1. ta je akcenat ?

Pod pojmom akcenat podrazumijeva se naroito isticanje visine ili jaine pojedinih
dijelova rijei ili reenice u govoru, sa eljom da se ti dijelovi izdvoje, da postanu
ujnini, audibilniji. Osim visine ili jaine akcenat u naem jeziku karakterizira i
melodija .
Prilikom govora ispoljavaju se razlike i to u jaini ! intenzitetu, visini ! tonu i trajanju "
kvantitetu. Posebno isticanje pojedinih dijelova govora u govornom procesu
# reenica i sintagmi, odvojenih rijei u sintagmi, slogova u sklopu akcentogene rijei
" rijei koja ima svoj akcenat$ naziva se akcentom.
%a bi se to postiglo, potrebno je da se ti dijelovi govora realiziraju sa ve&im utrokom
energije # rad mii&a $ , te da se utroi vie 'onacione struje. (o utjee na njihovu
jasnost, pa su akcentovani dijelovi nae rijei manje podloni glasovnim promjenama.
)esto se u naem jeziku u neakcentovanim slogovima deava redukcija # npr.
itao*ito $ .
+kcentovani slogovi su u kvantitetskom pogledu znatno superiorniji od
neakcentovanih slogova.
,azlika u intenzitetu i trajanju pojedinih dijelova govora u govornom procesu unosi
ivost u govornu rije, otkalanja monotoniju i daje mogu&nost realizacije istog
glasovnog sklopa na vie naina, to omogu&ava da mijenjamo znaenje pojedinih
rijei.
Postoje akcenti obojeni subjektivnim stavom i realni akcenti. ,ealni akcenti su op&e
prirode za standardni jezik.
Pored termina akcenat , upotrebljava se i doma&i naziv - .naglasak/ .
+kcenat moe da se upotrebljava i u drugim znaenjima, kao - odstupanje od
ortoepskog standarda #po emu se lako prepoznaju stranci$ , isticanje pojedinih
zvukova u muzici . Pod pojmom akcenat se podrazumijeva i gra'iki znak kojim se
obiljeavaju kvalitativno"
kvantitativne speci'inosti pojedinih dijelova govornog niza.
0. 1rste akcentuacije ?
+kcentuacija je sistem akcenata u jednom jeziku, tj. sve kvalitativne i kvantitativne
osobine tog jezika. Pod ovim pojmom podrazumijeva se i nain obiljeavanja
akcenata u jednom jeziku i sistem akcenata u nekom pisanom spomeniku iz ranijih
perioda razvoja tog jezika. 2vi jezici imaju svoje speci'inosti u akcentuaciji.
1rste akcentuacije su -
a$ dinamika ili snana akcentuacija
b$ muzika ili hromatska # hromatika $ akcentuacija
Osim ova dva termina javljaju se i termini monotonska i politonska akcentuacija , gdje
se polazi od tonske obojenosti akcentiranog dijela rijei. %inamika je akcentuacija
monotonska , a muzika politonska.
%inamiku akcentuaciju # naziva se jo i ekspiratornom, ali je prvi naziv ispravniji $
karakterizira izrazito snaan govor akcentiranih slogova, napregnuta artikulacija, to
uvjetuje i slabiji stepen artikulacije neakcentiranih slogova. Ovu vrstu nalazimo u
ruskom, njemakom ,makedonskom, bugarskom, ruskom , ukrajinskom, ekom i
drugim jezicima. 2vaki od ovih jezika ima i neto svoje , speci'ino u akcentuaciji
# npr. razlika izme3u njemake i ruske akcentuacije je to je njemaka pra&ena
muzikalnom komponentom$ .
4uziku akcentuaciju # tonsku, melodijsku$ karakterizira visina akcentiranih glasova
u odnosu na neakcentirane. 5eakcentirani slogov i artikuliraju sa dovoljnim
intenzitetom da bu mogli uvati svoje osnovne 'onetske karakteristike.
Ovakva je akcentuacija u naem jeziku, slovenakom, talijanskom, litavskom..
5ajizrazitiju muziku akcentuaciju ima talijanski jezik , a na jezik je najslilniji
talijanskom jer i mi izgovaramo nae akcentirane vokale s ve&om snagom nego
neakcentirane, ali i za neakcentirane ostaje dovoljno daha da ih jasno izgovaramo.
6. 4jesto akcenta u rijei ?
7ezici se me3usobno razliku prirodom akcentuacije. ,azlike se mogu javiti i u mjestu
akcentiranog sloga unutrar akcentogene rijei # izme3u razliitih jezika, ak i jezika
jedne grupe $ . Postoje jezici sa vezanim i jezici sa slobodnim akcentom.
8 jezicima sa vezanim akcentom akcenat je vezan za odre3eni slog.
1ezani akcenat moe biti na 1.slogu, na nekom od unutranjih slogova vieslonih
rijei ili na poisljednjem slogu # ultimi$ . 4jesto akcenta je 'iksirano, jasno odre3eno,
bez obzira na broj slogova akcentirane rijei uvijek se javlja potreba za
obiljeavanjem akcenta.
1ezani akcenat imaju eki, madarski, 'inski , mongolski , pa i poljski koji se razlikuje
od njih jer mu je akcenat vezan za pretposljednji slog # penultimu $ . 9zuzetak mogu
initi rijei stranog porijekla koje se nisu potpuno uklopile # tako je i u naem jeziku$ .
8 jezicima sa slobodnim akcentom akcenat moe da mijenja mjesto u razliitim
oblicima te rijei. Pokretni akcenat karakterizira mogu&nost njegovog javljanja na bilo
kom slogu akcentirane rijei, sa odre3enim pravilima. (akav je ruski jezik , gdje ak i
u jednoj rijei akcenat moe da mijenja svoje mjesto. Pokretni akcenat imaju i
ukrajinski i bjeloruski # istonoslavenski jezici$ .
:osanski jezik ima djelimino slobodnu akcentuaciju jer su njemu i uzlazni i silazni
akcenti na izvjestan nain veani za odre3ene slogove u rijei, ali su pokretni u
granicama ome3enim inicijalnim slogom i prenultimom, ne mogu postojati na ultimi.
%akle sloboda je djelimina i to samo za akcente uzlazne intonacije. 8 'onetici se
govori i o ravnom akcentu kod kojeg ni tonska strana , ni intenzitet ne znaju za
promjene u toku njegove realizacije. 7avljaju se i akcenti uzlazno"silazne prirode, tj.
poetak ima uzlazni kakarakter , a kraj silazni.
;. <istorijski razvoj akcenatskog sistema ?
=. Pravila %e 2osira i >ortunatova ?
>erdinand de 2osir je utvrdio da se u litavskom jeziku desila znaajnija akcenatska
promjena u prolosti ,tj. da se pomjerio kratki akcenat i stari cirkum'leks na naredni
dugi slog akutske intonacije. On smatra da se ova promjena desila kada su baltjski i
slovenski jezici inili jednu uu lingvistiku zajednicu, pa su rezultati te promjene
prisutni i u baltijskim i u slovenskim jezicima.
+kcenat se pomjerao sa prvog sloga samo u onim sluajevima u kojima je naredni
slog bio akutski intoniran # npr. rank- rnk akuz., rankos gen., rankai dat., $
8 posljednjim oblicima cirkum'leks je ostao na osnovnom slogu akcentogene rijei .
8 isto vrijeme kada je do ovog zakljuka doao %e 2osir za litavski jezik, ruski
naunik >. >ortunatov dolazi do takvog zakljuka za slovenske i baltijske jezike.
5jegovo pravilo glasi kae da u vrijeme baltiko"slovenske zajednice akutska duina
je prevlaila na sebe akcenat prethodnog sloga ako taj slog nije bio akutske
intonacije.
Pro'. :eli& za ovu pojavu navodi primjere bogu prema boga, mlada " molda ...
%uine# vokali i nazali iz praslavenskog$ nastale kontrakcijom nisu prevlaile na sebe
akcente sa prvog sloga .
Pravilo o prenoenju akcenata na akutsku ultimu , kako su ga odredili %e 2osir i
>ortunatov dopunio je Pedersen konstatacijom da se to pomjeranje vrilo ne samo na
narednu akutsku duinu, nego i na akutrsku duinu koja nije dolazila neposredno iza
premarno akcentiranog sloga .
?. Pravilo 4ejea i 1an @ejka ?
5a slinosti izme3u slovenskih i baltijskih jezika ukazali su %e 2osir i >ortunatov, dok
je 4eje ukazao na nepodudarnosti u domenu akcentuacije u svom radu . O nekim
akcenatskim anomalijama u slovenskim imenima/ , koji je posve&en >ortunatovu.
On konstatuje da u slovenskoj jezikoj grupi i u litavskom jeziku postoje dvije razliite
akcenatske skupine kod nekih imenskih osnova i to -
a$ grupa sa pokretnim akcentom
b$ grupa sa nepokretnim akcentom
Arupa sa pokretnim baritonom #inicijalnim slogom$ zajednika jei litavskom jezilu i
slovenskoj jezikoj porodici # npr. lit. boba , r. baba , bos.baba$
9ma i primjera u ovim jezikim grupama koji ukazuju na postojanje intonacione razlike
izme3u litavskog jezika na jednoj strani i slovenskih jezika na drugoj. 8 nekim
oblicima imenske promjene prema litavskom akutu imamo u slovenskim jezicima
cirkum'leks # npr. glavu bos. B galv $ .
1an 1ejk ovo 4ejeovo miljenje modi'icira i konstatira da slovenski cirkum'leks prema
litavskom akutu nalazimo u onim sluajevima imenske paradigme u kojima je oksitoni
akcenat povuen na osnovni slog. Prema litavskom baritonom akutu u slovenskim
jezicima je baritonski cirkum'leks. Ova se promjena prema 1an 1ejku moe vezati za
baltijski period,
dakle ve& tada je postojala razlika i na intonacionom planu izme3u ove dvije grupe.
C. 4etatonija ?
Pod pojmom metatonije podrazumijevaju se akcentske izmjene u internacionalnom
pogledu, koje su se deavale od praslavenske jezike zajednice do rane faze razvoja
srpskohrvatskog jezika, savremenog stanja. Te su promjene nastale kao posljedica
mijenjanja sklopa rijei u praslavenskoj jezikoj zajednici. Radi se o promjeni
strukture rijei, dua kraa rije i o!rnuto. Promjena sklopa rijei uvjetovala je i
izmjenu njegovog mjesta u rijei i promjenu duine.
". praslavenski jezik je iz praindoevropskog naslijedio tri akcenta# dva duga $ % i
$onaj polukrug& i jedan kratki pri emu je dugi silazni !io vezan za prvi slog
akcentovane rijei.
'. u posljednjoj fazi praslavenskog jezika dugi silazni akcenat $cirkumfleks& nije
mijenjao mjesto ali je promijenio intonacionu komponentu, preao je u novi
akcenat, to znai da smo od silaznog akcenta do!ili novi uzlazni $naopako (&
koji se naziva metatonijski akut
). stari akut $%& tako*er nije promijenio svoje mjesto ali je promijenio svoju
intonacionu strukturu i preao u novi silazni akcenat $leee (&
+. kratki akcenat $ ,, &je izmjenom sklopa rijei mijenjao i mjesto i prvo!itnu
intonaciju. -n se sa inicijalnog sloga prenosio na naredni slog i prelazio u novi
akcenat $(&
Praslavenskom metatonijom do!iven je estolani akcentovski sistem koji kao takav
nije mogao opstati i on se u najranijoj fazi razvoja srpskohrvatskog jezika sveo na tri
akcenta i to na sljedei nain#
Polukrug i lezece ( dali su polukrug
( je ostao
.aopako (, % i ,, dali su ,,
Tako smo do!ili ,,, polukrug i ( u najranijoj fazi, a oni su dali ,,, ,, polukrug i %.
-d ove starohrvatske akcentuacije $ ,,, polukrug i lezece (& u starotokavskom do!ili
smo polukrug i ,,, a oni su dali novotokavsku $ovi danas&.
/ratkouzlazni i dugouzlazni su novijeg porijekla i nastali su u posljednjem pomijeranju
silaznih akcenata na prve slogove.
Pomijeranje starih akcenata sa posljednjeg na prve slogove zahvatilo je prvo
hercegovake govore u toku "0. stoljea, a kasnije se proirilo i na ostale i tako
pomicanje nazivamo silazno.
.ovo pomicanje je !ilo uzlazno a moglo se ostvarivati samo u sluajevima kad je
ispred akcenta !ilo slo!odnog mjesta.
-d kvantitete slo!odnih mjesta zavisila je kvantiteta novog uzlaznog akcenta tj. .a
predakc. /raini razvio se kratkouzlazni akcenat, a na predakc. 1uini razvio se
dugosilazni akcenat.
D. 4etateksa ?
Pod pojmom metatakse podrazumijeva se pomjeranje silaznih akcenata sa krajnjeg
sloga dvoslonih odnosno krajnjeg ili unutarnjeg sloga !ez izmjene intonacije.
2etatksiko pomjeranje karakteristino je za kajkavske i neke akavske govore na
otocima 3varu, Ra!u.
-vo pomjeranje karakteristicno je za govore koji su razvili akutsku intonaciju u
predakcenatskim slogovima.
4a razliku od metataksikog pomjeranja akcenata, u kojoj akcenti ne mijenjaju
intonaciju, vreno je i metatonijsko pomjeranje, isto sa dvoslonih$krajni slog& ili sa
unutarnjg sloga vieslonih rijei, ali uz izmjenu intonacije.
E. +kcenatske promjene u pojedinim govorima tokavskog narjeja ?
(roakcenatski sistem uzima se kao osnovica savremene akcentuacije svih jezika
srednjojunoslavenskog dijasistema. 9z njega se stvorio etveroakcenatski sistem i to
u nekoliko 'aza-
1.1e&ina tokavskih govora rano su neutralizirali tonske opozicije- akut"cirkum'leks,
to je dovelo do gubljenja metatonijskog akuta i njegovog izjednaavanja s dugim
cirkum'leksom. Ova je promjena zahvatila sve tokavske govore osim posavske
zone, gdje se jo uvijek uva.
0. Fikvidacijom metatonijskog akuta ve&ina tokavskih govora je dobila dvolani
akcenatski sistem u kojem siu postojali samo akcenti silazne akcentuacije.
6. Proces pomjeranja silaznih akcenata za jedan slog ka poetku rijei nije
istovremeno zahvatio sve govore tokavskog podruja, ve& prvobitno govore
hercegovakog tipa.
;. Pomjeranje silaznih akcenata za jedan slog ka poetku rijei doveo je do stvaranja
dvaju novih uzlaznih akcenata i to na sljede&i nain-
"ako je taj slog bio kratak dobili smo kratkouzlazni, a ako je bio dug, dobili smo
dugouzlazni
1G. Pravila akcentuacije u bosanskom jeziku ?
11. +kcenti kao semantiki di'erencijalni znaci ?
5kcenti srpskohrvatskog jezika samo su djelimino slo!odni. (lo!odni su ukoliko se misli
na akcente uzlazne intonacije, ali nisu slo!odni akcenti silazne intonacije.
5kcentovana rije ne mora imati isti akcenat, u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, u
svim o!licima promjene te rijei. $drug, druga, drugova prvo dvoje je dugosilazni,
zadnje dugouzlazni&.
( o!zirom na morfoloke razlike koje postoje izme*u o!lika rijei, akcenti tu nisu nosioci i
semantike razlike izme*u tih o!lika, ili nisu i jedini nosioci te razlike. 6ma sluajeva gdje
se dvije ili vie rijei istog glasovnog sastava semantiki diferenciraju upravo samo svojim
akcentskim oso!inama# prirodom ili mjestom akcenta. Tu moemo razlikovati nekoliko
tipova i to#
". kao diferencijalni znak javlja se samo kvantitet akc. sloga
'. kao diferencijalni znak javlja se kvalitet akc. sloga
). kao diferencijalni znak javlja se mjesto uzlaznog akcenta
+. i mjesto i kvantitet akcenta javljaju se kao semantiko7diferencijalni znaci
0. i kvalitet i kvantitet akc. sloga javljaju se kao nosioci semantike razlike
8. kvalitet i mjesto akc. sloga su nosioci semantike razlike
9. opozicionalnost je iskazana u kvantitetu neakc. (logova
:. kvalitet akc. sloga i kvantitet neakc. (loga su semantiko7diferencijalni znaci
;. razliit je samo kvantitet neakc. (loga
"<. kao razlika javlja se odnos# akc. i neakc. prvi slog
10. +kcentiranje rijei stranog porijekla ?
,ijei stranog porijekla, bez obzira na to iz kojeg su jezika preuzete i na vrijeme kada
su preuzete u na jezik, po pravilu poprimaju sva obiljeja # 'onetsko" mor'oloka$
rijei naeg porijekla. One se uklapaju u na leksiki 'ond i glasovno i obliki. Ono to
vrijedi za 'onetsko"mor'oloki lik jedne rijei, vrijedi i za njene prozodijske
karakteristike. # npr. orijentalne rijei - cima ! izma, coban ! oban B iz romanskih,
germanskih i dr. jezika - asistent, televizor.. $ 8 svakodnevnom govoru esto se
odstupa od norme , pa se i postavlja pitanje da li treba ove akcente primiti u
standardni jezik. 7edni smatraju da je vrijeme nametnulo nove akcenatske norme i
da bi trebalo usvojiti ono to je obinije u standardnom govoru, drugi smatraju da
nema opravdanih razloga da se odstupa od klasine akcenatske norme. Prema tom
shvatanju, i rijei koje u novije vrijeme ulaze u na leksiki 'ond iz nekog stranog
jezika treba da se i svojim glasovnim sklopom i svojom prozodijskom komponentom
uklope u na leksiki 'ond i izjednae sa rijeima doma&eg porijekla.
Hahtjev za prenesenim akcentom u stranim rijeima treba potovati sve dok se bude
smatralo da naa jezika norma poiva na strukturi najprogresivnijih povora
tokavskog dijalekta. 4a kakvi bili razlozi koje iznose pobornici ideje da je vrijeme
prevazilo ovakvu normu, oni se ne mogu usvojiti jer bi se time unijelo jo vie
neujednaenosti u nau govornu rije.