pripreme za pisanje rukopisa revizija rukopisa opte osobenosti naunog stila temeljna struktura rukopisa forme pisanja u drutv

naukama bibliografska sredstva prikaz knjige pregled literature esej

Metodologija istraivakog rada Opi principi naunog rada Svaka nauka ima svoju metodu i tehniku istraivanja. Meutim, i pored toga postoje opi zajedniki principi za sve naune oblasti, kako za nauku tako i za umjetnost. Nauni poziv smatra se jednim od najzahtjevnijih, jer on trai cjelokupnog ovjeka, zahtijeva njegovu intenzivnu panju, duboku koncentraciju, sposobnost razmi ljanja, stvaralaku ma tu, ali i iroku opu kulturu i solidno znanje iz oblasti kojom se bavi. !ojedine nauke su se razvile u razliitim periodima pa neke vuku korijene iz egipatske civilizacije "npr. astronomija i matematika#. $ antici su pojedini naunici zasluni za pojavu odreenih naunih disciplina pa se tako historija i geogra%ija vezuju za &erodota. 'za toga, dosta dug period karakteri e izostanak razvoja naune misli, moe se rei i da je i ezla. Mnogi to vezuju za primat (rkve u ranom srednjem vijeku. Sve do )'' stoljea ne moemo govoriti o razvoju naune misli* od tog vremena %ormiraju se prvi evropski univerziteti u !arizu, +,%ordu i -ologni, da bi ve u )''' stoljeu bilo osnovano jo ./. !eriod renesanse se vezuje za nastanak knjievnosti i umjetnosti, tj. tek su u )0''' stoljeu postale samostalne discipline, a to je i period kada 1uguste (omte na 2rancuskom koledu predlae osnivanje 3atedre za historiju, koja poinje sa radom .456. Nauka i umjetnost kao najvi a dostignua umnog stvarala tva su u najuoj vezi. Svaka etapa u razvoju ljudskog roda je davala razultate u ove 6 oblasti pa tako svaka civilizacija u sebi nosi te rezultate. $mjetnost se zasniva na ma ti stvaraoca dok nauka operi e injenicama, umjetnost svojim djelima iskazuje istinu putem estetskih slika i likova dok nauka svojim djelima tei ka istini. $ stvaralakom procesu umjetnika djeluju paralelno / intelektualno7 emotivne osobine8 a# ma ta, b# osjeanje i c# misao. +ne su osnova stvarala tva umjetnika. $ stvaralakom procesu naunika djeluju8 a# misao, b# ideja i c# materija. 9apravo, historija nauke je historija naunih ideja u odreenim naukama. +na treba da prui podatke kako se u odreenom periodu nauno mislilo. Nauna dostignua mogu biti postignuta na 6 naina8 .# :ostignua postignuta bez prethodnih uzora. ;o su prijelomne take u naunom razvoju koje se vezuju za odreena imena, a obino su to mladi ljudi, koji su spremni rizikovati s uspostavom neke teze i da je brane. 6# :ostignua koja su u okviru nekog postojeeg problema otvorila nove probleme. ;o su dostignua manjeg obima i znaaja u ukupnom razvoju neke nauke.

Sve ono to je u nauci pronaeno, a nije opovrgnuto svojina je sada nje nauke, jer sve to je vrijedno dugo traje "npr. umjetnika ili knjievna djela#. &istoriju jedne naune discipline moe pisati samo priznati naunik iz te oblasti.

Filozofija stvaralatva i raanje ideje $ rje avanju nekog naunog problema polazi se od ideje kao procesa koji nastaje tokom razmi ljanja o nekom problemu. Stvaralaka ideja nastaje kod onog koji poznaje odreeni problem o kojem ne postoji jedinstveno mi ljenje ili se javlja sumnja u njegovu ispravnost. Nastanak i razvoj ideje uveliko ovisi od potreba dru tva, pojedine ideje se ciklino vraaju da bi primjenom savremenih metoda produbile spoznaju o odreenom problemu. $ pojedinim naukama, poput %ilozo%ije i historije, ne postoje dokazi niti teoreme* nepostojanje dokaza ne znai da te nauke nemaju argumente za dokazivanje svojih tvrdnji. Svaka nauka daje speci%ine odgovore na postavljena pitanja. <injenica je takoer da rje avanju nekog problema danas se ne moe prii bez interdisciplinarnog pristupa. ;aj pristup zahtijeva naunu metodu koja se primjenjuje u odreenoj nauci. :anas je opa podjela nauke na8 .# prirodne i 6# dru tveno7humane. Njome se bave naunici i nauni radnici. . Naunik je %ormiran istraiva koji otkriva novo u nauci, dok je nauni radnik onaj koji je ukljuen u rje avanje nekih naunih problema. Naunik moe biti roen sa talentom za nauku, ali i izgraivan tokom obrazovanja. Nauni radnik zapoinje svoj rad ve sa seminarskim radom* najznaajniji momenat u %ormiranju naunog radnika je izbor asistenta. ;reba razlikovati naune stepene "magistarski i doktorski stepen# od naunih zvanja "asistent, vi i asistent, docent, vanredni pro%esor, redovni pro%esor, akademik#. Magistarski i doktorski radovi su veoma znaajna %orma nauno7istraivakog rada. Magistarski rad treba da sadri naune i nauno7praktine rezultate koji predstavljaju originalan doprinos za nauku. :oktorska disertacija predstavlja samostalan nauni rad i treba da sadri pored teorijskog uop tavanja i rezultate koji daju rje enja nekog naunog problema i predstavljaju originalan doprinos nauci. Svoje rezultate naunik moe prezentirati na naunim skupovima8 seminari, simpozijumi, kon%erencije i kongresi. Simpozijumi su nauni skupovi posveeni uim problemima na kojima naunici izlau svoje najnovije rezultate o kojima se potom vodi rasprava. Naune kon%erencije tretiraju probleme irih naunih podruja i rade paralelno u nekoliko naunih sekcija podijeljenih prema speci%inosti naune problematike. Nauni kongresi su posveeni odreenoj grupi naunih problema iz srodnih disciplina ili jednoj naunoj oblasti koja se moe svestrano obraivati. Svi ovi nauni skupovi su znaajni zato to se naunici upoznaju sa najnovijim naunim dostignuima, a i metodolo kim principima. O nauno-istraivakom radu i metodi Naukom se obino naziva sreeno, sistematizovano i provjereno znanje o nekom problemu postignuto sistematskim istraivanjem. 'straivanjem nazivamo traganje za injenicama iz
1

Nauni radnik je onaj koji jo uvijek radi doktorski rad.

kojih se mogu izvui odreeni nauni principi i zakonitosti. <injenice na kojima se zasniva nauni rad moraju biti provjerene, dobivene iz izvora i literature. +snovna obiljeja nauno7 istraivakog rada su8 .# =ad mora da polazi od odreenog novog, dotad neistraenog ili djelimino istraenog problema i da na osnovi njegove sistematske analize doe do odreenih rezultata. =ad mora biti originalan. 6# <injenice na kojima se zasniva nauno7istraivaki rad moraju biti pouzdane, u dovoljnom broju utvrene, kritiki provjerene i interpretirane. /# $ ovisnosti od problema treba primijeniti odgovarajuu naunu metodu. >ta je metoda? Metoda je skup intelektualnih postupaka kojima odreena nauka nastoji spoznati istinu o predmetu svog istraivanja. +na usklauje skup tehnikih postupaka, a tehnika se odnosi na odreene praktine radnje koje se primjenjuju u rje avanju odreenih problema. 'zbor metode rada je osnovno pitanje u nauno7istraivakom radu, jer zahtijeva odreeno znanje i iskustvo, a nauni radnik treba da ga odabere uz konsultovanje iskusnog istraivaa. Sve metode se grupi u u / osnovne grupe nauno7istraivake metode8 .# Normativna metoda koja naje e koristi statistike podatke. +na ima za cilj da nae ono to predstavlja ne zakon nego normu, standard, odreeni prosjek koji podlijee neprestanim promjenama. 6# @ksperimentalna metoda se zasniva na eksperimentu, tj. na provjeri nekog zakona i primjenjuje se naje e u prirodnim naukama. :va su osnovna uslova da bi eksperiment dao valjane rezultate8 a# precizna provjera predmeta koji su ukljueni u eksperiment, b# obavljanje dovoljnog broja eksperimenata koji e potvrditi dobiveni rezultat. /# &istorijska metoda koja se zasniva na injenicama, hronologiji dogaaja, kao i analizi njihovih uzroka i posljedica. !rimjenjuje se na izvorima koji se koriste u istraivakom postupku. Elementi dobrog i nauno utemeljenog rada 3valitet naunog rada ne ovisi od njegovog obima. +pe pravilo u nauci je tenja za kratkoom, saeto u i jedinstvom teksta koji mora biti organski cjelovit, njegovom skladno u i originalno u. Magistarski rad je najbolje da sadri od .AA7.BA strana, a doktorski od 6BA7 maksimalno /AA strana, to ne znai da i teze manjeg obima ne mogu imati istu vrijednost ukoliko autor na adekvatan nain saopi rezultate. ;reba voditi rauna da kratkoa teksta ne smije ii na u trb njegove jasnoe. :a bi se postigla kratkoa, autor se mora pridravati sljedeih osnovnih principa8 .# 'zlaganje se nikada ne zapoinje izdaleka "%okus se treba zadrati na datu temu#,

6# $ rad ne treba unositi ni ta to nije u neposrednoj vezi s temom, /# Ne treba optereivati rad nepotrebnim pojedinostima, C# Ne ponavljati ono to je ve jednom reeno, B# Ne obja njavati stvari koje su same po sebi razumljive. zbor teme za nauni rad !oetniku u naunom radu nisu poznati najvaniji i najaktuelniji problemi za istraivanje u odreenoj oblasti pa mu je tu potrebna pomo mentora. !oetnici ne smiju uzeti sloen i teak problem pogotovo ako je za njegovo rje avanje potrebno primijeniti sloenu metodu koju kandidat ne poznaje. 'stovremeno, tema mora biti dovoljno interesantna za kandidata da se odlui za nju. :a bi se kandidat uope upustio u obradu odreene teme, mora imati ire poznavanje oblasti iz koje e uzeti temu, vremenski period i jezik dokumenata, literature, i sl. +d poetka je temu potrebno ograniiti jasno i precizno. 3od ire teme prednost je u tome to se autoru prua mogunost za prikupljanje grae na iroj osnovi, da se upozna svestranije i dublje sa obla u iz koje se radi tema, a ovako uzeta tema moe nametati nunost da se ona i suzi, to je jedan od zahtjevnih postupaka u obradi teme. $a tema moe se pro iriti i na njoj treba raditi sve dok ne dobije svoju preciznu %ormulaciju. 3ada je tema odobrena, kada su jasne ideje i cilj istraivanja, tada se trae i jasni odgovori na odreena pitanja. :a bi se postigli odgovarajui rezultati potrebno je da se kandidat upozna sa savremenim dostignuima o odreenom problemu, jer je injenica da apsolutno novog problema u nauci nema, ali isto tako je injenica da u nekom problemu koji je davno postavljen moe se dati ne to novo primjenom novih metoda. Ne treba se zavaravati da je magistarskom ili doktorskom tezom neki problem rije en zauvijek. +snovno pravilo za dobro napredovanje u nauci je da se istraiva dri odreene oblasti, jer lo naunik je onaj koji mijenja oblasti. Faze za pripremu naunog istraivanja $ ovisnosti od naune discipline, %aze za pripremu naunog istraivanja mogu biti razliite. Neke %aze su zajednike za sve vrste istraivanja, a to su8 .# =azmi ljanje i dolaenje do ideje za istraivanje, 6# +pe upoznavanje sa postignutim rezultatima u odreenoj oblasti, /# !ravljenje globalnog plana i razrada %aza za rje avanje izabranog problema, C# !rikupljanje naunih dokaza o problemu, kori tenje adekvatne literature sa razliitim pristupom, B# 'zbor radne hipoteze koja se gradi na osnovi sopstvenih saznanja i tuih istraivanja, D# :etaljna obrada plana na realizaciji postavljene hipoteze, E# :okazivanje hipoteze,
C

4# ;umaenje dobivenih rezultata, 5# :ono enje zakljuaka, .A# !riprema i publikovanje dobivenih rezultata. !adna "ipoteza 3od svake teme treba istai radnu hipotezu, a ona nastaje na osnovi prethodnih saznanja o temi, uoavanja dosada njih problema kao i kako ih dalje treba rje avati. Naune hipoteze imaju izuzetan znaaj jer su one osnove stvarala tva* one su odraz teorijskog mi ljenja pa je stvaranje i razvijanje hipoteza vrlo vana osnova u razvoju naune misli. &ipoteze su ustvari tvrdnje koje predstavljaju ono to mi oekujemo da otkrijemo u okviru istraivakog postupka. +ne moraju da budu konstruisane tako da pokau da li su potencijalno netane ili ispravne. 1ko na a zapaanja tokom rada podravaju na u poetnu hipotezu, onda moemo da tvrdimo da je ona validna, a ako su suprotna moramo teiti da pronaemo alternativnu %ormulaciju. #rikupljanje$ odabiranje i prouavanje literature i dokumenata +va radnja u nauno7istraivakom postupku se poduzima odmah nakon odabira teme i uspostavljanja hipoteze. +na je veoma znaajna u istraivakom postupku, jer istraiva treba da se upozna sa rezultatima do kojih su drugi do li radom na ovoj temi. !oetniku naunom radniku mentor treba da ukae na odgovarajuu literaturu, ali istovremeno da mu pomogne da se samostalno osposobi za istraivanje. 3od konsultovanja literature treba najprije obratiti panju na najnovije radove o emu in%ormi e mentor ili mu ukazuje na kritiki osvrt na neko djelo. Nakon toga, i itavaju se manje znaajna djela od kojih ne oekujemo velike rezultate* neka ak nakon itanja ne moraju biti upotrijebljena u na em radu. <itanje literature podrazumijeva aktivan odnos prema njoj kako bi se iz dobivenih injenica mogao zauzeti odgovarajui kritiki stav. Svako itanje literature prati pravljenje bilje ki. Nakon i itavanja literature kree se u %azu traganja za dokumentima, pronalaenju odgovarajuih dokumenata. !od pojmom dokumenta u naj irem smislu, >ami podrazumijeva zbir svih onih naunih in%ormacija koje e biti sastavni dio na eg rada. ;o su naje e8 rukopisi, tampane knjige, arhivska graa, terensko istraivanje, laboratorijski eksperimenti, klinika promatranja, razne ankete, i sl. !rema tome, priroda dokumenata ovisi od prirode predmeta istraivanja naune discipline ili ue oblasti. Npr. iz oblasti historije, pored literature, izvori spoznaje ili dokumenti mogu biti hronike, dnevnici, svjedoanstva uesnika dogaaja, izjave svjedoka, tampa, i sl. >ami navodi da Fsve to na neki nain moe da nam otkrije togod o pro losti ovjeka pod posebnim vidom njegovog pro log iskustva koje smo mi sebi sada postavili kao zadatak da ispitamoG. 3ad je rije o naunom radu, neophodno je prikupiti in%ormacije iz raznih vrsta izvora, jer bez dokumentacije nema naunog rada. -rojni naunici bavili su se pojmom izvora, izmeu ostalih i >ami, koji izvore dijeli na primarne i sekundarne. $ prvu kategoriju "primarni izvori#, on izdvaja izvore iz prve ruke, u koje za humanistike nauke spadaju originalna stvaralaka djela iz oblasti umjetnosti i knjievnosti, rezultati anketa, izvje taji iz novina,
B

dnevnici, sjeanja svjedoka, ali u prvom redu za neke nauke H arhivska graa. $ prirodnim naukama to su uglavnom eksperimenti. Sekundarnim izvorima smatra se literatura o predmetu istraivanja. <injenica je da su najvaniji primarni izvori, ali isto tako literatura predstavlja polaznu taku u istraivanjima i ona nam slui kao putokaz za daljnja istraivanja. ' prema dokumentima kao i literaturi istraiva mora stalno da ima kritiki odnos* on ne smije podlei autoritetu autora teksta nego pristupiti analizi teksta i zauzimanju kritikog stava. +vaj dio posla prate bilje ke koje e nam sluiti kao graa pri izradi rada. -ilje ke mogu biti bibliogra%ske ili dokumentarne "one koje se tiu teme koja se obrauje# ili metodolo ke prirode u kojima se konstatuje metoda i tehnika koje su primijenjene u odreenom radu. Nakon prikupljanja izvora i literature, a prije nego se pree na izradu samog teksta naunog rada, potrebno je bar u najkraim cratama skicirati plan rada u koji emo unijeti osnovna pitanja kojima emo se baviti u radu. ;o je tzv. prethodni plan rada koji e kasnije daljom obradom teme biti dopunjavan, razraivan i preciziran dok ne dobije svoj konani izgled. !lan rada je neophodan istraivau, jer mu slui kao putokaz u raznim %azama izrade rada, sve do prezentiranja rezultata. +n je u nauci standardizovan i iz njega e proizii struktura naunog rada "naslov teme, abstrakt ili izvod, uvod, razrada teme sa rezultatima istraivanja, zakljucima i rezimeom na kraju rada#. ' struktura naunog rada i njegovog plana uglavnom se primjenjuje u naunim disciplinama koje pre%eriraju dru tvenim naukama, ali i egzaktne nauke takoer se kreu u ovim okvirima. - O STRUKTURI NAUNOG RADA 1. NAZIV ILI NASLOV TEME mora da bude karakteristian, koncizan ali u isto vrijeme dovoljno informativan, odnosno, da daje to vie informacija o sadraju rada, ali na veoma saet nain. Na poetku formuliemo radni naslov, dok definitivan naslov rad dobija na kraju pisanja. Kada rad nije dovoljno odreen, onda se dodaje podnaslov koji je vie informativan. Naslov treba sadravati do 1 rijei. !ko su nauni rezultati dati u vie radova koji slijede jedan za dru"im, naslov ostaje uvijek isti, dok podnaslov blie definie sadraj to" dijela rada. . ABSTRAKT, IZVOD ILI SAETAK #lijedi odma$ nakon naslova rada i u njemu se u najkra%im crtama iznose najznaajniji rezultati istraivanja, odnosno, abstrakt sadri cilj istraivanja &$ipoteza', primijenjeni metod rada i posti"nute rezultate sa zakljukom. (bino sadri ))* +) rijei, ali nije rijedak sluaj da ima i manje &1+)'. !bstrakt se pie posljednji i u tre%em licu. ,o -ami%u, to je pred"ovor koji treba da bude kratak i opte" karaktera, treba da sadri razlo"e zbo" koji$ se autor odluio za odreenu temu. .. UVOD kako i sama rije kae, uvod nas uvodi u tekst nauno" rada. ,ie se takoer u saetom obliku i ne bi trebalo da ima vie od 1 do stranice. ,rvo se u uvodu pie sve ono to je od ranije poznato u datoj naunoj oblasti/ ,ie se kratak istorijat problema, a iza to"a se navode rezultati do koji$ smo lino doli, te se jasno formulie problem koji smo se bavili. ,o nekim autorima, uvod ima dvije osnovne svr$e 0 I 1kazuje na kontekst istraivanja u okviru ire discipline ili oblasti i navodi u kom pravcu %e se kretati naa istraivanja/
D

II 1vod treba da ukae koji je najznaajniji istraivaki problem kojim %emo se baviti, odnosno, uvod treba da sadri $ipotezu koja treba da bude jasno istaknuta i koja treba dati okvir za analizu i prezentiranje rezultata. 1vod se takoer pie na kraju, posljednji, kada je rad ve% "otov. 2. TUMAENJE I PREZENTIRANJE REZULTATA * 3zlau se dobiveni rezultati, prvo bez komentarisanja koje slijedi u okviru interpretacije &tumaenja' rezultata. 4a bi rezulatati istraivanja bili objektivni treba da se ispune . uvjeta 0 I Korektnost primijenjeno" metoda II 5anost dobiveni$ rezultata III 6o"u%nost nji$ovo" dobivanja pri ponavljanju. ,rezentiranje treba da bude kratko i jasno, jer se radi o sastavnom dijelu nauno" teksta koji samo po sebi trai jasnost, konciznost i jednostavnost. 1 okviru ovo" dijela rada treba mjerodavno ocijeniti vrijednost tui$ rezultata, ali i svoji$, i nji$ov znaaj i doprinos rjeavanju odreeno" problema. 1z to, treba ista%i na bazi dobiveni$ rezultata nove probleme i puteve za nji$ovo rjeavanje. +. ZAKLJUAK 3zvodi se iz dobiveni$ rezultata kao sasvim nova informacija, a ne nabrajanje fakata izneeni$ u radu. ,o -ami%u, zakljuak predstavlja zavrni dio, sintezu sve"a ono"a to je pret$odilo analizi. (n treba da sintetiki iznese dobivene rezultate i da istakne ono po emu je taj rad doprinos nauci uop%e. 1 zakljuku treba procijeniti znaaj dobiveni$ rezultata u odnosu na iri kontekst istraivake oblasti. 7akljuak se razlikuje od rezimea po tome to je cilj rezimea da strunu javnost upozna u saetom obliku sa bitnim sadrajem nauno" rada. ,ie se obino na stranom jeziku.

- CITIRANJE (NAUNI APARAT) #vaki nauni rad treba da sadri nauni aparat koji obu$vata napomene i biblio"rafiju. 1 vezi sa naunim aparatom je i citiranje izvora i literature. 8itiranje koristimo u dva sluaja 0 * * e%e nam slui kao ilustracija izla"anja/ rjee kao dokaz, potvrda ranije izreeno".

4okaz treba u stvari da se sastoji od vlatiti$ ar"umenata, a ne od tui$ misli, te u tom smislu citiranje treba rjee koristiti.

8itiranje treba koristiti s mjerom ako su citati brojni i na"omilani, mo"u da za"ue autorovu misao, odnosno, kompletan tekst. 8itirati treba iz prve ruke. 3zuzetno, ako primarni izvor nije dostupan, moe i iz dru"e. (p%epoznate stvari se ne citiraju. 4ovoljno i$ je izloiti sopstvenim rijeima, a po potrebi dati dopunsko obrazloenje u napomeni. 8itati se svojom duinom i sadrajem moraju uklopiti u tekst s kojim ine or"ansku cjelinu. Ne smiju biti predu"i, a ako se tokom citiranja isputa jedan dio teksta stave se tri take i nastavi se sa citatom. !ko se radi o tekstu na stranom jeziku, onda se u "lavnom tekstu navodi ori"inalni tekst izvora, a prijevod se da u napomeni. ,rije ne"o se odluimo na citiranje, treba da razmislimo o sljede%em 0 1. 5reba da se upitamo da li odreeni tekst moemo da sumiramo ili parafraziramo, ine%i "a konciznijim/ . 1pitati se da li koristimo previe citata, jer treba odrati ravnoteu izmeu sopstveni$ i tui$ rijei/ .. 1pitati se da li je odreeni citat bitan za ono to elimo re%i. 5reba biti potpuno si"uran zato se neki citat pojavljuje u tekstu. Najjednostavniji nain da se ovo posti"ne je da krenemo sa citatom, a onda da napravimo osvrt na citat u diskusiji koja slijedi. 8itat mora initi or"ansku cjelinu sa tekstom. 2. 1vijek se mora navesti izvor iz koje" citat potie/ +. 6ora se praviti razlika izmeu kratki$ i du"i$ citata. Kratke citate navodimo u tekstu pod navodnicima, a citate koji su dui od 2 reda treba ukljuiti sa duplim proredom i malo uvuenim tekstom, odvojenim sa prazna reda. 1 ovom sluaju se ne koriste navodnici. 9. 8itirati doslovno i prila"oavati tekst koji ide uz citat.

,itanje Kada %emo citirati, ili parafrazirati, ili sumirati tekst, ili "a upotrijebiti na neki dru"i nain ovisi od cilja koji $o%emo da posti"nemo i od konteksta u kojem %e se koristiti tui tekst. 4anas postoji vie naina citiranja, ali se naje%e koriste dva 0 1. HARVARD METOD podrazumijeva navoenje imena autora i godine izdanja u samom tekstu. Na taj nain italac ne mora da prekida itanje teksta i da trai podatke u fusnoti, to je prednost ovo" metoda. 4ru"a prednost $arvard metoda je praktina strana, jer itaoca odma$ informie o izvornom materijalu. Nedostatak ovo" metoda u odnosu na fusnote je taj to autor mora na kraju rada dati referentnu literaturu ili biblio"rafiju koja dopunjuje ve% navedeno djelo u tekstu. 5reba razlikovati biblio"rafiju od referentne liste. :eferentnu listu ine izvori i literatura koju smo
4

direktno koristili u radu, dok biblio"rafija sadri i one sekundarne izvore koje smo koristili, ali i$ i odbacili, te literaturu koja je koristila da bismo dobili op%u sliku i znanje potrebno da napiemo rad. . IKAGO STIL koristi fusnote na dnu stranice teksta, koje sadre referentne podatke o izvoru i literaturi. 1 stvari, napomene nam mo"u koristiti u tri sluaja 0 I #adre biblio"rafske podatke citirano" teksta/ II 1 nji$ moemo unijeti sve ono to bi optere%ivalo tekst III #lue za dopunsko objanjenje. ;usnote su dakle korisne i nezaobilazne jer pomo%u nji$ rastere%ujemo tekst i dodatno "a objanjavamo. Kod izrade spiska referentne literature takoer se kao i u biblio"rafiji navode 0 prezime autora sa inicijalima, naslov knji"e ili lanka, mjesto izdanja, izdavaka ku%a, "odina izdanja. 8itiranje izvora i literature se vri u uvodu &$istorijat i primijenjeni metod', i u tumaenju rezultata. 1 svakom od ovi$ dijelova rada citiranje ima razliit cilj. 1 uvodu, zadatak citiranja je da se italac upozna sa $istorijatom problema i primijenjenom metodom. (bino se navode radovi koji su objavljeni u zadnji$ desetak "odina &najnoviji', a kada je metod u pitanju, navode se metode koje su koritene u rjeavanju problema. -to se tie citiranja u dijelu u kojem iznosimo rezultate i tumaimo i$, citiranje je tu najvanije i najod"ovornije. (vdje se ponovo moe ukazati na protivrjenosti u literaturi, ali i na sopstvene rezultate. Ne treba previe citirati treba odvojiti bitno od nebitno". TEHNIKA KOMPOZICIJA NAUNOG RADA 5e$nika kompozicija nauno" rada je vjetina rasporeivanja "rae koju smo prikupili tokom istraivako" rada, odnosno, njeno sistematizovanje i rasporeivanje u odreene dijelove rada. <vrsta, prirodna i lo"ina konstrukcija, odnosno, kompozicija %e biti posti"nuta ako rijei budu vrsto povezane u reenice, reenice u para"rafe, para"rafi u po"lavlja, po"lavlja u "lave, a ove u knji"u. ,rilikom or"anizacije i rasporeda "rae treba posebno voditi rauna o sljede%em 0 1. Povezivanjem slinih ideja i injenica tako da se nau na jednom mjestu. !ko se problem sastoji od vie pitanja, ne smije se "ovoriti as o jednom, as o dru"om, ne"o o svakom od nji$ raspraviti po odreenom planu i redu. . Logiki slijed izmeu pojedini$ dijelova teksta treba stalno pronalaziti neke lo"ike odnose &vrijeme, uzroci, posljedice itd.' .. Srazmjer dijelova svakom dijelu rada treba dati onoliko prostora koliko "a injenice i ideje koje on sadri zasluuju po svojoj vanosti. Nauno djelo treba da predstavlja $armoninu cjelinu, koja je u ovisnosti od naune discipline, dobiveni$ rezultata i sposobnosti autora, tako rasporeena da su jasno i
5

pre"ledno dati svi dijelovi teksta. (sim to"a, svaki naunik mora da vodi rauna i o svom pisanju, nainu na koji iznosi svoje misli i ideje. 5e$nika kompozicija nauno" djela treba u stvari da ima funkcionalan karakter. PISANJE RADA Nauno istraivanje neko" problema treba da dobije svoj prirodni zavretak u naunom djelu. =ez to" zavretka ono nije posti"lo svoj cilj jer %e postati samom sebi svr$a. 4a bi nauno djelo bilo dostupno javnosti ono mora biti uoblieno, tekst mora biti pripremljen za objavu. 5ome su pret$odile sve faze od iitavanja literature i izvora, pravljenja biljeki, do pisanja "lavno" dijela teksta u kojem su izneseni rezultati. ,isanje teksta rada je najznaajniji i najod"ovorniji dio u izradi nauno" rada. 5o je najtea faza rada, ona je stvaralaki in, koji podrazumijeva ne samo solidno vladanje prikupljenom "raom, ne"o i mo% koncentracije, sposobnost intenzivno" razmiljanja o problemu i posjedovanje sintetiko" du$a. ,isanje teksta moe da se odvija u dvije faze 0 1. koncept . konaan tekst ,isanje koncepta ide brzo. ,iu se ideje i injenice, koje se javljaju u "lavi autora i stavljaju se na papir. 3 koncept prate biljeke koje se prave, a koje %e koristiti i u razradi konano" teksta. ,rilikom pravljenja konano" teksta, mi obavljamo zapravo reviziju koncepta s ciljem poboljanja teksta. :evizija teksta moe da se odnosi na cijeli tekst ili pojedine dijelove, a cilj te revizije je da se iz teksta odstrani viak. 5ekst mora da bude stilski i "ramatiki korektan. >lavne osobine kojima treba da se odlikuje stil i jezik jedno" nauno" rada su 0 1. JASNOA prva i osnovna osobina teksta. !utor treba da predoi itaocu svoje rezultate na nain da ovaj moe odma$ s$vatiti nje"ovu misao. Nedovoljna jasno%a teksta posljedica je naje%e nedovoljno" iskustva autora kao i neposve%ivanja dovoljno panje upotrebi od"ovaraju%i$ rijei. . JEDNOSTAVNOST * prirodnost i odmjerenost su najprikladniji za nauni stil, i takoe se o"leda u adekvatnoj upotrebi termina, odnosno rijei i izraza. .. KONCIZNOST treba teiti ka konciznosti teksta, to se moe posti%i na vie naina, odnosno izbje"avanjem opisno" naina kazivanja, racionalnom upotrebom rijei i od"ovaraju%i$ "ramatiki$ oblika.

METODOLOGIJA ISTRAIVAKOG RADA

O STILSKIM KARAKTERISTIKAMA TEKSTA :azmatranjem . osnovne karakteristike dobro" nauno" teksta proizlazi dobar stil, a posti%i pomenute osobine stila postie se kroz . stilske jedinice0 rije, reenica i paragraf.
.A

3zbor rijei treba da bude takav da se njima najizrazitije i najefikasnije saop%i ono to se eli re%i. 3zbor rijei ovisi o vrsti rada, ali i nje"ovoj namjeni. !ko za dati pojam postoji vie rijei od koji$ jedna od nji$ precizno odraava odreenu misao onda se koristi ta rije. 3ste rijei imaju u razliitim kontekstima razliito znaenje pa moraju biti prikladne za odreenu priliku. #to"a autor mora imati bo"at fond rijei. 5reba izbje"avati ponavljanje rijei kao i isti$ "ramatiki$ oblika, a posebno treba izbje"avati upotrebu strani$ rijei to ukazuje na odreenu nesi"urnost autora u izraavanju. Reenica je stilska jedinica pomo%u koje se saop%ava misao. (na mora biti ko$erentna, a to %e se posti%i tako to je odnos izmeu njeni$ pojedini$ dijelova lo"ian. (snovno to se mora znati jeste da reenica ne smije biti dvosmislena? Ne smije biti ni monotona/ mora imati od"ovaraju%i ritam, koji %e njenu strukturu obojiti raznoliko%u. :eenica moe varirati po strukturi i po duini. (na ne smije biti predu"a, jer du"e reenice mo"u dovesti do prekida misli i tekst u tom sluaju ne tee kontinuirano. @eza izmeu pojedini$ reenica mora biti vrsta, lo"ina i prirodna. Paragraf je misaona jedinica koja se sastoji od niza reenica, meusobno povezani$ tako da ine jedinstvenu i lo"iki povezanu cjelinu. (n se ne smije sastojati od jedne ne"o od vie reenica. VRSTE NAUNOG RADA Nauni rad moe da bude individualan, timski i kolektivni rad. 3ndividualni je rad jedno" autora, a naje%e su to seminarski, diplomski, ma"istarski i doktorski radovi. @rlo esto u rjeavanju neki$ problema ukazuje se potreba za interdisciplinarno%u. 1 tom sluaju je neop$odan timski rad/ to je samo onaj u kojem uestvuju specijalisti iz razliiti$ nauni$ oblasti. Ne treba "a poistovje%ivati sa kolektivnim radom, u kojem uestvuje vie naunika iz iste naune discipline. 1 okviru kolektivno" rada esto nastaju nauni pravci ili kole &poput tradicionalista i strukturalista'. Naunik sa odreenom naunom reputacijom koji sistematski obrazuje kadrove oko sebe, povezuje i$ u kolektivni rad, formira jedinstven nauni po"led, moe da stvori nauni pravac, odnosno, kolu. VRSTE NAUNIH I STRUNIH RADOVA 1 op%oj podjeli, radovi se mo"u svrstati u kate"orije0 naune i strune. Strunim radovima nazivamo one koji nemaju vidljive istraivake pretenzije, ne rjeavaju nove naune probleme ili ne tretiraju na nov nain rjeavanje ti$ problema. 5i radovi imaju za cilj da sistematiziraju dosti"nuta znanja, odnosno, da itaoce upoznaju sa saznanjima do koji$ se dolo u nauci najnovijim istraivanjima. #am naziv struni radovi su"erie da su oni namijenjeni prenoenju, odnosno, sticanju znanja, a ne istraivanju/ obino se izlau na strunim seminarima, objavljivanjem pri"odni$ lanaka, prirunika i udbenika. 1 njima nema rasprave niti kritike kao ni dokazivanja odreeni$ tvrdnji. 3z ti$ razlo"a ovakvi radovi nemaju jasno istaknut nauni aparat. Naunim radovima se nazivaju oni koji su raeni sa istraivakim ciljem, koji rjeavaju neki novi nauni problem, proiruju ranija istraivanja ili o temi koja je ve% obraivana "ovore na nov nain, a na osnovi novo" materijala &izvora', odnosno, "rae te
..

novim metodolokim pristupom. (vi radovi su raeni po stro"im principima naune metodolo"ije. #eminarski rad uvodi studente u nauno*istraivaki proces. (n se daje studentima s ciljem da savladaju osnove metodolo"ije nauno" rada, a to je koritenje literature. (sim to"a, ovim radom studenti treba da se vjebaju u oblikovanju problema te strunom izraavanju. 5ema seminarsko" rada treba da bude obino neko pitanje iz nastavno" procesa. 4iplomski rad je slian seminarskom radu od koje" se razlikuje po obimu, sloenosti teme i istraivakim za$tjevima. (vaj rad treba da pokae da se kandidat zna sluiti ne samo literaturom ne"o i izvornom "raom, da je stekao odreeno znanje iz op%e ili specifine oblasti iz koje je tema i da na adekvatan nain umije da formulie i prezentira svoje stavove. 6a"istarski rad je specijalistiki individualni rad iji je cilj da kandidat pokae da vlada op%im i posebnim znanjem iz struke te da je u od"ovaraju%oj mjeri osposobljen za nauno*istraivaki rad, s na"laskom na metodoloki pristup. 4oktorska disertacija je studija, mono"rafija kojom se rjeava sloenije istraivako pitanje/ to je nauni rad koji treba da dokae da kandidat meritorno vlada metodolo"ijom i te$nikom nauno*istraivako" rada, da poznaje probleme iz oblasti kojom se bavi, da je sistematski prouio izvore i literaturu, da je otkrio nove injenice i izveo nove zakljuke. 4oktorski rad mora biti ori"inalan i u potpunosti samostalan. 1dbenici i prirunici spadaju u strune radove i namijenjeni su obrazovanju i nisu u istraivakom smislu nauni radovi, ali u isto vrijeme moraju biti nauno utemeljeni. 1dbenici treba da budu na nivou razvoja naune misli dosti"nute u vrijeme nje"ove izrade. 1dbenik se razlikuje od nauno" teksta po tome to se u njemu ne kritizira, ne polemie i ne dokazuje, ne"o se iznosi sve to je poznato i dokazano, odnosno, to je u nauci pri$va%eno. ,rirunik je specifina vrsta publikacije koja ima namjenu da da kratke i na naunoj osnovi zasnovane informacije o odreenom problemu. #tudija je rad koji ima za cilj cjelovitu obradu jedno" nauno" problema. ,osebno objavljena studija ili rasprava u biblio"rafskom smislu naziva se mono"rafijom, a studija koja ima polemiki karakter naziva se raspravom. <lanak*prilo" je kra%i lanak u kojem se daju informacije o nekom problemu i one obino dopunjavaju informacije o tom problemu. :eferat je saop%enje na naunom ili strunom skupu koji moe biti i u usmenoj i u pisanoj formi. 1vodni referat na nekom skupu treba da inicira raspravu i predstavlja neku vrstu uvodu u raspravu. :eferati sa nauni$ skupova se obino objavljuju u vidu zbornika radova. Kritiki prikaz je forma rada kojom se iznosi miljenje o tuem objavljenom radu. (cjenjuju se nje"ove dobre i loe strane, ukazuje na eventualne nedostatke i nude pokazatelji za ispravljanje "reaka izneseni$ u radu. ,rikaz moe biti i samo informativno" karaktera i da sadri prikaz sadraja djela sa osnovnim podacima o autoru i izdanju. :ecenzija je struno miljenje o radu autora koji je pripremljen za objavljivanje. (na treba da sadri osvrt na rad, metodoloki pristup i naunu vrijednost izvora te ocjene o radu. Nauni rad koji se objavljuje mora da doprinese razvoju naune misli u odreenoj disciplini. #to"a se oni alju na recenziju, tj. na ocjenu recenzentima. 4unost recenzenta je da objektivno ocijeni vrijednost rada i da da svoje miljenje. :ecenzirani rad moe da bude u potpunosti pri$va%en, vra%en na doradu po prijedlo"u recenzenta ili u potpunosti odbijen.
.6

PROCES PISANJA (bino se smatra da pri izradi neko" nauno" rada nakon izbora teme, uspostavljanja $ipoteze te prikupljanja izvora i literature, pristupa se pisanju rada. 5o je potpuno po"rean pristup pisanju, jer je pisanje kreativan proces, odnosno, proces koji podrazumijeva razmiljanje o pisanju a ne o pisanju kao krajnjem rezultatu u istraivakom procesu. ,isanje je analitiki i kreativni posao koji prati itav tok nauno*istraivako" rada. @e% kod konsultovanja izvora i literature mi pravimo biljeke koje %e kasnije postati dio teksta, a prije konane izrade teksta pristupamo pisanju radne verzije teksta kod koje ve% nae ideje treba da budu dovoljno razvijene te da se bavimo cjelovito%u teksta, odnosno, da vodimo rauna da li su para"rafi meusobno povezani i da li su upotrijebljene od"ovaraju%e prelazne rijei i reenice. Napisani tekst &radna verzija' potrebno je nanovo itati Ada bismo se suoili sa objektivnom stvarno%u svoji$ rijeiB. Na taj nain poboljavamo kvalitet svo" rada. ,isanje teksta je zanat, jer tekst nastaje kao rezultat du"otrajno" rada u oblikovanju vlastiti$ misli i misli dru"i$ autora. ,isanje je dio samo" razmiljanja/ da bismo odredili pravce u pisanju rada korisno je o tome raz"ovarati sa mentorom, ali i sa kole"ama. 1 procesu pisanja su jasno prepoznatljive 2 sljede%e faze0 1' ,riprema pisanja itanje i prikupljanje materijala, pravljenje biljeki i plana na izradu teme, odnosno, slobodno pisanje. ' #amo pisanje rukopisa fokusiranje na "lavnu ideju, sreivanje prikupljeno" materijala, odnosno, sreivanje slobodno napisano" teksta u pasuse, odla"anje teksta na stranu. .' :evizija rukopisa ponovno itanje teksta kada se fokusiramo na sadraj, strukturu i ko$erentnost &lo"ika povezanost' teksta/ kritiko iitavanje teksta. 2' 3spravke koje podrazumijevaju detaljno iitavanje dijela ili cijelo" teksta, ispravke formulacija u tekstu te pravopisni$ i dru"i$ "reaka. 1) Pr !r"#" $% ! &%'(" ,ripreme za pisanje su jednako vana faza kao i samo pisanje. (ne obu$vataju prvenstveno sainjavanje plana pisanja koji treba da nam pomo"ne da znamo ta i kako napisati. 1 pripremi pisanja najprije spada prikupljanje "rae, odnosno, iitavanje izvora i literature koje podrazumijeva pravljenje biljeki. =iljeke mo"u biti dvojake0 biljeenje tui$, ali i svoji$ misli. #lobodno pisanje spada u pripremu pisanja. (no je znaajno zbo" to"a jer nas oslobaa poetno" optere%enja da nae reenice u startu moraju biti povezane i jasne. (no nije nita dru"o ne"o prikupljanje ideja, misli i injenica, koje je kasnije potrebno or"anizovati u jedinstven tekst. 4vije su izuzetno vane stvari koje %e dovesti do prave kompozicije teksta kada poinjemo sa pisanjem rukopisa. ,rva je fokusiranje na "lavnu ideju, odnosno, pronalaenje ideje vodilje, misli koja %e povezati tekst. 4ru"a je odabiranje i sreivanje materijala nakon e"a se nalaze najbolji naini kako pristupiti pisanju teksta.

./