Sveu ilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju

POVEZANOST STAVOVA PREMA AGRESIVNOSTI I AGRESIVNOG

PONAANJA KOD DJECE OSNOVNOKOLSKE DOBI

Sanja iki
Mentor: dr. sc. Gordana Kereste

Zagreb, 2005

Povezanost stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja kod djece

osnovnokolske dobi
The relationship between attitudes towards aggression and aggressive behavior
among elementary school children

SAETAK
Budu i da postoje brojni empirijski podaci kako djelovanjem na stavove moemo
modificirati i ponaanje, neke od studija agresivnosti usmjerile su se na prou avanje
stavova prema agresivnom ponaanju. Dosadanja su se istraivanja uglavnom bavila
stavovima prema direktnim oblicima agresivnosti, dok su stavovi prema indirektnoj
agresivnosti bili u manjoj mjeri zastupljeni. Stoga smo u ovom radu nastojali ispitati
stavove djece prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti te utvrditi postoje li me u tim
stavovima spolne razlike. Spolne razlike provjeravali smo i u odnosu na direktno i
indirektno agresivno ponaanje. Tako er smo nastojali provjeriti postoji li povezanost
izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja.
U istraivanju su sudjelovala djeca 5-ih i 6-ih razreda osnovnih kola u Zagrebu
(N=293). Stavove djece ispitivali smo skalom stavova prema direktnoj i indirektnoj
agresivnosti, a direktno i indirektno agresivno ponaanje skalom vrnja kih procjena.
Rezultati dobiveni na ukupnom uzorku djece ukazuju na postojanje pozitivnijih
stavova prema indirektnoj nego prema direktnoj agresivnosti. Ispitivanjem spolnih
razlika, utvrdili smo da dje aci u usporedbi s djevoj icama imaju pozitivnije stavove,
odnosno vie prihva aju agresivno ponaanje, bez obzira o kojoj se vrsti agresivnosti
radi. Osim toga, dje aci su se pokazali i agresivnijima u odnosu na djevoj ice.
Provjeravanjem povezanosti agresivnih stavova s ponaanjem utvrdili smo nisku
pozitivnu korelaciju izme u stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti i
direktnog i indirektnog agresivnog ponaanja za itav uzorak djece, kao i za subuzorak
djevoj ica. Na subuzorku dje aka na ena je blaga pozitivna povezanost jedino izme u
stavova prema direktnoj agresivnosti s direktnim agresivnim ponaanjem, dok su se
ostale korelacije izme u stavova i ponaanja pokazale nezna ajnima.

Klju ne rije i: direktna i indirektna agresivnost, stavovi prema agresivnosti, agresivno

ponaanje, spolne razlike

SADRAJ:
UVOD...............................................................................................................
Agresivnost..............................................................................................
Direktna i indirektna agresivnost............................................................
Mjerenje direktne i indirektne agresivnosti.............................................
Razvoj i stabilnost agresivnosti...............................................................
Spolne razlike u agresivnosti...................................................................
Stavovi i agresivnost...............................................................................
Spolne i dobne razlike u stavovima prema agresivnosti.........................
Vanost ispitivanja stavova prema agresivnosti......................................

1
1
1
2
3
4
6
8
9

PROBLEM I HIPOTEZE................................................................................. 10
METODOLOGIJA........................................................................................... 11
Sudionici..................................................................................................11
Postupak.................................................................................................. 11
Mjerni instrumenti................................................................................... 12
Skala stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti.............. 12
Skala vrnja kih procjena direktne i indirektne agresivnosti........ 15
REZULTATI.................................................................................................... 17
RASPRAVA..................................................................................................... 21
Razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu stava te
spol u enika........................................................................................... 21
Spolne razlike u agresivnom ponaanju.................................................. 23
Povezanost stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s
direktnim i indirektnim agresivnim ponaanjem.................................... 23
ZAKLJU AK................................................................................................... 26
LITERATURA................................................................................................. 27

UVOD
Agresivnost
Agresivnost djece jedno je od najvie istraivanih podru ja razvojne psihologije
tijekom posljednjih nekoliko desetlje a. Uzrok tome nalazimo u injenici da agresivno
ponaanje pridonosi nastanku negativnih socijalnih i akademskih ishoda. Agresivna su
djeca

esto odba ena od strane svojih vrnjaka te su, kasnije u ivotu, sklona

negativnim oblicima ponaanja (kao to su naputanje kole i delinkvencija), kao i

problemima mentalnog zdravlja (Kupersmidt, Coie i Dodge, 1990; Parker i Asher,
1987; prema Erdley i Asher, 1998). Kako bi se izbjegle takve tetne posljedice, od
izuzetne je vanosti spoznati imbenike koji utje u na razvoj agresivnog ponaanja, kao
i na ine njegove prevencije, odnosno smanjenja.
Iako agresivnost ve dugi niz godina predstavlja predmet istraivanja, sve do
danas nije stvorena jedinstvena definicija tog fenomena. Razli iti autori naglaavaju
razli ite aspekte agresivnosti pa su definicije agresivnog ponaanja brojne i raznolike.
Me utim, ve ina se autora ipak slae u tome da se agresivnim ponaanjem drugoj osobi
nanosi teta odre ene vrste (uul, 1989).
Berkowitz (1988; prema uul, 1989) je tako definirao agresivnost kao bilo koje
ponaanje (fizi ko ili verbalno) provedeno s namjerom da se nekoga povrijedi (bilo
fizi ki ili psihi ki). Na sli an na in agresivnost danas definiraju i socijalni psiholozi
prema kojima ona predstavlja svaki namjerni postupak (fizi ki ili psihi ki) kojemu je
cilj nanoenje tete ili uzrokovanje boli (Aronson, Wilson, i Akert, 2002).
Direktna i indirektna agresivnost
Postoje razli ite podjele agresivnog ponaanja, a u ovom smo se radu oslonili na
onu prema na inu izraavanja agresivnosti. Prema toj podjeli razlikujemo direktnu
(otvorenu) i indirektnu (skrivenu) agresivnost (Bjrkqvist, Lagerspetz i Kaukiainen,
1992a). Direktna se agresivnost odnosi na svako ponaanje koje sadrava otvoreno
iskazanu namjeru da se nekoga povrijedi. teta se nanosi direktno, licem u lice.
Pritom razlikujemo direktnu fizi ku i direktnu verbalnu agresivnost (Bjrkqvist i sur,
1992a). Kod fizi ke se agresivnosti teta ili bol nanosi prvenstveno koritenjem fizi ke
sile (npr. guranje, udaranje), dok kod verbalne agresivnosti prevladavaju verbalne

strategije (npr. vikanje, vrije anje). I dok su se ranija istraivanja uglavnom fokusirala
na takve otvorene oblike agresivnosti, tijekom posljednjeg desetlje a panja se
usmjerila i na socijalno manipulativna ponaanja poznatija pod pojmom indirektna
agresivnost. Ovu vrstu agresivnosti karakterizira agresivno ponaanje u kojem agresor
nije direktno uklju en u napad, ali nastoji povrijediti drugu osobu utje u i na njezinu
povezanost s okolinom. Istraivanja indirektne agresivnosti zapo ela je Feshbach (1969,
prema Archer, 2001) koja ju je definirala kao socijalno odbacivanje i isklju ivanje.
Osnovne kategorije koje danas razlikujemo u indirektnoj agresivnosti su (Owens, Shute
i Slee, 2000a): pri anje o drugima (irenje glasina, ogovaranje), isklju uju a ponaanja
(ignoriranje, isklju ivanje) te indirektna uznemiravanja (prijete i anonimni telefonski
pozivi, pisane prijete e poruke).
Unato svojoj aktualnosti tijekom posljednjeg desetlje a, indirektna se agresivnost
u mnogim sredinama jo uvijek ne smatra dovoljno ozbiljnim oblikom hostilnog
ponaanja. Stoga, autori suvremenih istraivanja nastoje osvijestiti

injenicu da

indirektna agresivnost moe biti jednako toliko bolna i opasna za rtvu, koliko i
direktna. Crick i Bigbee (1995; prema Crick, Bigbee i Howes, 1996) su pokazali da
djeca koja su bila rtve indirektne agresivnosti iskazuju znatno vie razine socijalnopsiholoke neprilago enosti (kao to su npr. depresija i usamljenost) od djece koja nisu
bila izloena takvom ponaanju. Op enito gledaju i, strategije indirektne agresivnosti
djeci onemogu avaju zadovoljenje njihovih socijalnih potreba za pripadanjem i
blisko u, u dobi kada su im one izrazito bitne.

Mjerenje direktne i indirektne agresivnosti

Indirektna agresivnost, za razliku od direktne, nema jasno izraenu bihevioralnu
komponentu pa se njezinom pojavom javila i potreba za modifikacijom metodologije
istraivanja agresivnosti. Budu i da je bitna karakteristika indirektne agresivnosti da je
ona skriveno ponaanje u kojem agresor nastoji prikriti svoj identitet, neke uobi ajene
metode mjerenja agresivnosti vie nisu bile adekvatne. Tako su Bjrkqvist i sur. (1992a)
metodu opaanja i metodu samoprocjene proglasili neadekvatnim mjerama agresivnosti
te ih nadomjestili metodom vrnja kih procjena. Metoda vrnja kih procjena ispituje
socijalnu percepciju ili putem tehnike imenovanja, pri emu vrnjaci iz razreda imenuju

djecu koja odgovaraju opisu datog ponaanja, ili na na in da na svakoj od zadanih

estica svaki u enik procijeni svakog u enika iz razreda. Za ovaj drugi na in ispitivanja,
Bjrkqvist, Lagerspetz i sterman (1992b) konstruirali su DIAS, skalu za procjenu
direktne i indirektne agresivnosti kod djece. Metoda vrnja kih procjena adekvatna je
mjera indirektne agresivnosti, jer su takvog prikrivenog ponaanja svjesni jedino
pripadnici grupe u ijem se krugu ona odvija, a ne i vanjski opaa i (kao npr. nastavnici
ili roditelji). Korisnost ove metode je i u tome to se njome dobiva ve i broj procjena,
ime se pridonosi pouzdanosti mjerenja (Crick i Rose, 1997; prema McEvoy, Estern,
Rodriguez i Olson, 2003). Tako er, procjena dobivena iz brojnih perspektiva smanjuje
mogu nost da neko ponaanje pro e neopaeno (Coie i Dodge, 1988; prema McEvoy i
sur, 2003). Me utim, metoda vrnja kih procjena ima i svojih nedostataka. Tako
procjene mogu biti optere ene predrasudama o odre enim u enicima, kao i stereotipima
o spolnim ulogama (Ladd i Profilet, 1996; prema McEvoy i sur, 2003).

Razvoj i stabilnost agresivnosti

Iako se agresivno ponaanje smatra relativno stabilnim tijekom vremena, njegova
se bihevioralna manifestacija, kao i u estalost i ozbiljnost mijenjaju u funkciji dobi
(Kereste, 2002). Naime, fizi ka, verbalna i indirektna agresivnost ne smatraju se samo
trima strategijama agresivnosti, ve i trima razvojnim fazama agresivnog ponaanja.
Sukladno razvoju fizi kih, verbalnih i socijalnih vjetina razvijaju se i razli iti oblici
agresivnosti te se me usobno isprepli u (Bjrkqvist i sur, 1992c; prema Bjrkqvist,
2001). Prvi oblici agresivnog ponaanja pojavljuju se ve vrlo rano u ivotnom razvoju,
prije navrene godine dana ivota (Kereste, 2002). Kako u dojena koj dobi te tijekom
ranog djetinjstva djeca jo nemaju dovoljno razvijene verbalne i socijalne vjetine,
koriste se prvenstveno fizi kom agresivno u. U kolskoj dobi, kada se razviju verbalne
sposobnosti, djeca proiruju raspon mogu ih agresivnih reakcija. No, budu i da ih
fizi ka agresivnost u svakodnevnom ivotu izlae opasnosti od sankcioniranja, u tom
razdoblju kod djece po inju prevladavati verbalne strategije (Bjrkqvist, 2001). Za
kolsku dob jo je zna ajno smanjenje ukupnog agresivnog ponaanja, emu ponajvie
pridonose razvoj samoregulacije, kognitivni razvoj, te razvoj socijalnih vjetina.
Kognitivni

initelji imaju zna ajan utjecaj, jer su kolska djeca sve sposobnija

zaklju ivati o namjerama koje lee u osnovi ponaanja pa bolje razlikuju namjerno od
nenamjernog nanoenja tete (Kereste, 2002). Razvoj socijalnih vjetina, do razine
kada su djeca sposobna uspjeno analizirati socijalnu okolinu i njome manipulirati sebi
u korist, omogu ava im koritenje indirektne agresivnosti. Iako se najprije socijalnu
inteligenciju smatralo klju nom za indirektno agresivna ponaanja, istraivanja su
pokazala kako njezin razvoj pomae ostvarivanju i antisocijalnih, ali i prosocijalnih
ciljeva. S druge strane, empatija se pokazala zna ajnim faktorom za koritenje
indirektne agresivnosti. Tako socijalno inteligentne osobe, s pomanjkanjem empatije
tee indirektnim strategijama, dok one s visoko razvijenom i socijalnom inteligencijom i
empatijom nastoje sukobe rjeavati na nenasilan na in (Bjrkqvist, 2001).
Iako se manifestacije agresivnosti s dobi zna ajno mijenjaju, interindividualne su
razlike u agresivnosti vrlo stabilne u vremenu. Tako je Olweus (1979; prema Kereste,
2002) izmjerio korelaciju od ak 0.63 izme u agresivnosti utvr ene u djetinjstvu ili
adolescenciji te one procijenjene u odrasloj dobi. Time je utvrdio da stabilnost
agresivnosti dostie razinu stabilnosti inteligencije. Kasnija su longitudinalna
istraivanja (Eron i Huesmann, 1990; Farrington, 1991; Huesmann i sur, 1984; Stanger i
sur, 1997; prema Kereste, 2002) potvrdila takav zaklju ak i prikazala agresivno
ponaanje kao jedan od najstabilnijih oblika ponaanja. Loeber (1982; prema Kereste,
2002) je, nadalje, pokazao da stabilnost agresivnosti raste u funkciji dobi te je op enito
ve a za pojedince koji su ili izrazito agresivni ili izrazito neagresivni nego za one s
prosje nim stupnjem agresivnosti. Tako er je utvr ena i me ugeneracijska stabilnost,
kao i naslije ivanje agresivnosti.

Spolne razlike u agresivnosti

Brojna suvremena istraivanja ukazuju na postojanje spolnih razlika u
agresivnosti. Prve su razlike uo ljive ve u predkolskoj dobi, a tijekom kolske dobi i
adolescencije postaju i sve izraenije (uul, Kereste i Vlahovi -teti , 1990).
U samim po ecima istraivanja spolnih razlika, agresivnost se smatrala isklju ivo
mukim fenomenom (Buss, 1961; prema Owens, Shute i Slee, 2000b) te su ene
esto bile izuzimane iz uzoraka. Kasnije je prevladalo miljenje da mukarci vie koriste
fizi ku agresivnost, dok su ene verbalno agresivnije (Maccoby i Jacklin, 1974; prema

Lagerspetz, Bjrkqvist i Peltonen, 1988). Me utim, istraivanja su pokazala kako

razlike u fizi koj i verbalnoj agresivnosti nisu najbolji indikator spolnih razlika u
agresivnom ponaanju. Eagley i Steffen (1978; prema Bjrkqvist i sur, 1992a) su tako
potvrdili da mukarci e e nego ene nanose fizi ku bol svojim rtvama, me utim
prilikom nanoenja psihi ke boli verbalnim strategijama nije na ena razlika me u
spolovima. Osim toga, Macoby i Jacklin (1974; prema Bjrkqvist i sur, 1992a) su u 3
od 5 studija koje su prou avale spolne razlike, utvrdili ak ve u verbalnu agresivnost
kod mukaraca.
Iako su ene u ranijim istraivanjima uglavnom prikazivane kao neagresivni spol,
situacija se promijenila uvo enjem koncepta indirektne agresivnosti. Time je postalo
o igledno da i muke i enske osobe mogu biti agresivne, samo da pritom preferiraju
razli ite stilove agresivnosti. Tako su u ve ini istraivanja (Bjrkqvist i sur, 1992a;
Crick i sur, 1997; Crick i sur, 1995; Lagerspetz i sur, 1988; Lagerspetz i Bjrkqvist,
1994; Salmivalli i sur, 2000; prema Salmivalli i Kaukiainen, 2004) dje aci procijenjeni
kao direktno agresivniji od djevoj ica, dok se za djevoj ice smatra da prilikom
izraavanja agresije koriste vie indirektnih strategija od dje aka. Me utim, postoje i
istraivanja (Galen i Underwood, 1997; Rys i Bear, 1997; Osterman i sur, 1998; prema
Salmivalli i Kaukiainen, 2004) koja ne potvr uju takve nalaze, odnosno negiraju
postojanje spolne razlike u indirektnoj agresivnosti. Osim toga, u dvjema studijama
(Tomada i Schneider 1997; prema French, Jansen i Pidada, 2002; Salmivalli i
Kaukiainen, 2004) na ena spolna razlika upu ivala je na ve e izraavanje indirektnih
oblika agresivnosti kod dje aka.
Stoga se danas smatra da djevoj ice prilikom iskazivanja agresije vie koriste
indirektne strategije nego direktne (posebice to se ti e fizi kih napada). Tako er je
mogu e da gledaju i u odnosu na njihovu ukupnu agresivnost, djevoj ice koriste
indirektno agresivna ponaanja u ve em postotku nego to to ine dje aci. Me utim, to
ne zna i i da su djevoj ice indirektno agresivnije od dje aka, ve samo da u njihovom
spektru agresivnog ponaanja prevladavaju indirektne strategije (Salmivalli i
Kaukiainen, 2004). S druge strane, dje aci vie preferiraju direktne od indirektnih
stilova agresivnosti te se, stoga, i ve i postotak njihove ukupne agresivnosti odnosi na
direktne strategije.

Spolne razlike u agresivnosti odraz su zajedni kog djelovanja biolokih i

socijalnih faktora. Me u biolokim

imbenicima najzna ajniju ulogu imaju muki

spolni hormoni, no vanost se pridaje i tjelesnoj snazi, koja dje acima omogu ava da u
odre enim situacijama spremnije reagiraju na agresivan na in (Kereste, 2002). S druge
strane, razlike u socijalizaciji dje aka i djevoj ica tako er pridonose razvoju spolnih
razlika u agresivnosti. Op enito gledaju i, agresivnost se smatra prihvatljivom
komponentom muke, ali ne i enske spolne uloge pa se stoga, ve i malena djeca
suprotnih spolova odgajaju na razli ite na ine. Tako se kod djevoj ica poti e razvoj
prosocijalnih ponaanja, dok se agresivnost ne odobrava te ak i obeshrabruje (Dodge i
sur, 1994; Keenan i Shaw, 1997; prema Kereste 2002). Osim toga, i razli iti odgojni
postupci prema djevoj icama odnosno dje acima utje u na spolne razlike, jer je
roditeljsko ponaanje povezano s ponaanjem i razvojem djeteta.

Stavovi i agresivnost
U mnogobrojnim studijama istraiva i su se usmjerili na prou avanje socijalnokognitivnih faktora smatraju i ih nunima za razumijevanje agresivnog ponaanja kod
djece. S istim su ciljem, Crick i Dodge (1996; prema Erdley i Asher, 1998) predloili
teorijski model o procesiranju socijalnih informacija. Prema tom modelu, djeca prilikom
izlaganja nekoj socijalnoj situaciji prolaze kroz razli ite faze procesiranja informacija iz
okoline. Kao prvu fazu autori su izdvojili primanje i interpretiranje socijalnih
informacija. Zanimljivo je da ve u toj po etnoj fazi postoje razlike izme u agresivne i
neagresivne djece. Tako su u nejasnim situacijama, agresivna djeca sklonija znakove
druge osobe interpretirati kao hostilne (Dodge, 1980; Dodge i Frame, 1982; Dodge,
Murphy i Buchsbaum, 1984; Slaby i Guerra, 1988; prema Erdley i Asher, 1998).
Sljede a faza uklju uje odabir cilja socijalne interakcije, kao i generiranje mogu ih
odgovora koji su u skladu s odabranim ciljem. Prema rezultatima istraivanja (Erdley i
Asher, 1996; Lochman, Wayland i White, 1993; Slaby i Guerra, 1988; prema Erdley i
Asher, 1998) agresivna djeca u socijalnim interakcijama vie tee agresivnim ciljevima.
Tako er, kod agresivne djece ve i broj socijalnih strategija sadri agresivne elemente pa
je i ve a vjerojatnost da e takva djeca reagirati na agresivan na in (Richard i Dodge,
1982; prema Erdley i Asher, 1998). U zavrnoj se fazi procesiranja informacija odabire

kona na reakcija odnosno ponaanje. Brojni faktori igraju ulogu u izboru kona nog
odgovora, a jedan od njih je i procjena prikladnosti odre enog ponaanja. Naime, prema
modelu procesiranja socijalnih informacija, prije manifestacije odre enog ponaanja
procjenjuje se njegova socijalna prihvatljivost. Drugim rije ima, Crick i Dodge (1996;
prema Erdley i Asher, 1998) smatraju da e odluke djece o ponaanju na agresivan
na in biti povezane s njihovim stavovima prema agresivnosti. Tako Dodge (1993;
prema Vernberg i Jacobs, 1999) navodi kako stav da je agresivnost nuna za postizanje
odre enih ciljeva, moe djecu navesti da se vie usmjere na hostilne aspekte socijalnih
znakova, e e upotrebljavaju agresivne odgovore te uvi aju samo pozitivne ishode
agresivnog ponaanja. I mnoga istraivanja (Erdley i Asher, 1998; Huesmann i Guerra,
1997; McConville i Cornell, 2003; Pakaslahti i Keltikangas-Jarvinen, 1997; Van
Schoiack Edstrom, Frey i Beland, 2002; Vernberg i Jacobs, 1999) upravo stavove djece
prema agresivnosti dovode u relaciju s njihovim agresivnim ponaanjem. Uzrok tome je
to psiholoka struktura stava, kao i njegova motivaciona osnova ukazuju na postojanje
odnosa izme u stava i ponaanja. Prema definiciji stav predstavlja ste enu, relativno
trajnu i stabilnu organizaciju emocija, vrednovanja i reagiranja prema nekom objektu
(Petz, 1992). Dakle, psiholoka se struktura stava sastoji od tri komponente:
emocionalne, kognitivne i konativne. Emocionalna se komponenta odnosi na osje aje
prema objektu stava, dok kognitivnu komponentu ine saznanja o istom. Konativna se
komponenta o ituje u spremnosti na akciju i upravo je ona zasluna za povezivanje
stavova s ponaanjem. Tako pozitivan stav uklju uje tendenciju da se objekt stava
podri, a negativan stav da se isti izbjegava. Stoga se pretpostavlja da e se djeca koja
imaju pozitivnije stavove prema agresivnosti vjerojatnije u odre enoj situaciji ponaati
na agresivan na in u usporedbi s djecom iji su stavovi prema agresivnom ponaanju
negativni. Takva o ekivanja potvr ena su u brojnim studijama, iako sam stupanj
povezanosti uvelike ovisi o tome radi li se o samoprocjeni ili vrnja koj procjeni
agresivnog ponaanja. Korelacije izme u stavova i vrnja ke procjene agresivnosti u
pravilu su manje i ne prelaze vrijednost od 0.20. Tako su Huesmann i Guerra (1997)
izmjerili korelaciju od 0.18 izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja
utvr enog vrnja kim procjenama na uzorku djece prvih i etvrtih razreda O. Nadalje,
McConville i Cornell (2003) su na uzorku neto starije djece (esti, sedmi i osmi razred
O) utvrdili korelaciju od 0.10 izme u agresivnih stavova i ponaanja procijenjenih od

strane vrnjaka. Nasuprot tome, samoprocjene agresivnog ponaanja zna ajno vie
koreliraju sa stavovima prema agresivnosti. Vernberg i Jacobs su tako (1999) utvrdili
povezanost od

ak 0.60 izme u stavova o legitimnosti agresije i samoprocjena

agresivnog ponaanja kod djece sedmog i osmog razreda O te prvog razreda srednje
kole. Me utim, postoje i istraivanja koja negiraju postojanje povezanosti stavova i
ponaanja. Tako u studiji Huesmanna i sur. (1992; prema Erdley i Asher, 1998) nije
na ena povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja
utvr enog na temelju vrnja kih procjena, iako je korelacija stavova i samoprocjene
ponaanja potvr ena.

Spolne i dobne razlike u stavovima prema agresivnosti

Ispitivanjem spolnih razlika u stavovima prema agresivnosti, utvr eno je da
dje aci imaju tolerantnije stavove prema agresivnom ponaanju u usporedbi s
djevoj icama (Erdley i Asher, 1998; Huesmann i Guerra, 1997; McConville i Cornell,
2003; Pakaslahti i Keltikangas-Jarvinen, 1997). Prema mnogim autorima takvi se
pozitivniji stavovi odraavaju u njihovom ponaanju pa je to jedan od razloga zato su
dje aci agresivniji od djevoj ica. Neki autori (Huesmann i Guerra, 1997), nadalje,
pretpostavljaju da e kod stavova postojati isti trend kao i u agresivnom ponaanju to
se ti e razli itih tipova agresivnosti, odnosno da

e djevoj ice pokazivati ve u

toleranciju prema indirektnoj agresivnosti nego dje aci. Me utim, istraivanja (iako
rijetka koja se bave ovom problematikom) nisu potvrdila takva o ekivanja. Prema Van
Schoiack Edstrom i sur. (2002) djevoj ice iskazuju manju toleranciju prema fizi koj
agresivnosti, ali jednako tako manje od dje aka prihva aju verbalna agresivna
ponaanja, kao i irenje glasina (to se ubraja u strategije indirektne agresivnosti).
Tako er, za stavove prema indirektnoj strategiji isklju ivanja nije na ena spolna razlika.
Neki autori izvje uju i o postojanju spolnih razlika u stupnju povezanosti stavova
prema agresivnosti s agresivnim ponaanjem. Tako Farrell i Meyer (1997) priop uju o
manjoj povezanosti agresivnih stavova i ponaanja kod djevoj ica iz razloga to je u
njihovoj studiji preventivni program imao slabiji utjecaj na promjene agresivnih stavova
kod djevoj ica nego kod dje aka. Slabiju povezanost izme u stavova prema
agresivnosti i agresivnog ponaanja kod djevoj ica utvrdili su i Huesmann i Guerra

(1997) te Vernberg i Jacobs (1999). Dobivenu su razliku Huesmann i Guerra (1997)

pripisali mjernom instrumentu kojim su se prilikom mjerenja agresivnih stavova
zahva ala samo direktno agresivna ponaanja, koja su izraenija kod dje aka.
Istraiva i izvje uju i o postojanju razlika u stavovima s obzirom na dob djece.
Tako djeca tijekom odrastanja pokazuju sve ve u toleranciju prema agresivnom
ponaanju. Huesmann i Guerra (1997) su uspore uju i stavove djece prvih i etvrtih
razreda O utvrdili ve e prihva anje agresivnosti kod djece starije dobi, dok su se
mla a djeca uglavnom povodila za socijalnim normama. Sli ne su rezultate dobili i
McConville i Cornell (2003) uspore uju i djecu estih, sedmih i osmih razreda O.
Stavovi starije djece su tako er stabilniji odnosno manje podloni promjeni
(Huesmann i Guerra, 1997).

Vanost ispitivanja stavova prema agresivnosti

Iako su socijalno-kognitivni faktori tek neki od brojnih koji oblikuju ponaanje,
njihov utjecaj ne treba zanemariti. Naime, iz navedenih nalaza moemo zaklju iti da
postojanje stavova koji podravaju agresivno ponaanje u odnosu s vrnjacima, moe
predstavljati opasnost za budu i razvoj i ponaanje djeteta. elimo li sprije iti takve
negativne ishode, moramo se usmjeriti na mijenjanje agresivnih stavova kod djece
primjenom razli itih preventivnih programa. Cilj je takvih programa razviti kod djece
socijalnu svjesnost i empatiju te ih podu iti vjetinama prosocijalnog ponaanja i
nenasilnog rjeavanja sukoba. Premda se jednom formirani stavovi teko mijenjaju,
istraivanja pokazuju da je njihova promjena mogu a pod utjecajem izmijenjenih
okolnosti ili novih iskustava. Tako Weissberg i Caplan (1994; prema Van Schoiack
Edstrom i sur, 2002) izvje uju o efikasnijem rjeavanju problema te e em koritenju
prosocijalnih strategija u djece koja su poha ala preventivni program mijenjanja
agresivnih stavova. Tako er, djeca drugih i tre ih razreda osnovne kole, nakon
zavrenog preventivnog programa, rje e su izraavala verbalnu i fizi ku agresivnost te
su e e koristila prosocijalne oblike ponaanja (Grossman i sur, 1997; prema Van
Schoiack Edstrom i sur, 2002).
Op enito gledaju i, ispitivanje stavova djece prema agresivnosti korisno je i
nuno, jer oni predstavljaju vaan indikator budu eg agresivnog ponaanja.

PROBLEM I HIPOTEZE
Problem:
Ispitati povezanost stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja kod djece
osnovnokolske dobi.
U skladu s navedenim problemom formirali smo 3 istraiva ka pitanja:
a. Postoje li razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu
agresivnosti i spol u enika?
b. Postoje li spolne razlike u agresivnom ponaanju?
c. Postoji li povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog
ponaanja te razlikuje li se ta povezanost me u spolovima?

Hipoteze:
Na osnovu nekih teorijskih razmatranja i rezultata dosadanjih istraivanja
o ekujemo:
a. da e djeca iskazivati pozitivnije stavove prema indirektnim strategijama
agresivnosti nego prema direktnima. Tako er o ekujemo da e dje aci vie
tolerirati agresivno ponaanje odnosno imati pozitivnije stavove prema
agresivnosti od djevoj ica. Takvu razliku o ekujemo kako za stavove prema
direktnoj, tako i za stavove prema indirektnoj agresivnosti.
b. ve u direktnu agresivnost dje aka u usporedbi s djevoj icama te ve u
indirektnu agresivnost djevoj ica u usporedbi s dje acima.
c. blagu povezanost izme u stavova prema agresivnosti i agresivnog
ponaanja. Tako er, pretpostavljamo kako e povezanosti izme u stavova
prema agresivnosti i agresivnog ponaanja biti ve e kod dje aka nego kod
djevoj ica.

10

METODOLOGIJA
Sudionici
Sudionici istraivanja bili su u enici i u enice 5-ih i 6-ih razreda osnovnih kola
Ivan Gunduli , Ljubljanica i Petar Zrinski u Zagrebu. Navedene smo kole sami
odabrali pa je stoga na uzorak prigodan. Budu i da se radilo o djeci ispod 14 godina
starosti, od njihovih je roditelja zatraen pismeni pristanak za sudjelovanje u
istraivanju. Ukupan broj djece koja su poha ala 5. ili 6. razred navedenih kola u
vrijeme ispitivanja iznosio je 352. Me utim, 48 djece bilo je odsutno iz kole na dan
ispitivanje, a jo 7 ih nije dobilo pristanak roditelja za sudjelovanje u ispitivanju. Stoga
je ukupno 297 djece sudjelovalo u istraivanju, no od toga ih 4 nije pravilno ispunilo
upitnik/e te su izdvojeni iz daljnje analize. Tako je kona an broj sudionika iznosio 293,
od ega 145 u enika te 148 u enica. Prosje na dob djece iznosila je M=11 god. i 4 mj,
=8 mj. (raspon dobi iznosio je od 10-14 god, ali je 87% djece imalo 11 ili 12 god).

Postupak
Istraivanje smo zapo eli razgovorima s ravnateljima/cama, u kojima smo im
objasnili cilj i postupak istraivanja te ih zamolili za pismeno odobrenje za rad u
njihovim kolama. Pismenu smo suglasnost zatraili i od roditelja djece sudionika.
Djeca su u roku tjedan dana trebala vratiti potpisane suglasnosti, ukoliko su im njihovi
roditelji odobrili sudjelovanje u istraivanju. O djeci koja nisu dobila suglasnost
roditelja, za vrijeme provo enja ispitivanja, brinuo/la se razrednik/ca.
Ispitivanje je provedeno grupno u svakom od 14 razreda (7 petih i 7 estih) za
vrijeme redovne nastave (predmetni nastavnici ustupili su svoje kolske sate). Testiranje
su proveli autorica diplomskog rada te njezin kolega s godine. Svaki je ispitiva
samostalno provodio ispitivanje u 7 razreda te je svih 14 razreda bilo ispitano u
razdoblju od dva tjedna.
U svakom je razredu, prije itanja standardne upute, djeci naglaeno da e se
dobiveni podaci koristiti isklju ivo u istraiva ke svrhe te da njihov identitet ne e
nikome biti otkriven. U enicima je tako er re eno da se ispituje agresivno ponaanje te
ih se zamolilo da budu iskreni prilikom odgovaranja. Od sudionika je i zatraeno da

11

rade samostalno te ne komentiraju me u sobom sadraj upitnika, kao ni svoje odgovore.

Djeca su, nakon paljivo posluane upute spremno krenula na ispunjavanje upitnika.
Sudionici su najprije ispunjavali skalu stavova prema direktnoj i indirektnoj
agresivnosti. Zajedni ka je uputa pro itana pred itavim razredom. Od djece se trailo
da na skali od 1-5 (1=uop e nije prihvatljivo, uop e nije u redu; 5=potpuno je
prihvatljivo, potpuno je u redu; zna enje brojeva 2, 3 i 4 nije bilo specificirano)
procijene koliko je svako od navedenih ponaanja za njih prihvatljiva reakcija u ljutnji.
Navedeno je bilo 12 razli itih ponaanja. Nakon to su svi u enici iz razreda zavrili s
ispunjavanjem skale stavova, uslijedilo je ispitivanje agresivnosti skalom vrnja kih
procjena. Ponovo je pred

itavim razredom pro itana standardna uputa. Zadatak

sudionika je bio da za svakog u enika iz svog razreda procijene koliko se esto kada je
ljut ili ima problem s drugim u enikom ponaa na odre eni na in. U enici su odgovarali
zaokruivanjm jednog od brojeva na skali od 0-4 (0=nikada; 1=rijetko; 2=ponekad;
3= esto; 4=vrlo esto). Upitnik se sastojao od 9 estica, koje su u 7 razreda (polovici od
ukupnog broja ispitanih) bile nizane obrnutim redoslijedom; od 9. prema 1. Predvi eno
vrijeme rjeavanja za obje skale nije bilo ograni eno, no svi su u enici zavrili s radom
u okviru jednog kolskog sata.

Mjerni instrumenti
Skala stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti
Budu i da u naoj zemlji nije postojao instrument za mjerenje stavova prema
direktnoj i indirektnoj agresivnosti kod djece, u tu je svrhu konstruirana skala kojom se
ispituje stupanj prihvatljivosti agresivnih oblika ponaanja. Zadatak je djeteta da za
svako od navedenih ponaanja, na skali od 1 (uop e nije prihvatljivo) do 5 (potpuno je
prihvatljivo), procijeni koliko je ono za njega prihvatljiv na in reagiranja u ljutnji.
Skala je prvotno konstruirana po uzoru na skalu normativnih vjerovanja o
agresivnosti i agresivnom ponaanju (Huesmann i Guerra, 1997). Me utim, budu i da
se u tako formuliranim esticama pojavljivala dvostruka negacija te je postojala velika
vjerojatnost davanja socijalno poeljnih odgovora, promijenjena je forma estica.

12

Konstruirana skala stavova sadri 12 estica koje ispituju prihvatljivost razli itih
agresivnih ponaanja. Od 12 opisanih ponaanja, 9 je jednako onima navedenim u skali
vrnja kih procjena agresivnosti, a jo je jedno (s autorovim doputenjem) preuzeto iz
originalne DIAS skale. Preostala 2 ponaanja su (uz doputenje autorice) preuzeta iz
Skale za ispitivanje stavova u itelja/ica prema agresivnosti u enika (Kereste, 2004).
Skala je podijeljena na 3 subskale (svaku ine 4 estice) kojima se mjere stavovi
prema direktnoj fizi koj, direktnoj verbalnoj te indirektnoj agresivnosti. Me utim,
faktorskom analizom glavnih komponenata interkorelacijske matrice 12 estica stavova
na itavom uzorku ekstrahirana su samo 2 zna ajna faktora koji su zajedno objanjavali
59.62% varijance (Tablica 1). Stoga su, u skladu s rezultatima faktorske analize, za
svakog u enika formirana ukupno 2 rezultata: stav prema direktnoj i stav prema
indirektnoj agresivnosti. Rezultati predstavljaju prosje ne vrijednosti na odgovaraju im
esticama. Teorijski raspon rezultata je od 1 do 5, pri emu ve a vrijednost ukazuje na
pozitivniji stav.
Rezultat za stav prema direktnoj agresivnosti formiran je iz 8 estica: stava prema
ulaenju u fizi ki sukob s u enikom, stava prema uzimanju ili unitavanju stvari
u enika, stava prema udaranju u enika, stava prema guranju ili povla enju u enika,
stava prema psovanju u enika, stava prema vikanju na u enika, stava prema nazivanju
u enika pogrdnim imenima te stava prema prijetnjama u eniku da e mu se u initi neto
runo. Rezultat za stav prema indirektnoj agresivnosti formiran je iz 4 estice: stava
prema nagovaranju drugih da se ne drue s u enikom, stava prema pri anju runih i
izmiljenih stvari o u eniku, stava prema odavanju tajni u enika te stava prema
ignoriranju u enika. Iako je estica stava prema pri anju runih i izmiljenih stvari
pokazala ve e zasi enje faktorom stava prema direktnoj umjesto, kako je o ekivano,
indirektnoj agresivnosti, odlu ili smo je zadrati u subskali indirektne agresivnosti.
Razlog tome je to bi njezino izbacivanje zna ajno smanjilo pouzdanost subskale
stavova indirektne agresivnosti s =.72 na =.64. Osim toga, prema definiciji Owensa i
sur. (2000a) pri anje runih i izmiljenih stvari jedna je od kategorija indirektne
agresivnosti. Tako er, navedena je estica u originalnoj DIAS skali uvrtena u subskalu
indirektne agresivnosti. Nadalje, sli an su rezultat dobili i Van Schoiack Edstrom i sur.
(2002) za esticu o irenju glasina te su je tako er zadrali u subskali stavova indirektne
agresivnosti.

13

Pouzdanost (Cronbach alfa) estica subskale stava prema direktnoj agresivnosti

iznosi .90 u itavom uzorku te .89 u subuzorcima dje aka i djevoj ica.
Pouzdanost (Cronbach alfa) estica subskale stava prema indirektnoj agresivnosti
jednaka je .72 za itav uzorak, .64 za subuzorak dje aka i .78 za subuzorak djevoj ica.
Iako navedena skala zapravo mjeri stavove djece prema dvije razli ite vrste
agresivnosti, korelacija me u stavovima prema ta dva oblika agresivnosti je visoka
(r=.69; p<.001). Iz toga zaklju ujemo da su djeca, koja imaju pozitivnije stavove prema
direktnoj agresivnosti, ujedno tolerantnija i prema indirektnim oblicima agresivnosti.
Tablica 1.
Faktorska struktura skale stavova prema agresivnosti (glavne komponente rotirane u
Varimax poziciju) i koeficijenti unutarnje konzistencije utvr eni na uzorku od 293
u enika

Stav prema ulasku u fizi ki sukob s u enikom

F1
(DIR)
.815

F2
(IND)
.140

Stav prema uzimanju ili unitavanju stvari u enika

.588

.183

Stav prema udaranju u enika

.821

.180

Stav prema guranju ili povla enju u enika

.652

.291

Stav prema psovanju u enika

.803

.183

Stav prema vikanju na u enika

.619

.366

Stav prema nazivanju u enika pogrdnim imenima

.821

.277

Stav prema prijetnjama u eniku da e mu u initi neto runo

.666

.252

Stav prema nagovaranju drugih da se ne drue s u enikom

.375

.580

Stav prema pri anju runih i izmiljenih stvari o u eniku

.738

.354

Stav prema odavanju tajni u enika

.197

.755

Stav prema ignoriranju u enika

.150

.802

5.003

2.152

Svojstvena vrijednost
Postotak objanjene varijance

41.67

Cronbach alpha (broj estica)

.897 (8)

14

17.93
.716 (4)

Skala vrnja kih procjena direktne i indirektne agresivnosti

Kako kod nas postoji samo jedna verzija skale za procjenu agresivnosti od strane
vrnjaka, a njezine su se metrijske karakteristike pokazale zadovoljavaju ima, za
potrebe ovog rada koritena je navedena skala. Skalu je, po uzoru na DIAS, skalu
direktne i indirektne agresivnosti (Direct & Indirect Aggression Scales; Bjrkqvist,
Lagerspetz i sterman, 1992; Abo Akademi University Finland) konstruirala Milanovi
(2004) za potrebe svog diplomskog rada. Skala se sastoji od 9 estica kojima se ispituje
agresivnost djece na temelju vrnja kih procjena. Zadatak djeteta je da za svakog
u enika iz svog razreda na skali od 0 (nikada se tako ne ponaa) do 4 (vrlo esto se tako
ponaa) procijeni koliko se esto ponaa na navedeni na in kada je ljut ili ima problem s
drugim u enikom.
Skala je podijeljena u 3 subskale (svaku ine 3 estice) kojima se mjere direktna
fizi ka, direktna verbalna te indirektna agresivnost. U originalnoj su verziji skale autori
izdvojili sva 3 faktora, dok su u hrvatskoj verziji utvr ena samo 2 zasebna faktora:
direktne i indirektne agresivnosti (Milanovi , 2004). U ovom je radu faktorskom
analizom 9 estica agresivnog ponaanja na itavom uzorku utvr en samo 1 faktor koji
objanjava 82.87% varijance. Me utim, budu i da se u istraivanjima u kojima se
koristi DIAS redovito razlikuju faktori direktne i indirektne agresivnosti, kao i da nas je
u ovom radu zanimala povezanost stavova prema razli itim vrstama agresivnosti s
agresivnim ponaanjem, smatrali smo opravdanim formirati zasebne rezultate za
direktnu i indirektnu agresivnost. Opravdanost takvog postupka provjerili smo
provo enjem faktorske analize s 2 zadana faktora te izra unavanjem koeficijenata
unutarnje konzistencije za subskale direktne i indirektne agresivnosti (Tablica 2).
Premda su sve estice zna ajno zasi ene s oba faktora, zasi enje o ekivanim faktorom
uvijek je ve e od zasi enja drugim faktorom. I u ovoj se skali najproblemati nijom
pokazala estica Pri a rune i izmiljene stvari o u eniku, ali je iz istih razloga kao i
kod skale stavova uvrtena u subskalu indirektne agresivnosti. Rezultati su formirani
kao prosje ne vrijednosti na odgovaraju im esticama. Mogu i raspon rezultata iznosi
od 0 do 4, pri emu ve a vrijednost ukazuje na ve u agresivnost.
Rezultat direktne agresivnosti formiran je iz 6 estica: uzima ili unitava stvari
u enika, udara u enika, gura ili vu e u enika, vi e na u enika, naziva u enika pogrdnim
imenima te prijeti u eniku da e mu u initi neto runo. Rezultat indirektne agresivnosti

15

formiran je iz 3 estice: govori drugima da se ne drue s u enikom, pri a rune i

izmiljene stvari o u eniku te odaje tajne u enika.
Pouzdanost (Cronbach alfa) estica subskale direktne agresivnosti iznosi .97 za
ukupan uzorak i subuzorak dje aka te .96 za subuzorak djevoj ica.
Pouzdanost (Cronbach alfa) estica subskale indirektne agresivnosti jednaka je .93
u ukupnom uzorku, .92 u subuzorku dje aka i .94 u subuzorku djevoj ica.
Iako navedene subskale agresivnosti mjere dvije razli ite vrste agresivnosti,
korelacija me u njima je vrlo visoka (r=.87; p<.001). Stoga je za pretpostaviti da e
djeca koja su agresivna na direktan na in biti ujedno i indirektno agresivna.
Tablica 2.
Faktorska analiza skale vrnja kih procjena agresivnosti (zadana 2 faktora i rotirana u
Varimax poziciju) i koeficijenti unutarnje konzistencije utvr eni na uzorku od 293
u enika

Uzima ili unitava stvari u enika

F1
(DIR)
.807

F2
(IND)
.459

Udara u enika

.885

.361

Gura ili vu e u enika

.881

.414

Vi e na u enika

.705

.592

Naziva u enika pogrdnim imenima

.805

.525

Prijeti u eniku da e mu u initi neto runo

.814

.412

Govori drugima da se ne drue s u enikom

.438

.835

Pri a rune i izmiljene stvari o u eniku

.651

.682

Odaje tajne u enika

.365

.889

4.765

3.259

Svojstvena vrijednost
Postotak objanjene varijance

52.95

Cronbach alpha (broj estica)

.970 (6)

16

36.21
.926 (3)

REZULTATI
Distribucije varijabli
Prije po etka obrade podataka, provjerili smo da li se rezultati dobiveni skalom
stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti, kao i rezultati dobiveni vrnja kim
procjenama direktne i indirektne agresivnosti distribuiraju po normalnoj raspodjeli. U tu
smo svrhu koristili Kolmogorov-Smirnov (K-S) test normaliteta distribucije.
Tablica 3.
Minimalne i maksimalne vrijednosti, aritmeti ke sredine, standardne devijacije i
vrijednosti testa normaliteta distribucije (K-S testa) za rezultate na skali stavova prema
direktnoj i indireknoj agresivnosti te skali direktne i indirektne agresivnosti (N=293)
Varijabla

Min

Max

SD

K-S test

Stav prema direktnoj agresivnosti

1.00

4.13

1.51

0.72

4.084

<.001

Stav prema indirektnoj agresivnosti

1.00

5.00

1.67

0.80

3.399

<.001

Direktna agresivnost

0.00

2.98

0.80

0.65

2.412

<.001

Indirektna agresivnost

0.00

2.27

0.62

0.44

1.611

.011

Iz tablice 3. vidljivo je kako obje distribucije stavova prema agresivnosti

odstupaju od normalne raspodjele te ine pozitivno asimetri nu krivulju. Takav rezultat
upu uje na injenicu da djeca u svojim procjenama prihvatljivosti agresivnih oblika
ponaanja tee manjim vrijednostima, odnosno ocjenjuju takva ponaanja kao
neprihvatljiva.
Nadalje, i obje distribucije agresivnosti su pozitivno asimetri ne, to zna i da su
u enici jedni druge uglavnom procjenjivali kao rijetko ili ak nikada agresivnima.
Me utim, iako navedene distribucije odstupaju od normalne raspodjele, Petz
(1997) navodi kako je jo uvijek opravdano koristiti parametrijsku statistiku ukoliko su
distribucije pravilne (uvjet nije da budu potpuno simetri ne, ve da ne budu bimodalne
ili U-oblika) te ukoliko su uzorci dovoljno veliki, jednake ili sli ne veli ine. Budu i da
se u naem slu aju radi o uzorku od 293 u enika, a subuzorci dje aka i djevoj ica su
podjednako veliki, u daljnjoj emo obradi koristiti analize varijance s ponovljenim
mjerenjem i Pearsonove koeficijente korelacija.

17

Razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu stava te spol u enika

Kako bismo odgovorili na pitanje o postojanju razlike izme u stavova prema
direktnoj i indirektnoj agresivnosti, kao i o utjecaju spola na stavove proveli smo
analizu varijance s ponovljenim mjerenjima. U navedenoj je analizi vrsta stava bila
unutargrupna varijabla, a spol je predstavljao me ugrupnu varijablu.
Tablica 4.
Rezultati analize varijance s ponovljenim mjerenjima s obzirom na vrstu stava prema
agresivnosti (unutargrupna varijabla) te spol u enika (me ugrupna varijabla)
Izvor varijabiliteta

df

Vrsta stava

21.73

1, 291

<.001

Spol

13.87

1, 291

<.001

0.48

1, 291

.489

Vrsta stava x spol

Tablica 5.
Aritmeti ke sredine i standardne devijacije za stavove prema agresivnosti utvr ene na
ukupnom uzroku djece, kao i na subuzorcima dje aka i djevoj ica
Varijabla

Isp.

SD

Stav prema direktnoj agresivnosti

svi

293

1.51

0.72

145

1.67

0.80

148

1.35

0.59

svi

293

1.67

0.80

145

1.81

0.81

148

1.54

0.76

Stav prema indirektnoj agresivnosti

Iz tablice 4. vidljivo je da se efekt vrste stava pokazao zna ajnim to zna i da

postoji razlika u stavovima prema razli itim vrstama agresivnosti. Uspore ivanjem
aritmeti kih sredina (Tablica 5) moemo zaklju iti da djeca iskazuju ve e prihva anje
indirektnih nego direktnih oblika agresivnosti.
Iz dobivenih rezultata (Tablica 4) tako er moemo vidjeti da se i efekt spola
pokazao statisti ki zna ajnim iz ega proizlazi da postoji spolna razlika u stavovima
prema agresivnosti. Usporedbom aritmeti kih sredina (Tablica 5) dolazimo do zaklju ka

18

da su dje aci tolerantniji i prema direktnim i prema indirektnim oblicima agresivnosti u

odnosu na djevoj ice.
Interakcija vrste stava i spola u enika nije se pokazala statisti ki zna ajnom.

Spolne razlike u agresivnom ponaanju

Kako bismo ispitali spolne razlike u agresivnom ponaanju primjenili smo analizu
varijance s ponovljenim mjerenjima u kojoj je vrsta agresivnosti predstavljala
unutargrupnu, a spol me ugrupnu varijablu.
Tablica 6.
Rezultati analize varijance s ponovljenim mjerenjima s obzirom na vrstu agresivnog
ponaanja (unutargrupna varijabla) te spol u enika (me ugrupna varijabla)
Izvor varijabiliteta

df

Vrsta agresivnosti

127.82

1, 291

<.001

39.72

1, 291

<.001

147.56

1, 291

<.001

Spol
Vrsta agresivnosti x spol

Tablica 7.
Aritmeti ke sredine i standardne devijacije za direktnu i indirektnu agresivnost utvr ene
na ukupnom uzorku djece, kao i subuzorcima dje aka i djevoj ica
Varijabla

Isp.

SD

Direktna agresivnost

svi

293

0.80

0.65

145

1.09

0.69

148

0.52

0.46

svi

293

0.62

0.44

145

0.70

0.45

148

0.54

0.41

Indirektna agresivnost

Iz dobivenih F-omjera (Tablica 6) vidljivo je da su se sva 3 efekta pokazala

statisti ki zna ajnima. Stoga zaklju ujemo da postoje razlike u agresivnom ponaanju s
obzirom na vrstu agresivnosti te spol u enika. Iz dobivenih aritmeti kih sredina

19

(Tablica 7) vidimo da su djeca sklonija direktnoj nego indirektnoj agresivnosti te da su

dje aci procijenjeni kao agresivniji spol, bez obzira na vrstu agresivnosti. Me utim,
zna ajnost interakcije vrste agresivnosti i spola (Tablica 6) sugerira nam postojanje
kompliciranijeg odnosa izme u vrste agresivnog ponaanja i spola. Stoga, usporedbom
aritmeti kih sredina (Tablica 7) dolazimo do zaklju ka da dok dje aci preferiraju
direktne u odnosu na indirektne strategije agresivnosti, kod djevoj ica su oba oblika
agresivnosti jednako izraena.

Povezanost stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s direktnim i

indirektnim agresivnim ponaanjem
Tre e se pitanje odnosilo na povezanost agresivnih stavova i ponaanja. Navedenu
smo povezanost ispitivali izme u 2 vrste stavova prema agresivnosti i 2 tipa agresivnog
ponaanja, i to za ukupan uzorak, kao i zasebno za subuzorke dje aka i djevoj ica.
Tablica 8.
Koeficijenti korelacija izme u stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti te
direktnog i indirektnog agresivnog ponaanja, za itav uzorak (N=293) te subuzorke
dje aka (n=145) i djevoj ica (n=148)
Isp.
Stav prema direktnoj agresivnosti

Stav prema indirektnoj agresivnosti

svi

Direktna
agresivnost
.267**

Indirektna
agresivnost
.190**

.183*

.115

.216**

.213**

svi

.166**

.150**

.063

.056

.167*

.197*

* - korelacija zna ajna na razini od 5%

** - korelacija zna ajna na razini od 1%
Iz tablice 8. moemo vidjeti da za stavove prema direktnoj i indirektnoj
agresivnosti postoji blaga pozitivna povezanost s direktnim i indirektnim agresivnim
ponaanjem kako za

itav uzorak, tako i za subuzorak djevoj ica. Me utim, za

20

subuzorak dje aka utvr ena je blaga pozitivna povezanost jedino izme u stavova prema
direktnoj agresivnosti i direktnog agresivnog ponaanja, dok su se ostale korelacije
stavova i ponaanja pokazale nezna ajnima.

RASPRAVA
U ovom smo se radu bavili dvama fenomenima: stavovima prema agresivnosti i
agresivnim ponaanjem, jer postoji znatan broj empirijskih podataka kako djelovanjem
na stavove prema agresivnosti moemo modificirati i agresivno ponaanje.
Najprije smo eljeli ispitati stavove djece prema agresivnosti s obzirom na vrstu
agresivnosti te spol u enika. Zanimale su nas i spolne razlike u agresivnom ponaanju.
Tako er nam je namjera bila provjeriti postoji li povezanost izme u stavova prema
agresivnosti i agresivnog ponaanja te ukoliko postoji, kakva je i razlikuje li se me u
razli itim spolovima.

Razlike u stavovima prema agresivnosti s obzirom na vrstu stava te spol u enika

U tablici 4. prikazani su rezultati analize varijance s ponovljenim mjerenjima u
kojoj je vrsta stava predstavljala unutargrupnu, a spol u enika me ugrupnu varijablu.
Vidljivo je kako se efekt vrste stava pokazao zna ajnim, to zna i da postoji razlika
izme u stava prema direktnoj i stava prema indirektnoj agresivnosti. Navedena razlika
ide

smjeru

ve eg

prihva anja

indirektnih

oblika

agresivnog

ponaanja

(Mdirektna=1.51; M indirektna=1.67).
Iako se vrlo malo istraivanja stavova prema agresivnosti bavilo ovom
problematikom (uglavnom su se ispitivali samo stavovi prema direktnim oblicima
agresivnosti), dobiveni su rezultati i o ekivani. Naime, za pretpostaviti je da e djeca
imati pozitivnije stavove odnosno da e vie prihva ati prikrivene oblike agresivnosti u
kojima agresor nije direktno uklju en, ve tetu rtvi nanosi posredno. Razlog tome je
da djeca ponekad takvih agresivnih ponaanja nisu niti svjesna ili ih ne doivljavaju
dovoljno agresivnima pa time niti tako bolnima i opasnima za rtvu kao to bi

21

doivljavala direktnu agresivnost (Crick i sur, 1996). Stoga e indirektnu agresivnosti

smatrati i opravdanijom i prihvatljivijom reakcijom u odre enim situacijama.
Nadalje, budu i da su dobivene ukupne vrijednosti prihva anja i direktnih i
indirektnih strategija agresivnosti prili no niske, moemo zaklju iti da ukupno
gledaju i, ispitana djeca ne odobravaju agresivne oblike ponaanja. Naalost, ne znamo
da li su djeca zaista iskreno iznosila svoje stavove prema agresivnosti ili su davala
socijalno poeljne odgovore. Naime, neanonimnost ispitivanja mogla je uzrokovati
neiskrenost sudionika prilikom ispitivanja.
Iz tablice 4. vidljivo je da se i efekt spola pokazao zna ajnim, to zna i da postoji
spolna razlika u prihva anju direktne i indirektne agresivnosti. U oba slu aja dje aci su
se pokazali kao tolerantniji spol, odnosno izrazili su ve e prihva anje i direktnog i
indirektnog agresivnog ponaanja u usporedbi s djevoj icama.
Nalazi ranijih istraivanja uglavnom se baziraju na direktnoj agresivnosti, i kao
takvi idu u prilog dobivenim rezultatima, odnosno potvr uju ve u toleranciju
agresivnog ponaanja od strane dje aka (Erdley i Asher, 1998; Huesmann i Guerra,
1997; McConville i Cornell, 2003; Pakaslahti i Keltikangas-Jarvinen, L, 1997). Neki
autori

ak tvrde da upravo zbog postojanja spolnih razlika u stavovima prema

agresivnosti postoje i razlike u izraavanju agresivnog ponaanja kod dje aka i

djevoj ica. Nadalje, to se ti e razlike dobivene u smjeru ve eg prihva anja indirektnih
oblika agresivnosti od strane dje aka, i ona je u skladu s o ekivanjima. Iako pojedini
istraiva i pretpostavljaju da kod stavova postoji isti trend kao i u izraavanju
agresivnog ponaanja to se ti e razli itih tipova agresivnosti, odnosno da djevoj ice
pokazuju ve u toleranciju prema indirektnoj agresivnosti nego dje aci, istraivanja ne
potvr uju takva o ekivanja. Dobiveni rezultati (iako malobrojnih istraivanja ove
problematike) upu uju na ve u toleranciju kako direktnih tako i nekih indirektnih oblika
agresivnosti kod dje aka. Tako su u svojoj studiji Van Schoiack i sur. (2002) zabiljeili
ve u toleranciju dje aka prema direktnoj fizi koj i verbalnoj agresivnosti, ali isto tako i
prema irenju glasina (obliku indirektne agresivnosti), dok u stavovima prema
socijalnom isklju ivanju nisu utvrdili spolnu razliku.

22

Spolne razlike u agresivnom ponaanju

U tablici 6. prikazani su rezultati analize varijance s ponovljenim mjerenjima u
kojoj je vrsta agresivnosti predstavljala unutargrupnu, a spol u enika me ugrupnu
varijablu. Vidljivo je da su se sva 3 efekta: vrsta agresivnosti, spol i njihova interakcija
pokazala statisti ki zna ajnima. Iz toga zaklju ujemo da postoji razlika u agresivnom
ponaanju s obzirom na vrstu agresivnosti te spol. Iz aritmeti kih sredina vidimo da
djeca preferiraju direktne u odnosu na indirektne strategije agresivnosti te da su dje aci
procijenjeni i direktno i indirektno agresivnijima u odnosu na djevoj ice.
to se ti e dobivene spolne razlike u izraavanju direktne agresivnosti, ona je u
skladu s naim o ekivanjima. Naime, ranija su istraivanja, kada se radilo o direktnoj
agresivnosti, uglavnom ukazivala na ve u agresivnost dje aka u usporedbi s
djevoj icama. Me utim, dobivena spolna razlika u indirektnoj agresivnosti suprotna je
naim o ekivanjima i ranijim nalazima kako djevoj ice

e e koriste indirektne

strategije agresivnosti u odnosu na dje ake. Tek malobrojne studije upu uju na ve u
indirektnu agresivnost dje aka (Tomada i Schneider, 1997; prema French i sur, 2002;
Salmivalli i Kaukiainen, 2004).
Nadalje, budu i da se i interakcija vrste agresivnosti i spola u enika pokazala
zna ajnom, zaklju ujemo da je odnos izme u te dvije varijable neto kompliciraniji.
Stoga, iako je na ukupnom uzorku djece utvr ena preferencija direktne u odnosu na
indirektnu agresivnost, u subuzorcima dje aka i djevoj ica situacija je neto druga ija;
dok dje aci zaista e e koriste direktne nego indirektne strategije agresivnosti, kod
djevoj ica nema razlike u izraenosti ta dva oblika agresivnosti.
Postojanje ovakvih razlika u agresivnosti dje aka i djevoj ica rezultat je
zajedni kog djelovanja biolokih i socijalnih faktora, a mogu je i utjecaj razli itih
stavova prema agresivnosti.

Povezanost stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s direktnim i

indirektnim agresivnim ponaanjem
Kako bismo provjerili postoji li povezanost izme u stavova i ponaanja izra unali
smo Pearsonove koeficijente korelacija izme u 2 vrste stavova prema agresivnosti i 2
tipa agresivnog ponaanja, i to za ukupan uzorak djece, kao i zasebno za subuzorke

23

dje aka i djevoj ica. Promatraju i rezultate dobivene za

itav uzorak (Tablica 8)

vidljivo je kako su se stavovi prema direknoj i indirektnoj agresivnosti pokazali blago

pozitivno povezanima i s direktnim i s indirektnim agresivnim ponaanjem.
Provjeravanjem zna ajnosti razlika izme u dobivenih koeficijenata korelacija, utvrdili
smo da su razlike nezna ajne. Stoga, moemo zaklju iti da su razine povezanosti
stavova i ponaanja utvr ene na itavom uzorku jednake, bez obzira o kojoj se vrsti
stavova odnosno ponaanja radi. Iz takvih rezultata moemo pretpostaviti da e se djeca
s pozitivnijim stavovima prema agresivnosti vjerojatnije u odre enoj situaciji ponaati
na agresivan na in, ili

e pak agresivnija djeca razviti pozitivnije stavove prema

agresivnosti. Dobiveni su rezultati u skladu s naim o ekivanjima i ranijim nalazima o

blagoj pozitivnoj povezanosti stavova prema agresivnosti i agresivnog ponaanja.
Me utim, dijeljenjem ukupnog uzorka na subuzorke dje aka i djevoj ica dobili
smo neto druga iju sliku povezanosti stavova s ponaanjem. Naime, za dje ake je
na ena blaga pozitivna povezanost jedino izme u stava prema direktnoj agresivnosti s
direktnim agresivnim ponaanjem, dok su se ostale korelacije stavova i ponaanja
pokazale nezna ajnima. Nasuprot tome, kod djevoj ica su se sve povezanosti stavova i
ponaanja pokazale pozitivnima i zna ajnima. Stoga moemo zaklju iti da su
povezanosti stavova prema indirektnoj agresivnosti s mjerama agresivnog ponaanja
utvr ene na subuzorku djevoj ica zapravo pridonijele istim povezanostima na enima na
itavom uzorku. Provjeravanjem zna ajnosti razlika izme u koeficijenata korelacija
dobivenih na subuzorcima dje aka i djevoj ica, utvrdili smo jednake razine povezanosti
stavova i ponaanja za oba spola. Dobiveni rezultati nisu u skladu s naim o ekivanjima
i ranijim nalazima kako je veza izme u stavova i ponaanja vr a za pripadnike
mukog spola (Farrell i Meyer, 1997; Huesmann i Guerra, 1997; Vernberg i Jacobs,
1999). Me utim, u dvjema navedenim studijama sudjelovala su djeca mla e (1. i 4.
razred O) odnosno starije (7. i 8. razred O te 1. razred srednje kole) dobi od naih
sudionika, to je moglo imati utjecaja na dobivene rezultate. Naime, u dobi od 11 i 12
godina (dob ispitanog uzorka) djevoj ice su kognitivno zrelije u odnosu na dje ake iste
dobi, pa je vjerojatno da su i stavovi djevoj ica prema agresivnosti razvijeniji od
stavova dje aka. Stoga se moglo dogoditi da dok su djevoj ice zaista iznosile svoje
stavove o prihvatljivosti agresivnog ponaanja, dje aci su, nemaju i vlastite stavove,
davali vie socijalno poeljnih odgovora. Tako su se njihovi odgovori mogli manje

24

podudarati s procjenom stvarnog ponaanja od strane vrnjaka te su dobivene

nezna ajne korelacije stavova i ponaanja. Nadalje, kako se direktni oblici agresivnosti
razvijaju u ranijim fazama ivota te su zastupljeniji kod dje aka u odnosu na indirektne,
mogu e je da su dje aci prema njima razvili jasnije stavove, to je rezultiralo niskim, ali
zna ajnim povezanostima stavova prema direktnoj agresivnosti s direktnim agresivnim
ponaanjem.
Sveukupno gledaju i, ovaj nam je rad donio neke nove spoznaje o stavovima
prema agresivnosti i agresivnom ponaanju kod djece. Budu i da smo donekle potvrdili
postojanje veze izme u stavova i ponaanja, moemo pretpostaviti da bi djelovanjem na
stavove prema agresivnosti dolo i do promjene u agresivnom ponaanju. Stoga bi se
budu i programi prevencije nasilja me u djecom trebali usmjeriti i na mijenjanje
stavova djece prema agresivnim oblicima ponaanja. Ishodi takvih preventivnih
programa uglavnom su pozitivni te djeca nakon poha anja programa rje e izraavaju
agresivne oblike ponaanja i e e koriste prosocijalne strategije (Grossman i sur, 1997;
Weissberg i Caplan, 1994; prema Van Schoiack Edstrom i sur, 2002).
Me utim, pored doprinosa ovog istraivanja moramo se osvrnuti i na njegove
nedostatke. Jedan od glavnih nedostataka proizlazi iz korelacijskog nacrta istraivanja,
koji nam onemogu ava zaklju ivanje o uzro no-posljedi nim vezama izme u stavova i
ponaanja. Stoga moemo govoriti samo o povezanosti izme u ta dva fenomena.
Slijede i veliki nedostatak je neanonimnost ispitivanja pa se postavlja pitanje iskrenosti
djece prilikom odgovaranja, prije svega zato to se radi o socijalno osjetljivoj temi kao
to je agresivnost. Ispitivanje nije bilo anonimno iz razloga to su u enici trebali jedni
druge procjenjivati po u estalosti agresivnog ponaanja te su im u tu svrhu bila potrebna
imena vrnjaka iz razreda. Nadalje, pitanje iskrenosti odgovora prisutno je i zbog
koritenja metode samoprocjene prilikom ispitivanja stavova. Osim toga, u koritenim
skalama stavova te vrnja kih procjena zastupljenije su bile estice direktne nego
indirektne agresivnosti. Tako er, subskala stava prema indirektnoj agresivnosti nije se
pokazala pouzdanom na razini ostalih skala koritenih u istraivanju. Nadalje, ovakvim
jednokratnim ispitivanjem ne dobivamo uvid u razvoj stavova, kao niti u njihovu
promjenu u funkciji dobi. Tako er, stavovi predstavljaju tek jedan od brojnih socijalnokognitivnih faktora za koje se smatra da su povezani s ponaanjem.

25

Zbog navedenih nedostataka, budu a bi istraivanja trebala biti longitudinalna

kako bi se njima mogli ispitivati stavovi djece u razli itim ivotnim fazama. Tako bi se
spoznali imbenici zasluni za formiranje i mijenjanje stavova, a dobio bi se i uvid u
vremensku stabilnost stavova. Naredna bi istraivanja, tako er, trebala obuhvatiti i
ostale socijalno-kognitivne faktore koji sudjeluju u donoenju odluke o ponaanju, kao
to su percepcija samoefikasnosti te o ekivanje povoljnog ishoda nakon ponaanja.
Time bismo saznali koliko je svaki od navedenih faktora uklju en u kona nu odluku o
agresivnom ponaanju. Tako er bi bilo zanimljivo provesti i kros-kulturalna istraivanja
kojima bi se provjerilo postoje li razlike u stavovima djece razli itih kultura.

ZAKLJU AK
Provedenim istraivanjem potvr ena je ve ina polaznih hipoteza. Utvrdili smo da
djeca vie toleriraju indirektna nego direktna agresivna ponaanja. Tako er smo
pokazali kako dje aci u usporedbi s djevoj icama iskazuju pozitivnije stavove i prema
direktnim i prema indirektnim oblicima agresivnog ponaanja. Osim toga, kao to je i
o ekivano, kod dje aka je zabiljeena ve a razina direktne agresivnosti u odnosu na
djevoj ice. Me utim, suprotno o ekivanjima, dje aci su se pokazali i indirektno
agresivnijima od djevoj ica. Promatraju i razlike unutar subuzoraka, dje aci su e e
koristili direktne u odnosu na indirektne strategije agresivnosti, dok su kod djevoj ica
oba oblika agresivnosti bila jednako izraena. Nadalje smo utvrdili i pozitivnu
povezanost izme u stavova prema direktnoj i indirektnoj agresivnosti s direktnim i
indirektnim agresivnim ponaanjem kako za

itav uzorak, tako i za subuzorak

djevoj ica. Suprotno naim o ekivanjima, na subuzorku dje aka potvr ena je pozitivna
povezanost jedino za stavove prema direktnoj agresivnosti s direktnim agresivnim
ponaanjem.

26

LITERATURA:
Archer, J. (2001). A strategic approach to aggression. Social Development, 10 (2), 267271.
Aronson, E., Wilson, T. D., & Akert, R. M. (2002): Social Psychology. NJ: Prentice
Hall, Upper Saddle River.
Bjrkqvist, K. (2001). Different names, same issue. Social Development, 10 (2), 272274.
Bjrkqvist, K., Lagerspetz, K. M. J., & Kaukiainen, A. (1992a). Do girls manipulate
and boys fight? Developmental trends regarding direct and indirect aggression.
Aggressive Behavior, 18, 117-127.
Bjrkqvist, K., Lagerspetz, K. M. J., & sterman, K. (1992b). The Direct and Indirect
Aggression Scales (DIAS). Abo Akademi University, Department of Social
Sciences, Vasa, Finland.
Crick, N. R., Bigbee, M. A., & Howes, C. (1996). Gender differences in children's
normative beliefs about aggression: How do I hurt thee? Let me count the ways.
Child Development, 67, 1003-1014.
Erdley, C. A., & Asher, S. R. (1998). Linkages between children's beliefs about the
legitimacy of aggression and their behavior. Social Development, 7 (3), 321-339.
Farrell, A. D., & Meyer, A. L. (1997). The Effectiveness of a school-based curriculum
for reducing violence among urban sixth-grade students. American Journal of
Public Health, 87 (6), 979-984.
French, D. C., Jansen, E. A., & Pidada, S. (2002). United States and Indonesian
children's and adolescents' reports of relational aggression by dislaked peers.
Child Development, 73, 1143-1150.
Huesmann, L. R. & Guerra, N. G. (1997). Children's normative beliefs about aggression
and aggressive behavior. Journal of Personality and Social Psychology, 72 (2),
408-419.
Kereste, G. (2004). Stavovi nastavnika prema dje jem agresivnom ponaanju: utjecaj
vrste agresije, spola agresora i spola rtve. Drutvena istraivanja, 13, 1055-1079.
Kereste, G. (2002). Dje je agresivno i prosocijalno ponaanje u kontekstu rata.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Lagerspetz, K. M. J., Bjrkqvist, K., & Peltonen, T. (1988). Is indirect aggression
typical of females? Gender differences in 11-to 12-year old children. Aggressive
Behavior, 14, 403-414.

27

McConville, D. W., & Cornell, D. G. (2003). Aggressive attitudes predict aggressive

behavior in middle school students. Journal of emotional and behavioral
disorders, 11 (3), 179-187.
McEvoy, M. A., Estern, T. L., Rodriguez, M. C., & Olson, M. L. (2003). Assessing
relational and physical aggression among preschool children: Intermethod
agreement. Topics in early childhood special education, 23, 53-63.
Milanovi , A. (2004). Povezanost razli itih vrsta agresivnosti i sociometrijskog statusa
kod djece osnovnokolske dobi. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za
psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Owens, L., Shute, R., & Slee, P. (2000a). "Guess what I just heard!": Indirect
aggression among teenage girls in Australia. Aggressive Behavior, 26, 67-83.
Owens, L., Shute, R., & Slee, P. (2000b). "I'm in and you're out..." Explanations for
teenage girls' indirect aggression. Psychology, evolution and gender, 2, 19-46.
Pakaslahti, L., & Keltikangas-Jarvinen, L. (1997). The relationship between moral
approval of aggression, aggressive problem-solving strategies and aggressive
behavior in 14-year-old adolescents. Journal of Social Behavior and Personality,
12, 905-925.
Petz, B. (1997). Osnovne statisti ke metode za nematemati are. Jastrebarsko: Naklada
Slap.
Petz, B. (1992). Psihologijski rje nik. Zagreb: Prosvjeta.
Salmivalli, C., & Kaukiainen, A. (2004): "Female aggression" revisited: variable-andperson-centered approaches to studying gender differences in different types of
aggression. Aggressive Behavior, 30, 158-163.
Van Schoiack-Edstrom, L., Frey, K. S., & Beland, K. (2002). Changing adolescents'
attitudes about relational and physical aggression: an early evaluation of a schoolbased intervention. School Psychology Review, 31 (2), 201-216.
Vernberg, E. M., & Jacobs, A.K. (1999). Peer victimization and attitudes about violence
during early adolescence. Journal of Clinical Child Psychology, 28 (3), 386-395.
uul, M. (1989). Agresivno ponaanje Psihologijska analiza. Zagreb: Radna
zajednica republi ke konferencije Saveza socijalisti ke omladine Hrvatske.
uul, M., Kereste, G. i Vlahovi -teti , (1990). Skala za procjenu dje jeg agresivnog
i prosocijalnog ponaanja. Primijenjena psihologija, 11, 77-86.

28