Professional Documents
Culture Documents
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Sanja iki
Mentor: dr. sc. Gordana Kereste
Zagreb, 2005
SAETAK
Budu i da postoje brojni empirijski podaci kako djelovanjem na stavove moemo
modificirati i ponaanje, neke od studija agresivnosti usmjerile su se na prou avanje
stavova prema agresivnom ponaanju. Dosadanja su se istraivanja uglavnom bavila
stavovima prema direktnim oblicima agresivnosti, dok su stavovi prema indirektnoj
agresivnosti bili u manjoj mjeri zastupljeni. Stoga smo u ovom radu nastojali ispitati
stavove djece prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti te utvrditi postoje li me u tim
stavovima spolne razlike. Spolne razlike provjeravali smo i u odnosu na direktno i
indirektno agresivno ponaanje. Tako er smo nastojali provjeriti postoji li povezanost
izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja.
U istraivanju su sudjelovala djeca 5-ih i 6-ih razreda osnovnih kola u Zagrebu
(N=293). Stavove djece ispitivali smo skalom stavova prema direktnoj i indirektnoj
agresivnosti, a direktno i indirektno agresivno ponaanje skalom vrnja kih procjena.
Rezultati dobiveni na ukupnom uzorku djece ukazuju na postojanje pozitivnijih
stavova prema indirektnoj nego prema direktnoj agresivnosti. Ispitivanjem spolnih
razlika, utvrdili smo da dje aci u usporedbi s djevoj icama imaju pozitivnije stavove,
odnosno vie prihva aju agresivno ponaanje, bez obzira o kojoj se vrsti agresivnosti
radi. Osim toga, dje aci su se pokazali i agresivnijima u odnosu na djevoj ice.
Provjeravanjem povezanosti agresivnih stavova s ponaanjem utvrdili smo nisku
pozitivnu korelaciju izme u stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti i
direktnog i indirektnog agresivnog ponaanja za itav uzorak djece, kao i za subuzorak
djevoj ica. Na subuzorku dje aka na ena je blaga pozitivna povezanost jedino izme u
stavova prema direktnoj agresivnosti s direktnim agresivnim ponaanjem, dok su se
ostale korelacije izme u stavova i ponaanja pokazale nezna ajnima.
SADRAJ:
UVOD...............................................................................................................
Agresivnost..............................................................................................
Direktna i indirektna agresivnost............................................................
Mjerenje direktne i indirektne agresivnosti.............................................
Razvoj i stabilnost agresivnosti...............................................................
Spolne razlike u agresivnosti...................................................................
Stavovi i agresivnost...............................................................................
Spolne i dobne razlike u stavovima prema agresivnosti.........................
Vanost ispitivanja stavova prema agresivnosti......................................
1
1
1
2
3
4
6
8
9
PROBLEM I HIPOTEZE................................................................................. 10
METODOLOGIJA........................................................................................... 11
Sudionici..................................................................................................11
Postupak.................................................................................................. 11
Mjerni instrumenti................................................................................... 12
Skala stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti.............. 12
Skala vrnja kih procjena direktne i indirektne agresivnosti........ 15
REZULTATI.................................................................................................... 17
RASPRAVA..................................................................................................... 21
Razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu stava te
spol u enika........................................................................................... 21
Spolne razlike u agresivnom ponaanju.................................................. 23
Povezanost stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s
direktnim i indirektnim agresivnim ponaanjem.................................... 23
ZAKLJU AK................................................................................................... 26
LITERATURA................................................................................................. 27
UVOD
Agresivnost
Agresivnost djece jedno je od najvie istraivanih podru ja razvojne psihologije
tijekom posljednjih nekoliko desetlje a. Uzrok tome nalazimo u injenici da agresivno
ponaanje pridonosi nastanku negativnih socijalnih i akademskih ishoda. Agresivna su
djeca
esto odba ena od strane svojih vrnjaka te su, kasnije u ivotu, sklona
strategije (npr. vikanje, vrije anje). I dok su se ranija istraivanja uglavnom fokusirala
na takve otvorene oblike agresivnosti, tijekom posljednjeg desetlje a panja se
usmjerila i na socijalno manipulativna ponaanja poznatija pod pojmom indirektna
agresivnost. Ovu vrstu agresivnosti karakterizira agresivno ponaanje u kojem agresor
nije direktno uklju en u napad, ali nastoji povrijediti drugu osobu utje u i na njezinu
povezanost s okolinom. Istraivanja indirektne agresivnosti zapo ela je Feshbach (1969,
prema Archer, 2001) koja ju je definirala kao socijalno odbacivanje i isklju ivanje.
Osnovne kategorije koje danas razlikujemo u indirektnoj agresivnosti su (Owens, Shute
i Slee, 2000a): pri anje o drugima (irenje glasina, ogovaranje), isklju uju a ponaanja
(ignoriranje, isklju ivanje) te indirektna uznemiravanja (prijete i anonimni telefonski
pozivi, pisane prijete e poruke).
Unato svojoj aktualnosti tijekom posljednjeg desetlje a, indirektna se agresivnost
u mnogim sredinama jo uvijek ne smatra dovoljno ozbiljnim oblikom hostilnog
ponaanja. Stoga, autori suvremenih istraivanja nastoje osvijestiti
injenicu da
indirektna agresivnost moe biti jednako toliko bolna i opasna za rtvu, koliko i
direktna. Crick i Bigbee (1995; prema Crick, Bigbee i Howes, 1996) su pokazali da
djeca koja su bila rtve indirektne agresivnosti iskazuju znatno vie razine socijalnopsiholoke neprilago enosti (kao to su npr. depresija i usamljenost) od djece koja nisu
bila izloena takvom ponaanju. Op enito gledaju i, strategije indirektne agresivnosti
djeci onemogu avaju zadovoljenje njihovih socijalnih potreba za pripadanjem i
blisko u, u dobi kada su im one izrazito bitne.
initelji imaju zna ajan utjecaj, jer su kolska djeca sve sposobnija
zaklju ivati o namjerama koje lee u osnovi ponaanja pa bolje razlikuju namjerno od
nenamjernog nanoenja tete (Kereste, 2002). Razvoj socijalnih vjetina, do razine
kada su djeca sposobna uspjeno analizirati socijalnu okolinu i njome manipulirati sebi
u korist, omogu ava im koritenje indirektne agresivnosti. Iako se najprije socijalnu
inteligenciju smatralo klju nom za indirektno agresivna ponaanja, istraivanja su
pokazala kako njezin razvoj pomae ostvarivanju i antisocijalnih, ali i prosocijalnih
ciljeva. S druge strane, empatija se pokazala zna ajnim faktorom za koritenje
indirektne agresivnosti. Tako socijalno inteligentne osobe, s pomanjkanjem empatije
tee indirektnim strategijama, dok one s visoko razvijenom i socijalnom inteligencijom i
empatijom nastoje sukobe rjeavati na nenasilan na in (Bjrkqvist, 2001).
Iako se manifestacije agresivnosti s dobi zna ajno mijenjaju, interindividualne su
razlike u agresivnosti vrlo stabilne u vremenu. Tako je Olweus (1979; prema Kereste,
2002) izmjerio korelaciju od ak 0.63 izme u agresivnosti utvr ene u djetinjstvu ili
adolescenciji te one procijenjene u odrasloj dobi. Time je utvrdio da stabilnost
agresivnosti dostie razinu stabilnosti inteligencije. Kasnija su longitudinalna
istraivanja (Eron i Huesmann, 1990; Farrington, 1991; Huesmann i sur, 1984; Stanger i
sur, 1997; prema Kereste, 2002) potvrdila takav zaklju ak i prikazala agresivno
ponaanje kao jedan od najstabilnijih oblika ponaanja. Loeber (1982; prema Kereste,
2002) je, nadalje, pokazao da stabilnost agresivnosti raste u funkciji dobi te je op enito
ve a za pojedince koji su ili izrazito agresivni ili izrazito neagresivni nego za one s
prosje nim stupnjem agresivnosti. Tako er je utvr ena i me ugeneracijska stabilnost,
kao i naslije ivanje agresivnosti.
spolni hormoni, no vanost se pridaje i tjelesnoj snazi, koja dje acima omogu ava da u
odre enim situacijama spremnije reagiraju na agresivan na in (Kereste, 2002). S druge
strane, razlike u socijalizaciji dje aka i djevoj ica tako er pridonose razvoju spolnih
razlika u agresivnosti. Op enito gledaju i, agresivnost se smatra prihvatljivom
komponentom muke, ali ne i enske spolne uloge pa se stoga, ve i malena djeca
suprotnih spolova odgajaju na razli ite na ine. Tako se kod djevoj ica poti e razvoj
prosocijalnih ponaanja, dok se agresivnost ne odobrava te ak i obeshrabruje (Dodge i
sur, 1994; Keenan i Shaw, 1997; prema Kereste 2002). Osim toga, i razli iti odgojni
postupci prema djevoj icama odnosno dje acima utje u na spolne razlike, jer je
roditeljsko ponaanje povezano s ponaanjem i razvojem djeteta.
Stavovi i agresivnost
U mnogobrojnim studijama istraiva i su se usmjerili na prou avanje socijalnokognitivnih faktora smatraju i ih nunima za razumijevanje agresivnog ponaanja kod
djece. S istim su ciljem, Crick i Dodge (1996; prema Erdley i Asher, 1998) predloili
teorijski model o procesiranju socijalnih informacija. Prema tom modelu, djeca prilikom
izlaganja nekoj socijalnoj situaciji prolaze kroz razli ite faze procesiranja informacija iz
okoline. Kao prvu fazu autori su izdvojili primanje i interpretiranje socijalnih
informacija. Zanimljivo je da ve u toj po etnoj fazi postoje razlike izme u agresivne i
neagresivne djece. Tako su u nejasnim situacijama, agresivna djeca sklonija znakove
druge osobe interpretirati kao hostilne (Dodge, 1980; Dodge i Frame, 1982; Dodge,
Murphy i Buchsbaum, 1984; Slaby i Guerra, 1988; prema Erdley i Asher, 1998).
Sljede a faza uklju uje odabir cilja socijalne interakcije, kao i generiranje mogu ih
odgovora koji su u skladu s odabranim ciljem. Prema rezultatima istraivanja (Erdley i
Asher, 1996; Lochman, Wayland i White, 1993; Slaby i Guerra, 1988; prema Erdley i
Asher, 1998) agresivna djeca u socijalnim interakcijama vie tee agresivnim ciljevima.
Tako er, kod agresivne djece ve i broj socijalnih strategija sadri agresivne elemente pa
je i ve a vjerojatnost da e takva djeca reagirati na agresivan na in (Richard i Dodge,
1982; prema Erdley i Asher, 1998). U zavrnoj se fazi procesiranja informacija odabire
kona na reakcija odnosno ponaanje. Brojni faktori igraju ulogu u izboru kona nog
odgovora, a jedan od njih je i procjena prikladnosti odre enog ponaanja. Naime, prema
modelu procesiranja socijalnih informacija, prije manifestacije odre enog ponaanja
procjenjuje se njegova socijalna prihvatljivost. Drugim rije ima, Crick i Dodge (1996;
prema Erdley i Asher, 1998) smatraju da e odluke djece o ponaanju na agresivan
na in biti povezane s njihovim stavovima prema agresivnosti. Tako Dodge (1993;
prema Vernberg i Jacobs, 1999) navodi kako stav da je agresivnost nuna za postizanje
odre enih ciljeva, moe djecu navesti da se vie usmjere na hostilne aspekte socijalnih
znakova, e e upotrebljavaju agresivne odgovore te uvi aju samo pozitivne ishode
agresivnog ponaanja. I mnoga istraivanja (Erdley i Asher, 1998; Huesmann i Guerra,
1997; McConville i Cornell, 2003; Pakaslahti i Keltikangas-Jarvinen, 1997; Van
Schoiack Edstrom, Frey i Beland, 2002; Vernberg i Jacobs, 1999) upravo stavove djece
prema agresivnosti dovode u relaciju s njihovim agresivnim ponaanjem. Uzrok tome je
to psiholoka struktura stava, kao i njegova motivaciona osnova ukazuju na postojanje
odnosa izme u stava i ponaanja. Prema definiciji stav predstavlja ste enu, relativno
trajnu i stabilnu organizaciju emocija, vrednovanja i reagiranja prema nekom objektu
(Petz, 1992). Dakle, psiholoka se struktura stava sastoji od tri komponente:
emocionalne, kognitivne i konativne. Emocionalna se komponenta odnosi na osje aje
prema objektu stava, dok kognitivnu komponentu ine saznanja o istom. Konativna se
komponenta o ituje u spremnosti na akciju i upravo je ona zasluna za povezivanje
stavova s ponaanjem. Tako pozitivan stav uklju uje tendenciju da se objekt stava
podri, a negativan stav da se isti izbjegava. Stoga se pretpostavlja da e se djeca koja
imaju pozitivnije stavove prema agresivnosti vjerojatnije u odre enoj situaciji ponaati
na agresivan na in u usporedbi s djecom iji su stavovi prema agresivnom ponaanju
negativni. Takva o ekivanja potvr ena su u brojnim studijama, iako sam stupanj
povezanosti uvelike ovisi o tome radi li se o samoprocjeni ili vrnja koj procjeni
agresivnog ponaanja. Korelacije izme u stavova i vrnja ke procjene agresivnosti u
pravilu su manje i ne prelaze vrijednost od 0.20. Tako su Huesmann i Guerra (1997)
izmjerili korelaciju od 0.18 izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja
utvr enog vrnja kim procjenama na uzorku djece prvih i etvrtih razreda O. Nadalje,
McConville i Cornell (2003) su na uzorku neto starije djece (esti, sedmi i osmi razred
O) utvrdili korelaciju od 0.10 izme u agresivnih stavova i ponaanja procijenjenih od
strane vrnjaka. Nasuprot tome, samoprocjene agresivnog ponaanja zna ajno vie
koreliraju sa stavovima prema agresivnosti. Vernberg i Jacobs su tako (1999) utvrdili
povezanost od
agresivnog ponaanja kod djece sedmog i osmog razreda O te prvog razreda srednje
kole. Me utim, postoje i istraivanja koja negiraju postojanje povezanosti stavova i
ponaanja. Tako u studiji Huesmanna i sur. (1992; prema Erdley i Asher, 1998) nije
na ena povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja
utvr enog na temelju vrnja kih procjena, iako je korelacija stavova i samoprocjene
ponaanja potvr ena.
toleranciju prema indirektnoj agresivnosti nego dje aci. Me utim, istraivanja (iako
rijetka koja se bave ovom problematikom) nisu potvrdila takva o ekivanja. Prema Van
Schoiack Edstrom i sur. (2002) djevoj ice iskazuju manju toleranciju prema fizi koj
agresivnosti, ali jednako tako manje od dje aka prihva aju verbalna agresivna
ponaanja, kao i irenje glasina (to se ubraja u strategije indirektne agresivnosti).
Tako er, za stavove prema indirektnoj strategiji isklju ivanja nije na ena spolna razlika.
Neki autori izvje uju i o postojanju spolnih razlika u stupnju povezanosti stavova
prema agresivnosti s agresivnim ponaanjem. Tako Farrell i Meyer (1997) priop uju o
manjoj povezanosti agresivnih stavova i ponaanja kod djevoj ica iz razloga to je u
njihovoj studiji preventivni program imao slabiji utjecaj na promjene agresivnih stavova
kod djevoj ica nego kod dje aka. Slabiju povezanost izme u stavova prema
agresivnosti i agresivnog ponaanja kod djevoj ica utvrdili su i Huesmann i Guerra
PROBLEM I HIPOTEZE
Problem:
Ispitati povezanost stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja kod djece
osnovnokolske dobi.
U skladu s navedenim problemom formirali smo 3 istraiva ka pitanja:
a. Postoje li razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu
agresivnosti i spol u enika?
b. Postoje li spolne razlike u agresivnom ponaanju?
c. Postoji li povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog
ponaanja te razlikuje li se ta povezanost me u spolovima?
Hipoteze:
Na osnovu nekih teorijskih razmatranja i rezultata dosadanjih istraivanja
o ekujemo:
a. da e djeca iskazivati pozitivnije stavove prema indirektnim strategijama
agresivnosti nego prema direktnima. Tako er o ekujemo da e dje aci vie
tolerirati agresivno ponaanje odnosno imati pozitivnije stavove prema
agresivnosti od djevoj ica. Takvu razliku o ekujemo kako za stavove prema
direktnoj, tako i za stavove prema indirektnoj agresivnosti.
b. ve u direktnu agresivnost dje aka u usporedbi s djevoj icama te ve u
indirektnu agresivnost djevoj ica u usporedbi s dje acima.
c. blagu povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog
ponaanja. Tako er, pretpostavljamo kako e povezanosti izme u stavova
prema agresivnosti i agresivnog ponaanja biti ve e kod dje aka nego kod
djevoj ica.
10
METODOLOGIJA
Sudionici
Sudionici istraivanja bili su u enici i u enice 5-ih i 6-ih razreda osnovnih kola
Ivan Gunduli , Ljubljanica i Petar Zrinski u Zagrebu. Navedene smo kole sami
odabrali pa je stoga na uzorak prigodan. Budu i da se radilo o djeci ispod 14 godina
starosti, od njihovih je roditelja zatraen pismeni pristanak za sudjelovanje u
istraivanju. Ukupan broj djece koja su poha ala 5. ili 6. razred navedenih kola u
vrijeme ispitivanja iznosio je 352. Me utim, 48 djece bilo je odsutno iz kole na dan
ispitivanje, a jo 7 ih nije dobilo pristanak roditelja za sudjelovanje u ispitivanju. Stoga
je ukupno 297 djece sudjelovalo u istraivanju, no od toga ih 4 nije pravilno ispunilo
upitnik/e te su izdvojeni iz daljnje analize. Tako je kona an broj sudionika iznosio 293,
od ega 145 u enika te 148 u enica. Prosje na dob djece iznosila je M=11 god. i 4 mj,
=8 mj. (raspon dobi iznosio je od 10-14 god, ali je 87% djece imalo 11 ili 12 god).
Postupak
Istraivanje smo zapo eli razgovorima s ravnateljima/cama, u kojima smo im
objasnili cilj i postupak istraivanja te ih zamolili za pismeno odobrenje za rad u
njihovim kolama. Pismenu smo suglasnost zatraili i od roditelja djece sudionika.
Djeca su u roku tjedan dana trebala vratiti potpisane suglasnosti, ukoliko su im njihovi
roditelji odobrili sudjelovanje u istraivanju. O djeci koja nisu dobila suglasnost
roditelja, za vrijeme provo enja ispitivanja, brinuo/la se razrednik/ca.
Ispitivanje je provedeno grupno u svakom od 14 razreda (7 petih i 7 estih) za
vrijeme redovne nastave (predmetni nastavnici ustupili su svoje kolske sate). Testiranje
su proveli autorica diplomskog rada te njezin kolega s godine. Svaki je ispitiva
samostalno provodio ispitivanje u 7 razreda te je svih 14 razreda bilo ispitano u
razdoblju od dva tjedna.
U svakom je razredu, prije itanja standardne upute, djeci naglaeno da e se
dobiveni podaci koristiti isklju ivo u istraiva ke svrhe te da njihov identitet ne e
nikome biti otkriven. U enicima je tako er re eno da se ispituje agresivno ponaanje te
ih se zamolilo da budu iskreni prilikom odgovaranja. Od sudionika je i zatraeno da
11
sudionika je bio da za svakog u enika iz svog razreda procijene koliko se esto kada je
ljut ili ima problem s drugim u enikom ponaa na odre eni na in. U enici su odgovarali
zaokruivanjm jednog od brojeva na skali od 0-4 (0=nikada; 1=rijetko; 2=ponekad;
3= esto; 4=vrlo esto). Upitnik se sastojao od 9 estica, koje su u 7 razreda (polovici od
ukupnog broja ispitanih) bile nizane obrnutim redoslijedom; od 9. prema 1. Predvi eno
vrijeme rjeavanja za obje skale nije bilo ograni eno, no svi su u enici zavrili s radom
u okviru jednog kolskog sata.
Mjerni instrumenti
Skala stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti
Budu i da u naoj zemlji nije postojao instrument za mjerenje stavova prema
direktnoj i indirektnoj agresivnosti kod djece, u tu je svrhu konstruirana skala kojom se
ispituje stupanj prihvatljivosti agresivnih oblika ponaanja. Zadatak je djeteta da za
svako od navedenih ponaanja, na skali od 1 (uop e nije prihvatljivo) do 5 (potpuno je
prihvatljivo), procijeni koliko je ono za njega prihvatljiv na in reagiranja u ljutnji.
Skala je prvotno konstruirana po uzoru na skalu normativnih vjerovanja o
agresivnosti i agresivnom ponaanju (Huesmann i Guerra, 1997). Me utim, budu i da
se u tako formuliranim esticama pojavljivala dvostruka negacija te je postojala velika
vjerojatnost davanja socijalno poeljnih odgovora, promijenjena je forma estica.
12
Konstruirana skala stavova sadri 12 estica koje ispituju prihvatljivost razli itih
agresivnih ponaanja. Od 12 opisanih ponaanja, 9 je jednako onima navedenim u skali
vrnja kih procjena agresivnosti, a jo je jedno (s autorovim doputenjem) preuzeto iz
originalne DIAS skale. Preostala 2 ponaanja su (uz doputenje autorice) preuzeta iz
Skale za ispitivanje stavova u itelja/ica prema agresivnosti u enika (Kereste, 2004).
Skala je podijeljena na 3 subskale (svaku ine 4 estice) kojima se mjere stavovi
prema direktnoj fizi koj, direktnoj verbalnoj te indirektnoj agresivnosti. Me utim,
faktorskom analizom glavnih komponenata interkorelacijske matrice 12 estica stavova
na itavom uzorku ekstrahirana su samo 2 zna ajna faktora koji su zajedno objanjavali
59.62% varijance (Tablica 1). Stoga su, u skladu s rezultatima faktorske analize, za
svakog u enika formirana ukupno 2 rezultata: stav prema direktnoj i stav prema
indirektnoj agresivnosti. Rezultati predstavljaju prosje ne vrijednosti na odgovaraju im
esticama. Teorijski raspon rezultata je od 1 do 5, pri emu ve a vrijednost ukazuje na
pozitivniji stav.
Rezultat za stav prema direktnoj agresivnosti formiran je iz 8 estica: stava prema
ulaenju u fizi ki sukob s u enikom, stava prema uzimanju ili unitavanju stvari
u enika, stava prema udaranju u enika, stava prema guranju ili povla enju u enika,
stava prema psovanju u enika, stava prema vikanju na u enika, stava prema nazivanju
u enika pogrdnim imenima te stava prema prijetnjama u eniku da e mu se u initi neto
runo. Rezultat za stav prema indirektnoj agresivnosti formiran je iz 4 estice: stava
prema nagovaranju drugih da se ne drue s u enikom, stava prema pri anju runih i
izmiljenih stvari o u eniku, stava prema odavanju tajni u enika te stava prema
ignoriranju u enika. Iako je estica stava prema pri anju runih i izmiljenih stvari
pokazala ve e zasi enje faktorom stava prema direktnoj umjesto, kako je o ekivano,
indirektnoj agresivnosti, odlu ili smo je zadrati u subskali indirektne agresivnosti.
Razlog tome je to bi njezino izbacivanje zna ajno smanjilo pouzdanost subskale
stavova indirektne agresivnosti s =.72 na =.64. Osim toga, prema definiciji Owensa i
sur. (2000a) pri anje runih i izmiljenih stvari jedna je od kategorija indirektne
agresivnosti. Tako er, navedena je estica u originalnoj DIAS skali uvrtena u subskalu
indirektne agresivnosti. Nadalje, sli an su rezultat dobili i Van Schoiack Edstrom i sur.
(2002) za esticu o irenju glasina te su je tako er zadrali u subskali stavova indirektne
agresivnosti.
13
F1
(DIR)
.815
F2
(IND)
.140
.588
.183
.821
.180
.652
.291
.803
.183
.619
.366
.821
.277
.666
.252
.375
.580
.738
.354
.197
.755
.150
.802
5.003
2.152
Svojstvena vrijednost
Postotak objanjene varijance
41.67
.897 (8)
14
17.93
.716 (4)
15
F1
(DIR)
.807
F2
(IND)
.459
Udara u enika
.885
.361
.881
.414
Vi e na u enika
.705
.592
.805
.525
.814
.412
.438
.835
.651
.682
.365
.889
4.765
3.259
Svojstvena vrijednost
Postotak objanjene varijance
52.95
.970 (6)
16
36.21
.926 (3)
REZULTATI
Distribucije varijabli
Prije po etka obrade podataka, provjerili smo da li se rezultati dobiveni skalom
stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti, kao i rezultati dobiveni vrnja kim
procjenama direktne i indirektne agresivnosti distribuiraju po normalnoj raspodjeli. U tu
smo svrhu koristili Kolmogorov-Smirnov (K-S) test normaliteta distribucije.
Tablica 3.
Minimalne i maksimalne vrijednosti, aritmeti ke sredine, standardne devijacije i
vrijednosti testa normaliteta distribucije (K-S testa) za rezultate na skali stavova prema
direktnoj i indireknoj agresivnosti te skali direktne i indirektne agresivnosti (N=293)
Varijabla
Min
Max
SD
K-S test
1.00
4.13
1.51
0.72
4.084
<.001
1.00
5.00
1.67
0.80
3.399
<.001
Direktna agresivnost
0.00
2.98
0.80
0.65
2.412
<.001
Indirektna agresivnost
0.00
2.27
0.62
0.44
1.611
.011
17
df
Vrsta stava
21.73
1, 291
<.001
Spol
13.87
1, 291
<.001
0.48
1, 291
.489
Tablica 5.
Aritmeti ke sredine i standardne devijacije za stavove prema agresivnosti utvr ene na
ukupnom uzroku djece, kao i na subuzorcima dje aka i djevoj ica
Varijabla
Isp.
SD
svi
293
1.51
0.72
145
1.67
0.80
148
1.35
0.59
svi
293
1.67
0.80
145
1.81
0.81
148
1.54
0.76
18
df
Vrsta agresivnosti
127.82
1, 291
<.001
39.72
1, 291
<.001
147.56
1, 291
<.001
Spol
Vrsta agresivnosti x spol
Tablica 7.
Aritmeti ke sredine i standardne devijacije za direktnu i indirektnu agresivnost utvr ene
na ukupnom uzorku djece, kao i subuzorcima dje aka i djevoj ica
Varijabla
Isp.
SD
Direktna agresivnost
svi
293
0.80
0.65
145
1.09
0.69
148
0.52
0.46
svi
293
0.62
0.44
145
0.70
0.45
148
0.54
0.41
Indirektna agresivnost
19
svi
Direktna
agresivnost
.267**
Indirektna
agresivnost
.190**
.183*
.115
.216**
.213**
svi
.166**
.150**
.063
.056
.167*
.197*
20
subuzorak dje aka utvr ena je blaga pozitivna povezanost jedino izme u stavova prema
direktnoj agresivnosti i direktnog agresivnog ponaanja, dok su se ostale korelacije
stavova i ponaanja pokazale nezna ajnima.
RASPRAVA
U ovom smo se radu bavili dvama fenomenima: stavovima prema agresivnosti i
agresivnim ponaanjem, jer postoji znatan broj empirijskih podataka kako djelovanjem
na stavove prema agresivnosti moemo modificirati i agresivno ponaanje.
Najprije smo eljeli ispitati stavove djece prema agresivnosti s obzirom na vrstu
agresivnosti te spol u enika. Zanimale su nas i spolne razlike u agresivnom ponaanju.
Tako er nam je namjera bila provjeriti postoji li povezanost izme u stavova prema
agresivnosti i agresivnog ponaanja te ukoliko postoji, kakva je i razlikuje li se me u
razli itim spolovima.
smjeru
ve eg
prihva anja
indirektnih
oblika
agresivnog
ponaanja
(Mdirektna=1.51; M indirektna=1.67).
Iako se vrlo malo istraivanja stavova prema agresivnosti bavilo ovom
problematikom (uglavnom su se ispitivali samo stavovi prema direktnim oblicima
agresivnosti), dobiveni su rezultati i o ekivani. Naime, za pretpostaviti je da e djeca
imati pozitivnije stavove odnosno da e vie prihva ati prikrivene oblike agresivnosti u
kojima agresor nije direktno uklju en, ve tetu rtvi nanosi posredno. Razlog tome je
da djeca ponekad takvih agresivnih ponaanja nisu niti svjesna ili ih ne doivljavaju
dovoljno agresivnima pa time niti tako bolnima i opasnima za rtvu kao to bi
21
22
e e koriste indirektne
strategije agresivnosti u odnosu na dje ake. Tek malobrojne studije upu uju na ve u
indirektnu agresivnost dje aka (Tomada i Schneider, 1997; prema French i sur, 2002;
Salmivalli i Kaukiainen, 2004).
Nadalje, budu i da se i interakcija vrste agresivnosti i spola u enika pokazala
zna ajnom, zaklju ujemo da je odnos izme u te dvije varijable neto kompliciraniji.
Stoga, iako je na ukupnom uzorku djece utvr ena preferencija direktne u odnosu na
indirektnu agresivnost, u subuzorcima dje aka i djevoj ica situacija je neto druga ija;
dok dje aci zaista e e koriste direktne nego indirektne strategije agresivnosti, kod
djevoj ica nema razlike u izraenosti ta dva oblika agresivnosti.
Postojanje ovakvih razlika u agresivnosti dje aka i djevoj ica rezultat je
zajedni kog djelovanja biolokih i socijalnih faktora, a mogu je i utjecaj razli itih
stavova prema agresivnosti.
23
24
25
ZAKLJU AK
Provedenim istraivanjem potvr ena je ve ina polaznih hipoteza. Utvrdili smo da
djeca vie toleriraju indirektna nego direktna agresivna ponaanja. Tako er smo
pokazali kako dje aci u usporedbi s djevoj icama iskazuju pozitivnije stavove i prema
direktnim i prema indirektnim oblicima agresivnog ponaanja. Osim toga, kao to je i
o ekivano, kod dje aka je zabiljeena ve a razina direktne agresivnosti u odnosu na
djevoj ice. Me utim, suprotno o ekivanjima, dje aci su se pokazali i indirektno
agresivnijima od djevoj ica. Promatraju i razlike unutar subuzoraka, dje aci su e e
koristili direktne u odnosu na indirektne strategije agresivnosti, dok su kod djevoj ica
oba oblika agresivnosti bila jednako izraena. Nadalje smo utvrdili i pozitivnu
povezanost izme u stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s direktnim i
indirektnim agresivnim ponaanjem kako za
djevoj ica. Suprotno naim o ekivanjima, na subuzorku dje aka potvr ena je pozitivna
povezanost jedino za stavove prema direktnoj agresivnosti s direktnim agresivnim
ponaanjem.
26
LITERATURA:
Archer, J. (2001). A strategic approach to aggression. Social Development, 10 (2), 267271.
Aronson, E., Wilson, T. D., & Akert, R. M. (2002): Social Psychology. NJ: Prentice
Hall, Upper Saddle River.
Bjrkqvist, K. (2001). Different names, same issue. Social Development, 10 (2), 272274.
Bjrkqvist, K., Lagerspetz, K. M. J., & Kaukiainen, A. (1992a). Do girls manipulate
and boys fight? Developmental trends regarding direct and indirect aggression.
Aggressive Behavior, 18, 117-127.
Bjrkqvist, K., Lagerspetz, K. M. J., & sterman, K. (1992b). The Direct and Indirect
Aggression Scales (DIAS). Abo Akademi University, Department of Social
Sciences, Vasa, Finland.
Crick, N. R., Bigbee, M. A., & Howes, C. (1996). Gender differences in children's
normative beliefs about aggression: How do I hurt thee? Let me count the ways.
Child Development, 67, 1003-1014.
Erdley, C. A., & Asher, S. R. (1998). Linkages between children's beliefs about the
legitimacy of aggression and their behavior. Social Development, 7 (3), 321-339.
Farrell, A. D., & Meyer, A. L. (1997). The Effectiveness of a school-based curriculum
for reducing violence among urban sixth-grade students. American Journal of
Public Health, 87 (6), 979-984.
French, D. C., Jansen, E. A., & Pidada, S. (2002). United States and Indonesian
children's and adolescents' reports of relational aggression by dislaked peers.
Child Development, 73, 1143-1150.
Huesmann, L. R. & Guerra, N. G. (1997). Children's normative beliefs about aggression
and aggressive behavior. Journal of Personality and Social Psychology, 72 (2),
408-419.
Kereste, G. (2004). Stavovi nastavnika prema dje jem agresivnom ponaanju: utjecaj
vrste agresije, spola agresora i spola rtve. Drutvena istraivanja, 13, 1055-1079.
Kereste, G. (2002). Dje je agresivno i prosocijalno ponaanje u kontekstu rata.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Lagerspetz, K. M. J., Bjrkqvist, K., & Peltonen, T. (1988). Is indirect aggression
typical of females? Gender differences in 11-to 12-year old children. Aggressive
Behavior, 14, 403-414.
27
28