je dobilo meunarodnu verifikaciju kao nain reavanja sporova. Mnogi viestrani meunarodni ugovori predvideli su je kao nain reavanja sporova, koji po pravilu prethodi sudskom nain. Ukoliko postupak mirenja ne donese rezultat, stranke u roku od mesec dana mogu pribei arbitranom reavanju spora. Poto je postupak mirenja uglavnom neobavezujueg karaktera, a iznet je pred komisiju za mirenje u situaciji da je prethodno pokrenut sudski postupak za reavanje spora, komisija za mirenje e odloiti razmatranje spora dok se sud ne izjasni o sukobu nadlenosti. Obaveza mirnog reavanja meunarodnih sporova jedan je od osnovnih principa ustanovljenih Poveljom UN. Generalna skuptina i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija ovlaeni su da raspravljaju o svim pitanjima koja se tiu odravanja meunarodnog mira i bezbednosti na inicijativu bilo koje drave lanice ili nelanice ili generalnog sekretara. U sluaju da spor moe da ugrozi meunarodni mir i bezbednost bezuslovna je obaveza drava
156 157
156 Odredbe o obaveznosti izvetaja za mirenje koncilijatora sadre Konvenciju o reimu plovidbe Dunavom iz 1948, Mirovni ugovor izmeu Italije i Jugoslavije iz 1947. godine. 157 Koncilijacija je kao nain reavanja sporova mirnim putem predviena Konvencijom o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965, Paktu o graanskim i politikim pravima oveka iz 1966. godine, Konvenciji o ugovornom pravu iz 1969. godine, Konvenciji o meunarodnoj odgvornosti za tetu koju prouzrokuju kosmiki objekti iz 1971, Konvenciji o zatiti ozonskog omotaa...
82
da isti iznesu pred Savet bezbednosti. U toj situaciji odluke Ujedinjenih nacija su obavezujue za strane u sporu, dok u svim ostalim situacijama stranama u sporu ne moe da bude nametnuto reenje.
4. ARBITRAA
Arbitraa predstavlja nain za reavanje sporova izmeu drava i drugih meunarodnih subjekata od strane izabranih sudija koji na osnovu potovanja prava donose obaveznu i, po pravilu, konanu presudu za strane u sporu. Smatra se da je prvi sluaj i osnova arbitranog reavanja meudravnih sporova na principima koji vae danas bio Ugovor o prijateljstvu, trgovini i plovidbi izmeu SAD i
160
158 U sluaju da arbitrano vee broji tri lana, po jednog arbitra biraju strane u sporu, a predsednika vea biraju arbitri. U situaciji da vee broji pet lanova svaka od strana u sporu imenuje dva arbitra od kojih je jedan, po pravilu, dravljanin strane u sporu, a arbitri biraju predsedavajueg vea. 159 Kod Meunarodnog suda pravde stranke neposredno mogu da biraju tzv. ad hoc sudiju u konkretnom sporu, ali su njegove mogunosti zatite interesa stranke proceduralno ograniene. 160 Pravilo koje je u meunarodnom javnom pravu prisutno da su arbitrae nadlene za reavanje sporova izmeu drava nije iskljuivo. Tako su u praksi arbitrani sudovi reavali sporove izmeu drava i meunarodnih organizacija i drava i privatnih korporacija (spor izmeu SSSR i Lena Goldfiels kompanije iz 1925. godine).
83
Velike Britanije (Jay Treaty) iz 1974. godine. Inae, prvi meunarodni ugovor koji se pominje u istoriji je neka vrsta arbitranog sporazuma izmeu sumerskih gradova Lagoe i Ume. Praksa arbitranog naina reavanja sporova bila je razvijena i u antikoj Grkoj, a znatno manje u Srednjem veku, da bi moderne postavke dobila krajem XVIII veka. Poseban znaaj za razvoj arbitranog reavanja sporova imaju Hake konvencije o mirnom reavanju sporova. Na Prvoj hakoj konferenciji 1899. godine osnovan je Stalni arbitrani sud sa ciljem da reava sporove izmeu drava lanica, ali i drava-nelanica na osnovu sporazuma. Sedite Stalnog arbitranog suda je u Hagu, a sud ima Stalni administrativni savet i Biro kao stalne organe. lanstvo Stalnog administrativnog saveta ine diplomatski predstavnici drava lanica, a predsedava mu ministar inostranih poslova Holandije, dok je Biro administrativni organ, tj. sekretarijat Suda. Iako osnovan sa velikim ambicijama Stalni arbitrani sud nije ostvario znaajniju arbitranu praksu, ali je sa druge strane doprineo nastanku stalnih meunarodnih sudova. Dobar deo presuda doneo je arbitar pojedinac, ali Hakom konvencijom o mirnom reavanju sporova iz 1907. godine utvren nain izbora tri, odnosno pet arbitara, to je dodatno razraeno Generalnim aktom. Pravni osnov za uspostavljanje nadlenosti meunarodne arbitrae lei u dobrovoljnom pristanku strana na takav nain reavanja spora i izvrenje obaveze koja proizilazi iz presude. Pristanak strana na arbitrau moe se dati putem arbitrane klauzule, kao dela dvostranog ili viestranog ugovora za sve budue sporove koji proisteknu iz tih ugovora. Arbitraa se moe ugovoriti kao nain reavanja spora koji je ve nastao povodom izvrenja nekog meunarodnog ugovora kroz zakljuivanje arbitranog kompromisa. Arbitrani kompromis je, prema tome, meunarodni ugovor koji strane odreuju predmet spora, nain imenovanja arbitara, pa i pravna pravila na osnovu kojih e se reiti spor, pravila postupka, rok za izricanje presude, jezik na kom e se postupak voditi i izrei presuda, sedite rada... Arbitranim kompromisom se mogu propisati pravila za reavanje konkretnog sluaja, ili se, pak, pozvati na primenu konkretnog meunarodnog prava. U sluaju da su odredbe arbitranog kompromisa i ugovora o arbitrai nejasne ili nepotpune, arbitri primenjuju opta pravna naela i obiajna pravna pravila. Stranke kompromisom mogu ugovoriti odluivanje na osnovu naela pravinosti (ex aequo et bono), ali mogu naloiti i arbitrima da propiu budue pravno ureenje odnosa meu stranama. Ukoliko kompromis ne sadri nikakve odredbe koje bi bile osnov za odluivanje, arbitrani sud e spor reiti na osnovu optih pravila meunarodnog prava. Prilikom reavanja spora arbitri su vezani predmetom koji je definisan arbitranim sporazumom. Arbitrani postupak je, u principu, u pisanom obliku, a samo izuzetno, ukoliko se strane dogovore ili, pak, to odlui arbitar, odrava se i usmena rasprava. Usmena rasprava se, u principu, vodi uz iskljuenje javnosti, ukoliko arbitar uz saglasnost strana u sporu ne odlui drugaije. U arbitranom postupku svaku od strana zastupa agent koji je u svojstvu slubenog predstavnika svoje vlade. Zastupniku (agentu) u radu mogu da pomau advokati i savetnici. Arbitrani postupak se okonava presudom koja je pravosnana i, po pravilu, je i konana ukoliko strane ne ugovore drugaije. Presuda se donosi veinom glasova i sadri obrazloenje. Saoptava se na javnoj sednici kojoj prisustvuju strane u sporu. Ukoliko strane u sporu ne prisustvuju izricanju presude iste se javno objavljuje i od tog trenutka njeno dejstvo je obavezujue. Izvrenje presude obaveza je strana u sporu u skladu sa optim naelom meunarodnog prava pacta sunt servanda. Naknadna tumaenja nejasne presude daje arbitrano vee koje je istu i donelo. Prilikom arbitranog reavanja sporova i donoenja presuda mogue je nastupanje
161
161
84
okolnosti koje mogu da budu razlog za pokretanje postupka dokazivanja nitavosti presude. Razlog za nitavost presude moe da bude nitavost kompromisa ili ugovora o arbitrai, bitno prekoraenje nadlenosti arbitranog vea, u pogledu predmeta spora ili osnova za odluivanje, bitna povreda postupka, korupcija lana arbitranog vea ili donoenje presude bez obrazloenja. U meunarodnoj praksi ovakve situacije su, na sreu, retke, ali u sluaju njihovog nastupanja to je razlog za pokretanje novog arbitranog postupka ili pokretanje postupka pred nekim stalnim meunarodnim sudom. Uee umeaa u arbitranom postupku mogue je uz pristanak strana u sporu i odluku predsedavajueg, pod uslovom da intervenijent dokae svoj pravni interes. U tom sluaju presuda arbitranog suda bie obavezujua i za dravu intervenijenta.
5. MEUNARODNI SUDOVI
Izgradnju meunarodnog pravnog sistema pratio je, dodue ne tako konzistentan i uspean kao izgradnja pravnog sistema kod drava na unutranjem planu, i proces formiranja meunarodnih sudova. Najpre su, shodno regionalnoj prirodi meunarodnog udruivanja, stvarani sudovi za reavanje svih vrsta meunarodnih sporova tog regiona, da bi potreba za izgradnjom svetskog meunarodnopravnog poretka rezultirala osnivanjem suda iji je zadatak ouvanje univerzalnog meunarodnog pravnog poretka. Bez obzira na personalnu i teritorijalnu nadlenost zadatak svih meunarodnih sudova bio je tumaenje i primena optih pravila na konkretne sluajeve. Istorija meunarodnog prava belei da je prvi stalni meunarodni sud regionalnog karaktera bio Centralnoameriki sud, koji je osnovan Konvencijom iz 1907. godine na period od deset godina. Prvi meunarodni sud formiran u okviru univerzalne organizacije je Stalni sud meunarodne pravde nastao 1920. godine usvajanjem Statuta Suda od strane Saveta Drutva naroda. Stalni sud meunarodne pravde delovao je kao sud opte nadlenosti u periodu od 1922. do 1940. godine kada je Nemaka izvrila okupaciju Holandije. Meunarodni sud pravde, kao jedan od est glavnih organa Ujedinjenih nacija, osnovan je 1945. godine, a njegov statut sastavni je deo Povelje UN. Znaajno unapreenje multilateralnih odnosa u periodu posle Drugog svetskog rata doprinelo je stvaranju niza politikih i ekonomskih meunarodnih organizacija, a sa njima i vie stalnih meunarodnih sudova sa specijalizovanom nadlenou. Nadlenost tih sudova odreena je osnivakim multilateralnim ugovorima i protee se, po pravilu, na drave ugovornice, odnosno lanice tih organizacija i pravnim i fizikim licima iz tih drava. Evropski sud za ljudska prava, sa seditem u Strazburu, osnovan je Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine. Deluje kao pravosudna instanca Saveta Evrope, meunarodne politike organizacije koja okuplja trenutno 47 evropskih drava. Nadlean je za povrede prava iz obredbi Konvencije i protokola koji su doneti kao dopuna Konvencije. Sline nadlenosti ima i Meuameriki sud za ljudska prava koji je osnovan Amerikom
162 163
162 Drave Centralne Amerike, i to: Gvatemala, Honduras, Kostarika, Nikaragva i El Salvador osnovale su Konvencijom sud na 10 godina sa namerom da se njegovo dejstvo produi. Centralnoameriki sud je, meutim, radio samo u periodu od 1908. do 1917. godine i za to vreme doneo deset odluka. 163 U tom periodu Sud je izrekao 31 presudu i dao 27 savetodavnih miljenja. Statut Suda ratifikovale su u startu 32 drave, da bi u momentu faktikog prestanka rada ratifikaciju izvrilo 50 drava lanica. Stalni meunarodni sud pravde formalno je ukinut 1946. godine, kada je ukinuto i Drutvo naroda.
85
konvencijom za ljudska prava iz 1969. godine. Sedite Meuamerikog suda je u San Hozeu u Kostariki, a uz Sud deluje i Meuamerika komisija za ljudska prava. U okviru dananje Evropske unije deluje Evropski sud pravde sa seditem u Luksemburgu. Evropski sud pravde pravni je sledbenik Suda Evropske zajednice za ugalj i elik, pa Suda Evropske zajednice, a od 1993. godine je pravosudni organ Evropske unije nadlean, pored ostalog, i za tumaenje odredbi osnivakih ugovora i za sporove izmeu drava lanica. Meunarodni sud za pravo mora ustanovljen je 1996. godine kao sud specijalne nadlenosti Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine. Sedite Suda nalazi se u Hamburgu. Nezavisno sudsko telo nadleno za zloine genocida, ratne zloine, zloine protiv ovenosti i zloin agresije je Stani meunarodni krivini sud osnovan Rimskim statutom iz 2002. godine. On je nezavisno meunarodno sudsko telo i deluje van sistema Ujedinjenih nacija. Za razliku od Stalnog meunarodnog krivinog suda u okviri sistema Ujedinjenih nacija deluju dva ad hoc tribulala, i to: Haki tribunal za bivu SFR Jugoslaviju i Tribunal za Ruandu. Navedeni krivini sudovi nisu, meutim, nadleni da presuuju sporove izmeu drava.
164
86
da radi u veima od tri ili pet sudija. Prema Statutu kada se bavi radnim ili sporovima u vezi sa tranzitom i saobraajem, Sud odluuje u veima od trojice sudija. Takoe Sud ima pravo da, zavisno od konkretnog spora, obrazuje vee iji broj sudija e uskladiti sa strankama u sporu. Statut omoguava Sudu da svake godine u cilju ekspeditivnosti postupka formira vee od pet sudija koji e, uz saglasnost stranaka u sporu, odluivati u skraenom postupku. Skraeni postupak podrazumeva voenje spora bez usmenog dela postupka.
165
lan 26. stav 1. Statuta Meunarodnog suda pravde. lan 36. stav 1. Statuta Meunarodnog suda pravde. lan 36. stav 2. Statuta Meunarodnog suda pravde. lan 96. Povelje Ujedinjenih nacija. lan 65. Statuta Meunarodnog suda pravde.
87
lan 43. stav 5. Statuta Meunarodnog suda pravde. lan 55. stav 2. Statuta Meunarodnog suda pravde. lan 57. Statuta Meunarodnog suda pravde.
88
presudom Suda, druga stranka se moe obratiti Savetu bezbednosti u ijoj nadlenosti je davanje preporuke ili izricanje mera koje bi trebalo preduzeti u cilju izvrenja presude. Presude Meunarodnog suda pravde mogu se podvri reviziji samo u sluaju da se radi o otkriu neke nove odlune injenice koja nije bila poznata pre izricanja presude ni Sudu ni stranci u sporu koja zahteva obnovu, a da nepoznavanje te injenice nije posledica nemarnosti. Subjektivni rok za reviziju iznosi est meseci od otkria ove injenice, a objektivni je deset godina od dana izricanja presude. Parnini postupak pred Sudom moe biti, pored presude, okonan i povlaenjem tube i poravnanjem stranaka. Povlaenje tubenog zahteva od strane tuioca mogue je pod sledeim kumulativno ispunjenim uslovima. Prvo, da je tuilac pismeno obavestio Sud o odustanku od tubenog zahteva. Drugo, da tuena strana do podnoenja obavetenja o odustanku od tubenog zahteva nije preduzela nijednu parninu radnju. I, tree, da Sud donese naredbu o prekidu postupka i brisanju spora iz Upisnika. U sluaju da je tuena strana preduzela neku parninu radnju do prijema obavetenja od odustanku od tube, Sud odreuje rok u kom se tuena strana ima izjasniti o predloenom prekidu postupka. Ukoliko tuena strana prihvati prekid ili se ne izjasni u predvienom roku postupak se prekida. U sluaju prigovora tuene strane postupak se nastavlja. Pre donoenja presude stranke mogu u svakom trenutku postupka sklopiti sporazum o poravnanju o emu obavetavaju Sud. Sporazum o poravnanju sainjava se u pisanoj formi i dostavlja Sudu koji donosi reenje o prekidu postupka i brisanju spora iz Upisnika.
173 Sud ne bi bio nadlean u sluaju nepostojanja kompromisa, dok bi tubeni zahtev bio neprihvatljiv u situaciji da tuilac nema pravni interes u sporu.
89
Pravo tree drave da intervenie, tj. da se umea u parnicu pred Sudom, njihovo je legitimno pravo. Statut Meunarodnog suda pravde predvia pravo na intervenciju tree drave po dva osnova. U prvom sluaju trea drava moe da podnese zahtev Sudu za intervenciju ukoliko smatra da e njen pravni interes biti povreen u sporu koji se vodi. U zahtevu za intervenciju trea drava treba da obrazloi cilj intervencije i svoj pravni interes koji je ugroen kroz spor suprotstavljenih strana. Ukoliko sud dopusti intervenciju tree drave u parnici presuda ima obavezujue dejstvo i za umeaa. Drugi osnov za intervenciju tree strane u parnici imamo kod viestranih meunarodnih ugovora. Naime, ukoliko je predmet spora dve parnine strane tumaenje ili pravo iz viestranog ugovora, svaka od strana ugovornica ima pravo intervencije u toj parnici. Trea drava koja eli da intervenie po tom osnovu duna je dostaviti Sudu izjavu o intervenciji do okonanja pismenog dela postupka. Presuda u postupku u kom je uee uzeo i intervenijent jednako obavezuje kako parnine strane tako i umeaa.
90
Diplomatsko i konzularno pravo predstavlja deo meunarodnog javnog prava. Predmet izuavanja diplomatskog i konzularnog prava su pravna pravila koja reguliu odnose izmeu drava, drava i meunarodnih organizacija i unutar meunarodnih organizacija. Nastanak i razvoj diplomatskog i konzularnog prava vezuje se za formiranje prvih drava, ali pravu ekspanziju ostvaruje tek u prvoj polovini XX veka, kada je svest o potrebi organizovanog funkcionisanja meunarodne zajednice rezultirala osnivanjem meunarodnih organizacija univerzalnog karaktera. Istorija diplomatskog i konzularnog prava na meunarodom nivou belei prve znaajne dokumente poetkom XIX veka, kada je na Bekom kongresu donet Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika (Beki reglman), koji je 1918. godine Protokolom iz Ahena dopunjen. Moderno diplomatsko i konzularno pravo kodifikovani su usvajanjem niza meunarodnih konvencija koje ine osnovu i predstavljaju izvor savremenog diplomatskog i konzularnog prava. Na predlog Komisije Ujedinjenih nacija za meunarodno pravo , koje je sainjeno na inicijativu Jugoslavije 1961. godine izvrena je kodififikacija savremenog diplomatskog prava donoenjem Beke konvencije o diplomatskim odnosima. Dve godine kasnije, 1963. godine, takoe u Beu, izvrena je kodifikacija konzularnog prava donoenjem Konvencije o konzularnim odnosima. Pored dve navedene konvencije, znaajan izvor diplomatskog prava su Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. godine, Konvencija o spreavanju i i kanjavanju krivinih dela protiv lica pod meunarodnom zatitom, ukljuujui i diplomatske agente iz 1973. godine, Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim meusobnim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera iz 1975. godine. Navedenih pet konvencija ini savremeni corpus diplomaticus odnosno predstavlja kodifikaciju diplomatskog i konzularnog prava, te regulie materiju specijalnih i stalnih misija, ukljuujui posebno i meunarodnu zatitu diplomata. Pored osnovnih dokumenata znaajne izvore diplomatskog prava ine i: Konvencija o privilegijama i imunitetima specijalizovanih agencija iz 1947. godine i Konvencija i o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih nacija iz 1946. godine, te Sporazum o seditu Ujedinjenih nacija zakljuen izmeu OUN i Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1947. godine. Navedenim izvorima svakako treba dodati i Povelju Ujedinjenih nacija, statute specijalizovanih agencija UN, te brojne bilateralne konvencije i meunarodne sporazume.
91
174 Stojskovi M.: Predgovor knjige Miodraga Mitia Diplomatija delatnost, organizacija, vetina, profesija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999, str. 1. 175 Avramovi N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 15.
92
u manjoj ili veoj meri odlika je bipolarnog sveta u periodu posle Drugog svetskog rata, ali i perioda razvoja savremenog globalnog drutva. Globalizacija privrede, politike i prava daje novi podsticaj razvoju multilateralne diplomatije kroz procese kodifikacije i unifikacije, a pad Berlinskog zida 1989. godine simbolini je poetak izgradnje savremenog unipolarnog sistema meunarodnih politikih i privrednih odnosa.
176 Neki autori tvrde da je nastala u davna vremena, kada su nai preci shvatili da je korisnije da sasluaju poruku susednog plemena nego da pojedu njenog donosioca (kako je do tada bilo uobiajeno) citat iz knjige Miti M. Diplomatija kao sredstvo za promociju, ostvarivanje i zatitu poslovnih interesa, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003, str. 8.
93
spoljne politike. Diplomatsko posredovanje izmeu dve (ili vie) suprotstavljenih drava od strane posrednika iz neutralne zemlje u cilju pronalaenja kompromisa u reavanju spornog pitanja naziva se posrednika ili atl diplomatija. Posrednik, pored prenoenja poruka izmeu strana sa suprotnim interesima, prenosi i stavove meunarodne zajednice i, naravno, zemlje koja ga je akreditovala.
177
94
organizacijama. Veliina, organizaciona struktura i broj zaposlenih u ministarstvu inostranih poslova zavise od veliine, ekonomske snage, interesa i ambicije koju zamlja ima u sferi meunarodnih odnosa. Od drave do drave, ti inioci se razlikuju, pa su i organizacione strukture ministarstava inostranih poslova zemalja razliite, kao to je razliit i broj zaposlenih, broj, sastav i organizaciona ema diplomatskih misija. Ipak, uobiajeno je da ministarstvo inostranih poslova u osnovi, a takva je i organizaciona struktura veine zemalja, imaju najmanje tri sektora. To su: politiki sektor u iji sastav ulaze poslovi bilateralne i multilateralne diplomatije, konzularni i sektor meunarodne ekonomske saradnje. Pored navedena tri sektora, kao posebne slube ili u okviru sektora, organizovani su: personalno-pravni, dokumentacioni, arhivski, protokolarni, analitiki, meunarodno-pravni i drugi poslovi, zatim organizacioni deo zaduen za informisanje, nauku i kulturu, sluba bezbednosti, prevodilaka sluba, sekretarijat... Ciljevi spoljne politike i ekonomske mogunosti svake drave diktiraju broj diplomatsko-konzularnih predstavnitava u inostranstvu, odnosno diplomatskih misija pri meunarodnim organizacijama. Pored navedenih lica u meunarodnom optenju esto se odravaju sastanci na ministarskom nivou, gde se u ulozi predstavnika drava pojavljuju resorni ministri koji pokrivaju oblast koja je predmet samita.
178
95
Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine potvrdila je stanovite o tri klase diplomatskih predstavnika, koji mogu da budu u svojstvu efa misije. Na taj nain ona je priznala postojanje instituta poslanstva. Te tri klase su: a) ambasadori ili nunciji, odnosno diplomatski predstavnici Svete stolice akreditovani kod efova drava i drugi efovi misija odgovarajueg ranga; b) poslanici, opunomoeni ministri ili internunciji (diplomate Svete stolice odnosno Vatikana) akreditovani kod efova drava; i c) otpravnici poslova akreditovani kod ministra spoljnih poslova. Uvoenjem tri klase diplomatskih predstavnika koji imaju svojstvo efa misije dravama je data mogunost iznijansiranog delovanja u manifestaciji svoga stava smanjivanjem ili poveanjem klase efa diplomatskog predstavnitva od ambasadora do otpravnika poslova ili obrnuto, u zavisnosti od injenice da li se diplomatski odnosi zaotravaju ili, pak, razvijaju u pozitivnom smeru. Dakle, savremena diplomatija danas kao diplomatska predstavnitva uglavnom poznaje ambasade kojima rukovode ambasadori. U zemljama Komonvelta, meutim, status ambasade uiva Visoki komesarijat iji je ef visoki komesar, a diplomatska misija Vatikana je nuncijatura sa nuncijem (u katolikim) i pronuncijem u drugim dravama. Libijska Damahirija svoje misije u inostranstvu naziva Narodnim biroima. Sovjetski savez je u periodu izmeu dva rata za efove misija imenovao opunomoene ministre.
4. DIPLOMATSKA MISIJA
Diplomatska misija nema status pravnog lica ve predstavlja organ drave koja je akredituje. Misija, takoe, nastupa u ime drave akreditacije. Iako Beka konvencija o diplomatskim odnosima ne predvia razliit rang misija ve samo razliite klase efova misija, imenovanje efa misije u rangu poslanika automatski odreuje misiju u rangu poslanstva, to sa postavljanjem efa misije u rangu otpravnika poslova ne mora da bude sluaj. Bez obzira na rang diplomatskom misijom rukovodi ef misije, ije su postavljanje, funkcije, privilegije i imuniteti, kao i prestanak, takoe propisani meunarodnim pravom. Pravilo je da su diplomatske misije locirane u administrativnim i kulturnim centrima prestonicama drava prijema. Takoe, bez obzira na veliinu i ekonomsku snagu zemlje, diplomatska predstavnitva, u principu, imaju politiki, ekonomski i konzularni sektor, odnosno odeljenje. Osobljem i poslovima sektora rukovode diplomate koji su najvii po rangu posle efa misije. Meutim, generalni konzulati i konzulati mogu da budu organizovani i van diplomatskih predstavnitava, dakle i lokacijski na drugom seditu. Primera radi, veina drava u Sjedinjenim Amerikim Dravama, pored ambasada, koje su smetene u Vaingtonu, ima i posebno organizovana konzularna predstavnitva koja se nalaze u Njujorku ili nekom drugom veem gradu, gde za to postoji opravdan interes. Pored tri osnovna uobiajena sektora diplomatske misije neretko se, u zavisnosti od intersa drave akreditacije, obrazuju i kulturno-informativno, a u dravama koje prihvataju vojne izaslanike i vojno predstavnitvo, odnosno Biro vojnog ataea. Biro vojnog ataea, opet moe da ima jednog ili vie delegiranih vojnih predstavnika. Pored diplomatskog osoblja, u sastav diplomatske misije ulaze i neophodno administrativno-tehniko i posluno osoblje. Po uspostavljanju diplomatskih odnosa sledi otvaranje diplomatskih misija i imenovanje diplomatskih predstavnika koji e obavljati dunost efa misije. Izbor efa misije vri drava 96
akreditacije, ali da bi ef misije mogao da stupi na dunost neophodna je saglasnost drave prijema ili agreman. Agreman se trai diplomatskim putem, verbalnom notom, usmenim ili pismenim putem neformalnim podneskom uz dostavu biografije kandidata za efa misije. Pravilo je da se agreman trai pre objavljivanja javnosti imena kandidata za efa misije, jer odluka o saglasnosti na predlog je suvereno pravo drave prijema, koji ona nije duna da obrazlae. Drava prijema, takoe, nije vezana ni rokom u kome treba da se izjasni povodom zahteva za izdavanje agremana, ali je uobiajeno da to izjanjenje usledi najdalje u roku od dva-tri meseca. Ukoliko u navedenom roku agreman ne bude dat smatra se da je isti preutno odbijen. Drava prijema nije u obavezi da obrazlae razloge za odbijanje agremana, ali su oni po pravilu politike prirode i odraavaju stanje ukupnih politikih odnosa dve drave. Bez dobijanja agremana drave prijema praksa objavljivanja imenovanja efa misije od strane drave akreditacije smatra se kao uvreda i nipodatavanje suverenosti drave prijema. Odluka o davanju ili uskraivanju agremana, po pravilu, proizvodi reciprone mere drave akreditacije. Pravilo je da se zbog odbijanja agremana diplomatski odnosi sputaju na nivo otpravnika poslova. Saglasnost na postavljenje lica za efa diplomatske misije pri meunarodnoj organizaciji ne trai se od drave sedita te meunarodne organizacije, a u praksi su neretko prisutni sluajevi da je diplomata istovremeno ef misije pri meunarodnoj organizaciji i ambasador svoje zemlje, gde mu je agreman neophodan. Agreman drava prijema daje u vidu diplomatske note, a potom ef drave prijema potpisuje ukaz o imenovanju efa predstavnitva. Prilikom stupanja na dunost ambasador predaje originale akreditivnih pisama efu drave zemlje prijema, a njihove kopije ministarstvu inostranih poslova. Funkciju efa misije, pored ambasadora, prema Bekoj konvenciji o diplomatskim odnosima, mogu vriti i poslanik ili opunomoeni ministar akreditovan kod efa drave, ali i stalni otpravnik poslova akreditovan od ministarstva inostranih poslova drave akreditacije kod ministarstva drave prijema. Od stalnog otpravnika poslova treba razlikovati otpravnika poslova ad interim koji, u sluaju privremene spreenosti efa misije, istog zamenjuje. U pogledu vojnih diplomatskih izaslanika Beka konvencija o diplomatskim odnosima nije uslovila njihov prijem obaveznom saglasnou drave prijema, ve je pravo odluke o potrebi izdavanja prethodne saglasnosti ostavila dravama da o njemu suvereno odluuju. Praksa pokazuje da je veina drava koja se izjasnila za prijem vojnih izaslanika traila saglasnost na akreditaciju vojnih predstavnika. Ova saglasnost drave prijema naziva se konsantman. Akreditacija ostalih lanova diplomatske misije vri se bez posebne saglasnosti drave prijema u broju koji, ukoliko nije preciziran meunarodnim bilateralnim sporazumom, smatra se razumnim i normalnim s obzirom na okolnosti drave prijema, odnosno potrebe misije. Spisak lanova osoblja misije drava akreditacije dve-tri nedelje pre odlaska saoptava dravi prijema dajui joj mogunost da izvri procenu njihove diplomatske prihvatljivosti. Za lanove diplomatske misije postavljaju se dravljani zemlje akreditacije, a samo izuzetno dravljani zemlje prijema, u kom sluaju je neophodna prethodna saglasnost drave prijema. Pored lanova osoblja misije, u koje ulaze ef misije i svi lanovi osoblja sa diplomataskim svojstvom, personal misije ine i lanovi administrativnog i tehnikog i poslunog osoblja. Administrativno-tehniko osoblje misije ine lanovi misije koji su zaposleni u administrativnoj i tehnikoj slubi misije, dok su lanovi poslunog osoblja
179
179 Istorija diplomatije belei da je ruski car Nikolaj 1832. godine, posle objavljivanja imenovanja lorda Kaninga za britanskog ambasadora u Rusiji od strane britanskih vlasti odbio agreman engleskom lordu, to je dovelo do daljeg zaotravanja diplomatskih odnosa izmeu dve zemlje.
97
180
98
Diplomatska misija je esto pokreta pregovora, inicijator predloga, neposredni ili posredni pregovara u procesu reavanja otvorenih pitanja izmeu drave akreditacije i drave prijema. Otvaranje i ustanovljenje rada diplomatske misije u nekoj zemlji rezultat je potrebe za izgradnjom bilateralnih ekonomskih odnosa na trajnijoj osnovi, a pregovaranje sa vladom drave prijema, odnosno nadlenim ministarstvima funkcija misije koja treba da dovede do zacrtanog cilja. Dobra informisanost diplomatske misije pretpostavka je uspenog obavljanja poslova i misije i ministarstva inostranih poslova kao pretpostavljenog organa. Beka konvencija o diplomatskim odnosima predvia kao funkciju diplomatske misije i obavetavanje svim dozvoljenim sredstvima o uslovima i razvoju dogaaja u dravi kod koje se akredituje i podnoenju izvetaja o tome vladi drave koja vri akreditaciju. Spisak dozvoljenih oblika obavetavanja nije ogranien ali, shodno optim principima meunarodnog prava, te nacionalnim zakonodavstvima drava, nisu dozvoljene pijunaa i drugi nedozvoljeni oblici obavetavanja. Kreativna uloga diplomatske misije posebno je potencirana poslednjom navedenom funkcijom u Konvenciji unapreenjem prijateljskih odnosa i razvijanju privrednih, kulturnih i naunih odnosa izmeu drave kod koje se akredituje.
181
99
punu zatitu. Poput misije i arhiva i spisi misije su apsolutno nepovredivi bez obzira na vreme i mesto gde se nalaze. Zatita od krae, povrede ili unitenja slubenih akata i ifarskih materijala i dokumenata protee se i u situacijama pogoranja, prekida diplomatskih odnosa i ratnog stanja. Konvencija garantuje slobodu kretanja i slobodu optenja diplomatske misije sa ministarstvom inostranih poslova zemlje prijema, a preko njega i drugim organima, dravljanima, Vladom, i diplomatskim predstavnitvima treih drava. Nepovredivost slubene prepiske diplomatske misije predmet je zatite drave prijema, ali i diplomatske misije koja u cilju bezbednosti u prepisci upotrebljava ifru. Deifrovanje poverljivih podataka uvek je bilo u interesu drave prijema ili neke tree zemlje, pa je prislukivanje telefonskih razgovora i ugradnja aparata za te namene u prostoriji misije neretko bila razlog za pogoranje diplomatskih odnosa dve zemlje. Uz pristanak drave u kojoj je akreditovana, diplomatska misija moe postaviti i sopstvenu otpremnu radio stanicu. Posebne mere zatite uiva i diplomatska valiza. Diplomatska valiza mora biti propisno obeleena i moe sadrati samo dokumente i predmete za slubenu upotrebu te kao takva ne sme biti otvarana ni zadrana. U sluajevima veoma poverljive korespodencije diplomatsku valizu prati posebno zaduen diplomatski kurir, koji svoj status i valizu potvruje posebnim slubenim dokumentom. Drava koja akredituje i ef misije osloboeni su svih dravnih, regionalnih i komunalnih poreza i taksi za prostorije misije iji su oni vlasnici ili zakupci, izuzev ako se ne radi o porezima i taksama koje se ubiraju kao naknada za posebno izvrene usluge. Takse i dabine koje ubira misija za slubene radnje (prevashodno se misli na usluge i radnje konzularne slube) osloboene su svakog poreza i taksi.
182
182 Diplomatska valiza u doslovnom smislu predstavlja tanu ili paket sa peatom ministarstva inostranih poslova ili diplomatske misije. 183 Prilikom saobraajne kontrole, licima sa diplomatskim statusom, meutim dozvoljeno je uzimati krv na analizu ili ih primoravati na alkotestiranje, te ih kanjavati za izvrene prekraje u saobraaju. 184 Bahato ponaanje diplomatskog agenta u dravi prijema bilo bi, pored ostalog, i uestalo i kontinuirano vrenje istovrsnih saobraajnih prekraja u nekom duem periodu.
100
ivota i tela diplomata na meunarodnom planu rezultirala je usvajanjem Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina protiv meunarodno zatienih lica ukljuujui i diplomatske predstavnike 1973. godine. Sveobuhvatna zatita diplomatskih predstavnika ostvaruje se i kroz nepovredivost privatnog stana i slubene prepiske. Beka konvencija o diplomatskim odnosima preuzela je odredbe meunarodnog obiajnog prava u oblasti sudskog imuniteta diplomatskih predstavnika. Diplomatski agent je u potpunosti izuzet iz krivine jurisdikcije drave prijema, bez obzira na to da li je krivino delo izvrio u obavljanju slubene dunosti ili van nje. Diplomatski predstavnik, meutim, moe da odgovara za krivino delo pred sudom drave u koju je akreditovan pod uslovom da se drava akreditacije odrekne imuniteta, to se u praksi vrlo retko deava. Odricanje od imuniteta uvek mora da bude izriito. Odricanje od sudskog imuniteta u pogledu graanske parnice ili zahteva upravnog postupka ne smatra se odricanjem od imuniteta u pogledu mera za izvrenje presude, za koje je odreeno posebno odricanje. Lice sa diplomatskim svojstvom nije obavezno ni da svedoi. Imunitet od krivinog sudstva obuhvata i izuzimanje od odgovornosti za prekraje za ije procesuiranje su nadleni sudski ili policijski organi drave prijema. Sa druge strane, dravi prijema na raspolaganju je uvek mogunost proglaenja diplomate za personu non grata. Diplomatski predstavnik uiva i imunitet od graanskog i upravnog sudstva, ali Konvencija predvia tri izuzetka od navedenog pravila kada se radi o: a) nekoj stvarnoj tubi koja se tie privatne nepokretnosti na teritoriji drave prijema, osim ako diplomatski predstavnik poseduje tu nepokretnost za raun drave imenovanja za potrebe misije; b) tubi koja se tie naslea, u kojoj se diplomatski predstavnik pojavljuje kao izvrilac testamenta, administrator, naslednik ili legatar po privatnom osnovu, a ne u ime drave imenovanja; c) tubi koja se tie slobodne profesije ili trgovake delatnosti, ma kakva ona bila, koju vri diplomatski predstavnik u dravi prijema izvan svojih slubenih prostorija. Samo u navedena tri sluaja dozvoljena je i mera izvrenja protiv diplomatskog predstavnika. Diplomatski predstavnik se ne moe pozvati na diplomatski imunitet i u sluaju da sam tubom pokrene postupak, a usledi protivzahtev neposredno vezan za osnovni zahtev. Diplomatski predstavnik uiva sudski imunitet procesnog karaktera, jer se na njega ne primenjuje procesno pravo drave prijema u oblasti krivinog, graanskog i upravnog sudstva, i ovaj imunitet potie od funkcije koju obavlja predstavljajui dravu akreditacije. Lice sa diplomatskim statusom pri tom se ne oslobaa, na primer, krivine odgovornosti, jer moe biti izvedeno pred sud drave imenovanja, pored ve pomenute solucije da odgovora pred sudom drave prijema u sluaju odricanja od imuniteta drave imenovanja. Takoe, lice sa diplomatskim statusom je, u naelu, osloboeno plaanja svih poreza i taksa, linih ili stvarnih, dravnih, regionalnih ili komunalnih. U dravi u kojoj su akreditovani lica sa diplomatskim svojstvom su osloboena svih linih davanja, svake javne slube i vojnih nameta poput rekvizicija, kontribucija i vojnog smetaja. Slobodan, privilegovan uvoz predvien je za predmete namenjene za slubene potrebe misije, predmete namenjene za linu upotrebu i smetaj diplomatskog agenta i lanova njegove ue porodice. Diplomatski agent je osloboen pregleda linog prtljaga, osim ako postoje ozbiljni razlozi da se u prtljagu nalaze predmeti koji ne uivaju povlaen status ili predmeti iji je uvoz ili izvoz zabranjen ili podlee karantinskim propisima drave prijema. I u tim spornim situacijama pregled prtljaga se moe vriti samo u prisustvu diplomatskog agenta ili njegovog
185
185
101
ovlaenog predstavnika. Navedene privilegije diplomatskog osoblja vae i za lanove ue porodice privilegovanih diplomatskih predstvnika, pod uslovom da nisu dravljani drave prijema. lanovi diplomatske misije koji imaju dravljanstvo drave prijema ili su stalno u njoj nastanjeni uivaju takozvani funkcionalni imunitet. Naime, njihov imunitet i privilegije vezani su samo za radnje uinjene u vrenju slubenih zadataka, a suvereno pravo drave prijema je da li e im taj obim privilegija i imuniteta proiriti.
drave prijema lica za diplomatsku slubu. Prestanak trajanja imuniteta i privilegija lica koje imaju pravo na njih vezuje se za naputanje zemlje tog lica po isteku razumnog roka. Kao osnovi prestanka funkcija egzistiraju: opoziv, prekid zbog rata izmeu drave slanja i drave prijema, prestanak drave akreditacije i/ili drave prijema. Imunitet za postupke koje lice uini u vrenju svojih funkcija kao lan misije se nastavlja. Opravdanje za ovaj stav lei u injenici da za dela izvrena u slubenom svojstvu posle prestanka svoje misije diplomatski predstavnici ne odgovaraju. Sudski imunitet diplomatskih predstavnika pored drave prijema misije vai i prema treim zemljama. Privilegije i imuniteti su u funkciji uspenog izvrenja diplomatske slube. Sa druge strane, diplomatski predstavnik ne sme da obavlja u dravi prijema profesionalnu ili trgovaku delatnost radi line zarade. U pogledu dileme da li smru diplomate prestaje i imunitet, teorija i praksa meunarodnog prava daju negativan odgovor. Takoe, u sluaju smrti ovlaenog lica, lanovi njegove porodice i dalje uivaju privilegije i imunitete do isteka razumnog roka koji im je potreban da napuste teritoriju drave prijema. Interesantno pravno pitanje je: Kome pripada pravo na odricanje od imuniteta? Stav teorije meunarodnog prava je da je za odricanje od diplomatskog imuniteta neophodna odluka ovlaenog organa drave imenovanja odnosno efa misije. Odricanje od imuniteta za efa diplomatske misije daje ministar inostranih poslova drave akreditacije. Dakle, za odricanje od imuniteta nije dovoljno odricanje samog nosioca imuniteta, jer je imunitet dat dravi akreditacije, kao subjektu meunarodnog prava, a ne pojedincu.
186 187
186 Vie o trajanju imuniteta Lauterpacht, Internanational Law, 1970, pp. 3257. 187 Posle smrti jednog istononemakog diplomate 1984. godine, koja je nastupila kao posledica saobraajne nezgode, imunitet je bio razlog za odbijanje izvrenja istranih radnji nad telom poginulog. 188 Tako su kao rezultat odluke Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija o uvoenju meunarodnih sankcija prema Saveznoj republici Jugoslaviji od 31. maja 1992. godine da se redukuje nivo osoblja diplomatskih misija i konzulata mnoge zemlje preduzele mere iz arsenala pogoranih meunarodnih politikih odnosa.
103
Zatvaranje diplomatske misije ne mora, meutim, da znai i prekid diplomatskih odnosa, jer druga zemlja ne mora da zatvori svoju diplomatsku misiju. Diplomatsko predstavnitvo moe da bude zatvoreno i iz razloga ekonomske celishodnosti, nedostatka finansijskih sredstava, i u tom sluaju, diplomatski odnosi se, po pravilu, prenose na misiju koja se nalazi u susednoj dravi ili pri meunarodnoj organizaciji. Povlaenje celokupnog diplomatskog osoblja misije uz zadravanje samo jednog lana administrativno-tehnikog osoblja mera je koja prethodi prekidu diplomatskih odnosa ili, pak, njihovom uspostavljanju preko diplomatskih misija dve drave u treoj zemlji. Za razliku od uspostavljanja odnosa dve drave za koje je neophodna obostrana saglasnost, za prekid diplomatskih odnosa potrebna je jasno izraena slobodna jednostrana volja jedne drave. Prekid diplomatskih odnosa nesporno je pravo svake drave i odraz je dravne suverenosti. Do prekida diplomatskih odnosa najee dolazi usled izraenog neprijateljskog ili malo prijateljskog stava u nekom aktu jedne drave prema drugoj dravi. Razlog za prekid diplomatskih odnosa moe biti promena ustavnog ureenja, koja moe da nastane i kao posledica nasilne promene vlasti. U tom sluaju prekid diplomatskih odnosa dolazi kao posledica eventualnog nepriznavanja drave ili nove vlade. U diplomatskoj praksi bive Jugoslavije zebeleeno je nekoliko sluajeva prekida diplomatskih odnosa. Vojna agresija i ratna dejstva takoe su jedan od estih razloga za prekid diplomatskih odnosa. Izbijanje raznih sukoba nije uvek i razlog za prekid diplomatskih odnosa niti za zatvaranje misije. Tako oruani sukob izmeu Irana i Iraka, tokom poslednje decenije XX veka nije bio dovoljan razlog za prekid diplomatskih odnosa ni zatvaranje diplomatskih misija.
189 190
6. SPECIJALNE MISIJE
Stalni oblici diplomatskog optenja na bilateralnoj i na multilateralnoj osnovi i konzularnog optenja na bilateralnoj bazi dominantni su u savremenom meunarodnom pravu. Istorija diplomatije, meutim, pokazuje da je povremena ili ad hoc diplomatija imala svoje mesto u celoj istoriji ljudskog drutva. tavie, prvi oblici bilateralne diplomatije ispoljavali su se kroz delatnost specijalnih misija, koje su bile privremenog karaktera i imale za zadatak reavanje najvanijih pitanja (poput rata i mira) ili bile ceremonijalnog karaktera (inauguracija vladara, druge sveanosti ili sahrane). Povodi za nastup specijalnih misija ostali su isti i danas, ali je broj oblika vei i raznovrsniji, a specijalne misije postale su i forme multilateralne diplomatske aktivnosti. Ipak, ona osobina specijalnih misija koja se nije menjala tokom istorije je njena privremenost. I upravo znaaj koji specijalne misije imaju u diplomatskoj komunikaciji drava izmeu sebe, pa i sa meunarodnim organizacijama, te posebnost odnosa koje treba regulisati, uslovili su donoenje posebne Konvencije o specijalnim misijama, koja je usvojena u Njujorku 1969. godine.
189 U vreme hladnog rata 1957. godine, Savezna Republika Nemaka prekinula je diplomatske odnose sa Jugoslavijom jednostrano je kanjavajui zbog uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Demokratskom Republikom Nemakom. Konzularni odnosi dve drave, meutim, nastavljeni su, a konzularnu zatitu jugoslovenskih interesa obavljala je sluba pri ambasadi vedske u SR Nemakoj. 190 Vlada SR Jugoslavije prekinula je privremeno diplomatske odnose 1999. godine sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, SR Nemakom, Francuskom i Velikom Britanijom zbog njihove uloge u organizaciji i realizaciji napada NATO pakta na nau zemlju. Direktna posledica prekida odnosa sa tim zamljama bila je zatvaranje diplomatskih misija tih zemalja u SR Jugoslaviji i Jugoslavije u tim dravama.
104
Konvencija definie specijalnu misiju kao privremenu misiju koja predstavlja dravu, koju alje jedna drava drugoj dravi, uz pristanak ove poslednje, da sa njom raspravlja odreena pitanja ili da u njoj izvri odreeni zadatak. Privremeni karakter specijalne misije i saglasnost dve drave osnova su organizovanja specijalne misije koja, uz to, ima i tano odreen zadatak i polje delatnosti. Iako iz same definicije proizilazi da je ustanova specijalnih misija institut i instrument dvostrane diplomatije, u daljem tekstu Konvencija o specijalnim misijama prua neke elemente upotrebe specijalnih misija i kroz multilateralnu aktivnost. U svim varijantama upuivanja za specijalnu misiju je neophodna prethodna saglasnost drave prijema. Saglasnost drave u koju se upuuje specijalna misija daje se diplomatskim putem ili na drugi dogovoreni obostrano prihvatljiv nain. Suvereno pravo drave prijema je da bez obrazloenja svoje odluke moe da obavesti dravu akreditacije da je bilo koji predstavnik drave imenovanja, lan specijalne misije, persona non grata i da je bilo koji lan osoblja misije neprihvatljiv. Drava imenovanja, u tom sluaju, duna je opozvati lice o kome je re ili e okonati njegove funkcije u specijalnoj misiji. S obzirom na to da efu specijalne misije nije potreban agreman drave prijema, poetak funkcije specijalne misije vezuje se za trenutak stupanja u slubeni dodir misije sa Ministarstvom inostranih poslova odnosno drugim dogovorenim organom. Diplomatska komunikacija drave imenovanja sa specijalnom misijom odvija se direktno ili preko stalne diplomatske misije u dravi prijema. Konvencija o specijalnim misijama utvrdila je i prezeans (red prvenstva) efova specijalnih misija. Red prvenstva izmeu specijalnih misija koje se nau na teritoriji drave prijema odreuje se, izuzev ako ne postoji sporazum, prema alfabetu imena drava koji se koristi u protokolu drave na ijoj se teritoriji misije nalaze. Kada je povod susretanja dve ili vie specijalnih misija proslava ili druga sveanost, red prvenstva odreuje se prema protokolu koji je na snazi u dravi prijema.
191
105
privredne, kulturne, sportske, naune ili neke druge oblasti ivota i rada. Po pravilu, pitanja politike prirode su najsloenija i ona se reavaju na najviem nivou. Uobiejeno je da se specijalne misije osnivaju ad hoc, dakle, za reavanje jednog dravnog pitanja i da je njihovo trajanje vremenski limitirano od nekoliko dana do nekoliko meseci.
192 Tako istorija diplomatije belei da je Jugoslavija u periodu neuspostavljenih diplomatskih odnosa sa panijom, na ijem se elu nalazio generalisimus Franko, posle Drugog svetskog rata odravala odnose preko specijalnih misija. Takoe, posle pobede Oktobarske revolucije i formiranja Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika, sa komunistikom vladom na elu, mlada sovjetska drava bila je nepriznata od niza zapadnih kapitalistikih zemalja. Diplomatski odnosi izmeu SSSR-a i tih drava godinama su odravani preko specijalnih misija, koje su naizmenino slate iz jedne u drugu zemlju.
106
administrativne prirode. Funkcija razvoja trgovinskih, ekonomskih, kulturnih i naunih odnosa izmeu drave imenovanja i drave prijema i uopte unapreenje prijateljskih odnosa odvija se kroz blagovremeno obavetavanje drave akreditacije i davanje obavetenja zainteresovanim licima. Na realizaciji spleta ovih konzularnih funkcija posebno se istiu, pored karijernih, i poasni konzuli. Poasni konzuli su, za razliku od karijernih koji su profesionalne diplomate i dravljani drave imenovanja, po pravilu uspeni poslovni ljudi dravljani drave prijema iji je prevashodni zadatak unapreenje drutvenih odnosa dve zemlje, a sekundarni zastupanje interesa pravnih i fizikih lica drave imenovanja. U savremenoj diplomatiji broj poasnih konzula je daleko vei od broja karijernih, a ranije isticani problem neposedovanja dravljanstva drave imenovanja je prevazien. Poasni konzul inkorporiran je kao institut u Beku konvenciju o konzularnim odnosima, a u meunarodnu praksu kao opteprihvaeno reenje sa brojnim prednostima. Konzulati manji deo svojih funkcija obavljaju reavajui pitanja dravljana zemlje prijema i treih drava. Navedenim licima konzulati izdaju vize radi ulaska u zemlju akreditacije, a takoe im izdaju ili overavaju dokumenta kojima se dokazuje imovinsko, porodino ili neko drugo faktiko pitanje, a dokumenta su im potrebna u postupku koji se vodi pred organima drave imenovanja.
193
193 Vie o poasnim konzulima vidi: Avramovi N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 6972. 194 Postoje etiri vrste konzulata, i to: generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija. 195 lan 9. stav 1. Beke konvencije o konzularnim odnosima.
109
prijema u svako doba moe konzularnog funkcionera proglasiti za personu non grata. U teoriji i praksi meunarodnog prava traenje i davanje egzekvature konzularnom funkcioneru nametalo je i pravnu dilemu: Da li taj postupak istovremeno znai i priznanje te drave? Pitanje priznavanja drava je daleko kompleksnije da bi bilo reeno kroz institute konzularnog prava. Ipak, imenovanje konzularnog funkcionera i patentno pismo sa zahtevom za egzekvaturu drave imenovanja upueni dravi prijema, kao i davanje egzekvature od strane drave prijema su nesumljivo suvereni akti dveju drava, pa se na osnovu njih moe posredno izvesti zakljuak o de facto priznanju dravnog statusa.
110
preduzee sve odgovarajue mere da bi se spreila svaka povreda njihove linosti, slobode i dostojanstva. Ipak, za razliku od diplomatskih, konzularni funkcioneri mogu biti uhapeni ili pritvoreni na osnovu sudske odluke, ali samo u sluaju teeg krivinog dela. Drugi osnov za zatvaranje, odnosno ogranienje slobode kretanja konzularnih funkcionera, je sprovoenje izvrenja pravosnane sudske odluke. Funkcioner ne moe biti zatvoren radi izdravanja kazne koju je izrekao neki upravni organ. Drava prijema duna je da obavesti efa konzulata u najkraem roku o svim preduzetim merama protiv osoblja konzulata. Ako su te radnje usmerene protiv efa konzulata o njima se obavetava drava akreditacije. S obzirom na nizak nivo zatite konzularnih funkcionera, to je u praksi dovodilo i do pogoravanja politikih odnosa izmeu drava, jedan broj zemalja je dvostranim konzularnim konvencijama znatno proirio imunitete konzularnih funkcionera. Sve bilateralne konzularne konvencije zakljuene izmeu SSSR-a i drava tadanjeg Varavskog pakta sadrale su, takoe, odredbu o uzajamnom priznanju potpunog imuniteta konzularnih funkcionera od krivinog sudstva. Konzularni funkcioneri i konzularni slubenici ne podleu nadlenosti sudskih i upravnih vlasti drave prijema za dela izvrena u vrenju konzularnih funkcija, a za lica koja su dravljani drave prijema taj imunitet je jo ui i odnosi se samo na slubene akte. Ovaj imunitet ne primenjuje se u sluaju podizanja graanske tube koja je proistekla iz linih odnosa, te na tubu koju je podnelo tree lice za tetu proisteklu iz udesa prouzrokovanog vozilom, brodom ili vazduhoplovom u dravi prijema. Konzularni funkcioner e, meutim, uivati imunitet od graanskog sudstva drave prijema u sluaju tube za tetu koju je naneo stranki nevrenjem ili nepravilnim vrenjem konzularne slube. lanovi konzulata u obavezi su da svedoe u sudskom i upravnom postupku, izuzev kada se radi o izjanjavanju o injenicama koje se tiu vrenja njihovih funkcija, a nemaju obavezu ni da podnose na uvid prepisku i slubene dokumente u vezi sa tim. Odricanje od imuniteta i privilegija za lanove konzulata moe izvriti samo drava imenovanja, a odricanje od imuniteta u odnosu na jurisdikciju u pogledu tube u graanskom ili upravnom postupku ne smatra se da povlai odricanje od imuniteta u pogledu mera izvrenja presude, za koje je potrebno posebno odricanje.
197 198 199
8. MULTILATERALNA DIPLOMATIJA
Multilateralna diplomatija predstavlja diplomatske odnose koji se odvijaju izmeu tri i vie drava organizovanih od strane drava ili meunarodnih organizacija ili pod okriljem meunarodnih organizacija u formi konferencija ili predstavljanje drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama. Diplomatska istorija belei prve oblike multilateralne diplomatije jo u Starom veku, ali pravi poetak je XIX vek, kada su kroz meunarodne dogovore velike sile kreirale odnose na evropskom kontinentu. Svoju pravu ekspanziju multilateralna diplomatija doivljava u drugoj polovini XX veka osnivanjem
197 lan 40. Beke konvencije o konzularnim odnosima. 198 Iako Beka konvencija o konzularnim odnosima ne definie pojam tekog krivinog dela, a stanovita krivino-pravnih sistema drava su razliita, najee primenjivani kriterijum za teinu krivinog dela je najmanje zapreena kazna u trajanju od pet godina. 199 Tako su Sjedinjene Amerike Drave zakljuile ugovore sa Sovjetskim Savezom, Kinom, Bugarskom, Poljskom, Rumunijom i Filipinima u kojim uzajamno priznaju potpuni imunitet svojih konzularnih funkcionera od krivinog sudstva. Statement by Selna Roosvelt, Cief of Protocol before US Senate Committee on Foreign Relations, 5. August 1987, Mccalahan, str. 246. Preneto iz orevi S., Miti M.: Diplomatsko i konzularno pravo, Javno preduzee Slubeni list, Beograd, str. 216.
111
mnogobrojnih meunarodnih organizacija. Meunarodne organizacije su subjekti meunarodnog prava i u, najirem smislu, pod tim pojmom se podrazumevaju, pored meudravnih, i organizacije koje nemaju dravni karakter i ije lanove ine privatna lica ili udruenja. Ove druge meunarodne organizacije spadaju u kategoriju meunarodnih nevladinih organizacija i premda imaju odreen uticaj na kreiranje meunarodnog javnog mnjenja, nisu predmet izuavanja ni diplomatskog ni meunarodnog prava. lanovi meunarodnih dravnih ili vladinih organizacija su uglavnom suverene drave, ali je mogu i sluaj posebnog pridruenog poloaja i nesuverenih pokreta ili entiteta, koji deo svojih suverenih nadlenosti prenose na meunarodne organizacije. Formalno-pravni osnov za osnivanje i funkcionisanje meunarodnih organizacija je multilateralni meudravni sporazum, a svaka od organizacija, prava, dunosti i odgovornosti svojih lanica i nadlenosti, delatnosti i druga pitanja vezana za izbor, organizaciju i rad svojih organa propisuju statutom ili drugim aktom. Navedenim aktima regulie se oblast delatnosti u kojoj meunarodna organizacija ima posebno utvrene zadatke i ovlaenja, a takoe i privilegije i imunitete koje imaju predstavnici u tim organizacijama i njeni slubenici. Diplomatski predstavnici jedne drave deluju o okviru multilateralne diplomatije na osnovu pravila meunarodnog prava, koje vai za maunarodne organizacije ije sedite je na teritoriji neke tree drave lanice ili nelanice te meunarodne organizacije. Odnos drave sedita i meunarodne organizacije je regulisan posebnim sporazumom koji uvaava sve specifinosti tog meunarodnog odnosa. Pored predstavnika drava koji se nalaze u stalnim misijama kod meunarodnih organizacija diplomatski status treba regulisati funkcionerima i slubenicima te meunarodne organizacije.
200 Vie o tome: Miti M.: Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera, Meunarodni problemi, 1976, broj 1.
112
nosioci punog suvereniteta, dok se odnos izmeu drava u okviru meunarodnih organizacija odvija preko organa te meunarodne organizacije i u domenu delatnosti osnivanja te meunarodne organizacije, a ne u okviru svog punog suvereniteta. I, etvrto, odnos koji se uspostavlja izmeu akreditovane stalne diplomatske misije i drave prijema koja, da podsetimo, moe ali i ne mora da bude lanica meunarodne organizacije, je dvostrani pravni odnos dva suverena subjekta meunarodnog prava. Peto, ef drave prijema daje ili odbija da prui agreman efu stalne diplomatske misije drave akreditacije, dok administrativnim postupkom meunarodne organizacije rukovodi generalni sekretar koji nema ta ovlaenja, jer su stalni diplomatski predstavnici misija drava akreditovani kod meunarodne organizacije, a ne kod generalnog sekretara. Stalna diplomatska misija pri meunarodnoj organizaciji, pored drave koja ju je akreditovala, podrazumeva i pravni odnos sa meunarodnom organizacijom, ali i dravom sedita meunarodne organizacije. Prvi meunarodno-pravni odnos, koji odraava sutinu multilateralne diplomatije, uspostavlja se izmeu stalne misije drave akreditacije i meunarodne organizacije. Druga vrsta odnosa uspostavlja se izmeu meunarodne organizacije i drave sedita meunarodne organizacije. Ovaj odnos se, po pravilu, regulie posebnim sporazumom. I trei, odnos se aktuelizuje samo u posebnim situacijama izmeu diplomatskih predstavnika stalne misije pri meunarodnoj organizaciji i drave prijema. Stalna diplomatska misija pri meunarodnim organizacijama predstavlja dravu i uestvuje u pregovorima sa organizacijom ili misijom u okviru organizacije i njenih organa, vri zatitu interesa drave u organizaciji i obavlja i druge aktivnosti, koje se odvijaju u seditu meunarodne organizacije. Dunost stalnih diplomatskih misija pri meunarodnim organizacijama je i da radi na ostvarenju naela, ciljeva i zadataka organizacije. Realna potreba za regulisanjem pravnog poloaja stalnih misija drava pri meunarodnim organizacijama ukazala se odmah po osnivanju Ujedinjenih nacija. Generalna skuptina UN 1948. godine usvojila je Rezoluciju 257 (III) o stalnim misijama pri Ujedinjenim nacijama. Rezolucija je pola od injenice da su stalne misije drava lanica u funkciji realizacije ciljeva i naela Ujedinjenih nacija. Rezolucijom je propisan nain imenovanja stalnih predstavnika, njihova notifikacija generalnom sekretaru, obaveza podnoenja izvetaja o punomojima stalnih predstavnika drava akreditovanih kod Ujedinjenih nacija na redovnim zasedanjima Generalne skuptine UN. Navedena rezolucija bila je osnov za donoenje Beke konvencije o predstavljanju drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera 1975. godine. Konvencija je, iako kodifikacioni akt u domenu multilateralne diplomatije, obuhvatila samo, u skladu sa svojim nazivom, meunarodne organizacije univerzalnog karaktera, i to: Ujedinjene nacije, njene specijalizovane organizacije, Meunarodnu organizaciju za atomsku energiju, i svaku drugu slinu organizaciju koja po sastavu svoga lanstva i zadacima ima irok meunarodni karakter. Pored predstavljanja drava u njihovim odnosima sa nabrojanim meunarodnim organizacijama Konvencija ureuje i predstavljanje drava na konferencijama koje se sazivaju od strane ili pod pokroviteljstvom takvih organizacija. Tamna strana u primeni Beke konvencije o predstavljanju drava je injenica da su drave sedita tih meunarodnih organizacija, Poput Sjedinjenih Amerikih Drava, vajcarske, Kanade i Francuske bile uzdrane, a Belgija ak glasala protiv njenog usvajanja.
201
113
meunarodnih organizacija univerzalnog karaktera. Prvo, drava akreditacije, po pravilu lan meunarodne organizacije univerzalnog karaktera, donosi suverenu odluku o uspostavljanju stalne misije pri meunarodnoj organizaciji. I, drugo, meunarodna organizacija svojim pravilima regulie vrenje delatnosti stalne misije. Naravno, pri svemu tome treba imati u vidu i sadraj funkcija stalnih misija, koji se sastoji, shodno lanu 6. Konvencije, u : a) obezbeenju predstavljanja drave imenovanja pri organizaciji; b) odravanju veza izmeu drave imenovanja i organizacije; c) voenju pregovora sa organizacijom i u okviru organizacije; d) upoznavanju sa delatnou organizacije i podnoenju izvetaja o tome Vladi drave imenovanja; e) obezbeenju uea drave imenovanja u delatnostima organizacije; f) zatiti interesa drave menovanja u odnosu na organizaciju; g) radu na ostvarivanju ciljeva i naela organizacije saradnjom sa organizacijom i u okviru organizacije. Nabrojane funkcije stalne misije pri meunarodnim organizacijama ne razlikuju se mnogo od funkcija diplomatske misije u dravi prijema uz, naravno, puno uvaavanje specifinosti subjekata, okvira delatnosti, kruga pitanja, sagovornika i slino. Predstavljanje drave imenovanja, kao zadatak stalne misije pri meunarodnim organizacijama, ogranieno je na meunarodnu organizaciju kao izvedenog subjekta meunarodnog prava, kome je osnivakim aktom ili statutom organizacije poveren odreeni delokrug delatnosti. Meutim, pored predstavljanja drave u okviru organizacije, stalna misija predstavlja dravu akreditacije i u kontaktima sa drugim stalnim misijama u okviru organizacije ostvarujui na taj nain stalnu komunikaciju koja moe da ima i bilateralna obeleja. U ostvarenju zatitne funkcije stalne misije pri meunarodnim organizacijama prisutne su iznijansirane razlike u odnosu na istu funkciju koju obavlja stalna diplomatska misija u bilateralnim odnosima. Crtu ispod koje se ne moe ii u odbrani interesa svoje drave lake je povui u bilateralnim odnosima nego u odnosima koji se profiliraju u okviru meunarodnih organizacija, gde je kaleidoskop interesa daleko vei. Slian pristup neophodan je i u voenju pregovora sa organizacijom i u okviru organizacije. Specifinost multilateralne diplomatije u odnosu na bilateralnu odslikava rad na ostvarivanju ciljeva i naela organizacije, saradnjom sa organizacijom i u okviru organizacije. Svaka drutvena, a posebno organizacija meunarodnog karaktera, svojim osnivakim i drugim aktima utvruje ciljeve osnivanja, naela organizacije i postupanja, podruije delatnosti, postupak i izbor organa, prava i dunosti drava lanica i druga pitanja. Da bi organizacija funkcionisala, svaka drava lanica duna je da prui svoj doprinos ostvarivanju zajednikih ciljeva. I dok je za drave lanice meunarodne organizacije postojanje prava na ustanovljenje stalnih misija logina i normalna posledica lanstva u organizaciji, problem se otvara za drave nelanice kroz pitanje: Mogu li one otvarati stalne misije pri meunarodnoj organizaciji? Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera, na gornje pitanje, dala je logian odgovor.
114
upoznavanja sa delatnou organizacije, podnoenju izvetaja Vladi i unapreenju saradnje sa organizacijom i voenju pregovora sa njom. Autori Konvencije poli su od injenice da lanovi meunarodnih organizacija svojim osnivakim aktom, statutom ili nekim drugim aktom utvruju organizaciju, nain rada i lanstvo u organizaciji. S obzirom na to da su drave lanice u meunarodnu organizaciju prenele deo svojih suverenih ovlaenja, logino je da upravo one odluuju o svim bitnim pitanjima organizacije rada meunarodne organizacije pa, prema tome, i utvrivanju prava na osnivanje stalnih misija drava nelanica. Uvaavajui razliite interese drava i njihove ekonomske mogunosti Beka konvencija o predstavljanju drava predvidela je i mogunost viestrukog akreditovanja istog lica u svojstvu efa misije kod dve ili vie meunarodnih organizacija, odnosno imenovanje efa predstavnitva u svojstvu lana diplomatskog osoblja neke druge svoje misije. Konvencija je, takoe, predvidela mogunost da drava imenovanja moe akreditovati lana diplomatskog osoblja misije u svojstvu efa misije kod drugih meunarodnih organizacija ili imenovati lana osoblja misije u svojstvu lana osoblja neke druge svoje misije. Takoe, dve ili vie drava mogu akreditovati isto lice u svojstvu efa misije kod iste meunarodne organizacije. Akreditaciju efa stalne misije vri ef drave, predsednik Vlade, ministar inostranih poslova ili drugi nadleni organ drave imenovanja, ukoliko je to doputeno pravilima meunarodnih organizacija. Drava imenovanja akreditivnim pismima daje obim ovlaenja svom stalnom predstavniku u svojstvu delegata odnosno delegata, stalnog posmatraa pri jednom ili vie organa meunarodne organizacije, odnosno organizacija. ef misije nema obavezu podnoenja punomoja u predstavljanju drave kod usvajanja ugovora izmeu drave i meunarodnih organizacija, ali tu obavezu ima kada potpisuje ugovor izmeu drave i organizacije izuzev ukoliko se iz prakse organizacije ili drugih okolnosti jasno ne vidi da su strane imale nameru da odustanu od podnoenja punomoja. Beka konvencija o predstavljanju drava u pogledu broja osoblja misije prihvatila je stanovite konvencija koje reguliu diplomatske, odnosno konzularne odnose te Konvencije o specijalnim misijama. Tako broj osoblja misije ne treba da prelazi okvire normalnog i razumnog, a uvaavajui funkciju organizacije, potrebe misije i okolnosti i uslove u dravi sedita. Dakle, kriterijume za broj osoblja misije utvruju meunarodna organizacija, drava imenovanja, ali i drava sedita sporazuma, odnosno organizacije. Suvereno pravo drave je da imenuje stalno osoblje u meunarodnoj organizaciji, ali pravilima meunarodne organizacije su odreeni kriterijumi, izbor, broj i sastav organa koji predstavljaju organizaciju. Akt o organizaciji i radu meunarodne organizacije usvojile su drave lanice. Sa druge strane, sporazumom izmeu meunarodne organizacije i drave sedita regulie se niz pitanja, a izmeu ostalog, i brojnost meunarodne organizacije kojoj drava sedita obezbeuje smetajne, radne, bezbednosne i druge uslove za funkcionisanje. Razuman i normalan broj lanova misije, otuda, treba da bude tripartitni kompromis drava imenovanja i sedita i meunarodne organizacije. U suprotnom, drava sedita koja, vrlo esto nije ni lan meunarodne organizacije mogla bi da uzurpira pravo odreivanja broja stalnog diplomatskog osoblja pri meunarodnoj organizaciji u situaciji kada nema pravo da uskrauje saglasnost na imenovanje niti pravo da nekog proglasi za nepoeljnu, odnosno neprihvatljivu osobu. Takvu odredbu predvia rezolucija Kongresa Sjedinjenih Amerikih Drava o usvajanju Sporazuma o seditu Ujedinjenih nacija iz 1947. godine utvrdivi mogunost donoenja odluke o ogranienju i spreavanju ulaska lanovima stalnih misija drava sa kojima SAD ne
115
uivaju nepovredivost i zatitu, kao i prostorije misije. Drava imenovanja moe se odrei sudskog imuniteta efa misije i lanova diplomatskog osoblja misije i lica koja uivaju imunitet izjavom koja mora biti izriita i decidna. Navedena lica osloboena su obaveze davanja po propisima o socijalnom osiguranju drave sedita, a osloboeni su i svih poreza i taksa izuzev onih koje su ukljuene u cenu roba ili usluga, koje se odnose na privatne nepokretnosti i na posebne usluge. ef i lanovi diplomatskog osoblja misije osloboeni su pregleda linog prtljaga, te carine na predmete namenjene za linu potronju i za slubene potrebe misije. lanovi porodica efa i lanova diplomatske misije, koji ine deo njihovog domainstva, uivaju takoe privilegije i imunitete odreene Konvencijom, ako nisu dravljani drave sedita i ako u dravi sedita nemaju stalno prebivalite. Takoe, lanovi administrativnog i tehnikog osoblja misije i lanovi njihovih domainstava, uivaju odreene privilegije i imunitete osim ako nisu dravljani drave sedita ili lica sa stalnim mestom prebivalita u dravi sedita. lanovi poslunog osoblja misije uivaju privilegije i imunitete u pogledu postupaka uinjenih u vrenju svojih funkcija i osloboeni su poreza i taksa na plate pod uslovom da nisu dravljani niti imaju stalno prebivalite na teritoriji drave sedita. Opte je pravilo da ef i lanovi diplomatskog osoblja misije, ako su dravljani drave sedita, odnosno lica koja u njoj imaju stalno prebivalite, uivaju samo sudski imunitet i neprikosnovenost u pogledu slubenih radnji uinjenih u vrenju svojih funkcija. ef misije i lanovi diplomatskog osoblja misije ne smeju u dravi sedita vriti profesionalnu ili trgovaku delatnost u line svrhe. Sa druge strane, lanovima porodica efa i lanova diplomatskog osoblja i administrativno-tehnikog osoblja misije nije zabranjeno bavljenje trgovakom ili drugom profesionalnom delatnou radi line zarade, ali oni pri tom ne uivaju nikakve privilegije ili imunitete u pogledu radnji koje obavljaju u vezi sa tom delatnou.
202
117
Drava imenovanja obavetava organizaciju, odnosno konferenciju, o sastavu, funkcijama, zvanjima i rang listi lanova delegacije, o dolasku i odlasku svih lanova delegacije i drugih lica koja ih prate, adresi slubenih prostorija i privatnom smetaju lanova delegacije i drugim pitanjima znaajnim za obezbeenje rada i smetaja delegacije. U sluaju odsustva efa delegacije nadleni organ drave imenovanja odreuje vrioca dunosti iz reda lanova delegacije i o tome obavetava organizaciju, odnosno konferenciju ili, u tu svrhu, imenuje drugo lice van delegacije izdajui mu akreditive u proceduri predvienoj za imenovanje efa delegacije. Redosled prvenstva (prezeans) meu delegacijama odreuje se prema abecednom redu imena drava koji se primenjuje u organizaciji, a taj redosled primene se razlikuje od organizacije do organizacije. U Ujedinjenim nacijama, redosled delegacija se utvruje prema engleskom alfabetu, ali se poetno slovo svake godine izvri kockom. Parlamentarna skuptina Saveta Evrope odreuje redosled prvenstva po godinama starosti, a na zasedanju Saveta prezeans utvruje na bazi francuskog alfabeta. Organizacija amerikih drava redosled prvenstva utvruje prilikom svakog zasedanja kockom. Kada se u ulozi efa delegacije nae ef drave ili lan kolegijalnog organa koji vri ulogu efa drave, on u dravi sedita ili treoj dravi uiva, pored privilegija i imuniteta predvienih Konvencijom o predstavljanju drava i olakice, privilegije i imunitete koji se priznaju efovima drava po meunarodnom pravu. Saglasno svom rangu, pored beneficija predvienih Konvencijom o predstavljanju drava, u dravi sedita ili u treoj dravi posebne olakice, privilegije i imunitete po meunarodnom pravu uivaju i ef Vlade, ministar inostranih poslova ili drugo lice visokog ranga kada je u ulozi efa delegacije. Dravnim delegacijama u meunarodnim organizacijama i na meunarodnim skupovima, u skladu sa Konvencijom, pripadaju posebne povlastice i imuniteti kojim omoguavaju putovanje, slobodu kretanja i optenja. Linost efa delegacije, ostalih delegata i lanova diplomatskog osoblja je neprikosnovena. Oni uivaju i imunitet od krivinog, graanskog i upravnog sudstva u pogledu svih radnji uinjenih prilikom vrenja slubenih funkcija. Navedena lica osloboena su plaanja svih poreza i taksa, carinskih formalnosti i plaanja carine na predmete namenjene za slubenu ili linu upotrebu, te propisa drave sedita o obavezama iz socijalnog osiguranja. Pravo efa delegacije, delegata i lanova diplomatskog osoblja delegacije na privilegije i imunitete poinje stupanjem na teritoriju drave sedita ili, ako je u toj dravi, notifikacijom njegovog imenovanja u dravi sedita. Prestanak privilegija i imuniteta vezuje se za trenutak naputanja zemlje ili po isteku razumnog roka datog u tu svrhu. Funkcija efa delegacije ili bilo kog delegata ili lana diplomatskog osoblja delegacije prestaje notifikacijom drave imenovanja meunarodnoj organizaciji ili konferenciji i zavretkom zasedanja organa ili konferencije.
203
203 204
Avramovi N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 93. Avramovi N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006, str. 93.
118
Konvenciji, moe se odvijati u skladu sa pravilima meunarodne organizacije. Uz atribut posmatraa ove delegacije imaju i razliite funkcije u odnosu na delegacije drava lanica u meunarodnoj organizaciji. Stalne posmatrake misije predstavljaju i tite dravu imenovanja pri meunarodnoj organizaciji i unapreuju saradnju sa organizacijom i njenim lanstvom. Delegacija, dakle, jednom reju stvara uslove za ulanjenje drave koja ju je akreditovala u lanstvo te organizacije pruajui istovremeno i obavetenje centrali u zemlji o svim relevantnim odnosima u organizaciji. Beka konvencija je jednostavnom formulacijom izjednaila status delegacije posmatraa i u pogledu olakica, privilegija i imuniteta sa stalnim diplomatskim delegacijama drava lanica meunarodnih organizacija i na meunarodnim konferencijama. Sa druge strane, Konvencija, nije regulisala status priznatih pokreta za nacionalno osloboenje kao posmatraa pri meunarodnim organizacijama. To pitanje regulisano je posebnom rezolucijom kojom se pozivaju drave da delegatima priznatih pokreta za nacionalno osloboenje prue olakice, privilegije i imunitete nune za izvrenje njihovih zadataka. Ova rezolucija doneta je upravo Bekom konvencijom o predstavljanju drava na inicijativu Jugoslavije i Pokreta nesvrstanih, a uz estoko protivljenje najrazvijenijih zemalja Zapada.
119
205 Predlog za formiranje stalnog meunarodnog krivinog suda 1882. godine izneo je Gistav Mojnije. Po zamisli Mojnijea, inae jednog od osnivaa Crvenog krsta, sud je trebalo da sankcionie povrede pravila ustanovljenih enevskim konvencijama iz 1864. godine. 206 Dimitrijevi V., Rai O., eri V., Papi T., Petrovi V.,Obradovi S.: Osnovi meunarodnog prava, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2007, str. 231. 207 Ugovoru o gonjenju i kanjavanju glavnih ratnih zloinaca Evropske osovine i ustanovljenju Statuta Meunarodnog vojnog tribunala zakljuenom 8. avgusta 1945. godine kasnije je pristupilo jo 19 drava.
120
ugovorima i opteprihvaenim obiajima. Meunarodni krivini ad hoc tribunal u Tokiju osnovan je naredbom amerikog generala Mekartura. Sudio je po sopstvenim pravilima u veu sastavljenom od 11 sudija iz razliitih zemalja, i sve postupke pokrenute protiv 28 japanskih politiara i oficira okonao osuujuim presudama. Istovremeno, uoene slabosti meunarodnog krivino-pravnog sistema otklanjane su kroz intenzivirane kodifikacione aktivnosti organa Ujedinjenih nacija. Najpre je na III zasedanju Generalne skuptine Ujedinjenih nacija u decembru 1948. godine usvojena Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Potom su na diplomatskoj konferenciji Ujedinjenih nacija u enevi 1949. godine usvojene: Konvencija o zatiti civilnih lica za vreme rata, Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, Konvencija o poboljanju poloaja ranjenika i bolesnika suvozemnih vojnih snaga i Konvencija o poboljanju poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruanih snaga. Usvojene su, takoe, i Konvencija o nezastarevanju ratnih zloina i zloina protiv ovenosti i Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba. Pojavni oblici protivpravnih ponaanja ne ispoljavaju se samo kroz oruane sukobe, pa je na meunarodnom planu trebalo sankcionisati i razne vidove diskriminacija. Ujedinjene nacije su 1965. godine usvojile Konvenciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, a 1973. godine Konvenciju o suzbijanju i kanjavanju zloina aparthejda. Drave su ratifikacijom ovih dokumenata preuzele obavezu suzbijanja i kanjavanja krivinih dela zasnovanih na rasnoj diskriminaciji. Internacionalizacija vazduhoplovnog putnikog saobraaja ubrzo je donela u praksu otmice aviona i druge napade na bezbednost lica i imovine u civilnom vazdunom saobraaju. Reakcija meunarodne zajednice bila je brza i ubrzo su pod okriljem Ujedinjenih nacija donete Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata usmerenih protiv bezbednosti civilnog vazduhoplovstva iz 1970. godine (poznata kao Haka konvencija) i Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata usmerenih protiv bezbednosti civilnog vazduhoplovstva iz 1971. godine (takozvana Montrealska konvencija). Drave potpisnice ove dve konvencije su istovremeno preuzele obavezu i u sopstvena nacionalna krivina zakonodavstva ugradile krivina dela o zatiti vazduhoplova i bezbednosti letenja predviena odredbama Hake i Montrealske konvencije. Iako stricto sensu ne pripadaju korpusu dokumenata meunarodnog krivinog prava nesumnjivo veliki znaaj za njegov razvoj i primenu imaju neka opta akta koja je usvojila meunarodna zajednica: Deklaracija o pravima oveka, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, Pakt o ekonomskim i socijalnim pravima, te tematski neto ui dokumenti kao Jedinstvena konvencija o drogama i Konvencija o psihotropnim supstancama. Pravila utvrena Nirnberkim suenjem prihvaena su od strane Komisije UN za meunarodno pravo, a ideja o stvaranju stalnog Meunarodnog krivinog suda, zbog sloenih meunarodnih odnosa u meunarodnoj zajednici u drugoj polovini XX veka, realizovana je tek 1998. godine. Pre toga, rezolucijama Saveta bezbednosti UN osnovana su dva ad hoc meunarodna krivina suda, i to Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju i Meunarodni krivini tribunal za Ruandu. Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju osnovan je
209 210
208
208 Nirnberki Statut i presude potvrdila je i Generalna skuptina UN rezolucijom 95 (I) iz 1946. godine. 209 Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju osnovan je Rezolucijom Saveta bezbednosti UN broj 827 od 25. maja 1993. godine. 210 Meunarodni krivini tribunal za Ruandu osnovan je Reolucijom broj 955 Saveta bezbednosti UN 8. novembra 1994. godine sa ciljem da sankcionie zloin genocida koji su Huti poinili nad Tutsima u Ruandi 1994. godine.
121
sa ciljem da izvede pred lice pravde odgovorne za krenje meunarodnog prava na podruiju bive Jugoslavije, obezbedi pravdu rtvama, uspostavi mir i sprei dalje irenje zloina. U stvarnoj nadlenosti Hakog tribunala, koji sudi na osnovu Statuta koji je usvojio Savet bezbednosti i Pravila o postupku i dokazima, koja su usvojile sudije Tribunala na plenarnoj sednici, su teke povrede enevskih konvencija, krenje zakona i obiaja rata, genocid i zloini protiv ovenosti. Haki tribunal ima primat nad domaim sudovima i moe preuzeti domae istrage bez obzira na fazu, ako je to u interesu pravde. Sudska vea se formiraju od 16 stalnih sudija i 9 sudija ad litem, koja procesuiraju teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine. Haki tribunal je nezavistan u vrenju svoje pravosudne funkcije, a postupak pred sudom ima elemente i kontinentalnog i anglosaksonskog pravnog sistema, odnosno kontradiktornog i inkvizitorskog krivinog postupka. Premda su meunarodna pravna shvatanja na stanovitu da Pravilnik o postupku i dokazima sadri sve meunarodno priznate garancije, te da sadri naela prezumpcije nevinosti, pravo na suenje bez nepotrebnog odugovlaenja, pravo optuenog da ispita svedoke koji ga terete i pravo na albu, dosadanja sudska praksa obilovala je brojnim propustima, posebno na tetu osumnjienih lica srpske nacionalnosti, to u domaoj javnosti stvara utisak neprincipijelnog i nepravinog deljenja pravde.
211 Pored njih jo 41 drava je potpisala, ali ne i ratifikovala Rimski statut. Interesantno je da je od poetka rada MKS otvorio istrage zbog osnovane sumnje da su poinjeni meunarodni ratni zloini u Severnoj Ugandi, Demokratskoj Republici Kongo, Centralnoafrikoj Republici i Darfuru. Krajem januara 2011. godine Statut Meunarodnog krivinog suda potpisalo je i ratifikovalo 114 drava.
122
Sastav Suda ini 18 sudija sa mogunou da na predlog Predsednitva Skuptina drava lanica broj sudija moe da povea. Sudije se biraju tajnim glasanjem na predlog drava lanica iz redova istaknutih strunjaka iz oblasti krivinog, te meunarodnog prava. Sudee i predpretresno odeljenje broje najmanje po est sudija preteno kriviara, dok albeno odeljenje ine predsednik i etiri sudije mahom iz reda strunjaka za meunarodno pravo. U okviru odeljenja formiraju se kao manja operativna tela sudska vea. Sudije iz jednog odeljenja ne mogu biti angaovani u drugom s tim da je ovo pravilo apsolutno kada je u pitanju albeno odeljenje. Kod sudija pretresnog i predpretresnog odelenja mogue je izuzetno i prebacivanje iz jednog u drugo u sluaju poveanog obima posla, s tim da sudija predpretresnog vea ne moe uestvovati u suenju u istom predmetu u sastavu pretresnog vea. Iako je organizacioni deo stalnog Meunarodnog krivinog suda Kancelarija tuioca je u svom radu samostalna i nezavisna. Tuiocu u radu pomae jedan ili vie zamenika koji se biraju na period od devet godina, bez prava na reizbor, iz reda istaknutih pravnika sa visokim moralnim kvalitetima iz drava lanica. Poslovi administrativno-tehnikog karaktera u nadlenosti su Sekretarijata Suda. Na elu Sekretarijata nalazi se sekretar koga biraju sudije tajnim glasanjem na period od pet godina, sa mogunou jo jednog izbora.
212
212 Ignjatovi, A., Kokolj, M., uri, A.: Meunarodno krivino pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2009, str. 172. 213 lan 12. Rimskog statuta Meunarodnog krivinog suda, koji je izveden iz ireg konteksta odredbi Glave VII Povelje UN, koje se odnose na uspostavljanje meunarodnog mira i bezbednosti. 214 Dodue, ad hoc meunarodni krivini tribunali su traili i uslov da su dela optuenih bila predviena i priznata meunarodnim obiajnim pravom kao krivina dela u vreme njihovog izvrenja.
123
za jednu godinu, te da se ta odluka moe i obnavljati ukoliko je to u interesu meunarodnog mira i bezbednosti. Stalni Meunarodni krivini sud sudi na osnovu odredbi primarnih izvora meunarodnog krivinog prava odnosno Rimskog statuta, Elemenata krivinih dela i Pravila o postupku i dokazima, a potom i drugih relevantnih meunarodnih ugovora, te optih naela i pravila meunarodnog prava odnosno optih naela krivinog prava koja su odlika svih glavnih pravnih sistema drava sveta. MKS e biti nadlean za voenje postupka za ratne zloine koji su deo dravne politike i na taj nain ugroavaju interese meunarodne zajednice. U suprotnom, u suenju za navedena dela primat e imati nacionalni krivini sudovi, izuzev u sluajevima kada drave nisu voljne ili nisu sposobne da sude. Stalni Meunarodni krivini sud ne moe preuzimati sluajeve iz nadlenosti nacionalnih sudova protivno volji pojedine drave, niti suditi u ve presuenom predmetu od strane nacionalnog suda (non bis in idem). U pogledu nadlenosti ad hoc meunarodnih tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu i nacionalnih sudova tih zemalja situacija je drugaija. Ad hoc meunarodni tribunali imaju primat u sluaju sukoba nadlenosti nad nacionalnim sudovima, tako to u svakom trenutku postupka mogu traiti prenos nadlenosti. Odluka ad hoc tribunala u nekom predmetu se tretira kao presuena stvar (res iudicata) za nacionalne sudove, dok presuda nacionalnog suda moe da bude, pod odreenim uslovima, predmet suenja meunarodnog privremenog tribunala.
215
215 Ignjatovi, A., Kokolj M., uri A.: Meunarodno krivino pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2009, str. 171.
124
216 Predstavnici Austrije, Francuske, Portugala, Pruske, Rusije, panije, vedske i Velike Britanije su na Bekom kongresu ustanovili pravo slobode plovidbe na meunarodnim rekama za sve drave pod uslovom da je njen status i reim utvren meunarodnim ugovorom. 217 Pribrene drave su sve drave koje imaju obalu na nekoj reci, za razliku od pojma obalne drave koji se odnosi na drave koje imaju izlaz na more. 218 Pod kabotaom se podrazumeva prevoz robe i putnika izmeu luka u okviru jedne pribrene drave. Ovo pravo rezervisano je za rene prevozioce upravo te drave. 219 Vie o tome: Degan, V. Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2006, str. 613. 220 Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 805.
125
vode koje se ulivaju u zajedniko ue. I drugi meunarodno prihvaeni termin sistem meunarodnog vodenog toka ima slino znaenje. Generalna skuptina UN definisala ga je kao sistem povrinskih i podzemnih voda koje preko njihovih fizikih veza konstituiu jedinstvenu veliinu i utiu u zajedniko ue. Organska povezanost navedenih voda determinie nain korienja vodnih tokova i, naravno, proizvodi zajednike posledice u sluajevima njihovog zagaenja, to implicira i meunarodno pravne posledice. Reni tokovi kao prirodni fenomeni nastaju i traju onaj vremenski period koji im determinie sklop optih prirodnih faktora, a retki pokuaji ljudi da se vetakim putem isti promeni do sada su bili bez uspeha. Prirodne promene renog toka stvaranjem novog renog korita proizvode ne samo geografske ve i meunarodno-pravne posledice u sluajevima da se radi o graninoj reci. Takoe, formiranjem novih drava dojueranje nacionalne reke postaju meunarodne, kakav je sluaj sa rekom Savom. Geneza nastanka meunarodnog renog prava vezana je za korienje reka kao plovnog puta i prevashodno razvoj trgovine kao privredne delatnosti. I ovaj razvoj determinisan je ekonomskim benefitima rene plovidbe. Dodue, komparativne prednosti vodenog transporta svih vrsta kabastih, a posebno rasutih tereta, brodovima na moru i rekama u odnosu na ostale vrste transporta (posebno vazduni, ali i drumski i elezniki) ogledaju se u nekoliko puta jeftinijoj ceni prevoza po jedinici proizvoda. Otuda, stalna tendencija razvoja renog vodenog transporta aktuelno je ekonomsko opredeljenje pribrenih drava od ustanovljavanja ove vrste transporta do danas.
222 223
221
126
U novije vreme korienje meunarodnog vodnog toka na pravian i razuman nain ugroeno je otpadnim kanalizacijskim vodama iz gradskih sredina, otpadnim privrednim vodama hemijskih i drugih fabrika prljave industrije, hemijskim otpadom i drugim zagaenjima koja menjaju sastav i kvalitet rene vode, a time negativno utiu na zdravlje i bezbednost ljudi, floru i faunu, te ukupnu ivotnu sredinu. Konvencija o pravu neplovidbenog korienja meunarodnih vodnih tokova podrazumeva saradnju pribrenih drava pri korienju meunarodnih vodnih tokova sklapanjem sporazuma o zatiti ivotne sredine i osnivanjem meunarodnih tela za nadzor i praenje aktivnosti. Sporazumima je mogue i poeljno utvrditi prioritete u korienju vodnih tokova, koji mogu da budu i proizvod meunarodnih obiaja. No, i pored svega, korienje renih tokova ukljuuje i rizik zagaenja reke i prouzrokovanje tete pribrenim dravama. Konvencija kao preduslov za utvrivanje odgovornosti u sluajevima nastanka tete na meunarodnim vodnim tokovima predvia kumulativno nastupanje jednog objektivnog i jednog subjektivnog uslova. Objektivni uslov je da je nastupila tetna posledica znaajna, a subjektivni da pri tom drava koja je proizvela tetnu posledicu nije ispoljila dunu panju. Naravno, u svakom konkretnom sluaju utvruju se sve relevantne okolnosti od znaaja za nastanak tetnog dogaaja, a Konvencija pribrene drave upuuje na sporazumne naine reavanja sporova u skladu sa bilateralnim i multilateralnim ugovorima koje zakljuuju pribrene drave.
224 Beogradsku konvenciju potpisale su 1948. godine ehoslovaka, Maarska, Jugoslavija, Bugarska, Ruminija, Sovjetski Savez i Ukrajina. Nemakom je u to vreme upravljala Saveznika kontrolna komisija, dok je Austrija Konferenciji prisustvovala u svojstvu posmatraa, a potpisala Konvenciju naknadno tek 1960. godine. Beogradskoj dunavskoj konferenciji prisustvovale su i Francuska, Velika Britanija i SAD, ali su one odbile Dunavsku konvenciju, jer im nije odobreno lanstvo u Dunavskoj komisiji. 225 Na osnovu Dopunskog protokola potpisnicama Beogradske konvencije se smatraju: Nemaka, Austrija, Slovaka, Hrvatska, SR Jugoslavija (danas Srbija), Bugarska, Rumunija, Moldavija, Ruska Federacija i Ukrajina, Slubeni list SRJ, Meunarodni ugovori broj 6/1998. 226 lan 1. Beogradske konvencije o reimu plovidbe Dunavom od 18. avgusta 1948. godine, Meunarodni ugovori FNRJ, sv. br. 2/1949. godine, stupila na snagu 11. maja 1949. godine.
127
ratnim brodovima nepribrenih drava je zabranjena. U nadlenosti dunavskih zemalja je regulisanje prava ulaska stranih brodova u luke, utovar i istovar robe, ukrcaj i iskrcaj putnika, kao i vrenje sanitarne carinske i policijske kontrole. U cilju praktine primene glavnog dostignua ustanovljenog jednoobraznog reima plovidbe celim tokom Dunava Konvencija je formirala Dunavsku komisiju u iji sastav je uao po jedan predstavnik iskljuivo pribrenih drava. Dunavska komisija ima status pravnog lica, svoj peat i zastavu i u svom radu je nezavisna. Sedite Komisije se nalazi u Budimpeti, njeni lanovi uivaju diplomatski imunitet, a slubene prostorije, arhiva i dokumentacija su nepovredivi. Poloaj, prava i obaveze Dunavske komisije utvreni su Konvencijom o imunitetima i privilegijama Dunavske komisije iz 1964. godine. Premda su nadlenosti Dunavske komisije uglavnom savetodavne prirode, Komisija donosi: opti plan velikih radova koji je u interesu plovidbe i daje savete u pogledu njegove realizacije, ujednauje pravila o renoj bezbednosti, utvruje jednoobrazan sistem odravanja plovnih puteva i ureuje osnovna pitanja plovidbe i koordinira rad hidrometeorolokih slubi na Dunavu i izdaje jedinstveni hidrometereoloki bilten. Rad Dunavske komisije finansira se doprinosima drava lanica. Komisija za obavljanje posebnih radova moe naplaivati posebne takse. Visinu plovidbenih i lukih taksi odreuje i naplauje svaka pribrena drava u saglasnosti sa Komisijom. Konvencijom o reimu plovidbe Dunavom osnovane su posebne rene uprave, i to: od ua Sulinskog kanala do Braile sovjetsko (danas rusko) rumunska uprava, a sektoru erdapa uprava Srbije i Rumunije. Zadaci ove dve rene administracije su izvoenje hidrotehnikih radova i regulisanje plovidbe tim sektorom. Beogradska konvencija je u pogledu nastanka eventualnog spora predvidela mirno diplomatsko reavanje eventualnih sporova pregovorima izmeu drava lanica. Ukoliko sporno pitanje ne bude reeno pregovorima Konvencija predvia da se zahtev za reavanje spora podnosi Komisiji za mirenje, koju ine po jedan predstavnik strana u sporu, a treeg lana odreuje predsednik ili Dunavska komisija kao celina. Budui da su odluke Komisije za mirenje definitivne i obavezne za sporne strane, primeuje se da je ona, u stvari, arbitrani sud.
227
227 Barto, M.,: Meunarodno javno pravo, II, 1956, str. 103. fus. 3. 228 Dodatnim protokolom br. 2 i Protokolom o potpisivanju uz Dodatni protokol br. 2. usvojenim u Strazburu 17. oktobra 1979. godine izvrena je izmena Revidirane konvencije o plovidbi na Rajni.
128
rajnskoj plovidbi izmeu mesta koja se nalaze na pomenutim vodenim putevima i mesta u jednoj treoj dravi odredie se sporazumom zakljuenim izmeu dve zainteresovane strane. Centralna komisija za plovidbu Rajnom e se konsultovati pri zakljuenju takvog sporazuma. Shodno iznetom proizilazi da plovidba Rajnom nije jednaka za brodove svih drava pod istim uslovima, te da ne postoji potpuna sloboda plovidbe za brodove nepribrenih drava. Ovome treba dodati i da je donoenje regulative o plovidbi kanalom RajnaDunav u nadlenosti Nemake, ali i EU iji je Nemaka lan. Ipak, mogunost korienja kanala Rajna-Dunav za drave korisnice ovih plovnih puteva postoji sklapanjem dvostranih ugovora.
229
229
Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2002, str. 384.
129
IX PRAVO MORA
Da je more fiziki fenomen planetarnog znaaja odavno nije sporno. Prvo, jedinstvena i nedeljiva vodena povrina svetskog mora pokriva skoro 71% ukupne povrine planete Zemlje, to je gotovo tri puta vie nego povrina kopna. Drugo, morska bogatstva znaajan su izvor hrane za obalne i druge narode, a morsko dno znaajan resurs energije i prirodnih bogatstava. I, tree, morski putevi su oduvek bili jeftin, a vei deo istorije, i jedini put za savladavanje prostranstava i veza meu udaljenim narodima i dravama. Potreba za regulisanjem prava mora na meunarodnom nivou pratila je sveopti civilizacijski napredak oveanstva kroz istoriju. Izgradnja pravila meunarodnog prava mora odvijala se kroz legitimne zahteve obalnih morskih drava za proirenje suverene vlasti nad morskim prostorima, sa jedne strane, i borbe neobalnih drava za osiguranjem slobode plovidbe za sve, sa druge strane. Otuda je izgradnju obiajnog meunarodnog prava mora skoro do XX veka pratila arolikost izgraenih stavova zasnovanih na ostvarenju vojnih, ekonomskih, istorijskih, trgovakih ili nekih drugih interesa, kolonijalnih ili pak, regionalnih sila. Istorija pokazuje da je za kodifikaciju prava mora na svetskom nivou bilo neophodno osnivanje univerzalne meunarodne organizacije. Prvi pokuaj kodifikacije prava mora, kroz donoenje meunarodnog ugovora, rezultat je aktivnosti Drutva naroda tokom tridesetih godina XX veka. Pokuaj usvajanja meunarodne konvencije u Hagu 1930. godine nije urodio plodom, pa je pravo mora i dalje bilo regulisano na osnovu obiaja i ugovorne prakse obalnih drava. Relativno brzo, u okviru Ujedinjenih nacija, nastavljen je proces kodifikacije, pa su 1958. godine u enevi na konferenciji usvojene etiri konvencije, i to: Konvencija o teritorijalnom moru i spoljnjem morskom pojasu, Konvencija o otvorenom moru, Konvencija o ribarenju i ouvanju biolokih bogatstava otvorenog mora i Konvencija o epikontinentalnom pojasu. Proces meunarodne kodifikacije prava mora, meutim, zaokruen je donoenjem Konvencije o pravu mora, koja je usvojena 10. decembra 1982. godine u Montego Beju na Jamajci. Njome je konano usvojena precizirana irina teritorijalnog mora, te spoljnjeg morskog pojasa, granica epikontinentalnog pojasa, legalizovan postupak tranzitnog prolaska stranih brodova meunarodnim tesnacima, ustanovljeno arhipelako more... Kljuno pitanje za utvrivanje polaznih osnova za regulisanje suverenih prava obalnih drava na morskim povrinama je preciziranje bazne linije. Dodue, pravna dilema odreivanja osnovne linije reena je presudom Meunarodnog suda pravde u britanskonorvekom sporu o ribolovu iz 1951. godine. Meunarodno opteprihvaenom pravilu da se polazna linija odreuje normalnom polaznom linijom oseke du obale, presudom Meunarodnog suda pravde dodato je i pravilo koje podrazumeva da u sluajevima posebno izraene horizontalne razuenosti obale, obalna drava (kao Norveka u spornom predmetu) moe polaznu liniju odrediti povlaenjem pravih linija koje spajaju istaknute take na kopnu i
230
230 Velika Britanije je, naime, pokrenula spor protiv Norveke osporavajui meunarodnopravnu legalnost utvrivanja bazne linije kroz povlaenje ravnih polaznih linija, umesto da polaznu liniju odredi, to je do tada predstavljalo meunarodni obiaj, odreivanjem linija oseke du obale.
130
na ostrvima. Pri tom prave polazne linije ne mogu se znatno udaljiti od generalne linije obale, a unutranje morske vode obuhvaene njima moraju biti povezane sa kopnom ne samo u geografsko-fizikom nego i u ekonomskom smislu. Ovo pravno stanovite Meunarodnog suda pravde postalo je sastavni deo Konvencija o pravu mora.
131
prilikom vrenja slubene dunosti na brodu ili kopnu. lanovi posade, meutim, nisu osloboeni krivine ni graanske odgovornosti za dela uinjena mimo slubene dunosti na kopnu. Strani ratni i slubeni brodovi izuzeti su od graanske jurisdikcije obalne drave u sluajevima sudara, pruanja pomoi, spaavanja, zagaenja ivotne sredine i sporova o svojini nad brodom. Oteeno lice u navedenim sluajevima, naknadu tete moi e da potrauje direktno pred nadlenim sudom drave iji je ratni ili slubeni brod istu prouzrokovao. S druge strane, obaveza stranih ratnih i slubenih brodova je da potuju policijske, carinske, sanitarne propise koji reguliu plovidbu i druge propise obalne drave. U suprotnom, ukoliko mera upozorenja ne da efekte, stranom dravnom brodu, moe se uskratiti gostoprimstvo, a u sluajevima kada posada i brod ugroavaju bezbednost obalne drave mogu se primeniti i mere samoodbrane. Zalivi predstavljaju istaknute uvale koje se usecaju u kopno pri emu povrina mora u zalivu mora biti jednaka ili vea od povrine polukruga kome je prenik linija povuena preko ulaza u zaliv. Da bi se zaliv smatrao unutranjim morskim vodama neophodno je da obe njegove obale pripadaju jednoj dravi, te da irina ulaza u zaliv ne bude vea od 24 nautike milje. Ako linija najnie oseke ulaznih vrata zaliva premauje 24 n/m odreuje se reim otvorenog ili slobodnog mora, a kako obale zaliva pripadaju dvema ili vie drava ustanovljava se reim teritorijalnih voda, pa i otvorenog, odnosno slobodnog mora. Meunarodna praksa obalnih drava pokazuje izjednaenost u vrenju suverenih prava nad unutranjim morskim vodama zaliva ije ulazne linije premauju duinu od 24 nautike milje. Ovu istorijsku praksu priznale su i kodifikacione meunarodne konvencije o pravu mora, priznavanjem instituta istorijskog zaliva. Preovlaujue miljenje u meunarodnom pravu je da su istorijski zalivi svoj status stekli na osnovu dugogodinjeg vrenja jurisdikcije obalne drave, kao objekt vrenja suverenih prava, a da je kroz navedeni vremenski period vrenja vlasti ista priznata izriito ili preutno od strane treih drava. Obalne drave koje, pored kopnene teritorije, poseduju i niz ostrva (arhipelag), poput Grke i Norveke, izborile su pravo da u unutranje morske vode uvrste morske povrine izmeu prave polazne linije koja spaja najisturenije take na ostrvima i na kopnu. Ovo pravilo brani se argumentima da glavna kopnena teritorija i ostrva ine geografsku, ekonomsku i politiku celinu. Legalnost ove koncepcije potvrena je presudom Meunarodnog suda pravde u sporu oko ribolova. Pod unutranjim ili zatvorenim morima meunarodno pravo podrazumeva morske prostore koji su okrueni kopnom jedne drave i pri tom su preko prirodnih moreuza u plovnoj vezi sa otvorenim morima. Meunarodnopravne slinosti sa tretmanom zaliva su nesumnjive. U navedenom kontekstu Kaspijsko, Aralsko ili, pak, Mrtvo more, nemaju status zatvorenog mora, jer nemaju prirodnu plovnu vezu sa otvorenim morima. Kaspijsko i Aralsko more su, takoe i slatkovodni, pa ako se prihvati da su jezera slatkovodna, a mora slane vode, ni po tom kriterijumu ne spadaju u mora. Prostor, odnosno more izmeu linije najnie i najvie vode (oseke i plime) takoe spada pod pravni reim unutranjih morskih voda. Taj prostor je posebno znaajan ukoliko obalna drava vetakim putem (nasipanjem) pomera liniju najnie take vode, to ine Holandija ili Japan, poveavajui na taj nain svoju kopnenu povrinu.
232 233
232 Na status istorijskog zaliva poziva se, na primer, Kanada kod Hadsonovog zaliva koji je irok od 60100 n/m, Libija na zaliv Sidra irine preko 250 n/m, Tunis kod zaliva Gales koji je irok 50 milja... 233 ICJ Reports 1951, str. 131. Preuzeto od Kree, M., Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 346.
132
2. ARHIPELAKO MORE
Arhipelag predstavlja grupu vie ostrva koja pripadaju istoj dravi, nalaze se na relativno malom rastojanju i meusobno su povezana tako da ine prirodnu geografsku celinu. A contrario, arhipelaku dravu ine jedan ili vie meusobno geografski, politiki, drutveno i ekonomski, pa i istorijski povezanih arhipelaga, iju kopnenu teritoriju ine iskljuivo ostrva. Kao novi institut u meunarodno pravo uvedene su Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine kao rezultat nastanka novih okeanskih drava arhipelake strukture i njihove tenje za zatitom svojih ekonomskih interesa kroz proirenje suvereniteta nad novim morskim povrinama. Dakle, po definiciji pojam arhipelake drave, a ni pojam arhipelakog mora, ne konzumira obalne drave sa arhipelagom ostrva, kao nastavkom kopnene teritorije (poput Grke), a ni kopnene drave u ijem sastavu se nalazi i udaljeni arhipelazi (poput SAD i Havajskih ostrva), ve se odnosi iskljuivo na okeanske ostrvske drave. Arhipelako more predstavlja morski prostor arhipelake drave koji nastaje spajanjem pravih arhipelakih linija koje povezuju krajnje take najudaljenijih spoljnih ostrva i nadvodnih grebena, kao spoljnih granica arhipelakog mora, kojim su, naravno, obuhvaena i glavna ostrva, dok unutranju granicu arhipelakog mora ini linija oseke du obale ostrva (u sluaju da drava nema unutranje morske vode), odnosno prave polazne linije kao odrednice spoljne granice unutranjih morskih voda. Pri tom Konvencija odreuje da odnos kopnene povrine i arhipelakog mora izmeu navedenih linija mora da se kree u rasponu od 1:1 do 1:9. Arhipelake linije moraju da prate optu konfiguraciju arhipelaga i ne smeju odvajati teritorijalno more druge drave od slobodnog mora. U skladu sa Konvencijom reim arhipelakog mora arhipelaka drava mora izriito proglasiti, kako bi imao meunarodne efekte. Arhipelako more, njegovo dno i podmorje, kao i vazduni prostor i, naravno, teritorijalno more, kopnena povrina ostrva i unutranje morske vode su pod suverenitetom arhipelake drave. Suverena vlast arhipelake drave na arhipelakom moru ograniena je, sa jedne strane, pravom prolaza stranih brodova i, sa druge strane, pravima susednih drava. Konvencija je usvojila pravo nekodljivog prolaska za trgovake i ratne brodove svih drava kroz arhipelako more, ali je ostavila mogunost arhipelakoj dravi da iz razloga svoje bezbednosti moe privremeno obustaviti nekodljivi prolazak stranih brodova, bez diskriminacije istih. Arhipelaka drava odreuje plovne puteve i vazdune koridore za prelet vazduhoplova, a izmenu plovnih puteva potvruje Meunarodna pomorska organizacija. Prava susednih drava ustanovljena meunarodnim ugovorima ili, pak, obiajnom praksom korienja morskih voda koje su kasnije postale arhipelake, arhipelaka drava duna je u celosti ispotovati. Ovo ogranienje suvereniteta odnosi se, po pravilu, na ostvarenje tradicionalnih ribolovnih prava susednih drava koja su neprenosiva.
234
3. TERITORIJALNO MORE
Obalno ili teritorijalno more predstavlja morski pojas koji se prostire od obale ili linije unutranjih morskih voda, odnosno pravih arhipelakih linija jedne drave do irine od 12
235
234 Konvencija o pravu mora iz 1982. godine predvia kao dodatni uslov da duina pravih arhipelakih linija ne sme prelaziti 100 nautikih milja, s tim da dozvoljava da do 3% od svih povuenih linija moe dostii do 125 milja. 235 Kod arhipelakih drava posle unutranjih morskih voda sledi pojas arhipelakog mora, pa teritorijalno more.
133
nautikih milja prema otvorenom moru. Teritorijalno more, vazduni stub iznad njega, podmorje i morsko dno ispod teritorijalnog mora nalaze se pod suverenom vlau obalne drave, koja ima iskljuivo pravo korienja prirodnih bogatstava u navedenom pojasu. I dok je pravni reim teritorijalnog mora jedinstveno ureen meunarodnim pravom, irinu teritorijalnog mora svaka drava odreuje svojim pravnim propisima do irine koja ne prelazi 12 n/m. Do usvajanja Konvencije o pravu mora 1982. godine irina teritorijalnog mora odreivana je razliito od drave do drave, ali je pravo drava na punu irinu od 12 milja preraslo u opte pravilo obiajnog prava mora. Pravo obalnih drava koje imaju ostrva je da odrede granice teritorijalnog mora oko svojih ostrva, pa i stena, bez obzira da li su naseljena ili ne. Ovo pravo vai samo za ostrva kao prirodne delove kopna okruene vodom, a ne i za vetaka ostrva i ureaje koje su proizvod ljudske aktivnosti. U sluaju da obale dve drave nalaze jedna naspram druge ili se dodiruju irina teritorijalnog mora odreena je sredinjom crtom ili ekvidistancom, koja je jednako udaljena od polaznih linija obalnih drava. Pravilo ekvidistance trpi izuzetek samo u sluaju drugaijeg sporazuma obalnih drava, istorijskih i nekih drugih posebnih okolnosti koje determiniu drugaije razgranienje. Mesta na moru koja slue brodovima za sidrenje i utovar i istovar robe, a izvan su granica teritorijalnog mora, smatraju se kao deo teritorijalnog mora. Suverenost obalne drave nad teritorijalnim morem je nesporna. Ona se manifestuje kroz vrenje: zakonodavne, sudske i policijske vlasti, ureenje plovidbe, obavljanje sanitarnog i carinskog nadzora, iskljuivo pravo eksploatacije pomorskog blaga, iskljuivo pravo na kabotau, odnosno redovan prevoz putnika i robe izmeu svih pristanita iste drave, propisivanje pomorskog ceremonijala i drugo.
236 237
236 Dugo godina irina teritorijalnog mora iznosila je tri morske milje, koliki je bio domet topovskog uleta, a time i stvarna vlast obalne drave. irina teritorijalnog mora od 3 milje nije, meutim, nikada postala univerzalno pravilo, pa su skandinavske zemlje utvrivale irinu obalnog mora na 4 milje, Holandija i panija na 6. Prilikom vrenja carinskih nadlenosti Francuska je irinu teritorijalnog mora odreivala sa 6 milja, Italija 10, a Rusija i SAD sa 12 milja. Pre usvajanja jedinstvenog pravila Konvencijom iz 1982. godine neke nerazvijene drave odreivale su irinu teritorijalnog mora i 200 milja. 237 O pravnom reimu teritorijalnog mora v. Brawn, International Law of the See, Chapter 6; churchil, Law, International Law of the Sea, Chapter 4. Preuzeto od Kree, M. Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 350. 238 Vukas B.: Ureenje meunarodne plovidbe po Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, Pomorski zbornik 1983, (Rijeka), str. 4371. 239 lan 14. stav 4. Konvencije o pravu mora.
134
drave, ukoliko odrava vojnu vebu ili obuku orujem, ako obavlja obavetajnu ili propagandnu delatnost na utrb odbrane i bezbednosti obalne drave, prima na brod ili sputa sa njega vojne ureaje, ukljuujui i vazduhoplove, ukrcava ili iskrcava robu, novac ili lica suprotno carinskim, fiskalnim, zdravstvenim iseljenikim i drugim propisima obalne drave, ukoliko zagauje ivotnu sredinu, vri ribolovnu ili istraivaku delatnost, mea se u sistem komunikacija i vri svaku delatnost koja nije u neposrednom odnosu sa prolaskom. Sa druge strane obalna drava ima pravo da ureuje, u skladu sa Konvencijom o pravu mora, sva pitanja vezana za nekodljiv prolazak stranih brodova kroz teritorijalno more bez pravne i stvarne diskriminacije. Takoe, obalna drava, ukoliko to nameu potrebe bezbednosti, moe privremeno da obustavi vrenje prava nekodljivog prolaska stranih brodova u zonama u kojima je bezbednost drave ugroena. Strana podmornica prilikom prolaska kroz teritorijalno more duna je da plovi na povrini mora i sa istaknutom zastavom zemlje kojoj pripada. U sluaju da strani ratni brod prilikom prolaska kroz teritorijalno more ne potuje propise obalne drave, ista moe da zahteva njegovo isplovljavanje, a u sluaju agresije primeniti mere samoodbrane u skladu sa meunarodnim pravom. Prolazak broda kroz teritorijalno more ne moe biti razlog za ubiranje takse, ali obalna drava moe da naplauje uobiajenu naknadu bez diskriminacije za pruene konkretne usluge stranom brodu. Kako je ribolovna delatnost stranog broda u teritorijalnim vodama zabranjena, prilikom prolaska ribarski pribor i oprema, po pravilu, moraju biti zapeaeni ili uskladiteni. Prilikom prolaska kroz teritorijalne vode strani trgovaki brod se nalazi pod krivinom jurisdikcijom obalne drave. Meunarodna praksa poznaje, u naelu, dve situacije. Prva, kada je krivino delo uinjeno za vreme prolaska teritorijalnim morem, a bez ulaska u unutranje morske vode i, drugu, kada je delo uinjeno u teritorijalnom moru posle izlaska iz unutranjih morskih voda. I dok je u drugom sluaju nadlenost krivinog pravosua obalne drave bez ogranienja, te organi obalne drave mogu preduzimati sve mere radi kanjavanja krenja njenih zakona, dotle u prvoj situaciji za ostvarenje krivine jurisdikcije obalne drave bilo bi potrebno ostvariti neke preduslove. Da bi bila uspostavljena nadlenost krivinog suda obalne drave potrebno je alternativno ostvarenje jednog od etiri uslova, i to: 1) da posledice izvrenog krivinog dela pogaaju i obalnu dravu; 2) ako se krivinim delom remeti javni red i mir obalne drave i red u teritorijalnom moru; 3) ako se radi o krivinim delima nedozvoljene trgovine opojnom drogom i psihotropnim supstancama; ili 4) ako kapetan broda ili diplomatski agent ili konzularni funkcioner drave kojoj strani brod pripada zatrae intervenciju organa obalne drave. Graanska jurisdikcija nad stranim trgovakim brodom moe se zasnovati u toku preduzimanja mera izvrenja ili mera obezbeenja ako su te mere u vezi sa obavezama koje je brod preuzeo ili u vezi sa odgovornou koju je izazvao u toku plovidbe kroz vode obalne drave. Uspostavljanje graanske jurisdikcije, meutim, iz razloga celishodnosti, ne bi dolo u obzir ako bi strani brod prilikom nekodljivog prolaska kroz teritorijalno more trebalo zaustaviti ili skrenuti sa puta zbog procesuiranja lica koje se nalazi na brodu. Iako se nacionalna jurisdikcija obalne drave ne primenjuje na ratni ili drugi slubeni brod strane drave, prilikom korienja prava nekodljivog prolaska kroz teritorijalne vode obalne drave, ratni brod je duan da u celosti ispotuje regulativu obalne drave.
240
240
135
5. EPIKONTINENTALNI POJAS
Epikontinentalni pojas predstavlja deo morskog dna i podzemlja, bez vodenog stupa i povrine mora iznad, na kojem obalna zemlja ima iskljuivo pravo istraivanja i iskoriavanja prirodnog bogatstva. Epikontinentalni pojas poinje od spoljnih granica teritorijalnog mora i protee se do udaljenosti od 200 morskih milja, po jednom kriteriju,
241 Smatra se da je zakonodavstvo SAD i meudravni ugovori koje su sklopili sa susednim dravama, a sa ciljem da proirenjem svojih nadlenosti van teritorijalnog mora, izmeu dva svetska rata, suzbije krijumarenje alkohola dravni organi SAD najvie su doprineli nastanku spoljnjeg morskog pojasa. Zakonom (Tarrif Act) iz 1922. SAD propisali pravo pretrage i mogunost konfiskacije krijumarskog broda sve do 12 milja od obale. 242 Konvencija o pravu mora iz 1982. godine govori o spoljnjem pojasu, dok je isti pojam koji je korien u enevskoj konvenciji iz 1958. godine oznaavan terminom spoljnji morski pojas.
136
odnosno do spoljne ivice kontinentalnog ruba koji je prirodni produetak kopnenog podruja obalne drave. U drugom sluaju epikontinentalni pojas moe da premai duinu od 200 nautikih milja, to obalnoj dravi namee obavezu obavetavanja Komisije za granice epikontinentalnog pojasa, ali i plaanja odgovarajueg doprinosa Meunarodnoj vlasti zbog iskoriavanja prirodnih bogatstava izvan granice od 200 morskih milja. Razgranienje graninih linija epikontinentalnog pojasa izmeu susednih i drava ije obale lee jedna naspram druge vri se sporazumom drava ili linijom ekvidistancije koja treba da uvai posebne okolnosti sa ciljem nalaenja pravinog reenja, to objektivno stvara meunarodnopravnu nesigurnost. Obalna drava bez ogranienja ima suvereno pravo na epikontinentalni pojas irine do 200 milja. Ukoliko irina granica epikontinentalnog pojasa prelazi 200 milja obalna drava je prema Konvenciji iz 1982. godine u obavezi da svojim ili aktom meunarodne snage odredi te granice. Obalna drava polae iskljuivo pravo na istraivanje i iskoriavanje prirodnih rudnih i mineralnih bogatstava,te ivih bia koja pripadaju tzv. vrstama sa morskog dna u epikontinentalnom pojasu, ali svoje pravo moe preneti i na drugu dravu. Ovo pravo odnosi se, naravno, i na sva buenja morskog dna, izgradnju vetakih ostrva, instaliranja ureaja i opreme. Ostvarenje suverenih prava obalne drave na morskom dnu i podzemlju ne sme da remeti pravo plovidbe na moru i vazdune plovidbe iznad epikontinentalnog pojasa. Na epikontinentalnom pojasu druge drave imaju pravo, uz prethodno odobrenje obalne drave, da polau podmorske kablove i cevovode. Odobrenje obalne drave potrebno je za sva ispitivanja na epikontinentalnom pojasu, bilo da ih preduzima druga drava ili pak naunoistraivaka ustanova.
244 245
243
243 Kontinentalni rub je geografski pojam i predstavlja potopljeni prirodni produetak kopnenog podruja obalne drave. Sastoji se od kontinentalne ravni ili platoa (do dubine od 200 m), kontinentalne strmine (morsko dno do dubine do 3000 metara) i kontinentalne kosine (do dubine od 4000 metara). 244 Dodatni deo epikontinentalnog pojasa ne moe, prema Konvenciji o pravu mora, da pree 350 milja mereno od polaznih linija, ili 100 nautikih milja raunajui od izobate 2500 metara. 245 Vrstama sa morskog dna pripadaju iva bia koja su u stadijumu u kom se mogu loviti nepomina na ili ispod morskog dna ili su nesposobna za kretanje van morskog dna. U njih spadaju morske alge, suneri, korali, koljke i razne vrste rakova. 246 Najpre je ameriki predsednik Truman proirio jurisdikciju SAD na deo otvorenog mora u cilju spaavanja pojedinih vrsta riba od unitenja 1945. godine. Ubrzo potom su Meksiko i Argentina proirili svoj suverenitet na tzv. epikontinentalno more sa namerom da uspostavljanjem novog morskog pojasa proire svoje pravo iskoriavanja bogatstava mora. Te korake pratile su i ostale obalne drave Centralne i June Amerike.
137
bogatstava mora. Poetna linija iskljuive ekonomske zone poklapa se sa poetkom teritorijalnog mora, a spoljna granica se prostire do irine od 200 morskih milja. To praktino znai da irina ekonomske zone predstavlja razliku izmeu maksimalne irine (od 200 milja) i irine teritorijalnog mora, od ijih spoljnih granica zapoinje privredni pojas. Obalna drava pravo na iskljuivu ekonomsku zonu stie izriitim proglaenjem, za razliku od epikontinentalnog pojasa na koji ima pravo ipso facto. Ukoliko obalna drava ne proglasi iskljuivu ekonomsku zonu vodeni stub i povrina mora iznad epikontinentalnog pojasa ostaju pod tretmanom otvorenog mora. Prava koja obalna drava koristi u iskljuivoj ekonomskoj zoni, prema Konvenciji iz 1982., vezana su za istraivanje, iskoritavanje, ouvanje i upravljanje ivim i neivim bogatstvima i prirodnim izvorima na morskom dnu, podzemlju i vodenom prostoru iznad, pravo na nauno istraivanje, zatitu i ouvanje morske sredine, te jurisdikciju vezanu za izgradnju i korienje vetakih ostrva, opreme i instalacija. I dok su prava koja obalna drava ima u pogledu iskoriavanja mineralnih bogatstava i ivih bia ija je egzistencija vezana iskljuivo za morsko dno iskljuiva, prava na eksploataciju ostalih ivih bia, prevashodno riba, ograniena su pravima neobalnih i drugih drava, koje su ranije ribarili tim vodama. Dodue, prava obalne drave u pogledu iskoriavanja ivih izvora mora u okviru iskljuive ekonomske zone su najvea. Obalna drava planira iskorienje svojih privrednih kapaciteta, a potom, ako nema sopstvene mogunosti za realizaciju celokupne doputene koliine ulova, preostali deo, odobrava drugim dravama u skladu sa zakljuenim ugovorima. Pri tom, prednost pri zakljuenju ugovora imaju nerazvijene neobalne drave regije (bez izlaza na more). Razvijene neobalne drave to pravo ostvaruju u iskljuivoj ekonomskoj zoni razvijenih drava. U nadlenosti obalnih drava je da preciziraju uslove, vreme ribolova, koliine ulova, ribolovna sredstva, naknade i druge detlje vezane za ribolov druge drave. U domen, rekli bi, futuristikih prava obalne drave u iskljuivoj ekonomskoj zoni spadaju i delatnosti i istraivanja vezana za proizvodnju energije korienjem vode, morskih struja i vetra. U domen suverenih prava obalne drave spada planiranje, izgradnja i korienje vetakih ostrva i drugih ureaja sa ciljem efikasnijeg iskoriavanja ivih i neivih prirodnih bogatstava. Ovi objekti moraju biti propisno obeleeni i obalna drava ih ne sme postavljati na mesta na kojim bi ometali meunarodnu plovidbu. Pravo na nauna istraivanja mora u iskljuivoj ekonomskoj zoni rezervisana su za obalnu dravu. Meutim, ovo pravo moe, na osnovu odobrenja obalne drave, da bude preneto na drugu davu ili nadlenu meunarodnu organizaciju. U sluaju prenosa prava na drugi meunarodni subjekt obalna drava ima pravo na besplatno uee u projektu i na upoznavanje sa rezultatima istraivanja. Iz prava na ekonomsko iskoriavanje privrednog pojasa proizilazi obaveza obalne drave da preduzima mere zatite i ouvanja morske sredine. U tom kontekstu obalna drava ima vlast donositi zakone i druge propise u skladu sa meunarodnim standardima zatite morske sredine, te vriti mere kontrole i nadzora nad stranim trgovakim brodovima u sprovoenju navedenih pravila. S druge strane, prilikom plovidbe iskljuivom ekonomskom zonom, strani brodovi su duni potovati navedene propise.
247 248
247 Vie o tome Mengozzi P. Fishing and International Co-operazion in the Light of New Developments in the Law of the Sea, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, str. 261275. I Kwiatowska, B., The 2000 Mile Exclusiv Economic Zone in the New Law of the Sea, Dodrecht, 1989. 248 Vie o tome Degan V.. Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, str. 145148.
138
7. OTVORENO MORE
Meunarodna istorija prava mora rezultat je borbe interesa obalnih drava za proirenjem nacionalnog suvereniteta mimo granica teritorijalnog mora i odravanja statusa otvorenog mora kao zajednikog dobra svih naroda (res communis omnium). Princip slobode mora prvi je u teoriji razvio Hugo Grocius poetkom XVII veka smatrajui da drave ne mogu da uspostave suverenitet nad otvorenim morem, niti da izvre njegovu faktiku uzurpaciju. Meunarodno priznanje naelo slobode otvorenog mora dobilo je kroz verifikaciju tekovina Francuske revolucije, ali prostor slobodnog mora stalno je ugroen tenjama obalnih drava za poveanjem nacionalnih nadlenosti na raun povrina slobodnog mora. Otuda je i pojam otvorenog mora u Konvenciji o otvorenom moru iz 1958. godine odreen kao morski prostor van nacionalne jurisdikcije obalnih drava. Dinamine promene u savremenom meunarodnom pravu mora i ustanovljavanje novih instituta diktirale su promene i suavanje pojma otvorenog mora. Vaeu definiciju donela je Konvencija o pravu mora iz 1982. koja pod otvorenim morem podrazumeva sve delove mora koji nisu ukljueni u iskljuivu ekonomsku zonu, teritorijalno more ili unutranje morske vode neke drave ili arhipelake vode neke arhipelake drave. Otvorenom moru, dakle, pripada vodena povrina, masa vode ispod i vazduni prostor iznad vodene povrine, dok morsko dno i podzemlje pripadaju epikontinentalnom pojasu. Kao zajedniko dobro otvoreno more je van nacionalne jurisdikcije bilo koje drave. Pravni reim naela slobode mora definisan je najpre Konvencijom o otvorenom moru, a potom proiren Konvencijom o pravu mora. Konvencija iz 1958. godine proklamovala je pod naelom slobode mora etiri slobode, i to: slobodu plovidbe, slobodu ribolova, slobodu polaganja pomorskih kablova i cevovoda, i slobodu preleta, a Konvencija iz 1982. dodala im je i slobodu izgradnje vetakih ostrva i drugih ureaja koje dozvoljava meunarodno pravo i slobodu naunog istraivanja, ali ostavljajui mogunost ustanovljavanja i novih drugih sloboda, kao proizvoda novih buduih vremena. Pravni status otvorenog mora res communis omnium daje jednako pravo i obalnim i neobalnim dravama u pogledu uivanja sloboda otvorenog mora. U ostvarenju toga prava neobalnim dravama je data sloboda tranzita svim prevoznim sredstvima preko teritorije tranzitnih drava, a regulatorni pravni okvir utvruju neobalna i tranzitna drava svojim ugovorima. Po Konvenciji o otvorenom moru pravo tranzita je bilo uslovljeno reciprocitetom, da bi Konvencijom o pravu mora sloboda tranzita postala bezuslovna. Brodovi svih drava (i obalnih i neobalnih) imaju ista prava u pogledu slobode plovidbe otvorenim morem i isti status u morskim lukama. Svaka drava svojim propisima definie uslove pod kojim vri registraciju i upis u registar brodova, u skladu sa meunarodno utvrenim pravilima i standardima, dajui im na taj nain pravo da viju zastavu drave pripadnosti. No, stvarna veza drave registracije i broda ostvaruje se i kroz pravo nadzora drave nad tehnikom ispravnou i opremljenou broda, osposobljenosti i strunosti posade, upravne kontrole delatnosti i rada. U skladu sa pomorskim obiajima drava pripadnosti obavezuje kapetane brodova koji plove pod njenom zastavom na pruanje pomoi licima u moru, te brodovima i vazduhoplovima koji su u opasnosti, pod uslovom da se pomo moe pruiti, a da pri tom ozbiljno ne ugroze vlastiti brod, posadu i putnike. Brod za vreme plovidbe moe isticati samo zastavu drave pripadnosti, osim u sluaju kad je do promene dravljanstva broda dolo promenom vlasnika u toku plovidbe. Kada brod
249 250
249 Holandski pravnik Hugo Grocius se u svom delu De iure praedae iz 1609. godine zalagao za slobodu mora kao opteg dobra oveanstva. 250 lan 86. Konvencije o pravu mora iz 1982. godine.
139
plovi pod zastavom dve ili vie drava izjednaava se sa brodom bez dravljanstva i moe biti predmet pregleda i kontrole u otvorenom moru ratnog broda bilo koje drave. U pomorskoj trgovakoj praksi poznate su drave koje imaju liberalne uslove za upis brodova u registar, a pri tom nude niske poreske stope na ostvarene prihode, te slabu ili nikakvu kontrolu rada broda i posade. Zemlje tzv. otvorenog upisnika, kakve su Panama, Liberija, Bahami ili Kipar, po pravilu, ne vre jurisdikciju nad svojom trgovakom flotom u otvorenom moru, jer ne raspolau ratnim i drugim slubenim brodovima, to poveava rizik plovidbe i zagaenja otvorenog mora. Pravilo je da jurisdikciju nad trgovakim bodovima na otvorenom moru vre organi drave pripadnosti broda. U sluajevima kada strani trgovaki brod povredi propise obalne drave u delu mora koji je pod njenom jurisdikcijom, ratni i slubeni brodovi i vazduhoplovi nadlene drave imaju pravo progona pod uslovom da isti odbije da se zaustavi, a na to je upozoren. Pravo progona mora da se ostvari u kontinuitetu, a prestaje trenutkom uplovljavanja progonjenog broda u teritorijalne vode svoje ili neke tree drave. Shodno lanu 88. Konvencije o pravu mora korienje otvorenog mora dozvoljeno je samo u miroljubive svrhe. Uvaavajui gornju odredbu, te opte principe meunarodnog prava, meu zabranjene radnje na otvorenom moru nova Konvencija je predvidela: prevoz robova, gusarenje (piratstvo), nedozvoljeni promet narkotika ili psihotropnih supstanci, neovlaeno emitovanje sa otvorenog mora i zagaivanje mora. U sluajevima osnovane sumnje da je u otvorenom moru strani trgovaki brod izvrio neku od zabranjenih radnji, pored ratnih brodova drave pripadnosti broda, pravo pregleda imaju i ratni brodovi ili vazduhoplovi drugih drava. Tom prilikom oni mogu da, u opravdanom sluaju, zaplene brod, uhapse odgovorna lica i privremeno oduzmu dobra na brodu, a sudovi navedene drave odlue o kaznama i preduzmu mere prema brodu i dobrima. Intervencija na stranom ratnom brodu, u naelu, nije dopustiva, osim u sluaju kada je na brodu izvren pu. Ako u toku plovidbe na otvorenom moru doe do sudara ili drugog dogaaja koji povlai disciplinsku ili krivinu odgovornost kapetana ili lanova posade broda njihovu odgovornost utvrdie nadleni upravni ili sudski organi drave pripadnosti broda ili drave iji su ta lica dravljani.
251
8. MOREUZI
Moreuzi ili tesnaci su prirodna suenja mora izmeu dva kopna, koji predstavljaju vezu izmeu dva dela istog mora, dva dela otvorenog mora (Gibraltarski moreuz) ili izmeu otvorenog mora i teritorijalnog mora strane drave (Tirenski moreuz) i slue za meunarodnu plovidbu. Pri tom moreuzi mogu da razdvajaju obale dve ili vie drava, kakav je, na primer kanal, Laman koji razdvaja obalu Velike Britanije, sa jedne, i Francuske i Belgije sa, druge strane, ili unutranje obale jedne drave, kakvi su turski moreuzi Bosfor i Dardaneli. Moreuzi su, za razliku od morskih kanala koji su proizvod ljudske delatnosti, prirodni fenomeni. Veliina odnosno irina moreuza i njihov geografski poloaj prirodne su determinante za regulisanje njegovog pravnog reima. Drutveni i meunarodni znaaj moreuza raste sa pogoranjem meunarodnih odnosa uslovljenih promenama ekonomskih i neravnoteama
251 U nameri da pojaa kontrolu i nadzor nad trgovakim brodovima u okviru UNCTADA u enevi je 1986. godine potpisana Konvencija UN o uslovima za upis brodova. 252 Pored ova dva termina za isti geografski pojam u svakodnevnoj praksi upotrebljavaju se i izrazi poput kanal (Laman), vrata (Otranska ili Giblartarska), ili prolaz (Mesinski ili Magelanov).
252
140
geostratekih interesa drava u meunarodnoj zajednici. Otuda se i pravni reim moreuza tokom istorije menjao u skladu sa promenama politike regionalnih, a osobito svetskih sila. Premda svaki moreuz ima odreene specifinosti jo u XIX veku ustanovljeno je opte obiajno pravilo da je prolaz kroz moreuz, koji povezuje dva otvorena mora, slobodan. Ovo pravilo, kao i stipulacija da se ne sme zaustaviti meunarodna plovidba brodovima kroz moreuze izmeu otvorenog mora i teritorijalnog mora strane drave kodifikovano je Konvencijom o teritorijalnom moru i spoljnjem pojasu iz 1958. godine. Meunarodna plovidba moreuzima ne sme biti predmet naplate bilo kakvih taksa. Za razliku od moreuza koji slue za meunarodnu plovidbu, postoje i moreuzi na ulazima u zalive ili unutranja mora koja su pod tretmanom unutranjih morskih voda jedne drave pa, prema tome, i pod tretmanom nacionalne jurisdikcije. Sloboda plovidbe kroz moreuze ija irina prelazi 24 morske milje i odvija se otvorenim morem nije ograniena propisima obalnih drava. Meutim, ukoliko je drava proglasila iskljuivu ekonomsku zonu ili arhipelako more, u naelu, sloboda plovidbe i sloboda preleta moe biti ograniena primenom nacionalnih ovlaenja koja se odnose na zatitu i ouvanje morske sredine. U sluaju prolaska brodova moreuzom izmeu otvorenog mora ili mora iskljuive ekonomske zone i teritorijalnog mora strane drave vai reim nekodljivog prolaska, bez prava obustave tog prolaska. Ovaj reim vai i za moreuze izmeu ostrva i kontinentalnog podruija u jednoj dravi, pod uslovom da postoji i drugi put kao alternativa i vodi kroz otvoreno more ili iskljuivu ekonomsku zonu. To pravo vai i za podmornice koje su u obavezi da plove povrinom sa istaknutom zastavom, dok je pravo preleta iskljueno. Reim tranzitnog prolaza kroz moreuze vai ukoliko isti spajaju jedan deo otvorenog mora ili iskljuive ekonomske zone sa drugim delom otvorenog mora ili privredne zone. Pravo tranzitnog prolaska uivaju svi brodovi ukljuujui i podmornice, koje imaju mogunost izbora plovidbe, kao i vazduhoplovi koji imaju slobodu preletanja. Pravo tranzitnog prolaza podrazumeva neprekinutu i brzu plovidbu moreuzima morskim putevima koje utvruju obalne drave. Obalne drave ne smeju obustaviti plovidbu moreuzima, a dune su da brinu o bezbednosti i jednakom pravnom postupanju prema stranim brodovima bez diskriminacije. Obzirom na meunarodni znaaj pravni reim nekih moreuza regulisan je u celini ili delimino meunarodnim ugovorima. Moreuzi koji spajaju Crno sa Sredozemnim morem su Bosforski i moreuz Dardaneli. Izmeu njih se nalazi Mramorno more, a ceo prostor pripada unutranjim morskim vodama Republike Turske. Tokom XVIII i XIX veka, zavisno od konstalacije snaga vodeih evropskih drava i njihovih interesa, menjao se i pravni reim Bosfora i Dardanela, da bi konano pravni reim bio regulisan vaeom Konvencijom o moreuzima, usvojenom u Montreu 1936. godine. Konvencijom je ustanovljeno pravo preleta samo civilnih vazduhoplova po vazdunim rutama Turske, dok je pravo plovidbe stranih trgovakih, a naroito ratnih brodova, odreeno restriktivno uz puno uvaavanje bezbednosnih interesa Turske. Meunarodni ugovori koji na relativno opti nain reguliu pravo prolaska doneti su i za Giblartarski moreuz koji spaja Atlanski okean i Sredozemno more, a odvaja obale panije, Britanije i Maroka, te Magelanov tesnac koji spaja Atlanski i Tihi okean, a razdvaja kopno ilea i Argentine u Junoj Americi.
253 254
253 Bosfor je moreuz izmeu Crnog i Mramornog mora i dug 28 km, a irok izmeu 0,6 i 3 km, dok je moreuz Dardaneli koji povezuje Mramorno more sa Sredozemljem dugaak 70 km, a irina mu je izmeu 1,3 i 7,4 km. 254 Vie o tome vidi Krea, M. Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010, str. 375377.
141
9. MORSKI KANALI
Morski kanali su, za razliku od moreuza, vetake tvorevine nastale kao proizvod ljudskih potreba da prokopom teritorije stvore nove vodene puteve, koji e fiziki spojiti dva mora sa ciljem krae, bre, jeftinije i bezbednije plovidbe. Iako su izgradnjom morskih kanala ostvarivani meunarodni ciljevi prolazak kanalima nije bio predmet kodifikacije prava mora. Iskustvo pokazuje da su morski kanali, po pravilu, kopani na teritoriji jedne drave, ali da je i u fazi projektovanja, izgradnje i, naroito, korienja pitanja internacionalizovana u skladu sa interesima koje su vodee svetske drave imale u tim delovima sveta. U tom kontekstu za tri (Panamski, Suecki i Kilski) od pet (etvrti i peti su Korintski i Manesterski) najvanija morska kanala na svetu moemo rei da, iako su pod teritorijalnim suverenitetom jedne drave, imaju meunarodne osobenosti. Reim tih morskih kanala regulisan je meunarodnim ugovorima bilateralne ili multilateralne prirode. Meunarodna praksa korienja morskih kanala je u dobroj meri ujednaena i, u naelu, kanali su otvoreni za prolaz brodova svih zemalja bez diskriminacije. Brodovi stranih drava duni su potovati propise drave pod iji suverenitet potpada morski kanal, kao i plaati takse na osnovu plovidbe kanalom. Suecki kanal spaja Sredozemno sa Crvenim morem, a preko njega sa Indijskim okeanom. Na taj nain on ve od 1869. godine skrauje brodovima evropskih drava plovidbu oko obale Afrike i rta Dobre nade i drastino skrauje vreme plovidbe do Indije i Indokine. U vreme izgradnje kanala Egipat je bio vazalna drava Osmanlijskog carstva, a koncesija za izgradnju data je Drutvu Sueckog kanala, subjektu sa meunarodnim kapitalom na ijem je elu bio Francus Leseps. Pravni reim korienja Sueckog kanala u prvoj deceniji utvrdio je slobodu prolaza za sve trgovake i ratne brodove u doba mira. Svoj neposredni interes za Suecki kanal Velika Britanija je potvrdila sticanjem veinskog vlasnitva nad Akcionarskim drutvom za upravljanje Suecom, a potom i okupacijom Egipta 1882. godine. Konvencijom o slobodnoj plovidbi Sueckim kanalom usvojenom u Carigradu 1888. godine utvren je pravni reim plovidbe ovim morskim kanalom. Suecki kanal je proglaen slobodnim za plovidbu i u vreme rata i mira za trgovake i ratne brodove svih zemalja. Kanal je internacionalizovan i neutralizovan, odnosno proglaen kao nepodloan vrenju blokade. Predvien je ak i slobodan prolaz ratnih brodova strana u sporu, ali bez zadravanja i ratnih dejstava. Uticaj Britanije na upravljanje Sueckim kanalom produio se i posle proglaenja nezavisnosti Egipta 1922. godine i trajao sve do nacionalizacije Drutva Sueckog kanala 1956. godine, koja je bila neposredan povod za agresiju Britanije, Francuske i Izraela na Egipat. Savet bezbednosti UN je doneo Rezoluciju o reimu Sueckog kanala na platformi Carigradske konvencije potvrujui slobodu prolaza brodova bez diskriminacije, pravo na utvrivanje takse za plovidbu kroz sporazum Egipta i korisnika kanala, potovanje suvereniteta Egipta i obavezu Egipta za odravanje i unapreenje plovidbenosti kanala. I pored jednostranog usvajanja Rezolucije Saveta bezbednosti UN Egipat je sve do 1979. godine, kada je sklopio ugovor o miru sa Izraelom, vrio prikrivenu diskriminaciju brodova, tereta i lica koja su putovali i/ili ili iz Izraela. predstavlja najkrau vezu izmeu Atlanskog i Tihog okeana. Panamski kanal
255 256
255 Suecki kanal izgraen je na teritoriji Egipta 1869. godine i danas posle nekoliko produbljavanja i proirivanja dug je 164 km, irok 190 metara i dubok 19,5 do 20 metara, to dozvoljava da njieme plove brodovi do 150.000 tona. 256 Panamski kanal otvoren je za plovidbu 15. avgusta 1914. godine i dugaak je 83 km, irok najmanje 152,2 metra i dubine 12,8 metara. Zbog specifinog terena Panamski kanal se nalazi na 28 metara iznad
142
Njegovom izgradnjom pomorski put od istonih do zapadnih obala i Severne i June Amerike viestruko je skraen, a cena prevoza roba i putnika drastino umanjena. Interesantno je da je izgradnju Panamskog kanala najpre pratilo stvaranje nezavisne drave Paname 1903. godine. Cena te nezavisnosti bilo je sklapanje Ugovora o izgradnji i eksploataciji kanala, koji je puten u saobraaj 1914. godine. Meutim, ugovorom su SAD dobile suverenitet i iskljuivo pravo vrenja vlasti nad zonom kanala, to su vojska i policija SAD posebno koristila za vreme Drugog svetskog rata. Neposredno posle okonanja rata kanal je neutralizovan i otvoren za prolaz svim trgovakim i ratnim brodovima bez obzira na zastavu pripadnosti pod istim uslovima. Uporedo sa procesom dekolonizacije u svetu, koji se odvijao 60-tih i 70-tih godina XX veka, Panama je traila reviziju Ugovora iz 1903. i povrat suvereniteta nad kanalom. Kao rezultat pregovora Panama i SAD su 1977. godine zakljuili novi Ugovor o Panamskom kanalu, kojim je postepeno uspostavljen pun suverenitet Paname nad kanalom. Kilski kanal je prokopan od strane Nemake i na njenoj teritoriji jo 1895. godine kao krai i bezbedniji put od Severnog do Baltikog mora. Ulogu i status unutranjeg morskog kanala uivao je do kraja Prvog svetskog rata, kada je Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. godine, kao kazna Nemakoj za izazivanje rata, kanal internacionalizovan. lanom 380. Versajskog ugovora predviena je sloboda prolaska kroz Kilski kanal, pod istim uslovima, za trgovake i ratne brodove svih zemalja, koje su u miru sa Nemakom i ustanovljena obaveza Nemake da uniti postojee vojne objekte u zoni kanala. Hitlerovska Nemaka je otkazala vojne odredbe Versajskog ugovora 1936. godine, pa je do okonanja Drugog svetskog rata Kilski kanal bio pod pravnim reimom nemake vojne baze. Posle zavretka Drugog svetskog rata ipso facto Kilski kanal je postao otvoren za meunarodni pomorski saobraaj. Takav meunarodni status, koji ga svrstava u plovne puteve od opteg interesa, u meunarodnoj praksi uiva i danas.
257 258 259
nivoa mora, to uslovljava poseban nain plovidbe brodova. 257 Panamska prevlaka bila je poetkom XIX veka deo teritorije Kolumbije, iji je parlament odbio dati saglasnost za izgradnju Panamskog kanala Sjedinjenim Dravama. SAD su potom podraao separatistiki pokret, iji je ustanak uz pomo SAD rezultirao proglaenjem nezavisne drave Paname 3.12.1903. godine. Novu dravu Panamsku Republiku, SAD su priznale posle desetak dana od proglaenja, a ugovor o izgradnji kanala je potpisan ve 18. decembra iste godine. 258 Ugovor je Panami doneo suverenitet nad kanalom, ali je predvideo da SAD do 31.10.1999. godine zadri posrednu kontrolu nad zonom kanala sa ciljem da obezbedi novu upravu, plovidbu i kontrolu nad kanalom. Pored osnovnog zakljuen je i Ugovor o trajnoj neutralizaciji i reimu Panamskog kanala, koji m je utvrena sloboda prolaza za trgovake i ratne brodove svih drava pod istim uslovima. O statusu Panamskog kanala vidi Avramov S. Novi pravni reim Panamskog kanala, Anali 4/1977, strana 499-565. 259 Kilski kanal dug je 98,7 km, irok je 40 metara i za potrebe plovidbe moe primiti brodove do 15.000 tona.
143
Upotreba savremene tehnologije u poslednjih nekoliko decenija dovela je do opteg napretka drutva. No, razvoj moderne tehnologije neretko je direktno u funkciji ostvarivanja profita, drugih ekonomskih, politikih ili nekih slinih benefita. Nekontrolisana upotreba tehnikih inovacija, a posebno njena zloupotreba, uzrok je zagaivanja ivotne sredine i manifestuje se kroz zagaivanje atmosfere, kopnenih voda i mora, tetna gomilanja vrstih otpadaka, poveanje koncentracija otrovnih materija u zemljitu i hrani, to za posledicu ima ugroavanje ivota i zdravlja ljudi, ugroavanje, pa i eliminaciju, odreenih biljnih i ivotinjskih vrsta... Promene fizikih i hemijskih odlika ivotne sredine usled zagaenja vazduha, vode i zemljitva, kao tri meusobno povezane i neraskidive celine biosfere, naruavaju, kroz evoluciju stvarano, jedinstvo razliitih vrsta ivih bia, razliitih oblika neive materije i razliitih oblika energije, odnosno ekosistema. Posledice zagaenja ivotne sredine vrlo retko se ograniavaju na suvereni prostor jedne drave, te problemi zagaenja dobijaju meunarodni karakter. Otuda je pravo zatite ivotne sredine, obzirom na njen internacionalni karakter, postala i nova grana meunarodnog prava. Cilj meunarodnog prava zatite ovekove sredine je izgradnja standarda institucija i mehanizama za zatitu ouvanja zdravlja i ivota ljudi, kvaliteta ekosistema, zatitu biljnih i ivotinjskih vrsta, ouvanje prirodne ravnotee i ekoloke stabilnosti biosfere, racionalnu eksploataciju i adekvatno korienje prirodnih resursa, ouvanje i zatitu kulturne batine oveanstva... Prvi meunarodni izvori prava zatite ivotne sredine pojavljuju se poetkom XX veka u formi meunarodnih ugovora. Smatra se, meutim, da intenzivan razvoj prava zatite ivotne sredine poinje 60-tih godina XX veka, kada su Ujedinjene nacije i njene spacijalizovane agencije (FAO, UNESCO i GATT kao opti sporazum o carinama i trgovini) poele da se bave pitanjima zatite ivotne okoline i dalje uglavnom, kao usputnim ali nezaobilaznim pitanjima ribolova, regulisanja otvorenog mora i epikontinentalnog pojasa, ali i direktno donoenjem Konvencije o spreavanju zagaivanja sa brodova i sl. Opta konferencija za zatitu ivotne sredine odrana je u Stokholmu 1972. godine i na njoj je usvojena Deklaracija o ivotnoj sredini i razvoju, kao prvi meunarodni akt koji se direktno bavi osnovnim etikim, politikim i pravnim pitanjima zatite prava ivotne sredine. Stokholmska deklaracija utvrujui principe zatite postavlja osnovu odrivog razvoja
260 261
260 Ekosistem predstavlja neraskidivo jedinstvo ive i neive prirode, odnosno specifian nivo organizacije ivih bia ija evolucija se odvija u njegovim okvirima. Ekosistemi su sloeni i dinamiki sistemi sa najviim nivoom organizacije ivota na Zemlji. 261 Jedan od prvih meunarodnih izvora je Londonska konvencija o zatiti divljih ivotinja, ptica i riba u Africi iz 1900. godine, koja se smatra kao pravni okvir koji je kasnije doveo do stvaranja nacionalnih parkova, pa Konvencija o zatiti ptica korisnih u poljoprivredi iz 1902. godine, Ugovor o zatiti koe foka iz 1911. godine i Konvencija o zatiti ribljih vrsta u Severnom Pacifiku iz 1923. godine.
144
povlaei liniju zavisnosti izmeu delatnosti i odgovornosti oveka za korienje prirodnih resursa i stanja biosfere, koju ostavlja za budue generacije. Ona je iznedrila princip 21, koji je kasnije preuzela i Deklaracija iz Rija, a koji glasi: Drave imaju, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija i principima meunarodnog prava, suvereno pravo da iskoriavaju sopstvene resurse prema njihovim politikama zatite sredine, i obavezu da osiguraju da aktivnosti u oblastima pod njihovom jurisdikcijom ili kontrolom ne prouzrokuju tetu okolini drugih drava ili u oblasti van granica nacionalne jurisdikcije. Pored ustanovljavanja osnovnih principa Stokholmska konvencija inicirala je osnivanje meunarodnih institucija, koje e se baviti zatitom ivotne sredine. Ujedinjene nacije osnovale su Agenciju za zatitu sredine (UNEP United Nations Environment Programme) sa zadatkom da koordinira aktivnosti na nivou UN na zatiti ivotne okoline, prikuplja i prati globalnu problematiku zagaenja i podstie meunarodnu saradnju. Kao rezultat aktivnostima UNEP utvrene su osnove regionalnog prava zatite ivotne sredine Afrike, zemalja ASEANa (uglavnom zemalja istone Azije) i drava Evropske ekonomske zajednice. Pod uticajem Stokholmske deklaracije i ANEP donete su Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenih vrsta, divljoj fauni i flori iz 1973. godine, a Evropa, SAD i Kanada su zakljuili Konvenciju o prekograninim zagaenjima vazduha na velikim udaljenostima iz 1979... Druga konferencija UN o zatiti ivotne sredine i razvoju rezultirala je usvajanjem Deklaracije u Rio de aneiru 1992. godine. Rio Deklaracija je pola od ostvarenja prava tzv. tree generacije koja podrazumevaju pravo na mir, pravo na razvoj i pravo na istu ivotnu sredinu i, shodno osnovnom konceptu, navedena prava oveka postavila kao meru balansa izmeu zatite ivotne sredine i odrivog razvoja. Deklaracija je, na bazi optih naela meunarodnog prava, usvojila 27 principa, koji ukljuuju sve kategorije stanovnitva, a posebno domoroce, starosedeoce i lokalne zajednice, a potom i ene i omladinu u borbi za zatitu ivotne sredine. Deklaracija inicira i pospeuje saradnju meu dravama, redovno obavetavanje, preduzimanje preventivnih mera. Kao imperativ namee zatitu ivotne sredine, prirodnih resursa i ljudi koji su ugnjetani ili su pod dominacijom ili okupacijom. Uporedno i na osnovu okvirnih deklaracija o ouvanju ivotne sredine, a kroz delatnost meunarodnih organizacija, usvajani su i multilateralni ugovori o nekim aspektima zagaenja ivotne sredine. Prekogranino zagaenje vazduha vrlo brzo je dobilo globalne razmere, a kao posledica zagaenja je efekat staklene bate, kisele kie i sve prisutnije globalne klimatske promene. Posle Konvencije o prekograninom zagaivanu vazduha na velikim udaljenostima iz 1979. doneta je Beka konvencija o zatiti ozonskog sloja 1985. godine, ali je problem ozonskih rupa ostao nereen do danas i pored napora uinjenih na tom planu. Globalna promena klime, rast temperature zemlje i atmosfere, otopljavanje ledenih povrina na polovima i rast nivoa mora samo su neke od manifestnih pojava. Identifikujui uzrok staklene bate u prevelikoj emisiji tetnih gasova usledeli su Protokol iz Kjota 1997. i Bona 2001. godine, koji su emisiju trebali da spuste na nivo iz 1990. godine. Zacrtani efekti smanjenja antropogene emisije ugljendioksida do sada nisu postinuti. Jedan od glavnih razloga je to vodei zagaivai atmosfere (SAD ) nije prihvatila Kjoto protokol, pa ni akcija
262 263 264 265 266
262 UN DOC. A/CONF-48/14, str. 118. 263 Pored njih doneta je I Konvencija o ouvanju migratornih vrsta divljih ivotinja 1979, Bazelska konvencija o kontroli prekograninog kretanja tetnih materija, te pod okriljem UNESCO-a Konvencija o ouvanju svetske kulturne batine 1972. godine 264 Naelo 23. Rio Deklaracije. 265 Ekstremne promene temperatura, vetrovi orkanske snage koji uzrokuju uragane, strahoviti zemljotresi i neretko sa prateim cunamijima, nezapamene vulkanske erupcije, enormne kie i poplave predstavljaju deo promenjene svakodnevice koji se vezuje za globalnu promenu klime. 266 Prema podacima sa poetka XXI veka uee SAD u globalnoj emisiji ugljen-dioksida iznosi 23%,
145
nije imala jednodunu podrku. Nizom meunarodnih multilateralnih sporazuma koji su usvojeni 60-tih godina prolog veka u okviru osnovnih konvencija koje reguliu pitanja prava otvorenog i teritorijalnog mora, epikontinentalnog pojasa utvreni su osnovni principi i za razvoj meunarodnog prava u oblasti zatite i ouvanja mora, koji su konano zaokrueni Konvencijom o otvorenom moru iz 1982. godine. Zagaivanje morske sredine naftom jedno je od pitanja koje je zahtevalo globalni odgovor. tetne posledice od izlivanja nafte u more najpre su pogaale priobalne pojaseve, a potom i otvoreno more, pa su oba i zabranjena. U naelu dva naina zagaenja morske vode naftom bila su preovlaujua. Jedan nain zagaenja bio je diktiran isputanjem nafte i ulja iz brodova, a drugi je bio posledica nesree, odnosno havarije na moru. Reakcija je, naravno, bilo pootravanje tehnikih standarda za plovila, kako bi se prevencijom spreila havarijska zagaenja. Ali, Konvencijom o otvorenom moru iz 1982. godine drave su obavezane da preduzmu i sve mere kako bi bilo izbegnuto zagaenje mora curenjem nafte iz cevovoda, ali i usled ispitivanja i korienja morskog dna i podzemlja. Drugu polovinu XX veka odlikovala je bespotedna trka u naoruanju izmeu dva ideoloki suprotstavljena vojna bloka. Otvoreno more bilo je poligon za nuklearne eksperimente, sa jedne strane, a sa druge, za odlaganje radioaktivnog otpada, ali isto tako i za donoenje meunarodnih konvencija i sklapanju ugovora o zabrani i nuklearnih proba, ali i odlaganju nuklearnog oruija i radioaktivnog otpada na morsko dno. Znaajan procenat zagaenja morske sredine svoj uzrok ima kroz zagaenja koja dolaze iz tzv. kopnenih izvora. Kroz otpadne vode koje idu direktno ili indirektno, povrinom kopna ili podzemnim vodenim tokovima u more najee strada flora i fauna priobalnog pojasa, te se ove vrste zagaenja reguliu kroz regionalne meunarodne ugovore. Ova pitanja, ali i drugi izvori prava zatite morske sredine regulisani su, izmeu ostalog, kroz Konvenciju o zatiti Sredozemnog mora od zagaenja koja je usvojena u Barseloni 1976. godine. Tek sa intenzivnim industrijsko-tehnolokim razvojem, koji karakterie poslednjih tri decenije svetskog razvoja pitanje zatite meunarodnih reka postalo je posebno aktuelno. Do tada pravo slobode plovidbe bilo je kljuno pitanje meunarodnih vodotoka. Opta pravila zatite meunarodnih vodotoka uvrena su tek krajem XX veka. Znaaj izgradnje adekvatnih mera zatite ivotne sredine ne tie se samo posledica po biljni i ivotinjski svet ekosistema koji nastanjuju meunarodne vodotoke. Po pravilu vodotokovi su znaajan izvor vode, koja je u savremenom svetu sve deficitarnija, ali povratno deluju i na tlo kojim protiu dodatno ga zagaujui, a direktno na mora ili jezera u koja se ulivaju. Na taj nain nacionalno zagaenje prerasta u meunarodno regionalno. O znaaju problema govori i injenica da je u okviru Komisije UN za Evropu u Helsinkiju 1992. godine doneta Konvencija o zatiti i korienju prekograninih vodotoka i meunarodnih jezera. Ideja ove, ali i niza drugih meunarodnih ugovora je da se pospei meunarodna saradnja pribrenih drava, te na bazi regionalnih i bilateralnih ugovora pronau najadekvatniji mehanizmi saradnje, standarda zatite, monitoringa, naina reavanja sporova... Za podunavske drave, u koje spada i Srbija, posebno je aktuelno pitanje zatite sliva reke
267 268 269
zemalja Evropske unije oko 13%, Japana 5%. Zvanino obrazloenje predstavnika SAD, koja odbijanjem ratifikacije oito titi svoje ekonomske interese, je da ne postoji egzaktna nauna potvrda teze da je promena globalne klime rezultat antropogene emisije tetnih gasova. 267 Na Meunarodnoj konferenciji u Briselu 1969. godine usvojena je Konvencija o intervenciji na otvorenom moru za sluaj nesree koja prouzrokuje ili moe da prouzrokuje zagaivanje naftom. 268 U Moskvi je 1959. godine potpisan Ugovor o zabrani proba nuklearnog oruija u atmosferi, kosmosu i pod vodom. Konvencijom o miroljubivoj saradnji na Antartiku donetom iste godine zabranjene su nuklearne eksplozije i odlaganje radioaktivnog otpada na ovom delu sveta. 269 U okviru UN usvojena je 1997. godine Konvencija o pravu neplovidbenog korienja meunarodnih vodotokova.
146
Dunav. Vodoprivredna pitanja reke Dunav pribrene drave reile su zakljuivanjem i regionalnih, ali i bilaterlanih sporazuma, a sporna pitanja korienja i znaaj koji ima sliv Dunava stavljena su u nadlenost zajednikih vodoprivrednih komisija. Poseban znaaj ima Konvencija o saradnji radi zatite i odrivog korienja reke Dunav iz 1994. godine. Pored utvrivanja pravila zatite Konvencijom je osnovana Meunarodna komisija za zatitu reke Dunav, kao operativno telo koje e vriti nadzor nad primenom odredbi Konvencije.
147
LITERATURA
Avramov, S. Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Slubeni glasnik, Beograd, 2008. Avramovi, N.: Diplomatsko i konzularno pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2006. Avramovi, N.: Pravo Evropske unije, Pravni fakultet za privredu i pravosue, Novi Sad, 2009. Avramovi, N., Markovi, M.: Meunarodno pravo, Visoka kola za usluni biznis, Istono Sarajevo Sokolac, 2009. (skripta). Barto, M.: Meunarodno javno pravo, Beograd, 1954. Convern, D.: Nationalism, Boundaire and Violence, Millennium, V. N 3/1999. Degan, V.: Meunarodno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2006. Dimitrijevi, V., Rai, O., eri, V., Papi, T., Petrovi, V., Obradovi, S.: Osnovi meunarodnog prava, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2007. Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 2007. Etinski, R.: Meunarodno javno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2002. Fauchille: Le domaine Aericen et la regime juridique des aerostate, RGDIP, 1901. Frangulis: Theorie et pratique des Traties international, 1936. godina. Goldman B., Lyon-Caen A. Vogel L.: Droit commercialeuropeen Dalloz, 5 edition, 1994. Ignjatovi, A., Kokolj M., uri A.: Meunarodno krivino pravo, Privredna akademija, Novi Sad, 2009. International Law Materials, 1983, No. 22. Jankovi, B., Radivojevi, Z.: Meunarodno javno pravo, Ni, 2005. Jankovi, M.B.: Meunarodno javno pravo, Nauna knjiga , Beograd, 1981. Jenninngs, R.: The International Court of Justice after Fifty Years, AJIL, 1995, Vo. 89 Jessup, C. Ph.: Transnational Law, New-Haven, 1956. Jovanovi, M.: European Economic Integration Limits and Prospects, Edward Elgar Cheltenham, 2004. Krea, M.: Meunarodno javno pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2010. Lalande, A.: Vocabulaire technique et crtique de la philosophie, 9e edition, Paris, 1962. Mengozzi, P.: Fishing and International Co-operazion in the Light of New Developments in the Law of the Sea, Prinosi, br. 21, Zagreb 1985. Kwiatowska, B.: The 2000 Mile Exclusiv Economic Zone in the New Law of the Sea, Dodrecht, 1989. Miler P.K., Graf Kainer: Evropa od A do , Konrad Adenauer, Beograd, 2005. Miti, M.: Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera, Meunarodni problemi, 1976, broj 1. Parry C.: The Law of Treaties, in Sorensens Manuel of Public International law, New York, 1968. Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1979. Stojkovi M.: Predgovor knjige Miodraga Mitia Diplomatija delatnost, organizacija, vetina, profesija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999. Tomi I.: Mirno reavanje sporova, Jugoslovenska revija za meunarodno pravo broj 2/1958. Udo Didrihs, Vesels, V.: Evropska unija od A do , K. Adenauer, 2005. Verdross, A.: Volkerrecht, Wien, 1964, s. Magaraevi, I.: Osnovi meunarodnog prava i meunarodnih
148
odnosa, sv. I, Novi Sad, 1974. Vukas B.: Ureenje meunarodne plovidbe po Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, Pomorski zbornik 1983, Rijeka
KORIENI PROPISI: Bazelska konvencija o kontroli prekograninog kretanja tetnih materija iz 1989. godine, Sl. list SRJ Meunarodni ugovori, br. 2/99. Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori i drugi sporazumi br. 2/1964. Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963. godine, Sl. list SFRJ br. 5/1966. Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim meusobnim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera iz 1975. godine. Beka konvencija o sukcesiji drava u odnosu na dravnu imovinu, arhive i dugove iz 1983. godine. Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnih uovora iz 1978, Sl. list SRJ Meunarodni ugovori, br. 1/80. Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori, br. 30/1972. Beogradska konvencija o reimu plovidbe na Dunavu iz 1948. godine, Meunarodni ugovori FNRJ, br. 2/1949. Deklaracija UN iz Rio de eneira o zatiti globalnog sistema ivotne sredine i razvoja iz 1992. godine. Deklaracija o ivotnoj sredini i razvoju (Stokholmska deklaracija) iz 1972. godine. Deklaracija UN o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji izmeu drava iz 1970. godine. Evropska konvencija o imunitetu drava iz 1972. godine. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine, Sl. list SCG Meunarodni ugovori br. 9/2003. Haka konvencija o mirnom reavanju meunarodnih sporova iz 1907.godine. Haka konvencija o graanskom postupku iz 1954. godine., Sl. list FNRJ br. 6/62. Havanska konvencija o konzularnim predstavnicima iz 1928. godine. Konvencija o drumskom saobraaju iz 1968. godine. Konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine. Konvencija o epikontinentalnom pojasu iz 1958. godine, Sl. list FNRJ Meunarodni ugovori 4/65. Konvencija o graanskoj odgovornosti za nuklearne tete iz 1963.godine, Sl. list SFRJ- Meunarodni ugovori br. 5/77. Konvencija o graanskoj odgovornosti za tete izazvane zagaivanjem naftom iz 1969. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori br. 7/77. Konvencija o koncilijaciji i arbitrai u okviru Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju iz 1992. godine. Konvencija o meunarodnoj obavezi naknade tete priinjene od strane vasionskih letelica iz 1972. godine. Konvencija o meunarodnoj odgovornosti za tete izazvane od strane kosmikih objekata iz 1971. godine, Sl. list SFRJ Dodatak br. 9/1977. Konvencija o meunarodnim prevozima eleznicama COTIF iz 1980. godine. Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenih vrsta, divljoj fauni i flori iz 1973. godine, Sl. list SRJ Meunarodni ugovori br. 11/01. Konvencija o nezastarevanju ratnih zloina i zloina protiv ovenosti iz 1968. godine. Konvencija o ouvanju migratornih vrsta divljih ivotinja iz 1979. godine. 149
Konvencija o ouvanju svetske kulturne batine 1972. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori br. 56/74. Konvencija o otvorenom moru iz 1958. godine. Konvencija o poboljanju poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruanih snaga iz 1949. godine. Konvencija o poboljanju poloaja ranjenika i bolesnika suvozemnih vojnih snaga iz 1949. godine. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz 1949. godine. Konvencija o pravu neplovidbenog korienja meunarodnih vodotokova iz 1997. godine. Konvencija o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili meunarodnih organizacija iz 1986. godine. Konvencija o prekograninim zagaenjima vazduha na velikim udaljenostima iz 1979. godine. Konvencija o reimu plovnih puteva od meunarodnog znaaja iz 1921. godine. Konvencija o ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenog mora iz 1958. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori br. 4/65. Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. godine. Konvencija o spreavanju i kanjavanju krivinih dela protiv lica pod meunarodnom zatitom, ukljuujui i diplomatske agente iz 1973. godine. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.godine, Sl. list FNRJ br. 56/1950. Konvencija o sudbini ranjenika i bolesnika u suvozemnom ratu iz 1864. godine. Konvencija o sukcesiji drava u odnosu na meunarodne ugovore iz 1978. godine. Konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina aparthejda iz 1973. godine. Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata usmerenih protiv bezbednosti civilnog vazduhoplovstva iz 1970. godine. Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata usmerenih protiv bezbednosti civilnog vazduhoplovstva iz 1971. godine. Konvencija o teti prouzrokovanoj treim dravama, stranim vazduhoplovima na zemlji iz 1952. godine. Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine. Konvencija UN o pravu mora iz 1982. godine. Konvencija UN o sudskom imunitetu drava i njihove imovine iz 2004. godine. Konvencija o teritorijalnom moru i spoljnjem morskom pojasu iz 1958. godine. Konvencija o zatiti civilnih lica za vreme rata iz 1949. godine, Sl. list FNRJ br. 24/50. Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954. godine, Sl. list FNRJ Meunarodni ugovori 4/56. Konvencija o zatiti ozonskog omotaa iz 1985. godine, Sl. list SFRJ Meunarodni ugovori 1/90. Meunarodna konvencija o prevozu putnika i prtljaga na eleznicama CIV iz 1923. godine. Meunarodna konvencija o prevozu robe na eleznicama CIM iz 1890. godine. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966.godine, Sl. list SFRJ, br. 7/71. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine, Sl. list SFRJ, br. 7/71. Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945. godine, meunarodni ugovori FNRJ 5/1945. Rimski statut Meunarodnog krivinog suda iz 1998. godine, Sl. list SRJ Meunarodni ugovori, br. 5/2001. Sporazum iz Amsterdama iz 1997. godine. Sporazum iz Nice iz 2001. godine. Sporazum o delatnostima drava na Mesecu i drugim nebeskim telima iz 1979. godine. Statut Meunarodnog suda pravde iz 1945. godine, Meunarodni ugovori FNRJ 5/1945. Ugovor o osnivanju Evropske unije iz 1992. godine.
150
Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju iz 1957.godine. Ustav Francuske iz 1958. godine. Ustav Republike Srbije iz 2006. godine, Sl. glasnik RS br. 98/06. Ustav Ruske Federacije iz 1993. godine.
151