Abu Hanifa-Život I Djelo

Nakladnik:
)TGRA-ZAGREB, Gavellina 40
Za izdavaa:
Aida Abadi Hodi
Glavni urednik:
Devad Hodi
Korektura:
Azra Abadi
Priprema teksta:
Ramon Mavar
Naslovna strana:
Elmedin Nubegovi
CI-Katalogacija u publikaciji
Naconalna i sveuina knjinica, Zgeb
NN, Shibli
Abu Hanifa-ivot i djelo l Shibli
Numni; [prijevo Lija Kulenovi;
Umjesto predgovora Devad Hodi]. -
Zgreb: T ugra, 196.-21 st.; 19 a
Prevedeno prema: Imam Abu Hanifah
Le and Work.-Bibliogafke biljeke
u tekst. -Kazalo.
ISBN 953-97027-l
ISBN 953-97027 -l
SHBLI NU'MANI
ABU HANIFA
IOT I DJELO
Prevela s en
g
lesko
g
a
Lamija Kulenovi
TGR
Za
g
reb 1996.
Preedno prema:
Ia Abu Haa
Le and Work
English translation of
'Allamah Shibli Nu' mani' s
"Sirat-i Nu'ma"
by
M. Hadi Hussain
Institute of Islamic culture
Club Road, Lahore, Pakistan
Umjesto pred
g
ovora
Abu Hania. - ivot i djelo kjiga je koja kod nas pokriva
jednu veliku prazinu. Naime, muslimani Bonjaci sljed
benici su hanefjske verskopravne kole (medheb) i ba
tnici tadicije jednostavnog, logiog i svrhovitog razu
mijevaja islama. Haefjski medheb u islamskoj povijesti
i suvremenosti muslimana Bonjaka predstavlja istovre
meno i njihovu erijatsko-pravniku tradiciju i duhovni
kontekst nae bonjake kulture islama. S drge stane,
Abu Hanifa, roe oko 70. godine (oko 80. godine po
hidr) nije samo uteeljitelj najraireije i najprihvae
nije pravne kole u povijest islama. O je najistaknutji i
najoriginalniji logiki mislilac u islamkoj versko-pravnoj
nauci. Otuda je teko shvatiti da do sada na naem jeziku
nismo ia jedno ovakvo djelo koje prua celovitji uvid
u ivot i misao utemeljitelja naeg hanefjskog medheba i
jednog od najveih islamskih umova.
Kjiga Abu Hania - ivot i djelo velikog islamskog ue
njaka allama
ibli Numanija omoguuje takav celovit i te

mljit uvid i, iako smo je dugo ekali, dolazi U pravo vr
jee.
U prvom dijelu knjige autor, na temelju pouzdanih
izvora iz klasie islamske historjske, hadiske i fkhske
literature, svestrano i iscrpno osvjetljava ivot i liost
Imama Abu Hanife. U drugom dijelu kjige autor stp
ljivo, utemeljeno i detaljno raspravlja Abu Hau misao
na podruu islamskog verovanja (ilmu-1-kelam), Abu
Ha odnos prema haditu i njegovu ulogu u izgradnji
i sistematiranju muslimanske pravne nauke (fqh). Da
kako, zaajno je i posljednje poglavlje o Abu Ha
uenicima koji su dali veliki doprinos oblikovanju hanef
jskog medheba.
6 Abu Hanfa
Pisana u maniri zantveog i strogog potivanja iz
vora i injenica i u shemi tradicionalne organizacije mi
ljeja, s oseaje dubokog potovaja pra hvaljeom,
ali i osporavanom utemeljitelju islamske pravne kole
analogije (qijas), nastala na traganju za ijeicia i njio
vom okupljanju oko svih vaiji pitanja koja se postav
ljaju pri sueljavanju sa ivotom, radom i milju Abu
Hanife, studija ibli Numanija o Abu Hanif predstavlja
jedno od najboljih djela ove vrste i o ovoj temi u svijetu.
Kod nas se javlja u vrijeme kada se slobodnije i sves
tranije upozajemo s temeljia nae hanefjske bonjake
tradicije islama, ali i u vrijeme kada se u nekim naim
revizionstkim vjerskim krugovima, u njihovim redukci
onistikim pristupima "ienju" islama, osporava i hani
feski medheb i njegov uteeljitelj i naa hanefjska tra
dicija. Zato vjerjemo da se ova kjiga na naem jeziku
javlja i u pravo vrijee. Da nas moo upozna s Abu
Hanifom i duhom njegovoga djela koje, prema Muham
medu Iqbalu, predstavlja "izraz arijske tedecije" u du
hovnoj povijesti islama, da nas moralno i itelektualno
uzbudi pred dostojanstvem svjedoejem islamske pr
vreosti slobodi ljudske misli. Vjeran slobodi i slobod
nom i odgovorom miljeju, Abu Hafa je, kritiki se
odnosei prema vlast, odbijao obnaati duost drav
nog sudije (qadija), zbog ega je odveden u zatvor gdje je
i zavrio svoj veliki zemaljski ivot.
Njegov duhovni ivot ovjekovjee je u lucidnom i
grandiozom djelu koje se razlilo u veliko islamsko more
kroz stoljea i prostore od islamskog istoka do islamskog
zapada i koje ve gotovo etaest stoljea oblikuje tra
diciju islamskog duha u njegovom najizvorjem podr
u - islamskom pravu i muslimakom verskopravom
miljenju.
Iz tog velikog islamskog mora zavaao je i autor kji
ge to je imate pred sobom.
Dead Hodi
Rje autora
Sriju biografja istaknuti muslimana zapoeo sam
knjigom AL-MA'MUN, a cijelu ediciju bio zamislio kao
vrlo opseu. Namjeravao sam za protagoniste odabrati
ne samo osobe iz vladajui diastja nego i uene ljude.
Pokazalo se da je to divovski posao, pa sam se morao
ograiiti na vladare, a kasnije izostaviti i neke diastje.
Ipak, nisam odustao od idee da predstavim neke velike
uenjake, koliko mi je to vrijeme doputalo.
Nakon kjige AL-MA'MUN poeo sam piati djelo AL
FARUQ. Meutim, nakon to sam napisao poprlia dio,
morao sam stati. Nerazumi kritiari su ovo moje odusta
janje tumaili na razliite naie, iako je jedini razlog bio
u tome da mi je jedan broj djela, nu za konzultiranje,
a izdani u Evropi, tada jo bio nedostupa. Da ne gubim
vrijeme ekajui, razmiljao sam da poem pisati o ne
kom drgom poznatom vladaru, a me je sprijeavala
neugoda pri pomili na nedovreu kjigu, a uz to me jo
progajala i moa prva idea da prouavam ivot i djela
ue ljude kako bi ostao vjeran jenici da u Islamu
ma i pero uvijek idu zajedno.
Napokon, prvladala je ova drga idea tako da sam,
odustavi od vladarski diastija, istraivao svijet ue
jaka kako bi odabrao najistakutije pojedice. Podrua
zanosti i umjetost iz kojih sam birao osobe obuhvatala
su pravnu znanost (fiqh), predaju (hadith), kjievnost
(adab), logiku (mantiq), flozofju i matematiku. Iz odre
enih razloga, moj izbor je ostao fiqh i njegov utemeljitelj
i najve pravni strujak Imam Abu Haifa. Pravna tu
maenja i forulacije Abu Hanife imale su prevlast u go
tovo cijelom muslimanskom svijetu gotovo dvaaest sto-
PRVI DIO
IMAMOV IVOT
I LINOST
Glava prva
Ime,
p
orijeko i mjesto roenj a
Prizat kao Veliki Inm, pozatiji po svome nadimku
Abu Haifa, Nu'ma b. Tabit b. Zuta b. Mah bio je ne
arapskog ('aj ami) porijekla, kao to etimologija zadnja
dva imena pokazuje, a kako je opeto i prihvaeno. Pos
toje, meut, razliite teorije o njegovom porjeklu i do
lasku u Arabiju. Historiar Khatib Bagdadi pripisuje
Imamovom unuku Isma'ilu ovu izavu: ''a sam Isma'il b.
Ham ad b. Nu' man b. Thabit b. Nu'man b. Marzban. Mi
smo perzijskog (farsi) porjekla i nkada nsmo bili robovi.
Moj djed, Abu Hanifa, roen je 80. h. Njegov otac, Thabit,
poseto je Hadrati Alija da mu izrazi svoje potovanje.
Hadrat Alija bio je milostiv pa je molio za njega i njegovu
familiju i vjerujem da su njegove molitve urodile plo
dom."3 Isma'il navodi ime Iaovog djeda kao Nu'ma,
a pradjeda Mazban, a imena koja se dre tam jesu za
djeda Zuta, a pradjeda Mah. Vjerovato je Zuta, kad je
prihvatio Islam promijenio ime u Nu'ma, to lsma'il iz
sasvi opravdaog ponosa na svoje muslansko pori
jeklo navodi, umjesto Zuta. Isto je tako vjerovato da ime
Zutnog oca nije bilo ni Mah ni Marzban nego neko dr
go. Opet se citra Isma'il koji kaze da je njegova familija
ugledna i pozata perzijska familija. Budui da se grado
naelnik u Perziji zvao marzban, ini se logim pret
postaviti da ni Marzban ni Mah nu imena ve titule ili
3 In Ja, Muhktasar Ta'rikh-i-Katb Bagdadi biljeke o Iu
AbuHan.
18
Abu Hanfa
slubeni naslovi. U stvari, Hafz Abul-Mahasin dri da su
Mah i Marzban sinonimi. Kako nije znao perzijski, on je
samo nagaao i pogodio, u to sam potpuno siguran.
Mah je varijanta od Mah to zai "veliki" kao pridjev a
"poglavar" kao imenica. Arapski izgovor pretvorio je
Mah u Mah.
Neki historiari kau da je Zuta, doavi u Kabul kao
zarobljenik, prodan ei iz plemea Bani Taim-Allah kao
rob, koja ga, nakon nekog vremena oslobaa. Po njima, to
je objanjenje zato je Imamova familija bila pozata kao
"familija robova" (maula) plemena Bani Taim -Allaha.
Neprijatelji Imama, uivajui u pokuaju da umaje nje
gov ugled, daju veliku vaost ovoj prii. Bila istinita i
ne, ova pria nita ne mijenja: u oba sluaja, Imam je u
dobrom drtvu. Nai uejac bi rekli da je Hagar bila
robinja iako Tora ne kae nita o tome. U ranom razdo
blju Islama, naziv rob odnosi se, zapravo, na veinu pri
znatih strunjaka haditha. Evo nekoliko imena: Hasan
Basri, In Si, Tawus, 'Ata' b. Yasar, Naf', 'Ikrimah i
Makhul, sve vodei autoriteti toga vremena bili su ili ro
bovi ili potomci robova. ak i da se ustanovilo da je Zuta
bio rob, to ne bi ni za nijasu umanjilo Imamovu veliinu.
Ima i drgih razliiti miljenja o lmamovom porijek
lu. Abu Muti', na primjer, opisuje ga kao Aapa, govorei
ovako o njegovom porijeklu: Nu' man b. Tabit b. Zuta b.
Yahya b. Zaid b. Asad b. Rashid al-Ansari. Hafz Abu Is
haq govori ovako: Nu'man b. Thabit b. Kaus b. Hurmuz
b. Bahram.
Postoje razliite prie i o Zutinom mjestu boravka.
Ove razlike su sasvim razumljive. Moemo pretpostaviti
da je Zuta bio stranac i nekoliko godina po dolasku u
Arabiju. Ljudima moda nije bilo stalo da ga upoaju, a
moda ih je u tome prijeila jezia barijera. Istovremeno,
socijala nuda prisiljava Zutu da uspostavi prijateljske
odnose s njima. Za prijateljske odnose izmeu doljaka i
starosedilaca koristila se posebna rije u Arabiji u to vr
jeme, a to je wila' (prjateljstvo) iz koje je izvedena rije
Ime, porijeko i mjesto roenja 19
ma ula koja takoer zai "rob". Ova verbalna konfzija
mogla je kasnije stvoriti miljeje da je Zuta bio rob, koje
se tokom vremena ukorjeila tako da je Isma'il smatrao
za potbno da ga izravno osporava. lsma'il je bio vrlo
ugleda i visoko poovan ovjek. Zato su suptilniji kri
tiari radije prihvatili njegovu verziju nego bilo kou dr
gu. Qadi Saimari, ugledn pisac, jasno kae da je Zuta bio
savezik plemena Bani Taim -Allaha.
4
Pria o ropstvu ko
ja kae da je Zu ta dovede kao zarobljenik u Kabul je oi
to neistnita. Zutini preci su imali perzijska imena. Utvr
ena ijeica o Abu Ha je da je znao perzijski kao
svo obiteljski jezik, jer se perzijski nije govorio u Kabulu
u to doba.
Ne moemo s precizou utvrditi Zutin rodni grad.
Rz historiari spomiju razliite gradove i nemogue je
ustaoviti koji je pravi. Ono to je utvreno kao nesumn
jivo tao je da dolazi iz Perzije i da je perzijskog pori
jekla. Perzija je u to doba bila pod utecajem Islama i ve
ina poznatih familija postepeno je prelazila na Islam.
Zuta je vjerovato bio jeda od obraenika koji su migri
rali u Arabiju, bilo iz elje da provedu ostatak ivota u
domovii Islama i da izbjegnu neodobravaje svoje fa
milije. U to doba, 'Ali je bio halifa, a K ufa glavni grad.
Zuta se nastanio u Kuf i iao je obiaj povremeno odlaz
iti na halifn dvor da bi izrazio svoje potovaje prema
'Aliju. Jednom, povodom NaUa, perziskog praznika,
poslao je ha poklon. "Za nas," primijetio je halifa po
priitku poklona, "svaki dan je Nauruz." U Kuf se rodio
Tabit, Abu Ha otac. Zu ta je odnio novoroene 'Ali
ju, kojeg je 'Ali zajedo sa njegovom familijom blagoslo
vio svojim molitvama.
O Thabitu se ne zna nita, osim to da je bio trgovac.
Prvi sin mu se rodio kad je imao etrdeset godia i naz-
4
Vidi Qala'id 'Uqud-al1qan, Glava I. Nawawi pi u uvou svoga
Tahdhi' al-A'wa-Lg da s rj mu ugavnom korist u
zanju "savezik".
20
Abu Hanfa
vao ga je Nu'ma, ijoj je glasovitosti, kad je dolo vri
jee, doda nalov Imam-i-A'zam, Veliki Imam.
U vrijeme roenja Abu Hanife, na vlasti je bio 'Abd
al-Malik b. Marwan, drgi halifa i Kue Maran. Tada
su jo bili ivi mnogi koji su imali sreu vidjet Poslanika,
a neki od nji su bili ivi i u doba Abu Hae rane mla
dosti. Tako je Anas b. Malik, Poslanikov osobni pratlac,
umro 93. h., Sahl. b. Sa' d 91. h. i Abu'l-Tufail 'Amir b.
Wathilah 100. h. Nema, meutim, nikakvih dokaza da je
Abu Hanifa naveo i jednu jedinu predaju bilo kojeg od
njih. To je izazvalo uenje, a historiari daju razliita
objanjenja. Neki misle da Abu Hanifa jo nije bio stekao
nikakvo obrazovanje jer se kolovao da bi postao trgovac
kao i njegovi pred, tako da, kad je poeo svoje obrazova
nje kod Imama Sha'bia, ve bilo prekasno da nadoknadi
proputeu priliku jer su svi Poslanikovi Drugovi ve bili
preminuli. Ja, ipak, mislim da je razlog neto drugo.
Uenjaci haditha se razlikuju u miljenjima u pogledu
starosne dobi potrebne za uenje haditha. Najstoiji su u
tom pogledu bili uenjaci i Kufe: u kolu haditha nisu
nikada primali one ispod navrenih dvadeset godina.
5
Razlog tome je to su mnoge predaje prnoene rijeima
koje su imale posebna znaenja, pa je bilo nuno da
uenik postige zrelost raumijevanja jer bi u suprotom
postojao rizik od pogrenog razumijevanja i krvog inter
pretiranja. Ovo je, ii mi se, uskratilo Abu Ha ast da
uje predaju i usta jos ivih Poslanikovih Drugova. Ovo
ogranieje nije bez opravdanja. lako su predaje koje su
kazivali oni koji su je uli od Drugova u dobi od deset ili
dvanaest godina imale znaaj zbog tog to se radilo o
prvoj generaciji nakon Poslanika, ipak je uvijek postojala
opasnost da zbog svoje nezrelosti prenosioci predaje ne
shvate njezino celovito zaenje i da su mogli napraviti
ozbiljne pogreke u njezinom tumaenju.
5
In al-Sah, Maqaddamah Lucow e., st. 5.
togod da je bio razlog njenica je da Abu Hanifa nije
sluao hadite od Drugova. O je, meutm, imao sreu
srest jednog od Drugova, to jest, Anasa ibn. Malika i osje
titi prosvjetjenje u oima koje su izravno vidjele Posla
nika. To je historijska injeica. A da li mu ona daje status
sljedbenik (tabi'ia), to jest onog koji je vidio Druga, tema je
mogi rasprava. Nema sumje, meutim, da je Abu Ha
nifa nosio tu ast s ponosom. Nemuslimanima se vaost
koju muslimani pridaju takvome iskustvu moe initi na
ivnom, ali ona odaje duboku ljubav i veliko divljenje
prema Poslaniku, a preko njega i prema njegovim Dr
govima.
Neki nai suvremeni pisci osporavaju Abu Hanif sta
tus sljedbenik. To nije nita novo: sumnje o tome potiu
jo iz ranijih vremena. Strjaci haditha, koji imaju vie
prava nego itko drgi izrei o tome svoj sud, donijeli su
odluku u Imamovu korist. Kad se od Hafz In Hajar 'As
qalania trailo erijatsko-pravo miljenje (fata), on je
izrekao sljedei stav: ''Mogi Poslanikovi Drugovi su jo
bili ivi u vrijeme Abu Hanife. Kad se on rodio u Kuf, 80.
h., jeda od Drugova 'Abd-Allah b. 'A Aufa, koji umire
82. h. ili kasnije, ivi u tom gradu. Ibn Sa' d se poziva na
pouzda izvor kad govori o susretu Abu Hanife sa Anas
b. Malikom. Osiin ova dva Druga bilo je i drgih koji su
ivjel u razliitim gradovima. Neki ljudi su sakupili pre
daje koje je navodno Imam uo od neki Drugova, ali nji
hova autentiost nije bez slabosti. ijeica je samo to'
da je Imam bio suvremenik neki Drugovima te da je
neke i sreo, kako navodi In Sa' d. S obzirom na to, Abu
Hanifa pripada kategoriji Sledbeika Drugova (tabi'ia)
to je injeica koja nije utvrena za drge Imame koji su
ivjeli u njegovo vrijeme, kao, na primjer, Auza'i u Siriji,
Ham ad u Basri, Thauri u Kufu, Malik u Medini i Lt
u Egiptu. Ipak, Bog najbolje zna.'
6

6
Ou fat, medu otalima, navoi H Abu'l-Mahasin u svom
'Uqud a-Jumau a to to sam ja naveo je dolovan lrjo.
2 Abu Hanfa
Tvrdja In Sa' da koju citra Ibn Hajar vodi do Abu
Hanife preko jednog posrednika, to jest, Saif b. Jabira.
Drugim rijema, In Sa' d je uo od Saif b. Jabira, a ovaj
od samog Abu Hanife.
7
Istinitost Ibn Sa' dove tvrdje Na
wawi dokazuje u svome djelu Tahdhib as-Asma' slijedem
rijeima: "Iako njegov utelj, Waqidi nije pouzda, on,
naprotiv, jest." to se tie Saif b. Jabira on je bio erijatski
sudac (qadi) u Basri i vjerodostoja prenosilac. S obzirom
na karakter oba njezina preosioa, sadraj se mora sma
trati autet, kao u najboljim predajama. Na temelju
toga svi veliki muhaddithi kao Khatib Baghdadi, Sa
m' ani, autor djela Kitab al-Ansaba, Nawawi, pisac kome
tara Muslimovog Sahiha, Dhahabi, Ibn Hajar 'Asqalani,
Z al-Din 'Iraqi, Sahawi i Abu'l-Mahasin Dimashqi ko
ji predstavljaju stupove haditha, konao su se sloili da
je Abu Hanifa sreo Anasa b. Malika.
8
Ibn Khallikan takoer citira tvrdnju Khatib Bagh
dadia, ali kako on i dalje navodi da se Abu Hanifa nie
sreo ili uo predaju bilo kojeg od Drgova, ljudi su imali
krivo uvjerenju da Ibn Khallikan negira status Abu
Hanife kao Sljedbenika Drugova. injenica je da Ibn
Kallikan samo porie da je Abu Haifa razgovarao sa
Drgovima i sluao njihove predaje, a ne to da je vidio
jednog ili dvoicu od njih. ak da Ibn Khallikanova tvrd
nja i podrazumijeva ono to neki povrni itaoci misle,
nitko ne moe tvrditi da njegovi dokazi negiraju tvrdnju
gore navedeni velikih strujaka u hadithu. Jedno od
utvrenih naela znanosti o predaji kae da ako dokazi za
i protiv predaje imaju it teiu, prihvaa se pozitiva
dokaz. U ovom primjeru negativni dokaz ima manju
teinu od pozitvnog.
7
Dhabi Tadat al-Huffaz
8
Vidi biljeke o Abu Han u In Jaaovom Mukhtasar Ta'rikh
i-Khatib Baghdadi; Kitab al-Ansab, Tadhib al-Asma' wa'l-Lughat;
Dhabijevi Tadhkt al-Hufaz, 'Abr Fi Akhbar Min Ghabr i
Tadhib al-Tahdhib.
Neke hanefje idu dalje, tvrde da je Abu Hanifa vidio
neke Dgove i da je zapravo uo njiove predaje. Izne
naujue je to ak i 'A, kometator djela Hidayah po
drao ovu pogrenu tvrdnju. Istina je da ta tvrdnja nije
bila utemeljea. Abu'l-Maasin sakupio je u svome djelu
'Uqud al-fumn sve predaje za koje su neki mislili da ih je
Abu Hanifa uo od Dugova, a zatm, nakon njihovog
preispitivanja u svjetlu naela haditha, dokazao da nisu
autentii. Ova je rasprava zamrena. Zato emo se po
truditi da je izbjegemo. Oito, da je Imam naveo kako je
od nekog Dga uo makar jednu predaju, njegovi bliski
uenici bi prvi obzanili ovu ijeicu. Meutim, o tome
ni jednu rije ne navode Qadi Abu Yusuf, Imam Muham
mad, Hafz 'Abd al-Razzaq b. Himam, 'Abd-Alla b. al
Mubarak, Abu Na'im Fadl b. Wa, Makki b. Ibrahim ni
'Asim al-Nabil, svi poznati kao odani Imamovi uenici,
zapravo, glavn graditelji njegove slave.
Imamov nadimak (kunya), poznatiji od samog ie
na, nije bio pravi nadimak, jer nije imao sina po imenu
Hanifa. Kunyah se ne odnosi na imenicu ve na pridjev,
to je skraenica od sintagme "Abu'l-Millat al-Hanifah"
izvedene iz rijei "wattabi'u millata Ibrahim Hanifa"
(Zato se rvnajte prema sljedbeicima Ibraimovim koji je
bio hanif, t< jest isprava u svome vjerovanju), kojima se
Svevinji obraa muslimama u Q' anu.
Glava drga
Sarijevaje, obraovaje i uitelji
lmamovo djetijstvo pada u teka vremena. U doba
halife 'Abd al-Malika, namjesnik Iraka bio je Hajjaj b. Yu
suf. Represija je bila svakodnevnica. Kako je otpor ver
nika sprijeio kuu Maran da uspostavi vrstu vlast u
Arabiji i Iraku, Hajjaj je kao posebne rtve svoje okrut
nosti birao vodee vjerske i uene ljude. Nema ispravnije
ocee Hajjaja od one koju je dao 'Umar b. Abd al-Aziz.
"Kad bi sljedbenici svih drgih poslaa," kae veliki
halifa, "trebali istaknuti zajedno sve velike zlotvore svog
vremena, a m predloili samo Hajjaja, naa stran bi pre
vagula. " 'Abd al-Malik je umro 86. h., a nasljeuje ga
sin, W alid. U njegovo vrijeme islamska osvajanja su
zato napredovala. panjolska i Sind, dvije velike terito
rije bile su pripojene; prlazei ganice Kwarazma i Sa
markada, hae vojske istakle su islamsku zastavu nad
Kabulom i Farghanom: na zapadu su osvoje otoci Mi
norka i Majorka. Od islaskog duovog milosra nije
ostalo ni traga. to su imali veu vlast, to su bili despot
skiji i okrtiji. 'Umar b. 'Abd al-' Aziz rezimira u jednoj
reenici karakter te vlasti: ''Walid u Siriji, Hajjaj u Iraku,
'Utman u Hazu i Qra u Egiptu, ispuili su svijet
represijom." ak i u to doba sveope nedae, vjersko
obrazovanje nije prestalo, a kole haditha su nastavile sa
radom, iako ne u mjeri u kojoj su jo uvijek svjea snaga i
ar Islama to iziskivati.
Sreom po Islam i muslimane, Hajjaj umire 95. h. a
W alid godinu dana kasnije. W alida je naslijedio Sulaiman
Sarijevaje, obraovaje i uitelji 25
b. 'Abd al-Malik, kojeg historiari smataju, po mogo e
mu, naboljim halifom Umayada. Najbolje to je Sulai
man uinio za muslimanski svijet bilo je imenovanje
'Uma b. 'Abd al-Aziza za svoga savjetika i njegova pi
mena oporka kojom ga postavlja za svog nasljednika.
Sulaiman je umro 99. h., a po njegovoj oporci 'Umar b.
Abd al-Aziz dolazi na halifki prijesto. Njegovim dola
skom na vlast, cjeli sistem uprave Marwanida se mijeja:
obnavlja se pravda, potena vlast i prosperitet. Njegova
najvea zasluga je oivljavanje verkog obrazovanja. Dao
mu je takav poticaj da je prakti svaka kua bila vjerska
kola. Poverio je Zuhriu zadatak da sakuplja predaje ha
ditha, a kad je kompilacija bila gotova, razdijelio je njez
ine kopije po svim islamskim zemljama.
Dok su Hajjaj i W alid bili ivi, Abu Hanifa nije osjeao
ni potebu niti je imao priliku stei neko obrazovanje. Za
dovolja time to je poslovan ovek kao i njegovi preci,
osnovao je tvorcu svile koju je dobro vodio. Kada je, u
toku v lada vine Sulaimaa, vjersko obrazovanje dobilo
vanost, i on je osjetio potrebu da ga stekne. Sretna
sluajnost pretvorila je tu potebu u odluku. Jednog daa
dok je prolazio pored kue poznatog kufskog Imama
Sha 'bia, Imam ga je, zajeivi ga sa svojim studentom,
pozvao unutra. "Kuda ide, mladiu?'1 pitao je Imam.
Abu Hanifa je rekao ime tgovca kod kojeg je krenuo.
"Mislio sam," rekao je Sha'bi, "iju nastavu pohaa?"
''Niiju", sa aljenjem je odgovorio Abu Hanifa. ''Vidim
da si inteligentan," rekao je Sha'bi. Treba biti u drutvu
uenih ljudi." Savjet je pao na plodno tle i mladi Abu
Haifa je vrlo ozbiljno zapoeo svoju obrazovnu karijer.
U to vrijeme nastavni program obuhvatao je knjievnost,
genealogiju, historiju Arabije, fiqh, hadith i kalam.
Kalam tada nije bio isto to je i danas, jer fozofja jo nije
imala uecaja na rasprave o islamskim vjerskim pitan-
9 'qud a-Ju
26 Abu Hanfa
jima. Ipak, predstavljao je najvei doseg otroumost, in
ventivnosti i origialost u diskusijama koje su se ticale
rligje. Sve dok je islam bio ogranie na Arabiju, rasprave
o njegovim problema odraavale su iskonsku jednostav
nost: Tek kad je stigao u Perziju, Egipat i Siriju, vjerske
debate postale su sloene rasprave. Iako je flozofja izgu
bila prvobito uporite u ovim zemljama, ipak su isk
rivljene flozofske idee bile uvelike u modi, a ljudski um
bio sklon pomnim analizama i skeptikim pitanjima.
Arapi su u potpunost razumijevali ta Qur' an kae o
Boijoj biti i atributima, poetku i kraju svijeta i sliim
pitanjima; to je bilo dovoljno za njihova jedostavna i isk
rena uvjereja. Nasuprot tome, kompleksne debate voe
ne u Perziji i Siriji kao da su namjeravale zaokruiti razvoj
cvilizacije i evoluciju misli. istoa Boije prirode, anto
pomorfzam, identitet ili odvojeost Boije biti od atribu
ta, nepredvidivost, vjeost i moga slia pitanja su se
nametala, a rasprava o svakom od njih postala je nezav
isna disciplina. Postepeno su ak i obia pitaja vjero
vanja bila podvrgnuta pomnoj analizi i razliitim milje
jima koja su se iskristalizirala u razliitim teolokim
kolama kao to su Qadariye, Muti'e, Mu'tazile, Jahmi
ye, Kijiye i Rdie. Oo zlo ize se tako raio da
su i obii vjerci, koji su se do tada klonili kontroverzija
ove vrste, bili prisiljei ukljuiti se, ako ni zbog ega dr
gog, onda zato da opovrgnu ono to su smatrali neta
nim. Posljedica toga bila je pojava teoloke discipline ka
lam, koja je tokom vremena dostigla tako visoki ugled da
su znaajni Ia kao npr. 'Ah' ari i Abu Mansur Ma
turdi bili ponosni na svoj doprios kalamu.
Iako je kalam, nakon to je sistematizira, postao aka
demska disciplina, ipak je, u to doba, sve to je trebalo za
njegovo uenje bila iteligencija i skromo vjersko obra
zovanje. Sa svojim britkim iranskom umom i originalno
, Abu Hanifa je bio predisponiran za kalam. to se tie
vjerskog obrazovanja, preoeje predaje i rasprave o teo
Srjevaje, obraovaje i uitelji 27
lokim pitanjima bile su tako este u Kuf, da je svaki o
vjek prosee inteligencje mogao stei prilio obrazo
vanje tako to je jednostavno prisustvovao ueim sku
povima. Abu Haa je, na ovaj nain, stekao toliko zaja
u kalamu da su ak i njegovi vodei pozavao obio
izbjegavali voditi s njim rasprave. Kako je tgovao, esto
je morao posjevati Basr koja je bila glavo stecte svih
suprotih kola, a naroto kjitke. Vodio je moge bit
ke mudrosti sa laovima lbadiya, Sugya i Hashwi
ya i uvijek izlazio kao pobjednik. Iako je vremenom pre
stao sudjelovati u ovakvim debatama i do kraja ivota se
potpuno posveto fiqhu, ipak nikad u potpunosti nije iz
gubio oduevljenje za kalam, a biljeke o njegovim ras
pravaa sa karijitima i drgima, su remek djela ovog
ara. Neke od njih emo detaljno opisati u rapravi o
njegovom djelu.
Sklonost Abu Hae prema kalamu gubila se sa zre
lou njegovog razumijevaja i iskustva. Kako se to do
godilo, zanimljivo je prikazao u djelu 'Uqud al-Juman. U
ranoj mladosti, kae pria, mislio je da je kalam najvia
od svih discplia jer mu se iila temeljem cijele vjere.
Kasnije mu je postalo jasno da su veliki Dgovi uvijek
izbjegavali uputanje u pplemike karakteristie za ka-
. lam, iako niko od njih samih nije bolje raumijevao istiu
ove materije. Najve dio svoga rada posvetili su proble
mima fiqha - uei i poduavaju o njima. Takoer je kri
tiki propitvao nai ivota ljudi sa kojima je polemizi
rao o kalamu i bio razoaran otkrivajui da nisu imali
nita od duhovnih i moralh kvaliteta kojima su se ne
kada odlikovali veliki ljudi. Negdje u to vrijee upitala
ga je jedna ena kako se ovjek moe razvesti sa svojom
enom u skladu sa Sunnetom. O nije znao odgovoriti.
Zato je savjetovao eni da ode i upita H ada, ija je
kola bila u blizii. Zamolio je enu da mu, na povratku,
kae odgovor. Neto kasnije, ena se vratila i prenijela
H adov odgovor. To mu je otkrilo koliko malo zna i
navelo ga da odma stupi u H adovu kolu.
28 Abu Hanfa
Postoji jo jedna pria o Abu Haom ranom obra
zovaju koju Khatib Bagdadi prat do samog Imama. Kad
je Imam poeo stecat obrazovanje, neko vrijeme nije mo
gao odluiti koje od predloeni disciplina da izabere.
Prvo je razmiljao o kalamu, a ga je stalno mula misao
- vrijedi li truda disciplina ije uenje ne moe otvoreno
iskazivati iz straha da ne bude prozva heretikom. to se
tie kjievnost i naina tanja Qur' ana ( qira' at), one ni
su bile od velike korist, osim, ako je elio postati rav
nateljem kole. Poezija u to vrijeme nije bila nita vie od
zbirke satira i lah panegirika. Za hadith je bilo potre
bno dugotajno uenje, a osim toga, morao se dosta dr
iti sa mladim ljudima tako da se uvijek bojao kritike i
ismijavaja. Konao se odluio za fiqh koji ga je privu
kao kao disciplina koja se bavi i vjerskim i svjetovni
potrebama ljudi. Ovu pru, meutim, kao potpuno neis
tinitu odbacuju svi pouzdani izvori. Primjedbe pripisane
lmamovim stavovima o razliitim disciplinama su tako
besmislee, da i ak ni nepismen ovjek ne bi izrekao.
Kad bismo poverovali u tu priu, mogli bismo zakljuiti
da Abu Haifa nije uope pokazivao interes za hadith i
kalam, a injenice govore da je upravo u ovim discipli
nama uivao neosporo visoki ugled. Verojato se Imam
odluio posvetiti fiqhu kad je savladao sve ove disciplie,
jer mu se ilo da se tako bavi potebama obiih ljudi.
Razni pripovjedai razliito tumae ovu jednostavnu
pretpostavku, to se vidi i iz injeice da je, iako je pria
ve bila zapisana, autor djela 'Uqud al-Juman pria na sas
vim drugaiji nai. Imao sam pred sobom In Jazlaov
saetak djela Ta'rikh-i-Baghdad koji se odnosi na ovu priu.
Sve gore navedee primjedbe o raznim disciplinama pri
pisane su drugim ljudima, a za Abu Hanifu se samo kae
da se sloio s njima. H ad je bio pozati kufski Imam
i prizati stujak u fiqhu u svoje vrijeme. uo je pre
daju od Poslanikovog osobnog pratioca Anasa i druio se
sa nekim od najistaknutji Tabi'na. Njegova kola je bila
najposjeenija u Kuf, iji su uenici bili istaknut ljudi,
kao Mus'ir i Shu'bah. Bio je posljednji ivi predstavnik
Srijevaje, obraovaje i uitelji 29
kole fiqha koju je osnovao Drg 'Abd-Allah b. Mas'ud.
Bio je dovoljno sretan da bude bogat, to mu je omoguo
da se u potpunosti posveti poduavaju. To su bili razlozi
to ga je Abu Haa, izabrao za svoga uitelja kad je od
luo prouavat fiqh. Metoda poduavanja u to vrjeme
je bila da uitelj dri predavaje iz nekog predmeta a ue
nic pokuavaju zapamtt reeno, ponekad zapisuju. Pr
vog daa, Abu Hanifa je dobio mjesto u redu za poet
nike sa uiteljeve lijeve strane. Nije meutim, prolo
dugo, a Ham ad ga je uoio kao uenika sa najboljim
paenjem i iteligencjom u razredu i premjeto ga da
sjedi pred njim i ispred svih ostal uenika.1
0
Iako je Abu Hanifa nekako u isto vrjeme poeo uti i
hadith, o emu e kasnije biti rijei, ipak je redovito po
haao Hammadova predavanja. Imamo njegov osobni
podatak da je to trajalo dvije goie kad je poeo raz
miljat o osnivaju vlastitog razrda, ali je odustao iz po
tovanja prema svome utelju. Srea je hela da je Ham
mad otiao u Basru na denazu roaku i zaduio Abu
Han da preuzme nastavu za vrjeme njegovog odsus
tva. Dok je drao predavaja, Abu Hanif su esto po
stavljali pitaja o kojima nije uo ni jedu predaju od
Ham ada. Davao je odgovore po svom vlastitom sudu,
zapisujui i sa namjerom da i kasnije pokae Hama
du. Kad se, nakon dva mjeseca, Ham ad vratio iz Basre,
pokazao mu je biljeke. Odnosile su se na ezdeset pita
nja. Ham ad je naao dvadest neta odgovora. To je
bilo presudno da Abu Hanifa i dalje ostane Ham adov
uenik.
Ham ad je umro 120. h. lako je Abu Hanifa pohaao
prdavaja i ostalih uitelja fiqha, nesumjivo je glavnu
izobrazbu dobio od Hamada kojeg je duboko cijeio.
Kao to smo ve spomenuli, dok je pohaao predava
nja iz fiqha kod Ham ada, Abu Hanifa je poeo prou-
1
0
'Uqud a-J ua, Glava 7.
3 Abu Hanfa
avati i hadith, jer je oseao kako ne bi mogao posti
izvoro djelo kojemu je teio u fiqhu bez potpuog po
zavaja haditha.
Prouavanje haditha je u to doba bilo vrlo intenzivno
u svim islamskim zemljama i svuda se biljee izvori i pre
daje. Drugovi, njih najmanje deset hiljada, razili su se po
svuda, postajui nukleus jednog velikog sisema izvora i
predaja. Kad god bi se ulo za nekog od nji, ljudi bi oda
svud naguli eljni da uju navode o Poslaniku iz prve
rke i da dobiju autentie odgovor na pravna pitanja
koja su zaokupljala njihovu paju. Tako je nastalo veliko
jezgro Tabi'ina, nazvanih uenicima Drugoa, koje se raz
granalo po svim islamskim zemljama. Gradovi koji su
imali relativno veliki broj Drugo ili Sljebeik postali su
dar al-'ilm ili centri uenosti. Istakuti meu njima bili su
Mekka, Yemen, Basra i Kufa - svaki od njih je pun spo
menika islamske povijest.
Kufa, mjesto u kojem se Abu Hanifa rodio i ivio,
prednjalo je kao centar islamskih zanosti. Kako je mali
prostor Arabije postao nedovoljan da primi viestruko
poveanu populaciju Arapa, halifa 'Umar je pisao Abi
Waqqasu, tada u Mada'iu, nakon pada carstva Chosro
esa, traei od njega da osnuje grad u kojemu bi se mogao
nastaniti viak arapske populacje. Sa' d je odabrao mjesto
dananje Kufe i 17. h. poloio kame temeljac gradu. Os
nivaje grada poelo je izgradnjom nekoliko jednostavh
graevia. im su prve kue dovrene, poeli su prst
zati stanovnici iz raznih dijelova Arabije, tako da je Kufa
uskoro postala "produetak" Arabije. 'Umar je odredio
plae za dvanaest hiljada doseljenika iz Yemena i osam
hiljada iz Nazira. Za kratko vrjeme Kufa je postala tako
vano arapsko naselje da ga je 'Umar obiavao nazivati
imenima kao to su "Allahova zastava," "Rica vjere" i
"Glava Arabije." Svoja je pisma za Kufu obio adresirao:
"Glavi Islama" i "Glavi Arabije." Halifa 'A je sa svoje
strane proglasio grad svojim glavim gradom. Hiljadu i
pedeset Drugoa, ukljuujui dvadeset etiri koji su se uz
Srijevaje, obraovaje i utelji 31
Poslanika borili u bici na Bedr, posjetli su Kuf, a ve
ina njih se nastanila u tom gradu. Prisustvo Drugova
izazvalo je toliki interes za hadith i preoeje (riwayat)
tako da je praktiki svaka kua u gradu postala kola za
ove discpline.11
Basra je takoer osnovana po 'Umarovoj zapovijedi,
postajui uskoro konkurecija Kuf u uenju, naroito ha
ditha. Ovi su gradovi, kao i Mekka i Medina, smatani
gradovima-blizancima po uenosti. Veina liosti koje
Dhahabi opisuje kao prenosioce haditha u drugom i te
em razdoblju Islama, opio piui o njima, kao to su
Masrq b. al-Ajda', 'Ubaidah b. 'Umar b. Aswad b. Yazid,
Abu 'Umar al-Nakha'i, Dhar b. Hubaish, Rabi' b. Kut
aim, 'Abd al-Rahma b. Abi Laila, Abu 'Abd al Rahman
al Salami, Shurai b. al-Hart, Shuraih b. Hani, Abu Wa'il
Shaqiq b. Salamah, Qais b. Hazim Muh ad b. Siri'n.
Hasan al-Basri, Shu'bah b. Haj j aj and Qatadah b.
Da' amah, bili su stanovnici ova dva grada. Sufyan b.
'Aniyyah, koji se smatra jedm od imama haditha, esto
bi govorio da postoje tri centra prouavanj haditha:
Mekka za obrede hajja, Media za Qira'at i Kufa za ue
nje onog to je zakonito a to nezakonito, to jest fiqha.
12
Abu Hanifa je mislio da je za ueje fiqha dovoljno
pohaat H adova predavanja. Meutim, kad je po
eo uiti hadith, shvaa da je to nedovoljno, jer uspjeh nije
mogao postii samo inteligencijom i riginalnou, ve je
zajedno sa umijeem kritkog prosuivanja morao dobro
pozavati i predaje. Predaje su u to vrijeme bile rasprene
i jo nekompilirae, a rezultat toga je bio da se i najvei
strujaci nisu mogli sjetiti vie od dvije do t stotie pre
daja. Ovaj broj je bio nedovoljan i za odgovore na temelj
na pitanja. Osim toga, pojavilo se takvo mnotvo naina
11 Sve ove njenic s detaljno navoe u Baladhuijevom Futuh al
Buldan (poglavlje o spomcma Ku), Mu'jam a-Buldan i Fath
a-Mu
th, st. 382

1
2 Tadhat-ul-Huffaz
32 Abu Hanfa
prenoenja (tq), tako da kad neko nije znao neki ha
dith prema brojnim putevima prdaje, nije mogao biti si
guran u njegovo zaenje i implikacije. Drueje sa Ham
madom i godine sazrijevanja bile su potbne da bi Abu
Haa ovo shvatio. Zato se svom duom posveto prku
pljaju predaja.
U Kuf nije praktiki bilo ni jednog muhadditha pred
kojega Abu Hanifa nje sjeo da bi uio predaje. Pokazjui
lt Abu Ha uitelja hadita, Abu'l-Mahasin Shaf'i
k da su devedest tica bila iz Kufe. Neobio je da se u
djelima kao to su Tahdhib al-Tahdhib, Tahdhib al-Asma',
Tadhkirat al-Hufaz, itd., ne navode Imamovi uitelji, me
utim, ove kjige praju dokaze da je uio prdaje od
velikog broa ljudi, o koih su devedest tjica bili stano
vnici Kufe, a veia njih Sljedbenici. Od njegovih Kufskih
utelja, osobito velika imena iz oblasti haditha, sanada i
riwayata bili su Sha'bi, Salamah b. Kuhail, Muharib b.
Dithar, Abu Ishaq Sab'i, 'Aun b. 'Abd-Alla, Samak b.
Harb, 'Amr b. Murra, Mansur b. al-Ma'mar, A'mash,
Ibrahim b. Muh ad 'Adi b. Thabit al-Ansari, 'Ata 'b.
al-Sa'ib, Musa b. Abi 'A'ishah i 'Alqamah b. Murthid .
Put prenoenja Sufan Tauria, Ahmad b. Hanbala i
nekoliko drugih obio se vraa do ovih liosti.
Sha'bi je bio jedan od prvih koji je probudio Abu Ha
n interes za uenje haditha. Prenosio je prdaje koje je
sam uo od brojnih Drugca. Pria se da je sreo pet stotina
Drugoa i bio jedan od etvorice prizath, izobraenih
uenjaka haditha u Iraqu, Arabiji i Siriji. Prema Zuhriju,
postojala su samo etiri istka uenjaka: Ibn al-Musa
y u Medini, Hasan u Basri, Makhul u Siriji i Sha 'bi u
Kuf. Nakon to je sluao predavanja Sha'bia o ratim po
hodima (maghazi), 'Abd-Allah b. 'Umar je primijetio:
''Tako mi Alaha, ovaj ovjek poznaje t materiju bolje
nego ja." Sha'bi je dugo vrio dunost qadije i bio vrlo
cjeje od halife i visokih dravnih slubeika. Umro je
104. i 106. h.
Srjevaje, obraovaje i utelji 33
Salaah b. Kuhail bio je uveni muhaddith i pozati
Sljebenik. Predaje je sluao od Jundub b. 'Abd-Allaha, In
Ai A ufa, Abu'l-Tufaila i jo mnogh Drugova. In Sa' d ga
opisuje kao prosioca brojnh prdaja. Sufa b. 'A
yah, Shaf'ii uitelj, nazvao ga je jednim od stupova ha
ditha. In Mahdi je imenovao eti ovjeka kao najpre
cije preosioe predaje u Kuf, to su Mansur, 'A b.
Murrah, Abu Hasin i Salamah.
Abu lshaq Sab'i, je bio jedan od ugledni tabi'ina, a
prdaje je sluao od 'Abd-Allah b. 'Umara, In Zubara,
Nu'man b. Bahira i Zaida b. Arqama i brojn Drugov
ija imena navodi Nawawi u kjizi Tahdhib al-Asma'.
'Ajali kae da se susreo sa tideset i osam Drugoa i da je
od njih uo predaje. 'Ali b. al-Madini, Bukharjev uitelj,
procenjuje broj svoih stujaka haditha na najmanje tri
stote. Detaljan prikaz o njima daje Hafz In Hajar u
djelu Tahdhib.
Samak b. Harb je bio ugledni Sljedbenik i muhadditih.
Iam Sufan Tauri potvruje da nikad nije napravio ni
jednu greku u hadithu, a sam tvrdi da je sreo osamdeset
Drugova.
Muharib b. Dithar je uo predaje od 'Abd-Allaha b.
Umara, J ahira i ostali. Sufa Ta uri kae da nikad nije
vidio poboijeg ovjeka. Dhahabi smatra njegove sudo
ve kona. Imam Aad ibn M'in, Abu Zar' ah, Da
raqut, Abu Hati Ya'qub, In Sufan i Nasa'i dre da je
pouzda. Bio je qadija u Kuf, a umro je 116. h.
'Aun b. 'Abd-Allah b. 'Utbah b. Mas'ud je uo predaje
od Abu Hurairaha i 'Abd-Allaha b. 'Umara i bio pouzdan
preosilac i poboan ovjek.
Hisham b. 'Urah je bio uvaen i pozat Sljedbenik ko
ji je uo predaje o mogih Drugoa i bio uitelj nekolicini
velih Imama haditha, kao to su Sufa Tauri, Malik i
Sufa b. 'Aiiya. Dolazi u Kufu vrijeme Abu Ja'far
Mansura i dok je tamo boravio, ljudi su sluali njegove
3 Abu Hana
predaje. Halifa Mansur ga je veoma visoko cijenio i jed
nom prilikom mu darovao sto hiljada dirhama. Bio je
imam na Hishaovoj denazi. Ibn S' d kae da je bio po
uzdan i posedovao veliko zaje o predajama. Abu Ha
t ga opisuje kao Imama haditha.
Sulaiman b. Mihran, pozatiji kao A'mash, bio je u
veni kufski imam. Od Drgov, sreo je Anasa b. Malika, a
predaje uo od 'Abd-Allaha b. Abi Aufa. Uenici su mu
bili Sufa Thauri i Shu'bah.
Dgi grad u kojem je Abu Hanifa sticao zaje o ha
dithu bila je Basra, bogata riznica haditha, zahvaljujui
priustvu Hasan Basria, Shu'baha i Qatadaha. Izeeu
jue je da, iako Hasan Basri ivi do 110. h., nema dokaza
da je Abu Hanifa pohaao njegova predavanja. to se tie
Qatadaha, mogi muhaddithi navode da je Abu Hanifa
bio njegov uenik. Slio, u nekoliko pasusa 'Uqud al-Ju
mana proizlazi da je uo predaje od Shu'baha i da mu je
ovaj dopustio jo za svog ivota, da daje fatwe i preosi
prdaje.
Qatadah je bio veliki muhaddith i pozati Sljebeik
koji je uo prdaje od Anasa b. Malika, 'Abd-Allaha b. Sa
rakhs, Abu'l-Tufaila i ostalih Drgova. Bio je jedan od
dvojice najpozatijih Anaovih uenika. Osobito pozat
bio je njegov obiaj da predaje prenosi tako vjero da ne
ma ni najmaje razlke izeu rijei i zaenja. Postoji
neobia pria o njegovom odlinom pamenju, koju pr
a 'Amr b. 'Abd-Allah. Sa'id ibn al-Musayib kod koga je
nekad svakodnevno uio fiqh i hadith, rekao mu je jed
nog dana: "Postavlja m puno pitaja svakog dana. Pam
t l i odgovor koe t daje?" "Zpato sam sva rije
kou ste m r," ogovoro je Qatada i poeo ponavlat
ono to je nauio od Sa'ida, navode dan i datum svakog
prdavaja. Zue, Sa'id je primijetio: ''Bog je stvorio i
tave ljude kao to si ti!" Zog njegovog izuztog pam
enja, prozvali su ga "ovjekom sa najbolji paeje"
(aa a-na). Ahmad b. Habal naveliko hvali njegovo
pozavanje fiqha, razilaenja u miljeju (ikhtilaf i egze
geze. ''U ovom podru," kae on, "Qatadah moda ima
sebi ravnih, ali nema superiomji." Ibn Hajar daje de
taljan prikaz o njeu u djelu Tahdhib al-Tahdhib, rangi
raju ga vrlo visoko.
Shu 'bah je takoer bio vodei muhaddit koji je znao
napamet dvije hiljade predaja. Sufan Thauri ga naziva
"amir al-mu'minin haditha." Bio je prvi u Iraku koji je
razradio pravila kritike i ocee vrjednost. Sha' f je imao
obiaj rei: ''Da nije bilo Shu'baha, u Iraku ne bi bilo inter
esa z hadith". Umro je 160. h. uvi za njegovu smrt,
Sufan Tauri je kazao: "S njim je umrlo i umijee ueja
hadita."
Shu 'bah je bio duboko vezan za Abu Ha i esto je,
u njegovoj odsutosti, imao obiaj hvaliti njegovu iteli
geciju i britki u. Jednom prilikom je rekao: "Kao to
zam da je Sunce sajno, tako pouzdano znam da su ue
nje i Abu Haa jeda drgome par." Neko je pitao Ya
hyu b. Mu'ina, jednog od Bukharijevih uitelja, ta mili o
Abu Ha, a on je odgovorio: "Za mene je dovoljno to
zam da mu je Shu'bah dozvolio da dri predavanja iz
hadita i predaja. A Shu'bah je ipak, Shu'ba."
13
Meu ostalm stjacima iz Basre, od kojih je Abu
Haa uo predaje, istiu se 'Abd al-Karim b. Umayyah i
Asim b. Sulaiman al-Ahwal.
Iako je Abu Haa sakupio obilje predaja u ovim ko
lama, ipak mu je, u namjer da dovri svoe obrazovaje,
bilo nuo posett i dva sveta grada: Mekku i Meinu,
izvorita vjerskog ueja. Ne za se pouzdano kad je prvi
put putovao u svete gradove. ini se najvjerovatijim da
je to bilo u prvom razdoblju njegove obrazovne karijere.
Historiar Ibn Khallikan1
4
citira Waki'a koji kazuje pru o
ovom prom putovanju za koju tvrdi da ju je uo od sa-
13
Uqud a-Jua, Glava 10.
1
4
In Kl , Ta'rk bijk o 'At b. Abi Rbau
3
Abu Hanfa
mog Abu Hanife. Brija koji mu je brijao glavu za vrijeme
hodoaa, nekoliko je puta ukorio Abu Ha. Kad ga je
ovaj u
p
itao koliko je duan za brijanje, brija je odgovo
rio: "ovjek ne raspravlja o tome koliko mora platti za
obrede hajja". Tako mu je Abu Hanifa mo dopustio da
mu podree i bradu. Brija je izenada primijetio: "ovek
ne uti za vrijeme hajja. Nastavi uiti svo takbir !" Kad je
bio gotov i htio i, brija je od njega zataio da prije
odlaska klanja dva rak'ata namaza. Izeaen, Abu Ha
nifa ga je upitao gdje je nauio sva ova pravila verozak
ona. "Svo zanje dugujem 'Ati' b. Rabau," odgovorio je
brija. Ova pria pokazuje da je Abu Hanifa tada bio jo
poetik.
Abu Hafa je otao u Mekku kao studet onda kad
je grad bio vrlo jak centar obrazovaja. Velik broj priza
t strujaka haditha koji su sreli Drugove; osnovali su
ondje svoje kole. Najvea i najuglednija je bila kola 'Ate'
b. Abi Rabaha.
'Ata' je bio pozati Sljedbenik koji je bio u drtvu ve
ine Drugova, i ta injeica mu je osigurala stats auto
riteta. Predaje je uo od 'Abd-Allah b. 'Abbasa, ln'Uma
ra, Ibn Zubaira, Usamah b. Zaida, Jabir b. 'Abd-Allaha,
Zaid b. Arqama, 'Abd-Allah b. Saiba, 'Aqile, Raf'a, Abu'l
-Darda', Abu Huraira i mnogih drgih. Za sebe je tvrdio
da je sreo dvjesto ljudi koji su se drili sa Poslanikom.
Svi najpozatiji Drugovi prizavali su njegovu uenost.
'Abd-Allah b. 'Umar, sin halife 'Umara, imao je obiaj re
: "Zato ljudi dolaze k meni kad je tu 'Ata' b. Abi Ra
ba?" Za vrijeme haj ja, nekad se izdavala slubena zabra
na davanja fatwi svima osim 'Ati.'
15
Mogi veliki Imami
haditha, kao Auza'i, Zuhri i 'Umar b. Dinar, proli su nje-
govu kolu.

Kad se Abu Hanifa prijavio u kolu 'Ate' b. Abi Ra
baha, ovaj ga je pitao o njegovom verovanju. Imam je od
govorio: ''Ne govorim rno o starijim generacijama (as
15
Pr o njimu vidje u In Kalu i knjiga rjala.
salaf), grijenike ne nazivam kafirima i vjerjem u qada'
i qadr." 'Ata mu je nakon toga dozvolio da pohaa nje
gova predavaja.1
6
Njegova iteligencja i u ostavljali su
sve snaiji utisak na uitelja, tako da je 'Ata,' bi ova
J
uao, zataio da mu se nae mjesto u njegovoj bl.
1
Sve dok je 'Ata' bio iv - umro je 115. h. - Abu Hanifa je
pohaao njegova predavanja kad god bi posjetio Mekku.
Od ostalih muhaddita u Mekki, ija je predavaja D ha
ditha Abu Hanifa pohaao, posebnu panju zasluuje
'lkriah. Bio je sluga i ueik 'Abd-Allah b. 'Abbasa, koji
ga je obrazovao sa velikom pajom i osobnom brigom,
stvarajui o njega tako dobrog stjaka, da ga je jo z
ivota ovlasto da iznosi vlastte sudove i sudske odluke.
'Ikrimah je uo predaje i detalje fiqha od mogih Dru
gova, kao to su halifa 'A, Abu Hurarah, 'Abd-Allah b.
'Umar, 'Aqabah b. 'Umar, Safa, Jabir i Abu Qatadah.
Meu njegovi uenicima u hadithu i egzegezi (tafsir)
bilo je najmaje sedamdeset uvenih Sljebeik. Sha'bi je
imao obiaj rei da nikad nije bilo ovjeka koji je bolje po-
. zavao Qur'an od 'Ikrmaha. Jednom su pitali Sa'ida b.
}ubara, vrhunskog Sljebeik, da li zna nekoga ueijeg
o njega samoga. Naveo je 'Ikrimaha.
Otprilike u to vrijeme, prije 102. h., Abu Hanifa je pos
jetio Meinu, rc hadita i Poslanikovo prebivalite u
njegovim posljednjim godiama ivota. Nakon to su svi
Drugovi, jea po jeda, premiul, sedam tabi'ina koji su
ivjeli u Medini postaju sredinjim liostma fiqha i ha
dita i, opeito, reavaju sva pravna pitaja. Ovi ljudi
su svoje zje sticali od vodeih Drugova i bili prizat
irom islamskog svijeta, u svakom kutu kole koju su vo
dili njihovi uenici. Bili su savremenici i utemeljitelji kon
sultativnog tijela koe je reavalo sva pitanja S hari' ata.18
Fiqh Medine, koi je kodifcirao Malik, zasniva se uglav
nom na njihovim pravnim prsudama.
1
6
lnJa, Mukht Ta'rh-i-Iatb Baghdadi
1
7 'Uqud a-J u, Glava 10.
18 Fat al-Mugt
3 Abu Hanfa
U jCPDU tD St_O U NCDU, SDO SU UVQC
OU OVD StKDUtD jUU, bUDD bD D. PDU-PD,
jO D V. bUDD jC DO tOD jC0C OU OSKOV
CD, NDUDC, UtU_C gO tCUU OU DjD SCUD. bD jC
DO LDtOV UDUK UCDK SVO_OC. PDU tM jC gO-
DOgtCUVDj ODOjCC tabi'ina OUDjUOgtCUjC.
KOOVDZVV gDZ DUOVDD gUtOV8DjPUt-
DC U OjU ODtZOVDj, OD DKU, UO Ktj SVO_ VOt,
DqC gtCStO Dt UCDK. CStOjC gOQCVO SVCtC _tUOVC
DOtVO U DjD gO DCKOKO DjCSCO. LSODtO jC 2 Vt-
jCDC hajja DO U gtO StCSt DtQDC jUUC KQ SU gtStZ
Z tZDD UjCOV SDSKO_ SVjCt OU Dj DO_O D-
Ut. NCU tKVD SU D PUZ NKDU bDD, gt-
Zt imam U btj. PDU t SC KOtStO DCD gtC-
DOSHC (sanad - isnad) u hadithu KOjC jC gtCUZDO OU
ODOjCC. L tO VDjCDC _S O DjC_OVOj DUDDOSt Ot_-
DDOSt DtOKO SC gtOuO. O jC UKjUVD DjC_OV
U_CU U gOUOU DO@O_ ZVOwj ZKjUK.
PC_UjC U tO VtjCDC PDU-PD D. NUDtK, gO2t
PDUt UmK, OUZ UCtUtKKODUOVtOSVOjU
DODtZDU U hadithu KOU PUZ. P SDOD gOCtKU
PUZ _ jC U
tO O jC tj PDU tD KOj SC jC gO-

jVO U U! UjC U D t2 DOV tUDwj Vj0
tC. PDU-PD jC OtO KU, U DjC OU_OVOtO, SC
UV t UD KSDjC VtUO S UjCOV OKOgSUO
D PUZU. P DSOOj SttDC jC gSO` KO _OVOt
PU DM D. 1Dt. PUZ jC gDCO tt OKOgS gOt-
gUDO ZOKUgjCD DjuC DStVO jO DCKO VtjCDC. ZtD
jC UgtO PDU~PD. O jC tj CSUt OVjCK PU DD!
PDU-PDjCOU_OVOtO. tKshaikh, UjCD SDUO-
tVU SjCUO. NCK OVjCK, gtDjCtO jC PUZ. O jC
St ODj PDUtD, tCKOjCtDO PDU-PD, KQC_D-
ZVtC DOVtOtOD.
"
PUZ jC ZtZO SVQC VCKO jC-
"
Mut Ta'ri-Kat Bagdadi.
nje zbog greke koju je napravio i prdloio da se sastane
sa Abu Hanifom slijedei put kad doe na hajj. Tako su
njih dvoica raspravljali o pitanjima postavljeim u Abu
Haom rkopisu. Tu se zadesio i 'Abd-Allah b. al-Mu
barak. O kae da je Abu Haifa tako dobro govorio o
t pitanjima da je Auza'i bio zapanje. Nakon odlaska
Abu Hanife, 'Abd-Allah je ostao. ''Veliina ovog ovjeka,"
rkao mu je Auza'i, " ljude ljubomor. Moje suje
prema njemu su bile potpuno neopravdane i alim zbog
toga."
Historijski je utvrena injeica da je Abu Haifa bio
Auza'in ueik u hadithu. Vjerovato je pohaao njegova
predavanja tokom razdoblja o kojem govormo.
Abu Hanifa je imao slian susret sa Imamom Baqirom.
Posjetio je Baqira prilikom svoje drge posjete Medini.
Nakon to ga je Abu Ha prijatelj predstavio, Baqir
mu se ovako obratio: ''Dakle, ti si onaj koji, na osnovu
analogije, protuslovi predaama moga djeda." ''Neka mi
Bog oprosti," odgovoro je Abu Hanifa. "Ko se usudi pro
tusloviti hadithu? Objasnit u vam moe polazite kad sje
dnemo''.
Razgovor meu njima tekao je ovako:
Au Ha: "Ko je slabiji, mukarac i ea?"
Bqi: "ena. "
Abu Ha: "Ko od njih ima pravo naslijea veeg dijela?"
Bqi: "Mukarac."
Abu Ha: ''Da sam zakljuivao aogijom, onda bih re
kao da ena teba naslijediti ve dio jer na pr
vi pogled treba voditi vie rauna o slabijem.
Meutim, ja to nisam rekao. Uzmimo drugi
prmjer: "ta smatrate veom duou - na
maz i post?"
Bqi: ''Namaz. "
4
Abu Hanfa
Au Hana: ''a je tako (da sudim po aogii), bi t
bala biti dua naklanjat namaze (naknadno
i obavit) koje je propusta za vrijeme men
stacje, a ne post. Moj sud jest da ona treba
naknado obaviti post, a ne svoj namaz."
Baqir je bio tako zadovoljan ovim dijalogom da je us
tao i poljubio Abu Ha u elo.
20
Abu Hanifa je dugo ostao uenik Imama Baqira od ko
ga je stekao dragoceo zanje u fiqhu i hadithu, koe ni
gdje drgdje ne bi mogao stei. Shi'ie i Sunnije se slau da
je Abu Hanifa nauio dosta od Baqira. Nauio je puno i
od Imaovog sina, Ja'far Sadiqa, to je injeca koja se
obio spominje u knjigama povijest. In Taiiya, me
utm, negira ovu njenicu na osnovu toga to su Abu
Hanifa i Ja' far Sadiq bili suvremeici i jednakog poloaja,
to iskljuuje vjerovatost da mu ovaj bude uenik. Ja
smatram ovu primjedbu obinom drskou i nedostat
kom razumijevanja od strane In Taiiye. Zog svoje
veliine origog mislioca i strujaka u fikhu, Abu
Hanifa se ne moe usporeivati po uenost sa Imamom
Ja'far Sadiqom. lanovi Poslanikove Obitelji (Ahl-i-Bait)
bili su izvori haditha i fiqha, a zapravo i celokupnog
vjerskog uenja. ''Domain kue najbolje zna ta ima u
njoj," kae pozata arapska poslovica.
Nekad je, kako smo ve spomeuli, Abu Hanifa po
seivao svete gradove kao ueik. Ubrzo je dolo vrijeme
kada je vijest o njegovom dolasku u Arabiju stizala prije
njega, tako da bi se hiljade ljudi okupilo da ga pozdravi u
svakom gradu ili selu kroz koje je prolazio. Tokom jedne
posjete Mekki, dogodio se zjiv sluaj. Brojna pub
l, ukljuujui uejake i haditha i fiqha, okupila se pri
je njegovog dolaska, tako da u dvora nije ostalo ni mili
metra slobodog prostora, a ljudi su se gurali elei ga
ut i postavit mu pitaja. U nemoguost da odri red,
20 'Uqud a-Juma, Glava 16.
Imam je rekao: ''Volio bih da neko zamoli mog domaina
da doe i napravi red." Jedan od prisuth, Abu 'Asim
Nabil ponudio se da ode i pozove domaina, dodavi da
bi postavio nekoliko pitaja. Imam ga je pozvao da prie
blie i sasluao njegova pitaja sa posebnom pajom. Pri
tome se zaboravilo na poziv domaina. Kad je bio gotov
sa Abu 'Asimom, Imam je bio zaokupljen pitanjima dru
gog uenika i davajem svojih odgovora. Nakon nekog
vremena setio se da se neko ponudio otii po domaina.
Pitao je tko je to bio. Javio se Abu 'Asim. "Pa zato nisi
otiao?" upitao je Imam. Abu 'Asim je odgovorio sa po
lemikom duhovitou: ''Nisam ni rekao da u odmah
oti. Otii u kad budem gotov." ''U obiom razgovo
r," ispravio ga je Imam, "nema mjesta takvim dvosmi
sleostma. Tvoe rijei je trebalo shvatiti onako kako bi ih
obii ljudi shvatli.
21
Neizravo, ovdje je izreen pravni
sud, koji je Imam dao en passant.
Imamovi uitelji su se prema njemu odnosili sa toliko
potovaja da su ljudi obio bili izenaeni. Muham
mad b. al-Fadl pria da su jednom prilikom on i Abu Ha
nifa svratli kod Kudaiba da razgovaraju o predajama, a
Kudab je ustao da ga primi i sa puno uvaavanja posjeo
pored sebe. "ta kae hadith o nojevom jajetu?" pitao je
Abu Hanifa. Khudaib je odgovorio: "Abu 'Ubaidah pre
nosi kazivaje 'Abd-Allaha b. Mas'uda koje kae da onaj
koji, obuen u ihram, razbije jaje mora platit njegovu c-
.
jeu."
'A b. Dnar,
22
uvei muhadditih i Mekke, obra
ao bi se samo Abu Hanif kad bi ovaj prustvovao nje
govoj poduci.
Usprkos visokom ugledu koji je uivao, Abu Hani
nije bilo ispod asti uiti od bilo koga. Iako je Malik bio
trinaest godina mlai od njega, esto je pohaao njegova
prdavaja sluaju njegove predaje.
21
A-jawahir al-Mudiyah, biljeka o Abu 'Ai al-Nabilu.
22
'Uqud al-J mGlava I.
4 Abu Hanfa
Dhahabi pie u djelu Tadhikirat al-Hufaz da je Abu
Hanifa sjedio pred Malikom kao to uenik sjedi pred
svoji uiteljem. O koji to ne razumiju, pripisuju to
Abu Haoj svijest o vlastito inferiomosti, a ja mis
l da je to znak plemeitog karaktera i uvaavaja Jed
nog uenjaa od strane drugoga. Malik je jednako uzvra
ao ovo potovanje. Kao primjer navodimo pru za koju
se tvrdi da ju je ispriao 'Abd-Allah b. Mubarak. Jednog
dana dok je sedio sa Malikom doao je ovjek kojeg je
Imam primio sa izuzetm potovanjem i posjeo ga pored
sebe. Kad je ovjek otao, Imam je pitao 'Abd-Alaha:
"Za li ko je on? To je bio Abu Hanifa iz Iraka koji, samo .
ako eli, moe dokazat da je ovaj stp napravlje od zt."
Nakon nekog vremena doao je drgi ovek. Imam ga
je primio sa potovajem, a ne onakvim s koim je pri
mio Abu Ha. Nakon njegovog odlaska, Imam je rekao
prisutma da je to bio Sufa Thauri.
. Veliki uejac Hijaza i Iraka prdravali su se razli
itih principa prenoenja (rwajat) i razliiti metoda po
duavanja. Neki od njih su smatrali da je pisanje po
uzdaije, dok su drgi, kao na primjer, Ibrahim i Sha'bi
drali da je pamenje dovoljno pouzda izvor. Veia je
smatrala da je dopustivo izostaviti dio predaje prilikom
prenoena u onoj mjeri koja nee promijeniti zaenje.
Drugi su se tome protivili. Jedna grupa je drala da se
prdaja ne moe kazivati ako predava nije bio fziki pri
suta. Uitelj Abu Hanife, Shu 'bah je pripadao ovo grupi.
Druga grupa je prizavala prdaju koja je bila napisaa,
dok je preosilac bio prisuta iza zastora. Praksa Zuhria
bila je da objasni zaeje i implikacije rijei dok pria.
Neki su se tome otro protivili tako da je jedom prilikom
neki ovjek rekao Zuhriu da ne mijea svoe rijei sa ha
dithom. U pogledu metoda poduavaja, Malik je volio
da njegovi uenici itaju naglas, dok je on sluao. Neki
ljudi su se i tome protivili. Yahya b. Sala, na prmjer, je
napusto Malikovu kolu samo zbog toga. Bilo je brojnih
razli
k
a i oko drgih pitaja, koje su detaljno zabiljeee u
Fath al-Mughithu. Glavni razlog zbog kojeg je Abu Hanifa
bio povezan sa mnogim stjacima i pohaao mnoge
kole je bila njegova elja da upozna razliita naela i ak
tuelne metode, tako da komparatvnim metodaa doe
do vlasttog sistema. Refore koje je napravio u naelima
fiqha opisat kanije.
Bila je sreta okolnost to je do poetka Abu Haog
obrazovanja metoda uenja haditha sistematizirana. Prije
toga je uobiajea praksa bila usmena predaja: neki ima
mi haditha su ili tako daleko da su smatrali nedopusti
v ograniiti se na pismeu predaju. Inicijativu za pi
sanje haditha pokreuo je halifa 'Umar b. 'Abd al-' Ai.
U pimu graanima Medine 101. h. napisao je: "Sve ha
dithe Allahovog Poslanika tba zapisati, da ne bi bili iz
gubljei. Boji se da kraj ovoj znanosti ne doe sa krajem
njezih stjaka." Slie porke poslao je i u ostale va
e gradove. Prihvaajui njegovu porku, Zuhri je pri
redio u Medini cijelu zbirku iji su prijerci uraei u
svi islamskim zemljama.
2
Od tog vremena, praksa kompiliraja predaja postaje
uobiajena, a stujaci haditha su i posvuda sakupljali.
ak je i uitelj Abu Hanife, Sha'bi, iako je insitirao na

usmenoj predaji, uvijek drao uza se jednu zbirku.
Obrazovna metoda je takoe poboljaa. Uitelj bi se
dio na povieom mjestu sa udbeikom haditha u r
kama, a ueici razmjeteni oko njega, zapisivali bi sve
to je on govorio. Ako bi auditorij bio prevelik, da bi i oni
udajei mogli uti, jedan ovjek bi ustao i ponavljao ui
teljeve rijei. Smao se nije smio mijejat, a koliko je to
bilo mogue, ni sae rijei. Zato je ovjek, odabran da
prenosi rijei, bio uvijek neko ko je osim dobre dikcje i
2
Fath al-Mugth, st. 2; Qt Muqaddamah do Burjeo
Shaha o 613. st.
4 Abu Hanfa
snaog glasa, imao dobro pamenje i odgovarajue zna
nje i haditha. Na Shu'baim prdavanjima, ovu slubu
je vrio Adam b. Abi Ayas, a na Malikovim, Ibn 'Ulliyya.
Abu Hanifa je posebno pozat po svoji bronim u
teljima. Abu Hafs tvrdi da je imam uo predaje od na
jmanje etir hiljade ljudi. Ovo nije nita neobio u povi
jesti islamskog obrazovanja. Trud koji su muslimani
uloili pri sakupljanju predaja, bio je uistinu ogroman,
daleko izad onog to sljedbeici drgih vjera mogu i za
misliti. Mogli bismo nabrojati dosta onih iji broj uitela
haditha nije bio maji od etiri hiljade, dok bi broj onih
koji su imali vie od hiljadu utelja bio mogo vei. Sak
hawi navodi njihova imea u djelu Fath al-Mughith. Me
dutim, kad se radi o Abu Ha, tvrdnja da je imao bez
broj uitelja ne bi mogla podnijeti kunju naela haditha.
Ipak, nema sumnje da je predaju sluao od velikog broja
ljudi. Dhahabi, u djelu Tadhkirat al-Hufaz zavrava lstu
Abu Ha uitelja rijeima "i mogi drgi." Abu'l
Muhafz Shaf u djelu 'Uqud al-Juman daje imea tristot
ine i devetnaest ljudi zajedno sa njihovim porijeklom
zavravajui rijeima: " ... u jednoj drgoj kjizi pod naslo
vom Tahsil al-Sabil ila Ma'rifat al-Taqat wa'l-Majahil,
naveo sam pojedinosti o ovim ljudima, a budu da je lista
sastavljea uglavnom od hanefjskih pravnika, mogue je
da se muhaddithi ne sloe s njom u potpunost."
teta je da nisam bio u moguost konsultirati knjige
koje su pisali muhaddithi o Imamu Abu Ha, dajui
poedinosti o njegovim uiteljima. Pred sobom sam iao
brojne autentie biografke reike u koima je i Ima
mova ime, ali su oni obraivali hiljade osoba bez relevan
t podataka o njima. Imea koja sam mogao proveriti
paljivim itajem djela, kao to su Mukhtasar Ta'rikh-i
Baghdad, Tahdhib al-Kamal, Tahdhib al-Asma' wa'l
Lughat, Tadhkirat al-Hufaz, Tahdhib al-Tahdhib, Ans
aba Sama'nia, Muwata1mama Muhammada i Kitab
al-AthaT
4
Imama Muh ada, od kojih je Abu Hanifa
sluao predaje su slijedea:
'Ata b. Abi Rabah iz Meke, 'Asim b. Abi al-Nujud iz
Kufe, 'Alqama b. Murthid iz Kufe, Hakam b. 'Utbah iz
Kufe, Salamah b. Kuhail iz Kufe, Imam Baqir iz Medine,
'A b. al-Aqmar iz K ufe, Ziyad b. 'llaqah iz Kufe, Sa' id b.
Masrq iz K ufe, 'Adi b. Thabit Ansari iz K ufe, 'Atyyah b.
Sa' id iz Kufe, Abu Sufan Sa' di, 'Abd al-Karim b. Uma
yyah iz Basre, Yahya b. Sa'id iz Medine, Hisham b. 'Ur
wah iz Medine (iz Tahdhib al-Tahdhiba, Hafz Ibn Hajar'
Asqalania); Abu lshaq al-Sab'i iz Kufe, Naf' b. 'Umar iz
Medine, 'Abd al-Rahman b. Huruz al A'raj iz Medine,
Qatadah iz Basre, 'Umar b. Dinar iz Meke, Muharib b. Di
tar iz Kufe, Hushaim b. Habib al-Saraf iz Kufe, Qais b.
Musl iz Kufe, Muh ad al-Munkadir iz Medine, Ya
zid al-Faqir iz K ufe, Samak b. Harb iz K ufe, 'Abd al-' Aziz
b. Raf' iz Meke, Makhul iz Sirije, 'A b. Murrah iz K ufe,
Abu'l-Zubair Muh ad b. Muslim iz Meke, 'Abd al
Malik b. 'Umar iz Kufe, Mansur b. Zadhan, Mansur al
Mu'tamar, 'Ata' b. al-Sa'ib iz Taqife, 'Ata' b. Abi Muslim
iz Khurasana, 'Asim b. Sulaiman al-Ahwal iz Basre,
A'mash iz Kufe, 'Abd-Allah b. 'Umar b. Hafs iz Medine,
Imam Auza'i (iz razih dijelova Tabaqat al-Hufazza od
Dhahabia); Ibrahim b. Muhammad iz Kufe, Isma'il b.
'Abd-al-Malik iz Meke, Harith b. 'Abd al-Rahman iz Me
ke, Khalid b. 'Alqamata al-Wida'i, Rabi' ah iz Rayya,
Shaddad b. 'Abd al-Rahma iz Basre, Shaiban b. 'Abd-Al
lah b. Dinar iz Medine, 'Ikriah Maula b. 'Abbas iz Meke,
'Aun b. 'Abd-Allah iz Kufe, Qabus b. Abi Zibyan iz Kufe,
Muh ad b. al-Sa'ib al-Kalbi iz Kufe, Muh ad b.
Musli b. Shihab al-Zuhri, Abu Sa' id Ma ula b. 'Abbas (iz
Tahdhib al-Kamala); Musa b. Abi 'A'ishah iz Kufe, Salt b.
Bahram, 'Utan b. 'Abd-Allah b. Haushab, Bilal, Hait-
2
4
L ovih kjiga na vidio jedino Tahdhib al-Kamal. Rahetli
Mualavi 'Ad al-Hay navoi ie Au Hn utelja u Ta'liq
ab-Mumajjad g pc i Tadhib al-Kamaa. Moa lista s
takoe baza na ovo kji.
4 Abu Hanfa
man b. Abi al-Haitam, Hasin b. 'Abd al-Ra, Ma' n,
Maimun b. Siyah, Jawwab al-Taimi, Salim al-Mas, Yahya
b. 'Umar b. Salamah, 'Amr b. Jubair, 'Ubaid-Allah b.
'Umar, Mu ad b. Malik iz Hamadaa, Abu'l-Sawar,
Karijah b. 'Abd-Allah, 'Abd-Allah b. Abi-Ziyad, Hakam
b. Ziyad, Kathir al-As , Hamid al-A' raj, Abu'l-' Atuf,
'Abd-Allah b. al-Hasa, Sulaiman al-Shaibani, Sa'id al
Marzban, 'Utman b. 'Abd-Allah, Abu Hajiyyah (iz Kitab
al-Athara Imama Muh ada).
Izdvojio sam samo neka imena. Da sam nastavio
dalje, vjerovato bih zavrio sa listom dugom kao to je u
'Uqud al-Jumanu. Meutim, ono to je hvale vrijedno nije
veliki broj utelja Abu Hae, ve njegovo utajno istai
vaje. Ispravno je shvatio da to je put prenoenja predaje
dulji, to je vea bila vjerovatost njezinog modifcranja
tokom prenoeja. Zato je za svoje uitelje uglavnom bi
rao tabi'ine koji su bili samo jedna generacija iza Posla
nika, ili ljude koji su provodili puno vremena sa tabi'
inima i bili smatrani uzorima uenosti, poteja i pobo
nost. O sam je rijetko, ili gotovo nikad, birao uitelja koji
nije imao ove karakteristike. Njegove metode ueja ta
koer su se posve razlikovale od oni prosje stude
nata. Od samog poetka je volio diskusiju i individualni
sud, u emu ga nije moglo sprijeti niti suprottavljaje
njegovih uitelja.
Jednog dana, dok je sa H adom etao da isprati
A'masha, dolo je vrijeme akam namaza, a nigdje u bli
zini nije bilo vode za abdest. H ad je tvrdio da bi tre
balo priijeiti tayammum. Abu Hanifa se, meut, ni
je sloio, rekavi da treba priekati vodu sve do nekoliko
minuta prije isteka vremea akam namaza. Dogodilo se
da su naon kraeg vremena zaista naili na vodu i oba
vili namaz uzevi abdest vodom. Pria se da je to bilo prvi
put da se Abu Hanifa nije sloio sa nekim od svoji ui
telja. Vjerovato je tada bio na poetku svoga obrazovog
puta.
Abu Ha uitelj, Sha'bi je bio vrstog uvjereja da
grijeh nje mogue okajati. Jednom, dok su se utelj i nje
gov uenik vozili u amcu, iskrsnula je ta tema. Abu Ha
nifa je rekao: "Siguro postoji iskupljenje od grijeha; Bog
je propisao iskupljenje od zihara (izgovaranje rijei "ti si
mi kao majka" kao formula za razvod), a isto tako je
rekao da je zihar grije" Sha'bi se nije mogao domisliti
odgovora, pa je ljutito rekao: ''Ti si veliki analog. "
2
Neko je pitao 'Ata b. Abi Rabaha o znaeju ayata:
''Dali smo im njihove familije i zajedno s njima- njima sli
e." 'Ata je objasnio da je Bog oivio A yubovu djec i
zajedno s tom djecom podario mu jo djece. Abu Hanifa je
prigovorio: "Kako se djeca koja nisu potomc nekog o
vjeka mogu nazivati njegovom djecom !"
Jedan od glavnh izvora Abu Hae velke uenost
bilo je njegovo druenje sa brojnim ljudima izuzetog
zanja. U gradovima gdje je Abu Hanifa proveo svo i
vot, u Kuf, Basri, Mekki i Medini, udisao je atosferu
natopljeu religiozom tadicijom. Bila mu je priroea
potreba za drutvom ueh ljudi i sudjelovanje na ue
n skupovima. Osim toga, postao je tako pozat da bi
se, gdjegod se pojavio, hiljade ljudi okupilo oko njega ka
ko bi mu postavljali pitanja, razgovorati i raspravljali s
njim.
2
2 Mut Ta'r-i-Kat Bagdad
Glava tea
Predavanja, pravne odluke i ivot u
kasnijoj dobi
lako je Imam Abu Haa relativno rano dostgao sta
tus samostalnog erijatkopravnog mislioca (mujtahid),
jo za vrijeme H ada - bilo mu je oko etrdeset go
dina u doba H adove smrti - ipak mu obzir prema
utelju nije doputao da osnuje vlastitu kolu jo za i
vota svog uitelja. Teko je u dananje vrijeme zamisliti
toliku ljubav i duboko potovanje koje su ljudi nekad os
jeali prema svojim uteljima. Prema Imamovim vlasti
tim rijema, sve dok je H ad bio iv, on nije kroio u
njegovu kuu. H ad je umro 120. h. Budui da je na
kon smrti Ibraima Naka'i, on ostao jedini ivui auto
ritet fiqha, njegova je smrt predstavljala veliki gubitak za
fiqha u Kuf. Iza H ada je ostao darovit sin koji je
postavlje na oevo mjesto, ali kako je njegov interes bio
prije svega za leksikografju i kjievost, uskoro je pre
pustio to mjesto Musi b. Kathiru, starijem H adovom
ueniku i po godinama i po iskustvu. Musa nije bio stu
njak za fiqh, ali je njegova prednost bila ta to se drio
sa brojn istaknutim autoritetima koji su mu bili uzor.
Drao je predavanja sve dok nije otiao na hajj kada je
Abu Hanifa pozvan da preuzme njegov mjesto.
U mladosti je Abu Hanifa esto elio profesorku sto
lic, a tada, kad mu je konao ponuea, on je odbija,
oseaju se nedoraslim za takvu odgovorost. Meut,
Dinsistanje mogi, ipak je prvaa - iako ne bez dvObi.
Prdavanja, pravne odluke i ivot u kasnijoj dobi 49
Abu'l-Muhasin ovako pie o tome: ''Negdje u to doba
usnio je sa kako otkopava Poslanikov grob. Probudio se
preplaen, mislei kako je san bio porka sa Neba o nje
govoj neprladnosti za taj poloaj. Meuti, Ibn Sirin,
stjak za tumaeje snova, objanio mu je da taj san
simbolizira oivljavanje mrtve grane ueja. Zadovolja,
Abu Hanifa se prihvatio poduavanja. Ovaj sa spomiju
svi historari i muadditi i velika je vjerovatost da ga
je Abu Hanifa i sajao. Oaj dio koji se odnosi na Ibn Sir
inovu interpretaju je oito krivotvoren. Ibn Sirin je umro
davno prje 110. h. togod da je istna, Abu Hanifa je vrlo
ozbiljno prionuo na posao. U poetku su samo Hama
dovi bivi uenici pohaali njegovu nastavu, ali je za nek
oliko dana postao tako pomat da se veia kufki kola
zatvorila i postala dio njegove kole. ak su i njegovi ui
telji, kao Mus'ir b. Kudam i A'mash, poeli odlaziti na
njegova predavanja, a nagovorili su i drge da uine isto.
Nije bilo nit jednog dijela islamskog svijeta, osim pa
njolske, koji nije bio zastpljen na njegovim predavanji
ma. Nije mogue nabroati sva mjesta odakle su dolazili
njegovi uenic, a evo nekih od gradova: Mekka, Med
ia, Damask, Basra, Wasit, Mosul, A, Raqqa, Nisibin,
Ramla, Egipat, Yemen, Y amama, Bahrain, Bagdad, Ah
waz, I, lsfahan, Hulwan, Astrabad, Hamada, Ni
hawand, Ray, Qumas, Damghan, Tabaristan, Gruzija,
Nishapur, Sarakhs, Nisa, Bukhara, Samarqand, Kas, Sa
na'an, Tiidh, Herat, Nistar, Alm, Kwaraz, Sitn,
Mada'in, Masisah i Emessa.
27
Ukratko, granice njegovog
teritorija kao uitelja bile su jednake granicama haog
teritorija.
Postepeo je stekao tako veli politiki ulecaj u Iraku
da je bio sujien za suuesnitvo u svakoj pobui u toj
zemlji. Shah 'Abd al-' Aziz kae u svom Tuhfahu da je
27
50 Abu Hanfa
Imam sudjelovao u pobui koju je prdvodio Zaid b. 'Ali
protiv Umayyada. Sakupljai Namah-i-Danishwarana
tvrde ovo isto. Ja, meduti, u to ne vjerjem. Nisa na
iao na taj podatak ni u jedoj histori ili biografji. Da je
istia, ta ijeica je od prevelike vaosti, a da se ne spo
mene u nekoj od ovih kjiga.
Pobua Zaid b. 'Alia bila je 121. h., za vladavine halife
Hishama b. Abd al-Malika. I pored stoge kontrole izda
taka, u Hishamovim domiionima ljudi su bili sreti jer
se nikakvi nezakoniti prhodi nisu slival u dravnu bla
gajnu. Abu Hanifa stoga, nije iao razloga biti neprija
teljski rapoloen prema halif. Zaid b. 'Ali se pobuio jer
je vjerovao da kao Sayyid (Poslaikov potomak), ima po
sebna prava na halifski prijesto. Pria o Abu Haom
sudjelovaju u pobui ii se da poee iz nerazuije
vaja koje proizlazi iz njegovi blikih veza sa Ahl-i-Bai
tom. Njegova failija je bila posebno odaa Ahl-i-Bait.
O sam je bio dugo uenik Imama Baqira. Ponovno je at
mosfera u Kuf bila optereena Shi'izmom. Ove ijenice
stvaraju legedu o Abu Haom sudjelovaju u pobui
Zaid b. Alia, kojoj se jasno suprotstavljaju sve historijske
jenice.
Hisham umire 125. h. Naslijeduju ga ovim redom: Wa
lid b. Yazid, Yazid al-Naqi, Ibrahim b. al-Walid i Maran
al-Hima. Zavjera da se na halifatski prijesto dovedu Ab
basidi, koja traje ve dugo vremena, dobija na snazi u vri
jeme vladavia Marwana. Abu Muslim iz Kurasana iri
mreu zavjera po cijeloj zemlji, to je uzdralo temelje
Marwanove vlasti. Kako su Irak, a naroito grad Kufa, bili
glavni centri nemira, Marwan je imenovao Yazid b.
'Umar Hubairala kao guverera u Iraku. Yazid je bio mu
dar, hrabar, dareljiv, plemenitog porijekla i uecajan.
Palivo je prouavao struktur Maranove adtra
tivne maierije i doao do zakljuka da joj nedostaje vjer
sko uporite. Zato je odluio zdaje svoje vlasti izgraditi
na stupovima vjere, a na vae politke poloaje ieno
Predavanja, pravne odluke i ivot u kasnijoj dobi Sl
vati istaknute pozavaoce fiqha kao to su In Abi Laila
b. Shubramah i Dawud b. Hind. Abu Hanif je ponudio
visoki poloaj u izvrno vlasti kao i poloaj glavog bla
gajnika, ali ih je Abu Hanifa odbio. Y azid se zakleo da e
ga na to prisiliti, a Abu Ha prijatelji pokuali su sve
da ga privole na pritaak. Abu Hanifa je bio ustrajan.
"Kad bi Y azid traio od mene," rekao je," da za njega bro
jim vrata damija, ne bi na to pristao, a kamoli da odo
brim njegov nalog za izvreje smrte presude nad bilo
koim muslimanom.2
8
Yazid je bio tako bijesa da je Abu
Hanifu dao zatvorti odredivi mu kazu od stotinu uda
raca biem devo. Ovo monstruozno nareeje bilo je
uistinu i izvreo. Abu Hanifa, meutim, nije popusto.
Yazd je bio taj koji je morao popustit i ukinuti kazu.
im je bio osloboen i imao priliku, Abu Hanifa je prao
u Mekku i ondje ostao do kraja 136h. In Qutaiba i neki
drgi kau da se ovaj spor dogodio zbog mjesta qadije.
Postoji moguost da je i taj posao ponue Apu Hanif,
ali ga je on odbio.
Godine 132. h. dogaaji su dobili novi tok: Abbasidi su
zbacili Umayade sa vlasti. Prvi halifa Abbasida bio je
Abu'l-' Abbas Saffah koji umire 136. h. nakon etvorogo
dinje vladavine, a nasljeuje ga njegov brat Mansur. Ah
hasidi su istrjebili dinastiju_ Umayada, ak su prekopa
vali grobove umayadsk halifa; meutim, svoju vlast
jo nisu uvrstili i uinili djelotorom tako da su svuda
izbijale pobune. Prilikom njihova guenja, Saffa i Man
sur su po takva nedjela. koja su oivjela seaja na
vladavinu Marwana. Ljudi su sa puno nade doekali no
ve vladare, a ostali razoarai njihovim zlodjelima.
Pria se da je jedog daa Mansur pitao 'Abd al-Rah
mana, prijatelja iz djetjstva, kako se po njegovom mi
ljeju, moe njegova vlast usporediti sa Marwaovom.
2
8
Iid., Gava 21
52 Abu Hanfa
'Abd al-Rahman je odgovorio da ne vidi razlike meu nji
ma. "ta da uiim?" rekao je Masur." Ne mogu prdo
biti dobre ljude na vladajue poloaje." "Poveaa potra
ja poveava i zateve ponude," odgovorio je 'Abd al
Rahman.
Kao vrhunac svog barbarizma, Mansur je poeo istre
bljivat Sayide. Istina, Sayidi su dugo pripremali urotu
protiv halifkog prijestolja, na koje su i oni sa jedne strane
iali pravo. Meutim, o njihovoj uroti se nije nita zalo
sve do Saffahove smrti. To zai da je obia suja bila
dovoljna da Mansur zapoe njihovo utavaje. Istak
nutiji meu njima bili su posebne mete njegove okruto
sti. Muham ad b. Ibrahim, poznat kao Dibaj (zlato plat
no) bio je, samo zbog svog izuzeto lijepog izgleda, po
njegovoj nardbi, iv zazidan. Mansurove svireposti ie
dugu priu za kou treba imati tvrdo srce. Konao se
145. h. jedan od progajanih Sayida, Muham ad Nafs
Zakiyah, sa aicom svojih ljudi digao na ore.
Nafs Zakiya je bio hrabar ovjek sa dobrim poza
vanjem umijea ratovaja, ali rea nije bila na njegovoj
strani. Umro je, hrabro se borei, Ramazana mjeseca 145.
h. Nakon njegove smrti, na elo ustaka dolazi njegov
brat Irahim, koji se na rattu pokazo tako snaim da
je Masur bio zastraen tom sposonou. Pria se da nije
dva mjeseca promijeio svou odjeu i da je sedio drei
svoj jastuk u rci, ponavljaju: ''Ne zam da li ovaj jastuk
pripada meni ili Irahimu." Nije izijeio nijednu rije sa
dvije novopridole djevojke-ropkinje u svome haremu.
Kad su. ga o tome upitali, odgovorio je: ''To su stvari za
dokolicu. Ono to me brine ovog trenutka jest hoe li usk
oro Ibraova glava leati preda mnom ili moja pred
nji."
Ibrahim je bio ne samo hrabar borac, ve i veliki ue
jak i visoko cijenjen vjerski voa. Njegovo pravo na pr
jesto halife dobilo je veliku podrku javnost, osobito u
Kuf, gdje se oko sto hiljada ljudi pridruilo njegovoj bor-
bi. Veina verskh voa, naroito uejaci i pravci, is
kazali su mu lojalnost. Abu Hanifa je od samog poetka
bio svjedok nedjela bbasida. Jo za vrjeme vladavine
Sfaha, shvatio je da ti ljudi nisu bili dostojn poloaja
halife. ovjek velike poboosti i uenosti, Ibrahim b.
Maimun, prijatelj Abu Haife, esto bi ga pitao da li ver
ske voe iaju pravo ulet dok se takve monstrozne
stvari deavaju. Imam bi odgovarao: "Istcanje onoga to
nam je nareeno, bez sumje jest duost, ali za to treba
imati nue prduvjete." Ibra b. Maimun, meutim,
nje mogao za dugo suzdrati svoj versk zanos, pa odlazi
Abu Muslim Khurasaniu, geju zla koji je stajao iza svih
poinjeh nedjela, da bi s njim o tome progovorio otvo
reno i bez straha. Da li zato da ga kazi zbog njegove
odvanosti ili iz staha da njegov primjer ne nade prs
talice, Abu Muslim ga je dao pogubiti. Vijest o prijetelje
vom tuom kraju gorko je rasplakala Abu Ha.
29
Sve
se to dogodilo 131. h. Kada je 145. h. Ibrah podigao
halifski barak, Abu Hanifa ga je podrao zajedno sa osta
l vjerk vodaa. elo se ak prkljut bori, ali su ga
neke potekoe sprijele u tome, zbog ega je uvijek alio.
Prtpostavlja se da je slijedee redove koje citira Na
mah-i- Danishwaran napisao Abu Hanifa u pismu Ibra
hiu: "aljem vam etiri hiljade dirhama, sve to imam
ovog trenutka. Da nemam obaveze prema dobra koa
su m drgi povjeri na uvaje, siguro bi vas doao
posjetiti. Kad pobijedite svoje neprijetelje, postupajte s nji
ma onako kako je va pretodnik ('A) postupao sa ljudi
ma i Sifna." Namah-i-Danishwaran kae da je ovo pimo
citrano U*mogim pouzda kjigama, ali ne navodi n
jednu. Ja ga, stoga, ne smatram autentim.
Bez obzira na to da li je spomenuto pimo bilo auten
tio ili ne, Abu Hanifa je bez sumnje podrao Ibrahima,
29
A-Jawahar al-Mudiyah, bijk o Irah b. Muu
3 Abu Hanfa
prajui mu svaku vrstu pomoi, osim sudjelovanja u
borbi. Ibrahim je precijenivi svoe moguost, bio pora
en i umro, hrabro se borei u Basri.
Nakon uspjeno zavrenog rata protv Iraa, Man
sur se obraunao i sa Ibrahimovim pristalicaa meu ko
jima je bio i Abu Hanifa. Mansurova prijestolica u to v
jeme je bila Hashimiya, nekoliko milja od Kufe. Budui
da stanovniCi Kufe nisu prizavali pravo na halifski pri
jesto nikome osim Sayidia, odluio je preselit prije
stolnicu iz Kufe u Bagdad. Neposredno nakon njegovog
dolaska u Baghdad 14. h. poslao je naredbu Abu Hanifi
da smjesta doe u prijestolc. Ima je napusto Mekku
nakon pada Umayada i od tada ivio u Kuf. Masur je
ve odluio da ga pogubi, a mu je za to tbao neki izgo
vor. Kad se Abu Haifa pojavio na halifinom dvor, ko
mor, Rabi', predstavio ga je slijedeim rijeia: "Oaj
ovjek je najvei ivui 'alim. 11 Kao odgovor na jedno
Manurovo pitanje, Abu Hanifa je dao imena svoji ui
telja iji n ide ak do brojnih vel Drgoa. Mansur
mu je nakon toga ponudio mjesto qadije. Abu Haifa je
to mjesto glatko odbio, rekavi da nije za njega. Bijesa,
Mansur je vikao,: ''Ti si laljivac.11 ll Ako sam laljivac,"uz
vratio je Iam, 11 onda je istinita moja trdnja da nisam za
poloaj qadije, jer laljivac ne moe biti imenovan qadi
jom.1 Ovaj log protuarguet sadravao je isko uv
renje da se nije mogao nositi sa odgovorosta poloaja
qadije. Iznio je vrlo uvjerljive razloge za ovu tvrdnju.
Prvo, nije bio rijeen to prihvatit. Drugo, nije bio arap
skog porijekla, to bi, da im neko drgi sudi, Arapia
bilo nepodnoljivo. Osim toga, od njega bi se trailo da
bude poslua dvor, to bi Z njega bilo neprvatljivo.
Mansur nije prihvatio ni jedan od ovih razloga, zakljui
se da e Abu Han prisiliti da privat ovu dunost.
Imam je odgovorio u sliom tonu, zakljui se da to ni
kad nee privatiti. Svi prisuti su bili zapanjei Imamo
vom odvanou i neustraivou. Rabi' je rekao ljutito:
"Abu Hanifa, usudio si svoju zakletvu suprotstavit hali
fnoj." ''Da, jesam," odgovorio je Imam, " jer je lake Vla
dar Pravovjem nego meni iskupiti se od grijea zakle
tve."
Drugu verziu dogaaja daje Khatib Bagdadi. Prema
toj verziji, Imam, izloen Mansurovom pritisku, odlazi i
zauzima svoje mjesto suca. Prvi sluaj koji je trebao re
avati, bila je paca za uterivanje duga. Tuitelj nije
imao svedoke, a optueni je poricao tvrdnje. U skadu sa
prdvieom proedurom, Imam je pitao optuenog je li
sprman zakleti se da tuitelju ne duguje nita. Optueni
je pokazao spremost da to uni. I jedva da je izgovorio
rije: "Bogami", kad ga je Imam ozbiljno uzemire, za
molio da prestane, izvadio novac iz svog vlastitog depa,
dao ga tuitelju, rekavi: ''Evo tvog duga. Uzmi ga. Zato
eli naterati muslimana da se zaklinje?" Zatim se digao i
otiao do Mansurovog dvora, rekavi da nije sposoban
nastaviti svoj posao. Mansur je odmah naredio da ga za
tvore, to je zavrilo Abu Haom smru. Mansur ga je,
meutim, povremeno pozivao i vodio sa njim vjerske ras
prave.
Glava etvra
Smt
Unato tome to je poslao Abu Hanifu u zatvor (146.
h.), Mansur nije bio miran. Postavi glavnim gradom,
Bagdad je postao i veliko sredite uenosti gdje su dolazili
ljudi iz svih islamskih zemalja, eljni uenja, a Abu Ha
nifa, ija se slava proula nairoko, bio je najistakutija
liost u tom gradu. Njegovo zatoenitvo ne samo da ni
je umanjilo njegov uecaj i populaost, ve ih je u velikoj
mjeri pojaalo, naroito medu uenim krugovima koji su
u Bagdadu bili znaajan faktor. Mansur je morao uvaiti
ove njenice i suzdrati se od bilo kakvog javog oma
lovaavanja Abu Hanife. Zato je dopustio Abu Hanif da
nastavi sa poduavajem u zatvor, gdje je i Muh ad
b. al-Hasan, jedan od nepokolebljivih pristaa haefjskog
fiqha, stekao obrazovaje od samog njegovog osnivaa.
Kako Abu Hanifa u zatvor nije predstavljao nita maju
opasnost po vlast Abbasida nego izvan njega, Mansur ga
je odluio likvidirati i zato ga je dao otrovati. Kad je Abu
Hanifa osjetio djelovanje otrova, sagnuo se na molitvu i u
tom poloaju umro, u mjesecu Radepu 150. h.
Vijest o njegovoj smrti rairila se kao divlji plae,
dovodei hiljade ljudi pred zatvor. Gradski qadija, Hasan
b. A aa, gasulei tijelo, ponavljao je: "Tako m Boga,
bio si najve faqih i najpoboiji ovjek naeg vremena.
Imao si sve kvalitete velikog ovjeka. Zaista si bio tako
velik da se niko poslije tebe ne moe ni nadat da e do
segnut tvou veliinu." Do zavretka gasula sakupilo se
takvo mnotvo ljudi, da je pru deazu klajalo pedeset
Sm 57
hiljada ljudi. A ljudi su i dalje prstial. Zato je trebalo
est puta klajat denazu, a pokop je obavljen tek u vri
jeme zalaska sunca.
Um, Imam je izrazio elju da bude sahrajen na
groblju Khaizrana, jer, po njegovom miljenju, tlo tog
groblja nije bilo uzeto silom. Prema njegovoj elji, grob
mu se nalazi na istoom dijelu grobla. Historiar Khatb
Bagdadi kae da su jo dvadeset dana ljudi dolazili da bi
mu klanjali denazu. Nema boljeg dokaza Imamovoj ve
likoj populaost.
Sve istaknute vjerske voe u islamskim zemljama
oplakivale su njegovu smrt i odavali mu poast. U Mekki,
Ibn Juraij je rekao: ''Umro je veliki uejak." Shu'bah b.
al-Hajaj, jedan od uitelja Abu Hanife i imam u Basri, je
prmijetio: ''Kufa je utonula u tamu." Nekoliko dana na
kon Abu Hae smrti, 'Abd-Allah b. al-Mubarak, koji je
sluajno doao u Bagdad, posetio je Abu Ha grob i
sa suzama u oma, rekao: "Abu Hanifa, neka ti se Bog
smluje! Kad je Irahim umro, ostavio je nasljednika kao i
Ham ad, ali, na alost, na cijelom svijetu nema onog ko
bi mogao zauzet tvoje mjesto."
lmaov grob je bio godinama, i jo je uvijek, mjesto
hodoaa. Sulta Alp Arslan Slduki, veliki, pravedi i
pleeit vladar, dao je 459. h. sagraditi kupolu nad gro
bom i u njegovoj blizini medresu. Bila je to verovato
prva medresa u Bagdadu: medresa Nizamiyah koja se
obio smatra prvom meu medresama, sagraea je iste
godine, ali neto kasnije. Zgrada medrese podignute uz
Imamovu grobnc zadugo nije imala premca po ljepoti i
saju. Sveaosti njenog otvaranja priustvovali su gotovo
svi ueni ljudi i istaknuti graani Bagdada. Pozati pjes
n, Abu Ja' far Mas'ud koji se tu naao, rectirao je sthove
koje je tog teutka sastavio. Stovi glase:
"Z ne znate kako se zaje rasipalo dok ga ovjek
koji ovdje lei nije sakupio? Isto je tako ova zemlja bila
neplodna dok joj Abu S' d nije udanuo novi ivot."
58 Abu Hanfa
Medresa, pozata kao Mashhad Abu Hanifa, nasta
vila je s radom sve do danas, a meu nje uteljima
bili su i neki od velikih uejaka ija imena sa osnovnim
podacima daje al-Jawahir al-Mudiyyah f Tabaqat al
Hanafyyah. 493. h. Hakim ibn Jazlah, pozati dvorski f
lozof halife Muqtadira bi-Allaha, poklonio je Medresi
svoju cijelu biblioteku.
30
Uz Medresu je sagrae i han za
putike koji su i raznih dijelova zemlje dolazili kao dr
avni gost u kratke posjete Bagdadu. Pozat putik In
Battuta, koji je posjeto Bagdad u posljednjim danima Ab
basidskog halifata, u svom dnevniku pie: "Za sada u
Bagdadu nema n jednog mjesta osim Mashhada Abu Ha
nife gdje putik moe dobiti besplato hranu." I danas je
Abu Ha grob jedno od pozath svetih mjesta Bag
dada. Tadanji vladar Irana, Sultan Nasir al-Dn Qachar
ga spominje u opisima svojih putovanja. O pie: ''Uio
sam Fatiu i zahvalio se na grobu imama Abu Hanife".
Velika je slava uenja.
30
In Ia n, Wafayat al-A'ya, bijeka o Yahya b. 'a b. Ja
at-Tabib.
Glava peta
Deca
Nisu pomat detalji o djeci Imama Abu Haife, a je
sigo da ga je nadivio jeda sin po imenu H3ad,
veliki uenjak, o ijem je raom obrazovanju Imam vodio
veliku brigu. Kad je djeak zavrio svoje prve lekcije,
Imam je nagradio njegovog uitelja sa pet stotina dirha
ma, a kad je djeak odrastao poduavao ga je sam Imam.
H3 ad je bio dostojan sin svoga oa, ne samo po ue
nju nego i po duhovnosti i pobonosti. Imam je u svojoj
kui ostavio razliite predmete, vlasnitvo ljudi koji su i
pohrai kod njega, kao kod ovjeka od povjerenja. Ham
mad i je odnio gradskom qadiji i od njega traio da ih, u
oevo ime, vrati njiovim vlasnicima. Qadija mu je savje
tovao da i zadri jo neko vrijeme jer je uvjeren da su
kod njega na sigurom. H3ad je, meutim, ostavio
predmete kod qadije i povukao se na neko nepomato
mjesto da bi se pojavio nakon to su predmeti bili pohra
jeni kod nekog drgog. Nije bio ni u ijoj slubi i nije
imao nikakve veze sa hal dvorom. Umro je u mje
secu Dhu-1-qa' de 176. h. Abu Hanifa je imao jo etiri
sina: 'Umara, Isma'ila, Abu Hayaa i 'Utmana.
Isma'il je kao uenj ak postigao veliki ugled, a
Ma'mun al-Rashid ga je imenovao za qadiju. O je du
nost obnaao sa takvom savjesno i potejem da ga je,
kad je odlazio i Basre, ispratla masa ljudi, molei se za
njega.31
3
1 In Kln, Wafayat-al-A'yan, bijeka o Hdu
6 Abu Hanfa
Imamovi duovni potomci rairili su se svuda po i
lamskom svijetu, a broj nije manji od ezdeset ili seda
deset miliona. Tu spadaju i neki njegovi stvar potomci
koji se nalaze u razliit zemljama. U samoj Indiji su
brojne familije ije porijeklo vodi do njega, a koje su gene
racjama njegovali ivu tradicju ueosti, kao njegovo na
sljedstvo.
Glava esta
Karakter i navike
Pisci biografski memoara (tadhkrah) koji govore o
Imamu Abu Ha, preputali su se, u svome divljenju
negovo lost i negovom karakter i nv, ia
tom prlerivanu, tako da je naon taja ov biografki
memoara zapravo teko bilo stei vjerodostojnu prdod
bu o tome kakav je ustnu bio. Evo nekoliko neverovat
n stvari koje navode etdeset godina je obavljao sabah
namaze sa abdestom koji bi uzeo za jacju. Trideset go
dina je neprekidno posto. Sdam hiljada puta je prouo
Qur'a na mjestu gdje je umro. Nakon to je pronaen
komad mesa u kanalu Kufe, za koji se nije moglo utvrditi
da li je pripadao propisno zaklanoj ivotnji, dugo vre
mena se suzdravao od ribe iz straha da je riba, koja je
dugog vijeka, moda pojela komad takvog mesa. Iz sl
n razloga prestao je jesti koze meso. Postoje jo mnoge
fantastie prie ove vrste o njemu. Izenauje da nai
historiari smataju ovakve nevjerovate prie stvar
dokazima Imamovih duhovnih sposobnosti, iako nisu hi
storijski utemeljene, i ni u kom sluaju, nisu dokaz ni du
hovnog ni moralnog savrestva.
Moram prizati da injeice koje sam prvatio o Ima
movoj losti i nainu ivota, takoder potu iz ovi bi
ografskih memoara. U tom sluaju, svaki dogaaj i in
jeca spomenuta u knjizi mora se paljivo prosudit. Kad
se radi o nekom obiom dogaaju, dovoljan je i obii
dokaz. Kad se radi o izuzetm stvarima ove vrste, o ko
jima ja govori, onda je potreba i neki posve sigura
62
Abu Hanfa
izvor; one se zapravo moraju podvrgnuti viim kriteriji
ma od oni koje ispunjava hadith prije nego se prihvati
kao autentian (sahih), vezan za Poslanikovu izreku ili
djelo (mar') i neprekinutog lanca prnosilaca (muttasil)
- a takoer mora proi i proveru u skladu sa naelima
sami injeica ( diayat). Kad se zna za Imamovu razbo
ritost i otroumost, o emu imamo pouzdae dokaze,
ovjek ne moe poverovat da je radio ono to ne bi ni
neki fanatii pustijak.
Taa, iako nepotpun, portret Imamove liosti nalazi
se u opisu koji Abu Yusuf daje Harn al-Rashidu na nje
gov zahlev. "Koliko ja znam," rekao je Abu Yusuf, "Abu
Hanifa je bio izuzeto poboa, izbjegavao je ono to je
zabranjeo, veinu vremena bio bi utljiv, zaokuplje svo
jim mislima, odgovarao bi na pitanje samo ako je znao
odgovor. Bio je veoma plemenit i pun saopotovanja, ne
traei nikad uslugu ni od koga, klonio se drtva onih
koji su privrei ovom svijetu i prezirao svetovnu mo i
poloaj. Klonio se ogovaranja, govor samo dobro o lju
dima. Bio je ovjek velike uenosti, dareljiv sa svojim
znanjem jednako kao i sa svojim novcem." uvi ovaj
opis, Harun al-Rashid je primijeto: "Opisao si velikog i
dobrog ovjeka". Moda se kvalitete koje opisuje Abu Yu
suf pov promatama ne ne vrlo zaajnm, a po
zavaoci duhovnih ljudi, zaju da, ma koliko njihov na
in ivota izgledao jednostavan, teko ga je slijediti, a to
govori i o njihovoj veliini.
Zajedno sa ljepotom karaktera, Bog je Imama Abu Ha
nifu obdario i lijepim izgledom. Bio je srednje visine, li
jepi crta i skladno graen. Govorio je ugodno, a glas mu
je bio jasan i ist. Kad bi govorio o nekom problemu, inio
bi to sa takvom elokvecijom i jasnoom da bi problem,
ma kako bio sloe, postao jednostavan.
Bio je ovjek dobrog ukusa. Volio se dobro oblaiti.
Ponekad je ak oblaio i jubbu od hermelina. Abu Muti
Balkhi, jedan od njegovih uenika, navodi da ga je jed-
Karakter i navike 63
nom prilikom zatekao obueog u koulju i mantil koji
nije mogao kotati manje od etiri stotine dirhama.
Jednom je posudio matil od Nasr b. Muhamada,
koji je svratio do njega kad se ovaj spremao za izalazak.
Po povratku se alio da ga je bilo stid zbog matila koji je
bio prljav. Nasr ga je kupio za pet dinara i bio njime zado
voljan. Zato je bio izneeen lamovim prigovorom, ali
je uskoro shvatio, jer je nakon nekoliko dana sreo Imama
u matilu koji nije mogao kotati manje o trideset di
nara.
Halifa Mansur je izmislio specijalnu slamnatu kapu
presvuenu c platom za svoje dvorane. Kapa je bila
tako velika da je inspirirala pjesnika Abu Dalmahada na
duhovitu primjedbu: "Od halife smo oekivali neto ve
liko. Poveao je kape."
Iako se Imam drao to je mogao dalje od halifog
dvora, nije mu smetalo da povremeo nosi novu dvora
sku kapu. Ponekad je u stvari, izazivao uenje u uenim
krugovia to je imao sedam i osam kapa u svojoj gar
derobi, iako za elitu, to nije bilo nita neobio. I u nekim
drugim apektima lmamov nain ivota se razlikovao od
uobiajenog ivota 'ueme. Veina uenjaka, njegovih su
vremenia, priala je plau od halife ili bogatih dvorana,
ne smatajui to neasnim. Kad je neko podrugljivo rekao
qadiji Ibn 'Abd al-Bar da je plani inovnik bogath, on
mu je odgovorio navodei primjere brojnih ashaba, ta
bi'ina i tab' tabi'ina (trea generacija) koji su ivjeli za
hvaljujui velikodunosti bogat. Ja ipak, za razliku od
nekih dananjih ljudi, to ne smatram ljenou i parazitiz
mom. Poduavanje tada jo nije bilo plaeo zaanje.
'Uema je obio poduavala honorao i u svojim ku
ama ili u daijama - sistem koji je po svojoj opseosti
i koriSnosti ostao nenadmaan. Ono to su ovi honorai
uitelji primali od svojih bogatih pokrovitelja kao redoviti
izos ili povreei dar, moe se smatrati plaom. Ipak,
ne moe se porei da je ova praksa tokom vremena pre-
6 Abu Hanfa
rasla u sistem profesionalni i nasljed uitelja (pir),
parazita koji su ivjeli eksploatrajui ljudsku lakovjerost
to je veliki dio muslimaske populacije uilo lijeom.
Nema suje da je Abu Hanifa bio strogi protivnik te
prakse i bio je u pravu, s obzirom na kasniji razvo takve
prakse. Velika prednost kou je imao ne vezuju se ni za
koga, bila je to mogao izraziti svoje miljenje bez straha
i iskazivanja sklonosti. Koliko god ovjek bio sloboda u
miljenju i iskre, ne moe a da ne padne pod ulecaj oni
je usluge privaa. Abu Hanifa nikad u ivotu nije pri
hvatio niju uslugu, zadravi tako svoju neovisnost. Po
nekad bfi sam spomenuo ovu injencu.
Ibn Hubaira, najesnik Kufe i ovjek od ugleda, jed
nom je rekao Abu Ha: "Smatrao bih to blagonaklono
kad bi povremeno navratio do mene." "Koja je svrha
moje posjete?" odgovorio je Imam. "Kad bi sa mom bio
ljubaza, mogao bih upasti u tvoju zamku. Kad bi me, s
druge strane, primio grubo, smatrao bih to uvredom. Ne
trebam nita od tvog bogatstva, a ono to imam niko mi
ne moe oteti." Pria se da se slian razgovor vodio iz
meu njega i 'Isa b. Muse.
Izmeu halife Mansura i njegove ene Harre izbila je
rasprava zbog njezine optube da nije pravedan vladar,
pa je pozva Abu Haa kao arbitar. Haa ena sjedila
je iza zavese da bi vlastitim uima ula lmamovu pre
sudu. Mansur je poeo sa pitanjem - koliko je ena is
tovremeno, prema Shar'at, muslimanu doputeno.
Imam je odgovoro: "etri. " "uje li?" vikao je Mansur
svojoj ei. "ula sam," odgovorila je ea. Tada se Imam
obratio halif i dodao: "Ovo doputenje vrijedi za ovjeka
koji je u stanju biti praveda. Nijeda drgi ovjek ne
moe imati vie od jedne ene. Sam Bog je rekao: "Ako
suja u svoju sposobnost da bude pravedan (prma
svojim enama), imaj samo jednu." Mansur je zautio.
Neto kasnije, kad se Imam vratio kui, stigao je sluga sa
darom od pedeset hiljada dinara. 'Halifna ena," rekao
je, "alje ti izraze potovaja i zahvaljuje na pravedoj
prsudi." Imam je vratio novac s porukom halifoj eni
da je izrazio svoje miljeje, ne zato to je oekivao na
gradu, ve zato to je to njegova dunost.
Imamovi poslovi su bili velikih razmjera. Trgovao je
robom velke vrednost, njegovi su ortac u bronm gado
vma poslovali sa mogm krupnim tovc. Rukovode
tako velikim poslovima, osobno se brinuo da nikakav ne
zakonito steen novac ne ue u njegovu blagajnu, iako je
to ponekad uzrokovalo i gubitke. Jednom je poslao na
prodaju svilu Hafs b. 'Abd al-Rahmau, napominjui mu
da upozori kupce na oteeja svile na nekim mjestia.
Hafs je zaboravio na ovo, prodavi robu sa grekom bez
upozorenje. Kad je Imam to saznao, raalostio se i sav no
vac dao u dobrotvore svrhe, to je iznosilo oko trideset
hiljada dirhama.
Jedom je neka ena donijela svilu da joj Imam proda
i traila za nju stotnu rpija. Kad se Imam zaudio zbog
cijene, ena je podigla cijenu na dvije stotine rupija. Imam
joj je onda rekao da svila ne vrijedi manje od pet stotina
rpija. "Ismijava l ti mene?" rekla je ena. Imam je iz
vadio pet stotina rpija, dao ih eni i uzeo svilu. Ta vrsta
iskrenog potenja ne samo da nije nakodila njegovom
poslu, ve ga je iila uspjenim.
Smisao njegovog rada i zaraivanja novca bio je da
pomoge drugima. Odredio je plae za sve svoje prijatelje
i poznane kojima je bila potebna, a dio zarade rezervi
rao je za godinji iznos uenjacima i muhaddithima.
3
2
Kad god bi kupio neto za svoju familiju, kupio bi i za
uenjake i muhaddithe, svoje pozanike. Ako bi neko na
vratio do njega, paljivo bi se raspitao za njegovo materi
jalo stanje, i. ako je bilo potrebno, pomogao. Svojim
uenicima koji su bili siromani, osiguravao bi novac za
3
2 Nawawi nvo ove jenc u kji Tahdshib al-Asm.'
66 Abu Hanfa
kue trokove, tako da kuanske brige ne bi omele nji
hovo uenje. Mogi koji su bili previe siromani da plate
trokove svog kolovaja, kolovali su se u njegovu po
mo i doli do visokih poloaja. Jeda od njih bio je qadija
Abu Yusuf, o kome e kasnije biti vie rijei.
Jednom je neki ovjek koji je izgledao siromaan doao
u posetu Abu Ha. Kad su gosti bili na odlasku, Imam
je zamolio tog ovjeka da ostane. Nakon to su svi otili,
pokazao je na serdadu i zamolio ovjeka da je podigne.
Uinivi to, ove_k je naao novanik sa hiljadu dirhama.
Shvativi da mu Imam nudi novac, ovek je objasnio da
je on bogat i da mu novac nije potreba. "Onda se nemoj
tako oblaiti. Ljudi misle da si siromaan", rekao je Imam.
Jednom prilikom, idui u posjetu bolesnom poznani
ku, Imam je izdaleka prepoznao oveka koji mu je du
govao deset hiljada dirhama. ovek ga je pokuao izbje
, ali mu je Imam priao i zaustavio ga, pitajui ga zato
ga pokuava izbjei. ovjek je odgovorio da se stidi po
gledati mu u lice jer nije bio u moguosti vratiti dug.
Impresioniran ovjekovim prizanjem stida, Imam je re
kao: "Pa, ako nisi u stanju vratiti dug, onda i ne treba."
Na jednom od njegovih hodoaa, Imamu se, u putu,
pridruio 'Abd-Allah Sahmi. Na jednoj postaji, neki be
duin je zgrabio 'Abd-Allaha i doveo ga pred Imama alei
se da mu 'Abd-Allah ne vraa dug. 'Abd-Allah je zani
jekao tu tvrdnju. Imam je upitao beduina koliki je izos
duga. Beduin ga je obavijestio da se radi o etrdeset dir
hama. "Dolo je dotle," uzvikuo je Imam, "da se ljudi
prepi oko bezaajne svote kao to je to etrdeset dir
hama. " Rekavi to, platio je beduinu etrdeset dirhama iz
svoga depa.
Ibrahim b. 'Utbah je dugovao nekome etiri hiljade
dirhama i, kako nije mogao vratiti novac, prestao se od
stida, viati sa ljudima. Jedan njegov prijatelj je poeo
skupljati priloge da bi mu pomogao otplatiti dug, pa je
doao i kod Imama. Imam je upitao za iznos duga. Kad
mu je reeno da se radi o etiri hiljade dirhama, ogo
vorio je. "Zato gjaviti toliko ljudi za tako mali iznos?"
Rekavi to, dao je lramovom prjatelju cjelu sumu.
Postoje brojne drge pre u historjskim kjigama o
Imamovoj plemenitosti koje, zbog ogranienog prostora,
ne mogu iznijeti.
I pored bogatstva i visokog poloaja u drtvu, Imam
je bio izuzeto ljubazan i uljudan. Jednom, dok je sjedio u
damiji, okrue svojim ueicima i potovaocima, neki
stranac mu je postavio pitanje na koje je Imam dao odgo
vor. ovek je primijeto da je Haan Basri dao sud suprotn
njegovom. "Oda je Hasan Basri pogrijeio," odgovorio je
Imam. Jedan od prsut, uenik Hasana Basria, razljutio
se na ovu primjedbu, uzvikujui: "Kako se usuuje rei
da Hasan Basri moe pogrjeiti?" To je izazvalo neodo
bravanje prisut, a neki su oveka hteli uhvatiti i kaz
niti. Imam je, meutim, intervenirao i sprijeio i. Ovaj
dogaaj je zapanjio prisute. Kad se, ipak, uspostavio
red, Imam se obratio ovjeku koji ga je uvrijedio i vrlo
tiho rekao: "Da, Hasan je, zaista, pogrijeio. Ispravna pre
daja o ovom pitanju je ona koju prenosi 'Abd-Allah b.
Masud. "
Yazid b. Kumait pria da se jednom, u njegovoj prisut
nosti, neki ovjek uvredljivo obratio Imam u. Imam je nas
tavio odgovarat na njegova pitaja, ljubazo i mo. o
vjek je bio sve grublji, ak toliko da je Imama nazvao
otpadom. uvi tu rije, Imam je rekao: "Neka ti Bog
oprosti! On zna da si me nazvao pogrenim imenom. "
Imam je esto imao obiaj rei da nikad nikog nije prok
linjao, nikad se nije svetio ili nanio tetu nekom musti
manu i dhimmij i (tieniku - pripadniku drge religije),
nikad nikoga prvario, niti prekrio obeanje.
Neko vrijeme su odnosi izmeu Abu Hae i Sufan
Thauria bili napet. Jednom je neki ovjek prenio Abu Ha-
68 Abu Hanfa
n da Sufa govori ruo o njemu. "Neka nam obojici
Bog oprosti," rekao je Imam; Sufya je veliki uenjak, ak
i da je umro onda kad je Irahim Nakha'i bio iv, musli
mani bi ga alili."
Jednom je, u toku nastave, neki ovjek, kivan na njega,
poeo neumjesno govoriti o njemu. Ima ne obraao pa
ju na ovjeka, nastavljajui sa predavanjem. Rekao je i
svojim uenicima da ne obraaju paju na njega. Kad je
nakon nastave izaao, ovjek ga je slijedio i nastavio na
padati. Stigavi do svoje kue, Imam se okrenuo oveku i
rekao: "Brate, stigli smo do mog kuog praga. Ako mi
ima jo neto rei, onda to uini sada, jer u uskoro ui u
kuu, a tebi se moda vie nee priti prilika."
Dgom prom, dok je Imam predavao, neki mla
di, koji nije bio njegov redoviti uenik, postavio mu je
pitaje, i , uvi odgovor, rekao: "Abu Hanifa, tvoj odgo
vor nije taan." Jedan od lmamovih uenika, Abu'l-Khat
tab Juran, ljut zbog toga, vikao je auditoriju: "Svi ste vi
besramnici. Ovdje se jedan mladac uvredljivo obraa Ima
mu, a ini se da nikoga od vas to ne dira."
Imam, obraajui se Abu'l-Khattibu, ree: ''a sam ov
dje da bih ljudima pruio priliku da slobodno ukau na
moje greke i ja ih moram paljivo sasluati."
U Imamovom susedstvu je ivio neki veseli obuar.
Nakon posla bi obino dolazio kui, nosei meso i vio, i
dugo u no se zabavljao sa svoji prijateljia. Jeli bi i
kabab koji bi on sam pekao i jeo uz vino. Pijan i sretan,
nije prestajao pjevat stihove koji glase: ''Ljudi su pustili
da propadam, mene koji bi im mogao sluiti u boju i od
brani." Imam koji je vei dio noi provodio u molitvi, o
bi njegovo pjevaje, ali mu nikad nije prigovarao iz do
brosusjedskih razloga i njemu prirodene dobrote. Jedne
noi, policijski prefekt, koji je sluajno onuda prolazio
uhapsio ga je i zatvorio. Slijedeeg juta Imam je spome
nuo svoji prijateljima kako nije uo susedovo pjevaje
prthodne noi. Isprali su mu ta se dogodilo. Imam je
odmah zatraio svog konja, obukao darbar i kreuo pre
ma najesnikovoj kui. Namjesnik je tada bio 'Isa b. Mu
sa, roak halife Mansura koji se meu ostalim Abbasidi
ma, isticao svojom mudrou i hrabro. Kad je uo da
mu Imam Abu Haifa dolazi u posjetu, poslao je svoje
sluge da ga doekaju sa naredbom da ga sve do dvorita
njegove kue prate na konju. im se Imamov konj pr
bliio, on je ustao, a kad je Imam sjahao, uveo ga je,
ukaujui mu svo potovanje. Zatim je rekao: "Zato ste
se muili i doli ovamo? Mogli ste poslati po mene."
Imam je rekao: "Oo to me dovodi ovamo je moj susjed,
obuar kojeg je uhapsio policijski prefekt, a ja eli da ga
oslobodite."
'Isa je odmah naredio da se se obuar oslobodi. Doveli
su obuara u najesnikovu kuu i pustli na slobodu, a
on se u Imamovom drtvu vratio kui. "Pa, prijatelju,"
rekao mu je Imam, "jesam li te pusto da propada ?" Ovo
se odnosilo na stih koji je obuar imao obiaj pjevati. Obu
ar je odgovorio: ''Ne, gospodine, pokazali ste se kao do
bar susjed."
3
Od tog dana je promijeio svoj nain ivota.
Odrekavi se svoih pijanih veselja, prdrio se Imamo
vi uenicima i u propisanom roku postigao takvo obra
zovaje da je postao pozat kao faqih.
Imam je ostao bez oca prije nego to je postao puno
ljetan, ali mu je majka jo dugo ivjela i Imam se brinuo o
njoj sa velikom ljubavlju i potovanjem. Bila je prazo
vera i, kao i veina ena, imala veliko povjerje u ver
ske i profesionalne pripovjedae, a posebno u 'Amr b.
Dharra, poznatog kufskog pripovjedaa. Kad god bi ima
la kakvo versko pitaje na koje je traila odgovor, rekla
bi Imam u da ode do 'Amra po odgovor. Imam bi redo
3
Potoje razite vee ove pri u raz kjiga. Privato sa
verju Kitab al-Agani, In Kln, Wafayat al-A'yan, i 'qud
a-J u
70
Abu Hanfa
vito posluao njeu elju, na uenje 'Amra koji bi uz
vikuo: "Kako da se prd tobom usudim i usta otvoriti?"
Imam bi odgovorio: "Takva je zapovjed moe majke." Po
nekad se dogodilo da l Amr nije znao odgovor. Zatraio bi
onda odgovor od Imama, da bi ga mogao prd njim po
noviti - to bi onda postao njegov odgovor. Ponekad bi
starica izistirala na tome da ona osobno postavi pitaja
'A, pa bi krenula do njega, jaui na mazgi, dok bi
Abu Haa hodao pored nje. Kad bi stigli do 1 Amrove
kue, ona bi mu osobno postavila pitanje i ula odgovor
vlastiti uima. Tek tada bi bila zadovoljna. Jednom je
postavila pitanje Imamu i traila njegov odgovor, a kad
ga je dobila, odbacila ga je, rekavi: "Ne, nisi ti strjak.
Tvoj odgovor u prihvatiti sao ako ga potvrdi Zurqah."
(Zurqah je bio pripovjeda.} Imam je odvede do Zurqaha
i objasni mu problem. "Zato ti sam ne odgovori?" rekao
je Zurqah. "Zna puno vie nego ja." Imam mu je onda
ponovio svoj odgovor. Zurqa je potvrdio da je odgovor
ispravan. Tako se starica zadovoljna vratila kui. Kad je
Ibn Hubaria poslao po Imama Abu Haif da mu ponudi
mjesto Mir Mushia, a ovaj to odbio, naredio je da ga
svakodnevno biuju, sve dok se ne predomisli. Imamova
majka je jo bila iva. uvi ta se dogodilo, bila je veoma
oaloena. Kadgod bi se kasnije Imam sjeao te epizode,
rekao bi: ''Nije tako teko bila podnoljiva moja bol, koli
ko pomisao na tugu koju je moja majka zbog toga ose
ala."
Imam je bio veoma mehka srca i jako bi ga potresla bol
i tuga drgih ljudi. Jednom, dok je poduavao u daiji,
neko je donio vijest o ovjeku koji je pao s krova svoe
kue. Imam je krikuo, bosonog otao do tog oveka i
bruo se o njemu. Sve dok se ovek nije potpuno opo
ravio, Imam bi ga svako jutro poseivao. Bio je potresen
patjama drgih ljudi, a svoju vlastitu je nosio sa takvom
smirenou koja je izazivala uenje ljudi. Iako progonjen
od halife i njegovi ofcira, nikad se ni jednog trenutka
nije dao pokolebat. Strpljenje i nepokolebljivost su mu bi-
li uroeni.

Jednog dana dok je prdavao u daiji, okruen stu
dentma i sljedbeicia, u krilo mu je sa stropa pala zm
ja. Svi osi njega su istrali iz daije. O je ostao sjediti
mo, kao da se nita nije dogodilo. Slia pria ima i o
!mamu Maliku.
Abu Haa je bio ovjek od malo rijei i nikad nije
uestvovao u ispraz razgovoria. U uionici bi sjedio
mimo, doputajui uenicia da meusobno slobodno
raspravljaju i progovorio bi tek onda kad bi se dikusija
iscila, a nikakav zakljuak nije bio postignut. O bi tada
izrekao svoj sud koji bi zadovoljio sve prisute.
Uvijek je izbjegavao govoriti loe o ljudima iza njio
vih lea i esto je zahvaljivao Bogu to nije dopustio da
mu se jezik zagadi tim zlom. Jednom mu je neki ovjek
rekao: ''Ljudi hodaju okolo govorei toliko rui stvari o
vama, a iz vaih usta niko nikad nije uo rnu rije."
Imam je primijetio: ''To je Boija milost. O je podari ono
me koga O voli."
Kad je neko rekao Sufan Thauriu da nikad nije uo
Abu Ha kako nekoga ogovara, Sufa je rekao:" Abu
Haa nije lud da upropasti sva svoja dobra djela. "
Smatrao je da je pogreno zaklinjati se, suzdravajui
se uvijek od toga. Da bi se prisilio na to, dao je rije da e
svaki put kad napravi tu greku, dobrovoljno platiti kaz
nu od jednog dirhama. Jednom je to neemjemo, zaista i
napravio. Zog toga je povisio kazu na jeda diar.
Njegova poboost i predanost nije imala graice. Mo
litva mu je bila zadovoljsto tako da bi se obio tome
posvevao sa svim svoji arom i ozbiljnou i po tome
je bio pozat. Dhahabi pie: "Izvjetaji o njegovoj pobo
nosti i predaost dostigli su stupanj tawatura (t. vie
strukog lanca predaja koje ne proturijee jedna drgoj).
Dok je bio na namazu ili uio Qr' a, bio bi tako obuzet
72 Abu Hana
osjeajima da bi poeo plakat, i tako bi nastavio satima.
Irahim Basri pria da je jedno juto, dok je bio zajedno s
njim na namazu, Imam uio ayat: ''Nemojte misliti da e
Bog zaboraviti ponaanje grijenih," i tako plakao da mu
se cijelo tijelo treslo od jecaja. Za'idah pria da je nakon
konsultacje sa Imamom o nekom vaom pitanju, zajed
no s njim klanjao jaciju namaz ('isha') i ekao ga da zavri
svoju nafilu (dobrovoljni namaz). Meutim, kad je Imam
za vrijeme uenja Qur' ana doao do ay ata: "Spasi nas od
muka dehenemske vreline", nastavio ga je ponavljat sve
do juta. Jednom drgom prilikom proveo je cjelu no
ponavljajuci ayat: "Sudnji Da je sat obean grijenicima i
teak je i neugodan," i ponavljajui ga, plakao.
Yazid b. Kumait, Imamov savremenik, poznat po svo
joj poboosti, govori da se pridruio Imamu dok je klan
jao jaciju namaz ('isha') u toku koje je Imam uio ayat
"Idha zulzilat". Kad su se ljudi razili, zatekao je Imama
kako sedi i duboko uzdie. Yazid nije elio uzemirivat
Imama. Tako je i on otiao, ostavljajui Imama kako sedi.
Kad je sljedeeg jutra doao u damju, zatekao je Imama
kako jo uvijek sedi, vrlo tuan, drei svou bradu u ru
kaa i alosno govorei : "0, Ti, koji e nagradit i na
jmanju vrlinu, a kazniti i najmanji grijeh, sauvaj Svog ro
ba Nu'mana od dehenemske vatre."
Jednog dana, dok je hodao ulicom, Imam je nehotice
stao na nogu nekom malom djeaku. Deak je uzviknuo:
"
ini se da se ne boji Boga."
uvi te rije, Iam se one

svijestio. Mus'ir b. Kudam, koji je bio s njim u drutvu,
prdrao ga je da ne padne i briuo se za njega.
im se
osvijesto, Mus'ir je rekao: "Zato te je toliko uznemirila
usputa primjedba jednog malog djeaka. Imam je odgo
vorio: "Ko zna da ovo nije opomena Nepoznatog!"
Jednog dana, kad je Ima doao u svoj duan, njegov
sluga je prodao odreenu koliinu plata i smatrajui to
dobrim znakom, rekao:
''Neka nam Bog da denet!" Imam je poeo plakati to
liko da je mu je man t bio vlaan. Zatim je rekao slugi da
zatvori dua i izaao, pokrivajui lice maramicom. Kad
je sljedeeg dana doao u duan, rekao je slugi: "Ko smo
m da elimo denet? Bit e dovoljno ako nas Bog sauva
Svoga gjeva." 'Umar Farq imao je obiaj govorit slio:
"Ako Sudnjeg Dana ne budem ni kajen ni nagrae, bit
sasvim sretan."
Jedom, dok je Imam neto tuaio, jedan od prisut
n ree: "Treba uvijek imati u srcu strah od Boga kad
daje fat." Imama je to tako duboko diulo, da je po
blijedio. Obraajui se ovjeku, rekao je: ''Neka te Bog na
gradi za dobra djela, brate! Da nisam siguran da e me
Bog kaziti za namjero uskravanje mojeg zanja dr
gima, ne bih nikada dao fat." Kad bi naiao na pitanje
na koje nije znao odgovor, bio bi tako uzemiren da bi se
pitao nije li ponio neki grijeh za koji je to bila kazna.
Onda bi uzeo abdest, klajao i molio Boga da mu oprosti.
Kad je neko to ispriao Fudail b. 'Iyadu, pozatom sufji,
on je zaplakao, rekavi: "Abu Hana nema puo grijeha
za koje bi se kajao. Zato je raziljao na taj nain. One,
meuti, koji su ogrezli u grijehu, prate moge nevolje,
ali jo uvijek ne shvaaju da su to upozorenja poslaa od
Boga."
lmamov dan izgledao je ovako: nakon sabah namaza,
odrao bi nastavu u damiji, a potom bi odgovarao oni
ma koji su se najavili za fat, a oni su dolazili sa svih
strana. Zatim je slijedio sastanak radi sreivanja fiqha, na
kojem su sudjelovali njegovi najbolji uenici. Biljeile su
se jednoglasno doneene odluke. Nakon podne namaza
(zur, Imam bi otiao kui, a ako je bilo ljeto, priutio bi
sebi podnevni odmor. Poslije ikindije namaza ('asr), po
novo bi drao nastavu, nakon koje je Imam odlazio u
grad, sastajao se s priateljima, poseivao bolesne, leio
oajnike i pomagao siromane. N akon akam namaza
(magrib ), slijedila bi opet nastava koa je trajala do jacije
74 Abu Hanfa
naaza ('isha). Nakon namaza, Imam bi zapoeo svoje
osobne molitve, esto i nastavljajui i tokom noi. Za vri
jeme zime, znao je spavati u damiji do jacije namaza
('isha), poslije koje bi proveo cjelu no obavljaju namaz,
uei Qur'an i ponavljajui pobone rijei. Ponekad bi to
inio i u svome duau.
Glava sedma
Agdote o Abu Haoj dosjetljivost
i mudrosti
U spisima i sudovima s podra fiqha, najbolje se vi
di inventivnost, originalnost, pronicljivost i irna obra
zovanja Abu Hanife. U kompilaciji i kodifkaciji fiqha, za
uzia isto mjesto koje ia Aristotel u logic i Euklid u
geometji. A kako ta tema sama za sebe zahtijeva iscrp
nu raspravu, ostavio sam za nju drgi dio ove knjige. U
ovom poglavlju zadovoljio sam se povezivanjem neki i
njeica i dogaaja koje su uspute u ovoj historijskoj stu
diji o njegovom radu. Kako god da su navedene, one sa
me pokazuju naela na kojia poiva stotine zakonskih
odredbi.
Nuo je na poetku pojasniti da postoje moge iz
miljene prie o Imamovim raspravama i izrekama. Izne
nauje da su i neki istaknuti pisc unijeli u svoje knige, a
da i nisu temeljito istaili, potvrujui ih tako kao po
uzdane. Savim je uobiajeo da postoje razliite vrste do
br i loi pria o ljudima koji su postigli veliki ugled u
zanosti i umjetost. Ironija u svemu tome je to njihovi
potvaoc u svom entuzijazu ponekad izose tvrdnje
za koje oni dre da su pohvale, a koje su zapravo tete,
dok klevetici ponekad navode neto s namjerom da pot
cjene, a u stvari veliaju. Abu Hanifa nije izbjegao ovu
uobiajenu sudbinu velikih ljudi. Neki autori su prepri
avali dogaaje s namjerom da pokau njegovu veliku i
teligenciju i intelektualnu raziu, a koji su, kad bi im vje-
76 Abu Hanfa
rovali, vie govorili kako je bio lukav, zaobilazio istinu,
bio brz na odgovor i spretan na jeziku. Te zgode nisu
historijski utemeljene i iz tog razloga oprezi uenjaci, a
naroito tradicionalisti, uzdravali su se od njihovog na
voeja. Odluio sam uiniti to isto i ograniti se na i
njeice i dogaaje za koje postoji velika vjerovatoa da
su istinite.
Nema suje da je Abu Hanifa uestvovao u vie po
lemikih sueljavanja i verbalnih duela nego li i jedan
drugi imam u fiqhu. Njegovo poznavanje pravh zna
nosti koje je bilo iznad shvaanja proseog uma, izaz
valo je grupu ljudi neprijateljski raspoloenih prema nje
mu, a t je spadao i jeda broj poboih glupaa. Ti ljudi
su ga uvijek nastojali uvui u nove kunje polemikog t
na, a Imam nije mogao ne prihvatiti njihove izazove, ako
ih je trebao uvjeriti. Tako je bio uvue u bezbrone ras
prave. Osim toga, rasprava je bila jeda od osnovnih me
toda poduavanja u to vrijeme, a i sam Imam je obrazo
va na taj nain.
Autor 'Uyun wa'l-Hada'iqa spomnje u svom biograf
skom zapisu o !mamu da je vodio rasprave sa Sha'biem,
Tawusom i 'Ata' om. Sva trojica spadaju meu Imamove
glavne utelje koje je on veoma potvao. Ono to biograf
oito misli jest da su tojica uitelja poduavala Imama
kroz rasprave.3
Auza'i, sirijski Imam i osniva kole u fiqhu, za vrije
me jednog susreta sa Abu Hanifom u Mekki mu je rekao:
"udno je da ljudi u Iraku ne diu rke za vrjeme
'
r
kua', niti kad diu glavu poslije toga, iako sam uo od
Zuhria, koji je uo od Salim b. 'Abd-Allah b. 'Umara da je
Poslanik iao obiaj to initi. Abu Haifa je pratio to do
3 Neke Imove rasprave navo hstoriar Ktb u svom Ta'rikh-i
Baghdadu i Iam Ri u svom komentaru ayata ''l nauio je Ade
svim imenma." Oije o njima pie u 'Uqud al-Jumanu. Njihovi
olomci nalaze s i u nekim drug knjiga.
Aegpote o Abu Haoj dosjetljivost i mudrosti 7
prdaje koja se vraa do 'Abd-Allaha b. Masuda, preko
Ham ad Ibram Nakha'ia i 'Alqamaha, prema kojoj Po
slanik nije imao obiaj dizati rke u navedenim situaci
jama. ''Neka je slava Bogu", uzviknuo je Auza'i: "Ja na
vodim predaju koju prenosi Zu, Salim i 'Abd-Allah; ti
joj suprotstavlja predaju koju preosi Hamad, Nakha'i
i 'Alqama." "Moji prosioci," odgovorio je Abu Haa,
"su bili vei faqihi nego tvoji. to se tie 'Abd-Allah b.
Masud, ti vrlo dobro zna njegovu poziciju. Njegova
predaja mora imati prednost." Razi koji preosi ovu ras
pravu u svom djelu Manaqib al-Shaf', ne poriui da se
dogoila, tumai da biti faqih ne zai preositi injei
ce.3 O znaeju naela koje navodi Razi, bit e govora u
drugom dijelu ove kjige. Naa je namjera bila da, navo
dei njegovo djelo, istaknemo injenicu da se dijalog o ko
me govorimo dogodio i da ga ak ni sha'ije ne poriu.
Imam Muham ad to lijepo istie u svome Kitab al-Hu
jaju. "Naa predaja," kae, "zavrava sa 'Abd-Allah b.
Masudom, dok ona nae supake strane ide samo do
'Abd-Alla b. 'Umara. Osnovno pitanje ovdje jest kojem
od ove dvojice treba dati prednost. "Abd-Allah b. Masud
je dostigao zrlost jo za Poslanikovog ivota, kako na
vode predaje, i ima mjesto u prom redu Drugoa. Nasu
prot tome, 'Abd-Allah b. Umar je bio tek mladi kojemu
je dodijeljeno mjesto u drgom ili treem redu. Zog toga,
je Abd-Allah b. Masud imao priliku promatrati Poslanik
ove navike u neposrdnom kontaktu dok 'Abd-Allah b.
'Umar nije."
Ovakvo Muhammedovo rasuivanje zasniva se na
jednom od naela haditha, a pozivanje Abu Hae na vi
soki poloaj 'Abd-Allah b. Masuda meu ashabima upu
uje na to naelo.
3 In al-Ham spomje ovaj dijalog u Fat al-Qadir na koi
upuuje i Hujjat Allah al-Baligah
78 Abu Hanfa
Jednog dana je dola grupa ljudi kod Imama Abu Ha
nife da bi s nim rapravljali o glanom ponavljaju iza
imama (koji vodi namaz). Imam je rekao: "Kako mogu
raspravljat o tome sa toliko ljudi istovremeno? Jedini na
in da sa svima vama razgovaram je da imenujete jednog
od vas kao svog glanogovora." Ljudi su se s t slo
ili. im su prihvatili, Imam je rekao: "Nema potrebe za
diskusijom: pitaje je rijeeno. Kao to ste imenovali jed
nog koji e vas sve predstavljati, isto tako je onaj koji vodi
namaz ovlaten da ui dijelve Qur'ana u ime vas kao
zajednice."
Sherijatska pitanja Imam Abu Hanifa nije reavao
samo obiim logikim zakljuivajem. Objanjenja koja
je on davao praktii su primjer znaeja predaje koju je
pratio unatrag preko autentiog niza preosilaca, sve do
samog Poslanika, odnosno do Poslanikove reenice koja
glasi: "Kada ovjek klanja iza imama, onda je imamovo
uenje ayata iz Qur'ana isto to i njegovo vlastito."
Imam je bio posebno vjet u logikom objanjavanju
najtei pitanja, tako da ga je publika lahko raumijevala
i tako bi diskusija bivala uspjeno zavrena. Jednom je
prilikom, Dahhak, doao Imamu i pokazujui na svoj
ma, rekao: "Pokaj se." "Zbog ega da se pokajem?" pitao
je Imam. "Reeno m je da podrava Hadrat 'Alijev pris .
tanak da svoju raspravu sa Mu' awiyom rijei arbitraom.
Budui da je bio u pravu, kako je mogao pristati na arbi
trau?" "Ako me," rekao je Imam "eli pogubiti, nema
nita rei; ali, ako eli istinu, dopust da to raspravimo."
"l ja bi elio raspravljati s tobom," rekao je Da ak. "
Ako nas dvojica ne budemo mogli rijeiti problem, ta on
da?" pitao je Imam. ''Moemo imenovati nekoga da pre
sudi," odgovorio je Dahhak. Tako je jedan od Dahhakovih
sljedbenika bio imenovan sucem. im su to u, Imam
je rekao: ''To je upravo ono to je Hadrat 'Ali uinio. Zato
bi ga okrivili zbog toga?" Nadmudren, Dahhak se mo
povukao.
Anegdote o Abu Hanifnoj dosjetljivosti i mudrosti 79
Pria se o jo jednom zanimljivom susretu izmeu
Abu Hanife i Dahaka. Kad je uao u Kuf, Dahak je
naredio opi pokolj. uvi to, Imam je pourio do njega
da ga pita: "ime su stanovnici Kufe to zasluili?" "Svi su
oni izdajnici," odgovorio je Dahhak. "Jesu li promijenili
svoju ver," pitao je Imam, "ili slijede istu kao i prije?"
"ta si rekao?", pitao je Da ak, "Ponovi to." Imam je ob
janio svoje pitaje. Dahhak je shvatio svoju pogreku i
naredio vojnicima da vrate maeve u korice.
Qatada Basri, o kome sam dao kratki prikaz kad sam
govoro o Imamovim uiteljima, za vrijeme posjete Kuf,
izdao je javni poziv svima zainteresiranma da dou i po
stavljaju mu pitaja iz fiqha. Kako je bio uveni muhad
dith i imam, ljudi su jedan za drgim dolazili da mu po
stavljaju pitanj a. Abu Hanifa, koji se takoer tamo
zadesio, postavio je sljedee pitanje: ''Neki ovjek je otiao
u inozemstvo. Nakon godinu ili dvije njegovog odsustva,
stigla je vijest o njegovoj smrti. Njegova ena udala se za
drugog oveka s kojim je rodila i dijete. Nakon nekog
vremena njen mu je stigao kui, iv i zdrav. On je zani
jekao oinstvo, a drgi ovek ga je prizao. Da li su obo
jica ili samo onaj koji se odrekao djeteta po preljub sa
enom?" '1e li se tako neto zaista i dogodilo?" interesirao
se Qatada. ''Nije," odgovorio je Abu Hanifa, "ali 'ulema'
se treba pripremiti u sluaju da takva sitacja iskrsne."
Qatada je potvrdio da je vie strunjak za egzegezu (tu
maenje Qur'aa, op.p.) nego za fiqh. Zatim je dodao:
"Ostavi sad to pitanje; postavi neko iz egzegeze. " ''Molio
bih da mi odgovori," rekao je Abu Hanifa, "koje je tu
maenje ovog ayata: "Oaj koji pozaje Knjigu rekao je da
je moe stvoriti pred njim u tren oka." Ovaj ayat je aluzija
na priu kako je Suleman naredio svojim dvoraima da
mu donesu prijestolje Kraljice od Sabe, jedan od njih (ve
rovato Sulemanov vezir, Asaf b. Barkhiya') ponudio je
da ga odmah donese. Meu idovima je postojala legen
da da je Asaf poznavao ism-i-a'zam ijom snagom je pre-
80 Abu Hanfa
nio prijestolje iz Sirije u Yemen u jednom danu. Ova
legenda je postala populara i meu muslimanima i ayat
se obio tumaio u skladu s tim. Qatada je uinio isto.
Abu Hanifa je pitao da li je sam Sulejman poznavao ism
i-a'zam, na to je Qatada dao negatva odgovor. ''Da li
prihvaa ovakav pristup," .pitao je Abu Hanfa, "po ko
jem je u Poslanikovo vrijeme mogao postojat ovjek koji
za vie nego sam Poslanik?" Qatada nije mogao odgo
voriti na ovo pitanje, pa je rekao: "Pitaj me neto o ve
rovaju. "Je si li mu'min?" pitao je Abu Hanifa. Tada se
veina muhadditha plaila zvati mu'minima i to oprezo
izbjegavala. S time u vezi postoi pria o Hasau Basriu.
Neko ga je upitao da li je mu' min, a on je ogovorio: "In
sha'-Allah " t. ako Bog da. Na ovekov prigovor da je
odgovor Insha'-Allah neprimjeren u ovom kontekstu,
Hasan je rekao: "Ja sebe mogu zvati mu' minom, ali se bo
jim da bi Bog mogao rei da govori neistinu." Na ovo
pitanj Abu Hanife, Qatada je dao isti odgovor.
mjeica je da je samo vrsta prazovjera mogla o
veka sprijeiti da se nazove mu'minom. Iman zai ve
rovanje i ako ovjek verje u Boga i Njegove Poslanike,
on je bez suje mu'min i takvim se treba smatrati. Ako
sumja u Boga i Njegove Poslanike, on je kafir t. never
n i nema smisla govoriti: "Ako Bog da. " Abu Hanifa je
elio objasniti ovu greku, Zato je pitao Qatadu zato je
dao uvjetan odgovor. "Hadrati Ibrahim," odgovorio je
Qatada, "rekao je kako se nada da e mu Bog oprostiti
grjehe na Sudnjem Danu. " "Kad je Bog postavio pitaje
Hadrati Ibrahimu," ree Abu Haa, "Jesi li ti mu'min?"
on je odgovorio: "Jesam," to znai da je bio mu'min.
Zato u ovome nisi oponaao Hadrati Ibrahima?" Qatada
je ljutito ustao i uao u kuu.
3
3 Ou raspravu prnoi Katib u Ta'rik-i-Bagdadu i Abu'l-Masin
u 'Uqud al-Juanu, sa neznat ra.
Anegdote o Abu Haoj dosjetljivosti i mudrosti 81
Yahya b. Sa'id Aa, kufski qadija, bio je jedan od
van dvoraa Mansura 'Abbasia, ali ipak nje bio u sta
nju nametuti svoj utecaj u Kuf ni priblio onoliko ko
liko Abu Haifa. Divio se tome i govorio ljudima: "Sta
novnici Kufe su udni ljudi. Slijepo potuju jednog
ovjeka." Jednog je dana Abu Hanifa odredio Abu Yusu
fa, Zufara i neke drge svoje istakute uenike da odre
raspravu sa qadijom Y ahyom. Diskusiju je otvoro Abu
Yusuf. Postavljeno pitanje je glasilo: "Ako rob pripada
dvojici ljudi i jedan od njih ga eli oslobodit, ima li pravo
to uiiti?" Yahya je odgovorio: ''Ne, jer postoji hadith
koji kae": 'Nedopustvo je djelo koje bi nekom nanijelo
tetu.' Budui da ova odluka donosi gubitak jednom od
vlasnika, onaj drgi ne moe pravedno osloboditi roba."
"ta ako ga drgi vlasnik oslobodi?" pitao je Abu Yusuf.
''T o e biti u okviru njegovih prava." "Proturijei onome
sto si raje rekao," uzvratio je Abu Yusuf; prema tvojim
rijema, rob ne postaje slobodan ako ga oslobodi samo
jedan od njegovi vlasnika, to zai, on ostaje rob. Ako je
ostao rob, kako ga moe sam drugi vlasnik osloboditi?
Ono to nije doputeo jednom ne moe biti doputeo
drugom vlasniku."
Muhammed b. Abd al-Rman, poznatiji po svome
prezieu Abi Lla bio je istaknuti pravnik, trideset i t
godine bio je qadija u Kuf. Odnosi izmeu njega i Abu
Hanife bili su napet, jer je ovaj drgi imao obiaj ukazi
vati na greke u qadijinim presudaa, to on nije volio, a
to nije utecalo na Abu Hanifu, jer se osjeao pozvam
da izrekne svoje miljenje. Qadija je obino sasluavao
sluajeve u damiji. Jednog daa, dok se vraao kui, po
slije obavljeog posla, naiao je na neku enu koja se sva
ala sa ovjekom na ulici. U svai ea je ovjeka nazvala
sinom preljubnice. Qadija je odma naredio njeo hap
eje, vratio se u svoju sudnicu, izveo enu pred sud i
osudio je na dvostruko bievanje. Kad je Abu Hanifa sa
znao za to, rekao je: "Qadija je napravio n greaka u
82 Abu Hanfa
toku ovog procesa. Pro, sudio je nereglao, jer je po
sao tog dana bio zavre. Drugo, dao je da se kaza izvri
u damiji, usprkos jeici da je Poslanik zabranio izvr
eje kazni u damijama. Tree, dopusto je da ena stoji
dok je biuju, to, kad se radi o enama, nije doputeno.
etvrto, naredio je dvostko bievaje za jedan prekraj,

a trebao je odredit jedu kaznu. A kad je ve odredio
dvostruku kazu, dvije kaze se nisu mogle izvriti isto
dobno. Nakon prve kaze, osueoj je trebalo dati vre
mena da zalije rane. Peto, kako se napaduti ovek nije
doao alit, qadija nije imao pravo pokreuti postupak".
Kad je to uo, qadija Ibn Abi Laila je bio bijesan i poalio
se namjesniku Kufe da mu Abu Hanifa zagorava ivot.
Namjesnik je naredio da se Abu Hanif zabrani daljnje da
vanje fati. Abu Haa, kojeg stra od nezadovoljstva
vlastodrca ili bogatog ovjeka nikad nije sprijeavao da
kae istinu, posluao je ovu naredbu bez protivljeja, jer
je davaje fati bila samo kolektivna duost (fard al-ki
fayah), a u Kuf je bilo jo puno drgih uejaka koji su
je mogle dati.
U vrijeme kad mu je rad bio zabranje, njegova ker je
zatraila od njega fatu. Postila je i u toku posta progu
tala malo krvi iz svojih desni.
eljela je da joj odgovor da

l je njezin post prekiut ili nije. Imam joj je odgovorio:
''Draga moja, pitaj svog brata H ada, jer je meni za
branjeno davati fate. " Nakon navoeja ovog razgovo
ra, historiar Ibn Kallikan dodaje: "Ima li boljeg primjera
potivanja naredbi i potenja od ovog?"
37
Nekoliko dana kasnije, namjesnik, suoe sa nekim
pravnim pitanjima koje niko drgi nije bio u stanju rije
iti, morao se obratiti Imamu Abu Ha, to je automat
ski ukinulo nametutu mu zabranu.
U zapisima o Imamovim raspravama povremeno se
nau nazake izvjesne nepopustljivosti i borbene estine
37 In Kln, Wafayat al-A'yan
Anegdote o Abu Hanoj dosjetljivosti i mudrosti 83
koja se ini u suprotosti sa uobiajenom poniznou i
skromou, al nema ljudskog bia koje bi bilo potpuno
lieno emocija. U prikazima rasprava Shafi' e, Malika,
Bukhara i Muslima, naao sam dosta dogmatizma i svad
ljivost. U stvari, kad se nedostaci velikih ljudi ne bi io
sili u prkazima njiovog ivota ili u portetima njihovi
liosti, posumjali bismo u itinitost tog pisanja i pomis
l da su pisci svoje prikaze obojili divljenjem koje osje
aju prema njima. Jedan mudrac je tao rekao da u pre
pravanju ivoth pria velikih i istaknutih ljudi, treba
prkazati one karaktere osobine u kojima se odraava
njiova ljudska priroda, jer e to u itaocu stvoriti uver
ljiv dojam, a ako su prikazani kao savreni meleki, ljudi bi
ih mogli poeti oboavati, ne razmiljajui o tome da nji
hov primjer treba zapravo slijediti.
Jednom su Imam Sufa Tauri, Qadi Ibn Abi Laila,
Shark i Abu Haa prisustovali nekom ueom skupu.
Bila je to uvijek rijetka prilika za one koji su bili eljni
uenja, da bi je propustli. Jedan od prisut iznio je sli
jedei problem. Nekoliko ljudi je sjedilo, kad se pojavila
zmija i poela puzati po tijelu jednog od nji. Brzo ju je
stresao sa svoga tijela, tako da je pala na drgoga. Drugi
ovek ju je stresao sa svoga tijela na teeg. Tako su nas
tavili dok zija nije ugrizla zadnjeg ovjeka na kojeg je
pala i koji je od posljedica umro. Koji je od ovi ljudi du
an platiti diyat (novau kaznu) za ovjekovu smrt? Ovo
je bio sloen problem u fiqhu, na koji su prisuti ueni
ljudi izrazili razliita miljenja. Po jeda, diyat su tre
bali platti svi, po drgima pri ovjek. Bilo je dosta dis
kusije, ali se nije moglo doi do zajednike odluke. Tokom
cjele diskusije Abu Hanifa je utio i smjekao se. Konao
su se svi okrenuli njemu, pitajui ga za miljenje. Evo su
da koji je donio Imam: Kad je pri ovek bacio zmiju na
drgoga, a ovaj drgi uspio izbjei ugriz, prvi je oslobod
jen odgovorosti. Isto vrijedi i za sve ostale, osi za po
sljednjeg koji je stresao zmiju sa sebe. to se tie zadnjeg,
postojale su dvije moguosti: ako je zmija ugrizla slije
deeg, je pala na njega, onda je zadnji koji je stresao
Abu Hanfa
ziju sa sebe bio duan platti diyat; ako je, medjut,
postojao interval izmeu ova dva dogadjaja, onda je ugri
eni ovjek kriv zbog nemara to ziju nije stresao sa se
be dovoljno brzo da bi se spasio. Svi prisuti su prihvatli
ovaj stav estitajui lmamu na pronicljivosti.
Utemeljeost sudova, dosjetljivost, otroumost, inte
ligecija i pronicljivost jesu kvalitete koje su i prijatelji i
neprijatelji smatrali karakteristikama Abu Hanife. Muha
mmad Ansari bi govorio da je u svemu to bi Imam nio
ili rekao postojala mudrost - u njegovom nanu govora,
hodanja, ak i u gestaa. Pozata izreka 'Ali b. Asima
bila je - ako se pola svjetske mudrosti stavi na jednu stra
nu vage, a Abu Haifna na drugu, prevagula bi ova
druga strana. Kharijah b. M us' ab je volio rei kako je sreo
oko hiljadu uenih ljudi, a meu njima samo t i etiri
mudra, od kojih je jeda bio Abu Hanifa.
Kvalitete koje se posebno pripisuju 'ulami u naim
memoarima i biografjama jesu britkost uma, dobro pam
enje, duhovnost, poniznost, zadovoljstvo i poboost.
Nema ni rijei o posjedavanju kvaliteta kao to su dobro
rasuivanje, diskrecija i lukavost. Kao da su to osobine
rezervirane za svjetove ljude. In Khaldun je to potvr
dio, rekavi netaktio da 'ulama', kao klasa nije podobna
za upravu i upravljaje poslovima. To je istna, iako bi,
zapravo, 'ulama' trebala biti podobnija za ove poslove ne.
go drugi ljudi. Za razliku od drgih vjera, Islam postavlja
pravila ne samo za duhovni ve i za svjetovni ivot. Ko
bi, na primjer, meu svjetskim kraljevima i vladarima
mogao nadmaiti prve halife u dravnikim poslovima
i upravljanju? Abu Hanifa, nesujivo spada po svojoj
klasi meu najistaknutije islamske uenjake. A osim to je
bio stjak za vjerska, bio je stjak i za svjetovna pi
tanja. Zato je njegova pravna kola prikladnija u drav
n i javnim poslovima nego ijedna druga. Otuda, veina
velikih vladajuih dinastija u povijesti Islama spada meu
Abu Hae sljedbenike.
Anegdote o Abu Haoj dosjetljivosti i mudrosti 85
Iako Imam nije uspostavio nikakvu vezu sa halifskim
dvorom, ipak su njegovi odnosi sa javou bili takvi da
je sam za sebe predstavljao politiku instituciju i obavljao
dunosti voe takvom mudrou i inteligecijom koja bi
svakom upravitelju sluila na ast. Za razliku od vjerskih
voa, njegovih savremenika, govorio je svoim uenicima
da ne postaju ovisni o dareljivosti bogat, da bi zado
voljili svoje svjetovne potebe, ve da se pobriu sami za
sebe, kako je i on to nio. Prouavao sam celokupnu listu
njegovih uenika i meu njima naao na mnoge koji su,
po zavretku njegove kole, dobili zaajne poloaje i
fnkcije na vlasti, obavljajui i velikom sposobnou i
potenjem. Qadija Abu Yusuf, miistar pravosua u doba
Ha al-Rashida, pod ijim je rkovodstvom ministar
stvo postiglo tako dobru orgaizaciju koja nikada nije
nadmaena u kasnijim razdobljima islamske drave. A
sve to duguje izobrazbi koju je stekao kod Imama.
Imam je bio svjesta potekoa u spajanju vjerskh i
moralh duost sa politkim ciljevima, i zato je svojim
uenica uvijek davao takve upute koje bi i osposobile
da postupaju dobro, i u duhovm i svjetovnim pitajima,
u skladu sa ayatom: "Podari nam sreu i na ovom i na
onom svijetu." Iako qadija Abu Yusuf nije imao nikakve
veze sa dvorom, za Imamova ivota, ipak su njegove pr
roene sposobnosti razvijene u lmamovoj koli, obeava
le da e jednog dana doi do drutevnog izraaja. S t u
vezi, Imam mu je dao pismene upute zamiljene kao
smjerce u svim va vjerskim i svjetov pitanjima.
Ove upute su takoer izesee u nekim knjigama. Na
alost, njiova duina ne dozvoljava m da i ovdje u pot
punosti prenesem. Zato u se zadovoljiti davanjem kraeg
prkaza, sa izborom klju citata.
Upute, na poetku, govore o odnosima sa vladarom.
"Poseuj ga rijetko", kae Imam, "i uvaj ga se kao
vatre. Ne odlazi na dvor, osim u posebnim prilikama, da
ne izgbi ugled koji tamo uiva. Izbjegavaj to, naroito
86 Abu Hanfa
kad su prisuti ljudi koje ne pomaje, jer nisi svjesta nji
hovog poloaja i mogao bi i se obratiti na nain koji i
ne dolikuje. Ako su oni vieg ranga od tebe, a ti ne
pokae duno potovanje, smatrat e to nepristojn.
Ako su, s drge strane, obii ljudi, a obrati im se s
previe uvaavanja, ponizit e se u vladarevim oima.
Ako ti vlada ponudi mjesto qadije, neoj ga prhvatit
dok nisi siguran da on odobrava tvoj vlastiti sud, kako te
ne bi morao na to slubeno priiliti. Nikad ne prhvaaj
poloaj kojem nisi dorastao."
Iako je dat veliki naglasak uputama koje govore o du
nom potivanju vladara, istovremeno se pridaje i velika
sloboda izraavanju istine. "Ako," kae se u uputama,
"smatra nekoga krivim za uvoenje neprikladnih inova
cija u Shari'at, ukai na njegovu greku, tako da obeshra
bri one koji bi mogli slijediti njegov prijer. Neka ti ne
bude vao je li ovjek moan ili bogat, zato to e u izi
enju istne Bog podrat tebe, jer je O uvar i Zatitik
vjere. Makar bio i sam vladar, ako smata da ini neto
pogreno, ne oklijevaj da ga upozori na to. Reci mu otvo
reno da je tvoja duost, iako si mu kao njegov qadija
podree, ukazati na njegove pogreke. Ako ne obrati pa
ju na to, razgovaraj s njim nasamo i objasni mu da se
radi o neemu to je suproto Qur'anu i Poslanikovi
predajama. Ako shvati svoju pogreku, sve je dobro; u
protivom, moli Boga da te sauva zla koje je u njemu."
Tu su takoer i savjeti korisni za obavljanje svako
dnevnih ivotnih zadaa. "Shvati stecanje znanja kao
svoju primau zadau. Kad to postigne, usredotoi se
na slecaje bogatstva zakonitm putem; manje i bogat
stvo se ne mogu sqecat istovremeno. Zatim se oeni, a,
tek onda kad si siguran da moe preuzeti brigu za svoju
obitelj. Ne eni se sa eom koja ima djec od pretod
nog mua. Drui se umjereno, i sa obi i sa bogatim
ljudima. Ovi drgi mogu pomisliti da oekuje neto od
njih to ih moe navesti da ti ponude mito. Strogo iz-
Aegdote o Abu Haoj dosjetljivosti i mudrosti 87
begavaj pazare, sjedenje sa vlanicima duana. Izbjegavaj
jesti na ulici i u damiji, piti na javnim mjestima i piti
vodu koju posluuju vodonoe i njima slii. Kad neko
zatrai tvoju presudu, ograni s samo na davanje og<
vora n postavleo pitaje, bez dodataka. Ne raspravljaj o
pitajima verovanja sa obinim ljudima. Prema svojim
uenicima ponaaj se iskreno i ljubazo, tako da straci
pomisle da su to tvoa vlastta djeca. Izbjegavaj rasprave
sa obim ljudima i ljudima ipod tvoga nivoa. Kad si u
nekom drgom gradu, ponaaj se prema uenim ludima
tako da te ne gledaju kao supaa. Kad raspravlja o
nekoj ueoj temi, prvo dobro razmisli i govori samo o
onome za to ima dovoljno dokaza. U raspravi budi hra
bar i nepokolebljiv; ako osjea i najmanji sta, nee biti
u stanju usredotoiti se na svoje misli i zamuckivat e.
Ne ukljuuj se u raspravu sa ljudima koji ne poznaju pra
vila vodenja rasprave i koji su neugodni. Tokom rasprave
nkad ne budi ljutit, smij se malo, jer smijeh moe povri
jediti tvog osjetljivog protivnika. Uini sve mimo, sta
loeo i sa dostojanstvom. Ako ti se osoba ne obrati licem
u lice, ne odgovaraj, jer obraaje nekome iza lea je oso
bia svojstvena ivotinjama. Dok hoda, ne gledaj ni lije
vo ni desno. Kad ide u hammam, plati vie nego obii
ludi. Nemoj nikad odlaziti u kupovinu, poalji sluge da
to uine. Prepusti voeje kuanstva pouzdanim sluga
ma, tako da ima dovoljno vremena za svoje obaveze. Ni
kad ne stanuj u blizini kraljevskog dvora. Neka sve to
radi ili kae, odaje tvoju ravnodunost prema svje
tovnim stvarima i osobnim interesima. Zadri ove oso
bie ak i u siromatvu. Nemoj nikad davati upute pred
skupom obiih ljudi, jer kad se ovjek obraa takvome
skupu, esto je prisiljen govoriti neiste. Ako dopust
nekom od svojih uenika da dri predavanja iz fiqha,
poset njegova predavanja, kako bi ocijenio njegove sp<
sobnost. Ako napravi greku, odmah ukai na nju, inae
bi prisuti mogli pomisliti da je ono to je rekao tao.
88 Abu Hanfa
Predavaja iz drgih predmeta, koja dre tvoji uenici ne
mora osobno posjeivat, ve odrediti pouzdanog pri
jatelja i ueika koji e te o tome izvijestti."
"Neka poboost i odaost budu prisuti u svemu to
ii. Neka tvo intimni odnos prema Bogu bude jedak
onome kojeg javo iskazuje. im uje ezan, pripremi se
za namaz. Svakog mjeseca rezerviraj t i etiri dana za
post. Nakon svake molitve upuuj Bogu dove. Nikad ne
proputaj uenje Qur' ana. Kloni se svjetovnog.
esto odlazi na groblje. Suzdravaj se od uitaka i do
kolice. Ako primijeti neke nedostatke kod svoji suseda,
nastoj i sakriti.
Izbjegavaj drutvo krivovjemih inovatora. Ne budi
imam u namazu, osim ako se to ne trai od tebe. Kad ti
dou ljudi, razgovaraj s njima o uenim temama: ako su
uenic, neto e nauiti, a ako nisu, nauit e barem da te
potuju. "
Kad je halifa pozvao jednog od Imamovih uenika,
'Abd al-Aziz b. Rawada, on je prvo otiao Imamu po
savjet. Rako je da namjerava odrati govor pred halifom,
a nije zao ni ta bi, ni kako bi govorio. ''Reci," savje
tovao ga je Imam, ''V od o pravovjemh, postoje samo t
svjetovne stari koje imaju vrijednost, a to su ast, teritorij
i bogattvo. Ti ima sve t. Okrei se sad pobonosti i
kreposnim djelima tako da postigne ono to vrijedi na
onom svijetu."
Neke Imamove mudre izreke vrijedno je ovdje spome
nuti.
"Ko moe biti vea nitarija od ovjeka kojeg ak ni
uenost ne moe suzdrati od grijeha i izopaenost. "
"ovjek koji raspravlja o vjeri, ne mislei da e ga Bog
pitat o tome ta je govoro, ne pozaje ni vrijednost vjere
nit svog vlasttog uma."
"Ako predstavic 'ulame' nisu Boiji prijatelji, onda
Bog nema priatelja na zemlji."
''Kogod eli kraljevsku mo prije nego je za to zreo,
doivlava ponieje."
"Zanje nikad ne prodire do uma osobe koja ga slee
radi svjetovh cljeva."
''Vjera je najvee potivanje Boga, a bezvjerost najvei
grijeh. Onaj koji potuje Boga i izbjegava grijeh, moe se
nadati spasenju."
"ovek koji ui hadith, a iz njega ne izvlai odgovore
na verska pitaja, je kao apotekar koji ima lijekove u svo
joj apoteci, a ne zna koji da propie za koju bolest."
"Predavati o uenim temama pred ovjekom koji
nema smisla za ueje, znai muiti ga."
"Kakva pogreka je gomilat grijehe za ovjekovu du
u, a bogatstvo za ovjekove nasljednike!"
Neko je upitao Imama, ta mu moe pomoi pri ue
nju fiqha, a on je odgovorio : "M u dui." "Kako ga po
stii?", pitao je dalje ovjek. "Smanji svoje prohleve. "
"Kako ih ovjek moe smanjit." ''Uzmi ono to je bito, a
ostavi ono to nije," savetovao je Imam.
Jednom je neko upitao Imama, ta on misli o sukobima
izmeu 'Alia i Mu' awiya. "Moja dua," odgovorio je
Imam ,"je uvijek puna staha zbog onoga to biti pitan
na Sudnjem Danu. Siguran sam da ovo pitanje nije jedno
od njih. Zato o tome ne razmiljam puno."
Ne bi bilo ipravno zakljuit iz ovoga da Ima nije
imao svoje miljeje o tom problemu. On sam je negdje
rekao: "Kad ne bismo imali pred sobom primjer Hadrati
'Alia, ne bismo zali kako treba postupati sa pobunjei
cima." Shaf'i je takoer izavio neto slio. Meutim, be
spredmeto je govorit o ovim stvarma kao da su one od
vitalne vaosti za Isla i gomilati polemike o njima; a to
je oito ono na to je Imam upuivao.
Neki ovjek, elei pohaati Imamova predavanja, do
ao je sa pismeom prporukom. Kad mu je prdao pi-
90 Abu Hanfa
smo, !a je rekao: "Kad se radi o znanju, nisu potebne
preporke. Dunost je'ulame' da ono to zaju preesu
drugima."
Namjesnik Kufe pitao je jednom Imama, zato ga se
kloni. Imam je odgovorio: "Kruh i nekoliko metara obi
nog plata, mimo steenih, bolje je nego bogatstvo ku
pljeo samoponiejem."
Imam je povremeo pisao stiove, ali ne kao izraz um
jetikog stvaaja, ve samo da bi iznio moralne upute.
Evo prijevoda njegova dvostiha:
ovek, dok je iv, treba pristojnu kuu, da poteno
ivi. Ako takvu kuu ima, neka bude zahvalan i potdi
se za kuu na onome svijetu.
Imamova iteligecija i dosjetljivost su poslovie, da
je ak i u kratkim prikazima njegove liosti, bilo neiz
bjeno spomenuti te osobine. Dhahabi je napisao samo
kratku biljeku o njemu i pri tome nije mogao, a da ne
kae: "Bio je jedno od najiteligentinijih Ademovih si
nova. " Njegov je um radio takvom brzinom pri reavanju
i najsloenijih problema da bi zapanjio prisute. esto se
dogaalo da se postavi neki proble skupii 'ulame', uk
ljuujui i Abu Ha. Neki od 'ulame' bili su po ue
nosti njemu ravni i takoer zali odgovor, ali, uvijek je
jedino Abu Hanifa dao odgovor prikladan situaciji.
Jednom se neki ovjek, naljutivi se na eu, zakleo:
"Neu progovoriti s tobom dok ti ne progovori sa
mnom." Kako je ena bila jednake naravi, ponovila je it
zakletvu. Kad se raspoloenje stialo, oboje su zaalili
zbog onoga to su rekli. ovjek je otiao do Sufyan
Thauria i ispriao mu dogaaj. Sufan Thauri zakljui da
jedio to ovek moe uiiti jest da se pokaje zbog zak
letve. Razoaran, ovek je otiao do Abu Hanife. Imam je
rekao: ''Poi kui i razgovarajte koliko vam drago. Nema
mjesta kajaju." Kad je Sufan Thauri sazao za ovo, vrlo
ljut, otiao je do Abu Hanife i ukorio ga to ljudima daje
Anegdote o Abu Hanifinoj dosjetljivosti i mudrsti 91
pogrene odgovore. Imam je poslao po oveka i zamolio
da ponovi svoju pru. Zatim se obratio Sufyau, rekavi:
"Poavljam ono to sam ranije rekao." "Zato?" upitao je
Sufan. "Kad je ena," odgovorio je Abu Hanifa, "pono
vila rijei svoga mua, poela je razgovarat s njim. Tako
je ispunila uvet koji joj je mu postavio."
38
Sufan Thauri
nije mogao ne sloiti se s ovim. "Stvari koe ti u trenutku
padnu na um," rekao je Abu Hanifi, "nadmauju
otoumnost prosjeog ovjeka.
Neki je ovek u Kuf proslavljao, vrlo raskono i sve
ano, zajedniko venanje svoja dva sia. Istaknuti gra
dani, kao Mus'ir b. Kudam, Husi b, Salih, Sufa Thauri
i Abu Hanifa, prsustvovali su svadbeno sveanosti. Us
red slavla, uao je usplahin domain i rekao: ''Dogodila
se strana stvar." "
ta se dogodilo?" pitali su neki gosti.

"Zbog eskog eprtljanja," odgovoro je domain, "zami
jenjene su neveste, tako da je svaka spavala sa drgim
mladoenjom.
ta da radim?" "Neto slio se dogodilo u

vrijeme vladavine Amir Mu'awiya", rekao je Sufyan.
Smatralo se da ova vrsta nesporazuma nema utecaja na
brai ugovor. Oo to muevi trebaju uiniti je da svojim
enama daju mar. Mus'ir b. Kudam je zatraio miljeje
od Abu Hanife. Imam je zamolio da dovedu mueve. Kad
su doli, odveo ih je i lasamo upitao da li bi hjeli uzet
ee sa koima su prvel no, za svoe suprge. Oboica su
dala potvrdan odgovor. Imam je stoga savetovao svako
me od njih da se razvedu od ene za koju su vjenani i
oene enom sa kojom su spavali. Iako je Sufanov odgo
vor bio ispravan sa gledita fiqha, jer se radi o sluaju
"kohabitacije zog greke", radi koje se brae veze ne
raskidaju, Imam je ipak donio svoju presudu, imajui na
umu ono to bi bilo umjesno. Shvatio je da bi i muevia
i enama bilo nemogue zaboraviti ono to se dogodilo, te
da bi to sjeanje vrijealo njihov ponos i dostojanstvo.
38
. R preoi ovaj dogaaj u svom Tasir-i-Kbir.
92 Abu Hanfa
ak i da su se sloili ne raskidati brae veze, nikad ize
u t mukaraca i ea ne bi postojao osjeaj potpunog
pripadanja jednog drugome, to je stva smisao braka.
Takoer, mahr bi bio ograie, jer ako doe do raz
voda prije koDacije braka, plaa se samo pola mahra.
Lat b. Sa' d, pozat egipatski imam, pra da je to
liko sluao o Abu Hanif da ga je elio vidjet. Na hodo
au u Mekki, naiao je na grupu ljudi okupljenu oko
ovjeka koji je sjedio u sredini, a ljudi su mu jeda za dr
gim postavljali vjerska pitaja. Jedan od njih je priao i
rekao tom ovjeku: "0, Abu Haa!" Kad se Abu Hanifa
okrenuo prema njeu, ovjek je rekao: "Imam sina loe
naravi koi se razvodi od ena za koje ga enim i oslobaa
ropkinje koje mu dajem. Reci m ta da radim s njim?"
"Odvedi ga na sajam robova," odgovorio je Imam brzo,
"kupi mu ropkinju koju on sam izabere; zatim ga oeni
nome. Onda je nee moi osloboditi jer nee biti njegovo
vlasnitvo. ak i kad bi se razveo od nje, ti ne bi izgbio
nita jer bi ona i dalje bila tvoja ropkinja." Sa' d kae da ga
je vie izenadila Imamova dosjetljivost nego odgovor.
Rabi', komor halife Mansura, bio je neprijateljski
raspoloen prema Abu Hanifi. Jedog daa, kad su Ima
ma pozvali na dvor, bio je prisutan i Rabi. Obraaju se
Mansur, rekao je: ''Voo pravoyjer, ovaj ovjek pro
tue tvom potovaom pretku (' Abd-Allah b. Abbasu).
Tvoj predak je rekao, ako se ovjek zaune, a dan i dva
kasnije izgovori insha'-Allah, smatra se da su ove rijei
postale dio zakletve i zato nije obavezan ispuit zaklet
vu. Suproto tome, Abu Hanifa donosi sud koji kae, ako
se rijei insha'-Allah izgovore zajedno sa zakletvom,
smataju se dijelom zakletve, u protivnom je potpuno be
zaajna i uzaludna." ''Voo pravovje," odgovorio je
Abu Hanifa, "Rabi' misli da je podaia zakletva koju ti
ljudi daju nevaea." "Kako to?" pitao je Mansur. "On
pretpostavlja," dodao je Imam," da su ljudi kad, nakon
zaklinjaja u tvome dvor dou svoim kuama i izgo
vore insha-Allah, osloboeni zakletve i nisu vie podlo-
ni nikakvoj zakonskoj kazi, ako je prekre." Mansur je
prauo u smie i rkao Rai'u: ''Ne moe prvarit Au
Ha." Poslije, dok su zajedno naputali dvor, Rabi' je
rekao Imam u: "Danas si me skoro osudio na smrt. "
"Tvoja j e najera bila mene osuditi na smrt," rekao je
Imam: '1a sam se samo branio."
Jednog dana je grpa Karijita uletela u Imamovu
kuu i zgrabivi ga, rekla: "Kai da naputa kufr (nevje
rovanje)". Imam je brzo rekao: "Naputam va kufr."
Kharijiti su drali da, poinivi grijeh, ovjek postaje
kafir, i ili tako daleko da su tvrdili kako su grijeh i kufr
isto. Oo to je Imam mislio jest da se kaje za ono to oni
dre da je kf. Neko je kasnije otiao i rekao Kharijitma
da i je Imam prvario. Karijiti su se vratili do Imama i
taili da im objasni zato ih je prevario igrom rijei. "Je li
to vae uvjerenje ili samo pretpostavka da sam tako
uio?" pitao je Imam. ''To je samo nagaanje," odgo
vorio je Karijit. ''U tom sluaju," rekao je Imam, "molite
Boga za oprost, jer sam Bog je rekao: 'Doista su neka
nagaanja grjeh'."
Jednom, dok je Imam sjedio u damiji okruen svojim
uenicima, uletela je jedna grpa Kharijita. Preplaeni,
uenici su poeli bjeati. Ima ih je, medutim, zaustavio,
rekavi im da se nemaju ega bojati i da se vrate na svoja
mjesta. Voda Kharijita je priao Imamu i rekao: "Ko su
tvoji ljudi?" "Ljudi koji trae utoite, "odgovorio je
Imam; "Bog je rekao: "Ako neki politeist trai utoite, daj
mu ga, tako da moe sluati Boiji govor, a zatim ga ot
prat do sigog sklonta." Karjit su smatali da je svaki
muslman koji ne pripada njihovoj sekti kafir i zasluuje
da bude pogubljen. Ova grupa je dola Abu Ha sa na
mjerom da ga prisili na oitovanje svoje vjer, optue za
kufr i ubiju. Imam ih je razorao rijeima koje i oba
vezuju da zatite njegov ivot i ivote njegovih uenika.
Zato je njihov voda rekao svojim ljudima: "Uite Q'a
da ga i oni uju, a zatim i otpratte njiovim kuama."
94 Abu Hanfa
Abu'l-' Abbas, koji je imao visoki poloaj na Mansuro
vom dvoru, bio je Imamov neprijatelj, uvijek spreman da
mu nakodi. Jednog dana, kad se Imam pojavio na dvoru
radi posla kojeg je trebao obaviti, tu se naao i 'Abbas.
Svojim prijateljima je povjerio da e se pobruti da Imam
iv ne napusti dvor toga dana. Obraajui se Imamu, re
kao je: "Abu Hanifa, Voa pravovjem nam ponekad na
redi da nekog osudimo na smrt, a da ne zamo da li je
ovjek kriv i zasluuje li smrtnu kaznu. Trebamo li u
takvim sluajevima izvriti nareenje i odbiti da to u
nimo?" "Jesu li hae naredbe, po tvome mljenju, is
pravne i neispravne ?" pitao je Imam. Ko bi imao hra
brosti da u prisutosti Mansura ustvrdi ak i moguost
da neka od njegovih naredbi bude pogrena? Tako je Abu
'1-' Abbas bio prisiljen rei da su halifna nareeja bila,
po njegovom miljenju, ispravna. "Onda, nije nuo da
mene pita za miljenje," rekao je Abu Hanifa.
Jednom je neki ovjek izavio da bi, kad bi se okupao
isti da nakon spolog odnosa sa svojom enom, bilo isto
kao da je t puta izgovorio forulu za rastavu od ene.
Neto kasnije je rekao, kad bi tog dana propusto ijedan
namaz, njegova bi ena bila razvedea. Takoer je tvrdio
da kad tog dana ne bi imali spoli odnos, znailo bi da su
rastavljeni. Ljudi su doli Abu Hanifi da im da svoj sud o
izreenom. Njegov sud je glasio: "Neka spolo opi sa
svojom enom nakon ikindije namaza ('asr); im sunce
zae, neka se okupa i zatim stane na namaz. Na taj nain
moe ispuniti sve uvjete - imati spoli odnos sa svojo
m
enom u toku dana, ne propustiti ni jedan namaz i ne ku
pati se u toku dana. "
Neki ovjek je doao Imamu i rekao: "Negdje u kui
sam ostavio novac, a se ne sjea tao gdje. Novac mi
j e sada j ako potreban. Molim te, reci mi kako da ga
pronaem." "Brate", protestirao je Imam, "fiqh ne spomi
nje ovu vrstu problema. Zato si doao meni po savjet?"
Na daljnje ovjekovo isistiraje, savjetovao mu je da se
Aegdote o Abu Haoj dosjetljivosti i murosti 95
moli Bogu cijelu no. ovjek je, kako mu je reeno, otiao
kui i molio se. Molio je neko vrijeme, kad se izenada
sjeto gdj je. ostavio novac. Otrao je do Imama i rekao
mu o djelotvorost negovog savjeta. ''Naravno", kome
tirao je Imam, "tan nije mogao podnijeti ideu da se
moli Bogu cijelu no. Zato ti je pomogao da se sjeti gdje
si ostavio novac. Meutim, trebao si se moliti cijelu no
da zavali Bogu."

Jednom drugom prilikom, ovjek je traio od Imama
da mu pomogne pronai neke predmete koje je zagubio
negdje u kui. "Ako se ti ne sjea mjesta," primijetio je
Imam, "kako bih ja mogao?" ovjek je poeo plakati.
Imam je onda otiao do svoje kue s nekim svoi ue
nicima. "Da je ovo vaa kua", rekao je," gdje bi ste sakrili
stvari?" Nabrojali su t i etiri mjesta. Imam i je na
redio da navedena mjesta pretrae.Kad su to uiili, na
jednom od njih pronali su sakrivee predmete.
Pored svoje ozbiljnosti i dostojanstva, Imam je povre
meno znao ispriati i poneku alu. Evo jedne takve Abu
Hae duhovite primjedbe. Jednom je rekao svome bri
jau koji ga je iao: "Odrei mi sijede vlasi." "Odrezae
vlasi," rekao je brija,"ponovo izrastu, jo gue nego pri
je." "Ako je tako", rekao je Imam, odrei mi cre tako da
izrastu jo gue." uvi ovo, Qadim Sha je primijetio:
"Abu Haa ne odustaje od analogije ak i kad razgovara
sa svojim brijaem."
DRUGI DIO
IMAOVI SPISI
Glava osma
Abu Haf s
p
isi
Postoje tri knjige koje se pripisuju Abu Hanifi, a to su
Fiqh Akbar, al-'Alim wa'l-Muta' all im i Musnad.
Fiqh Akbar je kratka rasprava o dogmatici, i bavi se
istim pitanjima, sa maje ili vie istim cljem kao i Nasaf
jev Aqa'id i drgi slii spii na ovu temu. Ovo je djelo
objavljeo i danas je iroko dostupno. O njemu su mogi
napisali svoje komentare. Meu njima su Muhyi al-Din
Muam ad b. Baha'al D (um. 953. h.), Maula llyas b.
Iraim al-Sinubi, Muala Ahmad b. Muhammad al-Ma
ghnisawi, Hakim Ishaq, Shaikh Akmal al-Din i Mulla 'Ali
al-a. Ovaj poslednji ujedno je i najpopulaji. Ponegdje
se mogu nai i rkopisi nekih drgih kometara. Hakim
lshaqov komentar je preio u stihove Abu'l-Baqa' Ahmad
918. h., dok je Ibrahim b. Husam, pozat kao Sharif, u
stiove preio sam Fiqh Akbar.
Al-'Alim wa'l-Muta' all im je kratka rasprava pisaa u
formi pitanja i odgovora. Ja, meutim, nisam doao do
nje.
Postojalo je nekoliko verzija Musnada koje je Abu'l
Mu'yid Muham ad b. Mahmud al-Khwarazmi (u. 65.
h.) sakupio u jedan svezak. Evo odlomka i njegovog
predgovora:
uo s moge nemalice u Siriji kako kau da Imam Abu Ha
nije bio veziran u hdit, to je, po njima, razlog da nije napisao ni
jednu kgu na t teu. Bio je to izazov mojoj oanost, na koji sam
ogovorio olukom da saupim sve musnade koje su sastavili razliti
100
Abu Hana
islamski ueac, na teelju predaja koje preosi Abu Hanfa. Tu spa
daju:
(l) Musnad Hafa Abu Muhamad 'Abd-allah b. Mu d b. Ya
qub al-Harit al-Bua, poztjeg kao 'Abd-Allah al-Ustad;
(2) Musnad Imama Abu1-Qasim Talhah b. Muhamad b. Ya'far al
Shahda;
[J) Musnad Hafa Abu'l-Has Mu d b. al-Muzf ar b. Musa b.
L,
[1) Musnad Hafa Abu Nu' a al-Isba;
[J) Musnad Shaikh Abu Bakr Mud b. 'Abd al-Bqi Mu d
al-A;
[) Musnad Imama Abu Ad 'Abd-Allah b. 'Adi al-Juraia;
(7 Musnad Im Hafi 'm b. Hasan al-Ushania;
[&) Musnad Abu Bakr Aad b. Mu d b. Kd al-Kula'ia;
[9) Musnad Imama Abu Yusuf Qadia;
(10) Musnad Imama Mu da;
(ll) Musnad HM d b. Imam Abu Hanife;
(12) Atar Imama Muda; i
(13) Musnad Imama Abu'l Qasim'Abd-Allah b. Abi al-'Awam al
'Adja;
Osim ovih koje navodi Abu'l-Mu'yid, postoje i drgi
musnadi kao to su autora Hafz Abu 'Abd-Allah Hunai
b. Muhad b. Iusrau al-Balkhia (U. 52. h.), Hasfa
kia (na koji je MuHa 'A Qari napisao kometar), Mawar
dia i Ibn al-Bazzazia (U. 827. h.). Komentari su napisani
i o ovi musnadima.
Ljudi koji smatraju da su spisi sutnski element Ima
move veliine, navode gore spomenuta djela. Istina je,
meutim, da je izuzeto teko utvrditi da li je Imam ui
stnu autor ovi djela. Istina je da je sistem fq6a koji se
zasniva na njegovim prdavanjia bio kompilira za nje
govog ivota, na to upuuju 'Uqud al-Juman i druge
kjige, ali je najvjerovatije da je ova kompilacja izgu-
Abu Ha spisi 101
bijea. Imena hiljade knjiga iz tog razdoblja pojavljuju se
u biografkim memoarima, a se u svjetskim biblioteka
ma ne mogu prona vie od dvije ili tri. ak i velike
kjige haditha i fiqha, za koje se za da su ih napisali
Imamovi savremeici, Sufa Taur, Auza'i, H ad b.
Salamah, Hushaim, Ma' mar, Jarir b. 'Abd al-Hamid i
'Abd-Allah b. al-Mubarak, vie ne postoje. Ne moemo se
ne sloiti s tvrdnjom Rzi' a datoj u Manaqib al-Shaf'i da
ni jedna knjiga Abu Hanife nije preivjela. Khwarazmijev
Musnad moe se nazvati samo derivacijom Iamovog.
Kwarai je ivio u sedmom stoljeu po hidri, a mus
nadi koje je kompilirao datiraju najranije iz teeg i e
tvrtog stoljea, a moda ak i iz kasnijeg razdoblja. Ham
mad i Qadi Abu Yusuf, s drge strane, bili su Imamovi
savremeici i njihovi se musnadi mogu, bez sumnje, pri
piat njemu. Vrijedi spomenut da niko osim Khwaraz
mia ne spomije ove musnade, to dovodi u pitanje nji
hovu autentinost. Jer, hadith se ne moe smatrati
autentiim ako to ne potvrde pozati stjaci. Moda
bismo mogli uzet sud Shah Wall-Allaha kao presudan.
O ovako pie u Hujjat-Allah al-Balighah: ''Knjige etvr
tog razdoblja su one iji su autori pokuali, nakon dugo
vremena, sakupit predaje koje ne postoje u kjigama iz
prva dva razdoblja i mogu se pronai samo u slabo
pozat musnadima i zbirkama. Ovi autori su pokuali
dati istakuto mjesto takvim predajama, iako su i pre
nosile osobe na koje se muhaddithi ne oslanjaju, kao na
primjer, govorljivi pripovjedai, inovatori i slabi pre
nosioci. Ili se nalaze u analima izreka Drugova i Sljedbeik
i u idovskim legendama, i u izrekama flozofa i pri
povedaa koje su preosioi pomijeati sa Poslanikovi
izrekama, i su, pak, dio dvobeih citata iz Q' ana i ha
di tha koe su parafazirati ljudi neupueni u fese pre
daje i pripiival ih Poslaniku. Spmeute predaju nekada
prdstavljaju zjuke izvedene na temelju Qur' aa i ha
di tha, a prazane su kao Poslanikove predaje. I, konao,
102 Abu Hana
nekada se radi o dijelovia raz predaja poveza u
pojedinae odlomke. Predaje ove vrste susreu se u djelu
Kita b al-Du' af Ibn Habbana, u Kamilu od Ibn 'Adia i u
knjigama Katiba, Abu Nu' aima Juaaqaia, Ibn 'Asaki
ra, Ibn Najjara i Dailamia. Kwarazmijev Musnad pripa
da vie i manje istoj kategoriji."
Shah Wall-Allah, meut, nastavlja, prilio kritiki,
da se musnadi pripisani Imamovim uenicima ne spo
minju ni u hitorijskim knjigaa, niti postoje. Musnadi
pisani puno kasnije nakon Imama, meutim, postoe, ali
je veoma upito da li se predaje koje oni preose mogu
pratt sve do Imama u neprekinutom lancu pouzdanih
prenoilaca. tovie, neki musnadi sadre u sebi dokaz
nepouzdaost. U Hasfkijevom Musnadu postoe mnoge
prdaje pripisae !mamu koje je navodno uo od Drgo
va, dok istraivaja muhadditha ne potvruju da je Imam
uo predaju od bilo kojeg Drga. Khwarazmi uvrtava
ak i Athar Imama Muhammada meu Abu Hae
musnade. Istna, veina predaja u kjizi su Imamove i
taoci zato imaju slobodu nazvati ga i Abu Ha Mus
nad i Athar Imama Muh ada. A, treba zapamtti
da Iam Muh ad u svojoj knjizi citira izreke i predaje
i ostaih vodeih islamskih uenjaka i zato bi bilo priklad
nije knjigu pripisati njemu.
Fiqh Akbar se pripisuje !mamu od strane Fakhr al-Is
lam Bazdawia, 'Abd al-' Ali Bahr al-'Uluma i onih koji su
o njemu pisali komentare. Ipak, ovo m je teko prihvatti.
Stil kojim je kjiga pisana nije bio poznat u vremenu Z3
koje se tvrdi da je knjiga napiaa. To je obian tekst, pi
san jezgrovito i itko, to su karakteristike kjiga kasnijeg
razdoblja. Isto tako, u njoj se pojavljaju rijei "jauhar'' i
"ard", flozofski termini koji tada jo nisu bili u upotrebi.
Istina je da su se u vrijeme Mansura Abbasida, grke
knjige prvoile na aapski, a tek pred kraj Imaovog
ivota. Nije verovato da su ovi flozofki termini odmah
nakon prvoeja usvojen i postali uobiajeni u svakod-
Abu Ha spisi 103
nevom pianju. Filozofki terini uli su u vjersku lit
eraturu tek kad sw postali dio arapskog jezika kroz estu
upotrebu i kad su postali neopho ak i u obioj ras
prvi. To se ipak, dogaalo nakon Imama.
Toliko sa stanovita krite tekstova. ak i sa stano
vita historijske kritike, nije utvrdeno je li Abu Hanifa
autor Fiqh Akbara. Delo se ne spominje u spisima dr
gog i teeg stoljea. Najranija kjiga u kojoj se, koliko je
meni pomato, spomje Fiqh Akbar je Fakr al-Islam Baz
dawijev K i tab al-Usul, napian u petom stoljeu. Ima je
imao hiljade uenika koji su i sami bili stjac, a svaki
od njih je imao i sa hiljade uenika. Gotovo je sasvim
nevjerovato, ako je postojalo lmamovo djelo, da ni jedan
od stotina hljda njegovih ili posredno njegovih ueika
ne bi spomenuo to djelo. Fiqh Akbar se ne spomije ni u
jednoj pomatoj knjizi o dogmatci ili srodni podria
kao to su saha'if, sharh maqasid, sharh mawaqif i milal
wa'l-nihal. Svi komentari o knjizi napisani su u osmom
stoljeu ili kasnije. Dalje, Abu Muti' Balki, prenosilac te
knjige, nije priznat kao strujak za predaje i davanje oce
ne o njia. Muhaddithi su u biografski radovia iz
rekli veoma otre kritike na njegov raun. Iako ne
podravam u potpunost te ktike, ipak, kjiga sujive
pouzdanost o ijem postojanju nema drgih dokaza iz
nad rijei Abu Muti' Balkhia, ne moe zadovoljit kterje
koe su postavili muhaditi.
ini m se vjerovat da je rasprava koju je Abu Mu
ti' Balki napisao, izraz njegovi vlastitih idea o pitan
jima verovaja, koja je vremenom prpisana Imam u. Ov
prtpostavku potvruje i ijenica da ga Dhahabi, govo
rei o Abu Muti'u u svome 'Abr f Akhbar min Ghabr,
naziva "Sahib al-Fiqh az Akbar," to jasno pokazuje da
Abu Muti'a smata autorom tog djela. Ja i dalje verujem
da postojei tekst i sastav Fiqh Akbara potie iz nekog
kasnijeg razdoblja, nakon Abu Mute. To nije sluaj bez
preseana. Jami' Saghir, djelo Imaa Muhaada, da-
104 Abu Hanfa
nanji oblik duguje Abu Ta Dabbasu koji je ivio u et
vrtom stoljeu. Postoi, meutm, razlika. Dananji tekst
djela ]ami' Saghir je izvoran.Promjene su samo u redosli
jedu. S druge strae, tekst djela Fiqh Akbar, po stilu pr
pada kasnijem razdoblju.
Iako sam dopusto da se moje miljeje i sud umijeaju
u raspravu, iznio sam sve meni pozate injeice. Ne in
sistiram na itateljevom prihvaanju moje verzije. Ipak,
moj zakljuak na osnovu injeca koje sam iznio jest da
danas ne postoji ni jedno djelo Abu Hanie.
Glava deveta
Vjerovaje i Kalam
Kako sa ve spomeuo, na poetu obrazovog puta
Abu Hanifu je veoma privlaio kalam. Pribliavanjem
kraja radoblja Drugoa, pojavljivale su se moge sekte.
Ma'bad al-Juhani uvodi doktrinu Qadra. Wasil b. 'Ata',
veliki pozavalac arapske literature i kalama, uenik Ha
san Basria, postavlja temelje i'tiala. Jam b. Safan os
niva Jamiya sektu. Ve se pojavilo i nekoliko kharijit
skih sekti. Sve ove sekte propagirale su svoje doktrie i u
vrijeme Abu Hae, a cjeli islamski svijet je ozvanjao
vjerskim kontoverzama. Imam je takoer sudjelovao u
njima s ciljem da ospori novonastale doktrine. Nema
sumje da je svojim izuzeto britkim umom u tome imao
uspjea, ali kako je njegov interes za kalam uskoro ustu
pilo mjesto zamaju za probleme fiqha, ne postoje za
pisi o njegovim debatama o kalamu. Postoji, meutim,
nekoliko postavki koje mu se pripisuju. One imaju kva
litetu njegove pronicljivosti, originalnosti i intelektualne
irine. Navodimo neke od njih koje predstavljaju vrlo
kontroverza pitanja meu tradicionalstima.
Prvo, Imam ne smatra da su dunosti i djela dio vjere.
Danas je suvino raspravlati o ovome, jer ak i prosjeo
inteligentan ovjek zna da vjera znai vjerovanje, to
predstavlja stanje duha, dok su duosti i djela vidljive
aktivnosti ljudskih organa, dvije kategorije potpuno
razliite koje se ne mogu kombinirati niti zamjenjivati. U
Imamovo vrijee, meutm, to je bilo diskutabilno pita
nje oko kojeg se razilazila veina uejaka.
106
Abu Hanfa
Sve do vremena Drugoa, na povrii je islamsko vje
rovaje ostalo netakuto i nepomueo. Arapi nisu bili
zaiteresirani za iscrpne flozofske rasprave i apstakta
pitaja. Negdje sredinom vladavie Umayada, slablje
jem vone moi i razvoem kulture javlja se interes za i
telektulne rasprave. Rasprave su se odnosile na prisilu
(jabr), predodreenje (qadr), poreenja Boga i ovjeka
(tashbih), uvanj e Boij e istoe (taih), Boansku
Pravdu ('adl) i Boanska silu (jaur). Rsprave su inicirali
ili ljudi ne-Arapi ili oni koji su bili pod ulecajem intelek
tualih tradicja u kulturama s kojia se muslimani sus
retali u ireju islama. Vjerski krugovi, koje su uglavnom
predstavljali Arapi, estoko su reagirali na nove glasove,
a stujaci haditha i fiqha uli su u tu arenu, borei se
protiv hereze. Zog toga su morali defrati neke stavo
ve, bilo pozitvne ili negativne, u odnosu na pitaja koa
su se pojavila. Ali, neki od nji, zanesei borbenim a
rom, prelazili su granicu umjereost. Na primjer, mu'taz
ilitskoj doktrini da je Qur' an Boija rije koa se pojavila
sa Poslanikom Islama, suprotstavili su se neki tradicional
isti svojom tvrdnjom da je ak i izgovaraje rijei Qur' aa
vjeo i nestvoreno. Dhuali, jedan od Bukharijevi ui
telja, koga dre izvorom mogih predaja Bukharijevog
Sahiha, toliko se naljutio na Bukharia u jednoj diskusiji o
toj doktrii da ga je izbacio iz razreda i iao ak dotle da
je obzanio svima koji se drue s Bukhariem da im nee
dozvoliti da pohaaju njegovu nastavu. 3
9 Bukhari je vje
rovao u qidam (vjeost) Qur'ana, ali je smatrao da je nje
govo tanje (qira'at) stvorene naravi, dok je Dhulali dr
ao da je i itanje vjeo.
Ekstremni stavovi slie vrste postojali su i o nekim
drgim pitanjima, to nije nuno ovdje dataljno iznositi.
U svim debatama u kojima bi sudjelovao, Abu Hanifa se
bavio sutiskim pitanjima tog problema, kombiirajui
racionalni sa ijeni pristupom. Jedno od t pitanja
3
9
MIn Hja prenoi ovo detjno u svom fhl-bnu.
Vjervanje i Kalam 107
bio je odnos vjer i djela. Muli' e su smatrale da su vera i
djela dvije razliite stvari, te, ako je vjera savrea, djela
nisu od vanosti. Po njima, ako osoba iskreno vjerje u
Biju Jeo i Muhamedovo poslasto, a zaemarje
svoje duosti, bit e izuzet od kaze. Iako je prvi dio ove
tdnje taa,Jradicionalisti su kombinirali ova dva dijela
i suprottavlja se potpuo ovo trdnji. Svoje su uporite
nala u povrno iterretaciji nekih odlomaka Qur' aa
koji govore o tome. To je bilo pitanje osobnog miljenja, i
da je ostalo na tome, ne bi bilo tako vano. Naalost, ovi
estiti ljudi il su u krajnost, osuujui one koi se nisu
slagali s njima kao grijenike i nevere. Kad se Abu Yu
suf pojavio na sudu kao svedok, Sharik je izavio da nee
prvatti svedoeje nikoga ko ne smatra obavljanje na
maza dijelom vere.
Abu Hanifa je uvijek pokuavao shvatiti sutinu
stava, bez obzira od koje osobe i sekte dolazi. Kad su mu
prenjeli ovu raspravu, iavio je da su, po njegovom m
ljeju, vjera i djela dvije odvojene star, koje poivaju na
razliitim temeljima. Zbog toga su ga mogi prozvali
muti'itom. A, njemu je bilo drae da ga zovu tako nego
da zaobilazi istinu. Zapravo, ovaj naziv dodijelen je svim .
muhaddithima i erijatsko-pravnim uenjacima koji su
bili na strani Abu Hanife. Muhaddith Ibn Qutaiba, na
vodi u svojoj poznatoj knjizi al-Ma'arif moge od njih,
ukljuujui Ibrahim Taimia, 'A b. Murraha, Talaq al
Habiba, Hammad b. Sulaimaa, 'Abd al-Aziz b. Abi Da
wuda, Kharijjah b. Mus'iba, 'Amr b. Qais al-Asara, Abu
Mu'awiat al-Daa, Yaya b. Zaariya' i Mus'ir b. Kud
ama, svi imami u hadithu i rwayat, ije stotne predaja
navodi Bukharijev Sahih. Neki povrni promAtra, koji se
danas zgraaju nad ijeicom to su neki tradicionalisti
nazvali Imama Abu Ha muti'itom, bili bi okirani lis
tom Ibn Qutaiba. Muhaddith Dhahabi, govore o Musir
b. Kudamu u svome Mizan al-I'tidalu, pie: "Ira' j e
kola miljeja kojoj su pripadai mnogi veliki uejac i
njezine pristae ne treba osuivati." Abu Hanifa je bio
sljedbek te kole.
108 Abu Hanfa
Ova doktrna, oito ne jako nametljiva, imala je dalek
osee implikacije. Abu Hanifa ju je zato privato slo
bodno i iskreno. Logia iplikacija shvaaja rada kao
dijela vjere bila je tvrdnja da ovjek lien djela ne moe
biti vjer (mu'min), to su kharijiti podravali. lako ve
a muhaddita nije smatrala takvog oveka nevjer
kom, to je bilo samo zato to su previdjeti takav zakljuak,
iako je on bio neizbjean.
Imam Razi, veliki pristalica Imama Shaf'ie, rasprav
ljajui u svome Manaqih al-Shaf'i o estim optubama
upuenim Shaf'i da vjerje u kontradiktore stvari, na
vodi kao dokaz protiv takve optube primjer, da on, s
jedne strane, smatra vjer kombiacijom oitovaja vjer
i prakse, a s drge stane, tvrdi da odsustvo prakse nik
oga ne ini nevjerom, iako ova kombiacja, ne moe
potrajat kao takva, ako jeda od elemenata spomeutih u
kombiaciji nedostaje - to je, nastavlja Razi, bio razlog
mu'tazilijama koji vjerju kako je djelo dio vjere da jed
nako tako smatraju kako vjera ne bi mogla postojat bez
djela. Na optube odgovara tvrdei da je sutina vjere is
povijedanje i otovanje, dok su djela njezine posljedice i
rezultati, a budui da se o tome ta proilazi iz stvari po
nekad govori metaforiki, djela su postala pozata kao
vjera, iz koje, po njemu, slijedi da odsustvo djela ne zai
nuo i odsustvo vjere.
Meutim, ovo predstavlja tumaenje znaenja po
stavke, koja autoru nije bila namjera. Razi je to morao pri
zati, to je jasno iz ijeice da nakon svog odgovora do
daje: "Ovaj odgovor dokazuje da je doktrina laa." Razi
je bio sljedbik Shaf' ine kole i gorljivi pritaca njezi
nog osnivaa. Ipak, kao ovjek velikog zaja, nije mogao
ne priznati da se djela moraju uzeti kao rezultati, a ne sas
tavni dijelovi vjere ili treba priati da ovjek bez djela
nije mu'min.
Postoi spis Abu Hanife na ovu temu, iji argument
potvruju pronicljivost njegovog intelekta, pogaajui u
sr problema. Bio je to odgovor na pismo 'Utma Batta,
tadanjeg pomatog tradicionaliste. Pismo, ispirirano pri
ama o Imamovim ideama, bilo je prijateljsko raspitva
nje. ''Ljudi te nazivaju muri'itom," pisao je 'Utman, "i
kau kako smatra da je vjerku dopustivo skrenuti s
pravog puta. Ove optube su me okirale. Jesu l itnite?"
Imamov odgovor je bio dug. Ja se zadovoljiti sa neko
liko njegovih odlomaka. Nakon velianja Boga i njegovog
Poslanika i zahvale 'Utmanu na izrazima prijateljskog
zanimaja za negovo dobro i ugled, ponje ovako:
Dopustte da vas posje da su ljudi, prije nego je Al a odredio
Poslaniku njegovu misiju, bili politeist mogobci. On i je govorio da
ostoji samo jedan Bg i traio od njih da vjerju njegovim porkama.

Zvot i vlasntvo svi onih koji odbace politeam privatajui Islam,
postaju svet. Onima koji prigrle vjeru propisuju se duost. Izvreje
t duosti naziva se 'amal (djela). O njima Bog govori ovim rijeima:
"O koji su vjeroali i dobra djela; i oni koji su vjerovali u Boga i
kreosno radili." Postoji nekoliko ayat ist vrste i koji je jasno da
odsustvo djela ne ponitava vje, ali odsusto oitovana i vjeovanja to
ni. Da su otovanje i djela dvije odvoee stvari, vidljivo je i i nje
nce da su u pogleu oitovaja, s musl jednaki, ali se vrednuju
po djelu; to se te vjee i vjeovanja, oni su je za sve muslimane.
S Bog je rekao: '' a sam odredio istu vje kao to sam i N uhu a.s.
Ono to s obavio vama i ono to s naredio Ibrahimu, Musau i Isau
je da ouvaju vjeu, a ne da njome budu podijeljei." Treba zat da su
upuenost u vjeru i upuenost u djela dvije razliite stvari. Naslov
mu' min moe se dat osbi koja nije svjesna svojih dunost. Taka oso
ba je nesvjena kad se radi o obavezma, ali je u pogledu otovanju u
sttusu ve. Bg j uo ove dtdje u Q'au. Da l bi t ie
dnao osobu koja obija priat Bga i Njegovog Poslanika sa nek
ko je, iako vje, neupue kad se radi o prakt djela? Tamo
gdje se obaveze spomnju u Q' anu, s kae: ''Bg je rekao ovo zato da
ne ide kvim putem," a na drugom mjestu "Ako neko skree s pravoga
put, neka ga neko drugi poet na to." Z Musaa se pria da je rekao:
"Kad sam to uio, bio sam jedan od zalutalih." Oi ovih, ima i mo
gi drugih navoda ko potruju isto. U stari, drgi su ak i jasniji. Da
l ttula Amir al-m'u data Hadrati Um i Hadrat Aliu za da
110 Abu Hanfa
su oni bili voe samo za one koji su izvraval svoje prakte obaveze?
Hadrat A je nazvao no Sirije, koji je ratovao protv njega, mu'mi
nima. Moe l biti veeg grijeha o ubijanja? Da l bi t smatrao da su i
ubjic i ubijei u pravu? Ao si na jenoj sta, to jt, Hdrat Aa i
njegovi sljeb, ta bi rekao o drugoj? Rl o tome i pokuaj to
shvatt. Tvrdim da su svi ljudi Qble mu' m i da nko o nji nije po
stao nevje zato to je zanemario djelo. Oaj ko vjeje, a isto tako
izvrava duost b suje je mu'min i preoree je za Den et.
Oaj ko izbegava i vje i djela je preoree za Deen em. Oaj ko
vjeje, ali izostavlja djea je sigo musliman, ali g jean. Bije je da
ga kazi ili mu oprost.
Nai na koi je Imam Abu Haa dokazao ovu tezu
ne moe biti bolji. Ima li boljeg argumenta da pokae ka
ko su obaveze i vjera dvije razliite stvari o onog da Is
lam od poetka propovijeda vjer, ali ne propisuje djela.
Tekst i Qura'na koji citira Imam pra dokaz da je bio u
pravu; jer se na svim mjestima 'amal spaja sa imanom,
kopulativnom vezom, koje ne bi bilo kad bi se prvi dio
rijei smatrao dijelom drge. Kopulatovno "fa" u tekstu
"man yu'min billahi fa ya'mal salihan", konao reava
problem.
Postoje neki tekstovi u Qur' anu i predajama na teme
lju kojih se ovaj zakljuak moe dovesti u pitaje, ali nisu
dovoljni da dokau suproto. Hadith, na koji se pri tome
uglavnom oslanja, je onaj koji kae da mu'min, budui da
je mu'min, ne moe poiiti blud i krau.Meutm, ovaj
nai izraavaja je samo retoriko sredstvo naglaava
nja, kao to ovjek moe rei o osobi da, zato to je gospo
din ne moe uraditi neke stvari, to samo znai da
navedena djela ne prlie gospodiu. Bez suje, blud i
kraa ne prlie ovjeku-vjeru. To je sve to taj hadith
podrazumijeva. Iae, u hadithu Abu Dharra jasno stoi:
"Svako ko vjeruje da nema boga osim Allaha predodre
en je za Denet, ak iako je bludnik ili lopov."
Drugo pitanje o kojem se Abu Haa jasno oitovao, a
u kojem je bio krivo shvaen je - moe li vjera ojaat i
oslabiti. Kau da je Imam rekao:" Vjera se niti pojaava
niti slabi." Nesujivo je ovo njegova izreka, ali su ga kri
vo interpretrali ne samo muhaddithi i pristalice Shaf'ie,
ve i neke hanefje. Vjera moe oj
a
at i oslabiti u dva
apekta. Pri aspekt je kvalitet: sa tog stanovita, moe se
rei da vjera postaje maje i vie intenzivna, drgim rije
ia, vjera znai nedvojbenost vjerovanja u kojem postoje
stpnjevi. Kad je Irahim pitao Boga kako oivljava mrt
ve, Bog je rekao: "Jo ne vjerje." Ibrahim je odgovorio:
"Ja zaista vjerujem, ali elim zadovoljiti svoj um. " Na
mogo mjesta u Q' anu Bog jasno govori o pojaavanju
vjere; jedno od nji je: "Zadathum imanan" {To je poja
alo njihovu vjer). Ia, medjut, niti potvruje niti
negira ovu postavku u tom smislu. To u njegovo vrijeme,
nije ni bilo sporo pitanje. Njegova tvrdnja da se vjera niti
pojaava niti slabi bila je izreena u drugom smislu, i u
tom smislu je taa. O koji smatraju da je djelo dio vere,
dre da se vjera pojaava i slabi kvantitativno: osoba vrlo
pedanta u poslu je vie vjer nego to je to grijenik.
Muhaddithi to jasno tvrde nalazei razne argumete u
prlog tome. Qastalani pie u svom komentar o Bukhar
jevom Sahihu: ''Vjera se pojaava ispravni djelima a sla
bi grijehom." Muhaddithi, openito izraavaju isto m
ljenje u razliitim kontekstima. Ia Abu Haa negira
jaaje i slablene vjere u kvatitativnom smislu. Budui
da ne verje du su djela dio vjere, dri da koliia rada
ne moe ulecat na kvantitetu vere, to je ispravno sta
jalite. Postoji hadith koji kae: "Abu Bakr je ipred vas
ljudi, ne zato to puno klanja i posti ve zbog onog to mu
je u srcu. "
Znai, Ia ne negira da se vjera moe poaati i
oslabiti kvalitatvno, ve da se moe pojaati i oslabiti
kvatitativno i to je logia zakljuak koji proilazi iz nje
gove tvrdnje da djelo nije dio vjere.
Ia takoer smatra da vjera ne varira po svome sa
draju i da su svi muslimani jednaki kad je rije o vje
rovaju; jer, su vjerske odredbe jednake za sve. Drugoi i
112 Abu Hanfa
obii muslimani jednako vjerju u jednog Boga i Posla
nika: ako postoje razlike meu njia, onda su one u in
tezitetu vjerovaja. U odgovor 'Utman Battu, Imam
je to opisao rijeia: "Stanovnici Nebesa i Zemlje imaju
istu vjer." Da bi to potkrjepio, on citra Q' an: "M smo
vam odredili istu vjer kao i N uhu". Imamovi protivnici
su ga estoko optuivali da svoju vjer iednaava sa
vjerom Abu Bakr Siddiqa. Nikad nije utvreo da je ikad
dao takvu izavu, a ak i da jest, to ne bi bilo od velike
vanosti. Ko moe porei tu jednakost o kojoj on govori?
Uistiu je ienaujue da kritiari nisu uspijevali razu
mjeti ni ovako jednostavne stvari. Katib Baghdadi je na
pisao brojne stranice da pobije ovu tvrdnju, a da nije
shvatio njeo pravo zneje. Zamjera Imamu da je iz
jednaio obie muslimane i Drugove, a ne shvaa da, iako
su Drugovi apsoluto superiorji, imeu ove dvije gru
pe postoji mnogo toga po emu su jednaki.
Iako je o svim takvim pitanjima imam Abu Hanifa
imao svoje osobno miljenje, niad nije proglaavao su
proto miljenje herezom ili devijacijama. Primjeri takve
liberalnosti su rijetki u Islamu nakon prog stoljea. Nita
nije vie nakodilo Islamu nego meusobne denuncijacje
neitomiljenika. Istina, razlike u mljenjima su se poja
vile i u vrijeme Drugova. U pogledu Poslanikovog Puto
vaja nebeski sferama (Mi'raj, op.p.}, na primjer, 'Abd
Allah b. Abbas i mnogi Drugovi vjerovali su da je Poslanik
zaista vidio Boga, dok se Hadrati 'A'ishah tome estoko
protivila. Takoer je odbijala vjerovat da su mrtvi uli
Poslanika kako govori, kao to je Ami Mu' awiyah negi
rao Poslanikovo telesno putovanje na Nebes.a. Takve ra
zlike u miljenju tada nisu navodile neistomljeke da
deuncaju jedni drge kao nevjere i njihove stavove
kao herezu. Neki ovjek je rekao 'Abd-Allah b. 'U mar:
"Ima ljudi koji krivo interpretiraju Q' a i nazvaju nas
nevjercima. Jesu li i oni sami nevjerci?" ''Niko se ne
moe nazvati nevjerkom," odgovorio je 'Abd-Allah,
Vjerovanje i Kalam 113
"ako ne kae da postoje dva Boga."
4
0
Nakon Drugova, ta
kve razlke su dobile na intenzitetu, dovodei do pojave
otro podijeljeih fakcija. Postoje moga pitanja verova
nja i prava na koja u Qur' anu ne nalazimo presudan
odgovor, a takvi sudovi kakvi postoje su meusobno
kontradiktor, to zahtijeva dedukciju i pomireje pro
teosti. To je dovelo do pojave individualni sudova,
to stvara motvo razliit miljeja. Nesumjivo su ne
ka od ovih miljenja bila kiva, ali iz toga ne slijedi da su
heretia.
teta je to su umovi zanesei vjerkim arom i isk

ljuivi u svom uvjerenju da su u pravu, bili nesposobni
tolerirati razliitost miljenja, obarajui se estoko protv
svih oni koji su ml drgaije. Rezultat toga bile su
uzajamne optube za nevjer, izreene arom koji je bio
obruto proporconala iskazaom vjerskom aru. Stvari
su postepeo stigle dotle da je svaka sekta traila potvrdu
u iziljenoj predaji kako bi dokazala optube pripisane
drugoj sekti za skretanje s pravog puta i za devijacije. Jed
na od izmiljeni predaja bila je i ona proroanska koja je
tvrdila da e se pojaviti sedamdeset t sekte u muslima
skom ummetu od kojih je samo jedna predodreena za
denet. Da bi se proroanstvo ispunilo, iziljene su se
damdeset t sekte, zajedno sa razliitim predajama veza
nim uz svaku od njih, na primjer, "Qadariye su Magi
ovog Ummeta.
"
Ovo netolerantno sektavo rastoilo je tkivo musli
manskog drutva, deformirajui svaki njegov aspekt -
vjer, moral, vlast, kultr, civilicju. Usred te prijetee
destrukcije postojao je jeda konstktiva glas, glas Abu
Hanife koji je glasno govoro: ''Meu ljudima Qible, ne
ma ni jednog koga moemo smatrati nevjerom. " Ovoj
izavi se u to doba nje prdavala velika paja, ali je vre-
4
0
I Mumd, Atar, st. 6.
114 Abu Hanfa
menom stecala sve vei kredibilitet, dok nije postala je
dan od dragoceni naela zanosti kalama, iako se, na
alost, na njemu nije puno radilo, tako da vika optubi
izreenih za herezu nikad nije potpuno utinula.
Imam je doao do ovog stava nakon puno razilja
na, istraivaja i praktiog iskustva. Bio je savremenik
mogih pozatih osnivaa vjerskih kola i gotovo sve i
upozao. Karijiti su imali svoe sjedite u Basri koja je
bila u blizini Imamovog rodnog grada. Wasil b. 'Ata'i
'A b.'Ubad, osiva i propagator Mu'tazla, bili su sta
novnic Basre. Zt, Ja b. Safa, po kome je nazvaa
pozata Jahmiya sekta. Ima se sreo s njia i upozao
njihove idee. Od onoga to se pripisuje ovim sektaa,
neto su obie iziljotine, neto krive iterpretacije, a
neto je apsurdno, a da istovremeno nije i heretio. Zbog
toga je Imam proglasio sve prpadnike Qible verca.
Zapazio je da su sve tvrdnje koje su izazvale paju i
postale kamen kunje vere, bile samo igre rijeia i jezik
jednog kruga ljudi. Najsporje je bilo pitanje vjeosti
Q' ana, pitanje koje su ljudi pridavali jednako toliko
vanosti koliko i Boijoj Jedinstvenosti. Mnogi veliki ver
ski uenjaci kau da su postojala dva oveka koja su
spasila Islam u izuzeto kritinim vremenima, a to su
Abu Bakr Siddiq, koji je istrijebio otpadnike iz Arabije
nakon Poslanikove smrti i Ahmad Habal koji je, za vla
davine Ma'mun al-Rshida, bio ustrajan u poticaju sto
renosti Qur' ana. Ahmad Habal, zapravo, ima prednost
jer je Abu Bakr imao uz sebe Drugove kao podrku, dok je
Hanbal bio sam.
Kad se u biografkim knjigama neko opisuje kao po
uzdan i mjerodavan, najvei dokaz toj tvrdji je da je
osoba smatrala kako je nazivati Qur' an stvoreim isto to
i neverovanje, iako je to samo stvar verbalne rasprave.
O koji su smatrali Qur' a stvorenim i ne-ve iali
su na umu njegove rijei i njihovo izgovaranje, o emu je
jasno govorio Poslanik. O prikazuju Q' an obim Iju-
dma. O koji ga smataju vjeim, shvaaju ga kao Boiji
govor ) u onom smislu u kojem govor predstavlja
jedan od Njegovih atributa. Brojne izave o ovom pitanju
prpisuju se Abu Ha, a sve se zasnivaju na ovoj di
stnkciji. Na primjer, odgovarajui na pitanje nekom o
vjeku, rekao je da je Q'an ne-vjea, zato to to nije Bog,
a nita osi Boga nije veo.
4
1
Ukratko, ovakve izave koje se ne baziraju na Q' anu,
ne mogu biti kriterij vjere i odsustva vjere. Mudrost Abu
Hanife je u tome da je titio onu sferu Islama ju irinu
opisuju rijei: "Ko god izgovori rijei 'Nema boga osim
Allaha' ulazi u denet. " teta je to njegovo miljeje nije
dobilo zasluenu teinu. Da mu je posveea paja koju
zasluje, ne bismo l kako erijatski pravnci (fqaha')
opiuju Gh, Muhy a-D 'Arabia, Ghautal-Azame,
Ibn Taimiyah i Abu Talih Makkia kao nevjere.
4
1 Abu Hlal 'Ak, Kitab al-Awa'il.
LlaVa dasata
Predaja i nj ezina naela
Pogreno je tvrditi, kako su to neki u, da Abu Ha
nifa nije bio stran u hadithu. Ostaje ipak injeica da
veii nije bio poznat kao muhaddith. Bilo je stotne ljudi
prije nega koji su se isticali i po originalnom miljenju i
po tradicionalom ueju, koji su ostali pozati samo u
glavnom podru njihovog djelovanja. To to se Abu Ha
nifa nije isticao u hadithu sasvim je razumljivo: ne moe
mu se pripisati ni jedno djelo na t temu. Izneauje da
ak ni Malik ni Shaf'ia nisu pozat kao muhaddithi i da
njihovi radovi o hadithu nisu postgli takvu populaost
koju su imali est Sahiha. Ahmad b. Hanbal je pozatiji
po hadithu nego ova trojica, ali je manje pozat nego oni
u sferi miljenja i donoenja vlastitih sudova. Tabari, i
sam muhaddith i mujtahid, ne spomnje ime Ahmad b.
Hanbala na svojoj listi mujtahida.42 Qadija 'Abd al-Barr u
svome biografskom reiku mujtahida, Kitab al-Intiha'
f'l-Ta la that al-Fuqaha' zadovoljava se time da spome
ne Abu Ha, Malika i Shaf'iu. Razi pie u Manaqib
al-Shaf'i: ''Nakon Imama Shaf'ie nije roen vie ni jedan
mujtahid." Iako se mnogi uejaci slau da je Ahmad Ha
nbal bio savren u ijithadu, o tome jo nije postgnut kon
senzus.
ijeica je da su mujtahid i muhaddith dvije potpu
no razliite kategorije. Muhaddith pomno itrauje sve
42 Hfi J alal al-D Suyut, Tabaqat al-Mufassir, bijeka o Tabaru.
Predaja i njezna naela 117
vrste kazivaja - upute, pripovijesti, izreke o vrlinama i
biografske podatke.
Mujtahid, s druge strane, bavi se uglavnom onim pre
dajama iz kojih se moe izvesti naelo zakona. Zato mu
jtahidi puno ree ctraju predaje nego muhaddithi. Mu
wata', u kojoj su sakupljene sve predaje koje navodi
Malik, jedva da ima hiljadu predaja, ukljuujui izreke
Drgoa i njiovih Sljedbenik. Shaf'i nekoliko puta pri
zaje Amad Hanbalu da muhaddithi (meu koje oito
ubraja i ovog drgog), bolje pozaju predaju nego pravni
teoretari kao to je on. Treba napomenuti da je ovo pri
zanje dao ovjek za kojeg je qadija Yahya b. Aktam,
uitelj Tidhia, imao obiaj sa aljenjem rei da bi sve
drge izvore predaja uinio suvinim da se punom pa
njom posveto hadithu.4 Hafz Ibn Hajar, u svome Ta
wali al-Ta' sis, kratkom, ali korisnom sjeanju na Shaf'iu,
zakljuuje svoju diskusiju o Shaf'inim strujacma slje
deim rijeima: "Nije sreo mnogo autoriteta (shuyh),
to je bio obiaj s veiom uenjaka haditha, jer je bio za
okupljen fiqhom." Isto je objanjeje i za mali broj auto
riteta Abu Hanife. Naalost, neki su otili tako daleko da
su tumaili kako je Imam slab u citiraju predaja. Ovo,
meutim, nije nova misao; nju su neki podravali u pro
losti i ona jo uvijek postoji. Da bi bili pravedni prema
t ljudima, mora se prizati da opepozate injenice o
Imamu, povrno gledano, daju materijala za takvo milje
nje. Ne samo da nije ostalo nikakvo djelo s podrua
haditha, nego ga ni Sahih ne spomije, osim u jednoj ili
dvije prdaje koje mu pripiuje. Osobito je maajna in
jeica da je opeto bio pomat kao mililac, to je stvo
rilo utiak da nije imao puno veze sa hadithom. Mora se
prizat da su maje Abu Hanife o ratm pohodima, pri
e o velikim imeima i biografjama bili ogranieni, ali je
bilo isto i sa Malikom i Shafi'iom. Meutim, negiranje
4 H In Hja, Tawali al-Ta' sis, st. 56.
118 Abu Hanfa
Imamove velike uenosti i otrouost kad se radi o
vjerskim zapovijedima i vjerovanju nije nita drgo do
kratkovidnost. Nepostojanje zbirke njegovih spisa o
haditu i predajama koje prenosi, ne dokazuje da je nje
govo zanje o hadithu bilo slabo. Ni jeda Drug nije pro
veo vie vremena sa Poslanikom, bilo u veem drutvu i
naamo, nego Abu Bakr Siddiq: niko ne moe posedovati
vie zanja nego on o Poslanikovi izrekama i djelia.
Pa, ipak je broj autentiih predaja koje je on zabiljeio u
svim knjigama haditha, sve zajedno, ne prelaze broj se
damaest.
4
Moe li neko tvrditi da je imao samo tako
mali broj predaja za prenijet?
Odmah do Abu Bakr Sadiqqa je 'Umar Faruq. Njemu
se pripisuje samo pedeset predaja, od kojih se neke ne
smatraju potpuno autenti. Slio je i sa 'Utmanom i
'Aliem. Nasuprot tome, Abu Hurair se pripiuje 5346
predaja, Anasu 28, 'Abd-Allahu b. Abbasu 2660, Jabiru
2540 i 'Abd-Allahu b. 'U mar, koji je bio tek mladi za
Poslanikova ivota, 2630. Ako je broj predaja jedini krit
erij, trebali bismo prznati da su pra etvorica halia bili
i izuzeto slabog pameja i nezainteresirani za Posla
nikove izreke i djela.
Ako autori est Sahiha ne citiraju vie od nekoliko pre
daja Abu Hanie, drgi imami fiqha doivjeli su jednaku,
ako ne i gor sudbinu. Nema, na primjer, ni jedne Sha
f'ine predaje u Sahihu, koji veliki tradicionalisti kao Ah
mad Hanbal, !shaq b. Rahwai, Abu Thaur, Humaidi,
Abu Zar'ah, al-Razi i Abu Hatim prizaju za bogatu riz
nicu predaja. U stvari, Bukhari i Muslim ne citaju ni
jednu Shaf'inu predaju ak ni u svoji drgim djelima.
Razi je pokuao objasnit ovakvu indierentost Bukharia
4
I R, Maaqib al-Shafi'i. Bro predaja ko prnos pra
etorica halifa, ko sam naveo, uzete su o I Shaf'ie. Muhad
dithi i pripiuju jo vie predaja. Ck i u tom sluaju, bro nije tako
velik da bi opravdao nau tvrdnju da su bili ploi prnoio
Predaja i njezina naela 119
i Muslima, ali nije uspio dati ni jeda uvjerljiv razlog. Os
tavimo Sahihe Bukharia i Muslima; Tid, Abu Da
wud, Ibn Majah i Nasa'i navode samo nekoliko i laca
prdaja u kome se pojavljuje ime Shaf'ie.
Istina, kriterij koji su postavii muhaddithi u proceni
pouzdanost i taosti zakljuivanja, iskljuuje milioe i
vizionare. Qastalai, u svome komentaru Bukharievog
Sahiha, ctira Bukharia koji kae da nikad nije zabiljeio
predaju onog ovjeka koji nije izavio da se vjera sastoji i
od otovanja i od djela.45
Ako je izava tao prenesena, kakvu je onda ansu
imao Abu Hanifa da mu se dopusti ulaz u svetite tradi
cionalista?
Bukari spominje Shaf'iu u svome Tarikh al-Kabir,
a sa indiferentou koju Razi, zaudo, smatra neim na
emu treba biti zahvala, jer je to, po njemu, bolje nego ga
pridriti slabim prnosiocima predaja. Evo ta Razi pie,
opisujui Shaf'ine kvalitete: "Imam Bukhari spominje
Imama Shaf'iu u Ta'rkh al-Kabir, i kae u jednom od
poglavlja da je Muha ad b. Idris b. 'Abd-Allah Muha
mmad al Shaf' al-Qarashi umro 20. h., a ne spominje ga
u poglavlju o Du' a a (slabi preosioci), iako je zao da je
Shaf'ia preosio mnoge predaje; da je bio slab prenosilac,
Bukari bi ga spomeuo u poglavlju o slabim preosio
cma."
Neko je upito Ahmad Habala za miljeje o Auz'iu,
koji je bio priznati mujtahid i uivao ugled u Siriji jednak
onome kojeg su Malik i Shaf'i imali u Arabiji i Iraku. O
je odgovorio: "Slab u predaji i slab u sudovima. "4
K vali tete kojima se mujtahidi mogu ponositi su jas
noa vizije, mo zakljuivanja, sposobnost da prepozaju
pitanja i pronau odgovore, umijee izvoenja naredbi.
45 Ibn Hajar navo ovu Bukarijevu iavu u uvou Fa th al-Bai.
4 R, Manaqib al-Shaf, Glava I.
120 Abu Hanfa
A, sve su ovo u oima jedne grpe tradiconalista, ne
dostaci. Abu Ja' far Muhamad b. Jarir Tabari pie o Abu
Yusufu: "Jedna grupa tradicionalista uzdravala se od
koritenja predaja koje je on navodio zbog toga to se
upravljao prema vlastitim sudovima i imao obiaj izvo
diti sekundae naredbe iz onih koje su ve bile izvedene.
Osim toga, bio je halifn dvoranin i qadija. "47 Ako je izvo
enje naredbi prekraj, onda je Abu Hanifa bio u tome
gori od Abu Yusufa.
Vrijedi razmotriti zato su Abu Hanifa i negovi sljed
beici nazvai ahi ai-ra'y (oni koji se oslajaju na milje
nje). S tim u vezi, mogi su bez nuog razmiljanja pri
hvatili ovaj popula stav. Pokuajmo, za poetak, doi
do toga kako je nastao taj naziv i na koje se ljude prvo
odnosio. Koliko ja mogu utvrditi, pri ovjek koji je dobio
taj naziv bio je Rabi'at al'Ra'y, Malikov utelj i autoritet
hadithu. Rje "ra'y" je postala sastavni dio njegovog ime
na i kao takvo ono se javlja u historijskim knjigama i re
nicma imena. Bio je uveni muhaddith i faqih koji je sreo
moge Drugove. Dhaabi pie ovako o njemu u Mizan al
I'tdalu: "Autori svi kjiga (t. est Sahiha) oslanjali su se
na svoje miljeje." 'Abd al-Aziz Majishun pie: ''Nisam
sreo ovjeka koji je znao napamet vie predaja od Rabi' a e.
U tom razdoblju i kasnije, mogi su bili pozati kao
"ahi ai-ra'y''. Tradicionalist In Qutaibah u svome Kitab
al-Ma'arf, u poglavlju o "ahi al-ra'y", u naslovu tog po
glavlja navodi imena lna Abi Laila, Abu Haifa, Rabi' at
al-Ra'y, Zufar, Auza'i, Sufan Tauri, Malik b. Anas, Abu
Yusuf i Muhammad b. al-Hasan. Kako je In Qutaiba
umro 276. h., ini se iz ovoga da su sve do treeg stoljea
hijre, ovi ljudi bili pozat kao "ahi al-ra'ya". Izuzimaju
Zufara, svi spadaju u tradicionaliste, a naroito Malik, Su
fan Thauri i Auza'i, koji su toliko pozati da je bilo ka
kav kometar suvia.
47
In Kalan, Ta'rk, bijek o Qd Abu Yuu
Prdaja i njezina naela 121
Ono to se zaista dogodilo je da su ljudi koji su se ba
vili poduavanjem haditha bili podijeljeni u dvije grupe.
Jednu grpu inili su oni koji su se bavili prikupljanjem
predaja i kazivanja. Njihov odnos prema predajama bio je
kao prema obi kazivanjima, ak do te mjere da nisu
razlikovali opozivajue od opozvanih predaja. Drugu
grupu ine oni koji su prouavali predaje da bi i njih de
ducirali naredbe i odluke. Kad ne bi mogli nai jasan
tekst, u zakljuivanju bi se sluili aalogijom. Iako su ove
dvije grupe dijelom kombinirale dva pristpa, bile su pre
poznatljive po onom koji se vie isticao u njiovom radu.
Tako je prva grupa postala pozata kao "ahi ai-riwayah
ili ahi ai-hadith" a druga kao "ahi ai-ra'y". Razlog da
Malik Sufan Thauri i Auza'i dobiju naziv "ahi ai-ra'y",
bio je u tom to su istovremeno bili i tradicionalisti i origi
nalni mislioci i osnivai pravni kola. Ali, kako su rangi
rani inter se na razliite razine i dva razliita zanimanja,
ponekad bi se isticali u jednoj kao "ahi ai-ra'y", a u drgoj
kao "ahi ai-hadith", to zapravo znai vie u jednoj ili
drgoj kad bi se meusobno usporeivali. Na primjer,
naslov mujtahid ili "ahi al-ra'y" bio je prikladniji za Abu
Ha nego Malika. Jednom je Nadar b. Yahya pitao A
mad Habala - ta ima protiv Abu Hae. Odgovorio je:
"Ra'y." " Zar Imam Malik ne djeluje prema miljenju?"
pitao je Nadar. ''Da", odgovorio je Amad Hanbal, "ali
Abu Haa se vie oslanja na miljenje." "Onda," primi
jeto je Nadar, "obojica snose krivnju u onoj mjeri u kojoj
se oslanjaju na miljenje." Ahmad Hanbal je ostao bez od
govora.4
Prije Abu Hae fiqh nije bio sistematizirana discpli
na. ad je on poeo raditi na sistematzaciji fiqha, naiao
je na n pitaja o kojima nije postojala autentina pre
daja, ak ni izava nekog od Drugova. Zato se pri zakljui
vanju morao sluiti analogijom. Nije on bio prvi koji je
4 Uqud a-Ju.
122 Abu Hanfa
tako postupao.
ak su i neki od Drgova donosili sudove

analogijom, o emu emo kasnije detaljnije raspravljat.
A, u njihovo vrijeme ivot Zajednice jo nije bio tako
sloen da bi stvarao situacije koje su zahtijevale primjenu
analogije pri donoenju sudova. U napor da sistematiz
ira fiqh, Abu Hanifa je smatrao nuim razraditi pravila
aalogije zajedno sa njeom upotrebom. U javnosti je to
potvrdilo njegovu vezu izmeu vlasttog miljenja i ana
logije, to objanjava injeicu da u historijskim kjigama
rijei "predvodnik kole miljenja" obio nalazimo uz
njegov ime.
Postojao je jo jeda razlog zbog koga je Imam bio
pozat kao "ahi al-ra'y''. Tradicionalisti obio nisu kor
istili dirayat (kritiko propitivanje) kad bi se bavili preda
jama i kazivanjima. Abu Hanifa je bio prvi koji je to inio,
razraujui njegova naela. Odbacio je veliki broj predaja,
jer nisu idrale njegove kritike standarde. Budui da su
dirayat i ra'y vrlo blizu jedan drgome po zaeju, go
tovo sinonimi, obii ljudi ih nisu ni mogli razlikovati.
Ovo je ojaalo ugled Imama kao osobe koja se oslanja na
svoje vlastito miljenje.
Nakon ove uvodne diskusije, preimo na temeljno pi
tanje Abu Haog odnosa prema hadithu. Relevante
ijenice o njegovom putu uejaka jesu one koje se zas
nivaju na autentiim prikazima. U prvom dijelu kjige
izio sam povijest Imamovog prouavanja haditha, na te
melju nekih knjiga koje prdstavljaju osnove umijea bio
grafke literature. Imajui na umu tu historiju, razmotr
mo jo jednom kakvu ulogu u izuavanju haditha moe
imati ovjek koji ga je poeo prouavati sa navrenih dva
deset godina, u doba pune zrelosti razumijevanja i nasta
vio to initi jo n godina.
ovjek koji je uio predaje od

istaknutih stjaka ovog podra u Kuf, koji je godi
nama pohaao nastavu haditha u Mekki, kome su auto
rteti Medie dodijelili diplomu o visokoj struosti i iji
su uitelji bili ljudi poput 'Ata' b. Abi Rabaha, Naf' b.
Pdaja i njezina naela 123
'Umara, Umar b. Dinara, Muharib b. Ditata, A'Mash Ku
fa, Imam Baqira, 'Alqama b.Murada, Makhul Shamia,
Auza'ia, Muham ad b. Muskim al-Zuhia, Abu Ishaq al
Sabi'ia, Sulaiman b. Yasar 1 Abd al-Raman b.Hurmuz al
A1raya, Mansur al Mu'tamira, Hisham b.1Urwaa - sve
stupovi haditha, ija su kazivaja obogatila Bukharijeve i
Muslimove Sahihe.
Razmislimo o Imamovim uenicima,
4
9
Yahya b. Sa1id
al-Qattanu, imamu umijea opovrgavanja i procene;
'Abd al-Razzaq b. H uram u, ijim se ]ami' al-Kabirom
Bukhari uveliko nadahnjuje; Y azi b. Harnu, jednom od
utelja Amad Habala; Waki'b.al-Jarrahu, kojeg Ahmad
Habal opisuje kao nekog kome nije sreo ravnog u isna
du i riwayatu; 1 Abd-Allah b. al-Mubaraku, koji je bio pri
zat kao "amir al-mu'minin
"
u hadithu; i Yahya b. Za
kariya1b. Abi Za1idahu
1
koga je Ali b. al-Madini
(Bukharijev uitelj) imao obiaj zvati vrhuncem uenosti.
Ovi ljudi nisu samo nominalno Imamovi ueici, ve su
godinama sjedili pred njim, ponosei se tom njenicom.
1 Abd-Allah b. Al-Mubarak je obio govorio da mu Bog
nije pomogao posredstvom Abu Hanife i Sufan Thauria,
bio bi samo obian ovek.
5
Waki1 i Yahya b. Abi Za'idah
druili su se sa !mamom tako dugo da su postal pozat
kao "prijatelji i drgovi Abu Hae." Je li zamislivo da
se ljudi tog ugleda, prizati s
t
ujaci haditha i riwayata
dive obiom oveku?
Pored ovoga, injeica je da Abu Hanifa, kao jedan od
vrhunskih mujtahida, nikad, u posljednih dvanaest sto
ljea, nije bio osporavan, izuziajui dvije ili tri osobe.
Rije "mujtahid" defnirali su uejaci haditha, kao to su
Baghawi, Raf'i Nawawi i drgi, ovako: "Mujtahid je do
bro upue u Qur'an, hadith, prve pravne kole, leksik
oligiju i analogno zakljuivaje. Drugim rieima, to je o
4
9
Djan prkaz o njia dat je u Datku.
S Tadhb a-Tadhb, bijeka o I u Abu Hani.
124 Abu Hanfa
vjek koji za sve i gotovo sve ayate iz Qu' ana, koji zas
niva stavove na izrekama Poslanika i prih generacija.
Kad se radi o pravnm pitanjima, ia neophodo znanje
iz leksike i poznaje sve metode analogog zkljuivaja.
Ako mu nedostaje znaja u bilo emu od navedeog, ne
moe se nazvati mujtahidom i treba se prikloniti nekoj od
prinat pravni kola."
5
1
Na temelju ove deficije, Ibn Kaldun, raspravljajui
o mujtahidima u odjeljku nazvanom Hadith, pie: ''Neki
nepravedno potcenjuju mujtahide da nisu dovoljno upu
eni u hadith i da su zato njiove prdaje vrlo rijetke. A,
to je pogreno miljenje, koje, kad se radi o velikim ima
mima, ne moe ni u kom sluaju, biti istina. S hari' ah je
izveden iz Qurana i haditha i zato osoba koja slabo
poznaje hadith treba pokuati nadoknaditi taj nedostatak
deduciranjem vjerski pravila iz isprav naela." In
Kaldun dalje pie: ''Da je Imam Abu Hanifa bio jedan od
veliki mujtahida, u diciplini haditha, dokazuje injei
ca da njegova pravna kola uiva povjerenje meu muha
ddithima o kojoj oni raspravljaju, bilo da je privaaju i
osporavaju. "
52
Ibn Kaldun takoer navodi razloge in
jeici da je broj predaja pripisa Imamu mali. Predla
em da se na to opije osvremo.
Mogi muhaddithi prizali su vioki ugled Abu Hani
fe u hadithu. Dhaabi, najitakutja fgura meu tadicio
nalitima kasnijeg razdoblja, napisao je kjig o hafizima
ha di tha (onima koji su predaje pamtili). U predgovor
objanjava da se knjiga satoji od biografski prkaza ljudi
ije se znaje Poslanikovih predaja i osobni sudovi teme
lje na potvrivaju, odbacivaju, ispravljanju i saimanju
5
1
Shah Wal -A , 'Iqd al-Jid
52
Izeauje da su, i pored ovog obanjenja, neki sitiavi ljudi
pokuali dokazt da I nije bio dobar pozavalc Hadita, n
osnovu nekih usputih Ibn Kaldunovih primedbi, in tako
da pokazuju kako ni on sam nije uvern u njihovu ittot.
Predaja. U toj kjizi Dhahabi ne ukljuuje nikoga ko nije
bio veliki strujak u hadithu. Tako, usput spominjui
Iarijah b. Zaid b. Thabita, pie: ''Nisam ga spomenuo
meu onima koji predaju zaju napamet, jer je premalo
predaja za koje se tvrdi da ih je on prenio." Ali, zato na
vodi Abu Haifu, ukljuujui ga meu hafize haditha.
Moe l biti veeg prizanja lmamovom statusu muhad
ditha?
Abu'l-Mahasin Dimishqi je naslovio jedno poglavlje
svoje kjige 'Uqud al-Juman na sljedei nain: "Glava
dvadeset t pokaje da je on (Abu Hanfa}, imao bogato
zanje o predajama i bio voa hafiza. " Abu Yusuf, kojeg
Yahya b. Mu'in naziva struj akom u hadithu i koga
Dhahabi ubraja meu svoje hafize, pie: "Sa !mamom
Abu Hanifom smo obio raspravljali o pravnim pitan
jima . . . Kad bi izrazio svoj konai sud, otiao bih sa nje
govih predavaja kod muhadditha u Kufu, kako bih od
njih uo predaje koje se odnose na pitanja vezana uz temu
toga dana. Zatim bih se vratio do Imama kako bi mu
ponovio predaje. Neke od nji bi privato, a za druge bi
rekao da nisu autentie. Kad sam ga pitao kako to moe
ri, odgovorio bi: "Zam sve to je poznato u Kuf."5
Navedeno svedoeje je dovolja dokaz Abu Hanif
na visokog mjesta u hadithu. Istina je, meutim, da Imam
nije zbog toga to to jest. Bilo je i drugih ljudi koji su na
pamet znali predaje. Ako je i imao nekoliko stotina ui
telja haditha, bilo je imama koji su u raijim razdobljima
imali hljade. Ako je pohaao centre prouavanja haditha
u svetm gradovima, bilo je i mogh drgh koi su uivali
it prost. Oo to Abu Ha iste meu njegovim
savreenicima je neto drgo, neto od vee vanosti. To
je bila kritika procea predaja i njiovo vrednovanje kao
temelja pravnih zakona. Disiplina haditha je uveliko
53 Uqud a-Ju.
126 Abu Hanfa
napredovala poslije Abu Hanife: razbacane predaje su
sakupljene, kompilirani su Sahihi i formulirana naela
haditha, pretvarajui ga u zanstveu discplinu na te
melju koje je napisano stotine vrjednih knjiga. Rzvojem
ljudske misli i iskustva od tada se mnogo toga promi
jeo. Ali, ispitvanje, vrdnovaje i ocea predaja nije se
makla od mjesta do kojeg je stigao Abu Hafa.
Da bi se shvatio pravi zaaj ovog dostgua, nuo
ga je analizirati u njegovoj hitorijskoj perspektvi, to jest,
u odosu na poetak i razvo haditha, a naroito nastaak
sistema njegovog preoeja i promjena kroz koe je pro
lazio u razliiti perodima.
Sistem prenoenja i kazivanja poeo je jo za Poslanik
ova ivota, na jednostavan i prirodan nain. Prvih trinaest
godina Poslanikove misije zbivalo se u teka vremena,
kad su Drugovi bili previe zaokupljni obranom vlastitih
ivota, a da bi se bavili preoejem i kazivanje pre
daja. Zato je bilo vrlo malo naredbi: nita osim namaza
nije bilo propisano kao obaveza, jer bi vie obaveza prd
stavljalo neizdriv teret. ak je i propisanih namaza bilo
malo i bili su kratki, to jest, ikindija, akam i jacija namaz,
a svaki se sastoao od samo dva rak'ata. Duma namaz i
dva bajram namaza nisu bili uope propisani. Post je na
reden 2. h., to jest trnaeste goine njegovog Poslanstva. O
tome kad je zakat propisan kao obaveza, postoje razliita
miljenja. Jedno od njih je miljeje Ibn al' Atira, po kome
je to bilo 9. h. Hajj je propisa iste godine. Ukratko, godi
nama je namaz bio jedina duost. Nije bilo naredbi o
ostalim dunosta, niti je bilo predaja o takvim nared
bama. Drugovi nisu pokazivali puno zaanja za zapo
vijedi i pravna pitanja. Sam Qur' an kae: ''Nemoj se raspi
tivati o onome, to te, kad sazna, nee zadovoljiti."
'Abd-Allah b. 'Abbas je imao obiaj rei: "Nisam vidio
bolje ljude od Drugova. Tokom cijele poslanike misije,
postavljali su samo trnaest pitanja. Svako je navedeno u
Qur'au."5 Slie izave, kako se navodi, dali su jo neki
Drugovi.
Raspravljaje nije bilo uobiajeo ak ni o problemima
koji su se tada pojavili. Sami Drugovi bi ih postavili Po
slaniku, tako da nisu trebali posrednic pri prenoenju Po
slaovi izava. Biljeenje predaje nije bilo doputeno.
Postoji predaja u Muslimovom Sahihu, koja kae: ''Ne bi
ljei nita to sam rekao, osim onog to je iz Qur'ana, a
ako neko zabiljei bilo to od onoga to sam rekao, a ne
postoji u Qur' au, to teba izbrisati. " Poslije Poslanikove
smrti, pri halifa Abu Bakr se morao suoiti sa opom po
bunom Aapa, a zatim je bio zaokupljen pohodima na
Rimljae i Perzijsko Cartvo, tako da se za njegove kratke
vladavine nije ni moglo uiniti mnogo u irenju predaja.
'Umar, iako je njegova sedmogodinja vladavia obilje
ena unutranjim mirom i stabilnou, izravno je onemo
guavao Uoavaje predaja. Dhahabi pie u Tabaqat
al-Hu/azu da je 'Umar, iz straha da bi prenosioci mogli
Poslaniku pripisati netane predaje, uvijek govorio da
prenose to je mogue manje predaja. 55 Kad je slao dele- .
gaciju Ansara u Kuf, dao im je ove upute: " U Kuf ete
sresti grupu ljudi koji ue Qur' a glasom punit eocija.
Kad uju da ste stigli, doi e eljni da od vas uju
Poslanikove predaje. Budite oprezi da im ne prenosite
previe predaja.
Slio je bilo kad je slao neke Drugove

u Irak, 'Umar je zajedno s njima iao dio puta da ih is
prati. "Zate li," pitao ih je, "zato sam se pridruio u di
jelu vaeg puta?" ''Da bi nam ukazao ast," odgovorili su.
''Tako je," rekao je 'Umar, "ali postoji i drugi razlog.
elim vam rei da ljudi zemlje u koju idete vole uiti
Qr'an. Nemojte ih uvlaiti u prdaje i prenesite sao ne
koliko Poslanikovih predaja." Kad su Drugovi stigli u
5 Dari, Munad.
55
Dhahabi, Tabaqat a-Hufa, biljeka o hali 'm.
Dari, Munad.
128 Abu Hanfa
Qurzu, stanovnici su i doli vidjeti, traei od njih da im
kazuju predaje. Ovi su to odbili, pravdajui se da im je
halifa zabranio.57 Abu Huraira je, na pitanje Abu Salama,
da li je obio kazivao prdaje tko slobodno u 'Umarovo
vrjee kao to to ii sada, odgovorio: ''Ne, jer da sam i
pokuao, 'Umar bi dao da me biuju."5
8
Tokom dvadestednogodinjeg 'Uthmanovg i 'Alije
vog halifata, kazivanje predaja je steklo populost. Dru
gov su se razili irom ilamskog svijeta. ivot zajednice
je bivao sve sloeiji, a javljali su se i novi problemi. Sve
ove okolnosti davale su maha prenoeju predaja. Pobu
na koja je okonala ivot 'Utmana, podijelila je zajednicu
u ratne tabore ija su neprijateljstva naela vladavinu
'Alia od samog poetka. Meu orem koje se koristilo u
tom bratoubilakom sukobu, bile su krivotvorene preda
je. Stotie njih je izmiljeno, da bi se, kako je vrijee pro
micalo, Uoavale. U uvodu Bukharijevog Sahiha pos
toji pria o tome ta je 'Abd-Allah b. 'Abbas rekao Bashi
'Adawiu, kad mu je ovaj doao kazivati predaje. Prii
jetivi da ga 'Abd-Allah ne slua paljivo, Bashir je rekao:
"In 'Abbas, ja ti prenosim predaju Allahovog Poslanika,
a ti ne obraa nikakvu panju na to." "Bila su vremena,"
odgovorio je 'Abd-Alla, "kad sam, bih uo da neko
izgovara rijei: 'Rekao je Allahov Poslanik', podigao gla
vu i paljivo sluao. Ali, otkad su ljudi prestali razlikovat
dobro od zla, sluam samo one predaje koje osobno
znam. "
Ne samo u usmeoj predaji, krivotvorenje je poelo i U
pismenoj. Muslim pria kako je 'Abd-Allah b. 'Abbas, dok
je prepisivao 'Alijevu odluku, t i tamo izostavio neko
liko odlomaka, uzvikujui: "Tako mi Boga, 'Ali nikad ne
bi mogao donijetu ovakvu odluku. " Drugom je prilikom
57
Dhahabi, Tabaqat a-Hufa, bijeka o Hadrat 'mr
5
8
Iid.
'Abd-Allah b. Abbas, izbrisao ve dio 'Alijevog spisa koji
je dobio.
Jedan od razloga koji su dopinosili izmiljanju pre
daja je taj to zajedno sa lacem preosilaca nije bio raz- .
raen i sistem prenoenja. Svako je mogao re: ''Rekao je
Allaov Poslanik," i samom tom izavom bio izuzet od
nunog dokazivanja svoje verodostojnosti. Tinidh, u
Kitab al-'Ilalu citira Ibn Sirina: ''U poetku ljudi nisu po
stavljali pitanje vjerodostonosti izvora. To su poeli iiti
tek kad su se poavile protureosti, tako da bi se mogle
prihvatiti predaje pravovjemika, a odbaciti one krivo
vjera". Nepouzdane predaje nisu bile ograniene samo
na krivovjere i one koji unose novotarije. Pokazalo se
da su poduzete mjere opreza bile neefkasne, a lae pre
daje su se i dalje irile.
Dolaskom Umayada, prenoenje predaja dobilo je
novi zamah. Kako su Drgoi nestajali, rasla je njihova
vrijednost u oima javnosti. Veliki napredak uinje je u
kulturi, a Zajednica je zato porasla prelaskom mnogih
ljudi na Islam. Osim oduevljeja koje i je bilo prirodo
kao vjerskim obraenicma, nije bilo boljeg naia za ove
ljude da postgnu ugled kod osvajaa nego da se istaknu
po svojoj vjerskoj uenosti. Tako motivirai, uskoro su
kao uenjaci daleko nadmaili i sae Arape. I u najza
baeiji mjestima islamskih dominiona, otvarale su se
kole haditha i rwayata, tako da se njihov broj pejao na
hiljade.
Posljedica intenzivnog irenja predaja je postupan pad
kvalitete njihove taosti i pouzdanosti. Krug prenosilaca
bio je tako velik da je meu njia bilo ljudi razliitih na
vika, uvjereja i rasa. Inovatori su se mogli ubaciti meu
njih i slobodno iriti svoje heretike idee. Najgore od sve
ga je bilo to to, iako je prolo vie o stoljea od poetka
prenoenja Tradicje, nije bio razraen nikakav sistem nje
zog bileenja.
130 Abu Hanfa
To je dovelo do gomilanja izljeh i pogrnih pre
daja do te mjere da kad je Bukhari, neto kasnije, pokuao
izdvojit autetie predaje, izabrao je samo 7397 od stot
ine hiljada koje su bile prihvaee. Ovaj broj je dalje re
ducirao na 2761, izbacivi one koje su se ponavljale.
Stotne hiljada predaja namjero su iziljee. Po Ha
mmad b. Zaidu, sao je Zanadiq izmislio njih etaest
hiljada.59 'Abd a'-Karim Wadda' sam prizaje da se broj
od etiri stotine moe pripisat njemu.6 Bio je znatan broj
poboh i estiti ljudi koji su izmiljali predaje, u dobroj
namjeri, da poslue kao putokaz moralnom vrijednosti
ma. Zain al-D 'Iraqi s pravom prigovara: "Ove predaje
su nanijele veliku tetu zato to su bile prihvaene i bile u
upotrebi zahvaljujui poboost i pouzadnost njihovih
autora. "
Odmah iza namjer izmiljaja slijede pogrena tu
maenja, pogrena shvaanja i nepromiljeo proenje,
to je rezultiralo hiljadama izmiljenih izreka, nehotice
pripisanih Poslaiku. Neki tradicionalisti su imali obiaj
istovremeno kazivati i tumaiti predaju, a kako niim ni
su jasno naznaili dodata objanjenja, sluatelji su esto
krivo ml da je i to dio hadith maru' (. predaja koja
sadri tvrdnju o Poslaniku). Izeauje to je ovakav ne
mar bio praksa mnogih vodeih imama u hadithu. O
Zuhriu, jednom od Malikovih stjaka i istakutih tra
dicionalista, Sakhawi pie: "Slino tome, on je dodavao
svoja tumaenja predajama, izostavljajui rij ei koje
pokazuju da su to tumaenja. " Isti sluaj je i sa Waki'iem.
Ponekad bi svoja tumaeja ponjao rijeima: "ya'ni" (to
jest), ali puno ee to nije io, ostavljajui tako svoe
sluatelje u nedoumici. Brojni drgi primjeri navode se u
biografskim analima i djelima koja govore o naelima
predaje.
59
Fat al-Mugt, st 108.
N Iid.
Jo jeda veliki izvor konfzije bila je navika mogih
vodeih tadicionalista da prikrivaju nedostatke koji bi
mogli dovesti u pitaje kontnuitet lanca predaje. Ovime
nije iscpljea neavjea praksa kao ni sve povrne me
tode kojima je bio izloen hadith. Detalji o tome mogu se
nai u djelima o hadithu.
Ukratko, zbirka kazivanja koje su se smatrale preda
jama u Abu Hao vrijeme, obuhvaa veinom izmi
ljea, iskrivljena, slaba i nejasna kazivaja. Bukhari i Mu
slim jo se nisu pojavili da iz ove zamree mase odaberu
pouzdae prdaje. Abu Haa zaokupljenost fiqhom
nije mu doputala da se primi i ovog posla, ali je uradio
sljedeu neophodnu stvar; razradio je sistem kritike koju
prolae kazivanja i postavio pravila i upute za njihovu
primjeu. Njegov standard u kritci smatra se izuzeto ri
gorozim, tako da su mu muhaddithi dodijelili naslov
"mushaddid fi al-riwayat" (.stog u preoeju), a to je
jeda od razloga, a moda i glavni razlog, zato je od svi
tadicionalista upravo on prenio najmanji broj haditha.
In Ildu pie: "Abu Haa ima tao malo prdaja zato
to je nametuo stoge kriterije pri kazivaju i preoe
nju."
Prva opa idea koju je Imam postavio o hadithu jest
da postoji mali broj predaja koje su pouzdae i dovoljno
autente. Ovoj radikalnoj idei, kako se moglo i oeki
vat, esoko su se suprottavili. O je, meutim, osjeao
obavezu da se toga pridrava. I bio je potpuno u pravu.
Sreo je venu strjaka haditha svoga vremena i od njih
je nauio ono to je mogao. Godinama je pohaao vae
kole haditha u svetim gradovima. I konao, dugo vre
mena je prouavao osobne karakteristike, navike i metode
prenosiaca u Kuf, Basri i svet gradovima. Sve ovo ga
je uinilo kompetetim za donoenje vlastitog suda na
ovom podruu.
Oprezaost u pristupu predajama Abu Haa je, na
neki nan, naslijedio prko svojih utelja, stujaka u
132 Abu Hanfa
hadithu i fiqhu od 'Abd-Allah b. Mas'uda na ijim se ka
zivanjma i derivacijama uglavnom temelji hanefijska
pravna kola. Pored sve njegove veliine kao muhad
ditha, 'Abd-Allah b. Mas'udu se pripisuje mali broj kazi
vaja, a razlog tome bio u vrlo strogim kriterjima u od
abiru predaja. O njemu Dhahabi pie: "Bio je selektivan i
stog u kazivanju i preosio je samo autente predaje."
To isto je karakteristio i za Ibrahim Nakha'ia, ueika
'Abd-Allah b. Mas'uda i Abu Hog utelja, zbog ega
je prozvan "Sairafi al-Hadith". I pored toga to je poha
ao razne obrazovne institucije, svoje veliko znanje i
nain raziljaja Abu Hanifa, u sutini, duguje cjelom
nizu svojih utelja. Isto tako, njiovom utecaju duguje
svoju princpijelu potebu da predaje izloi pomom is
pitivaju, to je ojaalo njegovo osobno iskustvo i intelekt.
Ova idea, iako nije iroko prihvaena, imala je utecaja
na odreivanje budueg razvoja nauke u hadithu. Njezin
je utecaj jasno vidljiv u principima osobni sudova koje
navode Malik i Shaf'ia, koji su uli u ovo podre nakon
Abu Haife. Standardi koje Malik propisue u kazivaji
ma, veoma nju Abu Ha. Zato % esto o oic
govori kao o strogim preosioima (mushaddidin fi'l-ri
wayat). Ibn al-Salah pie u Muqaddami: "Prema mushad
didinima samo su ona kazivaja prhvatljiva za koja pre
nosioci imaju argument sauvan u svom pamenju; to
navode i Malik i Abu Hanifa. "Po rijeima mogih u
hadditha, prva verzija Malikovog Muwata' obuhvaala
je 10.00 predaja, da bi daljnim istaivanjem smanjio nji-
, hov broj na est i sedam stotia. Sam Shaf'ia je izrazio
stanovta slia Abu Ha.
Baihaqi citira Shaf'i odgovor na zatev Haram Qar
shia da dika predaje za koje je dokazano da se mogu
pratiti sve do Poslanika. "Po miljeju znalaca," rekao je
Shaf'ia, "ima vrlo malo autetiih predaja." Prdaje koje
Abu Bakr Siddiq navodi kao Poslaikove, ne prelaze bro
sedest, dok one koje navodi 'Umar b. al-Kattab, us-
Prdaja i njezina naela 133
porkos ijeici da je Poslanika nadivio mogo godina,
ne dostiu ak ni broj pedeset. Slio je i sa 'Utmanom.
to se tie 'Alija, iako je potcao ljude da ue hadithe, bilo
je veoma malo onih koje je on preio
.
Bilo je to stoga to
je bio nezadovolja njiovom autentiou kao i ovi dr
gi. Vena njemu prpisa predaja pripadaju vremenu
'Umarovog i 'Utaovog halata. Ostali Drugoi pre
jeli su veliki bro prdaja, ali stjaci smataju da nsu
zasnovane na valjaom izvor
.
"
61
Iz navedenih ijenica ne treba zakljuiti da je Abu
Haa u celosti odbacvao predaje kao to su to inile
mu'tazijie ili da ih je priao samo deset do dvadeset od
ukupnog broja. Njegovi uenic navode stotine njegovih
predaja. U Muhammadovim djelim Muwattu', Kitab al
Athar i Kitab al-Hujaju, koje se koriste kao zbike pre
daja citirane su brojne lmamove predaje. Meutim, broj
predaja koe on navodi kao prihvatljive, puno je manji od
broja predaja koje navode drugi muhaddithi kao takve,
to se tumai njegovim rigorozni standardima. Neki od
uveta koje je postavio bili su isti koje je prihvatila veina
muhadditha, dok su ostali bili iskljuivo njegovi, a samo
i je Malik dijelio s njim kao i nekoliko drgih mujtahida.
Jedno pravilo koje se odnosi na ovu drugu kategoriju
jest da je samo prdaja koju je prosilac uo vlastitim
uima i u celosti zapamtio sve do vremena njeziog kaz
ivanja, prihvatljiva kao argument. Oo pravilo izgleda sa
svim jednostavo i trebalo bi, na prvi pogled, biti prihvat
ljivo od svih. Oo, meutim, ima dalekosene utecaje, sa
koim se veina muhadditha ne slae. O zamjeraju to
rstrikcija takve vrste nepravedno ograniava doseg pre
daja. Ne porie osnovanost prigovora, ali ostavio i
taocu da ojeni je li bolje biti oprezan kod prihvaaja
tradicija ili doputt njihov neograie bro. Pozabavit
6t R, M
m
aqib ai-Shaf'i.
13
Abu Hanfa
se detaljnije utecajima i dodatim pitajima da razas
nim pitanje: me se Abu Hanifa rukovodio prilikom pro
piivaja svoji rigorozh uveta.
Postojao je veliki broj strujaka u hadithu, koji su
predavali skupovima od deset hiljada ljudi, gdje bi se po
negdje postavili ljudi-preosioci koji bi ponavljali rijei
strujaka onia koji su sjedili predaleko da bi ga uli. Ti
ljudi uli su samo one koji su ponavljali rijei, a ne i sa
mog strujaka. Pitanje koje se namee jest, mogu li oni,
uistnu, tvrditi da su od samog strjaka uli predaju.
Mogi autoritet misle da mogu, dok Abu Hanifa smatra
da ne mogu a i neki doktori ha di ta, Abu Nu' a, Fadl b.
Da i Za'id b. Qudama se slau s nji. Ibn Kathir daje
svoju sud: "Ono to Abu Hafa zastpa je raconano sta
novite, ali ovo drgo osigurava praktu prdnost."
62
Ono to je Abu Ha nametalo oprz bila je, u nje
govo vrijee uobiajena, praksa preoeja zaenja pre
daja vie nego njezih stva rijei. To podrazumijeva
ri od izmjena u svako fazi prenoenja. U svakom slu
aju, predaja prenesena preko posrednika ne moe biti je
dnako pouzdana kao i ona koju kazuje sa prenosilac.
NesUjivo je sistem angairanja ljudi-posrednika na ve
l skupovima bio neizbjean. Ipak, ne bi bilo poteo
izednait ovjeka koji je uo prdaju neposredo od sa
mog strujaka i onog koi je prdaju uo prko posrd
nika. Sa posrdnici su esto bili nema ili neintelige
t, to je poveavalo ri krive interretacije.
Jo vea nepromiljeost koju su neki muadditi sebi
doputali bila je upotreba rije "akhbarana wa haddata
na" (t. oni su nas obavijestli i priali O"), u njihovom
populaom zaeju. Hasa Basri je u vie prilika rekao
"Haddathana Abu Huriarah" (t. "Abu Huriara nam je
preio") iako nikad nije sreo Abu Huraira. Objasnio je to
62
Fat al-Mugt, st. 118.
Prdaja i njezna naela 135
rkavi da je on, kad je Abu Huraira preosio te i te pre
daje bio u gradu gdje se to dogaalo. Slio njeu, i dr
gi stjaci u haditu bi koristli rije ''haddataa" kad
se radi o Drgcim, s namjerom da pokau kako su ljudi
u gradovima gdje su Drgci prosili navedene predaje,
te predaje i uli. Muhaddith Bazzar pie da je Hasan Basri
tvrdio kako je uo prdaje od ljudi koje nije niada sreo,
objanjavajui to time da su njegovi ljudi uli prdaje o
t ludi.
6
Bila je to vrsta okolianja koja baca suju na
autentiost prdaja; jer ako preosiac nije uo predaju
od samog strjaka, onda ju je oito, uo od nekog po
srednika, a budui da nije otkrio njegovo ime, nije bilo
mogue ustanoviti je li doti preosilac pouzda ili nije
i mogao bi se kao takav uzeti samo na povjereje. Abu
Hanifa je ovo oeo neogovaajuom praksom, a i mno
gi drgi autoriteti u hadithu kasnije su se sloili s njim.
Jo jedna pogrena, a prihvaea metoda bila je pre
noenje fagmenata predaja nekog stjaka, koji bi se
povrno biljeili. Pri tome se dozvoljavala tolika irna, da
se smatralo dopustivim preositi ak i one prdaje kojima
se prosilac nije sjeao ni rije ni smisla. Abu Haa je
doputao primjeu ovakve metode, uz uvjet da su i rijei
i smisao ostali ouvani u sjeanju preosioa. Ovaj uvet,
iako nije opeprihvaen, podravali su Malik i mogi
drugi stjac, tvrdi muhaddit Sakhawi. Ovaj uvjet iz
gubio je dosta od zaaja u vrijee Bukharia i Muslima
zato to je do tada preoeje "od rije do rjei" postala
uobiajena praksa. U vrijee Abu Hanife je to sigo bi
lo nuo, budu da je prevladavajua praksa bila preno
eje predaja parafaziraje, a ne ponavljajem njenih
stva rijei, to je ipravo preoeje prdaje uinilo
praktki neoguim, ukoliko se preosilac u potpunost
ne sea rje, vremea, konteksta, itd.
6
Iid. st. 171.
136 Abu Hanfa
Je li dopustvo parafaziraje predaje umjesto taog
ponavljanja njezinih rjei - kontroverzo je pitanje, a je
od velikog zaaja. Kao to je zaajno i njemu srodno
pitanje - je li parafaziranje prihvatljivo kao argument.
Ova pitanja, iako se o njima odavno raspravlja, ostala su
bez konaog odgovora. Shaf'i pie: ''Neki su tabi'ini u
li hadith od nekoliko Drugova. Smisao je bio jedan te ist,
a su rijei bile razlite. Jedan Drug od kojeg su taili
savet, izrazio je miljeje da su, budu je smisao nepro
mijenje, izmjene u rijeima nebite."
Shaf'i ne navodi imena tabi'ina. Zato nije mogue o
jenit vjerodostojnost ili taost ove prie. Ipak, ne moe
se osporiti njenica da su neki Drugovi zaista smatrali pr
hvatljivim prenoenje zaenja predaje i da su prema to
me i sami postupali. Nasuprot tome, neki Drugovi, kao na
primjer 'Abd-Allah b. Mas'ud, insistirali su na doslovnoj
vjerosti. Tako Dhahabi pie o njemu u Tadhkirat al-Huf
fazu: "Bio je strog u pogledu kazivanja i obio je upo
zoravao svoje uenike da nastoje ouvati izvore rijei."
Kadgod bi 'Abd-Allah b.Masud prenosio smisao pre
daje iao je obiaj rei: "Poslanik je ovo rekao, ili je rekao
neto tako ili slio tome ili neto manje-vie isto."
Slino tome, Abu'l-Darda, nakon kazivanja haditha,
obio bi rekao: ''To ili tome slio."
6
Vjerovato je to
ona ista vrta oprza koa je nerala hal 'Umara da za
bra prnoenje predaje. Siguro je shvatio kako je bilo
teko zapamtit rije i kako je postojao veliki ri od pro
mjena koje bi nastale kad bi se doputalo prnoenje sa
mog smisla.
Ni nakon Drugova ovo pitanje nije rijeeno. Njihovi
Sljedbeni su se oko toga podijelili u dvije gpe. Prva,
Abu Ha n uitelja doputao je parafaziraje pre
daja. Vremenom je ovo postao jednoglasni stav. Tako je u
6
Iid.
kjigaa o usulu (teeljima ili naela) haditha, pre
noenje smisla predaja opisao kao opeprizata metoda.
Od mujtahida, samo se Malik tome protvio. Iako je gru
pa tradicionalista, ukljuujuci Muslima, Qasim b. Mua
mada, Mu ad b. Sirina, Rja'b Hayata, Abu Zar'a.
ha, Salim b. Abi al-Ja' da i 'Abd al-Malika b. 'Umara, bila
ustrajna u doslovnom prenoenju, ipak se veina nji su
glasila sa parafazirajem kao privatljivim. Zaista, s nji
hovom sklonou detaljiziranju u preoeju predaja nisu
ni mogli postupit drugaije.
Nema sumje da su mnogi Sljedbeici, pa ak i mogi
Drugoi, preosili tadiciju parafaziranjem. Jer, da su se
nametuta ogranieja morala provodit, ne bi ostalo ni
ta iz ega bi se moglo izvesti propise i naela prava. Isto
tako se mora prat da je zdravaje izvorog oblika
predaje kod parafaziraja gotovo nemogue. Dobri po
znavaoci jeziih fnesa znaju da ne postoje dvije rijei
potpuno istog zaeja, da se ak i tzv. sinonimi razlikuju
meusobno u nijansama zaeja. Zato nikakva
arafa
za ne moe biti savrena zamjena izvoroj rijei.
C
ak bi i
sinoni mogli posluiti u ouvaju i zadravanju dijela
izvorog smisla predaje. A pristalice parafazirae pre
daje idu tako daleko u liberalnosti da ne insistiraju ni na
sionimima. Niko do Drugoa nije mogao bolje razumjet
nai na koji se Poslanik sluio rijeima. I sami stjaci
za jezik, zahvaljujui stalnom druenju s Poslanikom,
imali su priliku analizirati njegov nain govora, njegove
omiljee sklopove izraza i zaenja u kojima je koristio
razliite rjei. I pored toga, knjige predaje pokazuju mo
ge primjere njiovog neuspjelog pokuaja da s preczno
izraze ono to je bila njegova namjera.
Ibn Maja citira Abu Musu Ash' aria koji preosi slije
deu Poslanikovu predaju: "Kad se umrli ovjek oplakuje
ovim rijema, on se mui (u grobu)." Kau da je neko
rekao 'A'ishi da je Ibn 'Umar imao obiaj prnosit ovu
predaju, to je, kako se pria, 'A'isha ovako prokometi-
138
Abu Hanfa
rala: "Ne kaem da je In 'Umar lagao, ali je sigo izaz
vao nesporazum. Ono to se zapravo dogodilo je slijede
e: ''Neka je idovka umrla, a rodbina ju je oplakivala.
uvi to, Poslanik je priijetio: ''Njezii roaci plau za
njom, a ona podnosi kaznu u grobu." Prema jednoj vari
jati ove predaje, 'A'isha je u Qur'anu uila ayat: ''Niko
nee biti kajen za tue grijehe," ime je hela rei da
jedna osoba ne moe biti odgovora za djela neke drge
osobe, pa tako, ako je rodbina oplakivala umrlu idovku,
to nije bio njezin grije i nije bila kajena zbog toga. Smi
sao ovog haditha je u tome da je Poslaik jednostavno
naveo injenicu da je idovka kajea. Prenosilac je uz
rok tome pripisao oplavanju njezie rodbine, dodavi
rijei: ''Mrtvi se kanjavaju, jer i ivi oplakuju."6
Slio tome, postoji predaja da je za vrijeme bitke na
Bedru, Poslanik, stojei nad izvorom, govorio: ''este li ot
k da su obeanja Svevinjeg istinita?" Ljudi oko njega
su prijetli: "Govor ma!" O je ogovo: "Oo to
sam rekao su ve uli." Ali, kad se dogaaj na ovaj nai
preprao Hadrati 'A'ishi, ona je rekla da su rjei koje je
Poslaik zapravo izrkao bile: "Ovi ljudi moraju zati da
je ono na to sam i pozivao bila istina." Kolika je razlika
izmeu ove dvije izave, i koliko razliitih implikacija sa
dre kad se radi o pitaju - mogu li mrtvi uti!
Ako su Drugoi mogli praviti greke ove vrste, onda se
moe zamisliti ta se sve moralo dogaat kad su ljudi
druge i tree geeracje prnosi predaje. Zamljivo je
da su prtalice prafaziraog kazivaja navele brone pri
mjere rijei koje se, po njia, mogu zaijeiti, a da pri
tom ne utiu na zaeje. Meutm, ovi tzv. sinoni ne
bi izdrali detaljnu aalizu, jer se po zaenju jasno raz
likuju jedan od drgog. Evo jednog primjera: tradiconal
ist Sakhawi kae da se rijei "uqtulu'l-aswadain al-ha-
65 Abu Ja' fa Jar Tabar, Tak Kabi, st. IJZ.
Pdaja i njezna naela 139
_ataWa-agtaDa [.UDj UVjCCDCStVt,DDC,ZDjU
KDtgjU), KDjC SC jVjjU U a0tU DD_U ZDjwt
re Mata D-ga [ .OD jC DO U s UD-
jU) DCZ gtDDjwC 2wj.DStOjDCUUD, Dt tZK
ZDCU UgDU aData D'-gat.
LVVjU DVCUwC gDtCKDC, PDU t jC gD-
DVtD StC0j gUt. tD SCtC gtCUj KOjC SU gtZtD-
jCD gtCDCSCDC gtjC DjC_ VC gOVCDC DCU ttU-
ODDStD, DqC DD ZDDt DC_D gtDVtt, DC D
OjC KDtgUSgtCUj gDStD gtKtKDCUgDUCDjV. DD
D jC ZtO gOVUD, a gDStVD UVjCt U gtwDSDDUUU
gtVDC, OUDDSDD jUU KDj DD_U tZUDjCt 2CDjC
DgKOjC t tjC. LVD jC DCZ SujC, DStVjD gtDS-
tDt Z gtDDjwU SDS, a jC SUVD gtZtD K-
ZVMj DU gtD_VDj DCVCD, DUUU U jC VCD
ttUCDDSt VC jSDD tCK U SC VjCtDUDStDjDDSt gtC-
Uj DOt UtVtUt StUgDjCD VjCtDUDStDjDDSt , ZDO_ tD_,
U DUSUStVU DO KKVD_ UVjCtjVD_ tZD_ Z DjDDVD DU-
DCVDjCU QCOSU, gtMZtD KZVDjD SC DD_ S-
KOtSttI U UODDCDjU gtVD ZKjUK. DD jC K
OV, gtMZtM KZVDj gtD_SD gtVtjVD, KO
SU DjDOV gtwDSDC D gDUZUD, KO DSU gtVDC;
UDUjCO D jC D tD_ SDttD U jC U DjDDVDD SU-
jU DUO gDDDDSgtV8DjC. LSt SU SC mm SO S
OVKVD gDStUgDD. Alyyat al-Hadith DVDU` LDSO
VDO KZVMjC jCDCDgDUDDODODC KD DCtZUDjC UDDtO
tjC D KDjD SC tSgtVj; DUtD, DjCDj SC tZ-
KUjU tD SC tC ODD_ KD tZUDjC.V CDSC SC U DV
UO_DSUD_tMwD SDC tjC.PDUt tD D_t-
DVD Drgoe Sljedbenik, dW UDUjC, D DC-
gDKuUt DC gtwDSC, jCt KC U ttCD gtCDDSt ODC
gtCUjC KDjD SC gtwDSC QC tKD UODtD U VDjCDC KZ-
VMjKD DCgDStCUDD DKDD SUDj.
*
NU P _t
*
Mu 'A Q, Shah Musnad Ia A'za st. 3.
140 Abu Hanfa
nakon ovog citata misli da je Abu Hanifa smatrao kako je
dopustvo prenoenje smisla predaja.
Malik i neki drugi tradicionalisti slau se sa Abu Hani
fom u nametanju ovog ogranienja. "Kae se," stoji u
djelu Fa th al-Mughith, "da parafraziranje preaja nije
uope dopustivo. Grpa tradicionalista, pravika i sljed
benika Shaf'inih naela imaju isto ovakvo miljeje. A
prema Qurtubiu, to je, zapravo, i stav Imama Malika."
Meutim, nije se moglo oekivat od prosje tadicion
alista da private takvo miljeje, pa se veliki broj njih
usprotivio tome, opisujui Abu Hanifu kao "strogog u
kazivaju". Ipak, bilo bi poteno prizat da je ograe
nje ove vrste bilo zaista nuo. Prema jedoj predaji, sa
Poslanik je rekao: ''Neka Bog nagradi onog ovjeka koji
prenosi ono to je uo od mene tao onako kako je uo."
Niti jedan argumet ne moe nadglasat ovu Poslanikovu
izreku. Mogue je da ova predaja nije dola do uiju on
Drugova koji su smatarali doslovno prenoenje nepoteb
n. O Drugovi za koje je utvreno da su je , uklju
ujui 'Abd-Allah b. Abbasa, koji je i njezin prnosilac,
drali su se doslovnog preoeja. Ova predaja je postala
opepozata ve prije Abu Hafe i nije bilo razloga da se
i on toga ne pridrava.
Najvee dostigue Abu Hanife na polju ravoja na
uke o hadithu, lei u foruliraju i praktioj primjeni
naela racionalne kritike ( dirayat). Oo to su nai ue
jaci postgli u jednom podru predaje, to jest, preoe
na, nema paralele u historiji uenja, ali je za aljeje to
nisu posvetili puno panje razradi sistema znanstvene
kritike. Ibn Hajar ima podatak da su napisane i knjige na
t temu, ali su bile tako rijetke i ostale nepozate kao da
praktiki nisu ni postojale. Naela haditha razvila su se u
pravu disciplinu o kojoj su napisane debele knjige, ali u
njima je malo reeno o principima kritike, iako su ovi
prncipi nune pretpostavke za pouzdao prnoenje ha
ditha. Naroita zasluga pripisuje se Abu Hanif to je u
vrijeme, kad nisu postojali ni rudimeti kritike, otkrio ra
fnirane odlike njezine sutine koje su gore navedene.
Zaetke kritike haditha nalazimo ve u vrjeme Drugua,
a upravo su ti zaec bili putokaz Abu Ha. Meutm, u
masi opih vjersk problema bili su potisnut u drgi
plan.
Valjanost ili neispravnost kazivaja ne ovisi uvijek isk
ljuvo o pouzdaosti ili nepouzdanosti njihovi prnosi
laca.
Dogaa se esto da, iako su svi preosioi u lancu ct
ran autoriteta pouzdani, dogaaj koji se prnosi, unato
tome, nije pouzda. Postoje stotine takvih primjera u
hadithu. Zato je neophodno de se prdaje proejuju ne
samo na osnovu njihovih prenosilaca, ve u svjetlu naela
racionale kritike.
Dirayat (racionalna kritika) podrazumijeva sud o do
gaajima koje navode predaje, s obzirom na injeice o
ljudskoj prirodi, osobitosti vremena i pojedinostima o
osobama koima se dogaaji prpisuju i uobiajem zak
ona vjerovatoe. Ako predaja ne moe izdrat ni je
dan od ovih krterija, njezina se autentiost mora uzeti
kao sumjiva ili, drgim rijeima, teba je smatrat ono
liko vjerovatom koliko su se promijenile injenice tokom
prenoenja. Ibn Jauzi, muhaddith, visokog ugleda, ovako
postavlja iroka naela dirayata: "Ako naiete na predaju
koja se protivi razumu ili naelima prenoenja, moete je
odbaciti kao izmiljotinu, bez potrebe da provjeravate po
uzdanost njezinog preosioa. Isto tako moe se smatrati
izljotom svaka predaja koja se obinim zapaanjem
ili prmjedbom moe proglasiti krivom ili koa proturei
Qur'anu, mutawatir hadithu (l. prdaji koju je potvrdilo
isuvie osoba, a da bi se dovodila u sumju) ili ijma' qa
ta'iu (l. konaom konsensusu mjerodavnog suda) i koji
ne prizaje ta'wil (alegorijsku interretaciju) ili u kojoj
postoji prijetja od otre kazne za mali grijeh ili obeanje
o veliko nagradi za uinjeo malo dobro djelo. Kazivanja
14 Abu Hanfa
pripovjedaa i uliih govor obiluju prdajama ove
vrte."
67
Izijet neka od naela dirayata kako ih forulira
Abu Hanifa.
(l) Predaja koja se protivi razumu ne uzima se vjero
dostojnom.
6
Ovom naelu In Jauzi daje prednost u od
nosu na sva ostala naela kritike. Do njegovog vremena,
islamsko uenje dostiglo je zeit, a poele su se javljat
razliite flozofske idee. Meut, u vrijeme Abu Haife,
govoriti o razumu u vezi sa vjerom, smatalo se proklet
stvom. Kad je postavio ovo naelo i prijeio ga na pre
daje, bio je otro kritiziran. Njegovo odbijanje da prihvat
predaje zato to govore o nemogum dogaajima, oki
rale su obie ljude, za koje je jedino mjerilo taosti i vje
rodostoost bila liost prosioa. Ovaj princp %vree
nom inkororirao u naela haditha, ali su se preosioi
rijetko toga drali, to je rezultiralo bron hiperboli
i fantastinim predajama koje su sada dio populare
riznice zaja.
Postoji predaja da je, uei Sure "Najm", Poslak izgo
vorio rijei: "Ovi idoli su vrijedni potovanja i moemo se
nadati njihovom posredovanju (kod Boga)," to su rijei
koje, prema predaji, Sotona stavlja u usta Poslana, a kad
zavrava uenje te sure, pojavljuje mu se Debrail i pita
ga otkuda mu te rje, kad mu ih on (Debrail) nje pre
nio. Neki muhaddithi, kao qadija 'Iyad i Abu Baqr Bai
haqi, a u skladu sa Abu Ha naelom, proglaavaju
ovu predaju
'
krivom, ali veliki bro muhadditha jo uvijek
je prihvaa. Meu muhaddithima najistakutiji i neto
stariji bio je In Hajar.
ak je i on snao podupirao ovu

predaju govorei da se ne moe odbacit, jer su preosioci
pouzdani. Postoji zatim, predaja o namazu koja kae kako
67 In Ja ui navoi Fat al-Mugitu.
68 In Kldu u svoo Muqqadimi, pripiuje ovo Abu H.
je Pqslanik uinio da Sunce izae odmah nakon to je
zalo jer je 'Ali propusto jacju namaz. Muaddit Ibn
Jauzi je bio dovoljno smion da ovu predaju nazove izmi
ljotnom, ali su mu se estoko suprotstavili Ibn Hajar i
Jalal al-D Suyt. Jo su se otije suprotstavili Abu Ha
n kad je odbacio ovu i slie prdaje, ali ga to nije od
vratlo. Treba, medutim, zapamtti da Imam nije koristio
rije "razum" u irem smislu, kako ga danas shvaaju
obrazovani ljudi; u smislu u kojem bi se razum suprot
stavljao mogim fundamental vjerskim uverejima.
(2) Predaja koja navodno potie od Poslanika i govori
o obim stvarima iz svakodnevnog ivota, a nije ragi
rana iznad kazivaja utemeljenog na jednom izvor (a
bar al-aad), sumjiva je. Ovo naelo je opravdano pote
bom obih ljudi za detaljnim Poslanikovim uputama o
dogaajima s kojima se suoavaju u svakodnevnom i
votu, a injeica da je predaja ograiea na jednog i
dva preosioa, protvi se njezinoj autentiosti.
Veina komentatora tvrdi da je Abu Hanifa odbaco
predaje koje su u suprotosti sa analognim zakljuiva
nje. Ova tvrdnja nije potuno neuteeljea, a su je mo
gi kvo shvatli, zog ega je nastao n neporazua o
!mamu medu uenjacima formalistima. Ovi ljudi, ne
shvaajui u potpunosti Imamove namjere, stvorili su
miljenje da je dao prednost analogiji pred tradicijom.
Meutm, sve njegove zabiljeene izave pobijaju ovo mi
ljeje. Postoje mogi primjeri gdje on u potpunost odba
cuje analogiju u korist prdaje u pravnim pitanjima. Mu
ham ad b. al-Hasa, raspravljajui o tome da li glasan
smijeh kvari abdest, govori u ime Abu Hanife i kae:
"Analogiju su zagovara autoriteti Medine, ali tamo gdje
je predaja valjana, analogija nema smisla i predaja se
mora potvat." Nita nije jasnije od ovoga. Autor 'Uqud
al-Tumana navoi, iz razlith izvora, nekolo Iamovih
izava, kako bi dokazao da Imam nikad nije dao aalogiji
14 Abu Hanfa
predost u odnosu na hadith. Razgovor izmeu njega i
Ja' far Sadiqa, koji smo raije ctirali, takoer to potvruje.
U pogledu ovih razanjeja, neki su kritiari izije
jeli tvrdnju u neto odreeju, koja kae da je Ia
odbacivao tradicje proturee jasnoj aalognoj dedukciji
( qiyas-i-jali). 'Abd al-Karim Shahrastani, govorei o Abu
Ha i njegovim uenicma meu racionalistima (ashab
al- ra'y), kae: "Ovi ljudi vie vole istu analogiju nego
jedno izvoro kazivanje (akhbar al-ahad)." Razi u svome
Manaqib al-Shaf'i ponavlja nekoliko puta ovu izavu,
koristei je kao argument kako bi Shaf'ia ragirao ispred
Abu Hanife.
Unato velikom napor, na bio u staju prona ja
snu izavu Abu Hanife o uzajam vrijednostma pre
daje i analogije. Nisu ni oni koji dokazuju da je preferrao
analogiju u odnosu na predaju mogli navest bilo koju
njegovu izjavu koja bi potkrijepila takvu tvrdnju. Bez
sumje, pravilo da predaja iji prenosioci nisu bili po
uzdani i koja je u svakom pogledu suprota analogiji, nije
dovoljna kao argument spominje se meu hanefjskim
prav naelma, ali nije jedo od naela koje su hanef
jski pravnici jednoglasno prihvatili. Dok ga Isa b. Iban i
njegovi sljedbeici prihvaaju, Abu'l-Hasa Karkhi i osta
li ga otvoreno odbacuju; dotle mu autor Musallam al
Tubuta daje poseban zaaj. Iznad svega udi to to se
ovo pravilo pripisuje Abu Hanifi bez ikakvog dokaza da
je njegovo. Najjai argumet koji se navodi za dokaziva
nje ove atribucije jest haefjski stav o prodaji jalovih i
votija. Traio se dokaz da je o ovom pitanju Ia vie
volio koristiti analogiju nego jasnu predaju.69 Oni koji mu
to pripisuju, ini se da ne zaju da se taj stav bazira na
osobnom miljenju nekog haefjskog uejaka, a ne na
69 Ieauje da su ak i itakute 'ulae' kao Ghali i K ovo
korit kao optubu prov Abu Hn, ctraju praju o jalovim
votjama.
Pdaja i njezi naela 145
miljenju Imama. Razi je oprezno izbjegao spomenuti
Abu Ha, spominju sao ''Drugove Abu Hanife" u
vezi s t; a ja ne ml da je i tada bio dovoljno opre
za, jer, tog su miljeja bili sao neki, ali ne i svi hanef
jski uejac, tako da generalizacija koju podrazumijeva
ovaj opis nije opravdana.
Ispravan stav je da je Abu Haifa odbacivao predaju o
prodaji jalovih ivotnja, ne zato to ju je smatrao suprot
nom analogiji, ve zato to je tvrdio da je neautetia.
Tahawi se ovim detaljno bavi u svom Ma' ani al-Athar.
Nakon to opisuje vjer Abu Hanife i Muhada, on
pie: "Ov ljudi su vjerovali da ne vrijedi ono to je o tome
kazivao Allahov Poslanik."

Ne ml opio govorit o . ovoj temi i zadovoljit
se da istakem kako je Imam odbacio ovu predaju zato
to ju je smatao neautentiom, a ne zbog svoje sklonosti
prema analogiji. Nuo je paljivo istraiti da li su njemu
pripisae izave i dokazane kao njegove. Kasniji uenjaci
su to u, a i mi bismo morali. Kad to napravimo, na
lazimo da su sve optue o Abu Haom preferiranju
aalogije u odnosu na prdaju neutemeljee.
Suproto tome, jasno je ustanovljeno prema sudovi
ma, za koje pouzdan izvor potvruje da ih je izio Abu
Hanifa, da on ne pridaje nikakvu vaost analogiji vis-a
v predaji. Muh ad koji tvrdi da, ako ovjek posti Ra
maza i grekom poede neto, njegov post se ne prekida
i nije obavezan to napostiti, zakljuuje prema predajama o
tom pitaju i kae da tamo gdje postoji predaja, miljeje
nema vaost. O nastavlja, citrajui Abu Ha koi ka
: "Da ne postoje predaje o tome pitanju, ja bih odredio
da se ta greka nadokadi." Druga j stvar to su Abu
Ha standardi za dokazivaje predaja vrlo zahtevni.
Ako hadith ne zadovoljava ove kriterije, nije ga smatrao
valjaim, a ako zadovoljava, nije obraao paju na ana
logiju.
14 Abu Hanfa
Koliko sam ja mogao ustaoviti, Abu Haa nikad ni
je davao prednost pravnoj aalogiji u odnosu na predaju.
Trba, meuti, zapamtiti da se rije "qiyas" (aalogija)
u njegovo doba koristila u vrlo irokom zaenju. O ne
razmatra predaju u irem smislu rijei "qiyas". U islamu
su postojale dvije kole miljenja, s obzirom na pravne za
kone. Prema jednoj, pravni zakoni se ne temelje na svrsi
shodnosti i racionalnom promilaju iz ega slijedi da
ispravno i neispravno nisu racionalni koncepti. Drga
kola je smatrala da se svi pravni zakoni zasnvaju na svr
sishodnosti, to je u nekim sluajevia bilo oito i iz
reeno u sudovima Zakonodavca, dok je u drgim slu
ajevima bila implicitno, iako moda nismo toga ni
svjesni. Ovo razilaenje imalo je dvostrukog ulecaja na
predaju. Neke ljude, nakon to su uli predaju, zaalo
je samo da li su preosioi bili pouzdai. Ako jesu, pri
hvatili bi predaju bez prigovora. O drgi, koji su vje
rovali u taost i netaost pravn odredbi, istraivali su
dalje - jesu li pravila ponaaja i vjerovaja izvedea iz
predaje bila racionaa i korisna. Ako nisu, oni su dalje
paljivo ispitivali predaju kako bi ustanovili da li su pre
nosioc imali neophodnu inteligenciju i kritiku mo, da l
je kazivaje bilo doslovno i parafazirao, kojim je povo
dom predaja kazivaa, ko su ljudi kojima je upuea, pod
kakvi uvjetma i td. Ovakav slijed istraivaja obio bi
otkrivao istiu.
Ispitivanje predaja na ovaj nain poelo je jo u vrijeme
Drugoa. In Majah i Tirmidhi u svojim Sahihima navode
slijedee primjedbe koje Abu Huraira i 'Abd-Allah b. 'Ab
bas izmjenjuju o predaji i Poslaniku: "Koritenje stvari
koja je vatrom promijenjena pontava abdest." {Miljeje
neki mujtahida da je kad se jede meso nuo uzeti novi
abdest, zasniva se na ovoj izavi).) Abu Huraira je preio
ovu prdaju. uvi je, 'Abd-Alla b. 'Abbas, koji je bio u
public, prjeuje: "Na temelju toga ak i upotreba tople
vode stara potebu za novi abdestom." "Siko," uzvra-
to je Abu Huaira," kad uje prdaju o Poslaa, ne te
ba primjenjivati analogiju. " 'Abd-Allah b. 'Abbas je,
meutim, ostao kod svoga miljenja. 'A'ihi prigovor
upuen 'Umar zbog predae koja se odnosila na mrtve
koji se kanjavaju zato to ih ivi oplakuju, potie od sli
nog pristupa. Jo nekoliko ovakvih primjera nalazi se u
aalma Drgova, koje ovdje nije potrebno navoditi.
Takva je tada bila Abu Haa praksa, koju pogreno
predstavljaju, opisujui je kao qiyas. Ovdje nije mjesto za
detaljnu raspravu o postavci da se pravni zakoni zasni
vaju na svrsihodosti. L tome se, zpravo, tako vjeto i
iscrpno raspravlja u Shah Wali-Allahovom nenadma
nom Hujat Allah al-Bali
g
hahu koji ne ostavlja vie niko
me prostora da o tome kae jo neto. Bit e dovoljno
spomeuti da su islamski uenjaci koji su bili strujaci i
u racionalnim i u tradicionalnim discipliama ('ulum-i
'aqli wa naqli), kao Ghazali, 'lz al-D'Abd al-Salam i
Shah Wali-Allah, prihvatili pristup istraivanja slian
Abu Haom. Sam Abu Hanifa je smatrao bitim pro
veriti predaju u svetlu onog to je razumski vjerovato i
kadgod se suoio sa dvije kontadiktore predaje, preferi
rao je onu koja je izdrala provjer.
Postoji nekoliko predaja za koe je Abu Hanifa u di
lemi, jer niu zadovoljile kriterij razumski vjerovatog. A
kao razlog tome navodi ono to se u njegovoj terologiji
naziva 'illal-i-khufyah (skrivena slabost ili motiv). Tradi
conalisti istu jedu vt haditha kou nazvaju mu' alal,
defirajui ga kao hadith koji, iako naizgled u potpuno
sti zadovoljava sve kriterije utemeljeosti, nije prihvatjiv
kao argumet. Veoma su se ponosili poslom identikacije
takvih predaja, tvrdei da je to rijetka vrsta intuicje i i
spiracije. 'A b. al Madii, jedan od Bukharijevih uitelja i
uvenh muhadditha, kae: "To je ipiracija, a ako pitate
one koji su njome obdarei, zato nazivaju neku odree
nu predaju mu' allal, nee biti u staju navesti n jedan
148 Abu Hanfa
razlog."
7
Kad su muhadditha Abu Hatima pitali za mi
ljeje o bronim predajama, neke je opisao kao mudraj
(interolirane), neke kao batil (lae), neke kao mukar
(osporee) i neke kao sahih (autentie) "Kako to za?"
pitali su ga: ''Da li ti je prenosilac to prao?" ''Ne," od
govorio je Abu Hatim, "to je sve moja intuicija." "Onda
tvrdi da poseduje okulto zanje," primijeto je sugo
vor. "Pitaj drge stujake. Ako se sloe sa mnom,
moda i ti biti zadovolja." ovjek je bio zadovolja
kad je Abu Zar' a, s kojim se posavjetovao, potvrdio mi
ljeje Abu Hatima.
7
1
Neki muhaddithi kau da je ova intuicija neto to je
dato imamima u hadithu i to oni ne mogu odbacit
neka vrsta psiholokog fenomea od koeg oni ne mogu
pobje. Ova tvrdnja je istinita. Stalna predaost u njia
stvara poseban talent ili pronicljivost, omoguavajui im
da odmah ocjene da li izreka koja se pripisuje Poslaniku
moe i ne moe bit zaista njegova. Slio tome, doslje
dno pridravanje uputa S har' ata i paljivo prouavaje
njiovog zaenja i svrhe, darje ovjeku sposobnost da
uoi je li odreena uputa data od Poslanika ili nije. Is
traivaje ovi zaenja i svrhe nije, meuti, zadatak
muhadditha, ve mujtahida. Naravno da su zati pro
turijeili Abu Haom karakteriziranju neki predaja
kao mu' alel, iz nepozath razloga, sUjajui u njega
da je odbacio predaje u svjetlu razuma i vlastitog mi
ljenja. Ako tradicionalisti, posvetivi se samo analizi tek
sta predaja, mogu razvit sposobnost koja i omoguava
da odbace predaje koje naizgled zadovoljavaju sve uvjete
valjaos-t, nema razloga misliti da je ovek koji je uao u
dubinu smisla i svrhe prav uputa ne bi mogao posti
slian dar rasuivanja. Naravno, odbacivaje predaja na
temelju osobnog suda je osjetljiv i visoko odgovoran po-
7
0 Fat al-Mugt, st. 98.
7
1
Iid.
Pedaja i njezna naela 149
SO KDj DOC DDVjUSDO VCK UwjK, ttUCODSt
Dt_DD DSC KDjC_jC D_ gDSCDDD DDUtO. OjC U
SCD DO_D DDjC KDDDDtt OVC KVttC DU PDU t-
DC!
PjVtjCUDj UDgtDDS PDU tDC tZVDjU DUKC O
hadithu jC VtCUDDVDjC gtCUj, D tCDCjU KDjD ZVDU
gtVDC UgUtC, U SKUU S hadithom. tDD ZVOt
gtVDD UgUt jC _UtD, KDj DKO DC UOVDU U gtDjC.
LUDD i _Ut 0DjChadith. ZDCU DjDDCD DUC t-
ZKC, jCUM jC wahy matlu' [gSM DDjV), UtU_ wahy
ghair mati U' [DCgSD DDjV), DCU QDgDStDj t-
ZKU gD_CUU UDKZ. PKD jC gtCUj UCDtVDO DCO-
gDZVD UDKZD KD Utwt, KO tO jC _UtD, DDU
jC KO ZVOt gtV jCUDK Q' DU. tCUjC, DCUtD,
VttjU U gD_CUU StUgDj UOKZ OVO OUStUgDjC SC
DOt UZCU U ODZt gt ZVDwjU gtVD UgUt. SO-
tDjC gtCUj gtCD ttUCDDStD D sahih [VjM),
hasan [UDDt), da'if [SD), mashhur [UDDtO gD2t),
'aziz [D_tDCDD ttw), gharib [tjCtK) jC DDjKVD,
jCt D DC VtCUDUjC KD ZVOtC gtVDD UtCUD. O jCUuO
da'if gtCUjC SDttjU DCUtCDCjCDD, DStVjjU SVC
OStCjCUDKD gtDVjm. KVO VtCUDDVDjC Dju DjC
DO DUD, jCt ZVDwjC gtVD DtCUD UgUt DjC
DO DjDDV ZUtK. PDU tD SC DQCD gDZVD U
gDUUZC DVj gDDK tU D SStCDUZtDjU fiqha. L
SKUU S tD, gDUjCD jC gtCUjC, S StDDVt UDKZ, U
t _tUgC`
(l) Mutawatir jC tKV gtCUj j SUgDDDSDC USV-
KDj Z DjCZDD_ gtCDDCDj D UDVDjDD DtDjD tKO U
DC gDStDj DD_UDSt U SC DCgtCKDUUD gDDVjDjCD
gD KO StD. LtU_D tjCD, mUtWtt jC gtC-
Uj KDjU jC DCZDtDj DSDD UO OU OSDK gtwDSD U
DCgtCKDUtDD DCU SVC UD gDSjCUDjC_ gtwDSD.
(2) Mashhur jC gDUj j SU gtwDSD U SVD Z-
D, OSD U gDDj, jCUDKD tKD DtDjD KD U SUjU mU-
tawatir gtCUjC.
150 Abu Hanfa
(3) Ahad je predaja koja nije ni mutawatr ni mashhu.
Tako vrednovane, predaje predstavljaju, po Abu Hani
fnom miljenju, razlite osnove za prave upute. Pravi
propis izveden iz mutawatir predaje je punomoan i ute
melje. Onaj koji je izveden iz mashhur predaje nije pu
nomoan, a moe dodato defnirati apsolute naredbe
Qur' ana i tako ga dopuniti. Aha d predaja, budui da je
njea autentiost samo pretpostavka, ni na koji nan ne
utee na jasne upute date u Qur' au. Budui da je di
stinkcija jasna, izeauje da se Shaf'i i neki drgi tadi
cionalisti s t ne slau. Baihaqi i neki drgi, opisuju bro
jne debate za koe se pria da su se vodile izeu Shaf' e
i Muh ada b. al-Hasaa, u kojima je, kako se pria,
ovaj drgi bio porae. Vjerjem da su ove rasprave ista
iziljotna, nepotvrene bilo kakvim pouzda doka
zom. Ipak, oni dokazuju da se upravo opisana distnkcija
moe s pravom pripisati Abu Ha.
Najotria kritika koja se moe uputti ovim distinkci
jama je da ih sam Abu Haa i njegovi ueici nisu mogli
dosljedno primjenjivat. Shah Wall-Allah u Hujat-Allah
al-Balighahu, preosi dijalog na ovu temu izmedju Sha
f'ie i Muh ada, "Je li to tvoje miljenje," pitao je Sha
f'ia, "da khabar i-wahid (kazivanje jedne osobe) ne moe
biti dopuna Qur'anu?" ''Da, tako je," odgovoro je Muha
mmad. "Qur'an," rekao je Shaf'ia, "doputa oporu u
korist nasljednika. Zato je onda smatra nedopustvom
na osnovu predaje?"
Shah Wall-Allah vjerovato ovu priu citira iz Baiha
qijevog Manaqib al-Shaf'i, koi je pun izmiljen pria
ove vrste.
injenica je da, prema haefjaa, qur' anska

naredba o opor
k
ama u korist nasljednika nije odbaea
na osnovu predaje, ve na osnovu jednog drgog ayata i
samog Qur' ana, onog koji odreuje nasljednike. Ovaj
stav, moe se re, nije ograen na hanefje, ve ga zas
tupaju svi komentatori Qur' ana, osim njih nekoliko.
Predaja i njezna naela 151
Moga drga spora pitanja javljaju se u vezi sa ovom
temom, a ja se suzdravam od daljnje rasprave. Meu
t, detaljnije se baviti ovi kontroverzama koje se
javljaju oko kazivaja jedne osobe i njenog utecaja na is
lamsko vjerovaje, budui da se uglavnom oko tog aspek
ta ovog problema neki muhaddithi ne slau s Abu Hani
fom.
Veina strjaka haditha smatra autentiost kaziva
nja jedne osobe sujivom. Ovu grupu protivnika pred
vodi Ibn al-Salah, ali ak ni on nije prepozavao to mo
tvo kazivanja jedne osobe kao konao. On klasifcira
prdaje u sedam vrsta:
(l) one koje privaaju Bukhari i Musli,
(U) one koje prihvaa samo Bukar,
(Ill) one koje privaa samo Muslim,
(I\ one koje ne navodi ni Bukhari ni Muslim, a za
dovoljavaju njihove kriterije
() one koji ispujavaju samo Bukharijeve kriterje,
() one koi ispujavaju samo Muslmove kriterije i
( ) one koji ne zadovoljavaju ni Bukharijeve ni Musti
move krterje, ali i prhvaaju ostali tradiciona
lsti.
Od svi navedeni, Ibn al-Salah karakterizira prvu
vrstu kao konau i kae: "Ova vrsta je apsoluto pouz
dana i svo teorijsko zanje mora biti u skladu s njom. "
to
se tie predaja koje navodi i samo Bukari i samo Mus
lim, on i svrstava u istu kategoriju osi oni koe su op
ovrgli Daraqutni i ostali. Iako je Ibn al-Salahov stav
naiao na odobravanje, naroito u novije vrijeme, meu
pov studentia, bez dvobe je sujiv i nelogian. I
imami u hadithu se tome protive. Tako Nawawi, nakon
citr
ja Ibn al-Salaa, u svome komentaru Musliovog

Sahiha pie: "Ono to Shaikh (t. Ibn al-Salah) kae u
ovom kontekstu, suproto je stavu veine autorteta, koji
glasi da one prdaje Sahihaina koe ne spadaju u rang
152 Abu Hana
tawata, imaju vrijednost pretpostavke, budui da su
kazivaja samo jedne osobe, a utvreno pravilo je da su
kazivanja jedne osobe veinom samo pretpostavke. Pre
ma tom pitanju Bua, Muslm i ostali imaju iti stav."
In al-Salaov stav odbacili su i dgi autoritet predaje,
ali umjesto privaaja njiovog miljenja s povjerejem,
ipitajmo sami da li kazvanja jedne osobe predstavljaju
pouzdau ili samo pretpostavku o itni.
Kad muhaddith, bez obzira na njegov stats, kae da
je neka predaja sahih (pouzdaa), on podrazumijeva neke
dopunske tvrdnje, to jest, da je predaja muttasil (i ne
prekinut laac prenosilaca), da su prenosioc pouzdani,
da imaju ispravno miljenje, da nema prkida u preno
eju i da predaja nema slabosti koje bi joj tetile. Svi ov
elementi spadaju u pretpostavke i osobne sudove, koi se
ne mogu smatrat sig. Kao to pravk moe dedu
cirati smiao zakona i Qur' ana ii ha di tha i misliti da je
to ipravna dedukcija, za to, meut, nema garancije,
budui da su njegove premise samo njegove vlastte pret
postavke, ito tako moe uiniti i tradicionalist. Naziva
ju predaju ispravnom, tadicionast se oslaja na svoje
pretpostavke ili individualni sud. Ako jedan ili vie tradi
conalista tvrde za predaju da je ispravna, a neki drugi je
ne smata takvom, njegova jedina krivnja je njegovo su
protstavljanje ostalim tradicionalistima ili principima
vredovanja tradiconalista, pravima dedukcje i lacu
preoeja - ukratko, njiovim pretpostavkama i sudo
vima.
Pravila vrednovaja i kritike koje su tradicionalist
postavili pri procei ispravosti predaja jesu sva pravila
propitivaja osobnog suda i diskreciona procena, to
stara velike razlike izmeu jedog ili grupe tadiconal
ita u odnosu na druge. Foralisti smatraju hadith nara
tivni i jeim, a ne racionalm i spekulativm po
drem zaja. A, svako ko se bavio naelma laditha
moe lako otkrit zabludu u ovakvom nanu razlja
nja. Na to ukazuje Abu Haa, iznosei sljedee miljenje:
Pdaja i njezna naela 153
''To je neto o emu imamo svoje vlastito miljenje i ne
oslanjamo se na kazivaje jedne osobe, niti tvrdimo da ga
svi moraju privatt." Neki ljudi su pogreno ograniiti
ov opu tvrdnju na fqh, verovato nesvjesni ijenice
da se mujtahid maje bavi prav gleditma nego nji
hovim izvorima.
Budui da su naela haditha neodreena i rezultat
osobnh procena, tradicionalisti se ne slau u pogledu is
tinitosti i neistinitosti pojediih predaja. Predaju koju
jeda tadicionalist proglasi apsoluto istinitom, autenti
nom i obvezujuom, drgi moe odbaciti kao slabu ili ak
izljenu. Muhadit In Jauzi, na primjer, ukljuuje u
svoju listu slabih predaja i jeda broj onih koje drugi mu
haddithi prepozaju kao isprave i dobre (aa), i ide
tako daleko da ne tedi ni neke predaje sadrane u Sahi
hima. Sakhawi to ovako komentira: "In Jauzi smatra sla
bim ak i neke hasan i sahih predaje ukljuee u Sahihe
Bukharia i Muslima, a da ne govormo o drugim kom
pilacijama. " In Jauzi je nesumjivo preterao, ali njegova
jedia greka je u prosuivaju kad je proglasio krivima
tae sudove Bukhara i Muslima. Rzlike u miljenju o
ispravnosti ili neispravnosti prdaja, uzrokovane neslaga
njem oko osnovnih naela, daju dovoljno materjala za
opseu kjigu.
Prvi bita uvet za maru' predaju je dokaz da se mo
e pratt uatrag sve do Poslanika bez nedostatka i jedne
karike u lancu. A, veina prizatih metoda za dokazi
vaje neprekiutog kontinuiteta su u odreenoj mjeri
proivoljne. Neki smataju za ma' takve izreke Drugo
va kao to su: "Ovo je sunnah," "Tako nam je nareeno,"
"Ovo nam je zabrajeno, ''Tako smo obio radili u vri
jeme Boijeg Poslanika," To nismo smatrali pognim."
Neki su ili tako daleko da bi ispred prdaja koje sadre
bilo koji od gore navedenih izraza, dodavali rijei ''Tako
je govorio Boiji Poslak," dok su i prenosili, bez obzira
na njenicu to ovi izrazi ne pruaju nikakav pozitva
dokaz toj tvrdnji, ve pokazuju da su predaje bazirane na
154 Abu Hanfa
sudu ili shvaaju prnosilaca. "Shvaaje nekog Druga
nije nikakav argument," kae jedan od opeprihvae
naela haditha, na temelju kojeg neki uenjaci smataju
da izrazi te vrste nisu dovoljni kao dokaz da su predaje,
je su oni dio, muttasil i ma'. Sha'i, Ibn Ha Z,
Abu Bakr Razi i drgi uenjaci ne prizaju kao mau'
hadith tvrdnju nekog Druga da je odreena radnja Posla
nikov Sunnah. U biografskim knjigama i predajama pos
toje brojni primjeri koji navode kako su neki Drugoi izi
jeli ovakvu tvrdnju, to je bila samo njihova vlastita
dedukcija ili pretpostavka, a ne Poslanikova predaja, a to
je veina tradicionalista ipak, opisala kao marf' hadith.
Pristaju uz ove tadicionalite, mogi prosioci jasno
su oznaili ovu vrstu predaja kao marfu', stvaraju pri
liu konfuziju. U mu'an'an predajama (t. predajama u
kojima su preosioi povezani samo prijedlogom "an" i
"od", na primjer, "A od B") bez navoenja da li je preno
eje bilo izravo, vrlo je teko dokazati neprekinuto pre
noenje i predaja ove vrste ima veliki broj. Bukari dri
da, ako se dokae da su prenosiac i primalac mu' an' a
predaje bili savremenici, koji su se sreli, onda predaju tre
ba smatrati mutasil predajom. Muslim, meutm, iako je
bio Bukharijev uenik i obio slijedio njegova naela,
estoko se protivio uvjetu da je nuan susret preosioa i
primaoca, smatajui da je dovoljno da budu savremei
ci.
7
Tako su, prema Bukharijevom sudu, sve Muslimove
mu'an'an predaje, za ije prenosioce i primaoce nije
dokazano da su se sreli, zapravo maqt' predaje (sa pre
kinutim lacem prenoenja), iako i Muslim smatra mu
tasi! predajama, toliko iistirajui na tome da se nije suz
dravao od upotrebe tek rijei za sve koji su se tome
protivili. Ako zanemarimo Muslimov liberalni kriterij,
ak i stroiji uvjeti koje Bukari propisuje za mu' a' 8H
predaje ne praju nita vie do pretpostavke o dokazu
kontinuiteta prenoenja. Iz injeice da su prenosilac i
7
Vid Uvo u Mulov o.
gtDC D SVtCDCDC U SU SC StC, DC gtDStC
DUD U jC KDDUDKCj DCU DjD D DSDDD DC-
gDStC0. DD _UjC SC DVDUC tjC a00aaa Wa
Dataa [DVD SU DM KZV gtwDS), DtVDD U
SC UDKZUjC DSDDD KDDUDKCj. A, tDD _UjC DVC tjC-
DC StDjC, VC SDD ZtZ 'aD [P DU ), VCKjCVjCtDVt-
DDSt, DjC S@D, U SC tU DgtCDDwjUDCZ gtCKU.
U Kj_M 0a DD_tjD, DZC SC DtDjD gt~
DjCD_UjC, UVjC DSDDCKDjCSUDCSVtCDCDC KDjC SU SC
K UtUC, KDDUCtjU gtCKD gDStCUDK. DSU tKV
gtDjCtDjCtK D U SVKDUDCVDDD VDtU.
DjV8j gtDDCD jC DD gtDDCD gtDQCDC DSt.
NjMDSt KZVDj jCUDC DSDDC DVS D UDSjCUDDSt Dj-
DDV gtCDDSC. P, SUUt D KtKtCO gDjCUDC jC
StV Djwj _UjCDCDDUtCwDSt KDDDSt. NO
g jUU DD_U SDUt DCKD_ DVjCK VCDD gDUZUDD,
gDDDD gtVD UDK _ UO_ SDUjU SDD gtC-
DDSDCCD, DCgDUZUD DCSUDDjUDVD. UUDD jC U
SU U DDjC DVC_tUgCSgUjUUjCUDKDVSDKD_U_CU
j SUU DjC UDZD U gtMjC. KD SC UKDt NUSD
DSU CStD CStDKD SUgtDtStVjjCUD UO_DD, gK gDS-
tDj jCUD DtDj gtCUj KDjC jCUM SDtt gDUZUD
UtU_DCSDtt. DWW UjC IDCD DCK gtwDSC U
UVDUU SVD_ "Kometara" NUSDDVD_ Sahiha yCtDUDS-
tQDDSUKitab al-Madkhala, Muhadditha tKD, DVDU
625 gtwDSC j KZVMj NUSDgt2jC, UKDt
DC.
Mizan al- I'tidal SUt DCD StDUDC DDjC, DjUC
DCD gDSC j SU KZVMj gDDtw G at)S-
gtVjw [m'0), t. KttKU DDD DKD jDgtCUj gDStDj
tDKD DDDwj KDKD jC tCKD ZDSt. DVKC K-
tKtCtDVjCKKDjDDC DUtCUtKVtCtSVDj KZVDj
DD_USCUgD2UDKDD UU_D_ UOCDj SDjD. LjUUD
KDjSU DUDCV SgtV jgtCUjCDjCDD DD_UCDt
U tKD gtSDDDUDDSD SDjUD jUU KDj SU i gtC-
DDS. ZtD SU SC, U VCKQ DjCt, DDt DS8DjUD gtCt-
156 Abu Hanfa
postavke, vanjske karakteristike, ugled i glasine, to im je
rijetko, ako je uope, omoguavalo da donesu konai
sud. Istina je da su tradiconalisti postavi n rad pra
vila za obavljaje ovog zadatka, ali to su bila diskreciona
pravila koja nisu jednoglasno prvaea. U stvar, sai
tradicionalisti su povremeo smatral da i je neophodno
zaobii. Opeito, prednost je data odbacvanju, a ne is
pravljanju prdaja, iako postoji jedan broj prenosilaca u
jem se sluaju ovo prenstvo nije potvala. Postoje de
taljne opovrgavajue kritike Muham ad b. Bashshar al
Misria, Ahmad b. Salih Misiia i 'Ia Maulab b.'Ab
basa, a one nisu pouzdane. Raznolikost stajalita medu
onima koji se se bavili opovrgavajem i onih koji su se
bavili ispravljanjem je imeadujua, s obzirom na inje
nicu da su obje grupe stjaci. Evo, na primjer,
nekoliko vrlo razliith miljenja o Jabir Ja'fu i Kufe, po
zatom preosio, koji tvrdi da je znao napamet pedeet
hiljada predaja. Sufa kae da ne za nikoga ko bi bio
oprezniji preosilac od Jabira, dok Shu 'ba kae da je "na
jpouzdaniji od ljudi" kad ponje predaju rijema "a
barana wa haddatana". Sufan Tauri je rekao Shu'ai:
"Ako sumnja u Jabir Ju'fia, posumjat u tebe. " Waki
je rekao: "Sumnjaj u sve osim u injenicu da je Jabir po
uzdan." Suprota ovima su miljenja drugih stujaka u
haddithu, po kojima je Jabir zastario, laov, krvotvoritelj.
Konai sud tradicionalista o Jabiru jest da je nepouzdan.
Ovo ne znai da je umijee jarha i t' dila nepouzdano,
a pokauje da su sredstva i metode koritene pri bilje
enju injeica o liostma bile takve da u najboljem slu
aju potvruju pretpostavku ili vjerovatost, ali su daleko
od utvrdiaja pouzdanosti.
Ono to jo treba raspravit je pitaje preoeje za
enja. Neka predaja moe biti muttasil prea kriterijima
koje su prihvatli svi muhaddihi i mujtahidi, njezini svi
prenosioc mogu bit pouzdani, bez prekida u lac pre
noenja. Pa ipak, nain na koji preosilac prenosi njezino
Pdaja i njezia naela 157
maenje moe biti izvrgnut suji. Da li je on, na pri
mjer, uzeo u obzir okolnosti i situaciju, da li je napravio i
jednu greku pr razumijevanju i preoeju smisla pre
daje? Ova pitaja imaju dodatu vaost zbog njeice
da su, kako se obio praje, moge predaje bile para
fazirane. Ovo je, zapravo, bila jedina osnova na temelju
koje su se predaje odbacivale u vrijeme Drugova, koji su
oigledno bili pouzdani i u ijem sluaju nije postojaa
moguost prekida u lanc prenoeja. Jedan relevantan
primjer u poglavlju o tayammumu nalazi se u Muslimo
vom Sahihu. Neki je ovjek pitao ha 'Umara ta da
radi ako se treba okupat da bi obavio namaz, a nema
vode. 'Umar mu je savjetovao da ne rtvuje namaz. 'A
mar, jeda od Drugova, koji je sluajno bio prisutan, pre
nio je Poslanikovu predaju o tom pitanju, podsjeajui
'Umara na svoju prisutost u vrjeme kad je Poslanik da
vao svoj sud. ''Boj se Boga, o 'Am ," rekao je 'Umar.
Oito, 'Umar nije smatao da je 'Amar prenio krivu pre
daju, ve samo da postoji moguost iskrivljenog preno
eja Poslanikovih rijei. 'Ammar je rekao: "Ako ne eli
da preosim ovu predaju, neu to vie nikad initi." Ras
pravljao sam o temi kazivanja jedne osobe tako opio
samo zato to je to glavna osnova na kojo su muhaddithi
temeljili svoje napade na Abu Ha, iako je njegov stav
o tome bio rezultat dugog istraivanja i razmiljanja.
Ovakvu kolebljivost i razilaeja u milenju ne susre
emo u vezi sa mutawatir i mashhur predajama, ali su
karakteristia za kazivanja jedne osobe, objanjavajui ti
me velike razlike u miljenju o njima. Dok su ih mu't
ilije odbijali uope i primati, neki muhaddithi su otili u
dgu krajnost, proglaavajui ih konaim, podreeim
jedino kriterju pouzdanost njihovih prenosilaca, nepre
kinutog kontnuteta, nepostojanja prana u lancu i od
sustva majkavosti.
Trea grupa muhadditha smatali su, u naelu, kazi
vaja jedne osobe spor, zanemaju to naelo kad se
radi o detaljnim prav pitanjima i problemima vjero
158 Abu Hanfa
vaja. Abu Haa je odabrao srednji put, dokazujui ob
jektivnost svog suda i pronicljivost svog uma. O nije
potpuno odbacivao kazivaja jedne osobe kao Mu'tazilije,
niti ih je prihvaao za konae, kao oni koji su ih shvaali
doslovno i povrno. Njegov je stav bio slian stavu nekih
velikih Drgoa. 'Umar, 'A'isha i 'Abd-Allah b. Masud su
nekoliko puta oklijevali prnati kazivaja jedne osobe, ne
smatrajui ih sig. Kad je Fatima b. Qa prenijela
'U ma Poslaikovu predaju: "Bez kue nema ni njezinog
odravanja", on je rekao: ''Ne moemo odstupiti od Alla
hove Knjige na temelju kazivanja ene, a da ne znamo je
li istinito ili neistinito. "Mogi propisi fiqha izvedeni su
i ove izreke. Postoji, na primjer, propis da je kazivanje
jedne osobe nedovoljno da se na temelju nje izvedena pra
vna uputa usvoji kao fard (apsoluta duost), jer to za
htjeva uvjerljiv dokaz o istinitosti kazivaja. Doputeo
je, meutim, da se na temelju tog kazivaja izvede pret
postavka koja dodato potvruje ve izvedenu pravnu
uputu kao obvezujuu (wajib ), preporuenu (masnun) ii
odobrenu (mustahabb ). Na temelju ovoga, Sha' smatra
uenje sure al-Fatiha na namazu - fardom, a Abu Haa
- wajibom. Postoje i mnoge druge dedukcje sliog ka
raktera izvedene iz naela o kojem je rije.
Ovo naelo ima jo vaniju ulogu u kalamu nego u
fiqhu i upravo je Abu Haa primjena tog naela u ka
lamu bila uglavnom razlogom tako velikog neprijateljsta
prema njemu. Na osnovu toga on je postavio pravilo da
ni jedno kazivanje jedne osobe ne moe odnijet prevagu
nad vjerovanjem kojeg se pridravaju svi muslimani. Na
prmjer, neduost svi poslanika je aksiomatska za sva
kog musliana. Zato, prema Abu Ha, ni jedna predaja
koja kae da je neki poslanik poiio smrti grijeh nije
vjerodostojna. Tako ovaj princip koji pokazuje izlaz iz
mogih potekoa stvorenih od strane heetka, do kojeg,
na alost, vena tradicinalista ne samo da nije drala, ne
go mu se i protivila. 'Abd al-Bar, pozati tradicinalist,
gIC U SVODKitabu al-Kuna: tO SC tC KZVDjjCUDC
OSODC, DD PDU tD jC UtO U DSU gtVtjVC,
KO SU DC OgDC DgCgOVwOD yCtOVMjU. tU~
OODSt SU SC OVODC gtOUV gtCKO SVKC DjCtC.'
tKU tZuK U gtRtUgU mUa00ta PDU t-

DC gtCUjM 8UgtDU UDVCtZDO gOVCDD tC-
ODD gD8tVKD jC U tODC tO SU gtV, gOZC OU
SgtVDO8t gtCUjC KO UtC, gDKUV jC UIDt gt-
DVtjVDD ZOD2D utC@tCtOjD, CStO jCUV yC-
tOVUD, UOK i jC PDU tD DO SKOD gtDCjCDt,
DUUUUDSUDCDmUtaWaUtDma8UtgtCUjC.P-
DC, Z PDU tDU jC gO8tOjVjCtOVUO8tgO_tCKC
DCSDOttwOSU OU SttDC gDDD8DC, tO jC UOVOUO U g-
tDjC DjOVU VjMO8t. U tZKU UODtO USUtjU SjC-
UC gSU8 UZCt Z Tafsir Kabira Kt -LID bZ. C-
KO SD jCUDOD DyCKU U Dj t gtCUj KOj KC
KKO jC Dt8D t gUt ZtCKO , jCt, KO SC gtVt,
OD UOKZUjC UjCDtDDDO C. OyCKjC OU_OVOtO
UjCgtwOSCgtCUjCgOUZUD U SC DC DOC SDttt
CCD. LU_OVOtO SDDU UgtCUj, KO jCgtVCD,
UOKZUjC U jC DtDD C, KO SC OUDC, U jC gtC-
DOSC C, UOUjU U SC gtCUDOSt OtO DOt Ut
DtDDU. Z jC DVUjC 8jCUO gtVD KOjC jC PDU t-
D gD8tVD, jCt jC gtD8UUD, U SU DCVDOSt RtutOSt
gO8DK DgCgOVCD StVtKOjU KZVDjCjCUDC OSO-
DC DC DOC ODCSDt. OSDO jC U ttUCODSt _8-
tD, U DVCUCDO VDUCC_ gtCU8tVDK _OgC, DKOD
CttDj OVO_ g8U8 U SVOD KODCDttU UKDtjCVO_
Sahiha, UOUjC. UUU U jC gtwOSC gDUZUD, gtC-
Uj SC DOt gtVtU.
LtC SC 8tO_ gtV, PDU tD SDtt U tjC
'' DC Pd bVCOgC_ LODtDDtCj NO8tVO_, KOjC
SC jVjjU n gDCUU SVKC @tKC sue, HU UO Q-
7
Navo Au'l-Msi, U al-Jumn.

160 Abu Hanfa
r'ana. Shaf'i i neki drugi muhaddithi se ne slau sa ovim,
navodei neke predaje kao dokaz njiovom stanovitu.
Odgovor Abu Hae na ovo glasi da je Qur' an dokazan
tawaturom, a ne kazivajima jedne osobe i da je samo
Q' an taj koji je dokazan tawaturom. Slio, prema pra
vilu Abu Hanie, predaje koje pripisuju 'Abd-Allah b. Ma
s'udu negiranje ma'udhataina (zadnje dvije qur'anske
sure u kojima se trai Boije utoite od zla) ne mogu se
smatrati valjama. Ibn Hajar, s drge stane, privaa
ove predaje, s preporkom da ih treba interretrati tako
da postanu privatljive. Ali, kakva je interpretacija te
vrste mogua? Ili ona koja priaje da te dvije sure nisu
mutawatir, ili, toliko sniziti standard tawatura da vie ni
zanje Poslanikovih Drugoa ne bi bio nua uvjet za nje
ga. Abu Hao pravilo ii islamske kgove tako veli
kim kakvi oni i trebaju bit, dok i suproti prstupi besk
rajno smanjuju. Na prmjer, svi privaaju da je, prema
Qur' anu, musliman svako ko verje u Boiju jednou i
poslanstvo Poslanika Islama. To ne mogu negirat predaje
koje nisu konae i u kojima sud o nevjerovanju pova
na nebitim osnovama. To je razlog zato Abu Hana ni
kad nije osudio mu'tazilije, qadariye, jahmiye i slie
sekte kao nevere i nikad nije privato one predaje ko
je tvrde da je od sedamdeset dvije islamske sekte samo
jedna predodreena za dennet. Meutim, mnogi uenja
d - foralt dal su t predajama tako vioki status da
su na njiovoj osnovi sudili ljudia za neverovanje ad
,
libitum, ponekad samo zbog odjee ili vajskog izgleda.
ak su i sljedbenici Abu Hae kasnije izgubili iz vida

ovo dragoceno pravilo koe je on postavio, izmiljaju hi
ljade razloga za deuciranje ljudi kao nevera, ime
obiluju knige fiqha.
Glava jedanaesta
Fiqh
Iako se islamske nauke ('ulum), kao egzegeza, predaja,
pravna i vojna zanost javljaju istovremeno sa usponom
Islama, pojedinaa imena vezana uz njih pojavljuju se
tek kad postaju priznate discipline. Njiova kompilacija i
sistematizacija nastaju u drgom stoljeu islamske ere, a
oni koji su napravili taj posao postali su pozati jednako
kao i njihovi osnivai. Tako je Abu Hanifa, s pravom, pri
zat kao osniva fiqha, kao to je Aristotel prozvan os
nivaem logike. Njegov doprinos fiqhu predstavlja nje
govo ivotno djelo. Predlaem zato, da ga detaljno
razoto, ali misl da je prije toga nuo napraviti
jedan kratak pregled razvoja fiqha - kada i kako je poeo
i dokle je doao kad se Abu Hanifa poeo njie baviti.
Shah Wall-Allah govori o povijesti fiqha u izvrsnom
eseju iji e saetak zadovoljiti moju namjeru. Pravne
upute, pie on, nisu bile razraene za Poslanikova ivota.
Kad je uzimao abdest (wudu') u prustvu Drugova, on im
nije rekao da li je to bilo naelo (rk) ili obaveza (wajib)
ili neto poeljno (mustahabb ). Drugovi su se zadovoljili
time da ga oponaaju. Ista je situacija bila i sa namazom
(salat): Drugovi su ga obavljali tao onako kako i Posla
n, ne ispitujui ta je stroga obaveza (fard), a ta oba
veza (wajib ). ''Ne poznajem nijednu grupu ljudi," rekao
je Ibn Abbas, ''bolju (i. inteligetiju) od Poslanikovih
Drugova, ali tokom dugog drueja s njim nisu mu posta
vili vie od trinaest pravnih pitanja, od kojih se sva
javljaju u Qur'anu."Ljudi su traili Poslanikov sud samo o
162 Abu Hanfa
izuzetim sluajevia. Ponekad bi se dogodio da je Po
slanik samoiicijativno izrazio pozitvno ili negatvno mi
ljenje o postupcima ljudi. Sudovi i miljenja su uglavom
izreei javno, to bi neko od prisut zabiljeio.
Teritorijala ekspanzija i kultur razvoj nakon Posla
nikove smrti ubrzo dovode do pojave mnotva novih si
tuacija, tako da je postao nuno izvesti posebna pravila i
detajne upute na temelju oph princpa koji su ranije bili
dovoljni. Na primjer, ako je osoba nehotce propustla ne
k dio namaza, pitanje je da li je namaz valjan. Nije mo
gue proglasiti imperativom svaku radnju koja ini dio
namaza. Zato su Drugovi morali stupnjevati radnje na
fard, wajib, masnun i mustahabb. Meu njima su se,
meuti, pojavile, razlike u miljenju u pogledu kriterija
prilikom odreivaja prioriteta. Slie razlike su se po
javile i oko drugih pitanja, od kojih se neka nisu jo bila
pojavila niti postojala za ivota Poslanika. Pri donoenju
odluke o takvim pitanjima, Drugovi su morali pribjei de
dukciji, analogiji i pretpostavkama, pri emu su slijedili
razliite metode. Sve ovo je rezultiralo nizom divergent
n pravila i odluka jo u vrijeme Drugova.
Meu oni Drugovima koji su bili poznati kao mujta
hidi i faqihi u svom radu na izvoenju zakonskih pra
vila, bile su etiri vodee fgure, odnosno, halife 'Umar i
'A, 'Abd-Alla b. Mas'ud i 'Abd-Allah b. Abas. 'Ali i
'Abd-Allah b. Mas'ud boravili su uglavnom u Kuf, koja
je, zahvaljujui njima postala sredite prouavanja fiqha,
kao to su to nekad bila dva sveta grada, zahvaljujui pri
sutosti 'Umara i 'Abd-Allah b.' Abbasa.
Budui da je odgajan pod nadzorom Poslanika, 'Ali je
imao vie prilike nego bilo ko drugi uoti njegove pos
tupke i uti njegov govor. Kad ga je neko upitao zato je
prenio vie haditha nego bilo koji Drug, rekao je: "Posla
nik mi je obiavao govoriti o stvarma, bez obzira jesam li
ga pitao ili ne." Osim toga, bio je obdaren inteligecijom i
zapaanjem, rijetkim ak i meu Drugovima, to su mu
Fiqh 163
oni redom i prnali. Pria se da je 'Umar rekao: "Boe
sauvaj da se ikad suoimo sa problemom, a da tu nije
'Ali." "Abd-Allah b. 'Abbas, i sam mujtahid, imao je obi
aj rei: "Kad 'A da svoj sud o neemu, ta je vie potre
bno?"
'Abd-Allah b. Mas'ud bio je potpuno upue u hadith
i fiqh, blii Poslaniku nego veia ostalih. Koliko je bio
blizak, pokazuje ova izava Abu Muse koja se navodi u
Muslimovom Sahihu: ''M, ljudi i Jemena, doli smo u
Meinu i boravili tamo nekoliko daa. Za vrijeme borav
ka, nalazili smo 'Abd-Allah b. Mas'uda tako esto u pos
jet Boijem Poslaniku, da smo ga smatrali lanom Posla
nove obitelji. ''U Qur' anu nema ayata," tvrdio bi 'Abd
Allah b. Masud "je objave nisam svjestan." ''Da znam,"
imao je obiaj rei, "veeg strujaka za Qur' an od mene,
putovao bih bilo gdje da ga upoznam." Prema prii koju
navodi Muslimov Sahih, Abd-Allah b. Mas'ud je javno
izavio da su ga svi Drugovi priznali kao najveeg ivueg
zalca Q' ana. Ovu tvrdnju nije opovrgnuo ni jedan od
Drugova, a potvrdio ju je Shaqiq koji je prisustvovao tom
sastanku i imao pru biti na nekoliko sljedeih skupova
Drugova.
'Abd-Allah b. Mas'ud drao je redovitu nastavu hadi
tha i fiqha koju je pohaao veliki broj uenika, od kojih
etvorica, Aswad, Ubaidah, Hari t i 'Alqamah, postaju
vrlo pozat. 'Alqamah, roen jo za Poslanikova ivota,
sluao je predaje od 'Umara, Uthmana, 'Alia, A'ishe,
Sa'da, Hudhaife, Khalid b. Walida, Khubaba i mnogih
ostali Drugova. Posebno se redovito drio sa 'Abd-Al
lah b. Mas'udom i slijedio ga tako vero da su ljudi esto
prmjeivali: "Ko god je sreo 'Alaqmaha, sreo je, da tako
kaemo, 'Abd-alah b. Mas'uda." Ovaj drgi je obio i
sam prizavao da nije znao nita vie nego 'Alqamah. Ni
ta bolje ne dokazuje njegov ugled od injeice da su se
ak i Drugovi s njim konsultirali o pravm pitanjima. Je-
16 Abu Hanfa
dini njemu ravan medju 'Abd -Allah b. Mas'udovim ue
nicima bio je Aswad.
Odgovorost 'Alqamaha i Aswada nakon njihove
smrti pala je na Ibrahim Nakha'ia koji je dao znatan do
prinos razvoju fiqha, zasluujui time naslov "faqih al
'Iraq" (vodei erijatsko-pravni strujak Iraka). U ha
dithu njegov ugled potvruje titla "sairafi al-Hadith"
(proceitelj haditha) koju je uivao. Sha'bi, prat kao
"Allamat al-Tabi'in" (Veliki Uejak meu Sljedbenicim),
uvi za njegovu smrt, rekao je: "Ibra nije ostavio iza
sebe nikoga ko bi bio vei uenjak i faqih od njega sa
moga." Neko ga je upitao s izeaenjem: "Podrazumi
jeva li tu ak i Hasan Basria i Ibn Sirna," Sha'bi je odgo
vorio: "Nema veeg uejaka bilo u Basri i Kufi ili Siriji i
Hijazu."
U vrijeme Ibrahima Nakha'ia kompilirana je kratka
zbirka pravnih sudova fiqha, temeljena na Poslankovim
predajama i fatwama 'Alia i 'Abd-Allah b. Masuda. To
nije bila sistematia kompilacja, ali su je uenici Ibra
hima Nakha'ia uili napamet.
Najvee zanje o tome posjedovao je Ha ad, jedan
od Ibraovih vodeih uenika, koji je naslijedio njego
vo mjesto u fiqhu. Kako smo ranije naveli, Hamad je
umro 120. h., a nasljeuje ga Abu Hanifa.
Iako su prvaena pravila fiqha ve bila sakupljea
do vremena Abu Hanife, najveim dijelom su bila u formi
usmene predaje i nisu bila si tematizirana u regulau d
ciplinu. Nije bilo metoda zakljuivanja, pravila za izvo
enje uputa ni vrednovaja predaja niti naela aaloge
dedukcije. Ukratko, fiqh je jo uvijek bio gomila neuskla
enh izreka i sudova kojima predstoji jo dug put prije
nego to postau utemeljen sistem.
Historija nam ne objanjava ta je to posebno navelo
Abu Hanifu da se prihvati sistematizacije fiqha. Autor
djela Qala'id 'Uqud al-'Iqyan navodi s tim u vezi, priu
Fiqh 165
iz Anmudhaj al-Qitala. Dva ovjeka ila su u hammam i
prije nego su se otili okupati, dali su uvaru neke stvari
na uvaje. ovek koji je prije izaao, uzeo je jednu stvar
od uvara i otiao. Kasnije, nakon kupanja, dolazi drgi i
zahtijeva to to je ostavio, ali mu uvar kae da ju je odnio
njegov prijatelj. ovek je podnio tubu protiv uvara na
sudu kod qadije koji je presudio na tetu uvara, na os
novu toga to su mu taj predmet ova dva kupaa zajed
niki poverila, pa je njegova dunost bila da im ga za
jedniki i vrati. uvar je otiao Abu Ha, koji mu je
savjetovao da kae tuiocu kako bi mu on predao tu stvar
da ju je doao podigut zajedno sa prijateljem. Ovaj slu
aj, autor Anmudhaj al-Qitala navodi kao povo Abu
Haoj odluci da se prihvati kompilacje i sistematiza
cije fiqha. Mogue je da se taj sluaj zaista i dogodio, ali
pravi razlog je neto drgo. Historijski je utemeljena in
jenica da se Abu Hanifa poeo baviti sistematizacijom
fiqha oko 120. h. to jest, u godini u kojoj umire Hammad.
Do tog vremena Islam se proirio sve do dalekih zemalja
tako da sve vie javljalo mnotvo situacija vezaih za vjer
ska i sekulaa pitanja koja se ne mogu reavati bez prav
nog zakona. Osim toga, kontakti sa drgi narodima i
rom golemog islamskog prostora razvili su obrazovanje
do tog stupnja na kojem vie nije bilo mogue nastaviti sa
usmenim kazivanjem predaja i citirajem autoriteta. Pos
talo je prirodno da ljudi pou razmiljati o integriranju
ratkanih sudova i uputa u jedan regula zakon.
Abu Hanifa je bio obdare orginal umom i izuzet
nim darom za pravo. Pored toga, njegovo veliko iskustvo
u trgovii i javni poslovima prilo mu je uvid u prav
ne zahleve drtva njegovog doba. Stotine pravh upita
koji su mu stizali dnevno sa svih strana islamskog svieta,
pomogli su mu da shvati nuost uspostave jednog pra
vosudnog sitema, a ovo sazanje pojaavale su greke
koje su prav slubenici iili pr donoeju presuda. To
su bili faktori koji su ulecali na njegov odluku da se pr-
' '
166 Abu Hanfa
hvati kompilacije i sisteatizacije zakona, iako je bilo sa
svi mogue da je neki sluaj, poput gore navedenog,
dao tomu dodati poticaj.
Taj je posao, na koji se Abu Hanifa odvaio, bio
rizia i imao je gigantske razmjere. Shvativi to, odluio
je ne oslanjati se u potpunosti na svoje vlastito znanje i
razmilj anj e. Zato je kao saradnike meu svoj im
uenicia odabrao neke istaknute uejake, prizate kao
strujake na podrima zanosti posebno relevant
za pravo. Na primjer, Yahya b. Abi Za'idah, Hafs b. Ghi
yat, Qadi Abu Yusuf, Dawud al-Ta' i, Haban i Mundil,
koji su bili potpuno upuei u hadith i athar; Zufar, koji
je bio poznat po svojoj logikoj odvanosti; Qasim b.
Ma'n i Muhammad, strujaci na polju knjievnosti i
uenja arapskog. Abu Hanifa je forirao vijee u kojem je
okupio ove ljude, povjerivi im posao prikupljanja zak
ona. Prema muttasil predaji Asad b. Furata, koju navodi
Tahawi, broj Abu Haih uenika koji su mu pomagali
iznosio je etrdeset, a najpoznatiji meu njima bili su Abu
Yusuf, Zufar, Dawud al-Ta'i, Asad b. 'Umar, Asad b.
Khalid al-Tamimi i Yahya b. Abi Za'idah. Tahawi dodaje
da je pisar bio Yahya, koji je tu slubu vrio trideset
\ godina. Istia je da je taj posao tajao oko trideset godina,
to jest, od 121. h. do 150. h. godine, kada je Abu Haifa
umro. Meutim, nije tao da je Yahya bio od samog
\ poetka veza za taj posao. Yahya je roen 120. h. i nije
. nikako mogao sudjelovati u tom poslu kad je tada bio tek
roen. Osi laova kompilacijskog savjeta, koje navodi
Tahawi, t su jo bili 'Afyah Azadi, Abu 'A 'Azizi, Ali
Mushir, Qasi b. Ma'n, Habban i Mundil.
Sistematzacija se vrila kroz slobodnu diskusiju. Ako
bi se svi lanovi savjeta sloili o nekom pitaju, to bi se
miljenje smjesta zapisalo. U suprotom, problem bi se
razlagao, za to je trebalo dosta vremena. Abu Hanifa bi
sluao diskusiju i nakon rezimiraja, zakljuio bi je svoji
miljenjem. Njegovo je miljenje obio bilo tako izbala
sirao da bi ga svi ostali prihvatli. Kad se, meutim, ne
Fiqh 167
bi mogao posti jednoglasa zakljuak, zapisali bi se svi
izeseni stavovi. Nikakav zakljuak ne bi bio zapisan, uk
oliko nu bili prisut svi lanovi saveta i ukoliko nije
bio jednoglasno postgnut.
Autor Jawahir-i-Mudiyyaha navodi u biografkoj bi
ljeci o 'Afyah b. Yazidu, a prema kazivanju !shaqa, da bi
ga, ako je kojom prilikom 'Afyah kasnio, Imam ekao,
nalaui da se odluka o razmotrenom pitanju zapie tek
nakon njegovog dolaska i saglasnosti. Na taj nain posao
kompilacije dovren je za trideset godina, ukljuujui po
sljednje godine Imamovog ivota, koje je proveo u zatvo-
r.
Kako opisuje Alu'l-Mahasin, sadraj kompilacije je
podijeljen u tri podrua, oko tri razliite teme, prema
sljedeem redoslijedu: Taharat {istoa), Salat (namaz),
Saum (post), 'Iadat (bogotovanje), Mu'amalat (sekular
na pitanja) i Mirath (nasljedstvo).
Kompilacija je za lmamovog ivota postigla popular
nost koju je teko zamisliti u okolnostima onog vremena.
im bi neki njezii dijelovi bili gotovi, objavljivali su se,
jedan za drgi, irom islamskog svijeta. Imamova kola,
zahvaljujui kompilaciji, postala je istinski studij prava,
iji su brojni ueici bili imenovani na pravne i adminis
trativne dunosti pri emu su ovu kompilaciju koristili
kao svoj vade mecum. Ono to je osobito zjivo je da
ni ljudi koji su sebe smatrali ravnima Abu Hai nisu
mogli bez te kompilacije. Sufya Tauri se vrlo vjeto do
mogao kopije jednog dijela, odnosno Kitab al-Rahna
(priruik o hipoteci) i uvijek ju je drao pri rci. Za'idah
pria da je, jednog daa, vidjevi knjigu koju je Sufan
drao kraj jastuka, pogledao uz njegovo doputenje i
shvatio da je to Abu Ha Kitab al-Rahn. ''Ti ita Abu
Hae knjige! " uzviknuo je iznenaen. ''Da i barem
imam sve," odgovorio je Sufan.
74
74
'qud a-Ju.
168 Abu Hanfa
Nita maje ne ieneduje da se niko od brojnh u to
doba, koji su tvrdili da su pravni strjaci, a neki i nepri
jateljski raspoloe prema Abu Hani, nje usudio kritiz
irati tu kompilaciju. Tako Razi pie u Manaqib al-Shaf'i:
L vrijee kad su Ashab al-Ra'y (sljedbenici miljeja, to
jest Abu Hanie i njegovih ueka) objavili svoja milje
nja i zakljuke, djelovalo je mogo muhadditha i prenosi
laca haditha, ali se ni jeda od nji nije pokazao sprem
nim prigovarati onome to su oni rekli . " Ja sam,
medutim, naiao na jedan izuzetak ovome pravilu. Bai
haqi kae da Auza'i pismeno opovrgava Abu Hanin Ki
tab al-Siyar, na koji Abu Yusuf odgovora protuargumen
tia.
ilo se da je kompilacija opsena, obuhvaaju hi
ljade pravn pitanja (masa'il). Autor Qala'id 'Uqud al
Iqyana tvrdi, na temelju Kitab al-Siyana, da broj saku
pljeih pravnih pitanja prelazi 1,290. 000 Shams al
-A'iah Kurdari iosi broj 600.000. Ni jedna od ovi
brojki ne moe biti taa. Ipak, nema sumje da broj nije
bio manji od dvjesto hiljada, to se moe provjerti u pre
ivjelim knjigama Imama Muham ada.
Iako nema suje da su sva poglavlja kompilacije
fiqha bila dovrena za ivota Abu ' Hae- postoji neo- .
boriv dokaz ovoj tvrdnji u biografskm kjigama i histori
jama - ipak je, naalost, kompiacija nepovrato izgub
ljena i ne postoji ni jedan primjerak u bilo kojoj biblioteci
u svijetu. Razi to dokazuje tvrdnjom u Manaqib al-Sha
f'i: "Ne postoji ni jedo djelo Abu Hanife." Kako je Razi
umro 606. h., to zai da su Abu Haa djela nestala
barem prje est stoljea. Ovo nije nta ieedujue u hi
storiji islamske literature. Ni jedna od hiljade knjiga na
pisah u vrijeme Abu Hanife nije preivjela pustoeja
vremena. Na primjer, djela Auza'ia, Ibn Juraija, Ibn
'Arube i Hamada b. Abi Ma'mara objavljea su otpri
like u isto vrjeme kad i Abu Ha priik, a danas
Fiqh 169
nisu pozati ak ni njihovi nazivi. Postoji, meutim, jedan
poseban razlog za nestanak Abu Ha spisa. Usprkos
njenici da je Abu Ha pri bio dobro prree,
u svakodnevnoj upotrebi su ga istisnuli dervativni spisi
Abu Yusufa i Muham ada koji izose pravna pitanja ko
jima se bavi i Abu Hanifa, na jasniji i prcizniji nain i sa
razraejim tuaenjima. Paralelen je sluaj sa utemelji
teljima i sistematiarima gramatike, kao to su Farra' Ki
sa'i Ka, Akhfash i Abu 'Ubaida, ja su djela potinuli
kasniji gramatari, tako da su potpuno nestala. Ono to je
privelo od Abu Haog doprinosa fiqhu, uobliena
je u spisima Muham ada i Abu Yusufa, iji e kratki pri
kazi biti ieseni u Dodatku ove knjige. U stvari, ono to
je poznato kao hanefjski fiqh je zbirka miljenja etvorice
ljudi, a to su Abu Hanifa, Zufar, Abu Yusuf i Muham
mad. Abu Yusuf i Muham ad se mimoilaze u mnogim
pitajima s Abu Hanifom, ali prema brojnim hanefjskim
pravnic, kao na primjer Shamiu, priaju da su njihovi
disidentski stavovi bili stavovi samog Abu Hanife, jer je o
mogim stvarima izraavao razliita misljena u razliitim
kontekstima. Ovo je, meutim, teko dokazati, a vjero
vato se nametalo zbog naklonosti prema Abu Hanifi.
Abu Yusuf i Muhammad su i sami bili priznat mujtahidi
i imali su pravo razlikovati se od svog uitelja. Islam je
napredovao tako dugo dok su ljudi otvoreno izraavali
svoje neslagaje sa starim uiteljem, neoptereeni poti
vanjem koje su prema njemu osjeali.
Pravni sistem poznat kao hanefjski fiqh ubrzo se ra
irio po cijelom islamskom svijet, osim u Arabiji, gdje
nije mogao posti punu vrjednost zbog prisustva Malika
u Mekki i drugih imama u Medini. Postao je glavni
pravni sistem cijelog podrua koje se pra od Kie do
Male Azije i jedini pravni sistem Idije, Kine, Kabula, Bu
hare i susjednih zemalja. to se tie ostalih zemalja, u
nekima je zajedno sa shaf'ijskim vrijedio i hanbalijski
sistem, dok su ga u ostalim, nakon nekog vremena, zami-
170 Abu Hanfa
jenili neki drgi. Za to su postojali posebni razlozi. U M
rd, na primjer, nakon to je ostao sve do 46. h. glav
pravni sistem, zamienjen je sa Malikovim, zahvaljujui
njegovom pokrovitelju Mu'izz b. Badisu.75
Poseban faktor koji je ulecao na domiaciju haefjs
kog fiqha bio je taj to ga je prihvatila veia vladara i
lamskih zemalja. Abbasidski halife su, meutim, bile izu
zetak. Sve dotle dok je trajala vlast njiove diastije, bii
su gospodari i pera i maa; drgim rijeima, smatrali su
sebe mujtahidima po svom vlastitom pravu, odbijajui se
podredit bilo kojoj koli. Nakon pada njihove dinastie,
nisu bili vie u poziciji ni da vre ulecaj na ovom podr
u ni da zadre svo neutralan stav. A kad bi neko od njih
prihvatio neki sistem, bio je to Abu Ha. 'Abd-Allah b.
al-Mu'tizz, osniva B adi' umijea i najvei meu abbasid
skim pjesnicima i kjievnicima, bio je pritalica hanef
jskog madhhaba (prave kole).7
6
Dinastije koje su dole na vlast padom Abbasida,
uglavnom su bile slijedbeici hanefske kole. Slduci,
koji su _dugo vladali i iji su se dominioni prostirali od
Kashghara do Jeruslema i od Kontantiopolisa do obala
Kaspijskog mora, bili su hanefjskog uverenja. Mahmud
Ghazawi, ije ie je svima pozato u Indiji, bio je veliki
uenjak hanefjskog fiqha. Postoji njegova knjiga na ovu
temu, nazvana al-Tafd, koja sadri oko ezdeset hiljada
pitanja. Nur al-Di Zangi, jeda od heroja islamske povi
jesti, koji se istakuo u ratu u Jersalemu, prije nego to
ga je Salah al-Di, jeda od negovih sluga, osvojio, osno
vao je prvi studij haditha, i bio je, kao i ostali u njegovoj
diastiji, hanefja, iako je potivao i Shaf'inu i Malikovu
kolu. Salah al-Di je bio shaf'ija, ali u njegovoj familiji je
bilo puno hanefja.77 O al-Malik al-Mu'azzam'Isa b. al-
75
In Kln, Ta'rik o Bi Badu.
7
6
Iid. o 'Ab Alh b. Mu'tz u.
7 Al-jawahr a-Mudiya, o Nu al-D Zgu.
Fiqh 171
Malik al-' Adilu, vladar golemog podrua, Ibn Kallikan
pie: "Bio je plemeit, uen, mudar, dostojanstven i besk
rajno preda hanefjskom madhhabu." Egipatski Circas
siani, uspostavljaju svoju vlast poetkom devetog stoljea
islamske ere i vladaju 148 godia. Bili su hanefje i zatit
nici hanefjskog madhhaba. Veina turski sultana koji
vladaju Turskom u toku posljednjih est stoljea i ije je
carstvo danas jedini simbol islamske moi i ugleda, bili su
hanefje. U samoj Indiji, patanski kraljevi kao i Timurova
kua, bili su isth uvjerenja i ni jedna druga kola nije mo
gla postati opeprihvaena na irokoj tertoriji kojom su
upravljali. Neki misle da hanefijski madhhab duguje po
pulaost dravnom patronatu. Ibn Hazm, uveni imam
foralist, pie: ''Postojala su dva opeprvaena madh
haba kaja su imala potporu drave. Prvi je bio Abu
Ha madhhab, koji je ojaao zato to je Abu Yusuf, za
'-voga sudovanja na mjestu Vrhovnog qadije, imenovao
sao hanefije na mjesta sudaca. Drugi je bio madhhab
Imama Malika koji je zabiljeio veliki napredak u panjol
skoj, zahvaljujui patronatu Imam Malikovog uenika,
Yahya Asmudia, koji je bio tako blizak halifi da su sva
imenovanja na mjesta sudaca vrena prema njegovoj pre
porc. A on je, pak, imenovao samo sljedbenike svoga
madhhaba.
7
8
Ovo je samo povrno gledanje. Abu Hanifa
je postigao status mujtahida 120. h., dok je Abu Yusuf
ienovan na mjesto Vrhovnog qadije 170. h., iste godine
kada Harun al-Rashid stupa na prijesto, i za ije je vladav
ine dostigao visoki ugled. U razdoblju od pedeset godina,
Abu Hanifin madhhab je ve postgao veliku popular
nost, a stotine njegovi uenika imenovano je za qadij e.
Kome treba pripisati taj uspjeh? Ne moe se porei da su
pravna mljenja Abu Hanife postigla dodatu popular
nost zavaljujui ' Abu Yusuf, ali ona svoju popularost
7
8
In Kl n navo u svoo biljeci o Y ah yi Amudu.
172 Abu Hanfa
koju su imala od samog poetka, duguju naporia Abu
Hanife. Razi ovo priaje usprkos svome suprotstavljanju
Abu Han. "Madhhab pritaa tog miljenja postigao je
snagu, slavu i javno uvaavanje. Kasnije, kad su Abu Yu
suf i Muh ad priljeni na Harn-al-Rashidov dvor,
ova je kola dostgla jo veu snagu koja potie od kombi
nacije uenosti i politike moi."
Osim toga, Abu Yusufov ulecaj je bio ogranie na
vladavinu Harun al-Rashida. Ko je onda bio zasluan za
dugotrajan i neprekida uspjeh haefjske pravne kole?
Istina je da su i neki drgi imami postal ugledni za i
vota. Na prijer, Auza'i je postao imam Sirije bez premca
za svog ivota, a tako je ostalo i nakon njegove smrti, tako
da se u tom podru uglavnom slijedio njegov madhhab.
Njegov je ulecaj, meutim, bio ograne i kratka vijeka.
Iz ovih jenica je jasno da madhhab Abu Hanife ima
kvalitete koje drugi madhhabi nemaju.
Postoje samo etiri imama ije su pravne kole ope
prihvaene u islamskom svijetu, a to su: Abu Hanifa,
Malik, Shafi' a i Ahmad Hanbal. Iako se rasprostranjenost
ovih kola tumai njiovom vrijednou, nesUjivo su
osobni ulecaj i ugled njihovi osnivaa takoer bili dosta
zaajni. Moje je miljenje da je populaost ostalih kola,
za razliku od Abu Hae, bila u velkoj mjeri rezultat
osobnih prednosti njihovih osnivaa. Tako je Malik bio
graann Medine, koja je kao centar Poslanikove misije i
glavni grad cjelog halifata, jo uvijek nosila aureolu sla
ve. Polecao je iz obitelji uen ljudi. Njegov djed, Malik
b. Abi 'Amir, uio je predaje od istaknutih Drugova, a nje
gov amida je bio shaikh haditha. Njegov uspjeh u ha
dithu i fiqhu daje sjaj njegovoj batijenoj uenosti. Za
jedno su mu priskrbili iroku slavu.
Shaf'i je uivao jo veu prednost. Roen u Mekki, bio
je potomak plemena Quraish i roda Muttallib po oevoj
strani, a roda Hashim po majinoj. Njegova se familija is
ticala kroz niz generacija. Njegov pradjed, Sa'ib, nosio je
Fiqh 173
barak Hashita u bici na Bedr, a kad je zroblje, pri
grlio je Isla. Teko da su mogli postojati bolji preduvijeti
za siecanje popularosti i javnog uvaavaja.
Abu Hanifa nije uivao prednost ove vrste. Ne samo
da nije bio ni potomak plemea Quraish ni roda Hashim,
ve nije bio ak ni Arapin, a niko od njegovih pretodnika
nije zauziao vodeu pozicju meu muslimanima. Ro
en u familiji trgovaca, on je i sam cijeli ivot bio trgovac.
Rodno mjesto mu je bila Kufa, koja, iako sedite uenosti,
nije imala takvu vanost kao Mekka i Medina. Ovome te
ba dodati neprijateljstvo grupe tradicionalista. Ukratko,
nije imao nita unaprjed dato za postizaje popularosti
i javnog prizaja. Ipa, usprkos tore, njegova pravna
kola postigla je u islamskom svietu daleko vee priza
nje nego i jedna drga, to je siguran dokaz njenici da
bolje odgovora ljudskim potrebama nego i jedna drga
kola, a naroito potebama muslimanskog drutva u kul
turom usponu. Znaajno je da su drge kole usvojile
veiom one zemlje koje nisu ostvarile veliki kultur na
predak. Objanjavajui zato je Malikova kola bila domi
nanta na Magribu i u
p
anjolskoj, In Khladun pie:
"Stanovnitvo Maghriba i
panjolske bilo je na razii be

duikog prtvizra i jo niu bii uinili onaj progres
koji je postigao narod Iraka. Zato ni jedan drugi fiqh,
osim onog Imama Malika, tao nije napredovao."
Haefjska pravna kola, koja obuhvaa pravne dok
trine i sudove, ne samo Abu Hanife ve i njegovi istak
nutih uenika, velika je kola i zapravo veliki pravni zak
onik za ono doba. Kasnije su hanefjski uenjaci dodali
puno toga, ne samo razradom detalja ve i forulirajem
novih naela. Ipak, vei napredak nije mogla postii ni
jedna drga pravna kola, kao n jedna disciplina u svojoj
poetoj fazi, od onog haefjske kole, jo za ivota Abu
Hanife. Ona obuhvaa ne samo zakone koji se t vjer
skih duosti ve i graaki, kazneni i porezi zakon,
zakone koji se odnose na svjedoeje, ugovore, naslijee i
174 Abu Hanfa
oporke, kao i zakone koji se odnose na mnoga drga pi
tanja. Njezina sveobuhvatnost i upotebljivost moe se
mjeriti ijenicom da je bila na snazi u cijelom carst
H3 al-Rashida, koje se prostiralo od Kine do Male Az
ije.
Hanefjski zakon poznat kao fiqh bavi se dvema op
senim kategorijama pravh predmeta, to autor daje
moguosti za stvaranje dvije odree:e grupe propisa:
(a) propisi izvedei iz Shari'ata, koji se mogu opisati kao
vjerskokanonko pravo, i () propisi koji se odnose na
pitanja o kojima Shari'at ne kae nita, a koa se javljuju
razvojem drtveog ivota, i na pitanja koja se navode
u S hari' atu, a nisu vjerki ozakonjea.
to se tie prve kategorije propisa, faqih je preosilac
i tuma, a kvalitete koje su mu za to potrebne su dobro
vladanje jezikom, pozavanje tekstova, mo dedukcije,
sposobnost ispravljanja nedosljednosti i vjetna u proce
ni argumeata. Kad se radi o drugoj kategoriji propisa, on
je zakonodavac i mora imati sposobnost ravne vrhun
skim svjetskim zakonodavcia. Ove dvije kategorije spo
sobnosti sasvim su razliite jedna od drge. U Islamu je
bilo puno uveni tumaa i prenosilaca Qur' ana i ha di tha
koji nisu bili sposobni postaviti zakon. Slio tome, bilo je
velikih zakonodavaca koji nisu imali dara za tumaeje
shari'jatskih tekstova. Nije m pozata ni jedna osoba -
bilo mujtahid i imam - u cijeloj, dugoj povijesti Islama
koja u sebi objedijuje ove dvije odlike na tako visokoj
razini kao to je to objedijeo u sluaju Abu Hanife.
Najdragoceniji doprinos koji je Abu Hanifa dao fiqhu
jest uspostavljaje razlike izmeu kanonskog prava i ne
kanonskih zakonskih propisa.
Neki prikazi onog to je islamski Zakonodavac rekao
i inio, govore o stvarima koje nemaju nikakve veze sa
njegovom poslanikom ulogom, a uslijed terminoloke
neprecizosti, ak su se i one poele smatrati predajama.
Fiqh 175
To dovodi do ozbiljne i este pogreke izvoeja propisa
vjerskog prava iz Poslanikovi rijei i djela koja nisu ia
le veze sa njegovom ulogom Zakonodavca. Bavei se t
pitanjem, Shah Wall-Allah pie: "Sve to je prenio Posla
n i nalazi se u knjigaa haditha, moe se podijeliti u
dvije kategorije: (a) ono se tie njegove poslanike misije,
a to se obznanjuje u ayatu: "Prihvatite sve to Poslanik
nareuje i suzdrite se od svega to on zabranjuje," i ()
ono to nije u vezi sa njegovom poslanikom misijom i o
emu je sam Poslanik rekao: "Ja sam samo ovjek. Kad
god vam dam vjersku zapovijed, slijedite je. Kad god vam
dajem upute koje se temelje na mom vlastitom miljeju,
upamtte da sam samo ovek."
7
9
Druga kategorija obuhvaa Poslanikove predaje u ko
jima on daje svoj sud o medicinskim pitanjima; o djelima
koja je obio inio, ne kao djela bogoslua ve sluajno;
predaje koje je kazivao u skladu sa uobiajeim verovan
jem njegovih ljud, stvari koje je radio i izgovorio prema
diktatu svrsishodnosti i koje stoga nisu obaveze za sve.
To su, na primjer, naredbe o razmjetaju tpa i odrei
vanje rat slogana. U vezi sa ovim zadnjim, 'Umar je
rekao: "Kakva je sad poteba za ophodnjom u vrijeme ha
jj a (ramal)? Ljude zbog koji smo to radili unitio je Bog."
Postoje moge drge Poslanikove naredbe koje se temelje
samo na svrsishodnosti, kao na primjer, pravilo da musli
man koji ubije nevjerika postaje vlasnikom njegovog
ora.
Abu Hanifa je anticipirao ovu finu distnkciju Shah
Wall-Allaha. Tako je u drgu kategoriju odredio predaje
koje se odnose na pitanja kao to su: kupanje petkom, su
djelovanje ena u Bajram namazima, razvod, odreivaje
jizye, ubiranje poreza i raspodjela plijena. Na drugoj
strani, Shafi'i i ostali ukljuuju ovakve predaje u vjersko
pravo.
7
9
Hujjat-A ah al-Balighah.
176 Abu Hanfa
Ono to hanefjsku pravnu kolu razlikuje od dg
kola jest injenica da se svi njezini propisi zasnivaju na
ovoj distinkciji, dajui im irinu i liberalnost koe se ne
mogu nai u propisima postavljem u bilo kooj drgoj
koli. teta je da o tako jasnoj distikciji kakva je ova, os
nivai drugih kola nisu vodili rauna. I zaista, da pr
mjeri koje nam praju prva etvorica halifa ne potkre
pljuju ovu distnkcju, vjerovato ih ni Abu Hanifa ne bi
odluio usvojiti. Nekoliko imama nakon Abu Hanife, nje
govih supaa u ijtihadu, igorirali su ovu distnkcju.
To, meutim, ne baca nikakvu sumnju na njezinu osno
vaost kao ni na Abu Haifnu pravnu pronicljivost u
njenom opaanju.
Niko ne bi mogao bolje razumjeti dublje zaeje ka
nonskih odredbi od prve etvorice halifa. Pogledajmo nji
hovu praksu. Prije nego to je 'Umar postao halifa, djevo
jke-robinje koje su raale djecu, obio su se kupovale i
prodavale. 'Umar je ukiuo ovu praksu. Poslanik je za
vrijeme svog putovanja u Tabuk nametuo ne-muslima
nima Jiy u visini od jednog dinara po glavi. 'Umar ju je
uveo u Iranu u razliitim iznosima t. od 4, 12 i 6 dinara
po glavi. Poslaik bi obio davao dio plijena svojim ro
acima. Prva etvorica halifa nisu davali nita, ak ni Ha
shitima. U vrijeme Poslanika, pa ak i za vrijeme hali
fata Abu Bekra, t presude o razvodu smatrane su kao
jedna. Kad je 'Umar postao halifa, obzanio je da se ti
presude smatraju kao vaei i neopoziv razvod. Za Po
slanikova ivota nikakva konaa kazna (hadd) nije bila
propisana za opijanje. Abu Bekr propisuje etrdeset iba
nja koje 'Umar, zbog sve veeg opijanja, podie na osam
deset. Ovo su injeice koje se navode u knjigaa hadi
ta i koje se ne mogu negirati. A, znai li to da su prva
etvorica halifa prkosia kanonskim naredbama Poslai
ka, zajui za njih? Da jesu, ne bi ih smatrali "Pravovjer
nim halifama", ve za suparike i protivnike Boijeg
Poslanika.
Fiqh 17
Istna je da su Drgovi, druei se danonoo s Posla
nikom, razvili intuitivno razumijevanje shari' ata i lahko
razlikovali kaonske upute od onih za koje je Poslanik re
kao: "Vi, ljudi, znate vie o svjetovnim stvarima od
mene. " 'A'isha je, nakon Poslanikove smrti, jednom pr
likom rekla: ''Da je Boiji Poslak danas iv, ne bi dopu
stio enama da idu u damiju." To je jasna potvrda n
jenici da 'A'isha nije smatrala doputenje dato enama da
idu u damiju kao kanonsko i neopozivo; jer, da je tako,
drugo vrjeme i okolnosti ga ne bi promijeile.
Abu Hanifa je, u ovome, slijedio primjer Drgova i nje
gova su miljenja obio u skladu sa praksom prve e
tvorice halifa, ali ljudi koji nisu bili u staju uoiti t fnu
distnkciju, prigovarali su i njemu i Drgovima. Citirajui
'Umara na temu razvoda, Qadr Shaukani pie: "ta je bio
jadni 'Umar u usporedbi sa Boijim Poslanikom ?" O je,
ii se, zaboravio kako je sam 'Umar bio svjestan svoe
iferiomosti u odnosu na Poslanika daleko vie nego to
je on, Shukani mogao razumjeti.
Najvei doprios Abu Hanife prvoj od dvije gore na-
vedene podjele fiqha, bila je forulacja pravila dedukcije
koja fiqh, do tada samo zbirku fagmenta pravila i
sudova, uinila priznatom zanou. To je njegovo naj
dragocenije i zadivljujue dostignue - dostignue koje
nijedan drugi ovjek nije bio sposoban postii, u vrijeme
kad su vjerske zanosti bile jo na razini rdimentaog.
Obio se misli da je Shaf'i bio prvi koji je formulirao
ova pravila koja se danas nazivaju Usu-i-Fiqh (korijeni
ili naela pravne znanosti). Ideja je taa samo ako se
ogranii na pisane propise. Prije nego i je Shaf'i poeo
zapisivati, Abu Hanifa je ve postavio pravila, stvarajui
na taj nain temelje fiqha kao zaosti.
Proces dedukcije pravnih naela i pojedinih propisa
poeo je u vrijeme Sljedbenika, pa ak i u vrijeme Dr
gova. Metoda koja se primjenjivala nije, meutim, bila
178
Abu Hanfa
zanstvena ve isto pragmatika i intuitivna, kao to je
bilo prakto zakljuivanje obiog oveka. Ni jedan te
hniki termi niti pravilo jo nisu bili razraeni.
Neki tehniki termini uli su u upotrebu pred kraj vla
davine Umayada. Na primjer, Wasil b.' Ata', utemeljitel
kalama, klasifcira propise shari' ata, prema njiovim iz
vorima, t. jasnim qur' anskim tekstovima, opeprihvae
n prdajama, suglasnosti zajednice i naelima razuma
(t. analognom dedukcijom). O je takoer postavio niz
opi postavki, kao na primjer da su ope i pojedinao
dva razliita koncepta, da je opoziv mogu samo u slu
aju naredbi i zabrana, a da opoziva ne moe biti kad se
radi o dogaajima i izvjetajima.
80
Wasil b. ' Ata' a bi se
moglo opisati na temelju ovi postavki kao pionira u for
muliraju naela fiqha, na isti nain na koji bi se halifa
'A smatrao osnivaem gramatike, jer je postavio neko
liko gramatiki pravila. Meutim, sve se ovo dogaalo
do Abu Haog vremena. Zog svoje elje da organiz
ira fiqh kao regulau znanost, morao je razraditi svoja
vlastita pravila dedukcije pravn naela.
Iako su kasnije korijeni fiqha postali prdmetom jedne
velike znaosti, koja je uz stara pitanja postavila jo stot
ie novi, o kojima u doba Abu Hanife nije bilo ni traga,
ipak, nema sumnje da je on formulirao naela koja se od
nose na temeljna pitanja kojima se fiqh tada, pa sve do
danas, bavio, kao to su: objanjenje etiri korijena, vred
novanje predaja i izvoenje pravila na toj osnovi, tu
maenje i ispravljnje greaka, granice javnog konsenzusa,
vrste i uvjeti analogije, klasifkacija naela, pomirenje kon
tradikcija, distinkcija izmeu opeg i pojedinaog i me
tode interpretacije.
Ve sam govorio o naelima koje je Abu Hafa posta
vio u pogledu predaja. Primjeri njegovi naela, u odnosu
80
Abu Hl Pknu svom al-Awa'il pripisuje ova naela Wasil b. At'.
Fiqh 179
na drge probleme koje je sam forulirao, sadrani su u
sljedeim sudovima: " Nita to nije dokazano tawaturom
nije dio Qur'aa, a sve to je suvino, opoziva se. Ne do
puta se nikakav dodatak Qur' anu na temelju kazivaja
jedne osobe. Tumaiti kao apsoluto ono to je ogranie
no zai pridodavaje tekstu Qur'ana (nass). Opeitost
Qur' ana ne moe se parikularizirati kazi vajima jedne
osobe. Ope je apsoluto kao i pojediao. Ako je pojed
iao kasnije u vremenu, to ope defitivnim. Ako
je pojediao raije u vremenu, ono ne pretvara ope u
pojedinao. U stvari, ope ponitava pojediao. Ako
prenosilac ne poznaje hitoriju, i jedno i drugo postaje
nitavno, a neki drgi argumeti postaju neophodni. Ne
moe se raspravljati o znaeju atributa. Negiranje nije
dokaz falsifkata."
Sudovi ove vrste, koje je izrekao Abu Haifa, razba
cani su u zapisima njegovih uenika i knjigama o osno
vama fiqha koje su napisali shaf'ijski i haefjski uejaci,
u dovoljno velikom broju da ima materijala za jednu ma
lu kjigu.
81
Na temelju ovih sudova, Abu Hanifa se sma
tra osnivaem specijale metode ijtihada i budui da su
naela izreena ovim sudovima nala sljedbenike u Mu
hammad b. al-Hasau i Abu Yusuf, njihove metode ijti
hada ne mogu se smatrati razliitim od Abu Ha,
iako se ova trojica razlikuju u brojn pojediaim pi
tajima.
Neslagaje Shaf'ije i ostalih autoriteta sa Abu Hai
fom oko navedeih naela, dovelo je do opie i zamr
ene polemike, za iji prikaz nema mjesta u ovoj maloj
81
Treba, mutm, imat na umu da se sva naela navedena u knjigama
o osnovama Fiqha ne mogu smatrat Abu Ha sudovima. Shah
Wall-Alah je napisao oan ej o ovome u Hujjat-Allah al
Balighu, a negira autorsto Abu Hanif ak i z neke sudove koi su
autentm dok utreni kao Abu Hni.
180 Abu Hanfa
knjizi. Zainteresirani e nai o tome u knjizi o osnovama
fiqha.
Kako sam ve rekao, pozicija koju Abu Hanifa ima u
onom dijelu fiqha koji se bavi kanonskim pravom, je poz
icija tumaa i onog koji izvodi zakljuke i, bez sumnje je,
po djelu koje je napravio, nenadmaan u povijesti Islama,
a moda .i u cijeloj povijest. Pripadnici drgih vjera koje
imaju knjige objave takoer iz njih izvode pravne propise,
ali niko od nji ne moe tvrditi da ih je digao do razine
regulae znanosti, zasnovane na ispravno formuliranim
naelima.
Dg dio fiqha koji predstavlja isti i jednostavni za
kon, opseiji je nego pri u kojem Abu Hanifa zauzima
svoje mjesto mujtahida. Uistinu, on je jedini zakonodavac
u historiji Islama.
Formiranje zakona u muslimanskom svijetu uvijek je
bilo u domeni vjerskh voa, ljudi koji su se odlikovali
izuzetom pobonou i pijetetom. Osobine koje su se na
jvie cijenile kod vjerski ljudi su suzdranost od svjetov
nog, uzvienost, strogost u izvravaju dunosti, nezain
teresiranost za javne poslove i nesklonost prpadnicima
drugih vjera. Sve ove osobine opree su drtvenom na
pretku. Ljudi ovih kvaliteta, prekomjero izraenih, a po
gotovo ako su im uroene, nisu u staju razumjeti z
teve jedne civilizacije u razvoju. U z svo potovanje koe
su takvi ljudi s pravom uivali zbog svoje svetosti i i
stoe, malo su uputa mogli ponuditi mukarcima i
enama o ureenju njihovih svjetovni odnosa. Ko moe
zanijekati uzvienost pobonih ljudi kao to su Junaid
Baghdadi, Ma' rf Karkhi, Shibli i Dawud Ta' i, pa, ipak ih
niko ne moe zamisliti u ulozi zakonodavaca. Cak i mu
jtahidi koji su stvarali osobne i javne zakone, pod naz
ivom fiqh, iako nisu askete, kao ovi posveeni ljudi, nisu
zali dovoljno o svjetovnim odnosima, a da bi o njima
pisali zakone. To objanjava zato su neki njiovi zakoni
tako strogi i neinventivni tako da ih je teko prmijenit.
Fiqh 181
Na prmjer, Shaf'i i neki drgi mujtahidi dre da niko
osim pouzdanog ovjeka ne moe biti svjedokom prili
kom sklapanja braka; da susjed nema pravo prve kupnje;
da je nedopustvo prodavat poklonjeo; da dhimmija ne
moe svjedoit ni u kakvim okolnostima i da musliman
koji ubije stote nevinih dhimmija ne mora odgovarati.
Zakoni ove vrste jednostavno su neupotebljivi.
Abu Haa je bio jedini medu svojim savremeicima
koji je kombiao vjersku poboost sa razumijevajem
svjetovnih potreba, a naroito potreba drtva u razvou.
Zbog pravni preporka koje su neprekidno upuivale na
njega, suoio se sa hiljadama sloenih pitanja ljudskih od
nosa. Njegovo savjetodavno vijee bilo je, po namjerama i
svri, vrhovni sud koji je donosio odluke o stotinama hi
ljada sluajeva. Ono je, zapravo, imalo slubeni stats i
bilo je savjetodavno tijelo dravnim slubeicima. Veina
njegovih uenika i saradnika, stotine njih, bili su na po
loajima sudaca. Povrh svega, Abu Haa je bio roeni
pravnik, sa istananim darom za nijanse zakona i intui
tivnu proenu njegove uinkovitosti u meuljudskim od
nosima. Dobr ilustaciju toga daje sljedei dogaaj kojeg
navodi veina historiara koji su pisali o njemu.
Jednog je dana Abu Haa svratio do qadije Abu Laile
i zatekao ga kako sasluava neki sluaj. Tuitelj je naveo
kako ga je optueni oklevetao, nazivajui njegovu majku
preljubnicom. Qadija je pitao optuenog, koji je takoder
bio u sudnici, ta ima rei u svoju obranu. Abu Hanifa je,
intervenrajui, rekao qadiji da jo nije vrijeme za tubu i
savjetovao da pita tuitelja je l mu majka iva jer, ako
jest, onda bi se ona trebala pridriti tubi, bilo osobno,
bilo daju tuitelju pismenu punomo da je zastupa. Na
qadijin upit o tome, tuitelj je rekao da njegova majka
nije iva. Qadija je, zatim, elio nastaviti sa sasluava
njem. Abu Haa je ponovo itervenirao, sugerirajui DU
da pita tuitelja ima l brae ili sestara jer, ako ima, onda
bi se i oni trebali pridriti tbi. Bilo je jo pitanja koje je
182
Abu Hanfa
Abu Hanifa traio da qadija postavi tutelju. Kad je do
bio odgovore na ta pitanja, Abu Hanifa je izavio da je
sluaj zreo za sasluavanje i savjetovao qadiji da nastavi
sa ispitivanjem tuitelja. Iz ovog prikaza je jasno kako bi
qadija, da nije bilo Abu Hae itervecije, vodio slu
aj na nestruan nai; nita bolji od naia na koji obii
ljudi reavaju svoje sporove. Abu Hanifa je elio da se
sluaj saslua u skladu sa odgovarajuom pravnom pro
cedurom, ji je sutski zahlev da sve osobe koje bi moge
tvrditi da su oteene u nekom sluaju, tebaju biti sudi
onice tube, tako da sud ne mora nuo donositi poje
diae presude, na temelju brojnih tvrdnji proialih i
istih injenica. Abu Hanifa zbirka zakona obuhvaa
drugm dijelom fiqha predstavlja opsean kodeks zakona
za to vrijeme i, mada poznat po svom opem nazivu
Fiqh, ukljuuje zakone koji se tiu brojnh predmeta, kao
to su ugovor, prodaja, prihod, zloin i kriminalni pos
tupci na kojima se temelje posebni zakoni moderog do
ba.
Neki evropski pisc82 smatraju da se pri sastavljanju
svog zakona Abu Hanifa dobri dijelom posluio r-
82 (Kako nisam mogao doi do Rimskog gaaskog prava Sheldona
Amoa, radije sam u ovo biljeci paraazirao njegove pasu koe
citra Shibli nego da ga ponovo prevom na engleski - Prevoc).
Ova tvrdnja s zsniva na utsku koi oeito preladava; m,nakon
to sam dovrio pisanje ove kjige, sama o sam da je poban naglasak
tome dat u nedavno tampanoj knjii po nazivom Rsko gaa
sko pravo (str. 415) Sheldona Amoa, profora prava na Uni
verzitetu u Londonu. Superorot u koo Evropljani uivaju nad
drugm naroima, naroto musl, stvorila je u umovima
evropskih pisaca priroan prezir prema dostguima muslna u
prolosti i tndencju da s obace ona koa su preie ota da bi s
oporila kao derivacja i Grke, H i Egipta. Ono to profesr
Amos pie o tome jet sjajan primjer takog pristupa. O tvrdi da je
ne samo Hanefjski Fiqh nego islamski pravni sistem openito, po
zjmljen i riskog prava. Predlaem da ispitamo ovu tvrdnju kako
bi vidjeli koliko je valjana.
Profesor Amos poje svou diskusiju rijema da je poava moer
nog, originalnog i celovitog pravnog sistema na Istoku, zasnovanog,
Fiqh 183
skim pravom, inkorporirajui njegove brojne propise u
one koje on postavlja. U prilog toj tvrdnji iznose sljedee
argumente:
(l) Mnoge postavke hanefjskog fqha u skladu su s rk pravom.
(2) Rmsko pravo bilo je na s u svim zemljama koje su obuhvaale
Siriju, a budui da je civcja i kultra Sirije imala veliki uqecaj
na muslimane, vrlo je vjerovato da su se muslki zakono
davci posluii zakonom koji je prevladavao u Siriji.
(3) Broj i opseg zakona koje hanefjski fqh sadri ne moe se objasnit
drgaje nego batnjenjem drgih, postojeih zakona u cvilizira
nom svijetu.
O tom pitanju moe se najbolje odluiti na temelju is
crpne, komparatvne studije dviju zbirki zakona koja bi
odredila da li je to to je njima zajedniko ujedno i za
jedniko zakonima svih ljudi. Nije mi poznato rimsko
pravo. ak i da jest, ne bih mogao nai vremena za taj
posao. Zato moram prizati da ono to rei o tome nije
kako s trdi, u potpunot na Q' anu i Hadithu, tako neobian
fenome, da ovjeka neoljivo voi ka preispitivanju te trdnje. I
pozitvni dokazi i hstorijska vjerovatot, prema njemu, govore
suprotno tome.
Nakon to potavlja ope pravilo kako je za svaki pravni sistem bilo
o samog poetka sasvim uobiajeno da doije naziv po nekom
zakooavc, staom ili izmiljenom, on tvrdi da je ozbiljna pret
potavka da je dobro formuran pravni sistem koi su muslimani
uveli u zemlje koe su osvoil i koji je potao pozat kao Muhamedan
sko pravo, bila u stari moifcirana verzija naprednog pravnog
sitea koji je ve bio na snazi.
Profesor citra hstorijsk dokaz kako bi dokazo da su musl,
kad su ooil Siriju i Egpat, zatekli brone obrazovne insttcije
rimkog prava; u Brtu je potojao Pravni fakultet sa etri pro
fesora, osnovan u vrijeme Alexandra Seusa; u Caearei, viee
pravna, a u Aleksandriji redovni fakultet. Pretotavk je, prema
Profesor, da su muslimani iskoristli ove insttucie, unaprijedili i
kako su ovajali te zmle i nasljavali se u njima. U poetku, on k,
zdovoljavali bi s namtnjem glavarine (jih) domaoj popu
laciji; vremenom, kako su se obrazovali i steali umijea cvizirane
vlast, potavljali su zkone za domae stanovntvo derivirane i
potoje zakona.
184 Abu Hanfa
nita vie od pretpostavke. Ne smije se, meutim, zabo
raviti da se oni koji su iniciralu ovu raspravu nisu nita
manje oslanjali na pretpostavke. Jo nisam naiao na pisca
koji moe trditi da je usavrio i rmsko pravo i hanefjski
fiqh i napravio komparatvu studiju njihovih sadraja.
Ne moe se porei da u hanefjskom fiqhu postoji je
dan broj zakonskih propisa koji su prevladava u Arabiji
i Iraku i prije uspona Islama. A, posezanje za domaim
Ni u Polanikovo vrijeme ni tokom prog halifata, nastavlja Profeor,
nije bilo nikakvo pokuaja mijeanja u komleksne gaanske o
nose napr naroa koji su bii pen Arapima, jer nisu imali
ni vremena ni intlektualnih spoobnot, ni ljudi potebnih z to. Kad
i
e tokom vremena uspotavljen mu Baghdadu, Kairu i gradovima
panije tko da je bilo vremena z uenje i kotplacju, medicina,
matemtka, logika i psihologja proae su u t gadovima. Pr<
fesor smata da su Arapi uili pravnu znanot o Basila, Li njihovih
tumaa jedako kao to su uii logiku o Aritotla. Kao dokaz tome
navoi argument da Q' an sadri pralo uput da bi predstavljao
osnovu pravnog sitem. Upute u Q' anu, po njeu, nisu nta
drugo do slijedee: (i) ne kuni s Bgom, (ii) o e s mo razet
dva puta; nakon toga s teba razveti o njih sa blagou i dotoan
stvom; (iii) lihvari s dii Sudnjega Dana kao ljudi opsjdnut 2
duhovima; (iv) vo evidecju o mmvremenskim zjmovima; (v)
moe imati vi o jedne ne, do etiri istovremeno, po uvjetom
da si jednako pravedan prema svako; (vi) mukarac nsljeuje dva
dijela a na jedan dio nasljedstva; a ako su dvije ne nasljednice, one
dobijaju dva a, mu dobija pola dijela; (vi) oporuku nainjenu z
vrijeme ovjekove posljednje bolest moraju potvrdit svedo (viii)
gona ima dvanaest mjesci; (i) kazna z preljub i ogovarane je smrt.
Nakon navoena ovih uput, Profeor primjeuje da je teko nai
taga rkim osnovam u ovim jednotavm pravi, mnastavlja
tvrdei da je jo udnije to nadgadnja koju su stvorili muslimanski
pravnici o tako sirovog i zstarelog mterijala posjea na naela i
pravila riskog prava u sako renici.
Profesor zt navoi brone oredb zjenike riskom i islam
skom pravu, zakljuuju dje muslimanski Fiqh mocrani oblk
rimskog prava.
Premie iz kojih Profesor ioi ovaj zakljuak jeu slijedee: (a)
Q' an sadri pralo uputa da bi se prema njima mogao izgradit
pravni siste; () Rsko pravo je ve bilo n snazi u zmljama koe
su musl ooii; (e) Musliani su preo pravne spise Gre
i K;i (d) postoe brojna pravia zjenka i rikom ilamskom
pravu.
Fiqh 185
zakonima nije karakteristka svojstvea iskjuvo za ha
nefjski fqh. Mogi zakoni koji se smatraju islamskim i
ak propisa u Qur' au, bili su u modi u pred-islam
sko doba. Abu Hilal 'Askari opio govori o njima u svo
me Ktab al-Awa'ilu. Na primjer, propisi koje 'Umar po
stavlja o porezu i taksama bili su isti kakve je propisao
Nushirwan Pravedni. Ne radi se t o istoj koincidenciji:
'Umar je namjero prihvatio Nushirwanove propise, ka
ko su to Tabai i In al-Athir jednostavno objasnili.
Oo je tma, kao to sam ve rekao, o kojoj s moe usudit raspravljati
samo onaj ko u potunot pozaje muslki fiqh i rimsko pravo.
Koliko je neporo Profeorovo pozvane rimskog prava, toliko je
teko priznati njegovo poznavanje muslimanskog fiqha. Tako,
nasuprot kratkoj liti qur'ankih uputa koe je on sakupio, potoji
zpravo, otrilike pt stotina uputa u Qr'anu. Istna je da su one
uglavnom povezne sa bogotovanjem ipak, ne potoji manje o
stotnu qur' ansk ayata u koa potavljaju pravne zkone. Oi ayat
su pobno kompilirani, a o njima su napisani brojni komentari. Ne
govoei o njegovom poznavanju svih ovih pravila, Profeor, s,
ne pozaje vi o dvije upute u pogedu braka i rastave, onono,
one koje s onose na broj rastava i brakova, iako u Qr' anu potoje
. detljne upute o zabranjenim brakovima, enidbi ene sa kojom je otac
tog oveka imao ono, uju za ne dvije ste itovremeno,
enidbi sa mushrik nama, razou prije i polije konzumacije
braka, rastavi koju trai ena, ila' (privremeno uskraivanje branih
prava en).
Sto se tie nasl, ini s da Profesor pozaje jedino pravilo o
muljevom dlu, i ono koe kae da mukarac nasljeduje dvo
stuko vei dio nego ena.
teta je to ne zna da u Qr'anu potoi cjelo poglvlje o nasljeu o

dijelu roitlja i pravilo o kalalahu (ovek i ena ii je otac mrtav, a
koi nemju nalj) pobno su itaknut. Profesoru su potuno
nepozat detne upute date u Qr' anu o naknadi za muc' z
ubostvo i uboto iz nebata. Izneauje da se Profeor usudio upu
stat u dikuiu s tako okudnim pozavanje predmt o koe
govori.
Nakon uvo primjedbi, doputt m da s vratm pr na
kojima Profsor bazira svoe zkljuke. O sam priznaje, a to je i itna
u potku, z vriee pre hfe, da su musl otali izolirani
o drug ljudi i niu upozi njihove zakone. Tako, kao to Profesor
priznaje, kole rikog prava u Daku, Brutu i Aleksandriji nisu
imale uteaja na muslmanski fqh.
186
Abu Hanfa
Prilikom donoenja zakona za jednu zemlju, zakono
davac obio ima pred sobom postojee zakone i obiaje.
Neke od nji usvaja, drge prilagoava, a ostale odba
cje. Vjerovato je tako uinio i Abu Hanifa. Meutim,
vea je verovatost da je vie crpio i zakona Iraa nego
l i rimskog prava, jer je, kao prvo, bio Perzijanac kojemu
Razmotrimo sada pitnje nastanka ovih zakona islamskog prava, koe
Profesor smata slim zakonima rimskog prava. Na temu zkona o
nasljeivanju, na prijer, Profesor trdi da su islamske zakonske
odredb koe se tu djece, direktnih potomaka, krvnog srostva i
njiove djec, mu i ne, gospoara i sluge, u skladu sa riskim
pravom. O dalje tvrdi da se kod muslimana nasljee dijeli na isti
nan kako to propisuje rimsko pravo, to jet na slijedee dijelove:
jedna polovina, jedna etvrtna, jedna osmina, dvije teine i jedna
estna. Mogue je da iste dijelove propisuje i rimsko pravo; mse ni
da Profesor ne zna da su oni propisani Quanom, koi po vlastitom
priznanju Profesora nema tagova utecaja rimskog prava. Istina je da
se neke klase nasljednika ne spominju u Qr' anu; ali su one jasno
defirane krajem ranog halifata. Postoje mnoge stare knjige Haditha
i athara koe tako jasno svjedoe o tome, da ak i itlac pun pr
drasuda ne moe a da ne poverje.
Propisi nasljeivanja koje Profesor karakterizira kao derivacje iz
rimskog prava su sljedei: da oporuku, bez obzira da li je pismena ili
usmena, moraju potvrdit dva svjedoka i da bez pristanka nasljed
nika, oporutelj ne moe ostaviti vie od jedne tene nasljedstva.
Oi propisi su bili doneseni za vrijee Poslanika ili pri halifa -
injenica kou ne moe osporit ni najobiiji arapski uenjak. Profesor
nabraja i neke druge propise koje smatra deriviranim iz riskog
prava koe ja ovdje ne mogu ponavljat; bie dovoljno da kam da je
veina ovih propisa nastala u razolju, kako sam Profor prje,
jo dok musl nisu imali nikakvo zanje o zakonskim propisima
drugih naroda.
Oito je Profeorova zabuna da su upute u Qr' anu, koe su po njemu
malobrojne, predstavljale osnovu velikom korpusu zkona, to ga je
rukovodilo da okarakterira islamski fiqh kao derivacju riskog
prava. Oo to bi jo pridoijelo Profeorovo zabuni je ijeica,
samo da ju je znao, da je -ako otvimo po strani islamske svjetovne
zakone, koji su po njemu izvedeni iz rimskih izvora-vrlo malo uputa
u Qur'anu i prdajama o namazu, potu, hajju i zakatu, ali ipak
postoji veli zkonski sistem o tim pitnjia u islamskom fiqhu.
Kako je tko veliki siste mogao nastati na tako skromnim osno
vama? Da li bi Profesor i s tm u vezi raspravljao da islamski Fiqh
duguje rimskom pravu? ta je sa islamskom zanou i ujetou?
Otkud poteu i kako su se razijale?
Fiqh 187
je perzijski bio maternji jezik, a drgo, rodno mjesto mu
je bila Kufa, dio perzijske teritorije.
Treba primati da je Abu Hanifa siguro iskoristio zak
one i obiaje koji su bili na snazi u Perziji. Pitanje je: kako
to uiee na njegov status. Moe li se onda s pravom zvati
zakonotvorcem i tek ponavljaem i kompilatorom? Oo
liko koliko moje istraivaje dosee, muslimani su slabo
pozavali zakone drgih naroda. Popis prjevoda sastoji
se od hiljada knjiga, ali su to veinom bile knjige flozofje,
Kolko je bilo pitanja koja su s onosila na ekzgez, predaju, osnove
predaja, naela fiqha i biogafju koa su s javljala u Poslanikovo
vrijem i kolko su ove discipline danas razvijee? Nisu li sve one
danas nezvine disciple i ne pruju li dokaz pronicljivot, intelek
tualog dometa i irine imgace musl? Poteu li se iz Grke
i Rma?
Naela fiqha koe Profesor Amos opisuje kao steevine rikog
prava, potvljena su u vrijee kad, prema Profeoru, Muslmani
niu slecali nta o drug naroa. a ni kasnije, islamski fiqh nije
dugovao nita rimskom pravu. Profesor je u pravu kad trdi da za
vrijeme Abbasida muslimani ue umjetost i znanost Grke i Rma.
O s trba sjetit da je to bila samo mala grupa koja je tako radila ne
smataju to pogrenim. Venu su predstavljal oni koji, pononi na
svoje domae obrazovanje, nisu nikad posuivati o drugih nacija.
Mujtaidi i faqihi su pripadali ovoj klasi. Vidio sam detaljnu lt
gkih i latinsk knjiga predeih na arapski Sastoji se od knjiga
flozofje, medicine, matmatike, astologije, keije, industije, histo
rije, biograje, pripovijet, itd., ali nema ni jedne jedine pravne knjige
to se moe ojasnit jenicom da su fuqaa' i mujaidin koji su bili
tvorci islamkog prava smatali zbranjenim posuivat o drugih
naroa. Mo li iko oekivati da Abu Hanifa, M, Shaf'i ili Ahmad
Hanbal u o Grke i Rima naela fqha kojeg smataju integral
dielom ver. Da je Profsor zao neto o ovim imamima kao i
injeicu da su svi dijelovi fiqha kompilirani u njihovo vrijeme, ne bi
niad tako neto trdio.
to s tie njenice da potoje neki zkoni zjedniki rimskom pravu

i islamskom fiqhu, to nije nit neoio. Ako s usporede bilo koja
dva pravna sitea, ma koliko naizgled bili razlit, na ete im
mnoge zjednie forulacije; to je pove priroa pojava, jer ipak,
potoi sliot izmeu kult, politkih, individualnih zhteva
svi ljudi na zmlji pa zto slinost izmeu zkona storeh da
obuhvate sve t zhtee ne izenauje. "Ako dva putka idu istom
cestom i u istom smjeru, nije udno to jedan ide i drugoga"
(przjski dvoth).
188 Abu Hanfa
medicine i srodnih displina. Na popisu nije spomeuta
nijedna knjiga iz oblast prava. U svakom sluaju, utvr
ena je ijenica da, u vrijeme kad je Abu Hanifa kompili
rao svoj zakonik, nijedna knjiga prava nije bila prevedena.
Zato se hipoteza da je Abu Hanifa crio iz prav knjiga
drugih naroda, mora odbaciti kao neosnovaa. to se tie
prevladavajuih obiaja u toj zemlji, oni nisu bili primjere
ni zakonu, ak i kad bi se zapisali.
Ukratko, dostupni historijski pokazatelji nikako ne do
kazuju da je Abu Hanifa pred sobom imao bilo kakvu
kjigu rimskog prava ili perzijskog zakona na kojima bi
temeljio fiqh. Isto tako se ne moe porei da zbirke pro
pia fiqha, kakve su postojale prije njegovog zakonika, ni
su bile znastvenog karaktera. Iz toga proizlazi da je bio
utemeljitelj fiqha kao zanosti. Bez sumnje su mu u tome
pomogli vaei obiaji, zakoni koji su bili na snazi i sud
ske odluke pravnh strjaka, ali, kako ni jedan zakono
davac na svijetu ne bio mogao bez takve pomoi, ova
jenica ne umanjuje njegov ugled velikog erijatskog
pravnika.
Osvrut se sada na one posebne zaajke hanef
jskog fiqha, koje ga izdiu iznad drgih pravnih kola.
Prije svega, najznaajnija karakteristika henefjskog
fiqha je to to se njegovi zakoni temelje na pricipima
svrsihodnosti i korisnosti. U pogledu shari'jatskih pro
pisa, u Islamu od samog poetka postoje dvije kole mi
ljeja. Prema jednoj, oni su isto vjerski, to jest, u njima
nema svrsishodnosti ili utilitarosti. Na primjer, pijenje
vina i razvratitvo se osuuju jednostavno zato to su
Shari'jatom zabranjeni, dok su dobroinstvo i davanje
milostinje vrijedni hvale samo zato to ih je Zakonodavac
odredio. U sutini, ni jedo od ovih djela nije ni dobro ni
loe samo po sebi. Shaf'i je bio sklon ovoj koli miljeja
i moda je to razlog to je Abu'l-Hasan Ashari, osniva
kalama meu shaf'jama, na njoj temeljio svo sistem.
Fiqh 189
Prema drgoj koli miljeja, sva shari'jatska pravila
polaze od svrsishodti, iako to obii ljudi ne razumiju u
nekim situacijama. Ova doktrina je predmetom mogih
rasprava, jer su se u odnosu na nju istaknuti autoriteti na
li na suprotim stranama. Polemika, meutim, nije
opravdaa, jer svrsishodnost i smisao svih vanih zabra
na je izreena u samom Qur' anu. Kao odgovor ne
vjercma, Q' an uvijek objanjava razlog t uputama.
Na primjer, za namaz kae da uva oveka od nemorala
i zabrajen radnji; o postu - da vodi ka poboost; o
jihadu - da ima svrhu okonati raskol. Postoje slia ob
janjenja i sugestije u Qur' anu o drgim djelima koja se
nareuju.
Abu Hanifa pristaje uz doktrinu racionalnosti i koris
nosti pravila shari' ata i uzima ih za postulate svih svojih
propisa fiqha. Zahvaljujui tome, meu svim kolama
fiqha, haefjska kola je najbolje usklaena sa racional
n principima. Tahawi, koji je bio i muhaddith i mujta
hid, napisao je knjigu na ovu temu pod nazivom Sharh
Ma' ani al-A thar, u kojoj naglaava nunost potvrivaja
propisa fiqha uz pomo qur' ak tekstova i racionalnih
argumenata. Bavi se svim aspektma fiqha i, mada po
kazuje znatu pristaost, ne slae se sa Abu Hanifom u
nekim pitajima. O dokazuje arguenta dostojnim
mujtahida da je u veini pitaja Abu Hao stajalite u
skladu i s predajama i s razumom. Muhamad b. al-Ha
san takoer koristi racionane argumente za veinu pita
nja u njegovom Kitab al-Huj aju. Obje ove knjige su tam
pane i dostupne za konsultaciju.
ak ni shaf'je i ostali ne poru injenicu da je Abu
Ha madhhab u skladu sa razumom. U stvari, nije bi
lo za oekivati da bi to negirali, budui da je njihov stav
bio - to su shari'jatski propisi dalje od razuma, t bo
lje. Rz, raspravljajui o zakatu, kae da je Shaf'iin stav o
tome ispraviji nego Abu Ha, jer je daleko od razu-
190 Abu Hanfa
ma i aalogije, a zekat, budui je isto vjerska dunost, ne
treba nikakvo racionalno opravdaje.
ijeica da je Abu Hanifa, za razliku od svoi savre
menika, bio sklon pricipu racionalnosti, ia posebno
objanjenje. Drgi strujac koji su radili na sistematiza
ciji fiqha, zapoeli su svoje obrazovaje na tom podruu.
S drge strane, Abu Haifa je svoju edukaciju zapoeo s
kalamom, to je izotrilo njegov intelekt i pojaalo njego
V mo zaljuivaja. Kako su se mu'tazilije i ostali sa
kojima se uputao u debate, drali pricpa racionalnosti,
morao ih se i on pridravati kako bi im mogao parirat.
To iskustvo mu je pomoglo da shvati kako je svaki sha
ri'jatski propis u skladu sa razumom. Kad se kasnije pos
vetio fiqhu, imao je isti pristup problemima. Usporedba
forulacija hanefjske kole fiqha i drgih kola jasno po
kazuje da je racionalizam karakteristika po kojoj se ova
prva istie u odnosu na ostale. Kad govorimo o svjetov
n pitajima, pa ak i oni koja se tiu bogotovaja,
koja prema formalistima nemaju nikakve veze sa razu
mom, pravila koja Abu Hanifa postavlja su prvenstveo
racionalna.
Kad ovjek pokuava odrediti dobrobit kojoj shari' at
tei propisivajem namaza, posta, hajja i zakata kao oba
veza i nuog naina izvravaja ovih obaveza, s obzirom
na cilj, otkriva da je jedini priklada pristup onaj koji ima
hanefjski fiqh. Namaz, na primjer, je naziv pripisan kom
biaciji radnji, koje imaju razliite stupnjeve vaosti u
odnosu na stva cilj namaza (to jest, u odnosu na po
niznost, pobonost, potvrdu Boije veliine, zazivaje
Boije milost}, razmjero stupnju u kojem su pojediao
nue za postizanje tog cilja. Neke od t radnji su oba
vezne i nue, jer se bez njih gubi cilj namaza.
Svaka od takvih radnji, jezikom shari' ata, naziva se
fardom. Ostale samo dodaju dostojastvo i ljepotu ritualu
namaza, a njihovim izostavljajem ne gubi se cilj namaza.
Fiqh 191
Takve radnje su neto nieg reda nego one prve i nazivaju
se sunnatom ili mustahabom.
Kako sam ve spomenuo, Poslanik nije preciziao koje
su radnje bile fard i wajib, a koje su bile sunnat. Nesum
njivo je, meutim, da svi dijelovi namaza nisu jednake va
osti. Zato su mujtahidi smatrali nuim da se oni vred
nuju i nazovu razliitim imenima. Abu Haa je uinio
isto, a je njegovo vrednovanje superiorje od onog dru
gih imama, po tome to je realistiije. Uzmimo, na pr
mjer, pitaje sutskih dijelova namaza, to jest, radji bez
kojih se namaz ne bi mogao obaviti. Budui da se u stvar
nost namaz sastoi iz potvrde i predaje Bogu i ponizosti
pred Njim, svi su se imami sloili da su niyyat (izraz
najere da se klaja namaz}, takbir (izgovaraje: "Bog je
veliki"), qira'at (ueje u Qur'anu), rku' (pregibaje sa
rkama na koljenia), su j ud (sagibanje glave na tlo), kao
najbolji vajski pokazatelji predavanja Bogu i ponizosti
pred Njim, obavezi; a da je sam Zakonodavac to nago
vetavao, a na nekim mjestima i jasno izrekao. Neki ima
mi su ili dalje, tvrdei da je poseban nain vreja ovi
radnji i njihovo izraavanje strikto, iako to nije bio nji
hov smisao. Abu Hanifa ne smatra da je nain strogo pro
pia. O, na prijer, misli da se takbir-i-tahrimah (izraz
glorifkacije Boga = Allahu Akbar) moe izraziti i drugim
rijea osim Allahu Akbar, a koje imaju isto zaenje, l.
Allahu A'zam i Allahu Ajall. Shaf'i misli da se to ne
moe uiniti. Abu Haifa ak smatra da je dopustivo iz
govorit takbir na perzijskom. Shaf'i, s druge strane, misli
da ovo ponitava namaz. Prema Abu Hanif, dunost qi
ra'ata moe se obaviti uenjem bilo kojeg ayata iz
Q' ana, dok se prema Shaf'i moe vriti samo uenjem
sure al-Fatiha. Po miljenju Abu Hanife, ako osoba nije u
stanju uiti Qur' an na arapskom, moe uiti i na nekom
drugom jeziku, dok Shaf'i to iskljuuje kao nedopustvo.
Iz ovoga ne treba zakljuiti da je Abu Haifa ili bilo
koji drugi mujtahid odredio bite elemente namaza is-
192 Abu Hanfa
kljuivo na osnovu razuma i aalogije. Imami su, na
protiv, navodili sudove i sugestije iz predaja u prilog
ovim elementima, a njiovi argumeti opio se navode
u knjigama fiqha. Sve to elim rei je da su Abu Hai
fine tvrdnje potkrijepljene i sudovima i sugestijama
deriviranim iz predaja kao i racionalm arguetia,
to pokazuje dokle je sezalo njegovo pozavaje dubljeg
smisla i ispravnosti shari'jiatskih propia.
Ove primjedbe jednako vrijede i za pitanja zakata.
Stvar motiv koji stoji iza zakata je ljudska osetjivost i
pomo onima kojima je pomo potebna. Zato oni koji na
jvie trebaju i zaluuju suut i pomo, kao to su to pros
jac, ubogi, slubenici koji dijele zakat, duboko oaloe,
dunici, putici, vojnici i robovi koji se sami otkupljuju,
proglaeni su njegovim specijaln cijem. Razlike nataju
kod pitanja razdiobe. Shaf'i misli da je obavezo davati
zakat svim ovim kategorijaa ljudi istovremeno. Dgim
rijema, ako je samo jedna od ovih kategorija izostavlje
na, duost zakata nije ipunjea. Abu Haifa, s drge
strane, smatra da, iako se zakat ne moe dat nikome iz
van ovih kategorija, na pitanje da l se mora dati svima
zajedno i samo nekima od nji, treba odluiti s obzirom
na situaciju. Tako, po njemu, imam ili vladar moe iza
brati neke od kategorija, a izostaviti drge.
Jo jedno pitanje oko kojeg se Abu Hanifa ne slae sa
drgim imamima jest nain davaja zakata na domae
ivotinje. Prema Abu Ha zakat na blago se moe dati
ili u naturi ili u novcu. Shaf'i dri da se mora dati u na
turi i da, ako je dato u novcu, obaveza nije ispunjena.
Ovakav sud zanemaruje ijenicu da je, kad se radi o za
katu, nevao da l se daje ivotija ili njezia vrijednost.
Sam Zakonodavac nije naveo jasnu razliku u ovom slu
aju.
Osim ovih propisa, postoje stotine pitaja koja se od
nose na bogoslue (ibadat), na koa Abu Hanifa daje od
govore, pridajui posebnu vaost dubljem smislu i do
Fiqh 193
brobit koja iz toga proizlazi. Ja i, meutim, zbog nedo
statka prostora, ne mogu ovdje izositi. Ova karakteris
tika je jo izraeija u Abu Haom pristupu svetov
nim pitanjima.
Druga posebna karakteristika hanefjskog fiqha je u
tome to ga je lake razumjeti i ponaati se u skladu s
njim nego s drgim kolama fiqha.
Qur'an stao ponavlja: "Bog eli biti blag, a ne strog
prema vama." Poslanik je rekao: ''Dolazim vam sa blagm
i umjernim shari' atom. " Islam je osobito ponosa na to
to je, u usporedbi sa drugim religijama, daleko od mo
natva; da nema rigorozog rituala, da je zapovijedi lahko
razumjeti i pridravati ih se.
Haefjski fiqh je iz sliih razloga superioran u od
nosu na druge.
Dobro je pozata injenica da su mnoga reenja hane
fjskog fiqha tako jednostavna i liberalna, da ih pjesnici i
pisci esto koriste kao poslovice. Prilio neobian pri
mjer za ovo je vrsta porenja koju koristi Anwari, op
sceni i neobuzdani pjesnik, i u kojem govori o "sloboda-

ma koje doputa Abu Haa". Usporedba je napravljea
u neprimjerom kontekstu, ali je poruka jasna. Kod svih
pitanja, bilo da se odnose na obaveze bogopotovana i
svjetovne poslove, ovek nalazi da su Abu Ha pro
pisi blagi i umjerei, a oni drugih imama kruti i otri. Do
pustte mi da za ilustracju iznesem mjere koje za krau
predviaju Kitab al-Jinayat (Krivii zakon) i Kitab al
Hudud (ae zakon).
Svi autoriteti se slau da je kaza za krau odsijecanje
desne ruke, ali mujtahidi, pri defiraju krae postav
ljaju neke uvete bez kojih se ova kazna ne moe izvriti.
Kakav utecaj imaju ovi uvet na propie koji se tiu kra
e, bit e jasno iz navedee komparativne tabele koja e,
takoer, pokazat kako je Abu Ha madhhab umjern
i u skladu sa civilizira naiom ivota, u usporedbi sa
drugm madhhabima.
194 Abu Hanfa
Krae koje prema Abu
Raziit stvovi koje imaju
Ha nsu kanjive od-
drug imami
sijecanjem desne ruke
Krae premeta u vrijednost Drug ii oreuju m-
manjoj od jednog ashrafa. nu venot o ll 1m.
Kraa koju je po grupa
Ahmad b. Haa smatra da
svaki od uesnika u krai zavre-
ljudi.
uje kazu.
Kraa koju je ponio
Malik ima suprotan stav.
malo ljetk.
Kaa mrtakog pokrova.
Drgi i imaju suprotan
stav.
Kraa eninog i muevog
Malk smata suproto.
imeta.
Kaa oee imovine. Malk smata suproto.
Kraa imovine bliske rodbine Drugi i imaju suprotn
npr. brata i brata. stav.
Kraa ponjea odbijanjem
Drgi i smtaju suproto.
vraanja posueog predmeta.
Kad kadljivac postae vlasnik
ukradeog predmeta nakad- Drugi i smataju suproto.
n darovanje i kupnom.
Krae koje su po pripad-
nici drugih vjea koji ive pod Drugi i smataju suproto.
zattom muslimana.
Kraa Q' ana.
Shaf'i i Malik imaju suprotan
stav.
Kraa dreta i drugih
Drugi i smataju suproto.
potonih dobara.
Fiqh 195
Znatan dio fiqha bavi se zabranama i doputenjima. S
t u vezi postoje brojni propisi drugih imama koji bi, da
se primijene, ivot uinili nepodnoljivim, dok je Abu Ha
nne lahko slijediti. Na prmjer, prema Shaf'ii nedopu
stive radnje su: kupanje i uzimanje abdesta vodom zagri
janom na vatri od gojiva; uzimanje hrane iz glieog
posua peeog na toj vatri; koritenje posua od lima,
stakla, ktala, ahata; noenje odjee od vune, samurovog
krzna i koe (u kojoj se ne moe klanjati namaz); upotreba
posua, stolica i sedla sa srebrenm ukrasima; rasprodaje
na kojima nema deklaracje o prodaji i kupnji. Sve ove
radnje Abu Hanifa smatra dopustivim.
Znaajan segment fiqha u vezi sa zahtevima drutva
se bavi transakcijama meu pojedincima, a to je podrue
gdje se najbolje moe ocijeniti praktia mudrost razli
t mujtahida. Do vremena Abu Hanife, pravne upute
koje su se odnosile na transakcije bile su preednostavne,
a da bi zadovoljile potrebe razvijenog drutva. Nije bilo
propisa po kojima bi se sklapali ugovor, nakvih pisah
dokumenata, nikakvog postpka propisanog za donoe
nje presude u sporovima i za iznoenje dokaza. Abu Ha
nifa je bio pri koji je sve to uveo. Naalost, mujtahidi
koji dolaze poslije njega, umjesto da dopunjavaju ono to
je on postigao, vraaju se na staru praksu improvizaci
je.Takvoj njihovoj praksi doprnosila je i njihova nezainte
resiranost za svjetovna piatanja. Poznati tradicionalist
podsmjehuje se pravnicima rijeima: "Ti ljudi misle, kad
se podigne tuba zbog komada zemlje da je u tubi nuo
navesti njezino staje, granice i pravni status, iako u Po
slakovo vrijee nije bilo govora o izoeju takvih po
jediosti." Tradicionalisti je to pitanje za stavljanje prigo
vora, ali, da je ivio u civiliziranoj zemlji i morao se
upustt u poslovne traakcije, zao bi da su stvari ko
jima je prigovarao bite za civian ivot.
Shaf'i ne smatra da je davanje vlasnitva nuno pok
lon, ne prizaje susedu pravo prve kupnje, smatra sve
doenje nepozate osobe nedopustivim u tasakcijama,
196 Abu Hanfa
zahtjeva svjedoke pri sklapanju braka, da bi brai ugo
vor bio vjerodostojan i valjan i iskljuuje kao nevaljano
svjedoenje dhimmija u njihovim transakcijaa inter se.
Ovi su propisi moda provedivi u nerazvije zelja
ma, gdje su odnosi jednostavni i elementa, a ne i u
civiliziranim zemljama, gdje su drutveni odnosi kom
pleksni i ne mogu se voditi bez odgovarajuih odrednica
o pravima strana i prirodi predeta. Abu Hanifa, shva
tivi to, zauzima stavove razliite Shaf'im. Malikova
nesposobnost da to shvati izazvala je sasvim osnovanu
primjedbu In Khalduna o njegovom mazhhabu, koju
sam naveo u ranijem poglavlju, a to je, da ia uspjeha
sao u zemljama gdje nije uinjen veliki civilizacjski na
predak.
Razboritost i otrouost koje je Abu Hanifa ispoljio
u foruliranju propisa koje se odnose na svjetovne pos
love mogu se ispravno ocijeiti jedino detaljnim ispitiva
jem nekih poglavlja na koja se propisi odnose. A, u ovoj
kratkoj knjizi nedostaje mjesta za to. Ja se, stoga, zado
voljavam raspravom o braim propisima koji zadiru i u
vjersku i svjetovnu sferu ivota.
Pravnici ukljuuju brak meu verske obaveze, a, to
je samo tenika konvecija: zbog njegove tijesne veze sa
ivotom zajednice, brak je u mogome drutveni dogo
vor. Jeda od razloga zbog koih sam za ilustraciju od
abrao propise o braku je to to su neki evropski pisci opis
ali hanefjski zakon o braku kao barbarski i nehuma. Ja
se nadam da dokazati da ak ni najcivianije zemlje
u svijetu nemaju pravednije i humanije brae zakone od
onih koje propisuje haefjski fiqh. Bentham kvalicira
rimsko brano pravo kao zbirku nepravednih propisa.
Haefjsko brao pravo, kako elim pokazati, je upravo
antiteza ovoj nepravednoj diskaciji.
Ovo takoer moe, usput reeno,ispraviti pogreno
shvaaje da je haefjski fiqh deriviran iz rimskog prava.
Brak ini zaajan dio drutveog ivota. Prema jed
nom flozofu, to je (ob )vezujua sila drtva, korijen ci vi-
Fiqh 197
lzacje i temelj kulture. Moe se zato, s pravom, rei da
zakonopisac koji dobro tumai brae propie, dobro po
zaje zakone koji vladaju civcijom. lako Abu Hanifa
nije bio autor bra propisa koje je tumaio, postavlje
n u naelu od samog Zakonodavca, pronicljivost kojom
ih je tumaio i deducirao iz nji precize propise, pred
stavlja osobinu velikog zakonopica. Sudovi Zakonodav
ca bili su nekad vie aforzmi, a nekad dvosmislene izave
ili openite naznake bez izricanja detalja. Kao posljedica,
nastale su velike razlike meu mujtahidima u njiovim
interpretacijama i primjei. Nai na koji je Abu Hanifa
razradio detalje opi tekstova, otklonio dvosmislenosti,
razasnio sugestije i postavio posebne propise, ravan je je
dinstvenom dar ijthada. Ni jedan drgi mujtahid nije
mu na ovom polju rava.
su:
Vaa poglavlja u kojima raspravlja o braom pravu
(l) Osobe meu kojima je brak doputen
(2) Skrbnitvo radi sklapanja braka
(3) Stabilost braog ugovora
(4) Prava sudionika braog ugovora
(5) Ritual vjeaja
Oganienja u pogledu braka postoje, uz manje razli
ke, u svim religijama. Sve religije propiuju u nekoj mjeri
zabrane, koje su svima manje-vie iste i bazraju se na ra
cionalnim motivima. Shah Wall-Allah u Hujat-Allah al
Balighahu i Bentham u svom Utilit istiu iste argu
mente, opravdavajui zabrane. Budui da su u skladu sa
priodom i razumom i da su jasno izreee u Qr' anu, svi
muj thidi se slau oko tog naela, podcrtavajui ga, ali se
ne slau oko detalja koji se ne spomiju u Qur' au. Jedno
od takvi pitaja je - da li je zabraa nastala zbog nedoz
voljenog spolnog odnosa, to je bio predmet mogih ras-
8 (Shl vovato ml na Uvod u naela morala i prava o Jerey
Bta. -Proc)
198 Abu Hanfa
prava izmeu Abu Hanife i Shaf'ie. Shaf'i smatra da nije
tako: na primjer, ovjek nie zabranjeno oeniti enu s
kojom je njegov otac imao spolni odnos. U stvari, Shafi'i
ide dotle da kae kako ovjek moe oeniti i svoju nezak
onitu ker. Argumet koji on istie je da, budui je nezak
onit spolni odnos nezakonit , on ne moe promjeniti
ono to je legalo u nelegalno. Abu Hanifa misli supro
to: prema njemu, prirodni ulecaj knog srodstva na od
nos izmeu mukaraca i ena nije ograie na brak; i to
je ispravan stav. Naelo koje naglaava zabrane ne nastaje
specijalno kao posljedica braka. Ono je oito suproto za
konima Prirode da bi dopustilo brae odnose izmeu
mukarca i njegove vlastite ker, ak i ako je roena iz
van braka. To se takoer odnosi na prileice mukare
vog oca. Postoje aluzije o tome u Qur' anu, ali kako se ja
ne uputam u tekstuale rasprave, neu je ovdje navoditi.
Drugo vano poglavlje bavi se sposobnou za skla
panje braog ugovora. Ovo je veoma vao pitanje o ko
jem u velikoj mjeri ovisi uspjenost ili neuspjenost insti
tucije braka. Prema Shafi'i i Ahmad b. Hanbalu, ena, ak
i ako je dostigla pubertet i zrelost, nije sposobna za samo
stalni brai ugovor i za to je potrebno odobreje skrb
nika. S jedne strane, oni tako ograiavaju pravnu puno
mo ene, a s druge strane daju skrbniku tako velike
ovlasti da je i protiv njezine volje moe udati. Prema Abu
Hanif, ena koja je punoljeta sposobna je pristupiti bra
nom ugovor svojom slobodnom voljom i moe odbiti da
prihvati brak ugovoren u neno ime od strane skrbnika
tokom njee maloljetosti.
Ovakva razlitost stavova polee od razliith pogle
da na prava ena. U svi religijama osim u Islamu, eni
je dodijeljen nii drtveni status, a prava su joj vrlo ogra
niena. Meu hdusima i kranima one nemaju pravo
naslijea, to je i u Arabiji, prije pojave Islama, bio sluaj.
I u mogim drgim situacijama smatraju se inferior u
odnosu na mukarce, dok Islam daje jednaka prava
mukarcima i enama, tvrdei: "Mukarci iaju pravo na
Fiqh 199
ono to steu svoim radom, a ene imaju pravo na ono
to steu svojim radom." Abu Hanifa se drao ove jed
nakosti u svim aspektma, to je, takoer, odlika njegovog
fiqha. Po njemu, na prjer, u stvarima kao to je brak,
razvod i razteeje od brah dunosti, svjedoenja ea
jednake su vrijednost kao i u sluaju mukaraca. Kod
drugih imama nje tako.
ak i tamo gdje svjedoenje ena

smatraju dopustivim, postavlaju uvet da dvije ene tre
baju potvrditi izave jedna druge, dok Shaf'i taj broj po
die na etiri. Za Abu Hanifu je svjedoenje ena jednako
pouzdano kao i mukaraca. Abu Hanifa smatra ene jed
nako pristalima da budu imenovane za qadije, dok drgi
imami ne misle tako. Kako u tim pitajima tako i u braku,
Abu Hanifa dodjeljuje enama neovisan pravni status,
jednak mukarcima.
Osim naela jednakosti spolova, brak je odnos o kojem
se ne moe govoriti analogijom drgih svetovnih odnosa,
budui da je on mogostan i s namjerom da bude trajan.
Izuzeto je nepoteno ne dati nikakva prava jednoj od
strana u tom odnosu.
Shafi'i se oslanja na argumente formalista da bi
opravdao svoj stav, ali se Abu Hanifa njima suprotstavlja
jo jaim argumetima iste vrste. Ako Shafi'i navodi: "Ne
ma braka bez skrbnika," Abu Hanifa odgovara: "
ena
ima pravo sama sklopiti brai ugovor, a ne prko svog
skrbnika: mora se dobiti pristanak ene koj a je
punoljeta." Meutim, ovdje nije mjesto da ulazimo u
dalju raspravu o tome.
Tree vano pitanje je mjera do koje je nuno brani
ugovor nainiti vrstm i trajnim. Brak moe biti osnova
cviliziranog ivota i koheziona sila drtva, samo ako je
taj odnos vrst i traja. Inae, on je samo nain da se zado
volje ivotjski nagoni. Abu Hanifa je imao ovo jasno na
umu pri postavljaju propisa o nainu obavljanja vjea
nja, odreivaja miraza, izvrena rastave i pravosnao
sti razvoda koji je zatraila ena (kulu').
200
Abu Hanfa
Najvaiji sud Abu Hanife u vezi s tim je zabrana raz
voda, sve dotle dok su odnosi izeu mua i ee dobri.
a i ondje gdje ga smatra dopustvim - to jest, kad pos-
. toe opravdani razlozi za to - on propisuje procedur koa
ostavlja prostora za pomireje i opoziv. Prema ovo pro
ceduri, moraju biti t razvoda u intervalima od jednog
mjesca, tako da mu dobije dovoljno vremena jo jed
nom razmisliti o svooj odluci i, ako l, ponititi je, to je
zaista poeljno (mustahabb). Ako ne bude pomirenja to
kom ovog peroda i utvrdi se da ono nije mogue, onda
se, iz nude, mora proglasiti razvod. Nakon razvoda,
mu mora eni platiti vrijednost njezinog mehra i uzdr
avanje za t mjeseca. Idea koja stoji iza ovoga je da ena
treba iati sredstva za ivot dok ne nae novog mua.
Navest tabelu propisa koje navode Abu Hanifa i drgi
imami. Koliko Abu Hanifa pridaje vanosti buduem
braom ugovoru i koliko nastoji osigurati da ostane ne
taknut u bilo kakvim okolnostima, vidjet e se iz ove ta
bele:
Abu Ha
p
ro
p
isi
(l) Sve dotle dok postoje dobri
onosi izmeu mua i ee raz-
vod je zaraje.
(2) Zabranjeno je dati tri raz-
voda odjednom i kogod to
uini, grije
n
je.
(3) Nakada za miraz ne moe
ni u kom sluaju bit manja od
10 dha (to zai da se mu
moe razesti od ee lakomi-
sleno i izloit je velkim teko
a).
- - -
Pro
p
isi dg iama
(l) Prema Shafi'i, dopustiv je
ak i u tom sluaju.
(2) Shafi'i i Ahmad b. Han-
bal smtaju da to nije vao.
i
(3) Prema Shafi'i i Ahmad b.
Hanbalu, dovolja je ak i hb
bah.
Fiqh 201
(4) Konumacja braka pia- (4) Prema Shafi'i obavezno je
anje cjelog mehra obavezim. isplatt samo pola mehra.
(5) Koe bolet, t. leucoerma
(5) Prema Shafi'i jesu.
nisu osnova za rastavu braka.
(6) Ako se ovjek razvede od
svoje ene za vrijeme njegove
(6) Shaf'i smata da ea nema
zadnje bolest i ume u toku 'id-
data (uvjetom roku), ena ima
to pravo.
pravo na njegovo nasljedstvo.
(7 Oozivi ravod nije pravna
(7 Prema Shaf'i, zabrajeo je
prepreka spolnom odnosu jer
u tom sluaju imat spole od-
braa veza nije raskinuta ma-
l nesporazumom i svaom.
nose.
(8) Z opoziv razvoda nije nu-
na usmena izjava; dovoljan je
(8) Shaf'i smatra da je formala
bio kakav pomireja (Sr-
izava nua.
sao je da se pomoge pomireju
i opoziv razodu).
(9) Nije potean nikakav se
dok opozivu. U nekim slua-
jeia moe se dogoit da on (9) Ma smata da je svedok
nije dostupan u predvienom nuan.
razdoblju koji tako moe iste
a razo te postat nepoziv.
Pri stvaranju propisa braog prava izuzeto je vano
defnirati prava mukaraca i ena na takav nan da se
meu njima osigura pravedost i jednakost sa mukar
cima, kou ea uiva u nekim aspektima. Ono to ena
oekuje od braka je srea i m, a ne negacje prava koja joj
prpadaju. Posebno leralna c Ila, bez prca u bilo
kojoj drugoj religiji, jest da velikoduno osigurava eina
202 Abu Hanfa
prava. Abu Ha propisi su inspirirani ovim duhom
par excellence. Za razliku od toga, drugi imami tamo
gdje se nisu s njim slagali, inili su stanovite nepravde.
Dopustite mi da kao ilustraciju uzmem khulu', to je
padan razvodu. Svi imami se slau da, kao to je mu
karcu dato pravo na razvod i ena ima pravo dobiti raz
vod uz naknadu, to jest, nakon davaja odtete. Postoje,
meutim, razlike u stavovima u pogledu naknade. Abu
Haa smatra da, ako je krivnja ene u njezinom pona
anju koje je dovelo do otuenja, onda ona treba dati
muu naknadu u izosu koji je jednak njeziom mehru,
te da bi bilo neprimjereno od mua da zahtijeva veu su
mu. Ako je pak, krivnja na muu, onda ena ima pravo
dobiti rastavu bez plaanja ikakve odtete i sa njegove
strane bi zaista bilo neprimjereno da je trai. Shaf'i i Ma
lik, s druge strane, miljenja su da mu moe traiti
naknadu koliku eli i priorati enu da je plat, ak i kad
je kriv - to je oito nepravedno.
Zadnje krpno pitanje je ritual venanja. Njegov smi
sao je postii dva cilja: prvo, potvrdit saglasnost straa i
drugo, obznaniti vjenanje. Abu Haa propisuje rituale
primjeree postizanju ovih ciljeva. Naime, strane tebaju
prvo izgovoriti one rijei koje jasno pokazuju njihov pris
tanak na ugovor i drgo, pristupiti ugovor u prisustvu
dva svjedoka. Ovo su vrlo jednostavni uslovi koji se
praktiiki mogu ostvariti u bilo kojim okolnostima. Neki
drugi imami, meutim, propisuju tako stroge uvjete da ih
je teko ispuniti. Shaf'i, na primjer, insistira da svjedoci
moraju biti pravedni; a defcija pojma "pravedan" koju
daju mujtahidi, a naroito Shafi'i, je takva da bi se jedva
mogla primijeiti na jedu od hiljadu osoba. Uz tako stro
gi uvjet, legalni brak bio bi izuzeto rijedak, ako bi ga
uope i bilo. tavie, Shaf'i i Ahmad b. Hanbal smatraju
bitim da svedoci budu mukarci. Abu Haa, naprotiv,
misli da su ee za to jednako sposobne, to je razumniji
Fiqh 203
stav. Takoer, Shaf'i dri da se mora koristiti verbalna
forula koja se posebno odnosi na brai ugovor, iako se
nita ne postie njome, a forulacije koje se odnose na
ugovore kao dar, prijenos vlasnitva, itd. trebale bi biti
dovoljne.
Jo jedna posebna odlika haefjskog fiqha su liberal
na prava koja se garatiraju dhimmijama, to jest ne-mu
slimanima koji ive u okrilju islamske drave. Zatita
prava dhimmij a spominje se u mogim uputama Zako
nodavca. No, budui da su to upute opeg karaktera i da
neki drugi Njegovi sudovi tim uputama izgledaju protu
rei, interpretirani su na razliite naine. Bez sumje je,
meutim, da je nain na koji ih Abu Hanifa interpretira
isprava. Islam je vladao ogrom prostora u kojima
je ivjelo stotine ne-muslimakih grupacija ja je zatita
prava bio sine qua non mira i reda. Niti jedna ne-islam
ska vlada u povijest nije garatirala tako liberalna prava
narodima koja ne pripadaju vjeri vladajueg naroda, kao
ona koja Abu Hanifa daje dhimmijima.
Evropa, koja se ponosi svojim sistemima prava i prav
de, moe se samo hvaliti takvom liberalou, a ne moe
navesti ni jedan takav praktia prijer. to se tie Abu
Haih zakona koji se odnose na dhimmije, oni su, za
pravo, bili na sa u svim zeaa pod islakom vlau,
predstavljajui vaan dio njihovih osnovnih prava. Istak
nut prijer odnosa prema ne-muslimanima pra nam
golemo carstvo Harun al-Rashida.
Najvaije pitanje u vezi s tim je ubojstvo i kazne za
ubojstvo. Prema miljeju Abu Hanife, krv dhimmija jed
nako je sveta kao i muslimanska. O smatra da se musli
man koji ubije dhimmiju mora osuditi na smrt, a ako se
radi o ubojstvu grekom, onda se jednaka krvarina mora
platt onoj koju plaa dhimmija, ako grekom ubije mu
slana.
20 Abu Hanfa
Razi u svom Manaqib al Shaf'i, zgraa se nad haef
jaa, govori da za njih
k
Abu Bekra jednako vrijedi
kao i
k
dhimmija, tako da, kad bi Abu Bekr morao ubiti
dhimmija, po nia, bio bi izloen smrtoj kazi. Hane
fje nigdje ne navode ovo pravilo koje Razi sam izmlja
po principu reductio ad absurdum. Ja, meut, kao ha
nefja to s ponosom prhvaam. Jer, u pravednom sistemu
i kralj i prosak, i odabrani i odbaeni, iaju isti status, a
to je dokaz irine Islama koji stavlja i vladara i njemu po
dreee u isti poloaj. Razi nema razloga stidjeti se ove
injenice.
Pogledajmo pouke i prijere koje daju Drugovi o to
me: 'Ali kae: '' dhimmija je naa
k
, a jednaka nov
ana kaza se plaa njima kao i nama." Svi ostali Drugovi,
bez razlike muhajiri ili ansari iaju isto miljeje i postu
paju u skladu s tim. Kad je 'Umar bio rajen njegov si
'Ubaid-Allah osudio je dva nevjera na smrt na osnovu
suje. 'Uthman, im je doao na vlast, poslao je po mu
hajire i ansare da se s njima posavetuje o tom sluaju.
Oni su jednoglasno izavili da je 'Ubaid-Allah zasluio
smrtu kazu.
Ostali Abu Ha zakoni o dhimmijima bili su na
slian nain velikoduni. Oni su morali imati istu slobodu
da trguju kao i muslimani i bili su duni plaat porez
jednako kao i muslimani. Jizyu, glavarinu koja se plaa
na ime zatite, trebalo je odrediti prema platenoj mogu
nosti svakog pojedinca, tako da bi siromani dhimmije
bili izuzeti od plaanja, a ako bi dhimmija umro, a da nije
platio jizyu, bila mu je oprotena. Parce izmeu dhim
mija o svjetov poslovima reavale su se prema nji
hovim zakonma. Uzmimo jedan ekstremni primjer. Ako
oboavalac vatre oeni svoju vlastitu ker, islamske vlast
bi prihvatile brak kao valjan, jer je u skladu sa zakonima
njihove zajednice. Svjedoenje dhimmija se priznaje u
pacama meu njia. Dhimmije su slobodni ulaziti u
Ka 'bu, nastanit se u Mekki i Medi, ulaziti u sve damije
Fiqh 205
bez zaprke, graditi svoje bogomolje svuda osi u novim
gradovima koje osnivaju muslimani. Ako odaberu stati na
stranu muslimana u ratovima protiv njiovi neprijatelja,
muslima, njegov zapovjednik mu moe vjerovat i pri
hvatiti od njega svaku pomo.
Postoje brojni drgi zakoni koje je Abu Hanifa propi
sao u vezi sa dhimmijama, koji pokazuju da im u svakom
pogledu daje prava jednaka muslimama. U stvari, u ne
k aspektma, ta liberalnost nadilazi gaice umjerost,
kao, na prmjer, u pitanju o tome kada se moe smatrati
da je dhimmi prekrio svoju obavezu prema islamskoj dr
avi i izgubio status njeziog graaa. O je drao da,
ukoliko dhimmije nemaju borbeu snagu na raspolaganju
i ne ustanu protv vlasti, ne gube pravo graastva. Na
prmjer, ako dhimmija odbije platiti jizyu ili poini pre
ljub sa muslimankom ili pijuira za nevjere ili navede
muslimana da odbaci Islam i bogohulno govori o Posla
niku, podlijee kazi, ali ga ne treba smatrati buntovni
kom ili izdajicom i ne treba mu oduzeti graanska prava.
Pogledajmo propise drugi imama koja se odnose na
ova ista pitanja. Prema Shaf'i, ako muslima svojevoljno
ubije nedunog dhimmiju ne podlijee kazni, osim to
mora platt krv arinu ( diyat) koja izosi treinu (po Ma
liku, poloviu) krvarie koja se plaa za muslimana. I u
pogledu tgovie Shaf'i ima diskatoran prijedlog da
dhimmija, za razliku od muslimana, mora platiti novi
p
orez svaki put kad nosi robu iz jednog grada u drgi.
Sto se tie jizye, Shaf'i smatra da ona ni u kom sluaju ne
moe biti manja od iznosa jednog ashrafa, i da ni jedan
dhimmija, bez obzira da li je star, slijep, bogalj, siromaan
i pustjak, ne moe biti osloboen njeog plaaja. U
stvari, prema jednom prikazu, Shafi'i prosuuje da dhim
mija koji nije u stanju platiti jizyu zbog siromatva, nema
pravo ostati na islamsko teritoriji. Porez odreen u 'Uma
rovo doba mogao se poveat, a ne i smajit pod bilo
koim okolnosta. Svjedoenje dhimmija nije bilo dopu-
206 Abu Hanfa
teno, ak ni u raspravama meu njima saima, u emu
se Malik slae sa Shafi'iom. Dhimmija nije mogao ui u
Ka 'bu, niti se nastaniti u Mekki ili Medii. to se te ulas
ka u obie damije, prema Shaf'i, dhimmij a je mogao sa
dozvolom, dok prema Maliku i Hanbalu, to nije mogao ni
pod kojim uvjetima. Nigdje na islamskoj teritoriji nisu
dhimmije mogli graditi svoje bogomolje.
Budui da se dhimmijama nije moglo vjerovati, uskra
ena i je sluba u muslimaskoj vojsc. Ako bi dhim
mija ubio muslia i poio prelub sa muslom,
smjesta bi izgubio sva svoja prava i morao se smatrati ne
prijateljskim nevjerikom. Ovi propisi su se odnosili
samo na krane i idove. to se te idolopoklonika, nji
ma se, prema Shaf'i, ne moe dopustiti da ive na islam
skoj teritoriji, ak iako su spremni plaati jiy.
Ovi propisi su bili tako otri da se ni od najslabijih me
u spomeutim grupama nije moglo oekivati da ih tol
eriraju i zato su Shaf'ji madhhab i njemu sliih imama
zastarijevali sa irenjem muslimanskog carstva. U Egiptu,
istia, Shafi'ji madhhab je bio statutar zakon neko vri
jeme; i zato su, u to vrijeme, izbijale este pobune krana
i idova.
Mora se priznati da se u knjigama haefjskog fiqha
mogu sresti neki propisi o dhimmijama koji, ini se, ima
ju korijen u netoleranciji i nedopustivoj diskaciji.
Budui da su isticai na takav nain da ostavljaju utisak
kako i je postavio sam Abu Hanifa, to je ne-muslima
nia pralo priliku za napad na hanefjski madhhab i
zapravo na sam Islam. U Hidayahu, na prijer, stoji da
dhimmije ne smiju oponaati muslimane ni po odjei ni u
osobnom izgledu, jahat na konju, nositi orue i kao zak
raspozavaja moraju nosit posbnu vrtu ojee (zu a)
te ivana oznaiti kuu, tako da se vidi da nije muslian
ska. Fata-i-'Almig sadri upute jo stroije od ovih.
Svi takvi propisi su, meut, izmiljotine kasnijih prav
nika i za to ne treba kriviti Abu Haifu. Ono to imamo
Fiqh 207
kao njegovo je samo da moraju nositi zunna i koristiti
sedla posebne vrste po obliku slia okrenutom dlanu r
ke.85 Abu Yusuf napisao je jo nekoliko dodataka ovim
propisia, to jest da dhimmij e trebaju voditi raua da
ne lie na muslimae, po izgledu, oblaenju, jaanju; da
tebaju nositi visoke kape, komad zaobljenog dreta is
pred sedla, tebaju koristiti drugaije veze za cipele i da
njihove ene ne bi trebale koristiti nosiljke. Abu Yusuf ob
janjava da je ove propise uveo halifa 'Umar za koga na
vodi da je time izraavao elju da se dhimmij e razlikuju
od muslimana.
'Umar je nesujivo bio kreator ovih propisa, ali je
greka prpisivati mu bilo kakvu namjer da ponizi dhi
mmije - grka koju su mnogi pis knije po. Bila je
to stvar osobnog 'Umarovog ukusa, to je elio da se dvije
razliite zajednice razlikuju jedna od druge. Na primjer,
nekoliko puta je davao upute svojim vojnicima da se ne
prestaju sunati z, da nikad ne koriste stremen pr ja
hanju i da uvijek nose odjeu grubog sukna. Svrha ovih
uputa bila je da se Arapima osigura odravaje njihovih
nacionalnih karakteristika. Isti smisao su imale i njegove
upute koje je davao Perzijancma koji su prigrlili Islam, da
ne bi izgubili priroene karakteritike. Prije pojave Isla
ma, ne-Arapi su nosili zunnare i visoke kape,8 njihova su
sedla nalikovala moder evropskim sedlima, a njihove
ene nisu nikad jahale na devaa. Upravo su ovo bile
karakteritike koje je 'Umar naredio dhimmijama da ih
zadre. Abu Hanifa i Abu Yusuf nisu mijenjali ove na
redbe, i pri tome su bili motivirani istom eljom: vidjeti
muslimane i ne-muslimae, Arape i ne-Arape kako se dr
e svojih tradicionalinih obiaja pri odijevanju, izgledu i
prijevozu.
8 I Mum d, Jai'al-Sagir.
8 Vidi Qadi Abu Yuu, Ktb al-Iaraj.
8 Bi je to it vta kapa na koje je ha Manur prisilio svoe dvorane
da i no: htr k da je t iitao Perzijanace.
208 Abu Hanfa
Au Haa se slagao sa drgim imamima u zabrani
dhimmijama da grade nihove bogomolje u muslak
gradovima. Njegov je cilj bio samo da sprijei naravaje
mira, jer bi muslimane, veinom Arape, nenavikle na
z zvona na moltu, mogla uet praa bogoslu
enja dhimmija, uzrokujui problee. Zabrana, u stvari,
ne utee puno na dhimmije, jer su bila jedva t i etiri
grada u cjelom muslimanskom svijet, iji su osnivai bi
li muslimani, a ostale gradove su osnovali nemuslima,
koji su, naravno, u njia imali slobodu gradit bogomolje.
Ta zabrana je ostala na snazi sve dotle dok je postojala
opasnost od vjerkih nemira. im bi opasnost nestala, za
brana bi bila ukinuta. Tako je u Baghdadu, islamskom
gradu par excellence, bilo sagraeno stotine crkava.
Velika vrijednost Abu Haog rada kao zakonopis
ca je u tome to je u odnosu na propise derivirane iz tek
stova (nusus) oko kojih se imami ne slau, Abu Ha
stav najracionalniji i potkrijepljen najuvjerljivijim argu
entima. Kako se rije nass koristi i u vezi sa Q' anom i
Hadithom, naziv "nass" nose i oni propisi koji se zasni
vaju na hadithu, a ne samo na Qur'au. Ja, meutm, ne
namjerava o njia rapravljat iz nekoliko razloga. Pro,
propii ove vrste su tako brojni da u ovoj knjizi nema mje
sta ak ni za njihov najkrai pregled. A kad bih morao
spomenuti neke od njih radi ilustacije, mogao bih izaz
vati sumnju da sam napravio tendencioznu selekciju.
Drugo, danas je bilo kome nemogue dovrit raspravu o
ovim pitanjima na nain mujtahida. Najkontroverznije
pitanje o predajama je pitanje njihove utemeljenosti i i
pravnosti, pitanje koje je dovelo do otre podjele meu
imamima u njihovim pravni miljejima. Jedan imam
moe smatrati neku predaju diskutabilnom, dok je drugi
smatra pouzdanom. Materijal koji mi je dostpan nedo
voljan je da bi se ove razlike pomile. Najvei problem
predstavljaju imena autora. Knjige na t temu, dostupne
u naoj zemlji, kao to su Tahdhib al-Kamal iz Mizia,
Fiqh 209
Tahdhib al-Tahdhib, Mizan al-I'tidal, Tabaqat al-Hufaz
i Tahdhib al-Asma'wa'l-Lug
hat, navode izreke imama o
proglaavanju nevaeima (jarh) i ispravljanju (t' dil), ali
bez navoenja lanca preosilaca. Rezultat toga je da se
nikakav zakljuak ne moe donijeti o njihovoj autentio
sti. Osim toga, vena kritika kojima se predaja progla
ava nevaeom, ukljuujui i neke od navedenih, jesu
dvosmislene. Ova pitaja bi se siguro mogla rijeiti uz
pomo starih spisa, ali do njih nisam mogao doi. Hanef
jski uejaci su napiali veliki broj knjiga kako bi dokazali
da su propisi hanefjskog fiqha derivirani iz valjanih pre
daja i svi koji su zainteresirani da ih slijede mogu se njima
posluiti.
Moge od kontroverzi se mogu rijeiti pozivajem na
Qur' a, ja je autetiost izvan svakog pitanja. Jedina
diskutabilna taka koja preostaje jest da li su dedukcije iz
Qu' ana izvedene ispravno ili nisu. Propisi hanefjskog
fiqha, koji nalaze potrdu u Qur' anu nisu malobrojni, a
svi s odnose na vaa pitanja fiqha. Potvrda koju hane
fjska kola fiqha nalazi u Qur' anu, jednostavno joj osigu
rava superiorost u odnosu na drge kole, a takoer i
Abu Hanifi kao mujtahidu u odnosu na drge imame.
Ijtihad se uglavnom sastoji u deduciranju ispravnih pro
pisa na osnovu temeljnog teksta.
Iako je, u svjetlu onoga to sam upravo izio, dovoljno
reeno da zadovolji moju namjer da govorim o hanef
jskim propiima, potvrenim Qur' anom, ipak je, ini se,
potrebna kratka rasprava o njima u odnosu na hadith, a
da bi se ispravilo jedno esto pogreno shvaanje o njima.
Neki ljudi misle da su mnogi Abu Ha propisi u su
protosti sa valjani predajama. Dok jedan broj t ljudi
izravno optuuje Abu Hanif, da se namjero nije obazi
rao na hadith, drgi, dobronamjerji, istiu njenic, ko
jom ga ispravaju, time to do njegovog vremena predaje
nisu jo bile zanstveno kompilirane, tako da mu mnoge
od njih nisu bile dostupne. Ovu optubu ne vrijedi pobi-
210 Abu Hanfa
jati. to se tie objanjenja, ono je jednostavno nepri
hvatljivo. Istna je da do Abu Haog vremea, predaje
nisu bile sakupljee, ali, kako objasniti da su vodei tradi
cionalisti, nakon to su one bile kompirane, i dalje pri
hvaali Abu Hae sudove kao ispravne? Waki' b. al
Jara, je brojne predaje navodi Bukharijev Sahih i koga
je Ahmad b. Hanbal opisivao kao ovjeka sa najboljim
pamenjem kojeg je ikada sreo, slijedio je propie Abu
Hae. Katib Baghdadi u biografskom zapisu o njemu
pie: "Imao je obiaj davati fatwe u skladu s Abu Hai
fim sudovima."8
7
Yahya b. Sa'id b. al-Qattan, osniva
Umijea jarha i ta'dila, kako sam kae, bio je sljedbenik
Abu Hae.88 Tahawi, hafiz haditha i mujtahid, ponje
kao pristalica Shaf'ie, a kasnije usvaja Abu Hae sta
vove, iako je imao obiaj rei da nije sljedbenik Abu
Hae, ve se sluajno slae s njim. Tahawi, suvremenik
Bukharia i Muslima, ivio je u vrijeme kad je kompilacija
predaja bila dovrena. Meu uenjacima kasniji raz
doblja, Mardiia, Zaila'ia, Ibn al-Hum ama i Qasim b.
Qatlubaga, ljudi ja je ira vizije neupita, nalazimo
pristalice miljeja Abu Hae.
Postoji, zatim, pitanje zato su se neki, pozati kao lju
di koji su zali hadith napamet, slagali s Abu Haom
oko mnogih pitanja. Meu prima od njih, najvei mu
haddith, Ahmad Habal (o kome postoji jedna poznata
izreka muhadditha: ''Ne postoji hadith koji Amad Ha
bal ne za") ne slae se sa Sha'ijom, dok se oko mogih
pitaja slae s Abu Haom. "Ostavite postrai detalje i
nevana pitanja," pie Kwarazmi. "to se tie osnovni
pitaja fiqha Amad Hanbal se slae s Abu Haom, a
razilazi sa Shaf'ijom." Provjeravao sam ovu tvrdnju u po
gledu brojnih pitaja i otio da je ona taa. Sufya Ta
uri, opeprizat kao imam u hadithu, slagao se s Abu
8
7
In Jazlah, Mukhtazar Ta'rokh Baghdad, biljeka o Wa' b. al-Jarri.
88
H In Hajar, Tahdhib al-Tahdhib, bijeka o Abu H.
Fiqh 211
Hanifom oko mogih pravni pitanja. "Tako m Boga",
zao bi rei Abu Yusuf, "Sufan je vei pristaica Abu Ha
nile nego ja." Postoje mnogi Sufyanovi sudovi koji se mo
gu nai u Tirmidhijevom Sahihu i koji se slau s Abu
Ha, a u suprotosti su sa Shaf'jinim.
Krivo tumaeje da su Abu Hae pravne formu
lacije u suprotost sa hadithom, potie u velikoj mjeri od
tvrdnje nek muhadditha, kao na prmjer Bukharia i Ibn
Abi Shaiba. Ovaj drgi je napisao cijelo poglavlje kako bi
opovrgnuo Abu Hanifine pravne teorije, to ne oprav
dava krivo taenje. Mogi imami su nalazili zamjerke
jeda drgome. Shaf'i, Malikov vjer uenik koji je, na
prmjer, imao obiaj rei: ''Nema knjige pod ovim nebom
koja bi bila ispravnija nego Malikova Muwatta'," napisao
je raspravu da bi opovrguo Malikove pravne sudove, sa
tezom da su mogi Malikovi pravni sudovi proturei
valjanim predajama. Razi citira predgovor ovoj raspravi u
svome Manaqib al-Shaf'i koju sam proitao. Laith b.
Sa' d, pozati muhaddith, govorio bi: "Malik ide protiv
haditha u sedamdeset pitanja i ja predlae da mu se
suprotstavi u vezi s tim." Sam Shaf'i nije izbjegao ovu
optubu, a i nije bilo razloga za to, jer je njegov stav o
mnogim pitanjim bio oito pogrean, kao u ovim pri
mjerima: jahr bi-ismillah (glasno izgovaranje bi'ismil
lah), qunut al-fajr (stajati dugo utei na sabah-namazu),
taurith dhawi'l-arham (nasljedstvo od dalekih roaka).
injeca je, meutm, da su ovo pitanja osobnog suda i
ne moemo na temelju nji osuditi pravnika da se suprot
stavlja hadithu. Nije nuno da, ako jedan muhaddith
smatra hadith valjan, to isto treba i drugi.
Budui da sam raistio pitanje je li Abu Hanifa na
mjero iao protiv haditha, doao sam do pitaja deduk
cije i zakljuvanja, oko kojih mujtahidi rijetko kad mogu
posti saglasnost, jer se u tome pogledu dre razliitih
pravila. Proao sam Bukarijev ]uz'al-Qira'at i ono to se
odnosi na Abu Ha u njegovom Sahihu. U oba navodi
212 Abu Hanfa
da je Abu Ha madhhab u suprotost sa hadithom.
ieica je, meutim, budui da sam ustaovio, kompa
rirajui Abu Hau fatwu s tog aspekta sa Bukharije
vim spisima, da fatwa ne proturijei haditu, ve Buk
harijevom razumijevaju o sudovima.
Abu Ha sud o ueju sure Fatiha se zasniva na
sljedeem ayatu: "Kad se ui Qur' an, sluaj ga u ti."
Bukari u J uz' al-Qira' atu kae da se taj ayat odnosi na
khutbu, a ne na salat. To je zapanjujua tvrdja za koju
ne bi nikad poverovao da je izreea od strane Buka
rije, da nisam proitao Juz' al-Qira' at. Brojnim predajama
ustaovljeo je da je ayat, o kojem je rje, bio objavljen u
vezi sa namazom. ak i da prihvatimo Bukharijevu tvrd
nju kao tau, iz nje ne proizlaz da se taj ayat ne odnosi
na namaz. Ope je poznato da neki podatak o ayat, ob
javlje u nekoj posebnoj prilici, ne umajuje njegovu opu
primjenu.
Dok Abu Hanifa propisuje da i imam i muqtadije mo
raju izgovoriti rije "amin" na gotovo neuja nain, Buk
hari smatra da ga treba izrei glasno, bazirajui svoj stav
na Poslanikovoj naredbi da kad imami izgovaraju
"wal'd-dallin", slj edbenici trebaju rei "amin", Abu
Hanifa ne porie da je to glasno izricanje, ukoliko se tie
samog izricanja "amin", propisano. Abu Hanifa smatra
da je abdest sa sokom od hurine palme, pod uvjetom da
nije otrovan, doputen. Bukhari pie cijelo poglavlje
protiv toga, bazirajui svoje argumente na hadithu: "Sve
otrovne tekuine su zabranjee." Abu Hanifa smatra da
muqtadija ne mora nuo uiti sur al-Fatiha, dok Buk
hari smatra suproto, i u svom djelu Jami'al-Sahih kae:
''Ueje (sure) je obavezo i za imama i za muqtadiju za
vrijeme svakog namaza, bez obzira da li se namaz obavlja
kod kue ili na putu, bilo glasno bilo ispod glasa." U
prilog tome, Bukhari istie dvije predaje. Jedna se odnosi
na albu koju su stanovnic Kufe uputili 'Umaru protv
Sa'd b. Waqqasa da nije znao ak ni namaz obaviti, a
Fiqh 213
'Umar ga je zato maknuo s te dunosti i na njegovo mje
sto imeovao 'A ra. Predaja kae da je 'Umar pozvao
Sa' da i obavijesto ga o albi, na to je Sa' d odgovorio:
''Tako m Allaha, obavljao sam namaz tao onako kako
je to inio Poslanik: za vrjeme jacje namaza, obio bi
stajao dugo u prva dva rak' ata, a krae vrijeme u toku
zadnja dva."
Kako ova predaja dokazuje da je uenje Fatihe oba
vezno? ak i kad bi se pokualo dokazat da je to bilo, uz
pomo interretacije Ibn Hajara i drgih, kako onda iz to
ga proizlazi da je Abu Hanifa u tom pogledu kontradik
toran hadithu? Istia, velika je greka misliti da mujtahid
nije imao pristup predajama koje se odnose na bilo koji
pravni propis. Razlike u miljeju su neizbjea poslje
dica razliitih kriterija koji se primjenjuju pri vrednovanju
pouzdaosti predaja, u razlozima za izvoenje dedukcija
i u metodi logikog zakljuivaja.
Dopustite mi da se iz ove digresije 'vratim glavnom
argumentu. Tvrdim da je jedina ispravna, primjenjiva i
upotrebljiva interretacija onih ay ata Qur' ana iz kojih su
dervirai propisi fiqha, ona koju daje Abu Hanifa. Kako
postoji vie od stotinu takvih ayata, ne bi bilo izvedivo
baviti se svakim od njih. Ja se zato zadovoljavam kratki
prikazom nekih od njih, to e omoguiti itaocu da do
bije opu predstavu o tome.
Abu Hanifa smatra da postoje etiri obaveze radnje
pr uzimanju abdesta. Sha'i ovom dodaje jo dvije, na
ime namjer (niyyat) i rdoslijed (tartib) kojeg Malik za
mjenjuje sa kontiuitetom (muwalat). Ahmad ibn Hanbal
misli da je prije uzimanja abdesta nuo rei izgovoriti
''bismillu", koja, ako se namjero izostavi, ponitava ab
dest. Abu Hanifa dokazuje da se u relevantnom ayatu
Qur' ana navode samo etiri radnje kao obavezne i da
stoga, nijedna radnja osim ovih, ne moe biti obavezna.
Niyyat, muwalat i tasmiyah (izgovaraje Boijeg imena)
ne spominju se u tom ayatu. to se te trtiba, moglo bi
se rei da se pretpostavka javlja zbog pojave veznika
214 Abu Hanfa
waw, ali su arapski uejac jednoglasno odluili da taj
veznik ne podrazumijeva nita slio redoslijedu. Razi u
Tafsir Kabir istie brone argumente, dokazuju da je
tartib obaveza, ali to nisu nita drgo do njegove vla
stite konstrukcije. Njegov je pri argument da u reenici
"faghsilu wajuhakum", slovo "fa" treba oznaiti vreme
ski redoslijed, to dokazuje da je obavezno prvo oprati
lice, a budui da je redoslijed ustanovlen u odnosu na
jednu radnju, treba ga isto tako primijeniti i na ostale. Ra
zijev drugi argument jest da je uputa o abdestu suprota
razumu i da ga zato treba izvesti istim redoslijedom kao i
uputu samu. Koliko vrijede ovi argumenti isuvie je ja
sno, a da bi i trebalo opovrgavati.
Abu Hanifa tvrdi da se dodirivajem ene abdest ne
ponitava. Shaf'i se s tim ne slae, oslajajui se na ovaj
ayat: "Ako ti je muina, ili si na putu, ili izaao iz toa
leta
89
ili si dodiuo eu, a ne moe doi do vode, onda
uzmi tayammum. " Abu Hanifa tumai da dodiuti enu
na ovom mjestu podrazumijeva spolni odnos, te da je
izreeno u skladu sa uobiajeom qur' anskom metodom
prema kojoj se ova tema nikada ne spominje otvoreno i
izravno. Zaimljivo je primijetiti da je rije "mass" koja se
korist u ovom ayatu, a koa primao znai "dodir", upo
trijebljea u ayatu "malam tamass hunna" u smislu spol
ni odnos. Sam Shaf'i to praje. Uzeti rije "dodirivaje"
u njezinom doslovnom i primarom smislu je, zapravo,
greka koju izvor govor arapskog ne bi mogao na
pravit. Postoi takoer i rije "gha'it" u navedeom ayatu.
Svi mujtahidi je interpretiraju metaforiki: jer, uzeta do
slovce, nalagala bi kao nuno uzimanje abdesta svakom
ko sa nieg mjesta ide na vie. i mi se da se Shaf'i,
tvrdei da dodirivanje ene kvari abdest, nije oslanjao na
gore navedeni ayat ve na neku predaju i vjerovato su
89
Rje u ayatu je ga'it to za udubia, a drugo zaeje je zho
i toalet.
Fiqh 215
argumente koji mu se pripiuju, iznjeli zapravo njegovi
sljedbeici, s ciljem da opovrgnu Abu Ha stav.
Abu Haifa smatra da se s jedn tayammumom mo
e obaviti nekoliko namaza, dok Shafi'i misli da je za
svaki namaz nua novi tayammum. Argument koji isti
e Abu Hanifa je da se propis o abdestu odnosi jednako i
na tayammum, a budui da nije nuo uzimati abdest za
svaki namaz, isto tako nije nuo ni tayammum. O, me
utim, doputa da oni koji smatraju da s jed abdes
tom mog obaviti nekoliko namaza, mogu, logio, pri
mijeniti ovaj propis i na tayammum. Ne vidi razloga da
se u tom pogledu pravi razlika izmeu abdesta i tyam
mua. Ako osoba koja je uzela tayammum nae vodu
dok je n na, Au Ha stav je da tyammum pre
staje vrijediti. Malik i Abu Hanbal se ovom stavu suprot
stavljaju. Argmet koji Abu Hanifa istie je da je tayam
mum dopute po Qr'anu u uslovima kad nema vode, a
doputeje prestaje vrijediti im se uvjet promijei.
Abu Hanifa dri da takbir-i-tahrimah (velianje Boga)
nije sastavni dio namaza i da je dopustivo uiti takbir i na
perzijskom. Shafi'i i ostali se ne slau sa ovim. Abu Hani
f argumenti su da ayat koji se navodi kao dokaz da je
tak bir obaveza, l. "wa dhakarasma Rabihi fasalla", ne
spominje nijeda odreen jezik, a kako "fa" od "fasalla"
ozaava ono to vremenski dolazi poslije, namaz mora
nuo sadravati takbir. Iz toga je jasno da, iako obave
zan, sam takbir nije dio namaza, ve poseban .
Po miljenju Abu Hae, nije nuo da muqtdija ui
Fa tihu, dok po miljenju Shafi' a i Bukharia jest. Abu Ha
nifa svoje miljenje zasniva na ayatu: "wa idba quri' al
Qur'an fastami'u lahu wa'nsitu" (kad se Qr'an ui, slu
aj i ut). Naredba da se ne ui Fatiha, moe se deducirati
i ovog ayata, ne samo to se tie tihog ueja, ve i glas
nog. U stvari, to se ovog drgog tie, ayat je autentian i
imperatva te se ne moe ublaavati. Izeaujue je da
216
Abu Hanfa
Shaf'i izosi argumente protv ovog jasnog i nedvosmis
leog teksta koje zasniva na predajama, iako su o ovom
pitanju predaje prohee. Postoe one valjae koje go
vore u prilog neuenju kao i ueju. Bukhari je o tome
napisao cijelu raspravu kojom se pokuava suprotstavit
Abu Haoj dedukciji na temelju navedenog ayata, me
utm njegovi protu-argumet uistnu ienauju.
Pogledajmo ayat u Qur' anu koji glasi: ''Bog vam nita
ne zabrajuje osim leina, k, svinjskog mesa i onog nad
kojim je spomenuto neko drgo ime osim Boijeg; ali i to
(t. upotreba spomenut) nije grijeh za onoga ko je pri
moran (upotijebit i), pod uvjetom da nije neposluan i
neumjeren. " Postoje velike razlike u mljenjima mujtai
da o zaenju zakona izvedivog i ovog ayata. Ispravno
tumaenje ajeta je ono koje daje Abu Hanifa.
Prvo kontroverzno pitaje koje se javlja jest zaeje
rijei "leina". Abu Hafa uzima njezino zaenje i sva
kodnevnog govora, dok Shafi'i proiruje njezino zaenje,
ukljuujui ak vunu i kosti mrtvih ivotinja te progla
avajui upotrebu takvih dijelova, kao to je kro, zabra
njeom. Malik doputa upotrebu vune, krza i koe, ali
zabranjuje upotrebu kosti. Budui da je zaenje koje su
usvojili Shaf'i i Malik bilo oito krivo, njiovi ueci su
smatrali potrebnim dati objanjenja. "Kosti se mogu sma
trati mrtvima," kae Razi u Tafsir Kabir, "zato to Bog u
Qur' au kae: 'Ko e oivjeti kosti', a oivjet se moe sa
mo onaj ko je umro. Na isti nain Bog govori o zemlji kao
mrtvoj." Ovo je zauujue naivno objaneje. Zakonski
propisi se ne mogu deducirati i ovakve doslovne inter
pretacije. Rz, nakon to je dokazao da je, prema Qur' a
nu, zemlja mrtva, trebao je logio nastaviti i proglasiti
koriteje posjeda i zemlje zabrajeim.
Drgo pitanje oko kojeg se nisu slagali je zaeje ri
jei krv, koju je Bog proglasio zabranjeom. Abu Hanifa je
uzima u znaeju prolivene krvi i prema tome, riblju k
ne smatra zabranjenom. Prema Shaf'i, zabrajene su sve
Fiqh 217
vrste krvi, bez obzira na porijeklo. Abu Hanifa u odgo
voru dokazuje da je sam Bog nainio izimke, kao na pr
mjer u ayat: "Qui la ajidu fima uhiya ilayya muhara
man 'ala ta'imin yat'amuhu illa an yakuna maitatan au
daman masifuhan" (to znai: U onome to mi kazuje
wahy, ne nalazim da je ikome bilo ta zabranjeno jest
osi strvine i tekue k). U ovom ayatu, epitet "mas
fuh" (proli ve) odreuje zaenje rijei krv.
Tree kontroverzno pitaje je znaeje rijei ''aghin
wa' adin" (neposluan i neumjeren). Prema Abu Hanif,
nuo je da nema neposluha i neumjerenosti u jelu i piu.
Tako, ako je osoba na rubu smrti zbog nedostatka hrane,
a jedina dostupna hrana je strvina ili svinjetina, dopute
no mu je da ih jede, pod dva uvjeta: prvo, da ih ne jede
vie nego to je dovoljno da spasi ivot i drugo, da ih nije
oteo drugoj osobi koja je u istoj nevolji. Shaf'i tumai
''aghawat" i "'idwan" kao pobunu protiv vladara i gri
jenost. Tako, prema Abu Hanif, ako je muslian koji se
digao na pobunu protiv svog vladara na ivici smrti zbog
gladi, doputeo mu je da pojede onu koliinu strvine ili
svinjetine koja mu je nua da bi preivio. Prema Sha
f'iju, s druge strane, to je dopustivo samo ako musliman
nije pobunjenik. Zaenje koje Shafi'i daje rijeima, prvo
ne odgovara kontekstu, a drgo, suproto je naelia
shari' ata. Doputeje koje shar' at daje u sluau nude,
ne ponitava se poinjenim zloinom i grijehom. Na pri
mjer, lagati, iako je grijeh, doputeo je u nudi spaa
vanjf ivota. Moe li se rei da grjenik ne moe iskoris
tit ovo doputeje? Ako musliman, pobunjeik, odbaci
iskoristiti dozvolu da pojede zabranjeu hranu da bi pre
ivio, navodei kao razlog da je bolje da ga puste umrijeti,
emu onda potrba uskraivaja zabrajee hrane. Ne te
ba mu dati da jede ni dozvoljenu hranu.
Osim ovi pitanja koja se odnose na tekst Q' ana,
Abu Hanifa postavlja hipotetiko pitaje na temelju ana
logije, oko kojeg se Shaf'i spori s nim. Radi se o ovome:
218 Abu Hanfa
ako ovjek umire od ei i nema nita piti osim v, da li
mu je dozvoljeno da ga popije? Abu Hanifa kae da jest,
dok Shaf'i tvrdi suproto. Zauuje Shafi'in sud, s obzi
rom na ijenicu da se nije kao foralist protivio aalog
nom zakljuivaju. Budui da je situacja u ovom sluaju
slia onoj o kojoj je Qur'an vrlo jasan, a cilj je u oba slu
aja spasit ivot, zato se ista naredba ne bi prjenila u
oba sluaja?
Ni jedan drgi mujtahid nije tako ispravno tumaio
zabrane izreee u Qur' anu o kriminalu, kao Abu Hanifa.
Kao primjer, uzet ubojstvo. Vaei propisi koji su se
odnosili na osvetu zbog ubojstva, u doba predislamske
Arabije, bili su izuzeto nepravedni i barbarski. Islam i
je zamijeio nizom zakona ija pravedost jo nije nad
maena.
U predislamskim vremenima, osvetu je odreivao sta
tus ubojice i ubijee osobe. Moo pleme bi se osvetilo
ubijanjem slobodnog ovjeka iz ubojiiog plemena za
svog ubijenog roba, mukarca ubojiinog plemena za
jednu svoju ubijenu enu i dva mukarca ubojiinog ple
mena za jednog svog ubijenog mukarca. Bog je propisao
ope pravilo, prema kojem ubojicu treba osuditi na smrt u
svakom sluaju, bez obzira da li je viokog ili nikog roda,
mukarac ili ea, slobodan ovjek i rob, musliman ili
dhimmija. Da budemo jasniji, O je ukinuo oblike osvete
koji su prevladavati u predislamsko doba.
U predislasko vrijeme, za ubojstvo se mogao platti
novani izos kao kompenzacija koa se nazivala diyat.
Islam to ograniava na sluaj sUje za ubojstvo, ubo
jstvo iz nehata i odreduje isti diyat za muslimane kao i za
dhimmije. ''Ne dolikuje jednom muslanu," kae Qu
r'an, "ubiti drgog muslana, osim grekom. Ako o
vjek ubije muslimana grekom, oslobodit e jednog roba
muslimana i platiti diyat rodbini ubijenog ovjeka. Ako
ubijeni pripada plemenu s koji ste u savezu, onda ete
Fiqh 219
platiti diyat njegovoj rodbini i takoer osloboditi roba
muslimana."
Abu Hanifa ovo prihvaa kao nepogreivo jasne na
redbe koje Qur'a propisuje, dok se Shaf'i ne slae s njim
oko nekih propisa koji se iz njih deduciraju - alim to
moram rei, pogreno.
Prva razlika meu njima je to Abu Hanifa smatra da
slobodan ovjek moe biti ubijen iz osvete za ubostvo
roba dok Shaf'i misli da to nije dopustivo, i u emu se
Malik i Ahmad Hanbal s nji slau. Qur' a ne daje ni
kakvo opravdanje za ovu vrstu neljudske diskrimiacije.
Ako se Shafi'jin stav zasniva na posebnom iskazu koji
glasi "sobodan ovjek za slobodnog ovjeka," onda se,
isto tako, poseban iskaz "jedna ena za jedu enu" moe
tumaiti da oveka ne treba ubiti za jednu ubijeu enu -
stav koji niko ne bi privatio .
. Drga razlika izmeu Shaf'ije i Abu Hanife je to ovaj
drugi smatra da isti diyat treba platiti za dhimmija kao i
za musliana, a prvi misli da diyat koji se plaa za dhim
mija treba imositi manje nego za muslimana. ii se da
Shaf'i zanemarje injenicu da je Bog upotrijebio iste ri
jei za one s kojima su muslimani vezai ugovorom kao i
za same muslimane. Davanje istih prava muslimanima i
dhimmijima, dokaz je islamske liberalnosti. Kakva teta
to ljudi krivo tumae njegove liberalne propise.
Trea taka njihovog neslagaja je to Shafi'i smatra, a
Abu Hanifa ne smatra, novau naknadu dovoljnom od
tetom za ubojstvo, to jest ubojstvo s predumiljajem, iako
Qur' an propisuje osvetu, a zabranjuje diyat. U predislam
sko vjee ubostvo ovjeka bilo je podoo graakom
pravu, a kvnja se mogla ispraviti novaom naknadom.
Islam nije mogao podrati ovakvu pogreku.
etvrta taka neslagaja je to je prema Shaf'iji bito
da se smrta kaza nad ubojicom izvri na isti nai na
koi je on ubio, t. razbianjem glave kamenom i spalji-
20 Abu Hanfa
vanjem ivog ovjeka, dok o tome Abu Hanifa ima supro
tan stav. Nema nijedne rijei u Qur' anu koja bi potkri
jepila Shaf'ijin stav.
Peta razlika u miljenju izmeu Shaf'ije i Abu Hanife
je u tome to prvi smatra da su i osveta i naknada nuni
u sluaju ubojstva, a drgi smatra da je osveta dovoljna.
Qur' an nareuje naknadu iskljuivo u sluaju ubojstva iz
neata i ne spominje se nigdje u odnosu na ubojstvo.
Abu Hanifa i Shaf'i se ne slau ni oko nekih vanih
naredbi koje se tiu nasljedstva. Abu Hanifn stav je u
skladu sa jasnim propisima Qur'ana. Islamski propisi o
nasljedstvu, koi se razlikuju od propisa svih drgih prav
nih sistema, inspirirani su f razumijevajem ljudskih
odnosa, to dokazuje njihovu boansku odredbu. Naelo
na kojem poivaju jest da, ukoliko ne postoji pismea
oporka, vlasnitvo pokojnika pripada njegovim prirod
ni nasljednicima, proporcionalno blizini srodstva, to se
smatra, da tako kaemo, kao sama po sebi razumljiva
oporka. Ovome se pridruje i ekonomsko naelo da je
bolje podijeliti bogatstvo izmeu velikog broja ljudi nego
ga koncentrirati u rukama samo jedne osobe i nekoliko
osoba.
ii se da su ostale religije ovo naelo zanemarile,

tako da njihovi propisi o nasljedstvu ostavljaju puno mje
sta eljama. Po kranskom zakonu, najstariji sin je prak
tiki jedini nasljednik, dok ostali sinovi dobijaju samo
ostatke. Meu hindusima samo siovi imaju pravo nasli
jea, dok otac, brat i drgi roaci nemaju nikakvih pra
va. Islam je bolje i realistiije sagledao zahteve ljudi koji
proi ovo njihovom srodstu sa prnulm, pa pre
ma tome odreuje t vrste nasljednika, odnosno, bliske
roake (dhawi'l-frd), nasljednike imetka nakon to su
plaeni svi dugovi i trokovi ('asbat) i daleke roake
(dhawi'l-arham). Sve ove kategorije jasno se navode u
Qur'anu, a posebno dhawi'l-arham, u sljedeem ayatu:
''Mukarci imaju jeda dio u onome to je ostalo iza nji
hovih roditelja ili bliskih roaka; i cijelo vlasnitvo koje je
Fiqh 21
ostalo iza roditelja i bliskih roaka. A meu roacima ne
ki imaju vea prava nego drgi."
Pri stvaranju svoji propisa o naljedstvu, Abu Hanifa
uzima u obzir sve t kategorije, dok Shaf'i i Malik izo
stavljaju dhawi'l-arham, tako da po njima, djed po maj
inoj strai, bratii i sestrie, itd., ne nasljeuju nita. O
su napravili greku jer su uzeli dhawi'l-arham kao rod, a
dhawi'l-furd i 'as bat kao vrstu.
Q' an daje moge upute o braku i razvodu oko kojih
se mujtahidi ne slau. Spomenut u dvije gotovo najva
je.
Prema Shaf'i, ena iako u dobi kad ima pravo dono
enja vlastite odluke, ne moe se udati bez doputenja
staratelja, dok prema Abu Hanif moe. Obojica se pozi
vaju na Q' a i predaje kako bi potvrdili svoja stanovita.
Ovdje nije mjesto da citiramo predaje. to se tie Qur' ana,
Shaf'i bazira svoje tvrdnje na ayatu: "Kad se razvedete
od svojih ena i kad je probno razdoblje zavreno, ne
spreavajte ih da nau drugog mua," Shaf'i tvrdi da se
rjei "ne spreavajte ih" odnose na staratelje i zakljuuje
da ih staratelji imaju pravo sprijeiti u tome. Da bi to
potkrijepio, poziva se na primjer koji je povod objavlji
vaju ovog ayata, opisujui ga ovako: ''Ma' qal b. Yasar je
dao svoju sestru za sina svog amide, no on se s njom
rastao nakon nekoliko daa. Kratko nakon iteka probnog
perioda, promijeio je mljenje i zaelio se opet njome
oeiti, a ona je na to pristala. Ma' qal, meutim, ode do
nje i zabrani joj ponovnu udaju." Upravo je tada ayat ob
javljen. Ne bih nikada mogao vjerovat da je Shafi'i sve to
iskonstruirao u vezi s tim ayatom, da to nisam vlastitim
oima proitao u njegovoj knjizi. Prvo pitanje koje navodi
na raziljanje je da li taj ayat moe imati maeje koje
mu Shafi'i pripisuje? Svi prihvaaju da se rije 'tal
laqt" (razvedite ih) odnosi na mueve, i kad se jed
nom to privat, slijedi da su i re "ta'dulu hunna" mo
rale, takoer, biti upuee njima. Inae, ove reenice bi
222 Abu Hanfa
postale nedosljede i glasile bi ovako: "O muevi, kad se
razvedete od svojih ena i kad je probno razdoblje zavr
eo, tada, o, brai staratelji, ne spreavajte ih da uzmu
drugog mua." Tako konstruirana, reenica je gramatiki
netaa i nelogia. Njezin se adverbijali dio odnosi na
mueve, a se u glavnoj reenici zaboravljaju i ona se od
nosi na brae staratelje. To nije pravi nain obraanja.
Razi, iako sljedbenik Shaf'ije, izravno priznaje u Tafsir
Kbiru: "Ova interpretacija je sasvim pogrena: Bog ne
moe govoriti na ovako nedosljeda nain." ak i da pri
hvatimo tumaenje Shaf'ije, negov zakljuak ne bi bio
kompletan, jer je neshvatljivo da osobama kojima se neto
zabranjuje itovremeno to isto doputa.
Dopustite mi da ukratko objasnim pozadinu tog ayata.
Bio je obiaj u predislamsko doba da mukarci spreavaju
svojim enama ponovnu udaju zbog averzije koju su ima
li prema idei da njihove bive ene ive zajedno sa dru
gim mukarcia. Ovaj ayat je bio objavljen zato da bi se
ukinuo ovaj rui obiaj, te tako njegov isprava prijevod
glasi: "0, muevi, kad se razvedete od svoje ene i kad
proe probni period, ne spreavajte i da se udaju za nji
hove (nove) mueve (to jest, mukarce za koje se ele
udati). " To je zaenje koje Abu Haa daje ovom ayatu,
zakljuujui i toga da ene imaju pravo same ugovarat
brak. Ovaj argument potvruje rije "yana" zato to
se tom rijeu in udaje pripisuje ei, a ne brani sta
rateljima.
Drgo pitanje odosi se na t razvoda. Sva etvorica
imama i mujtahida slau se da, ako ovjek proglasi tri
razvoda u isto vrijeme, razvod postaje konao vaei i
neopoziv. O se meutim, ne slau oko pitaja da l je
razvod dat na ovaj nain zakonski i dopustv. Sha'i misli
da jest i da je doputen od Boga. Abu Haa smatra da je
zabranje i nezakonski, smatrajui, takoer, grijenikom
ovjeka koji je dao takav razvod. Njegov argumet je da
se postupak razvoda na koji Bog upuuje, bazira na aya-
Fiqh 23
tu: "Razvodi je dva puta; zatim dolazi ili paljivo pomi
rnje i opoziv i dostojanstve raskid". Zakonski razvod
se moe dati samo na nain opisan u ovom ayatu. Neki
ljudi su prigovaral Abu Haom stavu, pitajui se ako
nije zakonski dopustivo razvesti se tri puta odjednom, ka
kav je onda smisao u "raskidu" to jest, u pravosnaosti
razvoda, pogotovo kad Abu Haa sam prizaje da je
ovo drgo dopustivo? To podrazumijeva jednu fnesu o
kojoj neemo raspravljati ovom prilikom. Meutim, mo
gu istaknuti kako je jedno zabraniti neku radnju, a drgo
je provesti zabranu. Na primjer, ovjeku je zabranjeno da
darje neednake dijelove vlasnitva svojoj djeci. Ako to
nepravedan ovek ipak uini, njegov poklon e biti va
lja.
Na kraju rasprave, dopustite mi da razasnim da ne
tvrdim kako su Abu Hanifni pravni sudovi nepogreivi i
konai. O je na kraju, samo mujtahid, a ne poslanik i
zato je mogao grijeiti, to je i inio. Zato se brojni njegovi
uenici s njim ne slau oko mogi pitanja. O razdoblju
rada'ata, o prividnoj i realnoj efkasnosti qadijine odlu
ke, o ubojstvu po analogiji, oko pitanja propisane maksi
malne kazne koja se nuno dosuuje za brakove meu
rodbinom, Abu Ha madhab ne doputa racionalno
tumaenje. Isto vrijedi i za mnoga druga pitanja. Moja na
mjera je bila, meutim, pokazati kako su Abu Haini
stavovi bili toliko isprav koliko je to bilo mogue jed
nom mujtahidu.
Dodatak
Uenici Abu Haife
lako u azijskim zemljama, opeito, postoji blizak od
nos izmeu uitelja i njihovi uenika, ponekad, ipak,
imena odreeih uenika postaju neraskidivo vezana uz
ie njihovog uitelja iz razliitih razloga. Kako sam na
veo u prvom dijelu ove kjige, krug Abu Ha uei
ka bio je tako irok da su mu granice bile halifno carstvo.
Abu'l-Mahasin Shafi navodi imena i porijeklo 918 ljudi
koji su na neki nain bili Abu Hai uenici. Neki od
njih su tako znaajni da su njiove kratke biografke note
nue kao dopuna prikazu ivota i rada Abu Hafe.
Bilo je etrdeset uenika posebno odanih Abu Ha
koji su suraivali s njim u kodifciranju fiqha. Budui da
je to ivoto djelo Abu Hafe, izostaviti podatke o t
ljudia uinilo bi njegovu biografju nedovrenom. Ovi
ljudi nisu bili samo prisna povezani sa historjom Abu
Haog vlasttog djela, ve njiova veliina daje mjer
veliini hanefjskog fiqha, predstavljajui dokaz visokog
mjesta Abu Hanife. Khatib Baghdadi u svom prikazu Wa
ki' b: al-Jarraha preosi razgovor o Abu Hanif koji po
kazuje, po miljeju relevantih ljudi, kako veliina nje
govi uenika slui njemu na ast. Jednom prilikom, kae
Katib Bagdadi, kad su se ueni ljudi okupili oko Wa
ki' a, neko je primijetio kako je Abu Hanifa napravio po
greku u vezi s nekim pitanjem. "Kako moe Abu Hanifa
pogrjeit?" uzvratio je Wak'. "Iao je istakute ljude koi
su mu pomagali - u analogiji, Abu Yusuf i Zufar; u ha
dithu Yahya b. Za'idah, Hafs b. Ghiyat, Habban i Mun-
Uenici Abu Hanife 25
dal; u leksikograji i arapskom jeziku - Qasim b. Ma'n; u
prdaost i poboosti - Dawd al-Ta'i i Fadl b. 'l yad.
Kako moe neko uz takve ljude pored sebe, pogrijeiti?
a i kad bi htio, ovi ljudi mu ne bi dopustili."
Ako, kako se obio misli, veliina uenika unapreu
je slavu uitelja, onda u cijeloj povijesti Islama ni jedan
uitelj ne odraava t slavu bolje od Abu Hanife. O bi s
pravom mogao tvrditi da su neki njegovi ueici bili ui
telji veliki imamima i mujtahidima. Na primjer, Sha'i
je imao obiaj rei da je od Muham ada stekao onoliko
zanja "koliko deva moe ponijeti".
9
0
To je onaj isti Mu
hamad koji je bio pozati uenik Abu Hafe i koji je
proveo cijeli ivot branei stavove svog uitelja. Zaista,
neki Abu Hanifini uenici, naroito Abu Yusuf i Muham
mad, su bili uenjaci takvog raga, i da su se proglasili
mujtahidima, stotie ljudi bi to prihvatilo i postalo nji
hovi sljedbenicima.
Vjerke znanosti koje su bile u usponu u doba Abu
Haife bili su: fiqh, hadit, asma'i asma' al-Rijal. Treba
prmijetit da su vodea imena u ovim zanostima Abu
Ha ueici. Ne sao po nazivu, nego zaista, godi
naa sjede pred njim, to su s ponosom prizavali. Ovo
verovato niko nee osporiti kad je u pitanju fiqh, ali u
pogledu haditha moe biti sunji, jer veina Abu Hani
fih uenika postgli su slavu kao erijatko-pravni stru
njaci (fuqaha), a oni pozati kao muhaddithi proslavili
su se svoji zaslugaa, a ne samo zato to su bili Abu
Ha ueici. U mojim biljekama o pojedim ueni
cima u ovom dodatku, posebno se osvuti na uenike
koji su uili kod Abu Hanife i navesti autoritete pozatih
rijal radova.
9
0
Neki dananji povrni kitari s ienaditi ovim prm i
obacit ju kao iljotnu Hanefjsk pisaca. O, medutm, tebaju
znat da je uveni muhaddith Nawawi opisuje kao autentinu. Vidi
njegov Tadb al-Asma'wa'l-Lugat, biljeke o Imu Mu
madu.
26 Abu Hanfa
Moja je namjera bila napisati kratke zabiljeke o etr
desetorici meu Abu Ha brojnim uenicima, koji
su s njim suraivali u pripremi zbirke propisa fiqha. Na
alost, uspio sam ustanoviti imena samo njih nekolko, a
to su Abu Yusuf, Zufar, Asad b. 'Umar, Afyat al-Azdi,
Dawud al-Ta'i, Qasim b. Ma'n, 'Ali b. Mus-hir, Yahya b.
Zakariya, Habba i Mundal.9
1
O njima sam napisao krat
ke zabiljeke. Osim ovih, vrjedi spomenuti jo neke ue
nike, prizate strujake haditha i rijala. Poet u s ovim
drugima.
Muhaddithi
Yahya b. Sa'id al Qattan. Bio je osniva rijala. Dhahabi
kae u predgovor svog Mizan al-I'tidala da je prvi o
vjek koji pie o rijalu bio Yahya b. Sa'id al Qattan i da su
mu sljedbenici bili njegovi uenici Yahya b. Ma'in, 'Ali b.
al-Madini, Ahmad b. Hanbal, 'Amr b. 'A al-Fallas i Abu
Ihutaima, koji su za sljedbenike imali svoje uenike kao
to su Bukhari i Muslim.
Njegov ugled u hadithu bio je tako velik da je Amad
b. Hanbal stajao s potovanjem pred njim, postavljajui
mu pitanja o hadithu od ikindije namaza, kad bi poela
nastava, pa sve do jacije namaza. 9
2
Postigao je toliko umi
jee u vericiranju i kritici prenosilaca, da su imami u ha
dithu esto govorili kako e iskljuiti sve preosioce koje
i Yahya odbaci.9
3
Postoji pozata izjava Ahmad b. Han
bala iji je smisao da svojim oima nije vidio nikog ravnog
Y ahyi.94 Pored ovakve uenosti, pohaao je i predavanja
Abu Hanife i ponosio se time. Iako se sistem taqlida (pot
injavaja odreenom autoritetu) jo nije bio iskristalizi-
9
1
Historiar Katb spomje ove ljude kao Abu Hane uenke u
svojoj bilje o Abu Yusuf.
9
2
Fa a-Mugt i al-Jawahr al-Mudiyyah.
9
3
In Hajar, Tadhib al-Tahdhib, biljeke o Yahya b. al-attu.
9
4 Dhahabi, Mn al-l' tdal.
rao, bio je sljedbenik Abu Hae u veini problema. Sam
priznaje da su njegovi stavovi bili uglavnom izvedeni iz
Abu Ha sudova.
95
Dhahabi, govorei o Wakil b. a
Jari u Tadhkirat al-Hufazu kae: "Wakil daje fatwe na
temelju Abu Ha izreka, a tako je radio i Yahya Qat
tan. Roen je 130. h., a umro 198. h. u Basri.
'Abd' Allah b. al-Mubarak. Tradicionalist Nawawi pi
e o njemu u Tahdhib al-Asma' wa'l-Lughat: "Imam o
ijem vodstvu i veliini postoji op konsensus; iji govor
zaziva Boiju milost, a ljubav obeava spas."
Njegov ugled u hadithu moe se mjeriti injenicom da
su ga muhaddithi nazivali "Voom vera u hadithu."
Jednog dana mu se neki od njegovih uenika obratio kao
'Alim a' -Mashriqu (Uenjak Istoka), a poznati muhad
dith Sufan Tauri, koji je bio prisutan, uzviknuo je: "ta
eli rei nazivajui ga 'Alim al-Mashriq? O je 'Alim a
Sharq wa'l-Gharb96 (Uenjak i Istoka i Zapada). Ahmad
b. Hanbal je tvrdio da niko od suvremeika
1
Abd-Allah b.
al-Mubaraka nije bio tako neumoran u uenju haditha.
Sam l Abd-Allah b. Mubarak tvrdi da je uio hadith od
etiri hiljade uenjaka od kojih mu je hiljadu njih prena
silo predaje.
97
Naveden je kao izvor hiljada predaja za
biljeenih u Bukharijevim i Muslimovim Sahihima, i bez
sumnje je jeda od najveih strjaka prenoenja hadi
tha. Napisao je brojna djela o hadithu i fiqhu, ali naa
lost, nijedo nije danas dostupno. Njegova uenost i po
bonost osigurale su mu ugled u javnost, vei nego to
su imale kraljevske linosti ili dravni uglednici. Jednom
prilikom, za vrijeme posjete halife Harun al-Rashida Ru
qqu, stigao je tamo i l Abd-Allah b. al-Mubarak. uvi za
njegov dolazak, hiljade ljudi pojurilo je u gad, ostavlja
ju cijeli krajolik u oblacima praine. Jedna od ena Ha-
95
In Hajar, Tahdhib al-Tahdhib
1
biljeka o Abu Hani.
% Nawawi, Tahdhib al-Asma
1
wa
1
1-Lugat.
9
7
Kulasah Tahdhib al-Kamal, biljeka o 'Abd-Allah b. al-Mubaraku.
228 Abu Hanfa
rn al-Rashidovog harema, koja je s prozora promatrala
taj prizor, pitala je, izenaena, ta se to dogaa. Rekli su
joj da je 'Alim od Khurasana, poznat kao 'Abd-Allah b.
al-Mubarak, stgao u grad. "To je prava kraljevska ast,"
uzviknula je ena. Harn al-Rashid ne uiva takvu ast.
Niko mu ne bi doao da i ne dovedu vonici i polica
rr98
J C.
'Abd-Allah b. Mubarak je jeda od Abu Ha naj
pozatijih uenika i bio je s njim posebno vezan, uvijek
istiui da je svo znaje to posjeduje, dobio od Abu Ha
nife i Sufan Tauria. Postoji njegova uvea izreka: ''Da
I Bog nije pomogao preko Abu Hanife i Sufaa, ne bih
bio nita drgo do obia ovjek.'1 Ima nekoliko njego
vih, esto citiranih, stihova kojima hvali Abu Hanifu.
Khatib Baghdadi navodi neke od njih u svojoj historiji.
Roen je u Meri, 118. h., a umro je 181. H. u Hitu.
Yahya b. Zakariya b. Abi Za'ida. Bio je poznat mu
haddith. Dhahabi u svome Tadhkirat al-Hufazu, daje
prikaze o ljudima pozatim kao hafiz al-Hadith (oni koji
su znali hadith napamet), stavljajui ga na prvo mjesto u
njegovoj klasi. 'Ali b. al-Madini, jedan od Bukharjevih
uitelja, imao je obiaj rei: ''Uenje je tog vremena s Ya
hyom dostiglo svoju najviu razinu."10 U est Sahiha,
moge navedee predaje potiu iz njegovog izvora. Bio je
i muhaddith i faqih, potpuno upuen u obje discipline.
Tako, Dhahabi u Mizan al-I'tidalu poinje biljeku o nje
mu, rijeima: "Jeda od velikih erijatsko-pravnih stru
njaka i priznati muhaddith."
Bio je jedan od omiljeh Abu Ha uenika, s ko
jim je provodio puno vremena, tako da ga Dhahabi u Ta
dhkirat al-Hufazu opisuje kao "Sahib Abu Hanifah"
(bliski pratilac Abu Hanife). Bio je vodea fgura meu
98 In Kln: Ta'rkh, biljeka o 'Abd-Allah b. al-Mubaraku.
99 In Hajar, Tahdhib al-Tahdhib, biljeka o Abu Han.
10 Dhhabi, Mia al-I'tidal, biljeka o YML
onima koji su saraivali sa Abu Haom na kodikaciji
njegovog fiqha. Prema Tahaviu, bio je vezan za ovaj po
sao oko trideset godina. Iako ovaj broj ne mora biti taan,
nema sje da je njegova saradnja trajala dugo i da je
posao pisanja bio specijalno njemu povjere.
1
0
1
Mizan al
I'tidal kae da je prema nekim ljudima, Yahya bio prvi
autor u Kufi. Ovaj stav moe biti rezultat pogrenog
shvaanja njegove pozicije kao pisara Abu Haog Fi
qha. Bio je qadija u Medii i ondje umro 182. h., u ezde
set troj godi ivota.
Wa' b. al-Jarah. Smatra se jedn od stupova ha
ditha. Ahmad Hanbal se ponosio injenicom to je bio
njegov uenk toliko da je, kadgod bi navodio predaju iz
njegovog izvora, rekao: "O predaju mi je kazivao o
vjek kome jo nema ravog,"
1
0
2
Pria se da je Yahya b.
Ma'in, vodei strujak u rjal u, rekao: ''Nisam nikad sreo
oveka draeg od Waki' a b. al-Jarraha"10 Slio je o nje
mu govorila i veina strujaka haditha. Bukari i Mus
lim u svoje Sahihe ukljuuju moge predaje koe on pre
nosi. Njegove prdaje i stavovi o rjalu smataju se vrlo
autentim. Bio je poseba uenik Abu Hanife. U veini
pitanja bio je Iaov sljedbek i davao fatwu prema nje
govi naelima. Katib Baghdadi pie u svom Ta'rikhu:
''Davao je fatwe prema Abu Ha izrekaa i uo je
moge stvari od njega."
1
0
Dhahabi ovo potvruje u Tad
hkirat al-Hufazu. Waki' umire 197. h.
Yazid b. Har
. uvei imam u hadithu koi meu

svojim uenicima ima mnoge velike imame, kao to su
Amad Hanbal, 'Ali b. al-Madini, Yahya b. Ma'i i Ibn
Abi Shaiba. Prema Nawawiu, imao je bezbroj uenika.
1
0
1 Al-Jawahir al-Mudiyah, biljeka o Yahyi
1
0
2 Nawawi, Tahdhib al-Asma'wa'l-Lugat, biljeka o al-Jarru.
1
0
3 Iid.
1
0
U 'Abd al Barrovom
p
r o ovome, javlja s rije haddathana
umjeto Shai'a, to je zaajno. Vidi 'Uqud al-Juman
p
ri dio.
230 Abu Hanfa
Yahya b. Abi Talih pria da je jednom, dok je bio na nje
govom predavanju, bilo prisuto priblio 70.000 ljudi.
1
0
Ime mu je postalo poslovio po velikom broju predaja
koje je znao. O sam je imao obiaj tvrditi da broj predaja
koje je znao iznosi 20.000
10
Bukarijev uitelj, 'Ali b. Ma
dii bi govorio da ne pozaje nikog ko zna vie predaja
napamet. U hadithu je bio Abu Hanifn ueik. Dhahabi
ga u svom Tadhkirat al- Hafazu ubraja meu one koji su
uli predaje od Imama. Dugo vremena se druio sa Ima
mom i iao dovoljno moguost da stvori miljenje o
njegovim postupcia i navikama. Pria se da je rekao:
"Druio sam se sa mnogo ljudi, a nisam sreo nikoga bo
ljeg od Abu Hanife."
107
Roen je 117. h., a umro 206. h.
Hafs b. Ghiyath. Bio je vrlo veliki muhaddith. Khatib
Baghdadi ga opisuje kao Kathir al-Hadith (onaj koji zna
veliki broj predaja). Dhahabi ga ubraja meu hafize ha
ditha. Aad Hanbal, 'Ali b. Madini i drgi navode pre
daje iz njegovog izvora. Bio je posebno pozat po kazi
vaju predaja napamet, bez pomoi kjige ili bilo kakvih
biljeki. Predaje koje on prenosi na ovakav nain broje
3.000 do 4.000.
108
Bio je jeda od uenika posebno dragi
Abu Haifi, kome je imao obiaj rei: "Ti si m mome
srcu i uteha mojoj tuzi." Mukhtasar Ta'rkh-i-Baghdadi
govori o njemu kao pozatom ueniku Abu Haife. Dugo
vremena je izbjegavao svjetovne poslove, ali je na kraju
zbog okolosti, bio prisiljen da i privati. Sreom, Ha
rn al-Rashid, uvi o njegovoj slavi, pozove ga i ponudi
mu mjesto qadije, to on prihvaa jer je bio u veliki du
govima. Abu Yusuf je u to vrijeme glavni qadija (Qadi
al-Qudat) koji je upravljao sudski poslovima. Kako je
Harun al-Rashid ienovao Hafsa bez konsultacije sa Qa-
105 Nawawi, Tahdhib al-Asma' wa'l-Lighat, bijeka o Yazid b. Haru.
10
Iid.
107
Nz, Tahdhib al-Kaal, bijeka o Abu Hanfi.
108
Mizan al-I'tidal, bijeka o Hafsu.
di al-Qudatom, Abu Yusufu je to zasmetalo, pa je dao
upute Hasa b. Zyadu da kritiki ispita Hafsove presude,
kadgod mu dou albe. A, proitavi neke od njih, pri
znao je da iza njih stoje Boije upute.
1
0 Hafs je roen 117.
h. Radio je kao qadija trinaest godia u Kufi i dvije godi
ne u Bagdadu. Umro je 196. h.
Abu ' Asim al-Nabil. Pravo ime mu je Dahhak b. Muk
hlad i bio je pozat muhaddith po kome su citirane mo
ge predaje u Bukharijevim i Muslimovim Sahihima. Dha
habi kae u Mizan al-I'tidalu da je postoj ao opi
konsenzus o njegovoj pouzdanost. Bio je vrlo predan i
poboan. Bukhari ga navodi, rekavi: "Od kada sam uo
da je klevetanje grijeh, vie ne govori ni protiv koga iza
njegovih lea." Nabil, to znai "potovani", bila je njego
va titula. Prie o tome kako ju je stekao, razliite su. Jeda
pria kae: Jednom se Shu'ba zarekao da vie nee kazi
vati predaje. Kako je bio veliki muhaddith, ija su pre
davanja koristila hljadama uenika, to je izazvalo veliku
javnu zabriutost. uvi za zavjet, Abu 'Asim ode do
Shu 'be i kae mu: "Oslobaa jednog svoga roba kako bi
te nagovorio da odustane od svoje namjere. Molim te
odustani i nastavi sa svojim predavajim iz haditha. " Iz
neneen Abu 'Asimovom ljubavlju prema ueju i hra
brou, Shu 'ba je uzviknuo: "Anta Nabil" ''Nabil" je od
tada njegova titula. 1
10
Bio je jedan od posebnih Abu Hani
fnih uenika.
11
1 Prema Khatib Baghdadiju, kad ga je neko
jednom upitao ko je vei faqih, Sufan Tauri ili Abu Ha
nifa, on je odgovorio: ''Usporedba je mogua samo meu
slima. Abu Hanifa je osniva fiqha, dok je Sufan sa
mo faqih." Umro je 212. h., u devedesetoj godini ivota.
'Abd al Razzaq b. Humam. Dhahabi poije svoje bi
ljeke o njemu, rijeima: "Jedan od uvaeh uejaka. "
10
9
Al-Jawahir al-Mudiyah, bijeka o Hafsu.
1
1
0 Iid., bijeka o Abu Asiu.
111 Iid.
232 Abu Hana
Veoma ugleda muhaddith. Bukariji i Muslimov Sahih
pui su predaja koje je on kazivao. Kad je neko upitao
Ahmad b. Hanbala je l sreo ikog boljeg od 'Abd al- Raz
zaqa u prenoenju predaja, pria se da je dao negativan
ogovor. Mogi veliki imami u hadithu, kao Sufan b.
'Aiyya, Yaya b. Ma'i, 'A b. al-Madini i Ahmad Ha
nba!, bili su meu njegovim uenicia. Ueci haditha
dolazili bi izdaleka da prisustvuju njegovi predavaji
ma. Neki su govorli kako od Polaikovog vremena nije
bilo nikoga koga bi ljudi dolazili vidjeti i tako udaljenh
mjesta.11
2
Postoje njegove opsee knjige o hadithu pod
nazivom Jami, kojima Bukharija duguje puo i koju Dha
habi u svom Mizan al-I'tidalu opisuje kao rc zaja.
Bio je Abu Hanifin uenik u hadithu. Brojni odlomci
'Uqud al-Jumana govore da je bio povezan sa Imamom
dugi n godia. Tako iznosi moge jenice o Imamo
vim navikama i ponaanju. Jedna od njih govori da nije
pozavao nikoga ko bi imao plemenitiji karakter od Abu
Hanife. Roen je 126. h., a umro 21 1. h.
Dawud al-Ta' i. Bio je ovjek boanski obdaren. Sufi j e
su ga smatrale savre murhidom. Njegove velike du
hovne sposobnosti spominje Tadhkirat al-Auliya. erijat
sko-pravni strunjaci, posebno haefjski, priznaju mu
ugled u fiqhu i ijtihadu. Muhaddithi kau da je "nepo
bito pouzdan." 11
3
O zasluuje sva ova prizaja. Po
zati muhaddith Muharib b. Ditar je imao obiaj rei:
"Da je Dawud bio jedan od stari, Bog bi o nemu govorio
u Qur' anu. " 11
4
Poeo je sa uenjem fiqha i ha di tha i
dostgao visok stupanj ueosti u kalamu, aktivno sud
jelujui u raspravama i polemikama. Jednog daa, tokom
diskusije s nekim ovjekom, bacio je na njega kameni.
11
2
S'a, Anab i Ya'i ?, Ta'rk, biljeke o Abd-al Rzq b. Hu
mu.
1
1
3 Dhabi, Mn al-I' tdal.
11
4
In I n, Ta'rk
Ovaj ovjek je rekao: ''Dawude, i tvoj jezik i ruke su izvan
tvoje kontrole." Primjedba je pogodila clj : Dawud je pre
stao sudjelovat u debatama, ali je nastavio sa uejem.
Godinu dana kasnije, bacio je n rijeku sve svoe knjige,
raisto sa svim svoim svjetov prokpacja. "Imao
sam obiaj odlaziti Dawudu," kae Imam Muhamad,
"da se posavjetujem s njim o pravim pitajima. Ako su
moja pitaja bila vana i praktie prirode, izrekao bi svoj
sud o njima. Inae, otpusto bi me, govorei da je zaoku- .
plje drgim DU stvara." Dawud je poznati uenik
Abu Hanife. Khatib Bagdadi, Ibn Khallikan, Dhahabi i
drugi historiari koji su pisali o njemu, posebno navode
da je bio jeda od uenika Abu Hanife. Saraivao je sa
Abu Hanifom u kodifkacji fiqha, kao vaan lan urei
vakog odbora. Umro je 16. h.
Osim navedeh, postoje jo mnogi pozati muhaddi
thi koji su bili uenici Abu Hanife, kao to su Fadl b. Da
k, Haza b. Habib al-Ziyat, Ibrahim b. Taman, Sa' id b.
Aus, 'Umar b. Maimun i Fadl b. Musa. Ja sam se ogra
niio na one njegove ueike koji su mu bili posebno bli
ski, druei se s njim dugo vremena.
eijatskpravi strujaci (qah ) kji su
sudjelovali u kdiciranju fqf
Qadija Abu Yusuf. Veliia Abu Yusufa i visoki ugled
koji je uivao, zahtijevale bi nastaak zasebne knjige sje
anja koja bi bila dostojna njegovih zasluga. To prepu
tam nekome ko raspolae sa vie slobodnog vremena od
mene. Ono to se od mene oekuje u kontekstu ove knjige
jest kratki prikaz o njegovom ivotu i njegovim dostignu
ima na polju nauke.
Njegovo porijeklo see do Ansara. Jedan od njegovih
prdaka, Sa' d b. S ibat, bio je Poslanikov drug. Njegov je
otac bio siromaan ovjek koi je zaraivao za ivot kao
obian radnik. Roen je u Kuf, 113. ili 117. h. Jo od dje-
234 Abu Hanfa
tinjstva volio je uiti, ali je njegov otac elio da to prije
steke neko zvanje kako bi bio u moguost doprinositi
kuom budetu. Ipak, kadgod bi imao slobodnog vre
mena, provodio bi ga u drutvu ueh. Jednom ga je otac
na silu odveo sa Abu Haog predavaja, opominjui
ga sljedeim rijeima: "Sie moj, Bog je Abu Hanifu oslo
bodio briga oko sredstava za ivot. Zato se ti povodi za
njegovim primjerom?" Abu Yusuf je stoga prekinuo ko
lovaje i provodio vrijeme sa svojim ocem. Nekoliko dana
kasnije, Abu Haifa se raspitivao za njega. uvi to, Abu
Yusuf je doao vidjeti Imama i ispriao mu ta se dogo
dilo. Imam mu je diskreto dao novanik. Kad ga je kod
kue otvorio, pronaao je u njemu stotiu dirhaa. Imam
mu je, uz to, rekao da moe doi ponovo, kad potroi taj
novac. Tako je nastavio pomagati Abu Yusufu sve dok
ovaj nije potpuno ovladao tadanjim zanostima i postao
priznati autoritet.
Abu Yusuf je pohaao predavaja mogih drgih au
toriteta. Sluao je predaje A'masha, Hisham b. 'Uraha,
Sulaiman Tamia, A !shaq Shaibaia, Yahya b. Sa'id al
Ansaria i drugih. Uio je vojnu historiju (maghazi}, bio
grafju (siyar) od Muh ada b. Ishaka i sticao zanje i
fiqha od Muh ad b. Abi Laile. Bog ga je obdario ta
kvom inteligencijom i pamenjem da je sve ove disciplne
uio istovremeno. 'Abd al-Barr, pozati muhaddith, pie
da je Abu Yusuf imao obiaj posjeivat razliite muhad
dithe i prilikom samo jedne posjete, nauio bi pedeset do
edeset predaja, i sve bi i zadrao u pamenju.
Sve dok je Abu Haifa bio iv, Abu Yusuf je redovito
posjeivao njegova predavanja. Nakon smrti Abu Hanife,
razmiljao je o uspostavljanju veza sa halifski dvorom.
Abasidski halifa Mahdi imenovao ga je qadijom 166. h.
Mahdijev nasljednik, Hadi, zadrao ga je na tom mjestu.
Nakon toga, Harn al-Rashid, sazavi za njegove zas
luge, imeuje ga Qadi al-Qudatom za cjelo kraljevstvo.
Bio je pri koji je obavljao tu funkciju u islaskoj povi-
jesti. Tu je dunost nakon njega obnaao jo samo jedan
ovjek, a to je bio Ahmad b. Abi Dawud.
Umro je 5. Rabi' al-Awwala 182. h. Prema Muham
mad b. Sama'i, negove zadnje rijei bile su: " O, Boe, Ti
za da nikad nisam namjero presudio suproto injei
cama. Uvijek sam nastojao donositi presude u skladu sa
Tvojom Knjigom i onako kako je obiavao Tvoj Poslanik.
Kadgod sam se suoio sa tekim problemom, traio sam
upute od Abu Hanife, a koliko ja znam Abu Hanifa razu
mije dobro Tvoje zapovijedi i nije nikad svesno skrenuo
sa puta istine."
Abu Yusuf je bio vrlo imucan ovjek i svoje bogatstvo
ostavio je u dobrotvore svrhe. Namijenio je etiristotine
hiljada rupija siromanima u Mekki, Medini, Kuf i Bagh
dadu.
Bio je vrlo svestran uejak. Iako uglavnom pozat po
fiqhu, i u nekoliko dg disciplina nema mu ravnog.
Historiar Ibn Khallikan citira Halil b. Yahyu: "Abu Yusuf
je bio hafiz u tafsir (egzegeza}, u oblasti vojne historje
(maghazia) i u oblasti historije Arabije (ayyam al-' Arab):
u fiqhu je ostvario manja dostgua." U hadithu je imao
tako visok ugled da se ubrajao meu hafize. Dhahabi da
je prikaz o njemu u svom Tadhkirat al- Hufazu. Yahya b.
Ma'in je imao obiaj rei: ''Meu sljedbeicima kole mi
ljenja (ahi al-ra'y) nema nikog ko bi znao vie predaja od
Abu Yusufa." Muzi, pozati Shaf'ijin uenik govorio bi:
"Abu Yusuf
115
se pridrava haditha vie nego iko drugi."
Khatib Baghdadi citira ovu Ahmad Hanbalovu izavu:
"Kad me je poeo privlaiti hadith, otiao sam do Abu
Yusufa." Yahya b. Ma'in, Ahmad Hanbal i mnogi drugi
imami u hadithu citirali su Abu Yusufove predaje. Nema
bolje potvrde njegove veliine.
116
115
Dhahabi navodi ove trdnje u Tadirat al-Hffazu.
116
U knjigama rjala citraju se kritike Abu Yusufa, ali su opnito
govorei neoudane, jer su i neasne i se da poteu o
razliith sudova.
236 Abu Hanfa
Niko ne moe osporiti njegov ugled u fiqhu. Sam
Abu Hanifa ga priaje. Vraaju se jednom iz posete
bolesnom Abu Yusufu, rekao je svojim prijateljima: "Ako,
ne daj Boe, ovaj ovjek umre, svijet e izgubiti jednog od
svojih velikh uenjaka." Drugi imami su takoder pria
vali njegovu otru inteligenciju i pronicljivost. A'mash,
uveni muhaddith tog vremena, nakon savetovanja sa
Abu Yusufom oko nekog pitanja i uvi njegov odgovor,
rekao je: "Poziva li se na neki izvor?" ''Da," odgovorio je
Abu Yusuf, podsjeajui A'masha na predaju koju mu je
sam A'mash jednom prilikom kazivao. ''Ya'qub," rekao je
A'mash, "ovu predaju sam prvi put uo jo dok se tvoji
roditelji nisu n vjenali, a sam tek danas shvato njezino
zaeje.
"117
Abu Yusuf je bio prvi koji je napisao knjigu o fiqhu.
Bilo je mnogo njegovih knjiga i o drgim discplinama
koje navodi In al-Nadim u Kitab al-Fihrist, a ja sam
vidio samo Kitab al-Kharaj i o njoj u neto rei. Knjiga je
zbirka dopisa koe je Abu Yusuf poslao Harun al-Rashidu
o pitanjima poreza (kharaj), glavarie, (jizya), itd. Uglav
nom se bavi pitanjima poreza i stoga se moe opisati kao
tadanji zakonik o prihoia. Klasikacija imanja prema
vrjednosti i produktivnosti, razliite visine prihoda, raz
liit stats obraivaa (tla), vrte prizvoda i sli pitnja,
vrlo se opio obraduju, a propisi se izose na tako sis
tematian nain da je dokument izanedujue ostvareje
svog vremena. Stil mu je laga i jednostava. Zjedno sa
propisia i uputama, spomiju se i nepravilnosti koje se
javljaju u adtaciji i smjelo se na njih skree halifna
pozorost.
Oo po emu je Abu Yusuf bio izuzetan jest da je pod
samozadovoljnim autokratom, kakav je bio Harun al
Rashid, izvravao svoje obaveze sa hrabrou i smjelou
koja se rijetko susree u historiji kraljevstava Azije. Evo,
na prmjer, jednog savjeta upuenog Harun al-Rashidu u
117 In K n, Ta'rk, bijek o Abu Yuu.
kjizi Kitab al-Kharaj: "Voo pravovjer! Da si sazivao
sud barem jednom mjeseno kako bi podijelio pravdu
svojim podanicima, ne bi te izjednaavali sa onim
vladarima koji se skrivaju od svojih podanika. Da si
barem jednom ili dva puta sazvao sud, vijest bi se
nadaleko i nairoko prenijela i prijestupnici bi se klonili
nedjela. U stvari, da su guvereri i upravitelji zali da si
barem jednom godinje u sudu te da pravedno sudi, pri
jestupnici se ne bi odvaili initi prijestupe."
Ko bi se jo imao dovoljno smjelosti obratiti Ha
al-Rashidu ovim rijeia?
Izeaujue ja da ak ni slobodoumi i plemeniti o
vek kakav je bio Abu Yusuf, nije bio poteen napada
svoi neprijatelja koji su ga nazivali ulizicom i opor
tom, izmiljajui prie koima bi potvrdili ove optube.
Neki nekritii historiari citirali su ove prie koje su nav
ele povrne itaoce da povjerju u optube. Tako neke
prie navodi i Ta'rkh al-Khulafa'. Meutim, navedeni
pasus iz Khitab al-Kharaja pra siguran dokaz o ne
pouzdanost takvih pria. Ne samo nekritii historiari
nego su i neki muhaddithi bili zavedeni njihovom na
mjerom, ne potrdivi se proveriti injeice. Baihaqi, u
opioj Shaf'inoj biografji, pie: "Kad je Ia Shaf'i
uhapen i doveden pred sud Rashid al-Harna, qadija
Abu Yusuf i Ia Muhammad su savjetovali halif da ga
osudi na smrt, tvrdei da bi, ako ga se brzo ne riei, ovaj
mogao ugroziti dravu." Naalost, Baihaqi, iako ugledan
muhaddith, gubi iz vida njenicu da je Abu Yusuf umro
puno prije nego to je Shafi'i bio uhapen i izveden pred
Harun al-Rashida. Sreom, neki od njegovih drgova
muhadditha dokazali su da je ova pria lana. Ibn Hajar,
jedan od najvei muhadditha, napisao je knjigu o Sha
f'i
118
koja je nedavno (u vrijeme izdanja originala ove
118 Po nvom Tawali al-Ta'sis bi-Ma' ali In Idis, iana 1301. H. u
Miiyah Presu.
238 Abu Hanfa
knjige - prim. izd.) izdana u Egiptu. U toj knjizi on pie:
"Ova je pria neistiita. Vei njezin dio je izmiljen, dok je
ostatak izveden iz pomijeanih kazivanja. Ono to je oi
gledno neistinito u prii je tvrdnja kako su Abu Yusuf i
Muhaad b. al-Hasan nagovarali Harun al-Rashida da
Imama Shaf'iju osudi na smrt."
Postoje jo brojne stvai za koje se tvrdi da su potekle
od Abu Yusufa. Ibn Khallikan pie: "Qadija Abu Yusuf je
bio prvi koji je predlagao posebnu odjeu za 'ulemu koja
se jo uvijek nosi. Prije toga 'ulema se oblaila poput osta
l ljudi."
Muhammad b. al-Hasan al-Shaibani. Jedan je od stu
bova hanefjskog fiqha. (Drugi je stup bio Abu Yusuf).
Njegova obitelj poiee iz sela Harasta, u bl Damaska,
ali se njegov otac preselio u W aitah, gdje se 135.h rodio
Muhaad. U ranoj mladosti odlazi u Kufu gdje zapo
inje svoje kolovanje, pohaajui predavaja mnogih is
taknutih erijatsko-pravnih strujaka (fuqaha') i muhad
ditha. Sluao je predaje od Mus'ir b. Kadama, Sufan
Tauria, Malik b. Dinara, Auza'i b. Kadama, i drgih. Po
haao je Abu Hanifna predavanja oko dvije godine, a
nakon njegove smrti nastavlja kolovanje kod Abu Yu
sufa. Odlazi zatim u Meiu gdje ui hadith u Malikovoj
koli. Jo kao mlad, postao je poznat po svome zanju. U
dvadestoj je godini stekao profesorsko mjesto i pri ue
nici su poeli pohaati njegova predavanja. Harun al
Rashid, uvi o njegovoj uenosti, imeuje ga qadijom i
uglavnom ga dri u svojoj blizini. Pratei Harun al-Ra
shida u njegovoj posjeti Rayyu, 189. h., Muha ad umi
re u selu zvanom Ranbuyah, u blizini Rayya. Nesretom
koincidencijom, poznati gramatiar Kas'i koji je prsus
tvovao kraljevskoj zabavi, takoer umire u istom selu.
Harun al-Rashid, duboko oaloen ovim dvostrukim gu
bitkom, rekao je: "Sahranili smo danas i fiqh i nahv.
"Yazidi, poznati knjievnik i dvoranin Harun al-Rashida,
napisao je dirljivu elegiju, iji jedan stih glasi: "Pitali smo
se ko e reavati nae probleme nakon tvoje smrti."
Iako je Muha ad proveo vei dio svog ivota kao
dvoranin, nikad nije prestao razmiljati svojom glavom i
govoriti istinu. Kad je 175. h. Yaya 'A1awi digao pobunu,
Harun al-Rashid izgubio je glavu od straha, vidjevi sna
g njegovih ljudi i orua, te je s nji potpisao pre.
Pre su potpisali vai teolozi, uenjaci i pravnici. Ne
koliko dana nakon to se Yahya, potpisavi pra, vra
tio u Baghdad, Harun al-Rashid se poeo baviti milju da
prekri pre. Sva 'ulema, iz straa od halife, dala je
fatwu da mu je to, u datim okolnostima, doputeno uin
iti. Muhammad se otvoreno suprotstavio toj idei i ostao
pri svome stavu, sve do kraja.
O Muhammadovom ugledu moe se suditi po onome
ta mujtahidi imami kau o njemu. Shaf'i je rekao: "Kad
god bi Imam Muhaad tumaio neki zakon, ilo se
kao da se melek Objave spustio na njega." Ve sam citirao
i drugu Shaf'ijinu reenicu: "Od Imama Muhammada
sam stekao devin tovar zanja." Kad su Amad Hanbala
pitali gdje je nauio te fne nijanse koje je znao iznositi o
zakonu, odgovorio je: ''U knjigama Muhaad b. al-Ha
sana."
119
Iako je Muhammadova kola dala mnoge istaknute
uenjake, meu njima Shaf'i ima posebno mjesto. Ova
tvrdnja e siguro iznenaditi nae suvremenike povrnog
zanja. ak je i ranije, In Taiiyya poricao da je Shafi'i
bio Muhammadov uenik. Istina se ipak, ne moe vjeo
zaobilaziti. Stotine knjiga historije i rijala svjedoe u pri
log injeici da je Shaf'i stekao puno znanja drei se sa
Muhammadom i, tovie, i sam to priznaje. Ibn Hajar na
vodi njegove rijei: ''Muha ad b. Hasan je bio visoko
119
Sve ove ieke navodi tadicionalist Nawawi u Tahdhib al
Ama'wa'l-Lugat
240 Abu Hanfa
cijenjen od halife. Tako sa ga i ja posjevao. Priznao
sa sebi da on i u fiqhu zauzima visoko mjesto. Zto sa
ga nastojao posjeivat i zapisivati njegova predavanja."
Muham ad je, sa svoje strane, veoma potvao Sha
f'iju i poklajao mu vie paje nego svoim drgim ue
nica. Jednog dana, na putu do halifnog dvora, srete
Shaf'iju koji se vraao kui. Odmah je sjaao i poslao svo
ga slugu da obavijeti halif kako ne moe trenuto doi
na dvor. Shaf'i je zatraio od njega da produi, jer su se
mogli vidjeti i neki drgi put. Muhamad je, meutim,
odgovorio kako i nije tako nuno da ode do dvora.
1
2
0
Povremeno bi iskrsnule rasprave izmeu Muham ada i
Shaf'ije, pa zato neki osporavaju njihov odnos utelja i
uenika. injeica je, meutim, da se u to doba rasprava
izmeu uitelja i uenika nije smatrala neprimjerenom
to ni danas ne bi trebalo biti.
Iako je Muhamadova slava poivala uglavnom na
njegovom radu u podru fiqha, imao je status mujta
hida u egzegezi. A takoer i u oblasti predaje i knjiev
nosti. Pria se da je Shaf'i rekao: "Nisam jo sreo oveka
tako uenog u Qr'anu kao to je Ima Muham ad."
1
2
1
Ne postoji njegova kjiga o knjievnosti i arapskoj ling
vistici, ali obrada problema fiqha, u knjizi Jami' Kabir,
koja se zasniva na gramatikim detaljima, pokazuje kakvi
su bili njegovi dometi u ovim disciplinama. Ibn Khallikan
i drugi i posebno navode.
U oblasti haditha uvea je njegova knjiga Muwatta'.
Osim toga, u njegovom Kitab al-Hujaju, koji je napisao
kako bi opovrgnuo Mala, citira brojne prdaje u vezi s
razliitim pitanjima, istiui da ove predaje osporavaju
tvrdnju autoriteta Medine o njihovom pridravaju ha
ditha.
1
2
0
tawali al-Tasis, st. 96.
1
2
1
Al-Jawah al-Mudiya bijeka o Iu Muham du.
Muha adova djela su vrlo brojna i danas predstav
ljaju osnovu hanefjskog fqha. Navest popis oni nje
govih djela u kojima citira Abu Haa izlaganja koa se,
stoga, smatraju temeljem hanefijskog fqha:
(l) Mabsut. Autor knjige je Abu Yusuf. Muhammad je prerauje,
dopunjavaju izlagaja. To je njegovo pro djeo.
(2) Ja Sagr. Djelo je napisano nakon Mabsuta. Muhammad u
njemu navoi sve izreke Abu Hanife, prea Abu Yusufovom iz
voru, koje obrauju 53 pitnja, o kojih su na 170 od njih izreea
razliita miljeja. Oa pitnja su podijejea u t kategorije, - (a)
ona koja se spomnju samo u ovo kjizi, () ona koja se navode i u
drugim Muhammadovim knjigama, ne spomnjui izravno Abu
Hae sudove, kao to je to sluaj u proj kjizi, i (e) ona koja s
navoe u ost Mu dovim kjigama, a se ovdje o njima
govor rijema koja im daju novo zeje.
O ovoj kji npisani su brojni kometari, ji su nazivi i kratke
pojeinost iiesee u djelu Kh al-Zuu i ostalim djelima.
(3) Ja Ki. Napisano je poslije Ja Sagra. Oo je opio djelo u
koje se navoe Abu Ha sudovi, zjeno sa Abu Yusufovim
i Zufarovim. Na svako pitanje dat je argumetran odgovor. K
nije, hanejsk uejaci foruliraju svoja prava naela metoama
zakljuvana primjejeih u ovoj kj. Mnogi istaknuti pravnici
napisali su o njoj soje kometare. 2 kometara navedea su u
Kh a-Zuuu.
(4) Zyadat. Ovo je djelo dodatak Ja Kabiru, kako i pokazuje njegov
naziv.
(5) Kitab al-Hujaj. Mu d je posjeto Meinu nakon Abu Hae
sm i prouavao Malkovo djelo Muwatt' kod samoga Malika.
Medinjani su i soju vlasttu kolu fqha koja se razlikovala u
mnogo emu od Abu Hae kole. Mu d je npisao ovu
kjigu po povratku iz Medine. U njoj pro navodi Abu Hae
izreke, zatim stavove Medinjaa i na kraju, u pomo predaja i
analogije, dokazuje da je Abu Hanifin madhhab ispravan, za
razlku od on drugih. R spominje ovu kjigu u Mqi al
Shaf'i. tapa je i svuda dostupna. Vidio sam i njezn rukopis.
242 Abu Hanfa
(6) Siyar Saghr wa Kabir. Oo su njegova posljednja djela. Pro je
napisao djelo Siyar Sag. Auza'i, vidjevi rukopis, prezivo je
primijeto: "Kake veze imaju Iraani sa siyarom ?" Cuvi ovu
primjedbu, Mu d je poeo pisati Siyar Kabir. Kad je dovrio
ovu knjigu, ona je ila est dijelova. Muhammad je natovario
knjigu n mazgu, i onio je Ha al-Rashidu. Oaj je ve bio uo
za nju pa je poslao prinee da je studiraju ko Mum da.
Osim navedenih, postoe neka Muhaadova djela o
fiqhu, npr. Kayaniyat, Juraniyat, Raqqiyat i Harniyat.
Ove knjige ne prpadaju Zahir al-riwayahu (ezoteri
kazivanjia u pravoj termiologiji); kao ni ranije spo
menuti Kitab al-Hujaj.
Zufar - lako je bio vei strujak u fiqhu nego Mu
ha ad b. al-Haan, ipak o njemu moram govorit kas
nije, jer ne postoje nikakvi njegovi spisi i vrlo se malo o
njemu za.
Bio je arapskog porijekla. U poetku ga je iskljuivo
zanimao hadith i zato je bio pozat kao Sahib al-Hadith
(stujak u hadithu), kako Nawawi tvrdi u Tadhadhib
al-Lughat. Kasnije se vratio fiqhu i posveto mu se do
kraja ivota.
Yahya b. Ma'in, iam ktike haditha, kae: "Zufar je
autentian i pouzdan autor. "
1
2
Neki su pokuavali doka
zati da je bio slab muhaddith, ali ono to su izijeli, ne
jasno je i nije vrijedno paje.
Osobito je bio vjet u analognom zakljuivanju. Abu
Hanifa ga je u tom pogledu obio nazivao najve me
u njegovim drgovima. Waki' b. al-Jara, o kome sam
ve govoro, obio se konsultirao s njie. Bio je i qadija.
Roen je 110. h., a umro je 158. h.
Qasim b. Ma'n - Bio je istaknuti uejak, ije su pre
daje citirane u est Sahiha. Veliki strunjak u oblasti
1
2
Nawawi, Tahdhib al-Am'wa-Lugat.
haditha i fiqha. Bio je bez premca u arapskoj lingvistc i
knjievosti.
esto se konsultirao sa Muha ad b. al

Hasanom. Halifa ga imenuje za qadiju. Prihvatio je
mjesto, ali nikad nije uzeo nikakvu plau.
Abu Hanifi je bio posebno drag. Bio je jedan od onih
koje je zvao: ''Mi mome srcu i uleha mooj tuzi". O je,
zauzvrat, bio iskreno odan Imamu. Jednog dana, neko
mu je rekao: "Ti si imam i fiqha i arapske lingvistike.
Koje je o ovo dvoje vee?" O je odgovoro: ''Tako mi
Boga, jedan spis Imama Abu Hanife vrijedan je cijele
arapske lingvistike." Umro je 175. h.
Asad b. 1 Amr - Prvi ovjek imenovan lanom Abu Ha
nifnog ureivakog odbora. Bio je ugledni uejak. Ah
mad b. Hanbal je navodio njegove predaje, a Yahya b.
Ma'in ga nazi
y
a pouzdanim.
Hilala Razi kazuje o njemu priu i koje se moe zak
ljuti da je uivao visoki ugled na dvoru. Harun al-Ra
shid, kae Hilal, bio je u poseti Mekki. Nakon tawafa
1
uao je u Ka'bu i sjeo. Cijela svita nastavila je stajati osi
onog ko je bio odreen da sjedne do halife. Hilal je bio
izenae i pitao prisute ko je taj ovjek. Rekli su mu da
je to Asad b. 'Amr.
12
3
Bio je bagdadski qadij a. Umro je 188. h.
'Ali b. Mushir - Uio je hadith od A'masha i Hisham
b. 'Urwaha. Bukhari i Muslim citiraju njegove predaje.
Amad b. Hanbal prizaje njegovu ueost. Upravo je od
njega Sufan Tauri dobio sve podatke o Abu Ha
spisima. Bio je qadija u Mosulu. Umro je 189. h.
124
1 Afiya b. Y azid - Na njega se odosi Abu Haa
uputa: "Ne biljeite nita dok 'Afyah ne doe." Dhahabi
o njemu pie: "Bio je meu najboljim sucima."
12
3
Jawah al-Mud ah.
124 So s ove jnc i Jawah al-Mudyaha.
4
Abu Hanfa
Habban - Prenio je veliki broj predaja. In Majah citira
moge njegove predaje. Abu Hanifa se divi njegovom
pamenju. Umro je 172. h.
Mundal - Habanov brat. Prenosi predaje A'masha,
Hisham b. 'Uraha, 'Abd al- Ma b. 'Umaira, 'Ai A
wala i Abu Haife. Bio je izuzeto poboan. Umro je 163.
h. Habba je o njemu napisao dirljivu elegiju, ije stihove
Dhahabi navodi u Mizan al-I'tdalu. Evo prjevoda dva
stiha:
Kd se sjetim d sam izgubio brata,
Okreem se u kreetu.
Ko bi drugi mogao biti ko moj brat?
Po dobrim je djelima uvijek bio ispred mene.
Idex imena i
p
ojmova
Aai het 5, 5, 171.
Aaidi 5, 51, 5, 171.
'A al-' A b. Au Dwd, 1<.
'A al-' A b. Rwd, 8.
l A al-Bar, 6, 116, 15, 2, 2.
l A al-Hy, Mulvi, 4.
l A al-Kam b. Uayh, 35 ,4.
'A al-Ka Srati, 14.
'A al-Kam Wadda, 13.
'A-Alal-Ust, 10.
'A-Al a b. Abbas, 36, 92, 112
118, 127, 12, 129, 14, 14, 16,
16.
'A-Alb. Abi Auf 21, 3.
l A-Alb. Abi Zyd, 4.
'A-Alb. al-Mu'tzz, 171.
l A-Alb. al-Ha, 4.
'A-Al a b. al-Mura, 2, 38,
4 101, 12, 2.
'A-Alb. D, 4.
'A-Alb. M'ud, 2 ,41, 67, 7,
13.
'A-AlS, 6.
l A-Alb. S'i, 3.
'A-Alb. Uar b. H, 33, 3,
4, 7, 112, 118.
l A al-Ma, 24.
'A a-M b. 'm, 4, 24.
l A al-R 51.
l A al-R b. Ai l, 31.
'Abd al-Rahman b. Humuz al
Araj, 4, 12.
l A a-R q 22
l A al-Rz q b. H, h,
12, 22
'A f A m Gr, 2 1f.
Abu ' A-AlHun b. Mum
m b. Kusrau al-Bai, 10.
Au 'A al-R al-S, 31.
Au A 'A-Alb. Ai al
Juai, i 10.
Au 'A al-Nabil, 2, 4, 22
A Bar, 111, 112 114, 118, 127,
13, 17, 2f .
Au B Ahad b. Muad b.
Kd al-Ku'i, 10.
Au B Bq, 142 , 15, 2
Au Bak Mum d b.' A al
Baqi Muhammad al-Ansari,
10.
Au B R (vid R)
Au H, 33.
Au Htm Ya'qb, 118, 138
Au H' Ak, 115, 186
Au Huaa, 3, 37, 12, 135, 14,
147
Abu Ja'far Muhammad b. Jarir
Taari, 116, 120, 13, 18
Au Kut, 27
Au1-Abbs, 9
Au1-Dada', 3, 13
24
Au1-H N' m,18
Au1-M, IZ,Z,&,IZ,Iw,
I,
Au Mu Mtd, '
Au Mu A a, I%
Au Mul Im, 5
Au Mut' B, IO
Au Nu' ,IT
Au Qt a, JZ
Au Db, IO
Au mlMk , IIJ
Au Tu ,II&
Au UdI
Au Yuu, qj
Z,
6, (,
&I,&J,
I, IT, I
, IZ,IZ, I, I
IP, I&, M, ZIZ, , DZ, ZI,
ZZ,Z,2, Z,ZZ,Z,Z9,
ZU
Au Z' II&
'Ay a- A, IZ, ZZZ
'Ay b. Yazd, I, Z
Aad b. Ai Dw, O
Ad b. H, JZ,IIII,II&,
IZI, IP, IM, I9, ZI, Z, ZII,
ZI1, ZI, ZZ9, DZ, O, ZI, ZZ
ZJ, Z, Z, Z
'A'i, I%, I1Z,I, IH,17
'Ai, hia, IZ,I9,%,7, 8, II&,
IZ,IZ,IJ,IO,IO,I2f
'A b. a-Mai, J,IU,DZ,',
O,ZI,Z
a-' A w1-Muta'a, 9
Ap Al Sjuq, sut, JZ
'Aq b. Mud, IH,IJ
A , IJZ, ZI1
A'm, Sua b. Ma 2,
Z
Abu Hanfa
'A b. 'A a-Pal , DZ
'A b. D, 1I
'A b. Mur IT.
'A b. Q a-A, IT
'A b. ', II1
b. , I9, Z&, JJ
N,,IZ,I&J
Ad b. Kd a-a,IZ
Ad b. ', IZ,D
Aa b. y ad, IH,IJ
"A", IO, IIJ
Au'L Z,%,%,I9I,II9,IZ,IZI,
I,IP,Z9,ZU.
aAwa'i, IR
B, bt RB, JI,IZ1
Bgw, IZ1
Bagdad, 19, JJ, , Z ZO, ZZ
Z, Z
Bq, vd: Au B Bq
B -N I&, I9
Bq, J,
Ba, ZI,ZZ, Z,%,JI,JZ,3, JJ,
U,19,w,IIZ.
Bua, 19,I5,I
B
u, I,
J,3,O,I%,II&,
II9,I%,IJI,IJJ,IV,IJI,IJZ,
I%IJJ,I6,ZII,ZIZZIJ,ZIZ,
DZ, D&,', O, ZI, ZZ, Z ,
Z
Dhb. Mud, 7, ZZ
D, IT
Dk G, I%, Z9
D, IZ
Dwud a-Ta'i, IZ,I&I,D, ZZZ,
ZJ, Z
Idex imea i pojmova
I, 2, 4, 4, I, IU/, IZU,
IZ1,IZ,IZ,I,I,2, ,
, { 3,
/
, Z1
, Z1
d ,I6{ I9,Z1, Zb,2,
' , l , ZI9,
Du, IU
JIyt,ZI9,
uJdbuyuh,h, II6,I1
D' -gIr,IU,IU,' ZM
D' -, ZI3
D b. 'A -HIJ,IUI
"-whIr MudIh I
1 -Hmmh", 6, I66,
, , Z, Z11
I6, I,IM,
2,
JgJJI,I6I
1u]rt, ZI{ZI3
b@t,2, Z1,Z,19,IZ
bmJ,
rJb. 1y,2
rJb. Mm,2
'rU-I-Ng",'
'10-bm",I,II9
'10dMugI0", JI, 3, 4, 4,
IJ,I%I39, I4, I+, /
1th{",
'TgA", 9, l, IU,IU
'rutU-buJm", 3I
Fa b. 1yd,7
rI,I1Z
Cu -AIIb
O, IIb, I1,I1
247
HmI6/,2, /,Z11
H b. Iy0,I6/,2, I,Z
H, I6
H, 3I, , , ^, +, Im,I6/
Hdd b. Yu, Z1, Z
H J, ZI, Z/, Z, 3I, , +, 19,
5, I, I
H Jb. S, IUI
H Jb. b0IU
H b. HdDyt,2
H-KIJ,mI,6Z,8, I/,
I, , ,
, I, b, /,
Z, 9, Z+, Z1
''yt', Z1
H Br, I6, JI,%6/, 8, lf,
I3b, I
HImIh,5
H b. DyJ,Z
H , Z/
1yh",,'
HJ, Z1, 1
H R, ZM
H b. 'A -M, h, 5
H b. Tm,Z,ZM
1AlbNIgh",IUI,I1,
15, I8, I9
Hb. H-rr[ IUI
dIyy
In 'Am, I, I6Z
In AImZIZ,2
In 'A, IU
In -A0Ir,I
In -Hm ,,ZII
In Ne, IU
In aS, IJ{IbI,IbZ
24
In Hb a, 10
In Hdr A h,
2, 3,
1, 117, 119, 14, 14, lf,
227,
2, 29, 2, 24
Ibn H, 15, 17
Ibn Huaira 6
In Du, 142, 14, 153
In Kt, 13
In Kldt, 124 14, 174, 197
In Il2, 3, 3, 5, f, 8
1
2
, 17 2, 2 , 2, 2, 29
In Mdh, 119, 13, 14, 24
In Qah, 51, 10, 120
In S' d, 2 33
In Si, 18, 4, 12, 16
In Taiyya 4, 115, 240
In 'a, 3, 13
In Zur, 33, 3
Ibra (as.), 8, 159
Ira Bsri, 7
Ira b. Ta 2
Ira Naa'i, 16
Ibra Tai, l(
'18
Idija 17, 17
Ia (Pezja), 2, 17, 188
Ia, 24, 32, 3, 4, 5, 76
1 b. Iba 14
1 b. Mu, 6
Isaq b. Rw, 118
1ya, qdija, 142
J
a b. 'A-Al , 3
J
a b. Sa, 114
J
ay s, ', 10, 114
J
e, 171
K', 2, 24
t, 18, 19, 24, 170
Abu Hanfa
I 2, ', 2, 2, 114, 115
''", 10
'' al-Ztu", 242
Kid b. Walid, 16
Ka, 27
Kidh b. Mu'a, l(
Kj, ', 9
Ibb Bgdadi, 17, 2, 2, 5, 57,
76, 8, 101,
2
, 2, 2, 2,
21, 22, 2
''Kt Tahd al-Kaml", 2
Iua 2
aazr , 24, 101, 211
''ta al-A", f
''Ita al-Ab", 2
''ta al-At", 4, 4, 133
''ta al-Awa'il", 115, 18
''ta al-Du'afa", 10
''ta al-Firist", 27
''ta al-Hudu", 194
''Iitab al-Hudad'', 7, 133, 190,
241, 24, 24
''ta al-'lal", 12
"Kitab al-Intiha fi Thalathat a-
Fa' ", 116
''ta al-Dayat", 19
''ta al-Iad'', ' 27, 28
''t al-Ku", 15
''ta al-M' a", 120
''ta a-Mad", 155
''ta al-Rn", 16
''ta al-Siy", l$
''ta al-Siy", 169
''ta al-Ust", 10
Index imena i pojmova
K, 19, 'f , 21
Inntpl, 171
Ku, 19, 21, 2, 2, 3, 31, 32 3, 4,
4, 5, 5, 6, 81, 8, 91, 127,
16, 174, 213, 2, 22, 2, 2,
2
Ut b. S' d, 9, 212
"a-Ma'ar", 107
''M' ai al-At", 14
M'bad al-D, 105
"", 24
Md (a), 2
M, I 21, 3, 3, 41, 4, 4,
83, 116, 117, 120, 121, 13, 132,
135, 139, 17, 171, 17, 17, 18,
19, 2, 2f , , 'f ,212, 214,
215, 217, 2, 2229, 241, 24
a-M al-Mu'az171
M b. D, 29
M'mt al-Rid, ha, 5, 114
''i al-Si'i", 7, 101, 107,
116, 118, 13, 14, 15, 16
, 2,
212, 242
Mnsu, ha, 3, 52 , 5 5, 5, 6,
6, 81, 9, 9, la, 2
M' r Kk l 181
Ma, 51
M 17
Mk
3, 31, 35,
3, 37, 4, 41, 4,
4, 51, 5, 57, 76, 12, 17, 17,
174, 2, '1 , 2, 24
M, 21, 31, 32 35, 3, 4, 4, 4,
12, 14, 17, 174, 2, 'f , 2,
2, 29, 241, 242
Ma, 29
Mul, 24
249
Mu'ay, 7, 8, 91
Muha d, Im, 7, 10, 102,
10, 113, 13, 15, 17, 17, 2,
' , 2, 2, 24, 24, 24
Muad b. Ai I, 2
Muhammad b. al-Hasan al-
ani, 18, 29, 24, 241, 24
Muad b. Iq 2
Muad Na Zy, 52
Muhyi al-D 'Aabi, 115
Mu'iz b. B, 171
Mudtehid, 4, 49, 181, 182, 194,
19, 19, 210, 211, 217, 219, 22 ,
2, 24 ' , 24, 241
''Mutr Ta'ri-i-Katb Bg-
dd" l 2, 37, 4, 4, 21
Mtal, 2, ' , 27, 24
Murd'ije, Mud'ja (skta), 26,
la
''Mulam al-Tut", 14
Mu'ir b. Kua, 10, 29
Mulim, I 2, 83, 118, 119, 12,
131, 13, 137, 151, 152, 15, 15,
15, 157, 16, 211, 27, 28, 2,
22, 23 , 24
Mu't, ', 15
''Muatt"', 117, 132, 212, 241, 24
Naf' b. 'Um, 18
Na'i, 119
Na, 19, 3, 124, 151, 2, 28,
2, 21, 24, 24
Nu'ma, 17
Pezja (vd: Ia)
Qej, ', 113
"Q' id 'Uqud al-1qn al-",
19, 16, 16
20
Qi b.M IZ,D,' , ZO
Qta Br, 3, 3,R, &
Q'a Z,Z,JZ,I,ZI,Z1,,R,
s, 9J, I%,II9,II1,IIJ,IZ1,
IZZ,IZ,I%,I1I,IG,I>,IJI,
IJZ, I6, IZ, IH, I, I&, I%,
I9,I9,ZO,ZI9,ZI1,ZIJ,ZZ,
ZI&, ZI9, D, DI, D , ZJ, Z1
kdi},2
R, 9I, IO, II&, II9,IJ,
I,IM,Iw,,IP,ZIJ,ZZ,
ZU
rd, D,O,O,Z
R gaskopavo, &J
S' db.AbiWaq , ZIJ, ZI1
S' db.5at,Z
S'idb.Au, Z
"S",D,I%,IT,III, IZ,II&,
II9,IH,ZIZ,Z,2, O,ZZ
Z , ZO
Sw, %
S al-D,IZI
S',Z
Sgd,Z1
9a'bi,b,U,Z,J
5hah'i, I, J, JJ, &J, &9, IO,
II,IIZ,II&,II9,IJZ,IJ,I%,
I>,IM,I6,IP,,I,I&I,
I&,IM,I&,%,Iw,I9,I9J,
I%,I9, ZJ, ZI, Z, Z , ZM,
M, Z, ZI, ZIZ, ZI1, ZIJ, ZI,
ZIZ, ZI&, ZI9, D, DI, D , D,
D, O, Z, Z9, Z, Z1
S'i},ZI
S sl-Am hKudm,I
"Sh M'd-A0'',I%
"Sh Mud I A'z", I
Abu Hanfa
S Wa-Al , IZ1,IU,I>,IZ,
I&, I9&
9h, &I,I9&
5H ,5
5w|a', JZ%,
,9,I
"5iyarSgr",Z1Z
mb.'Niyyd,ZJ
5uTu, ZI,JZ,J,3 3,Z,
,ZI,&,%, 9I, I9I,IZ,IZI,
IZ,I%,I,ZIZD&,D9,ZZ,
Z9, Z
5ugriyyZ
5um[a.s.),R
5umb.'A al-Mk,Z
5ui,2
pplk, Z1,IZI&J
'Ta0at sl-H ",1J, IZZ, IZ&,
'Tabytd-Muas ",II
,vd: Abu]a'f Mum d
b.D,
abi'm,ZI
adratal-Hw m",D,JI,JZ,U,
, I%, Z, D9, O, ZI, O
''a|ar-i-Kr",9I,IJ9,ZIJ, ZIZ,
D
dwIJ,I,I%,ZII,O
'Tmdhib al-Asa'wa'l ughat",
I9,D,JZ,J,4, J, ZI,D,
Z,O,Z,ZO
'Tdbal-Kml",,ZO,ZI
''mdhib al-mdhib", JZ, JJ, 4,
, IZ, ZI9, Z, ZZ
alagal-H,IO
'Ta'rm",IZ9,ZZ,O,Z
'Ta'rkhaI-Kabir",II9,%
Inde

imena i pojmova
'1a'r a-Iuaa"', 2
'1a'r -i-Bdad", 2, 8
'1awali al-Ta'sis bi Ma'ali", 117,
29, 241
Ta b. I, 76
Tmd, 119, 129, 14, 212
Turka, 17
Turk sultai, 17
'Ubid-Allah b. 'm, 205
'idah b. 'm, 16
'Um, halifa, 3, 3, 12, 1
3, 13,
14, 157, 15, 16, 16, 176, 17,
17, 18, 2f , 2l , 213, 214
'Um b. 'A a-' A,
24, 2, 4
'Um b. D, 3
Uyd, 2, 5, 5, 12
"Uq a-
J
u", 2 2, 27, 2, 2,
3 37, 4, 41, 4, 4, 4, 4, (,
76, 8, 10, 121, 12, 14, 15, '
1(, 2, 23
''Usul-i-Fq", 17
'Utma, hafa, 59, 118, 128, 133,
16
'Ut Btt, 10, 112
''Uyu w1-Ha'iq', 76
251
'Wafyt a-A'y", 5, 5
, (, 82
Wa' b. a-D a 211,
2
, 2,
2, 24
Wai b. 'At', 1f, 114 17
Yahya Au, 17
Yahya b. Ai Tali, 21
Yahya b. Ai Z'idah, 167, 2
Yaya b. M'i, !, 2, 23, 2,
24, 244
Yahya b. S'id a-A, 81, 25
Yahy b. S'id a Qt, 211, !,
2
Yahya b. Zya, 10, !, 229
Yad b. H, 2
Yad b. Kumit, 67
Yee 3, 8
"Z al-rwayah", 24
Zd b. l A
, 5
Zufa ( pozat kao: Sahib al
Ht), 81, 120, 167, 17, 2,
!, 2424
Zi, 2, 3, 7, 130
do, 7, 13, I
Sadraj
Umijesto predgovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . 5
Rije autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 7
PRVI DIO: IMOV IVOT I LINOST . . . . . . . . . . . 15
l. Ime, porijeklo i mjesto roenja . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2. Sazrijevanje, obrazovaje i utelji . . . . . . . . . . . . . 24
3. Prdavaja, pravne odluke i ivot
u kasnijoj dobi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4. Smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5. Deca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
6. Karakter i navike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
7. Anegdote o duhovitosti i mudrosti
Abu Hae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
DRUGI DIO: IOV A DJLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
8. Abu Ha spisi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9. Vjerovanje i kl
a
m . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
10. Predaja i naela predaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
ll. Fiqh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Dodatak: Ueici Abu Hae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
Indeks imea i pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245

Abu Hanifa-Život I Djelo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Abu Hanifa-Život I Djelo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik:

ibli Numanija omoguuje takav celovit i te

th, st. 382

tO O jC tj PDU tD KOj SC jC gO-

ak je i uitelj Abu Hanife, Sha'bi, iako je insitirao na

ini se da se ne boji Boga."

uvi te rije, Iam se one

etvrto, naredio je dvostko bievaje za jedan prekraj,

eljela je da joj odgovor da

ta se dogodilo?" pitali su neki gosti.

ta da radim?" "Neto slio se dogodilo u

ostoji samo jedan Bg i traio od njih da vjerju njegovim porkama.

teta je to su umovi zanesei vjerkim arom i isk

ak su i neki od Drgova donosili sudove

ovjek koji je uio predaje od

Slio je bilo kad je slao neke Drugove

ak je i on snao podupirao ovu

injenica je da, prema haefjaa, qur' anska

ja Ibn al-Salaa, u svome komentaru Musliovog

tKU tZuK U gtRtUgU mUa00ta PDU t-

Navo Au'l-Msi, U al-Jumn.

ak su i sljedbenici Abu Hae kasnije izgubili iz vida

panjolske bilo je na razii be

teta je to ne zna da u Qr'anu potoi cjelo poglvlje o nasljeu o

to s tie njenice da potoje neki zkoni zjedniki rimskom pravu

ak i tamo gdje svjedoenje ena

ii se da su ostale religije ovo naelo zanemarile,

. uvei imam u hadithu koi meu

esto se konsultirao sa Muha ad b. al

You might also like