JeIi patriotizam

vrlina?

1984.

uPotriotizom, ur. I. Primorac, KruZak, Zagreb, 2004., prev. N. Petrovic

1] Jedan od glavnih zadataka filozofa morala jest

da artikulira uvjerenja drusrva u kojem zivi, take da se ona mogu podvrgnuti racionalnomu ispitivanju. Taj je zadatak postoje jos vazniji kad razna nespojiva ili razne po svojim pitanjima, sklonosti. i unutar iste zajednice sukobljena vjerovanja suparnicke grupe, stavovirna
0

ALASDAIR MACINTYRE (1929.) suvremeni je britanski filozof, najpoznatiji kao filozof morala i povjesnicar filozofije. Vrlo je utjecajno njegovo ozivljavanje tradicije etike vrline. Najpoznatije su njegove knjige: Za

vr/inom, Cija pravednost? Koja raciona/nost? i Tri suparnicke verzije mora/nog istrazivanja.

koja zagovaraju moralnim moraine

koje se razlikuju

kljucnirn pojedinaca

ili ista skupina

koji u sebi samima

nailaze na suprotstavljene

U bilo kojoj od ovih vrsta slucajeva, glavni zadatak filozofa morala jest da ucini eksplicitnim ono
0

[3]

cemu se radi u raznim neslaganjima,

a to

je zadatak koji sam u ovom predavanju i sarnorn sebi. [2] Nairne, potpuno postoje velika

postavio

je jasno da u nasern drusrvu neslaganja oko patriotizma. pretpostaviti i uzajamno I da po-

prernda bi bilo pogreSno

stoje sarno dva jasna, jednostavna

suprotstavljena skupa vjerovanja 0 patriotizmu, rnoze se plauzibilno sugerirati da se niz sukobljenih glediSta moze smjestiti unutar spektra s dva pola. Na jednom glediste koje je u devetnaestom se kraju nalazi stoljecu gotovo

svatko uzimao zdravo za gotovo te koje je bilo opce mjesto u knjizevnoj kulturi McGuffeyjevih citatelja, da patriotizam predstavlja vrlinu. Na drugom se kraju nalazi suprotno sokantnom godinama [... J jasnocorn glediSte, izrazada koje se ponekad valo u sezdesetim je patriotizam

ovog stoljeca,

porok.

Patriotizam je odreden s pornocu takve vrste 10jalnosti odredenoj naciji koju mogu iskazivati sarno oni koji joj pripadaju. Tako sarno Francuzi mogu biti francuski patrioti ... Ali dok to zamjecujerno, vrlo lako rnozerno propustiti da napravimo drugu, jednako vaznu distinkciju. Patriotizam se ne smije pobrkati s bezumnom lojalnoscu vlastitoj naciji koja nimalo ne brine za njezine karakteristike. Patriotizam, opcenito i karakteristicno gledano, ukljucuje poseban obzir ne sarno za vlastitu naciju, ve: i za njezine odredene karakteristike, odlike i postignuca. Ove se zadnje doista vrednuju kao odlike i postignuca, a njihov karakter kao odlika i postignuca pruza razloge koji podupiru stavove patriota. Medutirn, on potpuno slicne odlike i postignuca ne vrednuje na isti nacin kad su one odlike i postignuca neke druge nacije, a ne njegove. Jer ih on, barem u ulozi patriota, vrednuje ne sarno kao odlike i postignuca, nego kao odlike i postignuca bas te odredene nacije.

265

[LJ]

To reci znaci skrenuti paznju na Cinjenicu da patriotizam spada u klasu vrlina (ako on uopce jest vrlina) povezanih s iskazivanjem lojalnosti, u koju jos mozerno uvrstiti bracnu vjernost, ljubav prema vlastitoj obitelji i rodbini, prijareljsrvo, lojalnost institucijama poput skole i kriket ili bejzbol kluba. Svi ti stavovi izrazavaju jedan odredeni obzir, koji navodi na djelovanje, prema odredenirn osobama, institucijama ili grupama, obzir utemeljen na posebnom povijesnom odnosu povezanosti izrnedu osobe koja ga izrazava i odredenog pojedinca, institucije ili grupe. Obicno je slucaj, premda ne uvijek, da je s tirn obzirom povezan i osjecaj zahvalnosti za dobrobiti za koje pojedinac smatra da ih je primio od takvih osoba, institucija ili grupa. [... J Koja je veza izrnedu patriotizma kao takvog, tj. brige za neku odredenu zajednicu, i nacina na koji patriot gleda na odlike i postignuca svoje nacije, te na dobrobiti koje je primio? Odgovor na to pitanje moramo odgoditi jer ce se pokazati da on ovisi 0 odgovoru na jedno drugo pitanje koje je ocito jos temeljitije i koje se najbolje moze formulirati s pornocu teze da, ako patriotizam razumijemo onako kako sam ga ja shvatio, onda on ne sarno da nije ime za jednu vrlinu, vec mora biti ime za porok, jer su tako shvacen patriotizam i moral nespojivi. Pretpostavka te teze jest jedno shvacanje rnorala koje u naso] kulturi uziva velik prestiz, Prema njemu, prosudivati s moralnog gledista znaci prosudivati impersonalno. To znaci suditi onako kako bi sudila svaka racionalna osoba, neovisno 0 svojim interesima, osjecajima i drusrvenorn polozaju. A djelovati moralno znaci djelovati u skladu s takvim impersonalnim prosudbama. Tako moralno razmiSljanje i djelovanje od osobe zahtijevaju da zanemari sve

drusrvene partikularnosti i posebne sklonosti. Potencijalni je sukob izrnedu ovako shvacenog morala i patriotizma odmah jasan. Nairne, patriotizam od mene zahtijeva iskazivanje odanosti vlastitoj naciji, a od tebe tvojoj. On od mene zahtijeva da slucajne drusrvene cinjenice - poput onih gdje sam roden i koja je vlast u to vrijeme upravljala tim podrucjern, tko su mi roditelji i praroditelji itd. - smatram odlucujucim odredujuci odgovor na pitanje koje je djelovanje u skladu s vrlinom, barem utoliko ukoliko je u pitanju vrlina patriotizma. Zato su moralno i patriotsko glediste sustavno nespojivi. [...J [7J Patriotsko glediSte u nekim od najvaznijih situacija stvarnog drusrvenog zivota ili dolazi u ozbiljan sukob s gledistern istinski impersonalnog morala ili, pak, nije nista drugo nego skup prakticki praznih parola. Koje su to vrste situacija? Njih ima barem dvije vrste. Do prvih dolazi zbog manjka osnovnih resursa, povijesno gledano, obicno zbog manjka zemlje prikladne za obradivanje i ispasu, a u nase vrijeme rnozda i zbog nedostatka fosilnih goriva. Ono sto rvoja zajednica trazi kao materijalnu pretpostavku za svoj opstanak kao distinktivne zajednice i za svoj razvoj u distinktivnu naciju, moze biti isto ono sto moja zajednica treba za svoje preiivljavanje i razvoj u distinktivnu naciju. Kada dode do takvog sukoba, glediste impersonalnog morala trazi takvu raspodjelu dobara u kojoj se svaki pojedinac racuna kao jedan, i kao nista viSe od toga, dok glediSte patriotizma trazi da svatko nastoji paziti na interese svoje zajednice, i tamo gdje je opstanak jedne zajednice u pitanju, pa cak i kad su u pitanju sarno neki njezini veliki interesi, patriotizam zasigurno podrazumijeva spremnost da se za vlastitu zajednicu ide u rat.

(91

[r;]

[8]

[6J

[14

266

mjenice ast u to miro-

esursa, zemlje se vrigoriva. rijalnu ktivne I nacil treba ktivnu

lediste
odjelu kao jepatriiterese jedne itanju Itizam se za

Druga vrsta situacije koja dovodi do sukoba, nastaje zbog razlika izrnedu zajednica u pogledu shvacanja Sto je za svaku od njih ispravan nacin zivota. Ne sarno borba za rijetke prirodne resurse vec i nespojivost koja proizlazi iz takvih, sukobima bremenitih, uvjerenja moze dovesti do situacija u kojima liberalno i patriotsko glediste jos jednom stoje u radikalnom raskoraku. Provodenje pax romanum s vremena na vrijeme od Rimskog je Carstva trazilo da svoje granice postavi na tockama na kojima ih je bilo najlakSe Stititi, tako da bi se teret potpore legijama mogao uskladiti s provodenjem rimskog zakona. Ni britanski se imperij, u svoje doba, nije razlikovao od toga. Medutirn, takvo sro zahtijevalo je povredivanje teritorija i nezavisnosti barbarskih, granicnih naroda. Mnosrvo takvih naroda, skotskih Gala, indijanskih Irokeza, beduina, smatralo je napade na teritorij svojih tradicionalnih neprijatelja, koji su zivjeli u takvim velikim carstvima, temeljnim sastojkom ispravnog zivota; dok su naseljenicke urbane ili poljoprivredne zajednice, koje su predstavljale metu za takve napade, podCinjavanje takvih naroda i njihovo preobracanje u miroljubive radnike smatrale jednim od svojih sredisnjih zadataka. I na takvim se slucajevirna jos jednom vidi da se impersonalno moralno stajaliste i ono patriotsko ne mogu pomiriti. )0] Impersonalno moralno glediSte, shvaceno onako kako ga razumiju filozofski protagonisti modernog liberalizma, zahtijeva neutralnost ne sarno izrnedu rivalskih i suprotstavljenih interesa, vec i izmedu rivalskih i suprotstavljenih skupova vjerovanja 0 tome Sto je za ljudska bib najbolji nacin Evota. Svakom pojedincu treba ostaviti slobodu da na svoj vlastiti nacin vodi zivot koji smatra najboljim. [... J

[11] Prema liberalnom shvacanju morala, pitanje 0 tome gdje i od koga sam naucio moralna nacela i propise jest i mora biti nevazno i za to sto je sadrZaj morala i za prirodu mojeg odnosa prema njemu, bas kao sto je za sadrZaj matematike i prirodu mojeg odnosa prema njezinim istinama nevazno gdje i od koga sam naucio njezina nacela i propise. Nasuprot tomu, prema alternativnom shvacanju morala, koje cu ovdje skicirati, pitanja 0 tome gdje i od koga sam naucio moral kojeg se drzim, pokazuju se kao kljucna i za sadrZaj i za prirodu moralnog odnosa. [12] Prema tom gledistu, osnovnu karakteristiku onog morala koji svatko od nas usvaja, predstavlja to da smo ga naucili od neke odredene zajednice, u njoj, i njezinim specificnim nacinom Evota. Naravno, moralna pravila razradena u nekoj partikularnoj povijesnoj zajednici cesto ce nalikovati pravilima, pa cak i biti istovjetna s njima, uz koja se pristaje u drugim posebnim zajednicama, pogotovo u takvim s kojima ona ima zajednicku povijest ili koje se pozivaju na iste kanonske tekstove. Medutirn, obicno ce postojati i neke distinktivne znacajke takvog skupa pravila razmotrenog u cjelini i one ce obicno proizlaziti iz nacina na koji su pripadnici te odredene zajednice odgovorili na neku raniju situaciju ili niz situacija u kojima su odredene znacajke teskih slucajeva dovele do toga da su jedno ili vise pravila bili dovedeni u pitanje i preformulirani ili shvaceni na neki novi nacin. StoviSe, forma moralnih pravila, kako ih se naucava i shvaca, bit ce usko povezana sa specificnirn institucionalnim aranzmanima. Moralni sustavi razlicitih zajednica mogu se slagati u tome da, primjerice, posjeduju propis da dijete mora postovati da su pravila neke odredene vrste opravdana zato sto

267

proizvode i konstituiraju dobra neke odredene vrste istin ita samo ako ti i ti odredeni skupovi pravila, utjelovljeni u praksama tih i tih odredenih zajednica, proizvode i konstituiraju ta i ta odredena dobra koja neki prepoznatljivi pojedinci uzivaju u odredeno vrijeme i na odredenom mjestu. [13] Iz ovog slijedi da svoje opravdanje za slijedenjem tih moralnih pravila nalazim u svojoj posebnoj zajednici; kad ne bih u njoj zivio, ne bih ni imao razloga da budem moralan. Ali to nije sve. Postivanje moralnih pravila, obicno i opcenito uzevsi, predstavlja tezak zadatak za ljude. I da to nije rako, nasa potreba za moralom ne bi bila ono sto jest. I bas zato sto smo neprestano skloni tome da nas zasljepljuju trenutacne zelje, da budemo odvraceni od nasih odgovornosti, da zapadnemo u grijeh, te zato sto se cak i najbolji medu nama mogu povremeno susresti s rijetkim iskusenjima, za moral je vazno da ja mogu biti moralni akter samo zato sto smo mi moralni akteri, da su mi oni oko mene potrebni da bi uvecali moju moralnu snagu i pomogli mi u lijecenju mojih moralnih slabosti. Opcenito gledajuCi, pojedinci postaju sposobni za moral samo unutar neke zajednice, ona podupire njihov moral, te u njoj postaju moralni djelatnici na nacin na koji ih drugi ljudi tretiraju, sto oni duguju drugima i sto se duguje njima, jednako kao i na nacin na koji oni tretiraju sami sebe.( ... ) A jednom kad shvatimo da tipicno moralno djelovanje i stalnu moralnu sposobnost u osnovi stvaraju i odriavaju pojedine institucionalizirane drusrvene veze u odredenim drusrvenirn grupama, bit ce tesko privrienost odredenorn drusrvu suprotstaviti privrienosti moralu na nacin na koji to rade zastupnici liberalnog morala.

[14] I sada je vec jasna obrana gledista po kojem se patriotizam tretira kao vrlina. Aka, prvo, doista vrijedi da pravila morala rnogu shvatiti samo u onoj verziji u kojoj su utjelovljena u nekoj specificnoj zajednici; i ako se, drugo, moral moze opravdati samo s pornocu odredenih dobara koja se uzivaju u okviru zivota pojedinih zajednica; i aka, trece, kao moralni djelatnik postojim i odriavam se jedino s pomocu odredene vrste moraIne podrske koju mi pruia moja zajednica, onda je jasno da se kao moralni djelatnik tesko mogu razvijati ako budem lisen te zajednice. Zato se rnoje prista janje uz zajednicu i uz ono Sto ona od mene trazi cak i do zahtjeva da umrem da bih odriao njezin zivot, ne rnoze smisleno usporediti ili suprotstaviti onom sto od mene zahtijeva moral. Odvojen od svoje zajednice vjerojatno eu izgubiti svaki kontakt sa svim istinskim mjerilima prosudivanja. Prema tom gledistu, 10 jalnost toj zajednici, toj hijerarhiji odredenog srodstva, odredenoj lokalnoj i prirodnoj zajednici, predstavlja uvjet moralu. Tako patriotizam i srodne mu lojalnosti nisu sarno vrline, nego i sredisnje vrline. [... J [15] U suvremenim zajednicama, u kojirna se pripadnost shvaca jedino, ili prvenstveno, na osnovi uzajamnog sebicnog interesa, na raspo laganju opcenito stoje samo dva sredstva kada destruktivni sukobi interesa ugroiavaju takav reciprocitet. Jedno je u proizvoljnorn narnetanju nekog rjesenja silom; drugo je u pozivanju na neutralne, nepristrane i impersonalne standarde liberalnog morala. Vaznost ovog drugog sredsrva tesko se moze podcijeniti. Ali u kolikoj je to mjeri uopce sredstvo? Problem je u tome Sto se mora pruziti neka motivacija za odanost standardima nepristranosti i neutral-

268

kojem prvo, shvativljena drugo,

odrezivota moraldino s e koju da se ati ako

pristamene

drzao
iti ili

nosti koja posjeduje i racionalno opravdanje i moze nadvladati razloge koje daju interesi. Buduci da se svaka velika potreba za takvom odanoscu pojavljuje bas, i sarno, kada se, i ako se mogucnost pozivanja na uzajamnost interesa urusila, takav reciprocitet vise ne moze prufiti relevantnu vrstu motivacije. I tesko je prepoznati bilo sto drugo Seo bi moglo zauzeti njegovo mjesto. Apeliranje na moralne aktere kao na racionalna bica koja trebaju biti odanija impersonalnoj racionalnosti nego svojim interesima treba, bas zbog apela na racionalnost, pribaviti adekvatan razlog da se to ucini, I to je tocka na kojoj su liberalna shvacanja morala izuzetno ranjiva. Ta ranjivost postaje ocitorn prakticnorn teskocorn u jednoj kljucnoj tocki u drustvenorn poretku.

[17] Stoga optuzba koju patriotski moral moze uspjesno uputiti liberalnom moralu predstavlja zrcalni odraz one koju liberalni moral rnoze uspjesno uputiti patriotskom moralu. Dok liberalni moralist rnoze donijeti zakljucak da patriotizam predstavlja stalan izvor moralne opasnosti zbog toga Seo nasu povezanost s vlastitom nacijom stavlja izvan dosega racionalnoj kritici, moralist koji brani patriotizam moze zakljuciti da je i liberalni moral stalan izvor moralne opasnosti jer omoguCava da racionalna kritika previse lako rastvori nase drustvene i moralne veze. I, u stvari, svaka od tih strana ima pravo sto se one druge rice.

[16]Svakoj su politickoj
mje-

u, 10denog

zajedtriotirline,

e prina aspokada takav meta0,

rvanju

, stanrugog koli-

f.)e u
!IP

za utral-

zajednici, osim u krajnje izuzetnim okolnostima, potrebne stalne oruzane snage radi njezine minimalne sigurnosti. Od pripadnika tih oruzanih snaga ona mora zahtijevati i da budu spremni htvovati svoj zivot radi njezine sigurnosti i da njihova spremnost da to ucine ne ovisi 0 njihovoj vlastitoj procjeni, zasnovanoj na nekom mjerilu koje je u odnosu na njihove vlastite interese i interese drugih zajednica neutralno i nepristrano, ispravnosti ili neispravnosti stvari koju njihova zemlja zastupa 0 nekom pojedinom pitanju. A to znaci da dobri vojnici ne mogu biti liberali, te da se u njihovom djelovanju doista mora poprilicno iskazivati patriotski moral. Dakle, politicko prezivljavanje svake zajednice u kojoj liberalni moral ima obuhvatnu podrsku, ovisit ce 0 tome postoji li u njoj jos uvijek dovoljno mladih muskaraca i zena koji su odbacili taj isti moral. A u tom smislu liberalni moral vodi rastvaranju drusrvenih spona.

-----------I.

Kako autor odgovara na pitanje iz naslova? Kako autor definira patriotizam?

2.

Opisi sukobljena stajaliSta oko prihvatljivosti

patriotizma.

3.

Koje su karakteristike stajaliSta koje autor naziva "modernim moralnim liberalizmom"? 5 kojim se tvrdnjama toga stajaliSta autor ne slaZe? Kako izgleda njegovo, ste? alternativno stajali-

4.

--------------

5to autor opisuje kao najranjiviju tocku liberalne argumentacije? 5to autor opisuje kao osnovni problem patriotskoga morala? 5to ti se cini opasnijim?

269