Broj 2 / Godite I

1
P
O
S
E
B
N
O
IZ
D
A
N
JE
S
A

IZ
A
B
R
A
N
IM
T
E
K
S
T
O
V
IM
A

IZ
2
0
0
8
. G
O
D
IN
E
Sadraj:
Rimska historiografija carskog doba
Povijesni zemljovidi i granice Hrvatske u Tomislavovo doba
Hrvatski studenti na srednjovjekovnim sveuilitima
Janus Pannonius ili Ivan esmiki
Francuska za vladavine Louisa XIV
Gdje je zavrilo srce Luja XIV.?
Besmrtni Bonaparte
Bitka kod Austerlitza Napoleonova najsjajnija pobjeda
O Beethovenu kroz anegdote
ivjeti u Splitu na poetku 19. stoljea
Zato se Janko Drakovi opredijelio za tokavsko narjeje?
Uspostava Banovine Hrvatske
Prepad na Scapa Flow
Otto Skorzeny
Zimbabve demokracija na afriki nain
Zadarsko podruje u Domovinskom ratu
Dian Fossey
Piramide u Bosni fikcija ili zbilja
Vrboska
Hrvatski povijesni portal
2
IMPRESUM
Hrvatski povijesni portal
ISSN 1846-4432
POSEBNO IZDANJE
Broj 2/ Godite I
12. kolovoz 2013.
Elektroniki asopis za povijest i srodne
znanosti izlazi od 26. sijenja 2006. na
adresi www.povijest.net
Izdava:
Inter nos
Obrt za raunalnu djelatnost
vl. Miljenko Hajdarovi
Dr. Ive Kekea 16
40323 Prelog
Urednik:
Miljenko Hajdarovi, mag.hist.
urednik@povijest.net
Suradnici:
mr.sc. Vladimir Posavec
dr.sc. Hrvoje Petri
Draen Klini, prof.
Ivana Tucak, prof.
anina Bili, prof.
Dinko Odak, dipl. politolog
Stipica Grgi, prof.
Tomislav arlija, prof.
Izlazi mjeseno.
Autori tekstova sami brinu o
gramatikoj ispravnosti istih.
UREDNIKO PISKARALO
U samo nekoliko dana se ve i drugo
posebno izdanje Hrvatskog povijesnog
portala. Gledamo li to je u planu planske
proizvodnje onda imamo udarniki plan
da jekom kolovoza objavimo posebna
izdanja sa pregledom svih godita objav-
ljivanja. Ovim brojem djelomino smo
zakljuili prve tri godine.
Pitate li se kako to mislim djelomino
onda moram pojasni da je ovo samo
izbor od velikog broja lanaka koji su ob-
javljeni 2008. godine. Ovdje su izdvojeni
lanci koji su izazvali veu pozornost i koji
svojim sadrajem odgovaraju ovoj ljetnoj
sezoni laganijeg itanja. Dio lanaka i oso-
bito opsenijih feljtona iz prve tri godine
rada objavi emo kao posebna izdanja.
Tako su do kraja godine u planu sljedea
tematska izdanja:
Korejski rat - zaboravljeni rat
Florens Piano
Primjeri iz nastave povijes
Meimurska povijest
Podravska povijest
Povijest novca
Prolost BiH...
Sva redovna i posebna izdanja e bi
dostupna za lanove portala. Ulani se
moete na linku: hp://goo.gl/V144SW
Ovaj nain pristupa materijalima je potre-
ban kako se stranica ne bi preopterela
prevelikim prometom podataka.
Komentare oekujemo putem e-maila, fo-
ruma ili na nekoj od drutvenih stranica.
Poziv na suradnju
Hrvatski povijesni portal je specijalizi-
rani elektroniki asopis za povijest i
srodne znanos. Objavljujemo struno-
popularne lanke koji mogu utai
znaelju za priama o povijesnim
dogaajima te educira sve generacije.
Posebno smo orijenrani na itatelje iz
grupa nastavnika, studenata i uenika koji
uz tematske lanke mogu pronai prim-
jere iz prakse, novos iz historiograje,
osvrte, najave, natjeaje, informacije o
natjecanjima i drugo.

Hrvatski povijesni portal izlazi na adresi
www.povijest.net od sijenja 2006. go-
dine. Do kolovoza 2013. godine vie od
stonu autora napisalo je preko 1300
lanka. Od rujna 2013. godine prelazimo
na mjeseni reim izlaenja.

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju
javite se na e-mail urednik@povijest.net.
Pisanje za HPP je prilika za iznimno sa-
mostalno struno usavravanje. Piui za
(strunu) publiku morate u najmanju ruku
dobro proui temu i pritom ete sigurno
naui neto novo. Svaki lanak je objav-
ljen pod imenom i prezimenom autora i
podloan je recenziranju/komentranju
sustrunjaka (peer to peer review).

Hrvatski povijesni portal trenutno ima
1.829 pretplatnika koji svake subote u
svoje e-mail sanduie primaju newslet-
ter sa novim lancima. Uz portal imamo
otvorenu Facebook i Google+ stranicu, te
poseban forum za rasprave.

Portal: hp://povijest.net/v5/
Newsleer: hp://povijest.net/v5/
newsleer/
Forum: hp://hrvatska-povijest.com/
Facebook: hps://www.facebook.com/
hrpovportal
Google+: hps://plus.google.
com/111711718520614305412/posts

Pozivamo vas da svoje lanke za ru-
janski broj predloite do 25. kolovoza
2013. godine.
Broj 2 / Godite I
3
Napisao: mr.sc. Vladimir Posavec
Objavljeno: 13.2.2008.
Link: http://goo.gl/sxQvUs
RIMSKA HISTORIOGRAFIJA CARSKOG
DOBA
Upravo zato jer su bili kreatori, sudionici
ili suvremenici zbivanja, a vei ili manji dio
vlastitog ivota posvetili su i historiograf-
skom radu, ne moemo ne ovaj pregled ne
otpoeti trojicom znamenitih Rimljana,
Gajem Julijem Cezarom, Gajem Salustijem
Krispom i Titom Livijem. Iako njihova djela
nemaju vee vanosti za prouavanje car-
skog doba, radi se ipak o vrlo vrijednim
izvorima upravo za razdoblje koje mu je
neposredno prethodilo, desetljea trans-
formacije Rimske Republike.
Idejni je zaetnik monarhijskog
preureenja rimske drave Gaj Julije
Cezar (100. pr. Kr.- 44. pr. Kr.), jedna od
najveih linosti antikog Rima, vrstan
politiar, dravnik i vojskovoa, te au-
tor dvaju memoarskih djela. Zabiljeke
o galskom ratu (Commentarii de bello
Gallico) u 7 knjiga predstavljaju opis nje-
gova vojnog pohoda u Galiji, dok je u
Zabiljekama o graanskom ratu (Com-
mentarii de bello civili) u 3 knjige Cezar
dao svoj pogled na uzrok graanskog rata,
nastojei opravdati vlastito djelovanje.
Oba su djela, uz kritiku prosudbu, vaan
izvor za zbivanja polovice I. st. pr. Kr., a uz
to donose i obilje drugih raznovrsnih po-
dataka. Uz ta Cezarova memoarska djela
veu se i jo tri opisa Cezarovih ratova,
to su ih sastavili Cezarovi suradnici. Ta su
djela, dodue, stilski slabija od Cezarovih
Zabiljeki o galskom ratu, ali time nije
umanjena njihova povijesna vrijednost.
Osmu je knjigu Cezarova Galskog rata
dopisao Cezarov stoerni asnik Aulo Hir-
cije, pa se pretpostavljalo da je on autor
i Aleksandrijskog rata (De bello Alexan-
drino), to ipak nee biti mogue jer u to
doba Hircije vie nije bio iv. Tko su autor
ili autori Aleksandrijskog rata, Afrikog
rata (De bello Africano) i Hispanskoga
rata (De bello Hispanensi) najvjerojatnije
nikad neemo saznati, ali je razvidno da
ih je pisala osoba koja je u tim zbivanji-
ma i osobno sudjelovala, a i imala uvid u
slubene spise Cezarova stoera.
O krizi Republike pisao je i Gaj Salustije
Krisp (86. pr. Kr. 34. pr. Kr.), Cezarov
suborac i povjerenik, u djelu O Katilini-
noj uroti (De Catilinae coniuratione), u
kojem se trudio dokazati kako Cezar u toj
uroti nije sudjelovao. Ali, Katilinina urota
pisana je ponajprije s ciljem da se pokae
kako rimska Republika vie ne funkcion-
ara. Osim tog djela Salustije je i autor
Rata s Jugurtom (Bellum Iugurthinum).
Njegova se Povijest (Historiae), u kojoj je
obradio razdoblje izmeu 78. i 67. pr. Kr.,
nije sauvala, a mala je vjerojatnost da
su izgubljenom djelu pripadala etiri go-
vora, dva pisma i niz fragmenata koji mu
se pripisuju. Salustijev je stil, saet i jasan,
u antici bio i mnogo hvaljen i kritiziran, a
znatno je utjecao i na kasnije pisce, pona-
jprije Tacita, pa i Amijana Marcelina. Djela
su mu bila rado itana i u srednjem vijeku,
emu imamo zahvaliti prilino velik broj
sauvanih rukopisa tog autora.
Posebno mjesto meu rimskim piscima
povijesti pripada Titu Liviju (59. pr. Kr
17. ne. e.), rodom iz Patavija (dananja
Padova), autoru monumentalnog djela
Od osnutka grada (Ab urbe condita) u 142
knjige, od kojega se sauvao tek manji
dio. Do nas je dospjelo samo 35 knjiga:
I.-X., koje su obraivale razdoblje od na-
jstarijih vremena osnutka grada do 293.
pr. Kr. i XXI.-XLV., koje govore o zbivanjima
od 218. do 168. pr. Kr., dok je ono o emu
se radilo u ostalima poznato po manjim
fragmentima i citatima kod drugih autora.
Sreom, sauvani su saeci (epitomae) od
svih knjiga osim CXXXVI. i CXXXVII. Djelo
je vremenski sezalo do Druzove smrti 9.
pr. Kr., u emu je teko nazrijeti neki pri-
jeloman trenutak u povijesti Rima, pa je
to posluilo kao temelj pretpostavci da
Livije povijest na kojoj je radio etrdeset
godina nije uspio dovriti, a vremenski
je trebala dosei razdoblje do Augustove
smrti 14. n. ere. Vrlo je teko vrednovati
Livijev historiografski rad jer je sve ono to
se odnosilo na njemu vremenski bliske i
suvremene dogaaje izgubljeno. Unato
tome, ostaje zakljuak kako je Tit Livije bio
jedan od najpopularnijih povjesniara an-
tike, ije se djelo isticalo ponajprije zanim-
ljivim pripovijedanjem u tolikoj mjeri da
se nakon njega teko itko mogao odvaiti
iznova pisati rimsku povijest, ve su se
pisci radije odluivali na prepriavanje
njegova djela.
Kronoloki je najstariji pisac rimske pov-
ijesti carskog doba Gaj Velej Paterkul, au-
tor Rimske povijesti (Historiae Romanae),
u stvari na brzu ruku sastavljenog krat-
kog pregleda povijesti Rima od propasti
Troje do smrti Augustove udovice Livije
29. godine. Paterkulovo je djelo nastalo
u prvoj polovici 30. godine i sastoji se
od dva nejednaka djela. U prvoj je knjizi,
sauvanoj u fragmentima, opisano raz-
doblje do razaranja Kartage 146. pr. Kr.,
dok druga, obimnija, opirnije opisuje
dogaaje kojima je autor bio sudionik.
Hrvatski povijesni portal
4
Kao povijesni izvor osobito je vana jer
je to jedino sauvano povijesno djelo,
izuzmemo li, dakako, Augustove Res Ges-
tae, koje daje uvid u ideologiju ranog
principata. Zamalo posljednjih etrdeset
poglavlja djela posveeno je ratnim poth-
vatima i osobnosti cara Tiberija, pod ijim
je zapovjednitvom Paterkul odsluio vo-
jnu karijeru, a zatim se, kao provincijalac
i homo novus uspeo i do visokih poloaja
legijskog legata, kvesture, te na kraju i
preture. Stoga ne treba uditi to je Pa-
terkulovo vienje principata izrazito pozi-
tivno.
Rimska je historiografija vrhunac dosegla
u djelima Historije i Od smrti Boanskog
Augusta (Ab excessu divi Augusti) Kor-
nelija Tacita (I.-II. st.), u kojima je opisao
vladavinu careva od Tiberija do Domici-
janove smrti. O Tacitovu ivotu ne zna
se mnogo. Poznato je da se u mladosti
bavio govornitvom, a pod carem Nervom
postigao je i konzulat. Politiku je karijeru,
kako sam kae, otpoeo pod carem Ves-
pazijanom, za vrijeme Domicijana dospio
je do pretorske asti, a zatim je etiri go-
dine kao legatus pro praetore proveo u
provinciji Belgiki. Svoj je spisateljski rad
Tacit otpoeo monografijama Agrikola (De
vita et moribus Iulii Agrocolae), u kojem je
panegiriki opisao ivot svoga tasta, rim-
skog vojskovoe i namjesnika Britanije, Ju-
lija Agrikole, i Germanija (De origine, situ,
moribus ac populis Germaniae), djelom u
kojem je opisao ivot i zemlju Germana,
zanimljivim i vrlo informativnim tekstom
etnografsko-geografskog i povijesnog
karaktera. Tacitov, pak, Dijalog o govor-
nicima (Dialogus de oratoribus) rasprava
je o uzrocima propadanja govornitva u
doba carstva. Svoje je mjesto u povijesti
Tacit ipak zasluio svojim historijskim ra-
dovima. Njegove Historije vremenski su
obasizale razdoblje od 69. do Domicija-
nove smrti 96. godine. Od prvotnih 14
knjiga preivjele su tek prve etiri i jedva
polovica pete u kojima su prikazana zbi-
vanja iz 69. i 70. godine. U svome najzre-
lijem djelu, Od smrti Boanskog Augusta,
koje se od vremena renesanse poelo na-
zivati Anali, Tacit je obradio razdoblje koje
vremenski prethodi Historijama. Djelo je
obuhvaalo zbivanja od smrti cara Augus-
ta do Neronove smrti. Na alost, i taj je
Tacitov rad do nas dospio teko oteen,
pa je od cjelokupnog djela sauvano jedva
dvije treine teksta. Od prvotnih 16 kn-
jiga sauvane su u potpunosti knjige I.-IV.
i poetak pete, esta knjiga bez poetka,
te knjige XI.-XVI. s lakunama na poetku
XI. i svretku XVI. knjige. Prvih est knjiga
obrauje dogaaje od Augustove smrti do
smrti cara Tiberija. U potpunosti nedosta-
je doba Kaliguline vladavine, Klaudijeva
vladavina do 47. godine, te posljednje
dvije godine Neronova carevanja. Sudei
po naznakama u tekstu Anali su morali
nastati izmeu 115. i 117. godine. Iako je
na poetku djela Tacit izjavio da e pisati
bez srdbe i pristranosti (sine ira et stu-
dio), nije se toga drao, a osobito nega-
tivno oslikava taj povjesnik osobu i vla-
davinu cara Tiberija. Prilikom istraivanja
i pisanja Historija i Anala Tacit se kao iz-
vorima sluio senatskim spisima, carskim
arhivom, djelima drugih autora, od kojih
izrijekom navodi Kluvija Rufa, Plinija Stari-
jeg i Agripinine memoare, te usmenom
predajom.
Plutarh (o. 46.-126. - prikazan na gornjoj
slici) iz Heroneje u Beotiji, odlino obrazo-
van filozof i biograf, autor je velikog broja
djela, od kojih su za povijest najznaajniji
njegovi Usporedni ivotopisi, u kojima
je opisao i usporedio znamenite grke i
rimske linosti, dravnike ili vojskovoe.
Sauvana su 22 para ivotopisa, a povrh
toga tek nekoliko ivotopisa rimskih care-
va. Za prouavanje rimske povijesti Plu-
tarhovi Usporedni ivotopisi imaju vrlo
veliku vanost, iako u njega nije na pr-
vome mjestu povijesna tonost, ve mor-
aliziranje, a prema njegovim shvaanjima
u povijesnim je zbivanjima od presudnog
znaaja uloga velikih linosti.
Gaj Svetonije Trankvil (I.-II. st.) bio je mlai
Tacitov suvremenik i tajnik cara Hadrijana.
Od vie Svetonijevih djela u cijelosti su
sauvani samo ivoti careva (De vita cae-
sarum) u 8 knjiga, zbirka ivotopisa careva
od Cezara do Domicijana. Careve i njihov
ivot Svetonije je kroz cijelo djelo opisivao
po istom obrascu, otpoinjui genealogi-
jom, zatim vremenom i mjestom roenja,
pa djetinjstvom, da bi nastavio dolaskom
na vlast, opisom vanjtine i obiljejima
karaktera zasnovanim na primjerima iz
svakodnevnice, a na kraju slijedi opis
smrti i svojevrsna ocjena. Dakako da
Svetonije ne proputa navesti i znamenja
koja su ukazivala na odreeni dogaaj u
carevu ivotu. Iako je Svetoniju na raspo-
laganju bio carski arhiv, on se njime,
oito je, posluio samo za faktografske
podatke, a koristio se i carskim memoa-
rima i, u mjeri u kojoj je to bilo mogue,
izjavama suvremenika i usmenom preda-
jom. Ali, Svetonije je svoje izvore koristio
prilino nekritiki, a najveu je pozornost
posveivao zapisivanju pria i anegdota iz
javnog, a poglavito privatnog ivota care-
va. Zato njegove navode treba prihvaati
s velikom dozom rezerve, iako treba
uvaavati i injenicu da su za vladavinu
pojedinih careva Svetonijevi zapisi jedini
sauvani izvor. Njegovi ivotopisi prvih
dvanaest careva stekli su veliku popular-
nost i postali obrazac koji su oponaali
mnogi kasniji pisci biografija.
Lucije ili Publije Anej Flor (II. st.) autor je
djela pod naslovom Saetak svih ratova u
700 godina (Epitome bellorum omnium
annorum DCC) u dvije knjige, saetog
pregleda ratova to ih je Rim vodio od
osnutka Grada do vremena cara Augusta,
tonije do 25. pr. Kr., kad je August zat-
vorio Janov hram. Razvidno je da je kao
izvore Flor uporabio u velikoj mjeri Livija,
Salustijeva djela Rat s Jugurtom i O Ka-
tilininoj uroti, Cezarove Zabiljeke o Gal-
skom ratu i Zabiljeke o graanskom ratu,
a vrlo vjerojatno se koristio i autorima ija
se djela nisu sauvala. Autor po vokaciji
nije bio povjesniar ve retor i stoga mu
je stil jasan i slikovit, to je doprinijelo ve-
likoj popularnosti njegova Saetka i tije-
kom srednjeg vijeka, dok je izlaganje pov-
ijesnih zbivanja vrlo kratko, a u njemu su
este i raznorazne pogreke. Pa ipak, Flo-
rovo je djelo dragocjen izvor, jer je unato
saetosti povijesnih opisa uporabljivo kao
komparativni izvorni materijal i potenci-
jalni korektiv za vijesti drugih autora.
Grk Apijan (II. st.), rodom iz Aleksandri-
je, autor je Rimske povijesti u 24 knjige,
djela dovrenog oko 160. godine, koje
je predstavljalo svojevrsnu kombinaciju
ope povijesti Sredozemlja s rimskom
povijeu. Prve etiri knjige obraivale
su ratove koje je Rim vodio za osvajanje
Italije, u knjigama od V. do VIII. radi se o
ratovima s Kartagom, a u knjigama IX.- XII.
bila su opisana osvajanja u jugoistonoj
Europi, ratovi s Antiohom i s Mitridatom.
U sljedeih pet knjiga (XIII.-XVII.) obraeni
su rimski graanski ratovi, na koje se
dovezivalo osvajanje Egipta izloeno u kn-
jigama XVIII.-XXI. Knjiga XXII. obuhvaala
Broj 2 / Godite I
5
je prvo stoljee Carstva, dok je u XXIII. i
XXIV. knjizi Apijan opisao Trajanove ra-
tove u Dakiji i Arabiji. Od cjelokupnog
djela sauvane su u potpunosti knjige
VI.-VIII. i XII-XVII., potpuno su izgubljene
posljednje knjige (XVIII.-XXIV.), dok su od
ostalih sauvani vei ili manji fragmenti.
Na alost, do nas nije dospjelo ni zavrno
poglavlje s pregledom stanja vojske, fi-
nancija i administracije Carstva, a koje
Apijan spominje na kraju Uvoda. Iako o
Apijanovoj pouzdanosti moemo dvojiti,
ostaje injenica da su njegove knjige o
graanskim ratovima jedini cjelovit i pov-
ezan prikaz tog burnog i vanog razdoblja
rimske povijesti, dok je za neke dijelove i
zbivanja te epohe Apijan i jedini sauvani
izvor.
Dion Kasije Kokejan (o. 155.-o. 235.), ro-
dom iz Nikeje, autor je Rimske povijesti
( a) u 80 knjiga u kojoj je
opisao dogaaje od Enejina dolaska u Ital-
iju do smrti cara Septimija Severa. Prvih
etrdeset knjiga obuhvaalo je razdoblje
do Cezara i Pompeja, sljedeih dvade-
set do Klaudijeve smrti, a posljednjih
dvadeset do smrti Septimija Severa. Od
tog je djela do nas stigao tek manji dio u
sauvanim knjigama XXXVI.-LX s manjim
lakunama, te vei ostaci LXXIX. i LXXX. kn-
jige. U sauvanim knjigama opisano je raz-
doblje kraja Republike i poetka Carstva.
Sreom, od knjiga LXI.-LXXX. sauvani su
saeti prikazi bizantskog redovnika Ksifili-
na iz XI. st., te ekscerpti kod Zonare (XII.
st.). Unato nekim zamjerkama Dionovu
stilu, ono to je od njegova djela dolo do
nas predstavlja izrazito vrijedan izvor za
povijest carskog doba.
Prozna i druga djela kao
povijesni izvor
Junaka djela Boanskog Augusta (Res
gestae divi Augusti) popis je vlastitih djela
i trokova to ih je August uinio kao gosp-
odar rimske drave. Osobno ih je sastavio
naloivi da se ureu u dva mjedena stupa
i objave u Rimu pred njegovim mauzole-
jem, a da se prijepisi postave diljem Rim-
skog Carstva. Sauvani tekst pronaen je
uklesan u vanjski zid nekadanjeg hrama
Rome i Augusta u Ankari, po emu je nat-
pis i dobio svoje znanstveno ime Monu-
mentum Ancyranum. Augustov popis
djela, unato tome to se radi ponajprije
o politikom dokumentu, vrlo je vaan
povijesni izvor za vladavinu prvoga rim-
skog cara.
Lucije Junije Moderat Kolumela (I. st.),
rodom iz Gadesa (dananji Kadiz) u His-
paniji, djelovao je u doba cara Nerona.
Napisao je opsean prozni prirunik O se-
oskim poslovima (De re rustica) u 12 kn-
jiga u kojem je iznio upute i svoje poglede
na to kako treba urediti zemljini posjed.
Kolumelini su podaci izvanredan uvid u
poljoprivredu antike Italije u doba ranog
Carstva, odnose prema radnim katego-
rijama stanovnitva, robovima i njihovu
odnosu prema radu, oruu i gospodaru.
Gaj Plinije Sekund Stariji (23./24. 79.),
roen u Comu u Transpadanskoj Galiji,
bio je jedan od najuenijih ljudi svojega
vremena, polihistor, istraiva prirode,
drutva, kulture i ovjeka. Iako je napisao
vie djela iz raznih podruja, sauvano je
samo njegovo najvee djelo Prirodopis
(Naturalis historia) u 37 knjiga. Radi se o
svojevrsnoj enciklopediji svega tadanjeg
znanja s podruja astronomije, geografije,
etnografije, znanosti
o ovjeku, zoologije,
botanike, ratarstva,
ljekarstva, mineralogi-
je i kratkog pregleda
grke i rimske umjet-
nosti. Iako Plinije esto
iznosi netonosti i ne-
provjerene prie, u nje-
ga se nailazi i na obilje
vrijednih podataka koji
inae nisu nigdje drug-
dje sauvani. Njegovo
je djelo najopseniji i
najvaniji izvor za poz-
navanje antike zna-
nosti i kulture.
idovski pisac Josip Flavije (o. 37.-o.97. -
prikazan na rimskoj bisti gore), rodom iz
Jeruzalema, opisao je u djelu O idovskom
ratu ustanak idova protiv rimske vlasti, u
kojem je i sam sudjelovao. Iako prorim-
ski raspoloen, Josip se, nerado, ipak
pridruio ustanku, ali je pao u rimsko
zarobljenitvo. Nazoio je padu Jeru-
zalema, nakon ega mu je Tit poklonio
slobodu i pravo rimskog graanstva, pa je
Josip vlastitom imenu dodao i ime Flavije.
U djelu O idovskom ratu na materinjem
je jeziku u sedam knjiga opisao i pad Je-
ruzalema. Djelo, koje je dao prevesti na
grki, pomalo je tendenciozno pisano, ali
to ne umanjuje njegovu vrijednost kao
vanog izvora za zbivanja o kojima govori.
Druga njegova djela, poput idovskih sta-
rina u 20 knjiga, vaan su izvor za povijest
i kulturu idova.
Gaj Plinije Cecilije Sekund Mlai (61./62.-
113.), dravnik, govornik i pisac, neak je
Plinija Starijeg, roen takoer u Comu.
Obnaao je razne dravne slube, a pod
carem Trajanom postigao je i konzulsku
ast, da bi nakon nekog vremena kao
prokonzul upravljao provincijom Bitini-
jom. Kao povijesni izvor vana su njegova
objavljena Pisma (Epistulae) u 10 knjiga,
od kojih je najzanimljivija prepiska s car-
em Trajnom, te Panegirik Trajanu (Pan-
egyricus).
Lukijan (o. 120-180), bio je najpoznatiji
grki satirik, rodom iz Samosate, glavnog
grada Komagene, od Vespazijanova vre-
mena rimske provincije. Kao uitelj re-
torike i vrlo obrazovan, odravajui pre-
davanja, proputovao je Grku, Italiju i
Galiju. Oko 170. godine nastanio se u At-
eni i posvetio se pisanju satira i pamfleta.
Od njegovih je djela sauvano 80 spisa
(od kojih mu je bar desetak pogreno
pripisano), uglavnom kraih sastava u ob-
liku dijaloga, rasprava, predavanja i opisa
razliitog sadraja.
Predmetom poruge
su mu praznovjerje,
religija, mitologija,
filozofija, osobito
filozofske sekte
koje su propovi-
jedale preziranje
ivota i njihovi
predstavnici, te
razliita istonjaka
vjerovanja koja su
se u njegovo doba
proirila Rimskim
Carstvom. Uz duho-
vitost, tekstove
mu u velikoj mjeri
obiljeava ironija, a
svojim je djelima znatno utjecao na kas-
niju knjievnost. Lukijanova su sauvana
djela vaan izvor za svakodnevni ivot i
mentalitet carskog doba.
Rimski antikvar Aulo Gelije (II. st.) obra-
zovao se u Rimu, a s 30 je godina otiao
u Atenu kako bi nastavio filozofske
studije. Tamo su nastale njegove Atike
noi (Noctes Atticae) u 20 knjiga (nije se
sauvala samo VIII. knjiga), djelo antikvar-
Hrvatski povijesni portal
6
skog karaktera. Najvea mu je vrijednost
to se u djelu navode citati iz izgubljenih
djela 275 autora s temama koje se dotiu
gotovo svih znanstvenih i filozofskih
podruja.
Historiografska i druga djela
kasne antike
U kasnoj antici historiografski je rad u
drastinom opadanju. O povijesnim zbi-
vanjima tog vremena glavni su podaci
sauvani u kronikama, koje u to doba
postupno postaju dominantni oblik his-
toriografskog rada, te u tek nekoliko
sauvanih historiografskih djela. U IV.
st. nakon Milanskog edikta javlja se i
kranska historiografija. Prvi kranski
pisac bio je Euzebije (III./IV.st.), biskup
grada Cezareje, autor prve Povijesti Crkve
u 10 knjiga, koja je vremenski dosizala do
323. godine. To djelo na grkom jeziku
vano je ponajprije za povijest Crkve, dok
su za politiku povijest Rimskog Carstva
vana ona mjesta koja govore o carevima
iz druge polovice III. stoljea. Samo frag-
menti sauvani su od drugog i opsenijeg
Euzebijeva djela nazvanog Kronoloke
tablice .
Pisci carske povijesti (Scriptores historiae
Augustae) ili pojednostavljeno Carska
povijest (Historia Augusta), naziv zbirke
od trideset ivotopisa rimskih careva, u
tom je obliku nastao na prijelazu XVI. u
XVII. stoljee. Autentini naslov djela,
kao ni vrijeme nastanka, nisu poznati, a
vjerojatno je zbirka izvorno sadravala
i vie ivotopisa. Tradicija rukopis prip-
isuje estorici autora, koje ne spominje ni
jedan drugi izvor, a zbirka je najvjerojat-
nije sastavljena potkraj IV. stoljea. Djelo
je raeno po uzoru na Svetonija i Marija
Maksima, drugog popularnog sastavljaa
biografija rimskih careva, ije djelo nije
sauvano. Historija Augusta znatno za-
ostaje za svojim uzorima i literarno i u his-
toriografskom smislu, ali u tom pogledu i
meu ivotopisima postoje znatna odstu-
panja. Novija su istraivanja pokazala da
kao povijesni izvor ta zbirka ipak nije bez-
vrijedna, pogotovo to je za neka razdo-
blja, osobito za vrijeme izmeu 253. i 285.
godine, Historija Augusta gotovo jedini iz-
vor. Zanemarimo li politiku povijest, His-
torija Augusta donosi obilje drugih vanih
podataka o svakodnevnom ivotu, modi,
kulinarstvu te gladijatorskim borbama i
drugim vidovima zabave.
Povjerenik cara Valensa, dravni inovnik
Eutropije (IV. st.), sastavio je 369. godine
Kratak prikaz povijesti od osnutka Grada
(Breviarum ab Urbe condita) u deset kn-
jiga i posvetio ga caru. U knjigama
I.-VI. opisano je razdoblje Repub-
like, dok knjige VII.-X. opisuju doba
Carstva. Djelo se bavi ponajprije
ratnim zbivanjima i dogaajima iz
politike povijesti, a zbog popu-
larnosti, jednostavnosti izlaganja i
kratkoe, prevedeno je i na grki.
Kasnije je posluilo kao osnova za
brojna dopunjavanja i proirivanja, a
tijekom srednjeg vijeka bilo je jedno
od najpopularnijih antikih djela.
Posljednji veliki rimski povjesniar
Amijan Marcelin (o. 335.-o.400.),
porijeklom Grk iz Antiohije, napisao
je na latinskom jeziku pri samom kra-
ju IV. st. Junaka djela (Res gestae) u
31 knjizi, djelo za koje su uvrijeio naziv
Povijest. Amijanovo je povijesno djelo u
stvari bilo nastavak Tacitova historiograf-
skog rada, ali sauvano je samo posljed-
njih 18 knjiga, koje obuhvaaju razdoblje
od 353. do 378. godine. Iz sauvanog
ostatka jasno proizlazi da je ranije razdo-
blje obraeno sumarno, a da je autor vie
pozornosti i detalja posvetio zbivanjima
kojima je bio suvremenik i u kojima je di-
jelom i sam sudjelovao. Amijanov je rad
pouzdan i vjerodostojan povijesni izvor
i predstavlja objektivan, detaljan i pot-
pun prikaz druge polovice IV. st., iako u
djelu ima propusta i pogreaka, ali one se
preteito odnose na geografske podatke
ili vijesti preuzete nedovoljno kritiki od
drugih autora. Pa ipak, autor je izvore
brino birao, a Res gestae sadre i brojne
povijesne, etnografske i prirodnoznanstve
ekskurse.
Kronika latinskog pisca Hidacija (394.-
470.) iz Lemike u Galeciji, biskupa grada
Akve Flavije (dananji Chavez u Portuga-
lu), iako kao izvor najvanija za podruje
Hispanije i Galije, donosi i vrlo vrijedne
podatke vezane uz zbivanja na Sredozem-
lju, a poglavito uz rat protiv Vandala,
meusobne odnose Vizigota, Vandala i
Sveba, te zbivanja na carskim dvorovi-
ma na Zapadu i na Istoku. Hidacijeve su
vijesti pouzdan izvor za njemu suvremene
dogaaje. Kronika je nastavak Hijeroni-
move kronike, a vremenski je sezala do
468. godine. Hidacije je takoer i au-
tor Fasta koji doseu do 468. godine, a
sauvani su u rukopisu iz IX. stoljea.
Kao povijesni izvor za poznavanje rimske
vojske, osobito u njezinim kasnijim razdo-
bljima, vano je djelo Publija Flavija Vege-
cija Renata (IV./V. st.), vojna rasprava pod
naslovom Saetak vojne vjetine (Epitoma
rei militaris) u etiri knjige, napisana na
samom kraju IV. ili poetkom V. stoljea.
Vegecije ne opisuje vojsku odreenog
vremena, ve se u njegovu djelu mijeaju
elementi prolosti i suvremenosti, a
kao teoretiar umijea vojevanja on, u
stvari, opisuje vojsku kakva bi po nje-
govu miljenju trebala biti. U doba kad
je nastao Saetak vojne vjetine to djelo
nije imalo nikakva praktinog utjecaja,
ali je zato u kasnijim vremenima Vegecije
postao vrlo prouavan prirunik o vojnoj
vjetini. Kao izvore koristio je djela starijih
pisaca, a oslanjao se i na vojno zakonod-
avstvo i propise nekih rimskih careva, od
kojih izrijekom navodi Augusta, Trajana i
Hadrijana, pa je ve i zbog toga Vegecija
moramo tretirati kao vrijedan izvor.
Na poticaj Aurelija Augustina napisao je
sveenik Pavao Orozije (IV/V. st.), pori-
jeklom iz Hispanije, Povijest protiv poga-
na (Historia adversus paganos), pregled
ope povijesti, kakvi su bili karakteristini
za to doba, a obuhvaao je razdoblje od
postanka svijeta do 417. godine. Oro-
zijevo je miljenje kako je itava rimska
povijest ispunjena zlom i ubojstvima, a
dogaaji pieva vremena Boja su kazna.
Orozijeva je kompilacija bila vrlo itana
sve do razdoblja renesanse.
Vrlo obrazovani grki govornik Prisk iz
Panija u Trakiji (o. 420.-poslije 474.), autor
je bizantske povijesti u osam knjiga, iji
nam naslov danas nije poznat. Priskovo
je povjesniarsko djelo obuhvaalo razdo-
blje od 433. do 474. godine, a sauvano
je u fragmentima, koji su, meutim,
vani kao izvor za povijest Huna u Atilino
vrijeme. Fragmenti Priskova djela don-
ose i nekoliko znaajnih podataka o rim-
skom ratu protiv Vandala na Siciliji 461.
i 467. godine. Valja napomenuti da je
Prisk bio i lan diplomatskog poslanstva
istonorimske vlasti Atili.
Aes Julijana Apostate
Broj 2 / Godite I
7
Grki povjesniar Zosim (V/VI. st.) bio je
visoki inovnik pod carem Teodozijem
II. Njegova Nova povijest u est knjiga
obuhvaa razdoblje od prvih rimskih care-
va do vizigotskog zauzimanja Rima 410.
godine i predstavlja jedno od vrjednijih
historiografskih djela toga doba.
Sidonije Apolinar (o. 430.-o. 480.), lat-
inski pjesnik i govornik, podrijetlom iz
galske senatorske obitelji, bio je zet cara
Avita i njegov panegiriar, a od godine
469. biskup Arverna (Clermont). Njegova
Pisma (Epistulae) u devet knjiga don-
ose dosta vanih podataka, a osobito su
znaajna kao povijesni izvor za Galiju i
odnose izmeu zapadnorimske vlasti i
Vizigota.
Povjesniar gotskog porijekla, Jordan
(umro poslije 551.), autor je dvaju djela,
gotske i rimske povijesti, u kojima donosi
vane vijesti o zbivanjima posljednjih go-
dina zapadnorimske carske vlasti, te o
posljednjim zapadnorimskim carevima.
Njegovo djelo O porijeklu i djelima Gota
(De origine actibusque Getarum) na bar-
bariziranom latinskom prvi je sauvani
povijesni zapis o Gotima, dok je u dru-
gom djelu O sumi vremena ili o porijeklu
i djelima rimskog naroda (De summa
temporum vel origine actibusque gentis
Romanorum), na-
kon pregleda
povijesti svijeta
obradio rimsku
povijest do 551.
godine. Jordano-
vo je djelo vaan
i pouzdan izvor za
njemu suvreme-
no ili vremenski
blisko razdoblje.
Kronika Marceli-
na Komesa (umro
oko 534.), latin-
skog kroniara iz
Justinova i Jus-
tinijanova vreme-
na, podrijetlom
najvjerojatnije iz
Ilirika, takoer se
vezuje na Jeroni-
movu kroniku i
obuhvaa razdo-
blje od 379. do
518., u prvom, a
do 534., u dru-
gom izdanju. Kro-
nike Consularia
Constantinopo-
litana, Consularia
Italica i Galska
kronika (Chronica Gallica) ne donose
nove bitne podatke, ali njihova je vanost
u tome to slue kao komparativni izvorni
materijal za kontrolu i korekciju vijesti to
ih donose ostali pisci. Iz istog je razloga
znaajna i kronika Flavija Magna Aure-
lija Kasiodora, tajnika ostrogotskog kralja
Teodorika, ije je djelo Variae u dvanaest
knjiga iz razdoblja od 507. do 537. godine
takoer sauvano. Kasiodorova kronika
otpoinjala je stvaranjem svijeta i dopirala
do 519. godine.
Prokopije iz Cezareje (kraj V. st.-oko 565.),
autor je vrlo znaajnog djela Povijest ra-
tova, nastalog u prvoj polovici VI. stoljea,
u kojem je opisao Justinijanove ratove s
Perzijancima, Gotima i Vandalima. Ti su
ratovi podrobno i vjerodostojno opisani, s
obzirom da je bio suradnik i pratilac Jus-
tinijanova vojskovoe Belizara, pa je dije-
lom u dogaajima koje opisuje, Prokopije
i sam sudjelovao, dok se za ranija raz-
doblja o kojima pie koristio dobrim iz-
vornim materijalom. Prokopije, izmeu
ostalog, donosi vane i vjerodostojne po-
datke o zbivanjima na Sredozemlju, te o
odnosima izmeu istonorimske i zapad-
norimske carske vlasti u V. stoljeu, te o
Justinijanovu ratu s Ostrogotima. Drugo
mu je znamenito djelo O graevinama, u
kojem govori o Justinijanovoj graevnoj
djelatnosti. Posthumno je objavljena nje-
gova Tajna povijest, u kojoj se obruio
na cara Justinijana i caricu Teodoru,
oslikavi, uz doista mnogo pretjerivanja,
carsku obitelj i ivot na dvoru u Justinija-
novo doba. Prokopija s pravom moemo
smatrati posljednjim velikim antikim
povjesniarom.
Ivan Malala, bizantski kroniar VI. st.,
roen je u Antiohiji, gdje je najvjerojat-
nije proveo itav ivot. Njegov nadimak
Malala (retor) ukazuje najvjerojatnije na
njegovo sirijsko porijeklo. Malala je au-
tor kronike pod naslovom Kronografija,
u kojoj je opisao povijest svijeta do Jus-
tinijanove smrti. Djelo je prvotno nastalo
kao povijest grada Antiohije, ali ga je sam
autor naknadno preoblikovao u svjetsku
povijest. Malala je uivao veliki autoritet
meu kasnijim bizantskim kroniarima,
koji su se u svojim radovima obilato ko-
ristili i cijelim dijelovima njegove kronike,
pa je tako Malala ustvari udario temelje
bizantskoj kronici. Od djela jednog od
njegovih kompilatora iz VII. st., imenjaka
rodom takoer iz Antiohije, zbog ega ga
se esto mijea s Malalom, ostali su samo
fragmenti. Ivan Antiohijski, autor je Kro-
nike koja je vremenski obuhvaala razdo-
blje od Adama do smrti cara Foke. Kao iz-
vorima Ivan Antiohijski sluio se Sekstom
Julijem Afrikim, Euzebijem, Amijanom
Marcelinom i drugim standardnim au-
torima.
Iako je ivio u VIII. stoljeu, langobardski
pisac rimske povijesti Pavao akon (oko
720/724.-?799.), svojim se djelom na-
dovezao na Eutropijev Breviarum histo-
riae Romanae. akonova Rimska povijest
(Historia Romana), pisana oko godine
770., vremenski see do Justinijana, a au-
tor se sluio i nekim danas izgubljenim
izvorima, pa donosi i podatke kojih inae
nema u drugih autora. Stoga njegovo dje-
lo kao povijesni izvor ima posebnu vrijed-
nost.
Zbirke carskih proglasa i zakona Teodozijev
zakonik (Codex Theodosianus) i Justinija-
nov zakonik (Codex Justinianus) kao izvor-
ni materijal, zanemarimo li njihovu vrijed-
nost za pravnu znanost, za prouavanje
kasne antike imaju vrlo veliku vanost,
prvenstveno zato jer u nedostatku drugih
izvora kroz legislativu donose egzaktne
i dragocjene podatke o opim prilikama
na tlu Rimskoga Carstva u vrijeme velike
seobe naroda, upravo kao i Notitia digni-
tatum, spis nastao poetkom V. stoljea,
moda izmeu 425. i 430. godine, a pred-
stavlja popis dravnih ureda, slubenika i
njihovih naslova u oba Carstva.
Hrvatski povijesni portal
8
Napisao: mr.sc. Vladimir Posavec
Objavljeno: 11.1.2008.
Link: http://goo.gl/rkkRF7
POVIJESNI ZEMLJOVIDI I GRANICE
HRVATSKE U TOMISLAVOVO DOBA
Svaki se povjesniar u svome poslu
nuno susree i s onim pitanjima na koja
najee nije mogue odgovor pronai u
povijesnim izvorima. Reljefne osobito-
sti, klimatski uvjeti ili vegetacijeke poseb-
nosti, primjerice, kljuni su imbenik za
ivot ljudi, razvitak drutva i privrede na
odreenom prostoru, gustou naseljenos-
ti itd. No, izvori o tome u pravilu ne go-
vore. to dublje ulazimo u prolost, to su
naa saznanja o navedenim pitanjima os-
kudnija i nesigurnija. Zemljovidi predstav-
ljaju nunu kompenzaciju pri prouavanju
nekog prostora u odreeno vrijeme jer
o obiljejima reljefa pored navedenog
ponajee ovise i politiki odnosi, omjeri
snaga politikih jedinica i granice dravnih
tvorevina, to se redovito i prikazuje
na povijesnim zemljovidima. Njihova je
uloga osobito velika u udbenikoj litera-
turi u kojoj su nezaobilazni kao nastavno
sredstvo za lake usvajanje temeljnih pov-
ijesnih znanja. esto puta deava se, na
alost, da upravo povijesni zemljovidi sro-
zavaju povijesna znanja sluei dnevnoj
politici. Uvrtavanjem takvih zemljovida u
udbenike, povijesna neistina postaje dio
povijesnog obrazovanja irokih slojeva, o
emu u novijoj hrvatskoj povijesti postoji
mnotvo dobro poznatih primjera.
Upravo stoga valja poneto kazati i o prika-
zivanju na povijesnim zemljovidima grani-
ca Hrvatske u Tomislavovo doba s obzirom
na njegovu mitsku ulogu u hrvatskoj pov-
ijesti, kako u starijoj hrvatskoj historiograf-
iji, tako i u svijesti irokih narodnih slojeva
koji jo i danas u Tomislavu vide nacion-
alnog junaka otjelotvorenog u spomeniku
tome vladaru na Trgu kralja Tomislava
u Zagrebu. Poglavito je pak potrebno
progovoriti o tom pitanju s obzirom na
trenutano vaee nastavne programe i
aktualne udbenike povijesti sa zemljo-
vidima na kojima su prikazane granice
Hrvatske za Tomislavove vladavine izgu-
bile svaku vezu s realnou. Unutranje
mogunosti i prilike onovremene hrvat-
ske drave, te vanjskopolitike okolnosti
prve polovice X. stoljea nisu ile u prilog
hrvatskome vladaru. Unato tome, ve
letimian pogled na povijesne zemljovide
u naim udbenicima povijesti navodi na
pitanje, temeljem kojih izvora su granice
Hrvatske za vrijeme vladavine Tomislava
postavljene na rijeke Drinu, Dravu i Muru.
No, prije prelaska na utvrivanje injenica
potrebito je ipak i kazati neto o naim
kolskim povijesnim zemljovidima, pri
emu je analizom dovoljno poi petnaes-
tak godina unazad.
Povijesni atlas za osnovnu kolu iz 1983.
godine(1) donosi zemljovid Hrvatske u
doba Tomislava sa sjevernom granicom
na rijekama Muri i Dravi, s koje se granica
sputa na sjeverne obronke Krndije i Dilja,
a potom na Savu neto uzvodnije od ua
rijeke Bosne. Od ua u Savu sputa se
granica tokom Bosne prema jugu, zatim
junim padinama planine Vlai, odakle
ide na jug i prelazi gornji tok Vrbasa, da bi
se potom spustila dalje na jug preko plan-
ine Vran. Odatle se otro zavijajui sputa
na donji tok Cetine do njezina utoka u
Jadran. Sjeverozapadna granica s Mure se
sputa tokom Sutle na jug, preko njezina
ua u Savu otprilike slijedi dananju
granicu izmeu Hrvatske i Slovenije, a
potom preko Risnjaka i Uke izbija rije-
kom Raom na morsku obalu. Gotovo
identine granice Hrvatske u Tomislavovo
doba prikazane su u Povijesnom atlasu
J. Luia iz 1989.(2) Hrvatski povijesni
zemljovidi iz 1992.(3) donose znatno
proirenje hrvatskih granica na istok.
Prikazana granica u ravnom potezu ot-
prilike slijedi na istoku dananju dravnu
granicu Republike Hrvatske sa Srbijom,
a zatim rijekom Drinom sve do planine
Tare prati granicu Bosne i Hercegovine
sa Srbijom. Odatle granica Tomislavove
Hrvatske ide Drinom, da bi se neto niz-
vodnije od utoka rijeke Lim u Drinu otro
okrenula prema zapadu, a potom opet
pod otrim kutom kod planine Treskavice
okrenula na jug, obuhvaajui Zahumlje,
Travuniju i Duklju, a potom se spustila na
morsku obalu. Taj dio, meutim, na karti
nije prikazan. Nije teko na tome zeml-
jovidu nazrijeti dnevno-politike ciljeve
koji nemaju mnogo dodirnih toaka s
povijesnom znanou. Pa ipak, takve su
apsurdne granice preuzete na svim zem-
ljovidima u trenutno vaeim povijesnim
Broj 2 / Godite I
9
udbenicima u kojima se obrauje sredn-
jovjekovna povijest Hrvata. Tako udbenik
F. Sabalia koriten u nastavi povijesti tije-
kom kolske godine 1996/97. donosi takav
prikaz granica,(4) kao i udbenik I. Make-
ka,(5) u kojemu je doslovno preslikan
zemljovid iz spomenutog djela J. Luia.
Isti emo zemljovid u crno-bijeloj tehnici
pronai u priruniku Hrvatska i svijet od V.
do XVIII. stoljea,(6) te u udbeniku za II.
razred gimnazije istog naslova.(7) Stano-
vit je odmak primjetljiv u priruniku za I.
razred strukovnih kola autora V. uri i I.
Peklia,(8) u kojemu je sjeverna granica
postavljena na Dravu, dok je Meimurje
ostalo izvan hrvatskih granica. Istonom je
granicom uglavnom odreena crta vaea
u atlasima iz 1983. i 1989. godine, ali su
autori podruja do Dunava i Drine oznaili
kao podruja pod povremenim hrvatskim
utjecajem. Alternativni udbenik za II.
razred gimnazije Stvaranje europske civi-
lizacije i kulture (V.-XVIII. st.)(9) donio je
vienje granica Tomislavove Hrvatske te-
meljeno na relevantnim povijesnim izvori-
ma i dostignuima novije hrvatske histo-
riografije, ali mu je zbog toga Ministarstvo
prosvjete i porta uskratilo odobrenje za
uporabu u nastavi povijesti, upravo kao i
udbeniku za VI. razred autora N. Budaka i
V. Posavca zbog slinih razloga.(10)
Valja se zapitati kada je dolo do tako
drastinih promjena prikazivanja hrvat-
skih granica u Tomislavovo doba, te koji su
razlozi tih promjena. Posljednji udbenik
povijesti koji prikazuje spomenute granice
prema Luievim atlasima iz 1983. i 1989.
godine udbenik je autora H. Matkovia i
B. Drakovia za II. razred gimnazije.(11)
Idue 1992. izlaze Luievi Hrvatski pov-
ijesni zemljovidi, u kojima autor donosi
spomenuto proirenje hrvatskih granica,
to otad nekritiki prihvaaju gotovo svi
autori povijesnih udbenika. Koji su razlozi
naveli uvaenog i neospornog strunjaka,
sada pokojnog I. Luia, na takvu prom-
jenu stavova o pitanju hrvatskih granica
neemo nikad saznati, ali je oevidno da
se nije radilo o povijesnoj utemeljenosti
izvornim materijalom, ve prije o diktatu
politike moi, to je razvidno iz zbivanja
vezanih uz udbenike autora N. Budaka i
V. Posavca, te V. Posavca i T. Medi,(12)
te uz programe nastave povijesti to ih je
izradila A. Szabo.(13) Da je spomenuta in-
icijator ovih promjena nije teko naslutiti,
a na to ukazuje i navoenje njezina imena
kao strunog konzultanta i recenzenta, te
zidna karta Hrvatska u doba kralja Tomis-
lava(14) u mjerilu 1:500000, koja pred-
stavlja gotovo doslovno preslikan Luiev
zemljovid iz djela Hrvatski povijesni zem-
ljovidi.
Spomenutim emo se zemljovidima i
pitanju granica vratiti nakon temeljitije
prosudbene analize izvornog materijala
i miljenja eminentnih povjesniara o
Tomislavovu dobu.
Hrvatska historiografija do danas posve-
tila je Tomislavu i njegovoj vladavini vie
prostora nego bilo kojem drugom hrvat-
skom vladaru. Na ovome je mjestu svu
literaturu nemogue i navesti, a kamo li
o njoj raspravljati, to uostalom nije ni cilj
ovog rada. Kako je dobro znano, Tomisla-
vova se osoba uzdigla do razine mita, to
ne treba uditi znade li se da o njemu i
o Hrvatskoj njegova vremena postoji
sauvan vie nego oskudan izvorni materi-
jal. Upravo stoga bio je Tomislav izrazito
pogodan da postane mitski lik ranosred-
njovjekovne hrvatske povijesti. Nastanak
suvremenog mita o kralju Tomislavu
podrobno je analizirao I. Goldstein,(15)
no ne smatram suvinim jo jednom uka-
zati na temeljne razloge i splet politiko-
historiografskih okolnosti koje su dovele
do toga da u dananjoj svijesti hrvatskoga
naroda upravo Tomislav figurira kao jedna
od najznaajnijih osoba hrvatske prolosti
uope, iako za takvo miljenje nema pot-
vrde u povijesnim izvorima.
Za razliku od Trpimira, Branimira, Mun-
cimira, Drislava ili Zvonimira, iz Tomisla-
vova vremena ne postoji ni jedan poznati
sauvani natpis u kamenu, a pisani su
izvori u kojima se spominje njegovo ime
vie uzgredni, proturjeni, te potjeu iz
razliitih vremena. U pitanje Tomislavove
titule neu se uputati, jer to nije tema
ovog rada, koji se odnosi samo na pov-
ijesne podatke o hrvatskim granicama i
mogunosti njihova realnijeg odreivanja.
Kronoloki najstariji izvor u kojemu se
spominje Tomislav pismo je pape Ivana X.
upueno preasnom i presvetom bra-
tu naem Ivanu, nadbiskupu svete Crkve
salonitanske, i svima sufraganima.(16)
Tomislavovo se ime spominje u uvodu pis-
mima kao element datacije U vrijeme
presvetog pape Ivana, dok je u pokrajini
Hrvata i u krajevima Dalmacije bio konzul
kralj Tomislav, (17) Papa se pismom
obratio i samom Tomislavu, humskom
knezu Mihajlu i nadbiskupu Ivanu, te
upanima, sveenicima i itavom narodu
koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, pre-
dragim naim sinovima.(18) Pismo je
najvjerojatnije napisano nakon prvoga
pisma, ali su oba upuena istodobno po
biskupima Ivanu i Lavu u Dalmaciju.(19)
Drugo je pismo naslovljeno ljubljenom
sinu Tomislavu, kralju Hrvata .
U djelu De administrando imperio govori
car Konstantin VII. o Hrvatskoj u prvoj
polovici X. stoljea, no Tomislava uope
ne spominje. Prema Konstantinu VII. U
ono dakle vrijeme isti Bugari provalie
u Hrvatsku s naoruanom etom Alogo-
boturovom. Hrvati ih ondje sve poubi-
jaju.(20) Dok je sukob Bugara i Hrvata
lako datirati u Tomislavovo doba, podaci
o vojnoj snazi Hrvatske to ih donosi car
pisac nisu lako odredivi upravo u Tomis-
lavovo doba jer ga car imenom ne spom-
inje, ve izrijekom navodi da je takvu
snagu Hrvatska imala do arhonta
Krasimera Rije je o ve legendarnom
navodu da Krtena Hrvatska postavlja do
60000 konjanitva, a do 100000 pjeatva
i sagena do 80 i kondura do 100. Na sa-
genama imaju po 40, a kondurama po
20, a na manjim kondurama po 10 ljudi
Tako veliku mo i mnoinu naroda imala
je Hrvatska do arhonta Krasimera.(21) I
nepoznati autor 30. poglavlja govori o Hr-
vatskoj nabrajajui upanije u Hrvatskoj,
ali je vrlo dvojbeno odnose li se ti podaci
na vrijeme vladavine samoga Tomislava ili
na kasnije vrijeme.(22)
O Tomislavovoj pobjedi nad Alogobo-
turom govori i Nastavlja Kronike Georgija
Hamartola (XI. stoljee), ali ni on izrije-
kom ne spominje Tomislava. Vijest samo
biljei: Simeon, vladar Bugarske, uputi
vojsku na Hrvate i, zametnuvi s njima
bitku, poraen posvema izgubi sve svoje
(ete).(23)
U svojoj Kronici Tomislava usputno kao el-
ement datacije spominje Toma Arhiakon
kako bi odredio biskupovanje nadbiskupa
Ivana. Prema Tomi Nadbiskup Ivan bio
je godine 914. u vrijeme kneza Tomisla-
va,.(24)
Najiscrpnije, mada i najmanje upora-
bljive, vijesti o Tomislavu donosi u svome
Ljetopisu sveenik nepoznata imena, u
historiografiji poznat kao Pop Dukljanin.
U njegovu je ljetopisu zapisano: Umjesto
njega vladao je njegov brat Tomislav koji
je bio snaan, ali ne tako kao njegov brat.
Za Tomislavova vladanja pokrene kralj
Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali
je kralj Tomislav, hrabar mladi i snaan
ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvi-
jek ga je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav
sinove i keri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre..(25)
I vijest anonimnog notara kralja Bele
mogla bi se odnositi upravo na Tomisla-
vovo doba. U toj se vijesti kae kako su
ugarski vojskovoe u X. stoljeu osvojili
Hrvatski povijesni portal
10
castrum Zabrag, te Poegu i vukovsku ut-
vrdu.(26) Mada se prema toj vijesti treba
ponijeti kritiki, povjerenje treba pokloni-
ti osnovi vijesti po kojoj je mogue i vjero-
jatno da su Ugri napali, osvojili, pa moda
privremeno i zadrali neka utvrena mjes-
ta u Slavoniji.
Navedeni su podaci sve to nam je vri-
jeme ostavilo o Tomislavu. Zato ne udi
to Tomislavovo ime izranja iz povijesne
tame tek u XIX. stoljeu. U djelu Chroni-
con breve regni Chroatiae (27) kroniar
iz XVI. stoljea Ivan Tomai uope ne
spominje Tomislava, kao ni otac hrvatske
historiografije Trogiranin Ivan Lui u dje-
lu De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri
sex,(28) koji je spise splitskih sabora sma-
trao falsifikatom.
Slijed dogaaja kojima e Tomislav od
anonimnog vladara u prvoj etvrtini X.
stoljea narasti do nacionalnog junaka
pokrenuo je F. Raki 1871. godine.(29)
Dnevna se politika spojila s historiografi-
jom kad je u pravakom tjedniku Hrvatska
lipa V. Klai objavio lanak pod nazivom
Tomislav, prvi kralj Hrvatski.(30) Dajui
oduka mati Klai je irim slojevima
pruio sliku koja e se do danas zadrati
u narodnoj svijesti. Poetskim zanosom on
je opisao kako vidimo Tomislava sred
priestolnice Biograda, gdje ga je odabrana
kita velmoa hrvatskih obkruila, kako mu
dvorski astnici pruaju ezlo i ma..
Nadovezujui se na Rakog I. Kukuljevi
prvi je odredio hrvatske granice u doba
Tomislava(31) nekritiki se odnosei
prema izvorima, posebice prema djelu
Konstantina VII. Tako je Kukuljevi prvi
razmaknuo hrvatske granice do Drave i
Drine, za njega je Tomislavova vladavina
zlatno doba hrvatske drave, a Tomislav
je okrunjeni kralj Hrvata ija se vlast pro-
tegnula i na bizantsku Dalmaciju. Nakon
Kukuljevia takvo je vienje Tomislava i
njegove vladavine postalo opeprihvaen
stav historiografije koji je objeruke prigr-
lila i tadanja hrvatska politika. Tomis-
lav je izronio iz prolosti kao naruen u
uvjetima sve jaeg maarskog pritiska, pa
je granica Hrvatske na Dravi postala jedan
od vanih argumenata u tadanjoj ner-
avnopravnoj borbi. Politika se situacija
odrazila i u djelu T. Smiiklasa(32) u kojem
je Tomislav prikazan kao ovjek mlad
i viteki,, ija je drava ugroena od
novoga biesnoga nekrtenoga plemena
magjarskoga.(33)
Kako su u sreditu zanimanja ovog rada
samo granice hrvatske drave u vrijeme
Tomislava, nije na ovome mjestu nuno is-
crpnije se baviti koritenjem Tomislavove
osobe tijekom sljedeih stotinjak godina
za politike potrebe razliitih ideologija.
(34)
Odreivanje na zemljovidima granica
neke drave u prolosti od poetka je
promaen posao, pristupi li mu se bez
kritikog promiljanja i analize pov-
ijesnih izvora, a poglavito u sluajevima
kad postojei izvori o samim granicama
nita ne govore. Postavlja se, osim toga,
i pitanje moe li se uope u srednjem vi-
jeku govoriti o granicama i to bi pod po-
jmom granica trebalo u tome vremenu
podrazumijevati. Takoer je dvojbeno
to bi granica trebala predstavljati u
raznolikim dravnim tvorevinama ranog
srednjeg vijeka, primjerice to pod tim
pojmom podrazumijevati u Bizantskom
Carstvu, a to u Franakoj, to je granica
kod Maara, to kod Hrvatske, a to kod
Duklje, Rake ili Bugarske. Pretpostavimo
li granicu na Balkanu kao krajnju crtu do
koje se prostire podruje vlasti nekog re-
gionalnog vladara, priznaje li njegov prvi
susjed takvo stanje i postoji li permanen-
tan sukob oko razgranienja?
Zbog svih ovih pitanja i nejasnoa ukazuje
nam se povlaenje na zemljovidu granica
Hrvatske u Tomislavovo doba i u srednjem
vijeku uope kao vie-manje proizvoljno
odreivanje rasprostiranja podruja vlas-
ti hrvatskog vladara. Ova proizvoljnost
trebala bi proistjecati prvenstveno iz toga
to iz dananje perspektive i zbog ne-
dostatka izvornog materijala nije mogue
takva privremena razgranienja ustano-
viti i pratiti njihova uestala pomicanja.
No, takve gotovo svakodnevne varijacije
ne mogu se poistovjeivati s nekritikim
pripajanjima na povijesnim zemljovidima
cijelih pokrajina ili dravnih tvorevina.
elimo li odrediti na kojem se prostoru
protezala vlast hrvatskoga vladara dvade-
setih godina X. stoljea, moramo poi od
onoga to je mogue iitati iz povijesnih
izvora. Jedino je vrelo vremenski blisko
tome razdoblju De administrando impe-
rio. Za ovu problematiku najvanije je 30.
poglavlje koje, kako je dobro znano, ini
svojevrstan izuzetak cjeline kao neto
kasniji rad anonimnog kompilatora.(35)
Spomenuti autor donosi popis hrvatskih
upanija i gradova. upanije su nabrojane
ovim redoslijedom: Livno, Cetina, Imo-
tski, Pliva, Pset, Primorje, Bribir, Nona,
Knin, Sidraga, Nin, Gacka, Lika i Krbava. Za
posljednje tri anonim posebno naglaava
da njima upravlja ban.(36) U gradove
Krtene Hrvatske car pisac ubrojio je
Nin, Biograd, Belica, Skradin, Livno, Stu-
pin, Knin, Karin i Klobuk. Upada u oi vrlo
mali broj gradova. Kritiki odnos prema
tom izvoru doputa nam pretpostaviti
mogunost da je broj upanija tadanje
Hrvatske vjerojatno, a broj gradova
svakako, morao biti neto vei.(37) No,
to nam svakako ne doputa svojevoljno
odreivanje broja gradova, upanija i nji-
hove teritorijalne rasprostranjenosti bez
ikakva uporita u izvorima.
Temeljem podataka anonimnog autora
30. poglavlja razvidno je da su sve Skla-
vinije unutar davnih granica Dalmacije.
To su mogle biti samo rimske granice, ali
ve je kasnoantika Dalmacija poneto
promijenila svoje granice iz klasinog
doba, pa i granica Hrvatske kod istarskog
gorja ne moe sa sigurnou biti post-
avljena kod Labina u Istri. Car ne spom-
inje ni Tarsatiku kao grad, a meu nabro-
jenim upanijama nema ni jedne koja bi
sa sigurnou obuhvaala sjeverni dio
dananjeg Hrvatskog primorja. Taj je dio
istarskog gorja i danas teko prohodan,
unato suvremenim prometnicama, pa
se moguim ini da su car i anonim pred
oima imali neku drugu granicu, moda
onu Dalmacije u Nepotovo doba, koja je,
ini se, poinjala kod sustava utvrda claus-
tra Alpium Iuliarum, koji se protezao od
Tarsatike na sjever.(38)
Proirenje granica Tomislavove drave do-
vodilo se u starijoj hrvatskoj historiograf-
iji, ba kao i njegova navodna krunidba,
u svezu s podacima o velikoj vojnoj snazi
Hrvatske, te o Tomislavovim pobjedama
nad Maarima i Bugarima. Neumoljiva
vojna logika uinila je potpuno razum-
ljivim zakljuak koji se sam nametao. Na-
kon pobjeda u velikim bitkama, snana
hrvatska vojska neumoljivo kree u pro-
tunapad, goni razbijenog protivnika, te
zatim iri granice drave do Drave i Drine,
te na jug preko Cetine. Na dananjim
smo povijesnim zemljovidima svjedoci
jo optimistinijih vienja, prema kojima
june sklavinije Zahumlje, Travunija i Duk-
lja posredno prihvaaju vlast hrvatskog
vladara kao vazalne zemlje. Ve gotovo
legendarna blago zakrivljena strelica od
sredita hrvatske drave prelazi preko
Unca i Une, okolice Siska i rijeke esme
prema Dravi, i obiljeava Tomislavov pro-
dor do te rijeke. Neumoljiva je injenica
da ni jedan sauvani izvor ne daje uporita
tvrdnji o ikakvom proirenju granica Hr-
vatske u vrijeme Tomislava, kao ni za
nekakav vojni prodor do Drave.
Konstantin Porfirogenet o snazi Hrvatske
navodi respektabilne podatke. Hrvatska
prema carevim rijeima podie vojsku od
Broj 2 / Godite I
11
60000 konjanika i 100000 pjeaka. No,
povjerovavi ovim brojevima gubi se iz
vida injenica da navedeni broj konjanika
podrazumijeva i priblino isti broj konja,
te da ratni i teglei konj nemaju istu vri-
jednost. Zaboravlja se takoer i pitanje
ispae u tada gustim umama prekrivenoj
i veim dijelom planinskoj zemlji. O sjenu
za zimsku prehranu 60000 konja da i ne
govorimo, budui da treba imati na umu i
zimsku prehranu ostale stoke. Onovreme-
na Hrvatska niti je mogla proizvesti toliku
koliinu sijena, niti ga uskladititi.
Tomislavov prodor do Drave ista je fikcija
starije hrvatske historiografije, temelje-
na na predalekosenom zakljuku da se
neupitan Tomislavov sukob s Maarima
odvijao u slavonskim ravnicama. Dakako
da o mjestu sukoba nema ni spomena u
jedinom izvoru koji o Tomislavovu srazu s
Maarima govori.(39) No, teza o sukobu
u ravnici ima i drugih slabih strana. Sla-
vonija prve polovice X. stoljea svakako
nije sliila dananjoj plodnoj i pitomoj
ravnici. Bio je to slabo naseljen, uglavnom
movarni kraj, ispresijecan mnotvom vo-
dotoka, od velikih rijeka do malih potoka,
pokriven gustim umama hrasta lunjaka
i kitnjaka. I stari rimski putovi koje vie
od etiri stoljea nitko nije odravao bili
su u jadnom stanju. Osim toga, maarska
konjica, u to vrijeme strah i trepet Europe,
bila bi u prednosti i na takvome terenu.
Tomislav svakako nije raspolagao nekom
znaajnijom oruanom silom koja bi bila
stalno pod orujem, a niti suvremenim
telekomunikacijama ili obavjetajnom
slubom. Reakcija hrvatskog vladara na
maarski prodor, ma koliko bila brza u
onovremenim uvjetima, svakako nije
omoguavala ikakvu uinkovitiju obranu
do trenutka dok Maari ve nisu prodrli
duboko u unutranjost Hrvatske, a ni tada
Tomislavove postrojbe nisu mogle biti
osobito brojne. Vojna doktrina koju pot-
krjepljuje mnotvo povijesnih primjera
nalae napad u trenutku dok neprijatelj
to najmanje oekuje, na za njega nepo-
voljnu terenu. Koliko god bilo uinkovito
u ravnici, na brdovitu terenu konjanitvo
je gotovo neuporabljivo. Zato ne bi smjelo
biti dvojbe da je Tomislav odabrao up-
ravo takvo bojite, te iznenadio Maare
napavi ih na za njih nepovoljnom mjestu
za borbu.(40) Odgovarajui na pitanje
gdje se tono odvio taj sukob (ili suko-
bi), nuno je zakljuiti da to zacijelo nije
bila slavonska ravnica. Maari su morali
prodrijeti duboko u planinsko podruje
Hrvatske prije no to je Tomislav uspio
mobilizirati znaajnije snage. Ostaje ot-
vorenim i pitanje svrhe prodora Maara
u Slavoniju, te brojnosti i snage njihovih
postrojbi.(41)
Ideja o Tomislavovu prodoru do Drave
predstavlja pak vie od potcjenjivanja
toga, oito vrlo sposobnog, vladara. Koja
bi bila svrha jednog takvog prodora i bi
li se hrvatski vladar izlagao opasnosti da
preko nepoznatog i nepovoljnog terena
vodi vei broj vojnika samo zato da bi
stigao do Drave i potom se vratio nazad.
Maari su u to doba jo bili nomadi i
pljakai, pa su njihovi napadi bili motivi-
rani i samofinancirani pljakom. Tomisla-
vova je pozicija bila sasvim drukija. Vojni
je pohod, kao i danas, bio vrlo skup poth-
vat, a krajnji rezultat i korist za hrvatskog
vladara upitni. to bi Tomislav dobio tim
pohodom? Je li ga mogao financirati? Je
li uope imao kakvu prostornu predodbu
i zacrtani ratni plan? Zemljovida zacijelo
nije imao niti su mu mogli biti poznati,
a malo je vjerojatno da bi se na njima
mogao snai.
I Tomislavova pobjeda nad Bugarima os-
tvarena je gotovo sigurno na isti nain.
udno je da Pop Dukljanin o ovoj pob-
jedi ne govori nita, mada mu je ona
zbog blizine bojita morala biti poznatija.
I Bugarska je geografski mnogo blie, pa
bi ve i zbog toga njegov interes za hrvat-
sko-bugarski sukob morao biti primarniji.
No, ljetopisac o ovom sukobu ne zna i ne
govori nita. Razlog je oito u tome to se
koristio raznim izvorima iz kojih je proiz-
voljno uzimao podatke, a njegovo je ope
obrazovanje oito bilo dosta siromano.
(42) Za nas su zato mnogo dragocjeniji
bizantski izvori koji izravno govore da je
klopka koju je Tomislav postavio Sime-
onovu vojskovoi Alogoboturu negdje
u planinama dananje Hercegovina bila
tako uspjena da je broj bugarskih vojnika
koji su preivjeli bitku bio zanemariv.(43)
No, ni u ovom sluaju Tomislavu nije bila
potrebna osobito velika vojna sila.
Iz navedenoga je razvidno kako se Tomis-
lav s nadmonim silama onoga vremena
uspjeno sukobljavao koristei taktiku
iznenaenja, uspjeno birajui mjesto
i vrijeme bitke. Upitno je bi li se vladar
kojemu su prednosti takva ratovanja bile
vrlo dobro poznate i obilato se njima
sluio, odvaio na nekakve vojne prodore
veih razmjera preko vrlo nepovoljnih ter-
ena poput ravne i movarne Slavonije ili
brdovite i teko prohodne Bosne, izlaui
sebe i svoju vojsku iznenaenjima kakva
je i sam pripremao svojim neprijateljima.
Stave li se ove pobjede u odgovarajui
kontekst onoga vremena, uz razuman
stav prema mogunostima za eventualne
vojne pohode do Drave i Drine, ostaje
zakljuiti da nikakvog utemeljenja za vee
proirivanje granica u povijesnim izvorima
nema, jednako kao ni u realnim gospodar-
skim i vojnim potencijalima ranosredn-
jovjekovne hrvatske drave. Vijest o vojnoj
snazi Hrvatske to ju donosi car Konstan-
tin VII. posljedino se odnosi na injenicu
da je Tomislav izvojevao pobjede nad svo-
jim protivnicima, negoli na stvarno pozna-
vanje hrvatske vojne moi. Brojke to ih
car iznosi treba shvatiti opisno, a ne kao
realnu veliinu, i njihov je cilj prije bio da
impresioniraju slikovitou.(44) U pitanje
Tomislavove vlasti nad Dalmacijom ovom
prilikom ne treba ulaziti, mada ovu temu
jo uvijek treba ostaviti otvorenom.(45)
Nije zgorega pitanju osnovanosti tvrd-
nje o proirenju granica Tomislavove
drave pristupiti jo jednom sa zbirom
podataka to ih o tome vladaru donose
sauvani izvori. Pria o Tomislavu na te-
melju sauvanih vijesti izgledala bi ovako:
U vrijeme Tomislava bio je 914. nadbiskup
Ivan. (Toma Arhiakon) Tomislav je vladao
umjesto svoga brata koji je bio snaniji od
njega. U to vrijeme pokrene ugarski vla-
dar protiv Tomislava vojsku, ali Tomislav
ga je u mnogo ratova uvijek pobijedio i
natjerao u bijeg. Nakon dvanaest godina
Tomislav je umro u trinaestoj godini svoga
kraljevanja. Ostavio je nasljednike. (Pop
Dukljanin) Bugari su provalili u Hrvatsku, a
ondje su ih Hrvati sve poubijali. (Konstan-
tin Porfirogenet) Simeon je u Hrvatskoj
izgubio sve svoje ete. (Nastavlja Kronike
Georgija Hamartola) U vrijeme presve-
toga pape Ivana u granicama Dalmacija i
u pokrajini Hrvata vladao je kralj Tomislav.
(Uvod nepoznatog redaktora zakljuaka
crkvenog sabora u Splitu) Tomislav, lju-
bljeni sin i kralj Hrvata. (Papa Ivan X.)
Krtena Hrvatska postavlja do 60000
konjanika, a do 100000 pjeaka i sagena
do 80 i kondura do 100. Na sagenama
ima po 40, a na kondurama po 20, a na
manjim kondurama po 10 ljudi. Takvu
mo i mnotvo naroda Hrvatska je imala
do arhonta Krasimera. (Konstantin Porfi-
rogenet) U Hrvatskoj su upanije Livno,
Cetina, Imotski, Pliva, Pset, Primorje, Bri-
bir, Nona, Knin, Sidraga, Nin, Gacka, Lika
i Krbava. Gackom, Likom i Krbavom up-
ravlja ban. (Anonimni autor 30. poglavlja)
Gradovi krtene Hrvatske su Nin, Biograd,
Belica, Skradin, Livno, Stupin, Knin, Karin i
Klobuk. (Konstantin Porfirogenet)
Razvidno je da u onome to govore
sauvani izvori nema nikakva znanstvenog
utemeljenja za tvrdnju o proirenju grani-
ca u Tomislavovo doba, kao ni za miljenje
o vojnom pohodu do Drave ili Drine. Jo
Hrvatski povijesni portal
12
manje uporita nalazimo za tvrdnju o
pripajanju Slavonije Hrvatskoj. Ne moe,
takoer, prema sauvanim izvorima, biti
govora ni o prikljuenju Paganije Hrvat-
skoj, kao ni o vazalnom odnosu junih
sklavinija Zahumlja, Travunije i Duklje
prema hrvatskom vladaru. Ako ikakvih
naznaka o proirenju granica moemo
nazrijeti u turim vijestima, onda bi to bilo
spomenuto irenje Tomislavove vlasti na
bizantski posjed Dalmacije, ali ni tada se
ne bi moglo govoriti o irenju granica, jer
bi u tom sluaju Tomislav spomenute kra-
jeve dobio da njima upravlja kao bizantski
slubenik.
Hrvatska je na jugu dosezala do Cetine, a
njezin opseg u Tomislavovo doba ni po
emu nije bio vei ili manji od onog nepo-
sredno prije ili poslije njega..(46) Najnovi-
ja arheoloka istraivanja potvruju tezu
da je podruje ranosrednjovjekovne Sla-
vonije sve do potkraj XI. stoljea odreeni
tampon-prostor staromaarske i
starohrvatske drave..(47)
Neporeciva je injenica da o hrvatskim
granicama u veem dijelu ranog sredn-
jeg vijeka ne moemo sa sigurnou ka-
zati gotovo nita, ali profesionalna etika
nalae povjesniaru racionalan, apolitian
i kritian pristup i tome historiograf-
skom problemu. Vratimo li se ponovno
na poetku ovog rada ve postavljenom
pitanju, temeljem kojih izvora su hrvatske
granice u Tomislavovo doba postavljene
na Drinu, Dravu i Muru, odgovor moe biti
samo jedan. Takvog izvora nema, ve se
radi o nekritiki preuzetom miljenju to
ga je iznio I. Kukuljevi u bitno drukijim
politikim okolnostima, u vrijeme dok je
i hrvatska historiografija jo bila u povoji-
ma. Mada je novija hrvatska historiografi-
ja od sedamdesetih godina dosta uspjeno
slijedila svjetske trendove, mit o Tomis-
lavu kao vladaru koji je sjedinio Panon-
sku i Dalmatinsku Hrvatsku preivio je
upravo u kolskim udbenicima i kolskim
povijesnim zemljovidima. Na tim je zeml-
jovidima Tomislavova drava u odnosu na
Kukuljevieve granice, dodue, izgubila
podruja Bosne izmeu istoimene rijeke i
Drine, ali ni time nije bila svedena u realne
politike okvire. Teko prohodni planinski
bedem Dinarida svakako u Slavoniji nije
omoguavao ikakvu vru i trajniju vlast
hrvatskom vladaru u doba najrazornijih i
najuestalijih pohoda maarskih konjani-
ka. Dakako da je podruje krajnjeg dosega
vlasti hrvatskog vladara prema sjeveru
nemogue odrediti, ali je gotovo sigurno
da ona nije prelazila dublje u slavonsku
ravnicu, ve se prije drala prirodne gran-
ice obronaka i rijeka Save i Kupe.
U tekim politikim okolnostima XIX.
stoljea mit o velikom kralju koji u smrt-
noj opasnosti staje na branik domovine i
u velikim bitkama odbacuje neprijatelja,
te pritom postavlja granice upravo na
tadanje (i dananje) granice Hrvatske
i Bosne, koja je tada (kao i danas) sma-
trana hrvatskom zemljom, bio je nuan i
dobrodoao hrvatskom narodu. Dananje
su politike okolnosti bitno drukije negoli
u XIX. stoljeu i renesansa Kukuljevievih
granica na povijesnim zemljovidima da-
nas je u potpunosti neprihvatljiva.
Ostaje zakljuiti da u svjetlu sauvanih
povijesnih izvora u Tomislavu treba vid-
jeti uspjenog i sposobnog vladara koji je
u granicama svojih mogunosti s mnogo
uspjeha odgovorio izazovima to ih je
vrijeme u kojem je ivio postavilo pred
njega, kao vladara zemlje koja je bila
okruena i nala se na udaru tadanjih
sila. Dravu koju je naslijedio Tomislav je
uspio ouvati, moda poneto i proiriti
njezine granice, te ju neokrnjenu predao
svojim nasljednicima.
Odreivanju granica Hrvatske u Tomis-
lavovo doba danas se vie ne bi smjelo
pristupiti na osnovu vijesti Konstantina
Porfirogeneta o 60000 konjanika i 100000
pjeaka, ve s pitanjem je li eventualno
irenje dravnog podruja bilo hrvatskom
vladaru teret ili korist, je li uope i do koje
mjere je bilo izvedivo.
Nakana ovog rada nije bila cjelovita his-
toriografska obrada vladavine Tomislava
i Hrvatske njegova vremena, to na ova-
ko ogranienom prostoru i nije mogue
uiniti. No, oito je potrebno progovor-
iti o pitanju tadanjih hrvatskih granica
kako bi se ukazalo na potrebu potenijeg
i savjesnijeg odnosa prema povijesnoj
utemeljenosti stavova koji se u kolskim
udbenicima prezentiraju djeci kao pov-
ijesna istina.
Biljeke uz tekst:
1. J. Lui, B. Drakovi, Povijesni atlas za
osnovnu kolu, Zagreb 1983., 11.
2. J. Lui, Povijesni atlas, Zagreb 1989.,
13.
3. J. Lui et al., Hrvatski povijesni zemljo-
vidi, Zagreb 1993., 10.
4. F. Sabali, Povijest za VI. razred os-
novne kole, Zagreb 1996., 23.
5. I. Makek, Povijest, udbenik za VI. raz-
red osnovne kole, Zagreb 1997., 34.
6. F. Miroevi, F. anjek, Hrvatska i svijet
od V. do XVIII. stoljea, Zagreb 1995. (2),
58.
7. A. Mijatovi, F. Miroevi, F. anjek, Hr-
vatska i svijet od V. do XVIII. stoljea, Za-
greb 1997., 58.
8. V. uri, I. Pekli, Hrvatska i svijet od
prapovijesti do Francuske
revolucije 1789. godine, Zagreb 1997., 36.
9. V. Posavec, T. Medi, Stvaranje europ-
ske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.), Za-
greb 1997. (2), TAB. VII.
10. N. Budak, V. Posavec, Raanje su-
vremene Hrvatske i Europe, Od seobe
naroda do apsolutizma, Zagreb 1997. Kako
je ovaj udbenik redovito pobjeivao na
raspisanom natjeaju, a potom na super-
recenzijama odbijan, u tisak je upuen u
obliku prirunika bez povijesnih zemljovi-
da. Odobrenje za uporabu u nastavi dobio
je tek naknadno, nakon to je uenicima
ve bio podijeljen usporedni udbenik I.
Makeka.
11. H. Matkovi, B. Drakovi, Povijest 2,
Zagreb 1991., (2), I. izmijenjeno izdanje
96.
12. Oba su udbenika sustavno
onemoguavana na razne naine. Sto-
ga su oba izdana kao prirunici, a tek
potom im je Ministarstvo dodijelilo sta-
tus udbenika, mada postupak za oba
udbenika jo nije okonan.
13. Program A. Szabo i suradnika zbog
nekvalitete ve nekoliko godina vai kao
privremeni i sanacijski, te je u sadanjem
trenutku raspisivanje natjeaja za izradu
novog nastavnog programa povijesti im-
perativno.
14. Hrvatska u doba kralja Tomislava, ur.
V. Muler, rec. A. Szabo, stru. sur. A. Sza-
bo, Zagreb 1996.
15. I. Goldstein, O Tomislavu i njegovom
dobu, Radovi Instituta za hrvatsku pov-
ijest 18, Zagreb 1985., 23-55. Takoer i u
I. Goldstein, O latinskim i hrvatskim na-
slovima hrvatskih vladara do poetka 12.
stoljea, Historijski zbornik XXXVI (1), Za-
greb 1983., 141-164.
16. N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do
1526. godine, Zagreb 1972., 31; Usp. i I.
Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Za-
greb 1995., 275.
17. O tome vidi N. Klai, Historia Saloni-
tana Maior, Beograd 1967., 95; Klai, Iz-
vori, 30.
18. Klai, Izvori, 30.
19. papa poalje Ivana, asnog biskupa
ankonitanske Crkve, i Leona, palestrin-
skog biskupa, sa svojim pismima, u
Klai, Izvori, 30-31.
20. Klai, Izvori, 29.
21. Vizantijski izvori za istoriju naroda Ju-
goslavije II, Beograd 1959., 44-56; Takoer
u Goldstein, O Tomislavu, 24.
22. O tome opirno u N. Klai, Povijest
Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb
Broj 2 / Godite I
13
1970., 284-289. i tamo nav. lit.
23. Klai, Izvori, 30.
24. F. Raki, Thomas archidiaconus, Za-
greb 1894., 36; Toma Arhiakon, Kronika,
ur. i prev. V. Rismondo, Split 1977., 42.
25. V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina,
Zagreb 1950., 57-58.
26. N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Za-
greb 1982., 21; Goldstein, Hrv. r. sr. vijek.,
282.
27. Goldstein, O Tomislavu, 25; isti, Hrv. r.
sr. vijek, 275.
28. I. Lucius, De Regno Chroatiae et Dal-
matiae libri sex, lib. II, caput VI, Amster-
dam 1666; Takoer i Goldstein, n. dj., 275.
29. F. Raki, Kada i kako se hrvatska
kneevina preobrazi u kraljevinu, Rad
JAZU 17, Zagreb 1871., 70-89.
30. V. Klai, Tomislav, prvi kralj hrvat-
ski (914-927), Hrvatska lipa, br. 21, 23. V.
1875.
31. I. Kukuljevi-Sakcinski, Tomislav, prvi
kralj hrvatski, Rad Jazu 58, Zagreb 1879.,
1-52.
32. T. Smiiklas, Poviest hrvatska I, Zagreb
1882., 215-226.
33. isti, n. dj., 215.
34. O tome opirno u Goldstein, O Tomis-
lavu, 25-35.
35. O djelu De administrando imperio lit-
eratura je toliko opsena da ju je na ovome
mjestu nemogue citirati. Skreemo pozo-
rnost na N. Klai, Najnoviji radovi o 29., 30.
i 31. poglavlju u djelu De administrando
imperio cara Konstantina Porfirogeneta,
SHP 15/1985., 31-60; takoer i V. Koak,
Pripadnost istone obale Jadrana do split-
skih sabora 925-928., HZ, XXXIII-XXXIV (1),
Zagreb 1980.-81., 291-355, i njegovu po-
lemiku s L. Margetiem na stranicama His-
torijskog zbornika. Margetievo vienje i
analizu vijesti Konstantina Porfirogeneta
usp. u Margeti, Konstantin Porfirogenet
i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. za-
voda JAZU 8, 1977., 5-88. Najnovija litera-
tuira u T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekov-
lje, Zagreb 1997.
36. Klai, Povijest Hrvata u ranom sredn-
jem vijeku, 285-288.
37. Klai, n. dj., 288.
38. O tome opirno raspravlja M. Sui, Hi-
jeronim Stridonjanin-graanin Tarsatike,
Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278, ali i
on mora priznati da nam nisu poznate sve
promjene granice Dalmacije prema Italiji,
to jest Istri.
39. LJPD, 57-58.
40. O tome u Goldstein, O Tomislavu,
40-42. Goldstein je potpuno u pravu kad
konstatira da maarski prodori nisu u to
vrijeme svojim glavnim prodorima usmje-
reni put Hrvatske i da se svakako radilo o
manjim provalama malobrojnih postrojbi
pljakakog karaktera. I on je miljenja da
su se ti sukobi odigravali u unutranjosti
Hrvatske, negdje u Dinaridima, a ne u
ravnici.
41. Da su maarski prodori bili sporadini
i s malim snagama potvrda je i to da ih ne
spominje ni Konstantin VII. Porfirogenet.
Viz. izvori, II, 33.
42. Klai, n. dj., 17-22.
43. Hrvati ih ondje sve poubijaju.
poraen posvema izgubi sve svoje (ete).,
u Klai, Izvori, 29-30.
44. To je opepoznati nain razmiljanja
i opisivanja srednjovjekovnog ovjeka, a
pretjerivanje u opisivanju i danas je iroko
koriten nain pripovijedanja.
45. O tome usp. S. Antoljak, Zadar za vri-
jeme hrvatskih narodnih vladara, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 14-15,
Zadar 1976. 23-24; V. Koak, n. dj., 275-
281; L. Margeti, Marginalije uz rad V.
Koaka Pripadnost istone obale Jadra-
na, HZ, XXXVI, 1983, 275-281; Gold-
stein, O Tomislavu, 36 i bilj. 49; N. Budak,
Prva stoljea Hrvatske, Zagreb 1994., 31-
32.
46. Goldstein, n. dj., 41.
47. . Tomii, Ranosrednjovjeko-
vni kulturni krajobraz savsko-dravskog
meurjeja, Starohrvatska spomenika
batina, raanje prvog hrvatskog kul-
turnog pejsaa, Zagreb 1996., 151-160. i
tamo nav. lit., 156.
Kralj Tomislav - crte tuem reproduciran
u knjizi Hrvatska povijest djedova
unuku prof. dr. Marka eparovia u
izdanjima iz 1936. i 1938. godine
Hrvatski povijesni portal
14
Napisao: dr.sc. Hrvoje Petri
Objavljeno: 9.4.2008.
Link: http://goo.gl/VWJzl7
HRVATSKI STUDENTI NA
SREDNJOVJEKOVNIM SVEUILITIMA
Oxford
Povezanost Hrvata sa visokokolskom na-
obrazbom i njihova nazonost u velikom
broju diljem zapadnih sveuilita ve u
prvim desetljeima nakon njihovih os-
nivanja, govori u prilog dubokoj ukorijen-
jenosti hrvatskog naroda zapadnoeurop-
skom civilizacijskom prostoru. Hrvati su
tamo dobivali znanja koja su prenosili u
domovinu. Mnogi od njih su ostali raditi
kao profesori i time doprinosili ukupnom
razvoju raznih europskih znanosti.
Europska sveuilita u
srednjem vijeku
Sveuilite je zajednica znanstvenih
ustanova. Uz to, ono je zajednica stu-
denata i njihovih profesora. Razvitak
gradova, obrta i trgovina na jednoj, te
potreba za znastvenim fundiranjem
teolokih spoznaja koritenih za bor-
bu protiv krivovjeraca na drugoj strani
stvorili su preduvjete za stvaranje prvih
sveuilita. Najstarije sveuilite je osno-
vano na talijanskom prostoru u Bologni.
Uz Bolognu je visoki ugled rano steklo
sveuilite u Parizu. Otvaranju sveuilita
je doprinijela potreba za novim pravnim
i medicinskim znanjima, a dozvolu za nji-
hovo otvaranje su davali pape ili kraljevi
te su im podijeljivali privilegije. Njima su
sveuilita postala neovisna od svjetovne
vlasti i pravnog sustava. U srednjem vi-
jeku sveuilita su se sastojala od etiri
fakulteta Umijea, Dekreta ili Kanonskog
prava, Medicine i Teologije. Fakultetima:
Dekretom, Medicinom i Teologijom ravna-
li su naslovni uitelji ili regens, s dekanom
na elu. Pariki fakultet umijea, kao naj-
brojniji, je bio ustrojen po sustavu nacija.
Postojale su etiri nacije: francuska, pi-
kardijska, normandijska i engleska, a na
elu svake od njih je bio prokurator. Nacije
su samo priblino odgovarale mjestu pori-
jekla studenata, a u knjigama popisa pri-
padnika pojedinih nacija moemo pronai
studente iz hrvatskih krajeva.
Glavar sveuilita je bio kancelar. Za ra-
zliku od Pariza, u Oxfordu od 1274. go-
dine iezava sistem nacija. Postojale su
nacije sjevernjaka ili boreales i junjaka
ili australes. U Bologni profesori nisu pri-
padali sveuilitu. Sveuilina korporacija
je okupljala samo studente. Uitelji su
sainjavali kolegij doktora. Kako je u Bo-
logni bilo vie sveuilita, svaki je fakultet
tvorio zasebnu korporaciju. Tamo su pos-
tojale dvije nacije: citramontanaca i ultra-
montanaca. Organizaciju studija su reguli-
rali sveuilini statuti.
Do utemeljenja tzv. kolegija dvanaes-
torice (1180.) pariki studenti nisu imali
posebne rezidencije. U prvoj polovici 13.
stoljea bilo je izgraeno vie kolegija u
kojima su studenti dobivali stan i hranu.
Najslavniji pariki kolegij, podignut 1257.
godine, nosi ime svoga utemeljitelja Rob-
erta Sorbona. Za razliku od slinih zavoda,
Sorbona je bila kua studija, opskrbljena
bogatom knjinicom, oko koje e se kasije
izgraditi veliko i u cijelom svijetu poznato
sveuilite.
Sveuilita su se ponekad otvarala i radi
seobe studenata, odnosno profesora
koji su se zbog sukoba s crkvom ili grad-
skim vlastima selili u druga mjesta. Npr.
engleski su se studenti selili iz Pariza
u Oxford sredinom 12. stoljea, iz Ox-
forda u Cambridge 1209. godine. Istim
nainom je nastalo sveuilite u Leipzigu
u 15. stoljeu. Najstarija sveuilita su
bila u Italiji. U Salernu je u 9. stoljeu bila
medicinska kola. U Bologni je 1088. go-
dine osnovana pravna kola uz koju su se
razvijali i ostali fakulteti. U Italiji su kas-
nije osnivana sveuilita u Padovi (1222.),
Napulju (1224.), Sieni (1246.), Rimu
(1303.), Paviji (1361.), Torinu (1405.),
Parmi (1422.), Cataniji (1444.) itd. U Fran-
cuskoj je najstarije sveuilite osnovano u
Parizu sredinom 12. stoljea, nakon toga
sveuilina sredita su postajala: Mont-
pellier (1181.), Toulouse (1230.), Greno-
ble (1339.), Aix-Marseille (1409.), Poit-
iers (1431.) itd. U Engleskoj je najstarije
sveuilite u Oxfordu osnovano u 12.
stoljeu, slijede novija sveuilita: Cam-
bidge (1209.), St. Andrews (1411), Glas-
gow (1451.) itd. Na njemakom govornom
podruju prvo je osnovano sveuilite
u Beu koje je osnovano 1365. godine.
Slijedilo je osnivanje mlaih sveuilita:
Heidelberg (1385.), Kln (1388.), Erfurt
(1392.), Leipzig (1409.), Rostock (1419.),
Basel (1460.), Freiburg (1460.), Ingolstadt
(1472.), Trier (1473.), Tbingen (1477.),
Mainz (1477.) itd. U slavenskim zemljama
najstarije je sveuilite u Pragu osnovano
1348. godine, znaajno je sveuilite u
Krakovu osnovano 1364. godine itd.
Veze hrvatske i parikog
sveuilita
Studenti iz srednjovjekovne Hrvatske su
bili malobrojni, a povjeravali su se vodst-
vu magistara drugih narodnosti. Poznato
je da je Marko iz Srijema magistrirao pod
vodstvom prof. Johanna iz Leydena, dok je
Pavao Nikolin koji je za sebe tvrdio da je
iz Ugarske, iako se govorilo da je zapravo iz
Slavonije pripremao licencijat s prof. Jo-
hannom iz Utrechta, a doktorat kod prof.
Broj 2 / Godite I
15
Thomasa Lyna iz kotske. Pavao Nikolin je
jednom prilikom jamio za svog zemljaka
Martina Bereka. Od 1400. na parikom
e se sveuilitu pojaviti prvi profesori iz
Slavonije: Juraj iz Slavonije, Pavao Niko-
lin, Martin Berek (1430. godine je izabran
rektorom sveuilita) itd. Izmeu 1378. i
1432. godine je osam studenata s pros-
tora izmeu Jadrana i Drave s uspjehom
zavrilo redoviti studij Fakulteta slobod-
nih umijea. Sedmorica od njih su upisala
predavanja na viim fakultetima iz medi-
cine, prava i teologije.
Juraj iz Slavonije (1355. ili 1360-1416.)
je bio magistar artium i doktor te-
ologije, kanonik i penitencijar tourske
crkve. Mnoge knjige koje su bile nami-
jenjene upotrebi u tourskoj crkvi Juraj
je prepisao svojom rukom i oznaio ih
glazbenim notama. Osnovne elemente
znanja je stekao u glagoljakoj sredini. U
Pariz je doao krajem sedamdesetih go-
dina 14. stoljea kao sveenik akvilejske
dijeceze. Spominje se 1403. godine kao
profesor na parikom sveuilitu da bi
godinu dana kasnije otiao u Tours. U vri-
jeme studija je bio lan engleske odnosno
anglonjemake nacije u ijim je poslovi-
ma aktivno sudjelovao. On je kasnije
ukraavao kodekse, bio je glazbeno akti-
van, a pisao je asketskoteoloke rasprave
poput djela Tvrava djevianstva kao i
molitvene obrasce. Spomenutu raspravu
je napisao 1411. godine u latinskoj i fran-
cuskoj verziji pa je njenim pisanjem uao
u povijest francuske i europske literature.
Sjeverna Hrvatska i
sveuilite u Padovi
Sveuilite u Padovi je 1222. godine os-
novala skupina profesora i studenata
koji su zbog jednog sukoba napustili Bo-
lognu. Ubrzo se novo sveuilite proirilo
zahvaljujui pomoi i povlasticama, koje je
dobila od kneeva od Carrare. U poetku
se sveuilite dijelilo na dvije nacije: cit-
ramontani i ultramontani. Godine 1399.
razdijeljeno je na dva fakulteta: pravni
i slobodnog umijea. Na elu svakog
fakulteta je bio rektor, kojeg su u vrijeme
korizme birali na godinu dana svi pripadn-
ici fakultetske zajednice.
Iz dokumenata se moe vidjeti veliki broj
studenta iz sjeverne i june Hrvatske.
Studenata i profesora u Padovi podri-
jetlom iz junih hrvatskih krajeva je bilo
tako mnogo da njihova obrada zasluuje
zasebnu obradu. Ve u 13. stoljeu spom-
inju se kao padovanski studenti poeki
prepot Vrbacius (1264.) i zagrebaki
prepot Petar (1268.). Vrbacius je bio dok-
tor civilnog prava i spominje se
1280-1286. godine kao kancelar
kraljice Elizabete. Godine 1379.
spominje se u Padovi doktor
prava, lektor zagrebaki i kustos
azmanski Ivan te zagrebaki
kanonik Nikola od Morava. Go-
dine 1382. u Padovi je boravio
neki Nikola sin Stjepana iz Sla-
vonije, a 1387. arhiakon goriki
Andrija. Ivan iz Zamse, kanonik
varadinski i bosanski te Petar
od Secha, arhiakon zagrebaki
spominju se 1399. godine.
Na sveuilitu u Padovi su studi-
rali humanisti rodom iz sredn-
jovjekvne Slavonije Ivan Vitez
od Sredne i Janus Pannonius
(1454-1458.). Oni su iskoristili svoja pa-
dovanska poznanstva, kako bi sakupili
i u Ugarsku doveli svoj kulturni krug.
Janus Pannonius je u Padovi boravio od
1454. do 1458. godine istaknuvi se znan-
jem i govornikim sposobnostima. U 15.
stoljeu su na padovanskom sveuilitu
studirali zagrebaki kanonici: Bla od
Morava (1467. promoviran za doktora
kanonskog prava), Martin od Graene,
Ivan Vitez ml. (stekao doktorat kanonskog
prava 1468.), kantor Ivan (umro 1448.
godine), Martin de Ilkusch, Petar Pari
iz Koprivnice (dana 28. travnja 1480. pro-
moviran za doktora kanonskog prava).
U 16. stoljeu su nastavljene veze izmeu
padovanskog sveuilita i zagrebakog ka-
ptola. Tako je npr. u Padovi studirao kanon-
ik Stjepan Brodari (1506. godine je posti-
gao doktorat iz kanonskog prava), kasniji
znameniti diplomat, pisac i politiar. Toma
Baka je 1534. godine pisao iz Padove
svome ocu da bi rado preao u Bolognu,
jer se u Padovi humanistika naobrazba
poinje zanemarivati. Iste je godine Toma
Baka bio izabran za konzilijarija ugarske
nacije u Padovi, ali je izbor iz formalnih ra-
zloga bio poniten. Osim njega za konzili-
jarije ugarske nacije su bili birani pravnici
iz Slavonije Juraj Drakovi (1551.), Nikola
Keglevi (1552.) i Julije Herkovi od Za-
jezde (1602.). U Padovi je nekoliko puta
(1549/50, 1558-1560.) boravio Andrija
Dudi, podrijetlom najvjerojatnije iz Ore-
hovice u Hrv. Zagorju. On je na padovan-
skom sveuilitu studirao peripatetiku
filozofiju i prirodne znanosti. U Padovi je
na latinski jezik preveo jedno neizdano
djelo Dionizija Halikarnaanina i taj prije-
vod dao tiskati u Veneciji 1560. godine.
Sveuilite u Beu i
sjeverozapadna Hrvatska
Beko je sveuilite utemeljeno 1365., a
vojvoda Alberto III ga je obnovio godine
1385. po uzoru na sveuilite u Parizu. Na
sveuilitu u Beu je studiralo mnogo stu-
denata iz srednjovjekovne Slavonije, a neki
od profesora su bili iz istog kraja. Postojale
su etiri nacije: austrijska, ugarska, rajns-
ka i saska. Studenti iz Slavonije u pravilu
su upisivani u ugarsku naciju, ali je ve od
20-tih godina 15. stoljeu bilo primjera
upisivanja istih u sastav austrijske nacije.
Studenti su od lipnja 1377. do 1385. go-
dine bili upisivani jednom godinje, a od
1385. godine upisivani su semestralno tj.
dva puta godinje u travnju i listopadu.
Sam upis pojedinog studenta u matinu
knjigu bio je uglavnom ogranien na ime,
kasnije i prezime, podrijetlo (najee
mjesto iz kojeg su dolazili) i upisnu taksu.
Do 1876. godine su beke sveuiline
matine knjige bile zagubljene pa se do
tada o slavonskim studentima nije moglo
nita ni znati. Kasnije su matine knjige
objavljene, a prvi je svezak objelodanjen
1956. godine. Kasnije je objavljeno jo
pet svezaka u kojima se mogu pronai
podaci o sveuilitu i studentima u Beu
sve do poetka 18. stoljea. Upis stu-
denata u matine knjige je vrio rektor
sveuilita. Poto se novopridoli student
najkasnije mjesec dana po svom dolasku
na sveuilite prijavio rektoru, i pred njim
poloio prisegu pridravanja reda propisa-
nog statutom, i plativi taksu upisnine koja
je iznosila 2 groa za obine studente, a 4
za plemie, bio je upisan u matine knjige.
Janus Pannonius
Hrvatski povijesni portal
16
Tijekom 14. i 15. stoljea na filozofskom
fakultetu bekog sveuilita predavalo je,
koliko je za sada poznato, est profesora
porijeklom iz srednjovjekovnog Hrvatskog
kraljevstva. Luka iz Poege je 1417. godine
predavao Euklidove elemente (Libros
Elementorum Euklidis), koji su tada bili
temeljni matematiki udbenik. Godine
1432. je Nikola iz Zagreba predavao prvi
dio Aleksandrovih nauka (Primam par-
tem docrinalium Alexandri), a godinu
dana kasnije isti je predavao Musicam
Murim. Juraj iz azme je 1439. godine
predavao matematiku. Nekoliko profeso-
ra iz Slavonije je predavalo prirodnu filo-
zofiju. Tako je Valentin iz Koprivnice pre-
davao knjige o stvaranju i razotkrivanju
(Libros de generatione et corruptione),
to je tree po redu Aristotelovo prirod-
noznanstveno djelo 1454. godine. Ladis-
lav iz Poege je 1476. godine predavao
etvrto Aristotelovo prirodnoznanstveno
djelo Metheorica koje je inae bilo
predmet mnogih komentara naih autora
u kasnijim razdobljima. Osim njih poznato
je da je 1489. godine Benedikt iz azme
predavao djelo Obligatoria. Uz to je
poznato da je 90-tih godina 15. stoljea
na bekom sveuilitu drao predavanja
iz kanonskog prava Ivan Vitez ili Vitezi.
Prema istraivanjima I. Bojniia i F. iia,
poznata su imena dunosnika na bekom
sveuilitu. Prije spomenuti profesor
Valentin iz Koprivnice je 1455. godine
bio savjetnik filozofskog fakulteta. Za eg-
zaminatore na filozofskom fakultetu su
iz Slavonije bili birani: Nikola iz Zagreba
1432. godine, Valentin iz Koprivnice 1455.
godine i Ladislav iz Poege 1478. godine.
Osim toga etiti su Slavonaca obnaala
dunost prokuratora ugarske nacije. To
su bili Toma iz Zdenaca 1463. godine,
Ladislav Orzaguillag iz Poege 1476. go-
dine, Ivan Planckner ex Gottiaw, 1480.
godine, koji je bio komarniki arhiakon
i zagrebaki kanonik, te Ivan Aurifabri iz
Varadina 1517. i 1531. godine.
U razdoblju od 1377. do 1600. godine na
bekom je sveuilitu studirao relativno
veliki broj studenata s podruja itave Sla-
vonije. Bilo ih je sigurno nekoliko stotina.
Toan broj se ne zna, a teko ga he odred-
iti jer su potrebna povijesno-topografska
istraivanja koja bi odredila koja su slavon-
ska mjesta tada postojala. Najvie stude-
nata je bilo podrijetlom iz veih gradova.
Iz Zagreba je studiralo 57 studenata, iz
Koprivnice 42, Varadina 38, Krievaca 34,
azme 23 studenta.Takoer su zabiljeeni
studenti iz Istre te drugih primorskih kra-
jeva uz istonu obalu Jadrana (npr. Rab).
Veze s ostalim sveuilinim
sreditima
Za slavonski prostor je bilo znaajno os-
nivanje Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni
koji je bio jedan od odgojnih zavoda u
kojem su se prvenstveno kolovali pito-
mci iz Zagrebake biskupije. Osnova ga
je 1553. godine biskup Pavao Zanodi po
uzoru na Collegium Germanicum-Hunga-
ricum u Rimu. Za stalno sjedite kolegija
zagrebaki kanonik Stjepan Zac je 1556.
godine kupio kuu u sreditu Bologne. U
zavodu je najee boravilo 6-10 pitomaca
koji su na bolonjskom sveuilitu studi-
rali teologiju, pravo, a poneki i medicinu.
Izmeu ostalih, iz Hrvatske se kao znaajni
spominju: 1561. Nikola i Ivan Dusnycha
Kaproncza, 1598. Baltazar Napuli i drugi.
Sveuilite u Grazu je osnovano 1586. go-
dine i na njemu e poetkom 17. stoljea
doi do znatnog poveanja broja stude-
nata iz prostora srednjovjekovne Hrvatske
(uz istovremeno relativno smanjenje nji-
hovog broja na bekom sveuilitu). Kra-
jem 16. stoljea jo uvijek nije zabiljeen
veliki broj hrvatskih studenata na ovom
sveuilitu. Prvi slavonski student je
zabiljeen 1587. godine. To je bio Ivan
Kytonicius (Kitoni) iz Kostajnice. Godine
1589. spominju
se Ivan Vidovi
iz Brdovca i Juraj
Wrnoczy iz Za-
greba. Iz Zagreba
su bili i Mihael
Verni i Gabrijel
Bukovaki koji su
zabiljeeni 1591.
godine. Iste godine
spominju se Lovro
Palfi iz Varadina
i Matija Gereczi iz
Gradeca. Godine
1592. je primjerice
poznat Martin Al-
tabak iz Zagreba, a
1594. Stjepan Rat-
kaj iz Velikog Tab-
ora. Godinu dana
kasnije u Grazu su
studirali Matija Ko-
ronghi iz Nedelia
i Ivan Miljanovi
iz Zagreba, a 1596.
se spominju Nikola
Capronczai, Ivan
Radovi iz Zaboka,
Bla Napoli iz Za-
greba itd. Kako
se vidi krajem 16.
stoljea su u Grazu
studirali studenti
uglavnom iz sjevernih hrvatskih krajeva. Iz
june Hrvatske i Istre prvi e se studenti
na gradako sveuilite upisati tek u 17.
stoljeu.
Na sveuilitu u Krakovu je iz hrvatskog
podruja bilo najvie studenata porijek-
lom iz Varadina, a zabiljeeno ih je 11.
Od 1413. do 1579. godine iz slavonskog
podruja u Krakovu je studiralo 6 stude-
nata iz Zagreba, 2 iz Vrbovca, a po 1 iz Gra-
deca, Koprivnice, okolice azme, okolice
Krievaca, Velike itd.
Osim spomenutih veza izmeu slavon-
skog prostora i europskih sveuilita treba
spomenuti jo neke za koje su dostupni
podaci. Prije smo spominjali podatke o
padovanskom sveuilitu kojima treba
dodati da je izmeu 1379. i 1537. go-
dine tamo studiralo 15 Zagrepana. Na
sveuilitima u Bologni, Ferrari, Sieni i
Rimu od 1441. do 1598. je studiralo 38
Zagrepana. Jedan student s Gradeca je
bio upisan i u Baselu 1580. godine, a Hr-
vati su studirali i u Pragu.
Broj 2 / Godite I
17
Napisao: dr.sc. Hrvoje Petri
Objavljeno: 11.2.2008.
Link: http://goo.gl/IYKvQ9
JANUS PANNONIUS ILI IVAN ESMIKI
Uz pomo forenzike rekonstrukcije
Janus Pannonius je pokazao svoje
pravo lice
Znameniti humanist Janus Pannonius
u literaturi poznatiji kao Ivan esmiki
roen je 29. kolovoza 1434. godine. Otac
mu je umro 1440. godine, kad je imao
samo est godina. Nakon oeve smrti se
za njegov odgoj brinuo ujak Ivan Vitez od
Sredne (1405-1472). Djed Janusa Panno-
niusa (otac Ivana Viteza od Sredne) bio
je tajnik Ivana Hunjadija, gubernatora hr-
vatsko-ugarskog kraljevstva (1446-1452.)
i otac budueg kralja Matijaa Korvina.
Ujak ga je kao trinaestgodinjaka uputio
na kolovanje u Italiju, gdje je proveo 11
godina i to u Veneciji, Padovi i drugdje, a
ponajvie u Ferrari kao uenik glasovitog
uitelja jezika i humanistikih disciplina
Guarina Veronensisa (Guarino da Verona,
1374-1460).
Napredujui izvrsno u znanju latinskog i
grkog jezika te knjievnosti, rano se raz-
vio u duhovita i plodna pisca te pjesnika.
Njegova poezija obiluje u tolikoj mjeri
stihovima poleta i sklada da mu je doni-
jela naslov najveeg latinskog pjesnika
njegovog vremena. Nakon studija vratio
se u domovinu, pa je zaslugom ujaka bio
na raznim dunostima, primjerice kanon-
ikom varadinske crkve, a 1459. postaje
peuki biskup.
U svojoj je biskupiji malo boravio, ve se
po elji kralja Matijaa Korvina prikljuio
u Budimu nizu uglednih dvorjanika, meu
kojima su se istaknuli mnogi Hrvati na
elu sa Ivanom Vitezom od Sredne.
Godine 1465. je Janus Pannonius po
elji kralja bio na elu poslanstva u Rimu
koje se poklonilo papi Pavlu II, a ujedno
su od njega traili pomo u ratu s Tur-
cima. U Italiji je obnovio stare veze i na-
bavio niz vanih latinskih i grkih teksto-
va te time dobio nov poticaj za gajenje
humanistikih znanosti. Godine 1468. je
bio u pratnji kralja Matijaa Korvina u ratu
protiv ekog kralja Podebrada. Godine
1469-1470. bio je ban cijele Slavonije
zajedno sa Ivanom Thuzom.
Nakon toga su se u hrvatskom i ugarskom
plemstvu javljali znakovi nezadovoljstva
protiv kralja koji je teio za neogranienom
vladavinom. Janus Pannonius i Ivan Vitez
od Sredne su se ukljuili u taj pokret koji
je za cilj imao dovesti za kralja Kazimira,
sina poljskog kralja. Janus Pannonius se
sklonio kod zagrebakog biskupa Osval-
da Thuza na Medvedgradu gdje je umro
30. studenoga 1472. godine. Pokopan je
u samostanskoj crkvi u Remetama. Pan-
noniusove pjesme je pronaao Stjepan
Brodari (Herein oko 1480. Vcz, 1539.)
studirajui u Padovi, prepisao ih i uzalud-
no pokuao tiskati.
O podrijetlu Janusa Pannoniusa je dosta
pisano i postoje razne pretpostavke. Nije
sporno jedino da je bio iz srednjovjekovne
Slavonije. Za njega Vespasiano da Bisticci
(1421-1498) u svom zborniku ivotopisa
Vite di uomini illustri del secolo XV pie
da je di nazione schiavo, a prijatelj Janu-
sova ujaka Ivana Viteza od Sredne, Enea
Silvije Piccolomini, tj. kasniji papa Pio
II. za njih tvrdi da su slavenskoga podri-
jetla horum tamen originem Slavonicam
ferunt.
Veina autora se za rodno mjesto Janusa
Pannoniusa ili Ivana esmikog opred-
jeljuje za esmicu u iroj okolici dananje
azme, ali postoje razmiljanja da je roen
ili u Keincima kod akova ili u nestalom
selu Kestencima koje se nalazilo nedale-
ko dananjeg Aljmaa, na uu Drave u
Dunav. Najnovija razmiljanja ga veu
uz nestalo naselje Srednu u nekadanjoj
Krievakoj upaniji, premda postoje i
druga rjeenja.
Smatra se da je Janus Pannonius pripadao
plemikoj obitelji esmiki, koja je svoje
posjede imala na podruju nekadanje
Krievake upanije. U apostolskom pis-
mu pape Pija II. (zapravo znamenitog E. S.
Piccolominia) koje je on 18. oujka 1459.
godine napisao Ivanu Vitezu od Sredne
ima nekoliko podataka o Janusu Panno-
niusu. Tamo pie da je on bio neak (ne-
pos) Ivana Viteza od Sredne i da se zvao
Ivan esmiki. To se vidi iz teksta: Ne
moe sam voditi i obavljati svu brigu
te crkve kako u duhovnim, tako i u zem-
aljskim poslovima, te eli ljubljenog sina
Ivana esmikog (Johanem Chesmicze),
prepota titelske crkve Kaloke biskupije,
doktora prava, svojega neaka, dakako,
prokuanog i prikladnog mua, te obdare-
nog znanou, da ti bude dionik te brige
dok bude iv
Hrvatski povijesni portal
18
Iz ostavtine kancelarije kardinala Juana
Carvajala (1401-1470.), papinskog lega-
ta u Ugarskoj i Njemakoj, posrednika
izmeu pape Pija II, korvinskog dvora i
Ivana Viteza od Sredne, sauvalo se u is-
pravama njegove superskripcije s papom
jedno papinsko kratko pismo pisano 16.
veljae 1459. godine. U njemu je zan-
imljiva reenica: Na tada nepopunjenu
peuku biskupsku stolicu postavili smo
ljubljenog sina Ivana Cesinge.
S. Marijanovi je razmiljanja da spome-
nuto pismo pape Pija II, u potrazi za izgu-
bljenim identitetom nije dostatno za
dokaz o podrijetlu Janusa Pannoniusa.
Marijanovi pie da u ovom dokumentu
spomenuti Vitezov sinovac, nepos,
oito nije Janus Pannonius, nego pjesnik-
ov brati Ivan esmiki de Chesmicze,
Ioannes Vitez (Vitesius) Junior. Dakle,
Ioannes Pannonius alter, i u Padovi i
na biskupskim stolicama, ali ne i na
peujskoj, nego uz ostale i na srijem-
skoj. Isti autor misli da prvi korespond-
entni zapis Janova prezivanja (kojem je
latinsko-njemakom ortografijom iskriv-
ljen hrvatski oblik), zapis Carvajalu poznat
i po njemu autentian (osnaen njego-
vom konvalidacijom u eshatokolu: Ita est.
Jo[annes] Car[dinalis] S. Angeli Legatus),
izravno jo ne oituje da se on upravo na
njega i odnosi, kao ni na intervalno isti-
canje njegove kandidature za biskupa, ili
pak na Ivana Viteza ml. (esmikog), tada
iz Kaloke biskupije, titelskog prepota.
Openito S. Marijanovi pokuava doka-
zati da su Ivan esmiki i Janus Pannonius
razliite osobe. On je time otvorio prob-
lem koji je mogue rjeiti samo ponovnim
valoriziranjem svih raspoloivih izvora, te
kritikim osvrtom na dosadanja pisanja
o Janusu Pannoniusu. Ulaenje u ovu vrlo
sloenu problematiku na ovom mjestu ne
bi imalo svrhe.
Ovdje nas zanima mogue podrijetlo
Janusa Pannoniusa. Kasnije emo pret-
postaviti da je on zapravo pripadao rodu
Viteza iz Komarnice. Maarski human-
isti iz 16. stoljea, meu kojima i peuki
biskup Nikola Telgedi (Nicolaus Teleg-
dinus), pa Szent-Ivnyi i Jnos Zmboki
(Joanenes Sambucus), istiu da je pjesnik
Janus Pannonius Vitesiorum gente i
zovu ga Vitez. J. Hamm navodi da je Bal-
tazar Adam Kreli, povezan s maarskim
istraivaima i Danielom Cornidesom, u
djelu Scriptores ex Regno Sclavoniae
napisao da pjesnik Janus Pannonius pri-
pada Nobilis Vitezorum familiae, a nje-
govu biografiju donosi pod nazivom Io-
annes Vitez.
M. D. Birnbaum upozorila je (na te-
melju Hammovih upozorenja) o novim
otkriima pjesnikovih rukopisa u Sevilli,
prema kojima maarski znanstvenici
upuuju na pjesnika kao Ivana Viteza i na
srodstvo s Ivanom Vitezom od Sredne s
oeve strane. Ista autorica predlae da je
najbolje da se pjesnika zove Ianus Panno-
nius. U vezi s njegovim rodbinskim veza-
ma predloili bi mogunost da je Janus
Pannonius bio povezan s rodom Viteza i s
oeve i s majine strane.
Sumirajui i analizirajui razliita miljenja
S. Marijanovi pie: Svoj nomen propri-
um oznaio je pjesnik sam: Iohannes Vitez
Pannonius. Dakle Ivan, a ne Jan, Vitez, a
ne Cesing(e) (Kesinac), Panonac, a ne
Ungarus. Time i tako je pjesnik potvrdio
dvoje: da nije prezreo iz obijesti tako ple-
menito ime, nego se i on njime podiio,
kao Pannonius apud Italos, i drugo, da je
on i kao Ivan Vitez Panonac sam svoj
svjedok.
U vezi s posjedom esmicom spominju
se 1468. Janus Pannonius (kao peuki
biskup Ivan) i njegova braa Mihael i Ivan.
Da je Janus imao brau svjedok je pjesma
U smrt majke Barbare nastala 1463.
godine, gdje pjesnik u 91. stihu spom-
inje uza me jo dvoje je imala to se
odnosi na stariju djecu, najvjerojatnije
muku iz obitelji Janusa Pannonisu. Iz 11.
stiha se vidi da je Barbara umrla 10. pros-
inca 1463. godine. U biljeci 12. prireiva
pjesme spominje da je Ivan (zapravo Janus
Pannonius) ima odva brata, oba starija, i
sestru. U 120. stihu spominje se kerka
tuna oito Janusova sestra, a u 135.
stihu pie sirote sestre jo se nisu udale,
pa je prema tome Janus Pannonius morao
imati vie sestara.
Ako nam je poznato da je otac obitelji,
Petar, umro 1440. godine, kada je Bar-
bara imala 37 godina, spomenute neu-
dane keri su 1463. godine morale imati
najmanje 23 godine. Da nije imala djecu
s drugim mukarcima govore stihovi 153-
158. Poteno si ivjela, i uvijek znaaja
blistava/ Svakom si pomagala, Boga si
tovala./ I koliko si muu, zaista, vjerna
ostala,/ Doivotno ti udovitvo, snanim
je dokazom./ Udovica osta, sve dok
sunce u svom kruenju,/ Nije sloilo etiri
petoljea i tri jeseni. Iz stihova se vidi
da su sestre, u toj dobi, bile spremne za
udaju.
Mihael, oito brat Janusa Pannoniusa,
zabiljeen je kao sin pokojnog Petra de
Chezmycz, a spominje se 1474-1475.
godine kao vlasnik posjeda Bochkafelde
i Laztesin, koji je zaloio Nikoli Poekom.
Prema tomu, mogli bi zakljuiti da se otac
Janusa Pannoniusa zvao Petar. Na dru-
Broj 2 / Godite I
19
gom mjestu se Jannusov brat imenom
i prezimenom naziva Mihael Vitez. Kas-
nije je ivio u Zagrebu, gdje je 1483. go-
dine u kaptolu vrio izuzetno vanu ast
zagrebakog prepozita (prvog ovjeka ka-
ptola). Na dunosti prepozita je ostao do
svoje smrti 1499. godine. im je postao
prepozitom, poeo je ureivati odnose na
kaptolu.
Prepozit Mihael je 1487. godine prekinuo
rad u kaptolu, otiao je u Italiju gdje je i
prije boravio, te mu je 1. listopada 1487.
godine polo za rukom poloiti u biskup-
skoj palai u Padovi privatum examen et
doctoratus in jure canonico. Prema po-
dacima uzetim iz matrikule padovanskog
sveuilita doznajemo da je doktorat iz
kanonskog prava poloio gospodin Mi-
hael Ugrin, sin gospodina Petra Viteza
iz Komarnice (tj. dananjeg Novigrada
Podravskog), stariji prepozit i kanonik
zagrebake crkve domini Michaelis Un-
gari, nati domini Petri Vytez de Kamarcza,
praepositi maioris et canonici ecclesiae
Zagrabiensis.
Kad se vratio iz Italije radio je na tome
da podigne i to bolje ukrasi zagrebaku
katedralu te je podignuo u katedrali, u
kapeli B. D. Marije, oltar Sv. Gervazija uz
koji se sam 1499. godine dao pokopati.
Nekoliko godina prije smrti, 1492. imeno-
vao je Ivani Korvin prepozita i doktora
Mihaela uz neke druge sucem u jednoj
graanskoj parnici.
Mihael se naziva Ugrin zbog pripadnosti
Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, jer se
u matrikulama padovanskog sveuilita
tako odredila njegova pripadnost, a uz
to je vano da mu je otac bio Petar Vitez
iz Komarnice, koji je ujedno bio i otac
Janusa Pannoniusa. Zanimljivo je da je taj
plemi Petar koristio prezime Vitez koje je
inae, kako smo ranije pokazali, bilo esto
u Komarnici, ali se potpisivao i sa de
Chezmycz, kao i Janus Pannonius, dakle
kao esmiki.
Mogue je da je onaj dio komarnikih
plemia od roda Vitez koji je drao posjed
esmicu nosio naziv esmiki. Kako je nje-
gov znameniti ujak Ivan Vitez od Sredne
pripadao irem rodu Viteza, njegov sestra,
a majka Janusa Pannoniusa, Barbara, je
oito takoer morala pripadati tom rodu.
Uzmemo li u obzir da se drugi brat Janusa
Pannoniusa, Ivan, u izvorima spominje
kao Ivan Vitezi iz Komarnice (Johannes
Wythezych de Kamarcza), moemo na os-
novu svih iznesenih podataka dokazati da
je Janus Pannonius takoer podrijetlom iz
Komarnice tj. Podravec iz dananjeg Novi-
grada Podravsko-
ga. Za itav rod
predlaem naziv
Vitez esmiki.
Ivan Vitezi iz
Komarnice (Novi-
grada Podravs-
kog) odgovarao
bi ranije spome-
nutom bratu
Janusa Panno-
niusa, Ivanu koji
se spominje u
vezi sa posje-
dom esmica iz
1468. godine,
ukoliko je ovakvo
r a z mi l j a n j e
uope mogue
odrati. Ivan
Vitezi se prvi
puta pojavljuje
u zagrebakim
dokument i ma
1465. godine kad
zajedno s dvoji-
com kolega putu-
je na kraljev dvor
zato da optui
svoje kolege koji
s mu uskratili kanonike prihode za 1464.
godinu. Prema tome ranije je postao
kanonikom zagrebake stolne crkve. Iva-
nu je vladar po svoj prilici povjerio neku
vanu politiku misiju te je bio izvan zem-
lje, a njegovi su kolege to jedva doekali
i podijelili prihode njegove prebende.
Kralj se naljutio na kanonike zbog toga,
ali oni su se pozivali na tekstove svojih
statuta koji su im doputali takav postu-
pak. Ipak su kanonici morali popustiti jer
je kralj zapovijedio da i oni kanonici koji
su vrili javne slube uivaju sve prihode.
Ivan Vitezi se spominje u dokumentima
jo 1465. i 1468. godine. Tijekom 1467.
godine se spominje na kao student na
sveuilitu u Padovi, a 1468. je stekao
doktorat kanonskog prava.
Prije Padove je vjerojatno studirao i u Bo-
logni. Zbog urote protiv kralja Matijaa Ko-
rvina, koju su vodili njegovi bliski roaci,
dugo je ostao u kraljevoj nemilosti. Dva je
puta bio izborni biskup srijemski (1482-
1489, 1493-1498.), a u meuvremenu je
bio vesprimskim biskupom (1489-1493.).
Bio je trajni upan Vesprema, kraljev po-
slanik na francuskom dvoru i kod pap. Od
1490. godine je bio administrator Beke
biskupije. Za bekog biskupa je potvren
1493. godine kada je preao na podruje
cara Maksimilijana. Bio je kraljevski i car-
ski veliki kancelar. Po carskom ovlatenju
je sklopio u ime Ugarskog kraljevstva
savez s Poljacima protiv Turaka i Tatara
1498. godine.
Kao humanist, djelovao je u akademskom
Sodalitas litteraria Hungarorum, na
ugarskom dvoru kralja Matijaa, potom u
Beu, gdje je na Bekom sveuilitu drao
javna predavanja iz kanonskog prava. S
Konradom Pickelom Celtisom je bio istak-
nuti pripadnik i predsjednik Sodalitas lit-
teraria Danubiana. Potkraj ivota je kao
poslanik kralja Vladislava II, bio iz Bea
upuen u tvravu Valpovo. Umro je 1499.
godine. Vitezi je inae bio takoer dobro
poznat talijanskim humanistima.
Svi navedeni podaci govore da je ire
podruje Komarnice svojim rodom Viteza
esmikih zapravo dalo znatan doprinos
hrvatskom i europskom humanizmu, a
svojim djelovanjem na budimskom dvoru
kralja Matijaa Korvina i u zagrebakom
te openito sjevernohrvatskom krugu
utjecalo i na politika te kulturna zbivan-
ja u irem srednjoeuropskom prostoru.
Ovim otkriem, da je Podravina imala
jednu znamenitu osobu svjetskog ranga,
mogu biti zadovoljni i ponosni svi Podrav-
ci.
Hrvatski povijesni portal
20
Napisao: Draen Klini, prof.
Objavljeno: 22.1.2008.
Link: http://goo.gl/fPVIxo
FRANCUSKA ZA VLADAVINE
LOUISA XIV
Centralizacijom i
modernizacijom do
suvremenog drutva
Veliko stoljee Francuska
Vladavina Louisa XIV predstavlja jedno
od najsjajnijih i najuspjenijih razdoblja
francuske povijesti, razdoblje u kojem je
Francuska bila dominantna sila u Europi
s najveim politikim i vojnim utjecajem.
U toj epohi Seicenta ostvaren je jedan od
najveih poleta francuske monarhije. U
periodici termin za to razdoblje je Grand
Siecle (Veliko stoljee). Za vrijeme Ve-
likog stoljea voeni su gotovo nepre-
stano ratovi za prevlast u Europi. Unato
tome to je bilo i sjajan period za umjet-
nost i znanost koje su usprkos tim burnim
vremenima prosperirale.
U sluaju bourbonske monarhije us-
prkos vanjskom sjaju i bljetavilu dravne
mogunosti bile su napregnute do krajn-
jih granica. Bilo je pitanje vremena kada
e se to velebno zdanje drave (posjeda)
jednog monarha uruiti samo od sebe.
Znakovi propadanja i dekadencije uoljivi
su ve i pred kraj vladavine Louisa XIV.
Vrhunac, klimaks katastrofe loe voena
dravna politika doivjela je sudbonosne i
revolucionarne 1789. godine.
Kralj Sunca Louis XIV, najsjajniji vladar
apsolutizma
Louis XIV svrstava se meu europske
monarhe s najduljom vladavinom. Vladao
je sedamdeset i dvije godine u razdoblju
od 1643. do 1715. godine. Sam kralj nije
bio osoba posebne vanjtine, ali se isticao
i nadmaivao svoje suvremenike jakom
voljom, snanim duhom, osjeajem za
dostojanstvo, diplomatskom umjenou
te onim to je najvanije za sposobnog
vladara politikim instinktom.
U vladanju uiva, o njemu stalno go-
vori, u njemu trai veliinu i slavu. Malog
je rasta i uspravan, nosi visoke cipele i
periku, to mu daje osjeaj nadmonosti.
Odlinog je zdravlja, aktivan u vrijeme
velikih dvorjana, on je najvei dvorjanin.
(D.ivojinovi,Uspon Europe,str. 256.)
Za njegove vladavine institucija apsolutne
monarhije dovedena je do potpunog os-
tvarenja.
Francuska za Louisa XIV
Vladavina Louisa XIV moe se podijeliti u
tri kljune faze.
U prvoj fazi do godine 1661. kljunu ul-
ogu u upravljanju dravom imao je kar-
dinal Mazarin. U tom vremenu Louis je
bio premlad za samostalnu vladavinu.
Kardinal je porijeklom bio talijan roen
kao Giulio Raimondo Mazarino (1602.-
1661.) u Pescini u tadanjem Kraljevs-
tvu Napulj. U zreloj dobi taj je okretan i
sposoban talijan vrlo brzo napredovao u
papinskoj slubi pape Urbana VIII. Zbog
prevelike suradnje i otvorene podrke
kardinalu Richelieu papa ga je na pritisak
Habsburgovaca otpustio iz slube. Nakon
otputanja iz papinske slube Mazarin je
ponudio svoje usluge kardinalu Richelieu
1636. godine. U travnju te iste godine
frankonizirao je svoje ime u Jules Mazarin
i potpuno se naturalizirao. S vremenom je
postao i nasljednik sive eminencije Rich-
elieua te je s njegovom potporom to uz
pomo novca to uz politiki pritisak i sam
postao kardinalom. Uivao je veliku naklo-
nost kraljice Ane Austrijske (majke Louisa
XIV) i de facto kao regent nakon smrti Luja
XIII ima gotovo neogranienu mo.
U srednjem periodu svog ivota do go-
dine 1685. kralj vlada sam i to se smatra
najboljim razdobljem njegove vladavine.
Idui period poslije 1685. pa do monar-
hove smrti 1715. dravu su optereivali
brojni unutranji i vanjski problemi i
potekoe. U toj posljednjoj vladavine
uoavaju se elementi postepene, ali sig-
urne degradacije sustava.
Kralj Louis XIV roen je 5. 9. 1638. go-
dine. Njegovo roenje smatrano je bojim
blagoslovom jer su nakon dugog vremena
kralj Louis XIII i kraljica Ana roena Hab-
Broj 2 / Godite I
21
sburg dobili nasljednika na kraljevskom
tronu. Budui da mu je otac rano umro,
Louis je jo kao djeak od svega etiri
godine postao kraljem. Francuska je u to
doba bila preteno agrarna zemlja s oko
20 miliona stanovnika. Ogromni udio od
70% stanovnitva gotovo populacije
inili su seljaci.
Devet od deset Lujevih podanika rade
teko kako bi jednom buruju, plemiu
ili ljenivcu omoguili ugodan ivot.
(D.ivojinovi,Uspon Evrope , str. 265.)
Za vrijeme njegovog infantstva kao re-
gent vladala je kraljeva majka uz pomo
sposobnog, mudrog, ali i beskrupuloznog
kardinala Mazarina. Kardinal je brutal-
nom silom uspio uguiti ustanke plemstva
Frondu. Ustanici su dva puta protjerali
kraljevsku obitelj iz Pariza, a sam mladi
kralj i kraljica majka su neko vrijeme bili
zatvoreni od strane ustanika u glavnom
gradu kraljevstva. Kardinal je uspjeno
unitio Frondu i tim inom Francuskoj je
vraena unutranja stabilnost.
U vrijeme kada je zemljom upravljao kar-
dinal Mazarin (na slici gore) sklopljena
su dva znaajna mira. Prvi i znaajniji je
Westfalski mir iz 1648. godine njime je
okonan Tridesetogodinji rat (1618.-
1648.). Taj rat predstavlja prvi totalni
rat u novijoj europskoj povijesti. Dru-
gi mir je takoer znaajan i njime je
okonano dugotrajno ratovanje s jo tada
Habsburkom panjolskom. Spomenuti
Pirinejski mir iz 1659. godine oznaio je
prekretnicu u odnosu snaga izmeu
panjolske i Francuske. Nakon tog mira
panjolska vie nikad nije bila prava ve-
lika europska sila. Posljedino nakon tih
mirovni sporazuma Francuska je postala
vodea europska sila. Pirinejski ugovor
je potvren enidbom izmeu Louisa XIV
i Marije Tereze, keri panjolskog kralja
Filipa IV Habsburkog. Spomenuti brak e
kasnije imati dalekosene posljedice za
sudbinu Francuske i panjolske, ali i itave
Europe.
Prava vladavina kralja i
provoenje dalekosenih
reformi
Smru Mazarina kralj se osamostaljuje i
preuzima svu vlast u svoje ruke. Time se
prekida duga i do tada uobiajena vla-
davina kardinala-ministara koji su vladali
gotovo poput ministara predsjednika.
Slian scenarij s Francuskom za vrijeme
Richellieua i Mazarina odvijao se je u
Ujedinjenom Kraljevstvu u 18. stoljeu
(od dolaska dinastije Hanover), a pogoto-
vo u 19. stoljeu kada su kraljevi svedeni
na razinu marioneta, glavnih glumaca s
jako malo stvarne moi. Istinsku vlast u
Britaniji nakon 17. stoljea imali su i imaju
premijeri (Pitt Mlai, Pitt Stariji, Benjamin
Disraeli). Francuski kraljevi su za Louisa
XIV i nakon njega slomili i onemoguili
to pokroviteljstvo, tutorstvo premijera
(ministra-savjetnika) nad kraljevima. Pob-
jeda je osigurala apsolutnu vlast kralja,
ali dalekoseno zavrila je detronizacijom
Bourbona. Apsolutna vlast u konanici re-
zultirala je apsolutnom krivnjom.
Kraljevo poimanje vlasti oslikava se u
reenici:
Vi ete mi pomagati savjetima ako ih
budem traio
(D.ivojinovi,Uspon Evrope, str. 266.)
U tom navodu kao i u slinoj izjavi koja
se pripisuje Kralju-Suncu: L etat cest
moi-drava to sam ja uoljivo je stapanje
odnosno identifikacija drave s osobom
vladara.
U razdoblju od 1661. godine kralj u pot-
punosti preuzima vlast, otputa iz kralje-
vskog vijea to jest iz visokog dravnog
vijea lanove svoje obitelji, visoko plem-
stvo kao i staro vojno plemstvo (noblesse
depee). Uklanjajui iz dravne uprave
gotovo sve pripadnike vladajue klase i
postavljajui sebi odano nie plemstvo
i inovnitvo Louis XIV je promijenio
vladajuu klasinu piramidu srednjovje-
kovne monarhije. Hijerarhiju u kojoj je na
vrhu bio kralj, a ispod velikodostojnici iz
redova krupnog plemstva koji su zbog svo-
je moi i utjecaja esto prkosili i oponirali
monarhu. To je predstavljalo svojevrsnu
bolnu, neuralginu toku klasinih sredn-
jevjekovnih monarhija.
Novi poredak je ouvao poziciju kralja
dodatno ju uvrstivi. Vladar dobiva
vee ovlasti i moi. Upravna hijerarhija
biva direktno podreena samo i jedino
kralju koji je mogao po volji imenovati i
otputati pojedine slubenike. U skladu
s tom novom podjelom vlasti plemstvo
je dodue zadralo svoj privilegirani sta-
tus, ali je izgubilo politiku mo. Nave-
dena injenica moe biti jedan od razloga
zato jedan znaajan dio plemstva nije
podrao Louisa XVI kada je sazvao Gener-
alnu skuptinu. Nakupljeni otpor i gorina
prema kraljevoj diktaturi i samovolji re-
zultirali su zabludom i krivom procjenom
kod dijela plemstva koje je smatralo da
e sada moi ucjenjivati kralja za stara
prava. Meutim ni kralj niti plemstvo nisu
bili svjesni moi i snage treeg stalea i
injenice da je njihovo vrijeme Ancieme
Regima stvar prolosti.
Suvremenik iz redova plemstva za vri-
jeme Louisa XIV vojvoda de Saint-Simon
opisao je novu vlast kao vladavinu sitne
buruazije. (O.Bernier,Louis XIV., A royal
life, str. 86.). Uspjeh kraljeve nove politike
uvelike je ovisio i o nekolicini vrlo izuzet-
nih i uspjenih savjetnika- ministara.
Ministar za unutranja pitanja postao je
Jean Baptist Colbert, a markiz de Louvois
savjetnik za vojna pitanja. Kralj je nastojao
uvesti unutranji red u dravu i nametnuti
svoju volju preko slubenika koje je on
sam postavljao.
Francuska je do Louisa XIV bila razjedin-
jen i vrlo specifine zemlja u kojoj su po-
jedine pokrajine imale veliku autonomiju
i prava (Bretanja, Normandija, Provan-
sa). Kraljeva vlast najvie se osjeala i
priznavala u prijestolnici Parizu i u dolini
Loire. Periferija je bila slabo vezana uz
Luj u dobi od 8 godina
Hrvatski povijesni portal
22
centralnu vlast i krunu. Preuzevi u pot-
punosti vlast kralj je nastojao izmijeniti
to staro, uvrijeeno stanje koje je slabilo
i razjedinjavalo Francusku. Reformama
unutranje politike eljelo se stvoriti jaku
centralistiku dravu kojom e se upravl-
jati i rukovoditi iz jednog centra. Taj jed-
instveni centar za cijelu dravu bi naravno
bio i sredite politike moi. U skladu s tim
nastojanjima kralj je 1673. godine izdao
jedan vrlo vaan zakon. Navedene godine
donesena je odluka po kojoj su svi lokalni,
provincijski parlamenti morali priznavati
kraljevske dekrete to im je doslovce odu-
zelo politiku mo i tradicionalna prava.
Preobrazba iz
srednjovjekovne u modernu
dravu
Nastupila je era reformi, promjena i trans-
formacije srednjevjekovne politike tvor-
evine u modernu dravu. S novim poret-
kom kraljevi ministri onemoguavali su
bilo kakve zlouporabe vlasti kao i finan-
cijske malverzacije. Provincijski guverneri
birani su na tri godine ime se nastojala
sprijeiti lokalizacija moi u rukama po-
jedinaca.
Preustroj vojske
Bitne reforme odnose se i na vojsku. Stari
oficirski kadar iz redova plemstva ije je
vojniko umijee bilo upitno zamjenjuje
se profesionalnim kadrom. Na taj nain
se stvara moderna armija. Profesionalna
vojska postala je glavno kraljevo orue
u vanjskoj, ali po potrebi i u unutranjoj
politici. Francuska vojska u tom razdoblju
je najjaa i najbrojnija vojna sila u Europi.
Vojska iz onog vremena je za tadanje pri-
like predstavlja ogromni vojni potencijal.
Godine 1688. imala je francuska vojska
blizu 300.000 vojnika. (Povijest svijeta,
str. 505.) Da bi se tako velika vojska mogla
uzdravati bilo je potrebno srediti dravne
financije i urediti unutranje prilike u
zemlji.
Nova ekonomska politika
Za vrijeme ministra Colberta trgovina,
manufaktura i prekooceanski posjedi
su razvijani uz pomo dravnih povlas-
tica i visokih zatitnih tarifa. U dravi
je voena intervencionistika politika.
U funkciji generalnog kontrolora finan-
cija Colbert je uspjeno rijeio godinji
dravni deficit. Boljom poreznom poli-
tikom povean je dobitak od posrednih
poreza kao to su porez na sol, na alko-
holna pia, na monopol duhana Takva
porezna politika meutim pogaala je
najvie seljatvo i sitno graanstvo dok
su plemstvo, sveenstvo i neki pripad-
nici krupne buroazije i dalje zadrali
povlaten poloaj (osloboeni poreza,
ali bez politike moi). Povlateni su
bili osloboeni veine davanja to je na
dugoronom planu moralo zavriti kolap-
som i propau dravne blagajne. Kako
su rasli dravni trokovi obian puk sve je
vie osiromaivao, a bogatstvo plemstva
je raslo. Kulminacija takve nepravedne i
ekonomski neodrive politike bila je pot-
puni slom dravnih financija i bankrot
drave koji je na kraju doveo i do pogu-
bljenja kralja 1793. godine. Glavni prob-
lem bio je u injenici da najbogatiji sloj,
drutva elita nije financirala dravu ve
je ivjela na teret ogromne veine koja
je bila temelj cijelog sustava. Drutvena
elita determinirala je ivot narodu koji
nije imao nikakvog utjecaja na zbivanja u
zemlji. Narod je imao samo obaveze, ali
ne i prava.
Da bi osigurao stabilnost i red u sreditu
drave kralj je uveo u Parizu cenzuru
tampe, policijske ophodnje, a da umi-
ri siromane puku kuhinju (socijalne
mjere). Slian obrazac uveden je i ostale
gradove kraljevstva.
Velianje vladara, sjajno
doba umjetnosti i znanosti
Ministar Colbert i kralj dijelili su istu viziju,
ideju o glorifikaciji, uzvienju institucije
monarha i monarhije. Kult kralja tovao
se je i veliao kroz sve oblike likovne um-
jetnosti. Kralj je bio mecena umjetnosti,
pokrovitelj umjetnika od kojih su neki im-
ali svjetski priznati status i renome poput
Jean Baptiste Moliera, Charles Lebruna,
Louis le Vau, Jules Mansarta, Jean Bap-
tist Lullya.Uz umjetnost velika panja se
je pridavala i znanosti, tako je 1666. go-
dine osnovana Akademija znanosti, a ne-
dugo zatim i pariki Observatorij (1667.).
U narednom desetljeu osnovane su i
Arhitektonska (1671.) i Muzika (1672.)
akademija. Pridavanje vanosti znanosti
imalo je za cilj jaanje drave kroz tehnika
dostignua i inovacije.
Velika novana sredstva troena su na
arhitektonska zdanja koja su svojom
grandioznou i ljepotom veliala mo i
ugled vladara. U Parizu je dovrena glavna
kraljevska palaa Louvre kojoj je dodana
klasina kolonada koju je projektirao
Claude Perrault.
Graditeljski vrhunac postignut je izgrad-
njom Versaillesa kojeg je projektirao
Louis Le Vau. Versailles je iz lovake rezi-
dencije Louisa XIII prerastao u predivnu
baroknu palau koja svojom ljepotom
i monumentalnou postaje uzorom i
nedostinim idealom za mnoge kasnije
Europske dvorove.
Slabljenje plemstva
Dvorac Versailles postaje od 1682. go-
dine sreditem kralja. Sukladno tome i
sreditem drave. Kralj poziva plemstvo
u dvorac. Na taj nain nekad samostalno,
samosvjesno plemstvo koje nije uvijek
bilo sklono kralju pretvara u klasu ovis-
nu o kraljevoj milosti. Stvara se dvorsko
plemstvo u punom smislu znaenja. Post-
aje stvar prestia biti dio dvorske svite u
svakodnevnoj kraljevskoj blizini. Pitanje
je da li je plemstvo bilo svjesno da je na
taj nain dovedeno pod stalni nadzor.
Dvorsko plemstvo usred raskonog ivota
u Versaillesu pada u sve veu ovisnost
o kruni koja ga u potpunosti kontrolira.
Kralj se na taj nain okruio uslunim i
poniznim dvorjanima koji nemaju gotovo
nikakav utjecaj. U potpunosti samostalno
vlada dravom dovodei ideju apsolutiz-
ma do potpunog ostvarenja. Cijeli ivot na
dvoru svodi se na ritual, ceremonijal sve
je podreeno i usredotoeno na personu
kralja. Interesantan i zapanjujui je poda-
tak da je gotovo vie od polovice dravnih
prihoda troeno na potrebe dvora.
U njemu ivi deset hiljada plemia,
inovnika, slugu, a 60 % poreznih prihoda
troi se na uzdravanje Versaja i kraljevog
dvora. (D.ivojinovi,Uspon Evrope, str.
269.).
Sukob s Rimom
Zbog svoje jake centralistike, autokrat-
ske politike na svim podrujima kralj je
neminovno morao doi i u sukob s Rimom
odnosno Papom. Iako je po vjerskom
opredjeljenju bio strogih katolikih nazo-
ra, kralj se protivio papinskom dominatu
u vjerskim pitanjima. Na vjerskom planu
kraljev konani cilj bio je uvrenje ga-
likanizma. Galikanizmom kao varijantom
zapadnog kranstva eljela se je postii
nezavisnosti francuskih kraljeva od strane
papa prije svega u pogledu imenovanja
biskupa. Uz status crkvenih prelata veu
se veliki posjedi, imovina i prihodi. Kralj
takoer zahtjeva pravo imenovanja bisku-
pa, priora i pravo ubiranja prihoda od
svih vakantnih, praznih biskupskih stolica
u zemlji. Sukob s papom Inocentom X
kulminirao je 1682. godine kada je Louis
XIV donio zakonsku odredbu u etiri ga-
likanska lanka. Galikanskim lancima se
potvruje sloboda od papinske jurisdikci-
je u svjetovnim pitanjima, nadmo fran-
cuskih zakona u reguliranju odnosa Svete
Stolice i Francuske te se naglaava potre-
Broj 2 / Godite I
23
Le Chteau de Versailles en 1668;
naslikao Pierre Patel
ba suglasnosti obiju stranu da se papinske
odluke primjenjuju. Naglaena je i supe-
riornost stalea nad papinstvom. Takvim
odlukama dolazi do mogunosti raskola
Rima i Pariza. Nijedna strana meutim ne
eli da se ponovi sluaj Engleske i Henrika
VIII. Spor se rjeava nakon smrti Inocenta
X, nakon tog dogaaja Louis XIV povlai
1693. sporna etiri lanka i normalizira
odnose s Vatikanom.
Kralj nije tolerirao nikakve heretike
pokrete niti nikakve vjerske struje koje bi
se odvajale od slubene dravne katolike
politike. Progonio je vrlo okrutno i te-
meljito jaseniste i hugenote.
Izgon Hugenota kardinalna
greka velikog kralja
Netrpeljivost dravne vjerske politike
dosegla je svoj maksimu kada je kralj
odredbom ukinuo uveni, tolerantni
Nantski edikt. Edikt kojim je kralj Henrik
IV (osniva dinastije Bourbona) 1598.
godine stabilizirao Francusku i dokinuo
dotadanje neprestane vjerske sukobe
koji su razdirali dravu. Ta je odluka o
ponitenju edikta bila presudna i pred-
stavlja jednu od najveih politikih
pogreaka koje je napravio taj veliki vla-
dar. Posljedica je bila masovno iselja-
vanje bogatog i naprednog hugenotskog
stanovnitva. Francuska je s gubitkom
tako znaajnog i kvalitetnog drutvenog
sloja izgubila na unutranjoj stabilnosti
i prosperitetu. Neke druge drave su
prosperirale zbog te krive francuske od-
luke posebice Nizozemska i Brandenburg
(budua kraljevina Pruska) koje su s novim
priljevom stanovnitva unaprijedile gosp-
odarsku i ekonomsku osnovicu zemlje.
Stalni ratovi uzrok
propadanja sustava
U vanjskoj politici takoer je bila oita
agresivnost i nastojanje da se postigne
dominacija, odnosno konstantna tenja
da Francuska postane najvea sila u Eu-
ropi to je tada znailo i u svijetu. Iako su
francuske armije bile vrlo uspjene stalni
ratovi financijski su iscrpljivali sustav.
Zbog neprekidnih ratova drava je stalno
bila optereena velikim izdatcima. Pred
kraj vladavine Louisa XIV drava gotovo
da vie nema nikakvih sredstava te je pred
bankrotom.
Kralj-Sunce je od 1667. vodio gotovo ne-
prestano ratove po Europi. U Devolu-
cionom ratu (1667. 1668.) kralj se je
borio za batinu, nasljedstvo svoje su-
pruge Marije Tereze. Nakon smrti njena
oca Filipa IV 1665. godine, Louis XIV se je
smatrao nasljednikom. Francuska je u tom
ratu dobila neke teritorijalne ustupke.
Sljedei veliki rat voen je od 1672. do
1678. sa ciljem da se uniti Nizozemska
kao velika trgovaka i ekonomska sila te
ozbiljan suparnik. Otpor i snaga Nizozem-
ske rastu stupanjem Viliama III Oranskog
na nizozemsko prijestolje budui da je
on bio ujedno i engleski kralj. Francuska
nije bila dovoljno snana da pobijedi pro-
tivnika budui da su u rat protiv nje uli i
panjolska i Sveto Rimsko Carstvo (Habs-
burzi) i Brandemburg. Rat zavrava mirom
u Nijmegenu 1678. godine. Nizozemska
je ostala cijela. Francuska je dobila neke
manje teritorije. Sve pobjede su os-
tvarene uz velike gubitke, a rezultati su
bili vrlo skromni.
U razdoblju od 1679. do 1688. Francuska
vodi nominalno, prividno miroljubivu
Hrvatski povijesni portal
24
politiku, ali potajno radi protiv svojih su-
parnika pomaui ugarske pobunjenike,
bunei Poljake i potiui Turke.
Posljednji i svakako najvaniji rat za vri-
jeme Louisa XIV voen je ponovno za
panjolsku batinu (1701.-1714.). U tom
ratu francuski kralj branio je pravo svoga
unuka Filipa V na panjolsko prijestolje
koje mu je oporuno ostavio Karlos II
posljednji panjolski Habsburg, mental-
no i fiziki jako nestabilna i krhka osoba.
Filip V prihvatio je panjolsko prijestolje.
No tada opet dolazi do obrata situacije
jer strahujui od narasle francuske moi i
utjecaja ostale europske sile: Sveto Rim-
sko Carstvo Njemake Narodnosti, En-
gleska i Nizozemska objavljuju rat. Iako su
savezniki vojskovoe, vojvoda od Mar-
lborougha i Eugen Savojski bili sposob-
niji i vojniki superiorniji nad francuskim
zapovjednicima; vojvodama de Villars,
Berwicki i Vendome, Francuska je odoli-
jevala udruenim napadima. Francuski
otpor bio je tvrd i ilav, iako je monarhija
bila pred ekonomskim krahom, sveopom
bijedom i gladi.
Mir je konano postignut u Utrechu, a
Francuska usprkos svim preprekama osig-
urala je panjolski tron. Prijestolje je dobi-
veno uz uvjet da ne smije doi do spajanja
francuskih i panjolskih Bourbona te uz
vanu odrednicu da se panjolski posjedi
moraju podijeliti. Sukladno tomu Bour-
boni su dobili panjolsku i prekooceanske
posjede, a Habsburzi naprednu i prosperi-
tetnu panjolsku Nizozemsku (Belgija) i
panjolske talijanske posjede.
Bourbonska panjolska
Rat za panjolsku batinu imao je presud-
no, sudbonosno znaenje za Europsku
povijest. Za Pariz imao je dvostruko
znaenje. Loa strana toga rata bila je
da je on iscrpio financijske mogunosti
Francuske slomivi ju kao velesilu, ona
se od toga rata nee oporaviti sve do Na-
poleonova razdoblja kada e Francuska
ponovno zablistati iako na kratko. Pozi-
tivna strana rata bila je u injenici da je
preuzimanjem prijestolja od posljedn-
jeg panjolskog Habsburgovca Karlosa II
omoguen opstanak dinastije Bourbon u
budunosti. Nakon detronizacije i pogu-
bljenja u Francuskoj francuska kraljevska
krv Bourbona sve do dananjih dana
vlada panjolskoj (danas nominalno, pro
forme).
Kraljevo nasljee za
budunost
Razdoblje Louisa XIV predstavlja jedno do
najboljih perioda u francuskoj povijesti. U
tom vremenu Francuska je dominantna
sila, francuski jezik, stil ivota predstavl-
jaju uzor za ostalu Europu. Uz velike usp-
jehe bilo je i velikih padova i promaaja.
Drava je ekonomski upropatena,
privreda je unitena zbog stalnih ra-
tova, a stanovnitvo je osiromaeno. Sli-
jed dogaaja je tekao tako da je nakon
slavnog perioda za Louisa XIV slijedila pod
njegovim nesposobnim nasljednicima
Louisom XV. i Louisom XVI. postepena,
ali sigurna degradacija i kauzalno slom.
S tom propau doao je i kraj jednog
drutvenog sistema te nastanak novog
drutvenog poretka izgraenog na ide-
jama prosvjetiteljstva.
Prosvjetiteljstvo, svijetlo napretka i
prosperiteta
Prosvjetiteljstvo kao intelektualni i idejni
pokret 18. stoljea zasniva se na razumu
i ljudskom razumijevanju kao glavnim
mjerilima svih stvari. Razum e omoguiti
ljudskoj individui da pronikne u sutinu,
bit stvari. Taj pokret roen u 18. stoljeu
temelji se na tekovinama, steevinama
koje su izgraene za vladavine jednog od
najveih francuskih vladara Louisa XIV. Da
bi uope mogle zaivjeti prosvjetiteljske
ideje bilo je potrebno ispuniti nekoliko
preduvjeta. Ti preduvjeti bili su ostvareni
za vladavine Kralja-Sunca. Drava je cen-
tralizirana, ujedinjena i osuvremenjena.
Time je omogueno da se kasnije pros-
vjetiteljske ideje iz sredita drave Pariza
kao arita raspre cijelom kraljevinom sa
ciljem promjene postojeeg stanja.
Jaanje graanstva kao preduvjeta za os-
tvarenje graanskog drutva
Vaan preduvjet koji je ostvaren je i dok-
idanje starog feudalnog sistema. Stvaran-
jem autokratske monarhije, pretvaranjem
samostalnog, ponosnog, regionalnog
plemstava u ponizno, ovisno, dvorsko
plemstvo stvoren je slobodan prostor za
buroaziju. Krupno graanstvo koje se
polako stvara od tada je u konstantnom
usponu (kapital postaje sve vee mjerilo
vrijednosti i znaaja), a plemstvo ide pre-
ma zalazu svoje moi i svome konanom
ponitenju kao drutvenog faktora.
Ukidanjem plemikih politikih moi i
postavljanjem na odgovorne dunosti
lojalni inovniki kadar kralj je uklonivi
mo jednog politikog sloja u konkretnom
sluaju plemstva stvorio direktnu vezu
kraljevske vlasti sa svakim podanikom.
Spona je ostvarena i s osobama iz redova
graanstva (naravno bogatog) jer vie nije
bilo krupnog plemstava kao posrednika ili
blokatora poveanih politikih aspiracija
graanstava. Sukladno tome sam monarh
je na svojevrstan nain dokinuo feudalni
sustava puno prije fatalne 1789. godine.
Do te godine je de facto samo kralj pred-
stavljao dravu, ali i stari sustav. Plem-
stvo ve ranije izgubivi veinu politikih
privilegija nije bilo lojalno niti je stalo uz
poredak i podralo suverena. Aristokracija
je bila u veini rezignirana, ravnoduna na
zbivanja budui da oni sami nisu imali di-
rektni utjecaj na upravljanje dravom. To
shvaanje se je kasnije promijenilo kada
se uvidjelo da revolucionari ele ukinutu
sve privilegije te plemstvo proglasiti sm-
rtnim neprijateljem novog poretka, no
za aristokraciju i za njezin bell epoque
tada u Francusko bilo je ve prekasno.
Znanost i umjetnost promotori
napretka na svim poljima ljudske
djelatnosti
Financiranjem znanosti i umjetnosti te
otvaranjem akademija, 1666. godine ot-
vorena je Akademija znanosti kralj je ne
znajui za konani rezultat svojih postu-
paka omoguio da se stvori intelektualna
elita koja e biti glavni nositelj, promotor
i kreator prosvjetiteljskih ideja. Ve u 17.
stoljeu djeluju rani prosvjetitelji pioniri;
znanstvenici i filozofi poput Bacona, Gali-
lea, Decartesa, Leibniza, Newtona, Locka
i drugih. Njihove ideje nalaze plodno tlo i
na odobravanje meu francuskom inteli-
gencijom.
Posebnost Francuske
monarhije 17. i 18. stoljea
Francuska je specifina monarhija
18.stoljea. Naime zahvaljujui raz-
voju i napretku za Louisa XIV u kojem je
drava ojaala nastalo je jako graanstvo.
Graanstvo koje je postalo ponosno i
svjesno svojih sposobnosti i kvaliteta, ali
i stanja u monarhiji i svijetu. Kraljevina se
nije demokratizirala u smislu da je dolo
do podjele vlasti kao na primjer u Velikoj
Britaniji ve se je arhaino, statino, auto-
centrirala u osobi vladara. Takva raspod-
jela snaga morala je dovesti do pada
monarhije jer samosvjesno graanstvo
s razvijenom svijeu da upravo ono s
najvei davanjima uzdrava vlast vie nije
moglo tolerirati i podnositi da ne particip-
ira u podjeli vlasti koju odrava. Upravo
e s razvojem intelektualnog sloja koji se
zalae za slobodu izraavanja, protiv cen-
zure i represija osoba vladara postati glav-
na meta i protivnik u tom neizbjenom
sukobu jer e se i lik kralja kao i njegovi
postupci prosuivati i kritizirati. U ostalim
Broj 2 / Godite I
25
europskim monarhijama Istone Europe
(Rusiji, Austriji, Pruskoj ) slina situacija
nije se mogla dogoditi jer su one jo
uvijek bile u drutvenom razvojnom za-
ostatku za Francuskom. U njima je jo uvi-
jek vladao stari feudalno-agrarni sistem.
Ulogu graanstva koje nije bilo dovoljno
razvijeno da pokrene promjene e kod
tih drava preuzeti vladari. Prosvijeeni,
apsolutistiki vladari istonih europskih
sila nastojat e prosvjetiteljskim idejama
osuvremeniti i unaprijediti svoje monarhi-
je. U tom sluaju ne postoji revolucionar-
ni, progresivni element budui da prom-
jene dolaze iz samog vrha vlasti (te drave
e destabilizirati nacionalna pitanja).
Kraljev sukob s Rimom odnosno s papom
doveo je do jaanja ideja galikanizma
koje e osobito biti snane za revolucije.
Time se je nakon engleske izme ponov-
no naruilo autoritet Rima i Crkve i to od
strane jedne od najjaih katolikih europ-
skih zemalja. Otvorio se je prostor za pro-
pitivanje naela i biti same vjere. Upravo
rasuivanje svih pojava i naela u ljud-
skom ivotu pa i onih vjerskog sadraja i
oslanjanje samo na mo vlastitog razuma i
sposobnosti prosuivanja jedno je od bit-
nih, temeljnih obiljeja prosvjetiteljstva.
Konani rezultat
modernizacijom do
suvremenog drutva
Epoha Louisa XIV kljuna je stepenica,
preduvjet za nastanak modernog drutva.
Tada je stvoren drutveni model koji je
s promjenama koje su tada nastale u
budunosti u razdoblju prosvjetiteljstva
ostvario, postigao vlastitu nadogradnju
i drutvenu evoluciju. U vrijeme Louisa
XIV stvoreno je polazite i podloga za eru
prosvjetiteljstva koje je sa svojim stavovi-
ma i idejnim konceptima promijenilo sliku
svijeta. Svijet se je promijenio iz temelja
te je postignut pomak prema daljnjem
civilizacijskom i kulturnom napretku i raz-
voju ovjeanstva. Svijet je krenuo prema
boljem i pravednijem drutvu u kojem se
status i privilegije ne dobivaju roenjem
ve radom i talentom.
Literatura
ivojinovi, D., Upon Evrope, Novi
Sad, 1985
Carpentier, J., Lebrun F., Povijest
Francuske, Zagreb 1999.
Goldstein I., Kronologija, Novi liber,
Zagreb, 1996.
Bertrand, L., Luj XIV, Zagreb, 1943.
Saint Simon, Dvor Luja XIV, Zagreb
1960.
Ilustrirana Povijest
Svijeta , sv.13. , Rijeka
, 1977. str. 6009.-
6034.
H.Ragnhild,Louis XIV
and His World , 1972.
Bernier, O., A royal
life, London, 1987.
Ilustrirana Povijest
Svijeta, sv.13. , Rijeka
, 1977. str. 6009.-
6034.
0.N. Hampson , A
Cultural History of
the Enlightenment ,
1969.
E.Cassirer , The
Philosophy of the
Enlightenment ,
1951.
Napisao: Miljenko Hajdarovi, prof.
Objavljeno: 6.10.2007. Link: http://goo.gl/QmrOcH
GDJE JE NESTALO SRCE
LUJA XIV.?
Luj XIV. (1638.1715.) poznatiji kao
Kralj Sunce jedan je od najpoznatijih
europskih apsolutistikih vladara. Vodio
je dug i buran ivot pun ratova, ljubavi
i preljuba. Na francuskom je prijestolju
proveo ak 72 godine. Ratovao je protiv
panjolaca, Nizozemaca, Svetog Rimskog
Carstva, Engleza i veana. Pokopan je u
bazilici Saint Denis. Za vrijeme francuske
revolucije svjetina je unitavala sve sim-
bole trule kraljevine, pa su tako provalili
u mauzolej Luja XIV. Netko od revolucion-
ara je ukrao balzamirano srce. Ne znamo
kako, ali Lujevo se srce uskoro nalo u
Engleskoj kod Edwarda Harcouta, nad-
biskupa od Yorka.
William Buckland (1784.-1856.) je tije-
kom svog vremena bio vodei engleski
geolog i paleontolog. Prvi je opisao
megalosaura, vrstu dinosaura. Uz istak-
nuti znanstveni rad bio je poznat i kao
strastveni gurman. To ni ne bi bilo neto
posebno zanimljivo da nije imao osebu-
jan jelovnik. Navedimo samo posebne
specijalitete poput muhe mesoderke i
krtice. Bio je meu osnivaima britanskog
drutva za aklimatizaciju ivotinja. To mu
je uveliko pomoglo da u jelovnik uvrsti
klokana, nosoroga, delfina, krokodila,
mieve, razne morske mekuce i kukce.
Zahvaljujui poznanstvu s Harcoutom
doao je do posebne delicije koju jo
nije okusio kraljevsko srce. Srce je na-
vodno lagano preprio i posluio s gra-
hom. Dogaaj se prema priama zbio
na boinoj veeri u veem krugu uz-
vanika. Tek nakon komzumacije je ob-
jasnio gostima o kakvoj se deliciji radi
uz komentar da je meso malo ilavo, ali
zadovoljavajueg okusa!
Hrvatski povijesni portal
26
Napisala: Ivana Tucak, prof.
Objavljeno: 6.10.2008.
Link: http://goo.gl/E9wd0N
BESMRTNI NAPOLEON
Napoleon Bonaparte jedna je od linosti
koje su obiljeile povijest ovjeanstva,
te predmet brojnih rasprava. Zahvaljujui
promidbi u svoju korist, svojedobno je
postao jako popularan meu svojim vo-
jnicima i irokim masama. Memoari Be-
smrtnog Bonapartea(2), kako su ga na-
zivale tadanje novine, nastali kasnije na
Svetoj Heleni bili su poetak mita o Na-
poleonu koji e kasnije postati inspiracija
brojnim autorima, od starijih knjievnika
poput Tolstoja, Stendhala ili Balzaca do
suvremenih autora ija su djela u novije
vrijeme mnogo puta prilagoena za ve-
like i male ekrane.
Popularnost generala u
usponu
Bonaparteova popularnost dok je bio
general koji se uspinjao ljestvama svoje
vojnike karijere, rasla je zahvaljujui
razliitim sredstvima promidbe ko-
jima je upravljao i koja su dokaz nje-
gove diktatorske vlasti. U ta sredstva
moemo ubrojiti razliite asopise, no-
vine, izvjetaje, umjetnost, pasivnu
promidbu, ali i cenzuru kojom se
ograniavala dostupnost informacija
javnosti.(3)
asopisi i novine
Napoleonova slava najvie je rasla za
vrijeme pohoda na Italiju. Messager du
Soir je u oujku 1796., prije nego to je
pohod poeo, objavio lanak o ambici-
oznom generalu.(4) Desno orijentirane
novine poput La Censure optuivale su
ga da se postavlja iznad Direktorija.
Rojalistiki LInvariable pisao je o njemu
kao o diktatoru koji zloupotrebljava
svoj poloaj, dok su urednici asopisa
LHistorien postavljali pitanje: Bona-
parte, je li on general Republike ili novi
Omar?(5)
Nakon dravnog udara Napoleon je takve
novine zabranio, onemoguavajui im bilo
kakav oblik podrke i pomoi. Nakon toga,
osnovao je est novina i asopisa kojima
je on upravljao.
Journal de gnral Bonaparte et des
hommes vertueux, Courrier de lArme
dItalie, La France vue de lArme dItalie,
Journal de Malte, Courier de lgypte bili
su asopisi i novine koji su hvalili njegove
vojnike uspjehe, pisali o njemu kao be-
smrtnom Bonaparteu, velikom, novom
Hanibalu, mladom heroju Republike, tali-
janskom osvajau, nepobjedivom, sret-
niku Bonaparteu(6)
Usporeivali su ga s antikim junacima,
ak ga stavljajui i iznad njih. Preko svo-
jih novina on se obraunavao sa svojim
politikim protivnicima, davao javnosti
informacije koje su mu odgovarale i
openito, promovirao sebe kao linost.
Courrier de lArme dItalie sluio je i za
podizanje morala njegovim vojnicima.
Poznatije novine, poput Le Moniteur uni-
Broj 2 / Godite I
27
versel ili La Dcade Philosophique takoer
su izvjetavali o njegovim djelima. Svaki
Bonaparteov korak bila je vijest.
Izvjetaji, proglasi,
korespondencija
Svoja postignua Napoleon je
preuveliavao, pa ak i kad je bila rije o
nekim manjim uspjesima. Njegovi blistavi
izvjetaji probudili su sumnju lanova Di-
rektorija, ali on je riskirao ak i svoj od-
lazak s vlasti kako bi stvorio mit o sebi i
nepobjedivosti svoje vojske.
Njegova samopromidba bili su njegovi
izvjetaji proglasi i korespondencija koji
su bili vani imbenici za njegovu daljnju
karijeru.
Stil koji je on rabio u svojim izvjeima bio
je vie literaran, nego sluben. Njegova
jednostavnost, snaga i dramatinost priv-
ukle su panju francuske javnosti. Dobar
primjer za to je i izvjetaj iz 14. travnja
1796. u kojem stoji General Massna se
pojavio i pobijedio smrt i unitenje.(7)
ak i kad sve nije ilo glatko, kao primjerice,
kod Mantove, Napoleon je u izvjetajima
skretao pozornost na openitu situaciju ili
na neke manje uspjehe. Istina, njegova vo-
jska je postizala uspjehe, ali izvjetavajui,
uvijek je koristio osobnu zamjenicu ja, tj.
izvjetaje je uvijek pisao u prvom licu to
je stvaralo sliku da je bio posvuda i da nje-
mu pripadaju najvee zasluge za uspjehe
njegove vojske.
Umjetnost
Jedan od oblika promidbe lika i djela
Napoleona bila je i umjetnost, posebno
slikarstvo. Najpoznatiji umjetnik toga
vremena bio je Jacques Louis David koji
se s Napoleonom prvi put susreo na
slubenom primanju 1797. i kojega je Na-
poleon pozvao u Egipatski pohod. David je
taj poziv odbio.
Poslije toga naslikao je Napoleonovu
pobjedu na Rivoliju. Njegov portret nije
dovrio jer Bonaparte nije imao strpljen-
ja ni vremena dolaziti na sesije gdje je
trebao sjediti dva do tri sata. Jedno od
njegovih najpoznatijih djela je Napole-
onov prijelaz preko St. Bernarda. U doba
Carstva, Napoleon ga je imenovao Prvim
slikarom Carstva.
Jacques Louis David napravio je seriju od
etiri slike Napoleonove krunidbe, od ko-
jih je najpoznatija Krunidba Napoleona I.
Cenzura
Cenzura je bila vrlo uinkovito sredstvo
kojim se Napoleon sluio kako bi ograniio
i sprijeio rojalistiki utjecaj, podigao mor-
al svojim vojnicima, te uvrstio svoju mo.
14. srpnja 1797. naredio je generalu Al-
exandreu Berthieru da sprijei svako po-
javljivanje novina koje bi u vojsku unijele
obeshrabrujue raspoloenje i koje bi ih
natjeralo na dezertiranje.(8)
On je smatrao da njegovi vojnici trebaju
biti informirani, ali da do njih trebaju
doi pravi podaci. U novinama se mno-
go raspravljalo o problemu rojalista, pa
su nerijetki bili sluajevi da se mnoge
dravne slubenike optuivalo da simpa-
tiziraju Bourbone.
Uinak Napoleonove promidbe
Promidba lika Napoleona Bonapartea
imala je velikog utjecaja na sve one koji
su na bilo koji nain bili dio drutvenog
ivota. Oni koji nisu ba mnogo vanosti
pridavali tome, nisu osjeali njezin veliki
utjecaj. Zahvaljujui posebno stvorenom
politikom, kulturnom i gospodarskom
ozraju stvorenom upravo putem takve
promibe, Napolen je zapoeo svoju ka-
rijeru.
Napoleon u oima obinih
ljudi
Obini ljudi, tj. nii drutveni slojevi, Bona-
partea su doivljavali kao boanstvo. Tako
je Gougelat, seoski potar, jedne veeri,
priajui svoju priu o njemu skupini fran-
cuskih seljaka, rekao: Napoleon vam je,
ljudi moji, kao to znate, roen na Korzici.
To je francuski otok, grijan talijanskim
suncem, vru kao da je u vatri. To vam
je mjesto, gdje ljudi ubijaju jedni druge i
to se prenosi s oca na sina, s koljena na
koljeno. Sve se to radi zbog niega, to su
vam njihovi obiaji!(9)
Gougelat dalje govori kako je Napoleon
sklopio ugovor s Bogom koji mu je namije-
nio misiju oca francuske vojske.(10)
Svoju tvrdnju on dokazuje time to su
njegovi ljudi Duroc, Bessieres i Lannes
bili jaki kao eline ipke., te da je on bio
Boje dijete jer nije bio ni porunik ni pu-
kovnik nego je odmah postao general i u
Toulonu pokazao onima koji nisu znali ni
topove drati.(11)
Jo jedna injenica koja govori u prilog
Napoleonovoj velikoj popularnosti meu
irokim masama i njegovom statusu nad-
naravnog bia njegov nadimak Kebir Bon-
aberdis to znai vatreni sultan. Tako su ga
zvali stanovnici krajeva kojima je prolazio,
smatrajui ga takoer demonom koji je
nepobjediv jer je otporan na svako oruje.
Constant, njegov biograf nije toliko
dramatian: U dugim satima rada i
meditacije Car je stalno nervozno podizao
desno rame. Drugi su to tumaili kao ner-
vozu kojom je on pokazivao neslaganje.
On sam nikad o tome nije razmiljao, pa je
stalno radio te pokrete, a da ih uope nije
bio svjestan.(12)
Ovo Constantovo zapaanje pokazuje
kako su i njegovi najblii suradnici osjeali
prema njemu veliko strahopotovanje
bojei ga se ak i upozoriti na takve sitne
stvari. Da je njegov Car imao veliku rad-
nu energiju i da je esto sam sebi nam-
etao mnogo posla, Constant je to opisao
zapaajui ak i najsitnije detalje: esto
je grizao nokte to je bio znak nestrpljiv-
osti i preoptereenosti.(13)
Vrlo vana karakteristika ovog vremena
jest porast pismenosti. Oko 1680. godine
slubeni su dokumenti biljeili oko 21%
pismenog stanovnitva, da bi se stotinu
godina poslije ta brojka popela na oko
37%.
Napoleonov prijelaz preko St.
Bernarda, djelo Jacques Louis Davida
Journal de gnral Bonaparte et des
hommes vertueux, 14. veljae 1797.
Hrvatski povijesni portal
28
Ovo razdoblje takoer karakterizira i po-
rast broja ljudi koji imaju pristup novi-
nama, ali to ne valja izjednaavati s po-
rastom pismenosti, jer u vrijeme kad je
dnevna zarada radnika bila 3 livre, pret-
plata od oko 42 livre bila je luksuz koji si
je samo mogao priutiti vii graanski i
plemiki sloj, pa tako njihova naklada nije
prelazila pet tisua primjeraka.(14)
Uloga ena
Iako nisu imale pravo glasa i iako je stu-
panj pismenosti meu enskom popu-
lacijom bio znatno manji nego meu
mukom, ene su takoer imale ulogu
u tom drutvu s poetka devetnaestog
stoljea. Ta je uloga pripadala uglavnom
enama iz viih drutvenih slojeva, u pr-
vom redu suprugama marala, generala
i raznih visokih inovnika. One su im-
ale svoje salone koje su posjeivali vrlo
ueni govornici, umjetnici, znanstvenici,
te prekrasne dame koje su pile, plesale i
spletkarile.(15) Osim to su bili sredita
umjetnosti, na tim mjestima umjetnost
uitka bila je razvijena do savrenstva, a
ono to je na tim mjestima najvie vladalo
bili su velianstveni luksuz i libertinizam.
Izmeu tih salona mogu se izdvojiti etiri
najvanija, a to su saloni Madame Tallien,
Madame de Stal, Madame Rcamier i
Josephine Bonaparte. Ti se saloni mogu
smatrati jo jednim sredstvom Napole-
onove promidbe, kako pozitivne, tako i
negativne. On je u njima bio glavna tema
svih razgovora i svaki njegov korak se
pomno analizirao.
Josephine Bonaparte
U vrijeme Napoleonova prvog uspjeha
imala je trideset i pet godina, pa je tako
imala iskustvo s kojim se mogla natje-
cati s ljepotom svo-
jih konkurentica. O
njezinom smislu za
uljepavanje, go-
vori sljedei opis:
Josephine, tamnog
tena, koji je pos-
vjetljivala puderom,
na mala usta koja
su zaokruivala
njezine loe zube
nanosila je ru,
graziozno se kretala
svojom elegantnom
figurom, profinjeno
se izraavala njenim
i dostojanstvenim
glasom koji ju je inio
neodoljivom. (16) Najcjenjeniji umjetni-
ci, knjievnici, govornici i glazbenici su se
okupljali u njezinom salonu. David, Lebrun
i Lesueur bili su samo neki od mnogobro-
jnih. Obitelj Bonaparte nije ju voljela jer je
imala preveliki utjecaj na Napoleona, ali
ono to je njemu pomagalo bila je njezina
diplomatska vjetina. Nikad nije ulazila u
sukobe, pa je tako stjecala razliite pri-
jatelje i osobe od povjerenja. Napoleon je
sam izjavio da je ona bila oruje za nepri-
jatelje, a arm za prijatelje. (17) Njezina
veliina nije bila u tome to je bila ena
velikog ovjeka, nego to se znala prila-
goditi situaciji u koju je bila uvuena.
Madame Tallien
Roena u Madridu kao Juana Mara Ig-
nazia Teresa Cabarrs, udala se 1788.
za markiza de Fontenaya i predstavljena
je na dvoru Luja XVI. Nakon izbijanja Fr-
nacuske Revolucije zatraila je razvod. U
Bordeauxu je uhiena kao supruga aris-
tokrata. Ondje je upoznala Jean Lamberta
Talliena za kojega se udala u 26. godini.
Kao Thrse Tallien bila je kraljica ljepote
tadanjeg drutva, ali i boica poroka i
vulgarnosti(18), pa je bilo razumljivo da
je njezin pomodni salon bio najpoznatiji.
Ona i njezin miljenik Paul Barras priprema-
li su luksuzne veere na koje su pozivali
svoje odabrane goste. Ti su se gosti, kao
i u ostalim salonima zvali la bonne com-
pagnie (19), ali to je bilo daleko od dobrog
drutva, jer spletke i netolerancija su bili
jedino to su ti ljudi poznavali.
Nemoral Madame Tallien bio je preao
svaku mjeru tako da ju je Josephine, kad
je stvorila svoj drutveni krug, iz njega
iskljuila.
Madame De Stal
Salon Germaine de Stal bio je politiki u
kojemu su se kovale urote, ali i provodilo
razliite kulturne veeri sastavljene od
glazbenih i knjievnih izvedbi, te uz aj,
limunadu i kekse vodilo razliite rasprave.
Zbog politikih i oosbnih razloga bila je
protiv Bonapartea zbog ega je dola s
njim u sukob zbog ega je bila prisiljena
otii u egzil. Za to vrijeme nastalo je njezi-
no poznato djelo Dix annees dexil. Njezi-
na poznatija djela su Delphine, Corinne i
De lAllemagne kojima je utjecala na liter-
arni ukus tadanje publike.
Madame Rcamier
Madame Rcamier, punim imenom
Jeanne Franoise Julie Adlade Rcami-
er, opisana kao gipka i elegantna ena,
sjajnog tena, malih ruiastih usana, bis-
ernih zubi, crne kovrave kose, oiju bla-
gog pogleda, punih ponosa (20) bila je
glavna konkurentica Madame Tallien.
Smisao za drutveni ivot i zabavu donio
joj je iroki krug prijatelja i poznanika, ali
za razliku od svoje suparnice, nikad nije
doputala da je drutvo zavede. U drutvu
se prvi put pojavila u otmjenoj parikoj
crkvi Saint- Roche gdje ju je primijetio
Paul Barras koji ju je uskoro poeo pozi-
Josephine Bonaparte (1763.- 1814.),
djelo Franois Gerarda
Thrse Tallien (1773.- 1835.)
Anne Louise Germaine de Stal
(1766.- 1817.)
Broj 2 / Godite I
29
vati na sve balove i slavlja. Napoleon se
strano naljutio kad je odbila njegov poziv
da bude dvorska dama. Umrla je od kolere
u 72. godini.
Napoleon Bonaparte -
stvarnost i mit
Napoleon Bonaparte jedna je od
linosti koje izazivaju mnoge rasprave,
pa ak ponekad i kontroverze. Ocjene
povjesniara su esto kontradiktorne, ali
ne moe se porei da je on osoba koja
je imala veliki utjecaj na razvoj moderne
Europe, graanskog drutva i civilizacije.
Povjesniari, knjievnici i umjetnici od nje-
gova vremena pa do danas imaju raliita
miljenja.
Jedni ga smatraju genijem, novim Kar-
lom Velikim, junakom, nadmonim sa-
pasiteljem, dok drugi dre da je on ne-
man, tigar, vuk, udovite s Korzike, jaha
Apokalipse te Sotona osobno.(21)
Uzevi s rezervom te kritike, u Napole-
onu se vide karakteristike i prosvijeenog
vladara i diktatora. On je nasljednik Fran-
cuske revolucije, ali i onaj koji ju je uguio
svojim djelima. Pokorio je Europu, ali
nagla pojava nacionalne svijesti uzroko-
vana time bila je jako oruje protiv ancien
rgimea.
Iako su novine, asopisi i razliita druga
sredstva obavjetavanja imala znaajnu
ulogu u stvaranju odreene slike o njemu,
najveu je ipak imao on koji je svim tim
upravljao. Svojim memoarima, u kojima
uzdie i velia sve ono to je napravio i
ali za onim to nije, dananjem svijetu
ostavio je mit o osvajau ija se veliina
mjeri s onom Aleksandra Velikoga ili Julija
Cezara.
Biljeke
1. Nadimak kojim su Napoleona naz-
vale tadanje novine. Koliko mu je
godila ta slava i pozornost, svjedoe
njegove rijei: Smrt je nita. ivjeti
bez slave znai umirati svaki dan. (za
vie Napoleonovih poznatih reenica
pogledati:http://www.napoleon-
guide.com/maxmind.htm)
2. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw01/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
3. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw01/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
4. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw03/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
5. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw03/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
6. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw03/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
7. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw02/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
8. Hanley, Wayne: The Genesis of Na-
poleonic Propaganda, 1796.- 1799.,
gutenberg-e.org. http://www.
gutenberg-e.org/haw06/main.html
(pristupano 29. kolovoza 2008.)
9. De Balzac, Honor and Amphite-
atrof, Alexander: Folk-Tales of
Napoleon;The Napoleon of the Peo-
ple, poglavlje The Napoleon of the
People, dostupno na http://www.
gutenberg.net
10. De Balzac, Honor and Amphite-
atrof, Alexander: Folk-Tales of
Napoleon;The Napoleon of the Peo-
ple, poglavlje The Napoleon of the
People dostupno na http://www.
gutenberg.net
11. De Balzac, Honor and Amphite-
atrof, Alexander: Folk-Tales of
Napoleon;The Napoleon of the Peo-
ple, poglavlje The Napoleon of the
People, dostupno na http://www.
gutenberg.net
12. Wairy, Louis Constant: Memoirs Of
Constant (Private life of Napoleon),
vol.1, chapter XXI. dostupno na http://
onlinebooks.library.upenn.edu/web-
bin/book/lookupid?key=olbp14761
13. Wairy, Louis Constant: Memoirs Of
Constant (Private life of Napoleon),
vol.1, chapter XXI. dostupno na http://
onlinebooks.library.upenn.edu/web-
bin/book/lookupid?key=olbp14761
14. Hobsbawm, Eric J.: Doba revolucije:
Evropa 1789.- 1848., Zagreb 1987.
15. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
16. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
17. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
18. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
19. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
20. Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In
All Countries, poglavlje XIII., Women
of the Revolution and the Empire,
dostupno na http://www.gutenberg.
net
21. Povijest 13: Napoleon, restauracija
i revolucionarna kretanja (1800.-
1848.), Zagreb 2007., str. 200- 201.
Literatura
Povijest 13: Napoleon, restauracija
i revolucionarna kretanja (1800.-
1848.), Zagreb 2007.
Hobsbawm, Eric J.: Doba revolucije:
Evropa 1789.- 1848., Zagreb 1987
Internet
Genesis Of The Napoleonic Propa-
ganda. http://www.gutenberg-e.org/
haw01/main.html (pristupano 29.
kolovoza 2008.)
De Balzac, Honor and Amphite-
atrof, Alexander: Folk-Tales of
Napoleon;The Napoleon of the Peo-
ple, dostupno na http://www.guten-
berg.net
Wairy, Louis Constant: Memoirs Of
Constant (Private life of Napoleon),
dostupno na http://onlinebooks.
library.upenn.edu/webbin/book/
lookupid?key=olbp14761
Thieme, Hugo P.: Women of Modern
France, Woman In All Ages And In All
Countries, dostupno na http://www.
gutenberg.net
http://www.napoleon.org
Preporuke za itanje
Detaljan popis literature, strunih knjiga i
beletristike na temu Napoleona moe se nai
na web- stranici http://www.napoleonic-lit-
erature.com, a za pitanje odnosa Napoleona
i vanih umjetnika tog vremena pogledati jo
lanak Beethowen, Byron and Bonaparte na
stranici www.napoleon.org
Hrvatski povijesni portal
30
Napisala: Ivana Tucak, prof.
Objavljeno: 9.5.2008.
Link: http://goo.gl/WcBzoQ
BITKA KOD AUSTERLITZA
NAPOLEONOVA NAJSJAJNIJA POBJEDA
Revolucionarna Francuska okrenula je
gotovo cijelu Europu protiv sebe. Izmeu
1792. i 1806. borila se protiv etiriju koali-
cija i svaki put je trijumfirala. S Napole-
onom na elu, Francuska je uspostavila
vlast u veem dijelu Europe, a zemlje koje
su se nale pod njezinom vlau susrele
su se s njezinim liberalnim idejama i za-
konima. Ali to je bila samo varka kojom
se eljela prikriti diktatura, tako da je
stanovnitvo tih zemalja uskoro poelo
pruati otpor. Francuska se ispoetka
protiv koalicija koje su osnovali njezini
protivnici samo borila, ali tek je s Napole-
onom prela u napad. Velike suprotnosti i
nesuglasice izmeu saveznika pridonijele
su njihovom porazu kao i vojska koja je
bila organizirana po starim naelima.
Ono na to se Napoleon usredotoio kod
brojano nadmonije neprijatelja bila je
granica podjele vojske. Napad na tu toku
osiguravao je potpunu pobjedu nad ne-
prijateljem kao to je to bilo u Italiji 1796.
godine. Kako bi se suprotstavio treoj
koaliciji, Napoleon je ustrojio vojsku koja
je trebala napasti Britaniju. Iako se ni-
kada nije ni pribliila Britaniji, vojska, ko-
joj je Napoleon posvetio mnogo panje,
bila je jako dobro organizirana. Sasto-
jala se u poetku od oko 200 000 vojnika
formiranih u 7 divizija, svaka sa 36- 40
topova(2). Konjica se sastojala od 22 000
dobro naoruanih konjanika. Napoleon
e svoju vojsku nazvati kasnije La Grande
Arme i ona je do 1805. imala 350 000 vo-
jnika koje su vodili sposobni i talentirani
asnici asnici.
Saveznika vojska
Zdruena austro-ruska vojska bila je or-
ganizirana po naelima po kakvima su
bile organizirane sve vojske starog reima.
Vii asnici bili su uglavnom iz aristokrat-
skih krugova, a nii su bili slabo obueni i
imali su tekoa sa svojim ljudima kad je
trebalo izvoditi sloenije akcije. Rusi su
imali dobro naoruanje, a sistem opskrbe
ovisio je o lokalnom stanovnitvu i o aus-
trijskim saveznicima koji su im dobavljali
sedamdeset posto namirnica. Austrijsku
vojsku reformirao je nadvovoda Karlo,
brat austrijskog cara koji je bio protiv rata
s Napoleonom to mu je donijelo nepopu-
larnost na dvoru i smjenu. Novi austrijski
zapovjednik postao je Karl Mack(3) koji je
veer uoi bitke obavio preraspodjelu jed-
inica bez znanja asnika koji ih je vodio to
je donijelo neupjeh. Austrijski konjanici
uivali su ugled u Europi, ali u usporedbi
s francuskim jedinicama bili su znatno sla-
biji.
Bitka
25. rujna 1805. 200 000 francuskih vojnika
prelo je Rajnu i tako se pomaknulo nap-
rijed za 260 kilometara. Mack je skupio
vei dio austrijske vojske na tvravi Ulm
u Bavarskoj. Francuzi su se nali u zaleu
Austrijanaca i prisilili ih na predaju. Austri-
janci su odbaeni na sjeveroistok gdje su
se spojili s ruskim trupama i tako ojaali
svoje snage. Tako su se Francuzi nali u
nezavidnoj situaciji, a i prijetila je opas-
nost presijecanja njihovih komunikaci-
jskih linija. Napoleon je shvatio da treba
potui saveznike i tako potvrditi pobjedu
na Ulmu. Ruski i austrijski car bili su pri-
morani na borbu.
Saveznici su se sastali 1. prosinca. Car
Aleksandar bio je uvjeren da e lako pobi-
jediti Francuze, ali Franjo I., austrijski car
i ruski general Kutuzov(4) bili su oprezniji
jer su smatrali da se radi o taktikoj varci.
Pritisak austrijskih i ruskih aristokrat-
skih krugova bio je velik, pa je usvojen
plan austrijskog asnika Franza von Wey-
rothera.
Saveznika vojska napasti e Napoleono-
vo desno krilo i presjei mu put prema
Beu. Nee mu preostati nita drugo nego
se povui natrag. Ostatak njegovih snaga
bit e izoliran oko Dunava i francuska vo-
jska, tako razdvojena, morat e se naglo
povui. Napoleon je, vidjevi teren u ijem
su se sreditu nalazili breuljci Pratzen sje-
verno od kojeg se nalaze breuljci Santon
i Zuran, zapadno sela Bellowitz, Bosenitz i
potok Goldbach, te juno sela Kobelnitz,
Sokolnitz i Telnitz, predvidio njihov plan.
On je mogao osigurati 65- 70 000 vojni-
ka, te pojaanje od 16 000 Soultovih(5)
vojnika, te je jo ukljuio Davoutov(6) III.
korpus koji je doao iz Bea. Napoleon je
raunao da e s tim planom centar nji-
hove vojske biti znatno oslabljen, te da e
ga napasti Soultovi vojnici.
U etiri ujutro, Napoleon je izaao iz atora
kako bi procijenio jesu li Rusi poinili
tu fatalnu pogreku na koju je on toliko
raunao i bio je jako oduevljen kad je vid-
io da je to istina. Rusi su marirali prema
Broj 2 / Godite I
31
francuskom desnom krilu. U zoru su se ve
uli zvuci topova, pa je bilo jasno da kreu
u napad. Oko osam sati, Sunce Auster-
litza(7) rastjeralo je maglu i tako pokazalo
bojno polje u cijelosti. Rusi su se pojavili
kraj Goldbacha kako bi zauzeli Sokolnitz
i Telnitz. Napoleon je svojim maralima
dao znak za napad. Saveznici su napadali
s tri kolone, pod zapovjednitvom gen-
erala Doctorowa(8), Langerona(8) i Priby-
schewskog. Prva kolona napala je Telnitz,
ali su je odbacile Davoutove postrojbe.
Saveznici su zatim poeli napadati fran-
cusko desno krilo, ali ne brzinom kakvom
su eljeli, pa su ih Francuzi dosta uspjeno
odbili. U meuvremenu, druga saveznika
kolona, s Langeronom na elu, napala je
selo Sokolnitz koje su branili tiralleurs(10),
francuska 26. pukovnija.
Poetni savezniki neuspjesi pokazali su
se bezuspjenima i general Langeron nar-
edio je bombardiranje sela i tako ga uspio
zauzeti. Francuzi su krenuli u protunapad
i uspjeli su zauzeti selo, ali saveznici su ih
opet odbacili. Kratko primirje nastupilo je
kad je Friantova(11) divizija, koja se borila
sa 7000 pjeaka i 2800 konjanika protiv 35
000 Rusa, uspjela ponovno zauzeti selo.
Oko sela Sokolnitz vodile su se najee
borbe i ono je tijekom bitke nekoliko puta
promijenilo gospodara.
Napoleon je bio zadovoljan slabou
neprijateljskog centra i oko devet sati
ujutro naredio je da se zauzmu breuljci
Pratzen(12).
Ruske postrojbe koje su se tamo nala-
zile bile su zateene vidjevi toliki broj
Francuza koji im se pribliavao. Dok su
Francuzi napredovali, centar saveznike
vojske, sastavljen od austrijskih pjeaka
pod Kollowrathom(13) i ruskih pod
Miloradoviem(14) kojima je nadreen
bio Kutuzov bili su iznenaeni brzom i
okretnom akcijom Francuza za koje su
oekivali da e se povui.
Divizija talentiranog generala Vandam-
mea, napala je podruje zvano Star Vi-
nohrady(15) i slomila nekoliko saveznikih
bataljuna.
Ratna srea prelazila je polako na stranu
Francuza. Napoleon je naredio Bernadot-
teovim(16) ljudima da podupru Vandam-
meovo(17) lijevo krilo i pomakao svoj cen-
tar sa breuljka Zuran na kapelu sv. Ante
na breuljak Pratzen.
Saveznici su tada bili primorani poslati
rusku carsku gardu to potvruje da su se
nalazili u zaista tekom poloaju. Carskom
gardom zapovijedao je veliki vojvoda Kon-
stantin, brat cara Aleksandra koji je kren-
uo u protunapad na Vandammea. Napo-
leonova teka konjica izmorila je Ruse,
ali pobjeda jo nije bila na vidiku. Iako
su Rusi bili brojano nadmoniji, Drou-
etova(18) divizija, dio Bernadotteovog
korpusa Francuzima je osigurala zaklon,
pa je korist brzo prela na njihovu stranu.
Konjica je zadala smrtan udarac Rusima i
odbacila ih etvrt milje.
U meuvremenu, na sjeveru bojnog polja,
kirasiri(19) pod vodstvom Hautpoula(20)
i Nansoutyja(21) potukli su ruske postro-
jbe i natjerali ih na povlaenje. Maral
Lannes(22) je tad poveo svoj V. korpus
protiv Bagrationa(23) i nakon teke borbe
uspio je izbaciti Ruse s bojnog polja,
zarobivi pritom 4000 saveznika.
Napoleon se sada usredotoio na juni dio
bojnog polja gdje su se jo vodile borbe
za Sokolnitz i Telnitz. Postrojba generala
St. Hillairea i dio Davoutovog III. korpusa
porazili su potpuno iscrpljenog nepri-
jatelja na Sokolnitzu. Meu saveznicima
je zavladala panika i bjeali su u svim sm-
jerovima. Velik dio njih bjeao je preko
smrznutih bara. Vidjevi to, Na-
poleon je naredio bateriji(24)
da okrene topove prema njima i
puca. Zbog toga, pri tom bijegu
se utopilo preko 2000 vojnika.
Borba jo nije bila gotova. Ostao
je jo maral Soult koji je nakon
teke borbe izbacio Ruse iz Tel-
nitza, a maral Davout uao je
u selo. Meu saveznikom vo-
jskom zavladao je kaos. Saveznici
su bjeali, ali pri bijegu velik broj
njih je izginuo jer je sunce otapa-
lo smrznute bare i mnogi od njih
su se utopili. O samom stanju
na bojitu svjedoi i Dominique
Jean Larrey(25), Napoleonov
vojni kirurg, koji svoje iskustvo na Auster-
litzu opisuje ovim rijeima: Skupili smo
poprilian broj ranjenih iz ruske i fran-
cuske vojske kad se meu njima pojavila
zarazna bolest Njezini simptomi bili su
jaka glavobolja, nepravilni trzaji tijela,
posebno udova, praeni jakom vruicom
Glavobolje, vruica i tjeskoba pacijenata
su se s vremenom poveavale: puls, koji
je ispoetka bio slab i polagan, postao je
bri i nepravilniji Jedan od simptoma
bila je i diareja, jaki bolovi u elucu, tamna
boja krvi i hemoragija. Pacijent je sve vie
padao u komu, radei nesvjesne pokrete
kratkog trajanja, te je izgubio sve svoje in-
telektualne sposobnosti i potpuno pao u
komu Bolest se s vremenom proirila na
cijelu bolnicu i na stanovnike(26)
Nakon bitke
Saveznici su pretrpjeli teke gubitke(27),
poginulo je i ranjeno 15 000 ljudi, zaro-
bljeno 20 000 meu kojima je bilo deset
pukovnika i osam generala, a 150 topova i
42 zastave postali su ratni plijen Francuza
koji su imali mnogo manje gubitke. 1305
vojnika je poginulo, 6 940 vojnika bilo je
ranjeno, a saveznici su zarobili 573 fran-
cuska vojnika.
U Parizu je pobjeda doekana s
oduevljenjem, a sam Napoleon je pisao
Jozefini:
Potukao sam Austro- rusku vojsku kojm
su zapovijedala dva cara. Malo sam umo-
ran oboavam vas.(28)
Ono to se tad dogodilo najbolje je opisao
car Aleksandar rekavi: Mi smo patuljci
u rukama diva. Napoleon je primio prin-
ca Lichtensteina i dogovorio razgovor s
habsburkim carem Primirje je potpisano
4. prosinca. Austrija je morala priznati
francuski teritorij steen mirom u Campo-
formiju 1797. i mirom u Lunvilleu 1801.,
Karl Mack von Leiberich
Louis Alexandre Andrault de Langeron
Hrvatski povijesni portal
32
Bavarsku, Wurtemberg i Baden koji su bili
Napoleonovi njemaki saveznici i platiti
40 milijuna franaka ratne odtete. Vene-
cija je pripala Talijanskom kraljevstvu, a
Rusima je bilo doputeno zadrati svoj
teritorij. Sveto rimsko Carstvo prestalo
je postojati, 1806. je ukinuto. Napoleon
je osnovao Rajnsku konfederaciju, zajed-
nicu njemakih drava izmeu Francuske
i Prusije. Prusija e zbog toga zaratiti s
Francuskom 1806. godine.
Znaenje bitke
Bitku kod Austerlitza povjesniari i
strunjaci koji se njome bave smatraju
Napoleonovom velikom pobjedom. Neki
povjesniari smatraju da je on nakon Aus-
terlitza izgubio dodir sa stvarnou i fran-
cuska vanjska politika postala je njegova
osobna politika.
U Francuskoj povijesti, Austerlitz se
smatra velikom vojnom pobjedom, a u
knjievnosti spomene te bitke nalazimo u
djelima Victora Hugoa, dok je Lav Tolstoj
svoj Rat i mir posveuje upravo toj bici.
Iako je prolo vie od dvije stotine godina,
u Francuskoj jo postoje kontroverze jer
se Napoleona esto promatra iz pogrene
perspektive, pa ga se u medijima prikazu-
je kao veliku linost koju se oboava ili kao
omraenog diktatora eljnog slave i moi
koji je napravio genocid. Tako Napoleon
Bonaparte postaje predmet polemika, a
ne promatra ga se kao objekt koji treba
prouavati bez ikakve mrnje ili naklon-
osti(29).
U Francuskoj se, stoga, u prosincu 2005.
nije posvetilo previe pozornosti ovom
dogaaju, ali su zato sela Sokolnitz, Tel-
nitz te cijelo podruje na kojem su se
vodile borbe postali opet bojno polje
triju careva, samo ovaj put je to bila ve-
lika rekonstrukcija koja je privukla brojne
zainteresirane posjetitelje iz Europe i svi-
jeta i kojom se obiljeilo dvjesto godina te
bitke.
Biljeke uz tekst
1 Dananji Slavkov kod Brna
2 Bitka kod Austerlitza, Wikipedia. http://
en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Auster-
litz (pristupano 6. svibnja 2008.)
3 Mack, Karl Freiherr von Leiberich
(1752.- 1828.), austrijski asnik, istakao se
u borbama protiv Turaka, pa je promak-
nut u generala. 1800. godine postao je
zapovjednik na dunavskoj bojinici. Poraz
na Ulmu 1805. stajao ga je zapovjednitva,
a i zamalo ivota. Osuen je na smrt,
ali kazna mu je ublaena, pa je dobio
doivotnu. 1809. je pomilovan.
4 Kutuzov, Mihail Hilarionovi Goleniev
(1745.- 1813.), Princ od Smolenska, ruski
general, sin vojnog inenjera, poeo ka-
rijeru za vladanja Katarine II., istakao se
u borbama protiv Turaka gdje je izgubio
oko i bio pogoen u glavu, zapovijedao
ruuskim dijelom saveznike vojske u ratu
Tree Koalicije. Nije sprijeio katastrofu
na Ulmu, ali je kod Austerlitza vjeto iz-
bjegavao francuske zamke. Na dunosti
generala bio je do 1813. kada ga je zami-
jenio Wittgenstein.
5 Soult, Nicolas Jean de Dieu (1769.-
1851.), francuski maral, rodom Gaskon-
jac, 1794. promaknut u generala, 1804. u
marala, iskazao se u borbi na breuljku
Pratzen, bio stalno odana Napoleonu.
6 Davout, Louis Nicolas (1770.- 1823.), vo-
jvoda od Auerstadta i princ od Eckmhla,
sin konjikog asnika, porijeklom plemia,
postao asnik u oevoj postrojbi 1788.,
pristaa revolucije, zbog svojih ideja
uhien 1791., ali nedugo zatim osloboen.
1793. postao general, sudjelovao u bona-
parteovom pohodu na Egipat. 1804. pro-
maknut u marala. Na Austerlitzu zapovi-
jedao desnim krilom francuske vojske.
Susret Franje I. i Napoleona nakon
bitke
Broj 2 / Godite I
33
7 Thiers, Adolphe: The History Of The
Consulate And The Empire Of Napoleon,
London 1850., str. 77
8 Doctorow, Dmitri Sergejevi (pog.
1812.), vodio diviziju na Austerlizu gdje je
pretrpio teke ozljede.
9 de Langeron, Louis Alexandre An-
drault (1763.- 1831.), francuski general
u ruskoj slubi za napoleonskih ratova,
kao petnaestogodinjak pridruio se fran-
cuskoj vojsci koju je napustio na poetku
Revolucije, nakon Napoleonova pada
zbog slaba zdravlja premjeten je na Krim
gdje je obnaao dunost guvernera. Umro
1831. za vrijeme epidemije kolere.
10 arkai, jedinice lake pjeadije koje se
ile ispred glavnih kolona i napadale pro-
tivnika, bile su naoruane orujem koje je
bilo lake od oruja koje je nosila obina
pjeadija
11 Friant, Louis (1758.- 1829.), sin
svjeara, pridruio se vojsci 1781., 1792.
postao pukovnik, sluio u Bernadotteovoj
diviziji u Italiji, borio se u Egiptu, 1805.
zapovijedao divizijom pod Davoutom na
Austerlitzu. Teko ranjen u bici kod Wa-
grama, umirovljen u rujnu 1815.
12 Pratzen, breuljci koji su se nalazili u
sreditu bojnog polja, visoki 11- 12 m.
13 Kollowrath- Krakowsky, Johann Karl,
Graf von (1748-1816), zapovijednik aus-
trijskih snaga u ratovima za vrijeme
Revolucije i Napoleonovim ratovima,
pristupio u vojsku 1766., 1788. postaje pu-
kovnik, 1795. general. 1809. unaprijeen
u feldmarala.
14 Miloradovi, Mihail Andrejevi (1770.-
1835.), ruski general, sluio pod su-
vorovim u Italiji, borio se na Austerlitzu,
sudjelovao u Borodinskoj bici, poginuo u
atentatu 1819.
15 Star Vinohrady, uzvisina visoka 296
m nadmorske visine, mjesto na kojem se
nalazio stoer generala Kutuzova
16 Bernadotte, Jean- Baptiste Jules
(1763.- 1844.), princ Ponte Corva, fran-
cuski maral, kasnije vedski kralj, sin
odvjetnika, pridruio se vojsci 1780. 1804.
postao guverner Hanovera i maral. 1805.
se istakao na Ulmu i Austerlitzu. 5. veljae
1818. okrunjen je za vedskog kralja Karla
XIV. I utemeljio kraljevsku dinastiju koja se
na vlasti zadraala do danas.
17 Vandamme, Dominique Joseph Ren
(1770.- 1830.), grof od Unsebourga, 1791.
stupio francusku vojsku nakon kratke
slube u indiji, 1793. postao general, odi-
grao je vanu ulogu u osvajanju Patzena u
bici kod Austerlitza. Preivio zarobljenitvo
u Rusiji, a 1814., kad se vratio u francusku,
Bourboni su ga protjerali u Cassel. Veliki
Napoleonov pristaa, podupirao ga je kad
je opet preuzeo vlast pobjegavi s Elbe.
Umirovljen 1825.
18 Drouet, Jean-
Baptiste (1765.-
1844.), francuski
maral, pridruio
se vojsci 1782., na
Austerlitzu sluio
u Bernadotteovu
I. korpusu. Nakon
pada Napoleona
bio je guverner u
sjevernoj Africi do
1835.
19 Kirasiri su
bili posebne
k o n j a n i k e
jedinice, oklo-
pljene i naoruane
dugim ravnim
maevima, u
Grande Arme
bilo je etrnaest postrojbi.
20 Hautpoul, Jean Joseph Ange (1754.-
1807.), francuski general, pridruio se vo-
jsci kao dobrovoljac 1771., postao puko-
vnik 1792., zapovijedao kirasirima 1805.
Smrtno ranjen u bici na Eylau.
21 Nansouty, Etienne Marie Antoine
Champion (1768.- 1815.), francuski gen-
eral, kolovao se u Ecole Militaire u Brien-
neu, u vojsku stupio 1785., obavljao vojnu
slubu na Rajni, 1805. se borio na Ulmu i
Austerlizu. Umro u Parizu 1815.
22 Lannes, Jean (1769.- 1809.), vojvoda
od Montebella, francuski maral, Napo-
leon ga je smatrao izvrsnim vojnikom i
prijateljem, od svih francuskih marala
najvie puta je bio ranjavan. Rodom iz
Lectourea, kao dobrovoljac se pridruio
vojsci. 1804. postao maral. Umro 1809.
od posljedica ranjavanja..
23 Bagration, Petar (1765.- 1812.), ruski
general, rodom iz gruzijske plemike
obitelji, uao u vojsku 1782. Borio se u
bitkama kod Austerlitza, Eylaua, Heilsber-
ga i Friedlanda. Kutuzov mu je povjerio
zapovjednitvo na lijevom krilu u boro-
dinskoj bitci gdje je poginuo podlegavi
ozljedama od ranjavanja.
24 Topnika jedinica, odreena za gaanje
jedne toke gdje se nalazi neprijatelj
25 Larrey, Dominique Jean (1766.- 1842.),
francuski lijenik, 1792. poeo obavljati
slubu u francuskoj vojsci, postao glavni
lijenik u Grande Arme. 1809. zbog svo-
jih zasluga dobio titulu baruna. Ranjen
u bitci kod Waterlooa. U doba Restaura-
cije poeo se intenzivno baviti pisanjem
raznih prirunika.
26 Larrey, Dominique Jean: Memoirs Of
Military Surgery And Capaigns of The
French Armies, Baltimore 1814., str. 412.-
415.
27 Ceva, Lucio. Austerlitz: Radiografija
jedne bitke, u Gerosa, Guido: Napoleon,
Zagreb 1976.
Thiers, Adolphe: The History of the Con-
sulate and the Empire of Napoleon, Lon-
don 1850., 83
28 Bitka kod Austerlitza, Wikipedia.
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_
Austerlitz (pristupano 6. svibnja 2008.)
29 Gourgaud, Baron. Bicentenaries: a
rather pale Sun of Austerlitz, (napo-
leon.org 2008), http://www.napoleon.
org/en/reading_room/articles/files/gour-
gaud_tribune.asp (prisupano 6. svibnja
2008.)
Literatura
Thiers, Adolphe: The History of the
Consulate and the Empire of Napo-
leon, London 1850.
Larrey, Dominique Jean: Memoirs of
Military Surgery and Campaigns of
the French Armies, Baltimore 1814.
Gerosa, Guido: Napoleon, Zagreb
1976.
Internet
Bitka kod Austerlitza, Wikipedia.
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_
of_Austerlitz (pristupano 6. 5. 2008.)
Gourgaud, Baron. Bicentenaries: a
rather pale Sun of Austerlitz, (na-
poleon.org 2008), http://www.napo-
leon.org/en/reading_room/articles/
files/gourgaud_tribune.asp (pristu-
pano 6.5.2008.)
Projekt Austerlitz. http://www.
austerlitz.org/en/ (pristupano 6.5.
2008.)
Preporuke za itanje
Howard, Michael: Rat u europskoj
povijesti, Zagreb 2002.
Chandler, David G. Dictionary of the
Napoleonic Wars, London 2001.
Brinkley, Douglas, National Geo-
graphic Visual History of the World,
National Geographic 2005.
Hrvatski povijesni portal
34
Napisala: anina Bili, prof.
Objavljeno: 7.2.2008.
Link: http://goo.gl/vY8y9D
O BEETHOVENU KROZ ANEGDOTE
Anegdote o skladateljima iz prolosti ili
sadanjosti, bile one tone ili netone,
legendarna prie, ali prie i nita vie,
ili prie satkane od povijesnih injenica
ili svjedoanstava, vrlo su dragocjen
i izuzetno ivopisan uvid u ljudskost
i karakter pojedinog skladatelja, u
skladateljev ivot. esto slavni glazbenici
i druge slavne linosti iz povijesti u naoj
svijesti postaju mitska bia, esto tako
visoko cijenjena da zamalo postaju ne-
dodirljivi, nepojmljivi i daleki. Svi su oni
meutim bili ljudi kao mi, kao vi, uz do-
datak nekih uistinu posebnih talenata.
Ta ljudska dimenzija, emocije iz njihove
svakodnevice, i svakako duh toga vreme-
na izvrsno se ogledavaju u anegdotama,
te ih ja vrlo rado prenosim.
Goethe i Beethoven
Jednom prilikom Goethe i Beethoven
etali su parkom pri emu se Goethe
stalno alio Beethovenu kako su mu
dojadili prolaznici koji su mu se stalno
klanjali i skidali eire prepoznajui ga i
izraavajui na taj nain svoje potovanje
i divljenje. Neko vrijeme Beethoven
je utke nastavio etati, no nakon jo
nekoliko Goethovih opaski, rekao je:
Doputate li mogunost da se sasvim
malo klanjaju i meni?
Poznato je da su Beethoven i Goe-
the jedan o drugom imali vrlo visoka
miljenja, izuzetno su cijenili rad i krea-
tivnu genijalnost drugoga, no nisu us-
postavili trajnije prijateljstvo zbog preve-
likih neslaganja u postupcima i nazorima.
Na linku http://youtu.be/c4xUv8a8I_Q
moete posluati u izvedbi Beke filhar-
monije i pod ravnanjem maestra Bernstei-
na Beethovenovu velianstvenu Egmont
uvertiru, koju je napisao inspiriran Goe-
theovom dramom Egmont, koja pria o
flamanskom grofu Egmontu iz 16. stoljea
u borbi protiv vojvode od Albe, vremenski
smjeteno neposredno prije 80-godinjeg
rata protiv panjolske okupacije. Hero-
jska i muenika smrt Egmonta zapravo je
klicanje borbi protiv okupatora i klicanje
slobodi.
Principi
1805. Napoleon je izvojevao veliku pob-
jedu u bitci kod Austerlitza lukavom tak-
tikom. Francuska je vojska pobijedila
austrijsku i rusku, izgubivi samo 8.000
vojnika, dok su Austrija i Rusija izgubile
27.000 vojnika.
Knez Karl von Lichnowsky (1756-1814)
bio je pripadnik stare i bogate pruske aris-
tokratske obitelji. Glazbeno se obrazovao
i kod Wolfganga Amadeusa Mozarta te
Mozartu i novano pomagao. Izuzetno
je cijenio glazbu Ludwiga van Beethov-
ena. Beethoven je dvije godine ivio u
kuanstvu kneza Lichnowskog. Obiteljska
rezidencija bila je u Graetzu, koji se danas
zove Hradec nad Moravic i teritorijalno
pripada ekoj. Lichnowsky je puno vre-
mena provodio u Beu. Neka Beethoven-
ova djela doivjela su premijernu izvedbu
na koncertima koje je redovito prireivao
knez Lichnowsky. Knez Lichnowsky je bio
velikoduan i entuzijastian podravatelj
Beethovenove skladateljske umjetnosti
na vrlo konkretan nain financijski. Bee-
thoven je nekoliko svojih skladbi posvetio
knezu Lichnowskom. Povijest pamti kn-
eza Lichnowskog prvenstveno po njego-
voj podrci Mozartovoj i Beethovenovoj
skladateljskoj umjetnosti.
Jednom prilikom, anegdota pripovijeda,
1806. godine, nakon spomenute bitke
Broj 2 / Godite I
35
kod Austerlitza i francuske okupacije, knez
Lichnowsky pozvao je neke francuske
oficire na veeru u svoju rezidenciju i na-
dao se da e Beethoven odsvirati neto za
goste. U dogovoreno vrijeme Beethoven
se nije pojavio i nakon odreenog vreme-
na provedenog u ekanju, netko od slugu
donio je vijest da je Beethoven pobjegao
iz dvorca i da ga je nemogue pronai. U
Beethovenovoj sobi kasnije je pronaena
poruka za kneza-domaina u kojoj je Bee-
thoven objasnio da ne moe svirati za
neprijatelje zemlje. Nadalje Beethoven
je istaknuo, podupirui svoju odluku ar-
gumentom da je knez postao ono to jest
zahvaljujui okolnostima i pravima po
roenju, a da je on postao skladateljem
zahvaljujui samo vlastitim sposobnosti-
ma i radu. Na kraju pisane poruke je na-
vodno bila ova legendarna Beethovenova
reenica:
Kneeva i plemia bilo je i bit e puno.
Beethoven je samo jedan.
Odnos podravatelja umjetnosti i umjet-
nika nakon toga incidenta se pogorao,
no nakon izvjesnog vremena ponovno se
poboljao i knez Lichnowsky je jo dugo
podravao Beethovenovo stvaralatvo.
Moete pogledati i posluati dio
Beethovenove 4. Simfonije koju je
napisao upravo te, 1806. godine:
http://youtu.be/DNPQpdqeqXk
Ta simfonija posveena je grofu Franzu
Joachimu Reichsgraf von Oppersdorffu
(1778-1818), koji je bio prijatelj kneza
Lichnowskog i sm strastveni ljubitelj glaz-
be. Beethoven je grofa von Oppersdorffa
upoznao tijekom jedne od svojih posjeta
rezidenciji kneza Lichnowskog. Grof je ak
uzdravao vlastiti profesionalni orkestar.
Grof se oduevio Beethovenovom rani-
jom simfonijom i naruio da Beethoven
sklada jo jednu i posveti je grofu uz
naplatu, to je bilo sasvim uobiajeno i u
skladu s obiajima tog vremena. Posvete
skladbi su u veini sluajeva u to vrijeme
bile naplative zapravo bila je to kombi-
nacija sponzoriranja i otkupa prava intele-
ktualnog vlasnitva, odnosno prava na
izvoenje i/ili prava tiskanja nota skladbe.
Beethoven je prvobitno grofu namjeravao
posvetiti svoju 5. Simfoniju, no sticajem
okolnosti 5. Simfoniju posvetio je knezu
Lobkowitzu i grofu Razumowskom, za to
se grofu von Oppersdorff ispriao i ponu-
dio mu posvetu svoje 4. Simfonije. Posveta
4. Simfonije grofu von Oppersdorffu os-
tala je i postala dio povijesti. 4. Beethov-
enova simfonija, premda manje poznata i
od 3. i od 5. Simfonije, velianstvena je i
jednako divna skladba.
Ideje prosvjetiteljstva
Beethoven je bio silno ponesen i inspiriran
idejama Prosvjetiteljstva nadom, slo-
bodom, sazrijevanjem ovjeanstva,
humanou, demokracijom. Njegova Oda
radosti iz posljednjeg stavka 9. Simfonije
nosi preradu teksta Friedricha von Schille-
ra (1759-1805), njemakog pisca, filozofa i
dramatiara, u kojoj ljudski glasovi pjevaju
nadahnjujuu melodiju, i izmeu ostaloga
izgovaraju:
() Informativni i djelomini prijevod
Svaki ovjek
brat je drugom
tvoj kad divni
slijedi glas.Svaki ovjek koji sreu
vjernog prijateljstva zna,
svaki koji zna za ljubav
nek nam svoj priloi glas.
Treba uzeti u obzir da je piui Devetu sim-
foniju, koju je godinama u sebi doraivao
i dovrio 1824. godine, Beethoven ve bio
potpuno gluh i zamisliti se nad time koja
je to snaga duha da u tim okolnostima
klie visokim idealima, radosti i sanjanom
ujedinjenju svih ljudi kao brae te inspirira
milijune ljudi stotinama godina snanim
optimizmom te nastavlja raditi svoj posao,
koji je silno vezan uz nastali invaliditet.
1817. godine Londonsko Filharmonijsko
drutvo naruilo je simfoniju. Skice za Odu
radosti postojale su navodno ve 1793.
godine, no do danas nisu pronaene.
Prvu izvedbu Deveta je simfonija doivjela
u Beu, u svibnju 1824. godine. Neke prie
govore da je Beethoven sam, premda
potpuno gluh, dirigirao orkestrom koji je
izvodio njegovu simfoniju. Simfonija je
doivjela ogroman uspjeh i Beethovena
je publika doekala s velikim potovanjem
i ovacijama. Navodno, u skladu s jednom
od pria, je on toliko bio uivljen u ideju
i utonuo u glazbu koja se odvijala u nje-
govoj glavi, da nije primijetio da je ne-
koliko taktova,
nekoliko djelia
sekunde zaosta-
jao za orkestrom,
moda ak i zat-
vorenih oiju, te
da nije primije-
tio da je izvedba
zavrila i da je
aplauz poeo. Na-
vodno ga je jedna
od pjevaica
solistica na to
diskretno upu-
tila. O znaaju i
velianstvenosti
tog glazbenog djela ne treba previe
pisati to je zasigurno jedno od najveih
glazbenih postignua u nekoliko stoljea
zapadnoeuropske glazbene tradicije koju
opisujemo kao klasinu glazbu. O popu-
larnosti simfonije danas ne treba posebno
pisati, ogromna je - to je nedvojbeno. O
ljepoti simfonije treba se osobno uvjer-
iti. Zaronite u taj Beethovenov glazbeni
ocean im Vam se prui prilika.
Oda radosti je izuzetno popularni i
poznati dio Beethovenovog glazbenog
stvaralatva, neki je ak smatraju glaz-
benim simbolom slobode u prilog tome
govori i podatak da je ruenje Berlinskog
zida u 20. stoljeu pratila upravo ova
glazba. Takoer, prerada Ode radosti je
slubena himna dananje Europske unije.
Kao to mi je i bila namjera ovim nizom
kraih lanaka pod naslovom Beethoven
kroz anegdote, podastirem sada i onu
svakodnevnu Beethovenovu stranu onu
koja je vrlo ljudska, s koje god strane to
promatrali, bili na njegovoj strani ili ne.
Stranu Beethovena koja donekle kroz
reakcije na svakodnevne situacije ocrtava
Beethovenov karakter i temperament te
razmiljanje. Bio je vrlo zahtjevan ne
samo prema sebi ve i prema drugima.
Izuzetno je naporno ivjeti po tako vi-
sokim kriterijima, ali mogu shvatiti da je
i vrlo ugodno moi biti i ostati principi-
jelan.
Beethoven je po navodima jedne prie,
jednom prilikom otpustio unajmljenu
domaicu, navodno jednu od
mnogih, zbog toga to je izrekla la.
Posrednica koja je pribavila domaicu
za Beethovena, pokuala se zauzeti za
domaicu, no Beethoven je ostao pri
svom stavu: Onaj tko lae nije istoga
srca i ne moe skuhati istu juhu!
Hrvatski povijesni portal
36
Napisala: Ivana Tucak, prof.
Objavljeno: 24.6.2008.
Link: http://goo.gl/yyvmWf
IVJETI U SPLITU NA POETKU 19.
STOLJEA
Matejuka 1865. godine
Split s poetka 19. stoljea karakterizira
smjena dviju vlasti, austrijske i francuske.
Nakon pobjede nad zdruenom austro-
ruskom vojskom kod Austerlitza, Napole-
on je, mirom u Pounu 26. prosinca 1805.
dobio Venciju, Istru, Dalmaciju i Mletaku
Albaniju. Te su zemlje prikljuene talija-
nskom kraljevstvu s Eugeneom Beauhar-
naisom na elu. Pod zapovjednitvom
generala Molitora i Lauristona, francuske
su trupe ule 1806. u Dalmaciju koja je
Napoleonu bila vrlo vana zbog rata s
Englezima i Rusima, te zbog veze s pri-
jateljskom mu Turskom. Francusko uprav-
ljanje Dalmacijom pokazalo se vie koris-
nim nego tetnim, a maral Marmont(1)
linost je koja je u tome odigrala kljunu
ulogu.
Auguste- Frdric- Louis Visse
De Marmont (1774.- 1852.)
Auguste Frdric Louis Visse de Mar-
mont roen je 20. srpnja 1774. u Chtil-
lon- sur- Seine. Potjecao je iz graanske
obitelji, a njegov otac ratnim je zaslugama
stekao skromno plemstvo. Pohaao je
vojnu kolu u Chlonu, s Napoleonom
je poeo suraivati za opsade Toulona.
1798. prati Bonapartea u Egipat, a na-
kon zauzimanja Malte postao brigadni
general. Godine 1800., sa samo 26 go-
dina postaje divizijski general, a 1806.
Guverner Dalmacije. Iste godine, nakon
to je protjerao Ruse iz Dubrovnika, do-
bio je titulu vojvode od Dubrovnika (duc
de Raguse). 12. srpnja 1809. postao je
najmlai maral Carstva. Tu je titulu
stekao kao tridesetpetogodinjak. Od lis-
topada 1809., Napoleon ga proglaava gu-
vernerom ilirskih provincija sa sjeditem u
Ljubljani. 1812. godine osvojio je Portugal.
1813. se borio u Njemakoj, u bitkama za
Dresden i Leipzig. Nakon to je stupio u
pregovore s knezom Schwarzenbergom
i ruskim carem Aleksandrom o predaji
Pariza, Napoleon ga gleda sasvim drugim
oima. Taj in on mu nikada nee opros-
titi. To e komentirati rijeima: Marmont
mi je zadao posljednji udarac. (2)
Marmont je, nakon Napoleonova pada
ivio u Nizozemskoj, u Londonu, u Beu,
te je putovao istonom Europom i Bliskim
istokom, a ta je putovanja opisao u svojoj
knjizi Voyages
Umro je 3. oujka 1852. u 78. godini.
Za vrijeme svoje slube u Dalmaciji, Mar-
mont se pokazao kao odlian organizator
i poticatelj naprednih ideja i reformi u
ijem ostvarivanju je suraivao s providu-
rom Vicenzom Dandolom iako su odnosi
izmeu njih dvojice bili prilino zategnuti.
Francuska uprava u Splitu
Krajem veljae 1806. godine, pod
zapovjednitvom generala Lauristona,
francuske su jedinice ule u Split. 12.
travnja 1806. godine, talijanski pot-
kralj, Eugene Beauharnais, imenovao je
Mleanina Vicenza Dandola za general-
nog providura Dalmacije. Beauharnais je
tom prilikom istaknuo da je to ovjek ne-
prikosnovene estitosti, pravedan, uen
i pun elje da to vie dobra uini(3), ali
Dandolo je bio istovremeno i astohlepan
i despotine naravi. Napoleon je 12. lip-
nja 1806. imenovao tada mladog generala
Augustea Marmonta za vojnog zapovjed-
nika Dalmacije. Ali kao i Dandolo, on je
takoer bio astohlepan i eljan slave.
Vojnici su ga voljeli, ali asnici kojima je
on bio nadreen nisu prema njemu gajili
simpatije.
Kad je doao u Zadar 3. srpnja, Dandolo je
izdao proglas Dalmatincima na hrvatskom
i talijanskom jeziku. Taj proglas poeo je
rijeima: Evo me meu vami, o hrabreni
i virni narode dalmatinski, a zavrio:
Valjani Dalmatinci! Sve vae potribe i
vae koristi od ovoga asa jesu potribe i
koristi moje. Virujte mi toliko je, da na
kralj mogao je za vas odabrati jednoga
ovika od mene mudrijega i naunijega,
da li ne vee od mene puna elje i misli
za vas uiniti estite.(4). 12. srpnja 1806.
g. izale su u Zadru prve hrvatske novine
Il Regio Dalmata- Kraglski Dalmatin. Novi
ljudi koji su stajali na elu dalmatinske
uprave bili su puni volje i elje da ideje i
naela sa zapada ostvare u svojoj pokra-
jini.
Stanovnitvo (5)
Splitsko se stanovnitvo (1992), kao i ono
ostalih dalmatinskih gradova, u ovom raz-
doblju dijelilo u pet drutvenih slojeva koji
su bili meusobno jasno odijeljeni. to
se tie njihove vjerske strukture, veina
stanovnitva bila je katolika, dok su os-
tatak inili idovi (159) i pravoslavci (14).
Plemstvo
U dugotrajnim turskim ratovima izgubilo
je brojne posjede, pa je ekonomski os-
labilo. Nije moglo konkurirati u trgovini
sposobnijem graanskom staleu, ali je
ipak ovaj stale davao osnovni peat kul-
turi toga doba. Svi njihovi javni poloaji
u upravi grada bili su vie poasne tit-
ule, nego stvarna vlast. U njihovim sa-
lonima odvijao se itav kulturni ivot koji
je obuhvaao razne rasprave, glazbene
i knjievne veeri, te razna druga okupl-
janja.
Plemstvo se uglavnom kolovalo u Padovi,
a pomodne manire stjecalo je u Vene-
ciji, Rimu i Parizu. Uz sveenstvo, ono je
imalo mnogo vremena za naobrazbu i
putovanja, te za bavljenje znanou, pa
Broj 2 / Godite I
37
je tako poznavalo europske jezike i moglo
pratiti suvremenu umjetniku i znanstv-
enu literaturu jer je domaih knjiga bilo
jako malo. Najslobodoumniji naprednjaci,
promicatelji novih knjievnih, znanstvenih
i gospodarskih ideja, pristae Rousseaua i
francuskih enciklopedista, kao i francuskih
revolucionarnih ideja i demokratskog po-
retka pripadali su ba ovom drutvenom
sloju.
Sveenstvo
Ovaj drutveni stale imao je ekonom-
ski osiguran poloaj, a njegovi pripadnici
su bili obrazovani u domaim i stranim
sjemenitima ili bogoslovijama. Oni su
takoer mogli imati istaknutu ulogu u
javnom, kulturnom, literarnom, glaz-
benom, pa i znanstvenom ivotu splita,
ali ono je, uz veliku iznimku Markantuna
de Dominisa, ostajalo sputano dogmom,
te se nije ni u prosvjetiteljskom stoljeu
moglo osloboditi konzervativnih morali-
zatorskih spona, premda je za na pojam,
njihov privatni ivot bio dosta svjetovan.
Istaknutu ulogu sveenstvo je imalo u
gajenju hrvatskog jezika, prosvjeivanju
i gospodarskom izdizanju puka jer je po
svojoj slubi bilo u kontaktu s njime i to
naroito na selu.
Graanstvo
Graanski drutveni sloj zauzeo je mnoge
upravne, drutvene i gospodarske poz-
icije, a postupno i one kulturne iako mu
je pristup u plemike krugove rijetko bio
omoguen. Ipak, neke su obitelji plemst-
vo dobile ugledom steenim ekonomskim
poloajem (Capogrosso, Cavagnini, Milesi,
Baiamonti). Sinovi obogaenih trgovaca
i viih dravnih inovnika kolovali su
se s plemikim sinovima u inozemstvu,
naroito na padovanskom sveuilitu
i stjecali zvanja lijenika, odvjetnika,
asnika ili pak istaknute poloaje u
javnim slubama. Julije Bajamonti, Juraj
Matutinovi, pa i Ugo Foscolo, talijanski
pjesnik odgojen u Splitu su pripadali tome
sloju.
Obrtnici i teaci
Obrtnici i teaci ivjeli su u predgraima
Velog Varoa i Luca. Bili su veoma patri-
jarhalnih i konzervativnih nazora, pod
izravnim utjecajem sveenstva s jedne
strane i komunalne i dravne adminis-
tracije s druge strane. Sveenstvo im
je bilo prisno zbog uporabe materinjeg
jezika i gajenja vjerske tradicije, a dravnu
administraciju su slijepo potivali. Oni su
tako bili fanatino odani Crkvi, a lojalno
odani dravnoj vlasti, pa nisu mogli ni
zamisliti da bi nekakvi jakovljevci(6) mogli
sruiti ugled i mo Crkve.
Reforme
Anonimni splitski kroniar zapisao je: 24.
veljae 1806. dole su u Split francuske
trupe kao i u itavu dalmaciju, a otile su
austrijske trupe S dolaskom Francuza
u Split mnogo se toga promijenilo. Pro-
vedene su reforme koje su pridonijele
poboljanju opih prilika u Splitu.
Uprava Dalmacije
Krajem 1806. organizirana je uprava Dal-
macije na ijem je elu stajao generalni
providur i uz njega providurija (la prove-
ditoria generale)(7) sa est odijeljenja:
za unutranje poslove, za pravosue, za
financije, za javnu nastavu, vojne poslove
i raunovodstvo. Cijela Dalmacija bila
je podijeljena u etiri okruja: zadarsko,
ibensko, splitsko i makarsko. Okrujima
su upravljali delegati. Okruja su se dije-
lila na kantone s vicedelegatima na elu,
a kantoni su se dijelili na opine kojima je
upravljala Opinska uprava (Amministrazi-
one Comunale) s naelnikom (Podest) na
elu. Selima su upravljali starjeine (anzi-
ani).
Sudstvo i kazne bili su u razdoblju fran-
cuske vladavine humaniji nego za vrijeme
prijanje austrijske i mletake vlasti. Fran-
cuzi su imali naelo da su pred sudom svi
jednaki dok su prema starom splitskom
Statutu i prema mletakim propisima
puani bili stroe kanjavani nego plemii.
Ope prilike
Marmont i Dandolo posvetili su veliku
brigu Dalmaciji i nastojali su je oivjeti u
svakom pogledu iako su protiv njih bili
brojni konzervativni krugovi. U Kragl-
skom Dalmatinu ukazivao je Dandolo na
bogatstva Dalmacije i savjetovao kako ih
iskoristiti, posebno to se tie rudarstva,
poljoprivrede, ribarstva, trgovine. Tako
je osnovao i Trgovaku komoru u Splitu,
snizio carine izmeu mjesta, organizirao
sajmove u Splitu, Zadru, Makarskoj i
ibeniku. Ureena je i pota koja je pov-
ezivala Dalmaciju sa svijetom, a francuska
je vlast veliku brigu posvetila i osnivanju
razliitih obrazovnih ustanova (liceji, gim-
nazije, zanatske kole, osnovne kole).
1809. godine Marmont je, u dogovoru s
Dandolom zapoeo projekt istoe split-
skih ulica, a 1810. postavio se u Splitu
81 fenjer(8) kako bi se zbog sigurnosti
graana i ljepote grada ulice osvijetlile.
Marmont je takoer naao sredstva
kako bi se uredila splitska obala s javnim
parkom na njoj i dovrio zapoeti perivoj.
Francuzi su takoer posebnu panju pos-
vetili javnim zgradama koje su do tada
bile prilino zaputene. Lazareti, koji su
bili nekada vrlo prometni, zbog pomorske
blokade nisu djelovali, pa su se ti prostori
koristili za smjetaj zapovjednika mjesta
i francuskih asnika, a koristili su se i kao
vojna skladita. 1806. godine izgraeno je
novo sklonite za nahoad, osnovana je
dobrotvorna udruga Javno milosre.
Francuska je vlast imala i negativnih
strana. Stanovnitvo se bunilo (ustanci
u Poljicima i Splitu 1807. i 1809.) najvie
zbog novaenja vojnika i zbog prevelikih
poreza koji su bili nametnuti zbog ope
krize izazvane ratnim stanjem, te zbog
gusarenja s obiju strana. Tijekom stoljea
Dalmacija je razvila vrlo monu crkvenu
instituciju, a Marmont i Dandolo, jakob-
inci, nastojali su to vie oslabiti njezinu
mo, pa je razumljivo da se sveeniki
stale najvie usprotivio francuskim refor-
mama. Ba meu pripadnicima ovog
drutvenog stalea nalazimo austrijske
obavjetajce. Fra Andrija Doroti(9) u svo-
jim je izvjetajima vrlo pronicljivo kritizirao
Napoleona i Revoluciju. Samostane sv.
Frane, sv. Marije de Taurello na Dosudu
i Sv. Arnira do sjevernog zida Dioklecijan-
ove palae zaposjela je vojska kako bi ih
koristila za svoje potrebe. Puani i konz-
ervativniji slojevi stanovnitva posebno su
osuivali njihov odnos prema Crkvi(10),
Maral Marmont
Hrvatski povijesni portal
38
ali Marmont, iako je ideoloki bio ateist,
potovao je sveenike i njihov rad, ak
je postao i njihov pokrovitelj to mu je
omoguilo da pridobije jaku struju uper-
enu protiv francuske uprave(11).
Pozitivne i negativne strane
francuske uprave u Splitu
Francuska vlast donijela je mnogo
znaajnih promjena Splitu koje su pov-
oljno utjecale na njegov cjelokupni ivot.
Kad je rije o opim prilikama, ona se tu
pokazala vie korisnom nego tetnom.
Gospodarstvo, kolstvo, zdravstvo i ivotni
uvjeti openito su se pokuali poboljati.
O tome svjedoe Dandolovi savjeti u Kragl-
skom Dalmatinu, trgovaka komora, pota,
obrazovne ustanove, kulturne priredbe,
ureenje grada i brojne druge njihove ak-
tivnosti, ali veliki porezi i stalna novaenja
Dalmatinaca u Napoleonovu vojsku naila
su na veliki otpor stanovnitva. Veliku
mo meu niim, neobrazovanim sloje-
vima imalo je sveenstvo preko kojeg je
Austrija pristupala stanovnitvu, a koje
je francuska vlast nasojala pridobiti na
svoju stranu, posebno Marmont koji im
se dodvoravao, pa ak i postao pokro-
vitelj franjevaca kako bi to postigao. Us-
prkos tome, njihove moderne ideje bile
su previe za konzervativni puk, a moe se
ak i rei da su bili ispred svoga vremena.
U usporedbi s austrijskom vlasti, Francuzi
su imali mnogo nepromiljenih i politiki
pogrenih mjera, a jedna od njih bila je
kad su Dalmaciju pripojili Kraljevini Italiji, a
kasnije od dijelova hrvatskog nacionalnog
teritorija pokuali stvoriti novu naciju(12).
Rezultat tog odnosa bilo je stvaranje dviju
skupina: frankofila i austrofila. Ipak, to ne
treba doslovno shvaati. Skupina koja se
opredijelila za francuske ideje eljela je
promjene i poboljanje ivotnih uvjeta,
a oni koji su bili na austrijskoj strani nisu
bili reakcionari, nego je to bio odraz nji-
hove tenje da se ustroje kao suvremena
nacija.
Biljeke uz tekst
1. Poznat je kao veliki zaljubljenik u
grad Split gdje je boravio vie nego
u Zadru gdje se nalazilo sjedite
francuske vlasti. Tadanji francuski
pisac Charles- Augustin Sainte-
Beuve opisao je njegov lik ovako:
Bio je ivahne, pokretne, iskrene,
inteligentne, prave francuske, pom-
alo slavohlepne naravi, ali i pun
velikodunosi, ak i prostodunosti
Otar na rijei, prodoran u sudovi-
ma, o ljudima je uvijek govorio pod-
rugljivo ili s oduevljenjem, o stva-
rima angairano, vatreno i matovito.
Jednom rjeju, bio je savreno za-
vodljiv kao onaj koji nije uvijek hladno
razuman. Bio je naoit, crne izboene
obrve natkrivale su plavo oko koje ni-
kada nije skrivalo ono to misli.
2. Francuzi su, zbog tog ina, potak-
nuti njegovom titulom vojvode od
Dubrovnika, skovali izraz marmonter
ili raguser koji oznaava izdajicu.
Napoleon je u svojim Memoarima
razoarano zapisao: Takav potez
Marmonta, ovjeka s kojim sam di-
jelio svoj kruh, kojega sam izvukao
iz tmine, kojemu sam pruio sreu i
ugled Nezahvalnik, on e biti nes-
retniji od mene., ali Marmont je svoj
odnos prema Napoleonu tumaio
ovako: Dok je govorio: Sve za Fran-
cusku, sluio sam ga s oduevljenjem.
Kada je kazao: Francuska i ja, sluio
sam ga gorljivo. Kada je kazao Ja i
Francuska, sluio sam ga odano. Na-
pustio sam ga tek kada je kazao: Ja
bez Francuske.
3. Novak, Grga: Povijest Splita, sv. 3,
Split 2005., str. 47
4. Novak, Grga: Povijest Splita, sv. 3,
Split 2005., str. 47
5. Bajamonti, Julije: Zapisi o gradu Spli-
tu (izbor, prijevod i komentar: Duko
Kekemet), Split 1975., str 12- 14
6. puki izraz za jakobince
7. Novak, Grga: Povijest Splita, sv. 3,
Split 2005., str. 48
8. Novak, Grga: Povijest Splita, sv. 3,
Split 2005., str. 69
9. posebno se istakao u svojim
energinim govorima protiv Revolu-
cije i Napoleona, za vie informacija
o njemu pogledati knjigu Doroti, An-
drija: Politiki spisi, Split 1995.
10. O tome kakav je bio stav puana
prema tom njihovom inu svjedoi
nam nepoznati Splianin, vjerojatno
puanin koji svoj Ljetopis 1811. go-
dine zavrava ovako: Opljakao fran-
cuski zatira Kranstva Napoleon
sve crkve u svim dalmatinskim gra-
dovima, otocima i selima u kojima su
se nalazila visea kandila, svijenjaci,
pokaznice (monstrance), srebrne car-
telle (uokvirene oltarske molitve) i
srebrns koplja zastava bratovtina, a
u nekim crkvama i srebrna Raspela,
sa svim votanicama to su se koris-
tile na oltarima i u rukama bratima i
sve su odnijeli i naredili zatvoriti sve
crkve po gradu i predgraima, ne
dozvoljavajui da se u njima vie slue
mise i da se ukinu brativtine.
11. Marmont je u svojim Memoarima i u
izvjetajima Napoleonu o franjevcima
pisao ovako: Imao sam prilike uoiti
veliki utjecaj franjevaca u Dalmac-
iji. Ovi vrlo prosvijeeni redovnici, u
svako sluaju daleko superiorniji od
ostalog klera u pokrajini, smjeteni
su u jedanaest samostana. Milosrdni,
marljivi u vrenju svojih dunosti,
opsluivali su veliki broj upa. Bilo je
od velike koristi pridobiti ih, jer imati
njih za prijatelje znailo je pridodati
vlasti svu onu moralnu snagu kojom
su oni raspolagali
12. Pederin, Ivan: Otpor francuskoj vlasti
u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama
poslije 1806., Rad. Zavoda povij.
znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str.
291308.
Literatura
Novak, Grga: Povijest Splita
Kekemet Duko: Maral Marmont i
Split, Slobodna Dalmacija, Split 2006.
Julije Bajamonti: Zapisi o gradu Splitu
ii, Ferdo: Povijest Hrvata, Pregled
povijesti hrvatskoga naroda 1526.-
1918., drugi dio, Marjan tisak, Split
2004.
Pederin, Ivan: Otpor francuskoj vlasti
u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama
poslije 1806., Rad. Zavoda povij.
znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str.
291308.
Preporuke za itanje
Marmont, Auguste Frederic Louis
Viesse de: Memoari, Split 1984.
Doroti, Andrija: Politiki spisi, Split
1995.
Broj 2 / Godite I
39
Napisao: dr.sc. Hrvoje Petri
Objavljeno: 11.4.2008.
Link: http://goo.gl/gWW6jf
ZATO SE JANKO DRAKOVI
OPREDIJELIO ZA TOKAVSKO
NARJEJE?
Janko Drakovi je u svojem djelu Dis-
ertacija, objavljenom u Karlovcu 1832.,
iznio je poliki program preporod-
nog pokreta, a svoje opredjeljenje za
tokavnu je obrazloio na slijedei
nain:
Ja odaberem za moj razgovor naki
jezik, elei dokaza da mi narodnog
jezika imademo u kojemu sve izrei
mogue jest to srdce i pamet zagteva.
Dijalekta pako ovoga kao obinoga u
pismoznanju starinskomu i kao punijega
izvolio jesam. Priloena tabela dokazuje
da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvah,
kao narodu naih kraljevinah. On mora
i najhodniji bi, jer ga Slavonac, krajini
Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmanac,
Bosanac, Crnogorac i oni Hrva koji
se W a s s e r K r o a t e n zovu i po
Maarske zemlje rasu jesu, jednako
govore. Sve knjige starije koje u Zagre-
bu, Poege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku
unjene jesu i mana kniga senjske
i drugih primorskih biskupijah sve u
istomu dijalektu liepo pisane jesu, i jere
ovoga dijalekta nigdo prebivajui u dru-
gom kotaru ne promini, gdje provno,
oni pomieanoga dijalekta govorei svo-
jega odmar kao manje krasnoga s ovim
promine, kad se ga naue, kao ja, koji u
Zagrebu roen jesam.
Hrvatski povijesni
portal
na Facebooku ima
4.100 prijatelja!
Pridrui nam se!
Hrvatski povijesni portal
40
Napisao: dr.sc. Hrvoje Petri
Objavljeno: 21.4.2008.
Link: http://goo.gl/zO6OMq
USPOSTAVA BANOVINE HRVATSKE
Hrva su bili nezadovoljnji svojim
poloajem u Kraljevini SHS, odnosno
Kraljevini Jugoslaviji od samog njenog
poetka 1918. godine. Reim u Beo-
gradu je to nezadovoljstvo poskivao
polikim priscima, progonima, zat-
vorima i atentama. Razvoj situacije u
Europi i svijetu, odnosno sve oiglednije
pribliavanje novog rata, prisli e
beogradski reim na rjeavanje hrvat-
skog pitanja. Posebno u sjeni iskust-
va to se u bliskoj prolos dogodilo
vienacionalnoj zemlji iji narodi nisu bili
zadovoljni svojim poloajem.
Reimska nasilja i otpor Hrvata
Tijekom viegodinje diktature kralja
Aleksandra inovnici iz dravnih up-
ravnih organa, u nesrpskim krajevima
Jugoslavije, su se razularili u svojoj
samovolji. Postajalo je uobiajeno da
od graana za obavljanje poslova, a za
koje su bili zadueni, trae mito. Isto-
dobno su andari nekanjeno vrili teka
zlostavljanja nad stanovnitvom. Kako se
uglavnom radilo o osobama koje su bile
poslane iz Srbije u nesrpske krajeve, ter-
orizirano stanovnitvo se nikakvim legal-
nim sredstvima nije moglo obrani. Zbog
toga je drutveni ivot Jugoslavije sve vie
nazadovao.
Iako su Oktroiranim ustavom (1931.)
nacionalne stranke i dalje bile zabran-
jene, HSS se ilegalno spremao za obno-
vu polike borbe. S m ciljem 1932. g.
odran tajni sastanak hrvatskih stranaka
pod predsjedanjem Vlatka Maeka na
kojem je donesena rezolucija poznata
kao Zagrebake punktacije. Bio je to
najvaniji programsko-poliki dokument
u razdoblju diktature u kojem se kon-
stara da srbijanska hegemonijadje-
luje destrukvno, unitavajui moralne
vrijednos, sve nae napredne ustanove
i tekovine, materijalne imovine naroda,
pa i njegov duhovni mir te se zahtjeva
uspostavljanje polikih i graanskih slo-
boda ukinuh 1929. g. i ise se potreba
preureenja drave na temelju ravno-
pravnos svih njezinih dijelova i naroda
na federaliskoj osnovi. Zagrebake
punktacije prouzroile su veliki odjek u
jugoslavenskoj javnos navevi i ostale
stranke irom Jugoslavije da se ukljue
u borbu prov Oktroiranog ustava. Kao
odgovor na ovaj hrvatski prijedlog, vlada
daje uhi i osudi na tri godine strogog
zatvora Vlatka Maeka. No to nije moglo
sakri injenicu da je hrvatsko pitanje
postalo najvaniji problem zemlje, u kojoj
hrvatski nacionalni otpor jaa u sveopi
narodni pokret.
Namjesnitvo i izbori 1935. godine
Dana 6. listopada 1934. Veliko Ker-
in, pripadnik VMRO-a (makedonske
oslobodilake organizacije) uspio je u
atentatu kralja Aleksandra u Marseillesu.
Smru kralja Aleksandra vlast u Jugoslavi-
ji, u ime maloljetnog prijestolonasljednika
Petra II., preuzima namjesnitvo na ijem
elu je bio Aleksandrov bra knez Pavle.
Pod namjesnitvom dolazi do demokra-
zacije javnog ivota u Jugoslaviji. Poliki
ivot u Jugoslaviji je ponovno poeo buja
u vrijeme izbora 1935. godine. Udruena
oporba na elu s Vladkom Maekom je
ostvarila jako dobar poliki rezultat, no
na elo vlade je doao srbijanski poliar
Milan Stojadinovi.
Vlada Milana Stojadinovia
Stojadinovi je napuso staro poliko pri-
jateljstvo s Francuskom, ehoslovakom i
Rumunjskom. On se oslanjao na Italiju i
Njemaku, a u dijelu djelatnos je nasto-
jao imira faiste, traio je da ga se zove
voa.
Liberalno usmjeren knez Pavle i dio
dravnog vrha od Stojadinovieve vlade su
zajedniki traili od sreivanje unutranje
situacije u Jugoslaviji, a posebno rjeavanje
tzv. hrvatskog pitanja.To pitanje nije bio
rijeeno prvenstveno jer nije dolo do
dogovora sa HSS-om, vodeom polikom
snagom u Hrvatskoj. HSS je za Hrvatsku
traio autonomiju, a Stojadinovi je bio
spreman prihva samo nekoliko hrvat-
skih predstavnika u vladu. Stojadinovi se
oslanjao na represivne metode te je stoga
na hrvatskom podruju dolo do nekoliko
Broj 2 / Godite I
41
sukoba izmeu policije i nezadovoljnog
stanovnitva.
Paralelne instucije vlas HSS-a
Hrvatska seljaka stranka je od 1935. go-
dine krenula s osnivanjem paralelnih in-
stucija vlas koje su trebale hrvat-
ske interese. Kako bi se zalo hrvatski
narod HSS 1935. u selima osniva Hrvatsku
seljaku zatu, a u gradovima Hrvatsku
graansku zatu. Izuzetno je vana je
bila Gospodarska sloga kojom je bio
organiziran gospodarski sustav koji je
uinkovito pomagao hrvatskom seljatvu.
Tijekom 1935. HSS je ponovno akvi-
rao rad kulurne organizacije Seljake
sloge te HSS-ovog sindikata Hrvatskog
radnikog saveza. U lipnju 1935. HSS
zapoinje s izdavanjem vlash dnevnih
novina pod nazivom Hrvatski dnevnik,
koji izlazile sve do zabrane u svibnja 1941.
godine. Idue godine ugledni gospodarski
strunjak dr. Rudolf Biani pri Gospodar-
skoj slozi osniva Zavod za prouavanje
seljakog i narodnog gospodarstva. HSS
je nastojao djelova i na ene te je stoga
udovica Stjepana Radia, Marija ute-
meljila udrugu za ene Hrvatsko srce,
koja je bila bliska HSS-u. Najvaniji hrvat-
ski poliar je tada bio predsjednk HSS-a
Vladko Maek koji je naslijedio Stjepana
Radia.
Sporazum Cvetkovi-Maek
Dobra organizacija HSS-a i irenje mree
utjecaja omoguili su ujedinjenoj oporbi
kojoj je na elu bio Vladko Maek da na
izborima 1938. u Hrvatskoj ostvari iz-
vrstan rezultat. To je utjecalo na to da
je Milan Stojadinovi poetkom 1939.
dao ostavku. Na mjesto predsjednika
jugoslavenske vlade je doao umjereni
poliar Dragia Cvetkovi koji je zapoeo
pregovore s voom HSS-a i cijele oporbe
Vladkom Maekom. Pregovori su zavrili
s uspjehom pa je 26. kolovoza 1939. bio
sklopljen sporazum Cvetkovi-Maek.
Njime je formirana nova vlada u koju su
uli predstavnici HSS-a, odnosno Seljako-
demokratske koalicije. Dragia Cvetkovi
je postao predsjednik, a Vladko Maek
potpredsjednik vlade. Spora-
zumom je barem djelomino
bilo rijeeno tzv. hrvatsko
pitanje jer je unutar Jugo-
slavije formirana Banovina
Hrvatska koja je trebala do-
bi iroku autonomiju.
Uspostava Banovine
Hrvatske
Stvaranje Banovine Hrvat-
ske je predstavljao poetak
stvaranja novih polikih
i teritorijalnih odnosa u
Kraljevini Jugoslaviji. Spora-
zumom je bilo dogovoreno
da teritorij Banovine Hrvat-
ske ine dotadanje Primor-
ska i Savska banovina, te
kotarevi ostalih banovina u
kojima je bilo vie od polov-
ice hrvatskog stanovnitva,
a to su Dubrovnik, Brko,
Gradaac, Dervenata,
Travnik, Fojnica, Ilok i id.
Glavni grad je bio Zagreb.
Banovina Hrvatska je do-
bila zakonodavnu, upravnu i
sudsku autonomiju. Zakonodavnu vlast iz
banovinske nadlenos obavljali su kralj
i Hrvatski sabor za koji nikada nisu bili
raspisani izbori. Na elu autonomne vlade
banovine Hrvatske je bio prvi i jedini ban
Ivan ubai.
Formiranje Banovine Hrvatske je imalo
provnike s hrvatske, srpske i musliman-
ske strane. Sa hrvatske su se strane glavni
provnici bili pristae ustakog pokreta
koji su teili stvaranju nezavisne drave
Hrvatske. Sa srpske strane je prov spo-
razuma bio dio poliara koji je smatrao
da uspostava Banovine Hrvatske ugroava
srpske interese. Nositelji agresivne veliko-
srpske ideologije su pozivali na osnivanje
jedinstvene srpske banovine koja bi se
zvala Srpske zemlje. Dio muslimanskog
stanvonitva je teio da se i prostoru
povijesne Bosne i Hercegovine dade au-
tonomija.
Iz uredbe o Banovini Hrvatskoj
lanak I.
-Savska i primorka banovina kao i ko-
tari Dubrovnik, id, Ilok, Brko, Gradaac,
Derventa, Travnik i Fojnica spajaju se u
jednu banovinu pod imenom Banovina
Hrvatska. Sjedite Banovine Hrvatske je u
Zagrebu.
lanak II.
-1. U nadlenos Banovine Hrvatske
prenose se poslovi poljoprivrede, trgovine
i industrije, uma i ruda; graevina, soci-
jalne polike i narodnog zdravlja, zikog
odgoja, prosvjete i unutranje uprave.
-2. Svi ostali poslovi ostaju u nadlenos
organa dravnih vlas na cijelom teritor-
iju.
lanak III.
-1. Banovini Hrvatskoj.. ima se osigura
potrebna nacijska samostalnost.
lanak IV.
-1. Zakonodavnu vlast u stvarima iz
nadlenos Banovine Hrvatske vre kralj i
sabor zajedniki.
-2. Upravnu vlast.vri kralj preko bana.
Promjene u gospodarstvu prije i
za vrijeme Banovine Hrvatske
Izgradnjom eljeznike pruge Koprivnica-
Varadin 1937. godine bio je skraen
Knez Pavle kod Hitlera
Cvetkovi, knez
Pavle i Maek
nakon potpisivanja
sporazuma
Hrvatski povijesni portal
42
put izvoza hrane iz Slavonije prema
Njemakoj koja je 1938. nakon pripojenja
Republike Austrije Hitlerovoj Njemakoj
postala susjed Jugoslaviji. U zemlju su za-
jedno s njemakim kapitalom poeli dola-
zi njemaki gospodarski strunjaci. Uz
suradnju Nijemaca se poela gradi luka
Ploe u dolini rijeke Neretve. Cilj izgradnje
ove luke je bio laki izvoz boksita morem
u glavnu njemaku luku Hamburg gdje se
preraivao u aluminij koji je trebao za iz-
radu zrakoplova.
Izbijanjem Drugoga svjetskog rata je dolo
do velikih promjena u unutarnjoj i van-
jskoj polici zemlje. Prema istraivanjima
Mire Kolar-Dimitrijevi sirovine za razvi-
jenu tekslnu industriju u Banovini Hr-
vatskoj nije vie bilo mogue nabavlja
iz dotadanjih izvora u inozemstvu, pa je
Jugoslavija ula u gospodarske pregovore
sa SSSR-om elei nabavi potrebni pa-
muk i nau. Na drugoj strani izvozilo se iz
Banovine Hrvatske u Njemaku sve za to
je ona bila zainteresirana. Vodeu ulogu
u tom izvozu su imale organizacije Hrvat-
ske seljake stranke, odnosno ustanove
pod njenim nadzorom. To ukazuje da je
predsjednik HSS-a Vladko Maek nastojao
preuze potpunu kontrolu gospodarskih
tokova u Banovini Hrvatskoj i me oslabi
utjecaj sredinje vlas na gospodarstvo
iako su one pruale otpor takvim nasto-
janjima. Zbog prevelikog izvoza u zemlji
se poela osjea nestaica osnovnih
prehrambenih namirnica, a nju je pralo
povienje cijena. To nisu prale radnike
plae koje su bile utvrivane uredbama.
Posljedica su brojni trajkovi u kojima su
radnici pod vodstvom sindikata zahjevali
poveanje plaa. Istovremeno su se, iz bo-
jazni od rata, intenzivirale vojne vjebe na
koje su bili pozivani vojni obveznici, pa se
osjeala nestaica radne snage osobito na
selu.
Zbog trgovakih veza
Jugoslavije i Njemake
britanski kapital je
odlazio iz Jugoslavije
ustupajui sve vie
mjesta njemakom i
talijanskom kapitalu.
Proizvodilo se samo
ono to su trae Itali-
ja i Njemaka koje
su se pripremale za
rat. Pribliavanje rata
osjealo se i u Hrvatskoj
te je narod poeo sakri-
va hranu. U Hrvatskoj
je potrailo utoite
dosta idova na putu
prema Palesni, ali istovremeno se moglo
zapazi i sve vie njemakih turista koji
su istovremeno vrili obavjetajnu i prop-
agandnu djelatnost za potrebe naciske
Njemake.
Grb Banovine Hrvatske
Ban Ivan ubai
Vladko Maek
Zanimljivost Podravci brane
sporazum o osnutku Banovine
Hrvatske
U koprivnikim Podravskim novinama
od 20. sijenja 1940. objavljena je
vijest o sastanku glavnog tajnika Sa-
mostalne demokratske stranke (SDS)
Save Kosanovia i vodeeg HSS-ovca
koprivnikog kotara Mihovila Pavleka
Mikine u Sokolovcu (kotar Koprivnica)
na kojem su kod naroda nastojali ojaa
povjerenje u sporazum o osnutku Bano-
vine Hrvatske: Denator Kosanovi
prikazao je ulogu SDS, u stvaranju spo-
razuma i pozvao seljake Srbe da se or-
ganiziraju u SDS, koja slono radi sa HSS
za dobro Srba i Hrvata Nar. zastupnik
Mikina i predsjednik grad. org. Tomo
ikovi prikazali su historijat HSS i ciljeve
hrv. narodnog pokreta koji nastoji izgra-
di nau domovinu na temelju slobode i
socijalne pravde i naglasili su da su doli
zato da upoznaju brau srpske seljake
sa ciljevima hrv. narodnog pokreta i da
suzbiju rovarenja neprijatelja nar. spo-
razuma koji hoe lano prikaza Srbima
kao da je hrv. nar. pokret uperen pro-
v Srba i nae drave Prisutni seljaci
burno su odobravali govornicima a na-
pose oduevljeno su pozdravili Savu
Kosanovia i Mikinu.
Broj 2 / Godite I
43
Napisao: Dinko Odak, dipl. politolog
Objavljeno: 6.6.2008.
Link: http://goo.gl/5LihTF
PREPAD NA SCAPA FLOW
Od samog poetka II. svjetskog
rata njemako je podmorniko
zapovjednitvo kanilo riskira jednu
podmornicu za prodor u britansku po-
morsku bazu Scapa Flow na Orkney-
skim otocima. Dva su takva pokuaja
u I. svjetskom ratu neslavno propala:
prvi u studenom 1914. kad je U-18 Ka-
pitnleutnant (porunik bojnog broda)
Henninga prodrla u Scapa Flow no bila
unitena, a posada zarobljena; drugi u
listopadu 1918. kad je UB-116 kapetana
fregate Emsmanna pri pokuaju prodora
naletjela na minu i potonula s cjelokup-
nom posadom. Unato m dogaajima
kontra-admiral Dnitz je 1939. ocijeno
potencijalnu nagradu vrijednom rizika.
Postojala je velika vjerojatnost da rtvama
postane ak nekoliko vrijednih jedinica
poput tekih krstarica i/ili bojnih bro-
dova. Osim velikog materijalnog gubitka
to bi svakako predstavljalo udarac britan-
skom moralu, pogotovo uzme li se u obzir
oduevljenje nepobjedivom britanskom
mornaricom, a Nijemci bi dobili prvoklas-
no gorivo za propagandni stroj.
Dva su mjeseca Nijemci prouavali plime
i oseke, fotograje s izviakih letova te
posebno vrijedne podatke o strai, ree-
ktorima i morskim strujama koje su prib-
avile U-16 pri polaganju mina na plovnim
pravcima uz britansku istonu obalu u raz-
doblju od 2. do 25. rujna i U-14 jekom
izvianja voda u blizini Orkneyskih otoka
izmeu 3. i 29. rujna 1939. Velika je panja
posveena i tonom utvrivanju poloaja
protupodmornikih zapreka, koje su
sainjavale mree i potopljeni rashodova-
ni brodovi. Zahvaljujui metodinom i pre-
danom radu planeri su otkrili da je tjesnac
Kirk Sont ne samo najmanje zakren
olupinama, ve da (jo) nije opremljen
elinim protupodmornikim mreama!
Odluili su podmornicu posla m putem
te su izraune povoljnih morskih struja
obavili s m u skladu i kao najpovoljniji
trenutak napada dobili no 13./14. listo-
pada kad plima dolazi dvaput za mraka.
Pozornica i scenarij su bili gotovi i sad je
jo samo trebalo pronai reisera.
Gnther Prien
Prien se rodio u Oseldu 8. sijenja 1908.,
a kolske je godine proveo u Lepzigu da
bi se 1923. pridruio trgovakoj mornarici
nakon tromjesenog teaja. Nakon devet
godina plovidbe i polaganog napredo-
vanja Prien polae kapetanski ispit 1932.
godine no zbog ekonomske krize ne nalazi
posla. Godine 1933. Prienu se prua pri-
lika prikljui se ratnoj mornarici, to je
i uinio. Krenuo je u novu karijeru kao
obini mornar na lakoj krstarici Knigs-
berg, potom je proao podmorniarsku
obuku u Kielu i poeo slui na U-26 kao
narednik strae, da bi zahvaljujui svojim
vjenama, kvalite i zalaganju dosgao
status asnika ve 1935. postavi Leutnant
zur See (porunik korvete). Osim napredo-
vanja u karijeri (dobio je zapovjednitvo
nad 750 tonskom podmornicom U-47)
Prien je uspio zasnova obitelj sa svojom
viegodinjom zarunicom, vjenavi se
1939. godine.
U ratu, Prien je bio jednako profesionalan
kao i u mirnodopskoj slubi potopivi u
prvoj 28 dnevnoj patroli 3 broda sa uku-
pno 8270 brt. Vravi se u luku na odmor
i opskrbu Gnther Prien je 1. listopada
bio pozvan k Dnitzu koji mu je ponudio
izvedbu napada na Scapa Flow, to je ovaj
nakon dvodnevnog razmiljanja prihva-
o. Slijedilo je smiljanje takke upada
u Scapa Flow i opremanje broda novim
pom elektrinog torpeda. Dan polaska
iz Kiela bio je 8. listopada, a ispunjavanje
Operavne zapovijedi Sjeverno more br.
16 imalo je zapoe u petak 13. listo-
pada 1939.
Prodor u Scapa Flow
Nakon prilino nezanimljivog putovanja
U-47 je 12. listopada u 04:45 sa legla
na dno juno od Orkneyskih otoka gdje
je Prien posadi objavio cilj pothvata. Ti-
jekom 12. i 13. listopada podmornica
je vei dio vremena provela na dnu,
ekajui povoljne uvjete. Trinaes listo-
pada do 19:15 sa sve je bilo spremno
za poetak poduhvata i U-47 je izronila
na periskopsku dubinu. Povrina je bila
prazna te je U-47 izronila i nastavila plov-
idbu na povrini. Ipak, njemaki su planeri
previdjeli jedan detalj auroru borealis
koja je, prema Prienovim rijeima sve
HMS Royal Oak
Kapitnleutnant Gnther Prien,
zapovjednik U-47
Hrvatski povijesni portal
44
odvratno rasvijetlila. KaLeunt (porunik
bojnog broda u podmornikom argonu)
se naao u dilemi: prieka jo 24 sata,
kada plima nee bi toliko povoljna ili
krenu odmah? Pomisao na jo jedan dan
iekivanja bila je nepodnoljiva, a moda
e neoekivano svjetlo bi od pomoi pri
ulasku u Scapa Flow. Nakon nekoliko tre-
nutaka razmiljanja zapovijedio je: Oba
motora punom snagom naprijed!
U 23:31 sa U-47 se nalazila blizu ulaza
u Kirk Sont i dolo je vrijeme da se Prien
dokae vrijednim ukazanog mu povjeren-
ja. Jo uvijek na povrini, U-47 je polako
krenula u tjesnac koristei plimni val. Na-
kon uspjenog manevriranja kroz zapreke
Prien je shvao da je pogrijeio put i um-
jesto u Kirk oao u Skerry Sont. Okreui
podmornicu za gotovo 90 udesno Prien
se skoro nasukao na podvodni nanos.
Navigator je javljao smanjivanje dubine is-
pod kobilice: Dva metra jedan metar
pola metra, a tada se zaulo struganje
po dnu. Prien je zapovijedio da se oba
stroja potjeraju punom snagom naprijed
i nakon nekoliko trenutaka podmornica se
odsukala i jurnula u pravome smjeru. Ne-
dugo zam uslijedilo je novo uzbuenje,
manevrirajui izmeu olupina U-47 se
u jednom trenutku naslonila na sidreni
lanac broda Seriano, ali se u nekoliko
sekundi odlijepila i nastavila put. Bio je
ve 14. listopada 00:27 sa kad je KaLe-
unt brodski dnevnik zapisao: Wir sind in
Scapa Flow! (U Scapa Flowu smo). Lov je
zapoeo
Napad
Promatrai na tornju U-47 su dalekozo-
rima pretraivali pristanita koja su na nji-
hovo iznenaenje bila naputena. Nijemci
nisu znali da se baza 12. listopada poela
seli na novi privremeni poloaj Loch Ewe
u sjeverozapadnoj kotskoj. Nakon to je
skoro pola sata traio mete kojih nije bilo,
Prien je odluio zanemari smjernice i
zapuo se prema sjeveroistonom dijelu
zaljeva. Ubrzo su promatrai primijeli
dva broda od kojih je blii idenciran kao
Royal Oak, a udaljeniji kao Repulse, iako
se radilo o nosau hidroaviona Pegasus.
ini se da ni sam Prien nije bio siguran
za drugi brod jer u dnevniku U-47 nije
unio njegovu klasu. Mnogi tvrde kako ta
pogreka pokazuje da Prien nije bio prva
podmorniarska liga jer su siluete Repul-
sea i Pegasusa znaajno razliite, ali os-
tatak Prienove karijere opovrgava takvu
tvrdnju. Moje je miljenje da su mrak,
udaljenost, uzbuenje i napetost situacije
raspirili njegovu matu, ega je oigledno
i sam bio svjestan.
Sa neto manje od 3000 metara U-47 je u
00:58 ispalila plotun od 3 pramana tor-
peda, dva na sjeverni (Pegasus) i jedan na
juni (Royal Oak) brod. Nakon tri i pol min-
ute ktakanja toperice Nijemci su zauli
samo jednu detonaciju i pretpostavili da
su pogodili sjeverni brod. Prien je okren-
uo podmornicu za 180 te ispalio i kr-
meni torpedo ali i taj je, kao i dva iz prvog
plotuna, zakazao. Nakon to su nekoliko
minuta ekali reakciju Nijemci su krenuli
u novi napad, napunili su pramana tor-
peda i uklonili kvar na okidau cijevi broj
4 (zbog tog kvara su u prvom plotunu bila
ispaljena samo 3 torpeda). Sad je U-47
prila metama na manje od 1500 metara i
u 01:13 lansirala 3 torpeda na Royal Oak i
jedan na Pegasus. Nakon neto manje od
3 minute prolomila se jedna detonacija, a
nekoliko sekundi kasnije jo dvije u tako
brzom slijedu da neki izvori govore o dvije
eksplozije, iako je veina svjedoka ula
tri. Izreetani Royal Oak je brzo potonuo
povukavi za sobom 833 lanova posade!
to se zapravo dogodilo? Jedan je tor-
pedo iz prve salve pogodio Royal Oak, a
ne Repulse (Pegasus) kako je Prien mis-
lio, no izazvao je relavno malu tetu
tako da je posada mislila kako je rije o
unutarnjem uzroku i vrala se u krevete.
Sljedee tri eksplozije su raznijele brod
koji je brzo potonuo tako da se najvei
dio posade nije uspio spasi. Tek nakon
stradavanja Royal Oaka oglasila se uzbuna
i zaljev je oivio. Dolo je vrijeme da se
U-47 povue sa scene i ona je to uinila
brzo i neprimjetno, iako se u jednom tre-
nutku, kad se podmornici gotovo zaustav-
ljenoj u jakoj protustruji pribliavao ne-
prijateljski razara, sve inilo gotovim.
Na oduevljenje podmorniara razara
je odjednom skrenuo za 90 i poeo ba-
ca dubinske bombe stonama metara
daleko. Uz jo neto sree i vjetog ma-
nevriranja U-47 je u 02:15 bila na otvore-
nom moru i jurila prema Kielu!
Epilog
Podmornica U-47 uplovila je u Kiel 17. lis-
topada 1939. naavi itavu Njemaku u
slavlju zbog svog pothvata. Doekao ih je
admiral Dnitz s lanovima podmornikog
stoera te itavu posadu odlikovao redom
eljeznog kria to prve, to druge klase,
dok je Prien dobio eljezni kri I. klase, a
18. listopada mu je Hitler na sveanos u
Berlinu osobno uruio Viteki kri. Ljudi iz
U-47 postali su heroji, putovali su irom
Reicha, drali predavanja, gostovali na
veerama i inili ostale stvari koje tzv. ce-
lebries ine, no konano je dolo vrijeme
da se vrate na more.
Podmornica U-47 je nakon Scapa Flowa
posgla solidne rezultate u ratu prov
trgovakog brodovlja, a Prien je postao
jednim od podmornikih aseva. Tijekom
dvanaest patrola s ukupno 238 dana na
moru U-47 je potopila 30 brodova s uku-
pno 193.808 brt. i otela 8 brodova od
ukupno 63.282 brt. Podmornica U-47 je
proglaena nestalom na sjevernom Atlan-
ku 7. oujka 1941, a njena se sudbina,
kao i sudbina kapetana korvete Gnthera
Priena i njegovih etrdesetetvero ljudi
nikada nee sazna.
Izvori:
1. Gnther Prien: Moj put do Scapa Flowa,
Zagreb, 1942.
2. C.Bauer, N.Ani, B.Alink et al.:
Drugi svjetski rat, Ljubljana, 1980.:
K.W.L.Bezemer: Drama u Scapa Flowu
3. hp://www.u47.org/
4. hp://www.freewebs.com/world-sub-
marines/u18germansubmarine.htm
Prvi ulov podmornice U-47 bio je
britanski teretni brod SS Bosnia.
Broj 2 / Godite I
45
Napisao: Miljenko Hajdarovi, prof.
Objavljeno: 28.4.2008.
Link: http://goo.gl/9ftGO6
OTTO SKORZENY
Oo Skorzeny je zahvaljujui medijskom
interesu oko njegovih memoara post-
ao jedan od najpoznajih naciskih,
zloinakih (iako nikad osuen) zapovjed-
nika. U svoje vojne dosege je upisao sud-
jelovanje na istonom bojitu, spaavanje
Mussolinija, otmicu sina maarskog
regenta Hortyja, guenje urote prov
Hitlera, ubacivanje komandosa meu
Saveznike u posljednjoj ardenskoj ofenzivi
i jo poneke detalje. Potkraj rata u zapad-
nim je novinama proglaen najopasnijim
ovjekom Europe ili Hitlerov najopas-
niji komandos. Nakon rata povezuje se
ga sa raznim tajnim slubama, vladama i
spaavanjem bivih naciskih monika.
Vojnik prije svega
itajui Skorzenyjeve memoare koji su
2006. godine ponovno objavljeni i na hr-
vatskom jeziku uvijek se provlai nit vodil-
ja u kojoj on osobno ise svoj vojniki
karakter i dunost da obavi zadatak. ini
se da na taj nain pokuava skrenu po-
zornost s injenice da je ve 1931. go-
dine postao lan Naciske stranke i da
se nikad, ni nakon rata, nije ogradio od
naciskih svjetonazora.
Pria o njegovom ivotu poinje 12. lip-
nja 1908. godine u bekoj obitelji sredn-
jeg sloja. 1926. godine u skladu s oevim
zanimanjem je zavrio srednju tehniku
kolu. U osobno biograji Skorzeny je
napisao da je stekao i tulu inenjera
strojarstva i visokogradnje, a vjerojatno je
prije rata u Beu imao graevinsku tvrtku.
Tijekom studija bavio se maevanjem,
pa je prilikom jedne borbe i zaradio pre-
poznatljivi oiljak na lijevom obrazu. Na
studiju se ulanio u Steierische Heimats-
chutz, paravojnu nacisku organizaciju, a
ve jekom 1931. postaje lan Naciske
stranke. Akvno se zalagao da Austrija
postane dio Njemake. Prilikom pripo-
jenja Austrije (Anschluss) 1938. Skorzeny
se dokazao kao pravi zapovjednik kada
je spasio biveg austrijskog predsjendika
Wilhelma Miklasa pred nadiruim nacis-
ma. Sljedee je godine poloio pilotski
ispit.
Poetkom Drugog svjetskog rata prijavio
se u Luwae (Njemake zrane snage) ali
je zbog visine (196cm) smatran previsok i
zbog godina prestar. Umjesto toga zavrio
je obuku u komunikacijama i prijavio
se za slubu u Waen SS-u naciskoj
posebnoj vojsci. U svibnju 1940. godine
se kao majstor mehaniar prikljuio
njemakom osvajanju Francuske. Kao
asnik za tehniku bio je pripadnik SS di-
vizije Leibstandarte. U proljee 1941.
godine sudjelovao je u travanjskom ratu
prov Kraljevine Jugoslavije, gdje je sa
svojim vojnicima uspio zarobi jednu ju-
goslavensku jedinicu za to je i pohvaljen.
Kao pripadnik druge SS divizije Das Re-
ich sudjeluje u napadu na Sovjete. Vodio
je brigu za tenkovsku postrojbu tako da
pri tome nije izbjegavao krau potrebne
tehnike od prijateljskih jedinica. Tijekom
zime iste godine ranjen je rapnelom u
zaljak te je zbog nedovoljnog lijeenja
1942. godine prebaen u bolnicu u
Njemaku. U ruskoj avanturi zaradio je
prvi eljezni kri za hrabrost. Tijekom opo-
ravka i mjeseci koji su uslijedili poeo je
ita literaturu o specijalnim postrojbama
i akcijama komandosa, te je svoje ideje
priao svima koji su ga sluali. Glavne su
mu ideje bile da Njemaka mora formira
jedinice koje e se bori iza neprijateljskih
linije, koris njihovo oruje, uniforme te
sabora sve potencijalne vojne ciljeve.
Rasporeen je u depo divizije Das Reich
i tu je ekao bolje dane.
Skorzenyjeva upornost i brbljanje su se
isplali kada je u travnju 1943. pozvan u
zapovjedni centar SD (Sicherheitsdienst
SS-ova tajna sluba za vanjske poslove)
pod zapovjednitvom Waltera Schellen-
berga. Schellenberg je trebao ovjeka koji
bi vodio obuku vojnika u poljima sabotae,
pijunae i paravojnog djelovnja. Skorzeny
je odmah prihvao te je unaprijeen u in
satnika. U bi se Skorzeny ukljuio u na-
dmetanje Wehrmachta i SS-a. Wehrmach
je ve imao armiranu Vojnu obavjetajnu
slubu (Abwehr) na koju je Schellenberg
gledao s ljubomorom. Njemaka je snaga
bila u veliini i izvjebanos vojske, pa do
1943. godine nisu razmljiljali o slanju
specijalnih postrojbi iza neprijateljskih
linija. Nakon velikih gubitaka u Rusiji,
poraza u sjevernoj Africi i jo posebno
nakon sloma talijanskih faista nakon
saveznikog iskrcavanja u Siciliji njemaka
se koncepcija ratovanja polako mijenjala.
SS-Sondereinheit
Friedenthal
Skorzeny je 18. travnja 1943. godine
postao zapovjednik Specijalne postro-
jbe iz Friedenthala (SS-Sondereinheit
Friedenthal). Friedenthal je gradi
Hitler ga je osobno odlikovao nakon
spaavanja Mussolinija
Hrvatski povijesni portal
46
samo 30 kilometara udaljen od Berlina.
Skorzeny je na to mjesto doao po pre-
poruci biveg voe austrijskog SS-a Ernst
Kaltenbrunnera, koji se u to vrijeme naao
na elnoj poziciji RSHA (Reichssicherheit-
shauptamt). Za formiranje specijalne pos-
trojbe traili su asnika koji je zavrio bor-
beni trening i imao ratnog iskustva.
Nakon iscrpne i dugotrajne obuke Skorze-
nyjevi ljudi su nestrpljivo ekali akciju.
Svaki komandos morao je zna koris
pjeako oruje, vozi tenk, kamion, loko-
movu, bi izvrstan pliva, isprobani pa-
dobranac, te koris engleski, ruski, per-
zijski i/ili talijanski jezik. U ljeto su pokuali
padobranom izbaci nekoliko komandosa
u Iran sa zadatkom da tamo potaknu ple-
mena na pobunu prov Britanaca. Budui
da su njemake snage ve imala prob-
leme s opskrbom i gubile nadmo u zraku
komandosi nisu imali nikakvu potporu i
akcija je propala.
Prva prava akcija bila je Unternehmen
Eiche (Operacija hrast) u kojoj su iz tali-
janskog zatvora trebali izbavi svrgnutog
Benita Mussolinija. Akcija je pokrenuta
ve u srpnju 1943. godine kada jo nije
bila jasna njemaka reakcija na talijan-
sku kapitulaciju. Talijani su se poprilino
potrudili da sakriju bliskog Hitlerova pri-
jatelja Mussolinija. Akcija je u prvotno
vrijeme bila nejasna pa su se meu po-
tencijalnim ciljevima nali kralj, premijer
Badoglio, vodei fais koji su okrenuli
lea Mussoliniju, pa ak i papa. Nakon to
je Hitlera napuso prvi bijes prov Tali-
jana, jedini cilj akcije je bilo spaavanje
Mussolinija. Nakon nekoliko promaenih
lokacija Skorzeny je locirao Mussolinija u
hotelu Campo Imperatore na planinskom
lancu Gran Saso dItalia. Sama lokacija je
bila povoljna za talijanske uvare jer je na
visinu od 2.000 metara vodila samo iara.
Skorzeny je nastojao izves brzu akciju ko-
jom bi onesposobio uvare uz minimalne
gubitke za svoje strane. Skorzeny je ne-
koliko preleta zrakoplovom fotograrao i
analizirao najbolji smjer za izvoenje de-
santa. Akcija je izvedena 12. rujna u dvije
istovremene navale. Jedan dio vojnika je
izvrio prepad na stanicu iare u dolini,
dok je udarna jedinica (108 komandosa u
12 jedrilica) izvrila desant jedrilicama u
neposrednoj blizini hotela. Skorzenyjeva
zapovjed je bila da se puca samo u samoo-
brani. Na njihovu sreu Talijani nisu bili
raspoloeni gubi ivote za biveg dikta-
tora pa su poloili oruje bez borbe. Jedini
gubitci su bili nekoliko ranjenika koji su
nezgodno sletjeli jedrilicom. Izgleda da je
najneizvjesniji dio akcije bio let Mussolini-
ja prema Berlinu. Do hotela se spuso laki
zrakoplov Storch namijenjen za dvije
osobe. Uz pilota i Mussolinija, Skorzeny je
inzisrao da preda Mussolinija u Hitlerove
ruke. Na rubu pada Storch je ipak sretno
sleo u Berlin. Bivi njemaki padobranac
Gerhard Klaue, sudionik te operacije i de-
santa na Kretu, 2005. godine ispriao je
novinarima drugaiju priu prema kojoj
su vojnici danima preko strmnih obronaka
Alpa pjeaili do hotela i da Skorzeny nije
osobno sudjelovao, a na kraju je upravo
on pokupio slavu jer je zajedno sa Mus-
solinijem sleo u Berlin. Hitler je osobno
odlikovao Skorzenyja Vitekim kriom za
zasluge i inom bojnika.
Nakon uspjene akcije u Italiji Skorze-
nyjeva postrojba kratko bo-
ravi u Francuskoj radi kontrole
Vichyjevske vlade, a nakon
toga isprobava tajna oruja
(Englezima ukradene stro-
jnice Sten zbog priguivaa,
V1 projekli, MAS talijan-
ski torpedni amici kojima se
slue ljudi-abe za diverzije).
U svibnju 1944. Skorzeny ima
manju ulogu u pripremama
za operaciju Konjiev skok
s namjerom zarobljavanja
Tita u Drvaru. Vjernost Hitleru
najvie je dokazao sudjelovan-
jem u suzbijanju Stauenber-
gova pua. U toj je epizodi 36
sa smirivao stanje u Berlinu
i zapovijedao rezervnim sasta-
vom vojske. U listopadu 1944.
sudjelovao je u Budimpe
u akciji oslobaanja Miklsa
Nicolausa Horthyja, regentova
sina. Regent Horty je u turbolentnom lis-
topadu 1944. pregovarao s Sovjema o
prekidu vatre, a istodobno je obeavao
vjernost Hitleru. Sumnjajui u Hortyja,
Skorzeny je 15. listopada, opet bez ispalje-
nog metka, oteo njegova sina. Starom je
Hortyju obeano da e sin preivje uko-
liko on odstupi s vlas.
Tijekom 1944. godine Skorzeny se nakrat-
ko ukljuio u dugotrajnu Operaciju Zep-
pelin u kojoj su nacis od 1942. do 1945.
u Rusiju vraali ruske ratne zarobljenike
koji su se kao dobrovoljci javili da sabo-
raju Sovjete. Nacis su u toj akciji ostvarili
minimalne uspjehe budui da su Rusi zna-
li njemako rasisko razmiljanje o tome
da su Rusi nia rasa, a neuspjehu svakako
doprinosi injenica da vraene Ruse nitko
vie nije mogao kontrolira. Poznaji dio
te operacije je bilo planiranje atentata na
Staljina.
Posljednja velika akcija Skorzenyjeve
trupe odigrala se u zimi njemake ofenzive
na Ardenima. Operacija Greif je navodno
ideja samog Himmlera, ali akciju je vodio
Skorzeny. Ideja je bila ubaci probuene
njemake komandose iza neprijateljskih
linija koji bi trebali unitava komuni-
kacije, dezinformira, radi sabotae i
pronalazi skladita goriva. Planirana je
bila vea akcija s oko 2.000 vojnika i za tu
namjenu su se traili vojnici sa izvrsnim
poznavanjem engleskog jezika. Skorzeny
je pokuavao dobi zarobljene amerike
dipove, tenkove i oklopna vozila. No,
nacis su imali ogromne logiske prob-
leme, pa tehnika nije szala. Komandosi
su ak pokuali maskira Panthere da
lie na Shermane. Veliki se propust desio
Poziranje s Mussolinijem nakon akcije
spaavanja
Broj 2 / Godite I
47
kad su njemake
slube preko plaka-
ta traile vojnike
s izvrsnim pozna-
vanjem engleskog.
Na taj su nain
Saveznici znali da
nacis neto plan-
iraju. Skorzeny je
u to vrijeme ve
dobio in potpu-
kovnika i njegova
se proirena jedi-
nica zvala 150. SS
tenkovska brigada.
U izvoenju akcije
najvei dio Skorze-
nyjevih koman-
dosa je na bojinici
djelovao u obinom
bojnom sastavu.
No, komandozi
iza amerikih
linija su premda
ogranienog djelovanja radi smanjenog
broja uspjeli puna dva tjedna Amerikan-
cima zadava velike glavobolje. Veina
ih je maskirana u vojne policajce izokre-
tala putokaze, davala upute o smjeru kre-
tanja amerikim postrojbama, prekidali
telefonske ice, palili skladita benzina,
preko puteva su napeli trake oznaavajui
minirano podruje i jo tota. Ameri-
kanci su bili poprilino zbunjeni, lutali po
livadama, jedinice su se pojavljivale na
krivim lokacijama. Zbog takvih podvala
umnogostruili su kontrolne toke na koji-
ma su pravi Amerikanci esto morali odgo-
vara na pitanja iz svakodnevnog ivota
kako bi dokazali svoje porijeklo. ak je
zabiljeen sluaj da je ameriki asnik za-
jedno sa pratnjom strpan u zatvor. Meu
Amrikancima se pojavila pria da Skorze-
nyijevi komandosi iskau iz zrakoplova
obueni i sveenike i opat-
ice, te da planiraju atentat
na Eisenhowera. Skorzeny
je u memorarima za ta dva
tjedna napisao: Za mene,
kao i za cijelu njemaku arm-
iju, Ardeni su bili jedan veliki
poraz!. Eisenhower je u to
vrijeme Skorzenyja nazvao
najopasnijim ovjekom u
Europi.
U sijenju 1945. zavren je
put Skorzenyjevih koman-
dosa. Nacis su maksimalne
napore ulagali u obranu
svog podruja, pa su koman-
dosi postali obini vojnici
smjeteni u blizini rijeke
Odre kod Schwedta (istono
bojite). U tom nalnom
aktu naciskog ludila
Skorzeny je zajedno s pro-
slavljenom pilotkinjom Han-
nom Reitsch isprobavao V1
rakete s ljudskom posadom
poput japanskih kamikaza.
No, takve akcije na kraju nisu
ostvarene jer nisu uspjeli dobi zrakop-
love i gorivo koji su potrebni za noenje V1
projekla blie cilju, a ni pilo nisu mogli
prihva taj nain rtvovanja. Poloaje na
istonom bojitu branio je do 28. veljae
1945. kada ga je Hitler pozvao u Berlin.
Nagraen je vitekim kriem s hrastovim
liem za zasluge na istonom bojitu na
koje je vraen s inspekcijskim nalogom
ureivanja otpora nadiruim Sovjema.
Posljednje mjesece Drugog svjetskog
rata Skorzeny je proveo organizirajui
Himmlerovu ideju pokretanja parzan-
skog pokreta otpora osvajaima nazvan
Werwolf (ili Freischrlerbewegung).
Himmler ih je poeo organizra od rujna
1944. godine s namjerom da vre aten-
tate, sabotae i podiu njemaki narod
na otpor okupatorima. Skorzeny je u rano
proljee 1945. uvidio da ta organizacija
ima premalo ljudi i opreme da provede
svoj naum. Umjesto toga organizirao ih
je u pomonu organizaciju koja e nacis-
ma i ukradenom blagu omogui bijeg iz
saveznikog okruenja.
Posljednja Hitlerova zapovijed mu je
nalagala borbu u Alpama do posljednjeg
ovjeka. Skorzeny nije ni imao jedinice s
kojima bi se borio. Pritajio se u Alpama i
16. svibnja 1945. se predao amerikim
postrojbama.
18. kolovoza 1947. godine izveden je
pred meunarodni vojni sud u Dachau
i optuen je za nezakonito noenje
amerike uniforme, za ubojstvo 30
U vrijeme operacije Greif
Predao se 16. svibnja 1945 u blizini
Salzburga
Hrvatski povijesni portal
48
amerikih ratnih zarobljenika, te ze
lo postupak s amerikim ratnim
zarobljenicima i za pokuaj atentata
na Eisenhowera. Toke optunice su
odbaene jedna za drugom, a 9. rujna
je osloboen zahvaljujui svjedoenju
engleskog asnika koji je potvrdio
da bi i on koriso istu takku. Pret-
postavlja se da je Skrorzeny imao
privilegirani tretman na sudu radi
potencijalne suradnje oko otkrivanja
naciskih zloinaca, posebice Mar-
na Bormanna.
Legenda
Njegov ivot nakon oslobaana sum-
nje za ratne zloine vie nije poznat u
detalje. Sredinom 1948. godine uspio je
pobjei u panjolsku. Prema najnormal-
nijoj verziji negova posljeratna ivota u
panjolskoj je otvorio graevinsku tvrt-
ku u kojoj je radio sve do smr 7. srpnja
1975. godine u Madridu.
Ve od 1950. godine je epizodno poeo
objavljiva svoje memoare u Francuskoj
i Njemakoj. Izvjesno je da se nakon rata
sastajao s brojnim nacisma, a esto ga
se povezuje s njihovim prebacivanjem u
Junu Ameriku. SR Njemaka ga je 1952.
godine oslobodila svake krivnje vezane
uz ratna zbivanja. Pet mjeseci prije sm-
r dao je intervju francuskoj televiziji i
tom je prilikom izjavio da bi ponovio svoj
ivot ako bi se ponovila atmosfera iz onog
vremena. Nakon gostovanja na izlasku iz
studija doekao ga je bivi logora te ga
biem udario po licu. Skorzeny je i u tom
intervjuu izjavio da nije znao za
logore.
Razni ga autori nakon rata pov-
ezuju s organizacijom ODES-
SA, skrivanjem Eichmanna i
Bormanna, pljakom vlaka
u Engleskoj, egipatskom ta-
jnom slubom, Palesncima,
amerikom tajnom slubom CIA
i dr.
Literatura
Skorzeny, O. Tajni me-
moari, Zagrebaka nakla-
da, Zagreb, 2006.
Oo Skorzeny, hp://
hr.wi ki pedi a. org /wi ki /
Oo_Skorzeny, 26.4.2008.
Oo Skorzeny, hp://
greyfal con. us/Otto%20
Skorzeny.htm, 27.4.2008.
Izloeno ordenje na pogrebu
Na internetu se moe nai i akcijska
figura s njegovim likom
Povijest u
nastavi
poziv za
predaju radova
Urednitvo Povijest u nastavi odluilo je
posve jedan broj asopisa problemu
odnosa nastave povijes, historiograje
i informacijskih tehnologija.
elja nam je da obradimo teme kao:
Mogunos i izazovi koritenja
informacijskih tehnologija u nastavi
povijes
Drutvene mree u nastavi povijes
On-line baze podataka u pov-
ijesnom istraivanju
Uenje na daljinu
Pozivamo sve zainteresirane da svoje
neobjavljene, autorske tekstove poalju
na adresu iograjse@zg.hr najkasnije
do 01.12.2013., te da prilikom izrade
radova prate Upute suradnicima i surad-
nicama.
Upute suradnicima potraite na
sljedeem linku: http://goo.gl/yJGZ3f
Poziv: Doprinosi dr.
sc. Ive Maurana
hrvatskoj
historiografiji
Dravni arhiv u Osijeku i Drutvo za hr-
vatsku povjesnicu Osijek pozivaju Vas na
prijavu priopenja. Dr. sc. Ive Mauran u
hrvatskoj historiograji prisutan je gotovo
60 godina. Svojim istraivakim radom u
mnogome je doprinjeo razvoju hrvatske
historiograje i hrvatske povijes u cjelini,
tako je osigurao preduvjete za sadanja i
daljnja istraivanja. Nije djelovao samo
kao povjesniar, ve i kao istaknu kultur-
ni i javni djelatnik. Ovim skupom elimo
javnos priblii njegov cjelovi dopri-
nos s posebnim naglaskom na hrvatsku
historiograju. Cijenei Vae istraivake
interese pozivamo Vas da se ukljuite
u rad ovog jednodnevnog znanstve-
nog skupa i svojim izlaganjem doprine-
sete obiljeavanju 85. roendana naeg
znaajnog hrvatskog povjesniara.
Detalji: hp://goo.gl/gHwJnm
Broj 2 / Godite I
49
Napisao: Stipica Grgi, prof.
Objavljeno: 17.7.2008.
Link: http://goo.gl/RncAcW
ZIMBABVE DEMOKRACIJA NA
AFRIKI NAIN
Republika Zimbabve je drava na jugu
Afrikog konnenta koja granii sa
Junoafrikom Republikom, Mozam-
bikom, Zambiom i Botsvanom. Iako ta
drava ima oko 13 milijuna stanovnika i
povrinu veu od 390 000 km BDP po gla-
vi stanovnika joj je manji od 200 dolara.
U ranoj povijes, od 13. do sredine 17.
stoljea na podruju Zimbabvea bilo
je uveno Mutapa Carstvo poznato po
svojem zlatu koje je preko arapskog svi-
jeta dolazilo sve do Europe. To je potak-
lo dolazak raznih europskih pustolova,
najveim dijelom iz Portugala, koji su
u ratovali s lokalnim stanovnitvom u
potrazi za zlatom. Dolaskom Ndebelea s
juga, jednog ogranka naroda Zulu koji su
pobjegli pred akom, voom veine Zu-
lua, stvara se novo carstvo Matabeleland
oko 1834. godine. Ipak ubrzo, u osamde-
sem godinama 19. stoljea, ovaj prostor
zaposjeda Britanska Junoafrika Kom-
panija (Brish South Africa Company) na
elu sa uvenim slubenikom Njezinog
Visoanstva Kraljice Viktorije za Afriku,
Cecilom Rhodesom. Ova se kompanija
odmah ukljuila u iskoritavanje rudnog
potencijala junoafrikih krajeva (dija-
man, bakar i zlato) te je bila prisiljena
tek sredinom ezdeseh godina 20.
stoljea prepus prava nad rudnim bo-
gatstvima dravama na ijem se teritoriju
nalaze. Skupno ime Rodezija (ili bolje
reeno Rodezije), po ovjeku koji je ot-
krio ovaj teritorij korislo se za dananji
konnentalni prostor june Afrike pod
Britanskom upravom od kraja 19. stoljea
da bi 1895. postalo i slubenim nazivom.
Poetkom 20. stoljea dolazi do adminis-
travnog razdvajanja na Sjevernu Rodez-
iju (dananju Zambiju) i Junu Rodeziju
(dananji Zimbabve). Doseljavanje bijelog
stanovnitva potrebnog u upravi ovog
podruja cijelo vrijeme britanske uprave
raste da bi samo u par godina poslije
drugog svjetskog rata doivio poveanje
od oko 300%. Godine 1923.
upravo je bijelo stanovnitvo
June Rodezije odbilo uniju
sa Junom Afrikom te su do-
bili prava samoupravljanja
nad teritorijem na kojem su
ivjeli. Slijedili su rasiski
zakoni kojima se i zakon-
ski uveo reim segregacije
(apartheida). Tako se 5/8
veinom plodne zemlje podi-
jelilo manjini od nekoliko de-
setaka sua Europejaca dok
je lokalno stanovnitvo od
nekoliko milijuna dobilo 3/8
zemlje. Nadalje, crnakom
stanovnitvu se zabranilo da
uope posjeduje zemlju u bi-
jelim dijelovima, da pohaa
iste kole, bolnice, bazene,
nunike, da ima svoje sindi-
kate, itd. U to vrijeme stanje
je bilo idealno za bijelu man-
jinu. Poetkom pedesh go-
dina 20. stoljea poraslo je
nezadovoljstvo u crnakim
krugovima. Bijeli kolonis
nastojali su na to odgovori sitnim ustup-
cima kao otvaranjem sveuilita crnakom
stanovnitvu pa ak i preputanjem nekih
poslova u upravi crncima, ali to je bio
neki maksimum do kojeg su bili spremni
ii. Godine 1953. bijeli doseljenici dogo-
varaju federacija June Rodezije sa Sjever-
nom Rodezijom i Nyasalandom (dananji
Malavi) u Centralnoafriku Federaciju a
crnakoj veini osigurano je par mjesta u
Hrvatski povijesni portal
50
zajednikom parlamentu. Ipak pokret za
nezavisnost ovih teritorija i oslobaanje
od bijele uprave je rastao. Novooform-
ljena Nacionalna Demokratska Stranka u
Junoj Rodeziji u kojoj su se iscali Josh-
ua Nkomo, Ndabaningi Sithole, Robert
Mugabe i Herbert Chitepo povela je bor-
bu za razbijanje ove federacije. Velik im
je pocaj, kao i ostatku Afrike, bio govor
britanskog premijera Harolda Macmillla-
na iz 1960. poznatog pod nazivom Wind
of change. U tom govoru Macmillan je
naglasio pojavu afrikog nacionalizma i
potrebu dekolonizacije. Deset godina
nakon proglaenja ugovora o federaciji
on je poniten i proglaene su posebne
kolonije Sjeverne i June Rodezije te
Nyasalanda. Pola godine nakon razvr-
gavanja federacije Nyasaland je pro-
glasio nezavisnost pod nazivom Malavi,
a i Sjeverna Rodezija proglaava neza-
visnost kao Zambia, a u obje drave na
vlast su doli crni voe.
Bijeli kolonis su nastojali svim silama
zadra vlast u Junoj Rodeziji. Poslije
raspada federacije prigrabili su u ruke
cjelokupnu malobrojnu, ali dobro
obuenu vojnu silu bive federacije. Vo-
jska od tri i pol sue ljudi, meu kojima
je bilo je bilo oko suu crnaca, oprem-
ljena sa modernim mlaznim lovcima i
bombarderima, helikopterima, oklo-
pnim vozilima i arljerijom sluila je
odravanju bijele vlas nad crnom pop-
ulacijom. Velika Britanija
kao kolonijalni vladar nad
ovim podrujem se nala
u ahu. S jedne strane je
odbijala prizna neza-
visnost bijele Rodezije, a
s druge zbog straha od
reakcije javnos nijedna
vlada nije eljela poves
otvoreni rat prov svojih
bivih graana bijelaca.
Zato su se britanski
poliari sloili kako bi
prijetnjama sankcijama
preko Ujedinjenih Nacija
primorali bijelu vladu
June Rodezije na spora-
zum s voama crnake
veine. Pregovori su ipak
redovito propadali te je
Ian Smith, voa vodee
bijele Stranke Rodezi-
jskog Fronta (Rhodesian
Front Party) i bivi pi-
lot RAF-a, 11. studenog
1965. proglasio Unilater-
alnu deklaraciju nezavis-
nos Rodezije od Velike
Britanije. Ovo proglaenje nezavisnos
je odmah osudila i Velika Britanija i UN
proglaavanjem rezolucije 216 po kojoj se
zbog rasizma ove odluke Rodeziji nameu
ekonomske i diplomatske sankcije. Smith
je nastojao privui Veliku Britaniju da priz-
na Rodeziju i povue sankcije zadravajui
lojalnost kruni i proglaavajui Rodeziju
djelom britanskog Commonwealtha, pa
ak nazivanjem Elizabete II. poglavarom
drave i Kraljicom Rodezije. Vlade Ve-
like Britanije ipak nisu promijenile svoje
miljenje pa je 1970. Smith odbacio poli-
ku lojalnos kruni i nakon referenduma
meu bijelcima proglasio republiku.
Zahtjevi crnaca u to doba su bili jasni:
puna demokracija s izjednaavanjem
prava svih graana i parlament koji e
se bira po pravilu jedan ovjek jedan
glas. Zbog h zahtjeva ubrzo je poetkom
ezdeseh godina 20. stoljea zabran-
jena Nacionalna Demokratska Stranka
pa se osnivaju dvije nove stranke: Afrika
Narodna Unija Zimbabvea (eng. akronim
ZAPU) iz koje se ubrzo, zbog neslagan-
ja oko vodstva i oblika borbe, izdvojila
Afrika Nacionalna Unija Zimbabvea (eng.
akronim ZANU). Upravo je ovu podjelu u
vodstvu nad crnakom borbom Smith i
iskoriso za proglaenje nezavisnos te da
povede dugogodinji rat prov ove dvije
organizacije (Rhodesian Bush War ili Sec-
ond Chimurenga War). U to doba premi-
jer Ian Smith je vjetom demagogijom
nastojao stei simpaje u bijelom svijetu
pa je obeavao moguu jednakost dok
je u isto vrijeme zatvarao crnake voe
unutar drave proglaavajui ih kriminal-
cima, terorisma i komunisma. Unato
sankcijama vladu Rodezije je pomagao
Portugal preko svoje kolonije iz Mozambi-
ka, bojei se irenja sukoba na taj teritorij
i gubitka vlas te Junoafrika Republika
gdje je na vlas bio slini rasiski reim.
Novi pregovori oko podjele vlas su re-
dovito propadali a Smith je prema vani
nastojao prikaza Rodeziju kao zemlju u
kojoj vladaju red i prosperitet samo zato
jer je bijelo stanovnitvo ostalo na vlas.
Kako se zapad sve manje iskazivao u borbi
za slobode crnog naroda, ZANU i ZAPU
su se okrenuli istoku te su oruje i obuku
poeli dobiva iz SSSR-a, Kine, Gane, pa
ak i ehoslovake pritom osnivajui svoje
Ian Smith na naslovnici Time-a
Robert Gabriel Mugabe
Broj 2 / Godite I
51
baze i napadajui iz Mozambika i Zambije.
Najvee rtve okraja gerilaca i vojske
Rodezije bili su seljaci sjevernih i istonih
regija Rodezije, upravo uz granicu s ove
dvije drave.
Od sredine sedemdeseh godina dola-
zi do obrata dogaaja kada Mozambik
proglaava nezavisnim od Portugala, a
i Junoafrika Republika okree svoja
lea Rodeziji bojei se da ne osje sve
tee sankcije na svojoj koi. Smith je bio
prisiljen napravi neke prave ustupke pa
je puso Nkoma, Sitholea i Mugabea iz
zatvora radi pregovora. Propast jo jed-
nih pregovora najbolje su iskorisli ZANU
i ZAPU koje zaboravljaju na svoje razlike
te stvaraju jedinstveni Patriotski front koji
sad zadaje tee udarce bijeloj vlas. Do
1978. voda je dola do grla pa je Smith
pristao na kompromise. U pregovorima
sa umjerenijim voama, biskupom Abe-
lom Muzorewom i Sitholeom, pristao je
na crnaki parlament i crnakog premi-
jera, sa pravom veta na njihove odluke
od strane bijelaca. Ipak ovo je rjeenje
dolo prekasno. Patriotski front se osjeo
jaim u tom trenutku pa su njegovi voe
Nkomo i Mugabe poveli rat prov Smi-
tha i Muzorewe koji je izabran za novog
premijera drave koja je promijenila svoje
ime u Zimbabve Rodezija. Reim Muzore-
we se ubrzo pokazao promaajem kad je
odlueno da se stanovnitvo uz granice
preseli u tzv. zaena sela u kojima
bi seljaci u nehigijenskim uvjema i bez
uvjeta za ivot bili sigurni dok vojska ratuje
s gerilcima, nerijetko zalazei na teritorij
Mozambika i Zambije. U to doba Velika
Britanija i voe Zimbabveu okolnih zem-
alja sloili su se da treba zaraene strane
doves za pregovaraki stol. Odlueno je
da to bude u Londonu, u zgradi u kojoj
je ve prije pregovarano o nezavisnos
Nigerije i Kenije pa je ona i dala ime cije-
lom sporazumu proglaenom 21. prosinca
1979. Sporazum u Lancaster Houseu (Lan-
caster House Agreement). U tri mjeseca
pregovora predsjedavajui, ministar van-
jskih poslova Velike Britanije, Lord Car-
rington uspio je nagovori obje strane
na koncesije: 20 mjesta u viestranakom
parlamentu za bijelce i obeanje da se
njihova imovina nee eksproprira bez
pune kompenzacije, sve strane se moraju
obveza da e za parlamentarne izbore
agira miroljubivo i da e bespogovorno
prihva njihove rezultate.
U veljai 1980. odrani su tako prvi slo-
bodni izbori koje su nadgledali britan-
ski promatrai i snage reda. Muzorewa
je poraen a novim premijerom je uvjer-
ljivom pobjedom postao Robert Mugabe
i njegov ZANU. Unato
strahu zapada prijelaz
vlas je protekao u miru
i drava koja je promi-
jenila ime u Zimbabve
je priznata u travnju
1980. Mugabe koji je
u 1970-im davao iz-
jave u kojima se divio
marksizmu i osuivao
bijele iskoritavatelje
na poetku svog
reima pozivao je na
pomirbu i zajednitvo.
U vladu je pozvao i bi-
jele ministre, pa ak
i pristae Nkomoa, a
istaknu gerilski borci su ukljueni u re-
dove bive vojske. Nije bilo odmazda jer
je Mugabe shvao da bi brzim protjeri-
vanjem bijelaca prouzroio u Zimbabveu
ekonomki ok. Ipak, njegov je cilj i dalje
bilo jednostranaje i potpuna kontrola
nad dravom. Prikrivene borbe izmeu
Mugabeovog ZANU-a i Nkomovog ZAPU-
a nastavile su se u 1980-im a imale su
uporite u starim plemenskim borbama
(u ZANU-u je vie pripadnika plemena
Ndebelea, a u ZAPU-u Shona). Sukob je
zavren kad je 1987. dolo do spajanja
te dvije stranke. Nkomo je odluio ui u
vladu te je dobio mjesto dopredsjednika
dok je Mugabe ustavnim izmjenama post-
ao predsjednikom.
Zimbabve kao drava nikad nije uspio
ekonomski procvjeta. Duhan i pamuk
su dobro uspijevali, ali su previe ovisili o
stanju na svjetskom tritu, kao i esm
suama. U sektor rudarstva se sve manje
ulagalo pa su cijene nae u svijetu, visoki
dravni porezi i loe dravno ulaganje
doveli do inacije. U cijeloj prii jaki ele-
ment je bila nemo birokracije i jaka ko-
rupcija, ak i u dravnim ministarstvima.
Pokuaju preraspodjele zemlje, veinom s
velikih farmi bijelaca u ruke vie od 200
000 crnakog stanovnitva nije se poka-
zao spasonosnim rjeenjem te je otkrio
da se ekonomski i egzistencijalni problemi
Zimbabvea ne mogu jednostavno rijei.
Sve je ovo uzrokovalo da je danas stopa
nezaposlenos od oko 80%, inacija oko
26000% (podatci iz studenog 2007.), a
glad u sunim razdobljima mui sve veu
populaciju.
Jo jedan veliki problem pogaa Zimba-
bve, a to je pandemija AIDS-a. Virusom
HIV-a je zaraeno vie od 22% ukupne
populacije i svaki tjedan zbog toga umire
oko 3 300 ljudi. U zadnjem desetljeu broj
oboljelih od tuberkuloze je porastao za
500%, a Zimbabve je jedna od rijetkih ze-
malja u kojoj je smrtnost djece zadnjih go-
dina drasno porasla. Pomo sa zapada
u lijekovima vlas esto dijele selekvno
pa ih meunarodne organizacije (WHO,
UNAIDS, UNICEF) nastoje direktno podi-
jeli na terenu.
Moda najvei problem Zimbabvea su
graanske slobode kojih danas u dobroj
mjeri nema. esta bananja provnika
reima i unitavanje svake opozicije u ko-
rijenu uz promugabeovu propagandu u
svim granama ivota dovode do zakljuka
da je u Zimbabveu na vlas diktator. I
ovogodinji predsjedniki i parlamen-
tarni izbori pokazali su se kao arada.
Mugabeov protukandidat Morgan Ts-
vangirai, koji je u prvom krugu osvojio
oko 48% glasova povukao se iz izborne
utrke, kao i ostali opozicijski kandida
zbog predizbornog nasilja i oih ne-
pravilnos (odgaanja objave pobjednika
prvog kruga nekoliko tjedana, vjerojatno
namjetanje rezultata, itd.) pa je u drugom
krugu jedini izbor ostao Mugabe. Unato
nezadovoljstvu nekih susjednih afrikih
zemalja koje su osudile diktatorski reim,
kao i EU i SAD koji su nakon nedemokrat-
skih izbora 2002. zabranili Mugabeu
dolazak na njihov teritorij, Mugabe os-
taje predsjednik. Vanjskopoliki pokuaji
Mugabeovih provnika u Afrikoj Uniji i
Ujedinjenim Narodima ostaju samo na
formalnim osudama pa je tako prije neko-
liko dana zbog veta Rusije i Kine u Vijeu
sigurnos UN-a propao pokuaj nametan-
ja sankcija Mugabeu i njegovim najbliim
suradnicima (zamrzavanje imovine izvan
Zimbabvea, zabrana putovanja, zabrana
naoruavanja) koji su i dalje nastavili s
otprije zapoem hapenjem i ubijanjem
polikih provnika. Ipak, koliko god da
se Mugabe ini agilnim, ipak on ima pune
84 godine i pitanje je u kakvom e stanju
osta Zimbabve nakon njegova odlaska.
Hrvatski povijesni portal
52
Napisao: Tomislav arlija, prof.
Objavljeno: 22.9.2008.
Link: http://goo.gl/YfFpG4
ZADARSKO PODRUJE U
DOMOVINSKOM RATU
U geostratekom pogledu podruje Zadra
bilo je izuzetno vano u planovima srp-
skih pobunjenika i JNA. Preko ovoga
dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je
namjeravao ostvari svoj vjekovni san
izlazak na more. Osim toga nastojao je
presjei glavnu prometnu komunikaciju
koja je preko Novskog drila vodila pre-
ma unutranjos Hrvatske. Zbog toga ne
udi to je za prve ciljeve na zadarskom
podruju izabrao sela Kruevo i Jasenice,
jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim
puanstvom u bivoj opini Obrovac.
Napadi na Kruevo zapoeli su jo
poetkom ljeta 1991., ali su pripadn-
ici postrojbe Specijalne policije Zadar
Poskoci uspjeno odolijevali svim ne-
prijateljskim provokacijama i sprijeavali
ostvarenje njihovog cilja: zauzimanje
Krueva i povezivanje etnikih uporita
u Obrovcu i Karinu u jednu cjelinu, a is-
todobno izbijanje na Novigradsko more
u predjelu primorskih zaseoka Krueva
Meke Drage, Ribnice i Crne Punte. Istovre-
meno s napadima na Kruevo neprijatelj
je sredinom ljeta povremeno granarao
Jasenice. Opi napad na Jasenice iz prav-
ca Obrovca zapoeo je 11. rujna 1991.
pod zapovjednitvom pukovnika Ratka
Mladia. Malobrojna obrana predvoena
postrojbom specijalne policije u poetku
se uspjeno odupirala te unila i prva
oklopna vozila na zadarskom podruju
jedan oklopni transporter i jedan tenk.
Ipak, neprijatelj je u popodnevnim sama
probio obrambene linije, a branitelji su
se morali povui iz Jasenica, Maslenice
i Rovanjske. Ovime je na predjelu Ma-
slenice presjeena Jadranska magistrala
i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a
neprijatelj je ovladao Maslenikim mos-
tom i Novskim drilom. Padom Jasenica i
Maslenice branitelji Krueva nali su se u
potpunom okruenju, morali su napus
poloaje te se morem izvlai i prebaci-
va u jo uvijek slobodni Novigrad.
Ova dogaanja bila su uverra u napade
na ostala mjesta na zadarskom podruju i
na sam Zadar. Ve 16. rujna neprijatelj je
topnitvom napao grad, u kojem je po prvi
put oznaena zrana opasnost. Poinju
redom pada hrvatska sela u zadarskom
zaleu, a neprijatelj je bio sve blie gradu.
Jedan pravac napada kretao se od Mur-
vice preko Brieva prema gradskoj etvr
Bokanjac, a drugi preko Babinduba i Crnog
prema istonim djelovima grada. Krajem
rujna i poetkom listopada 1991. Zadar se
naao u potpunom okruenju, budui da
je Jugoslavenska ratna mornarica bloki-
rala i napadala grad s mora. Najee
granaranje Zadra dogodilo se 4. listo-
pada, kada je najvei dio povijesne jezgre
teko oteen. Istovremeno, stanovnici
su bili bez vode, budui da je opskrba s
vodocrpilita na Zrmanji ve odavno bila
u rukama neprijatelja, a struje je bilo sve
rjee. Ipak, Zadar je obranjen i deblokiran.
Neprijateljski tenkovi zaustavljeni su u
Draevcu i Bokanjcu, na samom ulazu
u grad, JNA se povlai iz vojarni u gradu
te se utvruje na Musapstanu, Crnom i
Kriu, tokama s kojih je vreno svakod-
nevno granaranje, a s kojih se grad vid-
io kao na dlanu. Istovremeno, etnici su
na okupiranom podruju unili i spalili
najvei dio stambenog fonda, vjerskih i
gospodarskih objekata, a 21. studenoga
sruili su Masleniki most. O razmjerima
razaranja grada i okolice ne namjeravam
podrobnije govori, budui da priloene
ilustracije govore same za sebe. U po-
jedinim selima zadarskog zalea napravili
su teke zloine, masakrirajui nedune i
nemone civile, koji nisu uspjeli pobjei
pred nadiranjem neprijatelja. Najstraniji
zloin dogodio se 18. studenog 1991. u
kabrnji i Nadinu, gdje su etnike horde
zaklale, a potom izmasakrirale 81 osobu.
Uz dogaanja na Ovari, ovaj zloin spa-
da meu najstranija zlodjela srpskog
okupatora u Domovinskom ratu. Uoi
samog potpisivanja Sarajevskog spora-
zuma poetkom 1992. okupator je po-
duzeo jo jednu operaciju zauzimanja
teritorija zadarskog zalea, okupiravi
Novigrad, Paljuv i Podgradinu, ime se u
poluokruenju nalo Posedarje. Ovime
je stvorena bojina crta koja e takva
osta do vojno-redarstvene operacije
Maslenica, u kojoj je veliki dio zadarskog
zalea osloboen, a sam grad potpuno
deblokiran.
Vojno-redarstvena akcija Maslenica prva
je vea oslobodilaka operacija, u kojoj je
osloboen veliki dio zadarskoga podruja,
a neprijatelju je pokazano kako su oruane
snage Republike Hrvatske spremne i na
oslobaanje ostalih okupiranih podruja,
im polika situacija to dopus. Oper-
acija je zajedno sa svojim suradnicima os-
Crkva sv Jeronima u Jasenicama
poruena 30. rujna 1991. na blagdan
sv Jeronima Danas je obnovljena u
izvornom obliku
Zrana luka u Zemuniku nakon
oslobaanja (photo Arif Kljuanin Die
Jahre des Leidens Godine stradanja
Zadiz Zadar 1995 str 133 )
Srueni Masleniki most
Broj 2 / Godite I
53
mislio general Janko Bobetko, a imala je
nekoliko osnovnih zadaa:
1.Oslobodi podruje Novskog drila
kako bi se uspostavila prometna komuni-
kacija Zadar Maslenica Karlobag Ri-
jeka, a istovremeno presjei prometnicu
Graac Obrovac
Na ovome pravcu djelovanja hrvat-
skih snaga problem je predstavljao vrlo
nepristupaan, brdovit i krevit teren te
izuzetno dobro utvreni neprijateljski
poloaji, u prvom redu na brdu Draevac
u Jasenicama. Napad je zapoeo 23.
sijenja iz pravca Selina prema Rovanjskoj,
a borbe su trajale puna dva dana. Pod
kiom neprijateljskih granata HV je usp-
jela zauze Rovanjsku, Maslenicu i Jasen-
ice te se utvrdi ponad Obrovca na Velikoj
i Maloj Bobiji. Na ovaj nain stvoreni su
preduvje za gradnju novog Maslenikog
mosta, koja je zapoela ve 30. sijenja, a
istovremeno se krenulo i s postavljanjem
privremenog pontonskog mosta, koji je
povezivao rivu u Maslenici i junu stranu
Novskog drila. Poloaje koje su na ovome
dijelu bojita dosgnu u operaciji Ma-
slenica, uspjeno su zadrani do Oluje,
premda su granaranja i etniki pokuaji
njihovog povratka bili es, zbog ega je
neprijatelj angairao i posebnu borbenu
grupu eljka Ranatovia Arkana. Nepri-
jatelj je poseban prisak radio na poloaje
branitelja na Velikoj i Maloj Bobiji u Jasen-
icama, tako da je meu braniteljima na-
kon operacije Maslenica nastala izreka:
Bolje robija nego Bobija.
2. Oslobodi Novigrad, Pridragu i Bruku
i na taj nain presjei prometnicu Obro-
vac Benkovac
Ovaj pravac napada, koji se kretao iz Pos-
edarja, preko Podgradine i Paljuva prema
Novigradu i Pridrazi uspjeno je vodila 4.
gardijska brigada. Neprijatelj je istovre-
meno napadnut iz Grgurica u pravcu
Islama Grkog te iz Polinika u pravcu
Suhovara i Kaia. Hrvatske snage uskoro
su ovladale podrujem od Posedarja do
Pridrage, a uspostavljena linija kretala
se od Narandia preko Batura u Pridrazi
prema Kaiu i dalje prema Zemuniku. Na
ovom dijelu zadarskog bojita neprijatelj
je nakon operacije Maslenica poduzeo
veliku protuakciju s ciljem vraanja izgu-
bljenih teritorija. U tu svrhu formirane
su posebne jedinice od boraca prisglih
iz Bosne i Srbije, kao i od odreda kapet-
ana Dragana i eljka Ranatovia Arkana.
Prisak neprijatelja bio je toliki da su hr-
vatske snage pojedine poloaje u okolici
Novigrada izgubile, a prema svjedoenju
generala Bobetka prijela je opasnost
da Srbi potpuno probiju nae linije i
da zauzmu i sam Zadar. Zbog toga je na
bojite u Ravnim Kotarima iz Osijeka hitno
prebaena 1. bojna 3. gardijske brigade,
koja je sljedeih dana ojaala obrambene
linije i sprijeila neprijateljske nakane.
3. Oslobodi zranu bazu u Zemuniku
Na ovom pravcu borbenih djelovanja
hrvatske snage zauzele su Babindub, ov-
ladale zranom bazom u Zemuniku, a 25.
sijenja oslobodile kabrnju te se utvrdile
na Raovljevoj glavi, ponad samog mjes-
ta. Neprijateljske postrojbe u Biljanama
Donjim i Zemuniku Gornjem nalazile su
se u poluokruenju i bilo je samo pitanje
vremena kada e hrvatske snage ui u
ta etnika uporita. Meum, prisak
meunarodne zajednice nije dopuso
daljnja djelovanja HV-a, budui da je
traen ne samo prekid napada hrvat-
skih snaga, ve i povlaenje na poetne
poloaje.
Operacija Maslenica imala je za zadar-
sko podruje izuzetan znaaj. Zadar je
konano poeo normalnije ivje, bez ne-
prijatelja na samom ulazu u grad, premda
je i dalje gaan s poloaja na Debelom
brdu. Normaliziran je promet pontonskim
mostom preko Novskoga drila, zapoela
izgradnja novoga Maslenikog mosta, a
uskoro je u promet putena i zrana luka u
Zemuniku. Akcija Maslenica u tom je tre-
nutku znaila spas za Zadrane, a prognan-
icima, kojih je u zadarskim hotelima bilo
preko 25 000 vrala je izgubljenu nadu u
konani povratak svojim domovima.
NAPOMENA: Dijelovi ovoga teksta raeni
su prema knjizi Die Jahre des Leidens
Godine stradanja, Zadar 1991. 1994.,
Zadiz, Zadar 1995.
Detalj iz potpuno spaljenih Jasenica
Crkva sv Nikole u Crnom iz 14. stoljea
Razaranje rimskog foruma
Hrvatski povijesni portal
54
Napisao: Miljenko Hajdarovi, prof.
Objavljeno: 17.3.2008.
Link: http://goo.gl/W74Cg1
DIAN FOSSEY
Zanimljiva je pria o osobi koja riskira
svoj ivot za druge. Pria o Dian Fossey
i njenim naporima za ouvanje posljed-
nje zajednice planinskih gorila naalost
je zavrila tragino 1985. godine, ali je
upravo ona pokrenula veliku akciju koja i
danas traje. Veinu je ivota posvela m
ovjekolikim majmunima koji se od nas
razlikuju u samo 2% DNA materije. Njen
portvovni rad nastavlja Dian Fossey fon-
dacija.
Dian Fossey roena je 1932. godine u San
Franciscu i od malih nogu je pokazivala ve-
liki interes za ivonje. Tijekom kolovanja
mijenjala je smjerove iz ekonomije, kem-
ije i zike, sve do 1954. godine kada je
stekla diplomu iz radne terapije bolesnika
u rehabilitaciji. Preselila je u manju sred-
inu i radila na rehabilitaciji seoske djece.
Sviao joj se rad s djecom na udaljenijim
farmama i usput je imala prilike radi sa
domaim ivonjama. Nju je, vjerojatno
kao i veinu ljudi, oduevljavala pomisaoa
na putovanja i otkrivanje ljepota nae
planete. Nakon to su joj prijatelji priali
i pokazivali fotograje s ljetovanja u Africi
odluila je da mora posje crni kon-
nent. 1963. godine uzela je kredit i od-
letjela u Keniju.
Dianin put prolazio je kroz krajolike Keni-
je, Tanzanije, Konga i Zimbabvea. Na tom
je putovanju (u listopadu 1963.) upoznala
brani par zoologa Leakey koji su se bavili
prouavanjem impanzi i par fotografa
Root koji su upravo snimali za emisiju o
planinskim gorilama. Upravo se s njima
upula u potragu za gorilama kroz dunglu
na planini Virunga u Ugandi. To njeno pu-
tovanje i prvi susret s planinskim gorilama
su kasnije ovjekovjeeni u lmu Gorile u
magli. Tu je po prvi put boravila s gorila-
ma i imala ih prilike fotograra. Putovan-
je je uskoro zavrilo, ali san o Africi je os-
tao. U SAD-u je objavila nekoliko lanaka
o svom putovanju i gorilama u manjim
lokalnim novinama. 1966. u njenoj je
blizini dr. Laekey odravala niz predavanja
i tom su prilikom razgovarale o potrebi
dugotrajnog i sustavnog prouavanja pla-
ninskih gorila. Te je godine uz pomo kn-
jiga pokuala naui swahili.
Viegodinja afrika avantura je zapoela
u prosincu 1966. godine. U Kongu je krat-
ko boravila kod Jane Goodall kako bi pro-
matrala metode istraivanje impanzi. Uz
pomo Alana Roota pribavila je potrebne
dozvole i podigla kamp u podnoju plan-
ine Virunga. Unajmili su dvojicu Afrikan-
aca koji su joj pomagali oko podizanja
kampa i noenja opreme. Kamp je u bi
bio ator veliine priblino 35 metara
koji joj je sluio kao radna i spavaa soba,
kupalo i prostorija za suenje odjee (to
se u toj vlanoj praumskoj klimi inilo
beznadnim). Jelovnik je najee bio pop-
unjen raznim varijantama krumpira uz do-
datak lokalnog povra. No, uprkos prob-
lemima planinske gorile su joj sve vie
prirasle srcu.
Sanwekwe, domorodac vjet u traganju i
lovu, nauio je Dian brojne vjene koje
su joj pomagale u traenju i boravku uz
gorile. Zajedno su na planini Mikeno uoili
tri grupe gorila. Na poetku gorile su se
odmah im su je ugledali skrivali u gusto
rastlinje. Promatrala ih je s odreene
udaljenos i tako s vremenom stekla nji-
hovo povjerenje. Pokuala je imira nji-
hova kretanja, ekanja i hranjenje kako
bi se to vie opusli. Prema skupljenim
savjema poela ih je idencira na os-
novu izgleda nosa i lica, te ih tako skicira i
imenova. O svakom je susretu vodila de-
taljni dnevnik i biljeila ponaanje gorila.
Ve sljedee godine njeno je istraivanje
zaustavljeno pogoranjem polike sit-
uacije u regiji. Istraivanje je nastavila na
ruandskoj strani planine.
Uz pomo Belgijanke Alyee DeMunck,
koja je iznimno poznavala lokalne obiaje
i ljude, u rujnu 1967. godine pokrenut je
Istraivaki centar Karisoke (kombinacija
imena planina Karisimbi i Visoke). Opet
se suoila s poetnim problemima izgrad-
nje kampa i komunikacije s domorocima.
Ona je do tada nauila osnove swahilija,
a lokalno stanovitvo je govorilo jezikom
kinyarwanda. Temelje rada s planinskim
gorilama je postavio George Schaller, a
Dian je odluila taj rad proiri i nadopu-
ni. Ovdje je opet morala stei povjerenje
gorila da bi se im mogla priblii. Na sreu
uoila je da su manje uznemireni ukoliko
im prilazi hodajui na koljenima i kad bi
se im pribliila vakala je celer to ih je
dodatno zainteresiralo. Izgledalo je da su
gorile jednako zainteresirane za ljude ko-
liko i mi za njih.
Broj 2 / Godite I
55
Fossey je postala slavna nakon to ju je
1968. godine fotograrao Bob Campbell
za Naonal Geographic. Njegove su fo-
tograje prikazivale njenu stranu gorila,
to je razbilo do tada uvrijeeno miljenje
da su gorile divlje i grube zvijeri. Svoje je
istraivanje eljela podii na znanstvenu
razinu pa je tako 1970. godine upisala
doktorski studij ivonjskog ponaanja
na Darwin College, Cambridge. Do 1974.
godine ivjela je na relaciji Cambridge
Afrika i stekla eljeni doktorat koji bi joj
trebao omogui da se njen rad poinje
vie cijeni i uope primjeiva. Tijekom
svog rada sve je vie uoavala da gorile
ugroavaju oblinji stoari i krivolovci.
Posebnu su tetu nanosili krivolovci koji
gorile nisu lovili radi mesa ili krzna ve su
samo uzimali glave i ake gorila kao suve-
nire.
Zapoela je pravi mali privatni rat koristei,
mogli bi rei, teroriske metode. Nosila
je vjee maske kako bi uplaila krivo-
lovce, unitavala je njihove zamke i spre-
jevima je bojala stoku kako bi uvjerila
stoare da ne vode stoku na planinu. Ko-
risla je svoja novana sredstva kako bi
kupila odjeu i obuu za uvare parka.
Meu gorilama je osobitu povezanost
stekla sa mujakom kojeg je nazvala Digit.
1967. godine kada ga je pronala imao je
pet godina i nije imao prijatelja meu svo-
jom grupom. Dva samotnjaka, Dian i Digit
su meusobno razvili poseban osjeaj
prijateljstva. Naalost to je prijateljstvo
tragino zavrilo jer su krivolovci krajem
1977. godine ubili Digita. Izgleda da je
branio enku i potomka jer je vie puta iz-
boden. Glava i ake su mu odrezane.
Digitova je smrt, koliko god bila tragina,
bila povod za jo veu akciju za ouvanje
planinskih gorila. Dian je pokrenula fond
i kampanju prikupljanja novca. 1983. go-
dine zavrila je pisanje knjige Gorile u
magli kojom je dala izniman doprinos
u ouvanju prauma i planinskih gorila.
ivot je zavrila tragino. Ujutro 27. pros-
inca 1985. godine pronaena je mrtva
u svom centru. Ubijena je s dva udarca
maetom u glavu. Budui da nije bilo
dokaza pljake pretpostavlja se da je to
bila osveta krivolovaca. Pokopana i grob
pokraj Digita.
Danas Centar za istraivanje Karisoke
nastavlja njen posao. Poetkom osamde-
seh godina poeli su program turiskih
posjeta stanima planinskih gorila. Turis-
mogu proves sat vremena u blizini (7
metara udaljenos) gorila. Godinje na taj
nain skupe oko 2 milijuna dolara.
Satelitska snimka pokazuje lokaciju
Centra za istraivanje Karisoke na
granici Konga i Ruande
Sigourney Weaver je Dian Fossey u
istinitoj prii o borbi za spas ugroenih
gorila
Hrvatski povijesni portal
56
Napisao: mr.sc. Vladimir Posavec
Objavljeno: 4.2.2008.
Link: http://goo.gl/ai7KpB
PIRAMIDE U BOSNI
FIKCIJA ILI ZBILJA
Semir Osmanagi, tvorac bosanskih
piramida
Od svih velianstvenih graevina to ih je u
prolos podigla ljudska ruka, ni jedna ne
izaziva toliko divljenja kao Velika piramida
faraona Keopsa. Pred tom fascinantnom
graevinom ne zastaje dah samo laiku,
ve i strunjaku arheologu, povjesniaru,
arhitektu, povjesniaru umjetnos I to u
tolikoj mjeri da se, gotovo u pravilu, zabo-
ravlja veliina, umijee, napor, trud i vizija
graditelja mnogih drugih zadivljujuih
i udesnih arhitektonskih djela, od ko-
jih navodim tek nekolicinu: Stonehenge,
Kineski zid, Machu Picchu, Panteon, Taj
Mahal, Notre Dame, zidine Konstannop-
ola, Trajanova trnica, Partenon, Didima-
jon, Aja Soja, Hatepsun hram Iako
za veinu navedenih dragulja bez pretjeri-
vanja moemo zakljui da su u arhitek-
tonskom smislu sloeniji od Velike pira-
mide, ona ipak i dalje zadrava prvenstvo.
Odgovori na pitanje: Zato? u stvari
nije mogue. Jo je u anci, u helenisko
doba, Velika piramida smatrana jednim
od sedam svjetskih uda. No, dio odgo-
vora na postavljeno pitanje zacijelo lei u
spoznaji da je Keopsova piramida najstar-
iji spomenik takvih dimenzija u povijes,
da je razdoblje u kojem je sagraena za-
malo praskozorje civilizacije, da je koliina
u nju ugraena materijala teko pojmljiva,
a jednako toliko i injenici to ta piramida
ne stoji sama, ve su u njezinoj neposred-
noj blizini jo dvije piramide, Kefrenova i
Mikerinova, koje veliinom odskau od
ostalih egipatskih piramida.
Miskaciji piramida dodatno je do-
prinijelo i to da ni u jednoj od njih nisu
pronaena jela faraona, to je potaklo
sumnju u izvornu funkciju piramida kao
grobnica vladara. Jasno je da ni jedan
egiptolog, kao ni kolovani strunjak,
arheolog ili povjesniar, nee danas do-
vodi u pitanje tu primarnu funkciju pi-
ramida, graevina razliih dimenzija,
kojih u Egiptu ima na desene. Takvu nji-
hovu namjenu potvruju i brojni sauvani
izvori. Ali, za nadriznanstvenike i fantaste,
pobornike razliih ideja i vanzemaljskih
teorija, poput Ericha von Dnikena, pira-
mide i to iskljuivo ove tri najvee, pred-
stavljaju neiscrpno vrelo nadahnua. Kroz
kvaziznanstvenu, popularnu i slinu litera-
turu, irokoj se publici sugeriraju razlii
neznanstveni stavovi i teorije kojima je
kroz desetljea Keopsova piramida mis-
cirana do nesluene razine. U posljedn-
jih je petnaestak godina tome pridonio i
cijeli niz razliih znanstveno-popularnih
dokumentarnih lmova, kojima nisu mis-
cirane samo piramide u Egiptu, ve i
mnoge druge povijesne graevine, zbi-
vanja iz dalje prolos pa i njihovi pro-
tagonis. Primjerice, ne tako davno, prije
nekoliko godina, jedan je zaljubljenik u
biblijsku povijest (govorim o dokumen-
tarnom lmu BBC-a prikazanom na Hrvat-
skoj televiziji) nastojei uskladi Mojsija i
njegov boravak u Egiptu s egipatskim iz-
vorima pokuao dokaza kako je potrebno
revidira kompletnu egipatsku kronologi-
ju ni manje ni vie ve za nekoliko stoljea.
Drugi je primjer sumanute potrebe za
revidiranjem civilizacije i povijesnog raz-
voja ovjeanstva grozniava potraga za
mitskom Atlandom, to samo po sebi i
ne bi bilo toliki problem kad se ista ta At-
landa ne bi traila na najnevjerojatnijim
mjesma jer njezini istraivai, pozivajui
se na jedini povijesni izvor koji je spom-
inje, Platona, gube iz vida kako je on locira
na tono odreenom mjestu, to jest na-
suprot Heraklovih stupova. Postoji jo
jedan simpaan uvodni primjer u prob-
lemaku neznanstvenog pristupa razma-
tranom problemu, a to je dovoenje u
svezu egipatskih piramida s piramidama
u Srednjoj Americi. Na temelju oblika ge-
ometrijskog jela neki bi prouavatelji
civilizacije eljeli uspostavi vezu izmeu
graevina koje ne dijeli samo nekoliko
sua kilometara u to doba neprolaznog
oceana ve i nekoliko sua godina raz-
like, a jedino to ih povezuje je slinost
(napominjem jo jednom: samo slinost)
oblika, a ne i namjena. Ono to, meum,
povezuje oba ta prostora, iako u razliito
doba, je visoko razvijena civilizacija, bo-
gatstvo i vrlo brojna populacija. Obje su
navedene poveznice omoguene prven-
stveno zahvaljujui zemljopisnim i klimat-
skim posebnosma, i to je jo vanije, o
tome postoji obilje povijesnih izvora. Bilo
kako bilo, piramide su s vremenom meu
nadriznanstvenicima postale mjera razvi-
jenos i staros civilizacije po principu: U
poetku bijae piramida, a najstarije su,
naravno, one u Egiptu, iz ega pak logino
proizlazi da su sve svjetske piramide pov-
ezane s Egipanima, jer Egipat je ishodite
piramida.
Elem, gospodin Semir Osmanagi, doka-
zao je da najstarije piramide nisu one
egipatske, ve ove bosanske, koje je dat-
irao u vrijeme od oko 10.000 godina pr.
Krista sluei se visokososciranim me-
todama i tehnikom satelitskog snimanja
te sondanim istraivanjima. Na taj je
nain gospodin Osmanagi otkrio ak tri
piramide, iji vrhovi ine jednakostranian
trokut s kutovima od 60 stupnjeva. Na
ovom mjestu ne bih se uputao u analizu
Broj 2 / Godite I
57
Osmanagievih metoda ni prepriavao
historijat otkria, o emu se zainteresirani
itatelj moe lako informira i na strani-
cama ovog portala. Radije bih se pos-
veo vrlo kratkom razmatranju teoretskih
mogunos o postojanju piramida, ne
samo u Bosni, ve i igdje drugdje u Europi,
pa radilo se tu o Hrvatskoj, Srbiji, Sloveni-
ji, Austriji ili kotskoj.
Za poetak, valjalo bi se zapita koja je
bila namjena h bosanskih graevina.
Zadravajui se na strogo znanstvenoj
razini, konstarajmo da su egipatske pi-
ramide graene kao grobnice faraona,
dok su piramide Maja imale funkciju hra-
mova. Koja je bila namjena bosanskih
piramida Osmanagi, koliko ja znam, do
sada nije odgovorio. Iz njegovih navoda,
koje sam osobno u nekoliko navrata imao
prilike u na televiziji, iz onoga to sam
proitao, kao i iz njegovih ranijih stavova,
radi se o zacijelo o graevinama koje su
imale nekakvu zagonetnu funkciju, moda
ba u svezi s vanzemaljcima.
Sljedee je pitanje, kojoj su civilizaciji pri-
padali graditelji piramida u Visokom, a na
njega se dovezuju i pitanja o vremenu
nastanka, kao i vremena nestanka visoke
civilizacije koja bi uspjela sagradi takve
graevine, te tehnologije kojom je even-
tualno raspolagala. Upravo na m pitanji-
ma Osmanagieva arheoloka dosgnua
padaju kao kula od karata. Razdoblje u koje
taj arheolog amater dara svoja otkria
geoloki i klimatoloki pripada zavrnom
razdoblju glacijacije Wrm, to e laiki
rei ledenom dobu. Mogunost nastanka
i razvoja visoke civilizacije u to doba otpri-
like je jednaka mogunos da gospodin
Osmanagi u Bosni doista otkrije piramidu
i spada u sferu znanstvene fantaske. Dru-
ga je mogunost pomicanje kronoloke
granice ledenog doba dalje u prolost,
ali tome se suprotstavljaju spoznaje zna-
nos poput arheologije, geologije, klima-
tologije, paleobotanike itd. Osim toga,
iako se arheoloka istraenost prostora
dananje Bosne i Hercegovine ne moe
smatra pretjerano zadovoljavajuom,
poznat je ipak i istraen vie nego dovol-
jan broj znaajnih arheolokih lokaliteta
(da spomenem, primjerice, samo But-
mir i Glasinac) koji nedvojbeno ukazuju
da se jek bosanske prapovijes ni po
emu nije izdvajao od prapovijes okol-
nog prostora, iji je kronoloki slijed sa
svim bitnim odrednicama prilino dobro
poznat (Lepenski vir, Starevo, Impresso
cardium, Vina, Sopot, Vuedol), a za
prostorom Mezopotamije i okolnih kra-
jeva kaska nekoliko suljea. Osim toga,
prihvate li se Osmanagieva fantaziranja,
prostor Visokog, a o ostatku Bosne na ar-
heolog ne govori nita, bio bi napredniji i
od Bliskog Istoka, to e rei prostora na
kojem je otpoela neolika revolucija,
gdje je ovjek po prvi puta poeo koris
metal, gdje je nastalo prvo pismo, civili-
zacija i drava. Vramo li se na trenutak
konstataciji kako su Egipat i Meksiko bili
mnogoljudna i bogata podruja, to je, a
mislim da to ne treba posebno dokaziva,
jedan od glavnih preduvjeta za gigantski
pothvat poput gradnje piramida, moramo
se zapita gdje je u Bosni ivjela tako broj-
na populacija. Tako je brojno stanovnitvo
moralo ostavi izuzetno mnogo tragova
svog bivstvovanja na spomenutom pros-
toru, ali materijalnih tragova takve civili-
zacije u Bosni se nikada nije nalo. Koliko
bi tragova morala ostavi tako visoka
civilizacija imamo li u vidu veliku koliinu
arheolokih nalaza s lokaliteta na kojima
su boravile po broju lanova ne naroito
brojne neolike zajednice? Je li prostor
Bosne i Hercegovine uope mogao preh-
ranjiva tako brojno stanovnitvo? U svezi
s me, posluimo se jednom malom kom-
paracijom. Prema Herodotovim rijeima
Keopsovu je piramidu dvadeset godina
gradilo 100.000 ljudi, a visoka je 147 met-
ara. Koliko je ljudi, pod pretpostavkom da
su oko 7.000 godina prije Keopsova doba
raspolagali ism sredstvima, trebalo gra-
di Osmanagievu piramidu visoku 650
metara? Prema matemakom izraunu
ispada da ih je moralo bi 442.000.
Umjesto troenja energije na obaranje re-
zultata Osmanagievih istraivanja, kon-
starao bih sljedee:
1. Piramida u Bosni nema ni ih je ikada
bilo jer ih nije imao tko sagradi
2. Zato bi itko u Visokom gradio tri pi-
ramide, ija bi gradnja, trajala zamalo
jedno stoljee, da bi im vrhovi inili
jednakostranian trokut s kutovima
od 60 stupnjeva
3. Kojim bi mjernim sredstvima ljudi,
ma kako visokoj civilizaciji pripadali,
uspjeli izmjeri precizan kut u takvim
razmjerima
4. Kad bi piramide u Visokom teoretski
i postojale, koja bi bila njihova nam-
jena?
5. Osmanagieve tvrdnje nemaju ni-
kakvih uporita u znanstvenim
spoznajama o bosanskoj prapovijes,
protopovijes i povijes
6. Habitus donog gospodina ne
omoguava mu iznoenje tako
dalekosenih zakljuaka, a nisu
odrive ni teoretski mogue kompar-
acije s Heinrichom Schliemannom,
ve prije s gospodinom Eduardom
Salinasom, koji je prije nekoliko godi-
na potaknuo senzacionaliske vijes
o Homerovoj Troji u hercegovakoj
Gabeli
7. Na piramide u Visokom ne treba vie
troi vrijeme i prostor
Piramida Sunca, Visoko
Bosanske piramide
Hrvatski povijesni portal
58
Napisao: Dinko Odak, dipl. politolog
Objavljeno: 4.10.2008.
Link: http://goo.gl/OuZ2on
VRBOSKA
Vrboska je malo mjesto na sjevernoj obali
otoka Hvara, oko 4 kilometra obalnom ces-
tom zapadno od Jelse, oko 6 km istono od
Starog Grada a na sjeveroistonom rubu
Starigradskog polja, nedavno uvrtenog
na UNESCO listu svjetske bane. Mjesto
se nalazi u dnu dubokog zaljeva a on je
razlog postojanju nekoliko mostova na
skuenom prostoru zbog kojih je Vrboska
dobila nadimak Mala Venecija. Nastala je
u 15. stoljeu kao luka sela Vrbanja (Val-
lis Varbagni) kad su Vrbanjani odluili
svoje gospodarstvo oboga ribolovom
koji je, donedavno, bio glavna vrbovaka
privredna djelatnost. Iako su neki skloni
tumaenju podrijetla imena Vrboske iz
naziva umovita uvala (lat. verboscam),
prvo je tumaenje utemeljenije i loginije.
Najstarija graevina u Vrboskoj je crkvica
sv. Petra koja se spominje u Hvarskom stat-
utu iz 1331. godine, a oznaava jednu od
graninih toaka teritorija Pitava i Vrbanja
iz doba dok Vrboska jo nije postojala.
Kasnije, po osnutku Vrboske, kod crkvice
sv. Petra bila je karantena naravno na
pristojnoj udaljenos od jezgre mjesta.
Danas se crkvica sv. Petra i pripadajui
joj park nalaze samo nekoliko metara od
ACI marine situirane na najistonijoj toki
june obale Vrboske.
Zahvaljujui ivoj privrednoj akvnos Vr-
boska je poetkom 16. stoljea brojala oko
1.000 stanovnika, nasuprot dananjih 526
(popis 2001.), uglavnom ribara i teaka.
Glavni vrbovaki izvozni arkl bila je uso-
ljena riba (inun i srdela) koja je imala
dobru prou na tritu Mletake Repub-
like te je zahvaljujui interakciji s m sre-
dozemnim poslovno-kulturnim sreditem
dolo i do nabavke prvih vrijednih slika
za vrbovake crkve, a koje se i danas
moe vidje u crkvi sv. Lovrinca (Verone-
seov poliph sv. Lovrinac, Ivan Krstelj i
sv.Nikola, Gospa s medaljonima Jacopa
Bassana iz 16. st. te neke novijeg datuma
poput tri slike Celesna Medovia i dr.).
Gospodarski napredak je stvorio
dinaminu poliku scenu nedugo po
osnutku mjesta. Vrbanjanin Maj Ivani
voa pukog ustanka na Hvaru (1510.-
1514.) je u Vrboskoj posjedovao dvije
kue i dva broda, a Vrbovljani su se mas-
ovno prikljuili ustanku tako da je njihovo
mjesto postalo 1512. godine jednom od
meta mletake kaznene ekspedicije koja
je opljakala 10.000 barila slane ribe, to
je predstavljalo ogromno bogatstvo.
Osim sudjelovanja u pukome ustanku
Vrbovljani su imali i meusobne polike
sukobe zahvaljujui postojanju dviju
bratovna: one koja je eljela osta
vrsto povezana s manim Vrbanjem
i one koja je htjela potpunu samostal-
Otoi sa spomen ploom
Vrbovljanima poginulim u NOV
Hrvatske 1941.-1945.
Broj 2 / Godite I
59
nost Vrboske. este su bile svae oko
povlasca i jurisdikcije, a dosegle su vr-
hunac 1614. godine kada je u kui Petra
Ordinandovia proplakao sv. Kri i tako
stvorio zavjetni blagdan, tzv. Maraki
petak koji se slavi svakog prvog petka u
oujku. Osim zavjetnog blagdana suko-
bljene su bratovne Vrboskoj ostavile
i dvije crkve onu sv. Marije (u kojoj je
misu sluio vrbanjski sveenik) i onu sv.
Lovrinca koju je osnovala vrbovaka
bratovna, a tako je nazvana u ast
biskupu Lorenzu Micheliju koji je podrao
tu ideju. Crkva sv. Lovrinca je u 17. st.
adaprana u baroknom slu. Obje su se
graevine smjesle na stonjak metara
udaljenos, sv. Marija na vrbovakoj Pja-
ci koja je 1933. bila poprite prve none
utakmice u tadanjoj Jugoslaviji odigrane
pod svjetlou ribarskih svia, a sv. Lovri-
nac zapadno od nje. Od 17. st. Vrboska je
jedinstvena kongregacija.
Pored mletakog pohoda 1512. Vrboska
je teko stradala i 1571. u napadu tur-
skog gusara Ulu Alija, koji ju je u pot-
punos spalio. U istom je pohodu Ulu
Ali opljakao i Hvar i Stari Grad, ali ne i
Jelsu zaenu crkvom-tvravom grad-
nja koje je zapoela 1539. Si pljaki i
poueni jelanskim iskustvom Vrbovljani
1571. godine zapoinju s gradnjom crkve-
tvrave (sv. Marije), na mjestu unitene
crkve sv. Marije, a gradnju dovravaju
izmeu 1579. i 1587. godine. Ta je rene-
sansna graevina najznaajniji primjer
utvrivanja sakralnih objekata na otoku
Hvaru. No to nije kraj vrbovakim vjer-
skim objekma, jer samo 2-3 minute la-
gane etnje prema zapadu od sv. Lovrinca
dijeli vas od zavjetne crkvice sv.
Roka, sagraene 1577. godine, na-
kon epidemije kuge. U toj se crk-
vici moe vidje lijepi drvani oltar
ije se autorstvo pripisuje Urbanu
de Surggeu iz Bavarske. Sjevero-
zapadno od sv. Roka dolazi kraj
dugakom vrbovakom zaljevu koji
mjesto dijeli na Velu bondu (junu)
i Molu bondu (sjevernu). Taj najza-
padniji dio mjesta nazvan je Podva
zbog toga to su se, kako pria kae,
mnogi od njegovih stanovnika kolovali u
Padovi. Dvije bonde povezuju 4 mosta
od kojih je najupeatljiviji onaj kameni s 3
volta, izgraen 1875. godine.
Samo desetak metara istono od posljed-
njeg mosta smjeso se otoi s uku-
sno ureenom obalom i spomenikom
posveenim osamnaestorici Vrbovljana
poginulih u II. svjetskom ratu u postro-
jbama NOV Hrvatske. Nekoliko metara
istono od otoia, na Veloj bondi, nal-
azi se i jedinstveni Ribarski muzej s tri
izlobene prostorije u kojima se mogu
vidje svi ala ribarskog zanata, poredani
kronoloko tematski.
Na Moloj bondi, oko 100 metara istono
od otoia uzdie se zdanje Fabrike sar-
dina koju je francuska kompanija Soci-
ete Generale Francaise utemeljila 1894.
godine. Sardine i srdele iz ove tvornice
bilo su izrazito traene zbog tehnologije
pakiranja u maslinovom ulju koje je konz-
erviranoj ribi davalo posebno dobar okus.
Postrojenje je ugasnulo 1972. godine,
a povijesna je ironija htjela da to bude i
godina otvaranja Ribarskog muzeja. Rib-
arstvo, nekad glavna vrbovaka djelat-
nost, danas je spalo na simbolinu razinu
ustupivi mjesto nezaobilaznom turizmu.
Pored tvornice nalazi se stari vrbovaki
kver (danas van upotrebe) u kojem su se
1943. popravljali i naoruavali parzanski
brodovi. Nekoliko stona metara istono
od kvera smjeso se Hotel Madeira iz
1934. godine danas naalost van po-
gona, nasuprot kojeg se nalazi ACI marina
u jednoj od najsigurnijih jadranskih luka
(zaenoj sa sjevera, zapada i juga). I tu,
na mjestu gdje se vrbovaki zaljev iri,
zavravam priu o malom biseru otoka
Hvara, priu o Varboskoj.
Izvori:
Biseri Jadrana: Otok Hvar 1/2003,
Zagreb: Tiha ljepota Male Venecije
Enciklopedija Jugoslavije 8, Srbija-,
Zagreb, 1971.
www.hart.hr/oldweb/pdf/r23/23-09-
Tudor.pdf
hp://whc.unesco.org/en/
tentavelists/2016/
hp://hr.wikipedia.org/wiki/Vrboska
www.vrboska.info/
dugogodinje osobno iskustvo
Crkva-tvrava sv. Marije, 1579. godina