Zecharia Sitchin

REVIZIJA POSTANKA
Znanost i mit: Govore li o istome? Je li Adam bio prva beba iz epruvete? Je li Eva bila prvi davatelj organa za transplantaciju? Je li nuklearna fizija unitila Sodomu i Gomoru? Jesu li raunarski ispisi postojali prije 5.000 godina? Kako su nai preci bili u stanju precizno opisati Sunev sustav koji mi tek danas otkrivamo slanjem sondi u duboki Svemir? Svi nevjerojatni odgovori nalaze se ovdje, u potpunosti dokumentirani posljednjim znanstvenim spoznajama, u najitanijem djelu autora Zemaljskih kronika.

Posljednja desetljea dvadesetog stoljea bila su svjedokom bujanja ljudskog znanja, zastraujueg umu ... No, je li mogue da je ovjeanstvo izalo iz mranog srednjeg vijeka, stiglo u doba prosvjetiteljstva, doivjelo industrijsku revoluciju i ulo u razdoblje visoke tehnologije, genetikog inenjerstva i svemirskih letova samo kako bi dostiglo drevno znanje? Je li mogue da ono to naa civilizacija danas otkriva o planetu Zemlji i o naem dijelu svemira, o nebu, samo drama koju moemo nazvati revizijom postanka, ponovnim otkrivanjem onoga to je bilo poznato mnogo starijim civilizacijama? Na Zemlji ali i na jednom drugom planetu. Ovo nije samo pitanje puke znanstvene znatielje: ono zalazi u sr postojanja ovjeanstva, njegovo porijeklo i njegovu sudbinu. Ono ukljuuje i budunost Zemlje kao planeta s dobrim izgledima za ivot jer je vezano uz dogaaje iz prolosti Zemlje; bavi se smjerom u kojem idemo jer otkriva odakle smo doli. A odgovor, kako emo vidjeti, vodi do neizbjenog zakljuka kojeg neki smatraju previe nevjerojatnim da bi u njega povjerovali, a drugi previe monim da bi se s njime suoili."

Sadraj
PREDGOVOR NEBESKA VOJSKA STIGAO JE IZ VANJSKOG SVEMIRA U POETKU GLASNICI POSTANKA GEJA: RASCIJEPLJENI PLANET SVJEDOK POSTANKA SJEME IVOTA ADAM: ROB IZRAEN PO NARUDBI MAJKA IMENOM EVA KADA JE MUDROST SPUTENA SA NEBA. SVEMIRSKA BAZA NA MARSU. .. FOBOS: KVAR ILI RATOVI ZVIJEZDA U TAJNOM OEKIVANJU. . 4 5 21 35 52 73 90 111 130 150 166 188 224 247

PREDGOVOR
Posljednja desetljea dvadesetog stoljea bila su svjedokom bujanja ljudskog znanja, zastraujueg umu. Naa napredovanja na svim podrujima znanosti i tehnologije vie se ne mjere stoljeima niti desetljeima, ve godinama pa ak i mjesecima i kao da postignuima nadmauju sve to je ovjek postigao u prolosti. No, je li mogue da je ovjeanstvo izalo iz mranog srednjeg vijeka; stiglo u doba prosvjetiteljstva, doivjelo industrijsku revoluciju i ulo u razdoblje visoke tehnologije, genetikog inenjerstva i svemirskih letova samo kako bi dostiglo drevno znanje? Biblija i njeno uenje sluili su tijekom mnogih generacija kao sidro ovjeanstvu u traganju; ali, izgleda da nas je moderna znanost razbacala bez cilja, posebno kroz sukob evolucionizma i kreacionizma. U ovoj knjizi pokazat emo da taj sukob nema osnove; da Knjiga Postanka i njeni izvori odraavaju najvie razine znanstvenog znanja. Je li mogue da je ono to naa civilizacija danas otkriva o planetu Zemlji i o naem dijelu svemira, o nebu, samo drama koju moemo nazvati "revizijom postanka", ponovnim otkrivanjem onoga to je bilo poznato mnogo starijim civilizacijama. Na Zemlji ali i na jednom drugom planetu? Ovo nije samo pitanje puke znanstvene znatielje: ono zalazi u sr postojanja ovjeanstva, njegovo porijeklo i njegovu sudbinu. Ono ukljuuje i budunost Zemlje kao planeta s dobrim izgledima za ivot jer je vezano uz dogaaje iz prolosti Zemlje; bavi se smjerom u kojem idemo jer otkriva odakle smo doli. A odgovor, kako emo vidjeti, vodi do neizbjenog zakljuka kojeg neki smatraju previe nevjerojatnim da bi u njega povjerovali a drugi previe monim da bi se s njime suoili.

1
NEBESKA VOJSKA

U poetku Bog stvori Nebo i zemlju. Upravo je ideja o poetku svih stvari osnova moderne astronomije i astrofizike. Izjava da je najprije postojala praznina i kaos, a tek onda red, potvruje najnovije teorije da svemirom vlada kaos, a ne stalna stabilnost. A tu je i izjava o svjetlosnoj munji kojom je zapoeo proces stvaranja. Je li to aluzija na Veliki prasak, teoriju prema kojoj je svemir nastao iz pradavne eksplozije, praska energije u obliku svjetla, koja je odaslala materiju iz koje su nastale zvijezde, planeti, stijene i ljudska bia, letei u svim pravcima i stvarajui uda koja vidimo na nebu i na Zemlji? Neki znanstvenici, potaknuti uvidima iz izvora koji nas najvie nadahnjuje, smatrali su da je tako. Ali kako to da je drevni ovjek tako davno znao za teoriju o Velikom prasku? Ili ova biblijska pria opisuje situaciju mnogo bliu naem domu; stvaranje naeg malenog planeta Zemlje i nebeskog podruja nazvanog Nebeski svod ili "narukvica"?

Uistinu, kako je drevni ovjek uope doao do kozmogonije? Koliko je on uistinu znao i kako je to doznao? Potragu za odgovorima prikladno je zapoeti tamo gdje su se dogaaji poeli razvijati - na nebu; gdje je ovjek od pamtivijeka utio da bi mogao pronai svoje porijeklo, vie vrijednosti; ako hoete, Boga. Koliko god bila uzbudljiva otkria do kojih smo doli uporabom mikroskopa, ono to nam teleskopi omoguuju vidjeti ispunjava nas spoznajom o veliini prirode i svemira. Meu svim najnovijim napredovanjima, najdojmljivija su bez sumnje bila otkria na nebu koje okruuje na planet. Kakav je to bio vrtoglav napredak! U samo nekoliko desetljea mi Zemljani vinuli smo se s lica naeg planeta; lutali nebom stotinama milja iznad povrine Zemlje; spustili se na njen jedini satelit, Mjesec; i poslali niz svemirskih letjelica bez posade kako bi temeljito istraili nae nebeske susjede, otkrivajui blistave i aktivne svjetove koji zabljeuju svojim bojama, osobinama, ustrojstvom, satelitima, prstenjem. Moda po prvi puta moemo razumjeti znaenje i osjetiti domaaj rijei u Psalmima: Nebo odaje slavu Gospodnju A nebeski svod otkriva Njegovo djelo. Fantastino razdoblje planetarnih istraivanja doseglo je velianstveni klimaks kada je u kolovozu 1989. godine letjelica bez posade pod nazivom Voyager proletjela pored udaljenog Neptuna i poslala na Zemlju slike i ostale podatke. Teila je otprilike samo jednu tonu ali, budui domiljato opremljena raznim televizijskim kamerama, senzorima i opremom za mjerenje, izvorom energije zasnovanom na raspadanju nuklearne tvari, antenama za prijenos i malenim kompjutorima Slika 1 (Slika 1), poslala je natrag poput apata tihe otkucaje, kojima je trebalo vie od etiri sata da stignu na Zemlju iako su se kretali brzinom svjetlosti. Na zemlji su otkucaje uhvatili nizovi radioteleskopa koji sainjavaju Mreu za oslukivanje dubokog svemira (DEEP SPACE NETWORK), amerike Dravne uprave za zrakoplovna i svemirska istraivanja (NASA); zatim su slabi signali elektronskim arolijama prevedeni u fotografije, karte i ostale oblike podataka u sofisticiranim uvjetima u Laboratoriju mlazne

propulzije (JET PROPULSION LABORATORY) u Pasadeni, u Kaliforniji, gdje su se obavljali projekti NASA-e. Izvorna namjera Voyagera 2 i njegovog pratitelja Voyagera 1, lansiranih u kolovozu 1977. godine, dvanaest godina prije izvrenja ove konane misije, posjete Neptunu, bila je stii do i detaljno ispitati samo Jupiter i Saturn i poveati podatke o ta dva plinovita diva, ranije pribavljene s letjelica Pioneer 10 i Pioneer 11. Ali, znanstvenici i tehniari JPL-a su izuzetno domiljato i vjeto iskoristili rijetko poravnanje vanjskih planeta i, upotrijebivi gravitacijske sile ovih planeta kao "prake", uspjeli potisnuti Voyager 2 najprije od Saturna prema Uranu, a zatim od Urana prema Neptunu (Slika 2).

Slika 2

Tako su krajem kolovoza 1989. godine na nekoliko dana naslovi o drugim svjetovima istisnuli uobiajene vijesti o oruanim sukobima, politikim prevratima, sportskim rezultatima i burzovnim izvjeima koje sainjavaju svakodnevnu hranu ovjeanstva. Nekoliko dana se svijet kojeg nazivamo Zemljom odmarao kako bi promatrao drugi svijet: mi, Zemljani, prilijepili smo se uz TV prijemnike uzbueni prizorima krupnih planova drugog planeta, kojeg nazivamo Neptun. Kada su se sjajne slike akvamarin kugle pojavile na zaslonima naih televizora, komentatori su opetovano naglaavali kako je ovo prvi puta da ovjek na Zemlji uistinu moe vidjeti ovaj planet, koji je, ak i s najboljim

teleskopima postavljenim na Zemlji, vidljiv tek kao nejasno osvijetljena toka u tami svemira, od nas udaljena gotovo tri milijarde milja. Podsjetili su gledatelje kako je Neptun otkriven tek 1846. godine, nakon to su poremeaji u orbiti neto blieg planeta Urana ukazali na postojanje jo jednog nebeskog tijela iza njega. Podsjetili su nas kako nitko prije toga, niti Sir Isaak Newton, niti Johannes Kepler, koji su otkrili i postavili zakone nebeskog kretanja u sedamnaestom i osamnaestom stoljeu; niti Kopernik koji je u esnaestom stoljeu odredio da je Sunce, a ne Zemlja, sredite naeg planetarnog sustava; niti Galileo, koji je stoljee kasnije upotrijebio teleskop kako bi objavio da Jupiter ima etiri mjeseca; niti jedan astronom do sredine devetnaestog stoljea a zasigurno niti jedan prije njih nije znao za postojanje Neptuna. I tako, ne samo prosjeni TV gledatelj, ve i sami astronomi trebali su vidjeti ono to nikada prije nije bilo vieno - kakve su istinske boje i ustrojstvo Neptuna. Dva mjeseca prije kolovoskog susreta napisao sam lanak za brojne amerike, europske i juno amerike mjesenike koji osporava ove dugo podravane ideje: za postojanje Neptuna se znalo u drevno doba, napisao sam; a otkria do kojih tek treba doi samo e potvrditi drevno znanje. Predvidio sam da e Neptun biti plavo-zelen, pun vode i na njemu e se nalaziti podruja boje "movarne vegetacije"! Elektronski signali s Voyagera 2 potvrdili su sve ovo, i vie od toga. Oni su otkrili prekrasan plavo-zeleni, akvamarin planet okruen atmosferom helija, vodika i metana, po kojem metu viroliki, brzi vjetrovi u usporedbi s kojima se uragani na Zemlji mogu posramiti. Ispod ovakve atmosfere pojavljuju se tajnovite divovske mrlje koje su ponekad tamno plave boje, a ponekad zelenkasto ute, to vjerojatno ovisi o kutu pod kojim ih obasjava Suneva svjetlost. Prema oekivanjima, temperature atmosfere i povrine su nie od toke smrzavanja, ali neoekivano je otkrie kako Neptun emitira toplinu koja izbija iz unutranjosti planeta. Suprotno prijanjim uvjerenjima kako je Neptun "plinoviti" planet, Voyager 2 je ustanovio da on ima stjenovitu jezgru iznad koje pluta, prema rijeima znanstvenika iz JPL-a, "zamrljana mjeavina vodenog leda". Ovaj vodeni sloj okruuje stjenovitu jezgru dok se planet okree u svom esnaestosatnom danu i slui kao dinamo koji stvara prilino veliko magnetsko polje. Otkriveno je da je ovaj prekrasni planet okruen s nekoliko prstenova sastavljenih od velikog kamenja, stijena i praine, a oko njega krui barem osam satelita, ili mjeseca. Najvei od njih, Triton pokazao se nita manje spektakularnim od svog planetarnog gospodara. Voyager 2 je potvrdio retrogradno kretanje ovog malenog nebeskog tijela (veliine gotovo kao Zemljin Mjesec); on se okree oko Neptuna u smjeru suprotnom kretanju Neptuna i svih ostalih poznatih planeta u naem Sunevom sustavu, znai ne

suprotno smjeru kazaljki na satu kao oni, ve u smjeru kazaljki na satu. Astronomi o Tritonu nisu znali nita drugo osim za njegovo postojanje, priblinu veliinu i za njegovo retrogradno kretanje. Voyager 2 je otkrio da se radi o "plavom mjesecu", iji je izgled posljedica metana u atmosferi Tritona. Kroz rijetku atmosferu nazirala se povrina Tritona, ruiasto siva povrina s neravnim, gorskim osobinama na jednoj strani i glatkim crtama, gotovo bez kratera, na drugoj strani. Krupni planovi ukazuju na nedavnu, vrlo neobinu, vulkansku aktivnost; aktivna, vrela unutranjost ovog nebeskog tijela ne izbacuje rastopljenu lavu, ve mlazove bljuzgavog leda. Ve su i uvodne procjene pokazivale da je Triton u prolosti imao tekuu vodu, lako mogue ak i jezera koja su vjerojatno postojala na povrini sve do nedavno, gledano geoloki. Astronomi nisu mogli odmah objasniti dvotrane brazdaste linije koje su se protezale ravno stotinama milja i na jednom ili ak dva mjesta se sjekle pod naizgled pravim kutom, podsjeajui na pravokutna podruja. (Slika 3).

Slika 3

Neptun

Uran

Otkria su tako u potpunosti potvrdila moja predvianja; Neptun je uistinu plavo-zelen; sainjen je velikim dijelom od vode, a na njemu postoje podruja obojena poput "movarne vegetacije". Ovaj posljednji aspekt moe odavati i vie od boje, ukoliko uzmemo u obzir sve implikacije otkria na Tritonu; znanstvenici NASA-e su "tamnija podruja sa svjetlijom aureolom" protumaili kao postojanje "dubokih bazena organskog taloga". Bob Davis iz Pasadene je izvjestio za The Wall Street Journal da Triton, ija atmosfera sadri jednako duika kao i atmosfera Zemlje, moe izbacivati iz svojih aktivnih vulkana, ne samo plinove i vodeni led, ve takoer i "organsku tvar, smjese na bazi ugljika koje oigledno obavijaju dijelove Tritona." Tako zadovoljavajua i nadmona potvrda mojih predvianja nije bila posljedica istog sluaja. Ona se protee sve do 1976. godine kada je objavljena moja prva knjiga iz serije Zemaljskih kronika, Dvanaesti planet. Zasnivajui svoje zakljuke na tisuljeima starim sumerskim tekstovima, postavio sam retoriko pitanje; Kada jednog dana temeljito istraimo Neptun, hoemo li otkriti da ga se uporno povezuje s vodama zbog njegovih 'vodenih movara' koje je netko nekada tamo ugledao? Ovaj tekst je objavljen, a oigledno i napisan godinu dana prije lansiranja Voyagera 2, a ponovno sam ga preformulirao u lanku, dva mjeseca prije susreta s Neptunom. Kako sam, uoi susreta Voyagera s Neptunom, mogao biti tako siguran u potvrdu mojeg predvianja iz 1976.; kako sam se usudio riskirati da e ono biti opovrgnuto nekoliko tjedana nakon objavljivanja mojeg lanka? Moja sigurnost se zasnivala na dogaaju iz sijenja 1986. godine, kada je Voyager 2 proletio pored Urana. Iako nam je neto blii (Uran je udaljen "samo" oko dvije milijarde milja), on se nalazi toliko daleko iza Saturna da se sa Zemlje ne moe vidjeti golim okom. Otkrio ga je 1781. godine Frederick Wilhelm Herschel, glazbenik koji je postao astronom amater, odmah nakon usavravanja teleskopa. Od dana njegovog otkria pa sve do danas, Uran se smatra prvim planetom, nepoznatim u drevno doba, otkrivenim u moderno vrijeme; jer, dralo se da su drevni narodi poznavali i oboavali Sunce, Mjesec i samo pet planeta (Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn) za koje su vjerovali da se okreu oko Zemlje na "nebeskom svodu". Nije se moglo niti vidjeti niti znati nita dalje od Saturna. Ali, dokazi koje je sakupio Voyager 2 na Uranu ukazuju na neto drugo; da je u neko doba jedan drevni narod znao za postojanje Urana i Neptuna, pa ak i za postojanje mnogo daljeg Plutona! Znanstvenici jo uvijek analiziraju fotografije i podatke s Urana i njegovih izvanrednih prirodnih satelita, traei odgovore na bezbrojne zagonetke. Zato je Uran nagnut na stranu, kao da se sudario s nekim drugim velikim nebeskim

objektom? Zato njegovi vjetrovi puu retrogradno, suprotno od uobiajenog kretanja u Sunevom sustavu? Zato je njegova temperatura na strani skrivenoj od Sunca jednaka temperaturi na strani okrenutoj suncu? I to je oblikovalo neobine osobine i formacije na nekim od Uranovih satelita? Posebno je intrigantan satelit pod nazivom Miranda, "jedan od najtajnovitijih objekata u Sunevom sustavu", po rijeima NASA-inih astronoma, na kojem se nalazi uzdignuta, glatka visoravan ocrtana 100 milja dugim nasipima koji ine pravi kut (osobina kojoj su astronomi nadjenuli nadimak "Chevron"), a s obje strane te visoravni vide se elipsasti obrisi koji izgledaju kao trkalite preorano koncentrinim brazdama (Ploa A i Slika 4).

Ploa A

Meutim, glavna otkria vezana uz Uran su dvije izuzetne pojave koje ga ine razliitim od ostalih planeta. Prvo je njegova boja. Uz pomo teleskopa postavljenih na Zemlji i letjelica bez posade upoznali smo se sa sivo-smeom bojom Merkura, maglicom boje sumpora koja okruuje Veneru, crvenkastim Marsom, viebojnim crveno-smee-utim Jupitrom i Saturnom. Ali kada su se na zaslonima televizora u sijenju 1986. poele pojavljivati zapanjujue slike Urana, ono to nas je najvie dojmilo na njima bila je njegova zelenkasto-plava boja, potpuno razliita od boja vienih na svim prethodnim planetima. Drugo drukije i neoekivano otkrie bilo je vezano uz sastav Urana. Prkosei ranijim pretpostavkama astronoma da je Uran u potpunosti plinovit planet poput divova Jupitera i Saturna, Voyager 2 je otkrio da Uran nije prekriven plinovima ve vodom; ne samo pokrovom smrznutog leda na njegovoj povrini ve vodenim oceanom. Otkriveno je da je planet uistinu obavijen plinovitom atmosferom; ali, ispod nje se komea ogroman sloj (6000 milja debeo), super-vrue vode, temperature do 8000 stupnjeva F (prema rijeima Slika 4 analitiara JPL). Ovaj sloj tekue, vrue vode okruuje rastopljenu stjenovitu jezgru u kojoj radioaktivni elementi (ili neki drugi nepoznati procesi) stvaraju ogromnu unutarnju vruinu. Kako su se na zaslonima televizora, to se Voyager 2 vie pribliavao planetu, slike Urana poveavale, voditelj u JPL svraao je pozornost na njegovu neobinu zeleno-plavu boju. Nisam si mogao pomoi, ve sam glasno uzviknuo: O moj Boe, on je upravo onakav kakvim su ga Sumerani opisali! Pourio sam do svoje radne sobe, uzeo kopiju Dvanaestog planeta i drhtavim rukama potraio stranicu 269. (Avonovo depno izdanje). Neprestano sam iznova itao redove koji citiraju drevne tekstove. Da, nije bilo sumnje; iako nisu imali teleskope, Sumerani su opisali Uran kao MASH.SIG, izraz kojeg sam preveo kao "svjetlo zelenkast". Nekoliko dana kasnije stigli su rezultati analize podataka s Voyagera 2 i isto tako potvrdili aluziju Sumerana na prisustvo vode na Uranu. Uistinu, inilo se da vode ima svugdje; kao to je reeno u izvjeu u zavrnoj emisiji televizijske serije NOVA (Planet koji je dobio udarac sa strane), "Voyager je otkrio da su svi Uranovi sateliti sastavljeni od stijena i obinog vodenog leda." Potpuno je neoekivano ovakvo obilje, pa ak i sama prisutnost vode na, kako

se pretpostavljalo, plinovitim planetima i njihovim satelitima na rubovima Sunevog sustava. A ipak, postojali su dokazi, predstavljeni u knjizi Dvanaesti planet, da su u svojim, tisuljeima starim tekstovima, drevni Sumerani ne samo znali za postojanje Urana ve su ga i tono opisali kao zelenkasto-plavi, vodeni planet! to je sve to znailo? To je znailo da moderna znanost 1986. godine nije otkrila nita to bi bilo nepoznato; bolje je rei da je ona ponovno otkrila i dola do drevnih spoznaja. Dakle, zbog toga to su 1986. godine potvreni moji napisi iz 1976. a s njima i istinitost sumerskih tekstova, osjeao sam se dovoljno sigurnim, uoi susreta Voyagera 2 s Neptunom, predvidjeti to e tamo biti otkriveno. Prelijetanja Voyagera 2 uz Uran i Neptun tako su potvrdila ne samo drevno znanje o postojanju ovih dvaju vanjskih planeta, ve takoer i presudne detalje s njima u vezi. Prelijetanje pored Neptuna 1989. godine omoguilo je daljnje potvrde drevnih tekstova. U njima se Neptun navodi prije Urana, to je za oekivati od onoga tko ulazi u Sunev sustav i najprije vidi Pluton, zatim Neptun, a tek onda Uran. U ovim tekstovima ili planetarnim popisima Uran se naziva Kakkab shanamma, "Planet koji je dvojnik" Neptuna. Podaci Voyagera 2 mnogo su pridonijeli podravanju ove drevne ideje. Uran je uistinu slian Neptunu prema veliini, boji i sadraju vode; oba planeta okruena su prstenovima i oko njih krue brojni sateliti ili mjeseci. Uoena je neobina slinost magnetskih polja oba planeta; oba imaju neobino ekstremne nagibe u odnosu na osi rotacije planeta - 58 stupnjeva na Uranu, 50 stupnjeva na Neptunu. "ini se da je Neptun gotovo magnetski blizanac Urana" izvjeuje John Noble Wilford za The New York Times. Oba planeta isto tako imaju slino trajanje dana: otprilike esnaest do sedamnaest sati. Divlji vjetrovi na Neptunu i zamrljani sloj vodenog leda na njegovoj povrini potvruju veliku unutarnju toplinu koju proizvodi, slino onoj na Uranu. U stvari, u izvjeima JPL se kae da su poetna oitavanja temperature ukazivala na to da su "temperature na Neptunu sline temperaturama na Uranu, koji je vie od milijardu milja blii Suncu." Stoga su znanstvenici pretpostavili "da Neptun nekako proizvodi vie vlastite unutarnje topline od Urana", nadoknaujui na neki nain svoju veu udaljenost od Sunca kako bi postigao temperaturu poput one na Uranu. Posljedica toga su sline temperature na oba planeta, to dodaje jo jednu osobinu "veliini i drugim karakteristikama koje Uran ine gotovo blizancem Neptuna." "Planet koji je dvojnik" - tako su Sumerani nazivali Uran usporeujui ga s Neptunom. "Veliina i ostale karakteristike koje Uran ine gotovo blizancem Neptuna" - tako su objavljivali znanstvenici NASA-e. Nisu

samo opisane karakteristike, ve je i terminologija slina: "planet koji je dvojnik", "gotovo blizanac Neptuna". Ali, jedna od ove dvije izjave, izjava Sumerana, nastala je otprilike 4000 godina prije Krista; druga, NASA-ina, nastala je 1989. godine, to je gotovo 6000 godina kasnije. Izgleda da je moderna znanost u sluaju ova dva udaljena planeta samo dosegla drevno znanje. Zvui nevjerojatno, ali injenice bi trebale govoriti same za sebe. to vie, to je tek prvo u nizu znanstvenih otkria nastalih u godinama nakon objavljivanja Dvanaestog planeta koja jedno za drugim potvruju njegova otkria. Oni koji su itali moje knjige (nakon prve knjige objavljene su The Stairway to Heaven, The Wars of Gods and Men i The Lost Realms) znaju da se one, prije svega, zasnivaju na znanju koje su nam ostavili Sumerani. Prva poznata civilizacija je bila sumerska. Pojavivi se nenadano i naizgled ni otkuda prije otprilike 6000 godina, njoj se pripisuju zasluge doslovno svih "prvih postignua" visoke civilizacije; izumi i inovacije, koncepcije i vjerovanja koja tvore temelje nae zapadne kulture i svih ostalih civilizacija i kultura u itavom svijetu. Kota i kola koja vuku ivotinje, rijeni amci i morski brodovi, pe za peenje opeke i opeka, visokokatnice, pismo i kole i pisari, zakoni i suci i porote, kraljevstvo i savjeti graana, glazba i ples i umjetnost, medicina i kemija, tkanje i tkanine, religija i sveenstvo i hramovi; sve je to zapoelo tamo, u Sumeru, zemlji na jugu dananjeg Iraka, smjetenoj u drevnoj Mezopotamiji. Iznad svega, tamo je nastalo znanje matematike i astronomije. Uistinu, svi osnovni elementi moderne astronomije su sumerskog porijekla; koncepcija nebeske sfere, horizonta i zenita, podjele kruga na 360 stupnjeva, nebeske trake po kojoj planeti krue oko Sunca, grupiranja zvijezda u zvijea koja nazivamo imenima i prikazujemo slikama zodijaka, primjeni broja 12 na zodijak i podjelu vremena i izum kalendara koji je bio i ostao temeljem kalendara do dananjeg dana. Sve to i mnogo vie zapoelo je u Sumeru. Sumerani su biljeili svoje trgovinske i pravne transakcije, svoje prie i povijesti na glinenim ploicama (Slika 5a); crtali su svoje crtee na cilindrinim peatima i urezivali ih obrnuto, poput negativa, koji bi se prikazao kao pozitiv kada bi se peat valjalo preko mokre gline. (Slika 5b). U ruevinama sumerskih gradova arheolozi su u proteklih stotinu i pedeset godina iskopali stotine, ako ne i tisue, tekstova i ilustracija koje su se bavile astronomijom. Meu njima se nalaze i popisi zvijezda i zvijea i njihov toan poloaj na nebu te prirunici za promatranje izlaenja i zalaenja zvijezda i planeta. Postoje tekstovi koji se posebno bave Sunevim sustavom. Meu otkrivenim tablicama nalaze se tekstovi u kojima su tonim redoslijedom nabrojeni planeti koji krue oko Sunca; u jednom od njih ak su navedene

udaljenosti meu planetima. A na cilindrinim peatima postoje ilustracije Sunevog sustava, poput one prikazane na Ploi B, stare barem 4500 godina, a koja se danas uva u Odsjeku za Bliski Istok u Dravnom muzeju u Istonom Berlinu, zavedena pod katalokim brojem VA/243.

Slika 5a

Slika 5b

Ploa B

Opisujui ilustraciju u gornjem lijevom uglu sumerskog crtea (Slika 6a), vidimo cjelokupni Sunev sustav kojem se u sreditu nalazi Sunce (a ne Zemlja), okrueno svim danas poznatim planetima. Ovaj prikaz postaje jasniji kada ove poznate planete nacrtamo oko Sunca u njihovoj stvarnoj veliini i meusobnom redu (Slika 6b). Slinost drevnog prikaza i sadanjeg stanja je upadljiva; ona ne ostavlja mjesta sumnji da se u drevno doba znalo za postojanje "blizanaca" Urana i Neptuna. Meutim, sumerski crte takoer otkriva i neke razlike. Ovdje se ne radi o pogrekama umjetnika ili krivim informacijama; ba naprotiv, dvije takve razlike su vrlo znaajne. Prva razlika tie se Plutona. On ima vrlo neobinu orbitu: previe je nagnuta u odnosu na uobiajenu ravninu Slika 6a (nazvanu ekliptika) po kojoj planeti krue oko Sunca i toliko je elipsasta da se Pluton ponekad (kao to je sluaj od sada pa sve do 1999. godine) nalazi ne dalje ve blie Suncu od Neptuna.

Slika 6b

Stoga su astronomi pomiljali (jo od njegova otkria 1930. godine) da je Pluton izvorno bio satelit nekog drugog planeta; bila je uobiajena pretpostavka da je Pluton bio mjesec Neptuna koji se "nekako", nitko ne razumije kako, otkinuo iz pripojenosti matinom planetu i dobio svoju samostalnu (iako bizarnu) orbitu oko Sunca. Ovo je potvreno u drevnim prikazima, ali uz jednu znaajnu razliku. U sumerskim crteima Pluton se ne prikazuje blizu Neptuna, ve izmeu Saturna i Urana. A sumerski kozmoloki tekstovi, s kojima emo se s vremenom baviti, izvjeuju kako je Pluton bio satelit Saturna koji se oslobodio kako bi konano dobio svoju vlastitu "sudbinu", svoju samostalnu orbitu oko Sunca. Drevno objanjenje vezano uz porijeklo Plutona otkriva ne samo injenino znanje ve osim toga i veliku sofisticiranost po pitanju nebeskog. Ono ukljuuje razumijevanje sloenih sila koje su oblikovale Sunev sustav, kao i razvoj astrofizikalne teorije prema kojoj prirodni sateliti mogu postati planeti, a planeti u nastajanju mogu pretrpjeti neuspjeh i ostati prirodni sateliti. Prema sumerskoj kozmogoniji, Pluton je uspio; na Mjesec, koji je bio u postupku postajanja samostalnim planetom, nebeski su dogaaji sprijeili u postizanju statusa samostalnog planeta. Nakon to je, u proteklom desetljeu, promatranjima s letjelica Pioneer i Voyager ustanovljeno kako je Titan, najvei mjesec Saturna, bio planet u nastajanju koji se nije u potpunosti odvojio od Saturna, tek tada su se moderni astronomi od nagaanja odmakli prema uvjerenosti da se takav proces uistinu zbio u naem Sunevom sustavu. Otkria na Neptunu potkrijepila su suprotna nagaanja glede Tritona, mjeseca Neptuna koji je samo 400 milja manjeg promjera od Zemljinog Mjeseca. Njegova neobina orbita, njegovi vulkani i ostale neoekivane osobine sugeriraju znanstvenicima JPL-a, prema rijeima Edwarda Stonea, glavnog znanstvenika u projektu Voyager da je "Triton moda bio objekt koji je prije nekoliko milijardi godina plovio kroz Sunev sustav, a onda je zalutao preblizu Neptuna, doao pod utjecaj njegove gravitacije i poeo kruiti oko planeta." Koliko je ova hipoteza daleko od ideje Sumerana da prirodni sateliti planeta mogu postati planeti, mijenjati poloaj na nebu ili ne uspjeti postii samostalnu orbitu? Uistinu, kako budemo iznosili sumersku kozmogoniju, postaj at e oigledno da, ne samo da su mnoga moderna otkria tek ponovna otkria drevnog znanja, ve i da je drevno znanje ponudilo objanjenja mnogih pojava koje moderna znanost tek treba razumjeti. Ve se na samom poetku, prije nego predstavimo i ostale dokaze u prilog ovoj izjavi, neizbjeno javlja pitanje: kako su uope Sumerani mogli sve to znati tako davno, u zoru civilizacije?

Odgovor nalazimo u drugoj razlici izmeu sumerskog prikaza Sunevog sustava (Slika 6a) i naeg dananjeg znanja o njemu (Slika 6b). To je postojanje velikog planeta u praznom prostoru izmeu Marsa i Jupitera. Mi ne znamo za postojanje takvog planeta: ali sumerski kozmoloki, astronomski i povijesni tekstovi uporno tvrde da se na tom mjestu u naem Sunevom sustavu uistinu nalazi jo jedan planet - njegov dvanaesti lan; oni su obuhvaali Sunce, Mjesec (kojeg su ubrajali meu nebeska tijela, po svom pravu, iz razloga navedenih u tekstu) i deset, a ne devet planeta. Spoznaja da planet kojeg sumerski tekstovi nazivaju NIBIRU (Planet krianja) nije niti Mars niti Jupiter, kako su se neki uenjaci prepirali, ve neki drugi planet koji prolazi izmeu njih svakih 3600 godina bio je povod naslovu moje prve knjige Dvanaesti planet: planet koji je "dvanaesti lan" Sunevog sustava (iako je tehniki, kao planet, tek deseti). Sumerski tekstovi opetovano i uporno izjavljuju da su upravo s tog planeta ANUNNAKI stigli na Zemlju. Taj izraz doslovno znai "Oni koji su doli s neba na Zemlju". Oni se spominju u Bibliji kao Anakim, a u Poglavlju 6. Knjige Postanka jo ih nazivaju i Nefilima, to u hebrejskom znai isto; oni koji su sili, s neba na Zemlju. Sumerani kao da su anticipirali naa pitanja, pa objanjavaju kako su od Anunnakija nauili sve to znaju. Napredno znanje koje nalazimo u sumerskim tekstovima je tako zapravo znanje Anunnakija koji su stigli s planeta Nibiru; njihova civilizacija je sigurno bila vrlo napredna, jer, koliko sam naslutio iz sumerskih tekstova, Anunnaki su stigli na zemlju prije 445.000 godina. Oni su ve tada mogli putovati svemirom. Njihova ogromna elipsasta orbita napravila je petlju (ovo je toan prijevod sumerskog izraza) oko svih vanjskih planeta, djelujui poput pokretne zvjezdarnice s koje su Anunnaki mogli promatrati sve te planete. Nije stoga udno to su naa dananja otkria ve bila poznata u doba Sumerana. Zato bi se netko muio dolaziti na ovu mrvicu materije koju nazivamo Zemljom, ne grekom, niti sluajno; ne jednom ve opetovano, svakih 3600 godina: na to pitanje su odgovorili sumerski tekstovi. Anunnaki/Nefili su se na svom planetu Nibiru suoili sa situacijom s kojom bi se i mi na Zemlji mogli uskoro suoiti; ekoloko propadanje je sve vie onemoguavalo ivot. Javila se potreba za zatitom atmosfere koja je nestajala i inilo se da je jedino rjeenje bilo postaviti iznad nje zlatne estice kao tit. (Prozori na amerikim letjelicama, na primjer, obloeni su tankim slojem zlata kako bi zatitili astronaute od radijacije). Anunnaki su otkrili ovaj rijedak metal na, kako su je oni nazivali, Sedmom planetu (ako brojimo izvana prema unutra) i lansirali su Misiju Zemlja kako bi doli do njega. Najprije su ga se htjeli domoi bez truda, iz voda Perzijskog zaljeva; ali kada im to nije uspjelo, upustili su se u mukotrpne rudarske djelatnosti u jugoistonoj Africi.

Prije otprilike 300.000 godina pobunili su se Anunnaki dodijeljeni na rad u afrike rudnike. I upravo tada su se glavni znanstvenik i glavni medicinski slubenik Anunnakija posluili tehnikama genetike manipulacije i oplodnje in-vitro kako bi stvorili "primitivnog radnika", prvog Homo sapiensa koji bi preuzeo naporan i mukotrpan rad u rudnicima zlata. U Dvanaestom planetu smo se opseno bavili sumerskim tekstovima koji opisuju sve ove dogaaje i njihovom saetom verzijom iz Knjige Postanka. Predmet ove knjige su znanstveni aspekti ovih razvitaka i tehnika koje su koristili Anunnaki. Pokazat emo da moderna znanost zaudno utire put znanstvenom napredovanju; ali, cesta za budunost je krcata putokazima, znanjem i napredovanjima iz prolosti. Pokazat emo da su Anunnaki ve bili tamo; i budui da se promijenio njihov odnos prema biima koja su stvorili, jer su odluili podariti ovjeanstvu civilizaciju, saopili su nam neka od svojih znanja i podarili sposobnost stvaranja vlastitog znanstvenog napretka. Meu znanstvenim napredovanjima o kojima emo raspravljati u sljedeim poglavljima bit e meu ostalim i sve vie dokaza o postojanju Nibirua. Da nije bilo "dvanaestog planeta", otkrie Nibirua bilo bi veliki dogaaj u astronomiji ali u naim svakodnevnim ivotima ne mnogo znaajniji od, na primjer, otkria Plutona 1930. godine. Bilo je lijepo doznati da se "tamo negdje" u Sunevom sustavu nalazi jo jedan planet; i bilo bi jednako zadovoljavajue potvrditi da broj planeta ne iznosi devet nego deset. To bi posebno obradovalo astrologe, kojima je potrebno dvanaest nebeskih tijela, a ne samo jedanaest, zbog dvanaest kua zodijaka. Ali nakon objavljivanja Dvanaestog planeta i dokaza tamo navedenih (koji nisu bili opovrgnuti od njegovog prvog izdanja 1976. godine) te dokaza do kojih se u meuvremenu dolo znanstvenim napredovanjima, otkrie Nibirua ne moe ostati tema koja ukljuuje samo prirunike o astronomiji. Ukoliko je ono to sam napisao tono; drugim rijeima, ukoliko su Sumerani bili u pravu u svojim zapisima, otkrie Nibirua ne bi samo znailo da tamo negdje postoji jo jedan planet ve da tamo negdje postoji ivot. tovie, to bi potvrdilo da postoje inteligentna bia, narod koji je bio toliko napredan da su prije gotovo pola milijuna godina mogli putovati svemirom: narod koji je dolazio i odlazio sa svojeg planeta na Zemlju svakih 3600 godina. Ne samo postojanje planeta, ve i pitanje tko se nalazi na Nibiruu, trebalo bi potresti postojee politike, vjerske, socijalne, ekonomske i vojne stalee na Zemlji. Kakve e biti posljedice kada, a ne ako, pronaemo Nibiru? Vjerovali ili ne, o tom se pitanju ve duboko razmilja?

GDJE SEU POECI ISKOPAVANJA ZLATA IZ RUDNIKA? Postoje li dokazi da su se u jugoistonoj Africi, u staro kameno doba vrila iskopavanja zlata? Arheoloke studije ukazuju da je uistinu bilo tako. Shvativi da poloaji naputenih drevnih rudnika moda ukazuju na to gdje je mogue pronai zlato, vodea rudarska kompanija u Junoj Africi, Anglo-Amerika korporacija, angairala je sedamdesetih godina arheologe u potrazi za takvim drevnim rudnicima. Izvjetaji objavljeni u dnevniku kompanije pod naslovom "Optima" potanko opisuju otkrie, u Swazilandu i drugim mjestima June Afrike, brojnih rudarskih podruja s okomitim rovovima dubine pedeset stopa. Prema kamenim predmetima i ostacima drvenog ugljena starost ovih mjesta procjenjuje se na 35.000, 46.000 i 60.000 godina prije Krista. Arheolozi i antropolozi koji su im se pridruili u datiranju nalaza smatrali su da se tehnologija rudarstva upotrebljavala u junoj Africi "u razdoblju nakon 100.000 prije Krista." U rujnu 1988. skupina meunarodnih fiziara stigla je u Junu Afriku kako bi provjerila starost ljudskih nastambi u Swazilandu i Zululandu. Najmodernije tehnike ukazivale su na starost od 80.000 do 115.000 godina. Vezano uz najstarije rudnike zlata u Monotapai u junom Zimbabweu, Zulu legende govore da su u njima radili "umjetno stvoreni robovi od krvi i mesa koje su stvorili Prvi Ljudi." Ovi robovi, pria se u Zulu legendama, "borili su se s Majmunom-ovjekom" kada "se velika zvijezda rata pojavila na nebu" (vidi Indaba My Children, Zulu vra Credo Vusamazulu Mutwa).

2
STIGAO JE IZ VANJSKOG SVEMIRA

"Projekt Voyager je usmjerio nau pozornost na znaaj sudara", priznao je Edward Stone s Kalifornijskog tehnolokog Istintuta (Caltech), glavni znanstvenik programa Voyager. "Kozmiki sudari bili su moni oblikovatelji Sunevog sustava." Sumerani su istu tu injenicu razjasnili prije 6000 godina. Sredinje mjesto u njihovoj kozmogoniji, pogledu na svijet i religiji zauzimala je kataklizma koju su nazivali Nebeskom bitkom. To je bio dogaaj na koji aluzije nalazimo u raznovrsnim sumerskim tekstovima, himnama i poslovicama, ba kao to ih moemo nai u biblijskoj Knjizi Psalama, Poslovica, Knjizi Jobovoj i brojnim drugima. Ali, Sumerani su taj dogaaj takoer opisali detaljno, korak po korak, u dugom tekstu za koji im je bilo potrebno sedam ploa. Pronaeni su samo dijelovi i citati sumerskog izvornika tog teksta; najpotpuniji tekst stigao nam je na akadskom jeziku, jeziku Asiraca i Babilonaca koji su u Mezopotamiju stigli nakon Sumerana. Tekst se bavi stvaranjem Sunevog sustava prije Nebeske Bitke, a jo i vie prirodom, uzrocima i i posljedicama tog stranog sudara. Pomou samo jedne kozmogonijske premise on objanjava zagonetke koje jo uvijek zbunjuju nae astronome i astrofiziare.

Jo je vanije da, kad god moderni znanstvenici dou do zadovoljavajueg odgovora, taj se odgovor uklapa i potvruje tvrdnje Sumerana! Sve do Voyagerovih otkria meu znanstvenicima je prevladavalo stanovite da je Sunev sustav kakvog danas vidimo oblikom jednak onome kakav je bio na svom poetku, stvoren nepromjenjivim zakonima nebeskog kretanja i sile gravitacije. Nedvojbeno su postojali udaci, meteori koji odnekud dolaze i sudaraju se sa stabilnim lanovima Sunevog sustava, oznaavajui ih kraterima, i komete koje se uspinju naglo i strmo u silno izduenim orbitama, pojavljujui se od nekud i nestajui u naizgled nepoznatom pravcu. No, pretpostavljalo se da ovi primjeri kozmikog otpada potjeu sa samog poetka Sunevog sustava, prije otprilike 4,5 milijarde godina te da su to dijelovi planetarne materije koja se nije uspjela spojiti u planete ili njihove satelite i prstenove. Jo nas vie zbunjuje asteroidni pojas, traka stijenja u obliku lanca, na podruju izmeu Marsa i Jupitera. Prema Bodeovom pravilu, empirijskom pravilu kojim se objanjava zato su planete nastale ba na tim poloajima, izmeu Marsa i Jupitera bi se trebao nalaziti planet, barem dva puta vei od Zemlje. Je li otpad koji krui u asteroidnom pojasu ostatak tog planeta? Tu se javljaju dva problema: ukupna koliina tvari u asteroidnom pojasu nije dovoljna za masu jednog takvog planeta, a osim toga ne postoji uvjerljivo objanjenje to je moglo uzrokovati raspadanje takvog pretpostavljenog planeta; ukoliko se radilo o nebeskom sudaru, postavlja se pitanje kada, s ime i zato? Znanstvenici nemaju odgovora.

Slika 7

Spoznaja da se morao dogoditi jedan ili vie veih sudara koji su izmijenili Sunev sustav od njegovog poetnog oblika, postala je neizbjena nakon prelijetanja Urana 1986. godine, priznaje dr. Stone. ak i prije susreta s Voyagerom se znalo, promatranjem teleskopima i ostalim instrumentima, da je Uran nagnut na stranu. No, je li on stvoren takav od samog poetka ili je neka vanjska sila - snaan sudar ili susret s nekim drugim velikim nebeskim tijelom - prouzroila nagnue? Voyagerovo detaljno istraivanje Uranovih prirodnih satelita trebalo je na to odgovoriti. injenica da ti sateliti krue oko Uranovog ekvatora u njegovom nagnutom poloaju, inei zajedno neto nalik bikovom oku okrenutom prema Suncu (Slika 7), navela je znanstvenike da se upitaju jesu li se ti sateliti nalazili na tom poloaju u trenutku dogaaja koji je prouzroio nagib, ili su nastali nakon toga, moda od materije izbaene silom sudara koji je nagnuo Uran. Teorijsku osnovu odgovora je, prije susreta s Uranom, meu ostalima iznio i dr. Christian Veillet iz francuskog Centre d'Etudes et des Recherches Geodynamiques. Da su sateliti nastali u isto vrijeme kad i Uran, nebeska "sirovina" od koje su se nagomilali trebala je zgusnuti teu materiju blie planetu; na unutarnjim satelitima trebalo bi biti vie teke, stjenovite tvari i tanjeg ledenog sloja, a na vanjskim satelitima bi trebala biti laganija kombinacija tvari (vie vodenog leda, manje stijenja). Po istom principu podjele materije u Sunevom sustavu - veina tee materije blie Suncu, vie lagane materije (u plinovito stanju) dalje od Sunca - sateliti udaljenijeg Urana trebali bi biti proporcionalno laganiji od satelita blieg Saturna. No, otkrivena situacija je suprotna ovim oekivanjima. U opsenim izvjetajima o susretu s Uranom, objavljenim u Science, 4. srpnja 1986., ekipa od etrdeset uenjaka zakljuila je da je gustoa Uranovih satelita (osim u sluaju Mirande) znatno vea od gustoe ledenih Saturnovih satelita. Isto tako, podaci s Voyagera 2 pokazali su - opet suprotno onome to je "trebalo biti" - da su dva vea unutarnja Uranova satelita, Arijel i Umbrijel, laki po sastavu (debeli, ledeni slojevi; male, stjenovite jezgre) od vanjskih satelita Titanije i Oberona, za koje je otkriveno da se sastoje uglavnom od tee stjenovite tvari i imaju samo tanke ledene slojeve. Nisu samo ova otkria Voyagera 2 navodila na pretpostavku kako sateliti Urana nisu nastali u isto vrijeme kad i sam planet, ve neto kasnije, u neobinim okolnostima. Jo jedno otkrie koje je zbunjivalo znanstvenike bila je injenica da su Uranovi prstenovi bili crne boje, crnji od ugljene praine, vjerojatno sastavljeni od "tvari bogate ugljikom, nekom vrstom prvotnog katrana nakupljenog iz vanjskog svemira". Ovi tamni prstenovi, svinuti i nagnuti i "bizarno eliptini" nisu uope sliili na simetrine narukvice ledenih estica koje krue oko Saturna. est novih pratitelja otkrivenih oko Urana, od

kojih su neki djelovali kao "pastiri" prstenovima, takoer su bili crne boje. Oigledan zakljuak bio je da su prstenovi i pratitelji nastali od otpada "estokog dogaaja u prolosti Urana". Pomoni znanstvenik na projektu u JPL, Ellis Miner jednostavno je izjavio: "Vjerojatna je mogunost da je u Uranov sustav uletio uljez i udario u nekada vei mjesec toliko jako da ga je razbio." Teorija o nebeskom sudaru kao dogaaju koji bi mogao objasniti sve neobine pojave na Uranu i njegovim satelitima i prstenovima bila je pojaana otkriem da crni otpad veliine velikog kamena, koji tvori Uranove prstene, obie oko planeta svakih osam sati, brzinom dva puta veom od brzine rotacije planete oko svoje osi. Tako dolazimo do pitanja, kako je otpad u prstenovima dobio takvu, mnogo veu brzinu? Na osnovu svih prethodnih podataka, kao jedini uvjerljiv odgovor javila se mogunost nebeskog sudara. "Moramo raunati na mogunost da su uvjeti stvaranja satelita bili pod utjecajem dogaaja koji je prouzroio veliki nagib Urana", izjavila je ekipa znanstvenika. Jednostavnije reeno, to znai da su vrlo vjerojatno sateliti o kojima se raspravlja nastali kao posljedica sudara koji je nagnuo Uran na stranu. Na konferenciji za tisak znanstvenici NASA-e bili su smioniji. "To je mogao prouzroiti sudar sa objektom veliine Zemlje, koji putuje brzinom od otprilike 40.000 milja na sat," rekli su, nagaajui da se to vjerojatno dogodilo prije otprilike 4 milijarde godina. Astronom Gary Hunt s Imperial Collegea u Londonu, sveo je priu na samo nekoliko rijei: "Uran je nekada davno primio moan udarac." No, niti u usmenim kratkim informacijama niti u dugim pisanim izvjeima nije se pokualo sugerirati to je bilo to "neto", odakle je stiglo i kako se dogodio sudar ili udarac u Uran. Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, morat emo se vratiti Sumeranima... Prije nego se iz znanja postignutog kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina vratimo onome to se znalo 6000 godina ranije, potrebno je razmotriti jo jedan aspekt zagonetke: jesu li neobinosti na Neptunu posljedica sudara ili "udara" povezanih s onima na Uranu ili su svi oni posljedica jedne katastrofe koja je utjecala na sve vanjske planete? Prije prelijetanja Voyagera pored Neptuna znalo se da planet ima samo dva satelita, Nerej i Triton. Otkrivena je neobina orbita Nereja: neobino je nagnuta u usporedbi s ekvatorijalnom ravni planeta (ak 28 stupnjeva) i ponaa se vrlo ekscentrino: ne krui oko planeta krunom, ve vrlo produenom putanjom, koja odnosi satelit gotovo est milijuna milja daleko od Neptuna i vraa ga skoro milijun milja blizu planete. Nerej bi po veliini, prema pravilima formiranja planeta, trebao biti okrugao; meutim, on je neobinog oblika, poput svijenog utipka. Osim toga, s jedne strane je

svijetao, a s druge crn. Sve ove neobine osobine navele su Marthu W. Schaefer i Bradleya E. Schaefera u velikoj studiji na tu temu, objavljenoj u asopisu Nature (2. lipanj l987,) na zakljuak da je "Nerej srastao u satelit oko Neptuna ili drugog planeta te da je neko veliko tijelo ili planet izbacio Nerej i Triton u njihove neobine orbite." "Zamislite" primjeuje Brad Schaefer, "da je u jednom trenutku Neptun imao obian sustav satelita, poput Jupitera i Satutna; a onda je neko ogromna tijelo ulo u sustav i znatno poremetilo stvari." Tamnu tvar koja se pojavljuje na jednoj strani Nereja moemo objasniti na jedan od dva naina: no, oba objanjenja u scenariju sadre sudar. Ili je sudar s jedne strane satelita pomeo tamonji tamni sloj, otkrivajui svjetliju tvar ispod povrine; ili je tamna tvar pripadala objektu koji se sudario i rasptjotila se na jednoj strani Nereja. Veu vjerojatnost druge mogunosti nagovijestilo je otkrie JPL ekipe, objavljeno 29. kolovoza 1989, godine, kako su svi novi sateliti (njih est) koje je Voyager 2 otkrio oko Neptuna "vrlo tamni" i "svi su nepravilnog oblika", ak i mjesec oznaen kao 1989N1, koji bi zbog veliine uobiajeno trebao biti okrugao. Teorije o Tritonu i njegovoj produljenoj i retrogradnoj (u smjeru kazaljki na satu) orbiti oko Neptuna takoer podrazumijevaju sudar. Piui za veoma ugledan asopis Science uoi susreta Voyagera 2 s Neptunom, skupina znanstvenika s Caltecha (P, Goldberg, N. Murray, P. Y. Longaretti i D. Banfield) pretpostavili su da je "Triton bio otet iz heliocentrine orbite", orbite oko Sunca, "kao posljedica sudara sa objektom koji je tada bio jedan od regularnih Neptunovih satelita." U ovom scenariju "Triton bi progutao" izvorni maleni Neptunov satelit, ali sila sudara bila bi takva da bi rasprila toliko Tritonove energije kruenja, to bi ga usporilo i zarobila bi ga gravitacija Neptuna. Ova studija je pokazala da je druga teorija, prema kojoj je Triton bio izvorni Neptunov satelit, pogrena i da se ne moe podvrgnuti kritikoj analizi. Podaci i koje je Voyager 2 sakupio preletjevi Triton podrali su ovaj teorijski zakljuak. On je takoer bio u skladu s drugim studijama (na primjer studija Davida Stevensona iz Caltecha) koje su pokazale da se unutarnja temperatura Tritona i njegove povrinske osobine mogu objasniti jedino pomou sudara u kojem je Triton uhvaen u orbitu oko Neptuna, "Odakle su stigli ti objekti sudara?", retoriko pitanje koje je postavio Gene Shoemaker, jedan od znanstvenika NASA-e, na televizijskom programu NOVA. Ali, ovo pitanje nije dobilo odgovor. Bez odgovora je takoer ostalo i pitanje jesu li kataklizme Urana i Neptuna bile aspekti jednog dogaaja ili su bile tek nevezani sluajevi. Nije ironino, ve je zadovoljstvo otkriti da su odgovori na sve ove zagonetke ve ponueni u drevnim sumerskim tekstovima te da svi podaci,

otkriveni ili potvreni letovima Voyagera, podravaju i potvruju informacije Sumerana i njihovo predstavljanje i tumaenje u Dvanaestom planetu. Sumerski tekstovi govore o samo jednom, razgranatom dogaaju. Njihovi tekstovi objanjavaju vie nego to su moderni astronomi pokuavali razjasniti glede vanjskih planeta. Drevni tekstovi takoer objanjavaju pojave bliske naem domu, kao to je porijeklo Zemlje i njezinog Mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa. Tekstovi dalje priaju priu koja spaja vjerovanje kreacionista s teorijom evolucionista, priu koja nudi mnogo uspjenije objanjenje dogaanja na Zemlji i nastanka ovjeka i njegove civilizacije od bilo koje moderne koncepcije.

Slika 8

Sve je zapoelo, kazuju sumerski tekstovi, kada je Sunev sustav jo bio mlad. Sunce (u sumerskim tekstovima APSU, to znai "Onaj koji postoji od poetka"), njegov mali pratilac MUM.MU ("Onaj koji je roen", na Merkur) i udaljeni TI.AMAT ("Djeva ivota") bili su prvi lanovi Sunevog sustava; on se postepeno irio "roenjem" tri planetarna para, planeta koje nazivamo Venera i Mars izmeu Mummu i Tiamat, divovskog para Jupitera i Saturna (koristimo se njihovim modernim nazivima) iza Tiamat i jo udaljenijih Urana i Neptuna (Slika 8). U ovom izvornom Sunevom sustavu, jo nestabilnom odmah nakon svog nastajanja (procijenio sam da se to dogaalo prije otprilike 4 milijarde godina), pojavio se "uljez". Sumerani su ga nazivali NIBIRU; Babilonci su mu nadjenuli ime Marduk u ast svog nacionalnog boga. Pojavio se iz vanjskog svemira, iz "Dubine", kako se kae u drevnom tekstu. Ali kako se pribliavao vanjskim planetima Sunevog sustava, on ga je poeo privlaiti. Prema oekivanjima, prvi vanjski planet koji je privukao Nibiru svojim gravitacijskim privlaenjem bio je Neptun, E.A (Onaj ija kua je voda) na jeziku Sumerana. "Onaj koji ga je zaeo bio je Ea", objanjavaju drevni tekstovi.

Slika 9 Sam Nibiru/Marduk bio je prizor za promatranje; draestan, blistav, uzvien, gospodski, samo su neki od epiteta kojim ga opisuju. Iskre i munje

sijevale su od njega prema Neptunu i Uranu dok je prolazio pokraj njih. Moda je stigao okruen vlastitim satelitima, ili je moda neke od njih dobio kao posljedicu gravitacijskog privlaenja vanjskih planeta. Drevni tekst ga opisuje kao "savrenog lana...tekog za gledati" - "etiri su mu oka, etiri su mu uha." Dok je prolazio pored Eae/Neptuna, jedna strana Nibirua/Marduka poela je oticati "kao da je imao jo jednu glavu." Da li se tada nabreklina odvojila i postala Neptunov mjesec Triton? Aspekt koji govori tome u prilog je injenica da je Nibiru/Marduk uao u Sunev sustav na retrogradnoj orbiti (u smjeru kazaljke na satu), suprotno kretanju ostalih planeta (Slika 9). Ve samo ovaj detalj kod Sumerana, prema kojem se planet koji je nahrupio kretao suprotno kretanju svih ostalih planeta, moe objasniti retrogradno kretanje Tritona, izrazito eliptinu orbitu ostalih satelita i kometa i ostale velike dogaaje kojima se jo trebamo pozabaviti. Dok je Nibiru/Marduk prolazio pored Anu-a/Urana nastalo je jo satelita. Opisujui prolazak Urana, u tekstu se navodi kako je "Anu zaeo i rodio etiri vjetra"; toliko jasna aluzija na etiri Uranova glavna mjeseca, nastala, kako sada znamo, tijekom sudara pri kojem se nagnuo Uran. Istovremeno iz kasnijeg odlomka drevnog teksta saznajemo da je i sam Nibiru/Marduk, kao posljedicu ovog susreta, dobio tri satelita. Iako sumerski tekstovi opisuju kako je, nakon njegovog konanog zarobljavanja u Sunevu orbitu, Nibiru/Marduk ponovno posjetio vanjske planete i konano ih oblikovao u sustav kakav danas poznajemo, ve i sam prvi susret objanjava razliite zagonetke vezane uz Neptun, Uran, njihove satelite i prstenove, a s kojima se suoavala i jo uvijek se suoava moderna astronomija. Proavi Neptun i Uran, Nibiru/Marduk je bio privuen i dalje, u sredinu planetarnog sustava, stigavi do ogromnog gravitacijskog privlaenja Saturna (AN.SHAR, "Vladar neba") i Jupitera (KI.SHAR, "Vladar vrstog tla"). Kada se Nibiru/Marduk "pribliio i stao kao u borbi pored Anshara/Saturna", dva planeta "poljubila su se u usta". Upravo tada je "sudbina", put kruenja Nibiru/Marduka promijenjen zauvijek. Isto tako, tada je glavni satelit Saturna, GA.GA (konani Pluton), bio privuen u smjeru Marsa i Venere, smjeru moguem samo zbog retrogradne sile Nibirua/Marduka. Nainivi ogromnu eliptinu putanju Gaga se konano vratio na krajnje granice Sunevog sustava. Tamo se "obratio" Neptunu i Uranu, prolazei njihovim putanjama na svom povratnom zamahu. To je bio poetak postupka kojim je Gaga postao na Pluton, sa svojom nakoenom i neobinom orbitom koja ga ponekad dovodi izmeu Neptuna i Urana. Nova "sudbina" ili putanja Nibirua/Marduka bila je tako neopozivo usmjerena prema starom planetu Tiamat. U to, relativno rano doba u stvaranju

Sunevog sustava, sam sustav je bio obiljeen nestalnou, pogotovo (saznajemo iz teksta) u podruju Tiamata. I dok su se ostali oblinji planeti jo uvijek nepostojano klimali na svojim putanjama, Tiamat su u razliitim pravcima povlaila dva diva iza nje i dva manja planeta izmeu nje i Sunca. Jedna od posljedica bila je da se s nje otrgla, ili se oko nje okupila "vojska" satelita "gnjevnih od bijesa", poetski reeno u tekstu (uenjaci su ga nazvali Epom o stvaranju). Ovi sateliti, "riua udovita", bili su "zagrnuti stravom" i "okrunjeni aureolama", vrtei se gnjevno uokolo i kruei poput "nebeskih bogova". Planeta. Najopasniji za stabilnost ili sigurnost ostalih planeta bio je Tiamatov "voa vojske", veliki satelit narastao gotovo do veliine planeta, koji je trebao dobiti samostalnu "sudbinu", svoju vlastitu orbitu oko Sunca. Tiamat "je bacila ini za njega, uzvisila ga je da sjedi meu nebeskim bogovima." Na jeziku MARDUK Sumerana zvali su ga KIN.GU "Veliki izaslanik". Sada se u tekstu podie zastor sa zapleta drame; prepriao sam ju, korak po korak, u Dvanaestom planetu. Kao u grkoj tragediji, uslijedila je SJEVERNI VJETAR neizbjena "nebeska bitka", budui da su se u igru ukljuile neumoljive gravitacijske i magnetske sile, dovodei do sudara izmeu Slika 10 nailazeeg Nibirua/Marduka i njegovih sedam satelita ("vjetrova" u drevnim tekstovima) i Tiamat i njezine "vojske" od jedanaest satelita predvoenih Kinguom. Iako su bili usmjereni ka sudaru, Tiamat kruei suprotno od smjera kazaljki na satu, a Nibiru/Marduk u smjeru kazaljki na satu, ova dva planeta se nisu sudarila, to predstavlja injenicu od glavnog znaaja za astronomiju. Sateliti ili "vjetrovi" (doslovno sumersko znaenje: "Oni koji su sa strane") Nibirua/Marduka bili su ti koji su se zaletjeli u Tiamat i sudarili s njezinim satelitima

U prvom takvom susretu (Slika 10), u prvoj fazi Nebeske Bitke, etiri vjetra je postavio Da nita nije moglo pobjei: Juni vjetar, Sjeverni vjetar, Istoni vjetar, Zapadni vjetar. Tik uz sebe drao je mreu, Poklon svog djeda Anu-a koji je rodio Zli vjetar. Vjetar virova i arei vjetar... Poslao je vjetrove koje je stvorio, njih sedam; kako bi uznemirili unutranjost Tiamat Oni su ustali iza njega. Ovi "vjetrovi" ili sateliti Nibirua/Marduka, "njih sedam" bili su glavno "oruje" kojim jeTiamat napadnuta u prvoj fazi Nebeske Bitke (Slika 10), ali nasrtljivi planet je imao i drugo "oruje": Ispred sebe on je postavio munju, Svoje tijelo je ispunio goruim plamenom; Zatim je nainio mreu u koju e umotati Tiamat... glava mu bi ovijena zastraujuom aureolom, Bio je obavljen zastraujuom prepau, kao ogrtaem. Kada su se dva planeta i vojske njihovih satelita dovoljno pribliile da bi Nibiru/Marduk mogao "paljivo promotriti unutranjost Tiamat" i "promatrati obris Kingua", Nibiru/Marduk je svojom mreom (magnetsko polje?) napao Tiamat kako bi "je umotao", ispaljujui na stari planet ogromne munje elektriciteta ("boanske munje"). Tiamat je "bila ispunjena sjajem", usporavajui, zagrijavajui se, "napuhnuvi se". Na njenoj kori otvorile su se iroke provalije, moda izbacujui paru i vulkansku masu. U jednu od raspuklina koja se irila Nibiru/Marduk je ubacio jedan od svojih glavnih satelita pod nazivom "Zli vjetar". On je razderao njen "trbuh, prerezao njenu unutranjost, raskolivi joj srce." Osim to je raskolio Tiamat i "ugasio njen ivot", prvi susret je zapeatio i sudbinu manjih satelita koji su kruili oko nje, svih osim Kingua, slinog planetu. Uhvaeni u "mreu" (magnetsko i gravitacijsko privlaenje) Nibirua/Marduka, "skreni i slomljeni", lanovi "pojasa Tiamat" su bili izbaeni sa svojih prijanjih putanja i prisiljeni krenuti novim putanjama u suprotnom pravcu: "Drhtei od straha, okrenuli su lea". Tako su nastale komete i, kako saznajemo iz teksta starog 6000 godina, dobile svoje izrazito eliptine i retrogradne putanje. to se tie

Kingua, glavnog satelita Tiamat, u tekstu se kae da je u prvoj fazi nebeskog sudara Kingu bio lien samo svoje, gotovo samostalne, orbite. Nibiru/Marduk mu je oduzeo njegovu "sudbinu". Nibiru/Marduk je pretvorio Kingua u DUG.GA.E, "masu beivotne gline", bez atmosfere, vode i radioaktivne tvari, smanjene veliine; "vezao ga lancima za noge" kako bi ostao u orbiti oko oslabljene Tiamat. Nadvladavi Tiamat, Nibiru/Marduk je plovio svojom novom "sudbinom". Sumerski tekst ne ostavlja mjesta sumnji da je negdanji "uljez" kruio oko Sunca: On je preao nebo i ispitao podruja, I izmjerio Apsuov dio; Gospodar je izmjerio dimenzije Apsu-a. Okruivi oko Sunca (Apsu), Nibiru/Marduk je nastavio putovanje u daleki svemir. Ali, sada se morao vratiti jer je bio uhvaen u Sunevu orbitu. Na povratku ga je doao pozdraviti Ea/Neptun, a Anshar/Satum je klicao njegovoj pobjedi. Zatim ga je njegova putanja vratila na mjesto Nebeske Bitke, "vratio se natrag do Tiamat koju je vezao." Gospodar je stao pogledati njeno beivotno tijelo, Prepredeno je isplanirao podijeliti udovite. A zatim, kao dagnju, raskolio ju na dva dijela. Tim inom je stvaranje "neba" doseglo svoju zavrnu fazu, a zapoelo je stvaranje Zemlje i Mjeseca. Prvo su novi udari raskolili Tiamat na dvije polovice. U njen gornji dio, "lubanju", udario je Nibiruov/Mardukov satelit, Sjeverni vjetar. Udarac ju je odnio, a s njom i Kingua, "do nepoznatih mjesta" - u potpuno novu orbitu gdje prije nije bilo planeta. Nastali su Zemlja i na Mjesec (Slika 11)! Drugu polovicu Tiamat udarac je smrskao u komadie. Ta donja polovica, njen "rep", bio je "iskovan" kako bi postao "narukvica" na nebu: Skupivi komadie zajedno. Razmjestio ih je kao none uvare. Savio je Tiamatin rep u Veliku traku Poput narukvice. Tako je nastala "Velika Traka" - asteroidni pojas. Rijeivi se Tiamat i Kingua, Nibiru/Marduk je jo jednom "preao nebo i istraio podruje."

Ovaj put je njegova pozornost bila usmjerena prema "Boravitu Eae" (Neptuna), podarivi tako tom planetu i njegovom blizancu Uranu njihovo konano ustrojstvo. Nibiru/Marduk je takoer, prema drevnim tekstovima, podario Gagai/ Plutonu njegovu konanu "sudbinu", dodijelivi mu "skriveno mjesto", do tada nepoznato podruje neba. Ono se nalazilo dalje od Neptuna i bilo je, kako kau, "u Dubini", daleko u svemiru. U skladu s njegovim novim poloajem krajnjeg vanjskog planeta, dobio je i novo ime - US.MI "Onaj koji pokazuje put"; prvi planet koji se susree pri dolasku u Sunev sustav, iz smjera vanjskog svemira prema Suncu. Tako je nastao Pluton. Postavljen je na putanju kojom se i danas kree. Tako "konstruiravi poloaje" planeta, Nibiru/Marduk je za sebe nainio dva "prebivalita". Jedno se nalazilo u "nebeskom svodu", kako su jo nazivali asteroidni pojas u drevnim tekstovima; dok je drugo bilo daleko "u Dubini", pod nazivom "Veliko/Udaljeno prebivalite" ili E.SHATRRA ("Prebivalite/Dom Vladara/Princa"). Moderni astronomi nazivaju ova dva planetarna poloaja perigej (toka na putanji najblia Suncu) i apogej (najudaljenija toka) (Slika 12). Trajanje te putanje iznosi 3600 godina, kako zakljuujemo prema dokazima sakupljenim u "Dvanaestom planetu". I tako je "uljez", pristigao iz vanjskog svemira, postao dvanaesti lan Sunevog sustava, sustava sastavljenog od Sunca u sreditu, njegovog dugogodinjeg pratioca Merkura; tri starija para (Venere i Marsa, Jupitera i Saturna, Urana i Neptuna); Zemlje i Mjeseca, ostataka velikog Tiamata, iako na novom poloaju; tek od nedavno samostalnog Plutona; i planeta koji ih je sve postavio u konaan oblik, Nibiru/Marduka (Slika 13).
Slika 11

Modema astronomija i nedavna otkria podravaju i potvruju ovu, tisuljeima staru, priu. PUTANJA DVANAESTE PLANETE ZEMLJINA PUTANJA
SUNCE

PERIGEJ

APOGEJ

PUTANJE PLANETA Slika 12

Slika 13

DOK ZEMLJA JO NIJE BILA STVORENA

J.D. Titius je 1766. godine predloio, a Johann Elert Bode 1772. popularizirao ono to je kasnije postalo poznato kao Bodeovo pravilo koje pokazuje da udaljenosti meu planetima slijede, vie ili manje, progresiju 0, 2, 4, 8, 16 itd., ukoliko se formulom manipulira mnoenjem s 3, dodavanjem 4 i dijeljenjem s 10. Koristei kao mjeru astronomsku jedinicu (AU), koja predstavlja udaljenost Zemlje od Sunca, formula pokazuje da bi se izmeu Marsa i Jupitera trebao nalaziti planet (tamo su pronaeni asteroidi) i jo jedan iza Saturna (otkriven je Uran). Formula pokazuje odstupanja koja se mogu tolerirati sve do Urana, ali poslije Neptuna izlazi iz okvira. Planet Merkur Venera Zemlja Mars Asteroidi Jupiter Saturn Uran Neptun Pluton Udaljenost (AU) 0,387 0,723 1,000 1,524 2,794 5,203 9,539 19,182 30,058 39,400 Bodeovo pravilo Udaljenost Odstupanja 3,4% 0,400 0,700 3,2% 1,000 5,0% 1,600 2,800 5,200 4,8% 10,000 2,1% 19,600 36,3% 38,800 95,9% 77,200

Bodeovo pravilo, do kojeg se dolo empirijskim putem, tako koristi Zemlju kao svoju aritmetiku poetnu toku. Ali, prema sumerskoj kozmogoniji, u poetku se izmeu Marsa i Jupitera nalazila Tiamat, dok Zemlja jo nije bila stvorena. Dr. Amnon Sitchin je istaknuo kako, ukoliko iz Bodeovog pravila maknemo njegovu aritmetiku osnovu, a zadrimo samo geometrijsku progresiju, formula djeluje ak i ako izostavimo Zemlju, te potvruje kozmogoniju Sumerana: Planet Merkur Venera Mars Asteroidi (Ti.amat) Jupiter Saturn Uran Udaljenost od Sunca (milje) 36 250 000 67 200 000 141 700 000 260 400 000 484 000 000 887 100 000 1 783 900 000 Omjer rasta 1,85 2,10 1,84 1,86 1,83 2,01

3
U POETKU

U poetku Bog stvori nebo i Zemlju Zemlja je bila bez oblika i prazna I bi tama na licu dubine I duh Boji kretao se po povrini voda. I Bog ree: Neka bude svjetlo - i bi svjetlo Generacijama je ovaj velianstveni pregled stvaranja naeg svijeta bio jezgra judaizma, kranstva i tree monoteistike religije - islama; posljednje dvije nastale su kao izdanci prve. U sedamnaestom stoljeu nadbiskup James Ussher od Armagha u Irskoj izraunao je iz ovih uvodnih stihova Knjige Postanka toan dan i trenutak stvaranja svijeta, godine 4004. prije Krista. Brojna stara izdanja Biblije jo uvijek sadre Ussherovu kronologiju otipkanu na marginama; mnogi jo uvijek vjeruju da Zemlja i Sunev sustav kojeg je ona dio uistinu nisu stariji. Naalost, ovakvo vjerovanje, poznato kao kreacionizam, smatra znanost svojim protivnikom; a znanost, vrsto povezana s teorijom evolucije, prihatila je izazov i pridruila se bitci.

alosno je da obje strane slabo uzimaju u obzir ono to je poznato ve vie od stoljea; da su prie o stvaranju iz Postanka ureene i skraene verzije mnogo detaljnijih tekstova iz Mezopotamije koji su, ustvari, verzije izvornog sumerskog teksta. Borbene linije kreacionista i evolucionista (potpuno nezajameno razgranienje, kao to e pokazati predstavljeni dokazi) bez sumnje su jo otrije urezane principom odvajanja religije i drave utjelovljene amerikim Ustavom. Ali, takvo odvajanje nije i mjerilo meu narodima na Zemlji (ak ni u prosvijetljenim demokracijama poput Engleske), niti je bilo mjerilo u drevno doba, kada su biblijski stihovi bili zapisani. U drevno doba kralj je takoer bio i visoki sveenik, a drava je imala nacionalnu religiju i nacionalnog Boga; hramovi su bili sjedite znanstvenog znanja, a sveenici su bili uene osobe. To je bilo tako jer u poetku civilizacije, bogovi koje se tovalo (usredotoenje 'religioznog' ina) nisu bili nitko drugi nego Anunnaki/Nefili, izvor znanja svake vrste, odnosno znanosti na Zemlji.

Slika 14

Mijeanje drave, religije i znanosti nigdje nije bilo tako potpuno kao u Babilonu. Tamo je izvorni sumerski Ep o stvaranju bio preveden i ispravljen tako da je Marduk, babilonski nacionalni bog, dobio svog nebeskog dvojnika. Preimenovavi Nibiru u "Marduk" u babilonskoj verziji prie o stvaranju, Babilonci su za Marduka prisvojili atribute vrhovnog "Boga neba i Zemlje". Ova verzija, najpotpunija do sada, poznata je kao Enuma Elish (Kada je u visinama), prema uvodnim rijeima. Postala je najposveenijim vjerskopolitiko-znanstvenim dokumentom u zemlji; itala se kao sredinji dio novogodinjih obreda, a glumci su ponovno uprizorili priu u crkvenim prikazanjima kako bi njeno znaenje vratili masama. Glinene ploice (Slika 14) na kojima su bile zapisane, bile su cijenjeno vlasnitvo hramova i kraljevskih knjinica u drevno doba. Deifriranje zapisa na glinenim ploicama otkrivenim u ruevinama drevne Mezopotamije prije vie od stotinu godina dovelo je do spoznaje da su postojali tekstovi srodni biblijskim priama o stvaranju tisuama godina prije sastavljanja Starog zavjeta. Posebno znaajni tekstovi pronaeni su u knjinici asirskog kralja Asurbanipala u Ninivi (gradu biblijske slave); oni su naime zabiljeili priu o stvaranju koja odgovara, u nekim dijelovima od rijei do rijei, prii iz Knjige Postanka. George Smith iz Britanskog Muzeja sastavio je slomljene ploice na kojima su se nalazili tekstovi o stvaranju, te je 1876. godine objavio djelo The Chaldean Genesis. U njemu je uvjerljivo utvreno da je uistinu postojao akadski tekst prie o Postanku, napisan na starom babilonskom dijalektu, nastao barem tisuu godina prije biblijskog teksta. U iskapanjima izmeu 1902. i 1914. otkrivene su ploice s asirskom verzijom epa o stvaranju, u kojem je ime Aura, asirskog nacionalnog boga zamijenjeno babilonskim Mardukom. Otkria koja su uslijedila utvrdila su ne samo opseg kopiranja i prijevoda (u drevno doba) tog epskog teksta, ve nepogreivo i njegovo sumersko porijeklo. L.W. King je 1902. godine u svom djelu The Seven tablets of Creation pokazao da razliiti dijelovi broje sedam ploica; njih est se odnosi na proces stvaranja, a sedma ploica je u potpunosti posveena uzvienosti "Gospodina", Marduka u babilonskoj verziji, odnosno Aura u asirskoj. Moemo samo nagaati kako ova podjela na sedam ploica predstavlja temelj podjele biblijske prie na sedam dijelova, od kojih njih est ukljuuje boansko djelo, a sedmi je posveen mirnom i zadovoljnom osvrtu na postignuto. Istina je da se u Knjizi Postanka, napisanoj na hebrejskom, koristi izraz yom, to obino znai i prevodi se kao "dan", kako bi se oznailo pojedinu fazu. Kada sam, jednom prilikom, bio gost radio-emisije u Bible Belt, nazvala je neka gospoa traei objanjenje upravo ovog pitanja.

Objasnio sam da dan u Bibliji ne znai isto to i naa dvadeset i etiri sata na Zemlji, ve nosi znaenje faze u procesu stvaranja. No, ona je uporno tvrdila da izraz u Bibliji znai upravo to, dvadeset i etiri sata. Zatim sam joj naglasio da se tekst prvog poglavlja Knjige Postanka ne bavi ljudskim vremenom ve vremenom Stvoritelja, a u Psalmima (90:4) se kae da je u Bojim oima tisuu godina poput jueranjeg Dana. Biste li se barem sloili da je za Stvaranje bilo potrebno est tisua godina?, upitao sam. Na moje razoaranje, nije bilo ustupka; ona je i dalje tvrdila da est dana znai est dana. Je li pria o stvaranju religiozan dokument, iji sadraj treba promatrati samo kao vjersko pitanje u koje se moe vjerovati ili ne vjerovati? Ili se radi o znanstvenom dokumentu, koji nam priopuje osnovno znanje o tome kako je sve poelo, na nebu i na Zemlji? Ovo je, naravno, sr tekue rasprave izmeu kreacionista i evolucionista. Ove dvije vojne ve bi davno poloile oruje da su shvatile kako se ono to su uinili urednici i sastavljai Knjige Postanka ne razlikuje od onoga to su uinili Babilonci; koristei se jedinim znanstvenim izvorom svog doba, ti potomci Abrahama, potomci kraljevsko-sveenike obitelji iz sumerskog glavnog grada Ura, takoer su uzeli Ep o Stvaranju, skratili ga, uredili i uinili ga temeljem nacionalne religije koja slavi Jahvu "koji je na nebu i na Zemlji." U Babilonu je Marduk bio dvojno boanstvo. Fiziki prisutnog, blistavog u svojoj dragocjenoj odjei (Slika 15), tovali su ga kao Ilu (prevodi se kao Bog ali doslovno znai uzvien). Njegova borba za prevlast nad ostalim Anunnaki bogovima detaljno je obraena u mojoj knjizi The Wars of Gods and Men. S druge strane, Marduk je bio nebesko boanstvo, planetarni bog, koji je na nebu preuzeo atribute, ulogu i zasluge prvobitnog stvaranja koje su Sumerani pripisivali Nibiruu, planetu koji se najee simboliki prikazivao kao krilati disk (Slika l6). Asirci su, zamijenivi Marduka svojim nacionalnim bogom Aurom, kombinirali ta dva aspekta i prikazivali Aura kao boga u krilatom disku (Slika 17). idovi su slijedili njihov primjer, ali, propovijedajui monoteizam i priznavajui na temelju sumerskog znanstvenog znanja sveukupnost Boga, domiljato su rijeili problem dualnosti i mnotva boanstava Anunnakija, ukljuenih u Slika 15

dogaanja na Zemlji, izmislivi jedan, viestruki entitet; ne El (u hebrejskom ekvivalent za Ilu) ve Elohim, Stvoritelj koji je u mnoini (doslovno Bogovi), a ipak je Jedan. Ovakvo odstupanje od babilonskog i asirskog vjerskog stajalita moe se objasniti samo spoznajom o svijesti idova kako boanstvo koje je moglo govoriti Abrahamu i Mojsiju i nebeski Gospodar kojeg su Sumerani nazivali Nibiru, znanstveno nisu mogli biti jedno te isto, iako su svi bili dio sveopeg, vjenog i sveprisutnog Boga, Elohima, prema ijem velikom planu svemira je put svakog planeta njegova unaprijed odreena sudbina A ono to su Anunnaki uinili na Zemlji bilo je isto tako unaprijed odreena misija. Tako se djelo sveopeg Boga manifestiralo na nebu i na Zemlji. Do ovih temeljnih misaonih percepcija, koje lee u sri biblijskog usvajanja prie o stvaranju, Enuma elish, moglo se doi samo spajanjem religije i znanosti, zadravajui znanstvenu osnovu u pripovijedanju i tijeku dogaanja. Ali, da bismo mogli priznati kako Postanak ne predstavlja samo religiju ve i znanost, potrebno je priznati ulogu Anunnakija i prihvatiti da sumerski tekstovi nisu mit ve injenini izvjetaji.

Slika 16

Slika 17

Uenjaci su po tom pitanju uinili veliki napredak, ali jo nisu potpuno priznali injeninu prirodu tekstova. Iako su do sada i znanstvenici i teolozi u velikoj mjeri svjesni mezopotamskog porijekla Knjige Postanka, oni i dalje tvrdoglavo odbacuju znanstvenu vrijednost ovih drevnih tekstova. Oni smatraju da to ne moe biti znanost jer "bi prema prirodi stvari trebalo biti oigledno da niti jedna od ovih pria ne moe nikako biti proizvod sjeanja ovjeka" (citat N. M. Sarna sa idovskog teolokog seminara u Understanding Genesis). Takvu izjavu moemo osporiti jedino objanjenjem, kao to sam opetovano inio u mojim djelima, da informacije o poetku stvari, ukljuujui i samo stvaranje ovjeka, uistinu ne potjeu iz sjeanja Asiraca, Babilonaca ili Sumerana, ve iz znanja i znanosti Anunnakija/Nefila. Naravno da se niti oni nisu mogli "sjeati" kako je stvoren Sunev sustav ili kako je Nibiru/Marduk uletio u njega, jer u to vrijeme ni oni nisu postojali na njihovom planetu. Ali, kao to nai znanstvenici imaju predodbu o nastanku Sunevog sustava, pa ak i itavog svemira (omiljena je teorija o Velikom prasku), tako su Anunnaki/Nefili, koji su mogli putovati kroz svemir prije 450.000 godina, sigurno bili u mogunosti dokuiti razboriti scenarij stvaranja; to vie to im je njihov planet, plovei poput svemirske letjelice pored svih vanjskih planeta, pruio priliku opetovanih promatranja iz blizine, bez sumnje opirnijih od letiminog pogleda Voyagera. Nekoliko osuvremenjenih studija Enuma elish, kao to je The Babylonian Genesis Alexandra Heidela iz Orijentalnog Instituta Sveuilita u Chicagu, bavilo se paralelama teme i strukture mezopotamske i biblijske pripovijetke. Uistinu, obje poinju izjavom kako pria vodi itatelja (ili sluatelja, u babilonskoj verziji) u pradavno doba, kada Zemlja i "nebo" jo nisu postojali. No, dok se sumerska kozmogonija bavila stvaranjem Sunevog sustava i tek tada postavila pozornicu za pojavljivanje nebeskog Gospodara (Nibiru/Marduk), biblijska verzija sve to preskae i odlazi izravno u Nebesku Bitku i njene posljedice. Na platnu prostranog svemira mezopotamijska verzija ovako zapoinje ocrtavanjem prvobitne slike: Kada na najviem nebu nije bilo imenovanih A ispod, Zemlja nije bila prozvana, Prazan, ali prvotni Apsu, njihov roditelj, Mummu i Tiamat, ona koja ih je sve iznjedrila. Mijeali su meusobno svoje vode. Nikakva trska nije rasla. Nikakve movare postojale.

ak je i u tradicionalnoj verziji Kralja Jamesa biblijski uvod manje nadahnuti vjerski opus, a vie injenina poduka o pradavnoj znanosti, koja izvjeuje itatelja da je uistinu bilo vrijeme kada nebo i Zemlja jo nisu postojali i bio je potreban in Nebeskog Gospodara (njegov "duh" koji se kretao po "vodama") kako bi svjetlosnom munjom stvorio Nebo i Zemlju. Napredak biblijskih i lingvistikih studija od vremena kralja Jamesa potaknuo je urednike katolikih asopisa The New American Bible i The New English Bible, u crkavama u Velikoj Britaniji da rijeju "vjetar" (to hebrejska rije ru'ach uistinu znai) zamijeni "Duh Boji", tako da zadnji stih danas glasi "moni vjetar huio je preko voda". Meutim, pojam "bezdana" na mjestu hebrejske rijei Tehom u izvornoj Bibliji je zadran; ali sada ve i teolozi priznaju da to moe biti samo aluzija na sumerski Tiamat. S takvom spoznajom aluzija u mezopotamskoj verziji na pomijeane "vode" Tiamat prestaje biti alegorijom i zahtijeva procjenu kao injenica. Ona se protee do pitanja obilnih voda na Zemlji i biblijske tvrdnje (ispravne, kako emo uskoro predoiti) da je Zemlja u trenutku stvaranja bila potpuno prekrivena vodom. Ukoliko je ve u trenutku stvaranja Zemlje vode bilo u izobilju, to je bilo mogue samo u sluaju da je Tiamat, od ije je polovice nastala Zemlja, isto tako bio vodeni planet! Vodena priroda Tehoma/Tiamat spominje se u razliitim aluzijama u Bibliji. Prorok Izaija (51:10) prisjea se pretpovijesnih dana kada je mo Gospodina "usjekla Bahatoga, uinila da se vodeno udovite vrti, isuila vode monog Tehoma". Pisci psalma hvale Gospodara Poetaka koji je "svojom moi vode rastjerao, vou vodenih udovita slomio". to je bio vjetar Gospodnji koji se kretao po povrini voda Tehoma/Tiamat? Nije rije o boanskom Duhu ve o satelitu Nibiru/Marduka koji je u mezopotamskim tekstovima nazvan upravo tako! Ti tekstovi ivopisno opisuju bljeskove i udare munja koji su izbijali sa Nibirua/Marduka dok se primicao Tiamat. Primjenjujui ovo znanje na biblijski tekst, dobivamo njegovo pravo znaenje: Kada je, u poetku, Gospodar stvorio nebo i Zemlju Zemlja, jo neoblikovana, bila je u praznini, A na Tiamat je bila tama. Zatim je Vjetar Gospodara pomeo njene vode I Gospodar je naredio: "Neka bude munja!" I pojavilo se snano svjetlo. Nastavak prie u Knjizi Postanka ne opisuje raskol Tiamat koji je uslijedio, niti razbijanje vojske njenih satelita, to je tako ivopisno opisano u

mezopotamskim tekstovima. Meutim, iz gore navedenih stihova proroka Izaije, kao i iz prie o Jobu (26:7-13), oigledno je da su idovi znali za isputene dijelove izvorne prie. Job se prisjea kako je Nebeski Gospodar unitio "pomagae Bahatoga", veliao je Gospodina koji je, doavi iz vanjskih dijelova svemira, rascijepio Tiamat (Tehom) i izmijenio Sunev sustav: Rastegnuo je iskovani Nebeski svod Na mjestu Tehom, Zemlju objesio u praznini; On je zatvorio vode u svojoj gustoi, I niti jedan oblak se nije rasprsnuo... Njegove su moi zaustavile vode, Njegova energija je rascijepila Bahatog. Njegov vjetar je izmjerio Iskovanu Narukvicu, Njegova ruka je unitila uvijajueg zmaja. U mezopotamskom tekstu se dalje opisuje kako je Nibiru/Marduk nainio asteroidni pojas iz donje polovice Tiamat: Drugu njenu polovicu On je postavio kao zaslon nebu; Sakupivi ih zajedno Razmjestio ih je kao none uvare... Savio je Tiamatin rep I oblikovao Veliku traku kao narukvicu. Knjiga Postanka ovdje preuzima prvobitnu priu i ovako opisuje nastajanje asteroidnog pojasa: I Elohim ree: Neka usred voda bude Nebeski svod I neka odvoji vode od voda. I Elohim naini Nebeski svod, Odvojivi vode ispod svoda Od voda iznad svoda. I Elohim nazva svod "Nebom". Shvativi da se hebrejska rije shama'im koristi kada govorimo o Nebu ili openito o nebu, urednici Knjige Postanka ili su dotle da koriste dva izraza za Nebo nastalo kao posljedica unitenja Tiamat.

Ono to je razdvojilo "gornje vode" od "donjih voda", kako se naglaava u tekstu Postanka, bio je Raki'a; to se uglavnom prevodi kao "nebeski svod", a doslovno znai "iskovana Narukvica". Zatim se u Postanku objanjava kako je Elohim Raki'a (takozvani Nebeski svod) nazvao Shama'im - "nebo", naziv koji se u svojem prvom koritenju u Bibliji sastoji od dvije rijei, sham i ma'im, to doslovno znai "tamo gdje su bile vode". U prii o stvaranju u Knjizi Postanka, "Nebo" je bilo specifino nebesko podruje gdje su se nekada nalazile Tiamat i njene vode, gdje je bio iskovan asteroidni pojas. Prema mezopotamskim tekstovima to se dogodilo kada se Nibiru/Marduk vratio na Mjesto Krianja, u drugoj fazi bitke s Tiamat, ili ako elite, "Drugi dan" u biblijskoj prii. Drevna pria obiluje detaljima, a svaki od njih je izvanredan sam po sebi. U to drevno doba svijest o detaljima je toliko nevjerojatna da je jedino uvjerljivo objanjenje za to ono koje nude sami Sumerani; naime, da su izvor tog znanja bili oni koji su stigli na Zemlju sa Nibiru-a. Moderna astronomija je ve potvrdila mnoge od tih detalja i tako neizravno priznala kljune tvrdnje drevne kozmogonije i astronomije: Nebesku bitku koja je za posljedicu imala raspad Tiamat, stvaranje Zemlje i asteroidnog pojasa i hvatanje Nibirua/Marduka u vjenu orbitu oko Sunca. Pogledajmo jedan od aspekata drevne prie: "vojsku" satelita ili "vjetrova", "nebeskih bogova". Danas znamo da Mars ima dva prirodna satelita, Jupiter ima esnaest satelita i jo nekoliko manjih pratitelja, Saturn ih ima dvadeset i jedan ili vie, Uran ak petnaest, a Neptun osam. Sve dok 1610. godine Galileo nije svojim teleskopom otkrio etiri najsjajnija i najvea satelita Jupitera, bilo je nezamislivo da nebesko tijelo moe imati vie od jednog takvog pratitelja, to je dokazivala Zemlja i njen usamljeni Mjesec. No, u sumerskim tekstovima moemo proitati kako je, kada je dolo do meusobnog djelovanja gravitacije Nibirua/Marduka i gravitacije Urana, "uljez" "zaeo" tri satelita ( v j e t r a ) , a Anu/Uran je rodio etiri takva satelita. Do trenutka kada je Nibiru/Marduk dostigao Tiamat on je imao ukupno sedam vjetrova za napad na Tiamat, a Tiamat je imala vojsku od njih jedanaest, a meu njima i vou vojske, koji je trebao postati samostalan planet, da bi na kraju postao na Mjesec. Drugi element sumerske prie, izuzetno znaajan drevnim astronomima, bila je tvrdnja da se otpad donje polovice Tiamat rasprostire u svemiru, tamo gdje je ona nekada postojala. Mezopotamski tekstovi, kao i biblijska verzija u Postanku, nedvosmisleni su i detaljni u opisivanju nastanka asteroidnog pojasa, uporno tvrdei da takva narukvica, nastala od otpada, postoji izmeu Marsa i Jupitera i krui oko Sunca. No, suvremeni astronomi toga nisu bili svjesni sve

do devetnaestog stoljea. Prvu spoznaju da prostor izmeu Marsa i Jupitera nije samo tamna praznina donijelo je otkrie Giuseppea Piazzia 1. sijenja 1801 godine. Rije je o otkriu malog nebeskog objekta u prostoru izmeu dva planeta kojeg je nazvao Ceres i koji je postao prvi poznati (i imenovani) asteroid. Jo tri asteroida (Pallas, Juno i Vesta) otkrivena su 1807. godine, zatim do 1845. niti jedan, a od onda tri stotine, tako da do danas znamo za postojanje gotovo njih 2000. Astronomi vjeruju da na tom podruju postoji do 50 000 asteroida promjera barem jedne milje, kao i mnogo vie otpada, premalenih komada da bi se mogli vidjeti sa Zemlje, a koji se broje u milijardama. Drugim rijeima, modernoj astronomiji je trebalo gotovo dva stoljea da otkrije ono to su Sumerani znali prije 6000 godina. ak i s takvim znanjem, ostala je zagonetkom biblijska izjava da je "iskovana narukvica" Shama'im, to jest N e b o , podijelila vode ispod svoda od voda iznad svoda. O emu se, za ime Boje, govori u Bibliji? Mi smo, naravno, znali da je Zemlja bila vodeni planet, ali se pretpostavljalo da je ona po tome jedinstvena. Mnogi e se, bez sumnje, prisjetiti pria znanstvene fantastike u kojima vanzemaljci dolaze na Zemlju kako bi ponijeli vodu, njenu jedinstvenu tekuinu koja daje ivot. ak i ako su drevni tekstovi mislili na vode Tiamat, pa tako Zemljine vode, ak i ako se to smatralo "vodama ispod svoda", o kakvim je to vodama "iznad svoda" bila rije? Znamo (zar ne?) da je asteroidni pojas, kako izvjetavaju drevni tekstovi uistinu podijelio planete u dvije skupine. "Ispod" njega se nalaze Zemaljski ili unutarnji planeti; "iznad" su plinoviti ili vanjski planeti. Ali, na prvoj skupini planeta (osim Zemlje) povrine su jalove, dok ih druga skupina uope nema, a dugo se podravalo konvencionalno uvjerenje da niti jedna skupina (opet izuzev Zemlje) uope ne sadri vodu. No nakon misija svemirskih letjelica bez posade na sve planete osim Plutona, danas znamo vie. Merkur, kojeg je 1974/75. godine prouavala letjelica Mariner 10, premalen je i nalazi se preblizu Suncu da bi mogao zadrati vodu, ak i ako je ikada postojala na njemu. No, Venera, za koju se takoer vjerovalo da nema vode zbog svoje relativne blizine Suncu, iznenadila je znanstvenike. I amerike i sovjetske letjelice bez posade otkrile su da izuzetno vrua povrina planeta (gotovo 900 stupnjeva Fahrenheita) nije toliko uzrokovana blizinom Sunca koliko efektom staklenika: planet je naime obavijen gustom atmosferom ugljinog dioksida i oblaka koji sadre sumpornu kiselinu. Posljedica toga je da toplina sa Sunca ostaje zarobljena i tijekom noi se ne raspri natrag u svemir. To stvara temperaturu koja stalno raste i zbog koje bi sva voda, koja bi eventualno mogla postojati na Veneri, isparila. No, da li je na Veneri nekada bilo vode?

Paljive analize rezultata ispitivanja navele su znanstvenike da nedvosmisleno odgovore pozitivno. Topografske osobine otkrivene radarskim pretraivanjem ukazuju na nekadanje oceane i mora. Da su takve vodene cjeline uistinu mogle postojati na Veneri, odavalo je otkrie da je paklena atmosfera, kako su ju neki znanstvenici nazvali, sadravala tragove vodene pare. Podaci s dviju letjelica, Pioneer-Venera 1 i 2, koje su temeljito istraivale Veneru kroz dulje razdoblje od prosinca 1978. godine, uvjerili su skupinu znanstvenika koji su ih analizirali da je Venera "vjerojatno nekada bila prekrivena vodom prosjene dubine od trideset stopa". Zakljuili su (Science, 7. svibnja 1982.) da se na Veneri nekada nalazilo "barem 100 puta vie tekue vode nego to postoji danas u obliku pare". Studije koje su uslijedile pretpostavljaju da je jedan dio tih voda iz davnih vremena bio iskoriten u stvaranju oblaka sumporne kiseline, a drugi dio je otpustio kisik kako bi oksidirao stjenovitu povrinu planeta. Tragovi "izgubljenih oceana Venere" mogu se uoiti u njenim stijenama - to je bio zakljuak zajednikog izvjetaja amerikih i sovjetskih znanstvenika, objavljenog u svibanjskom izdanju asopisa Science 1986. godine. Uistinu je postojala voda "ispod svoda", ne samo na Zemlji ve i na Veneri. Najnovija znanstvena otkria upisala su Mars na popis unutarnjih planeta ije vode potvruju drevne tvrdnje. Krajem devetnaestog stoljea teleskopska promatranja talijanskog astronoma Giovannija Schiaparellia i Amerikanca Percivala Lowella popularizirala su postojanje tajnovitih "kanala" na Marsu. Ono se obino odbacivalo s podsmjehom, a prevladavalo je uvjerenje da je Mars suh i jalov. inilo se da prva prouavanja Marsa provedena ezdesetih godina potvruju ideju kako se radi o geoloki beivotnom planetu, poput Mjeseca. Ova ideja je u potpunosti odbaena kada je letjelica Mariner 9, lansirana 1971. Ploa C godine, ula u orbitu oko Marsa i fotografirala itavu povrinu planeta, a ne samo 10-ak % koliko se istraivalo u prethodnim ispitivanjima. Rezultati su, prema rijeima astronoma

koji su upravljali projektom, bili zapanjujui. Mariner 9 je otkrio kako Mars obiluje vulkanima, kanjonima i suhim rjenim koritima (Ploa C). Voda je odigrala aktivnu ulogu u evoluciji planeta, izjavio je Harold Masursky (Geoloka istraivanja SAD), koji je predvodio ekipu za analizu fotografija. "Najuvjerljiviji dokaz pronaen je na brojnim fotografijama koje prikazuju duboke, vijugave kanale koji su moda nekada bili brzi tokovi... Prisiljeni smo zakljuiti da moemo vidjeti djelovanje vode na Marsu". Otkria Marinera 9 potvrdili su i proirili rezultati misija Vikinga 1 i Vikinga 2, lansiranih pet godina kasnije. Mars su ispitali i Orbiteri i sonde koje su se spustile na povrinu planeta. Oni su prikazali karakteristike koje dokazuju da je podruje nazvano Chryse Planitis u nekoliko navrata bilo poplavljivano velikim koliinama vode, kao i kanale nastale djelovanjem tekue vode iz podruja Vallis Marineris, te ciklika otapanja trajno smrznutog sloja tla u ekvatorijalnim podrujima, stijene izloene vremenskim prilikama i izjedene snagom vode i dokaze o nedavnom postojanju jezera, ribnjaka i ostalih "vodenih slivova". U tankoj atmosferi Marsa pronaena je vodena para. Charles A. Barth, glavni znanstvenik zaduen za ultraljubiasta mjerenja s Marinera 9, procijenio je da koliina isparavanja odgovara koliini od 100.000 galona vode dnevno. Norman Horowitz iz Caltecha zakljuio je da su na povrinu i u atmosferu Marsa u proteklim eonima bile uvedene velike koliine vode u nekom obliku, to je bilo nuno kako bi se objasnila tolika koliina ugljinog dioksida (90%) u atmosferi Marsa. U izvjetaju o znanstvenim rezultatima projekta Viking, kojeg je 1977. godine objavila Amerika Geografska Unija (Journal of Geophysical Research, 30. rujna 1977.), zakljueno je kako su "u davnoj prolosti na mnogim podrujima divovske poplave isklesale krajolik Marsa; izlila se koliina vode odgovarajua jezeru Erie ....izdubivi ogromne kanale". Sonda Vikinga 2 koja se spustila na povrinu planeta izvijestila je da na mjestu gdje se zaustavila, na povrini tla ima mraza. Otkriveno je da se mraz sastoji od kombinacije vode, vodenog leda i smrznutog ugljinog dioksida (suhog leda). Rasprava o tome sadre li polarne ledene kape na Marsu vodeni led ili suhi led bila je rijeena u sijenju 1979. kada su znanstvenici JPL-a izvijestili na Drugom Meunarodnom Kolokviju o Marsu, odranom u Kalifornijskom Tehnolokom Institutu (Caltech) u Pasadeni, da se, za razliku od junog pola, "sjeverni pol sastoji od vodenog leda". U zavrnom izvjetaju NASA-e nakon misija Vikinga (Mars:The Viking Discoveries) zakljueno je da je na "Marsu nekada bilo dovoljno vode koja je tvorila nekoliko metara dubok sloj preko itave povrine planeta". To je bilo mogue, prema dananjim spoznajama, zbog toga to se Mars (kao i Zemlja) lagano klima dok se okree oko svoje osi. Takvo kretanje rezultira znaajnim klimatskim promjenama svakih 50.000 godina. Dok je planet bio

topliji moda su se na njemu nalazila jezera velika poput sjevernoamerikih Velikih jezera, duboka ak tri milje. Takav je zakljuak gotovo neizbjean, izjavili su 1985. godine Michael H. Carr i Jack McCauley iz Geolokih istraivanja SAD. Na dvjema konferencijama o Marsu, odranim u Washingtonu u srpnju 1986. pod pokroviteljstvom NASA-e - izvjestio je Walter Sullivan za The New York Times - znanstvenici su izrazili vjerovanje kako "u kori Marsa teorijski postoji dovoljno skrivene vode da poplavi itav planet na prosjenu dubinu od gotovo 1000 stopa." Znanstvenici s Dravnog Sveuilita u Arizoni koji rade za NASA-u izvijestili su sovjetske znanstvenike, zaduene za sovjetske projekte sputanja na Mars, da neki duboki kanjoni na Marsu moda jo uvijek sadre tekuu vodu u svojim dubinama, ili vode ima barem ispod suhih rijenih korita. Ono to se u poetku smatralo suhim i jalovim planetom, u proteklom desetljeu se otkrilo kao planet na kojem je vode nekada bilo u izobilju, vode koja nije samo pasivno leala ve je tekla i ikljala i oblikovala lice planeta. Mars se pridruio Veneri i Zemlji u potvrivanju sumerskih tekstova i njihove koncepcije o vodi ispod svoda, na unutarnjim planetima. Drevna tvrdnja da je asteroidni pojas odvojio vode ispod svoda od voda iznad svoda podrazumijeva da je voda postojala i na mnogo udaljenijim nebeskim tijelima. Ve smo se osvrnuli na najnovija otkria Voyagera 2, koja potvruju sumerske opise Urana i Neptuna kao vodenih planeta. No, to je s druga dva nebeska tijela koja se nalaze izmeu ovih vanjskih planeta i asteroidnog pojasa, Saturnom i Jupiterom? Jo uvijek nismo prodrli do povrine Saturna, plinovitog diva iji je obujam vie od osam stotina puta vei od Zemlje, pod pretpostavkom da negdje ispod njegove prostrane atmosfere, sastavljene od vodika i helija, postoji vrsta ili tekua jezgra. No, danas znamo da su njegovi razliiti sateliti, kao i njegovi zadivljujui prstenovi (Slika 18) sastavljeni (moda ne u potpunosti, ali barem veim dijelom) od vodenog leda a moda ak i tekue vode. Promatranjima Saturna sa Zemlje, izvorno se moglo vidjeti samo sedam prstenova. Svemirska ispitivanja danas nas ue da ih ima mnogo vie, a osim njih vidimo i ue prstenove i tisue vitica koje ispunjavaju prostor izmeu sedam glavnih Slika 18

prstenova. Svi zajedno oni stvaraju efekt diska koji je, poput gramofonske ploe, izbrazdan prstenovima i viticama. Pioneer 11 je 1979. godine ustanovio da se prstenovi i vitice sastoje od ledene tvari i u to vrijeme se vjerovalo da se radi o malenim komadiima leda promjera nekoliko paleva ili malenim poput snjenih pahuljica. Meutim, ono to se izvorno opisivalo kao vrtuljak sjajnih ledenih estica, pokazalo se, prema podacima s Voyagera 1 i Voyagera 2 dobivenim 1980. i 1981. godine, da se sastoji od komada leda veliine velikog kamena do onih veliine velikih kua. Mi promatramo more iskriavog leda - rekao je JPL-ov znanstvenik. Taj led je u neko pradavno doba bio tekua voda. Izgleda da se na nekoliko veih Saturnovih satelita na koje su privirile tri svemirske letjelice, posebno Voyager 2, nalaze mnogo vee koliine vode i to ne samo u obliku leda. Pioneer 11 izvjetavao je 1979. godine kako izgleda da su dijelovi skupine unutarnjih Saturnovih satelita Jan, Mirna, Enkelad, Tetija, Diona i Reja - "ledena tijela... koja se sastoje veinom od leda." Voyager 1 je 1980. godine potvrdio da su ovi unutarnji sateliti, kao i novootkriveni manji pratitelji, ledene kugle. Na poblie ispitanom Enkeladu bilo je pokazatelja da su njegove glatke doline nastale ispunjavanjem starih kratera tekuom vodom koja je polako istjecala na povrinu i zatim se smrznula. Voyager 1 takoer je otkrio da su vanjski sateliti Saturna prekriveni ledom. Satelit Japet, astronomima zagonetan zbog svojih tamnih i svijetlih dijelova, na svijetlim podrujima je presvuen vodenim ledom. Voyager 2 je 1981. godine potvrdio da je Japet prvenstveno ledena lopta s neto stijena u svom sreditu. Von R. Eshleman sa Sveuilita Stanford zakljuio je da podaci pokazuju kako se Japet sastoji od 55% vodenog leda, 35% stijena i 10% smrznutog metana. Saturnov najvei satelit Titan (vei je od Merkura) ima atmosferu i povrinu bogatu ugljikovodicima. No, ispod njih se nalazi omota smrznutog leda, a nekih ezdeset milja nie, kako se poveava unutarnja temperatura ovog nebeskog tijela, nalazi se debeli sloj vodene bljuzgavice. Danas se smatra kako se dublje u unutranjosti vjerojatno nalazi sloj uzavrele vrue vode dublji od 100 milja. Sve u svemu, podaci sa Voyagera navode na zakljuak da se Titan sastoji od 15% stijena i 85% vode i leda. Je li sam Saturn vea verzija Titana, svog najveeg satelita? Budue misije mogle bi pronai odgovor na to pitanje. Za sada je jasno da tamo gdje su moderni instrumenti mogli doprijeti, na satelitima, manjim pratiteljima i prstenovima, svugdje ima vode. Saturn nije propustio potvrditi drevne tvrdnje. Jupiter su prouavali Pioneer 10, Pioneer 11, te dva Voyagera. Rezultati se nisu mnogo razlikovali od onih sa Saturna.

godine u San Franciscu, dva znanstvenika (David Reynolds i Steven Squyres) iz NASA-inog Centra za Istraivanja pretpostavila su da bi ispod Europinog ledenog pokrova mogle postojati toplije oaze tekue vode u kojima bi moglo biti ivih organizama. Ponovno prouivi fotografije sa Voyagera 2, znanstvenici NASA-e su zakljuili da je svemirska letjelica bila svjedokom vulkanske erupcije vode i amonijaka iz unutranjosti satelita. Danas prevladava uvjerenje da se na Europi nalazi nekoliko milja debeo ledeni pokrov "koji prekriva ocean tekue vode dubine trideset milja, a od smrzavanja ga uva raspadanje radioaktivnih tvari i trenje plimnih sila". ini se da je Ganimed, najvei Jupiterov satelit, prekriven vodenim ledom pomijeanim sa stijenom, to navodi na pretpostavku da je pretrpio potrese koji su razlomili njegovu koru od zamrznutog leda. Smatra se da se

Otkriveno je da veliki plinoviti planet emitira ogromne koliine zraenja i topline i da je obavijen gustom atmosferom izloenom estokim olujama. Ali, pokazalo se, ak se i ova neprobojna ovojnica sastoji prvenstveno od vodika, helija, metana, amonijaka, vodene pare i, vjerojatno, kapljica vode. Znanstvenici su zakljuili da negdje dublje, u unutranjosti guste atmosfere ima i tekue vode. Kao i kod Saturna, i Jupiterovi sateliti su se pokazali mnogo arobnijima, indikativnijima i zaudnijima od samog planeta. Od etiri Galilejeva satelita, Io, najblii Jupiteru (Slika 19) pokazao je potpuno neoekivanu vulkansku aktivnost. Iako se masa koju vulkani izbacuju uglavnom bazira na sumporu, izbaena tvar sadri i neto vode. Na povrini Ia vide se ogromne doline kroz koje se proteu korita, koja kao da su bila urezana tekuom vodom. Ope je miljenje da Io ima "neke unutarnje izvore vode." Europa, kao i Io izgleda poput stjenovitog tijela, ali njena neto manja gustoa navodi na pretpostavku da ona moda sadri vie unutarnje vode nego Io. Njena povrina izgleda kao reetka isprepletenih linija to je ekipe NASA-inih strunjaka podsjetilo na plitke raspukline u moru zamrznutog leda. Pogled Voyagera 2 na Europu izbliza otkrio je sloj zamrljanog vodenog leda ispod raspucane povrine. Na sastanku Amerike Unije Slika 19 Geofiziara u prosincu 1984.

gotovo u potpunosti sastoji od vodenog leda, a blizu jezgre se nalazi unutarnji ocean tekue vode. Kora etvrtog Galilejevog satelita, Kalista (otprilike veliine Merkura) takoer je bogata ledom: ispod nje se, oko male, stjenovite jezgre, nalaze bljuzga i tekua voda. Procjena je da se Kalisto sastoji od vie od 50% vode. Prsten oko Jupitera se takoer sastoji veim dijelom, ako ne i u cijelosti, od ledenih estica. Moderna znanost je do kraja potvrdila drevnu tvrdnju: uistinu postoje vode iznad svoda. Jupiter je najvei planet Sunevog sustava, 1300 puta vei od Zemlje. U njemu je sadrano otprilike 90% ukupne mase planetarnog sustava Sunca. Kao to smo ve ranije rekli, Sumerani su ga nazivali KI.SHAR, "Vladarom vrstog tla", tj. planetarnih tijela. Saturn, iako manji od Jupitera, zauzima mnogo vei dio neba zbog svojih prstenova, iji disk u promjeru iznosi 670.000 milja. Sumerani su ga nazivali AN.SHAR, Vladarom n e b a . Oigledno su znali o emu govore.

PROMATRANJE SUNCA Kada Sunce promatramo golim okom, na primjer u zoru ili sumrak, ono ima oblik savrenog diska. ak i kada ga promatramo teleskopom, ono ima oblik savrene kugle. A ipak su Sumerani prikazivali Sunce kao disk s ije se okrugle povrine ire trokutaste zrake, kao to moemo vidjeti na cilindrinom peatu VA/243 (Ploa B i sl. 6a). Zato? Godine 1980. astronomi sa Zvjezdarnice High Altitude Sveuilita Colorado, specijalnom kamerom su fotografirali Sunce za vrijeme pomrine promatrane iz Indije. Fotografije su pokazale da korona, zbog magnetskih utjecaja, Suncu daje izgled diska s ije povrine se ire trokutaste zrake, ba kao to su ga Sumerani prikazivali tisuama godina prije. U sijenju 1983. skrenuo sam pozornost uredniku Scientific American, asopisa koji je izvjetavao o otkriima astronoma, na "zagonetne prikaze" sa sumerskih cilindrinih peata. Urednik Dennis Flanagan odgovorio je 27. sijenja 1983. ovako: "Zahvaljujem vam na pismu od 25. sijenja. Vijest koju ste nam javili je vrlo zanimljiva i moda emo ju biti u mogunosti objaviti. "Uz druge brojne zagonetke postavljene ovakvim prikazivanjem Sunca", napisao sam u svom pismu, "a najvanija od njih je izvor sumerskog znanja, sada moemo dodati i njihovu oiglednu upuenost u stvarni oblik Suneve korone." Je li potreba za priznavanjem izvora sumerskog znanja faktor koji jo uvijek brani objavljivanje onoga to je urednik Scientific Americana smatrao "vrlo zanimljivim"?

4
GLASNICI POSTANKA

Godine 1986. ovjeanstvo je bilo poaeno dogaajem kakav nam se dogodi samo jednom u ivotu: pojavom glasnika iz prolosti, glasnika Postanka. Njegovo ime je Halleyev komet. Jedan od brojnih kometa i drugih manjih objekata koji lutaju svemirom, Halleyev komet je jedinstven po mnogo emu. Izmeu ostalog, tu je i injenica da se njegovo pojavljivanje moe pratiti do prije nekoliko tisua godina, kao i injenica da je moderna znanost 1986. godine po prvi put uspjela izbliza provesti opseno ispitivanje kometa i njegove jezgre. Prva injenica naglaava izvrsnost drevne astronomije, a druga je donijela podatke koji su jo jednom potvrdili drevno znanje i prie iz Postanka. Lanac znanstvenih spoznaja koje su Edmunda Halleya (koji je 1720. godine postao Britanski Kraljevski Astronom) u razdoblju od 1695 - 1705. godine navele na zakljuak kako je komet kojeg je promatrao 1682. godine, i koji je dobio njegovo ime, ustvari periodian komet, isti onaj kojeg se promatralo 1531. i 1607. godine, ukljuivao je obznanu zakona gravitacije i nebeskog kretanja Sir Isaaca Newtona i Newtonovo konzultiranje s Halleyem glede njegovih otkria. Do tada je teorija o kometima tvrdila kako oni prelaze nebo u ravnoj liniji, pojavljujui se na jednom kraju neba i nestajui u

suprotnom pravcu, te ih vie nikada ponovno ne sreemo. Ali, na osnovu Newtonovih zakona, Halley je zakljuio da krivulja koju opisuju kometi ima oblik elipse i na kraju donosi ova nebeska tijela na mjesto na kojem su ve bili vieni. 'Tri' kometa iz 1531., 1607. i 1682. godine bili su neobini po tome to su sva 3 kruili u "krivom" smjeru, u smjeru kazaljki na satu, umjesto obrnuto. Imali su slina odstupanja od uobiajene orbitalne ravnine planeta oko Sunca (nagib od 17-18 stupnjeva) i slino su izgledali. Zakljuivi da se radi o jednom te istom kometu, pratio je njegovo kretanje i izraunao da njegova putanja (vrijeme izmeu dva pojavljivanja) iznosi otprilike sedamdeset i est godina. Zatim je predvidio da e se ponovno pojaviti 1758. godine. Nije ivio dovoljno dugo da bi svjedoio ostvarenju svog predvianja, ali mu je odana poast time da je komet dobio njegovo ime. Kao i kod svih nebeskih tijela, a posebno zbog male veliine kometa, njegovu putanju lako remete gravitacijska privlaenja planeta pored kojih prolazi (to posebno vrijedi za djelovanje Jupitera). Svaki put kada se komet priblii Suncu, njegova zamrznuta materija oivi. Komet razvija glavu i dugaak rep i poinje gubiti neto od svoje materije dok se pretvara u plin i paru. Sve ove pojave djeluju na putanju kometa, stoga, iako su preciznija mjerenja unekoliko suzila domet putanje Halleyevog kometa, sa sedamdeset i etiri na sedamdeset i devet godina, prema njegovom raunanju, razdoblje od sedamdeset i est godina predstavlja samo praktian prosjek. Stvarnu putanju i njeno trajanje potrebno je ponovno izraunavati svaki puta kada se komet pojavi. Pomou moderne opreme svake godine se izvjetava o prosjeno pet ili est kometa, od kojih su jedan ili dva kometi-povratnici, a ostali su novo otkriveni. Veina kometapovratnika su kometi kratkih perioda; najkrai poznati je Enckeov komet koji se pribliava Suncu, a zatim vraa u podruje malo iza asteroidnog pojasa (Slika 20) za neto vie od tri godine. Veina kometa kratkih perioda imaju putanje koje ih nose u okolicu Jupitera, Slika 20 a prosjeno traju otprilike sedam godina. Tipini takav primjer je Giacobini-Zinnerov komet, (ime je dobio, kao i ostali, prema osobama koje su ga otkrile) kojem orbita traje 6 ipo

godina, a njegov posljednji prolazak u vidokrugu Zemlje dogodio se 1985. godine. S druge strane, postoje kometi vrlo dugih perioda, poput kometa Kohoutek, otkrivenog u oujku 1973. godine. Mogao se dobro vidjeti u prosincu 1973. i sijenju 1974., a zatim je nestao iz vidokruga da bi se vratio moda za 75.000 godina. Usporedbe radi, period od 76 godina Halleyevog kometa je dovoljno kratak da bi ostao u ivom sjeanju, a opet dovoljno dug da bi zadrao aroliju nebeskog dogaaja vidljivog samo jednom u ivotu.

Slika 21 Kada se Halleyev komet pojavio na svojem pretposljednjem prolasku oko Sunca 1910. godine, njegova putanja i aspekti bili su unaprijed detaljno isplanirani (Slika. 21). Pa ipak, Veliki Komet iz 1910. godine, kako su ga tada pozdravljali, oekivao se s velikom uznemirenou. Postojao je strah da Zemlja ili ivot na njoj nee preivjeti predvieni prolazak jer e Zemlju omotati kometin rep otrovnih plinova. Postojala je takoer bojazan od mogunosti da e pojavljivanje kometa, kako se vjerovalo u ranija vremena, biti lo predznak poasti, ratova i smrti kraljeva. Kada je komet u svibnju 1910. godine dosegao svoju najveu veliinu i sjaj, a njegov se rep protezao preko vie od polovice nebeskog svoda (Slika 22), umro je kralj Velike Britanije, Edward VII. Niz politikih prevrata na europskom kontinentu kulminiralo je izbijanjem Prvog svjetskog rata, 1914. godine. Vjerovanje ili praznovjerje koje povezuje Halleyev komet s ratovima i prevratima potkrijepljeno je objavljivanjem dogaanja koja su se podudarala s njegovim prethodnim pojavljivanjima. Pobuna Seminole Indijanaca protiv

bijelih naseljenika na Floridi 1835. godine, veliki potres u Lisabonu 1755., izbijanje Tridesetogodinjeg rata 1618., turska opsada Beograda 1456. godine, izbijanje Crne Smrti (kuge) 1347. godine. Svi su ti dogaaji bili popraeni, ili im je prethodila, pojava velikog kometa koji je na kraju prepoznat kao Halleyev komet, uspostavljajui tako svoju ulogu glasnika Bojeg gnjeva. Bilo to odreeno od Boga ili ne, no, ini se da sluajnost pojavljivanja kometa u konjunkciji s glavnim povijesnim dogaanjima raste to se vie vraamo u prolost. Jedno od najvie slavljenih pojavljivanja kometa (definitivno se radilo o Halleyevom kometu) zbilo se 1066. godine, za vrijeme bitke kod Hastingsa u kojoj je anglosasku vojsku, pod Slika 22 vladavinom kralja Harolda, porazio Vilim Osvaja. Komet je prikazan (Slika 23) na slavnoj tapiseriji iz Bayeuxa koju je, smatra se, naruila Kraljica Matilda, supruga Vilima Osvajaa, kako bi prikazala njegovu pobjedu. Natpis pored repa komete Isti mirant stella znai: Oni osjeaju strahopotovanje pred zvijezdom i odnosi se na prikaz kralja Harolda, teturavog na svom prijestolju. Astronomi smatraju 66. godinu jednom od onih u kojoj se pojavio Halleyev komet, a taj zakljuak se temelji na barem dva suvremena kineska Slika 23 promatranja. To je bila godina u kojoj su idovi iz Judeje pokrenuli Veliku Pobunu protiv Rima. idovski povjesniar Josip Flavije (idovski rat, Knjiga VI) je krivnju za pad

Jeruzalema i unitenje njegovog svetog hrama svalio na idovsko pogreno tumaenje nebeskih znakova koji su prethodili pobuni: Zvijezda koja je podsjeala na ma koji je stajao iznad grada, komet koji se mogao vidjeti kroz cijelu godinu. Sve do nedavno, najraniji potvreni zapis o promatranju kometa bio je onaj pronaen u Kineskim Kronolokim tablicama Shih-chi za godinu 467. prije Krista, gdje se s tim u vezi kae: "Za vrijeme desete godine Ch'in Li-kung viena je zvijezda u obliku metle." Neki vjeruju da se grki natpis odnosi na isti komet koji se pojavio te godine. Moderni astronomi nisu sigurni da se godina zapisa iz Shih-chia, 467. prije Krista odnosi na Halleyev komet, ali su sigurniji kada se radi o zapisu u Shih-chi iz godine 240. prije Krista (Slika 24). U travnju 1985. F. R. Stephenson, K. K. C. Yau i H. Hunger izvijestili su u asopisu Nature da je ponovno ispitivanje babilonskih astronomskih ploa, koje su se nalazile u podrumu Britanskog Muzeja od svog otkria, prije vie od stotinu godina, pokazalo da je na ploama zabiljeena pojava neobinih nebeskih tijela, vjerojatno kometa, kako kau, godine 164. i 87. godine prije Krista. Periodinost od sedamdeset i sedam godina navela je ove uenjake na pomisao da je to neobino nebesko tijelo bio Halleyev komet. Nitko od uenjaka koji su se bavili Halleyevim kometom nije shvatio da je 164. godina bila od velikog znaaja u idovskoj povijesti i povijesti Bliskog istoka. Upravo te godine su se idovi iz Judeje, pod vodstvom Makabejaca, pobunili protiv grko-sirijske prevlasti, ponovno zauzeli Jeruzalem i proistili oskvrnuti Hram. Sveanost ponovnog posveenja Hrama idovi slave do dananjeg dana Slika 24 kao festival Hanukka (ponovno posveenje). Ploa iz 164. godine prije Krista (Slika 25), zavedena u Britanskom Muzeju pod brojem WA-41462, precizno je datirana u vanu godinu u vladavini seleukidskog (grko-sirijskog) kralja Antioha Epifana, zlog kralja Antioha iz Knjige o Makabejcima. Kae se da je u babilonskom mjesecu Kislimu, to odgovara idovskom mjesecu Kislevu (i, uistinu, mjesecu u kojem se slavi Hanukka) na nebu bio vien

neobian nebeski objekt kojeg ova tri uenjaka smatraju Halleyevim kometom. U drugom sluaju, Josipova usporedba komete s nebeskim maem (ini se da je slino prikazan i na Bayeux tapiseriji) naveo je neke uenjake na pomisao kako je Aneo Gospodnji, kojeg je kralj David vidio "kako stoji izmeu Zemlje i neba, drei u ruci ma ispruen iznad Jeruzalema" (Prva knjiga Ljetopisa, 21:16) moda, u stvari bio Halleyev komet, kojeg je poslao Gospodin kako bi kaznio kralja jer je proveo zabranjeni popis stanovnitva. Vrijeme ovog dogaaja, otprilike oko 1000. godine prije Krista, podudara se s jednom od godina u kojoj se trebao Slika 25 pojaviti Halleyev komet. U lanku objavljenom 1986. istaknuo sam da idovi komet nazivaju Kokhav shavit, "zvijezda - ezlo". Napisao sam da je to izravno povezano s biblijskom priom o proroku Bileamu. Kada su Izraelci prestali lutati pustinjom nakon Izlaska i zapoeli s osvajanjem Kanaana, moapski kralj pozvao je Bileama da prokune Izraelce. Ali, Bileam, shvativi da je napredovanje Izraelaca bilo odreeno od Boga, umjesto toga ih je blagoslovio. Uinio je tako, objanjava (Brojevi 24:17), jer je primio nebesku viziju: Vidim ga, iako ne sad; vidim ga, iako nije blizu. Putovala je zvijezda Jakobova, podiglo se ezlo Izraela. U knjizi The Stairway to Heavan naveo sam kronologiju koja je odredila datum Izlaska u 1433. godinu prije Krista. Ulazak Izraelaca u Kanaan zapoeo je etrdeset godina kasnije, 1393. prije Krista. Halleyev komet, s periodom od 76 ili 77 godina, pojavio bi se otprilike oko 1390. godine. Je li to

bio dogaaj kojeg je Bileam protumaio kao boanski signal da se napredovanje Izraelaca ne moe i ne treba zaustavljati? Ukoliko se u biblijsko doba komet kojeg danas nazivamo Halleyevim smatrao zvijezdom-ezlom Izraela, to bi moglo objasniti zato su pobune idova iz 164. prije Krista i 66. godine bile planirane u vrijeme pojavljivanja kometa. Znaajno je da su, unato tekom porazu u pobuni protiv Rimljana 66. godine, idovi ponovno uzeli oruje otprilike sedamdeset godina kasnije, u junakom pokuaju oslobaanja Jeruzalema i obnove Hrama. Voi te pobune, imun Ben Kosebi, religiozni voe nadjenuli su novo ime: Bar Kokeba, Sin Zvijezde, upravo zbog navedenih stihova iz Brojeva 24. Moemo samo nagaati je li pobuna koju su Rimljani svladali nakon tri godine, 135. godine, imala za cilj (kao i pobuna Makabejaca) ponovno posvetiti Hram do povratka Halleyevog kometa, 142. godine. Od spoznaje da smo 1986. mogli vidjeti i doivjeti povratak velianstvenog nebeskog tijela koje je imalo velikog povijesnog utjecaja u prolosti, mnogima od nas niz kraljenicu prolaze trnci. Koliko daleko u prolost see ovaj glasnik? Prema sumerskim epovima o stvaranju, on nas vraa u prolost sve do vremena Nebeske Bitke. Halleyev komet i njemu slini zaista su glasnici Postanka. Astronomi i fiziari smatraju da je Sunev sustav nastao iz pradavnih oblaka plinovite tvari. Kao i sve ostalo u svemiru i on je bio u stalnom kretanju, kruei svojom galaktikom (Mlijeni put) i okreui se oko vlastitog sredita gravitacije. Hladei se, oblak se polako irio; zvijezda (nae Sunce) polako je postala sreditem a planeti su se stopili iz rotirajuih diskova plinovite tvari. Otada se kretanje svih dijelova Sunevog sustava nastavilo u izvornom smjeru kretanja pradavnih oblaka, suprotno kazaljkama na satu. Planeti se okreu oko Sunca u istom smjeru u kojem je to inila izvorna maglica. Isto vrijedi i za njihove satelite ili pratitelje, a trebalo bi vrijediti takoer i za otpad koji se ili nije stopio ili je nastao raspadanjem tijela kao to su kometi i asteroidi. Sve bi se i dalje trebalo kretati suprotno od smjera kazaljki na satu. Sve bi takoer trebalo ostati u ravnini izvornog diska, nazvanog ekliptikom. Nibiru/Marduk se tome nije pokorio. Njegova je putanja, kao to smo ve prije spomenuli, bila retrogradna, okrenuta u suprotnom smjeru, u smjeru kazaljki na satu. Njegovo djelovanje na Pluton, u sumerskim tekstovima GA:GA, (kojeg je Nibiru premjestio na njegovu sadanju orbitu, ne unutar ekliptike, ve u odnosu na nju nagnutu za 17 stupnjeva) navodi na pomisao da se i sam Nibiru kretao nagnutom putanjom. Sumerske upute za njegovo promatranje, koje sam potpunije obasnio u knjizi Dvanaesti planet, pokazuju da je, u odnosu na ekliptiku, on stigao s jugoistoka, iz pravca ispod ekliptike;

napravio je luk iznad ekliptike; zatim opet uronio ispod ekliptike na svom povratku na mjesto odakle je doao. Zadivljujue je da Halleyev komet pokazuje iste osobine i, osim injenice da je njegova putanja toliko manja od putanje Nibirua (trenutno otprilike 76 godina u usporedbi s Nibiruovih 3600 zemaljskih godina), ilustracija putanje Halleyevog kometa (Slika 26) mogla bi nam predoiti nagnutu i retrogradnu putanju Nibirua. Promatrajui Halleyev komet gledamo minijaturni Nibiru! Ovakva slinost putanja samo je jedan od aspekata koji ovaj i drugi kometi ine glasnicima iz prolosti, ne samo nedavne prolosti, ve sve tamo do Postanka.

Slika 26 Halleyev komet nije jedini ija putanja ima izraziti nagib u odnosu na ekliptiku (ta se osobina mjeri kao kut deklinacije) i putuje u retrogradnom smjeru. Neperiodini kometi, tj. kometi ije putanje nemaju oblik elipse, ve parabole ili ak hiperbole, i toliko su velike, a granice su im toliko udaljene da ih se niti ne moe izraunati, imaju izrazite deklinacije, a otprilike polovica njih kree se u retrogradnom smjeru. Priblino 600 klasificiranih i katalogiziranih periodinih kometa (kojima se ispred naziva stavlja slovo "P"), otprilike njih 500 imaju putanje dulje od 200 godina i svi imaju deklinacije srodnije Halleyevom nego veim deklinacijama neperiodinih kometa a vie od polovice ih se kree retrogradno. Kometi srednje (izmeu 200 i 20 godina) i kratke putanje (ispod 20 godina) imaju prosjenu deklinaciju od 18 stupnjeva; neki, poput Halleyevog, su zadrali retrogradno kretanje unato snanom gravitacijskom djelovanju Jupitera. Vrijedi zabiljeiti da, meu nedavno otkrivenim kometima, onaj oznaen P/Hartley-

IRAS (1983v) ima putanju od 21 godine, retrogradnu i ujedno nagnutu u odnosu na ekliptiku. Odakle dolaze kometi i to je uzrok njihovih neobinih putanja, od kojih je retrogradni smjer kretanja astronomima najudniji? Godine 1820. markiz Pierre-Simon de Laplace je bio uvjeren kako se kometi sastoje od leda i kako se njihova svjetlea glava ( k o m a ) i rep koji se formiraju dok se pribliavaju Suncu takoer sastoje od leda pretvorenog Slika 27 u paru. Ova koncepcija je izmijenjena otkriem opsega i prirode asteroidnog pojasa, te su se razvile teorije da su kometi bili letei pjeani prudovi, komadii stijena koje su moda ostaci razbijenog planeta. Ovakvo miljenje ponovno se izmijenilo pedesetih godina, uglavnom zbog dvije hipoteze: Fred L. Wipple (u to vrijeme na Harvardu) smatrao je da su kometi bili prljave snjene grude leda (uglavnom vodenog leda) pomijeanog s tamnijim komadiima pjeskovite tvari; a Jan Oort, nizozemski astronom, je smatrao da kometi dugih perioda dolaze iz ogromnog rezervoara na polovici puta izmeu Sunca i najbliih zvijezda, i, jer se kometi pojavljuju iz svih pravaca (putujui progradno, suprotno smjeru kazaljke na satu; retrogradno, pod razliitim kutevima deklinacije), rezervoar kometa, njih milijarde, nije pojas ili prsten poput asteroidnog pojasa ili Saturnovih prstenova, ve sfera koja okruuje Sunev sustav. Taj "Oortov oblak", kako je nazvan prema Oortovim proraunima, smjeten je na prosjenoj udaljenosti od 100.000 astronomskih jedinica (AU) od Sunca, a jedna astronomska jedinica (AU) iznosi prosjenu udaljenost (93 milijuna milja) Zemlje od Sunca. Zbog ometanja i sudara meu kometima, neki iz horde kometa vjerojatno su stigli blie, na samo 50.000 AU od Sunca (to jo uvijek iznosi deset tisua puta veu udaljenost od udaljenosti Jupitera od Sunca). Zvijezde u prolazu povremeno ometaju ove komete i alju ih na let prema Suncu. Neki su prisiljeni obrnuti svoje kretanje pod gravitacijskim utjecajem planeta, uglavnom Jupitera (Slika 27). Ovo je, ukratko, koncepcija Oortovog oblaka.

Od pedesetih godina broj promatranih kometa poveao se za vie od 50 posto, a kompjutorska tehnologija je omoguila projiciranje kretanja kometa prema natrag kako bi se odredilo njihov izvor. Takve studije, poput one provedene na Harvard-Smithsonian Observatory pod vodstvom Briana G. Marsdena, pokazale su da od 200 promatranih kometa, s putanjom od 250 godina i duljom, iz vanjskog svemira u Sunev sustav nije moglo ui vie od njih 10%; 90% ih je uvijek bilo vezano uz Sunce kao sredite njihovih putanja. Studije o brzinama kometa pokazale su, prema rijeima Freda L. Wipplea u njegovoj knjizi The Mystery of Comets da, "ukoliko uistinu vidimo komete pristigle iz dubokog svemira, trebali bismo oekivati mnogo veu brzinu kretanja od samo 0.8 kilometara u sekundi", to nije sluaj. On je zakljuio da, "uz nekoliko iznimaka, kometi pripadaju obitelji Sunca i gravitacijski su s njim povezani." "Tijekom proteklih nekoliko godina, astronomi su izrazili nepovjerenje u jednostavno stajalite o Oortovom oblaku", izjavio je Andrew Theokas sa Bostonskog Sveuilita u asopisu New Scientist (11. veljae 1988.). "Astronomi jo uvijek vjeruju u postojanje Oortovog oblaka, ali novi rezultati zahtijevaju preispitivanje njegove veliine i oblika. Oni takoer ponovno otvaraju pitanja o porijeklu Oortovog oblaka i nalaze li se u njemu "novi" kometi pristigli iz meuzvjezdanog prostora". Kao alternativu, Theokas spominje ideju Marka Baileya sa Sveuilita u Manchesteru, koji pretpostavlja da veina kometa "boravi relativno blizu Suncu, upravo iza putanja planeta." Mogli bismo se upitati, je li to moda na mjestu na kojem se nalazi Nibiru/Mardukovo "udaljeno prebivalite"-njegov afel? Zanimljivi aspekt "ponovnog preispitivanja" ideje o Oortovom oblaku i novi podaci koji sugeriraju da su kometi, uglavnom, uvijek bili dio Sunevog sustava, a ne samo povremeno ubaeni doljaci, jest da je i sam Jan Oort rekao to isto. On nije razvio teoriju o postojanju oblaka kometa u meuzvjezdanom prostoru, ve je to ponudio kao rjeenje problema putanja kometa oblika parabola i hiperbola. U studiji koja je njega i Oortov oblak uinila slavnim (The Structure of the Cloud of Comets Surrounding the Solar System and a Hypothesis Concerning its Origin, Bulletin of the Astronomical Institutions of the Netherlands, br. 11, od 13. sijenja 1950.), on kae da se kometi nalaze tamo, ne stoga to bi tamo bili "roeni", ve zato to su tamo bili izgurani. Kometi su bili dijelovi veih objekata, "raspreni" ometanjima planeta, a posebno Jupitera, ba kao to je nedavno letjelica Pioneer bila izbaena u svemir uinkom "prake", gravitacije Jupitera i Saturna. "Danas je glavni proces" napisao je Oort, "obrnut; polagano premjetanje kometa iz velikog oblaka u putanje kratkog perioda. Ali u vrijeme nastanka manjih planeta (asteroida)...smjer je vjerojatno bio suprotan; mnogo vie objekata se premjetalo iz asteroidnog podruja do oblaka kometa...ini se mnogo vjerojatnijim da su kometi, umjesto da potjeu iz

udaljenih podruja, nastali meu planetima. Prirodno je razmiljati u prvom redu o odnosu s manjim planetima (asteroidima). Postoje pokazetelji da ove dvije vrste objekata, kometi i asteroidi, pripadaju istoj 'vrsti'.. Razumno je pretpostaviti da su kometi nastali zajedno s manjim planetima." Rezimirajui svoju studiju Oort je rekao sljedee: "Jednostavno je objasniti postojanje velikog oblaka kometa ukoliko se kometi (i meteori) smatraju manjim planetima koji su u ranijoj fazi planetarnog sustava pobjegli iz prstena asteroida." Sve ovo poinje zvuati kao Enuma Elish... Postavljanje porijekla kometa unutar asteroidnog pojasa i stajalite da i kometi i asteroidi pripadaju istoj vrsti nebeskih objekata, objekata zajednikog nastanka, jo uvijek ostavlja otvorenim pitanja: Kako su nastali ovi objekti? to ih je rodilo? to je rasprilo komete? to je kometima dalo nagib i retrogradno kretanje? Glavnu i otvorenu studiju na tu temu objavio je 1978. godine Thomas C. Van Flandem sa U.S.Naval Observatory, Washington, D. C. (Ikar, 36). On je studiju nazvao A Former Asteroidal Planet as the Origin of Comets i otvoreno se suglasio s pretpostavkama devetnaestog stoljea kako asteroidi i kometi potjeu od nekadanjeg planeta koji je eksplodirao. Vano je zabiljeiti da je u odnosu na Oortovo djelo Van Flandem izvukao njegovu pravu sr: "ak je i otac modetne teorije o oblaku kometa doao do zakljuka", pisao je Van Flandem, "na temelju dokaza dostupnih u to vrijeme, kako je porijeklo ovih kometa iz Sunevog sustava, moda vezano s 'pojavom iz koje je nastao pojas asteroida', hipoteza kojoj se najvjerojatnije moe najmanje prigovarati". On se takoer osvrnuo na studije koje je 1972. godine zapoeo Michael W.Ovenden, ugledni kanadski astronom. On je uveo koncepciju "principa djelovanja najmanjeg meudjelovanja" iji zakljuak je bio nagovjetaj kako je "izmeu Marsa i Jupitera nekada postojao planet otprilike 90 puta vee mase od Zemljine i kako je taj planet nestao u relativno nedavnoj prolosti, 7 prije otprilike 10 /10.000.000/ godina." Ovenden je 1975. godine objasnio (Bode's Law - Truth or Consequences?, sv. 18, Vistas in Astronomy) kako je to jedini nain da se udovolji zahtjevima po kojima "kozmogonijska teorija mora biti u mogunosti stvoriti retrogradno kao i izravno" nebesko kretanje. Rezimirajui svoja otkria, Van Flandem je 1978. godine rekao i ovo: "Glavni zakljuak ovog rada je da kometi potjeu od raspada u unutarnjem Sunevom sustavu. To je najvjerojatnije bio isti onaj dogaaj koji je uzrokovao nastajanje asteroidnog pojasa i stvorio veinu danas vidljivih meteora." Rekao je kako je manje sigurno da je isti taj raspad isto tako prouzroio nastanak satelita Marsa i vanjskih satelita Jupitera i procijenio je da se raspad zbio prije pet milijuna godina. Meutim, on uope nije

sumnjao da se raspad zbio u asteroidnom pojasu. Fizika, kemijska i dinamika svojstva nastalih nebeskih tijela, izjavio je, nedvosmisleno ukazuju da se veliki planet uistinu razbio na mjestu gdje se danas nalazi asteroidni pojas. Ali, to je uzrokovalo razbijanje tog velikog planeta? Pitanje koje se najee postavlja glede ovog scenarija napisao je Van Flandern jest 'Kako planet moe eksplodirati?' Trenutno ne postoji zadovoljavajui odgovor na ovo pitanje. Ne postoji zadovoljavajui odgovor, osim odgovora Sumerana: prie o Tiamat i Nibiru/Marduku, Nebeskoj Bitci i raspadu polovice Tiamat, unitenju njenih satelita (osim Kingua) i protjerivanju njihovih ostataka u retrogradnu orbitu. Kljuna kritika teorije o unitenoj planeti odnosila se je na problem mjesta na kojem se nalazi planetarna materija. Naime, kada astronomi izraunaju ukupnu masu poznatih asteroida i kometa, ona iznosi samo dio procjenjene mase razbijenog planeta. To je posebno tono ukoliko u kalkulaciju uzmemo Ovendenovu procjenu planeta ija je masa bila devedeset puta vea od Zemlje. Ovenden je na takvu kritiku odgovorio kako je masu koja nedostaje vjerojatno pomeo Jupiter. Njegove kalkulacije (Monthly Notes of the Royal Astronomical Society, 173. 1975.) zahtijevale su poveanje mase Jupitera za ak 130 masa Zemlje, nastalo kao posljedica osvajanja asteroida, ukljuujui i nekoliko Jupiterovih retrogradnih satelita. Kako bi objasnio ovaj nesklad izmeu mase razlomljenog planeta (devedeset puta vee od Zemlje) i dodatka Jupiteru od 130 masa Zemlje, Ovenden je naveo i druge studije koje su dole do zakljuka da se masa Jupitera smanjila u odreenom trenutku njegove prolosti. Umjesto da najprije poveavamo veliinu Jupitera, a zatim ju ponovno smanjimo, bolji scenarij bi bio smanjiti procijenjenu veliinu unitenog planeta. Sumerski tekstovi su iznosili upravo takvo miljenje. Ukoliko je Zemlja preostala polovica Tiamata, onda je Tiamat bila priblino dva, a ne devedeset puta vea od Zemlje. Studije o asteroidnom pojasu ne otkrivaju samo Jupiterovo osvajanje asteroida, ve i njihovo rasprenje iz pretpostavljenog izvornog sjedita na otprilike 2,8 AU, u podruje toliko iroko da zauzima prostor izmeu 1,8 i 4 AU. Izmeu Jupitera i Saturna su pronaeni neki asteroidi, a jedan od njih, otkriven tek nedavno (2060 Hiron), nalazi se izmeu Saturna i Urana, na 13,6 AU. Slom unitenog planeta vjerojatno je bio izuzetno snaan, poput katastrofalnog sudara. Osim nitavila meu skupinama asteroida, astronomi opaaju i raspukline u grozdovima asteroida. (Slika 28). Posljednje teorije dre da su u tim raspuklinama postojali asteroidi, ali su bili izbaeni u vanjski svemir, osim onih koje su na tom putu zadrale gravitacijske sile vanjskih planeta. Osim

toga, asteroide koji su nekada bili u raspuklinama vjerojatno su unitili katastrofalni sudari! (McGraw-Hil Encyclopedia of Astronomy, 1983.).

Slika 28 U nedostatku valjanih objanjenja takvih izbacivanja i katastrofalnih sudara, jedina vjerojatna teorija je ona ponuena u sumerskim tekstovima, koja opisuje orbitu Nibiru-a/Marduka kao ogromnu, eliptinu putanju koja ga periodino (svakih 3600 godina, prema mojim kalkulacijama) vraa natrag u asteroidni pojas. Kako je prikazano na slikama 10 i 11, u drevnim tekstovima je zakljueno kako je Nibiru/Marduk proao pored Tiamat s njene vanjske strane (strane Jupitera). Opetovana vraanja u to podruje neba mogu se smatrati odgovornim za veliinu tamonje raspukline. Periodino vraanje Nibirua/Marduka uzrokuje izbacivanje i pometanje. Priznavanje postojanja Nibirua i njegovog periodinog vraanja na Mjesto Bitke, rjeava zagonetku materije koja nedostaje. Ona je takoer upuena teorijama koje poveanje mase Jupitera stavljaju u relativno nedavno vrijeme (prije nekoliko milijuna, a ne milijardi godina). Ovisno o mjestu na kojem se Jupiter nalazio u vrijeme Nibiruovog perihela, poveanje mase se moglo dogoditi tijekom vie prolazaka Nibirua, a ne nuno kao jedan jedini dogaaj u trenutku katastrofalnog raspada Tiamat. Uistinu, spektrografske studije asteroida otkrivaju da su neki od njih prvih nekoliko stotina milijuna godina od poetka Sunevog sustava bili ugrijani toliko estokom vruinom da ih je rastopila; eljezo je potonulo u njihova sredita, stvarajui snane kameno-eljezne jezgre, dok je bazaltna lava isplutala na povrinu, stvarajui manje planete poput Veste (McGraw-Hill Encyclopedia of Astronomy). Pretpostavljeno vrijeme katastrofe je upravo vrijeme navedeno u Dvanaestom planetu, otprilike 500 milijuna godina nakon stvaranja Sunevog sustava.

Najnovija znanstvena napredovanja u astronomiji i astrofizici idu i dalje od potvrivanja sumerske kozmogonije po pitanju nebeskog sudara kao zajednikog porijekla kometa i asteroida, mjesta tog sudara (na kojem jo uvijek krue ostaci asteroidnog pojasa) ili datiranja katastrofalnog dogaaja (prije oko 4 milijarde godina). Oni takoer potvruju drevne tekstove glede temeljnog pitanja vode. Prisutnost vode, mijeanje voda, odvajanje voda, sve je to na neki nain odigralo znaajnu ulogu u prii o Tiamat, Nibiru/Marduku i Nebeskoj Bitci i njenim posljedicama. Ve smo odgovorili na dio zagonetke, pokazavi kako je moderna znanost potvrdila drevnu ideju o asteroidnom pojasu kao djelitelju voda "iznad" od voda "ispod". No, u toj zaokupljenosti vodom postoji neto vie. Tiamat je opisana kao "vodeno udovite", a mezopotamski tekstovi govore o tome kako je Nibiru/Marduk postupio s njenim vodama: Polovicu nje protegnuo je kao strop da postane nebo, Kao polugu na Mjestu Krianja postavio ju je kao strau; Ne dozvoliti njenim vodama da pobjegnu, bila je njegova zapovijed. Ideja o tome da asteroidni pojas nije samo djelitelj voda na planetima iznad i ispod njega, ve takoer i zatitnik voda Tiamat odraava se u biblijskim stihovima o Postanku, u kojima se objanjava kako su "Iskovanu narukvicu" takoer nazivali Shama'im, mjesto "gdje su bile vode". U Starom zavjetu su este aluzije na vode na kojima su se dogodile Nebeska Bitka, stvaranje Zemlje i Shama'im, to ukazuje na tisuljeima staru upuenost u sumersku kozmogoniju jo u vrijeme Proroka i kraljeva Judeje. Takav primjer nalazimo u Psalmu 104, u kojem je Stvoritelj prikazan kao Gospodin Koji je protegao Shama'im kao zastor, Koji je u vodama stavio svod za svoj silazak. Ovi stihovi gotovo od rijei do rijei odgovaraju stihovima iz Enume Elish. U oba sluaja asteroidni pojas je postavljen "gdje su bile vode" nakon raskola Tiamat i dogaaja u kojem je 'vjetar' 'uljeza' izbacio u novu orbitu, polovicu koja je postala Zemlja. Vode na Zemlji mogle bi objasniti mjesto na kojem se nalaze neke ili veina voda sa Tiamat. Ali to je s ostatkom njenih drugih dijelova i dijelova njenih satelita? Ukoliko su ti ostaci postali asteroidi i kometi, zar onda ne bi i oni trebali sadravati vodu? Ono to bi se smatralo apsurdnom pretpostavkom dok se te objekte jo smatralo 'komadima otpada' i 'leteim pjeanim prudovima', nedavna otkria su pokazala da i nije toliko apsurdno: asteroidi su nebeska tijela kojima je glavni sastojak upravo voda.

Veina asteroida pripada dvjema skupinama. Otprilike njih 15% pripada tipu S - oni imaju crvenkastu povrinu sastavljenu od silikata i eljeza. Otprilike 75% asteroida pripada tipu C - oni sadre ugljik, a otkriveno je da sadre i vodu. Voda, spektografskim prouavanjem otkrivena u takvim asteroidima nije u tekuem stanju. Budui da asteroidi nemaju atmosfere, bilo kakva voda brzo bi ishlapila s njihove povrine. Ali, prisutnost molekula vode u materijalima na povrini ukazuje da su minerali koji ine asteroid zadrali vodu i spajali se s njom. Izravnu potvrdu ovog otkria mogli smo promatrati u kolovozu 1982. godine, kada se maleni asteroid previe pribliio Zemlji, uronio u Zemljinu atmosferu i rasprio se, i pritom izgledao kao "dugorepa duga koja prelazi nebo". Duga se pojavljuje kada Suneva svjetlost padne na skupine vodenih kapi, kao to su kia, magla ili vodena praina. Ako asteroid vie podsjea na ono to podrazumijeva njegov izvorni naziv, "manji planet", na njemu mogu biti prisutne vee koliine vode u tekuem obliku. Ispitivanje infracrvenim spektrom najveeg i prvootkrivenog asteroida Ceresa pokazuje posebno opadanje u oitavanjima spektra kao rezultat slobodne vode, a ne vode vezane uz rude. Budui da e slobodna voda, ak i na Ceresu brzo ishlapjeli, astronomi nagaaju da se u njegovoj unutranjosti vjerojatno nalazi stalni izvor vode. "Ukoliko se taj izvor nalazi na Ceresu od njegovog nastanka", zapisao je britanski astronom Jack Meadows (Space Garbage-Comets, Meteors and Other Solar-System Debris), "onda je on zapoeo svoj ivotni vijek kao prilino vlana stjenovita gromada." On je istaknuo da meteori koji sadre ugljik isto tako "pokazuju znakove prilino snanog utjecaja vode u prolosti." Nebesko tijelo pod nazivom 2060 Hiron, zanimljivo na vie naina, takoer potvruje postojanje vode u ostacima Nebeske Bitke. Kada ga je Charles Kowal sa Hale Observatories na Mount Palomaru u Kaliforniji, otkrio u studenom 1977. godine nije bio siguran o emu se radi. On ga je jednostavno odredio kao planetoid, privremeno ga nazvao O-K (Objekt Kowal) i drao da se vjerojatno radi o muiavom satelitu Saturna ili Urana. Nekoliko tjedana praenja pokazalo je da njegova putanja ima mnogo vie oblik elipse negoli putanje planeta ili planetoida i da je slinija putanjama kometa. Do 1981. odreeno je da se radi o asteroidu, vjerojatno jednom od onih uoenih u blizini Urana, Neptuna ili iza njih i oznaen je kao 2060 Hiron. Meutim, daljnjim promatranjima do 1989. godine astronomi u Kitt Peak National Observatory u Arizoni otkrili su proirenu atmosferu ugljinog dioksida i praine oko Hirona, to ih je navelo na pomisao da on vie podsjea na komet. Najnovijim promatranjima takoer je ustanovljeno da je Hiron "u osnovi prljava snjena gruda sastavljena od vode, praine i ugljik-dioksidnog leda.". Ukoliko se pokae da je Hiron vie komet nego asteroid, to e posluiti kao jo jedan dokaz kako se na ovim ostacima Postanka nalazi voda.

Kada je komet daleko od Sunca, on je taman i nevidljiv objekt. Kako se pribliava Suncu, njegov sjaj jezgru kometa vraa u ivot. Ona razvija plinovitu glavu (koma), a zatim i rep sastavljen od plinova i praine koje izbacuje jezgra prilikom zagrijavanja. Upravo je promatranje ovih izbacivanja uglavnom potvrdilo Whippleovo stajalite o kometima kao "prljavim grudama snijega", najprije utvrdivi kako je navala aktivnosti u kometu prilikom zagrijavanja jezgre u skladu s termodinamikim svojstvima vodenog leda, a zatim spektrografskom analizom izbacivanja plina koja su redovito pokazivala prisutnost spoja H 2 0 (tj. vode).

Slika 29a (Satelit VEGA)

Slika 29b (Satelit GIOTTO)

Pojaana ispitivanja dolazeih kometa posljednjih godina su definitivno potvrdila prisutnost vode u kometima. Komet Kohoutek (1974.) znanstvenici su prouavali ne samo sa Zemlje, ve i raketama, sa svemirskih

stanica s posadom (Skylab) i sa letjelice Mariner 10 koja je putovala do Venere i Merkura. Prema tadanjim izvjetajima otkria su donijela "prve izravne dokaze o postojanju vode" u kometu. "Otkrie vode, kao i otkrie dviju sloenih molekula u repu kometa, su najznaajnija do sada", izjavio je Stephen P. Moran, vodei strunjak znanstvenog projekta za NASA-u. Svi su se znanstvenici sloili s procjenom astrofiziara s Instituta za fiziku i astrofiziku Max Planck u Munchenu da ono to su vidjeli predstavlja "najstarije i u osnovi nepromijenjene primjerke materije nastale kod roenja Sunevog sustava."

Slika 30 Promatranja kometa koja su uslijedila potvrdila su ova otkria. Meutim, niti jedna od ovih studija, postignutih razliitim instrumentima, ne

moe se usporediti s intenzitetom prouavanja Halleyevog kometa 1986. godine. Otkria s Halleya nedvosmisleno su utvrdila kako je komet vodeno nebesko tijelo. Osim nekoliko djelomino uspjenih pokuaja ispitivanja kometa iz daljine od strane SAD, Halleyev komet je doekala prava meunarodna flota od pet letjelica bez posade. Sovjeti su na sastanak s kometom poslali Vegu 1 i Vegu 2 (Slika. 29a), Japanci letjelice Sakigake i Suisei, a Europska svemirska agencija je lansirala Giotto (Slika 29b), nazvanu tako u ast firentinskog majstora, slikara Giottoa di Bondonea (etrnaesto stoljee), koji je bio toliko oaran pojavljivanjem Halleyevog kometa u njegovo doba da ga je prikazao, leteeg preko neba, na svojoj slavnoj fresci tovanje mudraca, sugerirajui da je upravo taj komet bio Betlehemska zvijezda u prii o roenju Krista (Slika 30). Kako su intenzivna promatranja zapoela kada je Halleyev komet razvio komu i rep, u studenom 1985. godine, astronomi s Kitt Peak Observatoryja, pratei komet teleskopima, izvjetavali su kako je sigurno da je glavni njegov sastojak vodeni led, a da se vei dio rijetkog, 360 000 milja irokog oblaka koji ga okruuje sastoji od vodene pare. Susan Wyckoff sa Dravnog Sveuilita u Arizoni tvrdila je kako je ovo prvi ozbiljan dokaz o prevladavanju vodenog leda. U sijenju 1986. godine ova teleskopska promatranja su pojaana infracrvenim promatranjima sa visoko postavljenih letjelica, nakon ega je ekipa znanstvenika NASA-e i astronoma s nekoliko amerikih sveuilita objavila izravnu potvrdu kako je voda glavni sastavni dio Halleyevog kometa. Do sijenja 1986. godine Halleyev komet je razvio ogoman rep i aureolu vodika koja je u promjeru iznosila 12,5 milijuna milja, to je petnaest puta vie od promjera Sunca. Upravo tada su NASA-ini inenjeri naredili da letjelica Pioneer-Venera (koja je kruila oko Venere) okrene svoje instrumente prema kometu koji se pribliavao (na svom perihelu Halleyev komet je proao izmeu Venere i Merkura). Spektometar letjelice koji "vidi" atome svog subjekta, otkrio je da "komet gubi 12 tona vode u sekundi." Kada se komet pribliio perihelu, 6. oujka 1986. godine, Ian Stewart, direktor NASA-inog projekta Halleyevog kometa u Istraivakom Centru Ames, izvijestio je da se stopa gubitka vode izuzetno poveala, najprije na 30 tona u sekundi, a zatim na 70 tona u sekundi. Meutim, on je uvjeravao tisak da, unato takvoj stopi, na Halleyevom kometu ima dovoljno vodenog leda za nekoliko tisua orbita. Bliski susreti s Halleyevim kometom zapoeli su 6. oujka 1986. kada je Vega 1 uronila u njegovu sjajnu atmosferu i, s udaljenosti manje od 6000 milja, poslala prve, ikada objavljene, slike njegove ledene jezgre. U tisku je zabiljeeno kako ovjeanstvo promatra jezgru nebeskog tijela nastalog u isto vrijeme kad i Sunev sustav. Vega 2 je 9. oujka proletjela na udaljenosti

od 5200 milja od Halleyeve jezgre i potvrdila otkria Vege 1. Letjelica je takoer otkrila da praina kometa sadri komade vrste tvari, od kojih neki mogu biti veliine velikog kamena, te da ta vra kora ili sloj okruuje jezgru u kojoj je temperatura, na udaljenosti od gotovo 90 milijuna milja od Sunca, iznosila 85 stupnjeva Fahrenheita. Dvije japanske letjelice, namijenjene prouavanju djelovanja Sunevog vjetra na rep kometa i njegov veliki oblak vodika, trebale su proi na znatnoj udaljenosti od Halleya. No, misija Giotto-a bila je izravno se susresti s kometom, oborivi se vrtoglavom brzinom na udaljenost od 300 milja od jezgre kometa. 14. oujka (po europskom vremenu) Giotto je projurio pored srca Halleyevog kometa i otkrio tajnovitu jezgru boje crnje od ugljena, veu nego se moglo pretpostaviti (otprilike polovica Manhattan Islanda). Jezgra je grubog i nepravilnog oblika (Slika 31); neki su ju opisivali Slika 31 kao dva graka u komuki, a drugi kao krumpir nepravilnog oblika. Pet velikih mlazova izbacivalo je obilje praine i 80% vodene pare, ukazujui da je unutar kore koja sadri ugljik komet sadravao otopljeni ledtekuu vodu. Prvi opseni osvrti na rezultate ovih promatranja iz blizine bili su objavljeni u posebnom dodatku izdanju asopisa Nature od 15 - 21. svibnja 1986. godine. U nizu vrlo detaljnih izvjetaja, sovjetska ekipa je potvrdila prva otkria kako je voda (H 2 0) glavni sastojak kometa, a iza nje slijede spojevi ugljika i vodika. U izvjetaju sa Giottoa ponavlja se kako je H 2 0 dominantna matina molekula Halleyevog kometa, a da vodena para ini oko 80% koliine plinova koji hlape s kometa. Ovi uvodni zakljuci ponovno su potvreni u listopadu 1986. na meunarodnoj konferenciji u Heidelbergu, u Zapadnoj Njemakoj. U prosincu 1986. znanstvenici sa Sveuilita John Hopkins objavili su kako je procjenom podataka sakupljenih u oujku 1986. pomou malenog

satelita IUE (International Ultraviolet Explorer) koji krui oko Zemlje, otkrivena eksplozija na Halleyevom kometu koja je izbacila 100 kubinih stopa leda iz jezgre kometa. Voda je postojala svugdje na ovim glasnicima Postanka! Studije su pokazale da se kometi koji dolaze iz zime vraaju u ivot stigavi na udaljenost od 3 do 2,5 AU, te da je voda prva tvar koja se tamo odmrzava. injenici da se ta udaljenost od Sunca odnosi na podruje asteroidnog pojasa pridaje se premalo znaaja. Moramo se upitati da li se kometi vraaju u ivot na tom mjestu jer su tamo i roeni; oivljava li voda na tom mjestu jer je upravo tamo nekada postojala, na Tiamat i njenoj vodenoj vojsci... A otkriima u vezi kometa i asteroida oivjelo je i drevno znanje Sumerana.

NEBESKE "OI ZA GLEDANJE" Kada je "Misija Zemlja" Anunakija potpuno dovrena, na Zemlji ih je bilo est stotina, a njih tri stotine su ostali u orbiti, odravajui letjelicu. Sumerani su ove posljednje nazivali IGI.GI, to doslovno znai "Oni koji promatraju i vide." Arheolozi su u Mezopotamiji pronali brojne predmete koje su nazvali "idolima oiju" (a), kao i hramove posveene tim "boanstvima" (b). Tekstovi govore o ureajima kojima su se sluili Anunnaki kako bi "promatrali Zemlju s jednog kraja na drugi". Ovi tekstovi i prikazi daju naslutiti kako su Anunaki koristili nebeske "oi za gledanje" koje su kruile oko Zemlje, satelite koji "promatraju i vide". Vjerojatno nije sluajno da su neki od satelita za promatranje Zemlje, posebno nepominih komunikacijskih satelita lansiranih u moderno doba, kao to su Intelsat IV i Intelsat IV-A (c,d) toliko slini tim, tisuljeima, starim prikazima.

INTELSAT IV-A INTELSAT IV

5
GEJA: RASCIJEPLJENI PLANET

Zato svoj planet nazivamo "Zemljom"? U njemakom to je Erde, to dolazi iz starogermanskog Erda; u islandskom Jordh, u danskom Jord. U srednjeengleskom Erthe, Airtha u gotskom; a ako idemo geografski na istok i vremenski u prolost, dolazimo do Ereds ili Aratha u aramejskom, Erd ili Ertz u kurdskom, Eretz u hebrejskom. More koje danas nazivamo Arapskim morem, vodeno tijelo koje vodi do Perzijskog zaljeva, u drevno doba nazivalo se Morem Eritreje, a sve do danas ordu na perzijskom znai taborite ili naselje. Zato? Odgovor se nalazi u sumerskim tekstovima vezanim uz dolazak prve skupine Anunnakija/Nefila na Zemlju. Bilo ih je pedeset, a vodio ih je E.A (Onaj iji je dom voda), veliki znanstvenik i prvoroeni sin vladara Nibirua, ANUa. Oni su se spustili u Arapsko more i pregazili pliinu do ruba movarnog podruja koja su, nakon zatopljenja klime, postala Perzijski zaljev (Slika 32). Na rubu movarnog podruja oni su uspostavili svoje prvo naselje na novom planetu i nazvali ga prikladno E.RI.DU, "Dom u daljini". I tako je vremenom itav naseljeni planet bio prozvan po tom prvom naselju - Erde, Erthe, Earth. Do dananjeg dana, kad god na planet nazovemo

njegovim imenom, prizivamo sjeanje na to prvo naselje na Zemlji. I ne znajui, prisjeamo se Eridua i slavimo prvu skupinu Anunnakija koji su ga uspostavili.

Slika 32

Sjeverni pol

Slika 33

Juni pol

Znanstveni ili tehniki izraz kojim su Sumerani oznaavali Zemljinu kuglu i njenu vrstu povrinu bio je KI. Piktogramski su ju prikazivali kao poneto spljoteno nebesko tijelo (Slika 33a) ispresijecano vertikalnim linijama nalik na moderno prikazivanje meridijana (Slika 33b). Budui da je Zemlja uistinu izboena u podruju ekvatora, sumersko prikazivanje je znanstveno ispravnije od uobiajenog, modernog naina prikazivanja Zemlje u obliku savrene kugle. Nakon to je Ea zavrio s uspostavljanjem prvih pet od sedam izvornih naselja Anunnakija, dobio je naslov/epitet EN.KI, Gospodar Zemlje. Ali izraz Kl, kao korijen ili glagol, s razlogom se primjenjivao na planet zvan Zemlja. U njemu je sadrano znaenje odrezati, odijeliti, izdupsti. Njegove izvedenice to ilustriraju: KI.LA je znailo iskapanje, KI.MAH g r o b , KI.IN.DAR pukotina, raspuklina. U sumerskim tekstovima o astronomiji izraz KI imao je za prefiks odreenicu MUL (nebesko tijelo). I tako, kada se govorilo o MUL.KI, to je znailo nebesko tijelo koje je bilo rascijepljeno. Nazivajui Zemlju KI, Sumerani su prizivali sjeanje na svoju kozmogoniju: na priu o Nebeskoj Bitci i rascijepljenje Tiamat. Mi do dananjeg dana, nesvjesni porijekla, primjenjujemo taj epitet na na planet. Zanimljiva je injenica da se vremenom (sumerska civilizacija je bila dvije tisue godina stara u vrijeme nastanka Babilona) izgovor izraza ki izmijenio u gi, ili ponekad ge. Tako je prenesen u akadski i njegove jezine grane (babilonski, asirski, hebrejski), zadravajui itavo vrijeme geografsku ili topografsku konotaciju kao rascjep, gudura, duboka dolina. Tako biblijski izraz, koji se preko grkih prijevoda Biblije itao Gehenna, potjee iz hebrejskog Gai-Hinnom, uskoj guduri slinoj pukotini izvan Jeruzalema, nazvanoj Hinnomu gdje e na Sudnji dan grenike zadesiti Boja odmazda u obliku buktanja podzemne vatre. U koli su nas nauili da sastavni dio geo u znanstvenim izazima koji se odnose na znanosti o Zemlji geo-grafija, geo-metrija, geo-logija i tako dalje dolazi od grke rijei Gaja (ili Gea), imena njihove boice Zemlje. Nisu nas nauili odakle Grcima ovaj izraz niti to je on ustvari znaio. Odgovor glasi: od sumerskog KI ili GI. Znanstvenici se slau da su Grci svoje predodbe o pradavnim dogaanjima i bogovima posudili s Bliskog istoka, preko Male Azije (na ijem zapadnom dijelu su se nalazila grka naselja poput Troje) i preko Krete, otoka u istonom Sredozemlju. Prema grkoj predaji Zeus, glavni od dvanaest bogova Olimpa, stigao je na grko kopno preko Krete, odakle je pobjegao nakon to je oteo prekrasnu Europu, kerku fenikog kralja Tira. Afrodita je stigla s Bliskog istoka preko otoka Cipra. Posejdon (koga su Rimljani nazivali Neptun) je stigao na konju preko Male Azije, a Atena je u Grku donijela

maslinu iz biblijskih zemalja. Nema sumnje da se grko pismo razvilo od bliskoistonog (Slika 34). Cyrus H. Gordon (Forgotten Scripts: Evidence for the Minoan Language i ostala djela) deifrirao je zagonetno kretsko pismo poznatije kao linear A, pokazujui da je ono predstavljalo semitski, bliskoistoni jezik. Sa bliskoistonim bogovima i terminologijom takoer su stigli i "mitovi" i legende.

Slika 34

Najraniji grki zapisi vezani uz drevna vremena, te poslove bogova i ljudi bile su Homerova Ilijada; Ode Pindara iz Tebe, a iznad svega Postanak bogova Hesioda, koji je osim toga autor Poslova i dana. U osmom stoljeu prije Krista Hesiod je zapoeo boansku priu o dogaajima koji su na kraju doveli do prevlasti Zeusa. Pria je to o strastima, suparnitvima i bitkama kojima se bavi The Wars of Gods and Men, trea knjiga iz serije Zemaljskih kronika, sve do stvaranja nebeskih bogova, neba i Zemlje iz kaosa: pria koja vrlo nalikuje biblijskom Poetku: Uistinu, u poetku je bio Kaos, A zatim irokogruda Gaja, koja je stvorila sve besmrtnike Koja dri vrhunce snjenog Olimpa: Magliasti Tartar, irokih putova u dubinama, I Eros, najljepi meu boanskim besmrtnicima.. Iz Kaosa se rodi Ereb i crna Nyx; A od Nyx su roeni Aether i Hemera. U ovom trenutku u postupku stvaranja boanskih besmrtnika, nebeskih bogova, Nebo jo ne postoji, ba kao to su potanko prepriavali mezopotamski izvori. Prema tome, Gaja iz ovih stihova odgovara Tiamat, "onoj koja ih je sve rodila", kako se kae u Enuma Elish. Hesiod nabraja nebeske bogove koji su se pojavili iza Kaosa i Gaje u 3 para (Tartar i Eros, Ereb i Nyx, Aether i Hemera). Paralela sa stvaranjem 3 para u sumerskoj kozmogoniji (danas nazvanih Venera i Mars, Saturn i Jupiter, Uran i Neptun) trebala bi biti oigledna (iako izgleda da je ta usporednost nezamijeena). Tek nakon stvaranja glavnih planeta koji ine Sunev sustav, kada je u njega uao Nibiru, Hesiodova pria (kao i mezopotamski i biblijski tekstovi) govore o stvaranju Uranosa, "Neba". Kao to je objanjeno u Knjizi Postanka, taj Shama'im bila je skovana Narukvica, asteroidni pojas. Kao to je reeno u Enuma Elish, to je bila polovina Tiamata razbijena u komadie, dok je druga, nedirnuta polovina postala Zemlja. Sve se to odraava u sljedeim stihovima Hesiodovog Postanka Bogova: I Gaja zatim otkri zvjezdani Uranos, jednak njoj samoj, kako bi ju okruio sa svih strana, kako bi postao vjeno boravite bogova.

Jednako rascijepljena, Gaja prestaje biti Tiamat. Odijeljena od razbijene polovine koja je postala Nebeski svod, vjeno boravite asteroida i kometa, nedirnuta polovina (izbaena u drugu orbitu) postala je Gaja, Zemlja. I tako je taj planet, najprije kao Tiamat, a zatim kao Zemlja, dobio svoje epitete: Gaja, Gi, Ki, rascijepljen. Kako je rascijepljeni planet izgledao nakon Nebeske Bitke, kruzei sada kao Gaja/Zemlja? S jedne strane nalazilo se vrsto tlo koje je nekada inilo koru Tiamat; na drugoj strani bila je uplji, ogroman rascjep u kojeg su vjerojatno utjecale vode nekadanje Tiamat. Kao to kae Hesiod, Gaja je (sada polovica jednaka Nebu) na jednoj strani raala dugake breuljke, ljupka skrovita boica-nimfi, a na drugoj strani je otkrila Pont, jalovu dubinu sa svojim pobjenjelim bujanjem. Ovo je slika rascijepljenog planeta jednaka onoj iz Knjige Postanka: I Elohim ree, Neka se vode pod nebom sakupe najednom mjestu, i neka se pojavi suha zemlja. I bi tako. I Elohim suho tlo nazva Zemljom, A okupljene vode nazva morima. Zemlja, nova Gaja, poela se oblikovati. Tri tisue godina dijelile su Hesoida od procvata sumerske civilizacije. Jasno je da su tijekom tisua godina drevni narodi, ukljuujui i autore ili sastavljae Knjige Postanka, prihvatili sumersku kozmogoniju. Ono to danas nazivamo 'mitom', 'legendom' ili 'religioznim vjerovanjem' u to pradavno doba bila je znanost, znanje koje su Sumerani (prema njihovim tvrdnjama) dobili od Anunnakija. Prema tom drevnom znanju Zemlja izvorno nije bila dio Sunevog sustava. Ona je bila odcijepljena polovica planeta pod nazivom Tiamat, 'ona koja ih je sve rodila'. Nebeska Bitka koja je dovela do stvaranja Zemlje dogodila se nekoliko stotina milijuna godina nakon stvaranja Sunevog sustava zajedno s njegovim planetima. Zemlja, kao dio Tiamata, zadrala je veliki dio vode po kojoj je Tiamat, 'vodeno udovite', bila poznata. Kada je Zemlja napredovala u samostalni planet i poprimila oblik kugle uslijed djelovanja sila gravitacije, vode su se sakupile u ogromnoj upljini na odlomljenoj strani, a na drugoj strani se pojavilo suho tlo. To je, ukratko, vrsto vjerovanje drevnih naroda. to kae moderna znanost?

Teorije o stvaranju planeta kau da su planeti nastali kao lopte koje su se skrutile iz plinovitih diskova koji su se irili od Sunca. Kako su se hladili, tea materija (u sluaju Zemlje, eljezo) potonula je u njihovo sredite, tvorei vrstu unutarnju jezgru. Nju je okruivala manje vrsta, plastina, tekua vanjska jezgra. Smatra se da se Zemljina vanjska jezgra sastoji od otopljenog eljeza. Dvije jezgre i njihova kretanja djeluju poput dinama, stvarajui magnetsko polje planeta. vrstu i tekuu jezgru okruuje plat nainjen od stijenja i minerala. Procjenjuje se da je plat Zemlje debljine od oko 1800 milja. I dok itkost i vruina koje nastaju u jezgri planeta (otprilike 12.000 stupnjeva Fahrenheita u sreditu Zemlje) djeluju na plat i sve ono to se na njemu nalazi, mi na povrini planeta vidimo otprilike samo 400 milja Zemljinog omotaa na vrhu, odnosno ohlaenu koru.

Crust

Mantle

Core Inner Core

Slika 35 Procesi koji milijardama godina stvaraju nebesko tijelo u obliku kugle, ujednaena sila gravitacije i okretanje planeta oko njegove osi, isto tako bi za posljedicu trebali imati uredno poloene naslage. vrsta unutarnja

jezgra, podatna ili tekua vanjska jezgra, debeli donji plat silikata, gornji plat stijena i kora na vrhu trebale bi okruivati jedan drugog u poredanim slojevima, poput ljuske luka. To je samo djelomino tono kada govorimo o nebeskom tijelu nazvanom Zemlja (Slika 35). Naime, glavne nepravilnosti se odnose na najgornji sloj Zemlje, njenu koru. Od opsenih istraivanja Mjeseca i Marsa provedenih ezdesetih i sedamdesetih godina, geofiziari su zbunjeni tankoom Zemljine kore. Kore Mjeseca i Marsa ine 10% njihove mase, a Zemljina kora ini manje od 0,5% mase Zemlje. Godine 1988. geofiziari sa Caltecha i Sveuilita u Illinoisu u Urbani, pod vodstvom Dona Andersona, izvjestili su Ameriko geoloko drutvo - koje se sastalo u Denveru, u Koloradu - kako su pronali "koru koja nedostaje". Analizirajui valove nastale kod potresa, zakljuili su kako je kori pripadajua materija potonula i lei na otprilike 250 milja ispod povrine Zemlje. Tamo ima dovoljno materijala, procijenili su ovi znanstvenici, da deseterostruko povea debljinu Zemljine kore. No, ak i tada, Zemljina kora ne bi iznosila vie od 4% Zemljine mase, to je jo uvijek otprilike polovina nekog pretpostavljenog mjerila (sudei prema Mjesecu i Marsu). Ako se otkria ove skupine i pokau tonima, jo uvijek nedostaje polovina Zemljine kore. Ova teorija takoer ostavlja bez odgovora pitanje, koja je to sila prouzroila potonue materije kore, lake od materije plata, stotine milja u unutranjost Zemlje. Pretpostavka znanstvenika bila je da se materija kore koja se nalazi u unutranjosti Zemlje sastoji od "velikih kamenih ploa kore" koje su "uronile u unutranjost Zemlje" na mjestima gdje u kori postoje raspukline. Ali, kakva je to sila razlomila koru u tako 'velike kamene ploe'?

continental crust

oceanic crust

mantle

Slika 36

Druga nepravilnost Zemljine kore je njena neujednaenost. U dijelovima koje nazivamo kontinentima, njena debljina varira izmeu 12 i gotovo 45 milja; ali u dijelovima koje su zauzeli oceani debljina kore iznosi tek 3,5 do 5 milja. Dok prosjeno uzdignue kontinenata iznosi otprilike 2300 stopa, prosjena dubina oceana iznosi vie od 12.500 stopa. Kombinirana posljedica ovih faktora jest da mnogo deblja kontinentalna kora see mnogo dublje u plat, dok je oceanska kora samo tanki sloj zgusnute tvari i sedimenata (Slika 36). Postoje i druge razlike izmeu Zemljine kore na podruju kontinenata i u podruju oceana. Kontinentalna kora, koja se veim dijelom sastoji od stijena slinih granitu, relativno je lagana u usporedbi s platom: prosjena gustoa kontinentalne kore iznosi 2,7-2,8 grama po kubinom centimetru, dok gustoa plata iznosi 3,3 grama po kubinom centimetru. Oceanska kora je tea i gua od kontinentalne i u prosjeku iznosi 3,0 do 3,1 gram po kubinom centimetru, a sastoji se od bazaltnih i drugih gustih stijena, pa je stoga mnogo srodnija platu nego kontinentalnoj kori. Vrijedno je spomenuti kako je, prema rijeima spomenute skupine znanstvenika, 'kora koja nedostaje' budui je uronila u plat prema sastavu slina oceanskoj, a ne kontinentalnoj kori. To ukazuje na jo jednu vanu razliku izmeu kontinentalne i oceanske kore Zemlje. Kontinentalna kora nije samo laka i deblja, ona je takoer i mnogo starija od oceanske kore. Do kraja sedamdesetih znanstvenici su se slagali da je vei dio dananje povrine kontinenata nastao prije otprilike 2,8 milijardi godina. Dokaz o kontinentalnoj kori iz tog vremena, koja je bila otprilike jednake debljine kao i dananja, pronaen je na svim kontinentima u podrujima koje geolozi nazivaju Arhajski tit. No, unutar tih podruja, otkrivene su stijene u kori za koje se pokazalo da su stare 3,8 milijardi godina. Meutim, 1983. godine, geolozi s Australskog Nacionalnog Sveuilita otkrili su u zapadnoj Australiji ostatke stijena kontinentalne kore ija je starost procijenjena na 4,1 do 4,2 milijarde godina. 1989. godine testovi pomou novih sofisticiranih metoda na uzorcima stijena sakupljenim u Sjevernoj Kanadi nekoliko godina ranije (sakupili su ih istraivai sa Sveuilita Washington u St. Louisu i iz Geolokih Istraivanja iz Kanade) odredili su starost stijena na 3,96 milijardi godina; Samuel Bowering sa Sveuilita Wahington izvjestio je o dokazima da su oblinje stijene na tom podruju bile 4,1 milijardu godina stare. Znanstvenicima je jo uvijek teko objasniti razliku od otprilike 500 milijuna godina u starosti Zemlje (dijelovi meteora poput onih pronaenih u Meteorskom Krateru u Arizoni, pokazuju starost od 4.6 milijardi godina) i najstarijih do sada pronaenih stijena. No, kakvo god bilo objanjenje, injenica da je Zemlja imala kontinentalnu koru prije barem 4 milijarde

godina za sada ostaje neosporna. S druge strane, do sada nije pronaen niti jedan dio oceanske kore stariji od 200 milijuna godina. To je golema razlika koju nikakva razmatranja o uzdignuu i potonuu kontinenata, stvaranju i nestajanju mora ne mogu objasniti. Netko je usporedio Zemljinu koru s korom jabuke. Na mjestu oceana, kora je svjea: relativno govorei, nastala je juer. Na mjestima gdje su oceani poeli u pradavno doba, 'kora' i veliki dio same 'jabuke', izgleda raspucano. Razlika izmeu kontinentalne i oceanske kore vjerojatno je nekada bila jo i izraenija, jer su kontinentalnu koru stalno nagrizale prirodne sile, a veliki dio nagrienih vrstih dijelova je noen u bazene oceana, poveavajui debljinu oceanske kore. tovie, oceanska kora se neprestano poveava gomilanjem rastopljenih bazaltnih stijena i silikata koji dotjeu iz plata pomicanjem slojeva oceanskog dna. Taj postupak polaganja stalno novih slojeva oceanske kore traje ve 200 milijuna godina i daje oceanskoj kori njen sadanji oblik. to se nalazilo na dnu oceana prije toga? Moda uope nije bilo kore, ve samo razjapljena rana na povrini Zemlje? Da li je tekue stvaranje oceanske kore srodno procesu zgruavanja krvi, na mjestu gdje se koa bui i ranjava? Pokuava li Gaja, ivui planet, izlijeiti svoje rane? Mjesto na povrini Zemlje na kojem je takva 'rana' najuoljivija je Tihi Ocean. Dok prosjeno uranjanje u povrinu kore u njenim oceanskim dijelovima iznosi otprilike 2,5 milje, u Pacifiku je kora bila izdubljena do sadanje dubine koja na nekim podrujima dosee 7 milja. Kada bismo mogli odstraniti s dna Pacifika koru koja se tamo nataloila u posljednjih 200 milijuna godina, doli bismo do dubina koje seu 12 milja ispod povrine mora i izmeu 20 do gotovo 60 milja ispod povrine kontinenata. To je prilina upljina... Koliko je bila duboka prije taloenja kore tijekom proteklih 200 milijuna godina? Koliko je velika bila 'rana' prije 500 milijuna godina; prije milijardu godina; 4 milijarde godina? Ne moemo niti nagaati, samo rei da je bila znatno dublja. Jedino to moemo sa sigurnou rei jest da se izdubljeno podruje prostiralo mnogo ire, djelujui na vei dio povrine planeta. Tihi ocean danas zauzima otprilike treinu povrine Zemlje, no, (koliko je mogue saznati o proteklih 200 milijuna godina) on se smanjuje. Razlog tog smanjenja lei u injenici da se kontinenti koji ga okruuju, Sjeverna i Juna Amerika s istoka, Azija i Australija sa zapada, pribliavaju jedan drugom, stiui Pacifik polako ali neumoljivo, smanjujui mu veliinu palac po palac, godinu za godinom. Znanost i teorija koja se bavi ovim procesom poznatiji su kao teorija o tektonici ploa. Kao i prouavanje Sunevog sustava i ona potie od odbacivanja predodbi o ujednaenim, stabilnim, stalnim uvjetima planeta, a u prilog priznavanja katastrofizma, promjene pa ak i evolucije, koja se ne tie

samo flore i faune ve i kugli na kojima se one pojavljuju, kao 'ivih' bia koja mogu rasti i smanjivati se, napredovati i patiti, raati se i umirati.

Slika 37 Danas se openito priznaje da nova znanost o tektonici ploa duguje svoje nastajanje njemakom meteorologu Alfredu Wegeneru i njegovoj knjizi Die Entstehung der Kontinente und Ozeane, objavljenoj 1915. godine. Kao i mnogi drugi prije njega, i on je za polaznu toku uzeo oigledno poklapanje obrisa kontinenata s obje strane junog Atlantika. No, prije Wegenerovih zamisli, kao rjeenje tog pitanja nudila se hipoteza o nestanku, tj. potonuu kontinenata ili kopnenih mostova vjerovanje da su se kontinenti oduvijek nalazili tamo gdje se i sada nalaze, ali da je sredinji dio potonuo ispod razine mora, to je ostavljalo dojam odvajanja kontinenata. Upotpunjavajui dostupne podatke o flori i fauni znatnim geolokim "podudarnostima" dviju strana Atlantika, Wegener je iznio ideju o Pangei, superkontinentu, velikoj kopnenoj masi u koju je mogao uklopiti sve postojee kontinente poput

komadia u slici za sastavljanje. Wegener je pretpostavljao da je Pangea, koja je pokrivala otprilike polovinu kugle, bila okruena pretpovijesnim Tihim oceanom. Plutajui usred voda poput sante leda, jedinstvena kopnena masa bila je podvrgnuta nizu raspuknua i lijeenja sve do definitivnog i konanog raspada u razdoblju Mezozoika, geolokog razdoblja od prije 225 do 65 milijuna godina. Postepeno su se dijelovi poeli razdvajati. Antarktika, Australija, Indija i Afrika poele su se odlamati i odvajati (Slika 37a). Slijedilo je odvajanje Afrike i June Amerike (Slika 37b) dok se Sjeverna Amerika poela odmicati od Europe, a Indija je bila odgurnuta prema Aziji (Slika 37c). Tako su kontinenti nastavili lutati sve dok se nisu rasporedili na nain koji nam je danas poznat (Slika 37d). Cijepanje Pangee u nekoliko odvojenih kontinenata popratilo je otvaranje i zatvaranje vodenih povrina izmeu razdvojenih dijelova kopna. U vrijeme kada se jedini "Panocean" (ukoliko mi je dozvoljeno iskovati novi izraz) takoer razdvojio u niz povezanih oceana ili odvojenih mora (kao to su Sredozemno, Crno i Kaspijsko more) oblikovale su se i velike vodene povrine poput Atlantskog i Indijskog oceana. Ali, sve ove vodene povrine bile su samo "dijelovi" izvornog "Panoceana", od kojeg je ostao Tihi ocean. Wegenerovo miljenje da su kontinenti dijelovi razlomljene sante leda koja se mie po vrhu nepostojane Zemljine povrine bilo je uglavnom primljeno s prezirom, ak i ismijavano od strane geologa i paleontologa njegovog vremena. Trebalo je pola stoljea da ideja o pomicanju kontinenata bude prihvaena u znanstvenim dvoranama. U mijenjanju stavova pomogla su istraivanja oceanskog dna, zapoeta ezdesetih godina, gdje su otkrivene takve znaajke kao to je Srednjoatlantski greben, nastao, pretpostavlja se, uzdizanjem rastaljene stijene (nazvane magma) iz unutranjosti Zemlje. Izvirui, u sluaju Atlantika, kroz raspuklinu koja se protee gotovo itavom duljinom oceanskog dna, magma se ohladila i nastao je greben bazaltne stijene. No, kako je magma i dalje neprestano izvirala, padine grebena bile su izgurane postrance kako bi napravile mjesta za dotok nove magme. Najvei napredak u istraivanjima ocenskog dna dogodio se uz pomo Seasata, oceanografskog satelita lansiranog u lipnju 1978. godine koji je kruio oko Zemlje tri mjeseca. Njegovi podaci su koriteni pri izradi karata morskog dna, omoguavajui nam potpuno nove spoznaje o naim oceanima, njihovim grebenima, jazovima, morskim brdima, podvodnim vulkanima i izlomljenim podrujima. Otkriveno je kako je svako izviranje magme, hladei se i zgunjavajui, zadravalo magnetski smjer svog poloaja u tom trenutku, nakon ega je utvreno kako niz takvih magnetskih linija, meusobno gotovo paralelnih, pokazuje vremensku ljestvicu kao i kartu smjera tekueg irenja oceanskog dna. To irenje oceanskog dna u Atlantiku bilo je glavni faktor u razdvajanju Afrike i June Amerike i nastanka Atlantskog oceana (kao i njegovog neprestanog irenja).

Smatra se takoer da su i druge sile, kao to je gravitacijsko privlaenje Mjeseca, rotacija Zemlje, pa ak i kretanje temeljnog plata, djelovale u razbijanju kontinentalne kore i pomicanju kontinenata. Ove sile isto tako djeluju na podruju Tihog oceana. U njemu je otkriveno mnogo vie srednjooceanskih grebena, raspuklina, podvodnih vulkana i ostalih karakteristika poput onih koje su djelovale na irenje Atlantskog oceana. Zato se onda, kako pokazuju svi dokazi, kopnene mase koje okruuju Pacifik ne odvajaju (kao to je sluaj s kontinentima oko Atlantika), ve se i dalje, polagano ali sigurno, pribliavaju, neprestano smanjujui veliinu Tihog oceana?

Slika 38 Objanjenje nalazimo u teoriji pridruenoj teoriji o pomicanju kontinenata teoriji o tektonici ploa. Pretpostavlja se da kontinenti, a takoer i oceani, lee na divovskim pominim ploama Zemljine kore. Kada se kontinenti pomiu, a oceani ire (poput Atlantika) ili skupljaju (poput Tihog oceana), temeljni uzrok je kretanje ploa na kojima se nalaze. Danas znanstvenici priznaju postojanje est glavnih ploa (neke od njih se dijele na podskupine): Pacifika, Amerika, Euroazijska, Afrika, Indo-Australska i Antarktika (Slika 38). Morsko dno Atlantskog oceana, koje se iri, jo uvijek razdvaja obje Amerike od Evrope i Afrike, malo pomalo. Danas se priznaje da je istovremeno smanjivanje Tihog oceana popraeno podvlaenjem ili subdukcijom Pacifike ploe pod Ameriku plou. To je primarni uzrok pomicanja kore i potresa du ruba Pacifika, kao i uzdizanja glavnih planinskih lanaca du tog ruba. Iz sudara Indijske i Euroazijske ploe nastala je Himalaja, a Indijski potkontinent se stopio s Azijom. Godine 1985. znanstvenici sa

Sveuilita Cornell otkrili su "geoloki av" na mjestu gdje je dio zapadne Afrike ploe ostao spojen s Amerikom ploom prilikom njihovog razdvajanja prije otprilike 50 milijuna godina, "poklonivi" Sjevernoj Americi Floridu i junu Georgiu. Uz neke preinake, danas gotovo svi znanstvenici prihvaaju Wegenerovu hipotezu da se Zemlja nekada sastojala od jedinstvene kopnene mase okruene sveobuhvatnim oceanom. Usprkos (geoloki) mladoj dobi (200 milijuna godina) dananjeg morskog dna, znanstvenici priznaju da je na Zemlji postojao pretpovijesni ocean iji se tragovi mogu nai, ne na novo pokrivenim dubinama oceana ve na kontinentima. Podruja Arhajskog tita u kojima su najmlae stijene stare 2,8 milijardi godina, sadre dvije vrste pojasa: jedan od zelenog vulkanskog kamena, a drugi od granitnog gnajsa. Piui za Scientific American u oujku 1977. godine, Stephen Moorbath (The Oldest Rocks and the Growth of Continents) je izvjestio kako geolozi "smatraju da su stijene iz pojasa zelenog vulkanskog kamena bile poloene u primitivni oceanski okoli i zapravo predstavljaju drevne oceane, a podruja granitnog gnajsa mogu biti ostaci drevnih oceana". Opseni zapisi u stijenama na praktino svim kontinentima ukazuju da su bile u doticaju s oceanima vie od tri milijarde godina. Na nekim mjestima, kao to je Zimbabwe u junoj Africi, stijene nastale taloenjem pokazuju da su one srasle unutar veih vodenih povrina prije otprilike 3,5 milijarde godina. A nedavna otkria u znanstvenom datiranju poveala su starost Arhajskih pojasa (onih koji ukljuuju stijene nataloene u pretpovijesnim oceanima) na 3,8 milijarde godina (Scientific American, rujan, 1983; posebno izdanje: The Dynamic Earth). Koliko dugo je trajalo pomicanje kontinenata? Je li postojala Pangea? Stephen Moorbath, u ve spomenutoj studiji zakljuio je da je postupak raspada kontinenata zapoeo prije otprilike 600 milijuna godina: "Mogue je da je prije toga postojao samo jedan ogroman superkontinent pod nazivom Pangea, ili moda dva superkontineta - Laurazija na sjeveru i Gondvana na jugu." Drugi znanstvenici, koristei se kompjutorskim simulacijama, pretpostavljaju da prije 550 milijuna godina kopnene mase iz koje su na kraju nastale Pangea ili njena dva povezana dijela nisu bile nita manje odvojene nego to su danas, budui da se bilo kakav proces tektonike ploa odvijao prije barem 4 milijarde godina. No, pitanja o tome je li masa suhog tla bila najprije jedan superkontinent ili odvojene kopnene mase koje su se zatim spojile; je li superocean okruivao jedinstvenu masu suhog tla ili su se vodene povrine najprije protezale izmeu nekoliko podruja suhog kopna, slina su, prema rijeima Moorbatha, pitanju o kokoi i jajetu: "to je bilo prvo, kontinenti ili oceani?"

Moderna znanost tako potvruje znanstvene zamisli izraene u drevnim tekstovima, ali ne moe vidjeti dovoljno daleko u prolost da bi razrijeila pitanje kontinenti-oceani. Ukoliko su sva moderna znanstvena otkria, kako se ini, potvrdila neki od aspekata drevnog znanja, zato i u ovom sluaju takoer ne prihvatiti pradavni odgovor da su vode pokrivale lice Zemlje i 'skupile' se treeg 'dana' ili u treoj fazi na jednoj strani Zemlje kako bi otkrile suho tlo. Da li se neotkriveno suho tlo sastojalo od izoliranih kontinenata ili od jednog superkontinenta, Pangee? Iako to doista nije vano, to se tie potvrde drevnog znanja, zanimljivo je primijetiti da je u grkom poimanju Zemlja (iako su oni vjerovali kako je Zemlja oblika okrugle ploe a ne kugle) zamiljena kao kopnena masa vrstih temelja, okruena vodama. Takvo poimanje sigurno je nastalo iz ranijeg, mnogo tonijeg znanja, kao i vei dio grke znanosti. Nalazimo da Stari zavjet opetovano upuuje na 'temelje' Zemlje i izraava znanje o pradavnim vremenima, vezano uz oblik Zemlje, u sljedeim stihovima tujui Stvoritelja: Zemlja i sve na njoj je Gospodinovo, Svijet i sve to u njemu ivi. Jer on ga je utemeljio na morima I uspostavio ga na vodama. (Psalmi 24:1-2) Osim izraza Eretz, to znai ujedno i planet 'Zemlja' i 'zemlja, tlo', u pripovijetci u Knjizi Postanka koristi se i izraz Yabashah, to doslovno znai 'isuena kopnena masa', govorei kako su se vode sakupile na jednom mjestu kako bi se mogao pojaviti Yabashah. No, kroz itav Stari zavjet esto se koristi jo jedan izaz, Tebel, kojim se oznaava dio Zemlje, nastanjiv, obradiv i koristan ovjeanstvu (ujedno i izvor rudaa). Izraz Tebel, koji se obino prevodi kao 'zemlja' ili 'svijet' uglavnom oznaava dio zemlje udaljen od njenih vodenih dijelova; 'temelji' tog Tebela nalazili su se blizu morskih bazena. To je najbolje izraeno u Pjesmi Davidovoj (Druga knjiga o Samuelu, 22:16; Psalmi 18:16): Gospodin zagrmi sa nebesa, najvii se njegov glas izgovara. urno je otpustio svoje strijele, daleko i iroko; odaslao munje i pomutio ih. Otkrili su se kanali morskoga dna, Temelji Tebela leali su goli.

S naim dananjim znanjem o 'temeljima Zemlje' rije Tebel jasno oznaava predodbu kontinenata iji su temelji (tektonske ploe) leali usred voda. Kako je uzbudljivo otkriti najnovije teorije iz podruja geofizike u 3000 godina starim psalmima! Pripovijetka o Postanku jasno kae da su se vode 'sakupile' na jednoj strani Zemlje kako bi se moglo pojaviti suho tlo, to podrazumijeva postojanje upljine u kojoj su se vode mogle skupiti. Takva upljina, neto preko polovine Zemljine povrine, jo uvijek postoji, smanjena, u obliku Tihog oceana. Zato pronaeni dokazi o kori nisu stariji od 4 milijarde godina, a ne 4,6 milijardi godina koliko iznosi pretpostavljena starost Zemlje i Sunevog sustava? Na prvoj Konferenciji o Porijeklu ivota, odranoj u Princetonu, u New Jerseyu 1967. godine, pod sponzorstvom NASA-e i Smithsonian Institution, konano se progovorilo o ovom problemu. Jedina hipoteza koju su mogli iznijeti ueni sudionici bila je da je u vrijeme nastanka najstarijih pronaenih uzoraka stijena Zemlja doivjela kataklizmu. U polemici o porijeklu Zemljine atmosfere ope miljenje je bilo da ona nije nastala iz neprekidnog izbijanja plinova kroz vulkansku aktivnost, ve je nastala (prema rijeima Raymonda Sievera sa Sveulita Harvard) kao posljedica "prilino ranog i prilino velikog dogaanja... velikog izbacivanja plinova danas svojstvenog Zemljinoj atmosferi i sedimentima." To veliko izbacivanje takoer se datira u vrijeme katastrofe zabiljeene u stijenama. Postaje oigledno da svojim specifinostima - raspadom Zemljine kore, procesima tektonike ploa, razlikama izmeu kontinentalne i oceanske kore, pojavljivanjem Pangee ispod voda, pradavnim okruenjem oceana svim tim otkriima moderna znanost potvruje drevno znanje. Ona takoer navode znanstvenike na svim podrujima na zakljuak da je jedino objanjenje nastanka Zemljine kopnene mase, oceana i atmosfere pretpostavljena kataklizma, koja se dogodila prije otprilike etiri milijarde godina, priblino pola milijarde godina nakon prvobitnog stvaranja Zemlje kao dijela Sunevog sustava. O kakvoj je kataklizmi rije? ovjeanstvo ve est tisua godina ima odgovor Sumerana na to pitanje: Nebeska Bitka izmeu Nibiru/Marduka i Tiamat. U sumerskoj kozmogoniji su lanovi Sunevog sustava opisani kao nebeski bogovi, mukarci i ene, stvaranje kojih se usporeuje s roenjem, a njihovo postojanje je postojanje ivih bia. U tekstu Enuma elish, posebno se Tiamat opisuje kao ena, majka vojske od jedanaest satelita, njene horde, predvoene Kinguom, kojeg je ona uzvisila. Kada su joj se Nibiru/Marduk i njegova horda pribliili, u bijesu je Tiamat glasno uzviknula, noge su joj se otresle do korijenja... na svog napadaa opetovano je bacala i n i . Kada je

Gospodin rairio svoju mreu kako bi ju uhvatio i pustio u njeno lice Zao vjetar, koji je ga je pratio, Tiamat je otvorila usta kako bi ga progutala; ali tada su drugi vjetrovi Nibirua/Marduka jurnuli na njen trbuh i rastegnuli njeno tijelo. Doista, idi i presijeci ivot Tiamat, glasila je zapovijed koju su vanjski planeti izdali uljezu. On je to uinio presjekavi njenu nutrinu, raskolivi joj srce... Podjarmivi ju tako, ugasio je njen ivot. Dugo vremena se takvo stajalite o planetima (posebno o Tiamat) kao ivim biima koja se raaju i umiru odbacivalo kao primitivni paganizam. Ali, posljednjih desetljea su istraivanja planetarnog sustava ustvari otkrila svjetove za koje se opetovano koristi rije 'iv'. Da je i sama Zemlja ivi planet iznio je uvjerljivo James E. Lovelock sedamdesetih godina kao Hipotezu Gaja (Gaia - A New Look at Life on Earth) i nedavno ju potkrijepio u djelu The Ages of Gaia: A Biography of Our Living Earth. To je hipoteza koja Zemlju i ivot nastao na njoj promatra kao jedinstveni organizam. Zemlja nije samo neiva kugla na kojoj postoji ivot, ona je suvislo i sloeno tijelo koje je i samo ivo, svojom masom i povrinom, oceanima i atmosferom, florom i faunom koju odrava i koja zauzvrat odrava nju. Najvee ivo bie na Zemlji je Zemlja sama napisao je Lovelock.. Na taj nain, prema vlastitim rijeima, on se je ponovno vratio drevnoj koncepciji Majke Zemlje, kako su ju Grci nekada nazivali, Geje. No, u stvari on se vratio u vrijeme Sumerana i njihovog drevnog znanja o rascijepljenom planetu.

6
SVJEDOK POSTANKA

Biblijsku priu o Postanku znanstvenici su, vjerojatno pretjerano reagirajui na kreacionizam, smatrali predmetom vjere, a ne injenicom. No, kada je utvreno da je kamen kojeg su astronauti Apolla donijeli sa Mjeseca star gotovo 4,1 milijardu godina, dobio je nadimak 'kamen Postanka'. Kada se u uzorcima tla kojeg su sa Mjeseca sakupili astronauti Apolla pojavio maleni komadi zelenog stakla u obliku zrna takozvanog lima graha, znanstvenici su mu nadjenuli nadimak 'zrno Postanka'. Tako se ini da, unato pritubama i rezerviranosti, niti znanstvena zajednica ne moe pobjei drevnom vjerovanju ili nekom osjeaju u elucu ili moda nekoj vrsti genetikog sjeanja ovjeanstva, da se pradavna istina nalazi u temeljima pripovijetke iz Knjige Postanka. Bez obzira na to kako je Mjesec postao stalnim pratiteljem Zemlje (uskoro emo ispitati razliite teorije) on je kao i Zemlja pripadao istom Sunevom sustavu i njihova povijest see sve do njegovog stvaranja. Na Zemlji je erozija uzrokovana prirodnim silama, kao i ivotom nastalim na njoj izbrisala mnoge dokaze o tom stvaranju, a da ne spominjemo kataklizmu koja je izmijenila i obnovila planet. No, pretpostavljalo se da je Mjesec zadrao svoje prvobitno stanje. Na njemu nije bilo vjetrova, atmosfere, niti voda; nije bilo sila erozije. Pogled na Mjesec bio je jednak pogledu u Postanak.

ovjek je vjekovima promatrao Mjesec, najprije golim okom, a zatim instrumentima postavljenim na Zemlji. Svemirsko doba je omoguilo promatranje Mjeseca izbliza. Izmeu 1959. i 1969. godine brojne amerike i sovjetske letjelice bez posade fotografirale su i ispitivale Mjesec na razliite naine, kruei oko njega ili sputanjem na njegovu povrinu. Zatim je konano i ovjek stupio na povrinu Mjeseca: kada je modul za sputanje Apolla 11 dodirnuo povrinu Mjeseca, 20. srpnja 1969. godine, a Neil Armstrong to objavio cijelom svijetu ovim rijeima: 'Houston! Ovdje baza Tranquility. Orao je sletio!'

Ploa D Sveukupno est letjelica iz programa Apollo dovelo je ukupno dvanaest astronauta na Mjesec, a posljednja misija s ljudskom posadom nalazila se na Apollu 17, u prosincu 1972. godine. Dodue, namjera prve misije bila je prvenstveno pretei Ruse u pohodu na Mjesec, ali, kako je program Apollo napredovao, tako su i misije sve vie dobivale znanstveni karakter. Oprema za ispitivanja i eksperimente postajala je sofisticiranija, odreivanje poloaja za slijetanje vie znanstveno orijentirano, povrinska vozila su prelazila sve vee povrine, a boravak se produavao s nekoliko sati na nekoliko dana. ak se i sastav posade mijenjao, pa je tako u posljednjoj

misiji sudjelovao i obueni geolog, Harrison Schmitt. Njegova strunost je bila od neprocjenjive vrijednosti pri odabiru stijenja i uzoraka tla koje e odnijeti na Zemlju, u opisivanju i procjenjivanju Mjeseeve praine i ostalih tvari s Mjeseeve povrine koje nisu ponijeli, te pri odabiru i opisivanju topografskih osobina-breuljaka, dolina, malenih kanjona, nasipa i ogromnog kamenja (Ploa D) - bez kojih bi pravo lice Mjeseca bilo nedokuivo. Astronauti su na Mjesecu ostavili instrumente za mjerenje i biljeenje pojava koje e se zbivati na njemu kroz dulja vremenska razdoblja; buenjem povrine Mjeseca dobiveni su uzorci tla s veih dubina, no, najdragocjenije i od najvee koristi za znanost bilo je 838 funti Mjeseevog tla i stijenja donesenog na Zemlju. Kada se slavila dvadeseta obljetnica prvog slijetanja na Mjesec jo su uvijek trajala ispitivanja, analiza i prouavanje tih uzoraka. Harold Urey, dobitnik Nobelove nagrade, iznio je NASA-i zamisao kako su na Mjesecu pronaene 'stijene Postanka'. Pokazalo se da takozvana stijena Postanka, jedna od prvih sakupljenih sa Mjeseca, nije najstarija. Njena starost je procijenjena na 'samo' otprilike 4,1 milijarde godina, dok se starost kasnije pronaenih Mjeseevih stijena kretala od 'mladia', starih 3,3 milijarde godina do 'veterana' od 4,5 milijarde godina. Ukoliko u budunosti ne pronaemo jo starije stijene, onda su najstarije stijene naene na Mjesecu samo 100 milijuna godina mlae od procijenjene starosti Sunevog sustava (4,6 milijardi godina) o kojoj se do tada nagaalo samo iz starosti meteora koji su udarali o Zemlju. Sputanjima na povrinu Mjeseca je ustanovljeno kako je Mjesec bio Svjedokom Postanka. Odreivanje starosti Mjeseca i vremena njegovog nastanka pojaalo je raspravu o tome kako je nastao Mjesec. "Znanstveni argument za sputanje ovjeka na Mjeseevu povrinu u projektu Apollo tijekom ezdesetih bila je prvenstveno nada da emo na taj nain odrediti porijeklo Mjeseca", napisao je James Gleick u lipnju 1986. godine za znanstvenu rubriku New York Timesa. Meutim, to je bilo "veliko pitanje na koje Apollo nije uspio odgovoriti." Kako je moderna znanost mogla itati taj neistroeni "rozetski kamen" Sunevog sustava, nama toliko blizu, prouavati ga, spustiti se na njega est puta i ne uspjeti odgovoriti na ovo temeljno pitanje? Izgleda da su se otkria primjenjivala na unaprijed stvorene predodbe, a budui da niti jedna od njih nije bila istinita, inilo se da otkria ne nude odgovore na pitanje. Meu prvim znanstvenim teorijama o porijeklu Mjeseca bila je ona koju je 1879. godine objavio Sir George H. Darwin, drugi sin Charlesa Darwina. I dok je njegov otac postavio teoriju o porijeklu vrsta na Zemlji, Sir George je prvi postavio teoriju o porijeklu sustava Sunce-Zemlja-Mjesec na temelju matematike analize i teorije geofizike. Njegova specijalnost bilo je

prouavanje plime, te je tako zakljuio da je Mjesec nastao od materije koju su sa Zemlje povukle solarne plime. Kasnije se javila pretpostavka kako je Pacifiki bazen oiljak preostao nakon tog otkidanja komadia Zemljinog tijela iz kojeg je nastao Mjesec. Iako se, kao to se obzirno navodi u Encyclopaedia Britannica, ta hipoteza danas smatra prilino nevjerojatnom, ona se ponovno pojavila u dvadesetom stoljeu kao jedna od tri suparnike teorije koje e otkria s Mjeseca ili potvrditi ili odbaciti. Dobivi visoko struan naziv, teorija fisije, ponovno je oivljena uz malu izmjenu. Rekonstruirana teorija odbacuje pretjerano pojednostavljenu zamisao o plimnom privlaenju; umjesto toga se pretpostavlja kako se Zemlja, okreui se velikom brzinom tijekom formiranja, podijelila na dva tijela. To okretanje je bilo toliko brzo da je jedan veliki dio tvari od koje je nastajala Zemlja bilo izbaen, na nekoj udaljenosti od Slika 39 glavnine materije Zemlje se zgusnuo i na kraju ostao kruiti oko svog veeg brata blizanca kao njegov stalni satelit (Slika 39). Znanstvenici iz razliitih podruja su odluno odbacili teoriju o izbaenoj gromadi, bilo u njenom ranijem ili obnovljenom obliku. U studijama predstavljenim na treoj Konferenciji o porijeklu ivota (odranoj u Pacific Palisades, u Kaliforniji, 1970. godine) utvreno je da fisija nastala uslijed plimnih sila ne moe biti uzrokom nastanka Mjeseca na udaljenosti veoj od pet radijusa Zemlje, dok je Mjesec od Zemlje udaljen otprilike 60 njenih radijusa. Znanstvenici takoer smatraju kako studija Kurta S. Hansena iz 1982. godine (Review of Geophysics and Space Phycisc, sv. 20) uvjerljivo pokazuje kako Mjesec nikad nije bio udaljen od Zemlje manje od 140.000 milja. To iskljuuje svaku teoriju da je Mjesec nekada bio dio Zemlje (Mjesec se sada nalazi na prosjenoj udaljenosti od Zemlje od 240.000 milja, ali ta udaljenost nije postojana).

Izlagai teorije fisije ponudili su razliite varijante o tome kako prevladati problem udaljenosti, jo vie ogranien konceptom pod nazivom granica Roche (udaljenost unutar koje plimne sile prevladavaju gravitaciju). No, odbaene su sve varijante teorije fisije jer kre zakone ouvanja energije. Ta teorija zahtijeva mnogo vei zakretni moment nego li je onaj ouvan u energiji potrebnoj za okretanje Zemlje i Mjeseca oko njihovih osi i kruenje oko Sunca. John A. Wood iz Harvard-Smithsonovog Centra za astrofiziku je u svojoj knjizi Origin of the Moon (A Review of Hypotheses of Formation of Earth's Moon) 1986. godine ovu silu rezimirao ovako: "U modelu fisije postoje ozbiljni dinamiki problemi: da bi uope moglo doi do fisije, Zemlja je trebala imati otprilike etiri puta vei zakretni moment nego to ga danas ima sustav Zemlja-Mjesec. Ne postoji pravo objanjenje zato je Zemlja uope imala toliko veliki zakretni moment, niti gdje je nestao njegov viak nakon pojave fisije." Nizu znanstvenika koji odbacuju teoriju fisije pridruili su se i geolozi i kemiari pod utjecajem podataka o Mjesecu dobivenih iz programa Apollo. Sastav Mjeseca je u mnogo emu slian sastavu Zemlje, ali se razlikuje u kljunim elementima. Nalazimo dovoljno "slinosti" koje ukazuju na blisko srodstvo, ali isto tako nalazimo i dovoljno razlika koje pokazuju da se ne radi o blizancima. To se posebno odnosi na Zemljinu koru i plat od kojih je, prema teoriji fisije, trebao nastati Mjesec. Tako na primjer, Mjesec ima premalo elemenata nazvanih "siderofilni", kao to su volfram, fosfor, kobalt, molibden i nikal, u usporedbi s njihovom koliinom u Zemljinoj kori i platu, a previe "refraktornih" elemenata kao to su aluminij, kalcij, titan i uran. U izuzetno tehnikom saetku raznovrsnih otkria (The Origin of the Moon, American Scientist, rujan-listopad, 1975.) Stuart R. Taylor je izjavio: "Zbog svih ovih razloga teko je usporeivati sastav glavnine Mjeseca sa sastavom Zemaljskog plata." Knjiga Origin of the Moon, osim svojih uvoda i saetaka (poput spomenutog lanka J. A. Wooda), sadri zbirku radova koje su ezdeset i dva znanstvenika predstavila na Konferenciji o Porijeklu Mjeseca odranoj u Koni, Hawaii, u listopadu 1984. godine. To je najopsenije takvo djelo nakon konferencije odrane dvadeset godina ranije, a na kojoj su detaljno isplanirani znanstveni ciljevi istraivanja Mjeseca sa i bez posade. Znanstveni suradnici su u svojim radovima problemu pristupali iz razliitih disciplina i redovito su dolazili do zakljuka protiv teorije fisije. Michael J. Drake sa Sveuilita u Arizoni je izjavio kako usporeivanje sastava gornjeg plata Zemlje i Mjeseca 'neumoljivo iskljuuju' hipotezu rotacijske fisije. Zakonitosti zakretnog momenta i usporeivanje sastava Mjeseca i Zemljinog plata odbacili su, nakon slijetanja na Mjesec, drugu omiljenu teoriju o privlaenju. Prema toj teoriji, Mjesec nije nastao u blizini Zemlje ve

meu vanjskim planetima ili ak iza njih. Nakon to je na neki nain bio izbaen u ogromnu eliptinu putanju oko Sunca, prolazio je previe blizu Zemlje, tamo ga je uhvatila Zemljina privlana sila i postao je njen satelit. Nakon brojnih kompjutorskih izraunavanja istaknuto je kako bi se prema ovoj teoriji Mjesec trebao izuzetno sporo kretati prema Zemlji. Taj proces privlaenja slian je procesu satelita koje smo poslali kako bi bili privueni i ostali u putanji oko Marsa i Venere, ali ne uzima u obzir relativne veliine Zemlje i Mjeseca. U odnosu na Zemlju Mjesec (mase otprilike osamdeset puta manje od Zemljine) je prevelik a da bi bio namamljen iz ogromne eliptine putanje, osim ako se nije kretao izuzetno sporo; no, u tom sluaju prorauni pokazuju kako posljedica ne bi bilo privlaenje nego sudar. Ovu teoriju su jo i vie opovrgla usporeivanja sastava ova dva nebeska tijela: Mjesec je previe slian Zemlji i previe se razlikuje od vanjskih tijela a da bi nastao toliko daleko od Zemlje. U opirnim studijama o teoriji privlaenja navodi se kako je Mjesec mogao ostati netaknut samo u sluaju da se pribliio Zemlji iz istog dijela neba u kojem je nastala i sama Zemlja, a ne izvana. Takav zakljuak je prihvatio ak i S. Fred Singer sa Sveuilita George Mason, jedan od zagovornika hipoteze o privlaenju, u svom radu pod naslovom Origin of the Moon by Capture, predstavljenom na spomenutoj Konferenciji o porijeklu Mjeseca Privlaenje iz ekscentrine heliocentrine putanje niti je izvedivo niti potrebno, izjavio je. Neobine osobine sastava Mjeseca mogu se objasniti time to je Mjesec nastao u putanji slinoj Zemljinoj: Mjesec je bio privuen dok se formirao u blizini Zemlje. Ovakva priznanja zagovornika teorija o fisiji i privlaenju podrala su treu glavnu teoriju koja je prethodno bila rairena, teoriju ko-akrecije ili zajednikog roenja. Ta teorija ima svoje korijene u hipotezi koju je krajem osamnaestog stoljea postavio Pierre-Simon de Laplace, rekavi da je Sunev sustav nastao od magliastog oblaka plina koji se vremenom zgusnuo i nastali su Sunce i planeti. Ova je hipoteza zadrana i u modernoj znanosti. Pokazavi da ubrzanja Mjeseca ovise o ekscentrinostima putanje Zemlje, Laplace je zakljuio kako su ta dva tijela nastala jedno uz drugo, najprije Zemlja, a zatim Mjesec On pretpostavlja kako su Zemlja i Mjesec sestrinski planeti partneri u binarnom sustavu dva planeta, u kojem oni zajedno krue oko Sunca dok jedan plee oko drugog. Da se prirodni sateliti stapaju od ostatka iste pradavne materije od koje je nastao njihov matini planet, danas predstavlja iroko prihvaenu teoriju o nastanku satelita oko planeta koja bi se isto tako trebala primijeniti na Zemlju i Mjesec. Kao to je otkriveno sa letjelica Pioneer i Voyager, sateliti vanjskih planeta (koji su svakako morali nastati iz iste prvobitne materije kao i njihovi roditelj) su dovoljno srodni sa svojim matinim planetima a istovremeno pokazuju individualne osobine kao prava djeca. To moe biti

isto tako tono i za temeljne slinosti i dovoljne razlike izmeu Zemlje i Mjeseca. Znanstvenici svejedno odbacuju primijeniti ovu teoriju na Zemlju i Mjesec zbog njihove relativne veliine. Mjesec je jednostavno prevelik u odnosu na Zemlju: masa Mjeseca iznosi osamdesetinu mase Zemlje, a njegov promjer iznosi etvrtinu promjera Zemlje. Ovaj odnos nadilazi sve proporcije otkrivene u Sunevom sustavu. Ako masu svih satelita pripadajuih nekom planetu (izuzev Plutona) iskaemo u omjeru prema masi planeta, rezultati su sljedei: Merkur 0,0 (nema satelita) Venera 0,0 (nema satelita) ZEMLJA 0,0122 Mars 0,00000002 (2 asteroida) Jupiter 0,00021 Saturn 0,00025 Uran 0,00017 Neptun 0,00130 Usporedba relativnih veliina najveeg satelita svih ostalih planeta s veliinom Mjeseca u odnosu na Zemlju (Slika 40) takoer jasno ukazuje na anomaliju. Posljedica ovakvog nerazmjera jest da u sloenom sustavu Zemlja-Mjesec postoji preveliki zakretni moment, a da bi mogao podrati hipotezu o dvojnom planetu. Kako niti jedna od ove tri osnovne teorije nije uspjela ispuniti neke od Mjesec uporeen sa Zemljom zadanih kriterija, mogli bi se upitati kako je Zemlja uope dobila svoj satelit...U stvari, neki uope nisu zabrinuti zbog takvog Ganimed uporeen sa Jupiterom zakljuka; oni ukazuju na injenicu da niti jedan od Zemlji Titan uporeen sa Satumom susjednih planeta nema satelite. Svi se meutim Tltania uporeena sa Uranom slau da su dva malena tijela to krue oko Marsa privueni Triton uporeen sa Neptunom asteroidi. Ukoliko su uvjeti u Sunevom Slika 40 sustavu bili takvi da niti

jedan od planeta izmeu Sunca i Marsa nije dobio satelite niti na jedan od razmatranih naina (fisija, privlaenje, ko-akrecija) ne bi li takoer i Zemlja, budui da se nalazi u tom podruju, trebala biti bez satelita? Ali, ostaje injenica da Zemlja kakvu poznajemo i na mjestu na kojem se nalazi uistinu ima satelit koji je osim toga proporcionalno izuzetno velik. Kako to objasniti? Jo jedno otkrie programa Apollo stoji na putu prihvaanju teorije o ko-akreciji. Mjeseeva povrina i njegov mineralni sastav navode na zakljuak kako postoji ocean magme nastao djelominim otapanjem unutranjosti Mjeseca. Za to bi bio potreban izvor topline dovoljno snaan za otapanje magme. Takva temperatura moe nastati samo kao posljedica kataklizme ili katastrofe, dok se kod scenarija ko-akrecije ne stvara takva vruina. Kako onda moemo objasniti ocean magme i druge dokaze kataklizmikog ugrijavanja na Mjesecu? Iz potrebe da nastanak Mjeseca bude popraen odgovarajuim zakretnim momentom i kataklizmom iz koje je nastala ogromna temperatura, nakon programa Apollo razvila se hipoteza pod nazivom teorija o velikom udarcu. Ona se razvila 1975. godine iz sugestije Williama Hartmanna, geokemiara na Institutu planetarnih znanosti u Tusconu, u Arizoni i njegovog kolege Donalda R. Davisa, da su sudari i udari odigrali odreenu ulogu u stvaranju Mjeseca (Satellite-sized Planetesimals and Lunar Origin, Icarus, sv. 24). Prema njihovim proraunima, stopa kojom su maleni i veliki asteroidi bombardirali planete u posljednjim fazama njihovog stvaranja bila je mnogo vea od sadanje. Neki asteroidi su bili dovoljno veliki da je njihov udarac mogao odlomiti dijelove planeta u koji bi udarili, a u sluaju Zemlje, odlomljeni dio je postao Mjesec. Ovu ideju su preuzela dvojica astrofiziara, Alastair G. W. Cameron sa Harvarda i William R. Ward sa Caltecha. U njihovoj studiji The Origin of the Moon (Lunar Science, sv. 7, 1976.) zamiljeno je tijelo veliine planeta (veliko barem kao Mars) kako juri prema Zemlji brzinom od 24.500 milja na sat. Budui da dolazi iz vanjskih dijelova Sunevog sustava, njegov put je nagnut prema Suncu, ali

Slika 41

mu Zemlja, na tek formiranoj putanji, stoji na putu. 'Okrznue' je (Slika 41) lagano nagnulo Zemlju i dodijelilo joj nagib prema ravnini ekliptike (trenutno otprilike 23,5 stupnja). Osim toga, otopilo je vanjske slojeve oba tijela, poslavi u orbitu oko Zemlje perjanicu stijenja pretvorenog u paru. Bilo je izbaeno dva puta vie materije nego to je potrebno za stvaranje Mjeseca, sa snagom pare koja se irila i na taj nain udaljavala otpad od Zemlje. Neto izbaenog materijala palo je natrag na Zemlju, ali odreena vea koliina materije je ostala dovoljno daleko da bi se na kraju zgusnula i postala Mjesecom. Tvorci ove teorije o sudaru i izbacivanju i dalje su ju usavravali, kako su se pojavljivali razliiti problemi koje je ona potakla. Teorija se isto tako i mijenjala budui da su ju druge znanstvene ekipe provjeravale kompjutorskim simulacijama (vodee ekipe bile su: A. C. Thompson i D. Stevenson u Caltechu, H. J. Melosh i M. Kipp u Sandia National Laboratories i W. Benz i W. L. Slattery iz Los Alamos National Laboratory). U ovom scenariju (Slika 42 prikazuje simulaciju dogaaja koji je trajao sveukupno otprilike osamnaest minuta), posljedica sudara bila je ogromna temperatura (moda 12.000 stupnjeva Fahrenheita) koja je prouzroila topljenje oba tijela. Glavnina tijela koje je udarilo u Zemlju potonula je u njeno rastopljeno sredite, a dijelovi oba tijela isparili su i bili izbaeni. Prilikom hlaenja, Zemlja se ponovno oblikovala tako da se u njenoj jezgri nalazi eljezom bogata glavnina tijela koje je u nju udarilo. Neto od izbaene materije palo je natrag

Slika 42

na Zemlju; ostatak, uglavnom dijelovi drugog tijela, hladio se i zgusnuo na odreenoj udaljenosti i postao Mjesec to danas krui oko Zemlje. Jo jedno vee odstupanje od izvorne hipoteze o velikom udarcu bila je spoznaja da je, kako bi se razrijeilo pitanje kemijskog sastava, to drugo nebesko tijelo trebalo doi iz istog podruja neba kao i sama Zemlja, a ne iz vanjskih dijelova Sunevog sustava. No, ako je tako, gdje i kako je dobio ogroman zakretni moment potreban za takav sudar koji sve pretvara u paru? Javlja se takoer i pitanje uvjerljivosti, koje je sam Cameron priznao u svom predstavljanju na Konferenciji na Hawaiima. "Je li vjerojatno", upitao je "da je neko posebno nebesko tijelo, veliko otprilike poput Marsa ili ak i vee, lutalo unutar Sunevog sustava ba u pravo vrijeme kako bi sudjelovalo u naem pretpostavljenom sudaru?" Njemu se inilo da je otprilike 100 milijuna godina nakon nastanka planeta u novoroenom Sunevom sustavu bilo uistinu dovoljno planetarnih nestabilnosti i dovoljno "protoplanetarnih ostataka" uslijed kojih bi postojanje velikog nebeskog tijela bilo vjerojatno a pretpostavljeni sudar mogu. Kasniji prorauni pokazali su da je to nebesko tijelo moralo biti tri puta vee od Marsa, ukoliko bismo eljeli postii krajnje rezultate. Problem je postao vei: gdje i kako bi u blizini Zemlje moglo nastati toliko nebesko tijelo. Kako bi odgovorio na to, astronom George Wetherill sa Instituta Carnegie je raunao unatrag i otkrio da su kopneni planeti mogli nastati iz lutajue grupe od nekih pet stotina siunih asteroida. Opetovano se meusobno sudarajui, manji sateliti su se ponaali kao blokovi za izgradnju planeta i tijela koja su ih i dalje bombardirala. Prorauni su podrali vjerojatnost teorije o velikom udarcu s njenim izmijenjenim scenarijem o sudaru i izbacivanju i zadrali ogromnu temperaturu kao posljedicu. "Od temperature koja bi se javila kod takvog sudara", zakljuio je Wetherill, "rastopila bi se oba tijela." Izgleda da bi to moglo objasniti a) kako je Zemlja dobila eljeznu jezgru i b) kako je Mjesec dobio oceane rastopljene magme. Iako ova posljednja verzija nije udovoljila mnogim drugim zahtjevima, brojni sudionici Konferencije o porijeklu Mjeseca odrane 1984. godine, do njenog zavretka bili su spremni hipotezu o sudaru i izbacivanju smatrati vodeim natjecateljem; ne toliko zbog uvjerenosti u njenu ispravnost koliko iz ogorenja. "To se dogodilo", napisao je Wood u svom saetku, "uglavnom stoga to je nekoliko nezavisnih istraitelja pokazalo da koakrecija, model kojeg su uglavnom prihvaali lunarni znanstvenici (barem podsvjesno), nije mogao razjasniti zakretni moment sustava Zemlja-Mjesec." Ustvari, neki od sudionika konferencije, ukljuujui i samog Wooda, uoili su sporne probleme svojstvene novoj teoriji. Wood je istaknuo kako je eljezo "ustvari prilino nepostojano i doivjelo bi prilino slinu sudbinu ostalih nepostojanih elemenata, kao to su natrij i voda"; drugim rijeima, ne bi potonulo u Zemljinu jezgru netaknuto, kako je to pretpostavljeno u teoriji. Da

se Zemlja rastopila ne bi postojalo obilje vode na Zemlji, a da ne spominjemo obilje eljeza u Zemljinom platu. Budui da je svaka varijanta hipoteze o velikom udarcu ukljuivala potpuno rastapanje Zemlje, bilo je potrebno pronai druge dokaze o takvom otapanju. Ali, kako se nadmono izvjetavalo na Konferenciji o porijeklu Zemlje 1988. godine u Berkleyu, u Kaliforniji, takvi dokazi ne postoje. Da se Zemlja rastopila i ponovno zgusnula, razliiti elementi u njenim stijenama kristalizirali bi se drukije od oblika u kojima su pronaeni, oni bi se naime ponovno pojavili u odreenim omjerima, ali to nije sluaj. Druga posljedica trebalo bi biti iskrivljenje hondrita, temeljne materije na Zemlji, pronaene takoer i u najprimitivnijim meteorima. No, takva iskrivljenja nisu pronaena. Jedan od istraivaa, A. E. Ringwood sa Australskog Nacionalnog Sveuilita, proirio je ove provjere na vie od tucet elemenata ije relativno obilje se trebalo izmijeniti u sluaju da je prva kora Zemlje nastala nakon otapanja Zemlje, ali takve izmjene nisu pronaene u nekom znaajnijem omjeru. U osvrtu na ova otkria u Scienceu (17. oujka 1989.) istaknuto je kako su na konferenciji 1988. godine geokemiari tvrdili da divovski sudar i otapanje Zemlje kao njegova neizbjena posljedica se ne poklapaju s onim to oni znaju o geokemiji. Posebno sastav gornjih nekoliko stotina kilometara plata ukazuje da on nije niti u jednom trenutku bio potpuno otopljen. Autori lanka u asopisu Science zakljuuju kako bi stoga geokemija izgleda bila kamen spoticanja teorije o porijeklu Mjeseca kao posljedici velikog sudara. U Science and Technology (The Economist, 22. srpnja 1989.) slino se izvjetavalo kako su brojne studije navele geokemiare da budu skeptini po pitanju prie o sudaru. Poput prethodnih teorija i teorija o velikom udarcu je uspjela nekim zahtjevima udovoljiti a drugima ne. Ipak, trebalo bi se upitati nije li ova teorija o sudaru i otapanju, iako je naila na probleme u primjeni na Zemlju, barem rijeila problem toliko oiglednog otapanja na Mjesecu? Pokazalo se da nije u potpunosti tako. Termike studije uistinu daju naslutiti da se na Mjesecu dogodilo veliko otapanje. Postoje pokazatelji da je Mjesec bio veim dijelom ili u cijelosti rastopljen u svojoj ranijoj povijesti, rekao je Alan B. Binder iz NASA-inog Svemirskog Centra Johnson na Konferenciji o porijeklu Mjeseca, 1984. godine. Ranijoj povijesti, ali ne na poetku, uzvratili su ostali znanstvenici. Ova kljuna razlika zasniva se na studijama o udarima u koru Mjeseca (Sean C. Solomon iz Tehnolokog Instituta Massachusetts), kao i omjerima izotopa (kada atomske jezgre istih elemenata imaju razliite mase zbog razliitog broja neutrona) koje su prouavali D. L. Turcotte i L. H. Kellog sa Sveuilita Cornell. Ove studije, reeno je na konferenciji 1984. godine, podravaju relativno hladno porijeklo Mjeseca.

A to je onda s dokazima o otapanjima na Mjesecu? Nema sumnje da su se ona zbila; divovski krateri, od kojih neki u promjeru iznose stotinu i vie milja, tihi su svjedoci koje svi mogu vidjeti. Postoje i maria ( m o r a ) koja, kako sada znamo, nisu bila vodene povrine ve podruja na povrini Mjeseca izravnana pod utjecajem snanih udara. Postoje oceani magme. U stijenama i zrncima Mjeseeve povrine usaeni su staklo i stakleni materijali nastali otapanjem povrine uzrokovanim udarcima velike brzine (za razliku od onih kojima je izvor uarena lava). Na treoj Konferenciji o porijeklu ivota, itav jedan dan bio je posveen temi Staklo na Mjesecu, toliko se vanim smatrao ovaj trag. Eugene Shoemaker iz NASA-e i Caltecha izvijestio je kako je na Mjesecu pronaeno obilje takvih dokaza o 'udarom postakljenom' staklu i ostalim vrstama rastopljenih stijena. Prisutnost nikla u staklenim kuglama i zrncima ukazivala je kako je to drugo nebesko tijelo bilo drukijeg sastava od Mjeseca, budui da Mjeseeve stijene ne sadre nikal. Kada su se dogodili svi ti sudari koji su prouzroili otapanje povrine? Otkria su pokazala da se to nije zbilo prilikom stvaranja Mjeseca, ve otprilike 500 milijuna godina kasnije. NASA-ini znanstvenici su izjavili na konferenciji za tisak 1972. godine, a i kasnije, kako je tada "Mjesec pretrpio grevitu evoluciju." "Razdoblje najveih kataklizmi dogodilo se prije 4 milijarde godina, kada su se nebeska tijela veliine velikih gradova i manjih zemalja sudarala s Mjesecom i oblikovala njegove velike bazene i visoke planine. Velike koliine radioaktivnih elemenata preostalih nakon sudara poele su zagrijavati stijene ispod povrine, otapajui ogromne koliine i istiskujui mora lave kroz pukotine na povrini... Apollo 15 je otkrio odrone zemlje u krateru Tsiolovsky est puta vee od bilo kojeg odrona na Zemlji. Apollo 16 je otkrio da je sudar iz kojeg je nastalo More Nektara nataloio otpad ak 1000 milja uokolo. Apollo 17 se spustio u blizini kosine osam puta vee od bilo koje kosine na Zemlji." Procijenjeno je da su najstarije stijene na Mjesecu stare 4,25 milijarde godina; dijelovi tla pokazuju starost od 4,6 milijarde godina. Svih otprilike 1500 znanstvenika koji su prouavali stijene i tlo doneseno na Zemlju slau se da bi Mjesec mogli datirati u vrijeme prvog oblikovanja Sunevog sustava. No, onda se neto dogodilo, prije otprilike 4 milijarde godina. Piui za Scientific American u sijenju 1977. godine, William Hartmann je u svom lanku Cratering in the Solar System izvijestio kako su "razni analitiari misije Apollo otkrili kako starost mnogih uzoraka lunarnih stijena prilino naglo staje kod etiri milijarde godina; preivjelo je samo nekoliko starijih stijena.". Uzorci stijena i tla koji sadre staklo nastalo pod utjecajem snanih udara procijenjeni su na starost od 3,9 milijarde godina. "Mi znamo da je rasprostranjena kataklizma intenzivnog bombardiranja unitila starije stijene i povrine planeta", izjavio je Gerald J. Wasserburg iz Caltecha uoi posljednje Apollo misije.

Ostalo je pitanje to se dogodilo izmeu nastanka Mjeseca, prije otprilike 4,6 milijarde godina i 4 milijarde godina, kada se zbila katastrofa. Tako stijena koju je pronaao astronaut David Scott, a koja je dobila nadimak Stijena Postanka, nije nastala u vrijeme kada je nastao Mjesec. Ona je, ustvari, nastala kao posljedica katastrofe koja se zbila otprilike 600 milijuna godina kasnije. ak i u tom sluaju, ime joj je bilo prikladno, jer pria u Postanku ne govori o pradavnom stvaranju Sunevog sustava prije 4,6 milijarde godina, ve o Nebeskoj Bitci Nibirua/Marduka s Tiamat do koje je dolo prije otprilike 4 milijarde godina. PROTOMOON

CIRCUMTERRESTRIAL RING

Slika 43 Budui nezadovoljni sa svim do sada ponuenim teorijama o porijeklu Mjeseca, neki su pokuali izabrati najbolju meu njima, klasificirajui ih prema odreenim kriterijima. Tabela istine koju je pripremio Michael J. Drake iz Lunarnog i planetarnog laboratorija na Sveuilitu u Arizoni dala je znatnu prednost teoriji o ko-akreciji. Prema analizi Johna A. Moona ta je teorija zadovoljila sve kriterije osim onoga o zakretnom momentu Zemlje-Mjeseca i otapanja Mjeseca. Inae se pokazala boljom od svih ostalih. Ope miljenje se tako ponovno usredotoilo na teoriju o ko-akreciji, upotpunjenu nekim elementima teorije o velikom udaru i fisiji. Prema teoriji koju su na konferenciji odranoj 1984. godine iznijeli A. P. Boss sa Instituta Carnegie i S. J. Peale sa Sveuilita u Kaliforniji, uistinu se smatralo kako je Mjesec nastao zajedno sa Zemljom od iste pradavne materije. Oblak plina unutar kojeg je dolo do ko-akrecije bio je izloen bombardiranju

siunih asteroida, koji su ponekad razarali Mjesec u nastajanju, a ponekad su njegovoj masi dodavali stranu materiju (Slika 43). Konani rezultat tog procesa bio je Mjesec koji se stalno poveavao, privlaio i upijao druge satelite nastale unutar prstena to okruuje Zemlju. Mjesec je, dakle, srodan Zemlji a istovremeno i drukiji od nje. Prelazei od jedne teorije do druge, moderna znanost danas prihvaa kao teoriju o porijeklu naeg Mjeseca isti onaj proces koji je vanjskim planetima podario njihove sustave s vie satelita. No, jo uvijek postoji prepreka koju je potrebno prevladati, a to je potreba za objanjenjem zato je, umjesto mnotva malenih satelita, premalena Zemlja zavrila s jednim, prevelikim Mjesecom. Da bismo dobili odgovor na to pitanje, moramo se vratiti sumerskoj kozmogoniji. Prva pomo koju ona nudi modernoj znanosti je tvrdnja kako Mjesec nije nastao kao satelit Zemlje, ve mnogo vee Tiamat. U to vrijeme, tisuljeima prije nego li je zapadna civilizacija otkrila mnotvo satelita koji okruuju Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, Sumerani su Tiamat pripisali mnotvo satelita, sveukupno njih jedanaest. Oni su Tiamat smjestili iza Marsa, to ju je odreivalo kao vanjski planet, a nain na koji je ona dobila svoju nebesku hordu nije se nimalo razlikovao od ostalih vanjskih planeta. Ako usporedimo najnovije znanstvene teorije i sumersku kozmogoniju, vidjet emo kako, ne samo da su moderni znanstvenici pristali prihvatiti iste ideje koje nalazimo u drevnom znanju Sumerana, ve ak i koriste terminologiju slinu onoj u sumerskim tekstovima... Sumerska kozmogonija, ba kao i najnovije moderne teorije, opisuje prizore poput onog iz ranog, nestabilnog Sunevog sustava u kojem siuni asteroidi i gravitacijske sile u nastajanju ometaju ravnoteu planeta i ponekad uzrokuju nerazmjeran rast satelita. U Dvanaestom planetu sam nebeske uvjete opisao ovako: Zavretkom velianstvene drame o roenju planeta, autori Epa o stvaranju podiu zastor za drugi in, dramu o nebeskom previranju. Novostvorena obitelj planeta bila je daleko od stabilnosti. Planeti su gravitirali jedan prema drugom, svi su se stjecali prema Tiamat, ometajui i ugroavajui pradavna tijela. Poetskim rijeima Enuma elish, to bi glasilo ovako: Nebeska braa su se udruila; Uznemiravali su Tiamat plovei gore dolje. Ugroavali su tijelo Tiamat Iz svog nebeskog boravita. Apsu (Sunce) nije elio podnositi njihovu buku; Tiamat je zanijemila zbog njihovog ponaanja. Njihova djela bila su dostojna prezira... Stvaranje nevolja bio je njihov put Bili su drski.

Ovdje nalazimo oigledne aluzije na nepostojane putanje, zapisao sam u Dvanaestom planetu. Novi planeti plovili su gore dolje, previe su se meusobno pribliili (udruili su s e ) , oni su se umijeali u orbitu Tiamat, previe su se pribliili njenom tijelu, njihovi putovi, orbite, stvarale su nevolje, a njihova gravitacija bila je drska-neumjerena, nije se obazirala na putanje ostalih. Naputajui nekadanju koncepciju o Sunevom sustavu koji se iz prvobitnog vrueg oblaka polagano hladio i postupno smrzavao u svoj sadanji oblik, sada je znanstveno miljenje krenulo u suprotnom smjeru. Budui da bri kompjutori znanstvenicima koji se bave nebeskom mehanikom omoguuju dulja razmatranja ponaanja planeta, napisao je Richard A. Kerr za Science (Research News, 14. travnja, 1989.), svugdje se pojavljuje kaos. On navodi studije poput one Geralda J. Sussmana i Jacka Wisdoma sa Tehnolokog instituta u Massachusettsu u kojoj su se oni, uz pomo kompjutorske simulacije, vratili daleko u prolost i otkrili kako su mnoge putanje izmeu Urana i Neptuna postale kaotine, te da je ponaanje putanje Plutona kaotino i nepredvidivo. J. Laskar iz Bureau des Longitudes u Parizu otkrio je izvorni kaos u itavom Sunevom sustavu, a posebno meu unutarnjim planetima, ukljuujui i Zemlju. George Wetherhill, osuvremenivi svoje proraune viestrukih sudara s nekih pet stotina siunih asteroida (Science, 17. svibnja 1985.) opisao je proces u podruju kopnenih planeta kao akreciju brojne brae i sestara koji su se sudarali i stvarali pokusne planete. Proces akrecije (meusobnog sudaranja, raspadanja, privlaenja materije drugih planeta, koje je trajalo sve dok se neki od njih nisu poveali i konano postali kopneni planeti), prema njegovim rijeima bila je kraljevska bitka koja je trajala vei dio vremena u prvih 100 milijuna godina Sunevog sustava. Rijei istaknutog znanstvenika zapanjujue slie rijeima iz Enuma elish. On govori o brojnoj brai i sestrama koji su lutali uokolo, meusobno se sudarajui i djelovali meusobno na putanje i samo postojanje. Drevni tekst govori o boanskoj brai koja su ometala, uznemiravala, plovila gore dolje nebom upravo u podruju gdje se nalazila Tiamat, u blizini njenog tijela. Znanstvenik koristi izraz kraljevska bitka kako bi se opisao sukob izmeu rae i sestara. U sumerskoj pripovijetci koristi se ista ta rije bitka kako bi se opisalo to se dogodilo i zbivanja Postanka zabiljeilo za sva vremena kao Nebesku Bitku. U drevnim tekstovima itamo kako je Tiamat, budui da su se nebeska ometanja pojaavala, rodila vlastitu vojsku s kojom e se boriti protiv nebeske brae koja su krila njena prava:

Ona je okupila Zbor I bijesna je... Istodobno, jedanaest takvih je rodila... Oni su se natisnuli i stupaju sa strane Tiamat, Razbjenjeli, neprekidno planiraju dan i no. Spremni su za borbu, gnjevni i ljutiti; Okupili su se, spremni za sukob. Kao to su moderni astronomi uznemireni uslijed neproporcionalne veliine Mjeseca, tako je bilo i s autorima Enuma elish. Stavljajui rijei u usta ostalih planeta, oni kao svoj glavni prigovor navode poveanje i uznemirujuu masu Kingua: Meu bogovima koji su inili njenu vojsku Uzdigla je Kingua, svog prvoroenog; Uinila gaje velikim meu njima. Neka predvodi njene poloaje, neka zapovijeda njenoj vojsci, Neka podigne oruje u susret I bude na elu borbe, U bitci neka bude zapovjednik; Sve je to povjerila u ruke Kingua. Kada ga je uzela u svoju vojsku, rekla mu je: "Bacila sam ini za tebe." "Uinila sam te velikim u zboru bogova; podarila ti vlast nad bogovima. Uistinu, ti si Najvei!" Prema ovoj drevnoj kozmogoniji, jedan od jedanaest satelita Tiamat narastao je do neuobiajene veliine uslijed smetnji i kaotinih uvjeta u novostvorenom Sunevom sustavu. Iz drevnog teksta naalost nije jasno kako je stvaranje tog udovinog satelita utjecalo na te uvjete. ini se da zagonetni stihovi, u kojima su se neke od izvornih rijei razliito itale i prevodile, govore o tome kako je velianje Kingua imalo za posljedicu stiavanje vatre (prema E. A. Speiser), ili umirivanje boga vatre (prema A. Heidel) te kroenje/prevladavanje oruja moi, toliko monog u svom zamahu (vjerojatno aluzija na ometajuu gravitacijsku silu.) Koliko god je poveavanje Kingua vjerojatno djelovalo umirujue na Tiamat i njenu vojsku, ono se sve vie i vie iskazivalo kao smetnja ostalim planetima. Posebno ih je smetalo uzdizanje Kingua u status potpuno izgraenog planeta:

Ona mu je dala Plou Sudbine, Privrstila mu je na grudi... Kingu je bio uzdignut, Primio je nebeski poloaj. Upravo ovaj Tiamatin grijeh, to je Kinguu poklonila sudbinu u obliku vlastite orbite, toliko je razbjesnio ostale planete da su pozvali Nibirua/Marduka neka uini kraj Tiamat i njenom nesvakidanjem pratitelju. Uslijedila je Nebeska Bitka u kojoj je Tiamat, kao to je ranije opisano, bila raspolovljena. Jedna njena polovina bila je unitena, a druga polovina, koju je pratio Kingu, bila je izbaena u novu putanju, da bi tamo postali Zemlja i njen Mjesec. Mi ovdje imamo dogaaj koji potvruje najbolje odlike razliitih modernih teorija po pitanju porijekla, evolucije i konane sudbine Mjeseca. Iako priroda oruja moi, toliko monog u svom zamahu ili boga vatre koji je prouzroio nerazmjerni rast Kingua ostaje nerazjanjena, injenica o nerazmjernoj veliini Mjeseca (ak i u odnosu na veu Tiamat) zabiljeena je u svim svojim uznemirujuim detaljima. Sve je tu, samo to ne moemo rei da sumerska kozmogonija potvruje modernu znanost, ve moderna znanost dolazi do drevnih spoznaja. Je li doista mogue da je Mjesec bio planet u stvaranju, kao to su govorili Sumerani? Kao to smo pokazali u ranijim poglavljima, to je bilo prilino razumljivo. Je li on doista usvojio planetarne aspekte? Suprotno dugo odravanom miljenju kako je Mjesec oduvijek bio nepomian objekt, sedamdesetih i osamdesetih godina je otkriveno da on posjeduje praktiki sve atribute planeta osim samostalne putanje oko Sunca. Na njegovoj povrini nalazimo podruja neprohodnih i zamrenih planina; na njemu postoje doline i 'mora' nastala, ako ve ne od vode, onda vjerojatno djelovanjem rastopljene lave. Znanstvenike je iznenadilo otkrie da se na Mjesecu nalaze slojevi, kao i na Zemlji. Unato tome to su zalihe eljeza smanjene tijekom katastrofe o kojoj smo ranije raspravljali, izgleda da je Mjesec zadrao svoju eljeznu jezgru. Znanstvenici raspravljaju o tome je li njegova jezgra jo uvijek rastopljena, jer je, na njihovo uenje, otkriveno kako je Mjesec nekada imao i magnetsko polje, koje nastaje uslijed rotacije rastopljene eljezne jezgre, kao to je sluaj kod Zemlje i ostalih planeta. Znaajno je, kako pokazuju studije Keitha Runcorna sa Britanskog sveuilita u Newcastle-upon-Tyne, da je magnetizam nestao prije otprilike etiri milijarde godina, u vrijeme Nebeske bitke. Instrumenti koje su astronauti s Apolla postavili na Mjesec prenosili su podatke kojima su otkriveni neoekivano snani toplinski valovi iz smjera ispod povrine Mjeseca to ukazuje na tekuu aktivnost u unutranjosti

'beivotnog nebeskog tijela'. Znanstvenici sa Sveuilita Rice otkrili su paru (vodenu paru), izvjetavajui u listopadu 1971. godine kako vide "gejzire vodene pare koji izbijaju kroz pukotine na povrini Mjeseca." Ostala neoekivana otkria o kojima se govorilo na Treoj konferenciji o lunarnoj znanosti, odranoj u Houstonu 1972. godine razotkrila su tekuu vulkansku aktivnost na Mjesecu, koja "bi mogla ukazivati na simultano postojanje znaajnih koliina topline i vode u blizini Mjeseeve povrine." Godine 1973. otkriveno je da plamsaji svjetla uoeni na Mjesecu predstavljaju izbijanje plina iz unutranjosti Mjeseca. Izvjetavajui o tome, Walter Sullivan, znanstveni urednik New York Timesa primijetio je kako se ini da je Mjesec, ak i ako nije "ivo nebesko tijelo... barem tijelo koje die." Takvi dahovi plina i tamne maglice mogli su se promatrati u nekoliko dubokih Mjeseevih kratera od samih poetaka misija Apolla i tijekom 1980. godine. Znakovi koji ukazuju kako na Mjesecu moda jo uvijek postoji vulkanska aktivnost naveli su znanstvenike na pretpostavku kako je Mjesec nekada imao potpuno izgraenu atmosferu u kojoj su bili nepostojani elementi i spojevi poput vodika, helija, argona, sumpora, spojeva ugljika i vode. Mogunost postojanja vode ispod Mjeseeve povrine potakla je zagonetno pitanje: da li je Mjeseevom povrinom nekada tekla voda, da bi zatim, kao vrlo nepostojani spoj, ishlapila i rasprila se u svemir. Da nije bilo ogranienja budeta, NASA bi rado prihvatila preporuke skupine znanstvenika da istrae Mjesec u cilju iskopavanja ruda iz njegovih izvora. Trideset geologa, kemiara i fiziara koji su se sastali u kolovozu 1977. na Sveuilitu Kalifornija u San Diegu istaknuli su da su istraivanja Mjeseca iz orbite i sa povrine ograniena na podruje Mjeseevog ekvatora. Oni su pourivali lansiranje Mjeseevog polarnog Orbitera, ne samo zato to bi takav Orbiter mogao prikupljati podatke sa itave povrine Mjeseca, ve takoer kako bi otkrili postoji li voda na Mjesecu. Jedan od ciljeva promatranja Orbitera, prema rijeima Jamesa Arnolda sa Sveuilita u Kaliforniji, bila bi malena podruja blizu polova koja nikada nisu obasjana Suncem. Znanstvenici smatraju vjerojatnim da se na tim podrujima moe nai gotovo 100 milijardi tona vode u obliku leda...Ukoliko se mislite baviti svemirskim aktivnostima velikog opsega, poput rudarstva i proizvodnje, bit e vam potrebne velike koliine vode, a polarna podruja na Mjesecu mogla bi predstavljati dobar izvor. Tek treba utvrditi ima li na Mjesecu jo uvijek vode, nakon svih kataklizmi koje je pretrpio. No, ne bi nas trebali iznenaditi sve brojniji dokazi da se u njegovoj unutranjosti moda jo uvijek nalazi voda i da je moda ima i na njegovoj povrini. Konano, Mjesec (Kingu) je bio vodei satelit vodenog udovita Tiamat.

Prilikom posljednje Apollo misije na Mjesec, The Economist (Science and Technology, 11. prosinca 1972.) je ukratko iznio otkria programa: "Moda je najvanije od svega to su istraivanja Mjeseca pokazala to da se ne radi o jednostavnoj, nezamrenoj kugli ve o pravom planetarnom tijelu." "Pravo planetarno tijelo". Ba kao to su ga Sumerani opisivali tisuama godina prije nas. I upravo onako kako su oni to iznijeli prije nekoliko tisua godina, nebesko tijelo koje je trebalo postati planetom s vlastitom orbitom oko Sunca nije u tome uspjelo jer je izgubilo taj status nakon Nebeske Bitke. Evo to je Nibiru/Marduk uinio Kinguu: I Kingua, koji je postao glavni meu njima, on je smanjio i smatrao ga bogom DUG.GA.E. Oduzeo mu je Plou Sudbine Koja mu nije pripadala po pravu; On ju je zapeatio svojim peatom I privrstio na vlastite grudi. Lien svoje slobode, Kingu se vratio u status obinog satelita, naeg

Zapaanje Sumerana kako je Nibiru/Marduk smanjio Kingua vjerojatno se odnosi na smanjivanje njegovog poloaja i znaaja. No, najnovija otkria pokazuju kako je za vrijeme kataklizme glavnina eljeza sa Mjeseca nestala, to je rezultiralo znaajnim smanjenjem njegove gustoe. U Sunevom sustavu postoje dva planetarna tijela ija neobina prosjena gustoa ukazuje koliko su jedinstveni i kako su vjerojatno nastali kao proizvod neobinih okolnosti, napisao je Alastair Cameron u Icarus (sv. 64, 1985.), a to su Mjesec i Merkur. Mjesec ima nisku prosjenu gustou i koliina eljeza na njemu se uvelike smanjila. Drugim rijeima, Kingu se uistinu smanjio! Postoji jo jedan dokaz da je Mjesec nakon estokih sudara postao kompaktniji. Na povrini strane okrenute od Zemlje (njegovoj udaljenijoj strani) nalaze se brdoviti predjeli i kora je deblja, dok je blia strana (okrenuta prema Zemlji) prekrivena velikim, ravnim nizinama, kao da su uzdignuti dijelovi bili izbrisani. U unutranjosti Mjeseca, varijacije gravitacije otkrivaju postojanje zbijenih, teih masa na nekoliko mjesta, posebno na mjestima gdje je povrina bila izravnata. Iako izvana Mjesec (poput svih nebeskih tijela veih od minimalne veliine) ima oblik kugle, ini se da masa u njegovoj jezgri ima oblik tikvice, kao to pokazuje kompjutorsko ispitivanje (Slika 44). Taj oblik nosi tragove Velikog udarca koji je sabio Mjesec i izbacio ga na njegov novi poloaj na nebu, ba kao to su pripovijedali Sumerani.

Mjeseca.

Tvrdnja Sumerana kako se Kingu pretvorio u DUG.GA.E je jednako zagonetna. Taj izraz, kako sam ve spomenuo u Dvanaestom planetu, doslovno znai lonac olova. U to vrijeme smatrao sam kako je to samo figurativni opis Mjeseca kao mase beivotne gline. Ali otkria misije Apollo daju naslutiti kako sumerski izraz nije bio samo figurativan ve je bio doslovno i znanstveno toan. Jedna od poetnih zagonetki s kojom smo se susreli na Mjesecu bila je takozvano olovo bez porijekla. Programom Apollo je otkriveno da je nekoliko milja gornje Mjeseeve kore neobino bogato radioaktivnim elementima kao to je uran. Takoer postoje dokazi o postojanju ugaslog radona. Ovi elementi se raspadaju i pretvaraju se u olovo u zavrnom ili srednjem stupnju procesa radioaktivnog raspada.

Slika 44 Zagonetka o tome kako je Mjesec postao tako bogat radioaktivnim elementima ostaje nerijeenom, ali je oigledno da su se ti elementi uglavnom raspali u olovo. Tako tvrdnja Sumerana da se Kingu pretvorio u lonac olova predstavlja ispravnu znanstvenu izjavu. Mjesec nije bio samo svjedokom Postanka. On takoer svjedoi o istinitosti biblijskog Postanka i ispravnosti drevnog znanja.

RIJEIMA ASTRONAUTA Gotovo svi ameriki astronauti izvjetavali su o osjeaju promjene gotovo duhovne prirode u svojim stavovima o sebi i drugim ljudima i o mogunosti postojanja inteligentnog ivota izvan Zemlje. Gordon Cooper je 1963. godine upravljao Mercuryjem 9, a 1965. je bio kopilot na Gemini 5. Vratio se uvjeren kako je u prolosti Zemlju posjetio inteligentan, izvanzemaljski ivot i zainteresirao se za arheologiju. Edvard G. Gibson, znanstvenik koji je boravio na Skylabu 3 (1974.) rekao je kako, kruei danima oko Zemlje poinjete intenzivnije razmiljati o postojanju ivota negdje drugdje u svemiru. Posebno su bili dirnuti astronauti u misijama Apollo na Mjesec. Tamo vam se neto dogaa, izjavio je astronaut Apolla, Ed Mitchell. Jim Irvin (Apollo 15) osjeao se duboko dirnutim... i osjetio prisutnost Boga. Njegov kolega u misiji, Al Worden, govorei povodom dvadesete obljetnice prvog sputanja na Mjesec u TV-emisiji The Other Side of the Moon koju je predstavio Michael G. Lemle, usporedio je lunarni modul koriten za sputanje i vertikalno uzlijetanje sa Mjeseca sa svemirskim brodom opisanim u Ezekielovoj viziji. Po mom miljenju, rekao je Al Worden, svemir mora biti ciklian; u jednoj galaktici postoji planet na kojem se vie ne moe ivjeti, a u drugom dijelu ili drugoj galaktici postoji planet savren za nastanjivanje i ja vidim inteligentna bia, kao to smo mi, kako putuju od jednog do drugog planeta, kao to to ine Indijanci u Junom Pacifiku, kako bi nastavili vrstu. Mislim da je to smisao svemirskog programa...Smatram da bismo mi mogli biti veza bia koja su ivjela na Zemlji u neko doba u prolosti i posjetila su ih bia iz nekog drugog dijela svemira. Te dvije vrste su se spojile i izrodile potomstvo. Ustvari, na planet se moe spustiti mala skupina istraivaa i stvoriti nasljednike koji bi konano preuzeli brigu oko nastanjivanja ostatka svemira. I Buzz Aldrin (Apollo 11) je izrazio vjerovanje kako emo moda jednoga dana, pomou teleskopa postavljenih u orbiti, poput Hubbleovog teleskopa, ili nekih drugih tehnikih poboljanja, doznati kako uistinu nismo sami u ovom udesnom svemiru.

7
SJEME IVOTA

Od svih misterija s kojima se suoava ovjeanstvo u svojoj potrazi za znanjem, najvei je misterij koji se krije pod nazivom ivot. Teorija evolucije objanjava kako je nastao ivot na Zemlji, od najranijeg, jednostaninog bia do Homo sapiensa, no ona ne objanjava kako je ivot na Zemlji zapoeo. Iza pitanja: Jesmo li sami? nalazi se znatno temeljnije pitanje: Je li ivot na Zemlji jedinstven i bez premca u Sunevom sustavu, naoj galaktici, itavom svemiru? Prema Sumeranima, ivot je u Sunev sustav stigao na Nibiruu; upravo je Nibiru donio sjeme ivota na Zemlju u vrijeme Nebeske Bitke s Tiamat. Modernoj znanosti je trebalo dugo vremena kako bi dola do istog zakljuka. Kako bi mogli razumjeti na koji nain je nastao ivot na primitivnoj Zemlji, znanstvenici su morali odrediti, ili barem pretpostaviti, uvjete koji su vladali na novonastaloj Zemlji. Je li bilo vode? Je li postojala atmosfera? A to je s osnovnim jedinicama grae ivota: molekularnim spojevima vodika, ugljika, kisika, duika, sumpora i fosfora? Jesu li oni ve postojali na mladoj Zemlji kako bi mogli zaeti pretee ivih organizama? Danas se suhi zrak na

Zemlji sastoji od 79% duika (N 2 ), 20% kisika (O2) i 1% argona (Ar); ostale elemente nalazimo u tragovima (atmosfera osim suhog zraka sadri i vodenu paru). Ovo stanje nije odraz relativnog obilja elemenata u svemiru, u kojem vodik (87%) i helij (12%) ine 99% svih elemenata. To je samo jedan od razloga zbog kojih se smatra da sadanja atmosfera Zemlje nije jednaka izvornoj Zemljinoj atmosferi. I vodik i helij su izuzetno nepostojani i njihova smanjena koliina u atmosferi Zemlje, kao i pomanjkanje plemenitih plinova kao to su neon, argon, kripton i ksenon (u odnosu na njihovo obilje u svemiru) znanstvenike navode na pomisao kako je Zemlja prije otprilike 3,8 milijarde godina doivjela 'termalno iskustvo', pojavu s kojom su moji itatelji do sada ve upoznati... Sve u svemu, znanstvenici danas vjeruju kako je Zemljina atmosfera ponovno uspostavljena od plinova izbaenih vulkanskim grenjem ranjene Zemlje. Budui da su oblaci izbaeni u tim erupcijama titili Zemlju i ona se poela hladiti, isparena voda se kondenzirala i spustila u obliku obilnih kia. Oksidacijom stijena i minerala nastali su prvi rezervoari veih koliina kisika na Zemlji. Na kraju je biljni svijet dodao kisik i ugljini dioksid (CO2) u atmosferu i tako je zapoeo duini ciklus (uz pomo bakterija). Vrijedno je zabiljeiti da i s tim u vezi drevni tekstovi podravaju istraivanja moderne znanosti. Peta ploa Enuma Elish, iako silno oteena, bujicu lave opisuje kao pljuvaku Tiamat, a vulkansku aktivnost stavlja prije nastajanja atmosfere, oceana i kontinenata. U tekstu se kae kako se pljuvaka slijevala u slojevima dok je istjecala. Opisuju se faze hlaenja i okupljanja vodenih oblaka nakon ega su se podigli temelji Zemlje i sakupili su se oceani, ba kao to se neprestano ponavlja u stihovima Postanka. Tek nakon toga se na Zemlji pojavio ivot: zelenilo na kontinentima i 'mnotva' u vodama. Ali, ive stanice, ak i one najjednostavnije, sastoje se od sloenih molekula razliitih organskih spojeva, a ne samo od odvojenih kemijskih elemenata. Kako su nastale molekule? Budui da je mnogo takvih spojeva pronaeno i drugdje u Sunevom sustavu, pretpostavljalo se da one nastaju prirodno, ukoliko za to postoji dovoljno vremena. Godine 1953. dva znanstvenika sa Sveuilita u Chicagu, Harold Urey i Stanley Miller, proveli su izvanredan eksperiment. U posudi pod pritiskom pomijeali su jednostavne organske molekule metana, amonijaka, vodika i vodene pare, otopili mjeavinu u vodi simulirajui primordijalnu vodenu juhu i smjesu izloili elektrinim iskrama kojima su oponaali pradavne munje. Kao rezultat eksperimenta nastalo je nekoliko aminokiselina i hidroksida: jedinica grae temeljnih bjelanevina u osnovnoj materiji. Kasnije su drugi istraivai izlagali sline smjese ultraljubiastom svjetlu, ionizirajuem zraenju ili temperaturi kako bi simulirali djelovanje Sunevih zraka i razliitih vrsta

zraenja na Zemljinu primitivnu atmosferu i muljevite vode. Rezultati su bili isti. Ali, jedno je pokazati kako je priroda sama, pod odreenim uvjetima, mogla proizvesti jedinice grae ivota i to ne samo jednostavnih ve i sloenih organskih spojeva, a neto drugo je udahnuti ivot nastalim spojevima, koji su i dalje ostajali tromi i beivotni u komorama za kompresiju. ivot se definira kao sposobnost upijanja hranjivih tvari (bilo koje vrste) i repliciranja, a ne samo postojanja. ak se i u biblijskoj prii o Stvaranju priznaje kako je, nakon to je od gline bilo oblikovano najsloenije bie na Zemlji, ovjek, bila potrebna intervencija Boga kako bi mu udahnuo duh/dah ivota. Bez toga, bez obzira na domiljatost stvaranja, on jo nije bio iv, jo nije ivio. Kao to je to astronomija uinila s nebeskim kraljevstvom, tako je, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina biokemija razotkrila mnoge tajne kopnenog ivota. Istraivali su se najskrovitiji dometi ivih stanica, odgonetnut je genetski kod koji upravlja razmnoavanjem i umjetno su proizvedeni brojni sloeni sastavni dijelovi koji ine najmanja jednostanina bia ili stanice najnaprednijih bia. Provodei ovo istraivanje, Stanley Miller, danas na Sveuilitu Kalifornija u San Diegu, primijetio je kako smo nauili kako stvarati organske spojeve iz anorganskih elemenata; slijedei korak je saznati kako se oni organiziraju u replicirajuu stanicu. Muljevite vode ili primordijalna j u h a ; hipoteza o porijeklu ivota na Zemlji u kojoj je zamiljeno mnotvo takvih najranijih organskih molekula u oceanu kako se meusobno sudaraju zbog djelovanja valova, struja ili temperaturnih promjena i na kraju se lijepe jedne uz druge uslijed prirodnog privlaenja stanica te tako tvore skupine stanica od kojih su nastali polimeri, duge lanane molekule koje predstavljaju sr stvaranja tijela. Ali, kako su ove stanice dobile genetiko pamenje koje im omoguuje kombiniranje, repliciranje i poticanje rasta prvotnog tijela? Potreba da se u prijelaz iz neive organske materije u stanje ivota ukljui genetiki kod dovela je do hipoteze o Porijeklu iz gline. Smatra se da su ovu teoriju u travnju 1985. godine pokrenuli i objavili znanstveni radnici Istraivakog centra Ames, NASA-ine ustanove u Mountainview, u Kaliforniji: ali, ustvari, ideja o tome daje glina na obalama drevnih mora odigrala znaajnu ulogu u porijeklu ivota na Zemlji bila je objelodanjena ve na Pacifikoj konferenciji o kemiji, u listopadu 1977. godine. Tamo je James A. Lawless, vodei u skupini istraivaa NASA-ine Ames ustanove, izvijestio o eksperimentima u kojima su se jednostavne aminokiseline (kemijske jedinice za izgradnju bjelanevina) i nukleotidi (kemijske jedinice za izgradnju gena), pod pretpostavkom da su se ve razvili u mutnoj pradavnoj juhi u moru, poeli spajati u lance ukoliko su bili

poloeni na glini koja je sadravala tragove metala kao to su nikal ili cink, a potom bi se posuili. Istraivai su smatrali znaajnim otkrie kako su se tragovi nikla selektivno zadravali samo na dvadeset vrsta aminokiselina zajednikih svim ivim biima na Zemlji, dok su tragovi cinka pomogli u povezivanju nukleotida, to je imalo za posljedicu spoj analogan onom presudnom enzimu pod nazivom DNK polimeraza koji povezuje dijelove genetikog materijala u svim ivim stanicama. Znanstvenici iz Istraivakog centra Ames su 1985. godine izvijestili o znatnom napretku u razumijevanju uloge gline u procesu nastanka ivota na Zemlji. Oni su otkrili kako glina ima dvije osnovne karakteristike temeljne za ivot: sposobnost spremanja i sposobnost prenoenja energije. U pradavnim uvjetima ta energija mogla je nastati procesom radioaktivnog raspadanja, izmeu ostalih moguih izvora. Koristei se spremljenom energijom, glina je vjerojatno imala funkciju kemijskih laboratorija u kojima su se anorganske sirovine preraivale u mnogo sloenije molekule. I jo neto: jedan od znanstvenika, Armin Weiss sa Sveuilita u Munchenu, izvijestio je o eksperimentima u kojima su se kristali gline, kako se inilo, razmnoavali iz matinog kristala to odgovara pojavi primitivnog razmnoavanja. Graham Cairns-Smith sa Sveuilita u Glasgowu smatrao je kako su anorganski proto-organizmi u glini upravljali ili ak i djelovali kao model prema kojem su na kraju nastali ivi organizmi. Objanjavajui ove neobine karakteristike gline (ak i obine gline) Lelia Coyne, voditeljica jedne skupine istraivaa, rekla je kako je sposobnost spremanja i prenoenja energije kod gline nastala zahvaljujui grekama u oblikovanju njenih kristala. Ove pogreke u mikrostrukturi gline imale su funkciju poloaja na kojima se skupljala energija i na kojima su nastajale kemijske upute za stvaranje proto-organizama. Ako se ova teorija moe potvrditi komentirao je u svom izvjetaju The New York Times, onda se ini da je ivot na Zemlji nastao uslijed akumulacije kemijskih pogreaka. Tako je teorija o Porijeklu iz gline, unato svojim prednostima (kao i teorija o muljevitoj juhi), u objanjavanju prijelaza od kemijskih elemenata preko jednostavnih organskih molekula do sloenih organskih molekula i od neive do ive tvari, ovisila o sluajnim pojavama, grekama u mikrostrukturi, povremenim udarima groma i sudarima molekula. Usavrena teorija je izgleda uinila neto drugo, to nije izmaklo panji. Ova teorija nastavlja se u The New York Timesu, isto tako podsjea na biblijski izvjetaj o Stvaranju. U Postanku je zapisano, I Bog napravi ovjeka od praha zemaljskog; u svakodnevnoj upotrebi se pradavna praina naziva glinom. Ova nova pria i u njoj ukljuena biblijska paralela zaslune su za uvodne lanke u uvaenim novinama.

U uvodnom lanku pod naslovom Neobina glina stoji ovako: ini se da obina glina ima dvije osnovne karakteristike temeljne za ivot. Ona moe spremati energiju i prenositi ju. Znanstvenici smatraju kako je glina mogla funkcionirati poput kemijske tvornice za pretvaranje anorganskih sirovina u sloenije molekule. Iz jedne od tih sloenih molekula nastao je ivot, a jednoga dana i mi. Oigledno je da se to isto cijelo vrijeme spominje u Bibliji, budui da je glina ono to se u Postanku naziva prahom iz kojeg je stvoren ovjek. Meutim, nije jasno kako je mogue toliko esto o tome govoriti, ne shvaajui pravo znaenje tih rijei. Neki su shvatili kako su kombinirane teorije o muljevitoj juhi i porijeklu iz gline otile mnogo dalje u objanjavanju drevnih opisa. Lelia Coyne i Noam Lahab sa Hebrejskog Sveuilita u Izraelu izvodili su pokuse kojima su pokazali kako glina treba proi kroz procese namakanja i suenja kako bi mogla djelovati kao katalizator u stvaranju kratkih lanaca aminokiselina. Za taj proces potreban je okoli u kojem se vlaga moe izmjenjivati sa suom, bez obzira je li kopno izloeno povremenim kiama ili ga zapljuskuju mora uslijed izmjene plime i oseke. Zakljueno je - a taj je zakljuak izgleda dobio potvrdu u eksperimentima usmjerenim na traganje za protostanicama, provedenima na Institutu za molekularnu i staninu evoluciju na Sveuilitu Miami - da su primitivne alge bile prva jednostanina bia na Zemlji. Unato tome to su prole milijarde godina, u ribnjacima i na vlanim mjestima jo uvijek moemo nai alge u gotovo nepromijenjenom obliku. Pretpostavljalo se da je ivot nastao iz algi bio ogranien na oceane, jer do prije nekoliko desetljea nisu pronaeni dokazi o ivotu na kopnu stariji od 500 milijuna godina. U oceanima je bilo algi, ali na kopnu jo nije bilo ivota, pisalo je u prirunicima. No, 1977. godine skupina znanstvenika pod vodstvom Elsoa S. Barghoorna sa Harvarda otkrila je u sedimentnim stijenama June Afrike (u Swazilandu, u mjestu pod nazivom Figtree) ostatke mikroskopskih, jednostaninih bia starih 3,1, a moda ak i 3,4 milijarde godina. Oni su bili slini dananjim plavo-zelenim algama i pomakli su unatrag za gotovo milijardu godina vrijeme nastanka tog glasnika sloenijih oblika ivota na Zemlji. Do tada se smatralo da se evolucijska progresija javila prvenstveno u oceanima i da su kopnena bia nastala iz morskih oblika, a posrednici su im bili amfibijski oblici ivota. Ali prisutnost zelenih algi u sedimentnim stijenama tolike starosti zahtijevala je reviziju teorija. Iako se znanstvenici ne mogu sloiti mogu li se alge klasificirati kao biljke ili ivotinje, budui da su

srodne i bakterijama i najranijoj fauni, alge su u svakom sluaju, bile one zelene ili plavo-zelene, pretea klorofilskih biljaka koje pomou suneve svjetlosti pretvaraju svoje hranjive tvari u organske spojeve i tijekom tog procesa izbacuju kisik. Iako same zelene alge nemaju korijenje, stabljike ili lie, one su zaetnici biljne obitelji iji potomci danas prekrivaju Zemlju. Da bismo uspjeli razumjeti ispravnost biblijskih zapisa vano je pratiti znanstvene teorije o slijedu evolucije ivota na Zemlji. Za nastanak sloenijih oblika ivota bio je potreban kisik. On je postao dostupan tek nakon to su se alge ili proto-alge poele iriti kopnom. Da bi ti zeleni oblici nalik biljkama mogli koristiti i stvarati kisik, bio im je potreban okoli od stijena koje su sadravale eljezo na koje bi se vezao kisik (inae bi ih unitila oksidacija; slobodni kisik je jo uvijek bio otrovan za ovakve oblike ivota). Znanstvenici smatraju da su se, kada su takve formacije vezanog eljeza potonule na dno oceana kao talog, u vodi jednostanini organizmi razvili u viestanine. Drugim rijeima, prekrivanje kopna zelenim algama moralo se dogoditi prije pojave ivota u moru. U Bibliji se doista kae ovako: zelena trava, kae se, niknula je Treeg dana, ali ivot u moru nije stvoren sve do Petog dana. Treeg dana ili na treem stupnju stvaranja Elohim je rekao: Neka proklija zemlja zelenilom, Travom sjemenitom, stablima plodonosnim Koja, svako prema svojoj vrsti Na zemlji donose plod to u sebi nosi svoje sjeme. Pojava plodova i sjemenja u procesu napredovanja u rastu zelenila od trava do drvea ukazuje na evoluciju od bespolnog do spolnog razmnoavanja. Biblija na taj nain u svoj znanstveni opis evolucije ukljuuje korak koji se, prema uvjerenju moderne znanosti, dogodio algama prije otprilike dvije milijarde godina. To je onaj trenutak kada je zelenilo poelo poveavati koliinu kisika u zraku. Prema Knjizi Postanka, u tom trenutku na naem planetu jo nisu postojala bia, niti u vodi, niti u zraku, niti na kopnu. Kako bi omoguila konanu pojavu kraljenjaka (unutarnji kostur), Zemlja je trebala urediti bioloke satove koji se nalaze u osnovi ivotnih ciklusa svih oblika ivota na Zemlji. Zemlja se morala smiriti u svojoj orbiti i rotaciji i postati izloena djelovanju Sunca i Mjeseca, koje se prvenstveno odraavalo u izmjeni svjetla i tame. Knjiga Postanka pripisuje etvrti 'dan' organiziranju toga. Kao posljedica, nastali su ciklusi godina, mjeseci, dana i noi. Tek kada su svi

nebeski ciklusi, njihovi odnosi i njihovo djelovanje bili vrsto odreeni, mogla su se pojaviti bia u moru, zraku i na kopnu. Moderna znanost, ne samo da se slae s ovim biblijskim scenarijem, ve isto tako moe dokuiti zato su drevni autori znanstvenog saetka pod naslovom Postanak ukljuili nebesko poglavlje (etvrti d a n ) izmeu evolucijskog zapisa treeg dana (vrijeme prve pojave oblika ivota) i petog d a n a , kada su se pojavila b i a . I u modernoj znanosti postoji neispunjeno razdoblje od otprilike 1,5 milijarde godina (prije otprilike 2 milijarde godina do 570 milijuna godina), o kojem malo znamo jer ne postoji dovoljno geolokih i fosilnih podataka. Moderna znanost ovo razdoblje naziva prekambrij, dok su u nedostatku podataka, drevni znalci iskoristili tu prazninu kako bi opisali uspostavljanje nebeskih odnosa i biolokih ciklusa. Iako moderna znanost sljedee razdoblje kambrija (nazvano tako prema podruju u Walesu gdje su pronaeni prvi geoloki podaci o njemu) smatra prvom fazom paleozoika (Stari ivot), to jo nije bilo vrijeme kraljenjaka, oblika ivota s unutarnjim kosturom koji se u Bibliji naziva biima. Prvi morski kraljenjaci pojavili su se prije otprilike 500 milijuna godina, a kopneni kraljenjaci su uslijedili otprilike 100 milijuna godina kasnije, u razdoblju koje znanstvenici smatraju prijelazom iz Donjeg paleozoika u Gornji paleozoik. Na zavretku tog razdoblja, prije otprilike 225 milijuna godina (Slika 45), u vodama je bilo riba i morskog bilja, a amfibije su prele iz vode na kopno; biljke na kopnu mamile su ih da se razviju u gmazove. Dananji krokodili su ostaci te faze u evoluciji. Slika 45

Sljedee razdoblje, pod nazivom Mezozoik (Srednji ivot), obuhvaa razdoblje od prije otprilike 225 do 65 milijuna godina i esto se naziva i Erom dinosaura. Iz raznolikosti amfibija i morskih gutera, daleko od oceana i obilja morskog ivota u njima, razvile su se dvije glavne grane gmazova koji polau jaja: oni koji su poeli letjeti i razvili se u ptice; i oni drugi, koji su, u velikom broju vrsta, lunjali i vladali na zemlji kao dinosauri (strani guteri) (Slika 46). Nemogue je itati biblijske stihove s razumijevanjem i ne vidjeti kako dogaanja petog dana Stvaranja u Knjizi Postanka opisuju upravo navedeni razvitak: I Elohim ree: "Nek povrve vodom ivi stvorovi, i ptice krilate nek polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I Elohim stvori gmazove grdosije, I svakovrsne ive stvorove to mile I vrve vodom I ptice krilate svake vrste. I Elohim blagoslovi sve govorei: "Plodite se i mnoite i napunite vode morske! I ptice neka se namnoe na zemlji."

Slika 46

Nemogue je ne prepoznati dinosaure u primamljivoj aluziji na velike gmazove u ovim stihovima iz Knjige Postanka. Hebrejski izraz upotrijebljen u tekstu, Taninim, (mnoina od Tanin) razliito se prevodi, kao morska zmija, morska udovita i krokodil. Moemo citirati Encyclopaediau Britannicau: Krokodili su posljednja ivua veza s dinosaurima slinim gmazovima iz pretpovijesnog doba; istovremeno, oni su najblii ivui srodnici ptica. ini se vjerojatnim zakljuak da biblijski izraz veliki Taninim nije podrazumijevao jednostavno velike gmazove, ve i dinosaure; ne zato to smatramo da su Sumerani vidjeli dinosaure, ve zato to su znanstvenici Anunnakija zasigurno shvatili tijek evolucije na Zemlji barem jednako tako dobro kao to su to uinili i znanstvenici u dvadesetom stoljeu. Red kojim se u drevnim tekstovima navode tri grane kraljenjaka nije nita manje zagonetan. Znanstvenici su dugo vremena smatrali kako su ptice nastale od dinosaura, kada su ovi gmazovi poeli razvijati mehanizam klizanja zrakom ne bi li olakali skakanje s grana drveta u potrazi za hranom. Prema drugoj teoriji, to se dogodilo kada su dinosauri teinom prikovani uz tlo poveali brzinu tranja, na nain da su teinu smanjili razvitkom upljih kostiju. Fosilni ostaci potvruju porijeklo ptica od ove druge skupine, koja je dobila dodatnu brzinu za polijetanje razvojem kretanja na dvije noge, a pronaeni su u ostacima Deinonychusa (gmaza sa stranim pandama), brzog trkaa kod kojeg je kostur repa poprimio oblik slian peru (Slika 47). Otkrie fosiliziranih ostataka bia pod nazivom Archaeopteryx (staro pero), (Slika 48a), smatralo se karikom koja nedostaje izmeu dinosaura i ptica, te je potaklo teoriju kako su dinosauri i ptice imali ranog zajednikog kopnenog pretka poetkom razdoblja Trijas. Meutim, i ovo antidatiranje Slika 47 pojave ptica postalo je upitno, budui da su u Njemakoj otkriveni jo neki fosili Archaeopteryxa. Oni ukazuju kako je ovo bie bilo potpuno razvijena ptica (Slika 48b) koja se nije razvila iz dinosaura ve, bolje reeno, izravno od mnogo ranijeg pretka koji je stigao iz mora. Biblijski izvori su izgleda sve to znali. Ne samo da se u Bibliji dinosauri ne navode prije ptica (kao to su neko vrijeme inili znanstvenici), ve se u njoj ptice zaista navode prije dinosaura. Budui da su brojni fosilni zapisi jo uvijek nepotpuni, paleontolozi jo uvijek mogu pronai dokaz koji

e pokazati da su prve ptice imale vie zajednikog sa ivotom u moru, nego s pustinjskim guterima. Prije otprilike 65 milijuna godina razdoblje dinosaura je naglo zavrilo. Teorije o uzrocima tog zavretka kreu se od klimatskih promjena preko virusnih epidemija do unitenja zbog pojavljivanja 'Zvijezde smrti'.

Slika 48 Ma kakav bio uzrok te pojave, ona je predstavljala oevidan zavretak jednog razdoblja evolucije i poetak drugog. Rijeima Postanka, to je bila zora estog 'dana'. Moderna znanost to razdoblje naziva Kenozoikom (tekui ivot), kada su se Zemljom proirili sisavci. Ovako o tome govori Biblija: I Elohim ree: "Neka zemlja izvede iva bia, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce I zvjerad svake vrste, Svako prema svojoj vrsti!" I bi tako. I stvori Elohim svakovrsnu zvjerad Svako prema svojoj vrsti. I svu stoku, svako prema svojoj vrsti, I sve gmizavce, svako prema svojoj vrsti.

U ovome postoji potpuno slaganje izmeu Biblije i znanosti. Bit sukoba izmeu kreacionista i evolucionista nalazi se u tumaenju onoga to se dogodilo kasnije - pojave ovjeka na Zemlji. Ovom temom bavit emo se u sljedeem poglavlju. Ovdje je znaajno istaknuti kako bi mogli oekivati da e primitivno ili nesvjesno drutvo, vidjevi nadmo ovjeka nad ostalim ivotinjama, ovjeka smatrati najstarijim, pa tako i najrazvijenijim i najmudrijim biem na Zemlji. No, u Knjizi Postanka se uope tako ne govori. Ba naprotiv, u njoj se tvrdi kako je ovjek na Zemlju stigao kasnije. Mi nismo najstarija pria evolucije ve samo njenih posljednjih nekoliko stranica. Moderna znanost se s tim slae. A upravo to su Sumerani poduavali u svojim kolama. Kako itamo u Bibliji, tek nakon to su svi "dani" Stvaranja protekli svojim tijekom, nakon svih riba u morima i svih ptica to lete nebom i svih ivotinja koje nastavaju zemlju i svih gmizavaca to puu po zemlji, Elohim je stvorio Adama. estog 'dana' Stvaranja, Boje djelo na Zemlji je bilo zavreno. U Knjizi Postanka se kae: To je postanak neba i Zemlje, tako su stvarani. Sve do trenutka stvaranja ovjeka moemo pronai paralele izmeu moderne znanosti i drevnog znanja. Meutim, zacrtavi tijek evolucije, moderna znanost nije odijelila uvodno pitanje o porijeklu ivota od njegovog razvoja i evolucije. Teorije o muljevitoj juhi i porijeklu iz gline samo navode na zakljuak kako ivot moe nastati spontano, ukoliko za to postoje odgovarajui materijali i uvjeti. Ova zamisao, da su elementarne jedinice izgradnje ivota, poput amonijaka i metana (najjednostavniji stabilni spojevi duika i vodika, odnosno ugljika i vodika), mogle nastati same od sebe kao dio prirodnih procesa, inila se potkrijepljena nedavnim otkriem kako se ove spojeve u prilino velikim koliinama moe nai na drugim planetima. Ali kako su ti kemijski spojevi oivjeli? Takav pothvat je oigledno mogu: dokaz je sama pojava ivota na Zemlji. Nagaanje kako u nekom drugom dijelu naeg Sunevog sustava, a vjerojatno i u ostalim zvjezdanim sustavima moe takoer postojati ivot u nekom obliku, pretpostavlja da je mogue izvesti prijelaz iz neive u ivu tvar. Stoga se ne pitamo, moe li se to dogoditi, ve, kako se to dogodilo ovdje na Zemlji? Da bi mogao nastati ivot kakav promatramo na Zemlji, potrebne su dvije osnovne molekule: bjelanevine, koje provode sve sloene metabolike funkcije ivih stanica i nukleinske kiseline, koje nose genetski kod i izdaju upute staninih procesa. Te dvije vrste molekula po svojoj definiciji funkcioniraju unutar jedinice pod nazivom stanica, sloenog organizma, koji moe pokrenuti ne samo vlastito repliciranje, ve i repliciranje itave ivotinje

kojoj je ta jedna stanica samo minijaturni sastavni dio. Da bi postale bjelanevine, aminokiseline moraju tvoriti duge i sloene lance. U stanici one izvravaju svoj zadatak prema uputama spremljenim u jednoj nukleinskoj kiselini (DNK-deoksiribonukleinska kiselina) koje prenosi druga nukleinska kiselina (RNK-ribonukleinska kiselina). Jesu li sluajni uvjeti na primordijalnoj Zemlji mogli prouzroiti kombiniranje aminokiselina u lance? Unato razliitim pokuajima i teorijama (Clifford Matthews sa Sveuilita Illinois je provodio znaajne eksperimente), za putove koje su traili znanstvenici bilo je potrebno mnogo vie 'kompresijske energije' nego li je bilo dostupno. Jesu li onda DNK i RNK prethodili aminokiselinama na Zemlji? Napredak u genetici i odgonetavanje misterija ivih stanica samo su poveale, a ne umanjile probleme. James D. Watson i Francis H. Crick otkrili su 1953. godine dvostruku spiralnu strukturu DNK to je ukazivalo na neizmjernu sloenost ovih dviju kemikalija ivota. Relativno velike molekule DNK imaju oblik dva duga, uvijena ueta meusobno povezana prekama ljestava koje ine etiri vrlo sloena organska spoja (na genetikoj karti se oznauju poetnim slovima naziva spojeva: A-GC-T). Ova etiri nukleotida mogu se kombinirati u parovima u beskrajno raznolikim nizovima i vezani su za mjesto (Slika 49) eernim spojevima koji se izmjenjuju s fosfatima. Nukleinska kiselina RNK, Slika 49 nita manje sloena i sastavljena od etiri nukleotida s poetnim slovima A-G-C-U, moe sadravati tisue kombinacija. Koliko je trebalo da se evolucijom na Zemlji razviju ovi sloeni spojevi bez kojih se nikada ne bi mogao razviti ivot kakav poznajemo? Fosilni ostaci algi pronaeni 1977. godine u Junoj Africi procijenjeni su na starost od otprilike 3,1 do 3,4 milijarde godina. Meutim, dok se ovo otkrie odnosilo na mikroskopske, jednostanine organizme, druga otkria iz 1980. godine u zapadnoj Australiji potakla su uenje.

Slika 50

Ekipa pod vodstvom J. Williama Schopfa sa Sveuilita Kalifornija u Los Angelesu pronala je fosilne ostatke organizama koji ne samo da su bili mnogo stariji (oko 3,5 milijarde godina), ve se radilo o viestaninim organizmima koji su pod mikroskopom izgledali kao niti u obliku lanca (Slika 50). Ovi organizmi sadravali su i aminokiseline i sloene nukleinske kiseline replicirajue genetike spojeve, ve prije 3,5 milijarde godina, stoga nisu mogli predstavljati poetak lanca ivota na Zemlji, ve njegov napredni stupanj. Ova otkria su pokrenula neto to moemo nazvati potragom za prvim genom. Znanstvenici sve vie i vie vjeruju kako su bakterije postojale prije algi. Mi promatramo stanice koje su ustvari izravni morfoloki ostaci samih kukaca, izjavio je Malcolm R. Walter, lan australske ekipe i dodao: Oni izgledaju poput modernih bakterija. U stvari, oni su izgledali poput pet razliitih vrsta bakterija ije su strukture, zauujue bile gotovo identine s nekoliko dananjih bakterija. Izgledalo je da ideja kako je samorepliciranje na Zemlji zapoelo s bakterijama koje su prethodile algama ima smisla, budui da je napredak genetike pokazao kako cjelokupni ivot na Zemlji, od najjednostavnijeg do najsloenijeg oblika, sadri iste genetike sastojke i istih dvadesetak osnovnih aminokiselina. Uistinu, mnoga poetna genetika istraivanja ili razvitak tehnika genetikog inenjeringa provodili su se na nioj bakteriji Escherichia coli (krae E. Coli), koja moe uzrokovati dijareju kod ljudi i stoke. Meutim, ak i ta minijaturna, jednostanina bakterija koja se ne razmnoava spolno, ve jednostavnim dijeljenjem, ima gotovo 4000 razliitih gena! Oigledno je da su bakterije odigrale ulogu u procesu evolucije, ne samo zbog injenice da toliko mnogo morskih, biljnih i viih ivotinjskih organizama ovisi o njima u mnogim vitalnim procesima, ve isto tako zbog otkria, najprije u Tihom oceanu, a zatim i u drugim morima, da su bakterije u to vrijeme jednako kao i danas omoguavale postojanje oblika ivota koji ne ovise o fotosintezi ve metaboliziraju spojeve sumpora u dubinama oceana. Ekipa znanstvenika pod vodstvom Carla R. Woesea sa Sveuilita Illinois nazvala je te rane bakterije arheo-bakterijama i odredila im starost na 3,5 i 4 milijarde godina. Tu starost potvrdila su 1984. godine otkria u austrijskom jezeru Hansa Frickea iz Instituta Max Planck i Karla Stettera sa Sveuilita Regensburg (oba u Zapadnoj Njemakoj). S druge strane, sedimenti pronaeni daleko od Grenlanda nose kemijske tragove koji ukazuju na postojanje fotosinteze prije ak 3,8 milijarde godina. Svi ti nalazi tako su pokazali da su, unutar nekoliko stotina milijuna godina od neprobojne granice od 4 milijarde godina, postojale brojne i

razliite vrste prolifinih bakterija i arheo-bakterija na Zemlji. U novijim studijama (Nature, 9. studeni 1989.) skupina istaknutih znanstvenika pod vodstvom Normana H. Sleepa sa Sveuilita Stanford zakljuila je kako je vremenski prozor u kojem je zapoeo ivot na Zemlji bio upravo onih 200 milijuna godina izmeu 4 i 3,8 milijarde godina. Sve to danas i v i , izjavili su oni, postalo je od organizama nastalih u tom vremenskom prozoru. Meutim, oni nisu pokuali ustanoviti kako je u to vrijeme nastao ivot. Na temelju razliitih dokaza, meu njima i vrlo pouzdanog omjera izotopa ugljika, znanstvenici su zakljuili da bez obzira na nain na koji je nastao ivot na Zemlji, to se dogodilo prije otprilike 4 milijarde godina. Zato tek tada, a ne ranije, kada su planeti nastali prije nekih 4,6 milijarde godina? Sva znanstvena istraivanja provedena na Zemlji i na Mjesecu i dalje se zaustavljaju kod datuma od 4 milijarde godina: sve to moderna znanost moe ponuditi kao objanjenje je nekakva katastrofa. Da biste doznali vie, itajte sumerske tekstove... Budui da su fosili i ostali podaci pokazali da su stanini i replicirajui organizmi (bilo da se radi o bakterijama ili arheo-bakterijama) ve postojali na Zemlji, ne vie od 200 milijuna godina nakon prvog otvaranja vremenskog prozora, znanstvenici su krenuli u potragu za osnovom ivota, za tragovima DNK i RNK, a ne za organizmima nastalim iz njih. Virusi, dijelovi nukleinskih kiselina koji trae stanice u kojima e se replicirati, ne prevladavaju samo na kopnu, ve i u vodi i to je neke navelo na pomisao kako su virusi moda prethodili bakterijama. Ali odakle su oni dobili svoje nukleinske kiseline? Leslie Orgel sa Salk instituta u La Jolli u Kaliforniji, prije nekoliko godina je otvorio put istraivanja iznijevi prijedlog kako su jednostavnije RNK moda prethodile mnogo sloenijim DNK. Iako RNK samo prenosi genetike poruke iz DNK nacrta, ostali istraivai, meu njima Thomas R. Cech i njegovi suradnici sa Sveuilita Colorado te Sidney Altman sa Sveuilita Yale zakljuili su kako se odreena vrsta RNK moe katalizirati pod odreenim uvjetima. Sve je to dovelo do kompjutoriziranih studija tipa RNK pod nazivom transportna RNK kojima se bavio Manfred Eigen, dobitnik Nobelove nagrade. U radu objavljenom u asopisu Science (12. svibnja 1989.) on i njegovi kolege iz njemakog Instituta Max Planck izvijestili su kako je nizanjem prijenosa RNA unatrag na Drvetu ivota otkriveno kako genetiki kod na Zemlji ne moe biti stariji od 3,8 milijarde godina, plus-minus 600 milijuna godina. Manfred Eigen kae kako se u to vrijeme vjerojatno pojavio primordijalni gen ija je poruka bila biblijski nalog 'Idite, plodite se i mnoite.' Ukoliko je odstupanje trebalo biti na strani plusa, tj. starije od 3,8 milijardi godina, to bi bilo mogue samo u sluaju vanzemaljskog porijekla, dodali su autori tog uenog rada.

Lynn Margulis je predvidjela ovakav zapanjujui zakljuak u svom saetom izvjetaju na etvrtoj Konferenciji o porijeklu ivota. Mi danas razumijemo da se, ukoliko je na samoreplicirajui sustav nastao na mladoj Zemlji, taj proces morao dogaati prilino brzo, u milijunima, a ne milijardama godina, izjavila je i dodala: Sredinji problem koji je potaknuo ove konferencije i dalje ostaje jednako nerijeen, iako je moda malo bolje definiran. Je li naa organska materija nastala u meuzvjezdanom svemiru? Mlada grana astronomije pod nazivom radioastronomija ima dokaze da tamo postoje neke manje organske molekule. Svante Arrhenius (World in the Making) je 1908. godine iznio pretpostavku kako je spore koje su donijele ivot na Zemlju nanio pritisak svjetlosnih valova sa zvijezde nekog drugog planetarnog sustava na kojem se ivot razvio mnogo prije nego na Zemlji. Ta je zamisao postala poznatija kao teorija o panspermiji, no, ona je venula na rubu prihvaene znanosti jer su u to vrijeme fosilna otkria jedno za drugim naizgled potvrivala kako teorija evolucije neosporno objanjava porijeklo ivota na Zemlji. Meutim, ta fosilna otkria i sama su postavljala pitanja i navodila na sumnju, u tolikoj mjeri da je 1973. godine laureat Nobelove nagrade (danas nosi titulu Sir) Francis Crick zajedno s Leslie Orgel u eseju pod naslovom Voena panspermija (Icarus, sv. 19) ponovno oivio ideju da je Zemlja bila zasijana prvim organizmima ili sporama iz vanzemaljskog izvora, ali ne sluajno, ve namjemom aktivnou vanzemaljske zajednice. I dok je na Sunev sustav nastao tek prije otprilike 4,6 milijarde godina, ostali sunevi sustavi u svemiru moda su nastali ak i 10 milijardi godina ranije. Interval izmeu nastanka Zemlje i pojave ivota na njoj je prekratak; na drugim planetarnim sustavima je za taj proces bilo na raspolaganju ak est milijardi godina. Raspoloivo vrijeme ini moguim postojanje tehnolokih drutava negdje u galaktici, ak i prije nastanka Zemlje, smatraju Crick i Orgelova. Oni su stoga predloili da znanstvena zajednica razmotri novu teoriju o zarazi prema kojoj je tehnoloki napredna zajednica sa drugog planeta namjerno posadila primitivni oblik ivota na Zemlju. U oekivanju kritike, koja je doista i uslijedila, kako niti jedna spora ne bi mogla preivjeti silnu studen svemira, iznijeli su miljenje kako mikroorganizmi nisu bili poslani kako bi samo lutali svemirom, ve su bili stavljeni u posebno konstruiranu svemirsku letjelicu s primjerenom zatitom i opremom za odravanje ivota. Unato neupitnim znanstvenim akreditivima Cricka i Orgelove, njihova teorija o voenoj panspermiji primljena je s nevjericom i podsmjehom. Meutim, skoriji napredak u znanosti je izmijenio takve stavove, ne samo stoga to je vremenski prozor suen na samo nekoliko stotina milijuna godina, to gotovo iskljuuje mogunost da je bilo dovoljno

vremena za razvoj temeljne genetike materije ovdje na Zemlji. Stavovi su se promijenili i stoga to je otkriveno da od bezbroj postojeih aminokiselina, u ivim organizmima na Zemlji nalazimo samo njih dvadesetak, bez obzira kakvi ti organizmi bili i kada su nastali. Isto tako, u svim ivim biima na Zemlji nalazimo istu DNK, sastavljenu od ista etiri nukleotida - jedino i iskljuivo takvu. Stoga sudionici znaajne, osme Konferencije o porijeklu ivota, odrane u Berkeleyu u Kaliforniji, 1986. godine, nisu vie mogli prihvatiti sluajni nastanak ivota svojstven hipotezama o muljevitoj pra-juhi i porijeklu ivota iz gline, jer su prema tim teorijama trebali nastati raznoliki oblici ivota i genetikih kodova. Umjesto toga, usvojeno je ope miljenje kako je sav ivot na Zemlji, od bakterije preko drveta sekvoje, pa sve do ovjeka nastao iz jedne pradjedovske stanice. Ali, odakle je stigla ta prva pradjedovska stanica? Skoro tri stotine znanstvenika iz 22 drave nisu se sloili s opreznom sugestijom da su potpuno formirane stanice iz svemira bile posijane na Zemlji. Meutim, mnogi su bili voljni razmotriti mogunost da je koliina organskih glasnika ivota bila poveana iz svemira. Nakon to je sve bilo reeno i uinjeno, okupljenim znanstvenicima preostao je samo jedan put koji bi, nadali su se, trebao razrijeiti zagonetku porijekla ivota na Zemlji: istraivanje svemira. Predloeno je da se istraivanja premjeste sa Zemlje na Mars, Mjesec, satelit Saturna Titan, jer su tragovi nastanka ivota moda bolje sauvani u njihovom primitivnijem okoliu. Oigledno je da ovakav tijek istraivanja izraava prihvaanje premise da ivot nije svojstven iskljuivo Zemlji. Prvi razlog za takvu premisu su prilino vrsti dokazi da organski spojevi proimaju Sunev sustav i vanjski svemir. Podatke sa meuplanetarnih sondi razmatrali smo u prethodnom poglavlju. Podaci koji ukazuju na postojanje elemenata i spojeva vezanih uz oblike ivota u vanjskom svemiru toliko su opseni da e biti dovoljno spomenuti samo neke od njih. Na primjer, meunarodna ekipa astronoma sa Instituta Max Planck otkrili su 1977. godine postojanje molekula vode izvan nae galaktike. Gustoa vodene pare bila je jednaka onoj u galaktici Zemlje. Otto Hachenberg sa Bonnskog Instituta za radioastronomiju smatrao je to otkrie potvrdom zakljuka da na nekom drugom mjestu postoje uvjeti prikladni za ivot, poput uvjeta na Zemlji. Znanstvenici iz Svemirskog Centra Goddard otkrili su 1984. godine neobino nizanje molekula koje ukljuuje poetak organske kemije u meuzvjezdanom prostoru. Otkrili su sloene molekule sastavljene od istih atoma koji ine ivo tkivo, kako kae Patrick Thaddeus iz Instituta za Svemirska istraivanja: bilo je razumno pretpostaviti da su ti spojevi bili pohranjeni na Zemlju u vrijeme njenog stvaranja i da je na kraju iz njih nastao ivot.

Navedimo jo jedan primjer: 1987. godine NASA-ini instrumenti otkrili su kako eksplozijom zvijezde (supernove) nastaje veina od oko devedesetak elemenata, meu njima i ugljik, koje nalazimo u ivim organizmima na Zemlji. Kako su ovi temeljni ivotni spojevi stigli na Zemlju iz blieg ili daljeg svemira, u obliku koji je omoguio nastajanje ivota na njoj? Obino se razmatraju nebeski izaslanici poput kometa, meteora, meteorita i asteroida. Znanstvenicima su posebno zanimljivi meteoriti koji sadre ugljine hondrite, po miljenju mnogih, najstariju planetarnu materiju u Sunevom sustavu. U meteoritu koji je pao u blizini Murchisona, Victoria, u Australiji 1969. godine, otkriveno je niz organskih spojeva, a meu njima i aminokiseline i duine osnove koje obuhvaaju sve spojeve ukljuene u DNK. Ron Brown sa Sveuilita Monash u Melbourneu kae kako su istraivai pronali oblike u meteoritu koji podsjeaju na vrlo primitivne oblike stanine strukture. Do tog vremena su se meteoriti koji sadre ugljini hondrit, po prvi puta sakupljeni u Francuskoj 1806. godine, odbacivali kao nepouzdani dokazi jer se njihove spojeve objanjavalo kao zagaenje sa zemlje. Meutim, 1977. godine su pronaena dva meteorita ove vrste zakopana u ledenoj divljini Antarktika gdje zagaenje nije mogue. Otkriveno je da su ta dva meteorita i dijelovi drugih meteorita koje su japanski znanstvenici sakupljali na drugim mjestima na Antarktiku bogati aminokiselinama, te da sadre barem tri nukleotida (A, G i U iz genetike abecede) koji ine DNK i/ili RNK. Roy S. Lewis i Edward Anders su u svom lanku za Scientific American od kolovoza 1983. zakljuili da ugljini hondriti, najprimitivniji meteoriti, sadre materijale koji potjeu izvan Sunevog sustava, ukljuujui materiju koju izbacuju supernove i druge zvijezde. Starost ovih meteorita je procijenjena radiokarbonskim datiranjem na 4,5 do 4,7 milijarde godina, to ih ini ne samo jednako starim kao i Zemlja, ve ak i starijima i odreuje njihovo vanzemaljsko porijeklo. Na neki nain ponovno oivljavajui drevna vjerovanja kako kometi uzrokuju kugu na Zemlji, dva istaknuta britanska astronoma, Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe u studiji u asopisu New Scientist (17. studeni 1977.) navode kako je ivot na Zemlji poeo u trenutku kada su zalutali kometi koji su nosili jedinice za izgradnju ivota udarili u primitivnu Zemlju. Unato kritikama drugih znanstvenika, oni su uporno nametali ovu teoriju na znanstvenim konferencijama, u knjigama (Lifecloud i ostale) i u kolskim publikacijama, svaki puta iznosei jo vie argumenata koji su podravali tezu da je ivot stigao prije otprilike etiri milijarde godina s kometom. Nedavna prouavanja kometa, kao to je Halleyev, iz neposredne blizine pokazala su da na kometima, kao i na drugim glasnicima iz dalekog svemira, postoji voda i ostali spojevi koji grade ivot. Ova otkria navela su ostale

astronome i biofiziare da priznaju mogunost da su udari kometa odigrali znaajnu ulogu u nastajanju ivota na Zemlji. Armand Delsemme sa Sveuilita u Toledu kae: Veliki broj kometa koji su udarali u Zemlju pridonio je izgledu kemikalija potrebnih za stvaranje aminokiselina; molekule naeg tijela vjerojatno su se u jednom trenutku nalazile u kometima. Budui da je napredak znanosti omoguio mnogo sofisticiranije studije meteorita, kometa i ostalih nebeskih objekata, njihovi rezultati su ukljuivali mnogo vie za ivot potrebnih spojeva. Znanstvenici nove grane biologije, pod nazivom egzobiolozi, pronali su na ovim nebeskim tijelima izotope i druge elemente koji ukazuju da je njihovo porijeklo prethodilo stvaranju Sunevog sustava. Ekstrasolarno porijeklo ivota koji se konano razvio na Zemlji tako je postalo prihvatljivijim. Rasprava izmeu ekipe Hooyle-Wickramasinghe i ostalih znanstvenika u to vrijeme se usredotoila na pitanje jesu li dvojica znanstvenika u pravu kada smatraju da su udarima kometa/meteorita na Zemlju prenesene spore (pravi mikroorganizmi), a ne prethodni ivotvorni spojevi. Mogu li spore preivjeti zraenje i hladnou vanjskog svemira? Eksperimenti provedeni 1985. na Sveuilitu Leiden u Nizozemskoj, uvelike su rastjerali skepticizam vezan uz ovu mogunost. Astrofiziar J. Mayo Greenberg i njegov suradnik Peter Weber izvijestili su u svom izvjetaju u asopisu Nature (sv. 316) da bi to bilo mogue ukoliko su spore putovale u omotau sastavljenom od molekula vode, metana, amonijaka i ugljinog monoksida. Sve to je lako dostupno na drugim nebeskim tijelima. Zakljuili su kako je panspermija bila izvediva. A to je sa voenom panspermijom, kada je druga civilizacija namjerno zasijala sjeme na Zemlju, kako su ranije sugerirali Crick i Orgelova? Prema njihovom miljenju, zatitni omota oko spora nije se sastojao samo od potrebnih spojeva, ve je to bila svemirska letjelica u kojoj su se mikroorganizmi uvali zaronjeni u hranjivu tvar. Koliko god njihov prijedlog podsjea na znanstvenu fantastiku, oni su se vrsto drali svojeg teorema. Iako zvui malo ekscentrino, napisao je Sir Francis Crick za The New York Times (26. listopad 1981.), svaki korak u raspravi je znanstveno vjerojatan. Ako moemo predvidjeti kako bi ovjeanstvo jednog dana moglo poslati svoje sjeme ivota na druge svjetove, zato ne bi bilo mogue da je u dalekoj prolosti neka via civilizacija negdje drugdje to isto uinila sa Zemljom? Lynn Margulis, pionir konferencija o porijeklu ivota i dananja lanica Amerike nacionalne akademije znanosti u svojim tekstovima i intervjuima je tvrdila kako brojni organizmi, suoeni s otrim uvjetima, oslobaaju vrste male paketie, koje je ona nazvala propaules koji mogu

prenijeti genetiki materijal u gostoljubiviji okoli (Newsweek, 2. listopad, 1989.). To je prirodna strategija preivljavanja koja objanjava spore svemirskog d o b a . Dogodit e se u budunosti, jer se ve dogodilo u prolosti. U detaljnom izvjetaju u vezi tog cjelokupnog razvoja, pod naslovom NASA ispituje nebo ne bi li otkrila tragove porijekla ivota na Zemlji, objavljenom u The New York Timesu (6. rujna 1988.), Sandra Blakeslee je ovako saela najnovija znanstvena razmiljanja: Ono to potie novu potragu za indicijama poetaka ivota je nedavno otkrie da kometi, meteori i meuzvjezdana praina nose velike koliine sloenih organskih kemijskih spojeva i temeljnih elemenata ivih stanica. Znanstvenici vjeruju da su Zemlja i drugi planeti bili zasijani iz svemira ovim potencijalnim jedinicama za izgradnju ivota. Zasijani iz svemira; iste rijei koje su prije nekoliko tisuljea zapisali Sumerani! Dobro je poznato kako se u svojim izlaganjima Chandra Wickramasinghe esto prisjeao zapisa grkog filozofa Anaksagore (oko 500. godine prije Krista) koji je vjerovao kako se sjeme ivota kretalo svemirom u gomilama, spremno proklijati i stvoriti ivot gdje god naie na odgovarajui okoli. Budui da je on dolazio iz Male Azije, njegovi izvori, kao i veina poetnog grkog znanja, bili su mezopotamski tekstovi i predaje. Nakon zaobilaznog puta koji je trajao 6000 godina, moderna znanost se vratila sumerskom scenariju o uljezu iz vanjskog svemira koji donosi sjeme ivota u Sunev sustav i predaje ga Geji za vrijeme Nebeske Bitke. Anunnaki, koji su mogli putovati svemirom otprilike pola milijuna godina prije nas, otkrili su tu pojavu davno prije nas. U tom smislu, moderna znanost samo dostie drevno znanje.

8
ADAM: ROB IZRAEN PO NARUDBI

Biblijska pria o stvaranju ovjeka naravno predstavlja bit rasprave, ponekad estoke, izmeu kreacionista i evolucionista i temelj njihovih meusobnih tekuih sukoba, pred sudom ponekad, pred kolskim ploama neprestano. Kao to smo ve rekli, bilo bi dobro da obje strane ponovno proitaju Bibliju i njen hebrejski izvornik. Sukoba bi nestalo onog trena kada bi evolucionisti priznali znanstvene temelje Postanka, a kreacionisti shvatili o emu se u tekstu Biblije ustvari govori. Osim to neki naivno tvrde kako u opisu Stvaranja 'dani' u Knjizi Postanka doslovno oznaavaju razdoblje od dvadeset i etiri sata, a ne doba ili faze, Biblija opisuje evoluciju redom koji je u skladu s modernom znanou, kao to je razjanjeno u prethodnim poglavljima. Meutim, nesavladiv problem nastaje kada kreacionisti insistiraju na tome da je Bog stvorio ovjeanstvo, Homo sapiens sapiensa, u trenu, bez evolutivnih prethodnika. I Jahve Bog napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua. Ovo je pria o stvaranju ovjeka ispriana u Knjizi Postanka 2:7 (engleska verzija kralja Jamesa) i u nju vrsto vjeruju kreacionisti-fanatici.

Kada bi poznavali hebrejski tekst, koji je ipak izvornik, otkrili bi ponajprije da se in Stvaranja pripisuje Elohimu, to je izraz u mnoini kojeg bi trebalo prevoditi s "bogovi", a ne "Bog". Drugo, postali bi svjesni kako navedeni stih isto tako objanjava razlog stvaranja "Adama": "Jer nije bilo Adama da zemlju obrauje." Ovo su dva nagovjetaja, znaajna a ujedno i uznemirujua, o tome tko i zato je stvorio ovjeka. Osim toga, javlja se i drugi problem, problem druge (i prethodne) verzije stvaranja ovjeka, u Knjizi Postanka 1:26-27. Prema verziji kralja Jamesa najprije ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, a zatim je prijedlog izvren: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. Biblijski izvjetaj dalje komplicira pria koja slijedi u 2. glavi, prema kojoj je Adam bio sam dok mu Bog nije doveo druicu, stvorenu od Adamovog rebra. I dok bi kreacionisti mogli biti prisiljeni odluiti koja je od tih verzija conditio sine qua non, mi ovdje nailazimo na problem mnoine. Prijedlog o stvaranju ovjeka dolazi od bia u mnoini koje se obraa sluateljima u mnoini i govori: Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina. Oni koji vjeruju u Bibliju moraju se upitati, to se ovdje zbilo? Kao to je danas poznato i orijentalistima i poznavateljima Biblije, zbilo se to da su sastavljai Knjige Postanka ureivali i rezimirali mnogo starije i znatno detaljnije tekstove najprije zapisane u Sumeru. Ti tekstovi, koji su u velikoj mjeri prikazani i citirani u Dvanaestom planetu, a svi izvori su nabrojeni, pripisuju stvaranje ovjeka Anunnakijima. Iz dugakih tekstova kao to je Atra Hasis saznajemo da se to dogodilo kada su se pobunili nii slojevi astronauta pristiglih na Zemlju radi njenog zlata. Naporan rad u rudnicima zlata u jugoistonoj Africi postao je nepodnoljiv. Enlil, njihov vrhovni zapovjednik, pozvao je vladara Nibirua, svog oca Anua, na Zbor velikih Anunnakija i zahtijevao otru kaznu za svoju buntovniku posadu. Meutim, Anu je pokazao vie razumijevanja. Za to ih optuujemo?, upitao je nakon to je uo pritube pobunjenika. Njihov rad je bio teak, njihove nevolje silne! Zar ne postoji neki drugi nain da se doe do zlata, upitao se glasno. D a , rekao je njegov drugi sin Enki (Enlilov polubrat i suparnik), nadareni glavni uenjak Anunnakija. Anunnakijima moemo olakati nepodnoljiv rad tako da uzmemo nekoga drugoga koji bi preuzeo njihov naporan rad: Nainimo Primitivnog Radnika! Okupljenim Anunnakijima se dopala ova zamisao. to su vie razgovarali o tome, to su jasnije odjekivali njihovi buni zahtjevi za takvim Primitivnim Radnikom, Adamu-om, koji bi preuzeo teret posla. Ali, pitali su se, kako je mogue stvoriti bie koje e biti dovoljno inteligentno da se slui oruem i slua naredbe? Kako je mogue stvoriti ili roditi Primitivnog Radnika? Moe li se takav pothvat uistinu izvesti?

Sumerski tekst je ovjekovjeio odgovor Enkija skeptinim okupljenim Anunnakijima, koji su u stvaranju Adama vidjeli rjeenje svoga nepodnoljivog i napornog rada: Bie ije ime ste izgovorili ON POSTOJI! Sve to je potrebno uiniti, dodao je, je Staviti na njega sliku bogova. U ovim rijeima lei klju zagonetke o stvaranju ovjeka, arobni tapi koji otklanja sukob izmeu kreacionizma i evolucionizma. Anunnaki, Elohim iz biblijskih stihova nisu stvorili ovjeka ni iz ega. To bie je ve postojalo na Zemlji kao proizvod evolucije. Kako bi ga se poboljalo do eljene razine sposobnosti i inteligencije bilo je potrebno samo staviti na njega sliku bogova, lik samih Elohima. Zbog jednostavnosti, nazovimo to ve postojee bie ovjekommajmunom. Enki je zamislio postupak stavljanja na ve postojee stvorenje slike (unutarnjeg, genetikog sastava Anunnakija): drugim rijeima, zamislio je genetikom manipulacijom poboljati postojeeg ovjekamajmuna, na taj nain pretei evoluciju i stvoriti 'ovjeka', Homo sapiensa. Izraz Adamu, koji je oigledno posluio kao nadahnue biblijskom imenu 'Adam' i koritenje izraza 'slika' u sumerskom tekstu, koji se u biblijskom tekstu pojavljuje neizmijenjen, nisu jedini tragovi sumersko/mezopotamskog porijekla prie o Stvaranju ovjeka iz Knjige Postanka. Biblijska upotreba zamjenice u mnoini i prikaz skupine Elohima koji postiu suglasnost i poprate ju potrebnim djelovanjem takoer gubi svoje zagonetne aspekte ako uzmemo u obzir mezopotamske izvore. U njima itamo kako su okupljeni Anunnnaki odluili nastaviti s pothvatom i na prijedlog Enkija zadatak dodijelili Ninti, njihovoj glavnoj lijenici: Okupili su se i upitali boicu, Babicu bogova, mudru roditeljicu, (i rekli joj) "Ti si boica Raanja, stvori radnike! Stvori Primitivnog radnika, Da bi mogao nositi jaram! Neka on nosi jaram koji je dodijelio Enlil, Neka Radnik trpi naporan rad bogova!" Ne moemo sa sigurnou rei jesu li urednici Postanka doli do svoje skraene verzije iz teksta Atra Hasis, odakle su citirani ovi stihovi, ili iz

mnogo starijih sumerskih tekstova. No, mi ovdje nalazimo pozadinu dogaaja koji su doveli do potrebe stvaranja Primitivnog radnika, do zbora bogova, prijedloga i odluke da taj prijedlog sprovede i stvori jedno takvo bie. Tek kada shvatimo koji su bili biblijski izvori, moemo razumjeti biblijsku priu o Elohim, uzvienim 'bogovima', koji kau: Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina, kako bismo popravili situaciju kada nije bilo Adama da zemlju obrauje. U knjizi Dvanaesti planet naglaava se da Biblija zapoinje s povezivanjem genealogije i povijesti Adama kao odreene osobe, dok se Knjiga Postanka prema novostvorenom biu odnosi kao prema generikom izrazu A d a m . Ne radi se o osobi imenom Adam, ve doslovno o 'Zemljaninu' jer 'Adam' upravo to i znai, budui da potjee iz istog korijena kao Adamah, 'Zemlja'. Ali, taj izraz je ujedno i igra rijei, posebno dam, to znai 'krv' i odraava (kao to emo uskoro vidjeti) nain na koji je Adam proizveden. Sumerski izraz LU znai ovjek. Ali, korijen te rijei ne znai ljudsko bie ve radnik, sluga, a u sloenicama naziva ivotinja znai pripitomljen. U akadskom jeziku kojim je napisan tekst Atra Hasis (i od kojeg potjeu svi semitski jezici) novostvoreno bie naziva se lulu, to znai, kao i u sumerskom, ovjek, a ujedno izraava i ideju o mijeanju. Tako je rije lulu u dubljem smislu znaila izmijean i odraavala nain na koji je stvoren Adam, Zemljanin, Onaj od krvi. Na mezopotamskim glinenim ploicama pronaeni su zapisani brojni tekstovi u razliitim stanjima ouvanosti ili u dijelovima. Nakon Dvanaestog planeta ponovno sam se osvrnuo na 'mitove' o stvaranju kod drugih naroda Starog i Novog Svijeta: u svima njima je zabiljeen postupak koji ukljuuje mijeanje boanskih i zemaljskih elemenata. Vrlo esto se boanski element opisuje kao sr dobivena iz boje krvi, a zemaljski element se opisuje kao glina ili blato. Nema sumnje da svi oni pokuavaju ispriati istu priu, jer svi govore o Prvom Paru. Takoer nema sumnje da svi oni vuku porijeklo iz Sumera, u ijim tekstovima moemo nai najrazraenije opise i najvie detalja u vezi s ovim izvanrednim inom: mijeanjem boanskih gena Anunnakija sa zemaljskim genima ovjekamajmuna, oplodnjom jajeta ene-majmuna. Kao to je prikazano na ovom cilindrinom peatu (Slika 51), ovdje se radilo o oplodnji in vitro, u epruveti. Otkako su moderna znanost i medicina uspjele izvesti oplodnju in vitro, ja govorim da je Adam bio prva beba iz epruvete... Imamo razloga vjerovati kako je Enki, kada je predloio zaudno stvaranje Primitivnog Radnika pomou genetike manipulacije, ve tada znao da je taj pothvat mogue izvesti. Njegov prijedlog da za izvrenje zadatka pozove Ninti takoer nije bila ishitrena zamisao.

Slika 51 Postavljajui temelje dogaaja koji e uslijediti, tekst Atra Hasis priu o ovjeku na Zemlji zapoinje podjelom zadataka medu vodeim Anunnakijima. Kada je suparnitvo meu polubraom, Enlilom i Enkijem, doseglo opasnu razinu, Anu ih je natjerao da vuku drijeb. Na taj nain je Enlil dobio vlast nad starim naseljima i rad u E.DINu (biblijski Eden), a Enki je bio poslan u Afriku, kako bi nadgledao AB.ZU, zemlju rudnika. On je bio veliki uenjak pa je stoga bio spreman provesti dio vremena u prouavanju flore i faune tog kraja, kao i fosila koje su Leakeys i ostali paleontolozi otkrivali u jugoistonoj Africi otprilike 300.000 godina kasnije. Poput dananjih znanstvenika, vjerojatno je i Enki razmiljao o tijeku evolucije na Zemlji. Kao to se navodi u sumerskim tekstovima, doao je do zakljuka kako je isto sjeme ivota koje je Nibiru donio sa sobom iz Svojih prethodnih nebeskih boravita bilo uzrokom pojave ivota na oba planeta, davno prije na Nibiruu, a kasnije i na Zemlji, kada je tijekom sudara na njoj bilo zasijano sjeme. Bie koje ga je sigurno najvie fasciniralo bio je ovjek-majmun, korak iznad drugih primata, hominid koji je ve uspravno hodao i koristio se zailjenim kamenjem kao alatom, proto-ovjek, ali jo uvijek ne do kraja razvijeno ljudsko bie. Enki se vjerojatno poigrao zagonetnim izazovom igre Boga i provodio eksperimente genetike manipulacije. Zamolio je Ninti da doe u Afriku i bude uz njega ne bi li mu pomogla pri pokusima. Slubeni razlog bio je uvjerljiv. Ona je bila glavna lijenica, njeno ime je znailo Gospa koja daje ivot (kasnije je nazvana Mammi, od ega potjee sveope Mamma/Majka). Ako uzmemo u obzir teke uvjete u kojima su radili rudari, doista su im bile potrebne usluge lijenika. No, to nije bilo sve. Od samog poetka, Enlil i Enki su se natjecali za njene

seksualne usluge, budui da su obojica trebala dobiti mukog nasljednika sa svo om polusestrom, to im je Ninti doista i bila. Njih troje bih su djeca Anua, vladara Nibirua, ali nisu imali zajedniku majku. Prema zakonu nasljeivanja kod Anunnakija (kasnije su ga prihvatili Sumerani i odrazio se u biblijskim priama o Patrijarsima), legalni nasljednik postao bi sin roen iz veze s polusestrom iz iste kraljevske linije, a ne nuno prvoroeni sin, Sumerski tekstovi opisuju strastveno voenje ljubavi Enkija i Ninti (ali bez zadovoljavajuih rezultata: raale su se samo djevojice). Tako je u Enkijevom prijedlogu da se pozove Ninti i njoj dodijeli taj zadatak bilo skriveno mnogo vie od pukog zanimanja za znanost.

Slika 52

Slika 53

Kada sve to znamo, ne bi nas trebalo iznenaditi to tekstovi o stvaranju navode kako je, prvo: Ninti izjavila da ona to ne moe uiniti sama, ve joj je potreban savjet i pomo Enkija, i drugo: kako bi zadatak trebalo izvriti u Abzuu, gdje su joj dostupni odgovarajui materijali i oprema. tovie, njih dvoje su vjerojatno tamo provodili zajednike eksperimente mnogo prije nego li je na Zboru Anunnakija iznesen prijedlog da im se dopusti nainiti Adamua na svoju sliku. Na nekim drevnim prikazima moemo vidjeti Bikove-Ljude zajedno s golim Ljudima-Majmunima (Slika 52) ili Ljude-Ptice (Slika 53). Sfinge (bikovi ili lavovi s ljudskim glavama) koje su ukraavale mnoge drevne hramove moda su bile i neto vie od matovitih prikaza. Kada je babilonski sveenik Beros zapisao Grcima kozmogoniju Sumerana i prie o stvaranju, opisao je razdoblje prije ovjeka kada su ivjeli ljudi s dva krila ili jednim tijelom i dvije glave,

izmijeanim mukim i enskim organima, neki s kozjim nogama i rogovima ili drugim spojevima ljudi i ivotinja. Iz sumerskih tekstova je oigledno kako ova bia nisu bila prirodno nastale nakaze, ve su nastali kao rezultat eksperimenata koje su namjerno provodili Enki i Ninti. U tekstovima se opisuje kako su stvorili bie koje nije imalo niti mukih niti enskih spolnih obiljeja, mukarca koji nije mogao zadravati mokrau, enu koja nije mogla imati djece i bia s brojnim drugim manama. Na kraju krajeva, zabiljeeno je kako je Ninti objavila pomalo pakosno i izazovno: Koliko je dobro, a koliko loe tijelo ovjeka? Kako me srce nadahne, Mogu uiniti njegovu sudbu dobrom ili loom. Dosegavi stupanj na kojem su genetiku manipulaciju usavrili toliko da su mogli odreivati dobre ili loe aspekte nastalog tijela, dvoje znanstvenika su se smatrali sposobnima svladati krajnji izazov: pomijeati gene hominida, ovjeka-majmuna, ne s genima drugih bia sa Zemlje, ve s genima samih Anunnakija. Koristei se znanjem koje su prikupili, ovo dvoje Elohima su odluili provesti i ubrzati proces evolucije. Nema sumnje da bi se moderni ovjek u svakom sluaju pojavio na Zemlji, kao to se to dogodilo na Nibiruu, budui da i jedan i drugi potjeu iz istog sjemena ivota. No, valjalo je prijei dugaak i dugotrajan put od stupnja na kojem su se hominidi nalazili prije 300.000 godina do razvojnog stupnja kojeg su u to vrijeme dosegli Anunnaki. Ako je tijekom 4 milijarde godina, proces evolucije na Nibiruu bio napredniji za samo 1% tog vremena, to bi znailo da je na Nibiru evolucija bila 40 milijuna godina u prednosti u usporedbi s tijekom evolucije na Zemlji. Jesu li Anunnaki ubrzali evoluciju na naem planetu za 1-2 milijuna godina? Nitko ne moe sa sigurnou rei koliko vremena bi bilo potrebno Homo sapiensu da se prirodno razvije na Zemlji od ranijih hominida, no, sigurno je da bi etrdeset milijuna godina bilo vie nego dovoljno. Nakon to ju je pozvao da izvri zadatak oblikovanja sluge bogova ili, kako se kae u drevnom tekstu, izvede veliko djelo mudrosti, Enki je Ninti dao sljedee upute: Pomijeaj srce gline Iz dubina Zemlje, Upravo iznad Abzua, I daj joj oblik. Ja u dovesti dobre, mudre mlade bogove Koji e ju uiniti ispravnom.

U knjizi Dvanaesti planet analizirao sam etimologiju sumerskih i akadskih izraza koji se obino prevode kao glina ili blato i pokazao da su nastali iz sumerskog TI.IT, to doslovno znai ono koje ima ivot, a kasnije je izvedeno znaenje glina, blato i j a j e . Zemaljski element u postupku stavljanja slike bogova na ve postojee bie trebalo je biti jajace enke tog bia, ene-majmuna. Svi tekstovi koji se bave ovim dogaajem jasno govore o tome kako je Ninti Enkiju povjerila da u Abzuu u jugoistonoj Africi nabavi zemljani element, jajaca ene-majmuna. U gore navedenom citatu je tono odreena lokacija: ne radi se o istom onom mjestu na kojem su se nalazili rudnici (u Dvanaestom planetu smo to podruje prepoznali kao Junu Rodeziju, dananji Zimbabwe), ve o podruju sjevernije od njih. Najnovija otkria pokazuju da se Homo sapiens zaista po prvi puta pojavio na tom podruju. Ninti je dobila zadatak da nabavi boanske elemente. Trebale su joj dvije vrste izluevina jednog od Anunnakija i ona je u tu svrhu paljivo odabrala jednog mladog boga. Enki je uputio Ninti da od boga uzme krv i shiru, uroni ih u kupku proienja da bi na taj nain izluila njihovu s r . Iz krvi je trebalo neto to se naziva TE.E.MA, a znai osobnost i tako izraava znaenje rijei: ono to osobu ini onakvom kakva jest, drugaijom od ostalih ljudi. Ali, prijevodom osobnost nije izraena znanstvena preciznost izraza, koji je u sumerskom izvorniku znaio Ono to prima ono to vee pamenje. Mi to danas nazivamo genom. Drugi element zbog kojeg je trebalo izabrati mladog Anunnakija, shiru, obino se prevodi kao p u t . Vremenom je ova rije izmeu ostalih konotacija poprimila upravo takvo znaenje, p u t . Meutim, u ranom sumerskom ona se odnosila na spolnost ili organe za razmnoavanje, a osnovno znaenje njenog korijena bilo je vezati, ono to v e e . U ostalim tekstovima koji su se bavili potomstvom bogova koji nisu bili Anunnaki shiru se nazivalo kisru; budui da potjee od mukaraca, izraz je znaio sjeme, sperma. Ninti je ove dvije boanske izluevine trebala dobro promijeati u kupki proienja. Stoga je sigurno da epitet lulu (Izmijean) kojim se oznaavalo tako nastalog Primitivnog Radnika potjee iz tog postupka. Modernim rjenikom mi bismo ga nazvali hibridom. Sve ove postupke trebalo je izvravati u strogim sanitarnim uvjetima. U jednom od tekstova ak se spominje kako je Ninti oprala ruke prije nego je dirala glinu. Ovaj postupak se vrio u posebnoj zgradi, u akadskom nazvanoj Bit Shimti. Taj izraz potjee od sumerskog SHI.IM.TI i doslovno je znaio kua u kojoj se udahnjuje dah ivota. Nema sumnje da se ovdje nalazi izvor biblijske prie o tome kako je Elohim, nakon to je oblikovao Adama iz gline, udahnuo dah ivota u njegove nosnice. Biblijski izraz koji se ponekad prevodi kao dua, a ne dah ivota je Nephesh. Isti izraz

nalazimo u akadskom izvjetaju o dogaanjima u kui u kojoj se udahnjuje dah ivota koji su uslijedili nakon proienja i izluivanja: Bog koji proiava napishtu, Enki, Progovorio je. Sjedei ispred nje /Ninti/ on ju je poticao. Nakon to je izgovorila svoju aroliju, Pruila je ruku u glinu.

Slika 54 Prikaz sa cilindrinog peata (Slika 54) vjerojatno je ilustracija drevnog teksta. Na njemu vidimo Enkija kako sjedi i potie Ninti (prepoznajemo ju po njenom simbolu, pupkovini), a iza nje se nalaze epruvete. Mijeanje gline sa svim sastojcima i sa sri jo nije bio kraj postupka. Jajace ene-majmuna, oploeno u kupkama proienja spermom i genima mladog boga Anunnakija, nakon toga je poloeno u kalup u kojem je trebalo zavriti povezivanje. Budui da se ovaj dio postupka kasnije ponovno opisuje u vezi s odreivanjem spola stvorenog bia, moemo nagaati kako je upravo to bila svrha faze povezivanja. Nije navedeno vrijeme koje je tako obraeno oploeno jajace trebalo provesti u kalupu, ali je prilino oigledno to je s njim trebalo uiniti. Oploeno i ukalupljeno jajace trebalo je ponovno usaditi u utrobu

ene, ali ne u utrobu izvorne ene-majmuna. Umjesto toga, trebalo ga je usaditi u utrobu boice Anunnaki! Samo tako je bilo mogue postii krajnji rezultat. Jesu li eksperimentatori, Enki i Ninti, mogli biti sigurni kako e, nakon svih neuspjelih pokuaja stvaranja hibrida, ovaj puta uspjeti stvoriti savrenog lulua, ugradivi oploeno i obraeno jajace u utrobu jedne od svojih ena? Kako su mogli znati da nee roditi udovite i da njen ivot nee biti ugroen? Oito je da nisu mogli biti potpuno sigurni: i, kako se to obino dogaa kod znanstvenika koji se stave u ulogu zamoraca u prvim opasnim eksperimentima koji zahtijevaju dobrovoljce, tako je Enki okupljenim Anunnakijima objavio kako se njegova supruga, Ninki (Gospa od Zemlje) dobrovoljno javila za taj zadatak. Ninki, moja boanska supruga, objavio je, biti e tu pri trudovima. Ona je trebala odrediti sudbinu novog bia: Ti e proglasiti sudbinu novoroenog; Ninki e na nj postaviti sliku bogova; I nastat e ovjek. ene Anunnakija koje su trebale sluiti kao Boice raanja u sluaju da eksperiment uspije, kae Enki, trebale su ostati i promatrati to se zbiva. Iz teksta vidimo kako porod nije bio jednostavan ni lagan: Boice raanja su drali zajedno. Ninti je sjela, brojei mjesece. Pribliavao se sudbonosni deseti mjesec, Stigao je deseti mjesec: Protekao je period otvaranja utrobe. Odgovor glasi: da. Sve je ba onako kako bismo mi to danas uradili, na nain koji smo slijedili proteklih godina. Danas je poznato, da bismo nekoga ili neto mogli stvoriti na sliku i slina postojeem biu (bilo to drvo, mi ili ovjek), novo bie mora imati gene svog stvoritelja; inae e nastati sasvim drukije bie. Do prije nekoliko desetljea znanost je znala samo za postojanje nizova kromosoma unutar svake ive stanice koji nose obavijest o fizikim i mentalnim/emocionalnim karakteristikama potomstva. Meutim, sada znamo da su kromosomi samo osnove na kojima su smjeteni dugaki lanci DNK. DNK na raspolaganju imaju samo etiri nukleotida, ali se mogu nizati u bezbroj kombinacija, u kratkim ili dugim nizovima protkanim kemijskim signalima koji mogu znaiti stani ili idi (ili ne initi naizgled nita). Stvaraju se enzimi i funkcioniraju poput kemijskih nametljivaca, pokreu kemijske procese, alju RNK na

izvravanje zadataka, stvaraju bjelanevine za izgradnju tijela i miia, proizvode bezbrojne razliite stanice ivih bia, aktiviraju imunoloki sustav i, naravno, pomau u stvaranju potomaka na svoju sliku, sebi nalik. Utemeljiteljem genetike danas se smatra Gregor Johann Mendel, austrijski redovnik koji je, eksperimentirajui hibridizacijom bilja, opisao nasljedne osobine obinog graka u studiji objavljenoj 1866. godine. U hortikulturi (uzgoju cvijea, povra i voa) provodi se odreena vrsta genetikog inenjeringa u postupku kalemljenja, u kojem se dio biljke ije kvalitete elimo dodati kvalitetama neke druge biljke spaja urezivanjem s biljkom-primateljem. S postupkom kalemljenja (cijepljenja) posljednjih godina se eksperimentiralo u ivotinjskom carstvu, ali je uspjeh bio ogranien zbog odbacivanja imunolokog sustava primatelja. Sljedei korak naprijed, koji je na kratko dobio veliki publicitet, bio je postupak nazvan kloniranje. Budui da svaka stanica (ljudska stanica, na primjer) sadri sve genetike podatke potrebne za razmnoavanje tog pojedinca, ona sadri potencijal stvaranja, unutar enskog jajaca, bia identinog svom roditelju. Kloniranje teoretski predstavlja nain stvaranja beskonanog broja Einsteina ili, ne daj Boe, Hitlera. Testiranje mogunosti kloniranja zapoelo je eksperimentalno s biljkama, kao naprednija metoda koja bi zamijenila kalemljenje. Izraz kloniranje dolazi od grkog klon to znai granica. Postupak je zapoeo idejom da se samo jedna eljena stanica biljke davatelja usadi u biljku primatelja. Tehnika je zatim napredovala na stupanj u kojem vie uope nije bilo potrebe za biljkom - primateljem; sve to je trebalo uiniti bilo je uzgajati eljenu stanicu u otopini hranjivih tvari dok ne pone rasti, dijeliti se i na kraju se oblikovati u cjelovitu biljku. Sedamdesetih godina uz ovaj postupak se vezala nada kako e jednog dana biti mogue stvoriti u epruvetama itave ume potpuno jednakih stabala vrste po elji, a zatim ih prevesti brodom u paketu na eljenu lokaciju, tamo ih posaditi i pustiti da rastu. Prilagoavanje ove tehnike ivotinjama pokazalo se znatno zamrenijim. Prvo, kloniranje je bespolno razmnoavanje. Kod ivotinja koje se razmnoavaju oplodnjom jajaca pomou sperme, stanice za razmnoavanje (jajace i sperma) razlikuju se od ostalih stanica po tome to ne sadre sve parove kromosoma (koji nose gene kao na osnovama), ve samo po jednu garnituru svaka. Tako u oploenom ljudskom jajacu (jajna stanica) od 46 kromosoma koji ine potrebna dvadeset i tri para, polovica njih dolazi od majke (iz jajne stanice), a polovica od oca (iz sperme). Da bismo mogli izvesti kloniranje, potrebno je kirurki odstraniti kromosome iz jajaca i umjesto njih ubaciti kompletnu garnituru parova, ne iz sperme ve iz bilo koje ljudske stanice. Ukoliko itav postupak uspije i jajace, udobno

smjeteno u utrobi, najprije postane embrio, zatim fetus, pa dijete, to e dijete biti potpuno jednako osobi iz ije je stanice (samo jedne) nastalo. Tijekom ovog postupka pojavili su se i neki drugi problemi tehnike prirode kojima se sada neemo detaljnije baviti, a koji su polagano prevladani pomou eksperimentiranja, poboljanih instrumenata i napredovanja u razumijevanju genetike. U provoenju eksperimenata je pripomoglo jedno zanimljivo otkrie, a to je da je mogunost uspjeha vea to je izvor transplantirane jezgre mlai. Britanski znanstvenici su 1975. godine uspjeli klonirati abu iz stanica punoglavca. Za provoenje postupka bilo je potrebno odstraniti jezgru jajaca abe i zamijeniti ju jezgrom stanice punoglavca. Taj je zahvat izveden mikrokirurgijom, vjerojatno zato jer se radi o stanicama znatno veim od, primjerice, ljudskih stanica. Godine 1980. i 1981. kineski i ameriki uenjaci su tvrdili kako su slinom tehnikom klonirali ribu, a provodili su se i eksperimenti na muhama. Za eksperimente sa sisavcima izabrani su mievi i zeevi jer imaju kratke cikluse razmnoavanja. Kod sisavaca problem nije bio samo u sloenosti njihovih stanica i staninih jezgri, ve isto tako i u potrebi da se oploeno jajace udobno smjesti u utrobu. Kada jezgra jajne stanice nije bila uklonjena kirurkim putem, ve onesposobljena zraenjem, postignuti su bolji rezultati. Rezultati su bili jo bolji ako je jezgra bila izbaena kemijskim putem, a nova jezgra uvedena na isti nain. Postupak koji se razvio iz eksperimenata sa jajacima zeeva, a koje je provodio J. Derek Bromhall sa Sveuilita Oxford, postali su poznatiji kao kemijska fuzija. Ostali eksperimenti vezani uz kloniranje mieva ukazivali su na injenicu da je potrebno mnogo vie od garniture kromosoma davatelja da bi se jajna stanica sisavca oplodila, poela dijeliti i, najvanije, zapoela s diferencijacijom (u specijalizirane stanice koje postaju razliiti dijelovi tijela). Provodei eksperimente na Yaleu, Clement L. Markert je zakljuio da u spermi osim kromosoma postoji neto drugo to pospjeuje ove procese, te zakljuio kako sperma vjerojatno na neki, jo uvijek neutvren nain, potie razvitak jajaca. Kako bi sprijeili spajanje mukih kromosoma iz sperme sa enskim kromosomima iz jajne stanice (to bi rezultiralo normalnom oplodnjom, a ne kloniranjem) potrebno je kirurki odstraniti jednu garnituru kromosoma prije nego to pone fuzioniranje, a preostalu garnituru uzbuditi fizikim i kemijskim sredstvima kako bi se udvostruila. Ukoliko u tu svrhu izaberemo kromosome sperme, embrio bi mogao biti ili mukog ili enskog spola; ukoliko odluimo udvostruiti garnituru jajne stanice, embrio moe biti samo enskog spola.

I dok je Markert i dalje provodio eksperimente takvom metodom prijenosa jezgre, druga dva znanstvenika (Peter C. Hoppe i Karl Illmensee) objavili su 1977. godine uspjean okot, u Laboratoriju Jackson u Bar Harbor, Maine, sedam mieva s jednim roditeljem. Meutim, taj postupak su preciznije nazvali partenogenezom, djevianskim roenjem, a ne kloniranjem, budui da su znanstvenici potaknuli udvostruavanje kromosoma u jajacu enke mia, drali jajace s punom garniturom kromosoma u odreenim otopinama i, nakon to se nekoliko puta podijelila, uveli samooploenu stanicu u utrobu enke mia. Vano je primijetiti da je mi-primatelj morala biti druga enka, a ne ona ije je jajace koriteno u eksperimentu. Poetkom 1978. godine prilino uzbuenje je izazvalo objavljivanje knjige u kojoj se govorilo o tome kako je ekscentrini ameriki milijuna, opsjednut mogunou smrti, u potrazi za besmrtnou uredio da ga se klonira. U knjizi se tvrdilo kako je u ensku jajnu stanicu bila umetnuta jezgra stanice milijunaa. Jajace je kroz trudnou iznijela nepoznata dobrovoljka i rodila zdravog i pristalog djeaka koji je u vrijeme objavljivanja knjige imao etrnaest mjeseci. Ova pria je primljena s nevjericom iako je bila pisana kao izvjetaj upotpunjen injenicama. Znanstvena zajednica nije bila skeptina jer bi takav pothvat smatrala neizvedivim (zaista, svi zainteresirani su se slagali kako e to jednog dana biti mogue), ve zbog sumnje da je takav pothvat mogla izvesti nepoznata skupina sa Kariba kada su najbolji istraivai u to vrijeme mogli postii samo djeviansko roenje mieva. Takoer je postojala sumnja u uspjenost kloniranja mukarca zrele dobi, jer su svi eksperimenti ukazivali da su anse za uspjeh manje to je davatelj stariji. Zbog sjeanja na strahote koje su ovjeanstvu nanijeli njemaki nacisti u ime superiorne r a s e , ve je i sama mogunost kloniranja odabranih pojedinaca u svrhu zla (tema bestselera Ire Levina Momci iz Brazila) bila dovoljnim razlogom slabljenja zanimanja za ovakve genetike manipulacije. Alternativa koja je povik Treba li se ovjek igrati Boga? zamijenila idejom Moe li se znanost igrati supruga? bio je postupak koji je doveo do pojave Beba iz epruvete. Istraivanje Sveuilita Texas A&M, provedeno 1976. godine pokazalo je da je, u razdoblju od pet dana od ovulacije, mogue ukloniti embrio sisavca (u ovom sluaju babuna) i ponovno ga ugraditi u maternicu druge enke babuna, u prijenosu kojim se postie uspjena trudnoa i roenje. Drugi istraivai su iznali metode izdvajanja jajaca malih sisavaca i njihove oplodnje u epruvetama. Ova dva postupka, prijenos embrija i oplodnja in vitro, koriteni su u dogaaju koji je postao dijelom povijesti medicine u srpnju 1978. godine, kada je u Opoj bolnici Oldham and District u sjeverozapadnoj Engleskoj roena Louise Brown. Ona je prva beba koju nisu zaeli roditelji, ve je zaeta u epruveti, pomou tehnika kojima su se posluili

lijenici Patrick Steptoe i Robert Edwards. Devet mjeseci prije toga oni su iz jajnika gospoe Brown isisali zrelu jajnu stanicu i pritom se posluili napravom koja je na svom kraju imala svjetlo. Nakon to su je okupali u posudi u kojoj se nalazila hranjiva tvar za odravanje ivota, pomijeali (izraz kojeg je upotrijebio dr. Edwards) su izluenu jajnu stanicu sa spermom supruga. Kada je sperma uspjeno oplodila jajnu stanicu, ona je bila prebaena u posudu s drugim hranjivim tvarima, gdje se poela dijeliti. Pedeset sati kasnije dolo je do podjele u osam stanica i u tom trenutku je jajna stanica ponovno usaena u utrobu gospoe Brown. Uz njegu i poseban tretman, embrio se pravilno razvijao: pothvat je zavrio carskim rezom, a brani par koji do tada nije mogao imati djece uslijed oteenih jajovoda supruge, sada je dobio zdravu ker. Rodila se djevojica! Savrena j e ! , uzviknuo je ginekolog koji je izvrio porod carskim rezom, drei dijete. Ja sam stvorila, moje ruke su ga stvorile!, uzviknula je Ninti nakon to je carskim rezom porodila Adama, tisuama godina prije toga. Slina drevnim izvjetajima o dugotrajnim pokuajima i pogrekama Enkija i Ninti bila je injenica da se znaajan uspjeh s malom Louise zbog kojeg su mediji doslovno podivljali (Slika 55) dogodio nakon dvanaest godina pokuaja i pogreaka, tijekom kojih su nastajali fetusi i djeca s oteenjima. Lijenici i istraivai sigurno nisu bili upoznati s injenicom da su slijedili isti postupak kojim su se posluili Enki i Ninti, kada su otkrili kako je, za uspjenost eksperimenta, u mjeavinu hranjive tvari i sperme potrebno dodati krvni serum. Iako je ovaj uspjeh dao novu nadu neplodnim enama (isto tako je otvorio put surogatnom majinstvu, zamrzavanju embrija, bankama sjemena i novim pravnim komplikacijama), on je bio tek daleki srodnik pothvata Enkija i Ninti. A ipak se trebalo posluiti tehnikama o kojima smo itali u drevnim tekstovima: primjerice, kada su znanstvenici koji se bave prijenosom jezgre otkrili da davatelj mora biti mlad mukarac, kao to se naglaaSlika 55 valo u sumerskim tekstovima.

Najuoljivija razlika izmeu razliitih varijanti bebe iz epruvete i opisa u drevnim tekstovima jest ta da se u sluaju bebe iz epruvete oponaa prirodni proces reprodukcije; sperma mukarca oplouje jajnu stanicu ene koja se kasnije razvija u utrobi. Kod stvaranja Adama je bio izmijean genetiki materijal dviju razliitih vrsta koje moda uope nisu ni sline, kako bi nastalo novo bie, po svojstvima smjeteno negdje izmeu dva roditelja. Posljednjih godina moderna znanost znatno napreduje u genetikoj manipulaciji. Pomou sve sofisticiranije opreme, kompjutora i sve siunijih instrumenata, znanstvenici sada mogu proitati genetiki kod svih ivih organizama, ukljuujui i ovjeka. Ne samo da moemo proitati A-G-C-T DNK i A-G-C-U, slova genetike abecede, ve isto tako moemo prepoznati rijei genetikog koda, sastavljene od tri slova, (na primjer, AGG, AAT, GCC, GGG i tako dalje, u bezbrojnim kombinacijama) kao i dijelove lanaca DNK koji ine gene i imaju svaki svoj poseban zadatak: na primjer, odreivanje boje oiju, upravljanje rastom ili prenoenje nasljednih bolesti. Znanstvenici su takoer otkrili kako neke od rijei u kodu jednostavno usmjeravaju proces repliciranja, gdje treba zapoeti i kada treba stati. Korak po korak, znanstvenici polako uspijevaju transkribirati genetiki kod na zaslon kompjutora i prepoznati u ispisima (Slika 56) znakove stani i kreni. Sljedei korak je zamoran: saznati ulogu svakog dijela, gena, kojih jednostavna E. Coli bakterija ima otprilike 4000, a ljudsko bie vie od 100.000. Znanstvenici sada planiraju napraviti kartu cjelokupnog ljudskog genetikog ustroja ( g e n o m ) . Opseg tog zadatka i raspon do sada postignutog znanja moemo shvatiti pomou injenice da, kada bismo izdvojili DNK iz svih ljudskih stanica i stavili ga u kutiju, ona ne bi bila vea od

Slika 56

kockice leda; meutim, kada bi ispruili uvijene lance DNK, njihova duljina bi iznosila 47 milijuna milja... Unato tolikoj sloenosti, danas je pomou enzima mogue prerezati nizove DNK na eljenim mjestima, ukloniti niz koji ini gen i ak umetnuti strani gen u DNK. Takvim tehnikama se moe ukloniti neeljena osobina (poput uzroka neke bolesti) ili dodati neka druga (poput gena za hormon rasta). Napredovanje u razumijevanju i manipuliranju ovom osnovnom kemijom ivota priznato je 1980. godine kada su Walter Gilbert sa Harvarda i Frederick Sanger sa Sveuilita Cambridge nagraeni Nobelovom nagradom za kemiju za razvoj ubrzanih metoda u oitavanju velikih dijelova DNK, a Paul Berg sa Sveuilita Stanford za pionirski rad na spajanju gena. Za ove postupke koristi se jo jedan izraz: tehnologija ponovnog kombiniranja D N K , jer se DNK, nakon to se spoji, ponovno kombinira s novouvedenim dijelovima DNK. Ovakve sposobnosti omoguuju genetiku terapiju, uklanjanje ili ispravljanje (unutar ljudske stanice) gena koji uzrokuju nasljedne bolesti ili mane. Ono takoer omoguuje biogenetiku: kada se genetikom manipulacijom bakterije ili mievi potiu na proizvodnju kemikalije (poput inzulina) potrebne u lijeenju. Ovakvo provoenje tehnologije ponovnog kombiniranja DNK je Slika 57 izvedivo jer je DNK svih ivih organizama na Zemlji istog ustroja, pa e niz DNK bakterije prihvatiti (ponovno e se kombinirati) dio ljudske DNK. (Ameriki i vicarski istraivai izvijestili su u srpnju 1984. da su otkrili dio DNK zajedniki ljudima, muhama, glistama, piliima i abama, to jo vie potvruje zajedniko genetiko porijeklo cjelokupnog ivota na Zemlji). Krianci poput mule, potomka magarca i konja, mogu nastati parenjem ove dvije vrste jer one imaju sline Slika 58 kromosome (meutim, krianci se ne mogu dalje ploditi). Ovca i koza se ne mogu prirodno pariti, iako nisu previe daleki srodnici.

Meutim, zbog svog genetikog srodstva spojeni su eksperimentalno, 1983. godine, u 'kozoovcu' (Slika 57): ovcu prekrivenu vunom, s kozjim rogovima. Takva mijeana ili 'mozaika' bia nazivaju se himerama, prema udovitu iz grke mitologije koje je bilo sprijeda lav, u sredini koza, a straga zmaj (Slika 58). Ovakvo bie je stvoreno 'fuzijom stanica', fuzioniranjem embrija ovce i koze na ranijem stupnju podjele u etiri stanice svaka, nakon ega se ta mjeavina polagala u epruvetu s hranjivim tvarima, dok nije dolo vrijeme za prijenos mijeanog embrija u utrobu ovce koja je imala ulogu surogat-majke. Kod ovakvih fuzija stanica nemogue je predvidjeti rezultat (ak i ako se rodi potomak sposoban za ivot). To je u potpunosti stvar sluaja, koji e geni zavriti na kojem mjestu na kromosomima i koje e osobine, slike i slinosti, preuzeti od kojeg davatelja stanica. Gotovo je sigurno da su nemani iz grke mitologije, ukljuujui i slavnog Minotaura (pola bik, a pola ovjek) sa Krete, bili uspomene na prie koje je Grcima prenio Beros, babilonski sveenik. Njegovi izvori su bili sumerski tekstovi koji su se bavili uspjenim i neuspjenim eksperimentima Enkija i Ninti tijekom kojih su nastale razliite vrste himera. Postignua u genetici omoguila su biotehnologiji i druge putove osim nepredvidivog puta himera. Oigledno je da je u tome moderna znanost slijedila alternativni (iako mnogo tei) put djelovanja kojeg su se prihvatili Enki i Ninti. Izrezivanjem i dodavanjem dijelova genetikog niza, tj. tehnologijom ponovnog kombiniranja, mogue je odrediti i ciljano tretirati osobine koje treba ukloniti, dodati ili promijeniti. Znaajniji dogaaji u razvoju genetikog inenjeringa bili su prenoenje bakterijskih gena na biljke kako bi postale otpornije na odreene bolesti i, nakon toga (1980. godine), prenoenje odreenih bakterijskih gena u mieve. Godine 1982. u genetiki kod mia je stavljen gen rasta takora (eksperiment je provela ekipa pod vodstvom Ralpha L. Brinstera sa Sveuilita u Pennsylvaniji i Richarda D. Palmitera sa Medicinskog Instituta Howard Hughes). Rezultat je bio Veliki m i , dvostruko vei od normalnog. U asopisu Nature (27. lipnja 1985.) objavljen je izvjetaj o tome kako su eksperimentatori u razliitim znanstvenim sreditima uspjeno umetali funkcionalne ljudske gene rasta u zeeve, svinje i ovce, a 1987. godine (New Scientist, 17. rujna) su vedski znanstvenici na slian nain stvorili super-lososa. Do danas su se geni koji nose druge osobine upotrebljavali u takvom trans-genetikom kombiniranju izmeu bakterija, biljki i sisavaca. Tehnike su toliko uznapredovale da se danas umjetno proizvode spojevi koji savreno oponaaju specifine funkcije odreenog gena, uglavnom u svrhu lijeenja bolesti. Kod sisavaca je to izmijenjeno oploeno jajace ene na kraju potrebno ugraditi u utrobu surogat-majke, a ta je uloga, prema sumerskim

priama, bila dodijeljena Boicama Raanja. Meutim, prije toga je trebalo nai naina kako uvesti eljene genetike osobine davaoca mukarca u jajnu stanicu ene. Uobiajena je metoda mikro-injekcijom, kojom se izdvaja ve oploena jajna stanica ene i u nju se ubrizgava eljena genetika osobina. Nakon kratke inkubacije u staklenoj posudi, jajace se ponovno usadi u utrobu enke (eksperimentiralo se s mievima, svinjama i nekim drugim sisavcima). Ovaj postupak je teak, nailazi na mnoge prepreke i ima mali postotak uspjenosti, ali djeluje. Osim ove tehnike koristili su se virusi, koji prirodno napadaju stanice i stapaju se s njihovim genetikim jezgrama. Sloenim metodama se nova genetika osobina koju treba prenijeti u stanicu vee uz virus, koji zatim djeluje kao prenositelj; problem koji se pritom javlja je nemogunost da se kontrolira izbor poloaja kromosoma na koji e se prihvatiti gen. Tako u veini sluajeva nastaju himere. U lipnju 1989. godine u Cellu je objavljen izvjetaj ekipe talijanskih znanstvenika predvoenih Corradom Spadaforaom sa Instituta za biomedicinsku tehnologiju u Rimu, o uspjenom koritenju sperme kao prijenosnika novog gena. Oni su izvijestili o postupcima kojima su poticali spermu na ukidanje njene prirodne otpornosti na strane gene. Nakon namakanja u otopinama u kojima se nalazio novi genetiki materijal, sperma je pripojila taj genetiki materijal u svoje jezgre. Izmijenjena sperma se zatim koristila u oplodnji enki mieva, a potomci su u svojim kromosomima nosili nove gene (u ovom sluaju izvjesni bakterijski enzim). Koritenje najprirodnijeg medija, sperme, u prenoenju genetikog materijala u jajnu stanicu enke zapanjilo je svojom jednostavnou znanstvenu zajednicu i postalo je vijest za naslovnu stranu ak i The New York Timesa. Studija koja je uslijedila u asopisu Science, od 11. kolovoza 1989, izvjetavala je o mjeovitim uspjesima ostalih znanstvenika koji su nastojali oponaati tehnike Talijana. No, svi znanstvenici koji su se bavili tehnologijom ponovnog kombiniranja su se sloili da je, praeno izvjesnim preinakama i poboljanjima, razvijena nova tehnika, do sada najjednostavnija i najprirodnija. Neki su istaknuli kako su istraivai ve 1972. godine, nakon eksperimenata sa spermom zeeva ukazivali na sposobnost sperme da preuzme strani DNK. Meutim, gotovo nitko nije shvaao da su izvjetaji o toj tehnici postojali mnogo ranije, u sumerskim tekstovima koji su opisivali kako su Enki i Ninti stvorili Adama, mijeanjem u epruveti jajne stanice enemajmuna i sperme mladog Anunnakija u otopini u kojoj se takoer nalazio i krvni serum. Godine 1987. dekan antropologije na Sveuilitu u Firenzi u Italiji, izazvao je oluju protesta kod sveenstva i humanista otkrivi kako eksperimenti u tijeku mogu dovesti do stvaranja nove vrste roba, antropoida,

roenog od majke impanze i oca ovjeka. Jedan od mojih simpatizera poslao mi je isjeak prie uz komentar: Dakle, Enki, evo nas opet! Mislim da to najbolje rezimira postignua moderne mikrobiologije.

OSE, MAJMUNI I BIBLIJSKI PATRIJARSI Mnogo toga to se zbivalo na Zemlji, a posebno njeni prvi ratovi, polaze od zakona nasljeivanja Anunnakija, kojim je prvoroeni sin bio lien nasljeivanja ukoliko bi vladar dobio drugog sina sa svojom polusestrom. Ista pravila o nasljeivanju, koje su preuzeli Sumerani, odraavaju se u priama o hebrejskim patrijarsima. U Bibliji se kae kako je Abraham (koji je doao iz sumerskog glavnog grada Ura) zatraio od svoje ene Sare (njeno ime je znailo Princeza) da se pri susretu sa stranim kraljevima predstavi kao njegova sestra, a ne kao supruga. Iako to nije bilo u potpunosti tono, nije bila niti la, kao to objanjava Knjiga Postanka 20:12: A onda, ona je uistinu moja sestra: ki je moga oca, iako ne i moje majke pa je pola za me. Abrahamov nasljednik nije bio njegov prvoroeni Jimael, ija je majka bila slukinja Hagara, ve Izak, sin njegov polusestre Sare, iako se rodio mnogo kasnije. Ovih pravila o nasljeivanju se strogo pridravalo u prolosti na svim kraljevskim dvorovima, bilo u Egiptu u Starom Svijetu ili u carstvu Inka u Novom Svijetu. To pretpostavlja neku krvnu liniju ili genetiku liniju, pretpostavku neobinu i suprotnu uvjerenju o nepoeljnosti razmnoavanja s bliskim srodnicima. Meutim, moda su Anunnaki znali neto to moderna znanost tek treba otkriti? Skupina znanstvenika koju je predvodila Hannah Wu sa Sveuilita Washington otkrila je 1980. godine, kako se enke majmuna vie vole pariti sa svojom polubraom, ako imaju mogunost izbora. Ono to je u ovom eksperimentu uzbudljivo, kae se u izvjetaju je injenica da su enke s odabranom polubraom dijelile istog oca, ali su imali razliite majke. U asopisu Discover (prosinac, 1988.) objavljene su studije koje pokazuju da se mujaci osa obino pare sa svojim sestrama. Budui da jedan mujak ose oplouje mnoge enke, prednost ima parenje s polusestrama: isti otac, razliite majke. Izgleda da je zakon nasljeivanja kod Anunnakija bio mnogo vie od hira.

9
MAJKA IMENOM EVA

Ako pratimo razvoj hebrejskih rijei koritenih u Bibliji preko akadskog korijena do njihovog sumerskog porijekla moi emo razumjeti pravo znaenje biblijskih pria, posebno onih iz Knjige Postanka. Glavna potekoa u razumijevanju sumerskog i potreba za paljivim itanjem konteksta dolazi iz injenice da su mnogi sumerski izrazi imali vie od jednog znaenja, a ona su uglavnom (no, ne uvijek) potjecala iz zajednikog izvornog piktograma. S druge strane, sklonost sumerskih pisaca ka estoj upotrebi igre rijeima inteligentnom itatelju itanje njihovih tekstova pretvara u uitak. Na primjer, kada sam se u svojoj knjizi The Wars of Gods and Men bavio biblijskom priom o potresu u Sodomi i Gomori, naglasio sam kako je ideja da je Lotova ena pretvorena u stup soli kada je stala vidjeti to se dogaa, u izvornoj sumerskoj terminologiji ustvari oznaavala 'stup pare'. Budui da se sol u Sumeru dobivala iz movara ispunjenih parama, izvorni sumerski izraz NI.MUR ujedno je znaio i sol i p a r a . Sirota Lotova ena bila je pretvorena u paru, a ne u sol, uslijed posljedica nuklearnih eksplozija koje su uzrokovale potrese u dolinskim gradovima. to se tie biblijske prie o Evi, veliki sumerolog Samuel N. Kramer je prvi istaknuo kako njeno ime, koje je u hebrejskom znailo Ona koja ima ivot i pria o njenom porijeklu od Adamovog rebra vrlo vjerojatno potjeu iz sumerske igre rijeju TI, to je ujedno znailo i 'ivot' i 'rebro'.

U prethodnom poglavlju ve smo spomenuli neka druga izvorna ili dvostruka znaenja rijei u priama o stvaranju. O Evi i njenom porijeklu moemo saznati vie usporeujui biblijske prie i sumerske tekstove, te analizirajui sumersku terminologiju. Vidjeli smo da su Enki i Ninti provodili genetike manipulacije u posebnoj ustanovi, u akadskoj verziji nazvanoj Bit Shimti - Kua u kojoj se udahnjuje dah ivota, a to znaenje prilino precizno izraava svrhu te specijalizirane ustanove, laboratorija. Meutim, mi ovdje moramo uvesti u raspravu sklonost Sumerana prema igri rijei i na taj nain baciti novo svjetlo na porijeklo prie o Adamovom rebru, namjeni gline i dahu ivota. Kao to smo ranije rekli, akadski izraz je predstavljao sumersko SHI.IM.TI, sloenicu u kojoj je svaki od tri sastavna dijela nosio posebno znaenje koje se naglaavalo i irilo kombiniranjem s ostala dva dijela. SHI je znailo ono to je u Bibliji Nephesh, a uobiajeno se prevodi kao d u a , meutim, preciznije znaenje bilo bi 'dah ivota'. IM je nosilo nekoliko znaenja, ovisno o kontekstu. Moglo je znaiti 'vjetar', ali isto tako i 'strana'. U tekstovima o astronomiji ovaj je izraz oznaavao satelit koji se nalazi 'sa strane' svog planeta; u geometriji, stranicu etverokuta ili trokuta; a u anatomiji, 'rebro'. Paralelna hebrejska rije Sela jo i danas oznaava i stranicu geometrijskog oblika i rebro. I gle!, IM ima i potpuno nevezano, etvrto znaenje: 'glina'... Kao da nisu bila dovoljna viestruka znaenja rijei IM 'vjetar'/'stranica'/'rebro'/'glina' - izraz TI je dodatno uveseljavao lingvistiku igru Sumerana. Kao to smo prethodno spomenuli, TI je znailo ujedno i ivot i rebro (ovo drugo znaenje odgovara akadskom Silu, od ega je nastalo hebrejsko Sela). Ako udvostruimo izraz dobit emo TI.TI to znai trbuh, ono u emu se nalazi fetus. I gle!, u akadskom je titu dobilo znaenje 'glina' od ega je u hebrejskom ostao oblik Tit. Tako, TI kao sastavni dio u sumerskom nazivu za laboratorij, SHI.IM.TI, nosi znaenja ivot/glina/trbuh/rebro. U nedostatku sumerskog originala iz kojeg su sastavljai Postanka vjerojatno preuzeli podatke, ne moemo biti sigurni jesu li izabrali izraz rebro jer je to znaenje bilo sadrano u oba izraza: IM i TI ili zato jer je to bio prikladan uvod u drutveno oitovanje u sljedeim stihovima: Tada Jahve Elohim pusti tvrd san Na ovjeka te on zaspa, Pa mu izvadi jedno rebro A mjesto zatvori mesom. Od rebra to ga je uzeo ovjeku Napravi Jahve, Elohim, enu. Pa je dovede ovjeku.

Nato ovjek ree: "Gle, evo kostiju od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!" Ish-sha /enom/ neka se zove, od Ish /ovjeka/kad je uzeta!" Stoga e ovjek ostaviti oca i majku Da prione uza svoju enu, I bit e njih dvoje jedno tijelo. Ova pria o stvaranju ene, kopije ovjeka, govori nam o tome kako je Adam, ve postavljen u E.DIN kako bi ga obraivao i pazio na njegove vonjake, bio posve sam. I ree Jahve Elohim: Nije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on. Ovo je oigledno nastavak verzije u kojoj je bio stvoren samo Adam, a ne verzije u kojoj je odmah stvoreno ovjeanstvo od mukaraca i ena. Kako bismo razrijeili ovu prividnu zbrku, moramo se prisjetiti redoslijeda stvaranja Zemljana. Najprije je stvoren muki lulu, mijeani; zatim su oploene jajne stanice ene-majmuna, prethodno uronjene i pomijeane s krvnim serumom i spermom mladog Anunnakija, bila podijeljene u serije i stavljene u kalupe, u kojima su poprimile muke ili enske osobine. Nakon to su ponovno usaene u utrobe Boica Raanja, iz njih je svaki puta nastalo sedmero mukaraca i sedam ena. Meutim, ovi mijeani su bili krianci, koji se ne mogu razmnoavati (kao niti mule). Kako bi im se poveavao broj, ovaj postupak je trebalo neprestano ponavljati. U jednom trenutku je postalo oigledno da ovakav nain stvaranja robhova nije bio dovoljno dobar. Trebalo je dakle iznai naina da se stvori vie takvih ljudskih bia, a da se pritom enama Anunnakija ne nameu trudnoe i porodi. Taj drugaiji nain bila je druga genetika manipulacija, postignue Enkija i Ninti, koja je Adamu omoguila samostalno razmnoavanje. Kako bi mogao stvoriti vlastito potomstvo, Adam se morao spojiti s potpuno kompatibilnom enom. Pria o rebru i vrtu u Edenu govori nam o tome kako i zato je stvorena ena. Pria o rebru djeluje gotovo kao izvjetaj u medicinskom asopisu, saet u dvije reenice. Preciznim izrazima je opisana glavna operacija kakva bi danas punila novinske stupce, kada bliski srodnik (na primjer, otac ili sestra) poklanja organ potreban za transplantaciju. Moderna medicina se sve vie slui transplantacijom kotane sri kada je rije o raku ili bolestima imunolokog sustava. U biblijskom sluaju, davatelj je bio Adam. Dobio je opu anesteziju i spava. Nainjen je rez i odstranjeno je rebro. Zatim se tkivo skuplja kako bi se rana zatvorila, a Adam se moe odmarati i oporavljati.

Radnja se nastavlja negdje drugdje. Elohim sada upotrebljavaju taj komadi kosti da bi konstruirali enu. Ne da bi ju stvorili, ve da bi ju konstruirali. Razlika u terminologiji je znaajna; ona ukazuje na injenicu da je ena o kojoj je rije ve postojala, ali je na njoj bilo potrebno izvriti neke konstruktivne postupke kako bi mogla postati Adamova druica. Sve to je bilo potrebno, dobili su iz rebra, a klju onoga to je rebro sadravalo nalazi se u preostalim znaenjima izraza IM i TI: ivot, trbuh, glina. Je li komadi Adamove kotane sri bio usaen u kotanu sr gline enke Primitivnog Radnika kroz njen trbuh? Naalost, u Bibliji nije opisano to su uinili eni (koju je Adam nazvao Eva), a sumerski tekstovi koji su se sigurno time pozabavili do sada jo nisu pronaeni. Da je takav tekst doista postojao izvjesno je iz injenice da najbolji dostupan prijevod teksta Atra Hasis u ranoasirski (otprilike 850. godina prije Krista) sadri stihove koji odgovaraju biblijskim stihovima o mukarcu koji naputa oevu kuu i postaje jedno sa svojom enom kada zajedno legnu u krevet. Meutim, ploica na kojoj se nalazi ovaj tekst je previe oteena a da bi nam otkrila sve to je sumerski tekst imao za rei. Ali mi danas znamo, zahvaljujui modernoj znanosti, da se spolnost i sposobnost razmnoavanja nalaze u ljudskim kromosomima. Stanica svakog ovjeka sadri dvadeset i tri para, kod ene je to par X kromosoma, a kod mukarca jedan X i jedan Y kromosom (Slika 59). Meutim, svaka reproduktivna stanica (enska jajna stanica, muka sperma) sadri jednu garnituru kromosoma, a ne njihov par. Sparivanje se dogaa kada sperma oplodi jajace. Na taj nain embrij dobiva dvadeset i tri para kromosoma, ali samo polovica njih dolazi od majke, dok je druga polovica od oca. Majka koja ima dva X kromosoma, uvijek donosi X kromosom. Otac, koji ima i X i Y, moe pridonijeti bilo kojim od njih: ukoliko donese X kromosom, rodit e se ensko dijete, a ukoliko to bude Y, rodit e se muko dijete. Slika 59

Klju razmnoavanja tako se nalazi u fuziji dvije garniture kromosoma, pa ukoliko se njihov broj i genetiki kod razlikuju, nee se moi kombinirati i bia se nee moi razmnoavati. Budui da su ve postojali i mukarac i ena Primitivni Radnici, oni nisu bili sterilni zbog nedostatka X ili Y kromosoma. Potreba za kosti (Biblija naglaava kako je Eva bila kost kostiju Adamovih) sugerira da je trebalo prevladati neku vrstu imunolokog odbacivanja spermatozoida kod ene Primitivnog Radnika. Operacija koju su izveli Elohim prevladala je ovaj problem. Adam i Eva su otkrili svoju seksualnost i dobili 'znanje' (biblijski izraz koji je oznaavao seks u svrhu razmnoavanja (I Adam pozna svoju enu Evu, a ona zae i rodi Kajina.) Eva je, kako stoji u opisu tog dogaaja u vrtu u Edenu, mogla zaeti s Adamom i primila je od boanstva blagoslov, a ujedno i prokletstvo: U mukama djecu e raati. Tako A d a m , kako kae Elohim, postade kao jedan od nas. Dobio je 'Znanje'. Homo sapiens se mogao samostalno mnoiti i raati. Meutim, iako je Adam primio veliku mjeru genetikog ustroja Anunnakija koji su nainili ovjeka na svoju sliku, sebi slina, ak i po pitanju razmnoavanja, nisu mu prenijeli jednu svoju genetiku osobinu dugovjenost Anunnakija. Njemu nije bilo dozvoljeno kuati plodove Drveta ivota, jer kada bi sa njega jeo, ovjek bi ivio jednako dugo kao i Anunnakiji. Sumerska pria o Adapi, Savrenom ovjeku kojeg je stvorio Enki, jasno govori o ovom pitanju: iroko razumijevanje on je usavrio za njega... Mudrost (mu je dao)... Njemu je dao Znanje; Vjeni ivot nije mu dao. Nakon to je 1976. godine objavljena knjiga Dvanaesti planet, nisam tedio truda objanjavajui prividnu besmrtnost bogova. Kao primjer sam navodio muhe u mojoj kui i govorio kako bi, kada bi muhe mogle priati, Otac Muha rekao Sinu Muhi: Zna, ovaj ovdje ovjek je besmrtan; tijekom itavog mog ivota, on uope nije nimalo ostario; a moj otac mi je priao kako su njegov otac i svi nai preci, dokle nam sjeanje see, svi vidjeli ovog ovjeka upravo ovakvim kakav je sada: vjean, besmrtan! Moja 'besmrtnost' (u oima priljive muhe), naravno, jednostavno proizlazi iz razliitih ivotnih ciklusa. ovjek ivi desetljeima, a muhe svoje ivote broje danima. Meutim, to znae svi ti izrazi? 'Dan' je vrijeme potrebno naem planetu da se jednom okrene oko svoje osi; 'godina' je vrijeme potrebno naem planetu da se jednom okrene oko Sunca. Vremensko trajanje aktivnosti koje su Anunnaki poduzimali na Zemlji brojilo se u sarima, a jedan sar odgovara razdoblju od 3600 godina na Zemlji.

Pretpostavljam da jedan sar odgovara trajanju 'godine' na Nibiru-u, tj. vremenu potrebnom tom planetu da se jednom okrene oko Sunca. Kada se u Popisu sumerskih kraljeva navodilo, na primjer, kako je neki od voa Anunnakija upravljao nekim od njihovih gradova u razdoblju od 36.000 godina, u tekstu se ustvari govorilo o deset sara. Ukoliko jedna generacija kod ovjeka iznosi dvadeset godina, jedna 'godina' Anunnakija iznosila bi 180 generacija ovjekovih potomaka, pa bi se inilo da oni ive vjeno, da su 'besmrtni'. U drevnim tekstovima se jasno kae kako, za razliku od inteligencije, dugovjenost nije bila prenesena na ovjeka. To podrazumijeva da se u drevno doba vjerovalo ili znalo kako bia, koja su genetiki stvorila ovjeka, mogu mu na neki nain pokloniti ili uskratiti te dvije osobine, inteligenciju i dugovjenost. Ne iznenauje nas, vjerojatno, da se moderna znanost s tim slae. Dokazi prikupljeni tijekom proteklih 60 godina navode na pomisao kako postoji genetika komponenta u inteligenciji, navodi se u asopisu Scientific American u broju od oujka. Osim to su navedeni primjeri genija sa razliitih podruja koji su svoje talente prenijeli na djecu i unuad, u lanku je posebno istaknut izvjetaj istraivaa sa Sveuilita Colorado u Doulderu i Dravnog Sveuilita Pennsylvania (David W. Fulker, John C. DeFries i Robert Plomin) koji su utvrdili blisku bioloku korelaciju u mentalnim sposobnostima koje se mogu pripisati genetikom nasljeivanju. Scientific American je lanku dao naslov: 'More Evidence Links Genes and Intelligence'/'Novi dokazi o povezanosti gena i inteligencije'. Ostale studije koje doputaju mogunost da su sjeanja sainjena od molekula pretpostavljaju kako bi kompjutori, da bi se ikada mogli mjeriti s ljudskom inteligencijom, trebali biti molekularni kompjutori. Osuvremenjene sugestije koje su u tom pravcu postavili Forrest Carter iz Naval Research Laboratory-a u Washingtonu, D.C., John Hopfield sa Caltecha i AT&T'Bell Laboratories iznijeli su 1988. godine (Science, sv. 241) nacrt biolokog kompjutora. Osim toga, imamo sve vie dokaza o genetikom porijeklu ivotnih ciklusa ivih organizama. Oigledno je da genetika upravlja razliitim fazama u ivotu kukaca i duljinom njihovih ivota. Tako je i s injenicom da mnoga bia (meutim, ne i sisavci) ugibaju nakon reprodukcije. Jerome Wodinsky sa Sveuilita Brandeis je otkrio kako su, na primjer, hobotnice genetiki programirane na samo-unitenje nakon reprodukcije, kemikalijama pronaenim u njihovim optikim lijezdama. U okviru istraivanja provedene su studije o procesu starenja kod ivotinja, a ne samo o ivotu hobotnica. Mnoge druge studije pokazuju kako neke ivotinje imaju sposobnost popravljanja oteenih gena u svojim stanicama i na taj nain zaustavljaju ili vraaju proces starenja. Oigledno, geni kod svake vrste odreuju njen ivotni vijek, pa tako vodeni cvijet ivi jedan dan, aba otprilike est godina, pas

petnaestak godina. Dananja granica kod ovjeka ne prelazi znatno sto godina, meutim, nekada je ljudski ivotni vijek bio mnogo dulji. Prema Bibliji, Adam je poivio 930 godina, njegov sin et 912 godina, a njegov sin Eno 905. Iako imamo razloga vjerovati kako su urednici Knjige Postanka smanjili mnogo dulji ivotni vijek o kojem se govorilo u sumerskim tekstovima za faktor 60, u samoj Bibliji se priznaje da je ivotni vijek ovjeanstva bio mnogo dulji prije Potopa. ivotni vijek patrijarha poeo se skraivati kako je napredovalo tisuljee. Terah, Abrahamov otac umro je u dobi od 205 godina. Abraham je poivio 175 godina; njegov sin Izak umro je u dobi od 180 godina. Izakov sin Jakov je doivio 147 godina, a njegov sin je umro sa 110 godina. I dok se vjerovalo da genetike pogreke koje se nakupljaju kako se DNK reproducira u stanicama pridonose procesu starenja, znanstveni dokazi ukazuju na postojanje u svim biima biolokog sata, osnovnog, ugraenog genetikog svojstva koji kontrolira ivotni vijek svake pojedine vrste. Koji ga to gen ili skupina gena potiu na otkucavanje, to ga potie na izraavanje sve su to predmeti marljivih istraivanja. Meutim, brojne studije pokazuju da se odgovor nalazi u genima. Neka prouavanja virusa pokazuju da oni posjeduju dijelove DNK koji ih doslovno mogu uiniti besmrtnima. Enki je vjerojatno sve to znao, tako da je, kada je trebalo usavriti Adama i stvoriti istinskog Homo sapiensa koji e se moi reproducirati, podario Adamu inteligenciju i 'Znanje', ali ne i dugovjenost koja se nalazila u genima Anunnakija. to se vie ovjeanstvo udaljava od dana svog nastanka u obliku lulua, 'mijeanog' bia koje je u sebi nosilo genetiko nasljee Zemlje i Neba, tako skraivanje njegovog prosjenog ivotnog vijeka moemo promatrati kao simptom postupnog gubitka, iz generacije u generaciju, onoga to neki smatraju 'boanskim' elementima i sve snanijeg prevladavanja 'onog ivotinjskog u nama'. Postojanje u naem genetikom ustroju onoga to neki nazivaju 'besmislenim' DNK (dijelovi DNK koji su naizgled izgubili svoju svrhu) predstavlja vidljive ostatke izvornog 'mijeanja'. Dva neovisna, iako povezana, dijela mozga, jedan primitivniji i emocionalniji, a drugi noviji i racionalniji, jo su jedna potvrda mijeanog genetikog porijekla ovjeanstva. Dokaz koji potvruje drevne prie o stvaranju ne zavrava genetikom manipulacijom. Slijedi jo mnogo toga, a sve je o Evi! Moderna antropologija je, koristei se paleontolokim fosilnim otkriima i napredovanjima u ostalim podrujima znanosti, nainila veliki korak naprijed u traganju za porijeklom ovjeka. Do sada smo dobili jasan odgovor na pitanje Odakle je stigao ovjek?: ovjeanstvo potjee iz jugoistone Afrike.

Danas znamo da pria o ovjeku nije zapoela s ovjekom. 'Poglavlje' koje govori o skupini sisavaca pod nazivom 'Primati' vodi nas nekih etrdeset i pet ili pedeset milijuna godina u prolost, kada se u Africi pojavio zajedniki predak majmuna, ovjekolikog majmuna i ovjeka. Dvadeset i pet ili trideset milijuna godina kasnije (toliko se sporo okree kota evolucije) od linije primata su se odvojili prethodnici velikih ovjekolikih majmuna. Dvadesetih godina naeg stoljea sluajno su otkriveni fosili ovog ranog ovjekolikog majmuna prokonzula (Proconsul africanus) na otoku u Jezeru Victoria (vidi kartu) i to je otkrie na kraju privuklo u to podruje najpoznatiju ekipu paleontologa, suprunike Louis S. B. i Mary Leakey. Osim fosila Proconsula u tom podruju su takoer otkriveni ostaci Ramapithecusa, prvog uspravnog ovjekolikog majmuna ili ovjekolikog primata. Bio je star otprilike etrnaest milijuna godina, na evolucijskom stablu otprilike osam ili deset milijuna godina iznad Proconsula.

Ova otkria su bila znaajnija od otkria novih fosila, zato to su predstavljala klju vrata tajnog laboratorija prirode, sklonita u kojem Majka Priroda i dalje postupno napreduje u hodu evolucije koji vodi od sisavaca preko primata do velikih ovjekolikih majmuna i na kraju hominida. Nalazite je bilo smjeteno u rasjedima doline usjeene kroz Etiopiju, Keniju i Tanzaniju i dio je sustava rasjeda koji zapoinje u Dolini Jordan i Mrtvom moru u Izraelu, ukljuuje Crveno More i protee se sve do june Afrike (karta, Slika. 60). Na mjestima koja su Leakeayevi i ostali paleoantropolozi uinili slavnima pronaeni su brojni fosilni ostaci. Najbogatija su otkria sa podruja u Olduvai Gorge u Tanzaniji, zatim u blizini Jezera Rudolf (preimenovanog u Jezero Turkana) u Keniji i u pokrajini Afar u Etiopiji, spomenimo samo najpoznatija nalazita. U njima su sudjelovali mnogi istraivai iz razliitih zemalja, meutim, meu njima je potrebno spomenuti one koji su se posebno isticali u znanstvenim raspravama u vezi znaenja i vremenskog raspona otkria. Sin Leakeyevih, Richard (kustos u Nacionalnom muzeju u Keniji), Donald C. Johanson (u vrijeme svojih otkria bio je kustos u Muzeju prirodne povijesti u Clevelandu), Tim White i J. Desmond Clark (Sveuilite Californija u Berkeleyu), Alan Walker (Sveuilite John Hopkins), Andrew Hill i David Pilbeam sa Harvarda i Raymond Dart i Philip Tobias iz June Afrike. Ako zanemarimo probleme proizale iz ponosa zbog otkria, razliitih tumaenja otkria i sklonosti prema razdvajanju vrsta i rodova u manje podvrste, moemo sa sigurnou ustvrditi da se grana koja je dovela do ovjeka odvojila od grane etverononih majmuna prije otprilike etrnaest milijuna godina i da je bilo potrebno otprilike jo devet milijuna godina do pojave prvih ovjekolikih majmuna sa znaajkama hominida, pod nazivom Austalopithecus, a sve to na podruju koje je priroda odabrala za svoj laboratorij za stvaranje ovjeka. I dok gotovo ne postoje fosilni zapisi iz razdoblja od deset milijuna godina proteklih u meuvremenu, paleoantropolozi (kako je nazvana nova skupina znanstvenika) su prilino domiljato povezivali ostatke iz sljedeih tri milijuna godina. Ponekad samo uz pomo eljusti, razbijene lubanje, zdjelinih kostiju, ostataka prstiju ili, uz malo sree, dijelova kostura, oni su uspijevali rekonstruirati bia predstavljena tim fosilima. Pomou ostalih otkria, kao to su kosti ivotinja ili grubo oblikovano kamenje kojim su se sluili kao orujem, utvrdili su razvojni stupanj i navike ovih bia, a datiranjem geolokih slojeva u kojima su fosili pronaeni, mogli su odrediti starost samih fosila. Meu istaknutim putokazima bila su i otkria kao to su dijelovi enskog kostura kojem su nadjenuli ime Lucy (koja je moda izgledala poput hominida na Slici 61) i smatrali ju primjerom naprednog

Australopithecusa, a ivjela je prije otprilike 3,5 milijuna godina; fosil mukarca poznatiji po svom katalokom broju Lubanja 1470 koji je ivio prije otprilike 2 milijuna godina, a njegovi nalaznici ga smatraju 'skoro ovjekom' ili Homo habilisom (Spretnim ovjekom), (mnogi se protive implikacijama tog izraza); i ostaci kostiju 'krnog mladia' pod katalokim brojem WT.15000 Homo erectusa, starog otprilike 1,5 milijuna godina, vjerojatno prvog pravog hominida. On je najavio Starije Kameno doba; poeo se koristiti kamenjem kao oruem i selio se preko Sinajskog poluotoka, koji ima funkciju kopnenog mosta izmeu Afrike i Azije, u jugoistonu Aziju, odnosno u junu Europu.

Homo erectus

Lucy?

Slika 61 Nakon toga se gubi trag roda Homo, jer nedostaje poglavlje prije otprilike 1,5 milijuna do 300.000 godina, osim tragova Homo erectusa na periferijama migracija ovih hominida. Zatim se, prije otprilike 300.000 godina, bez ikakvog dokaza o postupnim promjenama, pojavio Homo sapiens. Isprva se vjerovalo kako je Homo sapiens neanderthalis, neandertalski

praovjek (nazvan tako prema mjestu u Njemakoj na kojem je prvi puta otkriven), koji je zauzeo istaknut poloaj u Europi i dijelovima Azije prije otprilike 125.000 godina, bio predak kromanjonske rase, Homo sapiens sapiens, koja je zauzela kopno prije otprilike 35.000 godina. Zatim se smatralo da je suroviji pa stoga i primitivniji neandertalski praovjek potekao iz druge grane Homo sapiensa, a da se Kromanjonac razvio zasebno. Mi danas znamo da je ova druga ideja preciznija, iako nije u potpunosti tona. Te dvije linije Homo sapiensa ivjele su jedna pored druge prije 90.000, ak i 100.000 godina, ali samo kao srodnici, a ne kao potomci jedni drugih. Dokazi o tome pronaeni su u dvije pilje, jedna se nalazi na Mount Carmel, a druga u blizini Nazaretha, u Izraelu; to su samo neke od brojnih pilja na tom podruju u kojima se udomaio pretpovijesni ovjek. Smatralo se da su prva otkria, tridesetih godina ovog stoljea, stara otprilike 70.000 godina i da potjeu samo od neandertalskog praovjeka, to se dobro uklapalo u teorije toga vremena. ezdesetih godina je skupina Izraelaca i Francuza zajedniki provodila ponovna iskapanja u pilji u Qafzehu, u blizini Nazaretha i otkrili su da u njoj nije bilo samo ostataka neandertalskog praovjeka ve isto tako i kromanjonaca. Ustvari, slojevitost je ukazivala na injenicu da su kromanjonci koristili pilju prije neandertalaca, to je pomaklo pojavu kromanjonaca od nekadanjih 35.000 godina u razdoblje od prije 70.000 godina. Znanstvenici sa Hebrejskog Sveuilita u Jeruzalemu, budui i sami skeptini, potraili su potvrdu u ostacima glodavaca pronaenim u istim slojevima. Njihova ispitivanja su dovela do istih nevjerojatnih rezultata: kromanjonci, Homo sapiens sapiens, koji se ne bi trebali pojavljivati do prije 35.000 godina, stigli su na Bliski istok i smjestili se na podruju dananjeg Izraela prije vie od 70.000 godina. tovie, to su podruje dugo vremena dijelili s neandertalcima. Krajem 1987. godine, otkria u Qaftezu i Kebari, pilji na Mount Carmelu, datirala su se novim metodama, meu njima i termoluminescencijom, tehnikom koja daje pouzdane podatke znatno vee starosti od 40.000 do 50.000 godina, to je granica radiokarbonskog datiranja. Helen Vallades iz Centra za Nacionalna istraivanja u Gif sur Yvette, voditeljica francuske ekipe, izvijestila je u dva broja asopisa Nature (sv. 330 i 340) kako rezultati nesumnjivo pokazuju kako su na tom podruju boravili i neandertalci i kromanjonci prije 90.000 do 100.000 godina (znanstvenici se danas koriste podatkom od 92.000 godina kao prosjekom). Ovi podaci su kasnije potvreni na drugom nalazitu u Galileji. Posvetivi ovim otkriima uvodni lanak u asopisu Nature, Christopher Stringer iz Britanskog Muzeja je priznao kako je potrebno odbaciti uobiajeno stajalite da su neandertalci prethodili kromanjoncima.

inilo se da obje linije potjeu od ranijeg oblika Homo sapiensa. Gdje god da se nalazio izvorni Raj modernih ljudi, reeno je u uvodnom lanku, sada se inilo da su iz nekog razloga neandertalci bili prvi koji su selili prema sjeveru, prije otprilike 125.000 godina. Zajedno sa svojim kolegom Peterom Andrewsom i Ofer Bar-Yosefom sa Hebrejskog Sveuilita i Harvarda, uvjerljivo se zauzimao za objanjenje ovih otkria koje su nazvali "Van iz Afrike". Migracija ovih prvih Homo sapiensa iz svog rodnog kraja u Africi prema sjeveru bila je potvrena otkriem (za koje je zasluan Fred Wendorf sa Sveuilita Southern Methodist, Dallas) lubanje neandertalca u blizini Nila u Egiptu, stare 80.000 godina. Znai li to raniju zoru ovjeanstva?, javljalo se pitanje u naslovima asopisa Science. Budui da su se potrazi pridruili znanstvenici iz drugih disciplina, bilo je jasno da je odgovor potvrdan. Utvreno je kako neandertalci nisu samo posjetili Bliski istok ve su tamo dugo vremena ivjeli. Isto tako, oni nisu bili primitivni divljaci kakvima su ih ranije prikazivali. Oni su pokapali svoje mrtve uz obrede koji su ukazivali na postojanje religioznih obiaja i "barem jednu vrstu duhovno potaknutog ponaanja koje ih povezuje s modernim ljudima." (Jared M. Diamond sa Medicinske kole Sveuilita Kalifomija u Los Angelesu). Neki znanstvenici, meu njima i Ralph S. Solecki sa Sveuilita Columbia koji je otkrio ostatke neandertalca u pilji Shanidar, vjeruju da su neandertalci poznavali ljekovito bilje prije 60.000 godina. Otkria kostiju u izraelskim piljama dokazala su anatomima kako su, suprotno prethodnim teorijama, neandertalci mogli govoriti: "Odljevci mozga fosila pokazuju dobro razvijeno podruje govora", izjavio je Dekan Falk sa Dravnog Sveuilita New York u Albanyu. "Mozak neandertalca je bio vei od naeg... on nije bio glup i neartikuliran", zakljuio je neuroanatom Terrrence Deacon sa Harvarda. Sva ta najnovija otkria ne ostavljaju mjesta sumnji kako je neandertalac ustvari bio Homo sapiens, ne predak kromanjonca ve raniji tip iz iste ljudske loze. U oujku 1987. Christopher Stringer iz Britanskog Muzeja zajedno sa svojim kolegom Paulom Mellarsom, organizirao je konferenciju na Sveuilitu Cambridge kako bi osuvremenio i razmotrio nova otkria u vezi Porijekla i rasprostranjenosti modernog ovjeka. Prema izvjetaju J. A. J. Gowletta u asopisu Antiquity (srpanj, 1987.), vijenici su najprije razmotrili fosilne dokaze. Zakljuili su kako se nakon nestanka Homo erectusa od 1,2 do 1,5 milijuna godina, naglo pojavio Homo sapiens odmah nakon toga, prije 300.000 godina (to dokazuju fosilni ostaci u Etiopiji, Keniji i Junoj Africi). Neandertalci su se 'razIikovali' od ranijih Homo sapiensa (Mudar ovjek), od prije otprilike 230.000 godina i vjerojatno su zapoeli migracije prema sjeveru 100.000 godina kasnije, to se vjerojatno podudara s pojavom Homo sapiens sapiensa.

Na konferenciji su takoer ispitani i drugi dokazi, meu njima i potpuno novi podaci s podruja biokemije. Najuzbudljivija su bila otkria genetike. Sposobnost genetiara u praenju tragova porijekla usporeivanjem nizova DNK iskazala se u parnicama o dokazivanju oinstva. Neizbjeno je stoga koritenje i proirenje novih tehnika, ne samo u praenju odnosa dijeteroditelj, ve takoer i cjelokupnog porijekla vrsta. Upravo je nova znanost molekularne genetike omoguila Allanu C. Wilsonu i Vincentu M. Sarichu (obojica sa Sveuilita California u Berkley) s velikom preciznou utvrditi kako su se hominidi razvili drukije od ovjekolikih majmuna prije 5, a ne prije 15 milijuna godina, te kako su najblii srodnici hominida bile impanze, a ne gorile. Budui da se DNK ovjeka neprestano mijea s genima oeva kroz generacije, CELL nakon nekoliko generacija usporeivanja DNK u jezgri stanice (kojih polovica dolazi od NUCLEUS majke, a polovica od oca) nisu WITH DNA vie toliko precizna. Meutim, otkriveno je kako, osim DNK u jezgri stanice, postoji i DNK u majinoj stanici koji se ne nalazi MITOCHON- u jezgri ve u tijelima nazvanim DRIAL DNA mitohondriji (Slika 62). Taj DNK se ne mijea s DNK oca; umjesto toga, on se prenosi neizmijenjen od majke na ker Slika 62 i na unuku i dalje kroz generacije. Ovo otkrie Douglasa Wallacea sa Sveuilita Emory, tijekom osamdesetih, navelo ga je da usporedi mtDNA kod otprilike 800 ena. Na znanstvenoj konferenciji u srpnju 1986. objavio je iznenauju zakljuak: mtDNA koji se javio kod svih njih bio je toliko slian da su sve te ene morale imati istog enskog pretka. Tim se istraivanjem pozabavio Wesley Brown sa Sveuilita Michigan i pretpostavio da bi se odreivanjem stope prirodne mutacije mtDNA moglo izraunati koliko je vremena prolo otkada je ivio taj zajedniki predak. Usporeivanjem mtDNA kod dvadeset i jedne ene razliitog geografskog porijekla i rasne pripadnosti, doao je do zakljuka da sve one duguju svoje porijeklo 'jednoj jedinoj mitohondrijskoj Evi' koja je ivjela u Africi prije otprilike 300.000 do 180.000 godina. Ovim zagonetnim otkriima bavili su se i drugi znanstvenici i uputili se u potragu za 'Evom'. Meu njima se isticala Rebecca Cann sa Sveuilita

California u Berkeleyu (a kasnije na Sveuilitu Havaii). Iz posteljica 147 ena razliitih rasa i geografskog porijekla koje su rodile u bolnicama San Francisca, ona je izdvojila i usporedila njihove mtDNA. Dola je do zakljuka kako sve one potjeu od zajednikog enskog pretka koja je ivjela izmeu 300.000 i 150.000 godina (ovisno o tome da li stopa mutacije iznosi 2% ili 4% na milijun godina). Mi obino uzimamo kao tono 250.000 godina, izjavila je Cannova. Paleoantropolozi su primijetili da gornja granica od 300.000 godina odgovara starosti fosilnih ostataka koji svjedoe o vremenu pojavljivanja Homo sapiensa. to se moglo dogoditi prije 300.000 godina, a to je donijelo ovakvu promjenu? pitali su se Cannova i Allan Wilson, ali na to nisu mogli odgovoriti. Kako bi testirali ono to su nazvali Hipotezom o Evi Cannova i njeni suradnici, Wilson i Mark Stoneking, nastavili su s ispitivanjima posteljica kod otprilike 150 ena u Americi, iji su preci doli iz Europe, Afrike, Srednjeg istoka i Azije, kao i posteljice Aborigina iz Australije i Nove Gvineje. Rezultati su pokazali da je afriki mtDNA najstariji i da su sve te ene iz razliitih rasa i razliitog geografskog i kulturnog porijekla imale jedinstvenog enskog pretka, enu koja je ivjela u Africi prije 290.000 do 140.000 godina. U uvodnom lanku asopisa Science (11. rujan, 1987.) u kojem su prikazana sva ova otkria, reeno je kako su brojni dokazi pokazali da je Afrika kolijevka modernog ovjeka...Izgleda da nam molekularna biologija govori da je moderan ovjek nastao u Africi prije otprilike 200.000 godina. Ova senzacionalna otkria, koja su kasnije potvrdile i ostale studije, punila su naslove novina irom svijeta. Odgovor na pitanje Odakle smo doli? objavio je National Geografic u listopadu, 1988. - iz jugoistone Afrike. Pronaena je Naa zajednika Majka, stajalo je u naslovu u San Francisco Cronicle. "Van iz Afrike; ovjek kree u osvajanje svijeta" objavio je londonski Observer. Newsweek je 11. sijenja 1988. godine u svom do tada najprodavanijem broju na prvoj stranici prikazao Adama i Evu sa zmijom i stavio naslov "Potraga za Adamom i Evom". Naslov je bio prikladan, jer, kako je primijetio Allan Wilson, "Oigledno, gdje je majka, morao je postojati i otac." Sva ta najnovija otkria uvelike potvruju biblijsku tvrdnju o prvom paru Homo sapiensa: Svojoj eni Adam nadjene ime Chava /Ona od ivota, u engleskom Eva/ jer je majka svima ivima.

Sumerski podaci nude nekoliko zakljuaka. Prvo, stvaranje lulua je bilo posljedica pobune Anunnakija prije otprilike 300.000 godina. Moderna znanost je potvrdila ovaj datum kao gornju granicu prvog pojavljivanja Homo sapiensa. Drugo, lulu je stvoren iznad Abzua, sjeverno od podruja rudnika. Ovaj navod potvruju lokacije na kojima su pronaeni najraniji ljudski ostaci u Tanzaniji, Keniji i Etiopiji, a koji se nalaze sjeverno od podruja rudnika zlata u junoj Africi. Tree, pojavljivanje u veem broju prvog tipa Homo sapiensa, neandertalaca, prije otprilike 230.000 godina, dobro se uklapa u onih 250.000 godina do kojih se dolo otkriima u datiranju Eve pomou mtDNK, nakon ega se pojavio Homo sapiens sapiens, moderni ovjek. Ne postoji nikakva kontradikcija izmeu ovih datuma i datiranja pobune prije 300.000 godina. Mi znamo da se ovdje radi o zemaljskim godinama, dok je za Anunnakije 3600 zemaljskih godina predstavljalo samo jednu njihovu godinu. Treba se prisjetiti kako je, nakon odluke o stvaranju Adama, uslijedilo razdoblje pokuaja i neuspjeha, koje je trajalo sve dok nije postignut savreni model. Meutim, i nakon roenja prvih Primitivnih Radnika, sedam mukaraca i sedam ena istovremeno, jo su uvijek Boice Raanja bile te koje su podnosile trudnou i porod, jer nova vrsta krianaca nije imala sposobnost razmnoavanja. Jasno je da praenjem mtDNK dolazimo do one Eve koja je mogla raati djecu, a ne ene lulua koja nije imala tu sposobnost. Kasnije se pokazalo da je ovjeanstvo dobilo ovu sposobnost nakon druge genetike manipulacije koju su izveli Enki i Ninti, a koja je u Bibliji iskazana u prii o Adamu, Evi i Zmiji u Vrtu u Edenu. Da li se druga genetika manipulacija dogodila prije otprilike 250.000 godina, kako je to sugerirala Rebeca Cann u svojim podacima o Evi ili prije 200.000 godina, kako se navodi u lanku asopisa Science? Prema Knjizi Postanka, Adam i Eva su poeli raati djecu tek nakon izgona iz Raja. Mi ne znamo je li Abel, njihov drugi sin kojeg je ubio stariji brat Kain, imao potomaka. Meutim, u Bibliji pie kako je Kainu i njegovim potomcima bilo nareeno da se presele u udaljene krajeve. Jesu li potomci proklete linije Kainove bili nomadski neandertalci? Ova mogunost potie radoznalost, ali i dalje ostaje nagaanje. Izgleda sigurno da se u Bibliji doista priznaje pojavljivanje Homo sapiens sapiensa, modernih ljudskih bia. U njoj se govori kako je trei sin Adama i Eve, et, imao sina imenom Eno, od kojeg potjee ovjeanstvo. Eno u hebrejskom znai ovjek, ljudsko b i e , vi i ja. U Bibliji se kae kako se u vrijeme Enoa poelo zazivati ime Jahvino. Drugim rijeima, u to vrijeme je ovjek postao potpuno civiliziran i ustanovljena je vjera. To potvruje sve aspekte drevne prie.

SIMBOL ISPREPLETENIH ZMIJA U biblijskoj prii o Adamu i Evi u vrtu edenskom, suparnik Gospodina Boga koji im je omoguio da dobiju 'znanje' (sposobnost razmnoavanja) bila je Zmija, u hebrejskom Nahash. Taj izraz ima jo dva znaenja: 'onaj koji zna tajne' i 'onaj koji zna bakar'. Ova dva znaenja, igre rijei, moemo nai u sumerskom epitetu Enkija, BUZUR, to je znailo 'onaj koji rjeava tajne' i 'onaj od rudnika metala'. Stoga sam u prethodnim tekstovima sugerirao mogunost da je u izvornoj sumerskoj verziji Zmija bio Enki. Njegov simbol bile su isprepletene zmije; to je bio simbol njegovog kultnog sredita Eridua (a); njegovih afrikih veleposjeda openito (b); i posebno piramida (c). Takoer se pojavljivao na ilustracijama sa sumerskih cilindrinih peata na kojima su prikazivani dogaaji opisani u Bibliji. to je predstavljao simbol isprepletenih zmija, koji je ostao simbol medicine i lijeenja do dananjeg dana? Kada je moderna znanost otkrila dvostruku spiralnu strukturu DNK (sl. 49) ponudila nam je odgovor na to pitanje: isprepletene zmije oponaaju strukturu genetikog koda, tajno znanje koje je omoguilo Enkiju da najprije stvori Adama, a kasnije Adamu i Evi podari sposobnost razmnoavanja. Kada je Mojsije nainio nahash nehosheth, 'bakrenu zmiju', kako bi zaustavio epidemiju koja je zadesila Izraelce, on je zazvao simbol Enkija u znak lijeenja. Moe li se injenica da se rije 'bakar' nalazi u 3 razliita znaenja izraza, a takoer i u Mojsijevom stvaranju bakrene zmije, pripisati ulozi bakra u genetici i lijeenju za koju mi ne znamo? Nedavna ispitivanja, provedena na Sveuilitima Minnesota i St. Louis, navode na zakljuak da je uistinu tako. Ona su pokazala kako je radionuklid bakar-62, koji 'emitira pozitrone' koristan u snimanju protoka krvi. Osim toga, ostali spojevi bakra mogu prenositi lijekove u ive stanice, ukljuujui i stanice mozga.

10
KADA JE MUDROST SPUTENA SA NEBA

Sumerski popis kraljeva, kronoloki ureen zapis o vladarima, gradovima i dogaajima dijeli pretpovijest i povijest u dva odvojena dijela: najprije donosi dugaak zapis o onome to se dogodilo prije potopa, a zatim to se dogodilo poslije potopa. Jedno je bilo vrijeme kada su Zemljom vladali 'bogovi' Anunnaki, a kasnije i njihovi sinovi koje su rodili s kerima ovjeka, takozvani polubogovi; a drugo, kada su vladari bili ljudi, kraljevi koje je birao Enki, a koji su posredovali izmeu bogova i naroda. U oba sluaja se govorilo kako je institucija organiziranog drutva i poslune vlade, nazvana Kraljevstvo bila sputena sa nebesa i na Zemlji oponaala drutvene i upravne organizacije sa Nibiru-a. Kada je kraljevstvo bilo sputeno sa nebesa, tako zapoinje sumerski popis kraljeva, kraljevstvo je bilo u Eridu. U Eridu je Alulim postao kraljem i vladao 28.800 godina. Nakon to su nabrojeni i ostali pretpotopni vladari i gradovi, u tekstu se kae da je nakon toga Zemlju prekrio Potop. I nastavlja: Nakon to je Potop prekrio Zemlju, kada se kraljevstvo ponovno spustilo sa nebesa, bilo je u Kishu. Od toga trenutka popisi nas vode u povijesna vremena. Iako je tema ove knjige ono to nazivamo znanou, a to su drevni narodi nazivali Mudrou, nee biti na odmet rei nekoliko rijei o

Kraljevstvu, ispravnom poretku stvari, organiziranom drutvu i njegovim institucijama, jer bez njih znanstveni napredak, irenje i ouvanje Mudrosti ne bi bilo mogue. Kraljevstvo je bilo portfelj Enlila, glavnog upravitelja Anunnakija na Zemlji. Dobro je poznato da, osim brojnih znanstvenih podruja kojima se jo uvijek bavimo i gradimo na ostavtini Sumerana, jo uvijek postoji i institucija kraljeva i kraljevstva, koja je sluila ovjeanstvu tolika tisuljea. Samuel N. Kramer, u svom djelu History Begins at Sumer, nabrojio je mnogo toga po emu su Sumerani bili p r v i , meu ostalim imali su i dvodomni sabor izabranih (odabranih) zastupnika. U konceptu kraljevstva nalazili su se razliiti aspekti organiziranog i poslunog drutva, a najznaajniji meu njima bio je potreba za pravdom. Od kralja se zahtijevala pravednost i javno proglaavanje i zagovaranje zakona, jer je sumersko drutvo ivjelo i ravnalo se prema zakonima. Mnogi su u koli uili o babilonskom kralju Hamurabiju i njegovom slavnom zakoniku, koji potjee iz drugog tisuljea prije Krista. Meutim, barem dvije tisue godina prije Hamurabija sumerski kraljevi su javno proglaavali zakonike. Razlika je bila u tome to je Hamurabijev zakonik govorio o zloinu i kazni: ako ini ovako, kazna e biti takva. S druge strane, sumerski zakonici su poduavali ispravno ponaanje, propisivali su kako ne smije uzeti udoviinog magarca ili uskraivati nadnice nadniarima. Slino sumerskim zakonicima, biblijskih Deset Zapovijedi nije odreivalo kazne ve propisivalo to valja initi, a to je loe i ne bi trebalo initi. Zakone je podravala sudska administracija. Od Sumerana smo naslijedili sustav sudaca, porote, svjedoka i ugovora. U Sumeru je utemeljena drutvena zajednica koju nazivamo obitelj, zasnovana na ugovornom braku, a uz to i pravila i obiaji nasljeivanja, posvajanja, prava udovica. Zakonske odluke primjenjivale su se osim toga u ekonomskim djelatnostima: razmjena zasnovana na ugovorima, pravila pri zapoljavanju, nadnice i, naravno, oporezivanje. Primjerice, doznali smo dosta toga o sumerskoj vanjskoj trgovini, jer je u gradu pod nazivom Drehem postojala carinska stanica u kojoj su se vodile detaljne biljeke o svim trgovinskim kretanjima dobara i ivotinja. Do nas je pod okriljem kraljevstva stiglo i mnogo vie od svega nabrojenog. Kako su na pozornicu odnosa izmeu ovjeka i njegovih bogova uli sinovi i unuci Enlila, oni su postupno preuzimali ulogu kraljevstva i nadzor nad kraljevima, a Enlil je, kao Blagotvorni, postao voljenom uspomenom. Meutim, ono to mi i danas nazivamo civiliziranim drutvom svoje utemeljenje duguje vremenu kada je kraljevstvo silo sa nebesa.

Mudrost, odnosno znanost i umjetnost, aktivnosti koje su zahtijevale umjenost, isprva su bile polje rada Enkija, glavnog znanstvenika Anunnakija, a kasnije njegove djece. Iz teksta kojeg naunici nazivaju Inanna and Enki: The Transfer of the Arts of Civilization saznajemo kako je Enki posjedovao izvjesne jedinstvene predmete pod nazivom ME (neto poput kompjutora ili diskova s podacima) u kojima su se uvale informacije koje su se koristile u znanosti, zanatima i umjetnosti. Bilo ih je vie od stotinu i ukljuivali su toliko razliite teme kao to su pisanje, glazba, obrada metala, graevina, prijevoz, anatomija, lijeenje, kontrola poplava i odravanje grada, a osim toga, kao to moemo vidjeti iz drugih popisa, astronomiju, matematiku i kalendar. Osim Kraljevstva, bogovi Anunnakija su na Zemlju sa nebesa spustili i Mudrost i poklonili ju ovjeanstvu. Znanje i znanost su preneseni ovjeanstvu njihovom jedinstvenom odlukom, obino posredno, preko izabranih pojedinaca. Ve smo spomenuli sluaj Adape, kome je Enki podario iroko razumijevanje. Meutim, u pravilu je odabrana osoba pripadala sveenstvu - jo neto po emu su Sumerani bili prvi, to je pratilo ovjeanstvo tisuljeima kroz itav srednji vijek, kada su sveenici i redovnici ujedno bili i znanstvenici. Sumerski tekstovi govore o Enmeduranki-u koga su bogovi pripremali da postane prvi sveenik. U njima se kae kako su mu bogovi: Pokazali kako promatrati ulje i vodu, Tajne Anuove, Enlilove i Enkijeve. Oni su mu dali Boansku plou, Uklesane tajne Neba i Zemlje. Nauili su ga kako raunati s brojevima. Ove kratke reenice otkrivaju mnogo informacija. Prvi predmet kojem su poduili Enmedurankija, znanje o 'ulju i vodi' vezano je uz medicinu. U vrijeme Sumerana lijenike su nazivali A.ZU ili IA.ZU, to je znailo Onaj koji poznaje vodu i Onaj koji poznaje ulje, a razlikovali su se prema metodi kojom su spravljali lijekove: jedni su ih mijeali i pili s vodom, a drugi su ih mijeali s uljem i primjenjivali pomou klistira. Nakon toga je Enmeduranki dobio boansku ili nebesku plou na kojoj su bile uklesane tajne Neba i Zemlje, informacije o planetima i Sunevom sustavu i vidljivim zvijeima, znanosti o Zemlji (geografija, geologija, geometrija) i, budui da je Enuma elish bila ukljuena u obrede odravane u hramovima na staru Godinu, kozmogonija i evolucija. A da bi mogao sve to shvatiti, tu je bio i trei predmet, matematika: raunanje s brojevima. Pria o pretpotopnom patrijarhu Henoku u Knjizi Postanka je svedena na reenicu u kojoj se ne spominje njegova smrt, ve da je nakon

to poivje u svemu 365 godina (broj odgovara broju dana u godini) Henok hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga u z e . Znatno vie informacija nudi nam Knjiga o Henoku (pronaeno je nekoliko razliitih verzija) koja nije ukljuena u Bibliju. U njoj se detaljno opisuje znanje to su ga Henoku prenijeli aneli, a koje ukljuuje rudarstvo i metalurgiju i tajne Donjeg svijeta, geografiju i navodnjavanje Zemlje, astronomiju i zakone nebeskog kretanja, izraunavanje kalendara, znanje o biljkama, cvijeu i hrani i tako dalje. Sve je to vidio Henok u posebnim knjigama i na nebeskim ploama. Biblijska Knjiga Mudrih izreka posveuje veliki dio svog uenja potrebi ovjeka za Mudrou i spoznaji kako ju Bog daruje samo pravednima jer Jahve daje mudrost. Mnoge tajne Neba i Zemlje njome obuhvaene istaknute su u Samohvali Mudrosti, poglavlje 8, Mudre izreke. U Knjizi o Jobu takoer se veliaju vrline Mudrosti i obilje koje ovjek moe njome postii, ali otvoreno se postavlja pitanje: Odakle dolazi Mudrost i gdje je izvor Razumijevanja? Odgovor glasi: Bog razumije nain t o g a ; hebrejska rije prevedena kao Bog glasi Elohim, izraz u mnoini, prvi puta upotrijebljen u priama o Stvaranju. Sigurno je da su nadahnue ovih dviju biblijskih knjiga, a moda i njihov izvornik, bili sumerski i akadski tekstovi s izrekama i sumerski ekvivalent Knjige o Jobu; zanimljivo je da je ova druga nosila naslov Slavit u Gospodara Mudrosti. U drevno doba se nije sumnjalo u to da je znanje s podruja znanosti bilo poklon i uenje bogova, Anunnakija, Elohima, ovjeanstvu. Razumije se samo po sebi da je astronomija bila glavni predmet, budui da je iz prethodnih poglavlja u ovoj knjizi oigledno da je zapanjujue znanje Sumerana (u to vrijeme) o cjelokupnom Sunevom sustavu i kozmogonija kojom se objanjavao nastanak Zemlje, asteroidnog pojasa i postojanje Nibirua, moglo stii samo od Anunnakija. I dok moemo primijetiti zadovoljavajui porast (volio bih vjerovati da je to djelomino rezultat i moga rada) u priznavanju doprinosa Sumerana u zaetku i koncepciji zakona, lijeenja i kulinarstva, jo uvijek se ne priznaje ogromni doprinos Sumerana astronomiji. Ja smatram da je to stoga to se ne usudimo prijei zabranjeni prag koji bi nas doveo do slijedeeg, neizbjenog koraka: ukoliko priznamo sve to su Sumerani znali o nebu, morat emo priznati postojanje, ne samo Nibirua ve takoer i naroda na njemu, Anunnakija... No, bez obzira na to, taj strah od prelaska (odgovarajua igra rijei, budui da Nibiru znai Planet Krianja, op.p.) nikako ne negira injenicu da moderna astronomija Sumeranima (a preko njih i Anunnakijima) duguje osnovnu koncepciju sferne astronomije sa svim njenim tehnikim izrazima; koncepciju ekliptike kao pojasa oko Sunca po kojem krue planeti; okupljanje zvijezda u zvijea; okupljanje zvijea koja vidimo u ekliptici u Kue Zodijaka; primjenu broja 12 na zvijea, broj mjeseci u godini i na ostale nebeske ili boanske sadraje. Ovo

naglaavanje broja 12 moemo pratiti i u injenici da u Sunevom sustavu ima dvanaest lanova, a svakom vodeem Anunnakiju se pripisivao njegov nebeski par, to je inilo panteon od 12 Olimpijaca kojima su osim toga bila dodijeljena zvijea i mjeseci. Astrolozi duguju uistinu mnogo ovim nebeskim podjelama, budui da planet Nibiru astrolozima predstavlja dvanaestog lana Sunevog sustava koji im je toliko dugo nedostajao. Kao to je detaljno objanjeno u Knjizi o Henoku, a potvreno biblijskom aluzijom na broj 365, izravna posljedica meusobnog odnosa kretanja Sunca, Mjeseca i Zemlje bio je razvoj kalendara; brojanje dana (i noi), mjeseci i godina. Danas se openito priznaje kako Zapadni kalendar kojim se danas sluimo potjee od prvog kalendara ovjeanstva, poznatog kao Kalendar Nippura. Budui da je poetak ovog kalendara bio usklaen s proljetnim ekvinocijem u zodijaku Bika, uenjaci su zakljuili kako je on nastao poetkom etvrtog tisuljea prije Krista. Uistinu, sama koncepcija kalendara usklaena s pojavljivanjem Sunca i Mjeseca u ekvinociju (vrijeme kada Sunce prelazi ekvator, a dan i no su iste duljine), ili, naizmjence, u solsticiju (kada izgleda kao da je Sunce doseglo najudaljeniju toku na sjeveru ili jugu) (ovakve koncepcije nalazimo u svim kalendarima Starog i Novog svijeta), do nas je stigla iz Sumera. Kao to sam opetovano isticao u svojim knjigama i lancima idovski kalendar se jo uvijek pridrava kalendara iz Nippura, ne samo svojim oblikom i strukturom, ve takoer i nainom raunanja godina. Godina 1990. u idovskom kalendaru je godina 5750. On ne poinje stvaranjem svijeta, kako se obino tumai, ve od nastanka kalendara iz Nippura, 3760 godine prije Krista. Te je godine, nagovijestio sam u svojoj knjizi The Lost Realms, Anu kralj Nibirua, doao na Zemlju u dravniki posjet. Njegovo ime, AN u sumerskom i Anu u akadskom, znailo je n e b o , Nebeski i bilo je sastavni dio brojnih izraza u astronomiji, kao to su AN.UR (nebeski horizont) AN.PA (toka zenita), a osim toga i sastavni dio imena Anunnaki - Oni koji su sa Neba doli na Zemlju. U drevnom kineskom pismu, u kojem nain pisanja i izgovaranja slogova otkriva njihovo sumersko porijeklo, koristio se primjerice, izraz kuan za oznaavanje hrama koji je sluio kao zvjezdarnica, a sumerska jezgra izraza KU.AN znaila je otvor prema n e b u . (O sumerskom porijeklu kineske astronomije i astrologije raspravljao sam u lanku The Root, of Astrology, objavljenom u veljai 1985. godine u asopisu East-Wes Journal). Nesumnjivo, latinski annum (godina) od ega potjee francusko annee (godina) i engleski annual (godinji) te neki drugi izrazi, potjee iz vremena kada su kalendar i raunanje godina zapoeli dravnikom posjetom Anua.

Naravno, kineska tradicija kombiniranja hramova i zvjezdarnica nije bila ograniena samo na Kinu; ona nas vodi unatrag sve do zigurata (stepenastih piramida) Sumera i Babilona.

Slika 63 U dugakom tekstu koji se bavi posjetom Anua i njegove supruge Antu Sumeru govori se kako su se sveenici popeli na najviu razinu zigurata kako bi mogli promatrati pojavljivanje Nibirua na nebu. Enki je znanje astronomije (i drugih znanosti) prenio svome prvoroenome sinu Marduku. Nakon to je Marduk dobio prevlast u Mezopotamiji, dao je izgraditi, tj. obnoviti babilonski zigurat, kako bi sluio kao zvjezdarnica (Slika 63). Enki je tajne kalendara, matematike i pisanja podario svome mlaem sinu Ningishziddai, koga su Egipani nazivali Toth. U knjizi The Lost Realms predstavio sam vrste dokaze koji pokazuju kako je to bio onaj isti bog, u Srednjoj Americi poznatiji kao Quetzalcoatl, pernata zmija. Ime tog boga na sumerskom je znailo Gospodin Drveta ivota i izraavalo je injenicu kako je upravo njemu Enki povjerio znanje lijeenja, a meu ostalim i tajnu oivljavanja mrtvih. U babilonskom tekstu navode se rijei ogorenog Enkija Marduku, gdje on tvrdi da ga je nauio dovoljno, u prilici kada je Marduk osim toga elio nauiti i tajnu oivljavanja mrtvih.

Da su Anunnaki mogli izvesti taj pothvat (barem kada se radilo o pripadnicima njihovog naroda) jasno je iz teksta pod naslovom Silazak Inannae u Donji svijet, u kojem ju je usmrtila vlastita sestra. Kada je njen otac zamolio Enkija da oivi boicu, Enki je prema tijelu upravio 'ono to kuca' i 'ono to sjaji' i vratio ju u ivot. Mezopotamski crte pacijenta na bolnikom stolu prikazuje lijeenje zraenjem (Slika 64). Moda moemo zanemariti sposobnost oivljavanja mrtvih (koja se u Bibliji spominje kao injenica). Meutim, izvjesno je da su anatomija i medicina predstavljale dio obrazovanja sveenstva, kao to se govori u tekstu o Enmedurankiju. Ta se tradicija nastavila i kasnije, a to nam potvruje Levitski zakonik, jedna od Pet Mojsijevih Knjiga, u kojoj nalazimo opirne upute Jahvea izraelskim sveenicima po pitanju zdravlja, lijenikih prognoza, lijeenja i higijene. Upute o dijeti vezane uz prikladnu (kosher) i Slika 64 neprikladnu hranu nesumnjivo potjeu iz razmiljanja o zdravlju i higijeni, a ne iz religioznih opaanja. Mnogi vjeruju kako i znaajna potreba za obrezivanjem takoer potjee iz medicinskih razloga. Ove upute nalikuju uputama iz brojnih ranijih mezopotamskih tekstova, medicinskih prirunika za A.ZU-e i IA.ZU-e, koji su upuivali lijenike-sveenike da najprije razmotre simptome; osim toga su propisivali lijekove koje treba primijeniti; navodili popis kemikalija, trava i ostalih farmaceutskih sastojaka od kojih su se lijekovi pripremali. Ne bi nas trebalo iznenaditi da su izvor ovog uenja bili upravo Elohim, prisjetimo li se pothvata Enkija i Ninti na podruju medicine, anatomije i genetike. Temelj astronomije i izraivanja kalendara, trgovine i ekonomskih djelatnosti, bilo je znanje matematike, raunanja s brojevima prema rijeima u tekstu o Enmedurankiju. Sumerski sustav brojeva naziva se seksagezimalnim, to znai osnova 6 0 . Sumerani su brojili od 1 do 60, kao to mi danas brojimo od 1 do 100. Gdje mi kaemo dvije stotine, Sumerani su govorili (ili pisali) 2 gesh to je znailo 2x60, odnosno 120. Kada je u njihovim raunanjima u tekstu pisalo uzmi pola ili uzmi jednu treinu, to je znailo pola od 60=30, ili treinu od 60=20. Mi smo odgojeni u dekadskom sustavu ( p u t a 1 0 ) , prilagoenom broju prstiju na rukama, pa nam se takav nain raunanja moe uiniti nespretnim i kompliciranim. Meutim, matematiaru seksagezimalan brojani sustav predstavlja uitak.

Broj 10 je djeljiv s malim brojem drugih cijelih brojeva (tonije, samo 2 i 5). Broj 100 je djeljiv samo s 2, 4, 5, 10, 20, 25 i 50. Meutim, broj 60 je djeljiv sa 2, 3,4, 5, 6,10, 12, 15, 20 i 30. Budui da smo u raunanju sati u danu naslijedili sumerski broj 12, u raunanju vremena broj 60 (60 sekundi u minuti, 60 minuta u satu), a u geometriji broj 60 (360 stupnjeva kruga), seksagezimalni sustav je jo uvijek jedini savreni sustav u znanostima o nebu, u izraunavanju vremena i u geometriji (gdje zbroj kutova u trokutu iznosi 180 stupnjeva, a zbroj kutova u kvadratu iznosi 360 stupnjeva). U teorijskoj i u primijenjenoj geometriji (na primjer, mjerenje povrine polja) ovaj je sustav omoguio izraunavanje povrina razliitih i sloenih oblika (Slika 65), izraunavanje obujma svih vrsta posuda (za uvanje ita, ulja ili vina), duljine kanala ili udaljenosti meu planetima.

Slika 65

Slika 66 Na samom poetku pisanja i biljeenja, upotrebljavali su iglu okruglog vrha kako bi u mokru glinu utisnuli razliite simbole, oznake brojeva 1,10, 60, 600 i 3600 (Slika 66a). Najvei broj bio je 3600, a oznaavao se velikim krugom; nazivali su ga SAR (Shar u akadskom) - kneevskim ili kraljevskim brojem koji je oznaavao koliko zemaljskih godina je potrebno Nibiru da jednom obie oko Sunca. Uvoenjem klinastog (oblika klina) pisma, u kojem su pisari upotrebljavali iglu u obliku klina (Slika 66b) znamenke su se takoer pisale klinastim znakovima (Slika 66c). Ostali klinasti znakovi oznaavali su razlomke ili viekratnike (Slika 66d). Pomou veznih znakova koji su raunara upuivali na zbrajanje, oduzimanje, dijeljenje ili mnoenje, precizno su rjeavali aritmetike i algebarske zadatke koji bi zbunili mnoge dananje studente. Ovi zadaci su ukljuivali potenciranje, kubaturu i korjenovanje brojeva. F. Thureau-Dangin je pokazao u Textes mathematiques Babyloniens da su drevni narodi slijedili propisane formule, s dvije, ak i tri nepoznanice, koje jo i danas koristimo. Iako nosi naziv seksagezimalan, sumerski sustav raunanja i matematike u stvari se nije temeljio jednostavno na broju 60, ve na kombinaciji brojeva 6 i 10. Dok se u dekadskom sustavu svaki daljnji korak postie mnoenjem prethodnog zbroja sa 10 (Slika 67a), u sustavu Sumerana brojevi su se poveavali naizmjeninim mnoenjem: sa 10, zatim sa 6, pa opet sa 10, pa ponovno sa 6 (Slika 67b). Ova je metoda zbunjivala suvremene znanstvenike. Dekadski sustav je oigledno u skladu s deset prstiju na rukama ovjeka, pa na taj nain moemo protumaiti broj 10 kod Sumerana, ali odakle je stigao broj 6 i zato?

Slika 67 Postojale su i druge zagonetke. Meu tisuama matematikih ploa pronaenim u Mezopotamiji na mnogima od njih nalazile su se tabele s gotovim raunima. Meutim, iznenauje to da one nisu polazile od manjih brojeva prema veim (na primjer 1, 10, 60, itd.) ve su ile prema dolje, a poinjale su brojem kojeg moemo povezati samo s astronomijom: 12.960.000. Primjer kojeg navodi Th. G. Pinches (Some Mathematical Tablets of the British Museum) zapoinje na slijedei nain: 1. 2. 3. 4. 12.960.000 1/2 1/3 1/4 2/3 8.640.000 6.480.000 4.320.000 3.240.000

i na taj nain nastavlja, preko jedne osamdesetine /koja iznosi/ 180.000 do 400-tog dijela /koji iznosi/ 32.400. Na nekim drugim ploama postupak je vodio sve do 16.000-tog dijela (iznosi 810) i moemo biti sigurni da se ovaj niz nastavljao prema dolje sve do broja 60, 216.000-tog dijela poetnog broja 12.960.000. Nakon to je prouio tisue matematikih ploa iz knjinica u hramovima Nippura i Sippara i knjinice asirskog kralja Asurbanipala u Ninivi, H. V. Hilprecht (The Babylonian Expedition of the University of Pennsylvania) je zakljuio kako je broj 12.960.000 uistinu broj astronomije. On potjee iz pojave precesije, koja usporava zvijee zodijaka nasuprot kojeg izlazi Sunce za cijelu zodijaku kuu, jednom u 2.160 godina. Potrebno je 25.920 godina za cijeli krug od dvanaest kua, po kojem se Sunce vraa na svoju izvornu pozadinsku toku. Broj 12.960.000 predstavlja pet stotina takvih potpunih krugova precesije. Otkrie Hilprechta i ostalih znanstvenika, da su Sumerani itekako bili svjesni pojave precesije, a osim toga su znali i za injenicu da je za pomak od jedne do druge kue u Zodijaku bilo potrebno 2160 godina, bilo je

nevjerojatno. Jo je tee bilo shvatiti da su kao temeljni broj svoje matematike izabrali broj koji odgovara trajanju pet stotina potpunih ciklusa dvanaest kua, od kojih je svakoj bio potreban (u ljudskim okvirima) fantastian vremenski razmak od 25.920 godina. U stvari, dok moderna astronomija prihvaa postojanje pojave i njenog trajanja, onako kako su to izraunali u Sumeru, ne postoji znanstvenik, niti danas, niti u prolosti koji moe ili je mogao iz osobnog iskustva potvrditi pomicanje makar samo jedne kue (sada se predvia pomicanje u Vodenjak). ak i kada bismo sve znanstvenike stavili zajedno, oni jo uvijek ne bi mogli svjedoiti o jednom potpunom ciklusu. Ipak, on postoji, zabiljeen na sumerskim ploama. ini mi se da bismo mogli pronai rjeenje svih ovih zagonetki samo kada bi moderna znanost prihvatila postojanje Nibirua i njegovih Anunnakija kao injenicu. Budui da su upravo oni ovjeanstvu podarili matematiku mudrost, oni su razvili temeljni broj u astronomiji i seksagezimalni sustav za vlastitu upotrebu i iz vlastitog stajalita, a zatim ga smanjili sukladno ljudskim razmjerima. Kako je Hilprecht ispravno sugerirao, broj 12.960.000 uistinu potjee iz astronomije; to je vrijeme (25.920 godina) potrebno za puni precesijski ciklus. Meutim, taj se ciklus moe razbiti u proporcije koje vie odgovaraju ljudima, trajanja pomaka precesije za jednu kuu zodijaka. Iako je potpuni pomak u trajanju od 2160 godina takoer dulji od ivotnog vijeka Zemljana, postupni pomak za jedan stupanj svake 72 godine predstavljao je pojavu koja se mogla promatrati (astronomi-sveenici su ih doivjeli i bavili se njima). To je bio zemaljski element u formulaciji. Osim toga, postojalo je vrijeme kruenja Nibirua oko Sunca, a Anunnaki su znali da ono traje 3600 zemaljskih godina. Tako su postojale dvije osnovne, nepromjenjive pojave, ciklusi odreenog trajanja koji su kombinirali kretanja Nibirua i Zemlje u omjeru od 3600:2160. Taj omjer moemo smanjiti na omjer 10:6. Jednom u 21.600 godina Nibiru bi zavrio est orbita oko Sunca, a Zemlja bi se pomakla za deset zodijakih kua. Moja je pretpostavka da je iz ove kombinacije nastao sustav naizmjeninog raunanja 6x10x6x10, pod nazivom 'seksagezimalni'. Ve smo primijetili da se seksagezimalni sustav jo uvijek nalazi u osnovi moderne astronomije i raunanja vremena. Isti je sluaj i s omjerom Anunnakija 10:6. Usavrivi arhitekturu i oku ugodno kiparstvo, Grci su izmislili naelo proporcija i nazvali ga Zlatnim rezom. Smatrali su da se savren i oku ugodan omjer stranica hrama ili velike sobe postie formulom AB:AP = AP:PB, to predstavlja omjer duljeg dijela ili stranice naspram kraoj, od 100 naspram 61,8 (stope, lakta, bilo koje odabrane mjerne jedinice). ini mi se da arhitektura Zlatni rez ne duguje Grcima ve Anunnakijima (preko Sumerana), jer taj omjer ustvari predstavlja omjer od 10:6 na kojem se temelji seksagezimalni sustav.

To isto vrijedi za pojavu u matematici poznatiju pod nazivom Fibonaccijevi brojevi, gdje se niz brojeva poveava na nain da je svaki sljedei broj (npr. 5) zbroj dva prethodna broja (2+3): tako je 8 zbroj brojeva 3 i 5, i tako dalje. Matematiar iz petnaestoga stoljea, Lucas Pacioli, prepoznao je algebarsku formulu ovog niza i nazvao ju kvocijentom 1,618 (Zlatni broj) i njemu recipronim 0,618 (Boanski broj). A to nas ponovno vraa Anunnakijima... Budui da smo, po mom miljenju, objasnili kako je nastao seksagezimalni sustav, pogledajmo to je zakljuio Hilprecht o znaenju gornjeg temeljnog broja sustava, broju 12.960.000. Lako je dokazati kako ovaj broj jednostavno predstavlja kvadrat temeljnog broja Anunnakija 3600, koji oznaava trajanje kruenja Nibirua oko Sunca izraeno u zemaljskim godinama 3600 x 3600 = 12.960.000. Dijeljenjem broja 3600 sa zemaljskim brojem 10 dobivamo broj s kojim je lake baratati, broj od 360 stupnjeva u krugu. Broj 360 je kvadrat broja 60; iz ovog odnosa je nastao broj minuta u satu i (u novije vrijeme) broj sekundi u minuti te, naravno, temeljni broj seksagezimalnog sustava. Uvjeren sam da porijeklo astronomskog broja 12.960.000 u zodijaku moe objasniti zagonetnu biblijsku izjavu. U Psalmu 90 itamo kako Gospodin (aluzija na Nebeskog Gospodina), koji je boravio u nebesima tijekom bezbrojnih generacija, od vremena prije nego se rodie bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, razdoblje od tisuu godina smatra samo jednim danom: Jer je tisuu godina u oima tvojim Ko jueranji dan koji je minuo. Ako podijelimo broj 12.960.000 sa 2160 (broj godina potrebnih za pomicanje iz jedne kue zodijaka) dobivamo rezultat 6000, to odgovara umnoku tisuu puta est. Broj od est 'dana' nije nam nepoznat; na njega nailazimo na poetku Knjige Postanka, u njenih est dana Stvaranja. Je li mogue da je pisac psalma vidio matematike ploe u kojima je mogao pronai stih koji kae "12.960.000, 2160-ti dio, iznosi tisuu puta est"? Zaista je zanimljivo otkriti u Psalmima broj kojim su se poigravali Anunnaki. U Psalmu 90 i ostalim povezanim Psalmima nalazimo hebrejsku rije Dor, koja se prevodi kao pokoljenje. Ona potjee iz korijena dur biti kruan, kruiti. Ljudskim biima to znai pokoljenje, a nebeskim tijelima kruenje oko Sunca, orbitu. Kada to shvatimo, tek tada moemo razumjeti pravo znaenje Psalma 102, dirljive molitve smrtnika Vjenome: A ti, o Jahve, ostaje dovijeka, I tvoje ime kroza sva koljena.

Jer Jahve gleda sa svog uzvienog svetita, S nebesa na zemlju gleda. Rekoh: "Boe moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih Kroza sva koljena traju godine tvoje. Ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja". Ako sve to poveemo s kruenjem Nioirua, njegovim ciklusom od 3600 zemaljskih godina, s precesijskim kanjenjem Zemlje u kruenju oko Sunca, otkrit e nam se tajna Mudrosti Brojeva koju su Anunnaki spustili s Neba na Zemlju. Prije nego je ovjek mogao raunati s brojevima trebao je svladati druge dvije vjetine - itanje i pisanje. Prihvaamo kao samorazumljivu injenicu ovjekovu sposobnost govora i postojanje jezika pomou kojih komuniciramo s lanovima naeg drutva (ili plemena). Meutim, moderna znanost ne smatra tako; u stvari, sve do nedavno su znanstvenici koji se bavili govorom i jezikom vjerovali kako je relativno kasno pojavljivanje ovjeka koji govori moda jedan od razloga zato su kromanjonci, koji su mogli meusobno komunicirati, prevladali neandertalce koji nisu imali sposobnost govora. U Bibliji ne nalazimo takvo stajalite. Iz biblijskog teksta se podrazumijeva, na primjer, da su Elohim, koji su postojali na Zemlji mnogo prije Adama, mogli govoriti i meusobno komunicirati. To nam potvruje izjava da su Elohim stvorili Adama nakon meusobne rasprave u kojoj su rekli: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina. To podrazumijeva ne samo sposobnost govora ve takoer i postojanje jezika za komunikaciju. Pogledajmo sada Adama. Njega je Bog postavio u vrt edenski i rekao mu to smije, a to ne smije jesti. Adam je razumio upute, to vidimo iz razgovora Zmije i Eve. Zmija (o ijem se identitetu raspravlja u knjizi The Wars of Gods and Men) ree eni: Zar vam je Elohim rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu? Eva je potvrdila, voe s jednog od stabala bilo je zabranjeno pod prijetnjom smrti. Meutim, Zmija uvjeri enu da to nije istina, te ona i Adam pojedu od zabranjenog voa. Zatim slijedi dulji razgovor. Adam i Eva se kriju kada su zau korake Jahvea koji je etao vrtom za dnevnog povjetarca. Jahve zovnu Adama: Gdje s i ? . Slijedi ovakav razgovor: Adam: Jahve uo sam tvoj korak po vrtu. Pobojah se jer sam gol, pa se sakrih. Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla kojega sam ti zabranio jesti?

ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo. Jahve ree eni: to si to uinila? ena: Zmija me prevarila, pa sam jela. Uistinu zanimljiv razgovor. Ne samo da govori Bog, ve i Adam i Eva mogu govoriti i razumjeti jezik Boji. Dakle, kojim su jezikom oni govorili, jer je, prema rijeima Biblije, nekakav jezik morao postojati. Ako je Eva bila Prva Majka, znai li to da je postojao i Prvi jezik, materinji jezik? I opet su uenjaci krenuli razmimoilaenjem u miljenju s Biblijom. Oni su jezik smatrali kulturnim nasljeem, a ne svojstvom evolucije. Smatralo se da je ovjek napredovao, od gunanja preko smislenih uzvika (kada bi ugledao plijen ili osjetio opasnost) do nepotpunog govora, u vrijeme kada su se formirali klanovi. Od rijei i slogova nastajali su jezici u velikom broju, istovremeno s formiranjem klanova i plemena. Ova teorija o porijeklu jezika u potpunosti je ignorirala znaaj biblijskih pria o Elohimu i zbivanjima u Rajskom vrtu, a osim toga je poricala biblijsku tvrdnju kako je prije zbivanja u Babilonskoj kuli sva zemlja imala jedan jezik i rijei iste, te kako je Elohim namjerno rasprio ovjeanstvo po svoj zemlji i pobrkao im jezik da jedan drugome govora ne razumije. Moemo primijetiti, na ope zadovoljstvo, kako moderna znanost posljednjih godina prihvaa stajalite da je postojao materinji jezik, te da su oba tipa Homo sapiensa, kromanjonci i neandertalci, od samog poetka imali sposobnost govora. Ve dugo vremena je priznata injenica da mnogi jezici sadre rijei koje isto zvue ili imaju slina znaenja, pa se stoga odreeni jezici mogu svrstati u obitelji. Ta je teorija prihvaena ve vie od stotinu godina, nakon to su njemaki uenjaci predloili razliite nazive za jezine grupe: indoeuropska, semitska, hamitska, itd. Meutim, upravo je to svrstavanje u grupe predstavljalo prepreku priznavanju materinjeg jezika, jer se zasnivalo na ideji kako su se potpuno razliite i nepovezane jezine skupine neovisno razvile u razliitim jezgrama iz kojih su narodi koji su selili prenosili svoje jezike u druge krajeve. Pokuaji dokazivanja da ak i meu udaljenim jezinim skupinama postoje oigledne slinosti u rijeima i njihovim znaenjima, kao to su ona objavljena u devetnaestom stoljeu u tekstovima veleasnog Charlesa Fostera (The One Primeval Language u kojima je ukazivao na porijeklo hebrejskog iz Mezopotamije), odbaeni su kao nastojanje teologa da poprave status hebrejskog, biblijskog jezika. Uglavnom su otkria u drugim podrujima znanosti, kao to su antropologija, biogenetika i znanosti o Zemlji, te kompjuterizacija, otvorila nove mogunosti u prouavanju onoga to neki nazivaju lingvistikom

Adam:

genetikom. Oito je bilo potrebno ispraviti stajalite kako su se jezici razvili prilino kasno na ovjekovom putu u civilizaciju (strunjaci su u jednom trenutku izrazili miljenje da je jezik, a ne samo govor, nastao prije samo pet tisua godina) i taj datum pomaknuti mnogo dalje u prolost, budui da su arheoloki nalazi pokazivali da su Sumerani znali pisati ve prije est tisua godina. Budui da se razmiljalo o razdoblju od prije deset ili dvanaest tisua godina, uenjaci su, na temelju potrage za slinostima, ubrzane kompjutorizacijom, otkrili prajezike i, na taj nain, jezine skupine koje su bile vee i zastupljene u manjem broju. Traei ranu vezu slavenskih jezika, sovjetski znanstvenici pod vodstvom Vladislava Ilia Svitia i Aarona Dogopolskya ezdesetih godina su iznijeli pretpostavku da bi jezgra veine europskih (meu njima i slavenskih) jezika mogao biti prajezik pod nazivom nostratiki (u latinskom na jezik). Neto kasnije su iznijeli dokaze o postojanju drugog takvog prajezika, pod nazivom Dene - kavkaski, koji bi mogao biti sredinjim jezikom Dalekog istoka. Usporeivanjem lingvistikih promjena procijenjeno je kako su se oba jezika pojavila prije otprilike dvanaest tisua godina. Ameriki znanstvenici, Joseph Greenberg sa Sveuilita Stanford i njegov kolega Merritt Ruhlen, ponudili su trei prajezik, amerindijanski. Ne raspravljajui o vanosti ove injenice, smatram potrebnim spomenuti kako se datum od prije otprilike dvanaest tisua godina, kada su se pojavili ovi prajezici, poklapa s razdobljem neposredno nakon Potopa, koji se, kako smo pokazali u Dvanaestom planetu dogodio prije otprilike trinaest tisua godina. Ovo takoer potvruje biblijsku tvrdnju kako se ovjeanstvo nakon Potopa podijelilo u tri grane, potekle od tri Noina sina. U meuvremenu su arheoloka otkria pomicala sve dalje u prolost vrijeme velikih seoba, to je bilo posebno znaajno po pitanju naseljavanja Amerike. Kada je netko predloio razdoblje od prije dvadeset, ak i trideset tisua godina, Joseph Greenberg je pobudio panju dokazavi 1987. godine (Languages in the Americas) kako se stotine jezika Novog svijeta mogu svrstati u samo tri grupe, koje je nazvao eskimsko-aleutski, Na-Dene i amerindijanski. Jo je znaajniji bio njegov zakljuak kako su te jezine skupine u Sjevernu i Junu Ameriku donijeli naseljenici redom iz Afrike, Europe, Azije i Tihog oceana; prema tome, oni zapravo nisu pravi prajezici ve ogranci prajezika Starog Svijeta. Prajezik pod nazivom Na-Dene, sugerira Greenberg, bio je povezan s Dene-kavkaskom jezinom skupinom sovjetskih uenjaka. Merritt Ruhlen je napisao u Natural History, u oujku 1987. godine, kako ova grupa djeluje genetiki najblie skupini jezika meu kojima su i mrtvi jezici etrurski i sumerski. Takoer je napisao da je eskimsko-aleutski najblii indoeuropskim jezicima (itatelji koji ele saznati neto vie o prvim doljacima na podruje dviju Amerika mogu o tome itati u etvrtoj knjizi Zemaljskih kronika pod naslovom The Lost Realms).

Ali, jesu li se pravi jezici pojavili tek prije otprilike dvanaest tisua godina, tek nakon Potopa? O postojanju jezika na samom zaetku Homo sapiensa (Adam i Eva) ne govori se samo u Bibliji, ve se i sumerski tekstovi opetovano pozivaju na uklesane ploe koje potjeu iz vremena prije Potopa. Asirski kralj Aurbanipal se hvalio kako, budui obrazovan poput Adape, moe itati ploe nastale u vremenu prije Potopa. Ukoliko je to bilo tono, znai da je pravi jezik postojao mnogo ranije. Otkria paleontologa i antropologa navela su lingviste da svoje procjene pomaknu jo dalje u prolost. Ve spomenuta otkria u pilji Kebara uistinu su ih navela na potpuno i ponovno preispitivanje prethodno sloenih vremenskih rasporeda. Meu otkriima u pilji nalazio se iznenaujui trag. Medu ostacima kostura neandertalca starog ezdeset tisua godina otkrivena je i neoteena hioidna kost - prva takva ikada pronaena. Uz ovu kost u obliku roga koja se nalazi izmeu brade i larinksa (grkljana) nalaze se miii koji pomiu jezik, donju vilicu i larinks, te omoguuju govor kod ljudi (Slika 68). U kombinaciji s drugim osobinama kostura, hioidna kost predstavlja nesumnjiv dokaz kako je ovjek mogao Slika 68 govoriti jednako kao i mi danas, prije barem ezdeset tisua godina, a vjerojatno i mnogo ranije. Ekipa sastavljena od est meunarodnih znanstvenika, pod vodstvom Barucha Arensburga sa Sveuilita u Tel-Avivu, izjavila je za asopis Nature (27. travnja 1989.) da je neandertalski praovjek imao morfoloke temelje za sposobnost govora. Ukoliko je to tono, kako je onda mogue da je grupa indoeuropskih jezika, ije porijeklo moemo pratiti kroz samo nekoliko tisua godina, dobila tako istaknut poloaj na lingvistikom stablu? Manje sputani smanjivanjem potraivanja za indoeuropskim jezicima od svojih zapadnih kolega, sovjetski uenjaci su i dalje smjelo nastavili potragu za pra-prajezikom. Vodei u potrazi za materinjim jezikom bili su Aaron Dolgopolsky, sada na Sveuilitu Haifa u Izraelu i Vitaly Shevoroshkin, sada na Sveuilitu Michigan.

Prvenstveno na inicijativu Shevoroshkina, u studenom 1988. godine odrana je vrlo znaajna konferencija na Sveuilitu Michigan. Konferencija je nosila naslov Language and Prehistory i na njoj se okupilo vie od etrdeset uenjaka iz sedam zemalja s podruja lingvistike, antropologije, arheologije i genetike. Oni su se sloili po pitanju jedinstvenog postanka ljudskih jezika, tj. glede postojanja materinjeg jezika na proto-proto-proto stupnju, prije otprilike 100.000 godina. No, znanstvenici sa drugih podruja vezanih uz anatomiju govora, kao to su Philip Lieberman sa Sveuilita Brown i Dean Falk sa Dravnog Sveuilita New York u Albanyu, govor smatraju osobinom Homo sapiensa od prvog pojavljivanja ovih razumnih ljudi. Neurolozi poput Ronalda E. Myersa iz Nacionalnog instituta za poremeaje u komunikaciji i modane udare vjeruju kako se ljudski govor razvio spontano, nevezano uz nerazvijenu vokalizaciju ostalih primata onog trenutka kada su ljudi razvili mozak sastavljen od dva dijela. Allan Wilson koji je sudjelovao u genetikom istraivanju koje je dovelo do zakljuka o zajednikoj majc, ponovno je stavio govor u usta E v e : Mogue je da se sposobnost govora kod ovjeka pojavila uslijed genetike mutacije kod ene koja je ivjela u Africi prije 200.000 godina, objavio je na sastanku Amerikog drutva za promicanje znanosti, u sijenju 1989. godine. Naslov prie u novinama glasio je Dar govora vodi nas natrag k Evi. Prema Bibliji, ne samo do Eve ve i do Adama. I tako stiemo do pisma. Danas se smatra kako brojni oblici i simboli, pronaeni u piljama ledenog doba u Europi, pripisani kromanjoncima koji su ivjeli u razdoblju prije dvadeset do trideset tisua godina, predstavljaju nerazvijene piktograme, slikovno pismo. Sigurno je da je ovjek najprije nauio govoriti, a tek mnogo kasnije pisati. U mezopotamskim tekstovima uporno nailazimo na tvrdnje o postojanju pisma ve prije Potopa i nema razloga da u to ne vjerujemo. Meutim, prvi zapisi otkriveni u moderno doba zabiljeeni su ranim sumerskim slikovnim pismom. Prolo je samo nekoliko stoljea prije negoli se to pismo razvilo u klinasto pismo (Slika 69), kojim su se biljeili svi drevni azijski jezici, dok na kraju, nekoliko tisuljea kasnije, nisu zamijenjeni abecedom.

Slika 69

Klinasto pismo na prvi pogled izgleda poput nemogue zbrke dugih, kratkih znakova ili jednostavno znakova u obliku klina (Slika 70). Postoji na stotine klinastih znakova i teko je shvatiti kako su drevni pisari mogli upamtiti nain biljeenja i njihovo znaenje; meutim, to isto moemo rei i za kineske znakove, ukoliko nismo Kinezi. Tri generacije uenjaka uspjele su sloiti znakove loginim slijedom i, na temelju toga objaviti leksikone i rjenike drevnih jezika koji su se sluili klinastim pismom: sumerskog, babilonskog, asirskog, hetitskog, elamitskog i drugih.

Slika 70 Meutim, moderna znanost nam otkriva kako je u stvaranju toliko raznolikih znakova bilo i neto vie od izvjesnog loginog reda. Matematiari, a posebno oni koji se bave teorijom dijagrama (prouavanje linijama povezanih toaka), upoznati su s Ramsey-ovom teorijom dijagrama, nazvanom po Franku P. Ramseyu, britanskom

matematiaru koji je u svom eseju proitanom u Londonskom matematikom drutvu 1928. godine sugerirao metodu kojom bi se mogao izraunati broj razliitih naina na koji se toke mogu povezati i broj pritom nastalih oblika. Ako Ramseyevu teoriju primijenimo na igre i zagonetke, a jednako tako i na znanost i arhitekturu, mogue je dokazati primjerice ovo: ako est toaka koje predstavljaju estero ljudi spojimo, bilo crvenim crtama (povezujui tako bilo koje dvoje koji se poznaju) bilo plavim crtama (povezujui bilo koje dvoje koji se ne poznaju), rezultat e uvijek biti crveni ili plavi trokut. Rezultate izraunavanja broja mogunosti spajanja (ili ne spajanja) toaka moemo najbolje ilustrirati primjerima (Slika 71). U osnovi nastalih dijagrama (oblik) nalaze se takozvani Ramseyovi brojevi, koji se mogu pretvorili u dijagrame to povezuju izvjesni broj toaka. Osobno smatram da to rezultira brojnim grafikim prikazima ija se slinost s mezopotamskim klinastim znakovima ne moe porei (Slika 72). Gotovo stotina, ovdje samo djelomino prikazanih znakova predstavljaju jednostavne grafike prikaze utemeljene na samo dvanaestak Ramseyovih brojeva. Prema tome, ako su Enki ili njegova ki Nidaba, sumerska boica pisanja znali koliko i Frank Ramsey, vjerojatno nisu imali problema u osmiljavanju matematiki savrenog sustava klinastih znakova za pisare u Sumeru.

Slika 71

Slika 72

Svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu, ree Jahve Abrahamu. I u tom jednom stihu je izraeno nekoliko elemenata znanja sputenog sa nebesa: govor, astronomija i raunanje s brojevima. Moderna znanost kree putem koji potvruje sve gore navedeno.

PLODOVI EDENA to je bio Rajski vrt, u Bibliji spominjan kao mjesto s raznovrsnom vegetacijom, u kojem je Bog pokazao Adamu jo bezimene ivotinje? Moderna znanost nas ui kako su ovjekovi najbolji prijatelji, usjevi i domae ivotinje, kultivirani i pripitomljeni otprilike 10.000 godina prije Krista. Penica i jeam, psi i ovce (navedimo samo neke primjere) u pripitomljenom obliku, prilagoeni za uzgoj, javili su se u razdoblju ne duljem od dvije tisue godina. Priznato je da bi za prirodnu selekciju bilo potrebno toliko vremensko razdoblje. Sumerski tekstovi nude objanjenje. Oni kau kako u vrijeme kada su Anunnaki sletjeli na Zemlju, na njoj nije bilo nikakvih udomaenih usjeva i ivotinja. Anunnaki su ih stvorili u svojoj Komori stvaranja. Osim Lahar (vunene stoke) i Anshan (ita) stvorili su takoer i vegetaciju koja buja i mnoi s e . Sve se to dogodilo u Edinu, a kada su stvorili Adama, odveli su ga tamo da sve to njeguje. Prema tome, Vrt u Edenu bio je bio-genetika farma ili enklava u kojoj su se uzgajali udomaeni i pripitomljeni usjevi, voe i ivotinje. Nakon Potopa (prije otprilike trinaest tisua godina) Anunnaki su ovjeku dali sjeme usjeva i ivotinja, kojeg su sauvali da bi mogli poeti ispoetka. No, ovaj puta je sam ovjek trebao biti poljoprivrednik. Biblija to potvruje, pripisujui ast da postane prvi poljoprivrednik Noi. Takoer se kae kako je prva hrana uzgojena nakon Potopa bilo groe. Moderna znanost potvruje starost groa; znanstvenici su osim toga otkrili kako je groano vino, osim to je hranjivo, i veoma ljekovito za eludac i probavni sustav. Prema tome, kada bi Noa popio vina (prekomjerno), on je ustvari uzimao lijek.

11
SVEMIRSKA BAZA NA MARSU

Prilikom proslave dvadesete godinjice prvog sputanja ovjeka na Mjesec, predsjednik Sjedinjenih Drava je izloio planove svoje zemlje vezane uz Zemljin najblii planet. Govorei u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemirskih letova u Washingtonu, okruen astronautima Apolla 11, Neil A. Armstrongom, Edwin E. Aldrinom ml. i Michael Collinsom, predsjednik Bush je izloio etape amerikog putovanja na Mars. Prvi korak bilo bi napredovanje od programa svemirskih letjelica do postavljanja u stalnu orbitu oko Zemlje orbitalne stanice, na kojoj bi se okupljale vee letjelice predviene za dalja putovanja. Sljedei korak bilo bi uspostavljanje svemirske baze na Mjesecu gdje bi se razvijali i ispitivali materijali, oprema i gorivo potrebno za dulja svemirska putovanja i stjecalo iskustvo o ivotu i radu ovjeka u vanjskom svemiru kroz dulje vremensko razdoblje. I na kraju, ekspedicija na Mars. Sveano obeavi da e Sjedinjene Drave uiniti narodom koji putuje svemirom, predsjednik je rekao da e cilj biti natrag na Mjesec, natrag u budunost...a zatim, putovanje u sutranjost, na drugi planet; misija na Mars s ljudskom posadom.

Marsa.

Nakon posjeta Mjesecu Zemljani su poeljeli stupiti nogom na tlo

Natrag u budunost. Moda je izbor rijei sluajan, ali ne mora biti tako; moda premisa, da odlazak u budunost ukljuuje povratak u prolost, predstavlja vie nego samo slogan osobe zaduene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov ovog poglavlja, Svemirska baza na Marsu, moe primijeniti, ne samo na razgovor o buduim planovima, ve i na razotkrivanje neega to se ve dogodilo u prolosti: Dokazi da je nekada davno na Marsu postojala svemirska baza koja je, jo zanimljivije, moda ponovno aktivirana upravo pred naim oima. Ukoliko e se ovjek odvaiti na putovanje sa Zemlje u svemir, logino je i tehnoloki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova potrebne su usputne stanice, zbog zakona nebeskog kretanja, ogranienja teine i energije, opreme za preivljavanje ljudske posade i ogranienja koje postavlja fizika i mentalna izdrljivost ovjeka. Da bi svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu astronauta na Mars i natrag, trebala bi teiti gotovo dva milijuna kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa povrine Zemlje (planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbliim susjedima) bila bi potrebna prilino velika koliina goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo dranje, jo vie poveala teinu i onemoguila uzlijetanje. (Kapacitet nosivosti amerikih svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi znatno manji kada bi se letjelica sklapala u besteinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav scenarij predvia postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju bi svemirsko transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U meuvremenu bi astronauti u stalnoj svemirskoj bazi na Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka ovjeka u svemiru. Nakon toga, ovjek i letjelica bi zajedniki krenuli na putovanje na Mars. Kruni izlet mogao bi potrajati otprilike dvije do tri godine, ovisno o putanji i poravnanju Zemlje i Marsa. Duljina boravka na Marsu takoer bi se mijenjala ovisno o ogranienjima i nekim drugim razlozima: na poetnim misijama astronauti uope ne bi boravili na planetu (samo nekoliko orbita oko Marsa), a kasnije bi mogli ostati i dulje vremena u stalnoj koloniji koju bi posluivale ili odravale smjene letjelica i astronauta. Uistinu, mnogi zagovaratelji Sluaja M a r s , kako je nazvan ovaj pothvat nakon nekoliko znanstvenih konferencija odranih na tu temu, misiju na Mars s posadom smatraju opravdanom samo u sluaju da se na planetu uspostavi stalna svemirska baza. Ona bi posluila kao uvod u misije s posadom na jo udaljenije planete i ujedno kao prethodnik kolonije, stalnog naselja Zemljana na novom svijetu. Napredak od svemirske letjelice preko orbitalne stanice, sve do sputanja na Mjesec i postavljanja svemirske baze na njemu, svi ti postepeni koraci i usputne stanice na putovanju na Mars, opisani su u scenarijima koje

itamo poput znanstvene fantastike, ali koji su utemeljeni na postignuima znanosti i dostupnoj tehnologiji. Ve dugo vremena planira se postavljanje svemirskih baza na Mjesecu i Marsu (i tamonja kolonija) i takvi se planovi smatraju u potpunosti ostvarivima. Odravanje ljudskih ivota i aktivnosti na Mjesecu svakako predstavljaju izazov, meutim, ispitivanja pokazuju kako je to mogue izvesti. Mnogo vei izazov su zadaci na Marsu, budui da je opskrba sa Zemlje (kako je zamiljeno u projektima o Mjesecu) mnogo tee i skuplje. Bez obzira na to, na Marsu su dostupni temeljni izvori potrebni za opstanak i djelovanje ovjeka i znanstvenici su uvjereni da bi ovjek mogao ivjeti na Marsu neovisno o zemlji. Zakljueno je da se na Marsu moe ivjeti, jer se na njemu moglo ivjeti u prolosti.

Slika 73 Mars danas djeluje kao hladan, napola zamrznut planet, ija je povrina negostoljubiva za bilo koji oblik ivota. Radi se o planetu s otrim i hladnim zimama i temperaturama koje se diu iznad toke smrzavanja u

najtoplijem razdoblju samo na podruju ekvatora. Ogromna podruja Marsa prekrivena su ili trajno zamrznutim tlom ili zaralim eljeznim stijenama i ljunkom (zbog kojeg planet ima karakteristinu crvenkastu boju), bez tekue vode za odravanje ivota ili kisika za disanje. Ali nema tome dugo, govorei geoloki, Mars je bio planet relativno ugodnih godinjih doba, s tekuom vodom, oceanima i rijekama, (plavim!) nebom prekrivenim oblacima, a moda (ali samo moda) ak i nekim oblicima priroenog jednostavnog biljnog ivota. Razliita istraivanja vode do jednog zakljuka: Mars sada prolazi kroz ledeno doba, vjerojatno slino ledenim dobima koja su periodino pogaala Zemlju. Danas se smatra da su ledena doba na Zemlji, koja su se pripisivala brojnim faktorima, proizlazila iz tri osnovne pojave vezane uz kruenje Zemlje oko Sunca. Prva je konfiguracija samog kruenja: zakljueno je kako se oblik orbite mijenja od krunog prema eliptinom, u ciklusima od otprilike stotinu tisua godina. Zbog toga se Zemlja ponekad nalazi blie Suncu, a ponekad je udaljena od njega. Na Zemlji postoje godinja doba jer os Zemlje nije postavljena okomito na ravninu svog kruenja (ekliptiku) ve je nagnuta, uslijed ega je sjeverna polutka pod jaim utjecajem Sunca tijekom (sjevernog) ljeta, a juna polutka u zimi, i obrnuto (Slika 73). Meutim, taj nagib, koji danas iznosi oko 23,5 stupnja nije stabilan, jer poput broda koji se okree, Zemlja mijenja svoj nagib za otprilike tri stupnja vie ili manje, u ciklusima koji traju otprilike 41000 godina. to je nagib vei, to su izraenije krajnosti zime i ljeta, mijenjaju se tokovi zraka i vode i pojaavaju klimatske promjene pod nazivom ledena doba ili meuledena topla razdoblja. Trei pomoni element je ciklus Zemljine nepostojanosti koja nastaje uslijed rotacije, a pritom njena os na nebu stvara zamiljeni krug. Ta se pojava naziva precesijom ekvinocija i jedan njen ciklus traje otprilike 26.000 godina. Ova tri ciklusa isto tako djeluju i na Marsu, samo to su njegova putanja oko Sunca i diferencijal nagiba vei, pa uslijed toga nastaju vee krajnosti u izmjenjivanju klime. Spomenuli smo da trajanje ciklusa na Marsu iznosi otprilike 50.000 godina, iako se isto tako spominju i krai i dulji ciklusi. Kada na Marsu ponovno nastupi sljedee toplo razdoblje, meuledeno doba, planet e doslovno biti preplavljen vodom, godinja doba na njemu nee biti tako otra, a atmosfera nee biti Zemljanima toliko strana kao to je danas. Kada je na Marsu vladalo posljednje meuledeno doba? To nije moglo biti tako davno, jer bi inae pjeane oluje na Marsu izbrisale mnogo vie, a vjerojatno i veinu dokaza s njegove povrine o postojanju nekadanjih rijenih tokova, oceanskih obala i jezera, a u atmosferi Marsa ne bi bilo toliko mnogo vodene pare koliko je danas mogue nai. Na crvenom planetu je tekue vode vjerojatno bilo jo relativno nedavno, geoloki govorei, kae Harold Masursky iz Amerikih Geolokih Istraivanja. Neki strunjaci smatraju da se posljednja promjena dogodila prije deset tisua godina.

Strunjaci koji planiraju sputanje i dulje boravke na Marsu ne misle da bi se klima mogla promijeniti i vratiti u meuledeno doba u sljedea dva desetljea, meutim, smatraju kako su osnovni uvjeti za ivot i opstanak na Marsu dostupni. Pokazali smo da na Marsu ima vode u obliku ogromnih podruja prekrivenih trajno zamrznutim slojevima tla: osim toga, vodu moemo nai u blatu, u podrujima koja iz svemira izgledaju poput suhih rijenih korita. Kada su geolozi sa Dravnog Sveuilita Arizona, radei za NASA-u, predlagali sovjetskim znanstvenicima mjesto pogodno za slijetanje na Mars, izdvojili su veliki kanjon u bazenu Lunae Planum kao podruje na kojem bi pokretne sonde mogle doi do nekadanjih rijenih korita, ukopati se u taloge delte gdje je nekada davno rijeka utjecala u sliv i tamo pronai tekuu vodu. Podzemni vodeni bazeni su, prema miljenju mnogih znanstvenika, siguran izvor vode. Nove analize podataka dobivenih sa letjelica i instrumenata postavljenih na Zemlji naveli su u lipnju 1980. godine ekipu pod vodstvom Roberta L. Huguenina sa Sveuilita Massachusetts na zakljuak, kako dvije koncentracije vodenog isparavanja na Marsu, juno od njegovog ekvatora, sugeriraju postojanje ogromnih rezervoara tekue vode, tek nekoliko palaca ispod povrine Marsa. Kasnije te iste godine Stanley H. Zisk iz zvjezdarnice Haystack u Westfordu, Massachusetts i Peter J. Mouginis-Mark sa Sveuilita Brown, Rhode Island, izvijestili su u asopisu Science and Nature (studeni, 1980.) kako radarsko ispitivanje podruja na junoj polutki planeta ukazuje na postojanje vlanih o a z a , znatne koliine tekue vode ispod povrine. Osim toga, naravno, postoji i velika koliina vode zarobljena u ledenoj kapi na sjevernom polu, koja se topi na rubovima tijekom sjevernog ljeta, stvarajui velike vidljive tamne plohe (Slika 74). Jutarnje magle koje se mogu vidjeti na Marsu navode znanstvenike na pomisao o postojanju rose, izvora vode mnogim biljkama i ivotinjama u sunim podrujima na Zemlji. Atmosfera Marsa, na prvi pogled negostoljubiva, pa ak i otrovna za ovjeka i ivot openito, mogla bi u stvari biti izvorom ivota. Otkriveno je da sadri neto vodene pare, koja se moe izluiti kondenzacijom. Atmosfera bi osim toga mogla biti izvorom kisika za disanje i gorenje. Atmosfera Marsa prvenstveno se sastoji od ugljinog dioksida (CO2), malog Slika 74 postotka duika, argona i kisika u tragovima (atmosfera Zemlje sastoji se prvenstveno od duika, velikog postotka kisika i male koliine ostalih plinova). Proces pretvaranja ugljinog dioksida (CO2) u ugljini monoksid

(CO), prilikom ega se oslobaa kisik (CO+O), je temeljni kemijski postupak pa bi ga astronauti i naseljenici lako mogli provoditi. Ugljini monoksid mogao bi posluiti kao jednostavno gorivo za rakete. Crvenkasto-smea ili rava boja planeta jo je jedan od znakova dostupnosti kisika, jer je ona nastala kao posljedica stvaranja re na eljeznim stijenama na Marsu. Tako nastaje eljezni oksid, eljezo u spoju s kisikom. Na Marsu se radi o vrsti minerala pod nazivom limonit, spoju eljeznog oksida (Fe2O3) i nekoliko molekula vode (H2O), tako da bi bilo mogue koritenjem odgovarajue opreme iz nje odvojiti i izluiti velike koliine kisika. Vodik kojeg moemo dobiti razbijanjem vode na njene sastavne elemente mogao bi se upotrijebiti u proizvodnji hrane i korisnih materijala, od kojih se mnogi zasnivaju na ugljikovodicima (spojevi vodika i ugljika). Iako je tlo na Marsu relativno bogato solima, znanstvenici smatraju da bi se sol mogla isprati vodom do te mjere da povrine postanu prikladne za uzgoj bilja u staklenicima. Na taj bi se nain hrana mogla uzgajati lokalno, posebno iz sjemena onih vrsta itarica i povra koje su otporne na soli, a ljudski otpaci mogli bi se koristiti kao umjetno gnojivo, kao to je to sluaj u mnogim zemljama Treeg svijeta na Zemlji. Biljkama i umjetnom gnojivu je potreban duik kojeg na Marsu ima u malim koliinama, ali ipak postoji: atmosfera Marsa sastoji se od 95% ugljinog dioksida, meutim, sadri gotovo 3% duika. Staklenici za uzgajanje sve te hrane bili bi izraeni u obliku plastinih kupola na napuhavanje, a struja bi se dobivala iz akumulatora na solarno napajanje. Vozila za kretanje po povrini Marsa takoer bi bila na solarni pogon. Vulkanske aktivnosti na Marsu, u prolosti, takoer predstavljaju jo jedan izvor, ne samo vode, ve i topline. Meu nekoliko uoljivih vulkana nalazi se i onaj pod nazivom Olympus, prema grkoj planini bogova, koji svojom veliinom nadmauje svaki vulkan na Zemlji, pa ak i u Sunevom sustavu. Najvei vulkan na Zemlji, Mauna Loa na Hawaiima, visok je 6,3 milje. Marsov Olympus Mons uzdie se 15 milja nad dolinom koja ga okruuje, a njegov krater u promjeru iznosi 45 milja. Vulkani na Marsu i drugi dokazi vulkanskih aktivnosti na tom planetu upuuju na postojanje vrue rastopljene jezgre. Sve to ukazuje na mogue postojanje toplih podruja na povrini, izvora vrue vode i ostalih pojava koje nastaju kao posljedica visoke temperature u sreditu. Toliko je mnogo stvari na Marsu koje podsjeaju na Zemlju; njegov dan koji traje gotovo jednako kao dan na Zemlji, njegova godinja doba (iako otprilike dva puta dulja nego godinja doba na Zemlji), ekvatorijalna podruja, ledeni sjeverni i juni polovi, izvori vode koji su nekada bili mora, jezera i rijeke, planinski lanci i doline, vulkani i kanjoni. Uistinu, neki znanstvenici smatraju da je Mars, iako je nastao u isto vrijeme kada i ostali planeti, prije 4,6 milijarde godina, danas na stupnju na kojem je Zemlja bila na svom

poetku, prije nego je biljni svijet poeo oslobaati kisik i mijenjati Zemljinu atmosferu. Ova ideja je posluila kao osnova prijedloga Teorije o Geji prema kojoj bi ovjek mogao pretei evoluciju na Marsu tako da na planet donese ivot, budui da neki smatraju kako je upravo sjeme ivota Zemlju uinio prikladnom za ivot. Piui za The Greening of Mars, James Lovelock i Michael Allaby posluili su se znanstvenom fantastikom kako bi opisali nain na koji bi se raketama sa Zemlje na Mars mogli poslati mikroorganizmi i 'halocarbon' plinovi. Mikroorganizmi bi trebali zapoeti bioloki lanac, a 'haloc' bi trebali stvoriti tit u atmosferi Marsa. Taj tit od plinova, postavljen u atmosferi iznad, trenutno, hladnog i neplodnog planeta, trebao bi sprjeavati rasipanje u svemir topline koju Mars prima od Sunca i topline iz njegove unutranjosti i tako stvoriti umjetno izazvan efekt staklenika. Ugrijavanje i zgunjavanje atmosfere oslobodilo bi smrznute vode na Marsu, pojaalo rast bilja i na taj nain povealo zalihe kisika na planetu. Svakim korakom u ovoj umjetno izazvanoj evoluciji proces bi postajao jai. Tako bi donoenje ivota na Mars uinilo taj planet prikladnim za ivot. Spomenuti znanstvenici ovaj su prijedlog iznijeli 1984. godine. Sluajno ili ne, ali moderna znanost je jo jednom dola do drevnih spoznaja. Jer, u knjizi Dvanaesti planet (1976.) opisuje se kako su Anunnaki stigli na Zemlju prije otprilike 450.000 godina kako bi se dokopali zlata koje im je bilo potrebno da bi zatitili ivot na svome planetu Nibiru. Oni su eljeli postaviti zlatne estice u atmosferu svog planeta koja je nestajala i na taj nain sprijeiti gubitak topline, zraka i vode. Planovi zagovornika Hipoteze Geja zasnivaju se na pretpostavkama i vjerojatnosti. Prvo, Mars nema vlastitih oblika ivota; drugo, stanovnici jednog planeta imaju pravo uvesti svoje oblike ivota na drugi svijet, bez obzira postoji li ve na njemu ivot. Meutim, ima li ivota na Marsu ili, kako neki radije pitaju, je li na Marsu postojao ivot u manje surovim klimatskim razdobljima? Tim su se pitanjem pozabavili planeri i prevoditelji razliitih misija na Mars. Nakon svih ispitivanja, fotografiranja i sondiranja, oigledno je kako ivot kakav cvate na Zemlji (drvee, ume, grmlje i trava, letee ptice i lutajue ivotinje) tamo jednostavno ne postoji. Ali, to je s niim oblicima ivota, liajevima, algama ili niim bakterijama? Iako je Mars mnogo manji od Zemlje (njegova masa iznosi otprilike desetinu Zemljine mase, a promjer mu je upola manji) njegova povrina, koja je sada u cijelosti kopnena, veliinom otprilike odgovara dijelu Zemljine povrine prekrivenim kopnom. Prema tome, podruje koje treba istraiti jednako je veliko kao podruje na Zemlji prekriveno kontinentima, planinama, dolinama, ekvatorijalnim i polarnim podrujima; toplim i hladnim podrujima; vlanim podrujima i suhim pustinjama. Kada bismo na povrinu Marsa

postavili povrinu Sjedinjenih Drava, od obale do obale (Slika. 75), mogli bismo procijeniti opseg istraivanja i raznolikost terena i klima kojima bismo se bavili.

Slika 75 Nije ni udo to su prve uspjene meuplanetarne sonde bez posade za ispitivanje Marsa, Mariner 4, 6 i 7 (1965.-1969. godine), koje su fotografirale dijelove planeta proletjevi pored njega, otkrile kako je planet izbrazdan kraterima i potpuno pust, bez znakova bilo kakvih geolokih aktivnosti u prolosti. Gotovo sve fotografije su prikazivale brdovita podruja izbrazdana kraterima na junoj polutki Marsa. Ta se slika planeta, na kojem ne samo da ne postoji ivot ve je i on sam beivotna i mrtva kugla, potpuno promijenila kada je 1971. Mariner 9 uao u stazu oko Marsa i ispitao gotovo

itavu njegovu povrinu. Otkriven je ivi planet na kojem je u prolosti bilo geolokih aktivnosti i vulkana, na kojem se mogu vidjeti doline i planine, kanjoni u kojima bi ameriki Veliki Kanjon mogao nestati bez traga i znakovi koji upuuju na postojanje tekue vode. Mars nije samo ivi planet, ve je to planet na kojem bi mogao postojati ivot. Tako je prvi cilj misije Viking bila potraga za ivotom na Marsu. Viking 1 i Viking 2 lansirani su s Cape Canaverala u ljeto 1975. i stigli su na svoje odredite u srpnju, tj. kolovozu 1976. godine. Svaki od njih sastojao se od Orbitera koji je ostao u stazi oko planeta radi daljnjih promatranja i sonde koja se spustila na povrinu planeta. Kako bi osigurali sigurno slijetanje, za sputanje su odabrana relativno ravna mjesta na sjevernoj polutki, meusobno ne previe udaljena: no, unato tome, prevladavao je bioloki kriterij (tj. mogunost postojanja ivota) u odabiru geografske irine na kojoj e spustiti sonde. Orbiteri su sakupili niz podataka o Marsu koji se jo uvijek prouavaju i analiziraju, a neprestano se pojavljuju novi detalji i spoznaje. Sonde su slale uzbudljive fotografije pejzaa Marsa snimljene iz velike blizine i provodile brojne eksperimente u potrazi za ivotom. Osim instrumentima za analizu atmosfere i kamerama za fotografiranje podruja na koja su se spustili, svaka sonda se koristila kombiniranim masenim spektrometrom plinske kromatografije (GCHS) u analizi povrine, odnosno u potrazi za organskim tvarima, te trima instrumentima konstruiranim za otkrivanje metabolikih aktivnosti u tlu. Mehanike hvataljke uzimale su uzorke tla, stavljale ih u malu pe, ugrijavale, obraivale i ispitivale na razliite naine. U uzorcima nisu pronaeni ivi organizmi, ve samo ugljini dioksid i male koliine vodene pare. Nije bilo ak niti organskih molekula koje su sa sobom donosili sudari s meteorima. Pretpostavlja se, ako su takve molekule i stigle na Mars, vjerojatno ih je unitila dananja visoka razina ultraljubiastog svjetla kojoj je izloen planet, ija je zatitna atmosfera sada gotovo nestala. Tijekom viednevnih eksperimentiranja na Marsu nije nedostajalo drame i uzbuenja. Ako se osvrnemo na prolost, sposobnost NASA-ine ekipe u upravljanju i usmjeravanju opreme na povrini Marsa sa Zemlje ini nam se poput bajke. Meutim, i planirane rutine i nepredvieni dogaaji bili su uspjeno obavljeni. Mehanike hvataljke su prestale raditi, ali su uspjeno popravljene radio-komandama. Javljali su se i drugi kvarovi i prilagodbe. Primjerice, neizvjesnost koja oduzima dah, kada su prilikom eksperimenata razmjene plinova otkrili strujanje kisika. Instrumenti sa Vikinga 2 trebali su potvrditi ili opovrgnuti rezultate eksperimenata provedenih instrumentima sa Vikinga 1, a koji nisu odgovorili na pitanje jesu li promjene na uzorcima tla bile organske ili kemijske, bioloke ili uope nisu imale veze s oblicima ivota. Rezultati Vikinga 2 potvrdili su reakcije u eksperimentima Vikinga 1. Kad su se mijeali plinovi ili se tlu dodavala hranjiva j u h a , zbivale su se

znaajne promjene u razini ugljinog dioksida. No, predstavljaju li te promjene kemijske ili bioloke reakcije i dalje ostaje zagonetkom. Koliko god su znanstvenici gorljivo traili oblike ivota na Marsu ne bi li na taj nain dobili podrku svojim teorijama o spontanom nastanku ivota na Zemlji iz primordijalne juhe, veina ih je morala sa aljenjem zakljuiti kako dokazi o ivotu na Marsu nisu pronaeni. Norman Horowitz iz Caltecha saeo je prevladavajue miljenje, izjavivi za Scientific American, u studenom 1977. godine, kako na podrujima Marsa koja su ispitale ove dvije letjelice ne postoje nikakvi oblici ivota. Vjerojatno se isto moe zakljuiti za itav planet, meutim, to je zamren problem kojem je jo uvijek nemogue pristupiti. Sljedeih godina su se provodili laboratorijski eksperimenti u kojima su znanstvenici na najbolji mogui nain oponaali tlo i uvjete na Marsu, ije su reakcije bile bioloke prirode. Posebno su zanimljivi bili eksperimenti koji su se provodili 1980. godine u Svemirskom biolokom laboratoriju na Moskovskom Sveuilitu: kada bi se zemaljski oblici ivota uvodili u simulirane uvjete Marsa, ptice i sisavci bi ugibali za nekoliko sekundi, kornjae i abe su ivjele nekoliko sati, insekti su preivjeli tjednima. Meutim, gljivice, liajevi, alge i mahovina su se brzo prilagodili novom okoliu; zob, ra i grah su proklijali i rasli, ali se nisu mogli razmnoavati. Prema tome, ivot na Marsu bi se mogao odrati. No, je li? Ako je evolucija na Marsu imala na raspolaganju 4,6 milijarde godina, gdje su onda, ne samo mikroorganizmi (koji mogu i ne moraju postojati), nego i vii oblici ivota? Ili su Sumerani bili u pravu kada su govorili kako je ivot na Zemlji proklijao tako brzo nakon stvaranja samo zato to je na nju doneseno Sjeme ivota sa Nibirua? I dok tlo Marsa jo uvijek uva tajnu o tome jesu li ili ne reakcije na ispitivanja bile kemijske i beivotne ili bioloke, uzrokovane ivim organizmima, stijene Marsa nas izazivaju mnogo veim zagonetkama. Zapoet emo s tajnom stijene sa Marsa koja nije pronaena na Marsu ve na Zemlji. Meu tisuama meteora pronaenih na Zemlji, njih osam, otkrivenih u Indiji, Egiptu i Francuskoj u razdoblju izmeu 1815. i 1865. godine (poznatiji kao skupina SNC, prema poetnim slovim lokacija na kojima su pronaeni), bili su jedinstveni po tome to je njihova starost bila samo 1,3 milijardu godina, dok su meteori openito stari 4,5 milijarde godina. Kada je jo nekoliko takvih stijena pronaeno na Antarktiku 1979. godine, ve je bio poznat plinoviti sastav atmosfere Marsa. Usporeivanjem je otkriveno kako SNC meteori sadre tragove izotopa duika-14, argona-40 i 36, neona-20, kriptona-84, i ksenona-13, to je gotovo identino zastupljenosti ovih rijetkih plinova na Marsu.

Kako su ti meteori ili stijene stigle na Zemlju? Zato su stare samo 1,3 milijardu godina? Jesu li se one, nakon katastrofalnog sudara s Marsom nekako oduprle njegovoj gravitaciji i odletjele na Zemlju? Jo su zagonetnije stijene otkrivene na Antarktiku. Fotografija jedne od njih, koju je NASA objavila u The New York Timesu, 1. rujna 1987. godine, pokazuje da stijena nije veliine nogometne lopte kao to su ju opisivali, ve vie nalikuje odlomljenom bloku (Slika 76) sastavljenom od etiri umjetno oblikovana, spojena kamena oblika cigle, neto to bismo prije oekivali pronai u ruevinama iz razdoblja prije Inka, u Svetoj Dolini u Peruu Slika. 77) nego na Marsu. A ipak, sva ispitivanja stijene (vie se ne naziva meteorom) svjedoe o njenom porijeklu sa Marsa. Slika 76

Slika 77

Kako bi tajna postala jo sloenijom, fotografije sa povrine Marsa otkrivaju osobine koje su astronomi, vidjevi ih, nazvali Grad I n k a . Oni se nalaze na junom dijelu planeta i predstavljaju niz strmih zidova nainjenih od etvrtastih i pravokutnih dijelova (Slika 78 prikazuje snimak 42112-15, sa letjelice Mariner 9). John McCauley, NASA-in geolog, primijetio je kako su izbojci neprekinuti, na njima ne nalazimo prijelome i meu dolinama i malenim breuljcima koji ih okruuju istiu se poput zidova drevne ruevine.

Slika 78 Ovaj ogromni zid ili niz povezanih, oblikovanih kamenih blokova zapanjujue je slian divovskim i zagonetnim graevinama na Zemlji kao to je ogroman zid od divovskih kamenih blokova koji ine osnovu velike terase u Baalbeku u Libanonu (Slika 79). Ili, ne toliko savreni, ali jednako dojmljivi krivudavi paralelni kameni zidovi u Sacsahuamanu iznad Cuzcoa u Peruu (Slika 80). U svojim knjigama The Stairway to Heaven i The Lost Realms, izgradnju ovih graevina pripisao sam Anunnakima/Nefilima. Osobine na Marsu moda bi mogli objasniti kao prirodne pojave, a veliina blokova, od tri do pet milja u duljinu, mogla bi ukazivati na djelo prirode a ne ljudi, kakvog god porijekla bili. S druge strane, budui da nije pronaeno nikakvo uvjerljivo prirodno objanjenje, moemo ih smatrati ostacima umjetnih graevina, pretpostavimo li da su divovi Bliskog istoka i andske uenosti posjetili i Mars...

Slika 79 inilo se da je ideja o kanalima na Marsu bila naputena kada su, nakon desetljea ismijavanja, znanstvenici pretpostavili da su linije to su ih Schiaparelli i Lowell promatrali i ucrtali u kartu bili u stvari kanali isuenih rijeka. Meutim, na povrini Marsa su pronaene i druge osobine koje se ne mogu jednostavno objasniti. Meu ostalima, tu su bijele pruge koje se proteu u ravnim linijama miljama daleko; ponekad su paralelne, ponekad pod

kutom, a ponekad se kriaju s dragim, uim brazdama (Slika 81 predstavlja skiciranu fotografiju). Jo jednom su ekipe NASA-e navodile na zakljuak da su ovi oblici mogli nastati uslijed djelovanja pjeanih oluja. Moglo bi biti, premda izgleda da pravilnost, a posebno presijecanje linija ukazuju na njihovo umjetno porijeklo. elimo li pronai isto takve osobine na Zemlji, potrait emo glasovite Nazca linije u junom Peruu (Slika 82) ije se porijeklo pripisuje bogovima.

Slika 80 I Bliski istok i Ande su poznate po svojim brojnim piramidama: goleme i jedinstvene piramide u Gizehu, stepenaste piramide ili zigurati u Mezopotamiji i piramide ranih civilizacija u Americi. Kao to nam pokazuju fotografije snimljene sa letjelica Mariner i Viking, na Marsu moemo vidjeti ak i piramide ili neto nalik piramidama. Na snimci 4205-78, snimljenoj 8. veljae 1972. godine sa letjelice Mariner 9 i snimci 4296-23, nastaloj est mjeseci kasnije, po prvi puta je primijeeno neto to izgleda kao trostrana piramida u Elysiumu (karta, Slika 83), visoravni u podruju pod nazivom Trivium Charontis. Panja je usmjerena na dva para tetrahedron piramidalnih tvorevina (posluimo se znanstvenom terminologijom); jedan par su inile velike piramide, a dragi par su inile mnogo manje piramide, naizgled organizirane u obliku romba (Slika 84). U ovom sluaju veliina piramida (vee piramide iznose dvije milje u duljinu svaka i pola milje u visinu) ponovno navodi na zakljuak da se radi o

prirodnim pojavama. U studiju objavljenoj u asopisu Icarus (sv. 22, 1974.) autori Victor Ablordeppy i Mark Gipson ponudili su etiri teorije koje objanjavaju prirodno porijeklo ovih formacija. David Chandler (Life of Mars) i astronom Francis Graham (Frontiers of Science) samo su neki od onih koji su ukazali na nedostatke svake od tih teorija.

Slika 81 injenica da su te osobine bile snimljene u razmaku od est mjeseci, pod razliitim kutovima i sunevom svjetlou, a ipak pokazuju njihove precizne tetrahedral oblike, uvjerila je mnoge kako se radi o umjetnim tvorevinama, iako je njihova veliina neshvatljiva. Budui da trenutno ne postoji nikakvo lako prihvatljivo objanjenje, napisao je Chandler, ne postoji niti razlog zbog kojeg ne bismo razmotrili najoigledniji zakljuak: moda su ih izgradila inteligentna b i a . Francis Graham je izjavio kako meu teorijama o porijeklu ovih tvorevina svoje mjesto mora zauzeti i nagaanje da su ih izgradile drevne rase Marsijanaca i pitao se da li e moda istraivai u budunosti moi otkriti u ovim tvorevinama unutranje komore, prekrivene ulaze ili natpise koji su moda odoljeli erozijama vjetra tijekom 10.000 g.

Slika 82

Istraivai koji su ispitivali fotografije Marsa opazili su jo neke piramide s razliitim brojem glatkih stranica. Zanimanje i polemika usredotoili su se uglavnom na podruje pod nazivom Cydonia (karta, Slika 83) zbog toga to se ini da se tamo nalaze skupine neega to bi mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju sfingom Marsa, a koja se nalazi istono od ovih tvorevina, kao to se lako moe vidjeti na panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A-72 (Ploa E). Lako je uoiti stijenu koja prikazuje crte skladnog ljudskog lica, izgleda mukarca, koji nosi neto poput kacige (Slika 85), lagano otvorenih usta i oiju koje gledaju ravno u promatraa, ukoliko se dotini gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa. Poput ostalih spomenika na Marsu, obiljeja koja podsjeaju na umjetne tvorevine, i ova je takoer velikih razmjera. Visina Lica iznosi gotovo milju od vrha do dna i prema njegovoj sjeni je procijenjeno da se uzdie gotovo pola milje iznad visoravni koja ga okruuje.

Slika 83

Iako se prialo da je znanstvenik NAS A-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera Vikinga 1, 25. srpnja 1976. godine gotovo pao sa stolice vidjevi ovu snimku i prikladno izgovorio O, moj Boe! ili neto slino, injenica je da je ta fotografija odloena u kartoteku s tisuama drugih fotografija sa Vikinga bez neke daljnje reakcije: slinost s ljudskim licem smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni izloenoj djelovanju prirodnih sila kao to su voda i vjetar. I doista, kada su neki novinari koji su sluajno vidjeli taj snimak pitali da li ona uistinu prikazuje ljudsko lice, glavni znanstvenik Misije izjavio je kako se to obiljeje uope nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji, snimljenoj nekoliko sati kasnije. (Nekoliko godina kasnije NASA je priznala kako je takva izjava bila netona, zbunjujua i neumjesna, jer je to podruje nekoliko sati kasnije ulo u nonu tamu, a doista su postojale i druge fotografije na kojima se Lice moglo jasno vidjeti.)

Ploa E Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inenjer i specijalist za snimanje prisjetio se da je u nekom popularnom asopisu vidio Lice i listajui kroz arhivu Nacionalnog centra za podatke svemirskih znanosti, naao se licem u lice sa slikom Marsa. Fotografija sa Vikinga, pod katalokim brojem 76-A-

593/17384, nazvana je jednostavno GLAVA. Zainteresiran odlukom da se fotografiju sauva u centru znanstvenih podataka pod tako drakavim naslovom (Glava ije je postojanje zanijekano), on se upustio, zajedno sa Greg Molenaarom, kompjutorskim znanstvenikom sa Lockheeda, u potragu za izvornom NASA-inom slikom. Nali su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj 070-A-13 (Ploa F). U kasnijim traenjima otkrivene su jo neke fotografije iz podruja Cydonia snimljene razliitim kamerama sa Orbitera Vikinga, s razliitih strana (do sada ih je pronaeno jedanaest). Na svim fotografijama moe se vidjeti Lice i neke druge graevine sline piramidama te druga zagonetna obiljeja. Koristei se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uveanja i snimanja, DiPietro i Molenaar su dobili uveane i jasnije slike koje su ih uvjerile da je Lice bilo umjetno isklesano.

Slika 84 Naoruani svojim otkriima, 1981. godine su prisustvovali konferenciji Sluaj M a r s . Meutim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni znanstvenici su se prema njihovim izjavama odnosili hladno, vjerojatno stoga to bi, da su postupili drugaije, morali zakljuiti da je Lice djelo inteligentnih bia, Marsovaca koji su ivjeli na planetu. A to je bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja

otkria (Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od divljih nagaanja u vezi porijekla neobinih obiljeja. U epilogu knjige napisali su kako oni samo tvrde da ta obiljeja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju opravdanim. Meutim, znanstvenici NASA-e estoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi budue misije trebale ukljuiti i posjet Licu, budui da se oigledno radilo samo o stijeni koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjea na lice ovjeka.

Ploa F Porijeklom Lica na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac znanstvene fantastike i nekadanji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je organizirao kompjutorsku konferenciju pod nazivom Neovisna ekipa za istraivanje Marsa s ciljem da reprezentativna skupina znanstvenika i specijalista proui ta obiljeja i uz njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se ukljuili Brian O'Leary, znanstvenik-astronaut i David Webb, lan Amerike predsjednike svemirske komisije. Oni su se u zakljuku sloili sa stajalitem da su Lice i piramide umjetne tvorevine, a osim toga su dali naslutiti da bi i ostale znaajke na Marsu mogle biti djelo inteligentnih bia koja su nekada posjetila Mars.

Mene je posebno zainteresirala sugestija, objavljena u njihovim izvjetajima, da prema orijentaciji Lica i glavne piramide moemo zakljuiti da su one bile izgraene prije otprilike pola milijuna godina u poravnanju s izlaskom sunca u vrijeme solsticija na Marsu. Kada su me Hoagland i njegov suradnik Thomas Rautenberg, strunjak za kompjutore, zamolili da prokomentiram dokazne fotografije, ja sam ih podsjetio da su se Anunnaki/Nefili, prema zakljucima objavljenim u Dvanaestom planetu, prvi puta spustili na Zemlju prije otprilike 450.000 godina. Moda nije bila sluajnost da se Hoaglandovo i Rautenbergovo datiranje ovih spomenika na Marsu poklapalo s mojom satnicom. Iako je Hoagland postupao vrlo oprezno, svejedno je mnoge stranice svoje knjige The Monuments of Mars posvetio mojim tekstovima i sumerskim dokazima vezanim uz Anunnakije.

Slika 85 Publicitet otkria DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih uporno proglaava netonima. Neobian je bio potez Nacionalnog Centra za svemirske letove u Greenbeltu, Maryland, koji javno objavljuje kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno s fotografijama Lica priloio i

kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumaenja ovih snimaka. Meu ostalim, tu se naao i rad na tri stranice (6. lipnja 1987. godine) Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako "nema razloga vjerovati da upravo ova planina, slina desecima tisua drugih planina na planetu, nije nastala kao rezultat prirodnih geolokih procesa koji su stvorili sve ostale oblike na Marsu. Meu brojnim planinama na Marsu nije neobino da nas neke od njih podsjeaju na bliske nam predmete, a nita nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice. Ja jo uvijek tragam za 'Rukom sa Marsa' ili 'Nogom sa Marsa'!" 'Nema razloga vjerovati' kako ta osobina nije nastala drugaije nego prirodnim putem, naravno, nije injenini argument u pobijanju suprotnog stajalita, zagovornici kojeg tvrde kako oni imaju razloga vjerovati da su te znaajke umjetne tvorevine. Ipak, istina je da na Zemlji postoje brda i planine koje izgledaju poput ljudske ili ivotinjske glave, iako se radi iskljuivo o djelu prirode. Po mom miljenju, ovaj bi argument mogao biti valjan to se tie 'piramida' na visoravni Elysium ili 'Grada Inka'. Meutim, Lice i jo neke znaajke u njegovoj blizini, posebno one ravnih stranica, ostaju i dalje zagonetkom. U svibanjskom broju uglednog asopisa Applied Optics, 1988. godine objavljena je znanstveno znaajna studija koju je proveo Mark J. Carlotto, znanstvenik s podruja optike. Koristei se tehnikama kompjutorske grafike razvijenim u svrhu optike, Carlotto je upotrijebio etiri NASA snimke sa Orbitera letjelice Viking, snimljene razliitim kamerama za trajanja etiri razliite orbite, kako bi ponovno prikazao Lice u tri dimenzije. U studiji su iznesene detaljne informacije o kompleksnim optikim postupcima i matematikim formulacijama trodimenzionalne analize, a Carlotto je zakljuio da Lice uistinu prikazuje simetrino ljudsko lice, kojem se u zasjenjenom dijelu nazire jo jedna ona duplja, a istanana struktura usta daje naslutiti z u b e . Ovdje se radi, izjavio je Carlotto, o crtama lica, a ne o kratkotrajnoj pojavi ili igri svjetla i sjene. "Iako podaci sa Vikinga nemaju dovoljno veliku rezoluciju koja bi omoguila prepoznavanje moguih mehanizama nastanka ovih objekata, dosadanji rezultati navode na zakljuak kako ti objekti moda nisu nastali prirodnim putem." U Applied Optics su ovu studiju smatrali dovoljno znaajnom da bi ju objavili na naslovnoj strani, a znanstveni asopis New Scientist je posvetio poseban izvjetaj objavljenom radu i intervjuu s njegovim autorom. U asopisu je ponovno objavljena njegova sugestija da "ovi zagonetni objekti (Lice i susjedni piramidalni oblici koje su neki nazvali G r a d ) zasluuju barem daljnje istraivanje sondama koje e biti poslane na Mars, poput sovjetske misije na Fobos, 1988. godine ili amerikog Promatraa Marsa". injenica da su u kontroliranom sovjetskom tisku ponovno objavljeni lanci Vladimira Avinskog, istaknutog istraivaa s podruja geologije i

mineralogije, u kojima se podrava ne-prirodno porijeklo ovih spomenika, sigurno ukazuje na stavove sovjetskih aviokozmikih strunjaka o tom pitanju, no tom emo se temom opirnije baviti kasnije. Pritom se istiu dvije tvrdnje dr. Avinskog. U objavljenim lancima i privatno odranim predavanjima on navodi da bismo u razmatranju divovskih razmjera formacija na Marsu trebali imati na umu kako bi na Marsu, uslijed njegove niske gravitacije, ovjek mogao obavljati zadatke velikih razmjera. Osim toga, on pridaje veliki znaaj tamnom krugu koji se jasno vidi na ravnom podruju izmeu Lica i piramida. Dok znanstvenici NASA-e tu pojavu smatraju "kapljicom vode na lei Orbitera letjelice Viking", Avinski ju smatra "sreditem cjelokupne kompozicije" "kompleksa na Marsu" i njegovog rasporeda (Slika 86).

Slika 86 Osim ako ne tvrdimo da su Zemljani prije nekoliko desetaka tisua ili ak pola milijuna godina imali visoko razvijenu civilizaciju i sofisticiranu tehnologiju koja im je omoguavala polazak na svemirska putovanja, sputanje na Mars i, izmeu ostalog, postavljanje spomenika na njemu (ukljuujui i Lice), ostaju nam samo dvije logine alternative. Prvo: da su se na Marsu razvila inteligentna bia koja su, osim to su se mogla upustiti u

megalitske konstrukcije, sluajno bila slina ovjeku. Meutim, budui da u tlu Marsa ne postoje niti mikroorganizmi, niti dokazi o postojanju biljnog i ivotinjskog svijeta koji bi izmeu ostaloga mogli opskrbljivati hranom ovjekolike Marsijance, postojanje stanovnika na Marsu koji bi bili srodni Zemljanima i koji bi mogli izgraditi graevine dvostruko vee od onih na Zemlji ini se prilino nevjerojatnim. Jedina preostala uvjerljiva alternativa je postojanje bia (koja nisu bila niti sa Zemlje niti sa Marsa) koja su prije pola milijuna godina mogla kretati na svemirska putovanja, posjetiti ovaj dio Sunevog sustava i u njemu ostati, a zatim ostaviti za sobom spomenike i na Zemlji i na Marsu. Jedina bia ije je postojanje dokazano u sumerskim i biblijskim tekstovima i svim drevnim mitologijama, jesu Anunnaki sa Nibirua. Mi znamo kako su oni izgledali: izgledali su kao i mi, jer su stvorili nas da budemo njima slini, na svoju sliku, sebi sline, kako je zapisano u Postanku. Njihova ovjekolika lica javljaju se na bezbroj drevnih prikaza, meu ostalima i liku glasovite Sfinge u Gizi (Slika 87). Prema egipatskim natpisima, njeno lice je predstavljalo Horem-Akheta, Sokol-Boga Horizonta. To je bio epitet boga Ra, prvoroenog sina Enkijevog, koji se mogao vinuti do najudaljenijeg neba u svojoj Nebeskoj Lai.

Slika 87

Sfinga iz Gize je poloena tako da je njen pogled usmjeren tono prema istoku i poravnat s trinaestom paralelom prema svemirskoj luci Anunnakija na Sinajskom poluotoku. Drevni tekstovi pripisivali su sfingi (i navodnim podzemnim komorama ispod nje) ulogu komunikacije: Poruka je poslana sa neba; ula se u Heliopolisu, a lijepo Lice ju ponovi u Memfisu hitro ju je sastavio Toth rukopisom u odnosu na grad Amen... Bogovi djeluju prema zapovijedi. Aluzija na ulogu lijepog Lica, sfinge iz Gize, u prenoenju poruke, potie pitanje o ulozi Lica na Marsu. Jer, ukoliko je ono uistinu bilo djelo inteligentnih bia, onda oni po definiciji nisu troili vrijeme i trud na stvaranje Lica bez nekog loginog razloga. Da li je svrha bila, kako se sugerira u egipatskom tekstu, poslati poruku s neba sfingi na Zemlji, zapovijed prema kojoj su djelovali bogovi, a koju je jedno Lice poslalo drugom lijepom Licu? Ukoliko je uloga Lica na Marsu bila doista takva, onda uistinu moemo oekivati da emo u blizini pronai Piramide, kao to ih nalazimo u Gizi: tri jedinstvene i izuzetne piramide, jednu manju i dvije velike, podignute u simetriji, meusobno i sa Sfingom. Zanimljivo je da dr. Avinski razlikuje tri prave piramide u podruju u blizini Lica na Marsu. Kao to nam pokazuju brojni dokazi predstavljeni u knjigama serije Zemaljskih kronika, piramide u Gizi nisu bile djelo faraona ve su ih konstruirali Anunnaki. Njihova svemirska luka se prije Potopa nalazila u Mezopotamiji, u Sipparu (Grad ptica). Nakon Potopa svemirska luka se smjestila na Sinajskom poluotoku, a dvije velike piramide u Gizi, dvije umjetno stvorene planine, sluile su kao svjetionik koridora za sputanje iji se vrh nalazio na planini Ararat, najuoljivijoj prirodnoj znaajki Bliskog istoka. Ako je uloga piramida u podruju Cydonia bila isto takva, onda bismo na kraju mogli otkriti neki meusobni odnos s najistaknutijom prirodnom znaajkom Marsa, Olympus Mons. Kada se glavno sredite proizvodnje zlata Anunnakija premjestilo iz jugoistone Afrike u Ande, na obalama jezera Titicaca je uspostavljeno njihovo metalurko sredite, upravo tamo gdje se danas nalaze ruevine Tiahuanaco i Puma-Punku. Glavne graevine u Tiahuanaco, koji je kanalima bio povezan s jezerom, bile su 'piramide' nazvane Akapana, ogromni humci namijenjeni preradi ruda, te Kalasasaya, etvrtasta, 'izdubljena' graevina (Slika 88) koja je sluila za astronomiju, a njen poloaj bio je u ravnini sa solsticijem. Puma-Punku se nalazila na obali jezera; glavne graevine u njoj

bile su 'zlatne ograde', izgraene od ogromnih kamenih blokova postavljenih du niza krivudavih zidanih potporanja (Slika 89).

Slika 88 Izmeu neobinih osobina zabiljeenih kamerama na povrini Marsa, meni osobno dvije od njih gotovo sigurno izgledaju umjetno i kao da oponaaju graevine pronaene na obalama Jezera Titicaca u Andama. Jedna od njih, srodna Kalasasayi, je znaajka koja se nalazi odmah do Lica na Marsu na zapadnoj strani, tono iznad (sjeverno) tajnovitog tamnog kruga (Ploa E). Kao to moemo vidjeti na poveanju (Ploa G) njegov sauvani juni dio sastoji se od dva udaljena divovska zida, savreno ravna, koja se susreu pod kutom, naizgled iljastim zbog kuta fotografiranja, ali u stvari ine pravi kut. ini se da je sjeverni dio graevine, koja nikako ne moe biti prirodna, ma koliko bili matoviti, uruen pod padom ogromnog kamena u okolnostima neke strahovite katastrofe. Druga osobina koja nikako nije mogla nastati djelovanjem prirodne erozije pronaena je juno od Lica, na podruju neobinih karakteristika, od kojih neke imaju neobino ravne strane (Ploa M). Odvojena neim nalik

plovnom kanalu ili vodenom putu (ope je miljenje da je ovo podruje nekada bila obala drevnog mora ili jezera na Marsu), strana te strukture, okrenuta prema kanalu, nije ravna ve je opremljena nizom utisaka (Ploa H). Treba imati na umu da su sve ove fotografije snimljene s visine od otprilike 1200 milja iznad povrine Marsa; prema tome, ono to promatramo mogli bi biti veliki zidani potpornji kakve nalazimo u Puma-Punku.

Slika 89

Ploa G

Ploa H

Te dvije osobine koje je nemogue objasniti igrom svjetla i sjene, podsjeaju na objekte i graevine otkrivene na obalama Jezera Titicaca. One potvruju moju sugestiju da se ovdje radi o ostacima graevina koje su podigli isti posjetitelji, Anunnaki, a osim toga nude hipotezu koja bi mogla objasniti njihovu svrhu i moguu ulogu. Ovakav zakljuak dalje potvruju znaajke koje moemo vidjeti u podruju Utopia; peterokutna graevina (uvean NASA-in snimak 086-A-07) i 'pista', smjetena u blizini onoga to neki smatraju dokazom rudarstva (NASA-in snimak 086-A-08)-Ploe I i J.

Ploa I Sudei prema sumerskim i egipatskim zapisima, svemirske luke Anunnakija na Zemlji sastojale su se od Centra za kontrolu misije, svjetionika za sputanje, podzemnih komora i velike doline ija je ravna povrina sluila kao pista. Centar za kontrolu misije i izvjesni svjetionici za sputanje bili su

smjeteni neto dalje od same svemirske luke u kojoj su se nalazile piste. Kada se svemirska luka nalazila na Sinajskom poluotoku, Centar za kontrolu misije nalazio se u Jeruzalemu, a svjetionici za sputanje bili su u Gizi u Egiptu (podzemna komora na Sinaju prikazana je na egipatskim crteima u grobovima - vinjeta na zavretku ovog poglavlja - i unitena nuklearnim orujem 2024. godine prije Krista).

Ploa J Linije Nazca u Andama, po mom miljenju, predstavljaju vizualni dokaz o koritenju te savrene sune doline kao piste za uzlijetanja i slijetanja svemirskih letjelica. Neobjanjive isprekriane linije na povrini Marsa, takozvane 'brazde', (Slika 81) mogle bi predstavljati slian dokaz. Osim toga, na povrini Marsa moemo vidjeti neto to nalikuje pravim brazdama. Iz zraka one izgledaju poput tragova urezanih zailjenim predmetom na linoleumu: manje-vie ravne 'brazgotine' u nizini Marsa. Ove oznake su smatrane geolokim osobinama, to jest, prirodnim pukotinama na povrini Marsa. Meutim, kao to moemo vidjeti na NASA-inom snimku 651-A-06 (Ploa K), te 'pukotine' ili brazde izgleda vode od uzdignute

tvorevine geometrijskog oblika, ravnih strana i stupova nalik zubima na jednoj strani (ova je tvorevina danas uglavnom zatrpana vjetrom nanesenim pijeskom) do obala nekadanjeg jezera. Ostale fotografije iz zraka (Slika 90) prikazuju brazde na kosini nasipa iznad velikog kanjona u Valles Marineris, u blizini Marsovog ekvatora; ove brazde, ne samo da slijede obrise terena, ve se takoer meusobno kriaju u uzorku koji teko moemo smatrati prirodnim.

Ploa K Upozorava se kako bi strana letjelica, koja bi traila tragove ivota na Zemlji na dijelovima Zemljine povrine izvan gradova, otkrila prisutnost inteligentnih bia na Zemlji pomou brazda koje nazivamo cestama i pravolinijskim uzorcima poljoprivrednih zemljita. Sama NASA je prikupila dokaze koji zapravo mogu svjedoiti o namjernoj poljoprivrednoj djelatnosti na Marsu. Snimak 52-A-35 (Ploa L) prikazuje niz paralelnih ljebova koji podsjeaju na obrise obradive povrine kakve bismo mogli nai u visokim planinama Svete Doline u Peruu. Tekst ispod snimka kojeg je pripremio NASA-in Novinski Centar u Pasadeni u Californiji po objavljivanju fotografije, 18. kolovoza 1976. godine, glasio je ovako: Na ovoj fotografiji Marsa, snimljenoj 12. kolovoza sa Vikingovog Orbitera, s udaljenosti od 2053 kilometra (1273 milja), mogu se vidjeti neobine geometrijske znaajke, toliko pravilne da se doimaju gotovo umjetnima.

Slika 90

Ploa L Obrisi ovog obiljeja nalaze se u plitkom uleknuu ili bazenu koji je vjerojatno nastao djelovanjem vjetra. Ova obiljeja, duljine otprilike jedan

kilometar (pola milje) od vrha do vrha, predstavljaju niske planinske lance i doline i mogu se povezati s istim procesom erozije. Paralelni obrisi vrlo su slini izoranoj zemlji promatranoj iz zraka. Slinost tih obiljeja s izoranim poljem ratara primijeena je odmah nakon to je slika stigla: komentar Michaela Carra, vodeeg u ekipi zaduenoj za snimanje, bio je ovakav: "Stiu nam neke neobine slike, vrlo zagonetne... Teko je i pomisliti na prirodno porijeklo, jer su pruge toliko pravilne". Moda nas ne bi trebao iznenaditi njihov poloaj; podruje Cydonia, mjesto gdje se nalazi Lice i ostali zagonetni oblici!

Ploa M U podruju Elysium, gdje neki prepoznaju skupinu trostranih piramida, moemo vidjeti povrinske crte koje podsjeaju na podruja umjetnog navodnjavanja (Ploa M). U znanstvenim studijama te znaajke (koje neki nazivaju uzorkom oblatni) objanjavaju se kao leita otopljene vode s kanalima za otjecanje nastala prirodnim putem, kao posljedica meusobnog djelovanja vulkanskih aktivnosti i leda na tlu, uslijed kojeg su nastale ove izlomljene c r t e . S druge strane, te crte podsjeaju na nedavno otkrivene dokaze o poljoprivrednim obiajima drevnih civilizacija Srednje i June Amerike, koji su dobivali veliki urod usjeva u sunim podrujima, koristei se postojeim izvorima vode ispod povrine tla i uzgajajui usjeve na 'otocima' okruenim kanalima za navodnjavanje. Kada ne bi postojali svi

dragi dokazi i zagonetna obiljeja, mogli bismo prihvatiti objanjenje sloenog prirodnog procesa. Meutim, uz sve ostale dokaze vie bi voljeli u ovim fotografijama vidjeti daljnje dokaze o aktivnostima ovjekolikih bia na Marsu. Budui da su Anunnaki brojili planete od vanjskih prema unutarnjima, Mars je bio esti planet, a Sumerani su ga tako i prikazivali, simbolom estokrake zvijezde (ba kao to su Zemlju, kao sedmi planet, prikazivali sedmokrakom zvijezdom ili jednostavno sa sedam toaka). Koristei se ovim simbolima kao tragom, sada se moemo vratiti ispitivanju zadivljujuih sumerskih prikaza na cilindrinom peatu (Slika 91). Na njemu je prikazana letjelica sa solarnim ploama i ispruenim antenama, kako prolazi izmeu estog i sedmog planeta, to jest, izmeu Marsa i Zemlje (uz sedam toaka koje simboliziraju Zemlju nalazi se i simbol Mjeseca, polumjesec). Krilati Anunnaki (tako su prikazivali lanove Anunnakijevih korpusa astronauta) dri instrument i pozdravlja drugog astronauta koji se oigledno nalazi na Marsu i nosi kacigu na kojoj je privrena neka vrsta opreme. I on dri neki instrument. Izgleda kao da jedan drugome govore: "Letjelica sada putuje sa Marsa na Zemlju" (Simbol dvostruke ribe ispod letjelice oznaava zodijak Ribe).

Slika 91 Arheolozi su pronali popise napisane na glinenim ploama. U to vrijeme je bio obiaj da imena budu epiteti ije znaenje sadri informacije o imenovanoj osobi ili predmetu. Jedan od epiteta Marsa bio je Simug, to je znailo 'kova', u ast boga Nergala s kojim su povezivali taj planet u doba Sumerana. Budui da je Nergal bio Enkijev sin, bio je zaduen za podruje u Africi, meu ostalim i podruje rudnika zlata. Mars su osim toga nazivali UTU.KA.GAB.A, to je znailo Svjetlo uspostavljeno na vratima voda, to moemo protumaiti njegovim poloajem u blizini asteroidnog pojasa koji je odvajao Donje od Gornjih voda, ili izvorom vode za astronaute nakon to su

proli pored mnogo opasnijih i manje gostoljubivih divovskih planeta Saturna i Jupitera. Jo su zanimljiviji sumerski planetarni popisi koji opisuju planete redom kako su pored njih prolazili Anunnaki na svom svemirskom putovanju na Zemlju. Mars su nazivali MUL.APIN - Planet koji odreuje pravi kurs. On nosi isto ime i na izvanrednoj krunoj ploi koja je predstavljala kopiju karte putovanja Enlila od Nibirua na Zemlju, prikazujui grafiki 'pravo skretanje' kod Marsa. O ulozi koju su imali Mars i svemirski objekti na njemu na putovanjima Anunnakija u smjeru Zemlje jo se vie govori u babilonskom tekstu vezanom uz sveanost Akitu. Taj je tekst posuen iz drevne sumerske tradicije i u njemu su izloeni obredi i simboliki postupci koji su trajali deset dana novogodinje sveanosti. U Babilonu je glavni bog bio Marduk: on je preuzeo prevlast od ranijih bogova. Jedan dio prijenosa prevlasti oznaen je preimenovanjem Planeta Bogova iz sumerskog Nibiru u babilonski Marduk. Jedan dio sveanosti Akitu bilo je i Mardukovo prikazivanje putovanja Anunnakija sa Nibirua/Marduka na Zemlju. Svaki planet pored kojeg su proli na svom putu simbolizirale su usputne stanice na putu vjerskih procesija. Epitet svakog planeta ili usputne stanice izraavao je njegovu ulogu, pojavu ili posebne karakteristike. Stanica/planet Mars nosio je naziv 'Brod Putnika': moje je tumaenje kako to znai da su se na Marsu astronauti i teret sa Nibirua prebacivali u manje letjelice koje bi ih onda prevozile na Zemlju (ili obrnuto). One su putovale izmeu Marsa i Zemlje, ne samo jednom u 3600 godina, ve mnogo ee. Pribliavajui se Zemlji, ovi transporteri su se povezivali s orbitalnim stanicama Zemlje na kojima su se nalazili Igigi. Sputanje i uzlijetanje sa Zemlje izvodile su manje letjelice koje bi kliznule na prirodne 'piste', a uzlijetale su, odlebdjevi u vis, kako im se poveavala snaga. Planeri predstojeih koraka ovjeanstva u svemir predviaju gotovo isti slijed razliitih vozila, koji bi predstavljao najbolji nain prevladavanja ogranienja Zemljine gravitacije, iskoritavanja besteinskog stanja orbitalnih stanica i slabije gravitacije Marsa (i Mjeseca, prema njihovim planovima). Na taj nain moderna znanost ponovno samo dostie drevne spoznaje. Drevni tekstovi i prikazi, podaci prikupljeni na fotografijama povrine Marsa, slinosti graevina na Marsu i graevina koje su na Zemlji podigli Anunnaki, sve to vodi do jednog jedinog uvjerljivog zakljuka: Na Marsu se u jednom trenutku u prolosti nalazila svemirska baza. Osim toga, postoje dokazi koji navode na zakljuak kako je ta drevna svemirska baza ponovno aktivirana u nae doba, upravo ovih dana.

CRTE KOJI PRIVLAI PANJU Nakon smrti egipatskog namjesnika Huya, njegov grob je bio ukraen prizorima iz ivota i djelovanja na poloaju guvernera Nubije i Sinaja, u vrijeme vladavine glasovitog faraona Tutankhamona. Meu ostalima, tu se nalazio i crte rakete kojoj se tijelo nalazilo u podzemnom silosu, a njen unjasti komandni modul iznad zemlje, meu palmama i irafama. Crte reproduciran u Dvanaestom planetu zajedno s usporednim sumerskim piktogramima letjelice koja se pripisuje Anunnakijima, svratila je na sebe panju Stuarta W. Greenwooda, aviokozmikog ininjera koji je u to vrijeme provodio istraivanje za NASA-u. Piui za Ancient Skies (srpanj-kolovoz, 1977.) publikaciju Drutva drevnih astronauta, on je otkrio aspekte drevnog crtea koji upuuju na poznavanje sofisticirane tehnologije i posebno ukazao na etiri 'vrlo sugestivne osobine': 1) 'presjek zranog dizala koji okruuje raketu', koji izgledom odgovara 'zidovima kanala koritenim pri razvijanju potiska'; 2) glava rakete iznad zemlje 'podsjea na svemirske kapsule Gemini do takvih detalja kao to su izgled prozora; 3) pougljenjena povrina i tupi kraj'; 4) neobian iljak, koji nalikuje iljcima bezuspjeno ispitivanim u NASA-i radi smanjenja povlaenja svemirske kapsule; meutim, njegov prikaz na crteu navodi na zakljuak da se mogao uvlaiti i na taj nain prevladati problem pregrijavanja kojeg NASA nije uspjela rijeiti. On je procijenio da bi "u sluaju da su relativne lokacije glave rakete i tijela, prikazane na crteu, bile primjenjivane tijekom operacije u atmosferi, udarni val iz kljuna glave rakete dodirnuo 'usnu' kanala brzinom od otprilike 3 maha (trostruka brzina zvuka)".

12
FOBOS: KVAR ILI RATOVI ZVIJEZDA

Dana 4. listopada 1957., Sovjetski Savez je lansirao Sputnik I, prvi umjetni satelit sa Zemlje i uputio ovjeanstvo pravcem koji e povesti ovjeka na Mjesec, a njegove letjelice do ruba Sunevog sustava i dalje. 12. srpnja 1988. Sovjetski Savez je lansirao automatsku svemirsku letjelicu pod nazivom Fobos 2 i vjerojatno izazvao prvi sluaj rata zvijezda (pri tom 'rat zvijezda' nije nadimak amerike Strateke obrambene inicijative (Strategic Defense Initiative - SDI), istinskog sukoba s biima iz nekog drugog svijeta. Fobos 2 je bio jedna od dvije automatske letjelice poslane sa Zemlje (drugi je bio Fobos 1) u srpnju 1988. u pravcu Marsa. Dva mjeseca kasnije Fobos I je izgubljen, navodno zbog greke u radijskim komandama. Fobos 2 je sretno stigao na Mars u sijenju 1989. i uao u njegovu orbitu to je predstavljalo prvi korak na putu prema odreditu, njegovom konanom cilju, prebacivanju u orbitu kojom bi letio gotovo zajedno sa prirodnim satelitom Marsa Fobosom (odakle i ime letjelice) i istraivanju satelita veoma sloenom opremom, ukljuujui tu i dva paketa instrumenata koje je trebalo postaviti na njegovu povrinu.

Sve je bilo dobro do trenutka kada se Fobos 2 poravnao sa istoimenim Marsovim satelitom. A onda je (28. oujka 1989.) kontrolni centar sovjetske misije potvrdio iznenadne 'probleme' u komunikaciji sa letjelicom. Slubena novinska agencija Tass je izvijestila: 'Fobos ne uspijeva ostvariti komunikaciju sa Zemljom kako je planirano nakon to je juer zavrio s operacijom oko Marsovog prirodnog satelita Fobosa. Znanstvenici u kontroli misije nisu u mogunosti uspostaviti stabilnu radio-vezu.' Ovo priznanje ostavilo je dojam da problem nije nerjeiv i bilo je popraeno uvjeravanjima kako se znanstvenici u kontroli misije bave pokuajima ponovnog uspostavljanja veze sa letjelicom. Dunosnici sovjetskog svemirskog programa kao i mnogi strunjaci sa Zapada bili su svjesni injenice kako misija Fobos predstavlja ogromnu investiciju u smislu financija, planiranja, uloenog truda i ugleda. Iako su je lansirali Sovjeti, misija je ustvari predstavljala meunarodni pothvat bez presedana u kojem je slubeno bilo ukljueno vie od trinaest europskih zemalja (meu njima i Europska svemirska Agencija te najvanije francuske i zapadnonjemake znanstvene institucije) dok su britanski i ameriki znanstvenici sudjelovali 'osobno' (uz blagoslov svojih vlada). Stoga je bilo razumljivo da je u poetku 'problem' predstavljen kao prekid komunikacije koji se moe prevladati za nekoliko dana. U izvjetajima sovjetske televizije i tiska nije isticana ozbiljnost situacije ve su naglaavana nastojanja da se ponovno uspostavi veza sa letjelicom. U stvari ameriki znanstvenici povezani s programom nisu dobili slubenu obavijest o prirodi problema ve su ih uvjeravali kako je prekid komunikacije nastao zbog kvara na slabijoj popratnoj jedinici za prijenos koja se koristila nakon to je glavni odailja prestao raditi neto ranije. No, sljedeeg dana, dok se javnost i dalje uvjeravalo kako je mogue ponovno uspostaviti kontakt sa letjelicom, visoki dunosnik sovjetske svemirske agencije Glavkosmos je nagovijestio da uistinu nema nade. "Postoji vjerojatnost od 99% da je Fobos 2 izgubljen zauvijek", rekao je Nikolai A. Simyonov. Ali toga dana nitko nije posebno mario za njegov izbor rijei; on nije rekao da je izgubljen kontakt sa letjelicom, ve je sama letjelica bila "izgubljena zauvijek". U posebnom izvjetaju iz Moskve za The New York Times od 30. oujka Esther B. Fein je spomenula kako su u Vremya, glavnim veernjim vijestima na sovjetskoj televiziji "loe vijesti o Fobosu bile izgovorene na brzinu", dok je glavnina izvjetaja bila usmjerena na uspjena istraivanja koja je letjelica do tada obavila. U programu su se pojavili sovjetski znanstvenici i "pokazali su nekoliko slika iz svemira te rekli kako jo nije jasno kakve nam indicije nude za bolje razumijevanje Marsa, Fobosa, Sunca i meuplanetarnog prostora." O kakvim se "slikama" i kakvim "indicijama" radilo?

To je pojanjeno sljedeeg dana kada su izvjetaji objavljeni u europskom tisku (ali iz nekog razloga ne i u amerikim medijima) progovorili o 'neidentificiranom predmetu' koji se mogao vidjeti 'na posljednjoj slici snimljenoj sa letjelice', a koja je prikazivala 'neobjanjiv' predmet ili 'eliptinu sjenu' na Marsu. Lavina zagonetnih rijei iz Moskve! panjolski dnevnik La Epoca, na primjer, (Slika 92) je slubenu vijest moskovskog dopisnika za Europsku novinsku agenciju EFE objavio pod naslovom "Fobos 2 snimio neobine fotografije Marsa prije gubitka kontakta sa svojom bazom". Slijedi prijevod teksta slubene vijesti: U emisiji TV vijesti Vremya juer je objavljeno kako je svemirska letjelica Fobos 2 koja je kruila oko Marsa kada su sovjetski znanstvenici u ponedjeljak s njom izgubili kontakt, nekoliko sekundi prije toga fotografirala neidentificirani predmet na povrini planeta. Dulji termin u TV vijestima bio je posveen neobinim fotografijama koje je letjelica snimila prije gubitka kontakta i prikazane su dvije najvanije fotografije na kojima se moe vidjeti dugaka sjena.

Slika 92

Znanstvenici kau kako je posljednja fotografija na kojoj se jasno vidi uska elipsa "neobjanjiva". Izjavili su kako ta pojava ne moe biti optika varka jer je jednako jasno snimljena kamerama u boji kao i infra filmovima. Jedan od lanova Stalnog Svemirskog Povjerenstva koji je neumorno radio na ponovnom uspostavljanju kontakta s izgubljenom letjelicom izjavio je na sovjetskoj televiziji da prema miljenju znanstvenika Povjerenstva predmet "izgleda kao sjena na povrini Marsa". Prema proraunima sovjetskih strunjaka "sjena" sa posljednje fotografije snimljene sa Fobosa 2 je dugaka otprilike dvadeset kilometara (oko 12.5 milja). Nekoliko dana ranije letjelica je zabiljeila identinu pojavu osim to je u tom sluaju duljina "sjene" iznosila izmeu dvadeset i est i trideset kilometara (otprilike 16 do 19 milja). Izvjestitelj Vremya upitao je jednog od lanova posebne komisije da li ga oblik "pojave" podsjea na raketu na to je znanstvenik odgovorio: "Mogli bi o tome razmisliti." (Slijede detalji o originalnim zadacima misije.) Nije potrebno posebno naglaavati kako ovaj zaudni izvjetaj, doslovno "izvan ovog svijeta" potie jednako toliko pitanja koliko nudi odgovora. Gubitak kontakta s letjelicom povezivao se, ako ne rijeima onda implikacijama, s opaanjem "predmeta na povrini Marsa nekoliko sekundi prije". Optueni "predmet" opisuje se kao "uska elipsa" i naziva se "pojavom" i "sjenom". Bio je vien barem dva puta (u izvjetaju se ne kae da li se radilo o istoj lokaciji) i moe mijenjati veliinu: u prvom navratu duljina je iznosila otprilike 12.5 milja, a drugi, sudbonosni puta otprilike 16 do 19 milja. A kada se izvjestitelj Vremya zapitao radi li se o raketi, znanstvenik je odgovorio: O tome se moe razmisliti. to je to bilo, odnosno to to jest? Mjerodavni tjednik Aviation Week&Space Technology u svom broju od 3. travnja 1989. objavio je izvjetaj o tom sluaju koji se zasnivao na nekoliko izvora iz Moskve, Washingtona i Pariza (tamonji su strunjaci bili ozbiljno ukljueni jer bi se kvar na opremi loe odrazio na francuski doprinos misiji, dok bi "Boje djelo" skinulo krivnju sa francuske svemirske industrije). Prema verziji objavljenoj u AW&ST dogaaj se smatrao "problemom u komunikaciji" i ostao je nerijeen unato sedmodnevnim nastojanjima ponovnog uspostavljanja kontakta. Izvjetaj je sadravao izjavu slubenika sovjetskog Instituta za svemirska istraivanja kako se problem pojavio "nakon snimanja i prikupljanja podataka", nakon ega je Fobos 2 trebao promijeniti smjer svoje antene. "Samo prikupljanje podataka je oigledno proteklo prema planu, no nakon toga nije vie bilo mogue uspostaviti pouzdan kontakt s Fobosom 2."

U to vrijeme letjelica je gotovo krunom orbitom letjela oko Marsa i bila je u fazi "konanih priprema za susret s Fobosom" (prirodnim satelitom). I dok je ova verzija sluaj pripisivala "gubitku komunikacije", izvjetaj koji je nekoliko dana kasnije objavljen u asopisu Science (7. travnja 1989.) govorio je o "oiglednom gubitku Fobosa 2"; gubitku same letjelice, a ne samo komunikacijske veze s njom. U tom uglednom asopisu se kae kako se to dogodilo "27. oujka kada se letjelica okrenula iz svog normalnog poloaja prema Zemlji kako bi slikala maleni satelit Fobos, primarni cilj misije. Kada je dolo vrijeme da se letjelica i njene antene automatski okrenu natrag prema Zemlji vie se nita nije ulo." Tekst se nastavlja reenicom koja je jednako neobjanjiva kao i cjelokupni sluaj i "uska elipsa" na povrini Marsa: Nekoliko sati kasnije primljen je slabi prijenos, ali kontrolori nisu mogli uhvatiti signal. Tijekom slijedeeg tjedna vie nita se nije ulo. Kao to e potvrditi ponovno itanje svih prethodnih izvjetaja i izjava, sluaj se opisivao kao iznenadni i potpuni gubitak "komunikacijskih veza". Kao razlog se navodi kako letjelica, okrenuvi svoje antene prema Fobosu nije uspjela automatski okrenuti antene natrag prema Zemlji iz nekog nepoznatog razloga. No, ukoliko je antena ostala okrenuta u poloaju suprotno od Zemlje, kako je bilo mogue primiti "slab prijenos nekoliko sati kasnije"? A ako se antena ustvari sama okrenula natrag prema Zemlji to je uzrokovalo nenadanu tiinu u trajanju od nekoliko sati, nakon koje je uslijedio signal nedovoljno jak da bi ga se moglo uhvatiti? Pitanje koje se javlja je doista jednostavno: je li u letjelicu Fobos 2 udarilo "neto" to ju je stavilo izvan funkcije, osim tog posljednjeg izdisaja u obliku slabog signala emitiranog nekoliko sati kasnije? Postojao je jo jedan izvjetaj iz Pariza, objavljen u AW&ST 10. travnja 1989. Prema tom izvjetaju sovjetski znanstvenici pretpostavljaju da se Fobos 2 "nije stabilizirao u pravom smjeru kako bi njegova visokodometna antena pokazivala prema istoku". To je oigledno zbunjivalo urednike asopisa jer, kako kae izvjetaj, letjelica Fobos je bila "stabilizirana s tri osovine" tehnologijom konstruiranom za sovjetske letjelice upuivane na Veneru i u tim misijama su savreno funkcionirale. to je bio uzrok destabilizacije letjelice ostaje tajnom. Je li to bio kvar ili neki vanjski uzrok? Moda sudar? Francuski izvori pribavili su ovaj primamljiv detalj: Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u Kaliningradu rekao je kako su ogranieni signali koje je primio nakon to je snimanje zavreno stvarali dojam kao da "slijedi preslicu". Drugim rijeima, izgledalo je kao da se Fobos 2 vrtio.

to je to Fobos snimao kada se zbio neoekivani dogaaj? Ve smo dobili jasnu predodbu iz Vremya i izvjetaja Europske novinske agencije. Evo to se navodi u izvjetaju parikog AW&ST, citirajui Alexandra Dunayeva, predsjedavajueg sovjetske svemirske administracije: Izgleda da jedan snimak prikazuje predmet neobinog oblika koji se nalazi izmeu letjelice i Marsa. To su moda ostaci u orbiti Fobosa, a moe biti nezavisan pogonski podsustav Fobosa 2 koji je letjelica odbacila nakon to je ula u orbitu Marsa: jednostavno, ne znamo. Ova izjava je vjerojatno svjesno izgovorena neozbiljno. Letjelice Viking nisu ostavile ostatke u orbiti Marsa, a nije nam poznato postojanje nekih drugih ostataka nastalih kao posljedica aktivnosti sa Zemlje. Drugu mogunost, da je predmet koji je kruio oko Marsa izmeu letjelice Fobos 2 i planeta bio odbaeni dio letjelice, moemo odmah otkloniti ako pogledamo oblik i strukturu Fobosa 2 (Slika 93); niti jedan njegov dio nema oblik uske elipse. tovie, u programu Vremya je objavljeno kako je sjena bila dugaka 12.5, 16 ili 19 milja. Tono je da predmet moe bacati sjenu mnogo dulju od svoje duljine, ovisno o kutu upadanja Sunevih zraka: ali ipak, dio Fobosa 2 koji je dugaak samo nekoliko stopa teko moe bacati sjenu koja se mjeri u miljama. togod se nalazilo zabiljeeno na snimci nije bio niti ostatak niti odbaeni dio.

Slika 93

Televizijski insert je bio prikazan na nekoliko TV stanica u Europi i Kanadi kao dio tjednog programa; kao zanimljivost a ne kao svjee vijesti. Televizijski insert se usredotoio na dvije anomalije. Prva je bila mrea ravnih linija na podruju Marsovog ekvatora; neke linije bile su kratke, a druge duge, neke tanke, a druge toliko iroke te su izgledale poput pravokutnih oblika 'ispupenih' na povrini Marsa. Ureen u paralelnim nizovima uzorak je prekrivao podruje od nekih est stotina kvadratnih kilometara (vie od 230 kvadratnih milja). Ova anomalija uope nije izgledala kao prirodna pojava.

Slika 95

Ove snimke bile su popraene komentarom u ivo Dr. Johna Becklakea iz engleskog Znanstvenog muzeja. On je opisao pojavu kao veoma zagonetnu, jer uzorak koji se moglo vidjeti na povrini Marsa nije bio snimljen optikom kamerom sa letjelice ve infra filmovima koji snimaju predmete sluei se toplinom koju oni zrae, a ne igrom svjetla i sjene na njima. Drugim rijeima, uzorak paralelnih linija i pravokutnika koji je prekrivao podruje od gotovo 230 kvadratnih milja bio je izvor toplinskog zraenja. Gotovo je nemogue da bi prirodni izvor toplinskog zraenja (poput gejzira ili koncentriranih radioaktivnih ruda ispod povrine) mogao stvoriti tako savren geometrijski uzorak. I nakon opetovanih promatranja uzorak definitivno djeluje umjetno; no, na pitanje o emu se radi znanstvenik je odgovorio: "Ja zaista ne znam." Budui koordinate kojima bi tono locirali ovu "anomaliju" nisu bile javno objavljene, nemogue je procijeniti njenu povezanost s jo jednim zagonetnim obiljejem na povrini Marsa koje se moe vidjeti na snimku 4209-75 Marinera 9. Ono se takoer nalazi na podruju ekvatora (na geografskoj duljini 186.4) i opisuje se kao "neobini utisci s radijalnim kracima koji se pruaju iz sredinje glave kotaa" nastali (prema rijeima znanstvenika NASA-e) otapanjem i lomljenjem trajno smrznutih slojeva. Crte tog obiljeja, koje podsjea na strukturu modernih zranih luka s krunom glavom kotaa iz koje se ire dugake strukture, nastambe avionskih prilaza, moe se bolje predoiti kada se snimak okrene (prikazujui udubljenja kao izboine, Slika 95).

Ploa N

Sada dolazimo do druge "anomalije" prikazane u televizijskom insertu. Na povrini Marsa moe se vidjeti jasno odreen tamni oblik koji se doista moe opisati, kao to je bilo uinjeno u prvoj slubenoj vijesti iz Moskve, kao "uska elipsa" (Ploa N je fotografija iz sovjetskog televizijskog inserta). Ona se uistinu razlikuje od sjene Fobosa snimljene jedanaest godina ranije sa Marinera 9 (Ploa O). Naime, on baca sjenu koja ini okruglu elipsu nejasnih rubova kakvu samo moe bacati neravna povrina prirodnog satelita. "Anomalija" koju vidimo na prijenosu sa Fobosa 2 imala je oblik uske elipse vrlo otrih a ne zaobljenih vrhova (taj oblik je poznat u trgovini dijamantima pod nazivom "markiz") a njeni rubovi nisu nejasni ve otro stre naspram neke vrste aureole na povrini Marsa. Dr. Becklake opisuje predmet kao "neto to se nalazi izmeu letjelice i Marsa, jer ispod njega moemo vidjeti povrinu planeta" i naglaava da se predmet mogao zabiljeiti i optikim kamerama i infra filmovima (toplinsko djelovanje).

Ploa O Ovo objanjava zato Sovjeti nisu spominjali mogunost da tamna "uska elipsa" predstavlja sjenu satelita. Dok je slika bila na ekranu, Dr.Becklake je objanjavao kako je snimljena dok se letjelica prikljuivala Fobosu (prirodnom satelitu). "Dok je

posljednja slika jo bila u nastajanju oni (Sovjeti) su vidjeli neto to se tamo nije trebalo nalaziti. Oni jo nisu objavili tu posljednju fotografiju i neemo nagaati to ona prikazuje." Budui da posljednji kadar ili kadrovi nisu bili objavljeni ak niti godinu dana nakon dogaaja, moemo samo nagaati, slutiti ili vjerovati glasinama, prema kojima posljednji kadar, samo polovino prenesen, prikazuje "neto to se tamo ne bi trebalo nalaziti" kako juri prema Fobosu 2 i sudara se s njim, iznenada prekidajui prijenos. Zatim je, prema ranije spomenutim izvjetajima, uslijedilo slabo javljanje prijenosa nekoliko sati kasnije, previe zbrkano i nejasno. (Ovaj izvjetaj sluajno opovrgava poetno objanjenje kako letjelica nije uspjela okrenuti svoje antene natrag u poloaj prijenosa na Zemlju.) U asopisu Nature od 10. listopada 1989. sovjetski znanstvenici su objavili niz tehnikih izvjetaja o eksperimentima koje je Fobos 2 uspio provesti; no od trideset i sedam stranica teksta samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvjetaj potvruje da se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato to je Fobos 2 bio "pogoen" nepoznatim predmetom (u izvjetaju se odbacuje teorija da se sudarila sa "esticama praine"). to se je to onda sudarilo ili udarilo u Fobos 2, to "neto to se tamo nije trebalo nalaziti"? to prikazuje posljednji kadar ili kadrovi koji se jo uvijek uvaju u tajnosti? Predsjedavajui sovjetskog ekvivalenta NASA-e biranim se rijeima izraavao o tom posljednjem kadru, objanjavajui za AW&ST iznenadni gubitak kontakta: "ini se da jedan snimak ukljuuje predmet neobinog oblika koji se nalazi izmeu letjelice i Marsa." Ukoliko se ne radi o "ostacima", "praini" ili 2odbaenom dijelu Fobosa 2", kakav je to "predmet" bio koji se prema svim izvjetajima o nenadanom dogaaju sudario s letjelicom, predmet toliko snanog djelovanja da je zavrtio letjelicu, predmet snimljen na posljednjim fotografijama? "Mi jednostavno ne znamo", rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa. No dokaz o drevnoj svemirskoj bazi na Marsu i o sjeni neobinog oblika na njegovom nebu vodi nas do zakljuka koji nas ispunjava strahopotovanjem. Tajni kadrovi skrivaju dokaz da nestanak Fobosa 2 nije bio nesretan sluaj ve incident. Moda se radi o prvom incidentu rata zvijezda; vanzemaljci sa druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja je nezvana stigla do njihove baze na Marsu. Pada li itatelju na pamet da je sovjetski svemirski strunjak, odgovorivi Mi jednostavno ne znamo to je taj predmet neobinog oblika izmeu letjelice i Marsa uinio isto kao da ga je imenovao NLO-om, neidentificiranim leteim objektom?

Ve desetljeima otkako je pojava onoga to se u poetku nazivalo leteim tanjurima a kasnije NLO-ima postala svjetskom tajnom, niti jedan znanstvenik koji dri do sebe nije se te teme ni tapom htio dotai, osim naravno kako bi ismijao i pojavu i one koji bi bili dovoljno lakovjerni da se njome ozbiljno bave. Moderno doba NLO-a, prema Antoniu Huneeusu, piscu znanstvene fantastike i meunarodno poznatom predavau o NLO-ima, zapoelo je 24. lipnja 1947. kada je Kenneth Arnold, ameriki pilot i poslovan ovjek, ugledao formaciju od devet srebrnkastih diskova kako lete iznad Cascade Mountains u dravi Washington. Izraz 'letei tanjur' koji je tada uao u modu nastao je na osnovu Arnoldovog opisa tajanstvenih predmeta.

Slika 96 Dok je nakon sluaja Amold uslijedio niz navodnih vienja na podruju SAD i drugih dijelova svijeta, najznaajniji sluaj NLO-a o kojem se jo uvijek raspravlja (i dramatizira na televiziji) je navodni pad strane letjelice 2. srpnja 1947., tjedan dana nakon Arnoldovog vienja, na ranu u blizini Roswella, New Mexico. Te veeri na nebu se mogao vidjeti svijetli predmet okruglog oblika; slijedeeg dana je raner William Brazel pronaao razbacane ostatke na svom polju sjeverozapadno od Roswella. Olupina i

'kovina' od koje je bila nainjena izgledali su neobino, a otkrie je prijavljeno oblinjoj vojnoj zranoj bazi u Roswell Fieldu gdje se nalazio jedini arsenal nuklearnog oruja u svijetu u to vrijeme. Major Jesse Marcel iz obavjetajne slube zajedno s asnicima iz kontraobavjetajnog odjela otili su ispitati ostatke. Izgledalo je kao da su komadi razliitih oblika izraeni od drveta balsa ali oni nisu bili od drva; nije ih bilo mogue spaliti niti saviti koliko god to istraitelji pokuavali. Na nekim komadima zrakastih oblika nalazile su se geometrijske oznake koje su kasnije nazvali 'hijeroglifima'. Na povratku u bazu asnik na dunosti uputio je asnika zaduenog za odnose s javnou neka obavijesti tisak (objavljeno 7. srpnja 1947.) da je osoblje AAF pronalo dijelove 'sruenog leteeg tanjura'. Ovo objavljivanje je ispunilo novinske naslove The Roswell Daily Recorda (Slika 96) i stiglo je do Novinske telegrafske slube u Albuquerque, New Mexico. Nakon nekoliko sati stigla je nova slubena izjava koja je istisnula prvu i u kojoj se tvrdilo kako su ostaci bili dijelovi meteorolokog balona. U novinama je objavljen opoziv. Prema nekim izvjetajima radio stanice su dobile zabranu emitiranja prve verzije vijesti jer im je bilo reeno: Prestati s prijenosom. Predmet nacionalne sigurnosti. Ne prenositi. Unato ispravljenoj verziji i sljedeim slubenim poricanjima bilo kakvog sluaja leteeg tanjura u Roswellu, mnogi koji su osobno bili ukljueni u taj sluaj do dana dananjeg ustraju i ostaju pri prvoj verziji. Mnogi takoer izjavljuju kako na oblinjem mjestu pada drugog leteeg tanjura (na podruju zapadno od Socorroa, New Mexico) civilni svjedoci nisu vidjeli samo olupinu ve i nekoliko tijela mrtvih humanoida. Ova tijela, kao i tijela navodnih vanzemaljaca koji su se sruili nakon ova dva dogaaja, bili su, prema razliitim izvjetajima, podvrgnuti ispitivanjima u zranoj bazi Wright-Patterson u dravi Ohio. Prema dokumentu, u krugovima ljudi koji se bave NLO-ima poznatim kao MJ 12 ili Majestic-12 (neki tvrde da se radi o dva razliita dokumenta), predsjednik Truman je u rujnu 1947. formirao takozvani Blue ribbon, strogo povjerljivo povjerenstvo koje se bavilo Roswellom i slinim sluajevima, no, autentinost tog dokumenta ostaje nepotvrena. Sigurno se zna da je senatoru Baryu Goldwateru koji je predsjedavao ili bio starijim lanom povjerenstava obavjetajne slube, oruanih snaga, taktikog ratovanja, znanosti, tehnologije, svemira i drugih srodnih odbora pri amerikom Senatu u nekoliko navrata bio zabranjen pristup takozvanoj Plavoj sobi u toj zranoj bazi. Ve davno sam odustao od traenja pristupa u takozvanu plavu sobu u Wright-Pattersonu, jer su me voditelji jedan za drugim redom odbijali, napisao je 1981. Taj predmet je postao toliko strogo povjerljiv da je jednostavno nemogue doznati bilo to. Kao reakcija na neprestana izvjetavanja o vienjima NLO-a i nelagode zbog pretjerane slubene tajnovitosti, Zrane snage SAD provele su neka istraivanja o pojavi NLO-a u projektima kao to su, Znak, Grudge,

Plava knjiga. U razdoblju izmeu 1947. i 1969. istraeno je otprilike trinaest tisua izvjetaja o NLO-ima; oni su uglavnom odbaeni uz objanjenje da se radi o prirodnim pojavama, balonima, avionima ili o mati. Meutim, otprilike sedam stotina vienja je ostalo neobjanjeno. Godine 1957. Znanstvena obavjetajna sluba CIA-e okupila je znanstvenike i vladine slubenike. Ta skupina, poznata pod nazivom Robertson Panel, provela je ukupno dvanaest sati u gledanju filmova o nepoznatim leteim objektima, prouavajui sluajeve i ostale informacije i doli do zakljuka da se veina vienja moe logiki objasniti. Prikazani dokazi pokazivali su kako preostale sluajeve nije mogue objasniti vjerojatnim uzrocima pa kao jedino mogue objanjenje mnogobrojnih sluajeva preostaje pojava vanzemaljaca, iako lanovi skupine smatraju kako sadanje poznavanje astronomije naeg Sunevog sustava ukazuje da je postojanje inteligentnih bia...osim na Zemlji, malo vjerojatno. I dok se skidanje maske sa izvjetaja o NLO-ima nastavljalo (na Sveuilitu u Coloradu je u razdoblju od 1966. do 1969. provedeno jo jedno istraivanje, znanstvena studija o neidentificiranim leteim objektima koje je krenulo istim stopama i dolo do slinih zakljuaka), broj vienja i susreta nastavlja rasti, a u mnogim zemljama formiraju se amaterske istraivake skupine. Susreti se svrstavaju u tri skupine: druge vrste su sluajevi kada iza NLO-a ostaju fiziki dokazi (znakovi slijetanja ili smetnje na strojevima), a susreti tree vrste su sluajevi kontakta s posadom NLO-a. Nekada su se opisi NLO-a razlikovali od leteih tanjura do oblika cigara. Danas se oni veinom opisuju kao predmeti okrugle strukture, koji pri slijetanju koriste tri ili etiri sputene noge. Opisi posade takoer su postali ujednaeniji: humanoidi visoki tri do etiri stope, velikih glava bez kose i velikih oiju (Slika 97a i b). Prema izvjetajima navodnog svjedoka, dunosnika vojne obavjetajne slube koji je vidio izvaena tijela vanzemaljaca u tajnoj bazi u Arizoni, humanoidi su bili jako blijedi; nisu imali ui niti nosnice. Postojali su samo otvori: jako mala usta i velike oi. Nisu imali dlake po licu, niti kosu, niti stidne dlake. Bili su goli. Mislim da je najvii od njih mogao biti visok otprilike tri i pol stope, moda malo vie. Svjedok je dodao kako nije uoio spolna obiljeja, niti grudi iako se inilo da su neki humanoidi mukarci, a drugi ene. Mnotvo ljudi koji prijavljuju vienja ili susrete dolaze sa svih zemljopisnih podruja i razliitih su zanimanja. Na primjer, predsjednik Jimmy Carter je u svom predizbornom govoru iz 1976. otkrio kako je i sam vidio NLO. On je predloio da se sve informacije koje ova zemlja posjeduje o vienjima NLO-a uine dostupnima javnosti i znanstvenicima; ali iz nepoznatih razloga njegovo predizborno obeanje nije odrano. Osim slubene politike skidanja maske sa izvjetaja o NLO-ima, ljude koji vjeruju u njihovo postojanje zamara i slubena tendencija koja ostavljala dojam kako su vladine agencije izgubile zanimanje ak i za

istraivanje izvjetaja o NLO-ima, dok opetovano izlazi na vidjelo da se ova ili ona agencija, ukljuujui tu i NASA-u brino bavi tom temom.

Slika 97 S druge strane, u Sovjetskom savezu je Institut za svemirska istraivanja 1979. godine objavio analizu Promatranja anomalijskih atmosferskih pojava u SSSR (Sovjeti NLO-e nazivaju anomalijskim atmosferskim pojavama), a 1984. godine je Sovjetska Akademija znanosti oformila stalnu komisiju za prouavanje tih pojava. S vojne strane, taj predmet je potpao pod jurisdikciju GRU (Glavnog obavjetajnog direktorata Sovjetskog Glavnog taba) koji je dobio zapovijed otkriti jesu li NLO-i tajna vozila stranih sila, nepoznate prirodne pojave, ili sonde vanzemaljaca sa ili bez posade namijenjene ispitivanju Zemlje. Meu brojnim prijavljenim i navodnim vienjima u Sovjetskom Savezu bili su ukljueni i neki sovjetski kozmonauti. U rujnu 1989. godine, sovjetske vlasti su poduzele znaajan korak dozvolivi slubenoj novinskoj agenciji Tass izvjetavanje o NLO incidentu u Voroneu na nain koji je ispunio naslovne stranice irom svijeta. Unato uobiajenoj nevjerici, Tass se drao svoje prie. I francuske vlasti su bile manje demaskirane (posluimo se kovanicom) od amerikih slubenika. Francuska Nacionalna svemirska agencija (CNES) sa sjeditem u Toulouseu, 1977. godine je uspostavila

Skupinu za prouavanje neidentificiranih aviokozmikih pojava (GEPAN); a nedavno je preimenovana u Service d'Expertise des Phenomenes de Rentree Atmospherique, s istim zadatkom praenja i analiziranja izvjetaja o NLOima. Neki od poznatijih sluajeva NLO-a u Francuskoj ukljuivali su pratee analize podruja i tla na kojem su se NLO-i spustili: rezultati su pokazivali prisutnost tragova za koje ne postoji zadovoljavajue objanjenje. Veina francuskih znanstvenika dijeli prezir svojih kolega iz drugih zemalja za tu temu, ali oni koji su se ukljuili i izrazili miljenje, openito su se sloili da se u pojavama mogu vidjeti manifestacije aktivnosti posjetitelja iz svemira. U Velikoj Britaniji, pojave NLO-a su i dalje prekrivene velom tajni, unato pokuajima kao to je Istrana skupina Gornjeg doma za istrage o NLO-ima, nastala na poticaj grofa Clancarty-a (1980. godine sam imao ast govoriti pred tim drutvom). U knjizi Timothy Gooda pod naslovom Above Top Secret, objavljenoj 1987. godine, detaljno se izvjetava o iskustvima u Velikoj Britaniji i mnogim drugim zemljama. Bogatstvo dokumenata citiranih ili reproduciranih u Goodovoj knjizi vodi nas do zakljuka kako su razliite vlade u poetku skrivale svoja otkria jer je postojala sumnja da su NLO-i napredne letjelice neke druge supersile i nije bilo u nacionalnom interesu priznati prevlast neprijatelja. Meutim, kada se poelo nagaati (ili znati) o primarno vanzemaljskoj prirodi NLO-a, uspomene na paniku koju je svojom radio emisijom Rat svjetova prouzroio Orson Welles koristile su se kao opravdanje za ono to mnogi NLO entuzijasti nazivaju zatakavanjem. Stvarni problem kojeg mnogi veu uz pojavu NLO-a je nedostatak suvisle i uvjerljive teorije koja bi objasnila njihovo porijeklo i svrhu. Odakle oni dolaze? Zato? Ja nisam nikada susreo NLO, a pogotovo me nikada nisu otela niti na meni vrila ispitivanja neka ovjekolika bia eliptinih glava i izbuljenih oiju, a o ovakvim dogaajima svjedoe i doivjeli su ih mnogi, ukoliko su njihove tvrdnje istinite. Meutim, kada me upitaju za miljenje, vjerujem li u postojanje NLO-a, ponekad umjesto odgovora ispriam priu. Zamislimo govorim ljudima u prostoriji ili gledalitu pred kojim se nalazim - da se sada otvore ulazna vrata i u dvoranu uleti mladi, koji je zbog tranja ostao bez daha i oigledno je uzbuen; ne obraa panju na ono to se zbiva oko njega, ve samo vie: Ne biste vjerovali to mi se dogodilo! On zatim nastavlja priu; kako je etao u prirodi, a kada se smrailo, budui da je bio umoran, pronaao je neko kamenje i na njega, umjesto jastuka, stavio svoju uprtnjau i zaspao. Zatim se naglo probudio, ne zbog zvuka, ve zbog snane svjetlosti. Pogledao je prema gore i vidio neka bia kako se penju i silaze ljestvama. Ljestve su vodile prema okruglom predmetu koji je lebdio na nebu. Na tom predmetu nalazila su se vrata kroz koja je svjetlo iz njegove unutranjosti sijalo prema van. Obris zapovjednika tih bia odraavao se na svjetlu. Taj je

prizor bio toliko zastrauju da se na mladi onesvijestio. Kada je doao k sebi, niega vie nije bilo. togod se tamo prije nalazilo, nestalo je. Jo uvijek uzbuen zbog svog doivljaja, mladi zavrava priu rijeima da ni sam vie nije siguran je li to to je vidio bilo stvarnost ili vizija, moda samo san. to emo pomisliti? Hoemo li mu povjerovati? Smatram da bismo mu trebali vjerovati, ako vjerujemo Bibliji. Jer, ovo to sam upravo ispriao je vizija Jakova, u obliku u kojem je ispriana u Knjizi Postanka, poglavlje 7. Iako je tu viziju vidio u transu slinom snu, Jakob je bio siguran u stvarnost tog prizora i rekao je Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, Ali ja to nisam znao!... Zaista, ovo je kua Boja, Ovo su vrata nebeska. Jednom sam istaknuo na konferenciji na kojoj su ostali govornici prekapali po temi o NLO-ima kako ne postoji neto kao Neidentificirani Letei objekt. Oni su samo neidentificirani ili ih je nemogue objasniti onome tko ih promatra, ali oni koji njime upravljaju vrlo dobro znaju to su oni. Oigledno, lebdea letjelica koju je vidio Jakob on je ve prepoznao kao neto to pripada Elohim, bogovima. Ono to on nije znao, pojanjava Biblija, bilo je to da je mjesto na kojem je spavao bilo jedno od njihovih uzletita. U biblijskoj prii o uzlasku proroka Ilije u nebo opisuju se ognjena kola. Prorok Ezekiel u svojoj detaljno opisanoj viziji govori o nebeskom ili zranom vozilu, nalik zranom vrtlogu, koje je slijetalo na etiri noge s kotaiima. Iz ovih drevnih opisa i terminologije moemo vidjeti da se ve u to vrijeme pravila razlika izmeu razliitih leteih strojeva i njihovih pilota. Postojale su rakete (Slika 98a) koje su sluile kao letjelice i Orbiteri i ve smo vidjeli kako su izgledali astronauti Anunnakija i Igigi koji su u njima letjeli. Osim toga, postojale su i nebeske komore koje mi danas nazivamo VTOL (Vertical Take-off and Landing Aircraft-letjelice koje uzlijeu i sputaju se vertikalno) i helikopteri; njihov nekadanji izgled je predstavljen na muralu u nalazitu na istonoj strani Jordana, blizu mjesta odakle je Ilija bio uznesen u nebo (Slika 98b). Boica Inanna/Itar voljela je sama upravljati svojom nebeskom komorom i tom prilikom je bila odjevena poput pilota Prvog svjetskog rata (Slika 98c) Osim toga, pronaene su i glinene figurice ovjekolikih bia s eliptinim glavama i velikim, kosim oima (Slika 99). Jedna od neobinih karakteristika u njihovom izgledu bila je biseksualnost (ili nedostatak seksualnosti): na donjim dijelovima njihovog tijela mogu se vidjeti i muka i enska spolna obiljeja.

Slika 98 Dakle, kada pogledamo crtee 'humanoida' raene prema opisu ljudi koji tvrde da su vidjeli stanare NLO-a, postaje oito da ta bia ne izgledaju poput nas, to ujedno znai da ne slie niti Anunnakima. Prije bismo mogli rei da slie neobinim humanoidima prikazanim na drevnim figuricama. Ova slinost vjerojatno predstavlja znaajan trag u otkrivanju identiteta tih malih bia glatke koe, bez spolnih organa i kose, eliptinih glava i neobinih velikih oiju, bia koja bi navodno trebala upravljati NLOima. Ukoliko su prie istinite, onda ti ljudi koji svjedoe o susretima nisu vidjeli inteligentna bia sa drugog planeta, ve njihove antropoidne robote.

Ako je samo mali postotak prijavljenih vienja istinit, onda taj relativno veliki broj stranih letjelica koje u novije doba posjeuju Zemlju navodi na zakljuak da one nikako ne mogu dolaziti sa nekog udaljenog planeta, u tolikom broju i tako esto. Ako nas doista netko posjeuje, taj netko vjerojatno stie izbliza. Jedina logina lokacija je Mars i njegov satelit Fobos. Sada bi ve trebali biti jasni razlozi zbog kojih bi se Mars mogao koristiti kao odskona baza za posjete svemiraca Zemlji. Predstavio sam dokaze koji potkrjepljuju moju sugestiju da je Mars u prolosti sluio Anunnakima kao svemirska baza. Okolnosti pod kojima je izgubljen Fobos 2 ukazuju da na Marsu postoji netko tko je spreman unititi njima 'nepoznatu' letjelicu. Kako se satelit Fobos uklapa u cijelu priu? Jednostavno reeno, prilino dobro. Da bismo mogli razumjeti zato je tako, moramo se vratiti i nabrojiti razloge pokretanja misije na Fobos 1989. godine. Mars ima dva manja satelita, Fobos i Deimos. Smatra se da niti jedan od njih izvorno nije bio satelit Marsa, ve su oni nekada bili asteroidi zarobljeni u orbitu Marsa. Pripadaju asteroidima koji sadre ugljik (poglavlje 4 o asteroidima) i stoga imaju znatne koliine Slika 99 vode, uglavnom u obliku leda odmah ispod povrine satelita. Znanstvenici su predloili kako bi se pomou solarnih baterija ili malenog nuklearnog generatora taj led mogao otopiti i na taj nain dobiti vodu. Zatim bi se voda mogla razdvajati na kisik i vodik, za disanje i gorivo. Vodik bi se osim toga mogao kombinirati s ugljikom sa satelita kako bi dobili ugljikovodike. Poput ostalih asteroida i kometa i ovi maleni asteroidi sadre duik, amonijak i ostale organske molekule. Sve u svemu, satelit bi mogao postati samostalna svemirska baza, dar prirode. Deimos bi manje odgovarao takvoj svrsi. On je velik samo 9X8 milja i krui oko Marsa na udaljenosti od otprilike 15.000 milja. Mnogo vei Fobos (17x13x12 milja) od Marsa je udaljen samo oko 5.800 milja, to bi za letjelicu ili transporter predstavljalo samo kratak skok od jednog do drugog nebeskog tijela. Fobos (i Deimos) krui oko Marsa u njegovoj ekvatorijalnoj ravni pa ga stoga moemo promatrati (i sa njega promatrati to se zbiva na Marsu) sa

poloaja izmeu ezdeset i pete sjeverne i june paralele, iz pojasa u kojem se nalaze sve neobine znaajke umjetnog izgleda, osim 'Grada Inka'. Zbog svoje blizine, Fobos u jednom danu na Marsu obie oko planeta 3,5 puta, to znai da je gotovo neprestano prisutan. Jo jedna injenica koja govori u prilog Fobosa kao orbitalne stanice oko Marsa je njegova gravitacija, minijaturna u usporedbi s gravitacijom Zemlje, pa ak i Marsa. Za uzlijetanje sa Fobosa potrebno je tek neto vie energije nego za postizanje brzine od petnaest milja na sat; jednako malo energije je potrebno za koenje kod sputanja. Ovo su razlozi zbog kojih su dvije sovjetske letjelice, Fobos 1 i 2, poslane upravo tamo. Javna je tajna kako je ta misija predstavljala izviaku ekspediciju kojoj je cilj bio na Mars najprije spustiti robotski dip (1994. godine), a nakon toga lansirati misiju s posadom, s ciljem da se u sljedeem desetljeu tamo uspostavi baza. Na sastanku s novinarima odranom u Kontroli misije u Moskvi otkriveno je da se na letjelici nalazi oprema kojom bi se lociralo podruja na Marsu koja emitiraju toplinu i dobilo bolju predodbu o oblicima ivota na Marsu. Iako je odmah dodana primjedba ukoliko postoje, plan ispitivanja Marsa i Fobosa, ne samo infracrvenim zraenjem, ve i detektorima gama-zraka navodio je na detaljno isplaniranu potragu. Nakon to zavre s ispitivanjem Marsa, dvije letjelice su trebale svoju panju u potpunosti posvetiti Fobosu. Osim sondiranja radarom, te ispitivanja infracrvenim i gama-zrakama, trebale su ga snimati tri televizijske kamere. Uz ovakvo promatranje iz orbite, na povrinu Fobosa je trebalo spustiti dvije razliite sonde; jedna od njih bila bi nepomina i usidrila bi se na povrini i dugorono prenosila podatke; druga, skona naprava s oprunim nogama bila je namijenjena za skakutanje po povrini satelita i izvjetavanje o otkriima sa itave njene povrine. U maioniarskom eiru Fobosa 2 bilo je i drugih eksperimenata. Na njemu se nalazio ureaj za emisiju iona i laserski pitolj. Oni su trebali usmjeriti zrake na satelit, podignuti prainu sa njegove povrine, zdrobiti u prah povrinsku tvar i omoguiti analizu nastalog oblaka u ureajima na letjelici. U tom trenutku letjelica bi trebala lebdjeti samo 150 stopa iznad Fobosa, a njene kamere bi trebale fotografirati znaajke velike tek nekoliko centimetara. to su to planeri misije oekivali pronai sa te udaljenosti? Oigledno se radilo o veoma znaajnom cilju, jer se kasnije proulo kako su meu pojedinim znanstvenicima iz Sjedinjenih Amerikih Drava ukljuenim u planiranje i opremanje misije bili i Amerikanci s iskustvom u istraivanjima Marsa. Vlada SAD-a je slubeno sankcionirala njihove zadatke, u okviru poboljanja ameriko-sovjetskih odnosa. Osim toga, NASA je stavila na raspolaganje misiji svoju mreu radioteleskopa za pretraivanje svemira

(Deep Space Network), ukljuenih u satelitskim komunikacijama i u programu SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence - Potrage za Vanzemaljskom inteligencijom). Znanstvenici u laboratoriju pod nazivom Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni, Kalifornija, pomagali su ui u trag letjelici Fobos i nadzirati prijenos podataka. Doznalo se takoer da je Britanski nacionalni svemirski centar odredio koji e britanski znanstvenici pristupiti misiji.

Slika 100

U projektu su sudjelovali Francuzi pod vodstvom Nacionalne Svemirske agencije u Toulousu, ugledni zapadno-njemaki Institut Max Planck, a svoj doprinos su dali i znanstvenici iz brojnih drugih europskih zemalja. Stoga je Misija Fobos predstavljala udrueni pothvat moderne znanosti kako bi sa Marsa skinuli veo tajni i pretvorili ga u stanicu na putu ovjeanstva u svemir. Meutim, moda se na Marsu nalazio netko tko ovakvo upletanje nije smatrao dobrodolim? Poznato je da na Fobosu, za razliku od manjeg Deimosa ija je povrina glatka, postoje neki neobini oblici koji su znanstvenike u prolosti navele na razmiljanje o njegovom umjetnom nastanku. Na njemu postoje neobine brazde (Slika 100), koje se proteu ravno i meusobno gotovo paralelno. irina im je gotovo ujednaena i iznosi otprilike 700 do 1000 stopa, a dubina je isto tako ujednaena i iznosi 75 do 90 stopa (koliko je to mogue izmjeriti sa Orbitera letjelice Viking). Iskljuena je mogunost da su te jaruge ili brazde nastale djelovanjem tekue vode ili vjetrova, jer nita od toga ne postoji na Fobosu. ini se da brazde vode u smjeru ili iz smjera kratera koji pokriva vie od treine promjera satelita; njegov rub ini toliko savren krug da djeluje umjetno (Slika 94). to predstavljaju te brazde ili rovovi? Kako su nastali? Zato se javljaju iz krunog kratera? Vodi li krater u unutranjost satelita? Sovjetski znanstvenici smatraju kako Fobos openito ostavlja dojam umjetnog, jer se njegova gotovo savreno kruna orbita oko Marsa, na tako malenoj udaljenosti od planeta protivi zakonima nebeskog kretanja. Orbite Fobosa, a u manjoj mjeri i Deimosa, trebale bi imati oblik elipse koja bi ih, ili izbacila u svemir ili ve odavno dovela do sudara s Marsom. inila se nerazumnom implikacija da je netko moda, umjetnim putem, postavio satelite Fobos i Deimos u orbitu Marsa. Meutim, zarobljavanje i postavljanje asteroida na odreeno mjesto u orbiti Zemlje smatralo se tehnoloki izvedivim poduhvatom, u tolikoj mjeri da je na Treoj godinjoj konferenciji o razvoju svemira, odranoj u San Franciscu 1984. godine, bio predstavljen upravo takav plan. Richard Gertsch sa Rudarske kole u Coloradu, jedan od zagovornika tog plana, istaknuo je kako u svemiru postoji zapanjujua raznolikost materijala; asteroidi su posebno bogati stratekim mineralima kao to su krom, germanij i galij. Uvjerena sam da smo uoili dostupne asteroide sa kojih bismo mogli crpsti prirodna blaga, izjavila je Eleanor F. Helin iz JPL. Je li mogue da je nekada davno u prolosti netko drugi izvrio upravo ono to moderna znanost zamilja i planira za budunost? Je li netko doveo Fobos i Deimos, dva zarobljena asteroida, u orbitu oko Marsa, kako bi mogao ivjeti u njihovoj unutranjosti?

Znanstvenici su ezdesetih godina primijetili da se kruenje Fobosa oko Marsa ubrzava; upravo radi toga su sovjetski znanstvenici zakljuili da je Fobos laki nego bismo to zakljuili prema njegovoj veliini. Sovjetski fiziar I. S. Shklovsky ponudio je zapanjujuu hipotezu o upljem Fobosu. Ostali sovjetski pisci su nagaali da je Fobos umjetni satelit kojeg su u orbitu oko Marsa postavile izumrle rase humanoida prije nekoliko milijuna godina. Drugi su ismijavali ideju o upljem satelitu i pretpostavili da se Fobos ubrzava jer se pribliava Marsu. U detaljnom izvjetaju u asopisu Nature objavljeno je otkrie da Fobos nije toliko gust koliko se smatralo; prema tome, u njegovoj unutranjosti se vjerojatno nalazi led ili je uplja. Da li je netko, nekada davno, umjetno poveao i izdubio prirodni krater i unutranjost Fobosa ne bi li u njemu napravio sklonite i tamo titio njegove stanare od hladnoe i svemirskog zraenja? U sovjetskom izvjetaju o tome se ne raspravlja; meutim, dio izvjetaja posveen brazdama baca novo svjetlo. U izvjetaju se brazde nazivaju ljebovima i kae se kako su njihove stranice od svjetlijeg materijala od povrine satelita. Osim toga, pravo je otkrie da se u podruju zapadno od velikog kratera mogu razaznati novi krateri, ljebovi ili brazde koji nisu postojali kada su Mariner 9 i Vikinzi snimali satelit. Budui da na Fobosu nema vulkanske aktivnosti (krater u svom prirodnom obliku nastao je kao posljedica udara meteora, a ne erupcije vulkana), oluja, kia ni tekue vode, kako su nastale nove brazde? Tko je posjetio Fobos (i Mars) poslije sedamdesetih? Tko se na njemu nalazi sada? Jer, ako nema nikoga, kako onda objasniti incident koji se dogodio 27. oujka 1989. godine? Deprimantna mogunost da je moderna znanost, doavi do drevnih spoznaja, dovela ovjeanstvo do prvog incidenta u Ratu svjetova, ponovno je probudila situaciju koja je spavala zimski san dugaak gotovo 5.500 godina. Dogaaj koji odgovara dananjoj situaciji poznatiji je kao pria o Babilonskoj kuli. Ona je ukljuena u Knjigu Postanka, poglavlje 11. U knjizi The Wars of Gods and Men osvrnuo sam se na mezopotamske tekstove koji su o toj zgodi

Slika 101

izvjetavali mnogo ranije i detaljnije. Po mom miljenju, taj se dogaaj zbio 3450. godina prije Krista, kao prvi pokuaj Marduka da uspostavljanjem svemirske baze u Babilonu izrazi neposluh Enlilu i njegovim sinovima. U biblijskoj verziji, ljudi koje je Marduk zaduio za obavljanje poslova, gradili su u Babilonu grad i toranj s vrhom do neba u kojem je trebao biti postavljen Shem, svemirska raketa (vjerojatno slina prikazu sa novia iz Byblosa; Slika 101). Meutim, ostali bogovi nisu bili oduevljeni ovakvim ulaskom ovjeanstva u svemirsko doba. Stoga: Jahve se spusti da vidi grad I toranj to su ga gradili sinovi ovjeji. I ree neimenovanim kolegama: Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad im nita nee biti neostvarivo to god naume izvesti. Hajde da siemo i jezike im pobrkamo. Da jedan drugome govora ne razumije. Gotovo 5.500 godina kasnije, ljudi su se okupili i govorili jednim jezikom u koordiniranoj meunarodnoj misiji na Mars i Fobos. I ponovno netko nije bio oduevljen.

13
U TAJNOM OEKIVANJU

Jesmo li jedinstveni? Jesmo li sami? Ovo su bila sredinja pitanja postavljena u 'Dvanaestom planetu' jo davne 1976. godine. U knjizi su predstavljeni drevni dokazi vezani uz Anunnaki-e (biblijske Nefile) i njihov planet Nibiru. Znanstvena otkria od 1976. godine na dalje, o kojima smo govorili u prethodnim poglavljima, obilno potvruju drevno znanje. Meutim, to se zbiva s dva temeljna stupa tog znanja i odgovorima drevnog naroda na temeljna pitanja? Je li moderna znanost potvrdila postojanje jo jednog planeta u naem Sunevom sustavu? Jesu li pronaena druga inteligentna bia negdje drugdje u svemiru? Oigledno je da potraga za drugim planetom i drugim biima jo uvijek traje. Iz javnosti dostupnih dokumenata moemo zakljuiti da je posljednjih godina i pojaana. Meutim, sada je ve oigledno: kada prokrimo put kroz velove tajni, govorkanja i poricanja, vidimo da su (ako ne javnost), onda barem svjetski voe ve neko vrijeme svjesni: prvo, postojanja jo jednog planeta u naem Sunevom sustavu i drugo, postojanja drugih inteligentnih bia.

JEDINO OVAKVA SPOZNAJA MOE OBJASNITI OVE NEVJEROJATNE PROMJENE KOJE SE U SVJETSKIM DOGAANJIMA ZBIVAJU SVE VEOM BRZINOM. JEDINO OVAKVA SPOZNAJA MOE OBJASNITI PRIPREME ZA DAN (KOJI SIGURNO DOLAZI) KADA E OVE DVIJE INJENICE TREBATI IZNIJETI NARODIMA PLANETA ZEMLJE POPUT SENZACIJE. Odjednom kao da sve ono to je desetljeima dijelilo i zaokupljalo svjetske sile vie nije bilo vano. Povlae se tenkovi i zrane letjelice, rasputaju se vojske. Regionalni sukobi se neoekivano sreuju jedan za drugim. Sruen je Berlinski zid, simbol podijeljene Europe. eljezna zavjesa koja je vojno dijelila Zapad od Istoka, sruena je, ideoloki i ekonomski. Vladar ateistikog komunistikog carstva posjeuje Papu, a sredinji ukras sobne dekoracije predstavlja srednjovjekovna slika NLO-a. Ameriki predsjednik George Bush, koji je svoj predsjedniki mandat zapoeo 1989. godine opreznom politikom pasivnog promatraa, do kraja godine odbacuje svaki oprez i postaje gorljivim partnerom svog sovjetskog kolege, Mihaila Gorbaova, u ienju stolova od starih dnevnih redova. Meutim, pitanje je, za to ih iste? Sovjetski predsjednik, koji je prije nekoliko godina izjavio da bilo kakav napredak u razoruanju potpuno ovisi o odustajanju Amerikanaca od Strategijske obrambene inicijative (Strategic Defense Initiative - SDI), takozvanog Rata zvijezda, tj. obrane u svemiru protiv neprijateljskih raketa i letjelica, pristao je na dotada nevieno povlaenje i smanjenje broja trupa. To se dogodilo samo tjedan dana nakon to je isti ameriki predsjednik zatraio od Kongresa smanjenje ostalih amerikih vojnih trokova i poveanje trokova za SDI/Rat zvijezda za 4,5 milijarde dolara u sljedeoj budetskoj godini. Prije isteka mjeseca, dvije supersile i njihovi glavni ratni saveznici, Velika Britanija i Francuska, pristali su na ujedinjenje Njemake. etrdeset i pet godina je temeljno naelo europske stabilnosti bio zavjet da vie nikada neemo vidjeti povratak ujedinjene Njemake; sada to odjednom vie nije bilo vano. Odjednom su se na dnevnom redu svjetskih voa neobjanjivo pojavile vanije i mnogo hitnije teme. Ali, kakve teme? I dok traimo odgovore, svi nas tragovi vode u istom smjeru: u Svemir. Previranja u Istonoj Europi sigurno su se stvarala ve dugo. Ekonomski promaaji u svakom sluaju su zahtijevali zakanjele reforme. Meutim, nas ne iznenauje poetak promjene, ve neoekivani nedostatak bilo kakvog otpora u Kremlju na te promjene. Otprilike od sredine 1989. godine, sve to se prije otro branilo i obuzdavalo vie nije bilo vano; a nakon ljeta 1989. godine, do tada utljiva i usporena amerika vlada prebacila

je suradnju sa sovjetskim vodstvom u najviu brzinu i pourivala odravanje do tog vremena odgaanog sastanka na vrhu izmeu predsjednika Busha i predsjednika Gorbaova. Je li sluajno da je zgoda sa Fobosom 2, u oujku 1989. godine, u lipnju objanjena kao posljedica vrtnje uzrokovane sudarom? Da li je sluajnost da je tog istog lipnja zapadna publika mogla vidjeti zagonetne televizijske slike sa Fobosa 2 (osim posljednjeg snimka ili vie njih), a koje prikazuju objekt na povrini Marsa koji emitira toplinu i neobjanjivu usku, eliptinu sjenu? Da li se vrijeme uurbanih promjena u politici SAD-a sluajno poklopilo sa letom Voyagera 2 pored Neptuna, u kolovozu 1989. godine, koji je prenosio slike tajnovitih dvostrukih brazda na Neptunovom satelitu Tritonu (vidi sl. 3), jednako zagonetnih kao to su bile brazde na Marsu snimljene godinu dana prije toga i na Fobosu, u oujku 1989. godine? Pregled svjetskih dogaanja i aktivnosti vezanih uz svemir nakon svemirskih otkria u oujku/lipnju/kolovozu 1989. godine otkriva brojne aktivnosti i promjene tokova koje govore o utjecaju tih otkria. Nakon gubitka Fobosa 2, odmah nakon nezgode s Fobosom 1, zapadni strunjaci su smatrali da e SSSR odustati od planova i nee nastaviti sa izviakim misijama na Mars 1992. godine i planom sputanja sondi na povrinu Marsa 1994. godine. Meutim, sovjetski predstavnik je odbacio takvu mogunost i ponovno potvrdio kako Sovjeti u svojem svemirskom programu 'daju prednost Marsu'. Oni su odluili poi na Mars, zajedno sa SAD-om. Je li to bila tek sluajnost da je Bijela kua, samo nekoliko dana nakon nezgode s Fobosom 2, poduzela neoekivane korake ne bi li ponitila odluku Ministarstva obrane o otkazivanju Nacionalnog aviokozmikog programa u vrijednosti 3,3 milijarde dolara, prema kojem je NASA do 1994. godine trebala razviti i izgraditi dva X-30 nadzvuna aviona koja bi mogla uzletjeti sa Zemlje i vinuti se u orbitu, te tako postati samo-lansirajue letjelice za vojnu obranu iz svemira? To su zajedniki odluili predsjednik Bush i potpredsjednik Dan Quayle, novo imenovani predsjednik Nacionalnog svemirskog savjeta (NSC - National Space Counsil), na prvom sastanku u travnju 1989. godine. U lipnju je NSC uputio NASA-u da ubrza pripreme za Svemirsku stanicu, program za koji su u budetskoj godini 1990. bila osigurana sredstva od 13,3 milijardi dolara. U srpnju 1989. godine potpredsjednik je obavijestio Kongres i svemirsku industriju o posebnim prijedlozima vezanim uz misije s ljudskom posadom na Mjesec i Mars. Objasnio je da od pet predloenih opcija, ona koja zastupa "razvitak lunarne baze, koja bi bila usputna stanica na putu za Mars, zasluuje najvie pozornosti." Tjedan dana kasnije je objavljeno da su instrumenti lansirani sa vojne rakete uspjeno ispalili u svemir "zraku neutrona" (smrtonosnu zraku) u sklopu programa svemirske obrane SDI.

I promatrau sa strane je jasno da su Bijela kua i sam predsjednik bili zadueni za upravljanje svemirskim programom, njegovom povezanou sa SDI i njihovom ubrzanom satnicom. I tako je predsjednik Bush, odmah nakon odravanja hitnog sastanka na vrhu sa sovjetskim vodom na Malti, podnio Kongresu godinji budet za sljedeu godinu, koji je predviao poveanje od nekoliko milijardi dolara za Ratove Zvijezda. Mediji su se pitali kako e Mihail Gorbaov reagirati na ovu pljusku u l i c e . Meutim, iz Moskve je umjesto kritike stigla ubrzana suradnja. Oigledno je sovjetski voa znao o emu se radi u SDI. Predsjednik Bush je potvrdio na njihovoj zajednikoj tiskovnoj konferenciji da su "vodili razgovore o SDI, i obrambeno i napadaki, rakete i ljudi... bogata diskusija." Osim toga, u prijedlogu budeta je zatraeno 24% vie sredstava za NASA-u, naroito za izvrenje predsjednikove 'obaveze' "povratka astronauta na Mjesec i eventualnog iskoritavanja Marsa." Tu je obavezu, prisjetimo se, predsjednik preuzeo u svom govoru u srpnju 1989. godine, prilikom dvadesete obljetnice prvog sputanja na Mjesec. Meutim, zagonetku te obaveze predstavljalo je njeno tempiranje. Kada je u sijenju 1986. godine nesretnim sluajem uniten Challenger, zaustavljene su sve svemirske aktivnosti. Meutim, u srpnju 1989. godine, samo nekoliko mjeseci nakon gubitka Fobosa 2, Sjedinjene Drave su umjesto odustajanja i dalje neprestano ponavljale odluku o odlasku na Mars. Za to je vjerojatno postojao neobino zanimljiv razlog. U dijelu prijedloga budeta pod nazivom Istraivaka inicijativa, prema rijeima dunosnika Administracije, proirit e se poduhvati u svemiru u skladu s programom Nacionalnog svemirskog savjeta Bijele Kue. Taj program ukljuuje razvoj novih postrojenja za lansiranje, "koji e otvoriti nove granice istraivanja sa i bez ljudske posade" i "osigurati doprinos svemirskog programa nacionalnoj vojnoj sigurnosti." Istraivanja ovjeka na Mjesecu i Marsu postala su definirani zadaci. Uporedo s ovim otkriima, NASA je proirivala mreu svemirskih teleskopa, postavljenih na Zemlji i u orbiti i neke je letjelice opremila ureajima za promatranje neba. Mrea radioteleskopa Deep Space Network proirena je reaktiviranjem nekoritenih postrojenja i dogovorima s drugim zemljama, s naglaskom na promatranju junog neba. Sve do 1982. godine ameriki Kongres je nerado davao sredstva za programe SETI, tovie, smanjivao ih je iz godine u godinu sve do potpunog ukinua 1982. godine. Meutim, 1983. godine (ponovno ta kljuna 1983.), ulaganje je nenadano vraeno. NASA je 1989. godine uspjela udvostruiti i utrostruiti ulaganja u program SETI, djelomino i zahvaljujui aktivnoj potpori senatora Johna Garna iz Utaha, biveg astronauta koji je vjerovao u postojanje vanzemaljaca. Znaajno je da je NASA traila nove ureaje za promatranje i pretraivanje kako bi analizirala emisije u pojasu mikrovalova na nebu iznad Zemlje, a ne

samo (kao to se prije radilo u SETI-u) prislukivanja emisija radiovalova sa udaljenih zvijezda ili galaktika. U svojoj brouri NASA navodi objanjenje Thomasa O. Painea, njenog nekadanjeg upravitelja o projektu Ispitivanja neba: Trajni program potrage za dokazima o postojanju ivota na drugim planetima, sada i u prolosti; prouavanjem ostalih nebeskih tijela Sunevog sustava, planeta koji krue oko drugih zvijezda i potragom za signalima koje emitiraju inteligentna bia negdje u Galaktici. Komentirajui ovakav razvoj dogaaja, predstavnik Federacije amerikih znanstvenika u Washingtonu je rekao: Stie nam budunost. The New York Times je u broju od 6. veljae 1990. objavio izvjetaj o podranom SETI programu pod naslovom: LOV NA TUINCE U SVEMIRU: SLIJEDEA GENERACIJA. Malena, ali simbolina promjena; vie nismo u potrazi za vanzemaljskom inteligencijom ve za TUINCIMA. Potraga u tajnom oekivanju. Zaprepatenju 1989. prethodila je znaajna promjena krajem 1983. godine. Ako se osvrnemo na to doba postaje oigledno da je smanjenje sukoba meu super silama bilo druga strana novia suradnje u svemirskim poduhvatima. Od 1984. na dalje, jedini zdrueni napor od najvee vanosti za sve bio je zajedniki odlazak na Mars. Ve smo se osvrnuli na razmjere podrke i sudjelovanja Amerikanaca u misiji Fobos. Kada je objelodanjena uloga amerikih znanstvenika u ovoj misiji, popraena je objanjenjem kako za to postoji slubeno odobrenje radi poboljanja sovjetsko-amerikih odnosa. Osim toga je otkriveno da su ameriki strunjaci za obranu izrazili zabrinutost zbog namjere Sovjeta da upotrijebe snani laser u svemiru (radi bombardiranja povrine Fobosa), jer su se plaili da bi Sovjeti na taj nain osigurali prednost u vlastitom programu svemirske obrane Rata zvijezda. Meutim, Bijela kua je nadglasala strunjake za obranu i dala svoj pristanak. Takva suradnja predstavljala je poprilinu promjenu u odnosu na dotadanja mjerila. U prolosti su se Sovjeti, osim to su gorljivo uvali svoje svemirske tajne, na sve naine trudili zasjeniti Amerikance. Godine 1969. lansirali su automatsku svemirsku stanicu, Luna 15, u neuspjelom pokuaju da prestignu Amerikance na Mjesecu; 1971. su poslali na Mars, ne jednu, ve tri letjelice s namjerom da na njemu postave Orbitere nekoliko dana prije Marinera. Kada su se dvije super sile zaustavile kako bi smanjile zategnutost, potpisale su dogovor o svemirskoj suradnji 1972. godine. Jedini vidljivi rezultat te suradnje bilo je spajanje Apollo-Sojuz, 1975. godine. Dogaaji koji su uslijedili, poput guenja pokreta Solidarnosti u Poljskoj i invazije na Afganistan, obnovili su napetosti hladnog rata. Predsjednik Reagan je 1982.

godine odbio obnoviti sporazum iz 1972. i umjesto toga izdao odluku o masovnom naoruanju SAD-a protiv Zloglasnog Carstva. Kada je predsjednik Reagan, u televizijskom obraanju u oujku 1983. godine, iznenadio ameriki narod i svijet (a prema kasnijim informacijama i veinu dunosnika na vrhu vlastite Administracije) obavijestivi ih o svom projektu Strateke obrambene Inicijative (SDI), koncepcije zatitnog tita u svemiru protiv projektila i letjelica, bilo je prirodno pretpostaviti kako je jedina svrha tog projekta bila postizanje vojne prevlasti nad Sovjetskim savezom. Takva je bila i sovjetska reakcija i to silovita. Kada je 1985. godine Mihail Gorbaov naslijedio Konstantina ernjenka na mjestu sovjetskog voe, ustrajao je na stajalitu kako svako poboljanje u istono-zapadnim odnosima ovisi prije svega o naputanju SDI-a. Meutim, sada je oigledno da se, ve prije isteka godine, poelo utvrivati novo raspoloenje, nakon to je sovjetski voa obavijeten o stvarnim razlozima postavljanja SDI-a. Antagonizam je zamijenjen stavom o dogovoru, a dogovoriti se je trebalo o suradnji u svemiru, tonije, o zajednikom odlasku na Mars. Uoivi da su Sovjeti odjednom odbacili svoju naviku opsesivne tajnovitosti vezane uz svoj svemirski program, Economist (15. lipnja, 1985.) je primijetio kako sovjetski znanstvenici odnedavno zapanjuju zapadne znanstvenike svojom otvorenou, razgovarajui otvoreno i oduevljeno o svojim planovima. Tjednik je zabiljeio da je tema razgovora prvenstveno misija na Mars. Takva znaajna promjena predstavljala je to veu zagonetku zbog injenice da je tijekom 1983. i 1984. godine izgledalo kako je Sovjetski Savez bio mnogo napredniji u svemirskim postignuima od Sjedinjenih Drava. Oni su do tada lansirali niz orbitalnih stanica pod nazivom Saljut u orbitu oko Zemlje, u kojima su, rekordno dugo, boravile ljudske posade uvjebavajui povezivanje stanica sa razliitim letjelicama za opskrbu i druge svrhe. U studiji amerikog Kongresa, provedenoj krajem 1983. godine, usporeena su ta dva nacionalna programa i utvreno je da nalikuju amerikoj kornjai i sovjetskom zecu. No, krajem 1984. godine suradnja je obnovljena ukljuivanjem amerikog ureaja u sovjetskoj letjelici Vega, lansiranoj u susret Halleyevom kometu. Postojali su i drugi poluslubeni i slubeni naini iskazivanja novog duha suradnje u svemiru, unato projektu SDI. U sijenju 1985. u Washingtonu su se sastali znanstvenici i dunosnici obrane, kako bi porazgovarali o SDI-u, te su pozvali vrhovnog sovjetskog dunosnika za svemir (kasnijeg kljunog savjetnika Gorbaova) Roalda Sagdejeva, da bude prisutan. U isto se vrijeme tadanji ameriki dravni tajnik George Shultz susreo sa svojim sovjetskim kolegom u Genevi i sloili su se da e obnoviti ameriko-sovjetski dogovor o suradnji u svemiru.

U srpnju 1985. godine znanstvenici, svemirski dunosnici i astronauti iz Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza sastali su se u Washingtonu, kako bi toboe proslavili uspomenu na spajanje Apollo-Sojuza 1975. godine. U stvari, sastanak je bio seminar na kojem se raspravljalo o zajednikoj misiji na Mars. Tjedan dana kasnije Brian T. O'Leary, bivi astronaut koji se aktivirao u Meunarodnoj korporaciji za primjenu znanosti u aviokozmikom sustavu, izjavio je na sastanku Drutva za promicanje znanosti u Los Angelesu kako bi sljedei divovski korak ovjeanstva trebalo izvesti na jednom od satelita Marsa: "Kako bismo bolje mogli proslaviti zavretak tisuljea nego povratkom ovjeka s izleta na Fobos i Deimos, posebno ako bi se radilo o meunarodnoj misiji?" U listopadu te iste 1985. godine, nekoliko amerikih kongresmena, vladinih dunosnika i bivih astronauta dobilo je poziv Sovjetske Akademije znanosti da po prvi puta posjete sovjetska svemirska postrojenja. Da li je zbog evolutivnog procesa, nove politike novih voa SSSR-a, izmijenjenih uvjeta iza eljezne zavjese, pojaane uznemirenosti i rastuih ekonomskih tekoa porasla potreba Sovjeta za pomoi sa Zapada? U to nema sumnje. No, je li urno otkrivanje planova i tajni sovjetskog svemirskog programa bilo posljedica takve situacije? Moda je postojao i neki drugi razlog, neki znaajan dogaaj koji je odjednom doveo do velikih promjena, izmijenio dnevni red i zahtijevao postavljanje novih prioriteta, nuno obnavljanje saveza drugog svjetskog rata? Ako je tako, tko je bio sadanji zajedniki neprijatelj? Protiv koga su Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez usklaivale svoje svemirske programe? I zato su oba naroda davale prioritet odlasku na Mars? Sigurno je i kod jednih i kod drugih bilo protivljenja takvom oputanju. Mnogi dunosnici obrane i konzervativni politiari Sjedinjenih Drava protivili su se smanjivanju straa u hladnom ratu, posebice u svemiru. Predsjednik Reagan se u prolosti sloio s takvom procjenom i odbijao je sastanak s voom zloglasnog Carstva punih pet godina. Meutim, sada su se pojavili neobino zanimljivi razlozi za sastanak i vijeanje, privatno. U studenom 1985. godine, Reagan i Gorbaov su se sastali i pojavili kao prijateljski saveznici, objavljujui novo doba suradnje, povjerenja i razumijevanja. Od Reagana je zatraeno da objasni ovaj zaokret. Odgovorio je kako je svemir stvorio tu zajedniku svrhu. Ili, tonije, opasnost iz svemira za sve narode na Zemlji. U prvoj prilici za javno obrazloenje, u Fallstonu, Maryland, 4. prosinca 1985. godine, predsjednik Reagan je rekao: Kao to znate, Nancy i ja smo se prije gotovo dva tjedna vratili iz Geneve, gdje sam odrao nekoliko duljih sastanaka s Generalnim sekretarom Sovjetskog saveza Gorbaovom.

Odrali smo vie od petnaest sati razgovora, ukljuujui i pet sati privatnog razgovora, samo nas dvojica. Shvatio sam da je on odluan ovjek koji istovremeno voli sluati. Govorio sam mu kako Amerikanci silno ele mir i ne predstavljaju prijetnju Sovjetskom Savezu i izrazio svoje uvjerenje da narodi obje nae zemlje ele isto, sigurniju i bolju budunost za sebe i svoju djecu... U jednom dijelu privatnog razgovora s Generalnim sekretarom Gorbaovom, kada zastanete i shvatite kako smo svi mi djeca Boja, ma gdje na svijetu ivjeli, nisam se mogao suzdrati a da mu ne kaem. Pomislite samo koliko bi va i moj zadatak na ovakvim sastancima bio jednostavniji kada bi odjednom ovom naem svijetu zaprijetila neka druga vrsta sa drugog planeta, tamo negdje u svemiru. Zaboravili bismo sve postojee lokalne razlike meu naih zemljama i otkrili jednom za svagda kako smo svi mi ljudska bia, na ovoj Zemlji, zajedno. Takoer sam govorio gospodinu Gorbaovu o odanosti naeg naroda Stratekoj obrambenoj inicijativi, naim istraivanjima i razvoju protunuklearnog tita visoke tehnologije, koji bi nas zatitio od balistikih projektila i koliko smo tome predani. Rekao sam mu kako je SDl razlog za nadu, a ne za strah. Je li ova izjava samo nevaan detalj ili namjerno otkrivanje amerikog predsjednika o tome kako je u svojem privatnom razgovoru sa sovjetskim vodom govorio o "prijetnji naem svijetu od strane nekih drugih vrsta sa drugog planeta" koja bi mogla biti razlogom spajanja dva naroda i obustavi sovjetskog protivljenja projektu SDI? Ako se osvrnemo na cjelokupnu situaciju, postaje jasno da je ameriki predsjednik bio zaokupljen prijetnjom i potrebom za obranom iz svemira protiv takve prijetnje. U Journey into Space, Bruce Murray, direktor NASA/Caltechovog Jet Propulsion Laboratory-a od 1976. do 1982. godine (i suosniva Planetarnog Drutva s Carlom Saganom), govori kako je na sastanku u Bijeloj kui u oujku 1986. godine sa skupinom od est probranih svemirskih znanstvenika, odranom radi informiranja predsjednika Reagana o otkriima Voyagera na Uranu, predsjednik postavio pitanje: "Gospodo, vi ste istraivali mnogo toga u svemiru: jeste li pronali kakav dokaz o postojanju nekih drugih bia?" Kada su odgovorili negativno, on je zakljuio sastanak rijeima kako se nada da e "vrijeme donijeti vie uzbuenja." Jesu li ovo bila mudrovanja ostarjelog voe, kome je sudbina namijenila da ga mlaahni "odluan mukarac" koji je sada vodio sovjetsko carstvo otpusti sa smijekom? Ili je Reagan uspio uvjeriti Gorbaova u

njihovom privatnom petosatnom sastanku, kako prijetnja vanzemaljcima iz svemira nije bila ala? Iz javnih biljeaka doznajemo da se 16. veljae 1987. godine u glavnom obraanju na meunarodnom forumu pod naslovom Opstanak ovjeanstva, u Velikoj Kremljanskoj Palai u Moskvi, Gorbaov podsjetio svojeg razgovora s predsjednikom Reaganom, gotovo identinim rijeima koje je upotrijebio ameriki predsjednik: "Od kada je ovjek po prvi puta poeo razmiljati o budunosti, najbolji umovi brinu o sudbini svijeta i budunosti ovjeanstva", rekao je na samom poetku svog obraanja. "Sve do nedavno ovakva i slina razmiljanja smatrala su se vjebom mate, zanimanjem filozofa, uenjaka i teologa koja nisu od ovoga svijeta. Meutim, u proteklih nekoliko desetljea ovi su se problemi uzdigli na visoku praktinu razinu." Nakon to je ukazao na opasnosti od nuklearnog oruja i zajednike interese ljudske civilizacije, nastavio je: Na naem sastanku u Genevi, ameriki predsjednik je rekao kako bi, u sluaju da se Zemlja suoi s invazijom vanzemaljaca, Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez trebali udruiti snage ne bi li suzbili takvu invaziju. Ja neu osporavati ovu hipotezu, iako smatram da je jo prerano brinuti o takvom uplitanju. ini se da je odabirom rijei 'neu osporavati ovu hipotezu' sovjetski voa definirao prijetnju odlunije od uglaenog govora predsjednika Reagana: on spominje "invaziju vanzemaljaca" i otkriva kako u privatnom razgovoru u Genevi predsjednik Reagan nije govorio iskljuivo filozofski o zaslugama ujedinjenog ovjeanstva, ve je predloio "ujedinjenje snaga Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza radi odbijanja takve invazije." Od same potvrde potencijalne prijetnje i potrebe za "ujedinjenjem snaga", izgovorene na meunarodnom forumu, jo je znaajnije bilo njeno tempiranje. Samo godinu dana ranije, 28. sijenja 1986., Sjedinjene Drave su pretrpjele strahovit neuspjeh. Nakon to je svemirska letjelica Challenger eksplodirala ubrzo nakon lansiranja, pri emu je smrtno stradalo sedam astronauta, ameriki svemirski program je zaustavljen. S druge strane, Sovjetski Savez je 20. veljae 1986. godine lansirao svoju novu orbitalnu stanicu Mir, znatno napredniji model od prethodne serije Saljuta. Umjesto da u sljedeih nekoliko mjeseci iskoriste prednost situacije i potvrde svoju neovisnost o svemirskoj suradnji s Amerikancima, Sovjeti su ju pojaali. Izmeu ostalog, pozvali su amerike televizijske mree da prisustvuju sljedeem lansiranju u svemir koje se odravalo u njihovoj, do tog vremena strogo uvanoj svemirskoj luci u Bajkonuru. Sovjetska letjelica Vega 1 skrenula je pored Venere 4. oujka kako bi ispustila znanstvene sonde i

susrela se s Halleyevim kometom. Tamo su izmeu ostalih bili i Europljani Japanci, ali ne i predstavnici Sjedinjenih Drava. Unato tome, Sovjetski Savez, tonije Roald Sagdejev, direktor Instituta za svemirska istraivanja koji je bio pozvan u Washington 1985. godine na razgovore o SDI, ustrajao je uporno na tome da odlazak na Mars bude zajedniki pothvat Sovjeta i Sjedinjenih Drava. U potitenosti nakon nesree Challengera, obustavljeni su svi svemirski programi osim onih vezanih uz Mars. Kako bi se i dalje zadrala na putu za Mjesec i Mars, NASA je imenovala studijsku grupu pod predsjedavanjem astronauta dr. Sally K. Ridea za rad na ponovnom procjenjivanju planova i njihove izvedivosti. Sudionici su vrsto preporuivali razvitak nebeskih trajekata i brodova za prijevoz astronauta i tereta u ljudska naselja smjetena izvan orbite Zemlje, od brdovitog Mjeseca do nizina na Marsu. Uz ovakvu nestrpljivost i elju za odlaskom na Mars, vidljivu iz dokaza na raspravama u Kongresu, bilo je nuno ujedinjenje amerikih i sovjetskih napora i suradnja na polju svemirskih programa. U Sjedinjenim Dravama nisu se svi s tim sloili. Posebno su planeri obrane smatrali kako neuspjeh programa letjelica s posadom ukazuje na potrebu promjene i veeg pouzdanja u sve snanije rakete bez posade. Kako bi dobili potporu javnosti iz Kongresa, objavili su neke podatke o novim pojaanim raketama Zranih snaga koje bi se koristile u 'Ratu Zvijezda'. Bez obzira na protivljenja, Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez su u travnju 1987. godine potpisali novi sporazum o suradnji u svemiru. Odmah nakon potpisivanja sporazuma, Bijela kua je naredila NASA-i obustavljanje radova na letjelici Mars Observer koju je trebalo lansirati 1990; od tad postoje zajedniki napori sa Sovjetskim Savezom, kao potpora njihovoj misiji Fobos. U Sjedinjenim Dravama su se svejedno nastavljala protivljenja dijeljenju svemirskih tajni sa Sovjetskim Savezom. Neki strunjaci su opetovane pozive Sovjeta Sjedinjenim Dravama da se pridrue njihovim misijama na Mars smatrali jednostavno pokuajima dobivanja pristupa zapadnoj tehnologiji. Nesumnjivo potaknut ovakvim prigovorima, predsjednik Reagan je jo jednom javno progovorio o prijetnji vanzemaljaca. To se dogodilo prilikom njegovog obraanja Generalnoj Skuptini Ujedinjenih Naroda, 21. rujna 1987. godine. Govorei o potrebi da maeve pretvore u leme, on je izjavio: U naoj opsjednutosti trenutnim antagonizmima esto zaboravljamo koliko toga povezuje lanove ljudskog drutva. Moda nam je potrebna izvjesna univerzalna vanjska prijetnja kako bismo prepoznali tu zajedniku vezu.

Ja povremeno razmiljam o tome kako bi nae razlike brzo nestale kada bismo se morali suoiti sa stranom prijetnjom koja bi dola izvan ovog svijeta. Kao to je svojevremeno u asopisu The New Republic izvjestio stariji urednik Fred Barnes, predsjednik Reagan je u vrijeme ruka u Bijeloj kui, 5. rujna, zatraio potvrdu od sovjetskog ministra vanjskih poslova da e se Sovjetski Savez uistinu pridruiti Sjedinjenim Dravama u obrani od strane prijetnje iz vanjskog svemira; na to je evarnadze odgovorio: Da, apsolutno. I dok moemo samo nagaati kakve su se sve rasprave vodile u Kremlju tijekom sljedea tri mjeseca, a koje su dovele do drugog sastanka na vrhu izmeu Reagana i Gorbaova, u prosincu 1987. godine, neka od suprotstavljenih tekuih stajalita u Washingtonu bila su poznata u javnosti. Bilo je onih koji su sumnjali u motive Sovjeta i teko su postavljali razliku izmeu dijeljenja znanstvene tehnologije i vojnih tajni. A bilo je i onih, poput predsjednika Odbora za znanost, svemir i tehnologiju pri Zastupnikom domu, zastupnika Roberta A. Roea, koji je smatrao da bi zajedniki pothvat u istraivanju Marsa mogao premjestiti meunarodno arite od Rata zvijezda do Zvjezdanih staza. On je zajedno s nekim drugim zastupnicima poticao predsjednika Reagana da na sljedeem sastanku na vrhu i dalje ide smjerom zajednikog odlaska na Mars. U stvari, ameriki predsjednik je ovlastio pet delegacija NASA-e za razgovore s Rusima o projektima Mars. Meutim, uljiva rasprava u Washingtonu nije prestala, ak niti nakon sastanka na vrhu, odranog u prosincu 1987. godine. Postojali su izvjetaji kako je ameriki tajnik obrane, Casper Weinberger, bio jedan od onih koji su optuili Sovjetski Savez za potajno razvijanje sustava satelitaubojica u okviru Rata zvijezda i provoenje eksperimenata s laserskim orujem sa sovjetske orbitalne stanice Mir. Tako je predsjednik Reagan jo jednom pokrenuo pitanje tajne prijetnje. Na sastanku sa lanovima Nacionalnog strategijskog foruma, odranom u Chicagu u svibnju 1988. godine, govorio im je o tome kako sebi esto postavlja pitanje: to bi se dogodilo kada bismo svi mi u svijetu otkrili da nam prijeti netko izvana, neka sila iz vanjskog svemira, sa nekog drugog planeta? To vie nije bila nejasna prijetnja iz vanjskog svemira ve sa drugog planeta. Krajem mjeseca dvojica predsjednika supersila sastali su se u Moskvi na svom treem sastanku na vrhu i sloili se o zajednikim misijama na Mars. Dva mjeseca kasnije lansirane su letjelice Fobos. Kocka je baena. Dvije supersile na Zemlji lansirale su izazivae kako bi temeljito ispitali izvjesnu vanjsku silu iz svemira, sa drugog planeta. Sjeli su u potajnom oekivanju. Zavrili su s incidentom Fobos 2.

to se to dogodilo 1983. godine, a to je dovelo do monumentalnih promjena u odnosima supersila i potaklo njihove voe da se usredotoe na prijetnju sa drugog planeta? Dobro je poznato da je sovjetski voa, u svojem obraanju u veljai 1987. godine, pokrenuo pitanje takve prijetnje i, odluivi ne osporavati ju, uspio razuvjeriti svoju publiku izjavom kako je jo prerano razmiljati o takvom uplitanju. Do incidenta s Fobosom 2, a svakako prije isteka 1983. godine, cjelokupno pitanje 'vanzemaljaca' promatralo se na dva uporedna, a ipak odvojena naina. Na jednoj strani nalazili su se oni koji su pretpostavljali, istom logikom i vjerojatnou brojeva, kako tamo negdje vani mora postojati vanzemaljska inteligencija. Meu tim teoretiarima poznata je formula koju je postavio Frank D. Drake sa Sveuilita California u Santa Cruzu i predsjednik Instituta SETI (Potraga za vanzemaljskom inteligencijom) u Mountain Viewu, California. Formula vodi do zakljuka da bi u naoj galaktici, Mlijenoj stazi, trebalo biti izmeu 10.000 i 100.000 naprednih civilizacija. Projekti SETI koristili su se razliitim radio teleskopima u oslukivanju emisija radiovalova iz dalekog svemira, pokuavajui razaznati u kakofoniji prirodnih emisija sa zvijezda, galaksija i ostalih nebeskih pojava neki suvisli signal koji se ponavlja i koji bi ukazivao na umjetno porijeklo. Nekoliko puta su naili na takve inteligentne signale, meutim, znanstvenici ih nisu uspjeli preciznije odrediti niti ih ponovno uhvatiti. Potraga SETI, osim to je do sada bila neproduktivna, pokree dva pitanja. Prvo (razlog zbog kojeg je Kongres neprestano smanjivao i na kraju prekinuo njegovo financiranje, sve do obnavljanja 1983. godine) je pitanje, ima li smisla pokuavati otkriti inteligentni signal kojemu je vjerojatno trebalo mnogo svjetlosnih godina da bi stigao do nas i trebat e mu jednako toliko dugo za odgovor (svjetlost putuje brzinom od 186.000 milja u sekundi). Drugo (to je moje pitanje): zato oekujemo od naprednih civilizacija koritenje radiovalova u komunikaciji? Da smo ih poeli traiti prije nekoliko stoljea, kada je jedno selo komuniciralo s drugim selom palei krijesove na vrhu brda, bismo li i od vanzemaljaca oekivali koritenje krijesovima u komunikaciji? to je sa svim onim otkriima koje smo postigli na Zemlji: od elektriciteta preko elektromagnetizma do optikih vlakana, laserskih titraja, protonskih zraka, kristalnih oscilatora, kao i novih metoda koje tek treba otkriti? Neoekivano, no, moda i neizbjeno, znanstvenici koji se bave porijeklom ivota na Zemlji prisilili su sudionike projekta SETI da se usredotoe na podruja blia Zemlji (i ne samo na vanzemaljsku inteligenciju, nego i na bia). Ove dvije skupine su se okupile na Sveuilitu Boston, u srpnju 1980. godine, na inicijativu Philipa Morrisona sa Instituta za Tehnologiju, Massachussetts. Nakon rasprave o teoriji panspermije (namjernom osjemenjivanju), vodei fiziar iz Nacionalnog

laboratorija u Los Alamosu, Eric M. Jones, podrao je stajalite da su vanzemaljci, ukoliko postoje, do sada ve trebali kolonizirati galaktiku i stii do Zemlje. Meusobna povezanost potrage za porijeklom ivota na Zemlji i potrage za vanzemaljcima postala je jo oiglednija na meunarodnoj Konferenciji o ivotu na Zemlji, odranoj 1986. godine u Berkeleyu. Lov na znakove postojanja vanzemaljske inteligencije predstavlja krunski pothvat u istraivanjima, po miljenju mnogih koji tragaju za porijeklom ivota, izvijestio je Erik Eckholm u The New York Timesu. Kemiari i biolozi sada pokuavaju nai odgovore na pitanja o tajni ivota na Zemlji u istraivanjima Marsa i Titana, satelita Saturna. I dok ispitivanja tla na Marsu nisu donijela odgovore na pitanje ima li na njemu ivota, bilo bi naivno pretpostaviti da NASA i ostale agencije nisu postavile pitanje znaenja svih onih zagonetnih obiljeja na Marsu (ak i ako se slubeno prikazuju kao nagaanja). Ve je 1968. godine amerika Agencija za Nacionalnu sigurnost u studiji koja se bavila pojavama NLO-a, analizirala posljedice suoavanja tehnoloki naprednog drutva vanzemaljaca i, u odnosu na njih, zaostalog drutva na Zemlji. Sasvim sigurno je netko postavio teoriju o matinom planetu takve drutvene zajednice vanzemaljaca. Je li to bio Mars? To je vjerojatno bio jedini uvjerljivi (makar naizgled nevjerojatan) odgovor, sve dok se nije pojavila jo jedna linija u potrazi za jo jednim planetom u naem Sunevom sustavu, koja se pozabavila temom vanzemaljaca. Astronomi, zbunjeni poremeajima u orbitama Urana i Neptuna, ve su neko vrijeme razmatrali mogunost postojanja jo jednog planeta na velikoj udaljenosti od Sunca. Nazvali su ga planetom X, to je ujedno znailo i nepoznat i deseti. U knjizi Dvanaesti planet objanjava se da su planet X i Nibiru jedan te isti planet, budui da su Sumerani smatrali kako se Sunev sustav sastoji od dvanaest lanova: Sunca, Mjeseca, izvornih devet planeta i planeta koji je postao dvanaestim lanom, Uljeza pod imenom Nibiru/Marduk. Ustvari, zbog poremeaja u orbitama, otkrie Urana je dovelo do otkria Neptuna, a zatim Plutona (1930.). Prouavajui 1972. godine predvienu putanju Halleyevog kometa, Joseph L. Brady iz Laboratorija Lawrence Livermore u Californiji otkrio je isto takav poremeaj u orbiti Halleyevog kometa. Njegovi prorauni naveli su ga na pretpostavku o postojanju planeta X na udaljenosti od 64 AU (astronomska jedinica) ija bi orbita trajala 1800 Zemaljskih godina. Budui da on, zajedno s ostalim astronomima koji tragaju za planetom X, pretpostavlja kako taj planet krui oko Sunca poput ostalih planeta, oni mjere udaljenost planeta od Sunca polovinom njene glavne osi (Slika 102, udaljenost a). Meutim, dokazi Sumerana pokazuju da Nibiru krui oko Sunca poput kometa, tj. da se Sunce nalazi u njegovom krajnjem fokusu, pa bi tako udaljenost od Sunca iznosila gotovo itavu glavnu os, a ne samo njenu polovicu (Slika 102, udaljenost b).

Moemo li injenicu da se Nibiru vraa prema svom perigeju smatrati zaslunom za injenicu da Bradyeva orbita od 1800 godina iznosi tono polovicu od 3600 zemaljskih godina orbite koju su Sumerani odredili za Nibiru?
ORBIT OF 10th PLANET?

ORBIT OF NIBIRU

Slika 102 Brady je doao i do drugih zakljuaka koji su se u velikoj mjeri podudarali sa sumerskim podacima: kako taj planet ima retrogradnu orbitu i kako njegova orbita nije u istoj ravni (ekliptika) s ostalim planetima (osim Plutona) ve je u odnosu na njih nagnuta. Astronomi su se neko vrijeme pitali moe li Pluton utjecati na poremeaje u orbitama Urana i Neptuna. Meutim, u lipnju 1978. godine, James W. Christie sa U.S. Naval Observatorya, u Washingtonu, D.C., otkrio je da Pluton ima satelit (nazvao ga je Haron), te da je sam planet mnogo manji nego se to mislilo. Ovim otkriem je iskljuena mogunost da Pluton uzrokuje poremeaje. tovie, orbita Harona oko Plutona pokazala je da je i sam Pluton, poput Urana, polegnut na stranu. Ova injenica i neobina orbita Plutona pojaali su pretpostavku kako je jedna jedina vanjska sila, u obliku Uljeza, nagnula Uran, istisnula i nagnula Pluton, a Tritonu (satelitu Neptuna) podarila retrogradnu orbitu. Zainteresirani ovim otkriima, dvojica Christievih kolega sa U.S. Naval Observatory, Robert S. Harrington (koji se sloio s Christiem o identifikaciji Harona) i Thomas C. Van Flandern, zakljuili su nakon niza

kompjutorskih simulacija kako je morao postojati Uljez, planet dva do pet puta vei od Zemlje, koji se kretao u nagnutoj orbiti i ija polu-os je iznosila 'manje od 100 AU' (Icarus, sv. 39,1979.). To je bio jo jedan korak moderne znanosti prema potvrivanju drevnog znanja: cjelokupna koncepcija Uljeza koji je prouzroio sve te nepravilnosti bila je u skladu sa sumerskom priom o Nibiruu. A kada bismo udvostruili udaljenost od 100 AU, zbog poloaja Sunca u krajnjem fokusu, vjerojatno bismo postavili planet X otprilike na isto mjesto koje su mu pripisali Sumerani.

Slika 103 Godine 1981., koristei se podacima sa Pioneera 10 i Pioneera 11, te sa dva Voyagera o Jupiteru i Saturnu, Van Flandern zajedno sa jo etiri suradnika na U.S. Naval Observatory ponovno je prouio orbite ovih planeta i

orbite vanjskih planeta. Obraajui se Amerikom astronomskom drutvu, Van Flanders je predstavio nove dokaze, zasnovane na sloenim gravitacijskim jednadbama, o tome kako oko Sunca krui nebesko tijelo, barem dva puta vee od Zemlje, udaljeno od Plutona barem 1,5 milijardu milja, s orbitom koja traje najmanje 1000 godina. The Detroit News od 16. sijenja 1981. objavio je tu vijest na naslovnoj strani, zajedno sa sumerskim prikazom Sunevog sustava, posuenim iz Dvanaestog planeta i saetkom glavne teze izloene u knjizi (Slika 103). Nakon toga se potrazi za planetom X pridruila i NASA, prvenstveno pod ravnanjem Johna D. Andersona sa JPL-a, koji je u to vrijeme provodio ispitivanja nebeske mehanike kod letjelica Pioneer. Istraivaki Centar Ames je 17. lipnja 1982. objavio izjavu pod naslovom "Letjelice Pioneer bi mogle pronai deseti planet" u kojem NASA otkriva kako su u potrazi za planetom X angairane te dvije letjelice. "Postojane nepravilnosti u orbitama Urana i Neptuna uporno navode na zakljuak kako se tamo daleko, iza najudaljenijih planeta doista nalazi neki tajnoviti objekt", stajalo je u izvjetaju NASA-e. Budui da su meuplanetarne letjelice Pioneer putovale u suprotnim smjerovima, mogle su odrediti koliko je to tijelo udaljeno: ako bi jedna od njih osjetila snanije privlaenje, to bi znailo da se u blizini nalazi neko tajnovito nebesko tijelo, vjerojatno planet; u sluaju kad bi obje letjelice osjetile jednako privlaenje, nebesko tijelo bi moralo biti udaljeno izmeu 50 do 100 milijardi milja i vjerojatno bi se radilo o "tamnoj zvijezdi" ili "smeem patuljku", ali ne o novom lanu Sunevog sustava. U rujnu iste 1982. godine, sa U.S. Naval Observatory je potvreno da se radi o ozbiljnoj potrazi za planetom X. Dr. Harrington je izjavio kako se njegova ekipa ograniila na prilino maleni komadi neba i dodao kako je dotada zakljueno da se taj planet kree mnogo sporije od bilo kojeg do tada poznatog planeta. (Nepotrebno je rei da sam vrlo brzo nakon toga svim gore spomenutim astronomima koji su vodili potragu za planetom X poslao pisma i kopije Dvanaestog planeta, a njihovi odgovori bili su jednako dugaki, detaljni i dobronamjerni). Preobrazba potrage za planetom X od akademskog interesa u aktivnost u koju je uglavnom bila ukljuena U.S. Naval Observatory (dio amerike mornarice), pod nadzorom NASA-e, dogodila se istodobno s pojaanim koritenjem letjelica s ljudskom posadom u toj potrazi. Poznato je da su na razliitim tajnim misijama amerikih svemirskih letjelica koriteni novi teleskopski ureaji za promatranje dalekog neba, a sovjetski kozmonauti na svemirskoj stanici Saljut bili su isto tako angairani u tajnim traganjima za planetom.

Meu bezbrojnim svijetlim tokama na nebu moemo razaznati planete, komete i asteroide od nepominih zvijezda i galaksija zbog njihovog kretanja. Nebo se promatra tako da se isti dio neba nekoliko puta snimi, a zatim se fotografije projiciraju brzo poput treptaja na ekranu za usporeivanje; uvjebano oko e primijetiti da li se neka svjetla toka pomakla. Jasno, ova metoda nee biti previe djelotvorna ako se Planet X nalazi tako daleko i mie se toliko sporo. I nakon to je, u lipnju 1982. godine objavljena uloga letjelice Pioneer u potrazi za planetom X, upravo je John Anderson, u izvjetaju pripremljenom za Planetarno drutvo, naglasio kako bi se, osim odgovorima dobivenim sa letjelice Pioneer, tajna nepoznatog planeta mogla rijeiti pretraivanjem solarnog susjedstva infracrvenim zraenjem tj. pretraivanjem itavog neba Satelitom za istraivanje astronomskih objekata u infracrvenom dijelu spektra (IRAS-Infra-Red Astronomical Satelite). On je objasnio kako e IRAS uspjeno registrirati toplinu zarobljenu u unutranjosti substelarnih tijela, toplinu koja polagano odlazi u svemir u obliku infracrvenog zraenja. IRAS, satelit koji registrira toplinu, bio je lansiran u orbitu 560 milja iznad Zemlje krajem sijenja 1983. godine u zajednikom pothvatu Amerike, Velike Britanije i Nizozemske. Od njega se oekivalo registriranje planeta veliine Jupitera na udaljenosti od 277 AU. Prije no to je ostao bez tekueg helija koji mu je sluio za hlaenje, uspio je prenijeti snimke otprilike 250.000 nebeskih objekata; galaktika, zvijezda, oblaka meuplanetarne praine i kozmike praine, asteroida, kometa i planeta. Jedan od njegovih otvorenih ciljeva bila je potraga za desetim planetom. Izvjetavajui o satelitu i njegovoj misiji, The New York Times od 30. sijenja 1983. godine objavio je lanak pod naslovom Tragovi u potrazi za planetom X postaju sve topliji. U lanku su citirane rijei astronoma Ray T. Reynoldsa iz Istraivakog centra Ames: "Astronomi su toliko sigurni u postojanje desetog planeta te misle kako im nije preostalo drugo nego dati mu ime." Da li je IRAS pronaao deseti planet? Iako strunjaci priznaju kako e prosijavanje i projiciranje vie od 600.000 slika koje je IRAS uspio prenijeti u deset mjeseci svoga djelovanja potrajati godinama, slubeni odgovor na to pitanje glasi, Ne, deseti planet nije pronaen. Meutim, blago reeno, to nije tono. Budui da je isti dio neba uspio snimiti u barem dva navrata, IRAS je omoguio projiciranje snimaka i, unato suprotnom utisku, doista su otkrivena pokretna nebeska tijela. Medu njima je bilo pet do tada nepoznatih kometa, nekoliko kometa koje su astronomi 'izgubili', etiri nova asteroida i 'zagonetni objekt slian kometu'. Je li to moda bio planet X?

Unato slubenom poricanju, vijest je procurila u javnost krajem godine. Stigla je u obliku ekskluzivnog intervjua Thomasa O'Toole iz znanstvene slube Washington Posta s kljunim znanstvenicima zaduenim za IRAS. Priu koju su uglavnom zanemarivali, a vjerojatno i preuivali, prenijelo je nekoliko dnevnih novina pod razliitim naslovima: "Astronomi zbunjeni divovskim objektom", "Tajanstveno nebesko tijelo otkriveno u svemiru", "Tajna divovskog objekta na rubu Sunevog sustava" (Slika 104). Ovako je glasio poetak ekskluzivne prie: WASHINGTON - Nebesko tijelo veliine divovskog planeta Jupitera i vjerojatno toliko blizu Zemlje da bi moglo biti dijelom ovog Sunevog sustava, otkriveno je u smjeru zvijea Oriona orbitalnim teleskopom pod nazivom Satelit za istraivanje astronomskih objekata u infracrvenom dijelu spektra (IRAS).

Slika 104 Taj objekt je toliko tajnovit da astronomi ne znaju da li se radi o planetu, divovskom kometu, 'prazvijezdi' koja se nikada nije dovoljno ugrijala da bi postala zvijezdom, udaljenoj galaksiji, toliko mladoj da jo

uvijek stvara svoje prve zvijezde ili galaksiji koja je toliko obavijena prainom da ju svjetlo njenih zvijezda nikada ne moe probiti. "Sve to vam mogu rei jest da ne znamo o emu se radi", rekao je Gerry Neugebauer, glavni znanstvenik IRAS-a. Je li mogue da se radi o planetu, jo jednom lanu naeg Sunevog sustava? Izgleda da je NASA pomislila na tu mogunost. Prema rijeima Washington Posta: Kada su znanstvenici IRAS-a prvi puta ugledali tajanstveno nebesko tijelo i izraunali da bi moglo biti udaljeno 50 milijardi milja, javila su se izvjesna nagaanja o njegovom eventualnom kretanju prema Zemlji. "IRAS je u dva navrata zapazio to tajanstveno tijelo", nastavlja se u izvjetaju. Izmeu prvog i drugog vienja prolo je est mjeseci i prema tome moemo zakljuiti da se ovo nebesko tijelo jedva pomaklo sa svog poloaja na nebu. "To navodi na zakljuak da se ne radi o kometu jer komet veliinom ne odgovara naim zapaanjima i vjerojatno bi se pomaknuo", rekao je James Houck iz Cornellovog Centra za radio-fiziku i svemirska istraivanja, ujedno lan znanstvene ekipe IRAS-a. Ako se ne radi o brzom kometu, moda je to planet koji se kree veoma sporo, na velikoj udaljenosti? "Moda bi to mogao biti deseti planet kojeg astronomi uzaludno trae", izvjetava Washington Post. to je to otkrio IRAS, pitao sam u Uredu za javno informiranje JPLa, u veljai 1984. godine. Dobio sam ovakav odgovor: Izjava znanstvenika citiranog u izvjetajima za tisak upuuje na nedovoljno poznavanje rangiranja podataka o objektu kojeg je zapazio IRAS. Na nain pravog znanstvenika paljivo je primijetio da bi taj objekt, kada bi bio blii, trebao biti veliine Neptuna. Meutim, na toj udaljenosti, vjerojatno je velik kao itava galaktika. Vie nema usporeivanja s Jupiterom; sada se radi o planetu veliine Neptuna "ako se objekt nalazi blizu", odnosno galaktike(!) ako je jako udaljen. Prema tome, je li IRAS, registriravi toplinu, uoio deseti planet? Mnogi astronomi vjeruju da je tako, primjerice William Gucha, predsjedavajui American Museum-Hayden Planetarium u New Yorku (i znanstveni urednik WABC-TV-a). Piui o otkriima IRAS-a u svojoj popularnoj rubrici Skywatch, on kae: "moda smo ve zapazili i katalogizirali deseti planet", premda ga tek treba uoiti optikim teleskopima. Jesu li i u Bijeloj kui doli do istog zakljuka, kao to svjedoe napredovanja u odnosima supersila nakon 1983. godine i opetovane "hipotetike" izjave dvojice voa o vanzemaljcima u svemiru?

Otkrie Plutona, 1930. godine, predstavljalo je veliko astronomsko i znanstveno otkrie; meutim, to nije bio dogaaj koji bi potresao Zemlju. Isto bi se moglo rei i za otkrie planeta X, no to ne bi vie bilo isto ako su Planet X i Nibiru jedno te isto. Jer, ako postoji Nibiru, onda su Sumerani imali pravo u vezi Anunnakija. Postojanje planeta X znailo bi da nismo sami u naem Sunevom sustavu. Implikacije takvog otkria za ovjeanstvo, njegova drutva, nacionalne podjele i utrke u naoruanju doista su toliko duboke da je ameriki predsjednik bio u pravu kada je posljedice toga primijenio na sukobe supersila na Zemlji i njihovu suradnju u svemiru. Snane indikacije kako IRAS nije uoio 'udaljenu galaksiju' ve 'planet veliine Neptuna' jo su vie potvrene pojaanim nastojanjima da se odreeni dijelovi neba promatraju optikim teleskopima i nenadanim naglaskom na provoenju ovih istraivanja na junom nebu. Istog onog dana kada je nekoliko novina objavilo priu 'Washington Posta', NASA je obznanila poetak optikog praenja, ne jednog, ve devet 'tajanstvenih izvora' infracrvenog zraenja. U izjavi je stajalo da je svrha tog praenja pronai 'neidentificirane objekte' u 'dijelovima neba u kojima nije postojao vidljivi izvor zraenja, kao to su udaljena galaksija ili velika skupina zvijezda.' Pri tome bi se koristili nekim od najsnanijih teleskopa na svijetu; dva takva se nalaze na Mount Palomar u Californiji (jedan je velik, a drugi neto manji), iznimno snanim teleskopom na Cerro Tololo u ileanskim Andama i svim ostalim veim teleskopima u svijetu, ukljuujui i onaj na vrhu Mount Mauna Kea na Havaiima. U svojim optikim traganjima za planetom X, astronomi su uzeli u obzir negativne rezultate traganja Clyde Tombaugha, otkrivaa Plutona, kroz vie od deset godina nakon tog otkria. On je zakljuio da deseti planet ima "veoma eliptinu i nagnutu orbitu i trenutno je udaljen od Sunca". Jo jedan istaknuti astronom, Charles T. Kovval, koji je otkrio nekoliko kometa i asteroida, meu ostalima Hiron, zakljuio je 1984. godine kako unutar nebeskog pojasa koji see 15 stupnjeva iznad i ispod ekliptike ne postoji niti jedan planet. Meutim, budui da je prema vlastitim proraunima bio uvjeren u postojanje desetog planeta, predloio je da se planet trai pod kutom od otprilike 30 stupnjeva u odnosu na ekliptiku. Brojni astronomi su, do 1985. godine, bili zaintrigirani "teorijom Nemesis" koju je postavio geolog Walter Alvarez sa Sveuilita California u Berkeleyu i njegov otac, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, Louis Alvarez. Oni su zamijetili pravilnost u izumiranju vrsta na Zemlji (meu ostalima i dinosaura) i pretpostavili su da "zvijezda smrti" ili planet s veoma nagnutom, ogromnom eliptinom orbitom povremeno potakne pljusak kometa koji tada donosi smrt i katastrofu u unutranjost Sunevog sustava, ukljuujui Zemlju. to su se astronomi i astrofiziari (poput Daniel Whitmirea i John Matesea sa

Sveuilita Jugozapadne Louisane) vie bavili analizom takve mogunosti, ona ih je sve vie vodila do planeta X, a ne do 'zvijezde smrti'. Suraujui s Thomasom Chesterom, voom ekipe IRAS-a, na 'prosijavanju' prijenosa infracrvenih snimaka, Whitmire je objavio u svibnju 1985. godine: "Postoji mogunost da je planet X ve zabiljeen i samo eka da ga otkrijemo." Jordin Kare, fiziar u Laboratoriju Lawrence Berkeley, je predloio koritenje Schmidtovog teleskopa u Australiji, zajedno sa sustavom kompjutorskog promatranja nazvanog Star Cruncher, u ispitivanju junog neba. "Ako ga tamo ne uspijemo nai", rekao je Whitmire, "astronomi e moda morati priekati 2600. godinu", kako bi mu odredili poloaj kada bude prelazio ekliptiku. U meuvremenu, dva Pioneera su krstarila u suprotnim smjerovima izvan kraljevstva poznatih planeta, pokorno izvjetavajui o zapaanjima svojih senzora. to su izvjetavali o planetu X? 25. lipnja 1987. godine, NASA je objavila novinski izvjetaj pod naslovom "Znanstvenici NASA-e vjeruju u mogunost postojanja desetog planeta". Taj se izvjetaj temeljio na novinskoj konferenciji na kojoj je John Anderson izvijestio o neuspjelom traganju letjelica Pioneer. Objasnio je da su to dobre vijesti, jer jednom zauvijek iskljuuju mogunost da poremeaji vanjskih planeta nastaju zbog djelovanja "tamne zvijezde" ili "smeeg patuljka". No, poremeaji su postojali. On je izjavio u medijima da su se podaci viestruko provjeravali i da o tome uope nema sumnje; poremeaji su doista bili jae izraeni prije stotinu godina, kada su se Uran i Neptun nalazili na drugoj strani Sunca. To je navelo dr. Andersona na zakljuak da planet X uistinu postoji. Njegova orbita je nagnuta pod veim kutom od orbite Plutona, a masa mu je otprilike pet puta vea od mase Zemlje. "Meutim", rekao je, "ovo su samo nagaanja koja ne moemo potvrditi niti osporiti sve dok zaista ne ugledamo planet". U Newsweeku od 13. srpnja 1987. objavljen je komentar NASA-ine konferencije za tisak: "NASA je prolog tjedna odrala tiskovnu konferenciju radi prilino neobine obavijesti; oko Sunca krui, a moda i ne krui, ekscentrini deseti planet." Meutim, injenica da je novinska konferencija sazvana pod pokroviteljstvom Jet Propulsion Laboratory-a, Istraivakog Centra Ames i glavnog ureda NASA-e u Washingtonu, prola je neprimjeeno. To je znailo da je ono to je trebalo obznaniti nosilo peat odobrenja najviih svemirskih autoriteta. U zavrnom komentaru dr. Andersona, nalazila se skrivena poruka. Kada su ga upitali kada e Planet X biti otkriven, odgovorio je: "Ne bi me iznenadilo da ga pronaemo za stotinu godina ili da ga nikada ne pronaemo...a isto tako me ne bi iznenadilo da ga pronaemo slijedeeg tjedna". Nema sumnje da je konferencija za tisak odrana pod pokroviteljstvom tri NASA-ine agencije upravo radi toga; Vijest je bila ba to.

Sva ova otkria pokazuju da su oni zadueni za potragu za planetom X (bez obzira o kome se radilo) uvjereni u njegovo postojanje, ali smatraju da ga ipak trebamo uoiti na staromodan nain, vizualno, pomou teleskopa, prije nego li ustanovimo njegovo postojanje, poloaj i tonu orbitu. Dobro je poznato da su od 1984. godine, nakon zagonetnog otkria IRAS-a, Sjedinjene Drave, Sovjetski Savez i europske drave poele uurbano konstruirati nove ili pojaavati stare mone teleskope. Najvie je pozornosti posveeno teleskopima na junoj polutki. U Francuskoj primjerice, u Parikoj Zvjezdarnici oformljena je posebna ekipa zaduena za potragu za planetom X. Europska juna zvjezdarnica (European Southern Observatory - ESO), smjetena u Cerro La Silla u ileu, aktivirala je Teleskop nove tehnologije (New Technology Telescope - NTT). U isto vrijeme su se dvije supersile zbog iste potrage okrenule vanjskom svemiru. Poznato je da su Sovjeti 1987. godine opremili svoju novu svemirsku stanicu Mir s nekoliko snanih teleskopa kada su mu pripojili jedanaest tona teak znanstveni modul pod nazivom Kvant, opisivan kao visokoenergetski astrofizikalni objekt. etiri teleskopa su trebala pretraivati juno nebo. NASA je planirala lansirati najsnaniji svemirski teleskop ikada izraen, Hubble. Meutim, svemirski program se izjalovio nakon nesree Challengera, 1986. godine. Opravdano je vjerovati da se oekivano otkrie planeta X, u lipnju 1987. godine, temeljilo na nadi da e u to vrijeme ve biti lansiran Hubble. On je poetkom 1990. godine konano postavljen u orbitu, da bi se pokazao neispravnim. U meuvremenu se u U.S. Naval Observatoryu nastavljala najsistematinija i sve preciznija potraga za planetom X sa Zemlje. Niz opsenih lanaka objavljenih u znanstvenim asopisima u kolovozu 1988. godine ponovno su potvrdili izraune planetarnih poremeaja i uvjerenost vodeih astronoma u postojanje planeta X. Do tog vremena, ve su se mnogi znanstvenici suglasili s pretpostavkom dr. Harringtona da je planet nagnut otprilike 30 stupnjeva u odnosu na ekliptiku i ima polu-os koja iznosi otprilike 101 AU (ili punu glavnu os veliine vie od 200 AU). On vjeruje kako je masa planeta vjerojatno etiri puta vea od mase Zemlje. S orbitom koja oponaa orbitu Halleyevog kometa, planet X provodi jedan dio svog vremena iznad ekliptike (na sjevernom nebu), a veinu svog vremena ispod nje (na junom nebu). Ekipa U.S. Naval Observatorya sve vie smatra da bi traganje za planetom X u ovom trenutku trebalo usmjeriti na junu polutku, na udaljenost otprilike 2,5 puta veu od sadanjeg poloaja Neptuna i Plutona. Dr. Harrington je predstavio svoja najnovija otkria u eseju objavljenom u asopisu The Astronomical Journal (listopad, 1988) pod naslovom Poloaj planeta X. Uz esej je priloio skicu neba koja pokazuje poloaje koji najvie odgovaraju mjestima na kojima bi se planet X mogao nalaziti u ovom trenutku na sjevernom i na junom nebu. Meutim, nakon njihovog objavljivanja, podaci sa Voyagera 2, koji je proletio pored Urana i

Neptuna i otkrio tekue poremeaje, malene ali zamjetljive, u njihovim sadanjim orbitama, uvjerili su Harringtona da bi se planet X sada trebao nalaziti na junom nebu. Poslavi mi kopiju eseja, du sjevernog dijela skice je zabiljeio: "Nije u skladu s Neptunom", a du junog dijela neba je zapisao: "Trenutno najbolje podruje" (Slika 105).

Slika 105 16. sijenja 1990. godine, dr. Harrington je izvijestio na sastanku Amerikog astronomskog drutva u Arlingtonu u Virginiji, kako je U.S. Naval Observatory suzila svoju potragu za desetim planetom na podruje junog neba, te je objavio odlazak ekipe astronoma u Astronomsku Zvjezdarnicu Black Birch na Novom Zelandu. Otkrio je da podaci s Voyagera 2 navode njegovu ekipu na zakljuak kako je deseti planet otprilike pet puta vei od Zemlje i tri puta udaljeniji od Sunca nego to su Neptun i Pluton.

Ovo su uzbudljiva otkria, ne samo zato to dovode modernu znanost na sam rub objavljivanja onoga za to su Sumerani znali tako davno (postojanje jo jednog planeta u naem Sunevom sustavu), ve i zato to detaljno potvruju podatke o veliini i orbiti planeta. U sumerskoj astronomiji se smatralo da je nebo koje okruuje Zemlju podijeljeno u tri pojasa ili 'Puta'. Sredinji pojas bio je 'Put Anua', vladara Nibiru-a i prostirao se od 30 stupnjeva na sjever do 30 stupnjeva na jug. Iznad njega se nalazio 'Put Enlila', a ispod njega 'Put Ea-e/Enkija' (Slika 106). Moderni astronomi koji su se bavili sumerskim tekstovima nisu nalazili smisla u ovakvoj podjeli. Jedino objanjenje koje sam mogao pronai u tim tekstovima bila je aluzija na orbitu Nibirua/Marduka kada je postao vidljiv sa Zemlje: Planet Marduk: Po njegovom pojavljivanju: Merkur. Uzdie se 30 stupnjeva od nebeskog luka: Jupiter. Kada stoji na mjestu nebeske bitke: Nibiru.

Slika 106

Ove upute za promatranje planeta u dolasku oigledno se odnose na njegovo pomicanje, od poravnanja s Merkurom do poravnanja s Jupiterom, podizanjem za 30 stupnjeva. To se moglo dogoditi samo ako je orbita Nibirua/Marduka nagnuta 30 stupnjeva u odnosu na ekliptiku. Budui da se pojavljuje 30 stupnjeva iznad ekliptike i nestaje (iz vida promatraa u Mezopotamiji) 30 stupnjeva ispod nje, na taj nain stvara 'Put Anua', pojas koji se protee 30 stupnjeva iznad i ispod ekvatora. U knjizi The Stairway to Heaven istie se da je trinaesta sjeverna paralela predstavljala svetu liniju du koje su se nalazile svemirska luka na Sinajskom poluotoku, velike piramide u Gizi i nepomian pogled sfinge. ini se uvjerljivim da je ovo poravnanje bilo povezano s poloajem Nibirua, 30 stupnjeva na sjevernom nebu, kada bi na svojoj orbiti dosegao perihel. Doavi do zakljuka kako nagib planeta X moe iznositi ak i 30 stupnjeva, moderni astronomi potvruju podatke iz astronomije Sumerana. Isto to potvruje i najnovija spoznaja da planet krui prema nama iz smjera jugoistoka, iz pravca zvijea Kentaur. Mi danas na tom mjestu vidimo zvijee Vage, ali u doba Babilona/Biblije, na tom se mjestu nalazio Strijelac. Tekst citiran u R. Campbell Thompsonovom Reports of The Magicians and Astronomers of Nineveh and Babylon opisuje kretanja planeta u dolasku dok se zaokree oko Jupitera kako bi stigao na mjesto Nebeske Bitke u asteroidnom pojasu, na 'Mjestu Krianja' (odakle potjee ime Nibiru): Kada od stanice Jupiter Planet proe prema zapadu, Nastat e vrijeme sigurnosti... Kada od stanice Jupiter Planet uskrsne u sjaju I u zodijaku Raka postat e Nibiru, Akkad e preplaviti milost. Lako moemo pokazati (Slika 107) da je njegovo prvo pojavljivanje, kada se perihel planeta nalazio u Raku, moralo biti iz smjera Strijelca. U tom smislu primjereno je citirati biblijske stihove iz Knjige o Jobu koji opisuju dolazak Nebeskog Gospodina i njegov povratak u njegovo udaljeno boravite: Jedini on je nebesa razapeo I puinom morskom samo on hodao. Stigao je do Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa I zvijea na junom nebu... On se smjeka Biku i Ovnu; Od Bika do Strijelca on e ii.

Slika 107 Ovdje se ne govori samo o dolasku sa jugoistoka (i povratku na taj poloaj), ve je osim toga opisana i njegova retrogradna orbita. Ukoliko vanzemaljci postoje, trebaju li ih Zemljani pokuavati pronai? Ako oni mogu putovati svemirom i stii do Zemlje, hoe li biti dobrostivi, ili e, kako je opisao H. G. Wells u Ratu svjetova, doi kako bi unitavali, osvajali i razarali? Kada je 1971. godine lansiran Pioneer 10, u njemu se nalazila gravirana ploica kojoj je svrha bila pokazati vanzemaljcima koji bi eventualno pronali letjelicu ili njene ostatke odakle je stigla i tko ju je poslao. Godine 1977. lansirani su Voyageri; oni su ponijeli zlatni disk sa slinom ugraviranom, ifriranom digitalnom porukom i snimkom govorne poruke Generalnog tajnika Ujedinjenih Naroda i delegata iz trinaest zemalja. "Ako stanovnici drugih svjetova posjeduju tehnologiju za hvatanje nekih od ovih zapisa", izjavio je tada Timothey Ferris iz NASA-e pred Ujedinjenim Narodima, "onda bi isto tako trebali znati kako presluati zapis." Meutim, nisu svi smatrali da je to dobra zamisao. Sir Martin Ryle, Kraljevski astronom Velike Britanije, bio je protiv bilo kakvog pokuaja da se obznani postojanje inteligentnog ivota na Zemlji. Brinulo ga je da bi neka druga civilizacija mogla smatrati Zemlju i Zemljane privlanim izvorom minerala, hrane i robova. Upuene su mu kritike, ne samo zato to je posvetio premalo pozornosti moguoj koristi iz takvih kontakata, ve i zbog stvaranja nepotrebne panike: "Ako uzmemo u obzir prostranost svemira" (objavljeno u uvodniku The New York Timesa) "malo je vjerojatno da nama najblia inteligentna bia ive na udaljenosti manjoj od nekoliko stotina ili tisua svjetlosnih godina."

Meutim, kao to moemo zakljuiti iz kronologija otkria i odnosa medu supersilama, ve u vrijeme odravanja prvog sastanka na vrhu Amerikanaca i Sovjeta, doli smo do spoznaje da takva inteligentna bia postoje nama mnogo blie; da u naem Sunevom sustavu doista postoji jo jedan planet, kojeg su u drevno doba prozvali Nibiru; kako se ne radi o beivotnom nebeskom tijelu, ve o planetu naseljenom biima mnogo naprednijim od nas. Ubrzo nakon prvog sastanka izmeu Reagana i Gorbaova, 1985. godine, bez fanfara ili loe tempiranih vijesti, gotovo u krajnjoj tajnosti, Sjedinjene Drave su okupile 'radnu skupinu' znanstvenika, pravnih strunjaka i diplomata koja se trebala sastati s predstavnicima NASA-e i dunosnicima ostalih amerikih agencija, kako bi razmotrili pitanje vanzemaljaca. Radno povjerenstvo u koje su bili ukljueni predstavnici Sjedinjenih Drava, Sovjetskog Saveza i nekih drugih zemalja, provodili su svoje aktivnosti u skladu s Uredom za naprednu tehnologiju pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD. Sto je ovo povjerenstvo trebalo razmotriti? Nije se radilo o teoretskom pitanju postojanja vanzemaljaca na nekom planetu, od Zemlje udaljenom svjetlosnim godinama; niti je pitanje bilo kako i gdje traiti vanzemaljce, u sluaju njihovog postojanja. Pred povjerenstvo je postavljen zadatak mnogo hitniji i zloslutniji: to uiniti kada otkrijemo postojanje vanzemaljaca. U javnosti se malo zna o vijeanjima radnog povjerenstva, ali iz onoga to moemo zakljuiti oigledno je da je njihova glavna briga bila odravanje zajamene kontrole nad kontaktom s vanzemaljcima i sprjeavanje neovlatenog, preuranjenog ili tetnog izvjetavanja o takvom dogaaju. Koliko dugo se takva informacija moe uvati u tajnosti? Kako informaciju te vrste objaviti javnosti? Kako kontrolirati oekivanu eskalaciju, od govorkanja do svjetske panike? Koga zaduiti za odgovaranje na poplavu pitanja; to odgovoriti? U travnju 1989. godine, neposredno nakon incidenta s Fobosom 2 na Marsu, meunarodna ekipa je oblikovala niz smjernica. Tako je nastao dokument na dvije stranice, pod naslovom "DEKLARACIJA O PRINCIPIMA VEZANIM UZ AKTIVNOSTI KOJE BI USLIJEDILE NAKON OTKRIVANJA VANZEMALJSKE INTELIGENCIJE". Dokument se sastoji od deset toaka i Aneksa, a njegova glavna svrha oigledno je bila osigurati da odreeni organi uprave odre kontrolu nad vijestima koje bi uslijedile nakon "otkria vanzemaljske inteligencije". "Principi" su odredili smjernice koje bi trebale svesti na minimum, prema rijeima nekih osoba odgovornih za stvaranje dokumenta, "moguu paninu reakciju javnosti na prve dokaze da nismo sami u svemiru." "Deklaracija o Principima" zapoinje izjavom kako "mi, institucije i pojedinci

ukljueni u potragu za vanzemaljskom inteligencijom, priznajemo da je potraga za vanzemaljskom inteligencijom sastavni dio istraivanja svemira, koja se poduzima u miroljubive svrhe, zbog zajednikih interesa cjelokupnog ovjeanstva" i sveano obavezuje sudionike da se "pridravaju sljedeih principa pri irenju informacija o otkrivanju vanzemaljske inteligencije." Principi se primjenjuju na "svaku pojedinanu, javnu ili privatnu istraivaku instituciju ili vladinu agenciju koja smatra kako je otkrila signal ili neki drugi dokaz o postojanju vanzemaljske inteligencije". Oni zabranjuju "otkrivau" "javno objavljivanje dokaza o postojanju vanzemaljske inteligencije", ukoliko prethodno ne obavijesti stranke koje sudjeluju u deklaraciji, kako bi "mogli uspostaviti mreu koja bi omoguila neprestano praenje signala ili pojave." U Principima se zatim opirno opisuju postupci koje je potrebno provesti po pitanju prosudbe, biljeenja i zatite signala i frekvencija na kojima se oni prenose, a toka 8 zabranjuje neovlateno odgovaranje na signale: Na signale ili neki drugi dokaz postojanja vanzemaljske inteligencije ne bi trebalo odgovarati prije nego se odre odgovarajue meunarodne konzultacije. Postupak u takvim konzultacijama biti e temom posebnog sporazuma, deklaracije ili dogovora. Radno povjerenstvo je razmatralo mogunost da "signal" moda nee jednostavno biti takav da e samo ukazivati na porijeklo od neke vanzemaljske inteligencije, ve moe biti prava "poruka" koju e trebati deifrirati. Povjerenstvo pretpostavlja da znanstvenici za deifriranje ne bi imali na raspolaganju vie od jednog dana, prije nego bi se vijest proirila, pokrenula se govorkanja i vie ne bi bilo mogue kontrolirati situaciju. Ono takoer predvia pojaani pritisak medija i javnosti uope, te "politiara" koji bi mogli zahtijevati zajamene i umirujue objave. Zato bi trebao nastati urnebes ili panika u svijetu ako bi vlasti, na primjer, objavile mogunost postojanja inteligentnog ivota u nekom zvjezdanom sustavu, udaljenom od nas nekoliko svjetlosnih godina? Kada bi smatrali da bi takav signal mogao stii sa prvog zvjezdanog sustava na kojeg bi Voyager naiao nakon to napusti na Sunev sustav, takav susret bi se mogao dogoditi tek za 40.000 godina u budunosti! Povjerenstvo sigurno nije bilo zabrinuto zbog neeg takvog... Oigledno je, stoga, da su Principi nastali u oekivanju poruke ili pojave blie naem domu, u naem Sunevom sustavu. I zaista, pravna osnova Principa na koje se poziva Deklaracija je ugovor Ujedinjenih Naroda koji upravlja aktivnostima drava u "istraivanju i koritenju" Mjeseca i drugih nebeskih tijela u Sunevom sustavu.

U skladu s tim, o dogaaju je potrebno obavijestiti Generalnog tajnika Ujedinjenih Naroda, nakon to su prethodno obavijetene nacionalne vlade i dobile priliku ispitati dokaze i odluiti to poduzeti s tim u vezi. U nastojanju da ublae zabrinutost razliitih meunarodnih organizacija astronoma, astronauta i slino, koje su "pokazale zanimanje i strunost po pitanju postojanja vanzemaljske inteligencije" da bi se takvo otkrie moglo pretvoriti iskljuivo u politiko ili nacionalno pitanje, potpisnici Deklaracije su se sloili po pitanju stvaranja "meunarodnog povjerenstva znanstvenika i ostalih strunjaka" koji bi ne samo pomogli pri ispitivanju dokaza ve bi osim toga "mogli ponuditi savjete o tome kako takvu informaciju objaviti u javnosti". Dunosnik NASA-inog programa SETI nazvao je ovu skupinu u srpnju 1989. godine "posebnim povjerenstvom za djelovanje nakon otkrivanja". U kasnijim dokumentima se otkriva kako e stvaranjem i aktivnostima ovog posebnog povjerenstva za djelovanje nakon otkrivanja upravljati Predsjednik ureda za program SETI pri NASA-i. U srpnju 1989. godine supersile su postale svjesne kako ono to se dogodilo na Fobosu nije bio kvar. Neposredno nakon toga postavljen je mehanizam "Aktivnosti koje bi uslijedile nakon otkrivanja vanzemaljske inteligencije". Moderna znanost je uistinu dostigla drevne spoznaje, o Nibiruu i Anunnakijima. ovjek ponovno doznaje da nije sam.

NEKA SE ZOVE Uobiajeno je da osoba koja je otkrila novo nebesko tijelo ima privilegij nadjenuti mu ime. 31. sijenja 1983. godine, autor ove knjige napisao je Planetarnom drutvu sljedee pismo: Ga. Charlene Anderson Planetarno Drutvo 110 S. Euclid Pasadena, Calif. 91101 Potovana gospoo Anderson: S obzirom na nedavno objavljene izvjetaje u tisku, u vezi pojaane potrage za desetim planetom, upuujem vam kopije moje prepiske o toj temi sa dr. John D. Andersonom. Prema nedjeljnom izdanju New York Timesa (u prilogu pisma) "astronomi su toliko sigurni u postojanje desetog planeta te misle kako im nije preostalo drugo nego dati mu ime." Dakle, drevni narodi ve su mu dali ime: Nibiru u sumerskom, Marduk u babilonskom; i ja smatram da imam pravo ustrajati u zahtjevu da deseti planet ponese to ime. Sa tovanjem Z. Sitchin