iurffi

:::=:::.::::::i lil:i::l:l::l:::tlu:::lt:al:il,:i:XY
il:l:a:lr:ji::ll:l::llli:la:'l:,::ll:ar:l::li:li:l:li:i

i::ilr::::llli::l:l::r::f ll:l::l::l::l::l:l::l::ilil

:ll:ilir:lt::::l:lli::l;ttll:ll,l::ll:l':ll:::li::l

iil:iti:ui:tir]i.]irii]ri::i:]'::1i:ti:rr:r:l:t:::l:lli :rl:ii:r.:.r:.:irtr.t::rrir:ir:irri :rtrr:i.:itr:rritlrf fl

::tattia;:r::i::u:t::t::ti:u:.::t::t:ti:u:t::t,:t.;i l

tll.:i:rl..:ll::.l::lll:ili:.::iii:li:ill'
riilli:i:iltl:iliui:tl]:li:il:tl:i:lt::itti.tat:itii

MO'E PRTTATELTSTVO r PUTOVANTEjZTVOTA S

LEGENDOM ZELTKOM

MALNAROM

j.e, UMRAtu{, $f; 1*1 }fA &.{l}j *pR*Y**. TNJ#*J X,q MN*M U sRilu 1 SJi:ilAj h4H sil TAK1/** KAKAV SA&,:l *1*, *.eM* T* Til f,.4il'-it'.i

HA$$eNil, K&ilA

PISEt Hassan Haidar Diab / vlm

ali, duvaj se! Sirija je opasnat Zflam da si ti zvrk i da 6eS se vratiti Liv i zdrav te da 6emo se opet vidjeti! Ako sudbina ipak odludi da se vi5e ne vidimo na ovom svijetu, vidjet 6emo se u raju - bile su zadnje rijedi koje mi je Malnar uputio kad smo se vidjeli prije mog puta u Siriju sredinom travnja, kao da je osje6ao daje to na5 posljednji susret na ovom svijetu. Prisje6ali smo se na5eg pothvata i putovanj a, raznih zgoda r nezgoda s kojima smo se susreli te se slatko smijali. Iako se Malnar trudio, nije uspio sakriti svoju iznemoglost i umor od bolesti koja je pokosila tog dvrstog i odludnog, velikog dovjeka. Na rastanku smo se grlili i ljubili kao i svaki

Hassan Haidar Diah

put prije mog odlaska na rati5te s nadom da 6emo se opet vidjeti. NaZalost, sudbina se poigrala na3im Zivotima. Evo, ja sam se vratio Liv iz sirijskog pakla kao pobjednik, dok je moj prijatelj Zellko

Malnar izgubio svoju tajteLu bitku s opakom bole56u i oti5ao u raj bez pozdrava.

Vijest o Malnarovoj smrti jako me iznenadila i pogodila. Iako sam znao da je tesko bolestan, vjerovao sam da je taj dovjek besmrtan i da 6e Livjeti zauvijek. NaZalost, mnogo ljudi poznavalo je Malnara samo povr5no i imali su iskrivljenu sliku o njemu misle6i da je nasilan, sadist, pokvaren i prepotentan. Malnar kakvog sam ja upoznao bio je potpuno drugadiji. To je sve Sto mogu re6i nakon 30 godina prijateljstva i drui,enja s velikim dovjekom koji je bio avanturist, mudrac, filozof. Iznimno sam ponosan i poda56en Sto sam bio u naluLem krugu nj egovih prij atelj a. Nakon Malnarove smrti u mislima su mi se odmah podele vrtjeti slike naSih druLenja i putovanj a, razfiorazne do godovStine... Te dvije godine koje smo dan i no6 provodilizajedno ja5udi na konjima u ekspediciji Put Aleksandra Velikog ostat 6e mi u sje6anju dok sam iiv. Iz Zagreba smo jahali do -rranice Saudijske Arabije. Na tom putor anju zapravo

a:7

,T
i]t li :!
:,:

sam upoznao pravogMalnara. iovjek pun emocija, ljubavi, ljudskosti i Sirokog spektra znmrja. Malnar je bio svjetski dovjek i nikada se nije optere6ivao vjerom, nacijom i bojom koZe. Malnara su po5tovali svi. Svojim pristupom i nadinom ophodenja prema ljudima Malnar nam je omogu6io Sirom otvorena vrata kamo god do51i. Na tom putovanju primili su nas i dodekali razni slojevi ljudi bez izuzetka, od visokih politidara do obidnih ljudi, dak do najtrai,enljih ljudi na svijetu kao Sto su bili glavni tajnik Hezbollaha Seik Abbas Musawi te duhovni voda te organizacqe Mohammad Hussein Fadlallah ili Munir al-Maqdah, voda palestinske teroristidke skupine Crni rujan. Malnarovom smr6u izgvbio sam prijatelja koji je u najteZim trenucima bio uz mene i davao mi podr5ku i te5ko cv ga preboljeti. Ostalo mi je jedino nadati se da iemo se opet sresti u raju, kako mi je uvijek govorio. Nikada nelu zaboraviti kada mi je ZeIjko Malnar, nakon nekoliko Ioza u jednom zagrebadkom kafi6u na Pe5denici, rekao: "Mali, pala mi je na pamet super ideja... to je to... iii 6emo konjima putom Aleksandra Velikog i jahati 37.000 kilometara". Mislio sam da se te ideje ne6e sje6ati drugi dan. Medutim, kada mi se sutradan javio i rekao kako raduna
na mene na tom putovanju te me pozvao

da dodem kako bismo sve dogovorili i podeli s velikim pripremama, shvatio sam da stvarno misli ozbiljno. iim sam u5ao u njegoru kudu, primijetio sam

kartu svijeta rastegnutu na njegovu stolu. - Evo, mali, ve6 sam ucrtao put. Tebi je to sve poznato i reci jesi li spreman za taj put, jesi li spreman biti mi vodid kroz te arapske i muslimanske zemlje. Nede ti biti lako, a molda i pogine5, tkoto zna -Irroz smijeh je rekao Malnar i nastavio u svom stilu: - Ma ko ga jebe, jedan Arapin vi5e ili manje... pa ima vas milijardu. Kaj, mali, vidim da si se usrao! IdeS li onda sa mnom ili ne? Za prave gerilce koji su ratovali po bejrutskim ulicama to bi bio madji ka5alj i ne bi uop6e razmrllla1i... idei ti, je l'tako? Evo, sutra stiZu i dva konja iz konju5nice u Brezovici. Moramo odmah podeti s pripremamada Sto prije krenemo - govorio je Malnar ne dajudi mi da dodem do rijedi, a ja sam i dalje cijelo vrijeme mislio da se Sali sa mnom. Shvativ5i da ga promatram s nevjericom, objasnio mi je: - Mali, ako si mislio da sam sino6 bio prjan kada sam ti to govorio, danas sam trljezan i govorim ti isto. Moj je cilj konjima do6i do Afganistana i time pobijediti modernu civllizaciju i dokazati da je dovjek ostao isti. Covjek kakav je

bio prije tisu6u godina, takav je i danas. MoZda je to Sto ja govorim tebt znanstvena fantastika jer vi Arapi poznate samo pu5ke i pucnjave. Ovo 6e biti posljednja velika pustolovina ovog tisu6lje(,a. Vjeruj mi da iemo uspjeti u tome jer Bog je uvijek uzhrabre. - Zeljac, kaj ti je pun kufer Zagreba,ha? Nema problema, i6i 6emo kam ho6e5, ali nemoj me zalebavat. Sto je to u tvojoj glavi Sto tjera jednog suvremenog dovjeka na kraju 20. stolje6ana, za mene i sve noffnalne ljude, totalno ludadki pothvat? Pa imamo avione, imamo vlakove, autobuse, automobile... a ti bi svijet pro5ao konjima?! To je ludost, Zeljacl - Auzto kaj siArapinjo5 si i glup... al'ja te volim pa 6u ti objasniti kaj je u mojoj glavi. Vidi, mali, dosta mi je svega. Progla5avali su me "crnom ruZom", kontroverznom 1idno56u, homoseksualcem, narkomanom. Ne zrtam Sto 6e sljede6e izmisliti o meni. Trenutno mi prigovaraju da samjugoslavenski orijentiran,ali ja to nisam, ja sam Hrvat, rodeni Zagrepdanin i to 6u uvijek biti. Osim toga, ja sam svjetski dovjek i Lelimudiniti ne5to za Hrvatsku Sto 6e je uvesti u svjetsku kulturu. To 6e biti najve6a ekspedicija na svijetu. Radit 6u u ime svoje filozofije i za svoju zemlju. Bit 6u ambasador koji 6e na svojem putu tumaditi svijetu situaciju u Hrvatskoj. Ovaj put moZe

r
+"

k. ,

biti moj neki budu6i kraj, no ja Zelim je to avantura koja negira sve ono Sto
postati vjednost. Biti Bog, jer mislim da

je moderni dovjek prihvatio. No, taj isti moderni dovjek sigurno u du5i sanja avanturu. Ostvariti san krvav je posao, alibezrezervno vjerujem u njega. - Zeljac, sve Sto si mi govorio sada je filozofija. Kako 6eS i na koji nadin objasniti obidnom i prosjednom dovjeku razloge naSeg pothvata kako nas ne bi proglasili ludacima? - Mali, vjeruj mi nitko normalan nas nede proglasiti ludacima. Svatko zna da dovjeka otudenje od njegovih duhovnih vrijednosti otuduje i od njega samoga. Materijali,stidki svijet pobjeduje nad duhovnim. Covjek je postao obidan broj. Majka Zemlja je umorna i ne moZe viSe godrLavati pet milijardi sudbina i LeI1a. Covjek se nesvjesno okrede prema kozmosu t reLe pupdanu v{pcu s majkom Zemljom. Znanost je modernom dovjeku demistificirala (,ak i legende. On se vi5e nidemu ne divi. Za njegaje sad ve6i Sok i zadovoljstvo da dozna da je netko obi5ao svijet na konju nego da na televiziji vidi da se astronaut spu5ta na Mjesec. Ovo Sto 6u ja udiniti, to je moj prilog spasenju dovjeka, vra6anje njega samome sebi. VidiS, meni nije jasno kako je sve to Aleksandru uspjelo i sve mi to tzgleda nevjerojatno, no upravo

zato lrclim ponoviti taj put jer smatram da je posljednji 6as za takvu netehnolo3ku ekspediciju. Mislim daza 5 do l0 godina vi5e ne6e postojati neke kulture i neka plemena koja bih na ovom putu sada mogao sresti. Konadno, nakon vi5e od dvije tisu6e godina, kredem putom Aleksandra Velikog jer L,elim uhvatiti

ritam konja i misao vodilju filozofije Aleksandra Velikog koja lebdi u zraku
te predstavlja most razumijevanja istoka izapadau tom svjetskom kaosu, anarhi-

ji i ratovima. Mali, ti bi to trebao ztati

r razumleti prije svih. Pro5ao si krvavi gradanski rat u Libanonu koji traje do
dandanas i koji je je odnio desetke tisu6a nevinih Lrtava. - Sve jato razumtlem,l'eljac. Onaj koji nije pro3ao krvavi rat, razaranje i ubijanje, tesko 6e razumjeti tvoju filozofiju. - Znam jato, mali. Svi me progla5avaju ludakom, ali bai me briga. Ati zapamtt' rijedi koje 6u ti sad re6i i neka te one uvijek vode. Ako nisam za sebe, tko 6e zamene biti? Ako sam samo za sebe, Sto sam ja? Ako ne sada - kada? Mali, ovo putovanje ujedno 6e biti i najve6i testza ljude i Zivotinje koji se moLe zamisliti. U pune detiri godine neprekidnog putovanJa na konjima moramo prije6i vi5e od 37.000 kilometara,lcroz bespu6a 13 drLava. Nakon nekoliko sati razgovora Malnar

me naposljetku uspio uvjeriti da se prikljudim nj egovoj avanturi Liv ota. Nakon Sto smo dogovorili sve detalje o ekspediciji, podeli smo s napornim i mukotrpnim pripremama. Svoj kamp smjestili smo podno dvorca Brezovica, nekoliko kilometara udaljenog od sredi5ta Zagreba. Tu su u Stalama bili smje5teni i neki konji koji 6e s nama na putovanje. Ekipa je bila u kampu svaki dan i brinuli smo se o konjima, proudavali put, vrSili kondicijske pripreme, skupljali opremu. . . Same pripreme konja podele su dvije godine prije podetka ekspedicije na otoku Bradu. Ondje smo boravili izmedu

Pripreme za daleka putavanje u Brezavici

Malnar na svomekoniu
Delfinu, Hassan na Sandokanu

I
!

srpnja i rujna, kada su velike temperaturne razlike. Htjeli smo barem malo simulirati uvjete na putu. Konji su to vrlo dobro izdrLali. Nakon toga smo i51i jahati dolinom Une. Tom prilikom u dva tjedna prevalili smo vi5e od 300 kilometara. Isprobavali smo i prljelaz konjima preko nabujale rijeke. Zato nam je izvrsno posluZila od nedavnih obilnih ki5a nabujala Sava. Svi dlanovi ekspedicije morali su uz engleski poznavati i jedan istodni jezlk.Uzto, trebalo se snalaziti u navigaciji, jer ekspedicija je morala pro6i preko detiri velike pustinje. Najve6e probleme odekivali smo ba5 u tim pustinjama. Na temperaturama koje prelaze 50 stupnjeva Celztlevih jedan konj pije 50 litara vode dnevno i stalno smo se morali sluZiti karavanama kako bismo osigurali sve potrebno konjima i nama. Sumnjali smo da 6e nam u pustinji, ako i nademo bunare, beduini dati vodu, a o r aznimpustinj skim odmetnicima i plj adkadima koji su nas dekali na tom putu nismo Leljeli ni misliti. Zbog promjene godi5njih dobaznali smo da iemo nanekim mjestima morati dekati tri do detiri mjeseca. Naravno, Himalaja se ne moZe prije6i u zimskom razdoblju, a pustinja u vrijeme pje5dane oluje. Nakon dugotrajnih priprema, kad je doSlo vrijeme da krenemo na put, pojavili su se prvi problemi i to sa sponzorima.Izradunali

smo da ie nam samo zaqrvr etaPu Puta (Grdka, Turska, Sirija, Libanon, Jordan, Librja) trebati najmanje 100.000 tada5njih njemadkih maraka. Planirali smo dnevno prijeii 60 km. Malnar je odekivao da ce ga podrLatr hrvatska vlast ili barem gradZagreb, no ni5ta od toga. - Vidi5, mali, ljudi su toliko izmanrpulirani politikom da bi im bilo sasvim svejedno dak i da prvi Hrvat ide na Mjesec. Ali nas to ne6e sprijediti da krenemo makar ja morao prodati svoju ku6u. Jebemu mater, mene progla5avaju Jugoslavenom i antihrvatskim elementom, a nitko iz Hrvatske ne6e mi pomo6i. - l,eljac, zalto bi prodao kudu? Pa evo,

Jovo Muti6, direktor Investa, i nekoliko karlovadkih poduzela sponzoritat ('e naSu ekspediciju. U demu je problem? - Mali, problem je u tome Sto su sva ta poduzecajugoslavenska. . . Volio bih da nas financiraju i podrZe hrvatska poduzeca jer ne Zelim da ekspedicija ide pod jugoslavenskom zastavom. Pa vidi5 kakva je sad situacija! Jugoslavija je pred
raspadom! - Ma ko ga jebe. .. uzmi ti tu lovu i krenut 6emo prema Makedoniji. Valjda 6e i Makedonci ne5to sponzorirati jer jaSemo putom Aleksandra Makedonskog. - Ma i to Sto kaZe5! Povratka nema! Pa vidio si... najtiraLnlji bliskoistodni politidki tjednik Albilad pi3e o nama kao

i6 ::

#
Posljednji dogovori prije

odlaskana dalekput

't7

o herojima, a joB nismo ni krenuli. Ujedinjeni narodi takoder nam nude podr5ku, no ne6u pristati ni na jednu podr5ku koja 6e od nas napraviti nedije najamne radnike. Uz obitelj, podr5ku mu je PruZio Jovo Muti6, direktor Investa, i nekoliko karlovadkih poduzeca koja su mu platila nekoliko tisuda tada5njih dinara. 30. svibnja \gg1 godine naDatahrvatske drZavnosti, sluZbeno je podeo na5 "Put Aleksandra Velikog" uz svedani ispra6aj ispred ku6e brade Seljan u Karlovcu. Nekoliko tisu6a Karlovdana okupilo se te nas ispratilo na na5 povijesni pothvat. Malnar, Vlado Hojnik i ja, detiri konja, Sandokan, PaBa, Delfin Oleg, te Pas Boris 30 godina star Malnarov dZip land rover koji je bio natovaren hranom

i vodom za kotye krenuli smo Prema

glavnom makedonskom gradu Skoplju, gdje su nam se trebalapridruLiti jo5 dvojica Makedonaca, dlanova ekspedicije, Zoran Dodev, inade profesionalni jahad konja i prvak Makedonije u skokovima s preponama, i Goran Dimitrovski dqi je zadatakbio voziti dLip i brinuti se za namirnice te hranu i vodu za konje. U Makedoniji smo bili smje5teni na hipodromu nedaleko od Skoplja gdje nas je dodekalo desetak novinskih i TV ekipa. Odmah su nas podeli resetati pitanjima,

i to na makedonskom jeziku, Sto je razljutilo ionako umornog Malnara koji im je u svom dobro poznatom stilu odbrusio. Ni5ta ja vas ne razumijem Sto me pitate. Pa jebemu mater, svi znate hrvatski, pa koji kurac ne pitate na hrvatskom jeziku? Ja sam Zivio u Indiji gdje ima vi5e od 500 razIiiltlh dijalekata, ali sluZbeni jezikje engleski koji su govorili svi. A u ovoj jebenoj Jugoslaviji sluZbeni je jezlk hrvatsko-srpski. Pa pitajte me na jeziku koji razumijem. Ako ne6ete, ne6u s vama razgovaratll

Neki novinari su iz protesta otiSli, ali neki su ipak ostali kako bi dobili odgovore na svoja pitarya. Pa vi morate biti ponosni! Moja ekspedicija zove se "Put Aleksandra Makedonskog", Sto bi varfla svima u Makedoniji moralo biti na dast. A ja kao Hrvat koji je do5ao iz nekakve vukojebine Peidenice povratit 6u vam ponos i dostojanstvo. A tko danas zna za Makedoniju? Ja cu i6i u 13 zemalja svijeta i sr,ug-dje iu spomenuti va5u zemlju, a vi nemate nikakvo poitovanje prema dovjeku koji 6e promovirati vas i va5u zemlju. Nakon Sto je Malnar oditao bukvicu novinarima, postavljali su mu pitanja na hrvatskom jezrku, ali se Malnar nije dao smesti. Evo vidite kako znate hrvatski! Pa koji

:iir:r::.lliill lriMtir=::ia

imate jako dobru rakiju... onu Zufu. Ajmo se sada svi napiti u dast Aleksan-

kurac niste otpodetka razgovarali na hrvatskom? Svi bi se razumjeli i ne bi bilo problema. Malnar ne bi bio Malnar kada od podetka do kraja konferencije ne bi pokazivao svoju dominantnost. Ajde, djeco, sad smo zavriili s konferencijom i idemo na pi6e. iuo sam da

dra Makedonskog. Iako smo mislili da 6emo u Makedoniji ostati samo desetak danate nastaviti put prema Grdkoj i Turskoj jer se ve6 u listopadu u planinama u Turskoj koje bismo trebali pro6i temperature spu5taju i na -10 stupnjeva, problem sponzorstva koji nas je pratio od samogpodetka i uMakedoniji nam je zadavao muke pa smo morali ostati dak dva mjeseca. Za vrljeme na5eg boravka ondje gotovo svaki dan su nas posjedivali makedonski bogataSi vodeii sa sobom novinare i slikaju6i se s nama obeiavali nam pomo6 u sponzorstvu, ali kako bi tekstovi bili objavljeni, vi5e se nisu javljali. Najfamozniji od svih bio je veliki skopski poduzetnik Antomar koji je Malnaru obedao da 6e

mu kupiti helikopter i iznajmiti pilota da nas prati cijelim putem. - Zeljac, pa je 1' stvarno ovaj misli ovo Sto govori, da 6e kupiti helikopter? - Ma kaj je tebi, mali, pa vidi5 da nede

kompleksa5i, ruZni su i nemreju doma jebat pa su doSli ovdj e traliti trenutak slave i mislili su Malnaraizjebatr. Ali niSta ja ne6u jer na njihovu smo terenu... sve sam ih mogao poslati u pidku materinu jer na delu im pi5e da laiut Nema veze, neka se budale vesele. Pouzdam se jedino u Vasila Tupurkovskog, dlana Predsjedni5wa Jugoslavij e iz Makedonije s kojim sutra imam sastanak, i vjerujem da ce on naii rje5enje oko sponzorstva. Mol.da 6e nas sponzorirati i grad Skoplje ili Republika Makedonija jer zaista se radi o velikoj promidLbr za njih. Sastanak 6u pamtiti cijeli Zivot jer Malnar nikada nije uvaLavao nediju velidinu. Njemu su svi bili jednaki. Bio je dvrst, odludan, a ponekad bezobrazan i arogantan te provokativan. Upravo onakav kakvog smo ga navikli gledati u 'Nodnoj mori". Bilo mu je svejedno s kim sjedi za stolom i razgovara, bio to predsjednik drZave ili obidni distad. To je pokazao i svojim razgovorom s tada5njim dlanom PredsjedniStva Jugoslavije, Vasilom Tupurkovskim. Nakon dva viskija i nekoliko loza Malnar mu je rekao: Kaj, i vi se Lelite odcijepiti od Jugoslavije? Kakva 6e vam biti drLava? Mi

ni rakiju platiti, a prl(,a o helikopteru! Takve likove ja znamjako dobro. To su

Hrvati imamo more, planine i vode, sve Sto treba za drl,avu! A Sto vi imate osim Aleksandra Makedonskog? Kako ce vam izgledati putovnice? Sto 6ete imati na koricama? Lubenice, paradajz lli paprike???

Nakon Malnarovih pitanj a Tupurkovski i njegovi savjetnici ostali su Sokirani, ali to nije smelo Malnara da nastavi sa svojimizlaganjem. Ja sam Zeljko Malnar, Hrvat, Zagrep(anin koji 6e do Indije do6i konjima. Idem putom Aleksandra Makedonskog koji je za Makedoniju povijesno puno zna(io, a vi meni pridate politidku demagogiju. Jeste li me spremni sponzorirati ili ne? Odgovorite mi odmahjer dekaju me moji ljudi i konji i nemam vremena sluSati va5a politidka predavanja. Naslu5ao sam se milijun ovakvih razgovora. Recite vi meni hode li biti love za sponzorstvo ili ne? Na to se Tupurkovski nasmijao i rekao kako mu ne moZe sada odgovoriti jer se mora savjetovati s ostalima. Stari, va5 odgovor me dovodi do zakljudka da ni5ta od love. Nemojte me zalebavati. Recite odmah i skratite muke sebi i meni. Kakvo savjetovanje? Pa vi odludujete ho6e li biti love ili ne! Ako ste se i vi doSli poslikati zanovine, ajde pozovite foti6a neka nas slika pa da ja mogu dalje.

Nakon toga je stao i rekao: - Javite mi kad odludite i ako nadete sponzora... idemo mi, mali! Konji su nam sigurno gladni i i,edni. - Ni5ta od toga, mali, svi seru! Mi moramo drL,atitog Muti6a i one male sponzore iz Karlovca jer, vidiS, u Makedoniji nitko nema nacionalni osje6aj, pa dak ni njihovi politidari. Ali, nema veze.. idemo mi dalje. Ako treba, past 6emo travu s konjima, ali odustajanja nema. Zbog svojih pothvata i dokumentarnih filmova Malnar je bio izuzetno popularan i u Makedoniji, tako da je svaki dan bio gost na TV-u i radiju. Svi restorani u Skoplju pozivali su nas na rudkove i vedere najaviv5i prije toga na5 dolazak tako da Sto vi5e gostiju dode u restoran, Sto Malnar nije ni znao. Malnar nikada nije podnosio ljude koji su htjeli biti vaLni i prepotentni. Stovi5e, uZivao ih je poniZavati, Sto je pokazao ikad smo bili pozvani u disko Hard Rock, kamo je zalazio poznati makedonski novinar Aleksandar Dordiev koj i je sebe smatrao najvedim novinarom na svijetu. Dan prije Aleksandar je napravio intervju s tada5njim predsjednikom izvr5nog vijeda Jugoslavije Antom Markovi6em koji je izazvao burnu reakciju u Makedoniji. Dolaze1i za na5 stol u pratnji svoje cure, Aleksandar je odmah priupoznavar4a s Malnarom htio poka-

zati svoju velidinu te se predstavio kao novinar koji je napravio "taj intervju s Antom Markovi6em". Malnar mu je, kao i obidno, hladnokrvno odgovorio: ImaS lijepu ko5ulju! Hvala lijepa, Zeljko, hvala lijepa! Ja sam Markovi6a upitao ho6e li do6i do
rata ako se raspadne Jugoslavija. Malnar je odmah prekinuo Aleksandra ponovno mu kazav5i kako ima lijepu ko3ulju. I dok je Aleksandar i dalje htio nastaviti sa svojim hvalisanjem, Malnar ga je iza svake redenice prekidao izjavom kako ima lijepu koSulju, na Sto je Aleksandar poludio, rastrgao ko5ulju na sebi i podeo plakati. Upravo je bilo nevjerojatno koliko je Malnar imao energrje, i pozitivne i negativne, kojom je mogao natjerati dovjeka da u diskoteci pred nekoliko stotina ljudi trga svoju ko5ulju i plade. To je mogao samo Malnar. Nakon dva mjeseca boravka u Skoplju krenuli smo dalje prema grdkoj granici usprkos tome Sto nismo uspjeli na6i sponzore. Iako smo od samog podetka znali da put ne6e biti lak, nismo vjerovali da 6emo nailazitina tolike prepreke koje bi nas mogle stajati i Zivota. Odmah po odlasku iz Skoplja pratila nas je ki5a i grmljavina. Konji su se toliko prestra5ili grmljavine da su Zorana i Vladu skoro odbacili u provaliju. Nakon tjedan

dana jahar4a stigli smo do grada Gevgelije na samoj granici s Grdkom.

se i odmoriti konje. Ceka nas dugadak prft kroz Grdku do granice s Turskom. - Zeljac, ti prida5 i uvjeren si da 6e nas Grci pustiti, a ditao si Sto su makedonski mediji pisali kako nas Grci ne6e pustiti po cijenu da Beograd iz protesta protjera grdkog veleposlanika. - Ma, to su gluposti. Makedonski mediji, kao i na5i u Hrvatskoj, pi5u sve i sva5ta. Da nas ne Zele pustiti, ne bi nam dah vrze, zar ne? Cisto sumnjam da bi se oni spustili na takav nivo da nas zbog samo g taziv a Put Aleksandra Makedonskog ne bi pustili. Ajmo mi pustiti politiku i idemo na jednu rakiju da vidimo jesu li cure u Gevgeliji lijepe. Cuo sam da su ovdje najljep5e. Nakon pet dana lijepog provoda u Gevgeliji, gdje je Zeljko Malnar opet po

- Mali, moramo fu kampirati, odmoriti

bio glavna zvljezda, krenuli smo prema grdkoj granici. Da napisi u makedonskim novinama nisu bili izmiSljotina, uvjerili smo se dim smo stigli na granicu. Naime, na granici s Grdkom, umjesto odekivane dobrodo5lice, dodekali su nas snajperisti i vojska koji nam nisu dopustili prolaz kroz Grdku uz obr azloLenje kako ugr oLav amo nj ihor,u nacionalnu sigurnost i vrijedamo njihovu naciju jer je Aleksandar Veliki bio
obidaju

It4alnar pokazuje Hassanu put Aleksandra Makedonskoq

Grk, a ne Makedonac. - Jeste li vi poludjeli? Kakvo ugroiavanje va5e nacionalne sigurnsti - na engleskom se Malnar obratio dasniku grdke vojske koji nas je do5ao obavijestiti da je vijede za nactonalnu sigurnost donijelo odluku da nam se zabrani prolazak kroz teritorij Grdke. - Vi osobno moZete proii, ali konji ne. - Pa za5to konji ne mogu pro6i? I oni imaju paso5e kao i mi? U demu je problem? Mi ne smijemo jahati konje kroz

va5 teritorij?

- Smijete, smijete, ali ne pod nazivom ekspedicije Put Aleksandra Makedonskog. Makedonska drLava ne postoji, to je sve grdki teritorij. Molim vas, udaljite se s granidnog prijelaza i nemojte raditi gluposti. Pogledajte, oko vas su snajperisti. Oni imaju naredbu da pucaju na vas ako pokuiate prijedi na teritorij Grdke. - Mi 6emo se vratiti, ali nas ne(,ete zaustaviti u na5em pothvatu. Iii 6emo mi preko Bugarske, a vas neka bude sram jer ste cijelu vojsku i policiju doveli na granicu kao da dodekuje vojsku, a ne detiri jaha(,a. Ovo je nevjerojatno. Kamo je oti5ao ovaj svijet! Zapamtite, ova Ijaga te5ko 6e se isprati s Grdke. Djeco, idemo nazad. Vrativ5i se do makedonske granice, gdje nas je dodekalo mnogo novinara koji su znali da nas Grci neie pustiti, Malnar je ljutito kazao: Evo, ljudi, pi5ite! Cijela grdka digla se na noge zbog jednog Malnara. Ali nas to ne6e sprijediti da idemo dalje. Promijenit 6emo rutu. Sada vidite koliko to putovanje ima smisla jer ja Zelim promijeniti svijet. Svijet koji je pun mrZnje, diskriminacije, ubijanja. . . Prene* site svojim politidkim vodama koji su mi se rugali, mislili da sam lud te su me prevarili kad god su stigli, da je Malnar neuni5tiv. Idemo dalje. Moram dodi do

cilja makar stigao i mrtav. Gledaju6i u mene, Malnar je rekao: Mali, idemo preko Bugarske. Povratka nema. 70 kilometara vi5e ili manje niSta nam ne predstavlja naspram 37.000 kilometara na koje smo se odludili i na koje smo spremni. Do6i 6emo do Afganistana bilo kojim putom. Da smo i51i autima, obllazak Grdke ne bi bio velik problem. Medutim, 70 kilometara obilaska od Grdke do Bugarske granice ja5uii na konjima kojima za 12 sati jahanja moZeS prijedi 30 do 35 kilometara predstavljalo nam je veliki problem, ali Malnar se nije dao pokolebati te smo nastavili jahati prema gradu Strumici, koji se nalazina bugarskoj granici. Medutim, i tu nas je dodekala jo5 jedna velika prepreka. Naime, Makedonac Goran, na5 dlan ekspedicije koji je imao zadatak voziti dZip, ostavio je dZip na granici i pobjegao te nam ostavio poruku na papiru: "Svima se ispridavam, aIr ja ne mogu dalje. To je prete5ko i preopasno za mene. JoS smo u cliIizaclji, a vet su nam nekoliko puta Zivoti bili ugroZeni. Bojim se Sto nas deka u neciv llizir anim i primitivnim kraj evima". Ko ga jebe, mali. Znao sam da ie pobje6i. On je mamin sin. Ali nema problema. Idemo mi dalje. S obzirom na to da ni Vlado ni Zoki ne znaju voziti, ti i ja 6emo se izmjenjivati. Nadam se da se i

Hassan, Malnar

ikonj aleg

prije putovanja u Brezovici

ne6e5 usrati i pobje6i jer si mi izuzetno vaLan dovjek, znal jezlk i mentalitet ljudi te njihove obidaje, Sto 6e nam biti

ti

valno u primitivnim krajevima kojima 6emo prolazili. Iako smo, za razllku od grdke, makedonsko-bugarsku granicu proSli bez
problema, sam prola zak L<roz Bugarsku u kojoj se tada te5ko Zivjelo nije tekao tako glatko. Naime, nakon Sto smo u51i u Bugarsku bez problema, Malnar Je rekao da smo zasluLili po5ten odmor i da idemo malo proslaviti te probati bugarsku rakiju. Stali smo kod prve bittije u kojoj su stolovi i unutarnja dekoracija podsje6alina kameno doba i kao da je Zivot ondje stao prije 1000 godina. Zbog nesta5ice goriva u Bugarskoj kupili smo 2 metalna kanistra goriva jo5 u Makedoniji. Dok smo se mi odmarali u birtiji, na5 dZip, na dijem smo krovu imali vezana dva kanistra goriva, hrane i vode za konje, bio je opljadkan. Bila je nevjerojatna drskost tih kriminalaca koji su nakon toga do5li u birtiju nude6i nam da kupimo gorivo koje su oni nama ukrali. Moj arapski temperament odmah je proradio: - A Sto vi mislite, da smo mi budale? Pa to su na3i kanistri i na5e gorivo! Vratite ili 6emo zvati policiju! Voda bande, drsko ibezobrazno, pokazao je kako uz pojas ima i pi5tolj te kazaol

Paljenje svijete za duiu

Aleks andr a In ake donsko q

na dan polaska

.:iiil::::,it.,ii:l..llli:l.i.:..l.:i:ill::l:i.:ll:l.:lil

Samo vi zovite, nema problema. To su na5i kanistri i policij a to zna. Pazite da vi ne biste imali problema s policijom. Znate li gdje se nalazite? U Bugarskoj ! Tu zakon provodimo mi, a ne policija. Malnar se u tom trenutku iskazao kao veliki voda, smanjio jetenzije te krenuo prema meni rkazao - Mali, smiri se. Mi smo na njiholu terenu. MoZemo zvatipoliciju i raditi scenu, ali ni5ta time ne6emo dobiti osim Sto 6emo na sebe navu6i gnjev kriminalaca i time si ugrozitiLivot. Treba nam najmanje mjesec dana jahanjakroz Bugarsku i ne smijemo zao5travati odnose. Mali, kupit 6emo na5e gorivo i idemo dalje. Koliko ko5ta to gorivo, ali i kanistri upitao je Malnar vodu bande. - Inade to prodajemo 2a200 maraka, ali zavas? zato Sto ste putnici i po5teni ljudi, neka bude 150 maraka - hladnokrvno je odgovorio te dodao: - Ali to nije sve! JoS nas morate podastiti pi6em jer budite sretni Sto niste ostali bez dLipa i konja. Ako se uspijemo dogovoriti kao

ljudi, neiete imati problema prolazeci kroz Bugarsku, jer ja sam ovdje Bog, a moji ljudi drZe Bugarsku od granice
do granice. Ako Lelite, vederas moZete biti na5i gosti i prespavati ovdje na sigurnom. - Hvala vam najljep5a, ali mi moramo i6i dalje. Evo vam 150 maraka i platit

t t
I
6emo vam pi6e pa mi kre6emo dalje odgovorio je Malnar vodi bande daju6i mu novac. - Vidi5, mali, taj svoj arapski temperament ostavi zaulazakna svoje podrudje, ovdje treba biti smiren i mudar. Sre6a koju smo osjetili nakon ulaska u Bugarsku brzo je splasnula i mislili smo da 6emo biti najsretniji kad tzademo iz zemlje. Naime, problemi s kriminalcima bili su samo podetak problema koji su nas dodekivali na svakom koraku. U Bugarskoj j e tada vladala nesta5ica goriva, vode, hrane i svih ostalih potrep5tina zaLivot. Zobtr djeteline zakonje gotovo da i nije bilo. Malnar je tada rekao: Moramo nastaviti jahati koliko god konji mogu izdrLati da Sto pr1e rzad.emo iz Bugarske. Jahali smo duplo vi5e nego do tada prolazeci i do 60 kilometara dnevno. Bez prestanka smo jahali izmedu 12 i 14 sati. Bilo je te5ko i naporno nam, ali i konjima. Nismo uspijevali prona6i potkove za konje koje su im propadale. Nekoliko puta napali su nas banditi koji su traZili hranu i novac. NajteZe nam je bilo no6u kada se nismo mogli dovoljno odmarati i spavati jer smo naizmlence morali delurati kako bismo imali dime nastaviti putovanje. Umjesto planiranih mjesec dana, ja5u6i bez odmora, za 15 dana stigli smo do

grada Svilengrad a na bugarsko-turskoj granici. Mali, moramo se odmoriti... i mi i konji bez obzira na sve. Konji trebaju odmor prije prolaska kroz Tursku jer tamo nas dekaju planine, a zima je ve6 ta vratima.

Cijelim putem od Karlovca do Svilengrada Malar je pokazivao samo jednu svoju stranu - bahatost, aroganciju, drskost, bezobrazluk, prgavost, pokazao se onakvim kakvog smo ga i navikli gledati i kakvog sam ga i upoznao druLeti se s njim u Zagrebu. Medutim, u Svilengradu je Malnar pokazao da moZe biti ryeLan, osje6ajan, palljiv i mekog srca. Cim smo se spremih za kampiranje u Svilengradu, oko nas se okupilo mnogo znatlLeljne djece poderane odje6e te prljavih ruku i lica. Istog trenutka Malnar je sjeo u dZip i rekao "Dodi, mali... idemo!" te je u pruom du6anu kupio hrpu slatkiSa i poneku igradku i sve darovao djeci. Hassane, kad gledam ovu djecu, puca mi srce, jako sam slab na neima5tinu. Nisu djeca kriva Sto su se rodila pod nesretnom zvljezdom i ne zasluiujt da tako Zive. Roden sam na Pe5denici i kao dijete ni ja nisam imao sve ito sam Zelio. DruZio sam se s Ciganima od kojih su svi bjeLali. Znam kako se osje6a sirotinja kad je druStvo odbaci. Isto tako,

i u Indiji, gdje sam Livio 10 godina, bio sam medu siromasima - suznim odima, tuZnim pogledom i drhtavim glasom govorio je Malnar kojeg sam tada prvi put vidio tako osje6ajnog i totalno potudenog: - Kad vidim tu sirotinju kako i na koji nadin Livite kako Zivimo mi u Zagrebu gdje imamo sve nadohvat ruke, desto postavljam pitanje: Boi,e, za5to je to tako? U demu je razhka izmedu nas? Pitam se tko sam ja, a tko su onl? ZaSto je Bog to tako odredio? Uvijek se nadam da 6e jednog dana u svijetu zavladati pravda te da 6e toj sirotinji svanuti bolji dani i da 6emo svi biti jednaki i jednako Livjeti. Nakon Sto je Malnar djeci podijelio slatki5e i igradke, otiSli smo se odmoriti u obliZnji kafi6. Nakon nekoliko loza, Malnar se gledajuli Lenu kako doji dijete okrenuo meni i rekao: - Mali, vidu ovu mamu kako je dobra. Pa mogla bi i nas malo dojiti... - Pa vi ste bezobrazni i seksualni manijak - odbrusila mu je Lena iznenadiv5i Malnara svojim poznavanjem hrvatskoga jezika. -Akaj, viznate hrvatski? Pami se samo Salimo! Dugo smo na putu i stalno imamo neke probleme i ne ljutite se Sto smo si dali malo odu5ka i na5alili se na vaS
racun! - Ma, ne Salite se

vi! Vi

ste bezobraznit

F'
Slu5ajuii raspravu i prepucavanje izmedu Malnara i Lene, vlasnik kafica do5ao je do na5eg stola i poku5ao smiriti tenzije. - Ja sam Rujan. Vidim da vi ne znate podnositi alkohol. Dvije loze i gotovi ste! Mogu vas uditi kako se pije a da se ne naprje. Uostalom, ja sam napisao knjigu "Kako piti a ne napiti se" koja je
postala udZbenik.

- Gospon Rujan, ja nisam pijan nego

sam se malo opustio od dugog, stresnog i napornog puta. Vi ste napisali knjigu, a ja nisam. MoZemo se vi i ja natjecati tko mole podnijeti vi5e alkohola. To vam ne6e biti te5ko jer, rekli ste, znate kako piti a ne napiti se, a ja to ne znam. Tko izgubi, plada sve! - MoZe, nema problema! - Mali, gledaj i udi, ovo ie biti zanimljivo, ubit cu ga njegovim oruZjem! 4jd", Rujan, nosi pi6e koje Zeli5! JasamZellko Malnar i pokazat 6u ti kako piju Hr-

vati!
Rujan je sa smije5kom i ne slute6i Sto ga deka nosio votku jednu za drugom. Nakon dva sata ispijanja litre i pol votke, Rujan je zaspao za stolom, a Malnar je rekao: - Vidi5, mali, sigurno mu je netko drugi pisao knjigu, a on ju je samo potpisao. Ubio sam ga... Popio sam koliko i on koji vei spava, aja sam tek oZednio! Evo, dedki, nosite gazdu u krevet da ne

spava za stolom do jutra pa mu ujutro prenesite moje pozdrave.I dajte meni i mom Arapinu jo5 jednu na gazdtn radun i recite mu kako sam zbog njega morao ici Ledan spavati. Drugo jutro, jo5 mamuran od Pi6a, Rujan je do5ao do na3eg kampa. Vidjev5i kako Malnar potkiva konje, do5ao je do njega i pruZio mu ruku: - Svaka ti dast. Ti si trebao pisati knJigu, a ne ja. Jesi velik i robustan, ali mi jo5 nije jasno kako to izlijeva5 u sebe? - To je moja tajna koju ne govorim ni na ispovijedi - uz smijelaki zagrllaj odgovorio mu je Malnar. Nakon nekoliko dana odmora u Svilengradu, krenuli smo prema turskoj granici gdje su nas opet dodekale velike pre-

preke. Naime, zbog lapa, bolesti koja pogada Zivotinje i Sirila se Turskom, turske vlasti zabranile su nam ulazak u zemlju. O moj BoLe,nikad kraJanevoljama! Ali mitkalrc: kad si u nevolji, na stvari treba samo gledati pozitivno. Sto je, tu je, moramo dekati, rekao je Malnar. Nakon sat vremena doSli su veterinari iz veterinarske stanice u Edirneu. - Mi ne moZemo niSta. Zabranjen vam je tlazak u Tursku. Morate se vratiti jer ne vjerujem da 6e vas pustiti. Nemojte gubiti vrijeme dekaju6i tu na granici. Vratite se u Bugarsku.

,=:k*
,fl

Slijevanadesno: Zoran Dodev, Hassan,

Malnar t\fl,ado Hojnik naturskoj granici

41

- Ma nema
vratiti

Sanse. Jeste

li vi poludjeli?

Gdje da se vratim? Dajte mi vaieg Sefa! Ja 6u dekati na granici koliko treba, aIi
se

neiu.

- Ja sam Sef veterinarske stanice t zato vam kaLem vratite se jer sigurno vas ne6u pustiti. Sap je opaka bolest, a 7araza moic potrajati i godinu dana. Sto
biste tu radili tako dugo!? - Pa pogledajte na5e Zivotinje. Ako su bolesne, nemojte nas pustiti unutra, ali ako su zdrave, pustite nas da prodemo. - Pa ne6ete valjda vi mene uditi poslu. Ja vam opet ponavljam da se vratite. - Ne6u se vratiti i nemojte me zajebavati. Pustili su nas policija t cartrra i ja iu tu dekati koliko bude trebalo. Malnar i ja otiSli smo do zapovjednlka granidne policije i ispridali mu Sto se zapravo dogada te ga upitali moZemo li kampirati i dekati na granici. - Nema problema, kampirajte i Sto god vam bude trebalo, mi vam stojimo na

raspolaganju. MoZete

koristiti

na5e

WC-e i tu5eve. Ia,naLaLost, ne mogu ni5ta napraviti. - Mali, nema povratka. Ako ne udemo u Tursku, ode sve u pidku materinu, niSta od ekspedicije. Moramo biti uporni i strpljivi te dekati. - A Sto ako nas stvarno ne puste? Ajmo se mi vratiti uZagrebjer vidi5 da je svijet izgubio osjedaje za takve pothvate.

Pa ova seljadina rz veterinarske stantce razgovara s nama preko kurca i ve6 je unaprijed odludio ne pustiti nas i prije nego Sto je pogledao na5e konje. A ti zna5 koliko su Turci tvrdoglavi. - Ma tko njega jebe, mali. On je obidan Sljaker i ne odluduje o na5em ulasku. Ako zatreba, nas dvojica sjest 6emo u dLip i oti6i u Ankaru te sjesti pored parlamenta ili vlade Strajkati gladu sve dok nas ne puste. Dok smo Malnar i ja razgovaralt i ruzmi5ljali o mogu6im sljede6im potezima, pojavio se visoki, mrSavi, crnokosi

novinar jednog od najtiraLnqlh turskih dnevnih listova Zaman predstaviv5i se kao Ali Sahin te nas upitao: - Sto radite tu? Imate li kakve probleme? Evo ja se vratam iz Bugarske i zapeo mi je za oko va5 kamp. Pa tko jo5 kampirana granici i to jo5 s konjima? - Ne pu5taju nas preko granice, a mi smo putnici i ja5emo putom Aleksandra Makedonskog. - Pa zalto vas ne pu5taju? - KaLu zbog epidemij e Sapa! - Ako nemate ni5ta protiv, htio bih pisati
o vama! - Mali, neka on samo piSe. Uvjeren sam da nam ga je poslao sam Bog. Samo nam mediji sada mogu pomo6i. Ni5ta se ne dogada sludajno. Mi smo dobri ljudi i radimo plemenitu i pozitivnu stvar i si-

lll

:rd+

\4ado. Hassan i Malnar

s0 svojimkonjimana pr ip r emama za put av anj e u Brezovici

guran sam da je Bog rLZ nas na svakom koraku. dlanak u n ov itama Zaman bio j e pun pogodak, dime su se obistinile Malnarove rijedi. Naime, novinarAli Sahin u svom je tekstu pisao o problemu koju smo imali s veterinarskom stanicom uspore<tuju6i Zellka Malnara s najve6im turskim putopiscem svih vremena Evliyem Celebijem. Senzibilizirao je tursku javnost, a glavni veterinarski inspektor u Turskoj naredio je veterinarskoj stanici u Edirneu da pregledaju konje i ako su zdravi, da nas puste u zemlju te da nam ne stvaraju probleme. Drugog dana nakon objave dlanka u novinama doSla

je ekipa veterinara koji

I

I
,l i.

su uzeli uzorke Livotinja na analizu te nam nakon dobivenih rezultata dah zeleno svjetlo za ulazak u zemlju. Nakon tri tjedna kampiranja na turskoj granici konadno smo krenuli prema Edirneu i Chanakkaleu, putu koji nas je vodio prema gradu Balikesir. Malnar je oboZavao more i nije ni dudo Sto je traLio da nakon njegove smrti njegov pepeo prospu u more. Zahtijevao je da Sto je dulje mogu6e ja5emo uz more kroz maslinike iako je taj predio bio surov i nepristupa(an. Kaj je, ekipo? Kaj ste se usrali? Mislite da ne moZemo prodi te stijene? Sve mi moZemo, vjerujte mi. Gledajte te maslinike, predivnu obalu dolje, more, sunce... osjetite miris tograja na zemlji. To je Bog, ljepota, plemenitost... to je taj raj, djeco, u kojem 6emo vjedno Livjeti. Obala kojom smo jahali bila je puna o5trih stijena, dok su maslinici bili ogradeni kamenim suhozidima koji su za na5e konje bili te5ko savladivi. Ali Malnaru to nije smetalo. Glavno da je njegov pogled sezao do mora. U sumrak smo stigli u podnoZje hrama boLice Atene. Tamo smo kampirali, a zatim smo Malnar i ja dZipom krenuli prema hramu. Malnar je u hramu meditirao 20-ak mi-

nuta te nakon toga sjeo u dLip i spustio nas do prvog sela. Bio je prilidno uzrujan i Sutljiv.

- /,eljac, kamo idemo? Ne vidim da voziS prema kampu!? - Mali, idemo u selo. - Zalto idemo u selo? - U tom 6e se selu ne5to dogoditi! - A Sto 6e se dogoditi? Ako zna5 da 6e se nesto dogoditi, zaito idemo tamo? - Mali, kaj si se usral? BaS si pravi gerilac! Stigav5i u selo, Malnar je ugasio dLip te ostao sjediti u njemu: - Mali, ostani tu sjediti. Ne5to ie se dogoditi. Ne5to sigurno hoie... sjedi i dekaj. rJbrzo iemo saznati. Nakon 15-ak minuta stigao je njemadki bradni par koji je ondje ljetovao. Nakon kratkog razgovora kada su saznali da smo iz Hrvatske, iz Zagreba, rekli su nam kako je u Hrvatskoj rat. Ispridali su nam kako jugoslavenska vojska napada hrvatske gradove te daje grad Vukovar u okruZenju. Do tada nismo znali za rat jer smo bili daleko od bilo kakve informacije. Malnar je u prvom dudanu kupio malitranzistor te smo sjeli u obliZnj kafi6 dekajudi bilo kakve vijesti i informacrje. Zamolio je vlasnika kafi6a da prebaci na CNN. Naravno, prve vijesti bile su iz Hrvatske. Kada je Malnar vidio slike razruSenog Vukovara, nije mogao sakriti suze. Cijelo vrijeme, gledaju6i te vijesti, Malnar je plakao. - Hassan, ode Hrvatska! NaSa jugosla-

venska vojska ruSi i ubrja Hrvate. Nikada nisam vjerovao da ce biti rata i da 6e vojska koju smo mi financirali ruSiti naSe gradove i sela i ubijati na5e Zene i djecu. To j. stra3no! - Ali, Zeljko, pa ti si bio protiv samostalne Hrvatske, dak si jedan od osnivada stranke Jugoslavena? - Hassane, to vi5e nije Sala! Stranku Jugoslavena osnovao sam da provociram one koji su preko no6i postali veliki Hrvati, a do tada su bili veliki komunisti. Ja sam Hrvat koji se rodio u Zagrebu. Moja je domovina gore, moj narod sada gine... jebe5 ti Jugoslaviju! Od danas se na5a ekspedicija vi5e ne6e zvati Put Aleksandra Makedonskog ve6 Put priznalJu Hrvatske. Od danas vi5e ne6emo putovati sa zastavom Jugoslavije, ve6 6e se uz nas vijoriti hrvatska zastaya. Neka cijeli svijet duje naS glas i neka svi znaju zateLnje hrvatskog naroda za slobodu i neovisnost. Od danas smo mi misionari i veleposlanici Republike Hrvatske. Nakon Sto je Malnar odludio jahati pod hrvatskom zastavom, jugoslavenski sponzori otkazali su nam sponzorstvo i naSli smo se v tzvzetno te5koj situaciji usred Turske. Malnar nimalo nije bio

zabrtrnt!
Hassane, ko ih j. . . ! Ne brini se, prodat 6u jednog konja i vratiti se u Zagreb makar i pje5ice i prekinuti ekspediciju,

nema Sanse da nastavimo! Evo jo5 imamo 500 maraka i 300 Svicarskih franaka. Time 6emo do6i do sirijske granice, a tada 6emo razmi5ljati. Lovom mene nitko ne moZe kupiti, a ja domovinu ne L,elimizdatlt Moj narod gine,tazorili su nam zemllu, a ja da bih podigao zastavu agresorske vojske... to ne dolazi u obzirt Djeco, mi smo sadabez novca... odludite ho6ete li nastaviti sa mnom ili ne - upitao je Malnar dlanove ekspedicije. Na to je Makedonac Zorun Dodev Zetih" odgovorio: -/'eljko, i ja 6u danas jahatr za priznanje Makedonij e !

ali pod jugoslavenskom zastavom vi5e

Malnar mu je odgovorio u svom stilu: - Zok4 ne seri! Pa vi trebate prvo proglasiti neovisnost da biste traLihpttznanje!

Nastavili smo put prema Anatoliji gdje

su nas dodekale zimai kiSa. Putovanje po takvom vremenu nije bilo nimalo lako. Jadno smo izgledali. Bili smo potpuno mokri i prljavi. Bilo bi stvarno neudobno da smo morali postaviti logor na kakvoj livadi dekaju6i potop. Kako su svi dlanovi ekspedicije, osim Maltata, ve6 polako gubili nadu jer nam je svaki dan bio sve teZi zbog hladno6e i mediteranske ki5e koja se spu5tala na nas, a mi smo bili bez novca i nismo mogli kopiti Sator da se barem malo sakrijemo na suho, poku5ali smo nagovoriti Malnara

vam da odludite Lelite li nastaviti sa firnom ili 6ete se vratiti. I sada vam opet kaLem - ja idem do kraja i bez jugoslavenskihusranih sponzora. Do5ao sam do Himalaje beznovca, a Boga mi do6i 6u i do granice sa Sirijombezproblema. U konadnici mogu sam... bez vas! Kakav bih ja bio dovjek kada bih uzeo novac od ubojica moga naroda? Sada 6emo tu kampirati parazmislite 2,ehte li nastaviti sa mnom ili ne! To je bilo blizu grada KutaYa. Na -6 stupnjeva kampirali smo na jednoj livadi. Unatod tome Sto smo imali vre(e za spavanje i mnogo deka, hladnoda nam je dopirala do kostiju. NaloZili smo vatru da se malo ugrijemo, ali nakon sat vremena nestalo nam je suhih dwa, a vlaLnanisu htj ela gorj eti. Smrznuti Malnar gledao je u Vladu i komentirao: - E, moj Vlado. Vidi5, ostali smo bez suhih drva. Da ti ima5 drvenu nogu, nama bi sada bilo toplo. Djeco, nema nam druge nego se stisnuti jedan uz drugog i poku5ati malo odspavati, nedemo osje6ati hladnodu. Tek Sto smo zaspali, probudila nas je pucnj ava turskih vojnika. Kolega, ne pucaj - vikao je Vlado koji je

da odustane jahati pod hwatskom zastavom dok se ne snademo za novac. No Malnar je bio odludan. Kad sam donio tu odluku, rekao sam

I
krenuo vidjeti zalto laje pas Boris. Pomalo uspaniden i smrznut, kao i svi mi ostali, Malnar je podeo vikati: - Koji je vama kurac? Pa kaj pucate? Jebemu mateq pa kaj nam na granici nisu rekli da je i ovdje rat? Mi smo nenaoruLani i miroljubivi ljudi! Prestanite pucati na nas promrzlejadnike. Jebemu mater, nismo se smrzli, a sad 6e nas ovi pobiti. Zoki i Vlado, ostanite lel,ati tu gdje jeste, a ti, mal| ide5 sa mnom da razgovaramo s njima i da vidimo kakav si ti bio gerilac. Nemoj se sad usrati kad nam Livoti ovise o tebi. Srat 6eS poslije -Icroz 5a1u me Malnar pokuiao ohrabriti jer je vidio da smo se svi uspanidarili. - Zeljac, oni vidu da bacimo puike i da se predamo! - Ma koje jebene pu5ke? KaLi im da nemamo oruLja i da 6emo se predati, nema problema. Samo neka ve6 jednom prestanu pucati dok nas nisu pobili! Daj neku bijelu krpu da je vide ove budale i idemo k njima razgovarati. Mali, digni ruke u zrak za svaki sludaj, nije ovim budalama zavjerovati. Stigav5i do vojnika, ljutiti Malnar je rekao: - Pitaj ga koji kurac pucaju na nas. Pa kaj smo im mi napravili? Skoro su nas pobili na spavanju! Kampirali ste u vojnoj zoni. Mislili smo da ste vi kurdski separatisti. Nakon 10-ak minuta razgovora nakon

Malnar iDelfnugalopu
kraz turske Sume

# 1"."d# -*

,# ""#**-

,'Hq'

Usred no6i spakirali smo se i krenuli dalje. Medutim, na5im nesre6ama nije bilo kraja. Pro5avSi samo dva kilometra dalje, upali smo u zasjedu kurdskih gertlaca. - Stani! Ruke u vis! - Ma koji su sad ovi? Daj reci tim budalama da su nas ovi prije pustili i nek nas nejebu svakih sto metara. - Zeljac, mislim da su ovo oni drugi!

5to su shvatili tko smo, naredili su nam da napustimo to podrudje jer bi nas druga njihova patrola zasigurno ubila.

Kurdi!
- Au pizdu materinu! Znadr, i ovi 6e nas ispodetka zajebavatt Ma jebemu mater koliko njih ovdje ima... Ajde da njih rijeSimo Sto prije dok ne dodu ovi kaj su nas pustili jer tada 6emo najebati u tom

meteZu. - 2,eljac, ovi kaZu da samo Zele hranu!

- Ma daj im konzerve, mi 6emo kupiti druge. Samo da odemo Sto prije odavde dok smo Zivi. - Leljac,pitaju i za alkohol. - Ma ko ih jebe. Daj im te dvije boce rakije, a mi 6emo se sna6i. Nakon Sto smo im dali Sto su traLih,pustili su nas da nastavimo dalje. Ja5uii prema planinama, ogledavali smorse tko bi jo5 odnekud mogao iskoditi. Sto su nas vi5e pratile nesre6e, Malnar j. postajao sve jadi i uporniji. Pokazao se kao

pravi voda. Ja3u6i po planinama i nepristupadnim dijelovima, on nas je bodrio i vodio kao da tuda prolazi svaki dan i to je zaryega bio madji ka5alj. Moramo Sto prije pro6i te planine jer ljeti se tu no6u temperatuta zfia spustiti i do -10, a vet smo u listoPadu Pa zamislite Sto nas deka. Nema ttaiuttSut Sto prije do sirijske granice, djeco! Ovako dvrst i odludan Malnar, koji se nideg nije bojao, joS jednom je pokleknuo ipokazao nam svoju slabu stranu. Naime, na putu nam je odugriza zm9e uginuo pas Boris uz kojega je Malnar, uz konja Sandokana, bio jako vezan. Kada smo se ujutro probudili i ugledali uginulog psa, Malnar nije mogao sakriti suze. USao je u svoj dLip i plakao kao malo dijete. Koliko je Boris znadio Malnaru, pokazaoje u svom govoru na pokopu. ViSe od 10 dana Malnar se svako jutro nakon budenja te uveder prije spavanja sje6ao svog Borisa. Imao je grlLnjusavjesti jer je sebe smatrao krivcem za njegovu smrt. Govorio je kako bi bio joS Ziv da je ostao u Zagrebu. Nakon 8 mjeseci mukotrpnog jahanlal<roz Tursku, presav5i 3000 kilometara, stigli smo do Sirije. Stigli smo do sirijskog granidnog prljelaza Bab al-Hawa. Za nalu ekspediciju duo je i Basel Assad, brat sirijskoga predsjednika Bashara al-Assada, koji

tada bio gredsjednik konjidkog saveza Sirije. Cuv5i da smo iz Hrvatske do Sirije doSli na konjima, odu5evljen na3im pothvatom, iskazao nam je veliku dast: poslao je u maleno pogranidno selo u kojem smo se ulogorili policijsku pratnju da nam osigura put do Damaska, gdje iemo biti njegovi gosti... - Kada su me obavijestili da ljudi na konjima hode u6i u_Siriju, odmah sam se raspitao za yas. Cim sam sazflao detalje, naredio sam svojim ljudima da vam pomognu jer ovo Sto vi radite svjetski je pothvat. Do6i na konjima do Sirije iz Zagreba, to nije lako. Odajem vam poStovanje i stojim vam na raspolaganju Sto god zatrebali. - Dolazimo iz Hwatske koju je napao srpski agresor, ruSe nam gradove, ubijaju nam Lene i djecu. Ja sam Hrvat, i kada sam odludio jahati pod hrvatskom zastavom, otkazalt su nam sponzori i sada smo ostali bez novca. Kada mu je Malnar ispridao kako smo ostali beznovcazbogtoga Sto je odludio jahati pod hrvatskom zastavom, Basel Assad nam je pomogao i dao da spavamo u vojnim bazama sirijske vojske, gdje nam je sve bilo osigurano. U vojnimbazama, gdje su bili pravi konju5ari koji su nam potkivali konje, dok su ih veterinari pregledali, bili smo tjedan dana. Nakon toga su nam natovarrlidLip

je

zobi i djetelinom te smo nastavili put prema Libanonu. Na libanonskoj granici opet smo naiSli na prepreke. Naime, preko granice je bio zabraryenulaz pastusima. Medutim, nakon Sto su nas popratili mediji u Libanonu, te nakon mjesec dana dekanj a na granici, konadno smo uspjeli u6i u Libanon. Do Beiruta, glavnog libanonskog grada koji je bio razoren od krvavog gradanskog rata, cljelim putem nas je pratila ki5a i grmljavina. Bili smo pokisli, promrzh jer nismo mogli naci zaklon za sebe i Zivotinje. S obzirom na to da su nas mediji pratili od samog ulaska u Libanon, politidari su se natjecali tko 6e nas prvi primiti kad stignemo u Beirut. Neki od naltraLenijih ljudi na svijetu, koji su bili fascinirani Malnarovim pothvatom, glavni tajnik Hezbollaha Seik Abbas Musawi i duhovni voda te orgutizaclje Mohammad Hussein Fadlallah te zapovj ednik palestinske militantn e or ganizacije 13. rujna dak su poslali i svoje agente da nas dodekaju. Prvi nas je primio glavni tajnik Hezbollaha, Seik Abbas Musawi, koji je desetak dana nakon naSeg sastanka ubijen u atentatu izraelskih zrakoplova. Hezbollahovi agenti su nas uz jake mjere osiguranja doveli na nepoznatu lokaciju u predgradu Beirut, gdje je bio smjesten ured Seika Musawija koji nas je dodekao. Uz dobrodo5licu,
sa

Malnar i Hassan pravjeravaju konjidku

opremu na skopskonr hipodromu

Seik Musawi

je odmah kroz Salu upitao

Malnara: - Jeste li vi bili na sistematskom pregledu prije nego Sto ste krenuli na ovo putovanje? Kada sam juder na TV-u gledao prilog o vama, nisam mogao vjerovati te sam sam sebi rekao "ovi ljudi nisu normalni". Da dovjek danas, uz svu tu jaku tehnologiju, putuje konjima, i to jo5 iz Zagreba, to je nevjerojatno. Islam kaLe datreba pomo6i putnicima, a vi ste putnici i moja je obaveza da vampomognem. - Je, je, potpuno smo zdravi i normalni! Odludio sam se ta taj pothvat da dokaLem daje dovjek isti onaj kakav je bio i prije 2000 godina. Iako je smisao jahanja bio put Aleksandra Velikog, nakon agresije na moju zemlju Hrvatsku, jaSem i nosim poruku svijetu da zaustave krvoproli6e u mojoj domovini. - Suosjedamo s hrvatskim narodom i pratimo sve Sto se ondje dogada. Cijenimo vas kao dovjeka i kao putnika koji se Lrtvuje za svoju domovinu, u tome smo i slidni. Evo, ono Sto ja mogu pomo6i... imamo svoju TV postaju Manar Pa nam pripremite jednu emisiju o svom putovanju, a mi 6emo vam financijski pomo6i koliko moZemo i svakako 6emo na6i i sponzore. - Pristajem, ali ni pod koju cijenu ne I'e' lim nikakvu ucjenu. Vas u svijetu znaju

kao teroristidku organizaclju, a vi tvrdite da samo Lelite osloboditi domovinu od izraelskog okupatora. Moja emisija iskljudivo 6e biti dokumentarnog karaktera i ne Lelim da bude nekakva politidka propaganda. Nemojte misliti da iu sada zato lto sam bez love pristati na bilo kakvu ucjenu. Vi ste glavni tajnik jedne organizaclje i duvaju vas tisu6e agenata i boraca te niste slobodan dovjek, dok sam ja, leljko Malnar, slobodan kao ptica i imam cijeli svijet. Na isti nadin kao Sto je ruzgovarao sa Seikom Musawijem, kao Sto je vodio

Ml,aden Ptidar (Iij ev o),

profesionalni jahad,

priprema Malnara,
\,4adu i Hassana za

dugotrajno putovanje

'No6nu moru", provokativno, Malnarje tazgovarao i s duhovnim vodom

Hezbollaha, Mohammadom Husseinom Fadlallahom kojeg je drsko upitao: -Vi

Saljete ljude u samoubiladke napade r obe6avate im raj... Sto ako ih zajebete? Sto ako odu u pakao, a ne u raj? A gdje vam je taj va5 Bog? I otkud vam Pravo slati nediju djecu u smrl i poigravati se s nedijom sudbinom? Isto tako provokativno i u svom prepoznatljivom stilu, ne boje6i se nikoga, nakon Sto mu je voda organizaclje 13. rujna Munir Maqdah dva sata obja5njavao patnju palestinskog naroda i revoluciju, Malnar je upitao: - Koja faking revolucija? Dok su djeca vani u logoru gladna, Ledna i bosa, ti i tvoja djeca luLivate u rasko5noj viletini te vas duva 300 boraca!! Prida5 mi o patnjama naroda dok se tvoja djeca kupaju ubazenu... nemojte me zajebavati!!! Iako smo na svom putovanju uspjeli savladati sve nevolje na koje smo nailazili, sudbina jednostavno nije htjela da stignemo do cilja. Ekspediciju smo, naZalost, morali prekinuti kada smo stigli na granicu sa Saudijskom Arabijom jer se Malnarova mama Milica, za koju je bio jako vezar\te5ko razbollelate ubrzo i umrla. Prijateljstvo koje se produbilo na tom putovanju nastavili smo i nakon zavtSetka efspedicije. desto smo se druZili i pridali o svemu. Malnar mi je bio kao otac i brat. Njegova smrt zamefleje veliki gubitak. Po5tujudi njegoru LeIlu,nt-

-q'{*

t' i"*d ----*;"*W

le

_-*Q

ffi*

W;" ro
k*.

*;1w

"

.,,;lir3

1x b=ts.

W'

Suienje opreme nakon velikaq pljuska u Turskoi

sam otisao na njegov sprovod. Zadr4i put kada sam ga vidio prije nego Sto je urnro, rekao mi je: -H*rurr.-, ako ii umres prije mene, ne6u do6i na tvoj sprovod i volio bih da ni ti ne dodes na moj ako ja umrem prije tebe. I ti i ja javne smo osobe iznamda 6e nasi sprovodi biti farse te 6e napraviti ceremonije na koje 6e se neki do6i samo pokazivati i naslikavati, a mnogo jebivjetara 6e skupljati poene na tome. U dvije godine otkako sam se razbolio nitko me nije posjetio od svih mudonja koji su visjeli danono6no oko mene mole6i me da dodu u moju emisiju i postanu nesto. Tr znal da su mi neki dak davali i novac za 5 mintta slave. Hassane, tuguj za mnom u srcu i sje6aj me se takvog kakav sam bio, a isto tako

udinit 6u i ja.

MALNAROVA OSTAVSTINA
Voljeli Malnara ili ne, moramo priznatr da je bio svjetski dovjek. Malnar je autor vi5e od 70 dokumentarnih filmova i rep ortaLa iz Turske, Jordana, k aka, Ir ana, Afgani stana, Paki stana, Indije, Sri Lanke, Maldiva, Tajlanda, Paname, Portorika, Ekvadora, Samoe, s juZnoga Pacifika, Novih Hebrida (Vanuatua), Salomonskih otoka... Nositelj je mnogih priznanja u svijetu (Chicago filmski festival, Barcelona film festival...), a 1986. godine dobiva kljudeve grada Forth Wortha Dallasa u ameridkoj drLavi Teksas od gradonadelnika Boba Bolana kao nagradu za zbllL,avanje kultura i naroda. Godine 1986. zajedno s Bornom Bebekom izdaoje knjigu "U potrazi za staklenim gradom", koja doLivljava detiri tzdanja. Jedini je stranac nosilac titule Seiuli (Poglavica koji govori)
polinezij sk e drLav e Samoe. Godine 1992. na TV-postaji OTV pokrenuo je "No6nu moru" kontroverznu emisiju u kojoj su nastupalirazni slikoviti likovi sazagrebadkih ulica. Malnar je sebe proglasio predsjednikom izmi5ljene Republike Pesdenice i to koristio kao satiridku platformu za ismijavanje tadainje politidke scene. Uza sve te uspjehe koje je postigao u Zivotu, za Malnara je najveca i naltela pustolovina i avantura bio Put Aleksandra Velikog.