/../ //c///o'.o/.'.

,








Na logorovanju













Naslov izvornika THE FAMOUS FIVE
Five go off to Camp

/../ //c///o'.o/.'.,
Vrijeme praznika
Dva zaista lijepa atora, etiri podlone ponjave,
etiri vree za spavanje dobro, a to je s Timyem? Zar
nee i on dobiti vreu za spavanje? Dick e uz smijeh.
Ostalo se troje djece nasmijalo, a pas Timmy snano
udario repom o tlo.
Pogledajte ga ree George. I on se smije!
Gubica mu je irom razvuena.
Svi su pogledali Timmya. Zaista je izgledalo kao da
mu je irok osmijeh razvukao dlakava usta s kraja nakraj.
Zlatan je ree Anne milujui ga. Ti si najbolji
pas na svijetu, zar ne, Timmy?
Vau! Timmy e potvrujui. Utisnuo je Anne vla-
an poljubac na nos.
etvoro djece, Julijan, visok i snaan za svoje godine,
Dick, George i Anne bijahu zaokupljeni planiranjem ljeto-
vanja pod atorima. George je bila djevojica a ne djeak,
ali nikad se nije odazivaia na svoje pravo ime Georgina.
S pjegavim licem i kratkom kovravom kosom doista je
prije nalikovala djeaku nego djevojici.
Doista je arobno to su nam dopustiii da sami
ljetujemo pod atorima ree Dick. Nisam mislio da bi
nam roditelji to mogli dopustiti nakon strane pustolovine
koju smo doivjeli prole godine kad smo ljetovali u
autoprikolici.
Pa, neemo biti ba posve sami pridometne
Anne.
Ne zaboravi da e tamo biti i gospodin Luffy koji e
nas drati na oku. On e logovorovati sasvim u blizini.
Pih! Stari Luffy! Dick e uza smijeh. On nee
ni znati jesmo li tamo ili nismo. Tako dugo dok moe
prouavati svoje dragocjene movarne kukce, nee brinuti
o nama.
Da, ali da on nije poao s nama na logorovanje,
roditelji nam ne bi dopustili da idemo sami ree Anne.
/../ //c///o'.o/.'.,
ula sam kad je tata to rekao.
Gospodin Luffy je bio nastavnik u koli koju su
pohaali djeaci, postariji, zaneseni ovjek sa strau za
prouavanje ivota kukaca. Anne bi ga izbjegavala kad bi
prenosio kutije s primjercima kukaca, jer bi mu kojiput
pobjegli i stali puzati. Djeaci su ga voljeli i smatrali ga
zabavnim, a pomisao da e ih on uvati priinjala im se
veoma smijenom.
Vjerojatnije emo mi morati njega uvati ree
Julijan. On je osoba kojoj e se ator sruiti na glavu,
ili e mu istei zaliha vode, ili e pak sjesti na torbu gdje
su jaja. ini se da stari Luffy ivi u svijetu kukaca, a ne u
naem svijetu!
Dobro, neka ivi u svijetu svojih kukaca sve dok se
ne mijea u na ree George koja je mrzila da se odrasli
mijeaju u njezina posla. Izgleda da e to biti divni
praznici ivot pod atorom na visokim pustopoljinama, a
da uz to moemo raditi to nas je volja, kad nas je volja i
kako nas je volja.
Vau! sloi se Timmy ponovno udarivi repom.
To znai da e i on ivjeti po svojoj volji ree Anne.
Lovit e na stotine zeeva, zar ne, Timmy, i
mahnito lajati na svakoga tko nam se priblii na tri
kiiometra!
Sada uti malo, Anne! Dick e iznova uzimajui
popis potrebnih stvari. Zaista moramo pregledati popis i
vidjeti jesmo li ba sve predvidjeli. Gdje sam ono stao
da, etiri vree za spavanje.
Da, i htio si znati treba li jedna i za Timmya hi-
houi e Anne.
Naravno da ne treba uplete se George. Spavat
e tamo gdje uvijek spava zar ne, Timmy? Na mojim no-
gama.
Ne bismo li mu mogli nabaviti barem malu vreu za
spavanje? predloi Anne.
Izgledalo bi draesno ree George. Nastavi, Dick.
Svezat u maramicu Anne oko usta bude li te i dalje
/../ //c///o'.o/.'.,
prekidala.
Dick je nastavio pregledavati listu. Bila je veoma
zanimljiva. Stavke poput tava, platnena bisaga,
emajliranih tanjura i sudova za pie bile su na popisu i o
svakoj je, ini se, valjalo podrobno raspraviti.
Znate, gotovo je jednako zabavno planirati praznike
kao i ljetovati ree Dick. Pa, mislim da nita nismo
zaboraviii, zar ne?
Nismo. Moda smo i previe razmiljali! primijeti
Julian. Stari Luffy rekao je da e sve nae stvari
smjestiti u prikolicu na svojim koiima, pa mi o tome ne
trebamo brinuti. Ne bih se ba veselio da ih moram nositi!
O, samo da dode sljedei tjedan! uzdahne Anne.
Zato vrijeme prolazi tako sporo kad oekujemo da se
dogodi neto lijepo, a tako kratko kad se neto lijepo
upravo dogaa?
Da, izgleda da je sve naopako, zar ne? Dick e uz
hihot. Ima li tko kartu? Rado bih jo malko osmotrio
mjesto gdje idemo.
Julian izvue kartu iz depa. Razvio ju je, i etvoro se
djece nagnulo nad nju. Karta je pokazivala prostran i
samotan potez vritina gdje je bilo vrlo malo kua.
Tek nekoliko farmi, i to je sve ree Julian
pokazujui jednu ili dvije. Ne mogu bogznato uzgojiti
na toj siromanoj zemlji. Gledajte, tu je negdje mjesto gdje
idemo upravo ovdje a na suprotnom se breuljku
nalazi mala farma gdje emo, kad nam bude trebalo,
nabavljati mlijeko, jaja i maslac. Luffy je ve tamo bio.
Kae da je farma prilino malena, ali kamperima veoma
korisna.
Ove su pustopoljine jako visoke, zar ne? priklopi
George. Kladim se da se zimi ljudi smrzavaju od hlad-
noe.
Da potvrdi Julian. A mora da je ljeti takoer
veoma vjetrovito i svjee, jer nam je Luffy rekao da pone-
semo veste i slino. Kae da su ti krajevi zimi mjesecima
pod snijegom. Ako se izgubi ovca, valja je iskopavati iz sni-
/../ //c///o'.o/.'.,
jega.
Dick je prstom pratio mali zavojiti put koji je
presjecao podruje vritina. Ii emo ovim putem,
gledajte, tu, gdje je oznaen kolski put. Vjerojatno vodi do
farme. Morat emo nositi nae stvari od mjesta gdje Luffy
bude parkirao svoj automobil do mjesta gje emo
logorovati.
Nadam se, ne previe blizu Luffyu dometne
George.
O, ne. Pristao je da nas dri na oku, ali posve e
nas smetnuti s uma kad se jednom smjesti u svom atoru
ree Julian. Doista hoe. Znam dva tipa koja su
jednom pola s njegovim kolima na dan tranja, a on se


/../ //c///o'.o/.'.,
uveer vratio bez njih. Zaboravio je da je poao s njima i
ostavio ih da lutaju kilometre i kilometre.
Dobri stari Luffy ree Dick. Takvog trebamo!
Nee dolaziti i ispitivati jesmo li opraii zube ili jesmo ii
obukli tople veste!
Ostali su se nasmijali, a Timmy je ponovno razvukao
svoja psea usta i cerio se. Jezik mu je veseio visio. Dobro
je bilo to su njegova etiri prijatelja ponovno s njim, kao i
to da slua kako kuju planove za ljetovanje. Timmy je za
vrijeme polugodita ivio u koli sa George i Anne i djeaci
su mu veoma nedostajali. Ali bio je on Georgein pas i ne bi
ni sanjao da je ostavi. Dobro je bilo da su u Georgeinoj
koli djevojicama doputali da dovedu i svoje ljubimce,
jer, u protivnom, George zacijelo ne bi pohadala kolu!
Julian je iznova savio kartu: Nadam se da e sve
stvari koje smo naruili stii navrijeme kazao je.
Predstoji nam jo est dana ekanja. Bit e bolje da
neprestano podsjeam Luffya da putujemo s njim, jer bi
bio u stanju krenuti i bez nas!
Bilo je teko tako dugo ekati, sada kad je sve bilo
isplanirano. Djeca su nestrpljivo otvarala pakete koji su
potjecali iz razliitih spremnica. Vree za spavanje su bile
lijepe.
Odlino! uskiiknula je Anne.
arobno! sloila se George uvlaei se u svoju
vreu. Gledajte! Mogu je uzicom svezati ispod vrata a
ima i kapuljau. Boe, kako je topla! Ne bih se plaila ni
najhladnije noi ako bih u njoj spavala. Glasam da noas
spavamo u vreama.
to? U spavaonicama? upita Anne.
Da. Zato ne? Tek tako, da se naviknemo
predloi George kojoj se inilo da je vrea za spavanje
stotinu puta bolja od obinoga kreveta.
I tako su te noi svo etvoro spavali na podu
spavaonice u vreama za spavanje i proglasili ih veoma
udobnima i toplima poput zagrijanog prepeenca.
Jedino je problem u tome to se Timmy neprestano
/../ //c///o'.o/.'.,
nastoji uvui u moju vreu potui se George a, asna
rije, tu nema dovoljno mjesta. Osim toga, skuhao bi se.
Pa, izgleda da je pola noi proveo na mom trbuhu
gunao je Julian. Lijepo u zatvoriti vrata svoje
spavaonice ako Timmy namjerava provesti no bacakajui
se redom po svaijoj vrei.
Ne smeta me toliko bacakanje koliko njegova
stravina navika da se neprestano vrti ukrug dok se ne
namjesti prigovarao je Dick. To je meni radio noas.
Glup obiaj.
On tu ne moe nita spremno je objanjavala
George. Taj su obiaj imali divlji psi prije stoljea i
stoljea spavali su meu trstikom i rogozom i naviknuli
su se da se dugo vrte meu njima kako bi ih polegnuli i
napravili si ugodnije mjesto za spavanje. I nai se psi i
danas okreu prije no to usnu iako vie ne spavaju na
trstici i rogozu.
Pa dobro! Bilo bi mi drago kad bi Timmy zaboravio
da su njegovi psei preci spavali na rogozu i da naprosto
ima na umu kako je on lijep pitomi pas koji ima svoju
koaru za spavanje ree Dick. Samo da vidi kako mi
danas izgleda trbuh! Pokriven je tragovima njegovih
stopala.
Laljive! dobaci mu Anne. Pretjeruje, Dick.
O, kako elim da doe srijeda! Umorna sam od ekanja.
Stii e umiri je Julian. A tako je i bilo, dakako.
Svanulo je vedro i sunano jutro, s jasnoplavim nebom
osutim pokojim bijelim oblakom.
Oblaci koji navjeuju lijepo vrijeme Julian e
zadovoljno. Ponadajmo se samo da je stari Luffy
zapamtio da danas putujemo. Dogovoreno je da dode u
deset sati. Priredili smo sendvie za cijelo drutvo. Majka
je mislila da e tako biti bolje ako Luffy svoje zaboravi, Ako
i nije zaboravio, nema veze, jer emo ih sigurno mi moi
pojesti. A tu je i Timmy koji je uvijek spreman da dovri
obrok!
Timmy je bio jednako uzbuen kao i djeca. Uvijek je
/../ //c///o'.o/.'.,
znao kada se neto lijepo trebalo dogoditi. Mahao je repom
cijelo vrijeme, isplaena jezika i sopui, kao da je na trka-
ma. Neprestano je gazio po svaijim nogama, ali nitko na
to nije obraao panju.
Gospodin Luffy je zakasnio pola sata, i stigao upravo
u trenutku kad su se svi ostali pribojavali da ih je
zaboravio. Bio je za volanom svoga velikoga starinskog
automobila, i sjao od zadovoljstva. Sva su ga djeca dobro
poznavala, jer je stanovao u blizini i esto dolazio igrati
brid s ocem i majkom.
Zdravo! Zdravo! uzvikivao je. Kao to vidim,
spremni ste! Tim bolje! Natrpajte stvari u prikolicu, hoete
li? Moja prtijaga je ve unutra, ali jo ima mjesta. Usput,
ponio sam sendvia za sve. Moja je supruga kazala da je
boje da ih ponesem mnogo.
Imat emo pravu proslavu ree Dick pomaui
Julianu da ponese sloene atore i vree za spavanje dok
su ih djevojice pratile nosei manje zaveljaje. Uskoro je
sve bilo smjeteno u prikolicu i Julian je prtljag uvrstio
konopcima.
Djeca su se pozdravila s odraslima koji su ih ispraali
i uzbueno se ukrcala u automobil. Gospodin Luffy je
upalio motor i, uza strahovitu buku, stavio mjenja u prvu
brzinu.
Dovienja! vikali su odrasli, a Julianova je majka
dodala posljednje rijei; I nemojte ovaj put upasti u
neku stranu pustolovinu!
Naravno da nee! doviknuo je gospodin Luffy ve-
selo. Ja u bdjeti da se to ne dogodi, Nikakvih
pustolovina ne moe biti na divljim i pustim vritinama.
Dovienja!
Krenuli su, ivahno maui i izvikujui pozdrave du
cijele ulice. Dovienja! Dovienjanjanja! Hura, konano
smo krenuli!
Automobil je pojurio uiicom, dok se prikolica suludo
zanosila iza njih. Praznici su poeli!
/../ //c///o'.o/.'.,
Na vritinama
Gospodin Luffy nije bio dobar voza. Vozio je prebrzo,
posebice na zavojima, i Julian je vie puta uspanieno po-
gledavao prikolicu, plaei se da e na nekoj otrijoj okuci
stvari iznenadno iskliznuti. Vidio je kako zamotak s
vreama za spavanje poskakuje visoko u zrak, ali je
sreom ostao u prikolici. Dotaknuo je rame gospodina
Luffya.
Gospodine! Biste li, molim vas, mogli voziti malo
sporije! Dok stignemo, prikolica e biti prazna, nastavi li
se prtljaga i dalje tako klatiti u njoj.
Potenja mi! Zaboravio sam da imamo prikolicu
ree gospodin Luffy odmah smanjivi brzinu. Podsjeti
me svaki put kad preem osamdeset kilometara na sat,
hoe li? Kad sam proli put putovao s prikolicom, stigao
sam sa samo pola stvari. Ne bih elio da mi se to ponovno
dogodi.
Julian se iskreno nadao na nee. Otro je motrio brzi-
nomjer i im bi se pribliio brojci devedeset, dotaknuo bi
ruku gospodina Luffya.
Gospodin Luffy je izgledao veoma sretno. Nije volio
vrijeme kolske nastave, ali je volio praznike. Nastava ga
je ometala u prouavanju njegovih oboavanih kukaca.
Sada je putovao sa etvoro djece koju je volio, i ljetovat e
na vritinama za koje je znao da su bogate pelama,
leptirima i svakojakim kukcima koji su ga zanimali.
Namjeravao je mnogoemu poduiti i djecu. Bili bi se oni
uasnuli da su za to znali, ali, sreom, nisu.
Bio je on ovjek neobina izgleda. Imao je veoma neu-
redne, guste obrve ponad blagih i umiljatih oiju koje su
Dicka neodoijivo podsjeale na majmunske. Nos mu je bio
prilino dugaak i nadavao se opasnijim no to je bio, jer
je, neoekivano, iz nosnica rasla prava uma dlaka. Imao
je neuredne brkove i okruglu bradu s iznenaujuom
rupicom u sredini.
/../ //c///o'.o/.'.,
Njegove su ui uvijek oaravale Anne. Bijahu velike i
smjetene prilino prema naprijed, a gospodin Luffy je po
elji mogao micati desnim uhom. Na svoju veliku alost, to
mu nikako nije uspijevalo i sa lijevim. Kosa mu je biia
gusta i upava, a odjea uvijek djelovala oputeno, udobno
i malko preveliko za njega.
Djeca su ga voljela i protiv svoje volje. Bio je on tako
neobian, srdaan, neuredan i zaboravan pa ipak,
ponekad iznenadno razjaren. Julian je esto djeci
pripovijedao pripovijest o nasilnome Tomu Killinu.
Gospodin Luffy je jednom naiao na Toma koji je
kinjio nekoga malog djeaka u garderobi vukui ga uokoio
za remen. Uz krik ljutita bika, gospodin Luffy se obruio
na nasilnika, zgrabio ga za remen, podigao u zrak i
nataknuo na kuku u garderobi.
Ovdje e ostati dok ne naie netko tko e te
otkaiti! grmio je gospodin Luffy. Kao to vidi, i ja
znam uhvatiti za remen!
Potom je kooperno napustio garderobu, s malim
ustraenim djeakom uza se, ostavljajui nasilnika da visi
visoko na kuki, posve nemoan da se oslobodi. I tamo je
ostao, jer ga nijedan od djeaka koji bi provirili, napustivi
igranje nogometa, nije htio osloboditi.
I da kuka nije popustila pod njegovom teinom, i
danas bi tamo visio rekao je Julian uz hihot.
Dobri stari Luffy! Nikad ne biste pomislili da bi se
mogao tako raestiti, zar ne?
Anne se pripovijest svidjela. Nakon toga, gospodin
Luffy je u njezinim oima postao pravi junak. Bilo joj je
drago da sjedi pokraj njega u automobilu i avrlja o svemu
u svaemu. Ostalo troje djece bilo je stijenjeno straga, s
Timmyem na stopalima. George mu je strogo zabranila da
joj se popne na krilo, jer je bilo veoma vrue. Stoga se
zadovoljio time da apama pokuava dohvatiti rub prozora
i nalijepiti nos na staklo.
Oko pola jedan zaustavili su se da ruaju. Gospodin
Luffy je doista ponio sendvia za sve. A bili su izuzetno
/../ //c///o'.o/.'.,
ukusni. Pripremila ih je gospoa Luffy veer uoi
putovanja.
Krastavci u octu! unka i salata! Jaja! Sardine! O,
gospodine Luffy, vai su sendvii mnogo bolji on naih
ree Anne lativi se dvaju sendvia odjedanput, jednog s
krastavcem i drugog sa salatom i unkom.
Svi su bili veoma gladni. Svatko bi dao po komadi
Timmyu, obino posljednji, te je on paljivo motrio svaki
sendvi ekajui kad e na njega doi red. Gospodin Luffy
izgleda nije shvatio da je posljednji komad sendvia
Timmyev, pa ga je Timmy naprosto uzeo iz njegove ruke
nato se ovaj veoma iznenadio.
Mudar pas ree i potapa ga. Zna to hoe i to
uzme. Vrlo mudar.
To se, dakako, svidjelo George. Mislila je da je Timmy
najmudriji pas na svijetu, i ponekad se doista takvim
inio.
Razumio je svaku rije koju bi mu ona izrekla, svaki
tapaj, udarac, svaki pokret. On bi mnogo bolje drao na
oku djecu i uvao ih ono to bi to bio kadar zaboravni
gospodin Luffy.
Pili su napitak od umbira i pojeli po nekoliko zrelih
ljiva. Timmy nije volio ljive, ali je polizao malo prolivenog
soka od umbira. Potom je progutao jo nekoliko
preostalih mrvica i poao se napiti na oblinjem potoku.
Drutvo se ponovno smjestilo u automobil. Anne je
zaspala. Dick je strahovito zijevnuo i takoer zaspao.
George nije bila pospana, a nije bio ni Timmy, ali Julijan
jest. No, nije se usudio svrnuti pogleda s brzinomjera, jer
je, nakon dobra objeda, gospodin Luffy bio veoma sklon
tome da iznova vozi prebrzo.
Neemo se zaustavljati zbog uine sve dok ne
stignemo na odredite iznenadno e gospodin Luffy, a
Dick se probudi na zvuk njegova gromovita glasa. Stii
emo oko pola est. Gledajte, ve se u daljini naziru
vritine sasvim obrasle u vrijes!
Svi su gledali ispred sebe, izuzev Anne koja je vrsto
/../ //c///o'.o/.'.,
spavala. Sterui se slijeva, kilometrima i kilometrima
pruale su se pustopoljine pokrivene vrijesom doista
lijepi pogled. Krajolik se inio divljim, samotnim i
prekrasnim, blistajui od vrijesa koji se u daljini
smraivao u grimiznoplavo.
Krenut emo ovim putem ulijevo i stii do vritina
ree gospodin Luffy naglo skreui ulijevo uslijed ega
je prtljaga u prikolici poskoila visoko u zrak. Ovim
emo putem.
Automobil se uspinjao putem koji je vodio preko
visokih pustopoljina. Proli su pokraj jedne lli dviju malih
kua, a u daljini, na istinama, djeca su ugledala male
farme. Vritine su bile istokane ovcama, od kojih su neke
zastale i zurile u kola to su prolazila mimo njih.
Mislim da jo moramo prijei tridesetak kilometara
ree gospodin Luffy iznenadno se stutivi na konice
da bi izbjegao dvije velike ovce koje su se nale nasred
puta. Volio bih kad ova stvorenja ne bi birala upravo
sredinu puta da popriaju. Hej, sklonite se! Pustite nas da
proemo!
Timmy je zacvilio i pokuao izii iz automobiia. Ovce
su iznenada odluile da se sklone i automobil je nastavio
put. Dotad se Anne posve probudila, jer ju je iznenadno
koenje gotovo izbacilo sa sjedita.
Kakva sramota da smo te probudili! ree
gospodin Luffy gledajui je umiljato i gotovo uletjevi u
jarak pokraj puta. Gotovo smo stigli, Anne.
Neprestano su se penjali i vjetar je postao malo
hladniji. Svuda oko djece na kilometre su se sterale
beskrajne pustopoljine. Mali bi se potoci gotovo sjurivali
do puta i potom skretali mimo njega.
Moemo piti vodu iz ovih potoka kazao je
gospodin Luffy. Kristalno je bistra i hladna kao led!
Jedan se nalazi sasvim blizu mjesta gdje emo logorovati.
Bile su to dobre vijesti. Julian je mislio na goleme
platnene bisage koje su ponijeli. Nije mu bilo naroito do
toga da ih prenosi kilometrima. Ako pokraj njihova
/../ //c///o'.o/.'.,
logorita postoji potok, bit e lako napuniti bisage vodom
za pranje.
Put se ravao u dva dijela. Na desnu se stranu
odvajao dobar put i nastavljao unedogled. Slijeva se pak
suavao u obian kolski put. Ovime emo se uputiti
ree gospodin Luffy, a automobil je poskakivao i
podrhtavao grabei njime. Gospodin Luffy je bio prisiljen
usporiti i djeca su imala dovoljno vremena da vide svaku i
najmanju stvaricu pokraj koje su prolazili.
Ovdje u ostaviti automobil ree gospodin Luffy
dovezavi automobil u zaklon iza velike stijene koja se
ovdje, gola i siva, dizala usred pustopoljina. Tu e biti
zatien od najvee kie i vjetra. Mislim da emo logorovati
tamo prijeko.
Nalazio se tamo mali breuljak zaklonjen s nekoliko
golemih grmova borovnica. Posvuda je rastao gusti vrijes.
Julian potvrdno kimne. Bilo je to dobro mjesto za
logorovanje. Golemi grmovi borovnica titit e ih od vjetra.
U redu, gospodine kazao je. Hoemo li najprije
uinati ili emo odmah raspremati stvari?
Najprije uina! ree gospoin Luffy. Ponio sam
vrlo dobro malo kuhalo za pripremanje aja i kuhanje. To
je bolje od vatre na drva. Od nje ajnici i zdjele tako po-
crne!
I mi imamo kuhalo ree Anne. Iskoila je iz auto-
mobila i pogledala uokolo. Lijepo je ovdje sve je u vri-
jesu, vjetru i suncu! Hoemo li na onoj farmi nabavljati
jaja i slino?
Pokazala je rukom na malenu farmu na breuljku sa
suprotne strane. Stajala je na maloj istini. Na polju iza
nje hile su tri ili etiri krave i jedan konj. Sa strane je bio
mali vonjak, a ispred kue povrtnjak. Izgledalo je
neobino usred pustopoljina vijeti tako dotjerano malo
imanje.
To je Ollyeva farma ree gospodin Luffy.
Promijenila je vlasnika, kazao bih, otkad sam prije tri
godine bio ovdje. Nadam se da su novi vlasnici ugodni
/../ //c///o'.o/.'.,


ljudi. Dobro, jesmo li ostavili neto hrane za uinu?
Ostalo je, jer je Anne mudro ostavila na stranu
poprilino sendvia i malo kolaa. Sjeli su na vrijes, dok
su pele zujile oko njih, i petnaestak se minuta orno
prihvatili jela. Timmy je stpljivo ekao svoje komadie
motrei pele koje su zujile oko njega. Bilo ih je na tisue.
A sada mislim da bismo morali postaviti atore
predloi Julian. Doi, Dick, idemo isprazniti prikolicu.
Gospodine Luffy, na ator neemo postaviti do vaega, jer
ne vjerujem da biste eljeli da vam je etvoro bune djece
suvie blizu. Gdje biste ga vi eljeli postaviti?
Gospodin Luffy je upravo zaustio da kae kako bi
elio da su djeca i Timmy sasvim blizu, kad mu je
iznenadno palo na pamet da djeca moda to ne ele. Mogla
bi vikati, ili se igrati smijenih igara, a ako bi on bio odvie
blizu, to bi ih omelo da se zabavijaju kako bi oni eljeli.
Stoga odlui da se smjesti podalje. Postavit u
ator tamo dolje, pokraj onoga starog grma borovnica
/../ //c///o'.o/.'.,
kazao je.
A ako vi elite ovdje postaviti svoj, tu je grmlje
borovnica naraslo u polukrug te zadrava vjetar i bit e
vam dobra zatita. A na taj nain neemo jedni drugima
biti na smetnji.
U redu, gospodine ree Julian te on i Dick uzee
postavljati ator. Bilo je zabavno. Timmy se, kao i obino,
pleo svakome izmeu nogu i otrao s jednim vanim
konopcem, ali nitko nije mario za to.
Kad je magla stala nalijegati nad pustopoljinom, sva
su tri atora bila postavljena, podlone ponjave razapete,
vree za spavanje razmotane na njima, po dvije u atoru
djece i jedna u onome gospodina Luffya,
Povui u se ree gospodin Luffy. Oi mi se
sklapaju. Laku no svima! Lijepo spavajte!
I nestao je u magli. Anne je jako zijevnula, a to je i
ostale podsjetilo da su umorni. Doite, poimo i mi u
postelju. predloi Julian. Svatko e dobiti komadi
okolade i nekoliko keksa. Moemo ih grickati u vreama.
Laku no, djevojice! Nee li biti arobno probuditi se
sutra ujutro?
On i Dick nestali su u svom atom. Djevojice su se
uspuzale u svoj, zajedno s Timmyem. Razodjenule su se i
uvukle u mekane vree za spavanje.
Ovo je izvrsno! usklikne George gurajui Timmya
na jednu stranu. Nikad mi u ivotu nije bilo tako
udobno. Ne radi to, Timmy. Ne zna li razliku izmeu moje
noge i mog trbuha? Tako je bolje.
Laku no Anne e sneno. Pogledaj, George,
kroz otvor atora vide se zvijezde kako sjaje. Ne izgledaju li
goleme?
Ali George nije marila da li su bile goleme ili ne. Ve
je duboko spavala, izmorena od dnevne trke. Timmy je na-
ulio jedno uho, kad je uo Annein glas, i malko
zabrundao. Bio je to njegov nain da poeli laku no.
Potom je poloio glavu na ape i zaspao.
Naa prva no na logorovanju mislila je Anne
/../ //c///o'.o/.'.,
sretna. Neu zaspati. Leat u budna, gledati u zvijezde
i udisati miris vrijesa.
Ali, to se nije zbilo. Za pola sekunde utonula je u
dubok san!















/../ //c///o'.o/.'.,
Annein vulkan
Julian se ujutro prvi probudio. uo je neobian i
osamljeni krik kako im primie iznad glava: Krlii! Krlii!
Sjeo je i pitao se gdje je i tko to dozivao. Naravno! Bio
je u svom atoru s Dickom logorovali su na pustopolji-
nama. A divlji krik ponad njih dolazio je od velikog kurka,
ptice vritina.
Zijevnuo je i ponovno legao. Sunce je prualo svoje
vrele prste kroz otvor atora i Julian se utio udobno u
vrei za spavanje. Osjeao se toplo, lijeno i zadovoljno. No
osjeao je i glad, a to je bila nevolja. Pogledao je na sat.
Pola sedam. Bilo mu je doista odvie toplo i udobno
da bi ve ustao. Ispruio je ruku da vidi je li od sino
ostalo neto okolade i naao je komadi. Stavio ga je u
usta i zadovoljno leao oslukujui velike kurke i
promatrajui sunce kako se postupno die.
Iznova je zaspao, a probudio ga je Timmy koji mu je
orno lizao lice. Sjeo je u hipu. Djevojice su provirivale u
ator i smijale se. Ve su bile posve odjevene.
Probudite se, lijenine! ree Anne. Poslale smo
vam Timmya u ator da vas probudi. Ve je pola osam. Mi
smo ve davno ustale.
Jutro je naprosto nebesko ree George. Bit e
vrlo topao dan. Hajde, ustanite! Idemo potraiti potok da
se umijemo. Bilo bi glupo vui teke bisage s vodom za
pranje ako je potok u blizini.
Probudio se i Dick. On i Julian odluili su da se pou
okupati u potoku. Izronili su u sunano jutro i osjeali se
veoma sretni i gladni, Djevojice su se upravo vraale s
potoka.
Tamo je prijeko Anne e pokazujui. Timmy,
poi s njima i pokai im. Lijep mali smei potok, strahovito
hladan, a na obalama raste paprat. Tamo smo ostavile vje-
dro. Donesite ga punog, hoete li?

/../ //c///o'.o/.'.,



Zato bismo ga punili ako smo se ve oprali?
upita Dick.
Treba nam vode za pranje posua ree Anne.
Najednom sam se sjetila da nam je za to potrebna voda.
to misslite, da li da probudimo gospodina Luffya? Dosad
se nije javio.
Ne, ostavi ga da spava ree Julian. Moda je
iscrpljen od toga to je morao voziti tako sporo! Pripremit
emo mu doruak. to emo imati za jelo?
Izvadila sam nekoliko kriki slanine i rajice ree
Anne koja je bila dobra mala domaica i voljela je kuhati.
Kako se pali kuhalo, Juliane?
George zna ree Julian. Samo, jesmo li
ponijeli tavu za prenje?
Da. Sama sam je umotala odgovori Anne. Idite
i okupajte se, ako ste ve naumili. Doruak e biti
spreman prije no to se vratite!
Timmy je ozbiljno otkasao s djeacima i pokazao im
potok. Julian i Dick su odmah legli u bistro smee korito i
divlje kriknuli. I Timmy je skoio u vodu, i odatle su stali
odjekivati uzvici i krikovi.
/../ //c///o'.o/.'.,
Pa, vjerujem da smo dosad probudili starog Luffya!
Dick e trljajui se grubim runikom. Kako je bilo
lijepo i hladno! Nevolja je u tome to sam sada dvostruko
gladniji!
- Ne mirie li dobro prena slanina? upita Julian
njukajui zrak. Vratili su se do djevojica. Jo nije bilo
znaka od gospodina Luffya. Mora da je zaista spavao
dubokim snom!
Djeca su sjela na vrijes i poela dorukovati. Anne je
na slanini isprila velike krike kruha i djeaci su kazali
da je najbolja kuharica na svijetu. Bila je veoma
zadovoljna pohvalom.
Ja u brinuti o hrani kazala je. Ali George mi
mora pomoi u pripremanju obroka i pranju posua. Zna
li to, George?
George ba i nije znala. Mrzila je raditi sve to je bio
posao za djevojice, poput spremanja kreveta i pranja po-
suda. Gledala je smrknuto.
Pogledajte staru George! Zato da se muimo
perui posue kad je Timmy spreman da uredno polie
svaki tanjur? rekao je Dick.
Svi su se nasmijali, ak i George. U redu ree.
Pomoi u, naravno. Ali dajte da upotrijebimo to
manje tanjura kako ne bi bilo previe posua. Ima li jo
preprenoga kruha, Anne?
Nema. Ali u onoj kutiji ima keksa ree Anne.
Dobro, momci, a tko e svakoga dana otii do farme po
mlijeko i ostalo? Nadam se da e nam dati i kruha i voa.
O, ii e jedan od nas dvojice prihvati Dick.
Anne, ne bi li neto ispekla i za gospodina Luffya? Poi u
i probuditi ga. Ako sada ne ustane, proi e pola dana.
Otii u i ukati poput uholae izvan njegova
atora Julian e ustajui. Moda ga nisu probudili svi
nai krici i vriskovi, ali e ga zacjelo probuditi prijateljski
zov uholae!
Otiao je do atora, proistio grlo i utivo pozvao:
Jeste li se ve probudili, profesore?
/../ //c///o'.o/.'.,
Nije bilo odgovora. Julian je ponovno pozvao. A tada,
iznenaen, prie otvoru atora. Krilo je bilo sputeno. Po-
maknuo ga je ustranu i pogledao unutra.
ator je bio prazan! Nikoga nije bilo.
to se deava, Ju? zovne Dick.
Nije unutra ree Julian. Gdje bi mogao biti?
Nastupila je tiina. U hipu uspaniena, Anne pomisli
da opet poinje jedna od njihovih uzbudljivih pustolovina.
Potom Dick zovne jo jednom: Je li tamo kutija za
kukce? Zna, limena kutija s konatim remenom koju nosi
kad ide tragati za kukcima? A to je s njegovom odjeom?
Julian je ispitao unutranjost atora: U redu je!
viknuo je na olakanje svih. Odjea nije ovdje, kao ni
kutija za kukce. Mora da je izaao mnogo prije no to smo
se mi probudili. Kladim se da je zaboravio na nas, na
doruak i na sve ostalo!
To sasvim nalikuje na njega ree Dick. Pa, mi
nismo njegovi uvari. Neka radi kako mu je po volji! Ako
ne eli doruak, ne mora. Vratit e se kad zavri sa svojim
lovom i s ostalime!
Anne! Moe li nastaviti s poslom dok Dick i ja poe-
mo do farme i vidimo kakve ima hrane? pitao je Julian.
Vrijeme prolazi, i ako danas elimo poi u etnju ili
slino, ne smijemo krenuti prekasno.
Tono ree Anne. Poi i ti, George. Ja u sve
sama srediti, s obzirom na to da su mi djeaci donijeli
puno vjedro vode. Povedite i Timmya. eljan je etnje.
George je bila prezadovoljna da se izvukla od pranja
posua. Anne je nastavila sa svojim poslovima, pjevuei
tiho neku pjesmicu sebi u bradu. Uskoro je zavrila i
potom stala pogledavati da li se ostali vraaju. Nije im bilo
ni traga, kao ni gospodinu Luffyu.
Poi u sama u etnju, mislila je Anne, poi u uz-
vodno, uz potoi, i vidjeti gdje izvire. Bit e zabavno. Ne
mogu se izgubiti ako idem uz vodu.
Ietala je po suncu i stigla do maloga smeeg potoka
koji je uborio niz breuljak. Preskoila je vrijes koji je
/../ //c///o'.o/.'.,
rastao uz njega i uputila se uzvodno. Svidjela joj se zelena
paprat i barunasti jastuci mahovine koji su ga rubili.
Kuala je vodu bila je hladna, slatka i ista.
utei se veoma sretnom ovako sama, Anne je hodala
sve dalje i dalje. Najposlije je stigla do velikog humka na
vrhu breuljka. Tu je izvirao potoi, tono na polovici
humka. Grgorei se pomaljao iz vrijesom obrasle kosine,
obrubljen mahovinom, i probijajui se svojim uboravim
putem daleko dolje, niz breuljak.
Dakle, tu poinje, zar ne?, kazivala je Anne. Legla
je na vrijes, jer se bila zagrijala uspinjanjem. Bilo joj je
lijepo, sa suncem koje joj je sjalo u lice i uz ubor vode u
blizint.
Leala je sluajui zujanje pela i vode. A tada je ula
jo jedan zvuk. Isprva na nj nije obraala panju.
Potom je ustraena sjela: Zvuk dolazi ispod zemlje!
Duboko, duboko ispod zemlje! Tutnji i jei. O, to se
dogaa? Hoe li doi do zemljotresa?
inilo se da tutnjava dolazi sve blie. Anne se ak nije
usudila ustati i potrati. Sjedjela je tamo i drhtala.
Potom se zauo neki nezemaljski zviduk i nedaleko
od nje dogodila se krajnje iznenaujua pojava. Veliki
oblak bijeloga dima dizao se ravno iz zemlje i lebdio u
zraku prije no to ga je rasprio vjetar. Anne je bila
naprosto uasnuta. Bilo je to tako iznenadno, tako
neoekivano na mirnu breuljku. Praskava se buka jo
neko vrijeme nastavila i potom postupno jenjala.
Anne je uspanieno skoila na noge. Sjurila se niz
breuljak glasno viui: Vulkan! Pomo! Pomo! Sjedjela
sam na vulkanu. Provalit e, jer dim ve izlazi. Pomo,
pomo, ovdje je VULKAN.
Skotrljala se niz breuljak, doekala na noge na
mekanu vrijesu i jecajui pojurila to dalje. Najposlije se
zaustavila i ula dozivanje uzbudena glasa:
Tko je to? to se dogaa?
Bio je to glas gospodina Luffya. Anne mu je doviknula
s olakanjem: Gospodine Luffy! Doite i spasite me!
/../ //c///o'.o/.'.,




Ovdje je vulkan!
U njenu je glasu bila takva uasnutost da je gospodin
Luffy smjesta dotrao do nje. Sjeo je pokraj drhtee djevoj-
ice. to se dogodilo? pitao je, to te ustrailo?
Anne mu je ispripovjedila: Tamo gore vidite li?
To je vulkan, gospodine Luffy. Tutnjio je, tutnjio i potom
ispalio oblake dima. O, pourimo prije nego ispusti uareni
/../ //c///o'.o/.'.,
crveni pepeo!
No, no! gospodin e Luffy, i na Anneino
olakanje uze se smijati. Hoe li rei da ne zna to je
to?
Ne, ne znam odgovori Anne.
Pa ree gospodin Luffy ispod velike
pustopoljine nalaze se dva ili tri tunela kroz koje prolaze
vlakovi iz jedne doline u drugu. Nisi to znala? Oni
proizvode tutnjavu koju si ula i iznenadni dim koji si
vidjela. Mjestimice na pustopoljini postoje veliki odusi kroz
koje izlazi dim.
O, mili boe! usklikne Anne prilino
pocrvenjevi.
Nisam ak ni znala da ispod zemlje prolaze vlakovi.
Kako udesno! Doista sam mislila da sjedim na vulkanu,
gospodine Luffy. Neete rei ostalima, zar ne? Uasno bi se
smijali,
Neu ni zucnuti ree gospodin Luffy. A sada
mislim da bismo se trebali vratiti. Jeste li dorukovali?
Rano sam izaao pratei nekoga rijetkog leptira koji je
proletio pokraj mog atora.
Davno smo dorukovali ree Anne. Ali, ako
biste se sada eljeli sa mnom vratiti, isprit u vam malo
slanine, gospodine Luffy, malo rajice i prena kruha.
O! Zvui dobro ree gospodin Luffy. A sada, ni
rijei o vulkanima. To je naa tajna.
Uputili su se prema atorima gdje su se ostali ve
pitali to se, zaboga, dogodilo s Anne. Nisu ni slutili da je
ona sjedjela na vulkanu!






/../ //c///o'.o/.'.,
Sablasni vlakovi
Djeaci i George imali su mnogo toga da ispripovijede
o farmi.
To je lijepo malo mjesto rekao je Julian
sjedajui, dok je Anne poela pripremati doruak za
gospodina Luffya. Lijepa farmerska zgrada, zgodan mali
prostor za muu, dobro odravan tagalj. U dnevnoj je sobi
ak i glasovir.
Boe! Ne misli valjda da su dovoljno zaradili da
kupe neto tako skupo, zar ne? zaudi se Anne dok je
okretala slaninu na tavi.
Farmer ima lijep novi automobil nastavio je
Julian.
Ispod ekia! Mora da je dobrano stajao. Pokazao
nam ga je njihov djeak. A pokazao nam je i nekoliko
izvrsnih novih poljoprivrednih strojeva.
Vrlo zanimljivo rekao je gospodin Luffy. Pitam
se kako dolaze do novca obraujui samo taj mali komad
zemlje. Nekadanji vlasnici su bili veoma radini ljudi, ali
si sigurno nisu mogli dopustiti da kupe novi automobil ili
glasovir.
A morali biste vidjeti njihove teretne kamione!
umijea se Dick. Divota! Mislim da su to nekadanji
vojni kamioni. Djeak je rekao da se njihov otac namjerava
njima sluiti za prijevoz proizvoda s farme na trite.
Kakvih proizvoda? upita gospoin Luffy gledajui
malu farmu s druge strane pustopoljine. Ne bih
pomislio da su im za to potrebni vojni kamioni! Stara
seoska kola u stanju su prevesti sve njihove proizvode.
Pa, to nam je on rekao objasni Dick. Moram
rei da sve djeluje veoma napredno. Mora da je vlasnik
izvrstan farmer.
Dobili smo jaja, maslaca, voa i ak malo slanine
ree George. Izgledalo je da se djeakova majka nimalo
ne udi koliko nam toga treba i jedva da je neto naplatila.
/../ //c///o'.o/.'.,
Farmera nismo vidjeli.
Gospodin Luffy je dorukovao. Bio je zaista veoma
gladan. Tjerao je muhe koje su mu se rojile oko glave, a
kad mu je jedna sjela na desno uho, snano je njime
trznuo. Muha je zaueno odletjela.
O, uradite to jo jednom! molila je Anne. Kako
vam to uspijeva? Mislite li da bih, kad bih tjednima
marljivo vjebala, i ja mogla trzati uhom?
Ne, ne vjerujem ree gospodin Luffy dovravajui
doruak. Sada bih mogao neto zapisati. to ete vi
raditi? Poi u etnju?
Mogli bismo ponijeti hranu i negdje vani objedovati
predloi Julian. to mislite o tome?
Moe sloi se Dick. Moe li nam prirediti da po-
nesemo objed i uinu, Anne? Mi emo ti pomoi. to mi-
slite o tvrdo kuhanim jajima?
Uskoro je hrana za piknik bila pripremljena i
umotana u papir koji ne proputa masnou.
Neete se izgubiti, zar ne? upita gospoin Luffy.
O, ne, gospodine uvjeri ga Julian smijui se.
U svakom sluaju, imam kompas i izvanredno ulo
snalaenja. Obino znam kojim putem treba krenuti.
Vidimo se veeras, po naem povratku.
Vi se neete izgubiti, zar ne, gospodine Luffy?
Anne e zabrinuta izraaja.
Ne peckaj, Anne ree Dick prilino zgranuto An-
neinim pitanjem. Ali ona je to ozbiljno mislila. Gospodin
Luffy je bio rastresen ovjek i mogla ga je sasvim lijepo za-
misliti kako luta traei put kojim bi se vratio.
On joj se nasmijeio: Ne kazao je. Dobro poz-
najem putove u ovom kraju poznat mi je svaki potok ili
staza i, hm, svaki vulkan!
Anne se hihotala. Ostali su gledali u gospodina Luffya
udei se to je time elio kazati, ali ni on ni Anne nisu im
objasnili. Pozdravili su se i krenuli.
Prekrasan dan za hodanje kazala je Anne.
Hoemo li poi stazom ako je naemo, ili ne?
/../ //c///o'.o/.'.,
Mogli bismo ree Julian. Bilo bi malko
naporno provlaiti se cijeloga dana kroz vrijes.
Kad su iznenadno naili na stazu, uputili su se
njome.
Mislim da je to pastirska staza ree Dick.
Mora da je uvanje ovaca na ovim pustim breuljcima
obraslim vrijesom prilino samotan posao.
Nastavili su hodati jo neko vrijeme, uivajui u
mrljama svjetlijeg vrijesa, guterima koji bi im brzo
promakli izmeu nogu i u rojevima svakovrsnih leptira
koji su ih oblijetali i umiljavali im se. Anne su se najvie
sviali mali plavi leptiri i naumila je upitati gospodina
Luffya kako se zovu.
Objedovali su na vrhu breuljka s kojeg se pogled
irio na golemo prostranstvo vrijesa tu i tamo proarano
sivobijelim mrljama ovcama koje su lutale posvuda.
I upravo usred obroka, Anne zauje istu tutnjavu
kakvu je ula ranije i tada, nedaleko od njih, iz zemlje
se izvije stup bijela dima. George je sasvim problijedjela.
Timmy je skoio na noge i zalajao povivi rep, Djeaci su
vritali od smijeha.
U redu je Anne, i George. To su vlakovi koji ovdje
prolaze ispod zemlje. Znali smo da prolaze ispod vritina i
pitali smo se to ete uraditi kada budete prvi put ule
tutnjavu i ugledale dim.
Nisam se nimalo ustraila ree Anne i djeaci je
zaueno pogledae. No George se veoma uplaila! Obino
je bilo upravo obratno.
George se vratila boja u obraze i nasmijala se. Pozvala
je Timmya: U redu je, Timmy. Doi ovamo. Ti zna to
su vlakovi, zar ne?
Djeca su razgovarala o vlakovima. Doista je bilo
neobino pomisliti da vlakovi prolaze tunelima
prokopanim ispod pustopoljina da su u njima ljudi koji
itaju novine i razgovaraju a sve u tunelima gdje nikad
ne sije sunce.
Doite Julian e najposlije. Poimo. Proetat
/../ //c///o'.o/.'.,
emo do vrha sljedeeg breuljka, a tada mislim da emo
se morati vratiti.
Pronali su malu stazu za koju je Julian rekao da je
vjerojatno zeji put, jer je bila tako uska, i uputili se njome
avrljajui i smijui se. Uspeli su se kroz vrijes do vrha
sljedeeg breuljka. Na vrhu ih je ekalo pravo
iznenaenje.
U dolini koja se sterala ispod breuljka nalazio se tih i
naputen splet eljeznikih pruga! Pruaie su se iz crne
duplje otvora tunela, nastavljale jo nekih sedamsto
metara i potom zavravale u nekoj vrsti ranirne stanice.
Pogledajte ih ree Julian. Rekao bih, stare na-
putene tranice kojima vlakovi vie ne proiaze.
Pretpostavljam da je i tunel izvan pogona.
Podimo dolje i malko razgledajmo predloi Dick.
Doite! Imamo jo dosta vremena i lako se moemo
vratiti kraticom.
Djeca su sila s breuijka do tranica. Spustila su se
malo nie od otvora tunela i slijedila tranice u pravcu
ranirne postaje. inilo se da nikoga nije bilo uokolo.
Pogledajte kazao je Dick. Tamo na onim
tranicama nalazi se nekoliko starih vagona. Izgledaju kao
da stotinu godina nisu bili u prometu. Hajde da ih
gurnemo i pokrenemo!
O, ne! Anne e uplaeno. Ali dva djeaka i
George, koji su oduvijek eljeli da se poigraju s pravim
eljeznikim vagonima, potrae do mjesta gdje su stajala
tri ili etiri vagona. Dick i Julian snano gurnue jednoga.
Pomaknuo se. Malo je klizio i potom udario o odbojnik
sljedeega. To je u tihoj postaji izazvalo strahovitu buku.
Na maloj kolibi postrani irom su se otvorila vrata i
pomolio se uasnuti lik. Bijae to jednonogi ovjek, s
drvenim kolcem umjesto druge noge, sa dvije goleme ruke
koje su mirno mogle pripadati gorili i licem crvenim poput
rajice, izuzev mjesta na kojemu su rasli sijedi brkovi.
Otvorio je usta i djeca su oekivala da e ispustiti
glasan i ljutik krik. Umjeso toga, uo se promukao i suhi
/../ //c///o'.o/.'.,
apat:
to petljate? Nije li ve dost zlo da se po noi uju
sablasni vlakovi a da se po danu ne uju?
etvoro je djece zurilo u njega. Mislili su da je
sumanut. Priao im je blie, a njegova je drvena noga
udno kloparala po tlu. Razmahao se svojim golemim
rukama. mirkao je prema djeci kao da ih jedva vidi.
Strgao sam naoale kazao je i, na njihovo
uenje i uas, niz lice mu potekoe dvije suze. Siroti
stari Sam Drvena Noga, potrgao je naoale. Nikom nije
stalo do Sama Drvene Noge, ba nikom!
Na to se nije imalo to kazati. Anne je poalila
udnoga starca, ali je ostala stajati iza Juliana.
Sam ih je ponovno zirkavo pogledao: Zgubili ste je-
zik? Je l opet imam privienja Ili ste zbilja tu?
Ovdje smo i stvarni smo objasni Juiian.
Sluajno smo vidjeli staru eljezniku mreu i sili da
izbliza pogledamo kolodvor. Tko ste vi?
Rekao sam, ja sam Sam Drvena Noga starac e
nestrpljivo. uvar, znate? Makar me to to tu uvam
ubija. Zar oni misle da u uvati sablasne vlakove? Bogme
neu. Ne ja, Sam Drvena Noga, U ivotu sam vidio mnoge
udne stvari, da, i dobro ih se preplaio, al vie neu
uvati sablasne vlakove.
Djeca su znatieljno sluala. Kakvi sablasni
vlakovi? upita Julian.
Sam Drvena Noga se priblii. Gledao je uokolo kao da
provjerava da ih netko ne slua i tada progovori jo
promuklijim apatom:
Velim vam, sablasni vlakovi. Vlakovi koji po noi
sami idu odavde van i sami se vraaju. Nikog u njima!
Jedne noi e doi po staroga Sama Drvenu Nogu ali, ja
sam lukav. Zakljuam se u svoju bajtu i skrijem pod
krevet. Uz to puhnem u svijeu, i sablasni vlakovi ne znaju
da sam tu.


/../ //c///o'.o/.'.,

Anne je zadrhtala. Povukla je Juliana za ruku.
Juliane! Poimo! Ne svia mi se to. Sve zvui neobino i
strano. to on to govori?
Izgledalo je da je starac iznenadno promijenio
rapoloenje. Uzeo je okrupni komad ugljena i bacio ga u
Dicka, pogodivi ga u glavu. Gubite se! Ovdje sam ja
uvar, znate to? A ta su mi Oni rekli? Rekli su mi da
otjeram svakoga ko se pojavi. Gubite se, kaem vam!
Uasnuta Anne se nadala u bijeg. Timmy je zareao i
bio bi skoio na neobinoga starog uvara, da George nije
uhvatila njegovu ogrlicu. Dick je trljao glavu na mjestu
gdje ga je pogodio ugljen.
/../ //c///o'.o/.'.,
Idemo kazao je umirujue Samu. Bilo je
oigledno da starac nije bio sasvim pri sebi. Nismo htjeli
bespravno dolaziti. Samo vi uvajte svoje sablasne vlakove.
Neemo vas u tome ometati!
Djeaci i George se okrenue i dostigoe Anne. to
je htio rei? pitala je ona ustraena. to su to
sablasni vlakovi? Oni koji stvarno ne postoje? Da li ih
nou vii?
Samo ih zamilja objasni joj Julian. Mislim da
je, zbog toga to je ve dugo sam na toj ranirnoj postaji,
poeo zamiljati neobine stvari. Ne brini, Anne. Ne
postoje sablasni vlakovi
Ali on je govorio kao da postoje ree Anne.
Stvarno jest. Ne bih nipoto eljela vidjeti sablasne
vlakove. A ti, Juliane?
Ja bih volio da ih vidim - ree Julian i okrene se
Dicku. A ti, Dick? Hoemo li otii jedne noi i motriti?
Samo da ih vidimo?

















/../ //c///o'.o/.'.,
Povratak u kamp
Djeca i Timmy krenuli su s naputenog kolodvora i
uspeli se uz breuljak obrastao vrijesom da bi nali put
kojim e se vratiti u kamp. Djeaci nisu prestajali govoriti
o Samu Drvenoj Nozi i o neobinim stvarima koje im je
kazao.
Cijela ta stvar je veoma udna rekao je Julian.
Pitam se zato se ta postaja vie ne upotrebljava, kamo
vode tuneli i da li vlakovi uope tamo prolaze.
Mislim da za to postoji vrlo jednostavno objanjenje
ree Dick. Naprosto sve izgleda tako neobino zbog
Sama Drvene Noge. Kad bi tamo bio obian uvar, ne bi-
smo uope pomiljali da je neto u vezi s time tako udno.
Moda e togod znati djeak s farme ree
Julian.
Pitat emo ga sutra. Bojim se da doista nema
sablasnih vlakova ali, pobogu, volio bih otii i vidjeti
makar jednoga, ako ih uope ima.
Voljela bih da tako ne govori Anne e nesretno.
Zna, dobivam osjeaj kao da si eljan jo jedne
pustolovine, a ja nisam.
Pa, nee biti nikakve pustolovine, prema tome, ne
brini Dick e umirujuim glasom. A osim toga,
iskrsne li, ti moe lijepo otii i drati za ruku gospodina
Luffya. On ne bi bio svjestan pustolovine ni da mu se
odigrava ispred nosa. S njim e biti posve na sigurnu.
Gledajte, tko je ono tamo? upita George vidjevi
da je Timmy naulio ui i uvi da je tiho zareao.
Pastiri ili netko slian, kazao bih ree Julian.
Veselo je doviknuo: Dobar dan! Lijepo vrijeme, zar ne?
Starac na stazi tono ponad njih, kimnuo im je
glavom. ekao je da se popnu do njega.
Jeste li tam dole vidli koju moju ovcu? upitao
je. Imaju na sebi crveni kri.
Ne. Dolje ih nema ree Julian. Ali, ima ih
/../ //c///o'.o/.'.,
tamo dalje, niz breuljak. Mi smo bili dolje do ranirne
postaje i na padini nismo ugledali nijednu ovcu.
Ne iite tam dol ree stari pastir motrei
Juliana svojim izbijeljelim plavim oima. To je, znate,
loe mjesto.
Pa, uli smo za sablasne vlakove! Julian e uza
smijeh. Jeste li na njih mislili?
Je. Postoje vlakovi za koje niko ne zna a jure van, iz
tunela ree pastir. esto sam ih uo kad sam po noi
tu bio s ovcama. Tunel ne radi ve triest let, a vlakovi, ko
nekad, iz njega izlaze.
Kako to znate? Jeste li ih vidjeli? upita Julian
dok mu je ledeni srhat sasvim iznenadno kliznuo niz
kimu.
Ne. Samo sam uo ree starac. Di, di, prolaze
oni i zveketaju i kripetaju. Ali vie ne fijuu. Stari Sam
Drvena Noga veli da su to sablasni vlakovi koje niko ne
vozi i ne briga za njih. Ne idite dol, na to mjesto. Loe je i
opasno.
Julian ugleda Anneino uplaeno lice. Glasno se
nasmijao: Kakva pripovijest! Ne vjerujem u sablasne
vlakove a ni vi, pastiru, u njih ne vjerujete. Dick, nosi
li uinu u torbi? Hajde da pronademo neko lijepo mjesto i
pojedemo sendvie i kekse. Hoete li nam se pridruiti,
pastiru?
Ne, hvala lijepa ree starac odiazei. Idem
trait svoje ovce. Uvijek nekam lutaju, pa moram i ja.
Dovienja, gospon, i ne idite na ono loe mjesto.
Julian je pronaao pravi poloaj s kojega se vidjelo
loe mjesto i djeca su posjedala. Sve je to gomila
gluposti kazao je elei da se Anne razveseli, Pitat
emo o tome farmerova sina. Mislim da je to neka glupava
pripovijest koju je izmislio onaj jednonogi ovjek i ispriao
je pastiru.
Vjerujem da je tako sloi se Dick. Jesi li primi-
jetio da pastir nikad uistinu nije vidio vlakove, Juliane?
Samo ih je uo. Pa, kao to znamo, u strahu su velike ui,
/../ //c///o'.o/.'.,
i vjerujem da je naprosto uo kloparanje vlakova koji ovdje
prolaze ispod zemlje. Upravo sada prolazi jedan! Osjeam
kako se zemlja trese!
Svi su to osjetili. Bio je to udan osjeaj. Tutnjava je
najposlije prestala i djeca su sjela i uinala, promatrajui
Timmya kako apama grebe po zejoj duplji i trudi se iz
sve snage da sie u nju. Iskopavajui, zasuo ih je
pjeanom zemljom, ali u tome ga nitko nije mogao
zaustaviti. inilo se kao da je posve ogluio.
Sluajte, ako sada ne namamimo Timmya iz te
rupe, otii e tako duboko da emo ga morati izvlaiti za
rep Julian e ustajui. Timmy! TIM-MY! Zeevi su ti
na kilometre daleko. Izii!
I George i Julian imali su posla dok su ga izvukli. Pas
je bio razoaran. Gledao ih je kao da govori; Pa, dobro,
kako vi znate ovjeku pokvariti veselje! Gotovo sam ga se
doepao, a vi me izvlaite!
Stresao se, a iz dlake su mu letjeli ljunak i pijesak.
Ponovno je napravio korak prema duplji, ali ga je George
uhvatila za ogrlicu:
Ne, Timmy, idemo kui!
Trai sablasne vlakove ree Dick, i svi su se
nasmijali, ak i Anne.
Ugodno umorna, djeca su se uputila prema kampu,
dok ih je Timmy prilino mrzovoljno pratio. Kad su se
najposlije vratila, ugledali su gospodina Luffya kako sjedi i
eka ih. Plavi se dim iz njegove lule vrtloio u zrak.
Zdravo! Zdravo! kazao je, a smee su ih oi
gledale ispod gustih obrva. Poeo sam se pitati da niste
zalutali. Pa ipak, pretpostavljao sam da bi vas pas uvijek
znao dovesti.
Timmy je uljudno mahnuo repom:
Vau! sloio se i poao da pije iz vjedra s vodom.
Anne ga je zaustavila upravo na vrijeme.
Ne, Timmy! Nee piti nau vodu za pranje. Tvoja je
tamo, u onoj zdjelici.
Timmy ode do svoje zdjelice i stane laptati.
/../ //c///o'.o/.'.,
Razmiljao je kako Anne pretjeruje. Anne je upitala
gospodina Luffya bi li elio veerati.
Mi neemo veerati kazala je. Kasno smo
uinali. Ali, ako elite, neto u za vas skuhati, gospodine
Luffy.
Vrlo ljubazno od tebe. Ali pojeo sam golemu uinu
ree gospodin Luffy. Donio sam vam vonih kolaa iz
vlastite spremnice. Hoete li da ih podijelimo za veeru? A
donio sam i bocu soka od limeta koji e biti jako ukusan
ako ga pomijeamo s malo vode iz potoka.
Djeaci su poli donijeti svjee vode. Anne je izvadila
nekoliko tanjura i narezala kola na krike.


Pa gospodin e Luffy jeste li se lijepo
proetali?
Jesmo ree Anne izuzev to smo sreli neobina
/../ //c///o'.o/.'.,
jendonogog ovjeka koji nam je rekao da je vidio sablasne
vlakove.
Gospodin Luffy se nasmijao:
No, no! Mora da je on u srodstvu s nekom malom
djevojicom koju poznajem i koja vjeruje da je sjedjela na
vulkanu.
Anne zahihota:
Nemojte me peckati. Ne, ozbiljno, gospodine Luffy,
taj je starac bio uvar neke vrste staroga ranirnog
kolodvora koji sada nije u upotrebi. Rekao je da kad se
pojave sablasni vlakovi, on gasi svjetlo i sakriva se ispod
kreveta kako ga se ne bi omogli.
Ubogi starac ree gospodin Luffy. Nadam se
da te nije uplaio.
Jest, malo ree Anne. I bacio je komad
ugljena na Dicka pogodivi ga u glavu. Sutra emo otii na
farmu i pitati onog djeaka je li i on uo za sablasne
vlakove. Sreli smo starog pastira koji je rekao da ih je uo,
ali ih nije vidio.
Dobro, dobro sve to zvui vrlo zanimljivo ree
gospodin Luffy. Ali te uzbudljive pripovijesti obino ima-
ju vrlo jednostavno objanjenje, zna. eli li sada vidjeti
to sam danas pronaao? Vrlo rijetkog i veoma zanimljivog
malog kukca.
Otvorio je malu kvadratinu limenu kutiju i pokazao
Anne sjajnoga kukca. Imao je zelena ticala i vatrenocrvenu
tokicu na kraju repa. Bilo je to lijepo malo stvorenje.
Ovo mi je mnogo zanimljivije od pola tuceta
sablasnih vlakova rekao je Anne. Sablasni me vlakovi
nou nee zadrati budnim a razmiljanje o tome
malom kukcu zacijelo hoe.
Ne volim jako kukce priznala je Anne. Ali ovaj
je doista lijep. Zar zaista volite cijeli dan loviti kukce i pro-
matrati ih, gospodine Luffy?
Da, jako ree gospodin Luffy. O, evo djeaka s
vodom. Sada emo razdijeliti kola, zar ne? Gdje je Geor-
ge? O, evo je, izuva se.
/../ //c///o'.o/.'.,
George je nauljala nogu i stavila flaster na petu. Pri-
druila im se kad su stigli djeaci te su podijelili kola pra-
vedno. Svi su sjedjeli u krugu, vaui, dok je sunce
postupno uranjalo u crvenoj izmaglici.
Sutra e opet biti lijep dan ree Julian. to
emo raditi?
Najprije emo otii do farme ree Dick. Farme-
rova je supruga kazala da e nam dati jo kruha ako
narednoga jutra opet doemo. A dobro bi nam dolo i jo
jaja, ako ih ima. Danas smo ponijeli pet tvrdo kuhanih i
ostala su nam jo samo dva. Rado bih znao tko je pojeo
svu rajicu?
Svi vi Anne e spremno. Pravi ste nezasitniei
kad su rajice u pitanju.
Bojim se da sam i ja jedan od nezasitnika ree
gospodin Luffy ispriavajui se. Mislim da si mi isprila
est komada za doruak, Anne.
U redu je ree Anne. Kakogod bilo, niste ih
pojeli toliko koliko ostali! Lako emo ih nabaviti jo.
Bilo je ugodno sjedjeti, jesti, pripovijedati i uz to piti
sok od limete s vodom iz potoka. Svi su bili umorni i godila
im je pomisao na meke vree za spavanje. Timmy je podi-
gnuo glavu i strahovito zijevnuo pokazavi golemu koliinu
zuba.
Timmy! Vidi ti se sve do repa! kazala je George.
Zatvori gubicu. Svi emo poeti zijevati.
Tako je i bilo. ak je i gospodin Luffy zijevnuo. Ustao
je. Pa, odoh ja rekao je. Laku no! Sutra emo
skovati plan. Donijet u hrane za doruak, ako hoete.
Imam nekoliko konzervi sardina.
O, hvala ree Anne. A ostaio je i malo kolaa.
Nadam se da to neete smatrati odvie neobinim doru-
kom, gospodine Luffy sardine i kola od voa?
Nimalo. Zvui kao izvrsno jelo dopirao je glas go-
spodina Luffya iza breuljka. Laku no!
Djeca su posjedila jo nekoliko minuta. Sunce je
upravo zalo. Vjetar je postao malo svjeiji. Timmy je jo
/../ //c///o'.o/.'.,
jednom strano zijevnuo.
Doite ree Julian. Vrijeme je da se
povuemo. Hvala nebesima, Timmy nije noas doao u
na ator i hodao po meni. Laku no, djevojice. Bit e
prekrasna no ali poto u odmah zaspati, neu mnogo
vidjeti!
Djevojice su pole u svoj ator. Uskoro su bile u vre-
ama za spavanje. Upravo prije no to su zaspale, Anne
osjeti lagano potresanje zemlje to je znailo da je negdje
ispod zemlje prolazio vlak. Nije ula tutnjavu. Zaspala je
razmiljajui o vlaku.
Djeaci nisu zaspali. I oni su uli podrhtavanje zemlje
ispod sebe i to ih je podsjetilo na stari kolodvor.
Smijeno je to s tim sablasnim vlakovima, Dick
ree Julian pospano. Pitam se ima li u tome neega?
Nema. Kako bi moglo biti? upita Dick. Bez ob-
zira na to, sutra emo otii do farme i popriati s onim dje-
akom. On ivi na vritinama i morao bi znati istinu.
Prava je istina da je Sam Drvena Noga aknut i
izmilja to to govori, te da je stari pastir, kao i svi seljaci,
spreman da povjeruje u biloto neobino ree Julian.
Vjerujem da si u pravu sloi se Dick. Za Boga
miloga, to je to?
Tamni je obris stajao ispred atora i gledao u atorski
otvor. Malko je zacvilio.
O, to si ti, Timmy. Hoe li biti tako ljubazan da ne
dolazi i hini da si sablasni vlak ili neto slino? rekao
je Dick. A ako se usudi samo pola svoje ape staviti na
moj trbuh, riknut u poput tigra koji jede ljude, pa e od
straha pojuriti niz breuljak. Id!
Timmy je stavio apu na Juliana. Julian je pozvao
George. George! Zovni tog svog psa, hoe li? Upravo se
sprema da se dvadeset puta okrene na mom trbuhu kako
bi se smotao za no.
George nije odgovarala. Odjeajui da ovdje nije poe-
ljan, Timmy je ieznuo. Vratio se George i sklupao
podno njezinih nogu. Poloio je glavu na ape i zaspao.
/../ //c///o'.o/.'.,
Sablasni Timmy aptao je Julian okreui se.
Timmy sablast, ne, hou rei, o, Boe, to sam ono htio
rei?
Uuti! ree mu Dick. Uz tvoje i Timmyevo
muvanje, naprosto... ne mogu... zaspati! Ali mogao je i
zaspao je gotovo i prije no to je prestao govoriti. Na
mali je kamp polegla tiina i nitko nije primijetio kad je
protutnjao naredni vlak ak ni Timmy!














/../ //c///o'.o/.'.,
Dan na farmi
Narednoga dana djeca su ustala jednako rano kao i
gospodin Luffy te su zajedno dorukovali. Gospodin Luffy
je imao kartu pustopoljina i paljivo je prouavao nakon
doruka.
Mislim da u otii na cijeli dan rekao je Julianu
koji je sjedio pokraj njega. Pogledaj ovu malu dolinu
Dolina Crowleg pa, uo sam da se tamo moe nai na-
jrjee vrste kukaca u Engleskoj. Uzet u svoju opremu i
uputiti se tamo. to ete raditi vas etvoro?
Petoro George e spremno. Zaboravili ste Tim-
mya.
Tono. Ipriavam se gospodin e Luffy sveano.
Pa, dobro, to ete vi raditi?
Otii emo do farme i nabaviti jo hrane ree Ju-
lian. I upitati emo djeaka na farmi je li uo pripovijest
o sablasnim vlakovima. A moda emo i vidjeti kakvih sve
ivotinja tamo ima. Uvijek sam volio farme.
U redu sloi se gospodin Luffy palei svoju lulu.
Ne brinite za mene ako ne doem do sumraka. Kad sam u
lovu na bube, gubim osjeaj za vrijeme.
Jeste li sigurni da se neete izgubiti? upita Anne
zabrinuto. Nije bila sigurna da je gospodin Luffy kadar va-
ljano brinuti o sebi.
O da. Moje me desno uho uvijek upozori ako
skrenem s puta ree gospodin Luffy. Tada stane snano
trzati uhom. Pritom je pogledao Anne i ona se nasmijala:
Voljela bih da mi kaete kako to radite ree ona.
Sigurna sam da to znate. Ne moete zamisliti kako bi mi
zavidjele djevojice u internatu kada bih nauila taj trik.
Mislile bi kako je to izuzetno,
Gospoin Luffy je nasmijao i ustao. Pa onda,
dovienja kazao je. Idem prije nego me Anne prisili da
joj dajem poduku iz trzanja uima.
Krenuo je niz breuljak prema svome atoru. George i
/../ //c///o'.o/.'.,
Anne su oprale posue, dok su djeaci pritegnuli atorsku
uad koja je olabavila a mora biti napeta.
Mislim da moemo sve ovako ostaviti Anne e za-
brinuto.
Pa, i juer smo to uradili ree Dick. Rado bih
znao tko bi mogao doi i uzeti neto na tom pustom i div-
ljemu mjestu? Ne misli valjda da e naii sablasni vlak i
sve smotati u teretni vagon?
Anne se hihotala:
Ne budi blesav. Samo sam se pitala da li bismo
moda trebali ostaviti Timmya na strai, i to je sve.
Ostaviti Timmya! George e zapanjeno. Ne mi-
sli valjda ozbiljno da bih ostavljala Timmya svaki put kad
nekamo idemo? Ne budi glupa!
Da, stvarno, to ne bi imalo smisla ree Anne.
Dobro, nadam se da nitko nee naii. Dobaci mi ubrus
ako si zavrila s brisanjem, George.
Uskoro su ubrusi bili prostrti na grmovima borovnica
da se sue. Sve je bilo uredno sloeno u ator. Gospodin
Luffy se glasno oprostio i otiao. Sada je njih petoro bilo
spremno da krenu na farmu.
Anne je uzela koaru i dala jednu Julianu. U njoj
emo donijeti hranu kazala je. Jeste li spremni za
polazak?
Djeca su se uputila preko vrijesa, dok im je koljena
trljalo medno cvijee, rastjerujui na tucete pela.
Ponovno je bio lijep dan i djeca su se utjela slobodna i
sretna.
Stigli su do lijepe male farme. Ljudi su radili na
poljima, ali Julianu se inilo da nisu previe marljivi.
Traio je djeaka.
On se pojavio iz hangara i zviznuo im: Zdravo!
Doli ste po jo jaja? Prilino sam ih sakupio za vas.
Gledao je u Anne: Ti juer nisi bila ovdje. Kako ti je
ime?
Anne ree Anne. A tvoje?
Jock uzvrati djeak uz osmijeh. Bio je prilino
/../ //c///o'.o/.'.,
zgodan djeak, mislila je Anne, s kosom boje slame,
plavim oima i prilino crvenim licem koje je djelovalo
dobroudno.
Gdje ti je majka? upitao je Julian. Bi li nam
danas mogla dati neto kruha i ostaloga? Pojeli smo
mnogo toga od hrane koju nam je dala juer i eljeli bismo
ponovno napuniti spremnicu!
Sada je zauzeta u prostoru za muu ree Jock.
Imate li vremena? Doite vidjeti moje psie.
Svi su poli s njim u hangar. Na njegovu kraju bila je
kutija nabijena slamom. Tamo je leala kuja kotskog
ovara s pet prekrasnih psia. Bijesno je zareala na
Timmya i on je odmah iziao iz hangara. Ve je imao
iskustva s bijesnim kujama i nije ih volio!


/../ //c///o'.o/.'.,
etvoro je djece bilo oduevljeno debelim malim
psiima i Anne je njeno uzela jednoga. On se mekoljio
na njezinim rukama i sasvim tiho cvilio.
Voljela bih da je moj kazala je Anne.
Nadjenula bih mu ime Cuddle.
Kakvo strano ime za psa! George e prezrivo.
Upravo glupo ime kakvo si ti kadra smisliti, Anne. Daj da
ga pridrim. Jesu li svi tvoji, Jock?
Jesu Jock e ponosno. Zna, njihova je majka
moja. Ime joj je Biddy.
Kad je ula svoje ime, Biddy je naulila ui i
pogledala Jocka svojim sjajnim ivim oima. Potapao je
njezinu svilenu glavu.
Imam je ve etiri godine kazao je. Kad smo
bili na farmi Owl dao mi ju je farmer Burrows kad joj je
bilo svega osam tjedana.
O, znai prije ove bili ste na nekoj drugoj farrni?
Ba ima sree!
ivio sam samo na dvije farme objasni Jock.
Na farmi Owl i na ovoj. Mama i ja morali smo napustiti
farmu Qwl kad je tata umro, i godinu dana smo ivjeli u
gradu. Mrzio sam to. Bio sam sretan kad smo stigli
ovamo.
Ali, mislio sam da ti je otac ovdje! ree Dick izne-
naeno.
To mi je ouh objasni Jock. On nije farmer!
Jock je pogledao uokolo u spustio glas. Ne zna mnogo
toga o obraivanju zemlje. Moja majka upuuje radnike
to da rade. Ali, on daje majci mnogo novca kako bi sve
bilo kako treba i imamo lijepe poljoprivredne strojeve, kola
i slino. Hoete li vidjeti prostor za muu? Sasvim je
moderan i majka voli raditi u njemu.
Jock je poveo djecu do sjajne, besprijekorne
prostorije za munju krava. Tamo je radila njegova majka,
uz pomo neke djevojke. Kimnula je i nasmijeila se djeci:
Dobro jutro! Opet ste ogladnjeli! Pripremit u vam
mnogo hrane kada zavrim s muom. Biste li htjeli ostati
/../ //c///o'.o/.'.,
na objedu s mojim Jockom? Prilino je osamljen ovdje za
vrijeme praznika, jer nema djeaka da mu prave drutvo.
O, da, ostanimo! uskiikne Anne ouevljeno.
Voljela bih da ostanemo. Moemo li, Ju?
Da. Hvala vam lijepo, gospoo hm gospoo...
ree Julian.
Gospoa Andrews pomogne mu Jockova majka.
Ali Jocku je ime Jock Robins on je sin mojega prvog
supruga, farmera. Pa, ostanite svi na objedu, a ja u se
potruditi da priredim obrok koji e vam dostajati za cijeli
dan!
To je zvualo dobro. Djeca su bila uzbuena, a
Timmy je mahao repom. Sviala mu se gospoa Andrews.
Dodite Jock e veselo. Pokazat u vam farmu,
svaki njezin kutak. Nije jako velika, ali napravit emo od
nje najbolju farmu na vritinama. Moj ouh nije ba jako
zainteresiran za rad na farmi, ali je jako velikoduan i
majci daje novac da kupi sve to poeli.
Doista, djeci se inilo da su svi poljoprivredni strojevi
na farmi veoma moderni. Prouavala su kombajn, pola u
malu staju i divila se istom kamenom podu sa zidovirna
pokrivenim bijelim ploicama, uspela se u crveno obojena
teretna kola i eljela da mogu isprobati dva traktora koja
su stajala jedan uz drugoga u sui.
Imate mnogo radnika na farmi primijeti Julian.
Nisam mislio da ih treba toliko na tako malom posjedu.
Oni nisu dobri radnici ree Jock dok mu se lice
smrknulo. Majka se uvijek ljuti na njih. Naprosto ne
znaju to da rade. Tata upoljava mnogo ljudi na farmi, ali
uvijek izabere loe radnike! Izgleda da ne vole poljodjelske
poslove i kadgod ulove priliku, odlaze u oblinji grad.
Samo je jedan dobar radnik, ali on je star. Vidite li ga
tamo? Ime mu je Will.
Djeca su pogledala Willa. Radio je u malom
povrtnjaku starac s naboranim licem, uskim nosem i
veoma plavim oima. Djeci se svidio.
Da. On izgleda kao zemljoradnik ree Julian.
/../ //c///o'.o/.'.,
Ostali ne.
On ne eli s njima raditi ree Jock. Odmah ih
pone vrijeati i naziva ih bedakima i iotima.
to je to iot? upita Anne.
Idiot, budalice, objasni joj Dick. Krenuo je prema
starom Willu. Dobro jutro kazao je. Mnogo radite.
Na farmi ima uvijek mnogo posla, zar ne?
Starac je gledao Dicka svojim izrazito plavim oima i
nastavio raditi. Puno posla i puno ljudi da ga rade, a
malo toga napravljeno ree kretavim glasom. Nisam
vjerovao da u morat radit s bedakima i iiotima. Ne,
nisam. Bedaki i iioti!
Eto vidite! to sam vam rekao? ree Jock uza
smijeh. Uvijek tako naziva ostale radnike, pa smo bili
prisiljeni da ga odvojimo od njih. Pa ipak, moram rei da
je u pravu veina ljudi ovdje ne zna ni najosnovnije
stvari o radu na farmi. Volio bih da ouh umjesto ovih
ljudi nae nekoliko pravih zemljoradnika.
Gdje ti je ouh? upita Julian mislei kako mora
da je prilino udan s obzirom da ulae toliki novac u tako
malu farmu, a izabere loe radnike.
Odsutan je preko dana ree Jock. Hvala
nebesima! dodao je iskosa pogledavi ostale.
Zato? Ne voli ga? upita Dick
U redu je ree Jock. Ali nije farmer, iako
uvijek tvrdi da bi to htio biti a, osim toga, uope me ne
voli.
Nastojim da ga zavolim radi majke. Ali uvijek mi je
drago kad je odsutan.
Majka ti je Ijubazna ree George.
O, da majka je krasna potvrdi Jock. Ne
znate koliko njoj to znai da ponovno ima svoju malu
farmu; da moe obraivati zemlju vlastitim strojevima i
slino.
Stigli su do velike sue. Vrata su bila zakljuana.
Ve sam vam rekao to se nalazi unutra ree Jock.
Kamioni! Moete virnuti kroz pukotinu da biste ih vidjeli.
/../ //c///o'.o/.'.,
Ne znam zato ih je ouh kupio tako mnogo, ali mislim da
je to zato to ih je jeftino nabavio on voli kupovati stvari
jeftino i preprodavati skupo! Rekao je da e nam koristiti
na farmi za prijevoz naih proizvoda na trnicu.
Tono, govorio si nam juer o njima ree Dick.
Ali ovdje je gomila kamiona!
Da. Mislim da uope nisu kupljeni za farmu, ve e
ih ouh drati ovdje dok im ne poraste cijena i onda na
njima dobro zaraditi objasni Jock tiim glasom.
Nisam to rekao mami. Tako dugo dok ona dobiva sve to
joj je potrebno za farmu, drim jezik za zubima.
Djecu je sve to jako zanimalo. eljela su da vide
gospodina Andrewsa. Mora da je to neki neobini ovjek,
mislili su. Anne je pokuala zamisliti kako bi mogao
izgledati.
Visok, snaan i gustih vjea, razmiljala je. Prilino
zastrauju i nestrpljiv i zacijelo ne voli djecu. Takvi ih
ljudi nikad ne vole.
Djeca su provela ugodno prijepodne razgledavajui
posjed. Vratila su se da vide kuju Biddy i njezinu
mladunad. Timmy je strpljivo ostao izvan spremnice,
povijena repa. Nije mu se svialo da se George toliko
zanima za druge pse.
Glasno je odjeknulo zvono. Fino! Objed! kazao je
Jock. Bolje da poemo oprati ruke. Prljavi smo. Nadam
se da ste gladni, jer sam uvjeren da nam je mama priredila
sjajni ruak.
Strahovito sam gladna ree Anne. ini mi se
da je prolo beskrajno mnogo vremena otkad smo
dorukovali. Ve sam na nj i zaboravila!
Svi su se tako osjeali. Uli su u kuu i bili
iznenadeni lijepom malom kupaonicom gdje su se oprali.
Tamo je bila i gospoa Andrews stavljajui novu rolnu
papirnatih ubrusa.
Lijepa mala kupaonica, zar ne? kazala je. Moj
ju je suprug dao za mene napraviti. Prva prava kupaonica
u mom ivotu!
/../ //c///o'.o/.'.,
Iz prizemlja gdje je bila kuhinja dopirao je
boanstveni miris. Doite! kazao je Jock uzimajui sapun.
Pourimo. Stiemo za sekundu, mama!
A tako je i bilo. Nikome nije bilo do toga da odugovlai
s pranjem kad ih je u blagavaonici ekao raskoni obrok!































/../ //c///o'.o/.'.,
Povratak gospodina Andrewsa
Svi su sjeli za objed koji se sastojao od velike pite od
mesa, hladne unke, salate, neoljutenih kuhanih
krumpira i domaeg ukiseljenog povra. Doista se bilo
teko odluiti to izabrati,
Uzmite malo od svega predlagala je gospoa An-
drews reui pitu. Ponite s pitom i nastavite sa
unkom. To je najbolja strana ivota na farmi obilje
hrane.
Nakon toga, posluila je ljive s gustom kremom i
kolae nadjevene marmeladom. Svi su orno prionuli.
Nikad u ivotu nisam tako izvrsno ruala
najposlije e Anne. Voljela bih da mogu jo pojesti, ali
ne mogu, Bilo je odlino, gospoo Andrews.
arobno! usklikne Dick. Tih mu je praznika to
bio omiljeni izraz. Naprosto arobno!
Vau! potvrdi Timmy. On je dobio obilatu porciju
mesnatih kostiju, keksa i sok a od peenke i polizao je
svaku mrvicu i trunku. Sada je osjeao da bi se rado
izvalio na suncu i cijeloga dana vie ne bi inio nita
drugo.
I djeca su se pomalo tako osjeala. Gospoa
Andrews je svakome dala okolade i poslala ih van: Idite
i odmorite se kazala je. Razgovarajte s Jockom. Za
vrijeme praznika nema drutva svoga uzrasta. Moete
ostati i na uini ako elite.
O, hvala rekoe svi uglas, iako su osjeali da ne
bi mogli pojesti ni keksa. Ali, na farmi je bilo tako zabavno
a su eljeli ostati kolikogod mogu.
Moemo li uzeti jednog od Biddynih psia i ponijeti
ga? upita Anne.
Ako Bidy nema nita protiv ree gospoa
Anrevvs koja je poela raspremati stol. I ako ga Timmy
ne pojede!
Timmyu to ne bi ni palo na pamet! George e
/../ //c///o'.o/.'.,
spremno.
Idi i uzmi psia, Anne. Smjestit emo se na nekom
lijepom mjestu na suncu.
Anne je krenula po psia. inilo se da Biddy nema
nita protiv. Anne je privila malo okruglo stvorenje uz
grudi i pridruila se ostalima utei se veoma sretnom.
Djeaci su pronali lijepo mjesto pokraj stoga sijena i sjeli
naslonivi se na nj, dok je sunce toplo padalo na njih.
Izgleda da ovi vai ljudi priute sebi dobranu
stanku za ruak ree Julian, jer nijednoga nije vidio
uokolo.
Jock je prezirno puhnuo. Strane su lijenine. Da
sam na mjestu svoga ouha, sve bih ih rastjerao. Mama
mu govori kako ljudi loe rade, ali im on ne prigovara.
Prestao sam se ljutiti. Ja ih ne plaam kad bih morao,
sve bih ih otpustio!
Hajde da pitamo Jocka u vezi sa sablasnim
vlakovima predloi George gladei Timmyeve ui. Bit
e zanimljivo razgovarati o njima.
Sablasni vlakovi? to je to? upita Jock, oiju
rairenih od iznenaenja. Nikad nisam uo za njih!
Doista nisi? upita Dick. Pa, ne ivi daleko od
njih, Jock!
Priajte mi o njima zamoli Jock. Sablasni
vlakovi ne, nikad za to nisam uo.
Dobro, rei u ti to znamo ree Julian.
Zapravo, mislili smo da e nam ti rei mnogo vie no to
sami znamo.
Stao je pripovijedati Jocku o njihovu posjetu
naputenoj ranirnoj postaji i o Samu Drvenoj Nozi te o
njegovu udnom ponaanju. Jock je zapanjeno sluao.
Uh! Da sam barem bio s vama! Poimo ponovno svi
zajedno, hoemo li? pitao je. Doivjeli ste pravu pustolo-
vinu, zar ne? Znate, nikad u ivotu nisam doivio ni
najmanju pustolovinu. A vi?
etvoro se djece zgledalo, a Timmy je pogledao
George. Pustolovine! to sve ne znaju o njima! Toliko su ih
/../ //c///o'.o/.'.,
doivjeli!
Da. Doivjeli smo gomilu avantura onih pravih
arobnih ree Dick. Bili smo u podzemnim elijama,
pronali tajne prolaze, tragali za blagom zapravo, ne
mogu ti ispriati to smo sve radili! Bilo bi predugo.
Ne, ne bi Jock e orno. Ispriajte mi. Hajde!
Zar ste svi sudjelovali u pustolovinama? ak i mala Anne?
Da, svi potvrdi George. I Timmy takoer. Mnogo
nas je puta izbavio iz opasnosti. Zar ne, Time?
Vau, vau! potvrdi Timmy i udari repom po
sijenu.
Stali su Jocku prepriavati svoje brojne pustolovine.
Bio je on veoma dobar slualac. Oi su mu skoro ispale iz
glave, a postao bi ri poput crijepa svaki put kad bi stigli
do nekoga uzbudljivijega dijela.
Potenja mi! izusti napokon. Nikad u ivotu
nisam uo za takve dogodovtine. Zaista ste sretni!
Naprosto, stalno doivljavate pustolovine, zar ne? Sluajte,
mislite li da ete i ovih praznika doivjeti neku
pustolovinu?
Julian se smijao. Ne. Kakva se pustolovina moe
doivjeti na ovim osamljenim vritinama? Pa, eto, ti ovdje
ivi tri godine i nisi doivio ni najmanju avanturu.
Jock uzdahne. Istina je. Nisam. Potom mu oi
zasjae: Ali, gledajte, a to je s onim sablasnim
vlakovima o kojima ste me pitali? Moda ete doivjeti
neto u vezi s njima?
O, ne, ne bih eijela Anne e uasnuta glasa.
Pustolovina sa sablasnim vlakovima bila bi naprosto
grozna.
elio bih poi s vama do stare ranirne postaje i
vidjeti Sama Drvenu Nogu Jock e eznutljivo. Pa za
mene bi to bila prava pustolovina, znate samo da
razgovaram s takvim udnim ovjekom strahujui da mi
iznenadno ne baci grumen ugljena u glavu. Povedite me
kada budete sljedei put tamo ili,
Pa, nisam siguran da smo mislili tamo ii ree
/../ //c///o'.o/.'.,
Julian. Nema niega posebnog u toj pripovijesti izuzev
mate stari je uvar poemerio pameu zbog toga to je
bio toliko sam, uvajui kolodvor na koji nikada nita ne
stie. Naprosto se sjea vlakova koji su neko prolazili
prije no to je pruga zatvorena.
Ali pastir je govorio isto to i uvar ree Jock.
Sluajte, kako bi bilo da jedne noi odemo tamo i ekamo
dolazak sablasnih vlakova?
NE! Anne e uasnuto.
Ti ne mora poi ree Jock. Ii emo samo nas
trojica.
I ja George e spremno. Hrabra sam kao bilo
koji djeak i ne moete me izuzeti, Timmy e poi takoer.
O, molim vas, nemojte kovati takve strane planove
molila je uboga Anne. Ako tako nastavite, dozvat ete
jo jednu pustolovinu.
Nitko nije obraao ni najmanju panju na nju. Julian
je gledao Jockovo uzbueno lice: Pa kazao je ako
ponovno tamo odemo, rei emo ti. I ako odluimo da
ekamo sablasne vlakove, povest emo te sa sobom.
Jock je gledao Juliana kao da ga namjerava zagrliti:
To je krasno s vae strane kazao je. Beskrajno
vam hvala. Sablasni vlakovi! Zamislite da stvarno vidimo
jednog? Tko bi ga vozio! Odakle bi dolazio?
Sam Drvena Noga kae da dolaze iz tunela ree
Dick. Ali ne znam kako bismo ih mogli vidjeti, izuzev to
bismo uli buku, jer izgleda da sablasni vlakovi jedino
stiu u tmini noi. Nikad za dana. Ne bismo mnogo vidjeli,
ak i da se naemo tamo.
Za Jocka je to bio tako uzbudljiv predmet razgovora
da se cijelo posiijepodne na nj navraao. Anne se umorila
od sluanja te je zaspala s Biddynim psiem na rukama.
Timmy se sklupao pokraj George i takoer zaspao. elio
je da pou u etnju, ali vidio je da uza sve te razgovore
nema nade za to.
Vrijeme uine dolo je prije no to je itko oekivao.
Zvono je zazvonilo i Jock je izgledao veoma iznenaen.
/../ //c///o'.o/.'.,
aj! Biste li vjerovali? Proveo sam uzbudljivo
poslijepodne razgovarajui o svemu tome. Sluajte, ako se
vi ne odluite da krenete u lov na sablasne vlakove, ja u
lijepo krenuti sam. Samo da doivim jednu pustolovinu
poput vaih i bio bih sretan!



Djeca su krenula na uinu, nakon to su s mukom
probudili Anne. Ona je vratila psia Biddy koja ga je veselo
prihvatila i stala lizati.
Juiian se iznenadio kad je shvatio da je ponovno
gladan.
Pa kazao je sjedajui za stol mislio sam da
tjedan dana neu biti gladan ali jesam. Kakav
izvanredan aj, gospoo Andrews! Nije li Jock sretan to
dobiva ovakve obroke?
/../ //c///o'.o/.'.,
Gospoa Andrews posluila im je domae jemene ko-
lae s medom, krike kruha debelo namazane maslacem i


svjee pripremljeni namaz od sira. Bilo je tu i ljepljiva sme-
eg kruha od umbira, tek izvaenog iz penice, te povelik
voni kola koji je bio toliko taman te je, kad se rezao, na-
likovao na puding od ljiva.
O, boe! Da barem nisam toliko jela za objed uz-
dahnula je Anne. Nisam dovoljno gladna da bih od
svega mogla malko uzeti, a eljela bih!
Gospoa Andrews se nasmijala. Pojedi koliko
moe, a ja u ti malko dati i da ponese kazala je. Dat
u vam namaza od sira i jemenog kolaa s medom a i
malo kruha koji sam jutros ispekla. A moda biste htjeli 1
komad kruha od umbira? Mnogo sam ga napravila.
O, hvala ree Julian. To e nam biti dovoijno
za sutra. Izvanredna ste kuharica, gospoo Andrews. Kad
/../ //c///o'.o/.'.,
bih barem ivio na farmi!
uo se zvuk automobila koji se polagano uspinjao
neravnom stazom do kue, i gospoa Andrews je
napregnula panju. To se vraa gospodin Andrews
kazala je. Moj suprug znate, Jockov ouh.
Julian je pomislio kako izgleda malko zabrinuta.
Moda gospodin Andrews ne voli djecu i nee mu biti
drago da ih vidi za stolom kad se umoran vrati kui.
Moda bi bilo bolje da odemo, gospoo Andrews?
upitao je uljudno. Moda bi gospodin Andrews elio po-
jesti u miru a nas je ovdje cijela gomila?
Jockova majka zanijee glavom. Ne, ostanite.
Posluit u mu obrok u drugoj prostoriji ako bude elio.
Uao je gospodin Andrews. Nije nimalo nalikovao
osobi koju su Anne i ostali zamislili. Bio je nizak, tamni
ovjeuljak sa sitnim licem i prevelikim nosom. Izgledao je
izmueno i zlovoljno, i iznenaeno je zastao kad je ugledao
petoro djece.
Zdravo, dragi pozdravila je gospoa Andrews.
Danas su ovdje Jockovi prijatelji. Hoe li da ti posluim
uinu u tvojoj sobi? Jednostavno u tamo odnijeti pladanj.
Pa rekne gospodin Andrews uz vodenasti
osmijeh moda bi bilo bolje. Imao sam naporan dan i
malo sam jeo.
Gospodin Andrews je iziao. Anne se iznenadila da je
tako malen i priglupa izraaja. Oekivala je visokog,
krnog i mudrog ovjeka, uvijek spremna na velike
pothvate i zaradu novca. No, mora da je mudrijl no to
izgleda kad zarauje dovoljno novca te ga daje gospoi
Andrews za sve to joj je potrebno na farmi.
Gospoda Andrews je poslovala po kuhinji i stavila na
pladanj snjenobijeli ubrus i tanjure s hranom. ulo se
kako gospodin Andrews pljuska vodom perui se. Potom je
siao i provirio kroz vrata. Je li moj obrok spreman?
upitao je. Onda, Jock, jesi li se lijepo proveo?
Da, hvala ree Jock dok je njegov ouh uzimao
pladanj iz majinih ruku i naumio izii. Obilazili smo
/../ //c///o'.o/.'.,
farmu danas prijepodne a poslije podne razgovarali
nadugo i nairoko. I, da, zna li ti neto o sablasnim
vlakovima?
Gospodin se upravo spremao izii kroz vrata.
Okrenuo se iznenaen. Sablasni vlakovi? O emu to
govori?
Pa, Julian kae da prilino daleko odavde postoji
neki naputeni ranirni kolodvor i da se pretpostavlja
kako nou iz tunela dolaze sablasni vlakovi ree Jock.
Jesi li uo za njih?
Gospodin Andrews je ukoeno stajao oiju zagledanih
u svoga posinka. Izgledao je zapanjen i okiran. Potom se
vratio u biagavaonicu i gurnuo vrata za sobom.
Na kraju krajeva, ovdje u uinati kazao je.
Pa, kad pomislim da ste uli za sablasne vlakove! Pazio
sam da ih ne spominjem pred majkom i pred tobom, Jock,
zabrinut da vas ne uplaim!
Oho! usklikne Dick. Znai li to da oni stvarno
postoje? To nije mogue.
Recite mi sve to znate i kako ste to saznali ree
gospodin Andrews sjedajui za stol sa svojim
posluavnikom.
Hajde! Nita nemojte propustiti. Hou uti sve.
Julian se skanjivao. O, nema nita naroitog da se
ispripovijedi, gospodine, tek gomila gluposti.
Reci mi ih! gotovo je viknuo gospodin Andrews.
Onda u ja rei tebi nekoliko stvari. I kaem vam, vie
neete ii do ranirnog kolodvora ne smijete!







/../ //c///o'.o/.'.,
Dokona veer
Petoro djece i gospoda Andrews zaueno su gledali
gospodina Andrewsa koji je vikao na njih. Ponovio je neke
od svojih rijei.
Hajde! Recite sve to znate. A tada u ja rei vama!
Julian je odluio da mu veoma ukratko ispripovijedi
to se dogodilo na staroj ranirnoj postaji i to im je rekao
Sam Drvena Noga. Trudio se da pripovijest ispadne
prilino suhoparna i dosadna. Gospodin Andrews je sluao
s velikim zanimanjem ne skidajui oiju s Juliana.
Potom se naslonio i ispio cijelu alicu jakog aja.
Djeca su ekala da progovori, pitajui se to bi im mogao
kazati.
A sada poeo je dojmljivim i vanim glasom
sluajte to u vam rei. Da nikad vie niste ili do te
postaje. To je zlo mjesto.
Zato? upita Julian. to hoete time rei
zlo mjesto?
Prije mnogo godina tamo su se dogodile neke stvari
ree gospodin Andrews. Loe stvari. Nesree. Zbog toga
je promet ukinut i tunel vie nije u upotrebi. Jasno?
Nikome nije bilo doputeno da tamo odlazi i nitko nije ni
iao, jer su ljudi bili uplaeni. Znali su da je to zlokobno
mjesto gdje su se dogodile loe stvari.
Anne se ustraila: Ali, gospodine Andrewse ne
elite valjda rei da sablasni vlakovi doista postoje?
upitala je prilino blijeda u licu.
Gospodin Andrews napui usne i kimne veoma
sveano.
Upravo to elim rei. Tamo dolaze i odlaze sablasni
vlakovi. Nitko ne zna zato. I vrlo je loe ako se u to
vrijeme tamo netko zadesi. Mogu vas odvesti, razumijete?
Julian se nasmijao. O, valjda nije tako strano!
Kako god bilo, ustraili ste Anne, pa e biti bolje da
razgovaramo o neemu drugome. Ja ne vjerujem u
sablasne vlakove.
/../ //c///o'.o/.'.,
Ali nije izgledalo da gospodin Andrews namjerava pre-
stati govoriti o vlakovima. Sam Drvena Noga je u pravu
to se skriva kada naiu kazao je. Uope mi nije jasno
kako uspijeva ivjeti na tako zlokobnom mjestu. Nikad ne
zna kad e se u mraku iz tunela pojaviti vlak.
Julian nije elio da se Anne dalje strai. Ustao je i
okrenuo se gospodinu Andrewsu:
Hvala lijepa za prekrasni dan i izvrsnu hranu!
rekao je. Sada moramo poi. Doi, Anne.
Priekajte asak ree gospodin Andrews. Samo
vas elim vrlo ozbiljno upozoriti da ne idete dolje do posta-
je. uje li me, Jock? Moe se dogoditi da se nikad ne vra-
ti. Sam Drvena Noga je lud, a nije ni udo s onim sablas-
nim vlakovima koji se pomaljaju u gluho doba noi.
Nemojte se pribliavati tome mjestu!
Pa, hvala na upozorenju, gospodine ree Julian
utivo. Iznenadno je omrznuo niskog ovjeka s prevelikim
nosom. Krenut emo. Dovidenja, gospoo Andrews,
dovienja Jock. Doi sutra na piknik s nama, hoe li?
O, hvala! Da, doi u ree Jock. Ali priekajte
trenutak, niste li eljeli ponijeti neto hrane?
Da, naravno da jesu ree gospoa Andrews
ustajui sa stolice. Sluala je razgovor s izraajem
zapanjenog uenja. Pola je u stranji prostor kuhinje
gdje se nalazila velika prohladna smonica. Julian ju je
slijedio. Ponio je dvije koare.
Dat u vam mnogo hrane kazala je gospoa
Andrews stavljajui u koare kruh, maslac i namaz od
sira. Znam kakav tek imate vi mladi ljudi. Sluaj, nemoj
se previe uplaiti onoga to moj suprug govori vidjela
sam da se mala Anne ustraila. Nikad nisam ula za
sablasne vlakove, a ovdje ivim ve tri godine. Zna, ne
vjerujem ba u istinitost te pripovijesti, unato tome to
vas moj suprug tako estoko upozorava da ne silazite do
ranirne postaje.
Julian nije rekao nita. Mislio je da se gospodin
Andrews ponio prilino neobino u vezi sa cijelom tom
/../ //c///o'.o/.'.,
zgodom. Je li on bio od ljudi sklonih da povjeruju
svakakvim naklapanajima i spremnih da se ustrae?
Izgledao je prilino slab! Julian je stao razmiljati kako se
ugodna ena poput gospoe Andrews mogla udati za takvo
ubogo stvorenje. Pa, ipak, bio je on velikoduan, sudei
prema svemu to im je Jock ispripovijedio, i moda mu je
Jockova majka zahvalna to joj je kupio farmu i daje joj
novaca da je odrava. Mora da je to posrijedi.
Julian se zahvalio gospodi Andrews i ustrajao na
tome da plati hranu, iako ju je gospoa Andrews eljela
pokloniti. Pola je s njim u kuhinju i vidjeli su da su ostali
izili. Ostao je samo gospodin Andrews koji je jeo unku i
usoljeno povre.
Dovienja, gospodine Julian e uljudno.
Dovidenja. I zapamti to sam ti rekao, djeae
ree gospodin Andrews. Zlo se pie ljudima koji
ugledaju sablasne vlakove. Da, veoma zlo. Drite se
podalje od njih.
Julian se uljudno nasmijei i izie. Ve je pala veer i
sunce je zalo za breuljke pustopoljina, iako e jo dugo
svijetliti prije nego to potpuno iezne. Jock je bio s dje-
com.
Otpratit u vas dio puta ree Jock. Jeste li
vidjeli? Moj se ouh prilino ustraio u vezi s tim
vlakovima, zar ne?
I ja sam se prilino ustraila kad nas je upozoravao
u vezi s njima priznade Anne. Neu ponovno ii do
tog kolodvora. A ti, George?
Ako djeaci budu ili, poi u i ja ree George,
no, unato tome, nije se inilo da to previe eli.
Hoete li vi ponovno poi razgledavati kolodvor?
upitao je Jock revno. Ja se ne bojim. Ni najmanje. Bilo
bi to pustolovno poi i promatrati sablasne vlakove!
Moda emo otii ree Julian. Ako odemo, po-
vest emo i tebe. Ali djevojice nee ii.
E, to je ba lijepo od vas! George e ljutito.
Mene biste, znai, ostavili! Kada sam se iega plaila?
/../ //c///o'.o/.'.,
Jednako sam hrabra kao i vi.
Da. Znam. Moe poi s nama im otkrijemo da je
to izmiljotina ree Julian.
Ii u s vama kamo god krenete munjevito mu
odgovori George. Da se niste usudili da me izostavite!
Vie nikad ne bih s vama govorila.
Jock je bio prilino iznenaen tim naglim Georgeinim
izljevom. Nije znao da ona moe biti tako estoka!
Ne vidim zato George ne bi mogla poi s nama
kazao je. Kladim se da je u svemu jednako vjeta kao i
djeaci. Uostalom, kad sam je ugledao mislio sam da je
djeak.
George mu pokloni jedan od svojih najumiljatijih
smijekova. Teko da je mogao rei neto to bi joj bilo
drae! Ali Julian nije promijenio miljenje.
Mislio sam to sam kazao. Djevojice nee ii ako
mi krenemo, i tako e biti. Najprije, Anne sigurno ne bi
eljela poi, a ako George poe s nama, ostala bi sama u
kampu, a to joj se ne bi svidjelo.
Moe joj gospodin Luffy praviti drutvo predloi
George iznova smrknuta izraaja.
Budalo! Kako bismo uope mogli rei gospodinu
Luffyu da namjeravamo istraiti naputeni ranirni
kolodvor to ga uva jedan sumanuti jednonogi ovjek koji
se kune da tamo prolaze sablasni vlakovi! ree Julian.
Zabranio bi nam da odemo. Zna kakvi su odrasli. Ili bi
pak poao s nama, to bi bilo jo gore.
Da. A stalno bi traio none leptire, a ne sablasne
vlakove Dick e uza smijeh.
Bit e bolje da se sada vratim ree Jock.
Proveli smo krasan dan. Doi u k vama sutra na piknik.
Dovienja!
Djeca su pozdravila Jocka i nastavila putem prema
atorima. Bilo je sasvim ugodno ponovno ugledati dva
atora to se malo povijaju na povjetarcu i ekaju na njih.
Anne je naglo razmaknula krila atora ne bi li provjerila je
li sve na svome mjestu.
/../ //c///o'.o/.'.,
U atoru je bilo veoma toplo. Anne je odluila da
hranu koju su donijeli stave na vrh grma borovnice. Tamo
e biti hladnije. Uskoro je bila zaokupljena svojim
posliima. Djeaci su poli obii gospoina Luffya, ali
njega nije bilo.
Anne! Idemo se okupati u potoku! doviknue joj.
Osjeamo se prljavi i vrue nam je. Hoe li i ti
doi? George ide s nama.
Ne, neu odgovori Anne. Imamo mnogo posla.
Djeca su se nasmijala. Anne se tako voijela igrati
kuanstva! Stoga su je ostaviii i poli do potoka, odakle
su uskoro dopirali uzvici, jauci i vriska. Voda je bila
hladnija no to su oekivali i nitko se nije dugo zadravao
ali svi su se dobro ispijuskali, a ledene kapljice to su
padale na njihova vrua tijela, mamile su im krikove i
vrisku. Timmyu ledena voda nije nimalo smetala. Valjao se
i prevrtao uivajui u kupanju.
Pogledajte kako se pravi vaan! ree Dick. E,
Timmy, da se ja kupam u tako debelom krznenom kaputu
ni meni ne bi bilo hladno.
Vau! potvrdi Timmy i uspne se na niski nasip.
Snano je stresao tisue ledenih blistavih kapljica koje su
se rasprile oko njega i prekrile troje drhturave djece,
Viknula su i potjerala ga.
Provodili su lijepu, dokonu veer. Gospodin Luffy se
uope nije pojavljivao. Anne je priredila lagani obrok koji
se sastojao od kruha, sirnog namaza i komada kruha od
umbira. Nitko nije elio jo jedan jai obrok toga dana.
Leali su na vrijesu i lagano avrljali.
Ovakvi mi se praznici sviaju ree Dick.
I meni takoer priklopi Anne. Izuzev sablasnih
vlakova. Oni su mi malo pokvarili raspoloenje.
Ne budi glupa, Anne ree George. Ako doista ne
postoje, radi se o pukoj izmiljotini, a ako postoje, e, onda
bismo mogli doivjeti pustolovinu.
Na trenutak je zavladala tiina. Hoemo li ponovo
poi do tog ranirnog kolodvora? upitao je Dick lijeno.
/../ //c///o'.o/.'.,
Da, mislim da hoemo odgovori Julian. Neu
se dati zastraiti neobinim upozorenjima tate Andrewsa.
Onda glasam da poemo jedne noi i priekamo da
vidimo hoe li se pojaviti sablasni vlakovi predloi Dick.
I ja u poi ree George.
Ne, nee otpovrgne Julian. Ostat e s Anne.
George nije rekla nita, ali svatko je u zraku osjeao
njenu pobunu.
Hoemo li rei gosponu Luffyu ili neemo?
upita Dick.
Zna da smo se dogovorili da neemo podsjeti ga
Julian. Zijevnuo je. Postajem pospan. A sunce je zalo i
uskoro e zanoiti. Pitam se gdje je stari Luffy?
Misli li da ga doekam budna i pitam eli li neto
za jelo? Anne e zabrinuto.
Ne, izuzev ako eli biti budna do ponoi! ree
Julian. Nai e on neto hrane u svom atoru. Sve e
biti u redu. Povlaim se, ide li Dick?
Djeaci su se brzo uvukli u vree za spavanje.
Djevojice su jo malo leale na vrijesu, sluajui daleke
osamljene krikove velikih kuraka koji su se u sumrak
vraali. Potom su i one pole u svoj ator.
Kad su se jednom ugodno smjestile u svojim vreama,
djeaci su iznenada osjetili da uope nisu pospani. Stali
su razgovarati tihim glasom.
Hoemo li povesti Jocka da vidi kolodvor po danu?
Ili da krenemo jedne noi i ekamo vlakove iz zemlje Ne-
doije? upita Julian.
Glasam za to da poemo i motrimo ih nou ree
Dick. Za dana sigurno neemo vidjeti sablasne vlakove.
Sam Drvena Noga je zanimljiv tip, posebno kad se
nabacuje ugljenom ali nisam siguran da mi je toliko
omilio da bih mu po danu poao u posjet!
Pa, ako Jock toliko eli da odemo i malo
pronjukamo mogli bismo ga povesti sutra ujutro kad
bude doao ree Julian. To nas ne prijei da poemo
i jedne noi ako to bude elio.
/../ //c///o'.o/.'.,
U redu. ekat emo i vidjeti to e Jock kazati
sloi se Dick. Jo su malo razgovarali i onda su postali
pospani. Dick je gotovo usnio kad je uo neko ukanje po
vrijesu. Kroz otvor na atoru pomolila se glava.
Ako se usudi ui, razbit u ti tu glupu njuku
rekao je Dick mislei da je to Timmy. Znam to hoe
dosadna stjenico eli se svaliti na moj trbuh. Izvoli se
okrenuti na peti i nestati! uje li me?
Glava u otvoru se malko pomaknula, ali nije nestala.
Dick se podigao na lakat.
Samo gurni apu u moj ator i skotrljat u te niz
breuljak! kazao je. Danju si mi veoma drag, ali nou
te ne volim svakako ne kad sam u vrei za spavanje.
Tornjaj se!
Lik je ispustio neki neobini ispriavajui zvuk.
Potom je progovorio: Kao to vidim, budni ste. Je li s
vama sve u redu a s djevojicama? Upravo sam se
vratio.
Zaboga! Pa to je gospoin Luffy! Dick e
uasnuto.
Strahovito mi je ao, gospodine, mislio sam da je to
Timmy koji se naumio nalei na mene kao to obiava.
Jako mi je ao, gospodine!
Nije vano! ree sjenovita glava hihoui se.
Drago mi je da je sve u redu. Vidimo se sutra!










/../ //c///o'.o/.'.,
Noni posjetilac
Narednoga jutra gospodin Luffy veoma je dugo spavao
i nitko ga nije ometao. Djevojice su se guile od smijeha
kad su ule kako mu se Dick obratio prole noi mislei
da je on pas Timmy.
Bio je vrlo susretljiv ree Dick. inilo se ak
da ga je to prilino zabavilo. Nadam se da e i jutros tako
misliti!
Svi su sjedjeli i dorukovali unku, rajice i kruh
koji im je dan ranije dala gospoa Andrews. Timmy je, po
obiaju, skupljao svoje mrvice pitajui se hoe li mu
George dati da lizne sirnog namaza koji je upravo stavljala
na kruh. Timmy je volio sir. Gledao je u namaz u zdjeli i
uzdisao pokraj George. Bio bi ga kadar svog pojesti u
jednom zalogaju! alio je to to ne smije!
Pitam se kada e se pojaviti Jock kazala je George.
Ako doe dovoljno rano, mogli bismo napraviti lijepu
etnju po vritinama i negdje piknikovati. Jock mora da
zna lijepe putove za etnju.
Da. Vrzmat emo se uokolo dok stigne i tada mu
rei da je on na vodi i da nas odvede najljepim putem
koji poznaje ree Anne. O, Timmy, zvijeri jedna, uzeo
si mi najljepi komad kruha sa sirom, ravno iz ruku!
Pa, mahala si mu njime ispred nosa, i to je mogao
misliti! ree George. Mislio je da mu ga daje.
E, pa, vie ga nee dobiti, odvie je dragocjen
ree Anne. O, Boe, da barem toliko ne jedemo.
Donosimo gomile hrane koja veoma kratko traje.
Kladim se da e Jock donijeti jo neto ree
Dick.
On je pametan deko. Jeste li uspjeli virnuti u
golemu ostavu njegove majke? Nalikuje na veliku spilju,
pruajui se duboko u zid, s desecima kamenih polica a
sve su pretrpane hranom. Nije udno da je Jock bucmast.
Je li? Nisam primijetila ree Anne. Je li to on
/../ //c///o'.o/.'.,
zvidue?
Nije to bio Jock, ve veliki kurak koji je letio veoma
visoko. Za njega je jo prerano primijeti Julian.
Hoe li da ti pomognem s pranjem, Anne?
Ne, to je moj i Georgin posao Anne e odluno.
Vi podite dolje i pogledajte je li se gospodin Luffy
probudio. Ako eli, mogao bi pojesti malo unke i nekoliko
rajica.
Djeaci su sili do atora gospodina Luffya. Bio je
budan i sjedio je na ulazu u ator jedui neku vrstu
doruka. Mahao im je sendviem kad ih je ugledao.
Zdravo! Danas je vrlo kasno. Imao sam mnogo
posla. Otiao sam predaleko. ao mi je da sam te prole
noi probudio, Dick.
Niste me probudili. Nisam spavao Dick e malo
pocrvenjevi. Jeste li se dobro proveli, gospodine Luffy?
Malko sam razoaran. Nisam naao sve kukce koje
sam se nadao nai ree gospodin Luffy. A kako ste vi
proveli dan? Je li bilo ugodno?
Izvrsno odgovori Dick i stade opisivati to su
radili. inilo se da sve veoma zanima gospodina Luffya,
ak i prilino zastraujue upozorenje gospodina
Andrewsa u vezi s ranirnim kolodvorom.
ini se neobian ovjek ree gospodin Luffy
otirui mrvice s ela. Bez obzira na to, ja bih se na
vaem mjestu drao podalje od tog kolodvora. Prie ne
nastaju ni oko ega, znate. Nema dima bez vatre!
Pa, gospodine, uvjeren sam da vi ne vjerujete u to
da ima neega sablasnog u vezi s tim vlakovima? Dick
e iznenadeno.
O, ne sumnjam da uope ima vlakova ree go-
spodin Luffy. Ali kad se neko mjesto prouje po zlu,
bolje se drati podalje od njega.
Pretpostavljam da je tako, gospodine Dick e i
Julian uglas. Potom su brzo promijenili predmet razgovora
bojei se da bi im gospodin Luffy, poput gospodina
Andrewsa, takoder mogao zabraniti da posjete ranirni
/../ //c///o'.o/.'.,
kolodvor. A to je bilo vie upozorenja i zabrana, to su vie
eljeli i osjeali da tamo doista moraju otii.
Dobro, trebali bismo se vratiti ree Dick.
Oekujemo Jocka, djeaka s farme, koji je trebao s nama
provesti dan, a mislim da emo poi u etnju i ponijeti
hranu sa sobom. Izlazite li i vi, gospodine?
Danas ne odgovori gospodin Luffy. Bole me
noge. Juer sam ih jako izgrebao, a osim toga, danas elim
obraditi nekoliko primjeraka kukaca koje sam naao. I ja
bih elio upoznati vaeg prijatelja s farme, kako ste ono
kazali da mu je ime, Jock?
Da, gospodine potvrdi Julian. Dovest emo
vam ga im stigne, a tada emo otii. Imat ete cijeli dan
mira!
Ali Jock nije doao. Djeca su ga ekala cijelo
prijepodne, ali se nije pojavio. Odgaali su ruak sve dok
nisu bili previe gladni te vie nisu mogli ekati, pa su
objedovali na vrijesu ispred atora.
udno kazao je Julian. Zna gdje je kamp, jer
smo mu ga pokazali kada nas je juer pratio pola puta do
ovamo. Moda e stii poslijepodne.
Ali nije oao ni tada, niti se pojavio nakon uine.
Julian se dvoumio da li da poe i vidi to se dogoilo, ali
se odluio da ne ide. Mora da je postojao neki ozbiljni
razlog zbog kojega Jock nije doao, a gospodinu Andrewsu
sigurno ne bi bilo drago da dolaze dva dana za redom.
Dan je bio razoaravajui. Nisu eljeli naputati
atore, makar za malu etnju, u sluaju da se pojavi Jock.
Gospodin Luffy je cijeloga dana bio zaokupljen svojim
primjercima. Bilo mu je ao to ih je Jock razoarao.
Doi e sutra kazao je. Jeste li imali dovoljno hrane?
Ima je jo u onoj kutiji, ako elite.
O, ne, hvala vam, gospodine ree Julian. Imali
smo zaista dovoljno. Igrat emo se karata. Hoete li nam
se pridruiti?
Da, mislim da hou ree gospodin Luffy ustajui
i isteui se. Znate li igrati remi?
/../ //c///o'.o/.'.,
Djeca su znala dobrano su i potukla ubogoga
gospodina Luffy, zato jer je on jako slabo igrao. Kudio je
svoju zlu sreu u kartama, ali se jako radovao igri. Rekao
je da je glavni razlog to je gubio to to mu je Timmy
neprekidno puhao u vrat.
Stalno osjeam kako Timmy misli da bi on znao
igrati bolje od mene prigovarao je. I kadgod uinim
krivi potez, puhne mi u vrat jae no inae.
Svi su se nasmijali, a George je mislila da bi Timmy
doista mogao igrati mnogo bolje od gospodina Luffya,
samo kad bi umio drati karte.
Jock uope nije doao. Djeca su odustala od kartanja
kada vie nisu mogla vidjeti karte, a gospodin Luffy ih je
obavijestio da ide u postelju. Juer sam se vratio veoma
kasno objasnio je. Doista moram poi rano spavati.
I ostali su odluili da pou u krevet. Pomisao na
meke vree za spavanje uvijek im se inila privlanom im
bi pao mrak.
Djevojice su se uvukle u vree, a Timmy se smjestio
na Georgine noge. Gotovo u isto vrijeme i djeaci su bili u
vreama i Dick je glasno zijevnuo.
Laku no, Ju kazao je i duboko usnio. Uskoro je
zaspao i Julian. Ustvari, svi su duboko spavali kad je
Timmy tiho zareao. Reanje je bilo tako tiho da ga
djevojice nisu ule, a zacijelo ga nisu uli ni Dick ni
Julian iji je ator bio neto dalje.
Timmy je podigao glavu i paljivo sluao. Potom je jo
jednom tiho zareao. Ponovno je oslunuo. Najposlije je
ustao i, ne probudivi George, iuljao se iz atora
nauljenih uiju i podignuta repa. uo je nekoga ili neto
i, iako je mislio da je sve u redu, ipak se elio uvjeriti.
Dick je duboko spavao kad je uo neko trljanje uz
vanjsku stranu atora. Smjesta se probudio i sjeo. Gledao
je u otvor na atoru. Tamo se pojavila neka sjena i virila
unutra.
Je li to bio Timmy? Ili gospoin Luffy? Ovaj put nije
smio pogrijeiti. ekao je da se sjena javi. Ali ona je
/../ //c///o'.o/.'.,
utjela. Netko je tamo naprosto stajao, kao da eka da
uje neki pokret u atoru. Dicku se to nije svidjelo.
Timmy pozvao je najposlije ispod glasa.
Tada sjena progovori. Dick! Ili je to Julian? Ovdje
Jock, Timmv je uz mene. Mogu li ui?
Jock! Dick e iznenadeno. Kako to da dolazi
u ovo doba noi? Zato danas nisi doao? ekall smo te
satima.
Da, znam. Jako mi je ao ree Jockov glas i
djeak se uulja u ator. Dick trkne Juliana da se
probudi.
Juliane! Ovdje je Jock i Timmy. Makni se
Timmy. Sluaj, Jock, pokuaj se uvui pokraj mene, u
vreu, mislim da ima mjesta za obojicu.
O, hvala ree Jock i jedva se ugura pokraj Dicka.
Kako je toplo! Strano mi je ao da danas nisam
doao ali, moj je ouh iznenadno izjavio kako eli da
poem s njim nekamo na cijeli dan. Nemam pojma zato.
Obino ne mari za mene.
To nije bilo lijepo od njega kad je znao da si trebao
poi s nama na piknik ree Julian. Je li bilo neto
vano?
Ne. Uope nije ree Jock. Vozio je do Ender-
sfielda, nekih sedamdesetak kilometara odavde, odveo me
u knjinicu, rekao da e doi kroz nekoliko minuta i
pojavio se tek nakon uine! Sreom, ponio sam sa sobom
nekoliko sendvia. Mogu vam rei da sam bio prilino ljut
zbog toga.
Nita zato. Doi sutra predloi Dick.
Ne mogu Jock je oajno. Dogovorio je s nekim
svojim prijateijima da se vidim s njegovim sinom
djeaku je ime Cecilio Dragoljub kakvo ime! Moram
provesti dan s tim groznim djeakom. Najgore je to je
majka time prilino zadovoljna. Uvijek misli da se ouh ne
bavi dovoljno sa mnom, a ja sam mu zahvalan na tome.
Kvragu, znai nee ni sutra doi! ree Julian.
A to je s prekosutra?
/../ //c///o'.o/.'.,
Mislim da u moi ree Jock. Ali imam osjeaj da
u tu dragu ljubav od Cecilia morati trpjeti nekoliko
dana navodno da mu pokaem krave i psie, uboga
stvorenjca! Uf! Kad bih samo mogao biti s vama i
Timmyem!
Loa srea zakljui Julian. Doista jest.
Mislio sam da e biti bolje da doem i kaem vam
ree Jock. Bila je to prva prilika koja mi se ukazala, pa
sam se douljao noas. Donio sam vam jo malo hrane.
Pretpostavljao sam da vam treba. Razmiljam o onom
spremitu, dolje, i o pustolovini znate, o dogovoru da
emo posjetiti ranirni kolodvor. Htio sam vas danas
zamoliti da me povedete.
Pa, ako ni sutra ne moe doi, a moda ni
prekosutra, kako bi bilo da poemo jedne noi, priblino u
ovo vrijeme? Neemo rei djevojicama. Otii emo samo
nas trojica, djeaci i motriti!
Jock je bio previe uzbuen da bi govorio. Ispustio je
duboki uzdah zadovoljstva. Dick se nasmijao.
Nemoj biti previe uzbuen. Moda nita neemo
vidjeti. Ponesi depnu svjetiljku ako je ima. Dodi u na
ator i povuci me za prst. Moda u biti budan, ali ako ne
budem, to e me odmah probuditi! I, naravno, nikome ni
rijei.
Naravno da ne! Jock e presretan. Pa, mislim
da bih morao krenuti. Bilo je prilino neobino verati se po
mraku po vritinama. Nema mjeseca, a zvijezde ba ne ba-
caju mnogo svjetla. Hranu sam ostavio ispred atora. Bolje
e biti da je sklonite da se Timmy ne dohvati koare.
U redu, mnogo ti hvala ree Julian. Jock se
izvukao iz Dickove vree za spavanje i uljao se natrake
iz atora a Timmy ga je cijelim putem lizao po nosu.
Potom je naao koaru s hranom i gurnuo je Julianu
ispo atoroskog krila a on ju je sklonio ispod podlone
ponjave.
Laku no tiho e Jock, a zatim su uli ukanje
po vrijesu. Timmy je poao za njim, veseo zbog toga
/../ //c///o'.o/.'.,
neoekivanog posjetioca i prilike za pononu etnju. Jock
je bio zadovoljan da mu pas pravi drutvo. Timmy ga je
pratio sve do farme i tada se skaui vratio preko
pustopoljina do kampa. eznuo je za tim da ganja zeeve
koje bi gdjekad nanjuio, ali i elio da se vrati George.
Ujutro je Anne bila oduevljena to je nala hranu u
smonici ispod grma borovnica. Julian ju je tamo sakrio
da je iznenadi. Pogledajte ovo! vikala je oduevljeno.
Pita od mesa jo rajica jaja, odakle je sve to stiglo?
Nou su to dovezli sablasni vlakovi Dick e uz
hihot.
Vulkan je izbacio hranu u zrak naali se
gospoin Luffy koji se takoer tamo naao. Anne se nabaci
na nj ubrusom.
Recite mi kako je to ovamo stiglo pitala je.
Brinula sam se to u vam svima prirediti za doruak
sada imamo vie no to bismo mogli pojesti. Tko je to
donio? George, zna li ti?
Ali George nije znala. Gledala je u nasmijeena lica
djeaka. Kladim se da je noas Jock bio ovdje kazala
im je. Nije li? A u sebi je rekla: Da i nekako mislim
da su zajedno neto isplanirali. Neete mene prevariti,
Dick i Juliane. Odsad u biti na oprezu! Gdjegod vi
krenuli, poi u i ja!











/../ //c///o'.o/.'.,
Lov na sablasne vlakove
Dan je proao prilino ugodno. Djeca, Timmy i
gospodin Luffy poli su zajedno do jezera visoko na
pustopoljinama. Ime mu je bilo Zeleni ribnjak zbog boje
zelenog krastavca. Gospodin Luffy je objasnio da neke
neobine kemijske tvari koje su tu pronaene izazivaju
tako zelenu boju vode.
Nadam se da neemo i mi pozelenjeti naali se
Dick navlaei svoje kupae gaice. Idete li i vi na kupa-
nje, gospodine Luffy?
Pristao je. Djeca su mislila da je on veoma lo pliva,
da e se samo brkati na obali i tek malo plivati ali, na
njihovo iznenaenje, on je u vodi bio velianstven i plivao
je ak bre od Juliana.
Izvrsno su se zabavljali i bili veoma umorni kad su
izali da se sunaju. Visoko ponad zelena jezera pruao se
put, i djeca su promatrala stado ovaca koje je tuda
prolazilo; potom su prola jedan ili dva automobila i
konano veliki vojni kamion. Pokraj vozaa sjedio je neki
djeak i, na njihovo veliko uenje, estoko im mahao.
Tko je to bio? Julian e iznenaen. Kako to da
nas poznaje?
Georgeino je otro oko prepoznalo djeaka: Bio je
to Jock! Sjedio je pokraj vozaa. I, gledajte, dolaze
skupocjena kola njegova ouha. Jock je radije iao s
kamiondijom negoli sa svojim ouhom. Posve ga
razumijem!
Prola su sjajna nova kola, a vozio je gospodin
Andrews. Nije pogledao ustranu, ve je vozio ravno iza
kamiona.
Idu na trnicu, pretpostavijam ree Dick iznova
lijeui. Pitam se to prevoze.
I ja ree gospoin Luffy. Mora da veoma
visoko cijeni proizvode svoje farme kad moe kupiti tako
skup automobil i sve te strojeve i opremu o kojima ste mi
/../ //c///o'.o/.'.,
govorili. Mudar ovjek, taj gospodin Andrews!
Uope ne izgleda mudar ree Anne. Prilino
slabaan, mlaka osoba, gospodine Luffy. Uope ga ne
mogu zamisliti kao osobu koja je u stanju nekoga prijei
ili izvui deblji kraj.
Vrlo zanimljivo ree gospodin Luffy. to
mislite o jo jednom kupanju prije objeda?
Dan je bio veoma lijep i gospodin Luffy je bio izvrsno
drutvo. Znao se sasvim sveana izgleda veoma dobro na-
aliti i samo bi silno miganje njegova uha potvrivalo da i
on uiva u ali. inilo se da se njegovo desno uho
pridruuje ali, bez obzira na to to je izraaj lica
gospodina Luffya bio jednako ozbiljan kao i Timmyev.
Stigli su u kamp u vrijeme uine i Anne je skuhala
dobar aj. Odluili su da uinaju ispred atora gospodina
Luffya. Kako je dolazila veer, Dick je utio da raste
njegovo uzbuenje. Za dana, djeaci nisu ozbiljno vjerovali
niti rije pripovijesti o sablasnim vlakovima, ali kada je
sunce zalo I sjene se na obiinjim breuljcima oduljile,
osjetili su ugodno uzbudenje. Hoe li vidjeti ita
uzbudljivoga te noi?
No je najprije bila veoma tamna, jer su na nebu bili
oblaci i zaklanjali su ak i zvijezde. Djeaci su poeljeli
laku no djevojicama i uvukli se u vree za spavanje,
Kroz atorski su otvor promatrali nebo.
Postupno su se gusti oblaci stanjili. Pomolilo se
nekoliko zvijezda. Oblaci su postajal jo tanji i najposlije
se razili u krpama. Uskoro je cijelo nebo bilo sjajno,
istokano pribadaama svjetlosti, i stotine tisua zvijezda
motrilo je vritine.
Imat emo svjetlost zvijezda aptao je Julian.
To je dobro. Ne bih volio tumarati meu vrijesom i iaiti
gleanj u zejim dupljama u gustoj tami. A ne bih ni volio
paliti depnu svjetiljku da nas netko ne bi vidio.
Bit e zabavno! apnuo je Dick. Nadam se da
e Jock doi. Bilo bi strano da ne doe.
Doao je. ulo se ukanje po vrijesu i odjednom se
/../ //c///o'.o/.'.,
na otvoru atora pomoiila sjena.
Juliane, Dick, stigao sam! Jeste li spremni?
Naravno, bio je to Jockov glas. Dickov je palac
pritisnuo prekida na depnoj sjetiljci i u trenutku svjetlo
je obasjalo Jockovo crveno uzbueno lice i potom se
ugasilo.
Hej, Jock! Znai uspio si doi ree Dick.
Sluaj, jesi li ono ti bio u kamionu danas ujutro i prolazio
pokraj zelenog jezera?
Jesam. Jeste li me vidjeli? Ja sam vas ugledao i
mahao vam kao lud rekao je Jock. Htio sam zaustaviti
kamion, sii i popriati s vama, ali voza je neki grozni
mrzovoljni tip. Jeste li vidjeli njega, hou rei, mog ouha?
On je bio u svom automobilu iza nas.
Vozili ste se na trnicu ili slino? - upita Julian.
Pretpostavljam da je kamion tamo iao ree
Jock.
Bio je prazan, pa vjerujem da je ouh poao da
tamo neto preuzme. Ja sam se vratio u automobilu.
Kamion je trebao doi kasnije.
Kako ti se svia Cecilio Dragoljub? upita Dick
ce- rei se u mraku.
Grozan je! Gori no to mu je ime bijesno e Jock.
Cijelo me vrijeme sili da se igramo vojnika! Strano je u
svemu tome to u ga morati trpjeti na farmi do
prekosutra. Nakon toga vraa se na zapad. Ne znam to
bih s njim radio.
Uvaljaj ga u svinjac predloi Dick. Ili, smjesti
ga s Biddyevim psiima i neka tamo spava. Reci mu da se
s njima igra vojnika.
Jock se hihotao. Kada bih barem mogao! Najgore
od svega jest to to je moja majka veoma zadovoljna da je
ouh doveo tog Cecilia da mi bude prijatelj. No, ne
govorimo vie o tome. Jeste Ii spremni za pokret?
Jesmo ree Julian i stade se tiho izvlaiti iz
vree.
Nismo rekli djevojicama. Anne ne eli poi, a ja ne
/../ //c///o'.o/.'.,
elim da George ostavi Anne samu. Zato, budimo jako,
jako tihi sve dok ne budemo dovoljno daleko da nas ne
mogu uti.
I Dick se izvukao iz svoje vree. Djeaci se te veeri
nisu razodjenuli, izuzev jakne, te su trebali samo njih
navui i iuljati se iz atora.
Kojim emo putem krenuti? aptao je Jock.
Julian ga uhvati za ruku i povede ga. Nadao se da se nee
izgubiti u tami koju su rasvjetljavale samo zvijezde. Nou
su vritine izgledale sasvim drukije!
Budemo li slijedili obris ovog breuljka koji nazire
u tami, kretat emo se u dobrom smjeru rekao je Julian.
Tako su napredovali, pazei da im mrki breuljak bude
zdesna.
Nou se put do ranirnog kolodvora inio mnogo
duljim nego danju. Tri su se djeaka probijala, mjestimice
gotovo gubei ravnoteu kad bi im se noge zaplele o
busenje vrijesa. Bilo im je drago kad su konano naili na
stazu.
Tu smo otprilike susreli pastira Dick e ispod
glasa. Nije ni znao zato govori tako tiho. Naprosto je
osjeao da mora. Siguran sam da vie nismo jako
daleko.
Nastavili su kroiti jo neko vrijeme i tada je Julian
povukao Dicka za rukav. Pogledaj rekao je. Mislim
da je tamo dolje stari kolodvor. Vidi se ponegdje slabi sjaj
tranica.
Djeaci su zastali na breuljku obraslu u vrijes ponad
eljeznike postaje i napregnuli oi. Uskoro su mogli
razabrati sjenovite obrise. Da, stigli su do ranirne postaje.
Jock zgrabi Dicka za rukav: Pogledaj, dolje je neko
svjetlo! Vidi li?
Djeaci su pogledali i, zaista, dolje, sa suprotne
strane, razabiralo se slabo uto svjetlo. Pomno su ga
gledali.
O, mislim da znam to je to Dick e najposlije.
To je svjetlost iz uvareve kolibe svijea Sama Drvene
/../ //c///o'.o/.'.,
Noge. Ne misl li tako, Ju?
Da, u pravu si ree Julian. Gledajte to emo
uraditi sii emo ravno dolje do postaje i otii do kolibe.
Virnut emo unutra da vidimo je li stari Sam tamo. Tada
emo se negdje sakriti i ekati da se pojave sablasni vla-
kovi!
Djeca su se spustila niz breuljak. Sada su im se oi
ve priviknule na svjetlost zvijezda i vidjeli su dosta dobro.
Spustili su se ravno na postaju. Ispod nogu im je kripio
ugljen.
Zastali su. Netko e nas uti budemo li pravili
takvu kripu aptao je Julian.
A tko? upita Dick. Ovdje nema nikoga, izuzev
starog Sama u svojoj kolibi, zar ne?
Kako zna da nema nikoga? upita Julian.
Nebesa, Jock, ne pravi takvu buku sa svojim cipelama!
Stajali su raspravljajui to bi bilo najbolje da urade.
Bit e bolje da poemo rubnim dijelom kolodvora
Julian e odjednom. Koliko se sjeam, tamo raste trava.
Hodat emo po njoj.
Djeaci su doli do ruba postaje. I, zaista, tamo je
rasla trava i po njoj su hodali bez uma. Ili su polako
prema mjestu na kojemu je iz Samove kolibe neodreeno
prosijavalo svjetlo.
Prozor je bio visok i malen. Bio je tono negdje u
razini njihovih glava i djeaci su se paljivo istegli na prste
i pogledali unutra.
Sam Drvena Noga bio je tamo. Sjedio je zavaljen u
stolicu i puio lulu. itao je novine mirkajui oima.
Oito jo nije naao svoje naoale. Na stolici pokraj njega
leala je drvena noga. Odvezao ju je i tamo poloio.
Veeras ne oekuje sablasni vlak, jer tada ne bi
odvezao nogu aptao je Dick.
Svjetlost svijee je zatreperila i sjene su poskakivale
malom kolibom. Bijae to ubogo, jadno namjeteno
mjesto, prljavo i neuredno. alica bez ruke i tanjuria
nalazila se na stolu, a limeni je ajnik kipio na uprljanom
/../ //c///o'.o/.'.,
kuhalu.
Sam je odloio novine i protrljao oi. Neto je
mrmljao. Djeca ga nisu mogla uti, ali bila su sigurna da
je neto u vezi s onim prokletim naoalama.
Ima li mnogo pruga na toj postaji? apui je
pitao Jock kojemu je dosadilo promatranje staroga Sama.
U kojemu se pravcu pruaju?
Sedamstotinjak metara odavde nalazi se tunel
ree Julian pokazujui mimo Jocka. Pruge poinju



/../ //c///o'.o/.'.,
tamo i stiu dovdje granajui se u vie tranica
vjerojatno je tu bila skretnica u vrijeme dok se jo
odravao promet.
Poimo uz prugu do tunela predloi Jock. Do-
ite. Ovdje nema to da se gleda. Poimo do tunela.
U redu sloio se Julian. Mogli bismo. Ne
mislim ni da emo tamo bogznato vidjeti. Mislim da je
pripovijest o sablasnim vlakovima naprosto Samova
izmiljotina!
Napustiii su staru kolibu s njezinim osamijenim
svjetlom, i ponovno preli kolodvor. Potom su se uputili
prugom koja se tamo odvajala i vodila prema tunelu. Sada
vie nije bilo vano da izbjegavaju ugljen kako ne bi
proizvodili kripu. Ili su tiho razgovarajui.
I tada su se stvari stale dogaati! Udaljena, priguena
buka dopirala je iz tunela koji je sada bio tako blizu da su
djeca razabirala njegova crna usta. Julian je prvi uo um.
Zastao je i uhvatio Dicka za ruku.
Hej! Sluajte! ujete li?
Ostali su osluhnuli. Da potvrdi Dick. Ali to je
vlak koji proiazi kroz podzemne tunele njegovu buku
prenosi jeka te ga ujemo i u ovom tunelu.
Nee biti! Buka dolazi od vlaka koji izlazi kroz ovaj
tunel! ree Julian. Zveka je bila sve glasnija i
glasnija. uo se i tropot vagona. Djeaci su se sklonili s
pruge i stisnuli se sa strane, ekajui i jedva se usuujui
da diu.
Je li mogue da je to sablasni vlak? ekali su da se
pojavi svjetlost lokomotive, nalik na bijesno oko u tunelu.
Ali ona nije dolazila. Unutranjost tunela bila je tamnija
od noi! No um je bivao sve blii i blii. Moe li biti takve
buke a da vlaka nema? Julianovo je srce stalo dvostruko
bre udarati, a Dick i Jock su se obujmili a da toga nisu
bili ni svjesni.
Tutnjava je postala gromovita i tada je kroz tunel
prolo neto dugako i crno, s mutnim svjetlom sprijeda,
koje je brzo minulo i nestalo. Buka je zagluila djeake a
/../ //c///o'.o/.'.,
zatim su zveka i tropot slabili, kako je vlak odmicao.
Zemlja se zatresla i potom smirila.
E, pa, i to smo doivjeii Julian e prilino drhtava
glasa. Sablasni vlak bez svjetla ili signala! Kamo je
otiao? Do kolodvora?
Da odemo i pogledamo? predloi Dick. Nisam
nikoga vidio u kabini strojovoe, ak niti pri sjaju koji
mora da je dolazio od vatre ali netko je morao upravljati
vlakom! Stvarno udno, zar ne? Pa ipak, zvualo je doista
stvarno.
Dobro, poimo do postaje ree Jock koji se inio
najmanje uzbuen. Doite.
Krenuli su sasvim polako i tada Dick otro krikne:
Doavola, istegao sam gleanj! Samo asak!
Sjeo je na zemlju utei strahovitu bol. Bilo je to
samo istegnue a ne iaenje, ali Dick je nekoliko minuta
stenjao i nije se mogao pomaknuti. Ostali se nisu usudili
da ga napuste. Julian je kleknuo do njega, nudei se da
mu istrlja gleanj, ali Dick mi nije doputao da ga
dotakne. Jock je zabrinuto stajao pokraj njih.
Trebalo je priblino dvadeset minuta da bol u glenju
popusti i Dick ponovno uzmogne stati na noge. Uspravio
se uz pomo dvojice djeaka, stao na nogu isprobavajui je
li gleanj u redu. Mislim da e biti dobro. Sada mogu
hodati, ali polako. Poi emo do kolodvora i vidjeti to se
dogaa!
Ali, jo dok su se polagano stali vraati, do njih je
dopirala buka s tranica udaljene ranirne postaje.
Drum, drum, klink, tras!
Ponovno se vraa! ree Julian. Stojte mirno!
Sluajte! Iznova e se vratiti u tunel!
Stajali su mirno, motriii i oslukivali. Buka se
ponovno pribliavala i postajala gromovita. Ugledali su sjaj
koji bi mogao dolaziti od vatre u kabini i potom je vlak
proao. Iseznuo je u tmini otvora tunela i djeaci su jo
neko vrijeme uli jeku njegova kloparanja.
Eto, doivjeli smo! Dakle, sablasni vlak postoji!
/../ //c///o'.o/.'.,
ree Julian pokuavajui da se nasmije, ali se utio
prilino potresen. Dolaze i prolaze odakle i kamo, to
nitko ne zna! Ali, mi smo ga uli i vidjeli, u mrklini noi. I
bio je prilino jezovit!
/../ //c///o'.o/.'.,
Jockovi doivljaji
Tri su djeaka stajala jedan uz drugoga, sretni da su
zajedno u mraku. Nisu mogli vjerovati da su vidjeli ono to
su s toliko nevjerice poli traiti! Kakav je to vlak tako
tajanstveno dokloparao iz tunela i tada se, nakon stanke
na ranirnoj postaji, jednako tajanstveno vratio?
Samo da nisam istegnuo lanak, mogli smo pratiti
vlak du pruge do kolodvora i tamo prii sasvim blizu
jadao se Dick. Kakva sam budala, zapetljam stvari u
najuzbudljivijem trenutku!
Tu nita ne moe utjei ga Jock. Sluajte! Mi
smo vidjeli sablasni vlak! Jedva to mogu vjerovati. Pokree
li se sam, a da nitko njime ne upravlja? Je li to stvarno
vlak?
Sudei po buci koju je pravio, zaista je stvaran
ree Julian. A izbacivao je i dim. Pa ipak, sve je to
veoma udnovato. Ne mogu rei da mi se naroito svia.
Hajdemo pogledati to se dogodilo sa Samom Drve-
nom Nogom predloi Dick. Kladim se da je ispod kre-
veta!
Djeaci su se polagano vratili do kolodvora, Dick
malko epajui, iako mu se gleanj ve prilino oporavio.
Kada su stigli do postaje, pogledom su potraili kolibu. U
njoj vie nije bilo svjetla.
Puhnuo je u svijeu i sakrio se ispod kreveta!
ree Dick. Ubogi Sam! Mora da ga to stvarno uasava.
Poimo proviriti!
Prili su kolibi i pokuali pogledati kroz prozor. Ali,
nita se nije vidjelo. Koliba je bila u posvemanjemu
mraku. Tada se iznenadno, negdje blizu poda, upalila
mala svjetlost.
Pogledajte, evo Sama! Upalio je ibicu ree
Julian.
Gledajte kako proviruje ispod kreveta. Izgleda
ukoen od straha. Pokucajmo na prozor i pitajmo ga je li
/../ //c///o'.o/.'.,
sve u redu.
Ali to je bio posve krivi potez! im je Julian glasno po-
kucao na prozor, Sam je tjeskobno jauknuo i ponovno
pobjegao pod krevet a titrave je svjetlosti ibice nestalo.
Doli su me otpelati! uli su ga kako cviii.
Doii su po mene! I po moju drvenu nogu.
Samo smo ustraili ubogog ovjeka ree Dick.
Doite. Ostavimo ga. Mogao bi doivjeti srani udar ili ne-
to slino ako ga zovnemo. On doista vjeruje da je sablasni
vlak doao po njega.
Djeca su jo nekoliko minuta kruila ranirnom
postajom, ali u mraku se nije nita vidjelo. Do uiju im
vie nije dopirala tutnjava. Oito, te se noi sablasni vlak
vie nee pojaviti.
Vratimo se predloi Julian. Ovo je doista bilo
uzbudljivo! Potenja mi, kosa mi se podigla u zrak kad se
vlak sopui pojavio iz tunela. Odakle je samo doao? I
zato?
Djeca su odustala i stala se vraati u kamp. Verala su
se po vrijesu, umorna ali uzbuena, Hoemo li rei
djevojicama da smo vidjeli vlak? upita Dick.
Ne ree Julian. To bi samo uplailo Anne, a
George bi bila bijesna kad bi saznala da smo otili bez nje.
Priekat emo i vidjeti hoemo li otkriti jo neto prije
no to ita kaemo bilo djevojicama, bilo gospodinu
Luffyu.
U redu sloi se Dick. I ti e utjeti, zar ne,
Jock?
Naravno Jock e uvrijeeno. Kome bih mogao
rei? Mome ouhu? Ni sluajno! Kako bi bio bijesan kad bi
znao da smo zanemarili njegova upozorenja i, nakon
svega, poli dolje da vidimo sablasne vlakove!
Iznenadno je pokraj nogu osjetio neto toplo i
zapanjeno kriknuo: to je to? Gubi se!
Ali, ispalo je da je toplo stvorenje bio Timmy koji je
poao ususret trima djeacima. Priljubio se uza svakoga
od njih i tiho zacvilio.
/../ //c///o'.o/.'.,
Kae nam Zato niste mene poveli? ree Dick.
Oprosti, starino, ali nismo mogli. George vie nikad
s nama ne bi progovorila da smo tebe poveli a nju ostavili!
Kako bi se tebi, Timmy, svidjeli sablasni vlakovi? Bi li
otrao nekamo u kut i sakrio se?
Vau! Timmy e uvrijeeno. Kao da se on biloega
plai!
Stigli su do kampa i stali govoriti apatom:
Dovienja, Jock! Doi sutra ako moe. Naam se
da se nee morati baviti s onim Ceciliom!
Dovienja! Vidimo se uskoro aptao je Jock i ne-
stao u tmini, s Timmyem za petama. Jo jedna prilika za
pononu etnju? Dobro, mislio je Timmy, jer je to i elio. U
atoru je bilo vrue i dobro e mu doi tranje po svjeem
nonom zraku.
Timmy je tiho zareao kad su se pribliili Ollyevoj
farmi i zastao, dok mu se dlaka na vratu malo
nakostrijeila. Jock je stavio ruku psu na glavu i stao.
to je staro mome? Provalnici ili neto slino?
Napregnuto je motrio tamu. Veliki su oblaci zastrli
zvijezde i nije bilo svjetla. Jock je razabrao slabanu
svjetlost u hangaru. Priunjao se da vidi to je to. Kad se
pribliio, svjestlost je nestala, i zauo je korake, tiho
zatvaranje vrata hangara i kripu lokota kojeg je netko
zakljuao.
Jock se priunjao blie preblizu, jer tkogod to bio,
pojurio je s ispruenim rukama prema naprijed. Dohvatio
je Jockovo rame i djeak je izgubio ravnoteu. Gotovo je
pao, a ovjek koji ga je uhvatio snano ga je drao. Upalila
se depna svjetiljka i djeak je zatreptao pri iznenadnu
mlazu svjetlosti.
To si ti, Jock! iznenadeno e glas, promukao i
nestrpljiv. to radi ovdje u ovo doba noi?
A to vi radite? upita Jock nastojei da se
oslobodi. Upalio je svoju svjetiljku i obasjao lice ovjeka
koji ga je uhvatio. Bio je to Peters, jedan od radnika s
farme, onaj u ijem se kamionu vozio toga dana.
/../ //c///o'.o/.'.,



to se to tebe tie? Peters e ljutito. Imao sam
kvar i tek sam se sada vratio. Sluaj, pa ti si posve
odjeven! Gdje si bio u to doba noi? Jesi li uo kad sam
dolazio, pa si doao da vidi to se zbiva?
Nikad se ne zna Jock e drsko. Nije elio rei bi-
loto to bi Petersa moglo uiniti sumnjiavim.
Naprosto, nikad se ne zna!
Je li to Biddy? upita Peters ugledavi tamnu
sjenu koja se udaljavala. Hoe li rei da si bio vani sa
/../ //c///o'.o/.'.,
Biddy! to si zaboga radio?
Jock je zahvalio sretnoj zvijezdi to je ovjek mislio da
je to bila Biddy, a ne Timmy. Neka Peters misli togod eli!
Pa ipak, teta da je Peters imao kvar i vratio se kasno.
Kae li njegovu ouhu da je vidio Jocka kako potpuno
odjeven eta usred noi, uslijedit e ispitivanja od strane
majke i ouha, a Jock, koji je bio istinoljubiv djeak, teko
e nai objanjenje.
Pourio je u krevet, uspeo se na kruku ispred svog
prozora i tiho uskoio u sobu. Polako je otvorio vrata da
poslua je li netko budan u kui, ali svugdje je bio mrak i
vladala tiina.
Doavola s Petersom! mislio je Jock. Ako me izda,
nadrljao sam!
Poao je u postelju premiljajui nekoliko minuta o
neobinim dogaajima te noi i potom utonuo u nelagodni
san u kojemu su sablasni vlakovi, Peters i Timmy
neprestano inili najneobinije stvari. Bio je veseo kad se
probudio u sunano jutro i ugledao majku koja ga je
drmusala.
Ustani Jock! Prilino je kasno. Kako to da si tako
pospan? Ve smo gotovo zavrili s dorukom.
Peters oevidno nije nita rekao Jockovom ouhu u
vezi s noanjim susretom i Jock mu je bio veoma
zahvalan. Stao je premiljati kako da pobjegne i pridrui
se djeci u kampu. Ponijet e im malo hrane! Bit e to
dobar izgovor.
Mama, mogu li kamperima odnijeti koaru s
hranom? pitao je nakon doruka. Moda im je ve
uzmanjkalo.
Pa, dolazi ti onaj djeak ree majka. Kako mu
je ono ime Cecilio, tako neto? Tvoj ouh kae da je on
veoma zlatan. Bilo ti je lijepo s njim juer, zar ne?
Jock bi iznio mnoge ne ba pohvalne pojedinosti u
vezi s dragim Ceciliom da njegov ouh nije bio nazoan;
sjedio je uz prozor i itao novine. Ovako, slegnuo je
ramenima i izduio lice nadajui se da e majka razumjeti
/../ //c///o'.o/.'.,
njegove osjeaje. Tako je i bilo.
Kada dolazi Cecilio? pitala je. Moda jo ima
dovoljno vremena da potri s koarom do kampa?
Ne elim da tamo trkara rekao je gospodin An-
drews iznenada se upliui u razgovor i odlaui novine.
Cecilio bi mogao stii svakog asa a ja znam Jocka!
Zabrbljat e se s onim klincima i zaboraviti da se mora
vratiti.
Ceciliov otac je moj dobar prijatelj i Jock mora biti
utiv prema njemu; ostani ovdje i doekaj ga! Danas nee
biti trkaranja u kamp.
Jock se smrknuo. Zato se njegov ouh tako
iznenadno mijea u njegove pianove? Tjera ga da ide u
grad, sili ga da se sprijatelji s Ceciliom! I to upravo u
vrijeme kad su se druga djeca pojavila u njegovu prilino
samotnom ivotu! Bilo je to da sie s uma!
Moda bih ja mogla poi do kampa i ponijeti im
malo hrane predloi pomirljivo majka. A moda e i
sama djeca naii da se opskrbe.
Jock je i nadalje bio smrknut. Iuljao se u dvorite i
poao pogledati Biddy. Bila je sa svojim psiima koji su
sada pokuavali puziti za njom po hangaru. Jock se nadao
da e kamperi toga dana sami doi po hranu. Tada bi
barem mogli izmijeniti koju rije.
Cecilio je stigao automobilom. Bio je priblino istih
godina kao i Jock, iako je za dvanaestogodinjaka bio
nizak. Imao je predugu kovravu kosu, a sivo flanelsko
odijelo bilo mu je veoma, veoma isto i pomno izglaano.
Zdravo! doviknuo je Jocku koji se iznenada sjetio
svoje indijanske perjanice s mnotvom perja uokolo i s
pernatim repom koji pada niz lea. Hihoui se pojurio je
u kuu. Preodjenuo se u indijanski kostim i stavio
perjanicu na glavu. Uzeo je kutiju s bojicama i na brzinu
nacrtao po licu stravine crvene, plave i zelene crte.
Pronaao je tomahavk i siao. Igrat emo se crvenokoaca
i skalpirati toga dosadnog bjelokoca.
Cecilio je sam lutao uokolo. Na njegov krajnji uas,
/../ //c///o'.o/.'.,
kad je zamaknuo za ugao, strahovit se krik obruio na
njega i netko je zamahnuo neime to je nalikovalo
koljakome nou.
Cecilio se okrenuo 1 pobjegao glasno zavijajui, dok je
Jock mahnito skakao za njim, urliui iz sveg glasa
izvrsno se zabavljajui. Cijelog se prolog dana morao s
dragim Ceciliom igrati vojnika. Nije mu bilo jasno zato se
danas Cecilio ne bi cijeloga dana s njim igrao
crvenokoaca!
Upravo u tom trenutku stiglo je etvoro kampera koji
su doli po hranu, s Timmyem koji je trao pokraj njih.
Zapanjeno su zastali kad su ugledali Cecilia kako juri
poput vjetra, oajniki zavijajui, i posve odjevena i
obojena crvenokoca koji bijesno juri za njim.
Jock ih je ugledao, otplesao oko njih smijeni ratniki
ples, hinio je da e Timmyu odrezati rep i potom pojurio za
Ceciliom koji se nadao u bijeg.
Djeca su se guila od smijeha. O, Boe! usklikne
Anne sa suzama u oima mora da to progoni Cecilia. Pret-
postavljam da je to Jockova osveta za to to se cijeli
jueranji dan morao s njim igrati vojnika. Pogledajte,
sada tre oko svinjca. Ubogi Cecilio! On stvarno misli da
e biti skalpiran!
Cecilio je jecajui nestao u kuhinji i gospoda je
Andrews pritrala da ga utjei. Jock se vratio ostalima
cerei se, lica premazana ratnikim bojama.
Zdravo rekao je. Upravo se lijepo provodim s
dragim Ceciliom. Tako se veselim da vas vidim. Htio sam
doi do vas, ali mi ouh nije dopustio moram se,
navodno, igrati s Ceciliom, Nije li to strano?
Uasno svi su se sloili.
Sluaj, nee li tvoja majka biti ljuta zbog toga to si
tako ustraio Cecilia? Moda bi bolje bilo da je sada ne
traimo hrane? upita Julian.
Da, bit e bolje da malo priekate ree Jock
odvodei ih do sunane strane taglja gdje su se ve
jednom odmarali. Zdravo Timmy, jesi li se noas vratio
/../ //c///o'.o/.'.,
kako treba?
Jock je posve zaboravio da djevojice ne znaju za
dogaaje od prole noi. Anne i George su naulile ui.
Julian se namrtio na Jocka, a Dick ga je potajno gurnuo.
to se dogaa? upitala je George kojoj nije pro-
maknula ta zakulisna igra. to se dogodilo prole noi?
George je pocrvenjela od srdbe. Neto tajite preda
mnom kazala je djeacima. Da, tako je. Znam da jest.
Mislim da ste prole noi ili do ranirnog kolodvora! Jeste
li?
Zavladala je neugodna tiina. Julian je dobacio ljutit
pogled Jocku koji bi se najradije bio ubio.
Nastavi, reci mi! navaljivala je George Ijutito
nabo- rana ela. Zvijeri jedne! Ili ste! I niste me
probudili da poem s vama! O, stvarno ste zloesti!
Jeste li to vidjeli? upita Anne dok je pogledom
redom motrila djeake. Obje su djevojice osjeale da se te
noi zbila neka pustolovina.
Pa poeo je Julian. No, morali su prekinuti.
Cecilio se pojavio kod taglja, oiju crvenih od plaa.
Gledao je u Jocka.
Otac eli s tobom razgovarati kazao je. Mora
odmah doi. Zao si, i ja elim poi kui. Ne uje li kako te
otac zove? Uzeo je tap ali meni te nije ao! Nadam se
da e te dobro istui!






/../ //c///o'.o/.'.,
Georgein gnjev
Jock se iskreveljio na Cecilia i ustao. Polako je obiao
tagalj, a ostali su u tiini oekivali da uju udarce i pla.
Ali nita od toga.
Ustraio me ree Cecilio sjedajui k ostalima.
Ubogo nevinace! Dick e spremno.
Mila bebice! pridomente George.
Mamina mazo! dobaci Julian, Cecilio se zagledao
u njih. Ponovno je ustao, veoma crven u licu.
Da nisam dobro odgojen, razbio bih vas rekao je
i brzo se udaljio da sam ne bi bio razbijen.
Djeca su sjedjela u tiini. Bilo im je ao Jocka. George
je bila ljuta i smrknuta, jer je znala da su djeaci prole
noi krenuii bez nje. Anne je bila zabrinuta.
Sjedjeli su tako desetak minuta. Tada se iza taglja
pojavila Jockova majka zabrinuta izraaja. Nosila je veliku
koaru hrane. Djeca su uljudno ustala. Dobro jutro,
gospoo Andrews pozdravio je Julian.
ao mi je da vas danas ne mogu pozvati da
ostanete kazala je gospoa Andrews. Ali Jock se zbilja
glupavo ponio. Nisam dopustila gospodinu Andrewsu da
ga kazni, jer bi Jock zbog toga samo zamrzio svog ouha, a
to ne bi bilo dobro. Ali sam mu naredila da cijeli dan bude
u svojoj sobi. Stoga neete moi biti s njim. Donijela sam
vam neto hrane. Boe, stvarno mi je ao da je tako ispalo.
Ne znam to je snalo Jocka da se tako ponaa. To nije
nimalo nalik na njega.
Iza taglja se pomolilo Cecilievo lice, prilino
samozadovoljna izraaja. Julian se u sebi smijuljio.
Biste li htjeli da mi povedemo Cecilia na lijepu
dugu etnju preko vritina? predloio je. Mogli bismo
se uspinjati breuijcima, preskakivati potoke i verati se
kroz vrijes. Proveo bi krasan dan.
Cecilievo je lice istog trena iezlo.
Pa ree gospoa Anrevvs to bi doista bilo
/../ //c///o'.o/.'.,
lijepo od vas. Sada, kad je Jocku nareeno da cijeloga
dana bude u svojoj sobi, nema nikoga tko bi se mogao
igrati s Ceciliom. Ali bojim se da je on pomalo mamina
maza. S njim valja biti veoma paljiv. Cecilio! Cecilio! Gdje
si? Doi i sprijatelji se s djecom.
Ali Cecilio je otiao. Odgovora nije bilo. Nije se elio
sprijateljiti s tom djecom. Dobro je znao kako stvari stoje!
Gospoa Andrews ga je traila, ali on je nestao.
etvoro djece nije bilo nimalo iznenaeno. Julian,
Dick i Anne su se hihotali. George im je bila okrenuta
leima i nadalje mrgodna izraaja.
Gospoa se Andrews vratila hvatajui dah. Ne
mogu ga nai kazala je. Nita zato. Nekako u ga
razonoditi kad se vrati.
Da. Moda bi mogao nizati perlice? Ili bi lijepo mo-
gao slagati pazlove? predloi Julian veoma utivo. Ostali
su se kreveljili. Gospoda Andrews se nasmijeila.
Kakva gnjavaa! kazala je. O, Boe, jadni
Jock. Ali, sam je kriv. A sada dovienja, moram se
prihvatiti posla.
Pourila je u prostor za muu. Djeca su pogledala iza
taglja. Gospodin Andrews je ulazio u svoj automobil.
Uskoro e otii. Priekali su nekoliko minuta dok nisu uli
kako se kola udaljuju niz neravni kolski put.
Jockova je spavaonica pokraj onoga krukovog
stabla rekao je Julian. Hajde da s njime popriamo
prije no to odemo. Sve je to prava sramota.
Preli su preko dvorita farme i stali pokraj kruke
svi izuzev George koja je mrtei se, ostala s hranom
pokraj taglja. Julian je viknuo prema prozoru. Jock!
Pomolila se glava, lice jo stravino obojeno crtama i
krugovima. Hej! Nije me istukao. Mama nije dala. No,
svejedno, radije bih da jest stranoj je biti ovako
zatvoren po sunanu danu. Gdje je dragi Cecilio?
Ne znam. Moda u najtamnijem kutu jednog od
hangara ree Julian. Jock, ako tijekom dana ne bude
mogue, navrati noas. Moramo se vidjeti.
/../ //c///o'.o/.'.,




























/../ //c///o'.o/.'.,
U redu ree Jock. Kako izgledam? Kao pravi
crvenokoac?
Izgleda zastraujue cerio se Julian. Pitam se
bi li te stari Timmy prepoznao.
Gdje je George? upita Jock.
Duri se iza taglja ree Dick. Provest emo
straan dan s njom. Lijepo si nam smjestio, ti idiote!
Tono. Ja sam i bedak i idjot ree Jock dok se
Anne hihotala. Pogledajte, evo Cecilia. Recite mu da se
uva bika, hoete li?
Imate li bika? upita Anne ustraeno.
Nemamo. Ali nema razloga da ga se on ne uva
smijao se Jock. Dovienja! Lijepo se provedite!
Troje je djece krenulo i nailo na Cecilia koji se
upravo pojavio iz neke mrane male spremnice.
Nakreveljio im se bio spreman da otri u prostor za muu
u kojemu je radila gospoa Andrews.
Julian iznenadno zgrabi Dicka i pokae iza Cecilia:
Bik! uvaj se bika! iznenadno je kriknuo.
Dick je prihvatio alu: Nije svezan! Pazite! uvajte
se bika! vikao je.
Anne je kriknula. lako je znala da je rije o ali, sve je
izgledalo tako uvjerljivo da se ipak malko ustraila. Bik!
viknula je.
Cecilio je pozelenio. Koljena su mu klecala. Gggdje
je? mucao je.
Pogledaj iza sebe! viknuo je Julian. Ubogi
Cecilio, uvjeren da se bik iza njega naumio stutiti na nj,
ispustio je uasnut krik i spotiui se pojurio u prostor za
muu. Bacio se na gospou Andrews.
Spasite me! Spasite me! Progoni me bik.
Ali, ovdje nema bika gospoa e Andrews iznena-
eno. Stvarno, Cecilio! Je li te to gonila svinja, ili neto
slino?
Guei se od smijeha, troje se djece uputilo prema
George. Pokuali su joj ispriati o izmiljenom biku, ali ih
ona nije eljela sluat i okrenula se. Julian je slegnuo
/../ //c///o'.o/.'.,
ramenima. Bolje je George ostaviti na miru kad zapadne u
svoje bjesnilo! Ne ljuti se tako esto kao prije, ali kad je
snae bijes, s njom doista nije lako.
Djeca su se vratila u kamp nosei koaru s hranom.
Timmy ih je ozbiljno pratio. Znao je da sa George neto
nije u redu i to ga je alostilo. Rep mu je bio povijen i
izgledao je utueno. George ga ak nije ni pomilovala.
Kad su stigli u kamp, George je planula:
Kako se usuujete poi bez mene kad sam rekla da
u ii s vama? Zamislite, poveli ste Jocka, a meni niste do-
pustili da idem! Mislim da ste stvarno prasci. Nikad ne bih
pomislila da biste Dick i ti bili u stanju da uradite takvo
to.
Ne budi glupa, George ree Julian. Rekao sam
da ti i Anne neete ii. Ispriat u ti sve to se dogodilo i
bilo je prilino uzbudljivo!
to? Priajte brzo! molila je Anne, ali George je
tvrdoglavo okrenula glavu i pravila se da je to ne zanima.
Julian je stao pripovjedati o svim neobinim
dogaajima te noi. Anne je sluala bez daha. George je
takoe sluala, ali se gradila da ne slua. Bila je vrlo ljuta
i povrijeena.
Eto, sad znate sve rekao je Julian kad je zavrio.
Ako je to ono to ljudi nazivaju sablasnim vlakom, e pa
jedan je, puei se, uao i izaao iz tunela! Mogu vam rei
da sam se prilino ustraio. ao mi je da i ti nisi bila
tamo, George, ali nisam htio da Anne ostane sama.
George nije prihvaala ispriku. I dalje je bila bijesna.
Pretpostavljam da je Timmy bio s vama kazala
je.
Mislim da je to vrlo runo od njega to da je otiao
ne probudivi me, kada zna da bih eljela s vama
sudjelovati u pustolovini!
O, ne budi smijena Dick e ogoreno.
Zamisli, ak se ljuti i na Tima! Zbog tebe je sada
nesretan. A, uostalom, on nije bio s nama. Tek nam je
doao ususret kad smo se vraali i potom otpratio Jocka
/../ //c///o'.o/.'.,
kada se vraao na farmu.
Je li? ree George te isprui ruku da pomiluje
Timmya koji je to oduevljeno doekao. Barem mi je
Timmy ostao vjeran. I to je neto.
Nastupila je tiina. Nitko nije pravo znao kako da se
ophodi sa George kad bi zapala u jedno od svojih loih
raspoloenja. Najbolje ju je bilo prepustiti sebi, ali nisu
mogli naprosto otii i napustiti kamp samo radi toga to je
George bila ljuta i smrknuta.
Anne je uhvatila George za ruku. Bila je nesretna kad
se George tako ponaala. George poela je. Nema
razloga da se i na mene ljuti. Ja nisam nita uradila.
Da nisi takva mala kukavica, koja se boji da poe s
nama, i ja sam mogla poi George e neljubazno odgur-
nuvi njezinu ruku.
Julian se naljutio. Vidio je Anneino povrijeeno lice i
zamjerio je George.
Dosta George kazao je. Ponaa se poput
prave djevojice, unato tome to misli da si ravna
djeacima! Kako moe govoriti takve gluposti? udim ti
se.
George se postidjela, ali je bila odve gorda da to
prizna. Pogledala je u Juliana.
A ja se udim tebi kazala je. Nakon svih
pustolovina koje smo zajedno doivjeli, eli me iskljuiti
iz ove. Ali, sljedei put e me povesti, zar ne, Juliane?
to? Zar nakon takvog dananjeg jezivog
ponaanja? ree Julian koji je, kad je to elio, umio biti
jednako tvrdoglav kao George. Sigurno da neu. Ova je
pustolovina moja i Dickova i moda Jockova, a ne tvoja
i Anneina.
Ustao je i krenuo s Dickom niz breuljak. George je
sjedjela upkajui vrijes iz korijena, zabezeknuta i ljutita.
Anne je zatomljivala suze. Mrzila je takve stvari. Ustala je i
poela prireivati objed. Moda e se nakon dobra obroka
svi bolje osjeati.
Gospodin Luffy je sjedio ispred svog atora i itao.
/../ //c///o'.o/.'.,
Tog se jutra ve vidio s djecom. Podigao je pogled,
smijeei se.
Zdravo! Doli ste popriati sa mnom?
Da ree Julian dok mu se u glavi rojila neka
nami- sao. Bih li mogao pogledati onu vau kartu,
gospodine Luffy? Onu veliku, gdje je prikazan svaki
kilometar ovih pustopoljina?
Naravno. Negdje je u atoru ree gospodin Luffy.
Djeaci su je nali i razvili. Dick je odmah pogodio
zato ju je Julian elio pogledati. Gospodin Luffy je
nastavio itati.
Prikazana je i eljeznika pruga koja prolazi ispod
pustopoljina, zar ne? upita Julian. Gospodin Luffy pot-
vrdno kimne.
Da. Ima prilino pruga. Pretpostavljam da je bilo
lake probijati tunel od doline do doline ispod
pustopoljina, negoli polagati pruge na povrini. U svakom
sluaju, eljeznika pruga na pustopoljinama vjerojatno bi
zimi bila posve zatrpana snijegom.
Djeaci su nagnuli glave ponad velike karte: na njoj
su pruge bile prikazane s pomou istokanih crta kada bi
god prolazile ispod zemlje, a kad bi po brojnim dolinama
prolazile na otvorenu, bile su oznaene punom crnom
linijom.
Djeaci su nali mjesto gdje su se nalazili. Tada se
Julianov prst spusti malo nie na karti i dospije do mjesta
gdje je na kraju istokane crte biia prikazana mala puna
crta.
Pogledao je u Dicka i on je kimnuo. Da, tu je bilo pri-
kazano mjesto gdje se nalazio tunel iz kojeg je iziao sa-
blasni vlak te pruge naputene eljeznike postaje.
Julianov se prst vratio s postaje do tunela, gdje je
poinjala istokana crta. Prstom je prelazio po istokanoj
crti do mjesta gdje je ponovno poinjala puna crta. Na tom
je mjestu vlak izlazio u drugu dolinu!
Tada je prstom pokazao na jo jedan, koji je takoer
vodio izdaleka, da bi se zavravao na ulazu u drugu
/../ //c///o'.o/.'.,
dolinu. Djeaci su se zgledali u tiini.
Gospodin Luffy je iznenadno ugledao nekoga danjega
leptira i ustao da ga uhvati. Djeaci su iskoristili da
izmijene nekoliko rijei.
Sablasni vlak prolazi kroz svoj vlastiti tunel sve do
doline koja se prostire iza njega ili se pak vraa do ovog
skretnita i vodi do druge doline Julian e tihim glasom.
Rei u ti to emo uraditi, Dick. Zamolit emo
gospodina Luffya da nas odvede do najblieg grada da
bismo neto kupili i onda emo pouriti do tamonjega
kolodvora I raspitati se o ta dva tunela. Moda neto
otkrijemo.
Dobra ideja ree Dick, a gospodin Luffy se upravo
bio vratio. Recite gospodine, jeste li danas veoma
zauzeti? Biste li nas nakon objeda mogli odvesti do
najblieg grada?
Naravno, naravno gospodin Luffy e susretljivo.
Djeaci su se oduevljeno pogledali. Moda e sada ipak
neto otkriti! Ali nisu namjeravali povesti George. Ne
kaznit e je zbog njezine pretjerane srdbe to je nisu
poveli sa sobom.














/../ //c///o'.o/.'.,
Uzbudljivi plan
Anne ih je pozvala na objed. Doite! vikala je.
Sve sam priredila. Recite gospodinu Luffyu da ima i za
njega.
Gospodin Luffy je doao drage volje. Mislio je kako je
Anne izvrsna mala kamp kuharica. S odobravanjem je pro-
matrao objed postavljen na tlu na bijelom ubrusu.
Oho! Salata, tvrdo kuhana jaja, krike jezika, i, to
je to pita od jabuka! Premili Boe! Nemoj mi rei da si je
ti ispekla, Anne.
Anne se nasmijala. Ne, sve je to, dakako, stiglo s
farme. Izuzev soka od limeta i vode.
George je jela s ostalima, ali jedva da je progovorila.
Premiljala je o nanesenim nepravdama i gospodin Luffy
ju je nekoliko puta zaueno pogledao.
Je li sve u redu, George? upitao je iznenada. Ge-
orge je pocrvenjela.
Da, hvala na pitanju kazala je nastojei da
djeluje prirodno, iako joj nije uspjelo da se namijei.
Gospodin Luffy ju je promatrao i laknuo mu je kad je vidio
da jede koliko i ostali. Moda su se malo porjekali,
pogodio je. No, to e proi! Znao je da je bolje da se ne
mijea.
Zavrili su s objedom i popili sav sok od limete. Bio je
topao dan i svi su bili jako edni. Timmy je ispraznio svoju
zdjelicu s vodom i s enjom je promatrao vjedro s vodom
za pranje. Ali bio je suvie dobro odgojen da bi iz njega pio
kad mu je reeno da ne smije. Anne se nasmijala i nalila
mi jo malo vode u zdjelicu.
Dobro rekao je gospodin Luffy punei svoju
staru smeu lulu. Ako netko eli poi sa mnom u grad
danas poslije podne, znajte da kreem za petnaest minuta.
Ja u poi! Anne e spremno. George i ja
emo brzo oprati posue. Hoe li i ti poi, George?
Neu ree George i djeaci odahnue s
/../ //c///o'.o/.'.,
olakanjem. Pretpostavljali su da nee htjeti ii s njima
ali da je znala to namjeravaju pokuati pronai, itekako
bi pola!
Poi u u etnju s Timmyem kazala je George
kad su oprale posue.
U redu ree Anne koja je potajice mislila kako e
biti bolje da George ostane sama poslijepodne i ispue
svoje neraspoloenje. Vidimo se kasnije.
George i Timmy su otili. Ostali su poli s
gospodinom Luffyem do velike stijene pokraj koje je bio
parkiran njegov automobil. Uli su u kola.
Stanite! Prikolica je privrena za automobil
viknuo je Julian. Priekajte malo da je odveem. Nema
smisla da prazna prikolica kilometrima klopara za nama.
Mili Boe! Uvijek zaboravim odvezati prikolicu
gospodin e Luffy ljutito. esto je vucaram sa sobom i
ne znajui!
Djeca su si namignula. Dragi stari Luffy! Uvijek je bio
takav. Nije ni udo da njegova supruga, kad je kod kue,
bdije nad njim poput iskusne koke nad piliima.
Krenuli su, poskakujui neravnim putem, dok nisu
stigli do glatkog autoputa. Zaustavili su se u sreditu
grada. Gospodin Luffy je rekao da e se nai u vrijeme
uine u hotelu preko puta parkiralita.
Troje je djece krenulo, ostavljajui gospodina Luffya
da ode u knjinicu i tamo kopa po knjigama. Bilo je
neobino bez George. Anne se to nije previe svialo, pa je
to i rekla.
Pa ni mi ne volimo ii bez George rekao je Julian.
Ali, priznaj, ne moe se nekanjeno tako ponaati.
Mislim da je za to ve dovoljno odrasla.
Da, ali dobro znate koliko oboava pustolovine
ree Anne. O, Boe, da se nisam toliko plaila poveli
biste me, pa bi i George pola s vama. Bila je u pravu kad
je rekla da sam kukavica.
Nisi umiri je Dick. Nisi ti kriva to se ponekad
uplai uostalom, ti si i najmlaa ali to to se boji ne
/../ //c///o'.o/.'.,
znai da si kukavica. Bilo je sluajeva kad si pokazala da
si jednako hrabra kao i mi, a bila si nasmrt ustraena!
Kamo idemo? upitala je Anne. Djeaci su joj
objasnili i njoj su zaiskrile oi.
O, dakle, pokuat emo saznati odakle dolaze
sablasni vlakovi? Sudei prema karti, dolaze iz jedne od
dviju dolina.
Da. Tuneli nisu jako dugaki ree Julian.
Mislim da nisu dui od kilometra. Mislili smo da se
raspitamo na eljeznikoj stanici i ispitamo da li netko
biloto zna o staroj ranirnoj postaji i tunelu pokraj nje.
Naravno, neemo ni zucnuti o sablasnim vlakovima.
Djeca su stigla na eljezniku stanicu. Pola su do
nacrta eljeznikih pruga i prouila ga. Nisu nita novo
saznala. Julian se obratio mladom nosau koji je na
kolicima prevozio prtljagu.
Izvinite, moete li nam pomoi? Kampiramo na
pustopoljinama i sasvim smo blizu naputene ranirne
postaje s prugama koje vode u stari tunel. Zato se na tom
kolovoru promet vie ne odvija?
Ne znam ree djeak. Pitajte starog Tuckya,
onoga tamo, vidite li? On poznaje sve tunele ispod
pustopoljina kao dlan svoje ruke. Radio je u svima njima
jo dok je bio djeak.
Hvala Dick e zadovoljno. Poli su do mjesta gdje
je neki stari brkati nosa sjeio na suncu, uivajui u
odmo- ru do dolaska sljedeeg vlaka.
Oprostite Julian e uljudno. uo sam da
poznajete sve tunele ispod pustopoljina kao dlan svoje
ruke. Mora da su jako, jako zanimljivi.
Moj djed i pradjed su gradili te tunele ree stari
nosa gledajui u djecu svojim sitnim blijedim oima koje
su suzile na jakom suncu. I bio sam nadzornik svih
vlakova koji kroz nji prolaze.
Mumljajui je stao nabrajati dugi niz imena svih
tunela kojih se sjeao. Djeca su strpljivo ekala da zavri.
Blizu mjesta gdje logorujemo, na pustopoljinama,
/../ //c///o'.o/.'.,
nalazi se jedan tunel ree Julian, napokon doavi do
rijei. Nije daleko od Ollyeve farme. Naili smo na neki
pusti ranirni kolodvor s tranicama koje uviru u tunel.
Poznajete li ga?
O, da, to je jedan stari tunel ree Tucky,
kimajui sijedom glavom na kojoj je nosaka kapa bila
dobrano iskoena. Ne rabi se ve puno godina. Ko ni
kolodvor. Kolko se sjeam, ni bilo dost prometa. Zato su
zaprli kolodvor. Ni tunel se ne rabi.
Djeaci izmijenie poglede. Znai, vie nije u upotrebi!
No, oni su znali kako stvari stoje.
Tunel je povezan s jo jednim, zar ne? ree
Julian.
Zadovoljan zbog njihova zanimanja za stare tunele
koje je tako dobro poznavao, nosa ustane i poe u ured
koji se nalazio iza njih. Iziao je s prljavom, istroenom
kartom i rairio je na koljenima. Crnim je kaiprstom
pokazao oznaku na karti.
Gledajte, to je ta postaja. Neko se zvala Ollyeva
postaja, ko i farma. Pogledajte tranice do tunela! Evo
tunela! Prolazi kroz Kiltyevu dolinu ovu tu. A tu se
povezivao s tunelom do Rokerove doline. Al su ve dugo
zazidani. Tamo se neto pripetilo pao je krov ili neto
slino i kompanija je odluila da se vie uope ne slui
tunelom kroz Rokerovu dolinu.
Djeca su sluala s krajnjim zanimanjem. Julian je o
svemu razmiljao na svoj nain. Ako sablasni vlakovi
odnekamo dolaze, mora da stiu iz Kiltyeve doline, jer je to
jedino mjesto do kojega danas vlakovi voze, s obzirom na
to da je put do Rokerove doline bio zazidan na mjestu gdje
su se tuneli spajali.
To znai da danas vlakovi ne prolaze kroz tunel koji
vodi od Kiltyeve doline do Ollyeve postaje? upitao je.
Tucky je stao gunati. Pa, reko sam vam da se ta
pruga ve godinama ne rabi. Kolodvor u Kiltyevoj dolini
sad slui neem drugom, makar je pruga tamo ostala.
Kroz taj tunel ni prola lokomotiva otkad sam ja bio mlad
/../ //c///o'.o/.'.,
deko.
Sve je bilo vrlo, vrlo zanimljivo. Julian je starome
Tuckyu kupio kutiju cigareta i to ga je tako ugodno
iznenadilo te je odmah bio voljan ponoviti svoju
pripovijest. ak je djeci poklonio i staru kartu.
O, hvala vam rekao je Julian oduevljeno.
Pogledao je ostale. To e nam biti jako korisno! rekao
je i djeca su se sloila.
Napustili su zadovoljna starca i poli u grad. Naili su
na mali park i sjeli na klupu. Jedva su ekali da rasprave
o svemu to im je stari Tucky ispripovijedio.
To je veoma udno ree Dick. Danas tamo ne
voze nikakvi vlakovi tunel godinama nije u upotrebi a
Ollyeva farma je ve godinama naputena.
Pa ipak, kao to znamo, vlakovi tuda prolaze! us-
klikne Julian.
Onda, mora da su to sablasni vlakovi ree Anne
irokih i zapanjenih oiju. Juliane, je li da je tako?
Izgleda da jest potvrdi Julian. To je vrlo tajan-
stveno. Ne mogu to razumjeti.
Ju Dick e iznenada. Znam to emo! Priekat
emo jedne noi sve dok ne vidimo sablasni vlak kako
izlazi iz tunela i kree prema ranirnom kolodvoru. Jedan
od nas bi mogao otrati do drugog kraja tunela to je
priblino kilometar i pol i priekati da se vlak pojavi s
druge strane! Tada emo otkriti zato vlak jo uvijek vozi
izmeu Kiltyeve doline i Ollyeve farme i prolazi kroz stari
tunel.
Izvrsna ideja! Julian e uzbueno. Da
krenemo veeras? Ako Jock doe, i on e poi s nama. Ako
ne doe, idemo nas dvojica sami. George neemo povesti.
Svi su bili uzbueni. Anne se pitala je li dovoljno
hrabra da i ona poe, ali je znala da, jednom kad se spusti
no, vie nee biti toliko hrabra kao to je sada! Ne, nee
poi. Zasad doista nema potrebe da se i ona uputa u
pustolovinu. To ona u pravom smislu jo i nije tek je
rije o nerijeenoj tajni!
/../ //c///o'.o/.'.,
Kad su se vratili u kamp, George jo nije bila stigla.
ekali su je. Najposlije se pojavila s Timmyem koji je
izgledao prilino iscrpljen.
Oprostite to sam jutros bila tako nesnosna
kazala je spremno. Ispuhala sam se! Ne znam to me
snalo.
U redu je Julian e srdano. Zaboravi na to.
Svi su se jako radovali da se George ponovno
oraspoloila, jer zaista je bila naporna kad se ljutila. Bila
je prilino povuena i nije govorila o sablasnim vlakovima
ili o tunelima. Stoga ih ni oni nisu spominjali.
No je bila lijepa i jasna. Zvijezde su ponovno blistale
na nebu. Djeca su u deset sati poeljela laku no
gospodinu Luffyu i uvukla se u svoje vree za spavanje.
Julian i Dick nisu namjeravali krenuti u istraivanje prije
ponoi, pa su leali i tiho razgovarali,
Oko jedanaest sati uli su ispred atora neije
korake. Pitali su se je li to bio Jock, ali on ih nije pozvao.
Tko bi to mogao biti?
Tada Julian ugleda poznati obris glave koji se
ocrtavao naspram zvjezdana neba. Bila je to George. Ali
to je, zaboga, radila? Nikako nije mogao odgonetnuti.
togod to bilo, nije pravila nikakvu buku i oigledno je
mislila da djeaci spavaju. Julian je jednom ili dvaput
lijepo zahrkao kako bi to i nastavila vjerovati.
Najposlije je nestala. Julian je priekao nekoliko
minuta I potom paljivo provukao glavu kroz otvor na
atoru. Pipao je oko sebe i prsti mu se zapletoe o
nekakvu nit. Nasmijao se i povukao u ator.
Otkrio sam to je George radila aptao je.
Svezala je konac ispred ulaza u na ator i kladim se da se
protee do njezina i da ga je svezala za svoj palac ili
slino, kako bi, krenemo li bez nje, osjetila natezanje
konopca, probuila se i slijedila nas!
Dobra stara George cerio se Dick. Bit e
dobrano nesretna. Mi emo ispuzati ispod sporedne strane
atora!
/../ //c///o'.o/.'.,
I upravo to su uradili minutu nakon ponoi! Nisu ni
dotaknuli Georgin konac. Izili su na vrijesom obraslo tlo i
stali se sputati niz breuljak dok je George duboko
spavala u svom atoru pokraj Anne, oekujui da je konac
povue za prst, ali to se nije dogodilo. Uboga George!
Djeaci su stigii do naputene ranirne postaje i
pogledali je li upaljena svijea Sama Drvene Noge. Bila je
upaljena. To znai da te noi sablasni vlak jo nije proao.
Upravo su se sputali na postaju kad su uli
dolaenje vlaka. Proizvodei isti kloparavi zvuk kao i prvi
put, huei kroz tunel, i opet bez svjetala, pomaljao se
sablasni vlak, kripei na svome putu do ranirne postaje.
Brzo, Dick! Potri do otvora tunela i pazi kad se
vlak bude vraao. A ja u pouriti preko pustopoljina do
njegova drugog kraja. Na staroj je karti bila naznaena
staza i ja u je slijediti! Julian je od uzbuenja sricao u
govoru. Budno u motriti gdje sablasni vlak dovrava
svoje putovanje i vidjeti da li se rasplinjuje u zraku ili
slino!
Nakon toga je krenuo da potrai stazu koja je preko
pustopoljina vodila do drugoga kraja tunela. Nadao se da
e, bude li cijelim putem trao, vidjeti to se dogaa.













/../ //c///o'.o/.'.,
Jock stie u kamp
Julian je sasvim sluajno pronaao stazu i uputio se
njome to je bre mogao. Sluio se svojom depnom
svjetiljkom, jer nije vjerovao da bi nekoga mogao sresti na
tako osamljenu putu i u gluho doba noi. Staza je bila
dobrano zarasla, ali je ipak prilino lako nalazio put i ak
povremeno mogao trati.
Ako se taj sablasni vlak zadri na kolodvoru
dvadesetak minuta, kao to je bio sluaj proli put, za
toliko u vremena otprilike uspjeti stii do drugoga kraja
tunela, dahtao je Julian. Stii u do Kiltyeve postaje prije
njega.
Put se uinio prilino dug. Ali, najposlije je staza
vodila prema dolje, i, neto nie, Julian je ugledao mjesto
koje je nalikovalo nekakvoj eljeznikoj postaji. Tad je
primijetio da su svuda uokolo sagraene nekakve brvnare
ili su im barem pod svjetlom zvijezda nalikovale.
Sjetio se to im je rekao stari nosa. Kiltyeva je
postaja sada imala neku drugu namjenu moda su
tranice i sklonjene. Moda je i tunel zatvoren. Brzo se
spustio niza stazu i doao do mjesta gdje je neko bila
eljeznika postaja. Velike su se zgrade dizale uvis s obiju
strana. Julian je mislio da su to vjerojatno nekakve
radionice. Brzo je upalio i odmah ugasio depnu svjetiljku,
ali kratko mu je svjetlo pokazalo ono to je elio vidjeti
dva para eljeznikih tranica.
Bile su stare i zarale, ali je znao da moraju voditi do
tunela.
Pomno ih je slijedio sve dok nije stigao do crne duplje
tamnoga tunela. Unutra nije vidio nita. Na tren je opet
upalio i ugasio svjetiljku. Da, tranice su vodile ravno u
tunel. Julian je stao i razmiljao to da uradi.
Uuljat u se malo unutra i vidjeti je li tunel negdje
zazidan, razmiljao je. Uao je u tunel kroei izmeu
dviju tranica. Upalio je svjetiljku siguran da nitko nee
/../ //c///o'.o/.'.,
vidjeti njegovo svjetlo i siliti ga da objasni to tako kasno
tamo radi.
Tunel se pruao ispred njega, kao velika zjapea
upljina koja je iezavala u crnoj tmini, Bilo je oigledno
da nije bio zazidan. Julian ugleda udubljenje u zidu
tunela nainjenom od opeke i odlui da se skutri u njemu.
Bilo je to jedno od udubljenja gdje su se neko radnici
sklanjali dok bi prolazio vlak.
Julian se skutrio u staroj prljavoj nii i ekao.
Pogledao je na svjetlo lice svoga sata. Bio je tamo ve
dvadesetak minuta. Vlak e se vjerojatno pojaviti za
nekoliko minuta. Bit e vrlo, vrlo blizu! Julian je i protiv
volje poelio da je Dick s njim. Bilo je tako jezovito ekati u
mraku tajanstveni vlak koji, oevidno, nije nikome
pripadao, dolazio je niotkuda i olazio nikamo!
ekao je i ekao. U trenu je bio pomislio da duboko
dolje u tunelu uje kloparanje i zastao mu je dah u
uvjerenju da to nadolazi vlak. Ali nije doao. Julian je
ekao pola sata, a vlak se jo nije pojavio. to mu se
dogodilo?
Priekat u jo desetak minuta i tada idem odluio
je Julian. Dosta mi je skrivanja u mranom prljavom
tunelu i ekanje vlaka koji ne dolazi! Moda je odluio
prenoiti u Ollyevoj postaji.
Nakon deset minuta, Julian je odustao. Napustio je
tunel, doao na Kiltyevu postaju i potom se stazom uspeo
do pustopoljina. urio je, znatieljan da vidi da li se Dick
nalazi s druge strane tunela. Sigurno e ekati Juliana
dok se ne vrati!
Dick je bio tamo, umoran i nestrpljiv. Kada je ugledao
kratki signal Julianove svjetiljke, odgovorio mu je
signalom, Dva su djeaka bila radosna zbog susreta.
Nije te bilo satima! Dick e zamjerajui. to se
dogodilo? Sablasni se vlak davno vratio u tunel. Opet se
na postaji zadrao samo dvadeset minuta.
Vratio se u tunel! uskliknuo je Julian. Zar
doista? Pa, nije se pojavio s druge strane! Dugo sam
/../ //c///o'.o/.'.,
ekao. Nisam ga ak ni uo. Dodue, jednom sam uo, ili
mislio da ujem, vrlo tiho kloparanje.
Djeaci su utjeli, zapanjeni i zateeni. Kakav to vlak
suklja iz tuneia u gluho doba noi i potom se vraa ne
pojavljujui se s druge strane?
Pretpostavljam da je ulaz u drugi tunel, koji nam je
spominjao nosa, doista zazidan? Julian e najposlije.
Kad ne bi bio, vlak bi, naravno, kroza nj prolazio.
Da, to je jedino rjeenje ukoliko je vlak stvaran a ne
sablasan sloi se Dick. Dobro, sada neemo poi u
istraivanje tunela priekajmo i uradimo to za dana. Za
noas mi je dosta!
I Julianu je bilo dosta. Dva su se djeaka u tiini
vratila u kamp. Posve su zaboravili na konac ispred atora
i naletjeli su ravno na njega. Zahvalno su se uvukli u svoje
vree za spavanje.
Konac, koji je bio privezan za Georgein palac, snano
je povukao, i George se u skoku probudila. Timmy je bio
budan, jer je uo djeake kad su se vratili. Liznuo je
George kad je sjela.
George se nije dokraja razodjenula. Brzo je ispuzala iz
vree i iuljala se iz atora. Sada e uhvatiti djeake dok
budu potajice odlazili i pratiti ih!
Ali, nigdje uokolo nije bilo nikakva znaka ili zvuka.
Ona se tiho douljala do njihova atora. Djeaci su
trenutno zaspali, umorni od ponona izleta. Julian je
malko hrkao a Dick disao tako duboko te ga je George
jasno ula dok je uala ispred atora i oslukivala. Bila je
veoma zapanjena. Netko je povukao njezin palac znai
netko je dotaknuo konac. Nakon to je nekoliko minuta
oslukivala, odustala je i vratila se u svoj ator.
Ujutro je George bila bijesna! Julian i Dick
ispripovjedili su svoju noanju pustolovinu i George je
jedva vjerovala uima da su ponovno otili bez nje i da
su se uspjeli izvui ne povukavi konac! Dick je ugledao
Georgino lice i nije mogao svladati smijeh.
ao mi je, stara moja. Otkrili smo tvoj mali trik i
/../ //c///o'.o/.'.,
izbjegli ga pri odlasku ali, kad smo se vraali, zaboravili
smo na nj kao na smrt. Mora da smo te dobrano potegli za
palac. Jesmo li? Pretpostavljam da si drugi kraj konopca
doista svezala za svoj palac?
George ga je gledala kao da bi mu bila kadra cijeli do-
ruak sasuti u lice. Sreom po sve, u tom je trenutku
stigao Jock. Nije se uobiajeno ozareno smijeio, ve je
izgledao prilino utueno.
Zdravo, Jock! ree Julian. Stigao si upravo na
vrijeme da prezalogaji malo doruka. Sjedni i pridrui mi
se.
Ne mogu ree Jock. Imam samo nekoliko
minuta. Sluajte, nije li to grozno? Moram na dva tjedna
otii kod sestre mog ouha! Dva tjedna! Kad se budem
vratio vi ete ve otii, zar ne?
Da. Ali, Jock, zato mora otii? Dick e iznena-
eno. Je li izbila neka svaa ili neto slino?
Ne znam ree Jock. Mama mi nee rei, ali iz-
gleda alosno. Moj je ouh strahovito ljut. Mislim da me
zbog nekog razloga ele udaljiti. Ne poznajem dobro tu
ouhovu sestru, samo sam je jednom sreo, ali je prilino
strana!
Pa, doi k nama i ostani tu ako te se ve ele rijeiti
preloi Julian raalivi se na Jocka. Jockovo lice sine.
Stvarno? Ideja je izvrsna! kazao je.
arobno! sloi se Dick. Ne vidim to bi te
moglo sprijeiti. Ako te se ve ele rijeiti, svejedno je gdje
e provesti dva tjedna. Mi bismo eljeli da bude s nama.
U redu. Doi u ree Jock. Ipak, neu rei ni
rijei o tome ouhu. Mamu u uputiti u tajnu. Ona me je
danas trebala odvesti, ali ja u joj rei da ne idem tamo,
nego k vama. Ne vjerujem da e me odati i nadam se da e
srediti stvari s ouhom.
Jockovo je lice ponovno ozario osmijeh. I ostali su se
nasmijeili, pa ak i George, a Timmy je mahnuo repom.
Bit e lijepo da Jock bude s njima a koliko mu tek
moraju ispripovijediti!
/../ //c///o'.o/.'.,
Otiao je da majci obznani novost, dok su ostali
oprali posue i raspremili stvari. Nakon to je Jock otiao,
George se iznova namrtila. Naprosto nije mogla, ili nije
htjela, shvatiti da je Julian doista mislio to to je rekao!
Kada su djeca stala razglabati o svemu to se
dogodilo prole noi, George je odbila da slua. Ne
marim vie za vae blesave sablasne vlakove kazala je.
Niste mi dopustili da vam se pridruim kad sam to eljela,
i sad me stvar vie ne zanima.
Potom je otila s Timmyem ne rekavi nikome kamo
se uputila.
Pa, ostavite je, neka ide Julian e jarosno i
ljutito.
to oekuje da u uraditi? Trati za njom i rei joj
da sljedee noi moe poi s nama?
Kazali smo da emo ii po danu prisjeti ga Dick.
Onda bi mogla poi, jer ako Anne i ne eli ii, danju
moe ostati sama.
U pravu si ree Julian. Hajde da je zovnemo i
kaemo joj. Ali tada je George ve bila previe daleko da
bi ih ula.
Uzela je sendvie ree Anne. Znai da je otila
na cijeii dan. Nije li glupa?
Nakon nekog vremena, Jock se vratio sa dva
pokrivaa, jo jednom vestom i sa dosta hrane. Jedva
sam uspio nagovoriti majku kazao je. Ali najposiije je
pristala. Makar, da znate, doao bih u svakom sluaju! Ne
pristajem da me ouh nekamo alje iz pukog inata. Recite,
nije li to izvrsno! Nisam ni sanjao da u s vama logorovati.
Ako za mene nema mjesta u vaem atoru, Juliane,
spavat u na vrijesu.
Nai e se mjesta uvjeri ga Julian. Dobro
jutro, gospodine Luffy! Rano ste ustali!
Priao im je gospodin Luffy i zagleao se u Jocka.
O, je li to va prijatelj s farme? Zdravo! Jesi li doao s
nama provesti nekoliko dana? Vidim da si donio gomilu
pokrivaa!
/../ //c///o'.o/.'.,
Da, Jock e malo s nama logorovati objasni
Julian.
Pogledajte koliko je hrane donio. Dovoljno da se
nahrani cijeli odred!
Zaista sloi se gospodin Luffy. E, pa, jutros u
obraditi svoje primjerke. to ete vi raditi?
O, muvat emo se uokolo do objeda ree Julian.
Onda emo vjerojatno poi u etnju.
Gospodin Luffy se vratio do svog atora i uli su ga
kako tiho zvidi dok se laao posla. Iznenada se Jock
uspravi uspanienim pogledom.
to se dogodilo? upita Dick. A tada je uo ono
to je Jock uo. Otri zviduk nekoga tko je iz podaljega
veoma glasno zvidao.
Zviduk mog ouha ree Jock. Zvidi meni.
Mora da mu je mama kazala, ili je pak otkrio da sam kod
vas.
Brzo, pobjegnimo i sakrijmo se preloi Anne.
Ako nisi ovdje, ne moe te prisiliti da se vrati! Doite!
Moda e se umoriti od traganja i otii.
Nitko se nije sjetio nieg boljeg, a nitko, zacijelo, nije
elio vidjeti ljutito lice gospodina Andrewsa. Djeca su se
stutila niz breuijak i hodala dijelom gdje je vrijes bio
visok i gust. Ukopali su se u nj, sakrivala ih je visoka
paprat koja je tamo rasla.
Uskoro se uo glas gospodina Anrewsa koji je
dozivao Jocka, ali se on nije pojavljivao. Gospodin
Andrews je doao do atora gospodina Luffya. Iznenaen
vikom, gospodin Luffy je pomolio glavu kroz otvor svog
atora. Nije mu se nimalo sviio izgle gospodina
Andrewsa.
Gdje je Jock? upitao je gospodina Andrews
mrgodno ga motrei.
Doista ne znam ree gospodin Luffy.
Mora se vratiti odsjeno e Andrews. Neu da
se vucara uokolo s tom djecom.
Neto s njima nije u redu? upitao je gospodin
/../ //c///o'.o/.'.,
Luffy.
Moram priznati da su veoma dobro odgojena i vrlo
ugodna.
Andrews je zurio u gospodina Luffya i doivio ga kao
budalasta, bezopasna starca koji e mu moda pomoi da
pronae Jocka bude li mu se obratio na pravi nain.
Sluajte ree gospoin Andrews ne znam tko
ste, ali mora da ste prijatelj te djece. A, ako je tako,
moram vas upozoriti da srljaju u opasnost. Jasno?
Stvarno? A kako? mlako e i u nevjerici gospodin
Luffy.
Na ovim pustopoljinama postoje neka zlokobna i
opasna mjesta objasni Andrews. Veoma zlokobna.
Znam ih. A djeca se vrzmaju oko njih. Jasno? I, ako Jock
doe ovamo, i on e se s njima vrzmati, a ja ne elim da
bude u opasnosti. To bi njegovoj majci slomilo srce.
Naravno sloi se gospodin Luffy.
Dobro, hoete li vi s njim razgovarati i poslati ga
kui? zamoli Andrews. Znate, ona ranirna postaja
to je mjesto krajnje opasno. Ljudi govore da se tamo
pojavljuju sablasni vlakovi. Ne bih elio da Jock bude u
bilo to umijean.
Naravno potvrdi gospodin Luffy motrei
gospodina Andrewsa. Izgleda da vas veoma brine ta,
kako rekoste, ranirna postaja.
Mene? O, ne uvjeri ga Andrews. Nikad nisam
bio ni blizu toga stranog mjesta. Ne bih elio vidjeti
sablasne vlakove pobjegao bih kilometre daleko!
Naprosto ne elim da Jock bude izloen opasnosti. Bio bih
vam veoma zahvalan kad biste razgovarali s njim i poslali
ga kui.
Naravno ponovi gospodin Luffy prilino
nestrpljivo. Andrews je gledao bezazleno lice gospodina
Luffya i iznenadno dobio elju da ga udari. Naravno,
naravno, naravno! Grrrrrrr! pomislio je.
Okrenuo se i poao. Kada je odmaknuo i bio tek mrlja
u daljini, gospodin Luffy je glasno pozvao:
/../ //c///o'.o/.'.,
Otiao je! Molim poaljite mi Jocka da s njim, ovaj,
malko popriam.
etvoro se djece pomoliio iz svoga zaklona meu vrije-
som. Jock je priao gospodinu Luffyu buntovno ga
motrei.
Samo sam elio rei - gospodin e Luffy kako
posve razumijem da ne eli biti pokraj tvog ouha i da
smatram kako me se ne tie kamo ide da bi bio podalje
od njega.
Jock se nasmijeio. O, hvala vam! kazao je.
Mislio sam da me namjeravate poslati kui! Potrao je do
ostalih.
Sve je u redu rekao je. Ostajem, Anne. to
kaete na to da iza objeda poemo i istraimo taj tunel?
Moda emo tada neto otkriti o sablasnim vlakovima!
Dobra ideja! sloi se Julian. Hoemo! Jadna
George, propustit e i ovu pustolovinu!


















/../ //c///o'.o/.'.,
Georgeina pustolovina
George je otila s odreenom, strogo zacrtanom
namjerom. Naumila je otkriti neto u vezi s tim
tajanstvenim tunelom! Misliia je poi preko pustopoljina
do Kityeve postaje da vidi ima ii tamo to zanimljivo.
Moda uspije proi i kroz sam tunel!
Uskoro je stigla do Ollyeve postaje. Leala je podno
njezinih nogu dok je dvoritem teturao Sam Drvena Noga.
Nije je ni vidio ni uo i naglo je skoio kad ga je ona
pozvala.
Okrenuo se bijesno joj doviknuvi: Gubi se odavde!
Ve sam rekao da se djeca gube odavde! Oete da zgubim
posao?
Tko vam je rekao da ne smijemo ovdje dolaziti?
upita George iznenaena da bi netko mogao znati za njiho-
ve dolaske u postaju.
On, jasno? ree starac. Protrljao je oi i tad se
ponovno kratkovidno zapiljio u George. Strgao sam
oale kazao je.
Tko je on? Osoba koja ti je kazala da ovdje ne do-
lazimo? upita George.
Ali, inilo se da je starca iznova zahvatila nagla
promjena raspoloenja. Sagnuo se i uzeo veliki komad
ugljena. Spremao se da ga baci na George kad je Timmy
glasno i prijetei zareao. Sam je spustio ruku.
isti se! kazao je, Nee valjda starca poput
mene dovesti u nepriliku, ne? Zgodan si ti deko. Nee
valjda staroga Sama Drvenu Nogu dovesti u nepriliku, je l
da nee?
George se okrenula. Odluila je da se uputi stazom
koja je vodila do tunela i da virne unutra. Ali, kad je tamo
stigla, nita nije vijela. Nije ba imala volju da se sama
uputi u mranu duplju tunela, pa je krenula stazom
kojom je dan ranije proao Julian, a vodila je do kraja
tunela. Ali, napustila ju je na pola puta da bi pogledala
/../ //c///o'.o/.'.,
neobino ispupenje koje se na tome mjestu dizalo meu
vrijesom.
Odstranila je vrijes i osjetila neto tvrdo. Pokuala je
to odgurnuti, ali nije mogla. Mislei da njemu za volju
kopa traei zeju duplju, Timmy joj je doao pomoi.
Grebao je ispod vrijesa i tada iznenada, uza
zastraujui cvile propao!
George je vikala: Timmy! to si uradio? Gdje si?
Na njezino golemo olakanje, Timmy je negdje od
ispod odgovorio laveom. Gdje bi mogao biti? Ponovno ga
je zovnula i Timmy je zalajao.
George je stala upati bokore vrijesa i tada je vidjela
to je bilo to neobino ispupenje. Bio je to izdignuti
ispuni otvor starog tunela mjesto gdje se kovitlao dim
u vrijeme kada su vlakovi ovuda esto prolazili. Bio je
pokriven eljeznom reetkom, ali su ipke zarale i upale,
a vrijes gusto zarastao preko njih.
O, Timmy, mora da si upao u izdunu cijev
George e zabrinuto. Ali nisi daleko. Priekaj asak dok
smislim to da uradim. Kad bi barem ostali bili ovdje da
mi pomognu!
Ali njih nije bilo, i George se sama morala pokuati
probiti do slomljenih ipki. To joj je oduzelo mnogo
vremena, no najposlije ih je uspjela osloboditi te je vidjela
kamo je Timmy pao.
On je stalno nakratko lajao kao da eli rei: Sve
je u redu. Mogu ekati. Nisam povrijeen!
Nakon naporna rada, George je morala sjesti da se
odmori. Bila je gladna, ali je kazala da nee jesti sve dok
nekako ne sie do Timmya i ne otkrije gdje je. Uskoro se
ponovno latila svog zadatka.
Sputala se kroz ispuni otvor. Bilo je to veoma
teko. I uasavala se pomisli da bi stare zarale ipke
mogle popustiti pod njezinom teinom. Ali nisu.



/../ //c///o'.o/.'.,



Kad je stigla do poetka oduha, otkrila je stepenice
napravljene od krupnih streih eljeznih klinova. Na
nekima su bile tanke preage. Veina ih je otpala, ali
eljezni klinovi koji su ih drali jo su stajali zabijeni u zid
staroga okrugloga oduha. ula je Timmyev tihi lave. Bio
je sada sasvim blizu.
George je oprezno silazila u duboki otvor. Nogom je
dotakla Timmya. On je bio pao na gomilu slomljenih
eljeznih preaga koje su se zadjenule za dio starih
eljeznih ljestava i strile prema van stvarajui neravno
uporite.
O, Timmy George e uasnuto. Kako u te
odavde izvui? Ovaj otvor vodi ravno u tunel.
/../ //c///o'.o/.'.,
Nikako nije mogla povui Timmya prema gore. A nije
ga mogla ni spustiti dolje. Nikad ne bi uspio sii niz
eljezne stube, naroito zbog toga to je toliko preaga
nedostajalo.
George je bila oajna. O, Timmy, zato sam se raz-
ljutila i sama pola u istraivanje? Nemoj pasti, Timmy.
Slomit e noge ako padne.
Timmy nije imao namjeru da padne. Bio je ustraen,
ali se na svome uporitu osjeao sigurnim. Bio je posve
miran.
Sluaj, Time George e najposlije. Jedina
stvar koja mi pada na pamet jest da se nekako pokuam
spustiti i da vidim koliko je daleko tunel. Moda se i tamo
nae netko tko bi mogao pomoi. Ne, to je glupost. Tamo
nikoga nema. Ali moda naem neko staro ue, bilo to
ime bih se mogla posluiti da te spustim. O, Boe, kakva
strana mora!
George umirujue potapa Timmya i tada uze nogom
traiti eljeznu preagu. Nie dolje preage nisu otpale i si-
laenje je bilo sve lagodnije, Uskoro je bila u tunelu. Poni-
jela je svoju depnu svjetiljku i upalila je. Tada je gotovo
kriknula od uasa.
Sasvim uz nju, stajao ne nijemi vlak! Gotovo je mogla
dodirnuti lokomitivu. Je li to bio je li mogao biti sam
sablasni vlak? George ga je gledala razrogaenih oi,
ubrzano diui.
Izgledao je veoma, veoma star i nekadanje izrade.
Bio je manji od vlakova na koje je George bila nauena
lokomotiva je bila manja a vagoni takoer. Dimnjak je bio
dui a kotai su bili drukiji nego na obinim vlakovima.
George je pri svjetlosti svjetiljke gledala tihi vlak a u glavi
joj je vladala zbrka. Zaista nije znala to da misli!
Mora da je to sablasni vlak! Doao je iz tunela prole
noi i ponovno se vratio i nije stigao do Kiltyeve postaje,
jer je Julian tamo straario i vidio da nije iziao iz tunela.
Ne, stigao je ovamo, do polovice mranoga tunela i tu je
stajao ekajui no da bi se ponovno pokrenuo.
/../ //c///o'.o/.'.,
George je zadrhtala. Vlak je bio izraen prije mnogo
godina. Tko ga vozi po noi? Da li uope itko? Ili pak vozi
sam, bez strojovoe, sjeajui se davnih vremena i
navada? Ne, to je glupost! Vlakovi ne misle i ne sjeaju se.
George se pribrala i sjetila se Timmya.
I upravo u tom trenutku ubogi Timmy je izgubio
ravnoteu za eljeznim preagama i pao! Bio se istegao
sluajui George, noga mu se poskliznula i sada se
sunovraao niz oduh! Bolno je zacvilio.
Udario je i dio ljestava i to je na trenutak usporilo
njegov vrtoglavi pad. No nastavio je padati pokuavajui se
apama uhvatiti za neto kako bi se zadrao.
George je ula njegov cvile i znala je da pada. Bila je
tako uasnuta da se naprosto nije mogla pomaknuti.
Stajala je poput kipa na dnu oduha, gotovo i ne diui.
Timmy je uz tresak pao pokraj nje, bolno jeei.
George se u hipu nala pokraj njega i kleknula: Timmy!
Jesi li povrijeden? Jesi li iv? O, Timmy, reci neto!
Vau! javi se Timmy i prilino se nesigurno
uspravi na svoje etiri noge. Pao je na gomilu najmeke
ae! Dim koji je godinama sukljao zagaravio je zidove
oduha, a padaline su au postupno bacale prema dolje te
se s vremenom s jedne strane stvorila prava gomila.
Timmy je pljotimice pao na nju i gotovo se ukopao u gar.
Snano se stresao i aa je prekrila George.
Nije to ni primijetila, niti je marila. Zagriila je Timya,
a lice i odjea bijahu joj posve zagaravljeni. Dodirnula je
tlo i osjetila meku povrinu koja je sprijeila da se pas
povrijedi.
To je aa! Ja sam se spustila s druge strane
oduha i nisam znala da je ovdje aa. O, Timmy, doista si
imao sreu! Mislila sam da e se ubiti ili barem teko
povrijediti kazivala je George.
Timmy je liznuo svoj zagaravljeni nos i okus mu se
nije svidio.
George je ustala. Nije joj se svidjela pomisao da se
ponovno uspinju tim stranim oduhom a Timmy to i
/../ //c///o'.o/.'.,
tako ne bi mogao. Jedino to je mogla uiniti bilo je da
izie iz tunela. Ranije joj nije bilo privlano da ide kroz
tunel, jer se bojala da bi mogla susresti sablasni vlak
ali sada je on bio ovdje, sasvim blizu, a ona je bila tako
zabrinuta za Timmya da je na nj posve zaboraviia.
Timmy je priao lokomotivi i pomirisao kotae. Potom
je uskoio u kabinu. Pogled na Timmya i na to to radi na
neki je udni nain razagnao Georgein strah. Ako Timmy
moe skoiti u sablasni vlak, nema se ni ona ega plaiti!
Odluila je pregledati vagone. Bilo ih je etiri i svi su
bili natkriveni. Upalivi svjetiljku, popela se u jednoga,
vukui Timmya za sobom. Oekivala je da budu posve
prazni, da su ih davno zaboravljeni eljezniari rasteretiii
prije mnogo godina.
Ali bili su natovareni kutijama! George je bila iznena-
ena. Zato vozi sablasni vlak prenosei kutije? Usmjerila
je svjetiljku prema jednoj kutiji ali ju je brzo ugasila!
ula je neki um u tunelu. Skutrila se u vagonu,
stavila ruku na Timmyevu gubicu i sluala. Timmy je
takoer oslukivao dok mu se dlaka na vratu
nakostrijeila.
uo se kloporav zvuk. George je oprezno virila kroz
pukotinu na vagonu. Shvatila je da je na mjestu gdje se
tunel rava. Jedan njegov dio nastavljao se do Kiltyeve
postaje dok je drugi vjerojatno bio zazidan? George je
pogledom pratila prugu. Jedne su tranice vodile kroz
tunel prema Kiltyevoj postaji, a druge ravno u veliki zid
koji je bio sagraen poprijeko od drugog tunela koji je
jednom vodio do Rokerove postaje.
Da tunel jest zazidan, upravo kao to je stari nosa
kazao Julianu, George e u sebi. I tada je, posve
zapanjena, uoila neto te se uhvatila za stranu vagona,
ne vjerujui vlastitim oima.
Dio se zida pred njom otvarao! Pred njezinim je oima
golema masa zida u srednjem dijelu klizila unatrag
unatrag i unatrag sve dok se u debelu zidu nije ukazao
otvor neobina oblika, priblino veliine vlaka. George je
/../ //c///o'.o/.'.,
estoko uzdahnula. to se to dogaa?
U otvoru se pomolio ovjek. George je bila sigurna da
ga je ve ranije negdje vidjela. Doao je do lokomotive i
skoio u kabinu.
Tada su se iz kabine zauli raznovrsni zvukovi. to je
ovjek radio? Palio je vatru da pokrene vlak? George se
nije usudila pogledati. Sada je drhtala i Timmy se priljubio
uz nju da je umiri.
Potom se zauo niz drukijih zvukova itanje
pare. Mora da je ovjek naumio pokrenuti lokomotivu. Iz
dimnjaka je sukijao dim. ulo se jo buke, jeanje i
zveanje.
Iznenada se George dosjetila da ovjek moda
namjerava provesti vlak kroz mali otvor u zidu od opeke.
Ako bi tada ponovno zatvorio zid, George bi bila
zatvorenica! Ostala bi u vagonu, skrivenu iza zida, a zid bi
se zatvorio i ona ne bi mogla pobjei.
Moram pobjei prije no to bude prekasno, mislila je
George uspanieno. Nadam se da me ovjek nee vidjeti!
Ali upravo u trenutku kad je naumila izii,
lokomotiva se oglasila glasnim u u i stala se kretati
unatrag! Klizila je tako neko vrijeme, potom iznova
krenula prema naprijed i tada su njezini kotai bili na
tranicama koje su vodile u drugi tunel gdje se u zidu
sada jasno razabirao mali otvor.
George se nije usudila izii iz vlaka koji se kretao.
Stoga je uila u vagonu dok je lokomotiva, dimei se,
brzo prilazila otvoru u zidu sagraenu poprijeko drugog
tunela. Otvor tono odgovara veliini vlaka! Mora da je i
napravljen, mislila je George, kako bi vlak mogao proi.
Vlak je proao kroz otvor i naao se u drugom tunelu.
Ovdje je bilo sve jasno osvijetljeno. George je virnula kroz
pukotinu. Ovdje nije bio samo tunel! Sa svake strane
tunela nizala su se udubljenja poput velikih spilja i ljudi
su se kretali po njima. Tko su, zaboga, bili i to su radiii s
tim starim vlakom?
Iza vlaka zaula se neobina buka. Otvor u zidu od
/../ //c///o'.o/.'.,
opeke bio je ponovno zatvoren! Vie se nije moglo ni ui ni
izii. To je poput Sezame otvori se iz Ali babe i etr-
deset hajduka, pomisli George. I ja sam, poput Ali babe,
u spilji i ne znam kako da iziem! Hvala nebesima da je
Timmy sa mnom!
Vlak je stao. Iza njega je bio debeli zid a tada
George primijeti da je i ispred njega debeli zid! Mora da je
tunel na dva mjesta zazidan a u meuprostoru se nalazi
ta nevjerojatna spilja, to li je ve. George se upinjala da
dokui kakvo je to mjesto, ali nikako nije mogla povezati
glavu i rep dogaaja.
Pa dobro! Sto bi rekli ostali kad bi znali da sam
stvarno u sablasnom vlaku, odvezena na skriveno mjesto
gdje me nitko na svijetu ne bi naao? aptala je George
Timmyu. to emo uraditi, Timmy?
Timmy je oprezno mahao repom. Nita mu nije bilo
jasno. elio je da malo prilegne i vidi kako e se stvari
dalje odvijati.
Priekat emo dok se ljudi ne raziu, Timmy
aptala je George. Ako uope namjeravaju otii! Tada
emo izii i vidjetl moemo li se posluiti otvorom na nain
Sezame, otvori se! i pobjei. Bolje da o svemu
obavijestimo gospodina Luffya. Sve je to vrlo neobino i
jako tajanstveno a mi smo u sve upali naglavce!











/../ //c///o'.o/.'.,
Ponovno tunel
Jock je doista uivao u kampu. Za objed je s ostalom
djecom poao na piknik, jeo koliko i oni, i bio veoma rado-
stan. Pridruio im se i gospodin Luffy, a Jock mu se
smijeio osjeajui da je rije o pravu prijatelju.
Gdje je George? upitao je gospodin Luffy.
Otila je na svoju ruku ree Julian.
Jeste li se moda posvaali? upita gospodin
Luffy.
Malo prizna Julian. Znate, gospodine Luffy, u
takvom sluaju treba George ostaviti samu da to prebrodi.
Takve je udi.
Kamo je otila? upita gospodin Luffy sluei se
rajicama. Zato se nije vratila na ruak?
Ponijela je jelo sa sobom objasni Anne, Unato
tome, malo sam za nju zabrinuta. Nadam se da je sve u re-
du.
Gospodin Luffy je izgledao uznemiren: I ja sam
malo zabrinut kazao je. Sreom, Timmy je sa njom.
Mi emo poi malo u istraivanje ree Julian kad
su pojeli. to ete vi raditi gospodine Luffy?
Mislim da u poi s vama neoekivano e
gospodin Luffy. Djeci se steglo srce. Nisu mogla krenuti u
potragu za sablasnim vlakovima u tunelu ako je gospodin
Luffy s njima.
Pa, ne mislim, gospodine, da e to vama biti
posebno zanimljivo Julian e plaho. No, gospodin Luffy
je shvatio o emu se radi i znao je da tog poslijepodneva
nije poeljan.
U redu kazao je. U tom u sluaju ostati ovdje
i etati uokolo.
Djeca su uzdahnula s olakanjem. Anne je, uz
Jockovu pomo, oprala posue i potom su se oprostili sa
gospodinom Luffyem i krenuli, ponijevi uinu sa sobom.
Jock je bio veoma uzbuden. Toliko mu je bilo drago
/../ //c///o'.o/.'.,
da je s djecom i stalno je mislio kako e ove noi spavati u
atoru i kakvo e to biti veselje! I dobri stari gospodin
Luffy, koji je tako spremno stao na njegovu stranu! Trao
je veselo za ostalima na putu do eljeznike postaje.
Kao i obino, Sam Drvena Noga se vrtio uokolo. Mah-
nuli su mu, ali on se nije obazirao. Umjesto toga,
priprijetio im je akom i doviknuo promuklim glasom:
istite se! Prava napast! Ak sim doete, otjerat u vas!
Dobro, onda neemo dolaziti ree Dick smijeei
se. Ubogi starac, prijeti da e nas potjerati s tom
drvenom nogom! Neemo mu dati prilike. Proi emo
ovuda, spustiti se do tranica i ii uz njih do tunela.
Tako su i uradili, na veliki gnjev sirotoga Sama.
Vikao je dok ga nije izdao glas, ali se djeca nisu obazirala i
brzo su kroila uz tranice. Kad su se pribliili, otvor
tunela izgledao je posve okrugao i crn.
Sada emo se lijepo uputiti ravno u tunel i vidjeti
gdje je prole noi iz njega iziao sablasni vlak ree
Julian. Nije iziao s druge strane, pa onda mora da je
negdje u sredini tunela.
Ako je to doista sablasni vlak, mogao je i posve
nestati ree Anne kojoj se nije nimalo dopadao pogled na
tamni tunel. Ostali su se nasmijali.
Nije mogao nestati ree Dick. Negdje emo
naii na njega i sve podrobno ispitati da bismo tono znali
o emu se radi, zato se pojavljuje i iezava na tako
tajanstveni nain.
Djeca su ula u crni tunel i upalila depne svjetiljke
koje su stvorile svijetlee staze ispred njih. Hodali su
izmeu tranica. Julian je bio na elu budno morei ne bi
li se ukazalo neto nalik na vlak!
Tranice su se pruale sve dalje. Djeji su glasovi
neobino odzvanjali i odjekivali du tunela. Anne je ila
sasvim blizu Dicka i gotovo alila to je dola. Tada se
sjetiia kako ju je George nazvala kukavicom i odluila da
ne pokae koliko ju je strah.
Jock je gotovo neprestano govorio:
/../ //c///o'.o/.'.,
Nikad u ivotu nisam bio u slinoj situaciji.
Traganje za sablasnim vlakovima u tamnom tunelu
smatram pravom pustolovinom. Osjeam se ugodno i
uzbueno. Nadam se da emo nai vlak. Naprosto mora
biti negdje ovdje!
Ili su sve dalje, ali nigdje nije bilo nikakva traga
vlaku. Doli su do mjesta gdje se tunel granao u dva, a
drugi je vodio u Rokerovu dolinu. Julian je svjetiljkom
obasjao golemi zid od opeke koji se pruao preko drugog
tunela.
Da, doista je zazidan kazao je. Preostaje nam,
dakle, istraivanje samo ovog tunela. Doite.
Djeca su nastavila hodati i ne znajui da se George i
Timmy nalaze iza zida od opeke, skriveni u vagonu sabla-
snoga vlaka! Ili su sve dalje uz tranice, ali nisu naili ni
na to zanimljivo.
Daleko ispred sebe ugledali su mali krug jasne
svjetlosti.
Vidite ono tamo? ree Julian. Mora da je to
kraj tunela i otvor koji vodi do Kiltyeve postaje. Pa, ako
se vlak ne nalazi izmeu mjesta gdje smo i Kiltyeve
postaje, znai da je otiao!
Preostali dio tunela djeca su prola u tiini i izila na
svjei zrak. Ukrug oko Kiityeve postaje bijahu sagraene
radionice. Ulaz u tunel bio je zarastao u korov i zaputen.
Na tom je mjestu ak i pruga bila zarasla u korov.
Dobro, ovdje godinama nije proao vlak Julian
e gledajui gusto raslinje. Kotai bi inae nasitno
isjeckali korov.
Nevjerojatno! usklikne Dick zapanjeno. Proli
smo kroz cijeli tunel i uope nismo vidjeli vlak pa ipak,
on ovdje ulazi i izlazi. to se to s njim ogaa?
To je sablasni vlak Julian e lica rumena od
uzbuenja. Mora da jest. Postoji samo nou i prelazi
svojim tranicama kao to je godinama radio.
Ne svia mi se ni pomisao na to priklopi Anne
zabrinuto. Strana je to misao.
/../ //c///o'.o/.'.,
to emo sada uraditi? upita Julian. Izgleda
da smo doli do iste nepoznanice. Nema vlaka nita ne
vidimo prazni tunel. Kakav dosadni kraj pustolovine.
Hajde da se vratimo natrag predloi Jock, elei
izvui to se vie moglo od pustolovine. Znam da ni ovaj
put neemo vidjeti vlak, kao to ga nismo vidjeli ni proli
put ali, nikad se ne zna!
Ne elim ponovno prolaziti kroz taj tunel ree
Anne. elim biti vani, na suncu. Poi u ponad tunela,
stazom kojom je neke noi proao Julian a vas se
trojica moete uputiti kroz tunel. Nai emo se na drugoj
strani.
U redu sloi se Julian i tri djeaka ieznue u
tunelu. Anne je trala stazom koja je vodila iznad tunela.
Kako je lijepo opet biti vani! Onaj strani tunel! Trala je
veselo, sretna to je ponovno na suncu.
Stigla je prilino brzo do drugog kraja tunela i sjela
na stazu koja je vodila dolje do postaje, ekajui ostale.
Traila je pogledom Sama Drvenu Nogu. Nije ga bilo.
Moda je bio u svojoj maloj kolibi.
Bila je tamo jedva dvije minute kad se dogodilo neto
iznenaujue. Polagano poskakujui preko neravnih
tranica, u postaju je stigao neki automobil! Anne je
sjedjela i promatrala. Iz njega je iziao neki ovjek Anne
su oi gotovo ispale iz duplji! Bio je to, doista je bio,
gospodin Andrews, Jockov ouh!
Doao je do Samove kolibe i uao kroz otvorena vrata.
Anne je ula glasove. Potom je do nje dopro jo jedan um
zvuk tekoga kamiona koji je stizao u postaju. Vidjela je
kako oprezno i sporo vozi preko neravnih tranica. Kamion
je stigao do nekog ruevnog natkrovlja i tamo je stao. Tada
iz njega izioe tri mukarca i Anne ih je paljivo
zagledala. Gdje ih je ve ranije vidjela?
Naravno, bili su to poljodjelski radnici na Jockovoj
farmi! mislila je. Ali to rade ovdje? Kako je to neobino!
Gospodin Andrews se pridruio mukarcima i, na
Anneino zaprepatenje, krenuli su uz prugu u tunel! Srce
/../ //c///o'.o/.'.,
joj je gotovo prestalo kucati. Pobogu, Julian, Jock i Dick
su jo bili u tunelu i prolazili kroza nj. Naletjet e ravno na
gospodina Andrewsa i njegove ljude i to e tada biti?
Gospodin Andrews ih je upozoravao da ne idu tamo, a
Jocku je zabranio da dolazi.
Anne je piljila u etiri mukarca koji su se uputili
prema udaljenu otvoru tunela. to bi ona mogla uraditi?
Kako da upozori djeake? Nikako! Preostaje joj jedino da
ostane ovdje i eka da se oni pojave dok e ih moda
goniti bijesni gospodin Andrews i ostali. O, Boe, o, Boe
ako ih uhvate, sigurno e izvui dobre batine! Sto bi
ona mogla uraditi?
Mogu jedino ekati, mislila je uboga Anne. Nita
drugo ne mogu uiniti. O, doite, Juliane, Dick i Jock! Ne
usuujem se bilo to poduzeti izuzev da vas ekam.
ekala je i ekala. Ve je davno prolo vrijeme uine.
Julian je ponio hranu i tako Anne nije imala nita da
pojede. Nitko se nije pojavio iz tunela, niti se uo neki
zvuk. Anne najposlje odlui da sie i postavi Samu
Drvenoj Nozi poneko pitanje. Prilino ustraena, djevojica
se uputila u eljezniku postaju.
Sam je bio u svojoj kolibi, pio kakao i izgledao veoma
kiselo. Oigledno, neto je polo naopako. Kad je na
vratima ugledao Anneinu sjenu, naglo je ustao i priprijetio
akom.
to, opet ta djeca! Da nisi danas popodne ila u taj
tunel, jer u ja opet telefonirati gospodinu Andrewsu da
doe i uvati te. Kud stalno gurate svoj nos? Kak si izala
iz tunela? Jesu drugi s tobom? Jo vas ni uvatio gospodin
Andrews, ha?
Anne je sve to uasnuta sluala, Dakle, Sam je
telefonirao gospodinu Andrewsu i ispriao mu sve o njima
znai Jockov ouh i njegovi ljudi doli su da uhvate
djecu! To je bilo gore od svega!
Doi ti sim! Sam e iznenadno pruivi golemu
ru- erdu prema njoj. Doi! Ne znam gdje su drugi, al
sam bar tebe epao!
/../ //c///o'.o/.'.,

































Anne je kriknula i potrala koliko su je noge nosile.
Sam Drvena Noga je neko vrijeme trao za njom i potom
odustao. Sagnuo se i skupio aku ugljene praine. Pljusak
ae zahvatio je Anne te je ona potrala bre no ikad.
/../ //c///o'.o/.'.,
Uputila se stazom prema breuljku obraslom
vrijesom i im se ponovno nala na pustopoljinama stala
je plakati i dahtati: O, Juliane! O, Dick! to se s vama
desilo? I gdje je George? Kada bi se barem ona vratila, ona
je dovoljno hrabra da ih poe traiti, a ja nisam. Moram
sve rei gospodinu Luffyu. On e znati to treba uiniti!
Trala je i trala dok su joj se stopala neprestano
zadijevala u jastuke gustoga vrijesa. Padala je i iznova
jurila. Sada ju je opsjedala jedna jedina misao nai
gospodina Luffya i ispripovijediti mu sve u tanine! Da,
rei e mu sve o sablasnim vlakovima. Sada ispada da je u
cijeloj prii neto neobino i znaajno, i trebala joj je
pomo odrasle osobe!
Teturala je dalje i dalje. Gospodine Luffy! O, gospo-
dine Luffy, gdje ste! Gospodine LUFFY!
Ali gospodin Luffy nije odgovarao. Zaobila je grm bo-
rovnice vjerujui da je iza njega zaklonjen ator ali, na-
alost, atora nije bilo. Anne se izgubila!
Izgubila sam se, govrila je Anne i suze joj potekoe
obrazima. Ali, ne smijem se plaiti. Moram pokuati nai
pravu stazu. O, Boe, posve sam se izgubila! Gospodine
LUFFY!
Uboga Anne! Kroila je naslijepo, nadajui se da e
stii do kampa, svako malo zazivajui: Gospodine Luffy!
ujete li me? Gospodine LUFFFFFFFFY!










/../ //c///o'.o/.'.,
Zapanjujui pronalazak
to se u meuvremenu zbivalo s trojicom djeaka koji
su se vraali kroz tunel? Ili su polako, ispitujui tranice,
da vide nije li moda preko njih u posljednje vrijeme
proao vlak. U mranome zaguljivom tunelu raslo je tek
malo korova, pa im on nije bio pokazatelj.
Ali, kada su stigii priblino na pola puta, Julian
primijeti neto zanimijivo. Pogledajte ree
osvijetlivi depnom svjetiijkom dvije pruge ispred i iza
njih. Vidite li? Iza nas su tranice, crne i rave dok je
ovaj par, ispred nas, posve sjajan kao da se esto
koriste.
Bio je u pravu. Iza njih su se sterale crne i rave
tranice, mjestimice iskrivljene a ispred njih, pruajui
se sve do ulaza u tunel koji je vodio u Ollyevu postaju,
tranice su bile sjajne, kao da su ih kotai vlaka dugo
glaali.
udno ree Dick. Izgleda kao da sablasni vlak
vozi samo odavde do Ollyeve postaje i onda se vraa. Ali
zato? I gdje je, pobogu, sada? Naprosto se rasplinuo u
zrak!
Julian je bio zapanjen, jednako kao i Dick. Gdje bi
mogao biti vlak, ako nije u tunelu? Oigledno je stigao do
polovice tunela i onda stao ali, kamo je nestao?
Poimo do otvora tunela i pogledajmo jesu li
tranice cijelim putem uglaane najposlije predloi
Julian. Ovdje vie ne moemo bogzna to otkriti
ukoliko se iznenada ispred nas ne pojavi vlak!
Djeaci su se uputili niz tunel svjetiljkama
osvjetljavajui tranice ispred sebe. Hodajui, uzbueno
su razgovaraii. Nisu primjetili etiri mukarca koji su ih
ekali u prikrajku, etvoricu koja se skutrila u udubini,
postrani tunela, i ekala ih u mraku.
Pa ree Julian mislim... i potom zastane, jer
su se iznenadno na djeake obruila etiri lika i vrsto ih
/../ //c///o'.o/.'.,
drala. Julian je vikao i borio se, ali ovjek koji ga je
dohvatio bijae previe snaan da bi se mogao osloboditi.
Svjetiljke su im pale na zemlju. Julianova se razbila, a
ostale dvije su tamo leale osvjetljujui stopala sukobljene
skupine.
Za manje od dvadeset sekundi svaki je djeak postao
zarobljenik, ruku vezanih na leima. Julian se pokuao
izvui, ali mu je njegov napada tako vrsto svezao ruke te
je sada stenjao od boli i prestao se opirati.
Pa, dobro! to se ovdje zbiva? upita Dick. Tko
ste vi i to ste naumili? Nas smo trojica naprosto poli
istraiti ovaj stari tunel? Kakvo je zlo u tome?
Vodi ih! javi se glas koji su odmah svi
prepoznali.
Gospodin Andrews! Jeste li to vi? vikne Juiian.
Oslobodite nas. Poznajete nas mi smo djeaci iz
kampa. A s nama je i Jock. to namjeravate uiniti?
Gospodin Anrews nije odgovorio, ali je tako udario
Jocka po uhu te je ovaj umalo pao na zemlju.
Mukarci koji su ih zarobili stali su ih grubo tjerati
prema sredini tunela. Nitko nije imao svjetiljke, pa se sve
odigravalo u mraku te su djeaci jedva teturali, dok su
mukarci hodali prilino sigurno.
Nakon nekog vremena, zastali su. Gospodin Andrews
se udaljio i Julian je uo da je poao nekamo nalijevo.
Potom se zauo neobini zvuk tras, zvek, i potom
kliui, grebui zvuk. to se dogadalo? Julian je stisnuo
oi u tami, ali nita nije vidio.
Nije znao da je gospodin Andrews otvarao pomini dio
zida od opeke kroz koji je proao vlak. Nije znao da su on i
ostali djeaci bili gurnuti iz prvog tunela u drugi i da su
proli kroz neobini otvor u zidu. Mukarci su gurali
djeake kroz mrklinu, a ovi se nisu usuivali usprotiviti.
Sada su se nalazili na udnovatom mjestu, izmeu
dva zida koji bijahu sagradeni tono na mjestu gdje se
drugi tunel odvajao od prvoga. Mjestu gdje je u tiini
stajao sablasni vlak mjestu gdje je bila George, i dalje
/../ //c///o'.o/.'.,
se s Timmyem skrivajui u jednom od vagona! Ali to,
dakako, nitko nije znao; ak ni gospodin Andrews nije
imao pojma da ih u oblinjem vagonu sluaju djevojica i
pas!
Upalio je svjetiljku i uperio je u lica djeaka koji su
se, iako nisu odavali strah, utjeli dobrano preplaeni. Sve
je bilo tako neobino i neoekivano, i nisu imali pojma
gdje se nalaze.
Upozorili smo vas da ne silazite do postaje govorio
im je muki glas. Rekli smo da je to zlokobno i opasno
mjesto. A ono to i jest. Sada ete platiti zato to se niste
obazirali na upozorenja! Svezat emo vas i ostaviti ovdje
sve dok mi ne zavrimo posao. Moda e to biti za tri
dana, a moda za tri tjedna!
Sluajte, ne moete nas drati ovdje zatvorene sve
to vrijeme! Julian e uspanieno. Znate i sami da e
za nama krenuti potraga i da e nas traiti posvuda po
mjestu! Budite sigurni da e nas pronai.
O, ne, nee ree glas. Ovdje vas nitko nee
nai. A sada, Peters, svei djeake!
Peters je djeacima svezao i noge, i potom ih
posjednuo uza zid. Julian se ponovno pobunio:
Zato to radite? Mi smo posve bezopasni. Nemamo
pojma u emu se sastoji vaa rabota, togod to bilo.
Ne elimo se izlagati riziku ree glas. To nije bio
glas gospodina Andrewsa, ve odluan, strogi glas, veoma
neumoljiv i nestrpljiv.
A to e biti s mamom? upita Jock iznenada svog
ouha. Bit e zabrinuta.
Pa, neka bude javi se glas prije no to je
gospodin Andrews uzmogao odgovoriti. Ti si kriv.
Upozorili smo te.
Koraci etvorice mukaraca stali su se udaljavati.
Potom se javio isti zvuk kakav su djeaci ve bili uli, Bio
je to zvuk zatvaranja otvora u zidu, ali djeaci to nisu
znali. Nisu mogli dokuiti to ga proizvodi. Buka je
prestala i nastupila je gluha tiina. Vladala je takoder
/../ //c///o'.o/.'.,
posvemanja tama. Tri su djeaka naulila ui i bila
sigurna da su mukarci otili.
Dakle, prave zvijeri! to namjeravaju? upita
Julian ispod glasa nastojei olabaviti konopce oko ruku.
Imaju neku tajnu koji skrivaju ree Dick,
Pobogu, tako su mi tijesno svezali stopala da mi konopac
zadire u meso.
to e se dogoditi? pitao je Jock uplaeno.
Pustolovina mu se vie nije inila tako velianstvenom.
Pst! uutka ih Julian. Neto sam uo!
Svi su se umirili i sluali. to su uli?
To je to je pasji cvile! Dick e iznenada.
I bio je. Bio je to Timmy u vagonu s George. uo je
glasove djeaka koje je poznavao i htio je doi do njih. Ali,
George jo nije bila sigurna da su mukarci otili, pa je dr-
ala njegovu uzicu. Srce joj je ivo zakucalo od radosti kad
je shvatila da vie nije sama. Tri djeaka, a moda i Anne,
nalaze se ovdje, na ovom neobinom mjestu na kojemu su
i Timmy i ona.
Djeaci su paljivo oslukivali. Ponovno se zauo
cvile. Tada George odlui osloboditi Timmyevu uzicu i on
naglavce pojuri iz vagona. ape su mu radosno tabanale
po tlu. Uputio se ravno prema djeacima u tami, i Julian
outje vlani jezik koji ga je liznuo po licu. Toplo se tijelo
priljubilo uzanj i tihi je lave potvrdio o kome je rije.
Timmy! Zaboga, Dick, to je Timmy! viknuo je Ju-
lian radosno. Odakle je doao? Timmy, jesi li to stvarno
ti?
Vau! potvrdi Timmy, liznuvi Dicka i zatim
Jocka.
Pa gdje je onda George? zaudio se Dick.
Ovdje zauo se glas, i George iskoi iz vagona
istodobno palei svoju depnu svjetiljku. Prila je
djeacima. to se dogodilo? Kako ste ovamo dospjeli?
Jesu li vas zarobili?
Da odgovori Julian. Ali, George, gdje smo to? I
to ti radi ovdje? Sve je poput udesnoga sna!
/../ //c///o'.o/.'.,
Najprije u vam prerezati konopce, prije nego to
ponem bilo to objanjavati ree George i izvadi iz depa
svoj otri noi. Kroz nekoliko trenutaka prerezala je uad
na rukama djeaka te su sjeli trljajui natekle zglobove i
stenjui.
Hvala, George! Sada se divno osjeam Julian e
ustajui. Gdje smo? Pobogu, nije li to lokomotiva? to
radi ovdje?
To ti je, Juliane, sablasni vlak! George e uza
smijeh. Da, doista.
Ali, mi smo proii kroz cijeli tunel i izili na
drugome kraju, a nismo je vidjeli Julian e zapanjeno.
Veoma tajanstveno!
Sluaj, Ju ree George. Zna ono mjesto gdje
je taj drugi tunel zazidan, zar ne? E, pa tamo se u zidu
nalazi otvor otvara se na nain Sezame, otvori se!
Sablasni vlak moe na tranicama proi kroz taj otvor.
Kada se nae izmeu zidova stane, a otvor se ponovno
zatvori.
George osvijetli svjetiljkom uokoio kako bi zauenim
djeacima pokazala zid kroz koji su uli. Potom osvijetli
zid na suprotnoj strani. Vidite li? kazala je. U
ovom su tunelu sagraena dva zida koja ine veliki
meuprostor gdje se skriva sablasni vlak! Lukavo, zar ne?
Bilo bi, kad bi sve to imalo smisla ree Julian.
Ali ja ga ne vidim. Zato bi se netko vozao nou sablasnim
vlakom?
E, to jo moramo otkriti ree George. A ovo je
prava prilika. Gledaj, Juliane, pogledaj sve ove pilje to se
pruaju s obiju strana tunela. One su izvrsna skrovita!
Za to? upita Dick. Ne shvaam o emu se
radi!
George svjetiljkom osvijetli tri djeaka i tada
nenadano upita: Dobro, a gdje je Anne?
Anne? Nije se eljela s nama vratiti kroz tunel, pa je
potrala preko pustopoljina da nas doeka na drugoj
strani, pokraj Ollyeve postaje objasni Julian. Mora da je
/../ //c///o'.o/.'.,
nasmrt ustraena, zar ne, kad nas jo nema? Jedino se
nadam da se nee uputiti u tunel da nam poe ususret
naletjela bi ravno na one ljude,
Svi su se zabrinulh Anne je mrzila tunel i strahovito bi
se ustraila kad bi se ljudi u mraku obruili na nju. Julian se
obrati George:
Osvijetli uokolo da vidimo te spiije, ini se da sada
ovdje nema nikoga. Mogli bismo malko pronjukati.
George je napravila krug sa svjetiljkom i Julian
ugleda prostrane i neobjanjive udubine to su se sterale s
obiju strana, usjeene u zidove tunela. Jock je spazio jo
neto. Pri svjetlosti depne svjetiljke ugledao je prekida.
Moda se s pomou njga otvara otvor u zidu?
Priao mu je i okrenuo ga. Namah je mjesto oblila
sjajna svjetlost. Dakle, naao je prekida za svjetlo. U
iznenadnu sjaju, svi su zatreptali.
Tako je ve bolje Julian e zadovoljno, Bravo,
Jock! Sada barem vidim to radimo.
Gledao je sablasni vlak koji je nijemo stajao na
tranicama pokraj njih. Doista je bio veoma star i
zaboravljen kao da je pripadao prolome, a ne ovom
stoljeu.
Pravi muzejski primjerak Julian e sa
zanimanjem.
Znai, prole smo noi uli njegovo dahtanje pri
ulasku i izlasku iz tunela dragi stari Sablastko!
Sakrila sam se ovdje u vagonu uze George
pripovjedati svoju pripovjest pokazujui na vagon. Djeaci
su jedva vjerovali da se George doista skrivena kotrljala u
sablasnom vlaku!
Doite, pogledajmo te spilje predloi Dick. Prili
su najblioj. Bila je natovarena krinjama i kutijama
svake vrste. Julian je jednu otvorio i zazvidao.
Sve krijumarena roba, pretpostavljam. Pogledajte,
sanduci aja sanduci viskija i konjaka kutije i kutije
bogzna kakve robe! To je pravo spremite trgovine na crno!
/../ //c///o'.o/.'.,































Djeca su jo malo razgledala. pilje su bile krcate
dragocjenom robom, vrijednom na tisue funti.
Sve pokradeno, rekao bih prosudi Dick. Ali
to s time rade? Hou rei, kako raspaavaju robu?
Dovoze je ovamo vlakom, dakako, i skrivaju je ali kako
je rasprodaju? Mora postojati neki nain.
/../ //c///o'.o/.'.,
Moda je ponovno ukrcavaju na vlak i voze natrag
do postaje kad imaju dovoljno kamiona da je prevezu?
upita Julian.
Ne! ree Dick. Naravno da ne. ekaj, kradu
robu, nou je utovaraju na kamione, nekamo je
privremeno odvoze...
Da na farmu moje majke! dosjeti se Jock
ustraena glasa. Svi ti kamioni tamo u hangaru eto,
emu slue! Nou stiu u Ollyevu postaju gdje se roba
potajice utovaruje na stari vlak koji sopui dolazi po nju
i tada je odvoze ovamo i skrivaju!
Jupiiiiiiii! kliknuo je Juiian. U pravu si, Jock!
Upravo to se dogaa. Kakav promuurni plan posluiti
se savreno estitom malom farmom kao sklonitem
zaposliti na farmi trgovce na crno kao poljodjelce nije ni
udo da su tako loi radnici i ekati no da robu
prevezu u postaju i natovare vlak!
Mora da u toj igri tvoj ouh zarauje grdne pare!
ree Dick Jocku. Zato si moe priutiti da toliko novca
troi na farmu.
Tono. Jock e utueno. Uboga mama! To e
joj slomiti srce. Pa ipak, ne vjerujem da je na elu svega
moj ouh. Netko stoji iza njega.
Da sloi se Julian mislei o zloestom malom go-
spodinu Andrewsu, s njegovim velikim nosom i slabom
bradom. Vjerojatno stoji. No, sjetio sam se jo neega.
Ako se ta roba raspaava na neki drugi nain, izuzev kroz
tunel kroz koji ovamo dospijeva, onda negdje mora
postojati put koji vodi iz ovih pilja!
Mislim da si u pravu ree George. A ako
postoji, mi emo ga nai! I ne samo to, posluit emo se
njime za na bijeg!
Doite! ree Julian te iskljui blistavu svjetlost.
Tvoja e nam depna svjetiljka dostajati. Pokuat emo
s prvom piljom. Svi dobro napregnite oi!
/../ //c///o'.o/.'.,
Uspjean bijeg
etvoro djece i Timmy uli su u veliku pilju. Probijali
su se izmeu kutija, krinja i sanduka udei se koliini
ukradene robe.
Ta udubljenja nisu napravili ljudi kazao je
Julian. To su prirodne spilje. Mislim da se krov morao
uruiti na mjestu gdje su se odvajala dva tunela a ulaz u
njih bio doslovce zatrpan.
Ali, onda postoje dva sagraena zida ree Dick.
O, ne. Ne znamo kako je nastalo ovo mjesto za
skrivanje robe kojom se trguje na crno ree Julian ali
moda se znalo da ovdje ima pilja i kad je netko jednog
dana doao pregledati tunel, moda je ak naiao na stari
zatrpani vlak nakon to se krov bio uruio.
Da, i popravio ga i tajno sagradio jo jedan zid kako
bi dobio spremite za robu. Tada su se poeli sluiti i vla-
kom za svoje potrebe! zakljui Dick. Napravili su i
tajni ulaz. Kako domiljato!
A moda je mjesto sagraeno za vrijeme prolog
rata ree Julian. Moda su se ovdje radili tajni pokusi
od kojih se poslije odustalo. Moda su nakon toga
mjesto otkrili trgovci na crno i mudro se njime okoristili.
Tko zna!
Ve su dosta dugo vrljali piljom a da nisu nali
nita zanimljivog, izuzev kutija i sanduka sa svakovrsnom
robom.
Potom su stigli do mjesta gdje su sanduci bili veoma
uredno sloeni i na njima kredom ispisani brojevi, Julian
ih je zaustavio.
Ove kutije izgledaju kao da su spremne da se
nekamo prebace kazao je. Sve su sloene i obiljeene.
Tu negdje mora postojati izlaz.
Uzeo je Georgeinu svjetiljku i osvijetlio prostor oko
njih. Pronaao je to je traio. Zraka svjetla osvijetlila je
grubo istesana drvena vrata, ugraena u zid spilje. Djeca
/../ //c///o'.o/.'.,
su im uzbueno prila.
To smo traili! ree Julian. Kladim se da je to
izlaz na neko veoma pusto mjesto na vritinama, nedaleko
ceste kojom mogu pristii kamioni da bi preuzeli robu koju
treba odvesti! Na ovim pustopoljinama ima veoma
samotnih putova to vode posred pustih vritina.
Lukava organizacija posla! pohvali Dick.
Kamioni smjeteni na nekoj osamljenoj farmi, natovareni
robom, u prikladno vrijeme skrivenom u spiljama tunela.
Vlak izlazi nou da bi se na nj utovarila roba i dovodi je
ovamo sve dok se ne stia buka i graja oko nestalih stvari.
Potom se roba iznosi kroz ova vrata i utovaruje u kamione
koji je preko pustopoljina prevoze na crno trite!
Rekao sam vam da sam neke noi vidio Petersa
kako zakljuava hangar, zar ne? Jock e uzbueno. -
Pa, mora da je tada dovezao kamion natovaren ukradenom
robom da bi je sljedee noi tovario na sablasni vlak!
Tako je! sloi se Julian koji je pokuao otvoriti
vrata. Da poludi s ovim vratima! Ne mogu ih
pomaknuti ni milimetra. Koliko vidim, brave nema.
Djeca su snano gurala, ali se vrata nisu pomaknula.
Bijahu veoma otporna i snana, iako grubo otesana i
neobraena. Teko diui i guei se od vruine, djeca su
najposlije odustala.
Znate li to mislim? pitao je Dick. Mislim da
su gnjusna vrata zapeta izvana.
Kad se razmisli, mora da je tako sloi se Julian.
A izvrsno su sakrivena vrijesom, papratima i drugim
raslinjem. Nitko ih ne bi naao. Pretpostavljam da vozai
kamiona, kada dou po robu, izvana otvaraju vrata, a
zatvaraju ih i zabravljuju nakon toga.
Znai, ovdje nema izlaza George e razoarano.
Bojim se da nema potvrdi Julian. George uzdahne.
Umorna? srdano e Julian. Ili gladna?
Jedno i drugo ree George.
Pa negdje smo imali hrane, zar ne? ree Julian.
Sjeam se da mi je jedan od ljudi dobacio torbu s
/../ //c///o'.o/.'.,
hranom. Jo nismo uinali. to mislite o tome da sada
prezalogajimo? Ne ini se da emo se brzo odavde izvui.
Hajdemo sloi se George. Ne mogu vie ni koraka
napraviti!
Sjeli su pokraj velikoga drvenog sanduka. Dick je
otvorio naprtnjau. U njoj su bili sendvii, keksi i
okolada. Djeca su zahvalno jela alei to nema niega
ime bi mogla isprati grlo. Julian se pitao to je bilo s
Anne.
Pitam se to je uinila kazao je.
Pretpostavljam da nas je dugo ekala. Tada se vjerojatno
vratila u kamp. Ali, ona ne poznaje dovoljno dobro put i
mogla bi se izgubiti. O, Boe, ne znam to bi bilo gore po
Anne, da se izgubi u pustopoljinama ili da je ovdje s nama
zatvorena!
Moda se nijedno od toga nije dogodilo ree Jock
dajui Timmyu posljednji komadi sendvia. Moram
rei da mi je jako drago da je Timmy s nama. Stvarno,
George, nisam ni sanjao da ste ovdje sve dok nisam uo
Timmya kako cvili, kao i tvoj glas. Mislio sam da mi se
privia.
Djeca su jo neko vrijeme posjedila i tada su odluila
da se vrate kroz tunel do mjesta gdje se nalazio vlak.
Moda uspijemo pronai prekida s pomou kojega radi
Sezame, otvori se! ree Julian. Morao sam na to
ranije misliti, ali se nisam sjetio.
Vratili su se do mjesta gdje je u tiinl vlak poivao na
svojim tranicama. Sada se nadavao kao obini stari vlak i
djeci nikako nije bilo jasno kako su mogla misliti da se
radi o udesnom i sablasnom vlaku.
Ponovno su upalili svjetlo i tragali za nekom ruicom
ili polugom s pomou koje bi se moda mogao raskriliti
otvor u zidu. inilo se da niega takvoga nema. Djeca su
pokuala okretati nekoliko prekidaa, ali se nita nije
dogodilo.


/../ //c///o'.o/.'.,





































/../ //c///o'.o/.'.,
Tada George iznenada ugleda veliku polugu u zidu od
opeke. Pokuala ju je pomaknuti, ali nije mogla. Pozvala je
Juliana.
Ju, doi ovamo. Pitam se da li je ovo u nekoj vezi s
otvaranjem vrata.
Trojica djeaka prila su George. Julian je pokuao
gurnuti polugu prema dolje. Nita se nije dogodilo. Potom
su je Dick i on svom snagom povukli prema gore.
I, hokus pokus, odnekud se uo udarac, kao da se
pomie neto teko i potom klikot, kao da se pokrenuo
neki stroj. Tada se uo klizav, grebajui zvuk i veliki se
blok zida od opeke polako pomaknuo natrag, udario o zid
sa strane i zaustavio. Izlaz je bio slobodan!
Bit e bolje da ovdje ugasimo svjetlo kazao je Ju-
lian. Ako je netko jo u tunelu, mogao bi vidjeti njegov
odraz na zidu tunela i pitati se to se zbiva.
Vratio se da ugasi svjetlo i mjesto je ponovno prekrila
tama. George je upalila depnu svjetiljku i njezina je slaba
zraka pokazivala put u slobodu!
Doite Dick e nestrpljvo i svi su pourili kroz
otvor. Kreemo prema Ollyevoj postaji.
Djeca su silazila mranim tunelom. Sluajte
Julian e ispod glasa. Bit e bolje da uope ne govorimo
i da budemo to tii. Ne znam ima li nekoga u ili izvan
tunela. Ne bi bilo dobro da naletimo na nekoga.
I tako vie nisu izustili ni rijei, ve su priljubljeno
kroili u redu po jedan, idui du tranica.
Proli su priblino pola kilometra, kad je Julian, koji
je bio na elu, naglo zastao. Ostali su se sudarili i Timrny
je malko zacvilio, jer mu je netko stao na apu. Georgeina
se ruka odmah spustila na njegovu ogrlicu.
Djeca i Timmy su oslukivali, jedva se usuujui da
diu. Netko je dolazio tunelom prema njima! Vidjeli su
upaljenu glavicu svjetiljke i zauli udaljeni tropot koraka.
Brzo, vratimo se! apnuo je Julian i svi su se
okrenuli. Sada im je Jock bio na elu te su urili tiho i
brzo koliko su mogli do mjesta gdje su se ravali tuneli.
/../ //c///o'.o/.'.,
Proli su ga i uputili se prema Kiltyevoj postaji nadajui se
da e se s te strane uspjeti pobjei.
Ali, uzalud im nada, kad je nie dolje u tunelu
svijetlila svjetiljka te se nisu usudili nastaviti. Mogla je biti
tamo postavljena, a mogao ju je netko i drati. to da
rade?
Ljudi e vidjeti da je otvor u zidu raskriljen! izne-
nada e Dick. Ostavili smo ga otvorena. Tada e znati
da smo pobjegli. Ponovno smo u stupici! Poi e nas traiti
i nai nas!
Djeca su mirno stajala, sasvim priljubljena jedno uz
drugo, dok je Timmy potuljeno reao. Tada se George
neega sjetila!
Juliane! Dick! Mogli bismo se uspeti uz onaj oduh
kroz koji sam se ja spustila aptala je. Onaj kroz koji
je pao ubogi Timmy. Imamo li za to vremena?
Gdje je taj oduh? Julian e urno. Brzo ga nai!
George se pokuala sjetiti. Da, nalazio se na drugoj
strani tunela, blizu mjesta na kojemu su se tuneli ravali.
Mora potraiti hrpu ae. Zarko se nadala da se malena
svjetlost njezine svjetiljke nee vidjeti. Tkogod dolazio s
Ollyeve postaje, dosad je morao ve biti sasvim blizu!
Nala je gomilu ade na koju je Timmy pao. Tu je
aptala je. Ali, oh, Juliane! Kako emo podii Timmya?
Nikako rekao je Jufian. Moramo se nadati da
e se uspjeti sakriti i potom sam skliznuti iz tunela.
Dovoljno je mudar za to.
Najprije je gurnuo George prema oduhu i noga joj je
napipala prve preage. Potom se stao uspinjati Jock, koji
je nosom govoto doticao Georgeino stopalo, zatim Dick i
najposlije Julian. No, prije no to je uspio stati na prvu
preagu, neto se dogodilo.
Blistava je svjetlost oblila tunel, jer je netko upalio
svjetiljku koja je visjela na stropu. Timmy se sklonio u
tamu i potmulo reao. Tada se zauo povik:
Tko je raskrilio otvor u zidu? Otvoreno je! Tko je ta-
mo?
/../ //c///o'.o/.'.,
Bio je to glas gospodina Andrevvsa. Potom se uo jo
jedan ljutiti i snani glas. Tko je tamo? Tko je otvorio
spremite?
Klinci nisu mogli pomaknuti polugu ree gospodin
Andrews. vrsto smo ih svezali.
Mukarci, njih trojica, pourie kroz otvor u zidu.
Julian se zahvalno uspeo uz prvih nekoliko preaga
oduha. Ubogi je Timmy bio ostavljen na dnu, u sjeni.
Mukarci su izili i potrali. Otili su! Konopci su
prerezani! Kako su uspjeii pobjei? Ostavili smo Kita na
jednom kraju tunela, a mi smo poli na ovu stranu. Klinci
moraju biti negdje unutra.
Ili se skrivaju u spiljama zauo se drugi glas.
Peters, idi i pogledaj, dok ih mi ovdje traimo.
Ljudi su ih svugdje traili. Nisu imali pojma da se na
oblinjem zidu nalazi oduh za dim. Nisu vidjeli psa koji se
unjao pokraj njih poput sjene, uzmiui pred njima i lije-
ui na tlo svaki put kad bi se pribliila svjetlost depne
svjetiljke.
George se uporno penjala, traei stopalom eljezni
klin svaki put kad bi naila na slomljenu preagu. Potom
je stala. Neto joj je pritiskalo glavu. to je to bilo?
Ispruila je ruku da opipa. Bila je to gomila eljeznih ipki
na koje je Timmy pao tog jutra. Neke je pomaknuo i potom
su pale nie poprijeko oduha, zadjenuvi se jedne za
druge. George se nije mogla dalje uspinjati. Pokuala je
pomaknuti ipke, ali bile su teke i snane osim toga,
bojala se da bi cijela hrpa mogla pasti na nju i na ostale.
To bi ih moglo ozbiljno povrijediti.
to se ogaa, George? Zato si stala? upitao je
Jock koji je bio iza nje.
Poprijeko oduha nalegle su nekakve eljezne ipke
one koje su se uruile kad je Timmy pao na njih ree
George. Ne mogu se dalje penjati! Ne usuujem se pre-
vie povlaiti ipke.
Jock je prenio poruku Dieku a Dick Julianu.
etvorka se nala u kripcu!
/../ //c///o'.o/.'.,
Doavola! opsuje Julian. Da sam barem ja
poao prvi. to emo sada?
Doista, to da rade? etvoro djece nasukalo se u
tami, u odvratnu smradu adavog staroga dimnog oduha,
u krajnje neudobnu poloaju na slomljenim preagama i
eljeznim klinovima.
Kako ti se sada sviaju pustolovine, Jock? upitao
je Dick. Priznaj da bi rade bio kod kue u svom krevetu!
Ne bih! usprotivi se Jock. Ni za to na svijetu ne
bih ovo propustio! Uvijek sam elio doivjeti pustolovinu
ovoj nita ne zamjeram!
/../ //c///o'.o/.'.,
Kakva pustolovina
A to se zbivalo s Anne? Dugo je posrtala i posrtala
zazivljui gospodina Luffya. A gospodin Luffy je sjedio
ispred atora, spokojno itajui knjigu. Ali, kako je
nadolazila veer I potom se smrailo, bio se ozbiljno
zabrinuo za djecu.
Pitao se to da uradi. Bilo je beznadno da jedan
ovjek krene sam istraivati pustopoljine. Za to bi ih
trebalo najmanje estorica ili jo vie! Odluio je poi po
svoj automobil i odvesti se do OIlyeve farme da nae ljude.
Krenuo je.
Ali, kad je tamo stigao, nije naao nikoga kod kue,
izuzev gospoe Andrews i mlade slukinje. Gospoa
Andrews izgledala je osupnuto i zabrinuto.
to vam je? blago e gospodin Luffy dok je ona
trei prilazila automobilu zabrinuta izraaja.
O, vi ste gospodin Luffy kazala je kad joj se pred-
stavio. Pitala sam se tko dolazi. Gospodine Luffy,
dogada se neto neobino. Svi su mukarci otili i svi
kamioni. Moj je suprug otiao sa svojim automobilom, a
meni nitko nije kazao ni rijei. Tako sam zabrinuta!
Gospodin Luffy je odluio da jo ne poveava njezinu
brigu govorenjem o tome da su djeca nestala. Hinio je da
je doao po malo mlijeka. Ne brinite kazao je umirujui
gospou Andrews. Nadam se da e do sutradan ujutro
sve biti u redu. Tada u doi do vas. Sada imam vana
posla.
Otiao je truskajui se u svom automobilu, prilino
zbunjen. Znao je da se neto udno dogada na Ollyevoj
farmi i ve je prilino razbijao glavu u vezi s Ollyevom
postajom i sa sablasnim vlakovima. Nadao se da se djeca
nisu uplela u neto opasno.
Bit e bolje da poem do grada i obavijestim policiju
da su nestala, razmiljao je. Uostalom, ja sam zapravo za
njih odgovoran. Sve je to prilino zabrinjavajue.
/../ //c///o'.o/.'.,
Rekao je to je znao na policijskoj stanici i isljednik,
bistar ovjek, odmah je izdao naredbu da est slubenika
poe s policijskim automobilom u potragu.
Moramo nai djecu kazao je. A treba
proakati i te poslove na Ollyevoj farmi, gospodine, kao i
pripovijest o sablasnim vlakovima, kakvi god oni bili. Znali
smo da se tu dogaa neto neobino, ali nismo naili ni na
kakav trag. Ali, najprije emo pronai djecu.
Brzo su se uputili u pravcu pustopoljina i ljudi su
krenuli u potragu s gospodinom Luffyem na elu. A prva
osoba koju su pronali bila je Anne!
I nadalje je teturala, zazivajuai gospodina Luffya, ali
sada slabanim, iznemoglim glasom. Kad je ula da netko
u tami doziva njezino ime, zaplakala je od radosti.
O, gospodine Luffy! Morate spasiti djeake
preklinjala je. Gospodin Andrews i njegovi ljudi uhvatili
su ih, tamo dolje, u tunelu. Sigurna sam u to. Nisu izlazili,
a ja sam ih ekala i ekala! Doite!
Naao sam nekoliko prijatelja koji e sigurno poi s
nama i pomoi nam gospodin e Luffy blago. Pozvao je
ljude i u nekoliko im rijei prenio Anneinu pripovijest.
U tunelu? pitao je jedan od njih. Tamo gdje
prolaze sablasni vlakovi? Doite ljudi, kreemo!
Ti ostani ovdje, Anne rekao je gospodin Luffy. Ali
ona nije pristala na to. Stoga ju je poveo, pratei ljude koji
su se uputili preko vrijesa do Ollyeve postaje. Nisu se
zadravali sa Samom Drvenom Nogom. Poli su ravno
prema tunelu I tiho uli u nj. Gospodin Luffy je bio
prilino zaostao za njima vodei Anne. Ona je odbila da
njih dvoje ostanu u postaji.
Ne kazala je. Nisam kukavica. Doista nisam.
elim pomoi u spaavanju djeaka. Da je barem George
ovdje! Gdje je George?
Gospodin Luffy nije imao pojma. Anne se ovjesila o
njegovu ruku, uplaena ali eljna da dokae kako nije
kukavica. Gospodin Luffy je smatrao da je velianstvena.

/../ //c///o'.o/.'.,
U meuvremenu, Julian i ostali su ve dobrano
vremena proveli u dimnom oduhu; bili su umorni i bilo im
je neudobno. Ljudi su uzalud tragali za njima i sada su
pomno ispitivali svako udubljenje na stranama tunela.
I, dakako, pronali su oduh! Jedan je mukarac
podigao svjetiljku prema gore. Osvijetlila je stopala sirotog
Juliana! ovjek je glasno viknuo, a Julian je gotovo pao s
preage na kojoj je stajao.
Ovdje su! U oduhu. Tko bi se toga sjetio? Siite ili
jao vama!
Julian se nije pomaknuo. George je oajniki gurala
eljezne ipke ponad glave, ali ih nije mogla pomaknuti.
Jedan se od mukaraca uspeo i uhvatio Juliana za nogu.
Povukao ga je tako snano te mu je silom odvojio nogu od
preage. Potom je povukao drugu nogu, i Julian je ostao
visjeti na rukama, dok ga je ovjek snano povlaio za
noge. Vie nije mogao izdrati. Iscrpljene su ruke
popustile, i on je poeo padati, zaustavivi se dijelom na
ovjeku a dijelom na hrpi ae. Drugi se muarac oborio
na Juliana, dok se prvi uspeo uz oduh da se domogne
drugog djeaka. Uskoro je i Dicka stao vui za noge.
U redu! U redu! Sii u! vikao je Dick i poeo se
sputati. Potom se spustio i Jock. Mukarci su ih ljutito
promatrali.
Natjerati nas u ovakvu potjeru! Tko vas je
odvezao? grubo e gospodin Andrews. Jedan ga od
muaraca uhvati za ruku i pokae prema oduhu. Jo
netko silazi kazao je. Mi smo svezali samo tri
djeaka, zar ne? Tko je bio etvrti?
Naravno, bila je to George. Ne bi ona napustila
djeake! Sila je, crna poput ae.
Jo jedan djeak! ree ovjek. Odakle je taj
doao?
Ima li ih jo gore? upita gospodin Andrews.
Iite i pogledajte! rekao je Julian, a zbog drska
odgovora jedna ga je kutija pogoila u glavu.
A sada, bez milosti s njima naredi Peters. Daj
/../ //c///o'.o/.'.,
lekciju malim kugama. Vodi ih!
Djeci je zamrlo srce. Muarci su ih grubo zgrabili. Do-
davola! Sada su ponovno zatoenici!
Iznenadno se, daleko u tunelu, zauo povik:
Policija! Bjeite!
Mukarci su ostavili djecu i stali neodluno. Tunelom
im je u trku prilazio ovjek i urlao:
Rekao sam da stie policija! dahtao je. Jeste li
ogluili? Cijela ih je gomila. Bjeimo! Netko nas je odao.
Pourimo do Kiltyeve postaje! vikao je Peters.
Tamo nas ekaju automobili. Bjeimo!
Na zaprepatenje djece, ljudi su pojurili tunelom u
pravcu Kiltyeve postaje. Pobjei e! uo se tropot nogu
mukaraca koji su trali du eljeznike pruge.
George je dola do glasa:
Timmy! Gdje si? Za njima, Timmy! Zaustavi ih!
Crna se sjena izduila iz udubljenja u zidu gdje se
sakrio Timmy ekajui hoe li se moda pojaviti George.
uo je njezin glas i povinovao se. Potrao je za ljudima
poput hrta, ovjeena jezika, dahui pri kasu.
Ti su ljudi bili zloesti prema George i ostalima, zar
ne? Aha, zna Timmy kako treba s takvima!
Dotrali su policajci, a za njima gospodin Luffy i
Anne.
Otili su u tom pravcu, a Timmy tri za njima
vikala je George. Ljudi su je gledali i hvatali dah. Izgledala
je poput malog crnca. I ostali su bili dobrano prljavi, s
nagaravljenim licima to ih je osvjetljavala svjetiljka koja
je i dalje gorjela na stropu tunela.
George! vrisnula je Anne oduevljeno. Juliane!
O, je li sve u redu? Vratila sam se da kaem gospodinu
Luffyu to vam se dogodilo i izgubila sam se. Tako me je
stid!
Nema se ega stidjeti ree gospodin Luffy.
Bila si velianstvena! Hrabra poput lava!
Sa dna tunela uli su se povici, krikovi i glasan lave.
Timmy je bio na djelu! Uhvatio je ljude i bacio se na njih,
/../ //c///o'.o/.'.,
redom ih sruivi na zemlju. Bili su uasnuti od straha
kad se velika ivotinja oborila na njih reei i grabei ih.
Timmy ih je drao zarobljene u tunelu ne doputajui da
naprave makar i korak, i kljocajui zubima prema
svakome tko se pokuao pribliiti.
Dotrali su policajci. Timmy je tada stao posebno
bijesno reati kako bi svakome pokazao da s njim nema
ale. U hipu, snane su ruke uhvatile tri mukarca i
reeno im je da mirno krenu.
Nisu krenuli mirno. Gospoin Andrews je izgubio
ivce i oajniki zacvilio. Jock ga se strano postidio.
Uuti! viknuo je krni policajac. Znamo da si
samo ubogi mi koji prima novac od gazde zato da dri
jezik za zubima i slua nareenja.
Timmy je zalajao kao da je htio rei: Da, da se nisi
usudio rei da je ubogi pas! Bilo bi to predobro za njega!
Pa, ne vjerujem da sam u ivotu vidio prljavije djece
ree gospodin Luffy. Predlaem da svi poemo do mog
automobila i da vas odvedem na Ollyevu farmu da neto
pojedete i okupate se!
I tako su se svi uputili Jockovoj kui, umorni,
prljavi, ali veoma uzbudeni.
Kakva no! Ispripovijedili su Anne sve to se dogodilo,
a ona je njima ispriala svoju pripovijest. Gotovo je
zaspala u automobilu dok je pripovijedala, toliko je bila
umorna.
Gospoa Andrevvs je bila suosjeajna i srdana, iako
veoma uznemirena zbog toga to joj je supruga odvela
policija. Stavila je grijati toplu vodu za kupanje i gladnoj
djeci priredila obrok.
Ne bih previe brinuo, gospoo Andrews
ljubezno e gospodin Luffy. Znate, va je suprug
zasluio lekciju. Moda e ga to navesti da ubudue ide
pravim putem. Ova je farma vaa i sada moete unajmiti
farmere koji e raditi onako kako im vi kaete. A Jock e,
uvjeren sam, biti sretniji da neko vrijeme bude bez ouha.
U pravu ste, gospodine Luffy ree gospoa An-
/../ //c///o'.o/.'.,
drews brzo briui oi, Potpuno u pravu. Jock e poma-
gati na farmi i vodit emo je kako treba. Kad pomislim da
je gospodin Andrews bio upleten s tim ljudima u poslove
oko crne trgovine! Na to ga je, znate, naveo onaj njegov
prijatelj. Tako je povodljiv! Znao je da je Jock njukao oko
tunela, pa ga je zato htio udaljiti i zato je htio da bude
ovdje s onim djeakom ili da izlazi s njim. Znala sam da se
dogaa neto neobino!
Nije udno da je bio zabrinut kad je vidio da je Joek
to utuvio sebi u glavu i poao logorovati s djecom ree
gospodin Luffy.
Kad pomislim da su stara postaja i tunel ponovno
bili u upotrebi! usklikne gospoa Andrews. I sve te
prie o sablasnim vlakovima i nain na koji su tajili o
tom vlaku, i skrivali robu! Pa to doista zvui kao bajka,
zar ne?
Pourila je da vidi je li se zagrijala voda za kupanje.
Voda je bila topla i pozvala je djecu koja su bila u
susjednoj sobi. Otvorila je vrata i provirila unutra. Potom
je pozvala gospodina Luffya.
I on je pogledao u sobu. Petoro djece i Timmy leali
su u gomili na podu ekajui kupanje. Nisu htjela sjesti
na stolice ili krevete, jer su bila tako prljava. I tako su
zaspala na mjestu gdje su sjedjela, lica crna kao u
dimnjaara.
A mi govorimo o trgovcima na crno! apnula je
gospoa Andrews. Svatko bi pomislio da ih se ovdje, u
spavaonici nakupila sva sila!
Djeca su se probudila i jedno po jedno odlazila su na
kupanje i potom sjela za izdani obrok. Tada su se uputila
u kamp s gospodinom Luffyem, a Jock je takoder poao s
njima.
Bilo je boanstveno uvui se u vreu za spavanje.
George je doviknula trojici djeaka.
Da se niste usudili noas otii bez mene, jasno?
Pustolovina je zavrena zakljuio je Dick.
Kako ti se svidjelo, Jock?
/../ //c///o'.o/.'.,
Svidjelo? Jock e uza sretni smijeh. Bilo je na-
prosto arobno!











Obrada: nela012, TimeLady, Babac

/../ //c///o'.o/.'.,