Antonio Gramsci, O Državi

O DR2AVI
N aslovi o rig in a la :
A n to n io G ram sci
L O R D IN E NUOVO
(C o p y rig h t by E IN A U D I, 1955)
IL M A T E R IA L IS M O ST O R IC O E LA F IL O S O F IA
D l B EN ED ETT O CRO CE
(C o p y rig h t by E IN A U D I, 1966)
N O T E S U L M A C H IA V E L L I SU L L A P O L IT IC A
E S U LLO S TA TO M ODERNO
(C o p u rig h t by E IN A U D I, 1966)
Antonio Gram i
Izbor, prevod i
predgovor dr Ivo Petrinovi
B IB L IO T E K A -ID E JE
V KO LO
U r e iv a k i o d b o r
D r J O V A N O R E V IC
D r S T A N IS L A V G R O Z D A N IC
D r V O J IS L A V S T A N O V C lC
B E O G R A D . 1979.
PREDGOVOR
A ktualnost G ram ijeve (Gramsci) misli proizlazi

s jedne strane iz M arksova (Marx) i Lenjinova naslje
a a s druge strane iz specifinosti njegova osobna
doprinosa. Njegova se misao ne moe razum jeti izoli
rano od velikog idejnog i politikog pokreta koji je
vrio k ritiku kapitalistikog drutva i vodio borbu za
njegovo prevladavanje. K oristei bogato marksistiko
naslee koje mu je stajalo na raspolaganju i iskustva
Oktobra, Grami je poeo politiki djelovati da bi pro
irio revolucionarnu ostavtinu u uvjetim a i situaciji
koji su bili razliiti od drugih i koji su zahtijevali novi
kritiki duh i novu sposobnost analize.
U prvom razdoblju razvitka svoje misli, u 1919.
i 1920. godini, G ram i izlae shvaanje da se iza povi
jesne figure najam nog rad n ika ocrtava proizvoa, spo
soban da upravlja unutranjim ekonomskim procesom
i da ga podvrgne svom socijalnom vodstvu. Potvrdu
novih revolucionarnih ideja nalazi u klasnoj osnovi ta
lijanskog industrijskog p roletarijata koji se izrazio u
poznatom pokretu tvornikih savjeta. Zajedno s gru
pom m ladih socijalista u Torinu ukljuuje se u taj
A N T O N IO G R A M S I
pokret, usm jerava ga i vodi, te pokree asopis Ordine nuovo (Novi poredak) koji Gramijevom zaslu
gom postaje organ torinske radnike klase za politika
i kulturna pitanja. asopis zastupa stajalite o revo
lucionarnoj kulturi kao bitnom elementu socijalne revo
lucije, vezujuTTako klasno pitanje s kulturnim.
Koncepcija savjeta nije odjednom sazrela u Gramija i njegovih drugova ve postepeno kroz analizu
iskustava evropskog i amerikog radnikog pokreta,
naroito onih koja su se temeljila na radnikoj kon
troli u privredi. U idejam a o tvornikim savjetima mo
gu se nai postavke koje su pod utjecajem teoretiara
francuskog sindikalizma Zora Sorela, zatim Daniela
De Leona i njegova industrijskog sindikalizma u Ame
rici, kao i pokreta tvornikih povjerenika u Engleskoj.
Meutim, svi su ti utjecaji sporedni u poreenju s ut
jecajem koji su na G ramija izvrili L enjinj, ruski sov
jeti u kojima je u jednom ivom povijesnom iskustvu
vidio ostvarenje radnike demokracije.
Tvorniki savjeti su, po Gramiju, morali biti samo_upravni_organi neposrednih proizvoaa koji e kao
sredstvo radnike kontrole preuzeti upravljanje proiz
vodnjom. To je ono to je Gramijevo vienje tvornikih
savjeta u Italiji ipak razlikovalo od ruskog iskustva,
jer je Grami do tih zakljuaka doao prouavajui
pokret u industrijskim tvornicam a talijanskog Sjevera.
Grami je shvaao savjete kao samoupravna tijela
sa dvostrukom ulogom: ekonomskom i politikom. U
ekonomskom pogledu savjet je predstavljao vrsto je
dinstvo sakupljenih proiozvoaa koji sami upravljaju
procesom proizvodnje i zato stvaraju svoje predstav
nike ustanove kao funkciju steene autonomije.
O DRAVI
Ali je poslijeratna situacija nam etala stvaranje re

volucionarnih organa sprem nih za djelovanje i stoga
Grami prom atra savjete ne samo kao prikladno sred
stvo za ostvarenje radnikog sam oupravljanja ve i kao
put prem a revoluciji. Tako su se savjeti istovremeno
konstituirali u sredstvo radnike klase za stjecanje vla
sti u asu kada se osvajanje vlasti pojavilo kao nepo
sredna politika potreba.
G rami posebno istie da savjeti ine temelj nove
drave, ali da istovremeno stvaraju preduvjete za nje
zino odum iranje i podvlai da je tvorniki savjet prva
elija u jednoj svjetskoj zajednici1) kao~reorganizaciji
cjelokupnog ljudskog ivota.
U toj raznovrsnoj funkciji savjeta, kako ih je kon
cipirao Grami, vidi se i specifinost njegova uenja
koja ga razlikuje od tadanjih iskustava i teorijskih
razm atranja u n u tar radnikog pokreta.
Koncipirajui tvornike savjete Grami je u dru
gi plan stavljao ulogu sindikata i partije_radnike klase.
Gledajui u radnikoj klasi protagonistu novog poret
ka, on je novo drutvo zamiljao kao organizirani sistem
sam ostalnih oblika klase u kojem p artija i sindikati
ne mogu igrati vaniju ulogu od savjeta. M eutim, ka
da je pokret tvornikih savjeta bio razbijen krajem
1920. godine, Grami je shvatio da drutveni preobra
aj nije mogu bez svjesne politike snage i tada se
zalae za stv aranje p artije kao predvodnika novog soci
jalnog saveza u specifinim uvjetim a talijanskog dru
tva.
U drugom razdoblju svojih teorijskih*razm atranja
i svog praktinog djelovanja, od 1921. do 1926, kada
!) A . G r a m i , T v o r n i k i s a v j e t i , O r d l n e n u o v o , 5. li p n j a
L 'O r d ln e n u o v o (19191920), T o r in o , E in a u d l, 1955, s t r . 125.
1920.
A N T O N IO G R A M I
dolazi do uvjerenja o potrebi stvaranja jedne komu

nistike partije, Grami se zalae da takva avangarda
uvijek bude dio klase od koje ui da bi mogla usm je
ravati njezino osloboenje* Sada se u drugaijim povi
jesnim uvjetim a (razjedinjenost radnikog pokreta i uvo
enje faistike diktature) u prvi plan istie stjecanje
masovne podrke klase i talijanskog naroda. Stoga
analizira probleme talijanskog drutva bavei se pi
tanjem talijanskog Juga, odnosno junog pitanja2),
koje sagledava ne samo kao agrarno i seljako ve kao
katoliko pitanje. Time on zalazi pod tkivo talijanskog
drutva i u njegovoj socijalnoj strukturi trai one po
kretake snage koje e biti nosioci drutvenog i poli
tikog preobraaja zemlje. Talijansku revoluciju, dakle,
sagledava preko saveznitva siromanih seljaka Juga
i industrijskih radnika Sjevera, koje bi, kako Grami
kae, trebalo dovesti do kraja teak proces ekonom
ske i duhovne unifikacije talijanskog naroda koji je
poeo s rizorimentom ali nije bio zavren. Sada po
vezuje temu o saveznitvu s onom o pristanku svih
koji ele drutvene promjene. To je Gramija postavilo
spram problema intelektualaca ukoliko su oni bili po
srednici pristanka u svakom pokretu kroz noviju tali
jansku povijest, pa tako i radnikom pokretu.
Time se naziru teme kojima se Grami vratio ana
liti k i i kritiki u treem razdoblju svoga misaonog
razvitka, zapravo u vrijem e svoga tamnovanja (1926
1937), kada u nepodnoljivim uvjetim a teke zatvorske^
cenzure pie i razrauje svoja prethodna razm iljanja
o problemima talijanskog drutva, posebno sfere poli
tike i kulture.
) A . G ra m S l, J u n o
135159.
p ita n je ,
R im ,
E d ito r i R l u n ltl,
1974, s tr .
O D R2A V X
U tren u tk u Gram ijeve sm rti njegova svastika Tatjana Suht (Schucht) uspjela je sauvati njegove tride
set dvije biljenice s oko tri tisue sitno ispisanih stra
nica, napisanih u zatvoru, u kojim a raspravlja o nizu
aktualnih drutvenih pitanja povezanih s prolou i
sadanjou Italije i prom atranih s aspekta talijanske
radnike klase.
Ali upravo u godini G ram ijeve smrti, Benedeto
Kroe (Benedetto Croce), poznati talijanski filozof obja
vio je svoju poznatu raspravu: Kako se rodio i kako
je umro teorijski m arksizam u Italiji, dokazujui da
je smru A ntonija Labriole nestalo teorijskog m arksiz
ma. Ta sluajna podudarnost izmeu G ram ijeve sm rti
i objavljivanja navedenog Kroeova spisa bila je obja
njena poslije rata, kada je izdavaka kua Einaudi
u Torinu objavila G ram ijeve zatvorske spise. Ne sa
mo da teorijski m arksizam u Italiji nije umro, kako je
tvrdio Kroe, ve je u Gram ijevim spisima dobio nove
poticaje i ponudio nova svjea rjeenja.
N ajprije su se 1947. godine pojavila G ram ijeva
Zatvorska pisma koja su reljefno istakla njegovu
ljudsku veliinu i misaonu staturu. Ali prava G ram
ijeva intelektualna dubina i teorijska zrelost poka
zala se kada su od 1947^ d_o_1950. godine objavljene nje
gove Zatvorske biljenice u pet knjiga. One su ponjele ogroman uspjeh, je r se m arksistika, i inae kul
tu rn a javnost, nala pred opusom koji je po tematici
i po pristupu bio drugaiji od dotadanje m arksistike
literature.
Taj poslijeratni susret s G ram ijem bio je toliko
znaajan da je bio presudan za opredjeljenje niza m la
dih talijanskih pa i evropskih intelektualaca prem a
marksizmu. Nedogmatski duh njegove misli doao je do
10
punog izraaja sredinom ezdesetih godina kada je u

talijanskom komunistikom pokretu stvorena klima u
kojoj je Grami postao idejni poticaj za ono to se iz
razilo kao talijanski put u socijalizam.
Grami u svojim biljekam a problematizira visokom
teorijskom razinom niz kljunih pitanja vanih za dje
lovanje radnikog pokreta, kao to su mjesto i uloga
filozofije prakse (kako naziva marksizam) kao novog
pogleda na svijet, drave, hegemonije, povijesnog blo
ka, funkcije intelektualaca unutar nacije i kulture te
politike partije. Osnovni problem kojim se Grami ba
vio u svojim zatvorskim misaonim preokupacijama bio
je obnova m arksistike teorije do takve razine da se
moe suprotstaviti drugim suvremenim idejnim prav
cima. To je bilo neophodno zbog stanja u kojem se
m arksistika misao tada nalazila u Italiji, ali je imalo
i mnogo dublje teorijske posljedice.
Gramijevo prouavanje kree se u dva smjera:
kritika tradicionalne misli, posebno Kroeove filozo
fije kao najveeg izraza idealistike misli u Italiji, i kri
tika vulgarizacije marksistike misli koja je bila opte
reena pozitivizmom. K ritika Kroeova idealizma imala
je za Gramija pozitivno stajalite, jer je upravo mogla
posluiti kao pretpostavka oivljavanja historijskog ma
terijalizm a koji je poesto bio pozitivistiki interpreti
ran. Svodei Kroeovo filozofsko shvaanje na ono na
to su klasici marksizma sveli hegelijanstvo, Grami je
elio vratiti u ivot nasljee njemake filozofije na taj
nain to bi se obavio obraun s Kroeovom filozo
fijom.3)
Grami je smatrao da je Kroeov doprinos znaa
jan u tome to je svratio panju na nekoliko vanih piJ) A . G ra m i, H is to r ijs k i m a te r ij a li z a m
C r o c c a , Z a g r e b , N a p r ije d , 1958, s tr . 230.
1 f ilo z o fija
B e n c d e tta
O D R 2A V 1
11
tanja kao to su: znaaj kulture u razvitku povijesti,

funkciju intelektualaca u ivotu drutva i drave te po
sebnu vanost hegemonije i pristanka kao nunog idej
nog oblika. Ponukan tim e Grami valorizira znaaj
nadgradnje u m arksistikoj misli, ukazujui da problem
odnosa stru k tu re i nadgradnje treba uvijek prom atrati
u dijalektikom odnosu u kojem se bie ne moe odvo
jiti od m iljenja koje nije prosti odraz strukture. To tim
vie to je m arksistiko shvaanje strukture Kroe pro
glasio novim skrivenim boanstvom i ustvrdio da je
u marksizmu prisutna jedna teoloka koncepcija.
K ritizirajui Kroeovu kritiku marksizma, koja je
idealistika, Grami naglaava da se u povijesnom pro
cesu tem eljne suprotnosti odraavaju na podruju svi
jesti gdje ljudi postaju svjesni stvarnog drutvenog
poloaja koji onda svojom voljom razrjeavaju. Stoga,
G rami naputa spekuliranje o prim atu duha ili m ate
rije i stavlja u sredite panje raspravu o historinosti
svih kategorija, o praksi u kojoj se dokazuje predm etnost i istinitost ljudskog m iljenja i objektivne stv ar
nosti. Zato historijskom m aterijalizm u daje naziv_filo
zofija prakse (Antonio Labriola je prvi upotrebio taj
naziv, a Grami ga navodi u Zatvorskim biljenicama
kako bi zavarao zatvorsku cenzuru), shvaajui ga kao
antitezu idealistikoj filozofiji i vulgarnom m aterija
lizmu, odnosno kao uenje koje posredstvom prakse
neposredno povezuje filozofiju i povijest.
U nutar koncepcije filozofije prakse, Grami daje
posebnu vanost objanjenju drave, analizirajui m ark
sistiko shvaanje o dravi i .smatrajui da je m arksi
stika tradicija svela definiciju drave iskljuivo na
sredstvo klasne v ladavine. On ne eli iscrpsti svoju
panju^ iskljuivo u nasilnoj prirodi moderne drave ve
12
pokuava problem atizirati onu sferu unutar nadgradnje

u kojoj se vri prevlast jedne klase nad drugom a koja
nije uvijek prisila. Zapravo, to je znailo da treba
istovremeno prouiti i ono lice drave koje je u tra
dicionalnom marksizmu ostalo zamagljeno.
Drava je, po G ramijevu shvaanju, diktatura
vie hegemonija (nasilje vie pristanak), ali ne u smi
slu naglaavanja diktature nad hegemonijom ,ve u p r
vom redu objanjeno kao hegemonija koja je oklopljenaprm udom .4)'G ram i tako jednostranom shvaanju
drave kao TtTane vlasti suprotstavlja pojam integralne
drave koja se tem elji na pristanku onih kojima se
vlada, i Hegemonija kao pristanak je socijalna osnova
nove drave. Grami zapravo prevladava koncepciju
drave kao pukog sredstva nasilja, ali i shvaanje koje
dravu izraava kao- norm ativna-ideallstiki poredak.
To je u prvom redu bila radikalna kritika instrum en
talne drave (staljinistike _pa i svake totalitarne), to
predstavlja kljunu toku njegovih zatvorskih razmi
ljanja.
Ta nova funkcija drave bila je gramijevski od
govor na strukturalne promjene nastale u dravi impe
rijalistike faze tridesetih godina (Nju dil, faizam) i u
staljinistikoj etatizaciji u Sovjetskom Savezu. Drava
sada intervenira i hegemonija nije vie djelo izabra
nih grupa ve institucionalni in. Vlast drave kao pri
sila proiruje e kroz institucije i uvruje se u sve
drutvene pore.
Grami sada izlae jednu posve izvornu m arksi
stiku misao o jedinstvu razlici graanskog drutva
i predstavnike drave. Pojam g raanskog drutva je,
po Gramiju, dio nadgradnje kao i drava, ali samo nje*) A . G ra m i, B i lje k e o M a k iJa v e lIJu , o p o U tic l 1 o m o d e rn o j
d r a v i. R im . E d ito r i R l u n ltl, 1977, s t r . 164.
O DRAVI
13
zin drugi plan, koji se spram sfere drave nalazi u iz

vjesnoj oprenosti. To je term in koji se razlikuje od
slinog M arksova pojm a i ima znaenje vrlo vane
sfere suvremenog drutva. G raansko drutvo je sfera
ideologija i Grami eli istai da se poesto ideoloki
inioci pojavljuju kao znaajniji od institucionalnih,
odnosno da je pristanak nekad vaniji od prisile.
Koristei, dakle, m arksistiko-hegelijansko naslje
e, Grami razvija dijalektiku vezu meu pojmovima
drava i graansko drutvo i postavlja tvrdnju o he
gemoniji jedne klase na tem elju pristanka u nutar gra
anskog- drutva, zapravo u n u ta r sfere svijesti, ime
se stv araju preduvjeti da bi ta klasa postala vladajua
u politikom drutvu. Grami istovremeno ukazuje i na
proces budueg razvitka i ponovo istie marksistiki sre
dinji problem o nestajanju drave. On izriito govori
0 procesu nestajanja politikog drutva u graansko
drutvo,5) to ukazuje na takvo drutveno stanje u ko
jem ljudi sami sobom upravljaju (Regulirano drutvo)
1 koje nem a vie potrebe za politikom dravom.
Sve upuuje na to da radnika klasa u procesu
borbe za novo drutvo mora izgraditi novi pogled
svijet, novu koncepciju ivota koju u razdoblju pripre
ma za osvajanje vlasti prihvaaju svi potlaeni, a u
drugoj fazi, kada je zadobijena vlast, osigurava iroku
osnovu pristanka. Na taj nain proletarijat istovremeno
postaje vladajua i vodea klasa.
Otuda G ram ijeva tvrdnja da radnika klasa prije
nego to postane vladajua mora postati vodea, to je
jedan od u vjeta za zadobijanje vlasti.0) To ne predodreuje kako e se zadobiti vlast, da li oruanim ili
4) A . G r a m i , B i lje k e o M a k lja v e ll ju , s t r . 115.
) A . G r a m i , R l z o r d im e n to , R im , E d i t o r i R i u n ltl, 1975, s t r . B7.
14
mirnim putem, ve je nuan uporan i stalan idejni kul

turni rad da bi se~vT5ajuca^kTasa oslobodila pristanka
naroda. Time je bila definirana jedna koncepcija koja
predstavlja doprinos marksistikom shvaanju o stra
tegiji radnikog pokreta u razvijenim zemljama u ko
joj se nalaze korijeni suvremene~Ioncepcije kom unisti
ke^ p artije Italije o.vlastitom putu u socijalizam i stra
teke osnove.. evrok-omunizma.
Sada se ocrtava Gramijevo uenje o hegemoniji,
za koje on tvrdi da je naao poticaj u Lenjinu. U Za
tvorskim biljenicama imamo dva naina Gramijeva
objanjenja hegemonije koja su prividno proturjena.
To je prevlast jedne drutvene grupe koja se izraava
u dva vida: kao vladanje ili prisila i kao moralno
i intelektualno vodstvo1) ili pristanak. Grami, zapra
vo n ajprije objanjava hegemoniju kao klasno vodstvo
(ekonomsko, politiko, ideoloko i etiko) i zatim kao
vodstvo pomou pristanka, to se razlikuje od nasilnog
zauzimanja vlasti. U tom smislu pojam hegemonije sa
dri kritiku dem istifikaciju drave i njezine birokratizacije. Zato je hegemonija kao privola klju da bi se
objasnila Gramijeva .kuncepcija proirene uloge d r
ave.
Iz toga proizlazi da je Gramijevo shvaanje he
gemonije drugaije od slinog Lenjinova pojma. U
Gramijevoj koncepciji prevladava vie etiko-kulturna
prevlast, a u Lenjina ekonomsko-politika ime je Gram
i nadopunio lenjinski pojam hegemonije. Hegemonija u
Gramijevu vienju ima znaenje kulturnog vodstva, i
to vie kao prihvaanje nove svijesti, ohiaja i kulture.
Poto u tome prevladava kulturni inilac, to podrazu
mijeva da je momenat prisile podreen momentu konT) I s to .
O DRAVI
15
sensusa. Sve to objanjava tem eljnu G ram ijevu misao

da osvajanje vlasti nije samo prinudno stjecanje, nego
zadobijanje pristanka irokih slojeva stanovnitva.
Grami shvaa hegem oniju kao dem okratsko uprav
ljanje jer je pristanak jedan dem okratski in. U tome
se nalaze korijeni koncepcije evrokomunizma o i
rokom saveznitvu ne sam o ra d n i k e klase i seljatva
negeo i ostalih socijalnih grupa kao alternacije vlada
ju em bloku te kao shvaanje o pluralistikom modelu
drutva.
S tim je u vezi i Gramijevo objanjenje povijes
nog bloka kao jedinstva stru k tu re i nadgradnje8) iz
kojeg proizlazi da je ovisnost druge od prve logian
odnos, ali da u odreenoj drutvenoj stvarnosti oni ine
jedan sloen organizam. P rem a tome, u povijesnom
bloku je predstavljena jedna odreena epoha u kojoj
su m aterijalne snage sadraj a ideologije j)blike), ali
se ti odnosi ne sm iju prom atrati izvan vrem ena nego
se provjeravaju u konkretnoj povijesnoj praksi.
O bjanjavajui pojam hegemonije kao drugi izraz
za svoju koncepciju drave, Grami s tim povezuje i
pitanje pasivne revolucije. On tvrdi da je j edna revo
lucija pasivna kada jedna__klasa sluzT dravi a ne
obratnj). To je stanje diktature bez hegemonije u kojoj
nema narodne inicijative i gdje je klasa zamijenjena
dravom a vladajui blok je birokratski sloj kojem ma
se slue za-m anevriranje. Time Grami eli da hege
moniji kao nainu vlasti suprotstavi pravo znaenje
hegemonije kao privole kojom se vri proces socijalnog
vrednovanja masa u kojem se stie do proirenja pojma
*) A G r a m i , H i s t o r ijs k i
K r o e a , R im , E d ito r i R i u n itl,
) I s to , s t r . 99
m a te r ija liz a m
1977, s t r . 47.
1 f ilo z o f ij a
B e n e d e ta
16
politike, te se ovaj u drutvenoj ukupnosti postepeno

gubi.
U svjetlu svoje koncepcije o hegemoniji Grami
ukazuje na specifinost drutvenih struktura u Zapad
noj Evropi. On pokazuje da je rusko iskustvo neponov
ljivo na Zapadu jer postoje razlike u drutvenim struk
turam a izmeu drutava u Istonoj i Zapadnoj Evropi.
Grami, sluei se vojnom terminologijom, objanjava
revoluciju u Rusiji kao neku vrstu manevarskog rata
kojim se vri neposredan napad na eksploatatorku
dravu nezatienu graanskim drutvom, jer ono u
Rusiji nije bilo razvijenoTlNaprotiv, u Zapadnoj Evropi
je ideoloko vodstvo graanske klase u obliku liberal
ne drave pribavilo pristanak velike mase graana i
tu je, kako Grami kae, drava zatiena lancom .utvrda,10) odnosno koncepcijom svijeta i ivota koju nudi
vladajua klasa i koju mase prihvaaju. (Zbog toga je
u uvjetim a razvijenih drutava potrebno prijei od ma
n e v a rs k o g rata na poicioni'_rat; io znai da se
radnika klasa svojom ideologijom ustolii u graansko
drutvo i da svoj pogle^rfa svijet pretvori u opi
nam jniJIenja11), koji onda potlaeni prihvaa ju kao
svoj vlastiti.
Grami tako stie do problema intelektualaca i nji
hove funkcije u radnikom pokretu, sm atrajui je vrlo
znaajnom. On problem atizira dijalektiki odnos inteleketualcimase i u intelektualcim a vidi snagu po
sredstvom koje se iri jedan pogled na svijet. Stoga
svaka drutvena klasa, pa i radnika, podvrgava vlasti,0) A . G ra m i, B i lje k e o M a k lja v e li ju , s tr . 68.
" ) T im p o jm o m G ra m i o b ja n ja v a itav u o n u o b la s t u k o jo j
d j e l u j u v la d a ju e id e o lo g ije , o d n o s n o o b la s t n e o d r e e n ih v je r o v a n ja
1 n e c je lo v iti h p o g le d a n a s v ij e t.
O DRAVI
17
tom vodstvu neke grupe intelektualaca koji ve po

stoje (tzv. tradicionalni intelektualci), ali stvara i nove,
organske intelektualce12), koji odgovaraju prirodi te
klase i pruaju jo j homogenost i svijest o vlastitoj funk
ciji!, To je shvaanje intelektualaca u irem znaenju
jer on pod tim podrazum ijeva sve one koji im aju inte
lektualnu ulogu u drutvu, koji ga odgajaju i osigura
vaju mu stabilnost. O tuda onda i znaaj koji intelek
tualci im aju u reform iranju tradicionalne kulture i
stvaranju nove, koja nastaje na taj nain to radnika
klasa unosi u pozitivne tekovine evropske kulture i svo
je vrijednosti, te preko svog pogleda na svijet pridonosi
da k u ltu ra postane univerzalna.
U tom kontekstu razum ljiv je i G ram ijev kolek
tivni mislilac. Kolektivni mislilac radnike klase je
p artija koja je istovremeno i m oderni vladar pre
ma M akijaveliju (Machiavelli). To najprije znai da
klasa iz sebe uzdie p a rtiju kao organizaciju intelektualno-kolektivne volje, zapravo organizaciju koja ima
intelektualno-organizatorsku funkciju, je r kako Grami
kae, nema organizacije bez "intelektualaca, odnosno
bez organizatora i rukovodilaca.13) P artija nije spon
tana organizacija jedne teorije i grupe kadrova ve
organizam koji povijesnq_stvara vlastitu teoriju i vla
stite kadrovei Zato se ona mora obnavljati posredstvom
dem okratskog funkcioniranja kako bi se podigli oni
kojima se u pravlja na razinu onih koji upravljaju.
G ram ijeva vizija p artije nije elitistika je r ukida
razliku izmeu sebe i klase u prvom redu, a onda
i masa. To je sadravalo ne samo kritiku elitizma
") A. G ra m i, I n te le k tu a lc i 1 o rg a n iz a c ija k u ltu r e , Iz a b ra n a
d e la , B e o g r a d , K u l t u r a , 1956, s t r . 313.
,J) A . G r a m i , H is t o r i j s k i m a t e r i j a l i z a m 1 f ilo z o f ij a B e n e d e ta
K r o e a . s t r . 29.
18
u partiji ve i kritiku .birokratizm a pa i blankizma,

zapravo svakog sektakog ponaanja partije. Ali
za G ramija je birokratizam k a o . konzervativna sna
ga14) ipak' ~najveaopasnost: _kja, .prijetL ^p^diji J e r
pokazuje njezin idejni neuspjeh J kidanje veza sa
osnovh'm~TZ~^tgje"pr6izTazi. Tom koncepcijom Grami
eli kazati da ne postoji neki pravovjerni model par
tije ve da se i ona nalazi u neprestanom mijenjanju,
provjeravajui u praksi svoje teorijske zasade.
Iz svega toga proizlazi da u odnosu na Lenjina
Grami pretpostavlja jednu drugaiju partiju, koju on
izvodi iz Lenjinove matrice ali vie kritiki raspoloen
u izgradnji teorije, vrednujui povijesno-kulturne uvje
te potinjenih klasa u razvijenim drutvenim uvjetima.
P artiju profesionalnih revolucionara zamjenjuje par
tija kao" kolektivni mislilac ^
Ako je izgradnja partije istovremeno izgradnja vo
dee klase i^njene koncepcije svijeta, a svaki pogled
na svijet je historian, onda je partija ne samo .sistem
kieja n ego i sistem praktinih odnosa koji se u praksi
provjeravaju. To se uspostavlja u jednom uzajamnom
cdnosu izmeu rukovodilaca i lanova u partiji, te par
tije i klase, i zato rukovodstvo partije, kako Grami
kae, mora sliiti dirigentu orkestra ije se dirigiranje
zasniva na suradnji i gdje orkestar ne misli da je diri
gent J5ligaxhjski_efv15) Takva koncepcija nema nita
zajednikog s onim to je u svoje vrijeme afirmirao
Staljin, po kome je partija generaltab revolucije u
smislu koji nije nipoto intelektualan ve tipino mi
litaristiki.
) A . G ra m i, B ilje k e o M a k lja v e ll ju , s tr , SI.
IS) I s to . s tr . 00.
O DRAVI
19
Shvaanje partije kao vladara16), po ugledu na

M akijavelija, je jedna povijesna rem iniscencija koja
eli pokazati kako jedna nacionalno-kolektivna volja
rjeava zadatke socijalne revolucije unutar talijanske
nacije koje buroazija zbog svog klasnog egoizma nije
uspjela rijeiti. Ako je M akijavelijev vladar po G ramyu p artija, onda je M akijavelijev narod u Gramijevoj
viziji radnika klasa i njezini saveznici. Dakle, G ram
i jeva p artija radnike klase ima intelektualne i nacio
nalne osobine da bi mogla u talijanskim uvjetim a odi
grati ulogu vodee partije. Iz toga je onda razum ljivo
poim anje nove partije u koncepciji talijanskog puta
u socijalizam, koja pored svojih ranijih osobina kla
sne i internacionalne sada dobija nove znaajke da je
nacionalna, vladajua i narodna^
I na kraju treba istai da najnovije izdanje G ram
i jevih djela u nizu zemalja govori o velikom interesu
za G ram ijevu misao. Francuski asopis Nouvelle Observateur pre nekoliko godina doekao je s komen
tarom objavljivanje Gram ijevih djela u Francuskoj
nazvavi Gram ija Lenjinom Zapada. Mislim o da ta
digresija tono pogaa ocjenu njegovih djela, ali bismo
dodali da veliina Gramija, kao i Lenjina, jest u
konkretnoj povijesnoj analizj. odreene drutvene si
tuacije. Kao to je LenjTn, kako je slikovito napisao
jedan pisac, M arksovu priu K ipatala ispriao rus
kom pam eu17), tako je Grami M arksovo i Lenjinovo
djelo in terpretirao u kontekstu novih uvjeta jednog
razvijenog drutva i otuda proizlazi njegova aktual
nost.
" ) I s to , s t r . 20.
" ) C e r r o n i U m b e r to , P o lltiC k a
k o l s k a k n j i g a 1976, s t r . 117.
te o rija
1 s o c ija liz a m ,
Z ag re b .
20
II
Antonio Grami rodio se 23. sijenja 1891. godine u
Alezu blizu Kalj arija na S ardiniji u siromanoj obi
telji poreznog inovnika koja se kasnije preselila u
obline selo Gilarca, gdje je Grami zavrio osnovnu
kolu. Po zavretku osnovne kole s jedanaest godina,
kao i mnogi djeaci siromanog imovinskog stanja, bio
je prisiljen da obustavi kolovanje i da se zaposli. Bi
jedan ivot u velikoj obitelji, u seoskom ambijentu
zaostale talijanske provincije, rano je utjecao na nje
govo politiko opredjeljenje. Kada je 1903. poeo po
haati gim naziju u m jestu Santu Lusurgu u blizini
Gilarce pretplauje se na socijalistiki list Avanti,
ita razne socijalistike knjige i tako se upoznaje sa
socijalistikim idejama. Godine 1908. nastavlja licej u
K aljariju gdje se poeo aktivnije baviti politikom, stu
pajui u vezu s radnikom komorom i lokalnom sekci
jom Socijalistike partije. Tu u mjesnom listu objav
ljuje svoj prvi lanak. Licej je zavrio 1910. i idue go
dine odlazi na sveuilite u Torino. Nakon to je dobio
stipendiju iz Fondacije K arla Alberta, koja se davala
siromanim studentima, upisuje se u studenome 1911. na
studije knjievnosti.
U tom sreditu talijanske industrije poetkom sto
ljea, sa snanom i klasno svijesnom radnikom kla
som, pristupa radnikom pokretu i postaje lan Soci
jalistike partije. Surauje u socijalistikom listu II
Grido del popolo (Krik naroda) i postaje lan redak
cije sredinjeg partijskog organa Avanti (Naprijed),
pa zatim sekretar sekcije Socijalistike partije u To
rinu. Oktobarska revolucija otvorila je Grami ju i nje
govim drugovima, mladim socijalistima (Toljatiju, Tera-
O DRAVI
21
iniju) perspektivu rjeenja otrih socijalnih i politikih

problema talijanskog drutva. Zato pokreu asopis za
politika i k u lturna pitanja Ordine nuovo (Novi po
redak), podravajui i objanjavajui pokret za stva
ranje tvornikih savjeta u 1919. i 1920. godini.
K ada je pokret bio razbijen, Grami sudjeluje u
stvaranju K omunistike partije Italije 21. sijenja 1921.
godine u Livorny, te postaje lan Centralnog kom iteta
i direktor novoga dnevnika Ordine nuovo. Bio je
uesnik i na Drugom kongresu P artije u oujku 1920.u Rimu, na kojem je bio izvjestilac o sindikalnom pi
tanju. Nakon toga G ram i odlazi u Moskvu da pred
stavlja novu p artiju u Izvrnom kom itetu Kominterne,
te za vrijem e jednogodinjeg boravka (19221923) pro
uava povijest Boljevike partije, ruske revolucije i
upoznaje Lenjina te sudjeluje na Treoj konferenciji
proirenog Izvrnog kom iteta Kominterne. U Moskvi
upoznaje i sklapa brak s Julijom Suht, s kojom je imao
dvoje djece. Nakon to je bio izabran za poslanika u
talijanski parlam ent, vraa se u svibnju 1924. godine u
zemlju, u kojoj su uvjeti rada postali vrlo teki zbog
faistikog nasilja. Istovrem eno sudjeluje na nacional
noj partijskoj konferenciji u Komu gdje je izabran za
generalnog sek retara P artije. U sijenju 1926. godine
sudjeluje na Treem kongresu P artije u Lionu, na ko
jem su prihvaene teze o strategiji i taktici Partije,
koje je napisao zajedno s Toljatijem (Togliatti). Mada
je posjedovao poslaniki im unitet G rami je uhapen
8. studenog 1926. godine uoi donoenja izvanrednih
zakona, kada je u Italiji uvedena otvorena faistika
diktatura.
Grami je najprije zatvoren u tamnicu Regina
Coeli u Rimu da bi poslije nekoliko dana bio upuen
22
na otok Ustiku blizu Palerm a. U konfinaciji na Ustici

nalazio se od 7. prosinca 1926. do 20. sijenja 1927.
kada je prem jeten u milanski zatvor. U svibnju lip
nju 1928, na procesu pred specijalnim sudom za za
titu drave, osuen je na 20 godina i 4 mjeseca zatvora
i upuen na izdravanje kazne u zatvor Turi u blizini
B arija. U prosincu 1933, nakon 18 dana provedenih u
zatvoru u ivitavekiji, vlasti su bile prisiljene da ga,
zbog tekog zdravstvenog stanja, prem jeste na kliniku
Kuzimano u Formiju. U listopadu 1934. policijske
vlasti su donijele odluku da Gramija uvjetno oslobode.
Zbog naglog pogoranja ionako tekog stanja u kolo
vozu 1935. prem jeten je na kliniku Kvisisana u Rim.
U oekivanju potpunog oslobaanja, dva dana prije, 27.
trav n ja 1937. godine, umro je na istoj klinici.
III
I. G ramijeva djela objavljena na talijanskom
1.
Izdavaka kua Einaudi u Torinu

a)
Gramijeva djela napisana do 1927. godine:

M ladenaki spisi (Scritti giovanili, 19141918),
1958.
Pod perom (Sotto la Mole, 19161920), 1960.
Novi poredak (L Ordine nuovo, 19191920), 1955.
Socijalizam i faizam (Socialismo e fascismo, L Ordine nuovo, 19211922), 1967.
Stvaranje Komunistike partije (La costruzione
del Partito comunista, 19231926), 1971.
O D R2A V I
23
b) Zatvorska djela (19261937):

Zatvorska pisma (Lettere dal carcere), 1968.
Zatvorske biljenice (Quaderni dal carcere):
H istorijski m aterijalizam i filozofija Benedeta
K roea (II m aterialismo storico e la filosofia di
Benedetto Croce), 1966.
Intelektualci i organizacija kulture (Gli intelletuali e Vorganizzazione della cultura), 1966.
P reporod (II Risorgimento), 1966.
Biljeke o M akijaveliju, o politici i o modernoj
dravi (Note sul Machiavelli, sulla politica e sullo
Stato moderno), 1966.
K njievnost i nacionalni ivot (Letteratura e vita
nazionale), 1966.
Prolost i sadanjost (Passato e Presente), 1966.
c) Ostala djela:
Novi poredak (LOrdine nuovo, 19191920), 1966.
2.
Izdavaka kua Editori Riuniti, u Rim u

Zatvorska pisma (Lettere dal carcere), 1961.
Zatvorske biljenice u pet knjiga (Quaderni dal
Carcere), 1975.
U mberto eroni, G ram ijevski leksikon (Lessico
Gramsciano), 1978.
24
Antologije:
Vatikan i Italija (II Vaticano e V Italia), 1967.

O preporodu (Sul Risorgimento), 1967.
Juno pitanje (La Questione meridionale), 1966.
Elementi politike (Elementi di politica), 1964.
Popularna antologija spisa i pisama (Antologia
popolare degli scritti e delle lettere), 1957.
Antologija spisa (Antologia degli scritti), 1963.
S tvaranje ovjeka (La formazione dell uomo),
1967.
Politiki spisi (Scritti politici) 1967.
Stvaranje rukovodee grupe KPI u 19231924
(La formazione del gruppo dirigente del PCI nel
1923 1924), 1962.
3.
Ostala izdanja
Dvije tisue stranica (Duemila pagine, U Saggiatore), 1964.
Historiografska i filozofska misao An toni ja Gram
ija (II pensiero filosofico e storiografico di A n
tonio Gramsci, Palermo), 1966.
Amerikanizam i fordizam (Americanismo e fordismo, Milano, Universale economica), 1950.
O DRAVI
25
Trideset godina ivota i borbe K PI (Trenta anni

di vita e lotte del PCI, Quaderni di Rinascita,
n. 2), 1951.
Spisi 19151921 (Scritti 19151921, Quaderni de
11 Corpo), 1968.
Grami, A ntologija pedagoke alternative (L A l
ternativa Pedagogica antologia, Firenze, ed La
Nuova Italia), 1972.
Grami, savjeti i radnika k ritik a u proizvodnji
(I Consigli e la critica operaia alla produzione,
Milano), 1972.
Grami, Borba za izgradnju Komunistike partije
(La L otta per V edificazione del Partito comunista,
Milano), 1972.
Antonio Grami govori o partiji (Antonio Gramsci
parla del partito, Verona), 1971.
II.
Gramijeva djela objavljena na naem jeziku

Antonio Gramsci, H istorijski m aterijalizam i fi
lozofija Benedetta Crocea, Zagreb, N aprijed, 1958.
A ntonio Grami, Izabrana dela, Beograd, K ultura,
1959.
A ntonio Grami, Problem i revolucije, Intelek
tualci i revolucija, Beograd, Beogradski izdavako-grafiki zavod, 1973.
26
IV
Izbor tekstova za ovu zbirku Grami o dravi

izvren je iz dva vana Gramijeva djela: Biljeke o
M akijaveliju, o politici i modernoj dravi i Novi po
redak, dok je iz djela Prolost i sadanjost preuzet
samo jedan fragment. Za ovakav izbor smo se odluili
zbog toga to ta djela, a posebno prvo, sadre znatan dio
tekstova koji se odnose na Gramijevo razm iljanje o
dravi, hegemoniji, povijesnom bloku i politici i koji su
relevantni za prouavanje onih vanih Gramijevih
shvaanja iz njegova znaajnog politikog opusa.
Ivo Petrinovi
NOVI POREDAK
R A D N I K A D E M O K R A C IJA
Veliki problem namee se danas svakom socijalisti

koji osjea ivi smisao povijesne odgovornosti radnike
klase i P artije, koja predstavlja kritiku i djelujuu
svijest o misiji te klase.
Kako usm jeriti ogromne drutvene snage koje je
oslobodio r at? Kako ~ihr ~cHsciplimraTf F dati im politiki
oblik koji ima sposobnost da se prirodno razvija, da se
stalno upotpunjuje, sv e,d o k ne postane okosnica soci
jalistike drave u kojoj e se utjeloviti diktatura pro
letarijata? Kako povezati sadanjost s budunou, za
dovoljavajui prijeke potrebe sadanjosti i korisno ra
dei da bi se stvorila i anticipirala budunost?
S vrha je ove rasprave da potakne na razm iljanje
i djelovanje; da bude poziv najboljim i najsvjesnijim
radnicim a da razm iljaju i da svatko, u vlastitom djelo
krugu i akciji, surauje na rjeavanju ovoga problema,
da skrene panju drugova i udruenja na taj problem.
Samo iz zajednikog i solidarnog rada na rasvjetljava
nju, u v jeravanju i uzajamnom odgajanju n astat e odre
ena djelotvorna akcija.
28
Socijalistika drava mogue ve postoji u karakte

ristinim ustanovama drutvenog ivota izrabljivane
radnike k la se j Povezati te ustanove, uskladiti ih, po
drediti ih hijerarhiji nadlenosti i vlasti, vrsto ih cen
tralizirati, potujui pri tome potrebne samostalnosti i
grupe, znai stvoriti ve sada istinsku, vlastitu radniku
demokraciju, u djelotvornom i aktivnom suprotstav
ljanju s graanskom dravom, ve sada spremnu da je
zamijeni u svim njezinim bitnim funkcijama uprav
ljan ja i vladanja nacionalnom imovinom.
Radnikim pokretom danas rukovode Socijalistika
partija i Konfederacija rada; ali obavljanje drutvene
vlasti P artije i K onfederacije ostvaruje se za velike
radnike mase, posredno snagom prestia i oduevlje
nja, autoritativnim pritiskom, ak i inercijom. Podruje
prestia P artije se svakodnevno iri, dosee dosada ne
taknute narodne slojeve, pobuuje u grupam a i kod
pojedinaca koji su dosad bili izvan politike borbe odo
bravanje i elju da korisno rade za dolazak komuniz
ma. Tim nesreenim i kaotinim energijam a treba dati'
oblik i stalnu disciplinu, obuhvatiti ih, srediti i poja
ati, uiniti od proleterske i poluproleterske klase orga
nizirano drutvo, koje se odgaja, koje stjee iskustvo,
koje zadobija odgovornu svijest o dunostima klasa
koje su stigle do vlasti u dravi.
Socijalistika partija i strukovni sindikati mogu
obuhvatiti itavu radniku klasu jedino intenzivnim
radom koji bi trajao godinama i desetinama godina.
Oni se nee odmah poistovjetiti s proleterskom dra
vom; u komunistikim republikam a oni zaista nastav
ljaju postojati nezavisno od drave, kao pokretake usta
nove (partija) ili ustanove za kontrolu i djelominu^
realizaciju (sindikati). P artija mora i dalje biti organ
O D R 2A V I
29
komunistikog odgoja, ognjite vjere, uvar doktrine,

najvia vlast koja usklauje i vodi cilju organizirane
i disciplinirane snage radnike i seljake klase. Upravo
radi strogog obavljanja ove svoje dunosti, P a rtija ne
moe irom otvoriti v rata naletu novih pristalica, ne
naviklih na odgovornost i disciplinu.
Ali drutveni ivot radnike klase obiluje ustano
vama, ralanjuje se u m nogobrojnim aktivnostim a.
Upravo te ustanove i te aktivnosti treba razvijati, orga
nizirati cjelovito, povezati u irok i lako pokretljiv
sistem koji e obuhvatiti i disciplinirati itavu radni
ku klasu.
Tvornica sa svojim unutranjim komisijam a,1) so
cijalistiki kruoci, seljake zajednice to su sredita
proleterskog ivota u kojim a treba neposredno djelovati.
U nutranje komisije su organi radnike dem okra
cije, koje treba osloboditi ogranienja nam etnutih od
vlasnika i kojim a treba uliti novi ivot i snagu. U nu
tranje komisije danas ograniavaju vlast kapitalista u
tvornici i obavljaju funkciju arbitrae i discipline. Ka
da se razviju i obogate, ove komisije e sutra m orati
biti organi proleterske vlasti, koji zam jenjuju kapita
lista u svim njegovim korisnim funkcijam a rukovoenja
i upravljanja.
Ve sada bi radnici morali prii izboru irokih
predstavnikih skuptinskih delegata, izabranih meu
najboljim i najsvjesnijim drugovim a, pod parolom:
Sva vlast u tvornici tvornikim komitetima, koju bi
') U n u t r a n j a k o m is ija ( C o m is s lo n e I n te r n a ) Je o r g a n r a d n i
ko g s u d je lo v a n ja u u p r a v lja n ju u n e k im tv o r n ic a m a u I ta liji. P rv a
u n u t r a n j a k o m is ija s t v o r e n a j e 1906. g o d . u T o r in u u g o v o r o m
iz m e u s i n d i k a l n i h o r g a n i z a c i j a i v l a s n i k a t e Je p r e d s t a v l j a l a
p r e d s t a v n i k o t i j e l o s v ih z a p o s le n ih u p o d u z e u p r e m a u p r a v i
p o d u z e a . Z a v r i j e m e p r v o g s v je ts k o g r a t a k o m is ije s u b ile u s p o
s t a v l j e n e u m n o g im p o d u z e im a s j e v e r n e I t a l i j e ( B ilj. r e d .) .
30
trebalo uskladiti s drugom parolom: Sva dravna vlast

radnikim i seljakim savjetima.
- ^ i r o k o polje konkretne revolucionarne propagande
otvorilo bi se za komuniste organizirane u P artiji i u
rajonskim kruocima. U skladu s gradskim sekcijama,
kruoci bi morali popisati radnike snage u zoni i po
stati sjedite rajonskog savjeta tvornikih delegata,
vor koji vezuje i okuplja sve proleterske snage rajo
na. Izborni sistemi bi se mogli razlikovati, ve prema
veliini tvornica; zato bi trebalo nastojati da se iza
bere po jedan delegat na svaki petnaest radnika podi
jeljenih po kategorijam a (kao to se radi u engleskim
tvornicama), tako da bi se postupnim izborima dolo
do komiteta tvornikih delegata, koji bi obuhvaao
predstavnike itavog radnog skupa (radnike, slubenike,
tehniare). Trebalo bi teiti da se u rajonski komitet
ukljue i delegati drugih kategorija radnika, nastanje
nih u rajonu: konobara, vozaa, eljezniara, istaa,
privatnih namjetenika, trgovakih pomonika itd.
Rajonski kom itet bi trebalo biti emanacija itave
radnike klase nastanjene u rajonu, legitimna i mona
emanacija, sposobna uiniti da se potuje disciplina,
koja ima vlast spontano datu, i da naredi neposredan
i potpun prekid svakog rada u itavom rajonu.
Rajonski komiteti bi prerasli u gradska povjere
nitva koja bi kontrolirala i disciplinirala socijalisti
ku partiju i strukovne saveze.
Takav sistem radnike demokracije (dopunjen od
govarajuim seljakim organizacijama) dao bi masama
stalan oblik i disciplinu, bio bi sjajna kola politikog
i upravnog iskustva i ukljuio bi mase sve do poslednjeg ovjeka, navikavajui ih na upornost i istrajnost,
kao i na to da sebe sm atraju vojskom na bojnom polju
O DRAVI
31
koja ima potrebu vrste povezanosti ako ne eli biti

unitena i baena u ropstvo.
Svaka tvornica bi organizirala jedan ili vie pu
kova te vojske, sa svojim kaplarim a, slubama za vezu,
oficirima, glavnim tabom, dakle vlast uspostavljenu
slobodnim izborom a ne autoritativno nam etnutu. Preko
skupova, odravanih u tvornici, stalnim propagandnim
radom i uvjeravanjem od strane najsvjesnijih eleme
nata postigao bi se korijeniti preobraaj radnike psiho
logije, masa bi se bolje priprem ila i osposobila za vr
enje vlasti, proirila bi se svijest o dunostima i p ra
vima druga i radnika, konkretna i djelotvorna svijest,
zato to je nastala spontano iz ivog i povijesnog is
kustva.
Ve smo kazali da je svrha ovih na brzinu iznijetih
biljeaka samo to da potakne na razm iljanje i akciju.
Svaki vid ovog problem a zasluio bi iroko i duboko
razm atranje, objanjenje, pomone dopune i usklaenje. Ali jedino kom unistika praksa moe dati konkretV
no i potpuno rjeenje problem a socijalistikog ivota-,
zajednika rasprava koja s razum ijevanjem m ijenja svi
jesti, ujedinjujui ih i ispunjavajui radnim entuzijaz
mom. Rei istinu, zajedniki doi do istine, to znai
izvriti kom unistiku i revolucionarnu akciju. Formula
diktatura proletarijata mora prestati biti samo for
mula, prilika da bi se razm etalo revolucionarnom fra
zeologijom. Tko eli cilj mora h tjeti i sredstva. D ikta
tu ra proletarijata je uspostavljanje nove, tipino pro
leterske drave, u kojoj se stjeu institucionalna isku
stva potinjene klase, u kojoj drutveni ivot radnike
i seljake klase postaje proiren i snano organiziran
sistem. Ovakva drava se ne im provizira: ruski komu
nisti, boljevici, ve osam mjeseci rade na tome da
32
proire i uine konkretnom parolu: Sva vlast sovje

tima, a sovjeti su bili poznati ruskim radnicima jo
1905. Talijanski komunisti treba da se obogate ruskim
iskustvom i da utede vrijeme i posao: djelo obnove
zahtijevat e ve samo po sebi toliko vremena i toliko
rada da bi mu trebalo posvetiti svaki dan i svako djelo.
(Bez potpisa, napisali zajedniki Antonio Gram
i i Palmiro Toljati, Ordine nuovo, 21. lip
nja 1919, I, br. 7; U Ordine nuovo, Torino,
Einaudi, 1955, p 1013); Antonio Grami,
Izabrana dela, Beograd, Kultura, 1959, str.
153 156.
O S V A JA N JE D RAVE
K apitalistika koncentracija koja je odreena na

inom proizvodnje stvara odgovarajue okupljanje ljud
skih radnih masa. U toj injenici potrebno je traiti
porijeklo revolucionarnih postavki marksizma, potrebno
je traiti uvjete novih proleterskih navika, novog komu
nistikog poretka preodreenog da zamijeni graanske
obiaje, kapitalistiki nered koji je proizaao iz slobod
ne konkurencije i klasne borbe.
U podruju ope kapitalistike aktivnosti i radnik 1
djeluje na planu slobodne konkurencije, ali on je poje
dinac graanin. Meutim, poetni uvjeti borbe nisu :
jednaki za sve u isto vrijeme: postojanje privatnog vlas
nitva stavlja drutvenu m anjinu u povlateni poloaj,
ini borbu nejednaku. Radnik je neprestano izloen
vrlo pogubnim potekoama; sam njegov elementarni
ivot, njegova kultura, ivot i budunost njegove obi
telji izloeni su tekim posljedicama promjena na tr
O D R2A V I
33
itu rada. R adnik tada pokuava da izae iz oblasti

konkurencije i individualizm a. Naelo udruivanja i
solidarnosti postaje tem eljno naelo radnike klase,
m ijenja psihologiju i navike radnika i seljaka. N astaju
ustanove i organi u kojim a se to naelo utjelovljuje; na
njihovoj osnovi poinje proces povijesnog razvitka koji
vodi do zajednice sredstava za proizvodnju i razm jenu.
U druivanje moe i mora biti prihvaeno kao te
m eljna injenica proleterske revolucije. U ovisnosti od
te povijesne tendencije, u razdoblju koje je prethodilo
sadanjici (koje moemo nazvati razdobljem P rve i
Druge internacionale ili razdobljem regrutiranja), na
stali su i razvili su se socijalistike partije i strukovni
sindikati.
Razvitak tih proleterskih ustanova i uope ita
vog proleterskog pokreta nije bio samostalan, nije se
pokoravao vlastitim unutranjim zakonima ivota i
povijesnog iskustva iskoritavane radnike klase. Povi
jesne zakone je nam etala klasa vlasnika organizirana
u drav n i D rava je uvijek bila protagonist povijesti,
jer se u njezinim organim a okuplja mo vlasnike klase.
U dravi se vlasnika klasa disciplinira i jedinstveno
spaja, iznad rascjepa i udaraca konkurencije, da bi
zadrala netaknutim povlateni poloaj u najvioj fazi
same konkurencije: u klasnoj borbi za vlast, za prven
stvo u uprav ljanju i discipliniranju drutva.
U tom razdoblju je proleterski pokret bio samo
jedna funkcija slobodne kapitalistike konkurencije.
Proleterske ustanove su m orale uzeti neki oblik ne zbog
unutranjeg, nego zbog vanjskog zakona, pod velikim
pritiskom dogaaja i prinuda koji zavise od kapitali
stike konkurencije. Otuda su potekli unutranji sukobi/

skretanja, kolebanja, kompromisi koji obiljeavaju i
tavo razdoblje ivota proleterskog pokreta to je pret
hodilo sadanjici a dostiglo vrhunac u slomu Druge i{b>
ternacionale.
Neke stru je socijalistikog i proleterskog pokreta
izriito 'su postavile kao bitnu injenicu revolucije or
ganiziranje radnika po struci, i na tome su temeljili
svoju propagandu i djelovanje. Na trenutak se inilo da
je sindikalni pokret istinski tuma marksizma, pravi
tum a istine.
Zablude sindikalizma sastoje se u tome to on kao
trajnu injenicu, kao stalan oblik udruivanja prihvaa
strukovni sindikat u sadanjim oblicima i funkcijama,
koji su nam etnuti, a ne predloeni, pa prema tome ne
mogu im ati stalni i predvidljivi pravac razvitka. Sindikalizam, koji se prikazao kao zaetnik spontane tra
dicije neograniene slobode, bio je, u stvari, jedna od
mnogih kamuflaa jakobinskog i apstraktnog duha.
Otuda potjeu zablude sindikalistike struje, koja
nije uspjela zamijeniti socijalistiku partiju u zadatku
odgoja radnike klase za revoluciju. Radnici i seljaci su
osjeali da je u itavom razdoblju u kojem su vlas
nika klasa i dem okratsko-parlam entam a drava na
metnule povijesne zakone uzaludan i smijean svaki po
kuaj bijega iz oblasti tih zakona. Pouzdano je da u
opoj konfiguraciji koje je steklo drutvo uslijed indu
strijske proizvodnje svaki ovjek moe aktivno sudje
lovati u ivotu i m ijenjati sredinu samo ukoliko djeluje
kao pojedinac graanin, lan demokratsko-parlamentarne drave. Liberalno iskustvo nije uzaludno i ono
se moe prevladati tek onda kada smo ga stekli. Apolitinost apolitinih ljudi bila je samo degeneracija po-
O DRAVI
35
litike: poricati dravu i boriti se protiv nje isto je tako

politika injenica koliko i ukljuivanje u opu povi
jesnu aktivnost koja se sjedinjuje u parlam entu i opi
nama, narodnim institucijam a drave. M ijenja se kva
liteta politike injenice: sindikalisti su djelovali izvan
stvarnosti i, prem a tome, njihova je politika bila iz te
m elja pogrena; socijalisti parlam entaristi djelovali
su u unutranjosti stvari, mogli su pogrijeiti (ak su i
uinili mnoge i teke pogreke), ali nisu pogrijeili u
smislu svoje akcije i zato su trijum firali u konkuren
ciji. Velike mase, one koje svojim sudjelovanjem ob
jektivno m ijenjaju drutvene odnose, organizirale su se
oko socijalistike partije. Usprkos svim pogrekam a i
nedostacima, P artija je, u krajnjoj liniji, uspjela u svo
joj misiji: stvoriti neto od proletera koji prije nije bio
nita, da mu prui svijest da oslobodilakom pokretu
da pravi ivotni smisao koji je u opim crtam a odgo
varao procesu povijesnog razvitka ljudskog drutva.
N ajtea pogreka socijalistikog pokreta bila je sli
ne prirode kao i ona koju su poinili sindikalisti. Su
djelujui u opoj aktivnosti ljudskog drutva u dravi,
socijalisti su zaboravili da je trebalo da njihovo staja
lite ostane u osnovi kritiko, stajalite antiteze. Oni
su dopustili da ih privue stvarnost, nisu je svladali.
Komunisti m arksisti treba da se odlikuju psihologi
jom koju moemo nazvati majeutikom.2) Njihova
akcija nije preputanje toku dogaaja to ih odreuju
zakoni kapitalistike konkurencije, nego stajalite k ri
tikog iekivanja. Povijest je stalno nastajanje i ona
*) M a ie u t ic a , g r k a r i j e k o j a im a z n a e n je b a b l k e v je tin e .
T o j e n a in r a s p r a v e k o j u Je u s v o ji m d ija lo z im a u p o t r e b l j a v a o
g r k i f ilo z o f S o k r a t d a b i s u g o v o r n ik a n a v e o p r e k o p i t a n j a 1
o d g o v o r a d a s a m o t k r i j e I s tin u k o j a j e u n j e m u ( B ilj. r e d .) .
36
se stoga, u biti, ne moe predvidjeti. Ali to ne znai da

je sve nepredvidljivo u nastajanju povijesti, naime,
da povijeu upravljaju svojevoljnost i neodgovorna
ud. Povijest je istovremeno sloboda i nunost. Usta
nove u ijem se razvoju i ijim se aktivnostim a povijest
utjelovljuje nastale su i odravaju se jer imaju da
ostvare neki zadatak i misiju. Nastali su i razvili su
se odreeni objektivni uvjeti proizvodnje m aterijalnih
dobara i duhovne svijesti ljudi. Ako se ti objektivni
uvjeti, koji su po svojoj mehanikoj prirodi gotovo ma
tem atiki izmjerljivi, m ijenjaju, mijenja se i zbir od
nosa koji reguliraju i stvaraju ljudsko drutvo, mijenja
se stupanj ljudske svijesti; preobraava se drutvena
konfiguracija, osiromauju tradicionalne ustanove, ne
prikladne su za svoj zadatak, postaju pogubne i pred-,
stavljaju smetnju. Kada bi u nastajanju povijesti inteli
gencija bila nesposobna da prihvati ritam, da uvrsti
jedan proces, bio bi nemogu ivot civilizacije: politiki
genij se poznaje upravo po sposobnosti da svlada najvei
mogui broj konkretnih term ina neophodnih i dovolj
nih da se utvrdi proces razvitka i, prem a tome, po spo
sobnosti da anticipira blisku i daleku budunost i na
pravcu te intuicije postavi aktivnost jedne drave, da
se odvai da ostvari sreu jednog naroda. U tom smislu
je K arl M arks bio daleko najvei od suvremenih poli
tikih genija.
Socijalisti su, esto slijepo, prihvaali povijesnu!
stvarnost, proizvod kapitalistike inicijative; zapali suj
u psiholoku pogreku liberalnih ekonomista: povjero-l
vali su u stalnost ustanova demokratske drave, u nji-l
hovo temeljno savrenstvo. Po njihovu miljenju, oblik i
dem okratskih ustanova moe se popraviti, tu i tamo j
dotjerati, ali se u temelju mora potovati. Prim jer takve \
O DRAVI
37
ograniene um iljene psihologije nalazimo u minoskoj3)

ocjeni Filipa T u ra tija4) prem a kojoj parlam ent stoji
prem a sovjetu kao grad prem a barbarskoj hordi.
Iz tog pogrenog shvaanja o povijesnom zbivanju
i zastarjele prakse komprom isa i kretenske parlam en
tarne tak tik e raa se dananja form ula o osvajanju
drave.
Mi smo uvjereni, poslije revolucionarnih iskustava
Rusije, M aarske i Njemake, da se socijalistika drava
ne moe utjeloviti u ustanovam a kapitalistike drave,
nego je ona iz tem elja nova tvorevina u odnosu na
njih, ako ne u odnosu na povijest proletarijata. U sta
nove kapitalistike drave organizirane su u svrhu slo
bodne konkurencije; nije dovoljno prom ijeniti kadar da
bi se njihova aktivnost usm jerila u drugom pravcu.
Socijalistika drava jo nije komunizam, tj. uspostav
ljan je solidarne ekonomske prakse i navike, nego je
to prijelazna drava iji je zadatak obustaviti konku
renciju ukidanjem privatnog vlasnitva, klasa, nacio
nalnih privreda; taj zadatak ne moe ostvariti parla
m entarna dem okracija. F orm ulu osvajanja drave
treba razum jeti u ovom smislu: stvaranje novog tipa
drave, nastalog iz drutvenog iskustva koje je stekla
p roleterska klasa, i utem eljenje te drave u demok ratsko-parlam entam u.
I ovdje se vraamo na polaznu toku. Kazali smo
da se ustanove socijalistikog i proleterskog pokreta iz
razdoblja koje je prethodilo sadanjem nisu razvile
samostalno nego kao rezultat ope konfiguracije ljud
skog drutva kojim vladaju najvii zakoni kapitalizma.
3) N a z lv p r e m a m it o lo k o m k r e t s k o m k r a l j u M ln o s u k o ji s e u
t a l i j a n s k o m J e z ik u u p o t r e b l j a v a u a ljiv o m t o n u d a b i se z a
n e k o g r e k l o d a J e n e u m o l j i v s u d a c , d a k le , u o v o m s l u a j u im a
z n a e n je s tr o g e o c je n e (B ilJ. r e d .) .
*) T u r a t i , F l llp p o (18571932), J e d a n o d o s n iv a a T a l ija n s k e
s o c ija lis ti k e p a r t i j e i r u k o v o d ila c n j e n a d e s n o g k r i l a (B ilJ. r e d .) .
38
Rat je preokrenuo strateku situaciju klasne borbe. Ka

pitalisti su izgubili prednost; njihova je sloboda ograni
ena; njihova mo ponitena. Kapitalistika koncentra
cija je dostigla najvii razvitak koji joj je dozvoljen
ostvarujui svijetski monopol u proizvodnji i razmjeni.
Odgovarajue okupljanje radnih masa dalo je neuvenu
snagu revolucionarnoj proleterskoj klasi.
Tradicionalne ustanove pokreta postale su nespo

sobne da zadre toliko bujanje revolucionarnog ivota.
Njihov vlastiti oblik je neprikladan za discipliniranje
snaga ukljuenih u svjestan povijesni proces. One nisu
mrtve. Nastale kao funkcija slobodne konkurencije, one
moraju nastaviti postojati sve do ukinua svakog ostat
ka konkurencije, sve do potpunog ukidanja klasa i par
tija, sve do stapanja nacionalnih proleterskih diktatura
u Komunistiku internacionalu. Ali pored njih moraju
nastati i razvijati se ustanove novog tipa, dravnog tipa,
koje e upravo zamijeniti privatne i javne ustanove dem okratsko-parlam entarne drave. Ustanove koje e za
mijeniti osobu kapitalista u upravnim funkcijama i in
dustrijskoj vlasti i ostvariti sam oupravljanje proizvo
aa u tvornici; ustanove koje su sposobne da preuzmu
rukovodeu vlast u svim funkcijama nerazdvojno veza
nim za sloen sistem proizvodnih odnosa i razmjene
koji povezuju odjeljenja jedne tvornice izmeu sebe,
uspostavljajui temeljno ekonomsko jedinstvo, ustano
ve sposobne da poveu razne aktivnosti poljoprivredne
proizvodnje, koje putem horizontalnih i vertikalnih pla
nova moraju stvoriti skladnu graevinu nacionalne i
meunarodne privrede, osloboenu parazitske i pogubnetiranije privatnih vlasnika.
Nikada pritisak i revolucionarno oduevljenje pro
letarijata Zapadne Evrope nisu bili ivlji. Ali nama
O DRAVI
39
se ini da lucidnu i tonu svijest o svrsi ne prati isto

tako svjetla i tona svijest o tome koja su sredstva u
sadanjem tren utku pogodna za postignue samog cilja.
Ye je u masama ukorijenjeno uvjerenje da je prole
terska drava utjelovljena u sistem e savjeta radnika,
seljaka i vojnika. Jo nije izgraena taktika koncepcija
koja e objektivno osigurati stvaranje te drave. Stoga
je potrebno ve sada uspostaviti mreu proleterskih
ustanova, ukorijenjenih u svijesti velikih masa, sigur
nih u pogledu discipline, i odanosti masa, ime bi klasa
radnika i seljaka u cjelini dobila oblik bogat dinamizmom i mogunou razvitka. Ako bi se danas, u sada
njim uvjetim a proleterske organizacije, potvrdio pokret
m asa s revolucionarnim karakterom , sigurno je da bi
se rezultati uvrstili u isto form alnu korekturu demo
k ratske drave i razrijeili bi se u jaanju vlasti parla
m enta (preko ustavotvorne skuptine) i dolasku na vlast
antikom unistikih socijalista sm utljivaca. Njemako J_
austrijsko iskustvo mora neemu da nas naui. Snage
dem okratske drave i kapitalistike klase jo su ne
izmjerne: ne treba se zavaravati da se kapitalizam odr
ava naroito radom svojih potkazivaa i lakeja, a sje
me tako opake vrste svakako nije jo nestalo.
!
S tv aran je proleterske drave nije napokon neki
udotvorni in: i to je n astajanje i proces razvitka.
Pretpostavlja priprem ni rad na sistem atizaciji i propa
gandi. Treba jae razviti i dati veu vlast proleterskim
tvornikim ustanovam a, koje ve postoje, uiniti da
sline ustanove izniknu u selima, postii da ljudi koji ih
sainjavaju budu kom unisti svijesni revolucionarne mi
sije koju te ustanove trebaju izvriti. Inae, itavo nae
oduevljenje, sva vjera radnih masa, nee uspjeti spri
jeiti da se revolucija jadno sm jesti u novom parlam en-
40
tu lopova, praznih i neodgovornih ljudi i da za nasta

janje proleterske drave budu neophodne nove i jo
strahoviti je rtve.
'
(B e z potpisa, O rd in e n u o vo , 12 srp n ja , 1919, I,
br. 9; L O rdine n u o vo , 19191920, p. 13 19; Iz a
brana dela, str. 156 162)
T V O R N I K I S A V JE T
Proleterska revolucija nije svojevoljan in jedne

organizacije koja se sm atra da je revolucionarna ili
sistema organizacija koje se sm atraju da su revolucio
narne. Proleterska revolucija je dugi povijesni proces.,
koji se ostvaruje u nastajanju i razvijanju odreenih
proizvodnih snaga (koje mi ukratko nazivamo izrazom!
proletarijat), u odreenoj povijesnoj sredini (koju mi
ukratko nazivamo: nain individualnog vlasnitva,
nain kapitalistike proizvodnje, sistem tvornica, na
in organiziranja drutva u dem okratsko-parlamentarnu
dravu). U odreenoj fazi toga procesa nove proiz
vodne snage ne mogu se vie razvijati i smjestiti samo
stalno u slubene sheme u kojima se razvija zajedniki
ljudski ivot; u toj odreenoj fazi nastaje revolucionarni
in koji se sastoji u naporu usmjerenom na to da se
nasilno razbiju te sheme, usmjerenom na to da se uniti
itav aparat ekonomske i politike vlasti, u kojem se
revolucionarne proizvodne snage prisilno dre, u napo
ru usmjerenom na to da se razbije aparat graanske
drave i uspostavi tip drave u ijim e shemama oslo
boene proizvodne snage nai prikladan oblik za svoj
daljnji razvitak, za svoje daljnje irenje, u ijoj e
organizaciji nai zatitu, neophodno i dovoljno oruje
za unitenje svojih protivnika.
O D R2A V I
41
S tvaran proces proleterske revolucije ne moe se

poistovjetiti s razvitkom i akcijom revolucionarnih or
ganizacija dobrovoljnog i ugovornog tipa, kao to su
politika p artija i strukovni sindikati, organizacije na
stale u n u tar graanske dem okracije, u n u tar politike
slobode kao potvrda i razvitak te politike slobode. Uko
liko te organizacije utjelovljuju uenje koje tum ai
revolucionarni proces i predviaju (unutar odreenih
granica povijesne vjerojatnosti) njegov razvitak, uko
liko ih priznaju iroke mase kao svoj odraz i svoj
em brionalni ap arat vlasti, one e danas i sve vie po
stati neposredni i odgovorni izvrioci daljnjih oslobodi
lakih radnji, koje e itava radnika klasa pokuati
izvriti u toku revolucionarnog procesa. Meutim, te
snage ne u tjelovljuju taj proces, one ne prevladavaju
graansku dravu, one ne obuhvaaju niti mogu obu
h vatiti itavo mnogostruko brujanje revolucionarnih
snaga koje kapitalizam oslobaa u neumoljivom kre
tanju svoga mehanizm a iskoriavanja i tlaenja.
U razdoblju ekonomske i politike prevlasti graan
ske klase, stvaran revolucionarni proces zbiva se po
tajno, u skrivenosti tvornice i u skrivenoj svijesti bes
k rajnih mnotava koje kapitalizam podvrgava svojim
zakonima. Taj proces nije kontroliran ni dokaziv i to e
se moi dogoditi u budunosti kada se elem enti koji ga
sainjavaju (osjeanja nejasne tenje, navike, klice ini
cijative, obiaji) budu razvili i oistili usporedo sa raz
vitkom drutva i razvitkom poloaja koji radnika klasa
zauzima u oblasti proizvodnje. Revolucionarne organi
zacije (politika p artija i strukovni sindikat) nastale su
u n u tar politike slobode, u n u tar graanske dem okra
cije, kao potvrda i razvitak slobode i dem okracije uope,
u n u tar koje postoje odnosi graanina prem a graani-
42
nu. Revolucionarni proces ostvaruje se na polju pro

izvodnje, u tvornici, gdje su odnosi tlaitelja i potlae
nog, eksploatatora i iskoritavanog, gdje nema slobode
za radnike, gdje ne postoji demokracija. Revolucionarni
proces se ostvaruje tamo gdje je radnik nita a hoe
da postane sve, gdje je vlast vlasnika neograniena, gdje
postoji vlast nad ivotom i sm rti radnika, nad enom
radnika, nad njegovom djecom.
Kada mi kaemo da je povijesni proces radnike
revolucije koji je neodvojiv od ljudske zajednice u
kapitalistikom sistemu, koji ima svoje zakone u sebi
samom i nuno se razvija zbog sticaja mnogostrukih
djelovanja koja su nekontrolirana, jer ih stvara stanje
koje radnik ne eli i koje ne moe predvidjeti kada
kaemo da je povijesni proces radnike revolucije izbio
na svjetlost i da ga ne moemo kontrolirati i dokazivati?
Mi to kaemo kada je itava radnika klasa postala
revolucionarna, ne vie u tom smislu to openito odbija
suraivati s ustanovama vlasti graanske drave, ne
vie u tom smislu da predstavlja opoziciju u dem okrat
skom polju, nego u smislu to itava radnika klasa
koja se nalazi u jednoj tvornici poinje djelovanje koje
nuno mora dovesti do osnivanja radnike drave, nuno
m ora dovesti do uobliavanja ljudskog drutva u pot
puno originalan i univerzalan oblik, koji obuhvaa i
tavu radniku Internacionalu a prema tome i itavo
ovjeanstvo. Mi kaemo da je sadanje razdoblje revo
lucionarno upravo zato to smo ustanovili da radnika
klasa u svim nacijam a tei stvoriti, tei svim svojim
energijam a da ipak uz pogreke, kolebanja, nespret
nosti svojstvene potlaenoj klasi, koja nema povijesnog
iskustva i sve mora raditi ispoetka izrazi iz svog
krila ustanove novoga tipa na radnikom polju, usta-
O D R 2A V T
43
nove na predstavnikoj osnovi koje su stvorene u in

dustrijskom okviru. Mi kaemo da je sadanje razdob
lje revolucionarno zato to radnika klasa tei svim
svojim snagam a, itavom svojom voljom, da osnuje
vlastitu dravu. Eto zbog ega kaemo da raanje rad
nikih savjeta u tvornici predstavlja velianstveni po
vijesni dogaaj, predstavlja poetak novog razdoblja u
povijesti ljudskog roda. Po tome je revolucionarni pro
ces izbio na vidjelo i ulazi u fazu u kojoj ga moemo
kontrolirati i dokazivati.
^
VU liberalnoj fazi povijesnog procesa graanske
klase i drutva kojim vlada ta klasa, osnovna elija
drave bio je vlasnik koji u tvornici radi svog profita
podjarm ljuje radniku klasu. U liberalnoj fazi vlasnik 1
je bio poduzetnik i industrijalac: industrijska mo, izvor
industrijske moi bio je u tvornici, i radnik nije uspi
jevao da oslobodi svoju svijest uvjerenja potrebe vlas
nika koji se poistovjetio s industrijalcem , poslovoom
odgovornim za proizvodnju, pa i s njegovom nadnicom,
njegovim kruhom, odjeom, njegovim krovom nad gla
vom.
v U im perijalistikoj fazi povijesnog procesa gra
anske klase, industrijska vlast svake tvornice, odvaja
se od tvornice i zdruuje se u trustu, u monopolu, u
jednoj banci, u dravnoj birokraciji. Industrijska vlast
postaje neodgovorna i zato jo autokratskija, nemilo
srdnija, samovoljnija. Ali radnik osloboen podlonosti
efu, osloboen ropskog duha hijerarhije, potaknut i
novim opim uvjetim a u kojima se drutvo nalazi u
ovisnosti od nove povijesne faze, radnik ostvaruje ne
procjenjive tekovine sam ostalnosti i inicijative.
U tvornici radnika klasa postaje odreeno sred
stvo proizvodnje u odreenom organskom ureenju;
44
svaki radnik postaje sluajno dio tog ureenja; slu

ajno to se tie njegove volje, ali ne sluajno to se
tie njegova radnog mjesta, jer on predstavlja odreenu
nunost u procesu rada i proizvodnje i jedino zato nje
ga prim aju na posao i jedino zato moe zaraivati kruh.
On je zupanik maine podjele rada, radnike klase
koja je postala sredstvo proizvodnje. Ako radnik po"^
stigne jasnu svijest o toj svojoj odreenoj nunosti
i postavi je u temelj predstavnikoga aparata dravnog
tipa (to jest ne dobrovoljnog, ugovornog, preko lanske
karte, nego potpunog, organskog, povezanog sa stvar
nou koju je nuno priznati ako hoemo da nam budu
osigurani kruh, odjea, krov nad glavom, industrijska
proizvodnja), ako radnik odnosno ako radnika klasa
to ini, ona obavlja znaajnu stvar, ona zapoinje novu
povijest, ona zapoinje razdoblje radnikih drava koji
e se morati sliti u stvaranje komunistikog drutva,
svijeta organiziranog na temelju i po tipu velike indu
strijske tvornice, Komunistike internacionale, u kojoj
svaki narod, svaki dio ovjeanstva stjee lik ako obav
lja odreenu istaknutu proizvodnju a ne vie ako je
organiziran u obliku drave i ima odreene granice.
Ukoliko gradi taj predstavniki aparat radnike
klase, ustvari, vri eksproprijaciju prve maine, naj
vanijeg sredstva proizvodnje: same radnike klase
koja je ponovo sebe nala, stekla svijest o svom organ
skom jedinstvu i koja se jedinstveno suprotstavlja ka
pitalizmu. Radnika klasa tako potvruje da se indu
strijska vlast, da se izvor industrijske vlasti mora vra
titi tvornici, postavlja ponovo tvornicu s radnikog sta
jalita, kao oblik u kojem se radnika klasa utemeljuje
u odreeno organsko tijelo, kao elija nove drave,
radnike drave, kao temelj novog predstavnikog si-
O DRAVI
45
sterna, sistem a savjeta. Poto nastaje po proizvodnoj

podjeli, radnika drava ve stvara uvjete svoga razvit
ka, svog n estajanja kao drave, svog organskog uklju
ivanja u svjetski sistem, u K om unistiku intem acionalu.
Kao to se danas u savjetu velike industrijske
tvornice svaka radna ekipa (po struci) mijea, s prole
terskog stajalita, s drugim ekipam a jednog odjeljenja,
kao to se svaki trenutak industrijske proizvodnje, s
proleterskog stajalita, stapa s drugim trenucim a i isti
e proces proizvodnje, tako se u svijetu engleski ugalj
stapa s ruskim petrolejem , sibirsko ito sa sicilijanskim
sumporom, ria iz Verela sa tajerskim d r v o m . . . stapa
u jedinstveni organizam, podvrgnut meunarodnoj ad
m inistraciji koja upravlja bogatstvom Zemljine kugle
u ime cijelog ovjeanstva. U tom smislu je tvorniki
savjet prva elija u povijesnom procesu koji treba
postii vrhunac u komunistikoj internacionali, ne vie
kao politikoj organizaciji revolucionarnog proletarijata,
nego kao reorganizaciji svjetske privrede i kao reorga
nizaciji itavog ljudskog ivota, nacionalnog i svjetskog.
Svaka sadanja revolucionarna akcija ima vrijednost,
povijesno je realna, ukoliko pristupa tom procesu i uko
liko se shvaa i ako je in osloboenja tog procesa od
graanskih n adgradnji koje ga prim oravaju i sprje
avaju.
K akvi odnosi treb a da postoje izmeu politike
partije i tvornikog savjeta, izmeu sindikata i tvor
nikog savjeta, proizlazi im plicitno iz ovog izlaganja:.,
partija i sindikat ne sm iju se postaviti kao zatitnici
ili kao ve stvorene nadgradnje te nove ustanove u.
kojoj povjesni proces revolucije dobij a povijesni oblik
koji se moe kontrolirati. Oni se m oraju postaviti kao
46
svijesni pokretai svog osloboenja od snaga pritiska,

koje se izlau u graanskoj dravi, moraju organizirati
ope vanjske uvjete (politike) u kojima bi proces re
volucije imao najveu brzinu i u kojima bi osloboene
proizvodne snage nale svoju najveu ekspanziju.
(B e z potpisa, O rdine n uovo, 5. lip n ja 1920, II,
br. IV ; L O rdine nu o vo , 1919 1920, p. 123 127;
Iza b ra n a dela, str. 176180)
D V IJE R E V O L U C IJE
N ijedan oblik politike vlasti ne moe biti povi

jesno razum ljiv i opravdan ukoliko nije pravni aparat
jedne stvarne _ekonomske vlasti, ne moe biti shvaen
i opravdan ukoliko nije organizacija zatite i uvjet
razvitka jednog odreenog poretka proizvodnih odnosa
i raspodjele bogatstva. Taj tem eljni zakon historijskog
m aterijalizm a ukratko izlae itav splet tvrdnji koje
smo organski nali unutar problema tvornikih savjeta,
ukratko izlae razloge zbog kojih smo savjete smatrali
kao sredinje i vane u raspravi o stvarnim proble
mima radnike klase, ukratko izlae odreena pozitiv
na iskustva dubokog pokreta radnikih masa za stva
ranje, razvitak i koordinaciju savjeta. Zato smo tvrdili:
L da revolucija nije nuno proleterska i komunistika
ukoliko nam jerava postii ruenje politike vlasti gra
anske drave; 2. da nije proleterska ni komunistika
ukoliko nam jerava i uspije unititi predstavnike usta
nove i upravni aparat preko kojih sredinja vlada vri
politiku vlast graanske klase; 3. da nije proleterska
ni komunistika ukoliko plima narodnog ustanka da
vlast u ruke ljudim a koji se nazivaju (i koji su iskreno)
komunisti. Revolucija je proleterska i komunistika je
dino ukoliko je ona oslobaanje proleterskih i komu
O D R 2A V I
47
nistikih proizvodnih snaga nastalih u samom krilu

drutva u kojem vlada kapitalistika klasa; ona je pro
leterska i kom unistika u m jeri u kojoj uspije promicati
i unapreivati proirenje i ureenje proleterskih i ko
m unistikih snaga sposobnih da zaponu neophodan
smiljen i paljiv rad na stvaranju novog poretka odnosa
proizvodnje i raspodjele, novi poredak u kojem nije
mogue postojanje podjele drutva_na klase i u kojem
sistem atski razvitak tei da se poistovjeti s razvitkom
slabljenja dravne vlasti, sa sistem atskim rastvaranjem
politike organizacije zatite radnike klase koja ne
staje kao klasa da bi postala ovjeanstvo.
Revolucija koja se ostvaruje u ruenju graanskog
dravnog ap arata i u stvaranju novoga obuhvaa i pri
vlai sve klase koje kapitalizam tlai. Ona je nepo
sredno uvjetovana grubom injenicom da u oskudici
koju je ostavio im perijalistiki ra t velika veina sta
novnitva (sastavljena od zanatlija, sitnih vlasnika
zemlje, m alih graanskih intelektualaca, vrlo siroma-^
nih seljakih m asa i zaostalih proleterskih masa) ne
ma nikakvih garancija to se tie osnovnih potreba sva
kodnevnog ivota. Ta revolucija tei da preteno ima
anarhian i ruilaki k arak ter i da se izraava kao sli
jepa eksplozija gnjeva, kao strahovito razbuktavanje
bijesa bez konkretnog cilja, to se obrazuje u jednu no
vu dravnu vlast samo zato to umor, razoarenje i glad
prim oravaju na k raju krajeva da se raspozna nunost
novog poretka i vlasti koja e osigurati prim jenu.
Ta revolucija moe da se ostvari u jednostavnoj
i obinoj ustavotvornoj skuptini koja nastoji da izlijei
rane koje je narodni gnjev nanio graanskom dravnom
aparatu; moe da se ostvari u sovjetu, u samostalnoj
politikoj organizaciji p roletarijata i drugih potlaenih
48
klasa koje se zato ne usuuju mimoii te organizacije,

ne usuuju se dirati ekonomske odnose i zbog toga su
odbaene od vlasnikih klasa; moe se doi do potpunog
ruenja graanske dravne maine i do uspostavljanja
stanja stalnog nereda u kojem se postojea bogatstva
i stanovnitvo postepeno raslojavaju i nestaju smrv
ljeni zbog nepostojanja bilo koje samostalne organiza
cije; i napokon, moe se stii do uspostavljanja prole
terske i komunistike vlasti koja se iscrpljuje u ponov
ljenim i oajnikim pokuajima da s pozicija vlasti oivi
ekonomske uvjete svoga postojanja i svoga jaanja i na
koncu ipak bude pregaena od kapitalistike reakcije.
Ti povijesni sluajevi zabiljeeni su u Njemakoj^
Austriji, Bavarskoj, U krajini i M aarskoj. U revoluciji
kao ruilakom inu nije ostvarena revolucija kao pro
ces obnove u komunistikom smislu. Postojanje vanj
skih uvjeta komunistike partije, ruenje graanske
drave, snane sindikalne organizacije, naoruani pro
le tarijat nije bilo dovoljno da bi se nadoknadilo
odsustvo slijedeih uvjeta: postojanja proizvodnih sna
ga koje tee razvitku i irenju, svjesnog pokreta prole
terskih masa usmjerenog da se poistovjeti s ekonom-!
skom i politikom vlasti, volje proleterskih masa da ,
uvedu u tvornicu proleterski poredak i da uine tvor
nicu elijom nove drave, odnosno da izgrade novu
dravu kao odraz industrijskih odnosa sistema tvornice.
Evo zbog ega smo mi uvijek sm atrali da je du
nost jezgra komunista koje postoji u P artiji u tome da
ne zapadnu u partikularistike obmane (problem izbor
nog bojkotizma, problem stvaranja jedne partije zaista
komunistike) nego da rade na stvaranju masovnih
uvjeta u kojima je mogue rijeiti sve posebne proble
me kao probleme organskog razvoja komunistike re-
O D R 2A V I
49
volucije. Da li moe, dakle, postojati kom unistika p ar

tija (koja je p artija akcije i nije akadem ija istih doktrin ara i politikanata koji misle pravilno i izraavaju
se pravilno u m ateriji komunizma), ukoliko ne po
stoji u masi duh povijesne inicijative i tenje ka indu
strijskoj autonom iji koji m oraju nai svoj odraz i svoju
sintezu u komunistikoj partiji? Budui da stvaranje
partije i n astajanje realnih povijesnih snaga, kojih su
p artije odraz, ne nastaje iznenada, ni iz ega, nego se
odvija prem a jednom dijalektikom procesu, nije li
najvei zadatak kom unistikih snaga upravo u tome da
se da svijest i organizacija proizvodnim snagama, bitno
komunistikim, koje se m oraju razvijati i iriti, stva
rajui stalan i siguran ekonomski temelj politike vlasti
u rukam a proletarijata?
Na isti nain: da li se moe partija uzdrati od
sudjelovanja u izbornim borbam a za predstavnike usta
nove graanske demokracije, ukoliko ona ima dunost
politiki organizirati sve potlaene klase oko komuni
stikog pro letarijata da bi postigla ono to je potrebno
da bi ove klase postale p artija vlade u dem okratskom
smislu, pretpostavivi da jedino komunistiki proleta
rijat moe biti p artija u revolucionarnom smislu?
Ukoliko kom unistika p artija postaje stranka de
mokratskog povjerenja svih potlaenih klasa, ukoliko
dri stalan kontakt sa svim slojevima radnog naroda,
ona vodi sve slojeve naroda da upoznaju u komunis
tikom proletarijatu vodeu klasu koja m ora zamije
niti dravnu vlast kapitalistike klase, stvoriti uvjete
u kojim a je mogue da se revolucija kao ruenje gra
anske drave poistovjeti s proleterskom revolucijom,
s revolucijom koja mora razvlastiti vlasnika, koja mo-
50
ra zapoeti razvitak novog poretka proizvodnje i ras

podjele.
1
Tako ukoliko se komunistika partija postavlja kao
zasebna p artija industrijskog proletarijata, ukoliko dje
luje i daje svijest i toan pravac proizvodnim snagama
koje je kapitalizam pokrenuo sa svojim razvitkom, ona
stvara ekonomske uvjete dravne vlasti u rukam a ko
munistikog proletarijata, stvara uvjete u kojima je
mogue da se proleterska revolucija poistovjeti s narod
nom pobunom protiv graanske drave u kojoj ova po
buna postaje in osloboenja stvarnih proizvodnih sna
ga nagomilanih u krilu kapitalistikog drutva.
Te razliite vrste povijesnih dogaaja nisu odvo
jene i nezavisne; one su trenuci jednog istog dijalek
tikog procesa razvitka u toku koga se odnosi uzroka
i posljedice isprepliu, spajaju, ukrtavaju. Iskustvo
revolucija je ipak pokazalo, poslije Rusije, kako su sve
druge revolucije u dva vrem ena pogrijeile i kako je
pogreka druge revolucije zapeatila radnike klase u
jedno stanje iscrpljenosti i potitenosti koje je dozvolilo
graanskoj klasi da se vrsto reorganizira i zapone
sistem atski posao na unitenju komunistike avangarde
koja je nam jeravala da se obnovi.
Za komuniste koji se ne zadovoljavaju da jedno
lino prevakavaju osnovne elemente komunizma i hi
storijskog materijalizma, nego ive u stvarnosti borbe
i razum iju stvarnost takvu kakva je, s toke gledita
historijskog materijalizm a i komunizma, revolucija kao
zadobijanje socijalne vlasti od strane proletarijata mo
e se shvatiti kao dijalektiki proces u kojem politika
vlast omoguuje industrijsku vlast, a industrijska po
novo politiku. Sovjet je sredstvo revolucionarne borbe
koje doputa slobodan razvitak komunistike ekonom-
O DRAVI
51
ske organizacije, koja od tvornikog savjeta dolazi do

sredinjeg ekonomskog savjeta, koji uvruje planove
proizvodnje i raspodjele i tako uspijeva da ukine kapi
talistiku konkurenciju. Tvorniki savjeti, kao samo
stalan oblik proizvoaa na industrijskom polju i kao
temelj kom unistike ekonomske organizacije, sredstvo
su sm rtne borbe za kapitalistiki sistem ukoliko stvaraju
uvjete u kojima drutvo podijeljeno na klase se ukida
i to je materijalno onem oguavanje svake nove pod
jele na klase.
Ali za komuniste koji ive u borbi to shvaanje ne
ostaje prazna misao: ono postaje motiv borbe, postaje
pokreta snanog napora organizacije i propagande.
Industrijski razvoj je uvjetovao u masama odre
eni stupanj duhovne samostalnosti i stalan duh pozi
tivne povijesne inicijative: nuno je dati jednu organi
zaciju i oblik tim elem entim a revolucionarnog prole
tarijata, stvoriti psiholoke uvjete njihova razvitka i
njih proiriti posredstvom svih radnih masa kroz borbu
za nadzor proizvodnje.
Potrebno je prom icati organsko stvaranje jedne ko
m unistike partije, koja nije skup doktrinara ili malih
M akiavelija5) nego partija akcije revolucionarnih ko
m unista, p artija koja posjeduje tonu svijest o povijes
noj m isiji p roletarijata, koja zna voditi p roletarijat u
ostvarenju njegove misije, koja je zbog toga partija
masa to se hoe osloboditi vlastitim sredstvim a, auto
nomno, od politikog i industrijskog ropstva putem
organizacije drutvene ekonomike i nije jedna partija
koja slui masama da bi ih zavodila herojskim opo) M a c h la v e l ll, N ic c o lo (14091527), t a l i j a n s k i p o lit i a r , p o lit i k i
p is a c 1 k n j i e v n i k . D a o n o v u k o n c e p c i j u p o lit ik e k o j u j e o d ije lio
o d e tik e , n a k o jo j Je I z g r a e n o o n o to s e p o s li je n a z iv a lo m a k i
ja v e li z a m .
52
naanjim a francuskih jakobinaca. Potrebno je stvoriti,

u mjeri kojoj to moe biti postignuto akcijom partije,
uvjete u kojima nemamo dvije revolucije, nego u kojoj
narodna pobuna protiv graanske drave nalazi orga
nizirane snage sposobne da zaponu preobraaj nacio
nalnog aparata proizvodnje od sredstva plutokratskog
tlaenja u sredstvo komunistikog osloboenja.
(B e z potpisa, O rdine n u o vo , 3. srp n ja 1920, II,
br. 8, U O rd in e n u o vo , 1919 1920, p. 135 140)
PROLOST I SADANJOST
G R A A N SK O D R U TV O
Treba razlikovati graansko drutvo kako ga je

shvaao Hegel i kako se esto upotrebljava u ovim bi
ljekam a (to jest u Smislu politike i kulturne hege
monije jedne drutvene grupe nad itavim drutvom,
kao etiki sadraj drava) od znaenja koje tom pojmu
daju katolici, za koje je, naprotiv, graansko drutvo
politiko drutvo ili drava, u protivnosti s dru
tvom obitelji ili c r k v e ...
Ono to se naziva hegelijanskim jezikom graan
sko drutvo za katolicizam nije neophodno, odnosno
to je isto povijesno ili prolazno stanje. P rem a katoli
kom shvaanju drava je jedino crkva, jedna univerzal
na i natprirodna drava: to je srednjovjekovna koncep
cija koja je teorijski izraena u svojoj punoi.
(A . G ram sci: P assato e p r e s e n te , R o m a , E ditori
R iu n iti, 1975, p. 214 215)
54
H IS T O R IJS K I M A T E R IJA L IZ A M I F IL O Z O F IJA

B E N ED ETA K R O C EA
Struktura i nadgradnja
Izreku, sadranu u uvodu Kritici politike ekono
mije, da ljudi postaju svijesni sukoba u strukturi na
podruju ideologije, treba shvatiti kao tvrdnju spoz
najnog, a ne isto psiholokog i moralnog znaaja.
Odatle slijedi da i teorijsko-praktino naelo o hege
moniji ima spoznajno znaenje, i zbog toga je potrebno
i na tom polju istraiti maksimalni teorijski doprinos,
to ga je filozofiji prakse dao Ilji.6) Time to je pri
donio unapreenju politike doktrine i prakse, Ilji je
zaista unaprijedio filozofiju kao filozofiju. Ostvarenje
aparata hegemonije, ukoliko stvara novi ideoloki teren,
dovodi do preobraaja svijesti i metoda spoznaje, pred
stavlja in spoznaje, filozofskj_in. Ili, Kroeovim7) je
zikom kazano: kad uspije'uvoenje novog morala, koji
odgovara novom pogledu na svijet, uvodi se i taj pogled
na svijet, to jest stvaraju se preduvjeti opoj filozofskoj
reformi.
Stru k tu ra i nadgradnja sainjavaju povijesni blpk,
to jest ~loen, proturjean i neskladan kompleks nad
gradnje, odnosno odraz cjelokupnih drutvenih odnosa
proizvodnje. Odatle se zakljuuje da samo jedan ideo
loki totalitarni sistem racionalno odraava proturjeja
stru k tu re i predstavlja postojanje objektivnih uvjeta za
obaranje prakse. Ako se stvori takva drutvena grupa
koja e biti sto posto ideoloki homogena, to znai da
postoji sto posto nunih pretpostavki za to ruenje,
ili da je ono racionalno zaista realno ostvarljivo i
) L e n j ln ( B llj. t a l. re d .) .
) C ro c e , B e n e d e tto (186C1952), f ilo z o f 1 J e d a n o d
t a l i j a n s k i h m is lila c a , e s t e t l a r 1 k n t l a r (B ilJ. r e d .).
n a jv e ih
O DRAVI
55
suvremeno. To se rasuivanje zasniva na meusobnom

nunom odnosu stru k tu re i nadgradnje (upravo je taj
meusobni odnos stvarni dijalektiki proces).
(A . G ram sci: I I m a te r ia lis m o storico e la filo so fia di B e n e d e tto Croce, R om a, E d ito ri R iu n iti,
1975, p. 47; A . G ram sci: H is to r ijs k i m a te r ija li
z a m i jilo z o jija B e n e d e tta C rocea, Z agreb, N a
p r ije d , 1958, str. 59 60; A . G ram i, Iza b ra n a
dela, B eograd, K u ltu r a , 1959, str. 65 67)
E k o n o m ija i id eo lo g ija
Zahtjev (prikazan kao bitan postulat historijskog

m aterijalizm a) da se svaka politika i ideoloka prom
jena prikae i izloi kao neposredni izraz strukture,
treba teorijski pobijati kao prim itivni infantilizam , a
praktiki ga treba pobijati autentinim svjedoanstvom
M arksa, pisca konkretnih politikih i povijesnih djela.
U tu svrhu posebno su znaajni Osamnaesti Brim er i
djela o Istonom pitanju, ali i druga (Revolucija i kon
trarevolucija u Njemakoj, Graanski rat u Francuskoj
i m anja djela). Analiza tih djela omoguuje da bolje
utvrdim o povijesnu m arksistiku metodologiju upotpu
njavajui, osvjetljujui i tumaei teorijske tvrdnje,
razasute u svim djelima.
To e nam pokazati koliko stvarne opreznosti Marks
unosi u svoja konkretna istraivanja, opreznosti koje
nema u glavnim djelim a (one bi mogle nai mjesta sa
mo u jednom metodski sustavnom izlaganju tipa Bernhajm (Bernheim), a B ernhajm ova e se knjiga moi
imati u vidu kao tip kolskog prirunika ili popu
larnog ogleda historijskog materijalizm a, u kojem bi
se osim filolokog i uenog metoda kojeg se Bern-
56
hajm pridrava po programu, iako je u njegovoj ras

pravi preutno sadran jedan pogled na svijet mo
ralo izriito tre tirati marksistiko shvaanje povijesti).
Od tih opreznosti mogle bi se kao prim jer nabrojiti
slijedee:
1) Tekoa da se struktura svaki put statiki utvrdi
(kao trenutna fotografska slika); politika je zaista svaki
put odraz razvojnih tendencija baze, koje se ne mo
raju nuno ostvariti. Jedna strukturalna faza moe biti
konkretno prouavana i analizirana tek onda kad je
prola cijeli proces razvitka, a ne za vrijeme samog
procesa, osim hipotetiki, s time da se izriito izjavi
da se radi o hipotezi.
2) Odatle se izvodi da su rukovodioci vladajuih
klasa odreeni politiki in mogli pogreno sraunati,
greku koju povijesni razvitak ispravlja i prevladava
putem parlam entarnih vladinih kriza vladajuih kla
sa. M ehaniki historijski materijalizam ne doputa
mogunost greke, sm atrajui da je svaki politiki in
odreen strukturom , i to neposredan kao odraz stvarne
i trajn e izmjene strukture (u smislu tekovine). Princip
greke sloen je: moe se raditi o pogreno sraunatom
individualnom impulsu ili o pokuajima odreenih
grupa ili grupica da osiguraju hegemoniju unutar vladajue skupine; pokuajima, koji mogu propasti.
3) Ne uzima se dovoljno u obzir da su mnogi poli
tiki ini uvjetovani unutranjim potrebama organiza
cionog znaaja, to jest da su uvjetovani potrebom da
osiguraju povezanet_u jednoj partiji, jednoj grupi,
drutvu. To se u povijesti najbolje vidi na prim jeru
katolike crkve. Bilo bi pogreno kad bismo za svaku
ideoloku borbu unutar crkve htjeli nai neposredno
i prim arno objanjenje u bazi. Iz tog razloga bili su
O D R2A V I
57
napisani mnogi politiko-ekonomski romani. Oigledno

je, naprotiv, da je najvei dio tih diskusija uvjetovan
sektakim i organizacionim potrebama. U sporu izmeu
Rima i Bizanta o proizlaenju Duha svetoga bilo bi
smijeno objanjavati tvrdnju da Duh sveti proizlazi
samo od Oca samom strukturom Istoka, a tvrdnju da
proizlazi od Oca i Sina strukturom Zapada. Dvije crkve,
kojih postojanje i meusobni spor zavise o stru k tu ri i
cjelokupnoj povijesti, postavile su pitanja od principi
jelnog znaenja s obzirom na razlike i unutranju pove
zanost jedne i druge, ali moglo se dogoditi da svaka
od obiju crkava tvrdi ono to je tvrdila druga. Princip
razdvajanja i sukoba bio bi se svejedno odrao, jer
problem odvajanja i sukoba jest onaj koji sainjava
povijesni problem, a nije sluajna zastava svake od
stranaka.
(II m a te r ia lis m o storico e la filo so fia di B e n e
d e tto C roce, p. 119 120, H is to r ijs k i m a te r ija li
z a m i filo z o fija B e n e d e tta Crocea, str. 121 123;
Iz a b r a n a dela, str. 9394)
U en je o p o liti k im
id e o lo g ija m a
Meu najinteresantnija pitanja koja treba ispitati

i produbiti, spada kroeovska doktrina o politikim
ideologijama. U tu svrhu' nije cTovoljno proitati samo
Elem ente politike s dodatkom, nego je potrebno istra
iti i recenzije koje je objavila Critica (izmeu ostalih
recenzija treb a potraiti i onu u povodu M alagodijeve
broure Politike ideologije, koje je jedno poglavlje bilo
posveeno Kroeu; ti e razasuti rukopisi moda biti
skupljeni u III i IV dijelu K ritikih razgovora).
58
Poto je Kroe u Historijskom m aterijalizm u i m ark

sistikoj ekonomiji ustvrdio da je filozofija prakse sa
mo jedan nain izraavanja, pa je Lange dobro uinio
kad u svojoj historiji materijalizm a nije o njoj uope
govorio (o odnosima izmeu Langea i filozofije prakse,
koji su bili jako kolebljivi i nestalni, treba pogledati
esej R. DAmbrozija (Ambrosio) D ijalektika u prirodi,
objavljen u reviji Nuova Rivista Storica, svezak 1932,
str. 223252), Kroe u izvjesnom momentu korjenito
m ijenja svoje miljenje pa za osnovu svoje nove revi
zije uzima upravo onu definiciju koju je stvorio profe
sor Stam ler (Stammler) o Langeu i koju sam Kroe
ovako iznosi u H istorijskom materijalizm u i m arksi
stikoj ekonomiji (IV izd., str. 118): Kao to se filo
zofski m aterijalizam ne sastoji u tvrenju da tjelesni
faktori vre utjecaj na duhovne, nego u tome da od
ovih grade puki vanjski izgled potonjih, tako i filo
zofija prakse treba da se sastoji u tvrenju da je eko
nomi j a |stin sk a stvarnost, a pravo da ie varljiva prividnost. Sad su i za Kroea nadgradnje puke prividn o s t n iluzije, no da li je ta promjena kod Kroea
obrazloena, a naroito da li ona odgovara njegovoj filo
zofskoj djelatnosti?
___
____
Kroeovo uenje o politikim jjjeologijamay na najoigledniji nain potjee od \filozofije prakse] ^rO nesu
tvorevine p rakio; orue politikog rukovoenja, moglo
bi se dapae rei da su ideologije puke iluzije za one
kojima se vlada, njihova_doivljena_ zabluda, dok su za
vlastodrce hotimine i svi jesne zablude. Za filozofiju
prakse ideologije predstavljaju neto sasvim drugo,
nisu arbitrarne nego stvarne povijesne injenice, koje je
potrebno oboriti i pokazati ih kao orua dominacije, i
to ne zbog nekih moralnih razloga itd., nego upravo zbog
O D R 2A V I
59
razloga politike borbe, zato da bi oni nad kojima se

vri vlast postali intelektualno neovisni od vlastodraca;
da se iedna hegemonij u srui i uspostavi druga, kao
neophodan mom ent obaranja prakse. Cini se da se
vulgarnom m aterijalistikom tum aenju vie pribliava
Kroe nego filozofija prakse.
N adgradnje predstavljaju za filozofiju prakse neku
stvarnost (ili one to postaju, kad nisu obine briljive
radnje pojedinaca), koja je objektivna i djelotvorna;
ona izriito tvrdi da ljudi ba na ideolokom polju
stjeu spoznaje o svom drutvenom poloaju, a prem a
tome i o svojim zadacima, a to nije tako mala potvrda
stvarnosti. N adgradnja je i sama filozofija prakse, to
je teren na kojem odreene drutvene grupe postaju
svjesne svog vlastitog drutvenog bia, svoje vlastite
snage, vlastitih zadataka, vlastitog m nijenja. U tom je
smislu tona i tvrdnja samog Kroea (Historijski ma
terijalizam i m arksistika ekonomija, IV izd. str. 118)
da je filozofija prakse povijest koja je ve ostvarena i
in fieri.
Postoji, meutim , i tem eljita razlika izmeu filo
zofije prakse i ostalih filozofija: ostale su ideologije
neorganske tvorevine, jer su proturjene, jer idu za
usklaivanjem suprotnih i proturjenih interesa; nji
hova e historinost biti k ratk o trajn a jer se protu
rjenost pojavljuje poslije svakog dogaaja, kojega su
bile sredstvo. Naprotiv, filozofija prakse ne ide za tim
da m irnim putem rjeava proturjenosti koje postoje u
povijesti~r_drutvu, ona dapae predstavlja teoriju tih
proturjenosti; ona nije orue vlasti vladajuih grupa,
da bi dobila suglasnost i da bi vrila hegemoniju nad
potinjenim klasama; ona J e izraz Uh^-POlinjenih klasaj koje se ele same odgojiti u vjetini vladanja i koje
60
su zainteresirane da upoznaju sve istine, pa i one koje

su im neugodne, da bi mogle izbjei zabludama (ne
moguim) vie klase, a jo vie i svojim vlastitim. U
filozofiji prakse kritika ideologija obuhvaa cjelokup
nost nadgradnji i potvruje njihovu brzu prolaznost,
ukoliko hoe da prikriju stvarnost, tj. borbu i protu
rjeje, pa i onda kad su formalno dijalektike (kao
kroeanizam), to jest kad tumae neku spekulativnu i
pojm ovnu dijalektiku, a u samom povijesnom m ije
n janju ne vide dijalektiku.
Evo jednog prim jera tog stava Benedeta Kroea,
koji u predgovoru Historijski materijalizam i m arksi
stika ekonomija pie 1917^.da emo osnivau filozo
fije prakse isto tako sauvati i zahvalnost, to je pri
donio da nas uini neosjetljivim prema zlatotvorskom
zavoenju . . . boice Pravde i boice ovjetva: a zato
ne boice Slobode? I slobodu je Kroe proglasio boan
stvom pa je i sam postao sveenikom jedne nove religije
o slobodi.
Treba istaknuti da znaenje ideologije nije jednako
kod Kroea i u filozofiji prakse. Kod Kroea je to zna
enje sueno na malo neobjanjiv nain, iako prema
njegovu pojmu o historinosti i filozofija stjee vri
jednost ideologije. Moe se rei da po Kroeu postoje ]
tri stupnja slobode: ekonomski liberalizam i politiki j
liberalizam, ^koji rusu ni ekonomska ni politika "zna- I
nost (premda u pogledu politikog liberalizma Kroe
nije tako izrian), nego ba neposredne politike ideo
logije; zatim religija slobode^ idealizam.! Ni religija;
slobode, budui da je i ona kao i svaki drugi pogled
na svijet nuno vezana za odgovarajuu etiku, ne bi
smjela biti znanost nego ideologija. Cista bi znanost bio
samo idealizam, je r Kroe tvrdi, da nijedan filozof,
O DRAVI
61
ukoliko je on zaista filozof, ne moe a da ne bude

idealist, htio to ili ne htio.
Treba produbiti pojam o konkretnoj (povijesnoj)
vrijednosti nadgradnji u filozofiji prakse pribliivi ga
sorelovskom8) pojm u povijesnog bloka. Ako ljudi
postaju svijesni svog socijalnog poloaja i svojih zada
taka na podruju nadgradnji, to znai da izmeu struk
tu re i nadgradnje postoji nuna i ivotna povezanost.
Trebalo bi prouiti protiv kojih je historiografskih
stru ja reagirala filozofija prakse u mom entu njezina
osnivanja i koja su gledanja bila najrasprostranjenija
u to vrijem e i u odnosu na druge znanosti. U tom nam
pogledu pruaju neke indicije i same slike i metafore,
kojima esto pribjegavaju osnivai filozofije prakse:
tvrdnja, da ekonomija znai za drutvo, ono to anato
m ija znai za bioloke znanosti. Treba se isto tako sje
titi borbekoja se vodila u prirodnim znanostima, da bi
se sa znanstvenog polja uklonili principi klasifikacije,
koji su se zasnivali na vanjskim i kolebljivim elemen
tima. Kad bi se ivotinje klasificirale prem a boji koe,
dlake ili perja, danas bi svi protestirali. Sigurno je da
se za ljudsko tijelo ne moe tvrditi da je njegova koa
(ili oblik fizike ljepote, koja je prevladala u toku
povijesti) ista obmana, a da je stvarnost jedino kostur
i anatom ija. Ipak se dugo vrem ena tvrdilo neto slino.
Kad se ustvrdila vanost anatom ije i funkcije kostura,
nitko nije elio time ustvrditi da ovjek (a ena jo ma
nje) moe da ivi bez njih. N astavljajui tako u m eta
forama, moe se rei i to da se ovjek ne zaljubi
u enu zbog njezinog kostura (u uem smislu) ali da je
) S o r c l, G e o r g e s (18471922), f r a n c u s k i s o c io lo g ! p u b lic is t ,
p o z n a t k a o t e o r e t i a r r e v o lu c io n a r n o g s in d i k a li z m a . O b j a v lju je n iz
d je la lz p o d r u j a s o c io lo g ij e , m o r a l a 1 p o lit o lo g ije , m e u k o jim a
s e n a r o ito I s ti u R a z m a tr a n j a o n a s ilju (B ilJ. r e d .) .
62
ipak razum ljivo koliko kostur pridonosi drai njezinih

k retnji itd.
Sa reformom poreskog i krivinog zakonodavstva
treba svakako dovesti u vezu i jedan drugi element,
sadran u predgovoru Zur K ritik. U tom je predgovoru
reeno da isto onako kao to pojedinca ne treba suditi
po onome to sam misli o sebi, ni o drutvu ne moemo
suditi prem a njegovim ideologijama. Moda bi se za tu
tv rdnju moglo rei da je u vezi s reformom, prema
kojoj se u krivinim procesima dolo dotle da su do
kazi svjedoka i m aterijalni dokazi nadomjeteni prizna
njem okrivljenog, prim jenom odgovarajue torture itd.
Upozoravajui na takozvane prirodne zakone i na
pojam prirode (prirodno pravo, prirodna drava itd.),
koji je nastao iz filozofije sedamnaestog stoljea i vla
dao kroz osamnaesto, Kroe (str. 93. Historijski m ate
rijalizam i m arksistika ekonomija) podsjea da je sli
na koncepcija u stvari bila pogoena Marksovom k ri
tikom samo sa strane, kad je on, analizirajui pojam
prirode, pokazao kako je taj pojam ideoloka dopuna
historijskog razvitka buroazije i najmonije oruje koje
je ona upotrebila protiv privilegija i ugnjetavanja, koje
je nastojala oboriti. To upozorenje slui Kroeu za sli
jedeu metodiku postavku: Taj je pojam mogao na
stati kao orue praktikog i prigodnog cilja, a da u
biti ipak ne bude nita m anje toan. U tom sluaju
prirodni zakoni odgovaraju racionalnim zakonima;
potrebno je opovrgnuti iracionalnost i osobitost samih
tih zakona. Upravo tada, zato to je metafizikog po
drijetla, taj se pojam moe iz korijena odbaciti, ali u
pojedinostim a se ne moe pobijati. On nestaje zajedno
s metafizikom, njezinim nekadanjim djelom, a sad je
ve kako se ini. zaista iezao. Neka u miru poiva
O DRAVI
63
velika dobrota prirodnih zakona. Taj odlomak u

svojoj cjelini nije potpuno razum ljiv ni jasan. Treba se
zamisliti nad injenicom da se openito (to jest neki
put) neki pojam moe pojaviti kao orue za ostvare
nje nekog praktikog i prigodnog cilja, a da u biti ne
bude zbog toga nita m anje toan. Ali ne mogu da
vjerujem da ima mnogo takvih koji bi se sloili da se
zbog toga to se izmijenila stru k tu ra m oraju nuno sru
iti i svi elementi odgovarajue nadgradnje. Dogaa se,
tovie, i to, da od neke ideologije, koja je nastala za
to da vodi narodne mase te zbog toga mora voditi
rauna o nekim njihovim interesim a, ostane na ivotu
vie njezinih elem enata: i samo prirodno pravo, ako
se ugasilo za obrazovane klase, sauvano je od strane
katolike religije i ivo je u narodu vie no to se to
misli. S druge se strane u kritici osnivaa filozofije
prakse istie historinost tog pojma i njegova prolaz
nost, pa je njegova unutranja vrijednost ograniena na
tu historinost, ali on nije negiran.
(II m a te r ia lis m o storico e la filo so fia di B e n e
d e tto C roce, p. 291 295; H is to r ijs k i m a te r ija
liza m i filo z o fija B e n e d e tta C rocea, str. 271275)
P o litik a i p o liti k e id eo lo g ije
Treba podvri kritici Kroeov nain postavljanja

politike znanosti. Politika je, prem a Kroeu, izraz
strasti. Kroe je pisao u vezi sa Sorelom (K ultura i
moralni ivot, II izd. str. 158): To osjeanje cijepa
n ja nije bilo dovoljni jam ac sindikalizmu, moda i zato
to teorijski zamiljen rascjep znai rascjep, koji je ve
64
prevladan; a ni m it ga nije dovoljno zagrijao, moda

zato to ga je Sorel rasturio u asu kad ga je stvarao,
a to time to mu je dao doktrinarno tumaenje. Ali
Kroe se nije dosjetio da se prigovori, koje je on uputio
Sorelu, mogu okrenuti protiv samog Kroea: nije li i
strast, koja je teorijski zamiljena, ve prevladana?
Nije li i sama strast, kojoj se daje doktrinarno tum a
enje, i sama rasprena? Ne moe se kazati ni to
da je Kroeova strast neto razliito od Sorelova
mita, da strast predstavlja kategoriju, spiritualni mom enat prakse, a da je m it neka odreena strast, koja,
budui da je povijesno odreena, moe da bude i pre
vladana i rasturena, a da se pri tom ipak ne uniti kate
gorija kao mom enat vjeitog duha. Taj je prigovor to
an samo utoliko to Kroe nije Sorel, a to je sasvim
prirodno i banalno. Meutim, treba prim ijetiti kako
je ovo Kroeovo postavljanje intelektualistiko i pro
svjetiteljsko. Kao mit, koji je Sorel konkretno studirao,
nije bio papirnata stvar ni samovoljna konstrukcija
Sorelova razuma, nije mogao da se raspri pomou
nekoliko doktrinarnih stranica, s kojima su upoznati
samo odreeni uski krugovi intelektualaca, koji su za
tim ovu teoriju dalje irili kao znanstveni dokaz zna
nstvene tonosti mita, koji je iskreno oduevljavao i
roke narodne mase.
Kad bi Kroeova teorija bila stvarna, politika
znanost ne bi smjela biti nita drugo nego neka nova
medicina strasti, te se ne moe porei da dobar dio
Kroeovih politikih lanaka predstavlja upravo neku
intelektualistiku i prosvjetiteljsku medicinu strasti,
tako da to svrava time da smijenim postaje Kroeovo
uvjerenje kako je on stvarno ubio iroke historijske
pokrete, zato to vjeruje da ih je i idejno nadmaio
O DRAVI
65
i rastavio. U stvarnosti nije tono ni to da je Sorel

samo teoretizirao i doktrinarno objanjavao odreeni
mit: teorija o mitovim a predstavlja za Sorela znanstveni
princip politike znanosti, to je Kroeova strast, pro
uavana na n ajkonkretniji nain, to je ono to Kroe
naziva religijom, to je st pogled na svijet s odgovara
juom etikom; to je pokuaj da se koncepcija filozofije
prakse o ideologijama, gledana kroz prizm u Kroeova
revizionizma, svede na jedan znanstveni nain izraa
vanja. U tome prouavanju m ita kao osnove politike
akcije Sorel je nadugo i nairoko prouavao i onaj
odreeni m it koji je bio tem elj jedne drutvene stvar
nosti i pokretaka snaga njezinog razvitka. Zato nje
govo raspravljanje ima dva vida: jedno je isto teorij
sko raspravljanje o politikoj znanosti, a drugo je ne
posredan politiki aspekt, program atski. Prem da je to
vrlo nesigurno, ipak je mogue da je i politiki i pro
gram atski aspekt sorelijanstva ve prevladan i nestao..
Danas se moe kazati da je on prevladan u tom smislu,
to je dopunjen i oien od svih intelektualistikih i
literarnih elemenata, ali i danas treba priznati da je
Sorel radio na postojeoj stvarnosti, a da ta stvarnost
nije iezla i nije prevladana.
Da Kroe nije iziao iz tih proturjenosti i da je
on djelomino i svijestan toga, moe se razum jeti na
temelju njegova odnosa prem a politikim strankam a,
koji se razabire iz poglavlja Partija kao sud i kao pred
rasuda u knjizi K ultura i m oralni ivot, kao i po ono
me to on govori o strankam a u Elem entima politike..
Ovo posljednje mnogo je znaajnije. Kroe politika
zbivanja svodi na aktivnost pojedinih stranakih vo
a, koji, da zadovolje svoju strast, prave od stranaka
orua pomou kojih mogu doi do trijum fa (tako da bi
66
medicinu strasti bilo dovoljno propisati samo malobroj

nim pojedincima). Ali ni to ne objanjava nita. Rije
je o ovome: stranke su uvijek, neprekidno postojale,
prem da u drugim formama i pod drugim imenima,
a neka trajn a strast jest besmislica (samo se u m eta
foram a govori o razumnim luacima itd.). Postojala je,
tovie, uvijek neka stalna vojnika organizacija, koja
je uila da treba uvijek hladnokrvno, bez strasti, izvr
avati krajn ji praktini nain, ubijati druge ljude, koje
pojedinci pojedinano ne mrze itd. S druge strane, voj
ska je prvorazredni politiki faktor i u doba mira: kako
sloiti strast sa stalnou, sa redom i sistematskom dis
ciplinom itd.? Politika volja mora osim strasti imati
jo neku pokretaku snagu, koja bi i sama bila trajnog
karaktera, ureena i disciplinirana itd. Nije reeno da
se politike borbe, poput vojnikih, uvijek rjeavaju
krvlju, osobnim rtvama, koje idu sve do najvie, do.
rtvovanja ivota. Diplomacija predstavlja upravo ta
kav oblik meunarodne politike borbe (to ne znai
da ne postoji takav oblik diplomacije i za nacionalne
m eustranake borbe) koji hoe da postigne pobjedu
(koja nije uvijek kratkotrajna) bez prolijevanja krvi,
bez rata. Samo apstraktno poreivanje vojnikih i
politikih snaga (savezi itd.) dviju suparnikih drava
prisilit e slabiju na poputanje. Eto jednog sluaja
obuzdane i razumne strasti. Kod sluaja voa i pri
stalica dogaa se da voa i rukovodee grupe raspiruju
strasti masa i da ih vode u borbu i u rat, ali u tom slu
aju razlog i sutina politike nije strast, nego dranje
voa, koji su ostali hladnokrvni mislioci. Posljednji je
ra t pokazao da vojnike mase nije u rovovima zadr
O DRAVI
67
ala strast, nego ili teror vojnih sudova, ili pak hladno
krvno prom iljeni i razboriti osjeaj dunosti.
(II m a te r ia lis m o storico e la filo s o fia di B e n e
d e tto C roce, p. 299301; H is to r ijs k i m a te r ija
liza m i filo z o fija B e n e d e tta Crocea, str. 278
280)
S tr a s t i p o litik a
To to je Kroe izjednaio politiku sa strau mo

e se objasniti injenicom da je ozbiljno priao poli
tici, interesirajui se za politiku akciju ugnjetenih
klasa, koje, s obzirom na to da su prinuene na de
fenzivu jer ih pritite via sila, a u nastojanju da se
oslobode teke dananjice (bilo ak i vjerojatne), ili,
kako se to ve drugaije kae, doista brkaju politiku sa
strau (pa i u etimolokom smislu). Ali politika zna
nost mora (prema Kroeu) objasniti ne samo jednu
stranu, akciju samo jedne strane, nego i drugu stranu,
akciju s druge strane, ono to treba da se objasniv
To je politika inicijativa, bila ona defenzivna, dakle
strastvena, ili ak ofenzivna, naime, koja nije us
m jerena na to da izbjegne neko postojee zlo (pa i ono
koje se pretpostavlja, je r se trpi i od zla, koje se tek
oekuje, pa je zato, to se zbog njega trpi, ono zaista
zlo). Ako se dobro ispita ovaj kroeanski pojam stra
sti, koji je izmiljen da bi se politika teorijski oprav
davala, vidjet e se da se on sa svoje strane moe
opravdati jedino pojmom neprestane borbe, po kojem
je inicijativa uvijek strastvena, budui da je borba
neizvjesna pa se neprestano napada, da bi se izbjeglo
porazu. Ali ne samo zato, nego i zbog toga da bi se pro
tivnik drao u podreenom poloaju, je r bi on mogao
68
i pobijediti, kad ne bi neprestano ivio u uvjerenju da

je slabiji, to jest da je neprestano tuen. Uglavnom, ne-^
ma strasti bez antagonizma meu ljudskim skupina- ;
ma, jer u borbi ovjeka s prirodom strast se zove'
znanou, a ne politikom. Zato se moe kazati da ,
je kod Kroea izraz strast pseudonim za drutvenu^
borbu.
(II m a te rija lism o storico e la filo so fia di B e n e
d e tto C roce, p. 301302; H isto rijsk i m a te r ija li
z a m i filo z o fija B e n e d e tta Crocea, str. 280281)
BILJEKE O MAKIJAVELIJU
O POLITICI I O MODERNOJ
DR2AVI
MODERNI VLADAR
B ilje k e o M a k ija v e lije v o j p o litic i
Tem eljni je k arak ter Vladara u tome da on nije

sustavni trak tat, nego iva knjiga, u kojoj se poli
tika ideologija i politika znanost spajaju u dram at^
skoj formi mita. Izmeu utopije i skolastike ra
sprave, oblika u kojim a se politika znanost pojavlji
vala do M akijavelija, on je dao u svojoj koncepciji
fantazijski i um jetniki oblik, po kojem se doktrinarni
i racionalni elem enat utjelovljuje u jednom kondotijeru,
koji plastino i antropomorfno predstavlja simbol
kolektivne volje. Proces n astajanja jedne odreene
kolektivne volje, za odreeni politiki cilj, ne biva
prikazan putem podrobnog ispitivanja i pedantnih raz
vrstavanja principa i k riterija jedne metode djelova
nja nego kao kvaliteta, kao karakteristine crte, du
nosti, potrebe jedne konkretne linosti, kao ono to
pokree djelovanje um jetnike fantazije onoga koga e-
70
limo uvjeriti te daje konkretniji oblik politikim stra

stima.9)
M akijavelijev Vladar bi se mogao prouavati kao
povijesno pojednostavljenje sorelijanskoga mita, to
jest kao jedna politikajdeologija koja se ne prika
zuje kao hladna utopija ni kao doktrinarno umova
nje, nego kao stvaranje konkretne fantazije koja djeluje
na jedan raspren i razm rvljen narod da u njemu po
takne i organizira kolektivnu, yplju. Utopijski karakter
Vladara jest u injenici da on nije postojao u povijes
noj stvarnosti, nije se prikazivao talijanskom narodu
sa znaajkama objektivne neposrednosti, ve je bio ista
doktrinarna apstrakcija, simbol efa, idealnog kondotijera; ali strastveni elementi, mitski, to su sadrani u
itavom sveiu, dram atskog pokreta velikog uinka,
rezim iraju se i postaju ivi u zakljuku, u prizivu jed
noga vladara koji stvarno postoji. U itavom djelu
malog obujma Makijaveli raspravlja o tome kakav mora
biti Vladar da bi jedan narod doveo do utemeljenja
nove drave, a tu raspravu on vodi logikom rigoroznou i znanstvenom udaljenou.
U zakljuku sam Makijaveli postaje narodom, spa
ja se s narodom, ali ne s narodom generiki shvae
nim ve s narodom to ga je Makijaveli uvjerio svojom
prethodnom raspravom, kojemu on postaje i osjea se
savjeu i izrazom, osjea se poistovjeivanje: ini se
da itav logiki rad i nije drugo nego jedno samorazm iljanje naroda, jedno unutranje razmiljanje, ko) O s ta je Jo d a s e u p is a c a k o ji p r e th o d e M a k lja v e ll ju p o tr a i
d a 11 p o s to j e te k s to v i k a o to je V la d a r . I z a v r e t a k V la d a r a Je
p o v e z a n s tim m itsk im k a r a k t e r o m k n jig e : p o to j e p r ik a z a o
id e a ln o g a k o n d o tij e r a , M a k ija v e li j e d n im p a s u s o m v e lik e u m j e t
n i k e s n a g e p r iz i v a s tv a r n o g k o n d o tij e r a d a g a p o v ije s n o u tje lo v i:
ta j s t r a s t v e n i n a z iv s e o g le d a u ita v o m d je lu d a ju i m u u p r a v o
d r a m a ts k o z n a e n je . U P r o le g o m e n a m a L . R u s o a M a k ija v e li se
m aziva u m je tn ik o m p o lit ik e , J e d n o m se to v i e n a la z i iz ra z m it,
a li n e u to n o m z n a e n ju k o je s m o n a v e li.
O D R2A V I
71
je se odvija u narodnoj svijesti i koje e u zakljuku

uroditi jednim neposrednim strastvenim krikom. Strast,
od razm iljanja o sebi samoj, ponovo postaje uzbu
enje, groznica, fanatizam akcije. Eto zato epilog
Vladara nije neto izvanjsko, neto kao izvani pri
lijepljeno, neto retorino, nego treba da bude obja
njeno kao potreban elem enat djela, tovie kao onaj
elem enat kojega pravo svjetlo od.sijeva od itava djela
i od njega ini kao neki politiki manifest.
Moe se prouavati kako Sorel nije stigao od kon
cepcije ideologije-mita do shvaanja politike partije,
nego se zaustavio na koncepciji profesionalnoga sindi
kata. Istina je da za Sorela mit nije nalazio svoj n aj
vei izraz u sindikatu kao organizaciji kolektivne volje
nego u praktinom djelovanju sindikata i jedne kolek
tivne volje koja ve djeluje u praktinoj akciji, kojoj
bi najvea realizacija trebala biti generalni trajk, to
jest jedna pasivna aktivnost, tako rei, a koja bi
predstavljala negativan i prelim inaran karakter (pozi
tivan k arak ter proistjee samo iz sporazum a koji je
postignut u udruenim voljama), jedne aktivnosti koja
ne predvia jednu vlastitu aktivnu i konstruktivnu
fazu. U Sorela, dakle, borile su se dvije nunosti: ona
mitska i ona k ritike m ita ukoliko je svaki unaprijed
odreeni plan utopistian i reakcionaran. Rjeenje
bijae naputeno u impulsu iracionalnog, arbitrarnog
(u bergsonovskom smislu ivotnog elana) ili pak
spontanosti.10)
') O v d je b i t r e b a l o n a p o m e n u t i r a z u m lji v o p r o t u r j e j e u n a
in u n a k o j i K r o e p o s t a v l j a s v o j p r o b le m p o v ije s ti 1 a n tip o v lJ e s ti s o s ta lim n a in im a K r o e o v a m i l j e n j a : n j e g o v a a v e r z ij a
p r e m a p o lit i k i m s tr a n k a m a 1 n j e g o v n a i n k a k o p o s ta v lja p i
t a n j e p r e d v ld l jlv o s tl s o c i j a l n i h z b i v a n j a ( u p o r e d iti K r i t i k i r a z g o
v o r i, p r v a s e r i j a , s t r . 150 152, r e c e n z i j a k n j i g e L u d o v ik a L lm e n ta n l j a : P r e d v i a n j e s o c i j a l n i h z b iv a n ja , T o r in o , B o k a , 1907): a k o s o c i
j a l n a z b i v a n j a n is u p r e d v i d l j i v a te a k o j e 1 s a m p o ja m p r e d v id -
72
Moe li pak jedan mit biti nekonstruktivan, mo

e li se zamisliti, u poretku Sorelovih intuicija, da bi
mogao biti produktivan efektualnou jedan instrum en at koji kolektivnu volju ostavlja u njezinoj prim itiv
noj i osnovnoj fazi pukoga form iranja, zbog razlikova
nja (zbog rascjepa), bilo ak nasiljem, to jest unita
vajui postojee moralne pravne odnose? Ali, ta kolek
tivna volja tako elementarno oblikovana zar nee od
mah prestati postojati, raspravajui se u beskrajne
pojedinane volje koje zbog pozitivne faze slijede razli
ite i oprene pravce? Osim toga ostaje to da ne moe
biti ruenja, negacije bez jedne preutne konstrukcije,
potvrde, ne u metafizikom smislu, nego praktino,
to jest politiki, kao partijski program. U tom sluaju
se vidi da se iza spontanosti pretpostavlja jedan isti
mehanizam, iza slobode (ivotnog elana-samovoljnosti)
k rije maksimum determinizma, iza idealizma pak apso
lutni materijalizam .
Moderni _vladar m it-vladaiy n e moe biti stvarna
linost, konkretni individuum, moe biti samo jedan
organizam; sloen drutveni elemenat u kojemu je ve
zapoelo konkretiziranje jedne kolektivne volje koja je
ve djelomino priznata i potvrena u akciji. Taj je
organizam ve dat povijesnim razvitkom i to je poli
tika stranka, prva elija u kojoj se sakupljaju klice
kolektivne volje koje tee da postanu univerzalne i
potpune. U suvremenom svijetu samo se jedna politiko-povijesna, neposredna i neodgodiva akcija, karak
terizirana potrebom brzog i munjevitog postupka, moljl v o s ti p u k a r ije , I r a c i o n a ln o m o r a u p r a v l j a t i 1 s v a k a Je lju d s k a
o r g a n iz a c ija a n tip o v ije s t, J e d n a p r e d r a s u d a : n e p r e o s t a je d r u g o
n e g o o d s lu a j a d o s lu a j a , 1 n e p o s r e d n im k r ite r ij im a , r je a v a ti
p o je d in e p r a k t i n e p r o b le m e to ih p o s ta v lja p o v ije s n i r a z v ita k
( u s p o r e d iti K ro e o v la n a k S t r a n k a k a o s u d i k a o p r e d r a s u d a
u K u ltu r a 1 iv o tn i m o ra l ), ta k o d a o p o r tu n iz a m p r e o s t a je k a o
J e d in a m o g u a p o lit i k a lin i ja .
O D R2A V I
73
e mitski utjeloviti u jednom konkretnom pojedincu;

brzina ne moe postati nuna samo zbog kakve velike
neposredne opasnosti, velike opasnosti koja upravo m u
njevito izaziva razbuktavanje strasti i fanatizm a, poni
tavajui kritiki osjeaj i ironiku korozivnost koju
mogu razoriti karizmatiki k arak ter kondotijera (to
se dogodilo u Bulaneovoj avanturi). Ali, jedna nepo
sredna akcija takve vrste, po samoj svojoj prirodi, ne
moe biti iroka daha i organskog karaktera: bit e
gotovo uvijek restauracijskog i reorganizacijskog tipa
a ne tipa koji je svojstven osnivanju novih drava i
novih nacionalnih i socijalnih stru k tu ra (kao to je
bio sluaj M akijavelijeva Vladara, u kojemu je vid
restauracije bio samo retoriki element, to jest povezan
s literarnom koncepcijom o Italiji koja proistjee iz
Rima i koja je m orala restaurirati red i mo Rima),11)
bit e gotovo uvijek defenzivnog tipa a ne original
nog stvaralakog, u kojemu se, to jest, pretpostavlja da
se kolektivna volja, koja ve postoji, iscrpla, rasprila,
pretrp jela opasan i prijetei udarac, ali ne katastro
falan i odluan, i da je treba ponovo koncentrirati i
ojaati, i da nije jedna kolektivna volja koju treba
stvoriti ex novo, izvorno, i usm jeriti je prem a kon
kretnim i racionalnim ciljevima, nego da ona posjedu" ) O s im to g a , n a s v o j u p o l i t i k u k o n c e p c i j u p o t r e b e J e d in
s tv e n e t a l i j a n s k e d r a v e M a k ija v e li n i j e b io n a v e d e n s a m o e g z e m
p l a r n i m m o d e lo m v e l i k i h a p s o l u t n i h m o n a r h i j a u F r a n c u s k o j 1
p a n jo ls k o j n e g o 1 s j e a n j e m n a p r o lo s t R im a . T r e b a I s ta k n u ti,
m e u tim , d a z b o g to g a M a k ij a v e l i j a n e s m i je m o m ij e a ti s lit e r a r r .o - r e t o r i k o m t r a d i c ij o m . Z a t o to t a j e l e m e n a t n i j e is k l ju i v
n i d o m i n a n t a n , n u n o s t v e lik e n a c io n a ln e d r a v e n i j e I z v e d e n a iz
n je g a . K o n a n o t a k o e r z a to to j e s a m o p o z iv a n je n a R im m a n je
a p s t r a k t n o n e g o to Iz g le d a k a d Je s m j e t e n o b a u k lim u h u m a
n iz m a i r e n e s a n s e . U V II k n jiz i R a tn e v je tin e ita m o : O v a
p r o v i n c i j a ( I t a lij a ) in i s e d a j e r o e n a d a u s k r i s u j e m r t v e s tv a r i,
k a o to s m o to v id j e l i u s l u a j u p o e z ije , s l i k a r s t v a i k ip a r s tv a .
Z a to , d a k le , n e b i p o n o v o s t e k l a v o jn i k u s p o s o b n o s t? T r e b a t e
Jo g r u p i r a t i o s ta le is t o v r s n e n a p o m e n e d a b i lm s e o d r e d io to a n
k a ra k te r.
74
je jednu konkretnost i racionalnost koje jo nisu bile

podvrgnute provjeri i kritici jednog ostvarivog i opeg
poznatog povijesnog iskustva.
Apstraktni karakter sorelijanske koncepcije mi
ta pokazuje se u averziji (koja poprima strastveni oblik
etike odvratnosti) prema ja k o b i n c i m a koji su doista
bili kategorijsko utjelovljenje M akijavelijeva V la d a r a .
Moderni V la d a r treba da ima jedan dio posveen ja k o b i n i z m u (u integralnom znaenju to ga je taj pojam
imao povijesno i mora ga im ati pojmovno), kao pojed
nostavljenje onoga kako se konkretno oblikovala i dje
lovala jedna kolektivna volja koja je bar po nekim
aspektima bila kreacija e x n o v o , izvorna. Treba tako
er da bude definirana kolektivna volja i politika
volja uope, u modernom smislu, volja kao djelotvorna
svijest povijesne nunosti, kao protagonist stvarne i
efektivne povijesne drame.
Jedan od prvih dijelova treba biti posveen upravo
kolektivnoj volji, postavljajui pitanje ovako: Kada
se moe rei da postoje uvjeti da bi se mogla potaknuti
i razviti jedna n a c io n a ln o -n a r o d n a k o l e k t i v n a volja?
Stoga povijesna (ekonomska) analiza socijalne strukture
odredene zemlje i dramatiki prikaz stoljetnih poku
aja da se potakne ta volja i pokau uzroci stalnih pro
maaja. Zato se u Italiji u Makijavelijevo vrijeme nije
pojavila apsolutna monarhija? Treba se vratiti sve do
Rimskog C arstva (pitanje jezika, intelektualaca itd.) ra
zum jeti funkciju srednjovjekovnih komuna, znaenje
katolicizma itd.: jednom rijei, valja skicirati sintetiki
ali tono itavu talijansku povijest.
Uzrok stalnim promaajim a u pokuajima da se
stvori jedna nacionalno-narodna kolektivna volja tre
ba potraiti u postojanju odreenih socijalnih grupa
O DRAVI
75
koje se stv araju nakon raspada gradske buroazije, u

posebnom k arakteru drugih grupa u kojima se odra
ava m eunarodna funkcija Italije kao sjedite crkve
i depozitara Svetoga Rimskog Carstva itd. Ta funkcija
i pozicija koja iz toga proistjee odreuje unutranje
stanje koje se moe nazvati ekonomsko-korporativnim,
to jest, politiki, gorim nego to su bili oblici feudalnog
drutva, oblikom koji je m anje progresivan a vie stag
nirajui: uvijek je nedostajala i nije mogla da se obli
kuje jedna efikasna jakobinska snaga, upravo snaga koja
je u drugim nacijam a potakla i organizirala nacionalno-narodnu kolektivnu volju i osnovala moderne drave.
Konano, postoje li uvijek za tu volju, ili pak kakav
je sadrajni odnos izmeu tih uvjeta i oprenih snaga?
Suprotne snage ve su tradicionalno bile zemljoposjednika aristokracija, a openitije zemlino vlasnitvo u
svom kompleksu, sa svojom karakteristinom talijan
skom crtom posebne zemljine buroazije, nasljedstvo
parazitizm a koje je modernim vrem enim a ostavila na
kon svojega raspada kom unalna buroazija (stotina gra
dova, gradova utnje). Pozitivne uvjete treba potraiti
u postojanju gradskih socijalnih grupa, prikladno raz
vijenih na podruju industrijske proizvodnje i koje su
dostigle odreenu razinu povijesno-politike kulture.
Nemogua je bilo kakva form acija nacionalno-narodne
kolektivne volje ukoliko u politiki ivot ne prodru
istovremeno velike mase radnih seljaka. To je htio po
stii M akijaveli reformom milicije, to su uradili jakobinci u francuskoj revoluciji, u tom pojmu treba poisto
vjetiti preu ranjeni M akijavelijev jakobinizam, klicu
(vie ili m anje plodnu) njegove koncepcije nacionalne
revolucije. itava povijest od 1815. pa dalje pokazuje
napor tradicionalnih klasa da sprijee oblikovanje ko
76
lektivne volje ove vrste, da odre ekonomsko-korporativnu vlast u meunarodnom sistemu pasivne ravno
tee.
Vano poglavlje modernog Vladara m orat e biti
posveeno pitanju intelektualne i moralne reforme, to
jest pitanju religije ili jednog nazora na svijet. I u
ovom podruju nalazimo kako u tradiciji odsutnosti
jakobinstva i strah od jakobinstva (posljednji filozofski
izraaj takvoga straha jest m altuzijanski Kroeov stav
prem a religiji). Moderni Vladar mora i ne moe ni biti
glasonoa i organizator jedne intelektualne i moralne
forme, to pak znai stvoriti teren za budui razvitak
nacionalno-narodne kolektivne volje prema ispunjenju
jednog vieg i potpunog oblika moderne civilizacije.
Te dvije temeljne toke: reform iranje nacionalno-narodne kolektivne volje kojoj je moderni Vladar u
isto vrijem e i organizator i aktivan i djelotvoran izra
aj, i intelektualna i moralna reforma morali bi sa
injavati stru k turu rada. K onkretne toke programa
m oraju se inkorporirati u prvo poglavlje, to jest morale
bi dramatiki proizlaziti iz razgovora, a ne biti jedno
hladno i pedantno izlaganje umovanja.
Moe li biti kulturne reforme, to jest kulturnog
uzdizanja potlaenih drutvenih slojeva, bez prethodne
ekonomske reforme i promjene u drutvenom poloaju
i ekonomskom svijetu? Stoga intelektualna i moralna
reform a ne moe a da ne bude vezana uz program eko
nomske reforme, tovie program ekonomske reforme
je upravo konkretan nain kojim se predstavlja svaka,
intelektualna i moralna reforma. Moderni Vladar, razvi
jajui se, rem eti itav sistem intelektualnih i moralnih
odnosa toliko koliko njegov razvitak znai upravo to
da se svaki in koncipira kao koristan ili tetan, kao
O DRAVI
77
pun vrlina ili opak, samo toliko koliko ima kao polaznu
toku samog modernog Vladara i slui ili da povea
njegovu vlast ili da joj se protivi. Vladar u svijestim a
uzima mjesto boanstva ili kategorikoga im perativa,
postaje temelj jednog modernog laicizma i jedne pot
pune laicizacije itava ivota i svih odnosa u pona
anju.
(A . G ra m sc i, N o te su l M a c h ia v elli, s u lla politica
e s u llo sta to m o d e rn o , T o rin o , E in a u d i E ditore,
1955, p. 3 8)
Znanost o politici
Osnovna novost koju je filozofija prakse unijela u
znanost o politici i povijesti jest dokaz da ne postoji
neka apstrak tn a ljudska priroda stalna i neprom je
njiva, pojam koji, sigurno, potjee od religiozne misli
i transcendencije. L judska priroda je ukupnost socijal
nih odnosa to su povijesno odreeni, to jest povijesna
injenica koja se, u n u ta r odreenih granica, moe
u tvrditi pomou m etoda filologije i kritike. Stoga poli
tiku znanost valja shvatiti u njezinom konkretnom
sadraju (a takoer u njezinoj logikoj formulaciji) kao
organizam u razvitku. Ipak valja prim ijetiti da se Makijavelijevo postavljanje politikoga pitanja (to jest
tv rdnji koja je sadrana u njegovim spisima da je po
litika sam ostalna aktivnost, koja ima svoje principe i
zakone to se razlikuju od m oralnih i religioznih prin
cipa; ta postavka ima velik filozofski doseg je r im pli
citno uvodi novosti u cjelokupno shvaanje svijeta)
danas jo rasp ravlja i osporava, pa ta tv rdnja nije uspjela
postati opi nain miljenja. to to znai? Znai li
78
samo to da se intelektualna i moralna revolucija, iji

su elementi sadrani in nuce u Makijavelijevoj misli,
jo nije ostvarila, jo nije postala javnim i oitim obli
kom nacionalne kulture? Ili to pak ima puko aktualno
politiko znaenje, slui da pokae postojeu podvoje
nost izmeu onih koji upravljaju i onih kojima se uprav
lja, da pokae kako postoje dvije kulture kultura
onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja, i da
vladajua klasa, kao crkva, ima svoj stav prema obi
nim ljudima, koji je s jedne strane diktiran potrebom
da se ne odvoji od njih, a s druge, da ih odri u uvje
renju da M akijaveli nije nita drugo nego avolska
prikaza?
Tako se postavlja problem znaenja to ga je Ma
kijaveli imao u svoje vrijem e i ciljeva koje je sebi
postavljao dok je pisao svoje knjige, posebno Vladara.
M akijavelijevo uenje nije bilo, u njegovo vrijeme,
neka isto knjika stvar, monopol izoliranih mislilaca,
tajna knjiga koja krui medu posveenim. M akijaveli
jev stil nije stil sustavnog pisca rasprava, kao to ih je
bilo u srednjem vijeku i humanizmu. Suprotno: to je
stil ovjeka akcije, ovjeka koji hoe da potakne na
akciju, stil partijskog manifesta. Moralistiko tu
m aenje to ga je dao Foskolo12) doista je pogreno.
Svakako je istina da je Makijaveli neto otkrio a ne
samo teorizirao stvarnost; ali kakav je bio cilj toga ot
krivanja? Da li je bio moralistiki ili politiki cilj?
Obiava se kazati da se M akijavelijeve norme za po
litiku aktivnost prim jenjuju, ali se ne izriu; veliki
politiari, kae se, poinju time to proklinju Makijavelija, izjanjavaju se kao antim akijavelisti ba zato
da bi sveto mogli prim jenjivati njegove norme. Da
,:) U g o , F o s c o lo (17781827), t a l i j a n s k i
r o d o lju b i p o b o r n ik n a c io n a ln e I d e je .
k n ji e v n i k
1 p je s n ik ,
O D R2A V I
79
nije M akijaveli nedovoljno makijavelist, jedan od onih

koji poznaju igru i luckasto je nauavaju dok vul
garni m akijavelizam ui da se radi opreno? Apstraktno
je istinita Kroeova tv rd n ja da makijavelizam, budui
da je znanost, slui koliko reakcionarim a toliko demo
kratim a kao to vjetina m aevanja slui plemiima i
razbojnicima, za obranu i za ubijanje, i da u takvom
sm islu valja shvatiti Foskolov sud. Sam M akijaveli
biljei da se ono to on pie prim jenjuje i da su to
uvijek prim jenjivale najvee povijesne linosti. Ne iz
gleda stoga da on eli sugerirati neto onome koji ve
zna niti je njegov stil takav da bi pripadao nepristrasnoj znanstvenoj aktivnosti, niti se moe pomisliti da je
on do svojih tvrdnji o politikoj znanosti doao putem
filozofske spekulacije, to bi u ovoj posebnoj m ateriji
u njegovo vrijem e imalo poneto udesnog kada ak i
danas nailazi na toliko suprotstavljanje i osporavanje.
Moe se stoga pretpostaviti da M akijaveli ima u
vidu onoga koji ne zna, da on nam jerava politiki
odgojiti onoga koji ne zna, i to ne negativno politiki
odgojiti m rzitelje tirana kao to se ini da je tako
shvatio Foskolo, nego pozitivno, onoga koji mora upo
znati odreena nuna sredstva, iako svojstvena tirani
ma, zato to eli postii odreene ciljeve. Onaj koji je
roen u tradiciji ljudi od vlasti itavom sloenou od
goja to ga poprim a u obiteljskoj sredini u kojoj vla
daju dinastiki ili nasljedni interesi gotovo autom atski
stjee k arak ter realistikog politiara. Tko je dakle taj
koji ne zna? Revolucionarna klasa vrem ena, talijan
ski narod i nacija, gradska dem okracija koja iz
80
svojega krila raa Savonarolu13) i P jera Soderinija,14)

a ne K aslruija11) i V alentina.16) Moe se sm atrati da^
M akijaveli hoe uvjeriti te snage kako je nuno da imaju
jednoga vodu koji zna to hoe i kako da postigne
ono to hoe i da ga oduevljeno prim e iako njegovo
djelovanje moe biti ili se moe initi u suprotnosti
s proirenom ideologijom vremena, s religijom. Ta po
stavka M akijavelijeve politike ponavlja se i za filozo
fiju prakse: ponavlja se potreba da ljudi budu antimakijavelisti, razvijajui teoriju i tehniku politike ko
je mogu posluiti objema zaraenim stranam a. Koliko
god se misli da e one na kraju posluiti osobito onoj
strani koja nije znala jer se misli da u njoj postoji
progresivna snaga povijesti, i zaista odmah se postie
rezultat: razbija se jedinstvo temeljeno na tradicional
noj ideologiji, a bez toga nova snaga ne bi mogla stei
svijest o vlastitoj nezavisnoj personalnosti. Makijave
lizam je posluio tome da se pobolja ta tradicionalna
politika tehnika konzervativnih vladajuih grupa, isto
tako kao i politika filozofije prakse; to ne smije prikriti
njegovo bitno revolucionarno znaenje, koje se i danas
osjea te objanjava itav antimakijavelizam, od onoga
jezuitskog do onog pijetistikoga Paskvala V ilarija.17)
" ) S a v o n a r o la , G ir o la m o (14521498), t a l i j a n s k i p r o p o v je d n i k ,
d o m in i k a n a c , p r i o r s a m o s ta n a S a n M a rk o u F i r e n c i . N a p a d a j u i
m o r a l n u d e k a d e n c i j u v is o k o g k l e r a 1 p a p e b io j e p o d r a v a n o d
m a s a te h tio iv o t u F i r e n c i u r e d i t i n a b a z i t e o k r a ts k e d e m o
k r a c i j e . U h v a e n o d p r o t i v n i k a 1 s p a l j e n k a o h e r e t i k (B ilJ. re d .) .
" ) S o e r in i, P i e r o (14521522), Sef g r a a n s k e v la d e u F i r e n c i
k o ji Je p r i h v a t i o M a k ija v e li je v p r ije d lo g o o s n iv a n ju s ta ja e v o js k e .
,s) C a s tr a c a n l , C a s tr u c c io (12811328), r o d o lju b 1 v o jv o d a g r a d a
L u k e 1J1 Je iv o t n a p is a o M a k ija v e li .
lf) B o r g ia , C e s a re (14751507), s in p a p e A le k s a n d r a V I, d o b io
n a z iv v o jv o d a V a le n tin o n a k o n to m u j e f r a n c u s k i k r a lj p o
k lo n io g r o f o v i ju V a l e n tin o a (B ilJ. r e d .) .
" ) V ila rl, P a s q u a le (18261917), t a l i j a n s k i p o v je s n i a r i p o llt l a r k o ji Je p r o u a v a o M a k ija v e li ja 1 n je g o v o v r ije m e (BU j. re d .) .
O DRAVI
81
P o litik a ka o s a m o s ta ln a zn a n o st
Poetno pitanje koje treba postaviti i rijeiti u jed

noj raspravi o M akijaveliju jest pitanje politike kao
samostalne znanosti, to jest o m jestu to ga politika
znanost zauzima i mora zauzimati u jednom sustavnom
pogledu na svijet (povezanom i dosljednom) u jednoj
filozofiji prakse.
N apredak to ga je u tom pogledu uinio Kroe u
prouavanju M akijavelija i njegove politike znanosti
poglavito se sastoji (kao i u drugim podrujim a Kroeove
kritike djelatnosti) u tome to je razrijeio niz lanih,
nepostojeih ili slabo postavljenih problema. Kroe se
oslonio na svoje razlikovanje mom enata duha i na
tv rd n ju o jednom momentu prakse, o praktinom duhu,
samostalnom i nezavisnom, iako kruno povezanom
dijalektikom razliitosti s itavom stvarnosti. U jednoj
filozofiji prakse zaista razlikovanje nee biti izmeu
mom enata apsolutnoga duha, nego izmeu stupnjeva
nadgradnje i stoga e trebati utvrditi dijalektiki polo
aj politike aktivnosti (i odgovarajue znanosti) kao
odreeni stupanj nadgradnje: moi e se rei kao prvi
nagovjetaj i priblinost da je politiko djelovanje u pra
vo mom enat ili prvi stupanj, m om enat u kojemu je nad
gradnja jo u neposrednoj fazi puke voljne potvrde,
nejasna i elem entarna.
U kojem se smislu mogu poistovjetiti politika i
povijest pa stoga itav ivot i politika? Kako se zbog
toga itav sistem nadgradnji moe shvatiti kao razli
itosti politike i kako se, dakle, opravdava uvoenje
pojma razlikovanja u jednu filozofiju prakse? Je li mo
gue govoriti o dijalektici razliitosti i kako se moe
shvatiti pojam kruenja izmeu stupnjeva nadgradnje?
82
Pojam povijesnog bloka, to je jedinstvo izmeu pri

rode i duha (strukture i nadgradnje), jedinstvo suprot
nosti i razliitosti.
Moe li se kriterij razlikovanja unijeti i u struk
turu? Kako e valjati shvatiti strukturu: kako e se u
sistemu socijalnih odnosa moi razlikovati elementi
tehnika, rad, klasa itd., shvaeni povijesno a ne
metafiziki? K ritika Kroeova stajalita prema kojoj,
u polemike svrhe, stru k tu ra postaje skriveni bog,
numenon, u opreci prem a prividima nadgradnje.
Prividima u smislu metaforikom i u pozitivnom
smislu. Zato to se povijesno i kao jezik govorilo o
prividima?
Zanimljivo je utvrditi kako je Kroe, iz tog opeg
shvaanja, izveo svoje posebno uenje o zabludi i o
praktikom porijeklu zablude. Za Kroea porijeklo je
zablude u neposrednoj strasti, to jest individualnog
je ili grupnog karaktera; ali to e proizvesti strast
koja ima mnogo iri povijesni domaaj, strast kao ka
tegorija? S trast koja je neposredni interes, koja je po
rijeklo zablude jest momenat koji se u Tezama o Fojerbahu (Feuerbach) naziva schmutzig-judisch (krto-idovski): ali kao to je strast interes, schmutzig-judisch
odreuje neposrednu zabludu; tako strast mnogo ire so
cijalne grupe odreuje filozofsku zabludu (intermedij-zabluda-ideolog.ja, o emu Kroe posebno raspravlja).
U tome nizu je vano ovo: egoizam (neposredna za
bluda) ideologija filozofija je opi termin za za
bludu, koja je vezana za razliite stupnjeve strasti, a
koju e valjati shvatiti ne u moralistikom ili doktrinar
nom smislu, nego u isto povijesnom i dijalektikom
smislu onoga to je povijesno prolazno i zasluuje da
O DRAVI
83
ipropadne, u smislu nekonanosti svake filozofije,

smrti-ivota, bia-nebia, to jest u smislu dijalek
tikog term ina to ga valja prevladati u razvitku.
Izraz prividno, privid znai upravo to i nita
drugo nego to, i taj izraz treba opravdati protiv dog
matizma: on je potvrda prolaznosti svakog ideologij
skog sistema, a uz to je potvrda povijesne vrijednosti
svakoga sistem a i njegove nunosti (Na ideologijskom
terenu ovjek stjee svijest o socijalnim odnosima:
rei to zar ne znai potvrditi nunost i vrijednost pri
vida?)
Kroeovo shvaanje o politici kao strasti isklju
uje stranke je r se ne moe pom iljati na jednu orga
niziranu i stalnu strast: stalna strast je stanje orgaz
ma i gra koje uzrokuje nesposobnost djelovanja. To
iskljuuje stranke i svaki unaprijed odreeni plan za
akciju. Ipak postoje stranke i izrauju se planovi za
akciju, prim jenjuju se i esto ostvaruju u vrlo zna
ajnoj mjeri; postoji, prem a tome, u Kroeovoj kon
cepciji neka mana. Ne vrijedi kazati ni to da ako
stranke postoje to nem a velikog teorijskog znaenja,
jer u asu akcije partija koja djeluje nije isto to
i partija koja je prije postojala. Djelomino to moe
biti istinito, ali ipak izmeu dvije partije podudar
nosti su tolike da se zapravo moe rei kako se radi
o istom organizmu.
Ali, da bi ta koncepcija bila valjana m orala bi biti
takva da se moe prim ijeniti i na rat, te stoga protu
maiti injenicu o stajaim vojskama, vojnim akadem i
jama, oficirskim korovima. I ra t je takoer strast,
najintezivnija i naj grozniavi ja, m om enat politikoga
ivota. On je, u drugim oblicima, nastavak odreene
politike; potrebno je, dakle, razjasniti kako strast
84
moe postati moralna dunost, i to ne dunost poli

tikog m orala nego etikog.
to se tie politikih planova koji su povezani
sa strankam a kao trajnim formacijama treba se sjetiti
onoga to je M oltke18) govorio o vojnim planovima; nai
me, da se oni ne mogu izraditi ni utvrditi unaprijed u
svim svojim detaljima, nego samo u svojoj jezgri i glav
noj zamisli, jer pojedinosti akcije u odreenoj mjeri
ovise o pokretim a protivnika. S trast se oituje upravo
u pojedinostima, ali ini se da Moltkeov princip nije
takav da opravdava Kroeovu koncepciju: u svakom
sluaju ostala bi da se objasni vrsta strasti vrhov
nog taba koji je hladno i bestrastveno izradio plan.
(N ote su l M achiavelli, p. 813; Iza b ra n a dela,
str. 195 200)
Ako kroeovski pojam strasti kao politikog mo

menta nailazi na tekou u tome da objasni i opravda
trajn e politike organizacije kao to su stranke, a jo
vie nacionalne vojske i vrhovne tabove, je r se ne
moe shvatiti trajna organizirana strast a da ona ne
postane racionalnost i promiljen odraz, to jest ne vie
strast, tada se rjeenje moe nai jedino u poistovjeenju politike i ekonomije. Politika je trajno djelovanje
i raa trajnim organizacijama upravo ukoliko se poisto
vjeuje s ekonomijom. Ali ona se razlikuje i stoga se
moe odvojeno govoriti o ekonomiji i o politici, a moe
se govoriti o politikoj strasti kao o neposrednm podstreku za akciju to se raa na trajnom i organskom
terenu ekonomskoga ivota, ali ga nadvisuje i ini da
*s) M o ltk e , C a r l B e r n h a r d (18001891), p r u s k i g e n e r a l- f e ld m a r Sal, m o d e r n i z ir a o p r u s k u v o js k u ( B ilj. r e d .) .
O D R2A V 1
85
ulaze u igru takvi osjeaji i elje u ijoj se raarenoj

atmosferi i samo kalkuliranje individualnoga ljudskog
ivota pokorava zakonima razliitim od onih kojima se
u pravlja osobna korist.
Osim zasluga moderne makijavelistike to je
proistekla od Kroea, valja zabiljeiti i pretjerivanja
i odstupanja koja je stvorila. Stvorila se navika da se
Makijaveli previe shvaa kao politiar uope, kao
uenjak politike, aktualan u svim vremenima.
M akijavelija treba puno vie sm atrati nunim iz
razom svojega vrem ena i vrsto povezanim s uvjetim a
i zahtjevim a svojega vrem ena koji rezultiraju: 1) iz
u n u tranjih borbi i firentinskoj republici te iz posebne
stru k tu re drave koja se nije znala osloboditi komunalno-m unicipalnih ostataka, to jest oblika koji je po
stao sm etnja zbog feudalizma; 2) iz borbi izmeu tali
janskih drava za ravnoteu u talijanskim okvirima,
koju su prijeili papinstvo i drugi feudalni ostaci, mu
nicipalni po gradskom dravnom ustrojstvu a ne teri
torijalni; 3) iz borbi izmeu talijanskih drava koje su
bile vie ili m anje solidarne u pitanju evropske ravno
tee, ili su pak rezultirali iz proturjeja izmeu nunosti
talijanske unu tranje ravnotee i zahtjeva evropskih
drava koje su se borile za hegemoniju.
Na M akijavelija djeluje prim jer Francuske i pa
njolske koje su dostigle jako teritorijalno dravno je
dinstvo; M akijaveli ini jednu eliptiku usporedbu
(da upotrijebim o Kroeov izraz) i izvodi pravila za jaku
dravu uope a talijansku posebno. M akijaveli je u
svemu ovjek svoje epohe i njegova politika znanost
predstavlja filozofiju vrem ena koja nam jerava organi
zirati apsolutne nacionalne m onarhije, politiki oblik
koji doputa i olakava budui razvitak kapitalistikih
86
proizvodnih snaga. U M akijavelija se in nuce moe

otkriti razdvajanje vlasti parlam entarizm a (predstav
nikog sistema): njegova okrutnost je upuena protiv
ostataka feudalnoga svijeta, ne protiv naprednih klasa.
V ladar mora okonati feudalnu anarhiju; to i radi Va
lentino u Romanji, oslanjajui se na proizvodne klase,
trgovce i seljake. Budui da je karakter poglavara
drave vojniko-diktatorski, kao to se to trai u jed
nom razdoblju borbe za utem eljenje i uvrenje jedne
nove vlasti, klasna oznaka koja je sadrana u djelu
Ratne vjetine treba da bude shvaena i kao obiljeje
ope dravne strukture. Ako urbane klase ele okon
ati u n utranji nered i vanjsku anarhiju moraju se
osloniti na seljake kao masu, konstituirajui tako jed
nu oruanu snagu, sigurnu i pouzdanu, sasvim razliita
tipa nego to su plaenike ete. Moe se rei da bitno
politika i tako dom inantna koncepcija navodi Makija
velija na to da pravi pogreke vojnikoga karaktera:
on posebno misli na pjeatvo, ije mase mogu biti uno
vaene politikom akcijom i zato ne pozna znaenje
artiljerije. Ruso, (u Prolegomenima za Makijavelija)
opravdano biljei da Ratne vjetine integriraju Vladara,
ali iz svojega zapaanja ne izvodi sve zakljuke. I u
Ratnoj vjetini M akijavelija moramo sm atrati politia
rom koji treba da se bavi ratnom vjetinom; njegova
jednostranost (s ostalim kuriozitetima, kao to je
teorija falange, koji omoguavaju lake dosjetke poput
one najproirenije to ju je izvukao Bandelo) ovisi o
injenici da sredite njegova zanimanja i njegove misli
nije u tehniko-vojnikom pitanju, nego da on o njemu
raspravlja samo koliko je potrebno njegovoj politikoj
konstrukciji. Ne samo da Ratne vjetine treba biti po
vezana s Vladarom nego isto tako i Firentinska povi-
O D R 2A V I
87
jest. One m oraju posluiti upravo kao analiza stvarnih

talijanskih i evropskih uvjeta, odakle izviru neposredni
zahtjevi to su sadrani u Vladaru.
Po jednom shvaanju M akijavelija, koje vie odgo
vara vrem enu, proistjee podreeno, vie historicistiko
vrednovanje takozvanih antimakijavelista, ili bar
onih koji su meu njim a najnaivniji. Nije zapravo,
rije o antim akijavelistim a, nego o politiarim a koji
izraavaju potrebe svojega vrem ena, ili o uvjetim a koji
su razliiti od onih koji su djelovali na M akijavelija; po
lemiki oblik je ista knjievna sluajnost. Tipian pri
m jer tih antimakijavelista treba potraiti u Zaku
Bodenu (Jean Bodin) (15301596) koji je bio poslanik
u opim staleima u gradu Bloa god. 1576. i tu je uspio
da trei stale odbije zatraenu pomo za graanski
rat.19)
Za vrijem e graanskih ratova u Francuskoj bio je
Boden eksponent tree stranke, koju su zvali strankom
politiara, a polazila je s toke gledita nacionalnog
interesa, to jest unutarnje ravnotee klasa, u kojoj he
gem onija pripada treem u staleu, preko monarha. ini
mi se kako je jasno da bi bilo apsolutno povrno i iz
vanjski kad bi se Boden svrstao meu antimakijaveliste. Boden utem eljuje politiku znanost u Francuskoj
na terenu koji je mnogo napredniji i sloeniji od onoga
to ga je Italija ponudila M akijaveliju. Za Bodena se
ne radi o tome da osnuje (nacionalnu) jedinstveno-teritorijalnu dravu, to jest da se vrati u epohu Luja
') B o d e n o v a d j e l a : M e th o d u s a d f a c tle m h is t o r ia r u m c o g n ltlo n e m , (156G) g d je u p o z o r a v a n a u t j e c a j k lim e n a o b lik d r a v a , n a
p o m in j e I d e ju p r o g r e s a ltd . : L a R e p u b llq u e , (157G), g d le Iz r a a v a
m i l j e n j e tr e e g a s ta le a o a p s o lu tn o j m o n a r h i j i i o d n o s im a m o
n a r h a s n a r o d o m ; H e p t a p lo m e r e s ( d je l o n e o b j a v l j e n o d o m o d e r
n o g v r e m e n a ) , u k o j e m u u s p o r e u j e s v e r e l i g i j e i o p r a v d a v a lh
k a o I z r a a j e r a z l i i t i h p r i r o d n i h r e li g ija . J e d in o r a z u m lji v e 1 s v e
J e d n a k o d o s to j n e p o t o v a n j a 1 t o l e r a n c ije .
88
XI, nego da uravnotei socijalne snage to se bore unu

tar te drave koja je ve jaka i ukorijenjena; Bodena
ne zanima momenat sile, nego momenat pristanka. Ten
dencija koja se javlja u Bodena jest ona koja eli razviti
apsolutnu m onarhiju: trei je stale toliko svjestan svoje
snage i svojega dostojanstva, tako dobro zna da je sud
bina apsolutne monarhije povezana s njegovom sud
binom i s vlastitim razvitkom da postavlja uvjete za
svoj pristanak, namee zahtjeve, nam jerava ograniiti
apsolutizam. U Francuskoj je M akijaveli ve sluio reak
ciji jer je mogao sluiti da se opravda kako bi se svijet
vjeno odrao u kolijevci (prema izrazu B ertranda
Spavente), stoga je polemiki trebalo biti antimakijavelist.
Treba zabiljeiti da u Italiji to ju je prouavao
M akijaveli nisu postojale ve razvijene i za nacionalni
ivot tako znaajne predstavnike ustanove kao to su
bili opi stalei u Francuskoj. Kada se moderno i ten
denciozno prim jeuje da su parlam entarne ustanove u
Italiji uvezene iz inozemstva, ne vodi se rauna da to
samo odraava stanje zaostalosti i stagnacije talijanske
politike i socijalne povijesti od 15001700, stanje koje
je velikim dijelom bilo uzrokovano prevagom meu
narodnih odnosa nad unutranjim a, koji su tako bili
paralizirani i zakoeni. To to je dravna talijanska
struktura, zbog strane prevlasti, ostala u polufeudalnoj
fazi jednog objekta stranoga sizerenstva je li to mo
da nacionalna originalnost koju je razorio uvoz par
lam entarnih formi, koje, naprotiv, daju oblik procesu
nacionalnog osloboenja i prelasku koji vodi do mo
derne teritorijalne drave (nezavisne i nacionalne)?
Uostalom, predstavnike ustanove su postojale, poseb
no na Jugu i Siciliji, ali su bile mnogo ogranienijeg
karaktera nego u Francuskoj zato to je u tim kraje-
89
O DRAVI
vima trei stale bio slabo razvijen. P a su zato parla

menti bili orua da bi se odrala barunska anarhija
protiv inovatorskih pokuaja m onarhije, koja se, kad
ve nije postojala buroazija, m orala osloniti na ubo
ge20.) To da je program ili tendencija da se povee
grad sa selom moglo u M akijavelija im ati samo jedan
vojniki izraz razum ije se ako se pomisli da bi fran
cusko jakobinstvo bilo neprotumaivo bez pretpostavke
fiziokratske ku lture s njezinim dokazivanjem ekonom
ske i socijalne vanosti izravnog poljoprivrednika. Makijavelijeve ekonomske teorije prouavao je Dino Arias
(Gino Arias) (u Ekonomskim analima sveuilita Bokoni), ali moramo se zapitati je li M akijaveli imao
ekonomskih teorija: radi se o tome da se vidi moe li
se M akijavelijev jezik, bitno politiki, prevesti u eko
nomske term ine i na koji bi se ekonomski sistem mogao
svesti. Trebalo bi vidjeti je li M akijaveli, koji je ivio
u m erkantilistikom periodu, politiki prethodio vre
menu i anticipirao zahtjev koji su poslije izrazili fiziokrati.21)
(N o te su l M a c h ia v elli, p. 13 11)
) N a p o m in je m s t u d i j u S to J u Je n a p is a o A n to n lo P a n e l a o
a n t i m a k t j a v e l l s t l m a , o b j a v l j e n u u M a rz o cc o 1927 (111 p ale 1926?) u
J e d a n a e s t la n a k a : v i d j e t i k a k o s e t u s u d o v i o B o d e n u u u s p o r e d b i
s M a k lja v e li je m 1 k a k o s e u o p e p o s ta v lja p r o b le m a n t i m a k i j a v e llz m a . ( P r v a s u t r i la n k a o b j a v l j e n a 1926, o s ta li 1927. g o d in e ).
*') D a 11 b i, t a k o e r , 1 R u s o b io m o g u b e z f iz i o k r a t s k e k u l
t u r e ? N e in i m l se I s p r a v n im t v r d i t i d a s u f iz l o k r a t i p r e d s t a v l j a l i
p u k e s e lja k e i n t e r e s e 1 d a s e s a m o p u t e m k la s i n e e k o n o m ije a f i r
m i r a j u i n t e r e s i u r b a n o g a k a p ita l iz m a . F i z i o k r a t i p r e d s t a v l j a j u r a
s k id s m e r k a n tll lz m o m i s is t e m o m k o r p o r a c i j a i o n i s u j e d n a
f a z a d a b i s e d o lo d o k la s i n e e k o n o m ije , a to m i iz g le d a u p r a v o
z a to to o n i p r e d s t a v l j a j u j e d n o b u d u e , m n o g o s lo e n i je d r u t v o
o d o n o g a p r o t i v k o je g a s e b o r e , a t a k o e r i o d o n o g a k o je n e p o
s r e d n o p r o iz l a z i iz n ji h o v i h t v r d n j i . N jih o v Je J e z ik p r e v i e v e z a n
z a v r i j e m e t e iz r a a v a n e p o s r e d a n k o n t r a s t iz m e u g r a d a i s e la ,
a li o s ta v lja m o g u n o s t d a s e p r e d v i d i p r o i r e n j e k a p ita l iz m a n a
p o l j o p r iv r e d u . F o r m u l a ta isse z f a i r e la is s e z p a s s e u r to J e s t
f o r m u la o s lo b o d i i n d u s t r i j e 1 in ic i j a t i v e , z a is t a n i j e p o v e z a n a
s p o ljo p r i v r e d n i m I n te r e s im a .
90
A N T O N IO G R A M S
E le m e n ti p o litik e
Treba upravo rei da najprije zaboravljamo ba;

prve elemente, najosnovnije stvari; uostalom, oni, ponav
ljajui se bezbroj puta, postaju stupovi politike i bil<
kojeg kolektivnog djelovanja.
P rvi je elemenat da zaista postoje oni koji uprav
ljaju i oni kojima se upravlja; upravljai i upravljani
itava politika znanost i politika vjetina temelj
se na toj osnovnoj, nesvodljivoj ( u odreenim opin
uvjetim a) injenici. Porijeklo te injenice problem j
za sebe, koji e se zasebno m orati prouavati (bar e s
moi i morati prouavati kako da se ublai i ukloni t;
injenica m ijenjajui odreene uvjete za koje se mo
utvrditi da djeluju u tom smislu), ali ostaje injenica
da postoje upravljai i upravljani, oni koji vladaju
oni kojima se vlada. S obzirom na tu injenicu bit
potrebno vidjeti i kako se moe upravljati na naj
efikasniji nain (s obzirom na odreene ciljeve) i kako
prem a tome, treba na najbolji nain priprem ati uprav
ljae (i u tome se, tonije, sastoji prvi odsjek politik
znanosti i vjetine), i kako se, s druge strane, upoznaji
linije manjeg otpora, ili racionalne linije, da bi st
postigla poslunost upravljanih ili onih kojima se vlada
U nastojanju upravljaa tem eljna je pretpostavka
elimo li da uvijek bude onih kojima se vlada i onih
koji vladaju, ili se pak hoe stvoriti uvjeti u kojima
nestaje nunost postojanja takve podjele? To jest, po
lazi li se od pretpostavke o stalnoj podjeli ljudskog roda
ili se vjeruje da je ona samo povijesna injenica koja
odgovara odreenim uvjetim a? Treba ipak da bude
jasno kako podjela na one kojima se vlada i koji via-
O DRAVI
91
daju, iako u krajnjoj analizi potjee od podjele dru

tvenih grupa, jo uvijek postoji, budui da su stvari
takve kakve jesu, takoer i u krilu iste grupe, ak i
takve koja je socijalno homogena; u odreenom smislu
moe se rei da je ta podjela djelo podjele rada, da je
to tehnika injenica. Na toj koegzistenciji motiva spe
kuliraju oni koji u svemu vide samo tehniku, teh
niku nudu i tako dalje, kako ne bi sebi postavljali
tem eljni problem.
Budui da i u istoj grupi postoji podjela na one
kojima se vlada, treba utvrditi neka neopoziva naela.
tovie, to je teren na kojemu se dogaaju najtee
zablude, to jest pojavljuju se najkrim inalnije nespo-:
sobnosti, ali najtee za ispravljanje. V jeruje se da poto
je postavljeno naelo iste grupe, poslunost mora biti
stalna, da je mora biti i bez potrebe da se dokae
nunost i razum nost; ne samo to nego da ta poslu
nost mora biti nesporna (netko misli, a to je jo gore
i djeluje prem a tom m iljenju, da e poslunost doi
ako i ne bude traena, ako put kojim treba ii i ne
bude oznaen). Tako je teko iskorijeniti kadornizam22) kod upravljaa, to jest uvjerenje da e neto
biti uraeno zato to upravlja sm atra pravilnim i ra
cionalnim da bude uinjeno: ako se to ne uradi, kriv
nja se prebacuje na onoga koji je morao itd. Tako
je teko istrijebiti krim inalnu naviku da se zanem aruje
izbjegavanje beskorisnih rtava. Ipak, ope m iljenje
pokazuje da se najvei dio kolektivnih (politikih) ne
srea dogaa zato to se nije nastojalo da se izbjegne
**) T e r m i n n a z v a n p o g e n e r a l u L u l l j u K a d o r n u (18501928),
v r h o v n o m z a p o v j e d n i k u t a l i j a n s k e v o js k e u p r v o m s v je ts k o m r a t u
k o ji j e s m i j e n j e n 1917. g o d in e n a k o n p o r a z a k o d K o b a r ld a (B ilj.
r e d .) .
92
beskorisna rtva, ili se pokazalo da se nije vodilo ra

una o tuoj rtvi te da se igralo tuom koom. Svatko
je uo kako oficiri s fronta priaju da su vojnici stvarno
riskirali ivot kada je to bilo potrebno, ali su se, na
protiv, znali pobuniti kada su vidjeli da su zanemareni.
Na prim jer: jedna eta je bila u stanju da gladuje mno
go dana jer je vidjela da hrana nije mogla stii zbog
vie sile, ali bi se pobunila ako bi i samo jedan obrok
bio izostavljen zbog nem ara ili birokracije.
Ovo se naelo protee na svako djelovanje koje
zahtijeva rtvu. Zbog toga uvijek poslije svake nevolje
treba prije svega istraiti odgovornost upravljaa, i to
u uem smislu (na prim jer: jedan front sainjava vie
sekcija, a svaka sekcija ima svoju upravljae; mogue
je da su za jedan poraz odgovorniji upravljai jedne
sekcije nego upravljai neke druge, ali se radi o veoj
ili manjoj odgovornosti, a ne o tome da nije nitko odgo
voran, to nikada).
Poto je utvreno naelo da postoje upravljani i
upravljai, oni kojima se vlada i oni koji vladaju, istina
je da su partije do sada najprikladniji nain za izgra
ivanje rukovodilaca i sposobnosti rukovoenja (mogu
se partije pojavljivati pod najrazliitijim imenima,
pa ak i pod imenom antipartije i negacije stranaka;
u stvari su i takozvani individualisti opet ljudi stran
ke samo to bi htjeli biti voe partija po milosti,
bojoj ili po gluposti onih koji ih slijede).
Opi pojam koji je sadran u izrazu dravni duh
ima precizno znaenje, povijesno odreeno. Ali, postav
lja se problem: postoji li to slino onome to se zove
dravnim duhom u svakom ozbiljnom pokretu, koji
nije samovoljan izraz individualizama, vie ili manje
opravdanih? Meutim, dravni duh pretpostavlja
O DRAVI
93
kontinuitet, bilo prem a prolosti, ili prem a tradiciji,

bilo prem a budunosti, to jest pretpostavlja da je svaki
in trenutak sloenog procesa koji je ve zapoet i koji
e se nastaviti. O dgovornost za taj proces, za uestvova
nje u tom procesu, solidarno s m aterijalno nepoznatim
snagama ali kojih se djelovanje i aktivnost ipak osjeaju
i o kojima se vodi rauna kao da su materijalne i
tjelesno prisutne to se ba u odreenim sluajevima
zove dravnim duhom. Oito je da takva svijest o tra
janju mora biti konkretna a ne apstraktna, to jest, u
odreenom smislu, ne sm ije prelaziti odreene granice.
Uzmimo da su najm anje granice jedna prethodna i jedna
budua generacija. Time nije malo reeno, je r se u
svaku generaciju nee raunati oni koji ive trideset
godina prije ili poslije dananjice, nego e se raunati
organski, u povijesnom smislu, to to je bar za prolost
lako razum jeti: osjeamo se solidarni s ljudim a koji
su danas vrlo stari i koji za nas predstavljaju pro
lost to jo ivi meu nam a, koju treba poznavati,
s kojom valja u rediti raune, a to je jedan od elemenata
sadanjice i jedna od pretpostavki budunosti. Takoer
s djecom, s generacijam a to se raaju i rastu, za koje
smo odgovorni. (Drugo je kult tradicije koji ima ten
dencioznu vrijednost, sadri jedan izbor i odreeni cilj,
to jest nalazi se u osnovi jedne ideologije). Pa ipak,
ako se moe rei da se tako shvaeni dravni duh
nalazi u svima, treba se katkada boriti protiv njegovih
deform acija i skretanja od njega.
Podvig radi podviga, borba radi borbe itd., a
posebno uskogrudi i sitan individualizam , koji je pak
hirovito zadovoljavanje trenutnih poriva itd. (Zapravo
uvijek je u p itanju talijanska apolitinost koja po
prim a razne slikovite i udne oblike). Individualizam je
samo anim alna apolitinost; sektatvo je apolitinost
94
i, ako se dobro promotri, zaista sektatvo je jedan oblik

osobne klijentele, dok nedostaje duh stranke koji je
osnovni elemenat dravnog duha. Dokazivanje da je
duh stranke osnovni elemenat dravnog duha jest je
dna od najvanijih zadaa, najuglednijih i najznatnijih zadaa to ih treba podravati. Naprotiv, indivi
dualizam je animalni elemenat, kojemu se stranci
dive, kao i ponaanju stanovnika zoolokoga vrta.
P o liti ka s tr a n k e
Reeno je da protagonist novoga^vladara ne bi mo

gao u modernom dobu biti osobni heroj, nego politika
stranka, to jest ona odreena stranka koja nam jerava
( a racionalno i povijesno je osnovana s tim ciljem) osno
vati novi tip drave.
Treba prim ijetiti kako je u reimima koji se po
stavljaju kao totalitarni tradicionalnu funkciju institu
cije krune zapravo preuzela odreena stranka, koja je
tovie totalitarna ba zato to obavlja takvu funkciju,
lako je svaka stranka izraz jedne drutvene grupe, i to
samo jedne, ipak upravo odreene stranke predstavljaju
samo jednu drutvenu grupu, u odreenim uvjetima,
utoliko vie ukoliko obavljaju funkciju ravnotee i ar
bitrae izmeu interesa vlastite grupe i ostalih grupa
te omoguuju da se grupa to je predstavljaju razvija
uz suglasnost i pomo_drugih. saveznikih _grupa, ako
ne ak i grupa koje su odluno protivnike. Ustavna
formula k ralja ili predsjednika republike koji vlada
a ne upravlja pravna je formula koja izraava tu
funkciju arbitrae; brigu ustavnih stranaka da ne ot
kriju krunu ili predsjednika, formule o neodgovor
nosti efa drave za vladine odluke nego o m inistar
O DRAVI
95
skoj odgovornosti sve to spada u kazuistiku opega

naela o zatiti koncepcije o dravnom jedinstvu, o su
glasnosti onih kojim a se upravlja s dravnim djelova
njem, kakve god bile neposredne linosti u vladi i nji
hova stranka.
S totalitarnom strankom te form ule gube u zna
enju, pa se stoga um anjuju ustanove koje su u tom
smislu funkcionirale; ali nam a funkcija biva utjelov
ljena u stranci koja e uzveliavati apstraktni pojam
drave te e na razne naine nastojati da ostavi do
jam kako je nepristrana snaga koja je djelatna i
efikasna.
Je li nuna politika akcija (u uem smislu) da
bi se moglo govoriti o politikoj stranci? Moe se
opaziti kako su se u modernom svijetu u mnogim zem
ljam a organske i osnovne politike stranke, zbog nu
nosti borbe ili drugog razloga, podijelile u frakcije
od kojih svaka uzima ime stranke, pa ak i neovisne
stranke. Zato esto intelektualni glavni tab organske
stranke ne pripada nijednoj od tih frakcija, nego dje
luje kao da je samosvojna rukovodea snaga koja se
nalazi iznad stranaka, u to javnost katkada vjeruje.
Ta se funkcija moe preciznije prouavati ako se poe'
s gledita da su jedan dnevnik (ili grupa dnevnika), je
dan asopis (ili grupa asopisa), i sami stranke ili
frakcije stranke ili frakcije odreenih stranaka. Po
mislimo na ulogu Timesa u Engleskoj, na onu koju
je imao Corriere della sera u Italiji, pa takoer na
funkciju takozvane inform ativne tampe, koja za
sebe kae da je apolitina, pa ak na sportsku i teh
niku tampu. Uostalom, ta pojava pokazuje zanimljive
vidove u zemljama gdje je na vlasti jedina i totali
tarna stranka: zato to takva stranka nem a vie isto
96
politike funkcije ve samo tehniko-propagandne, poli

cijske funkcije moralnog i kulturnog utjecaja. Politi
ka funkcija je posredna: budui da ne postoje druge
legalne stranke, postoje uvijek druge stvarne stranke
ili tendencije koje se ne mogu legalno obuzdati, pro
tiv kojih se polemizira i bori kao u igri slijepoga mia.
U svakom je sluaju sigurno da u takvim strankam a
dom iniraju kulturne funkcije, koje stvaraju politiki
argonski jezik; to jest, politika se pitanja odijevaju
u kulturne oblike i kao takva postaju nerjeiva.
Ali, jedna tradicionalna stranka ima bitno posre
dan karakter, to jest izriito se predstavlja kao isto
odgojna (lukus itd.), moralistika, kulturna (sic): a to
je anarhistiki pokret. I takozvana neposredna akcija
(teroristika) koncipira se kao propagandna s prim je
rom: time se jo moe ojaati sud da anarhistiki pokret
nije samostalan, nego da iti na marginama drugih
stranaka, da bi ih odgojio. Moe se govoriti o anar
hizmu koji se nalazi u svakoj organskoj stranci. (to li
su pak intelektualni ili cerebralni anarhisti ako ne
jedan vid takvog marginalizma u odnosu prema ve
likim strankam a vladajuih drutvenih grupa?) I sa
ma sekta ekonomista bila je jedan povijesni vid
takvog fenomena.
Pojavljuju se, dakle, dva oblika stranke, za koju
se ini da kao takva ne obraa panju na neposrenu
politiku akciju: ona to ju sainjava elita kulturnih
ljudi, ija je funkcija da sa stajalita kulture, ope
ideologije, upravljaju velikim pokretom srodnih stra
naka (koje su, u stvarnosti, frakcije jedne iste organske
stranke), a u novije vrijem e javlja se drugi oblik, ne
stranka elite, nego mase, koje kao masa nem aju druge
politike funkcije nego one ope vjernosti, vojnikog
O DRAVI
97
tipa, jednom vidljivom ili nevidljivom politikom cen-|

tru (esto je vidljivi centar komandni mehanizam onih
snaga koje se ne ele pokazati u punoj svjetlosti, nego
djelovati samo neizravno putem posrednike osobe i
posrednike ideologije). Masa jednostavno slui ma
nevriranju i biva osvajana m oralnim predikama,
sentim entalnim podbadanjim a, m esijanskim mitovima
o oekivanju basnoslovnih vrem ena u kojima e sva
sadanja proturjeja i nevolje biti autom atski razrije
ene i izlijeene.
Kada se eli pisati povijest politike stranke, treba
se zapravo suoiti s itavim nizom problema koji su
mnogo m anje jednostavni nego to to vjeruje, na pri
m jer, Roberto M ikels23) koga ipak sm atraju strunja
kom za ovu m ateriju. to e biti povijest jedne stran
ke? Hoe li to biti puko prianje o unutranjem ivotu
jedne politike organizacije? Kako se raa, kako na
staju prve grupe koje je sainjavaju, ideoloke pole
mike u kojima se oblikuje njezin program i njezin
pogled na svijet i ivot? U tome bi se sluaju radilo
o povijesti ogranienih intelektualnih grupa, a ponekad
o politikoj biografiji samo jedne politike linosti.
Okvir slike m orat e, stoga, biti iri i obuhvatniji.
^
M orat e se napisati povijest odreene mase ljudi
koja je slijedila pokretae, podravala ih svojim povje
renjem, svojom lojalnou, svojom disciplinom ili ih je
realistiki k ritizirala rasipajui se ili ostajui pasi
vna prem a nekim inicijativam a. Ali, hoe li ta masa^
biti sastavljena samo od pristalica stranke? Hoe li biti
dovoljno p ratiti kongrese, glasanje itd., to jest svu
ukupnost djelovanja i naina postojanja kojima masa
) M ic h e ls , R o b e r to (187&193C), so c io lo g , s v e u il l n i p r o f e s o r
u T o r i n u 1 R i m u , p r o u a v a o o lig a r h ijs k e t e n d e n c ije u r a d n i k im
p o lit i k i m p a r t i j a m a
( B ilj. r e d .) .
98
jedne stranke oituje svoju volju? Oito je da e biti

potrebno voditi rauna o drutvenoj grupi ija je data
stranka izraz i najnapredniji dio: povijest jedne stran
ke, naime, nee moi a da ne bude povijest odreene
drutvene grupe. Ali, ta grupa nije izolirana; ima pri
jatelje, one koji su joj srodni, protivnike, neprijate
lje. Samo iz sloene slike socijalne i dravne ukupnosti
(a esto takoer s meunarodnim ukrtavanjim a) pro
istei e povijest odreene stranke; stoga se moe rei
da pisati povijest jedne stranke ne znai nita drugo
nego pisati opu povijest jedne zemlje, s monografskoga-stajalita, da bi se istaknuo jedan njezin karak
teristian aspekt. Jedna stranka im at e vee ili manje
znaenje i teinu upravo u onoj mjeri u kojoj je nje
zina posebna aktivnost vie ili manje djelovala u odre
ivanju povijesti jedne zemlje.
Eto, dakle, kako iz naina pisanja povijesti jedne
istranke proizlazi kakvo se shvaanje stjee o tome
to je jedna stranka ili to bi morala biti. Sekta e se
oduevljavati unutranjim priicama koje e za njega
im ati tajno znaenje te e ga ispuniti mistinim en
tuzijazmom; povjesniar e dodue dati svakoj stvari
onu vanost to je ona ima u opem okviru, ali e iznad
svega naglasiti stvarnu djelotvornost stranke, njezinu
odreujuu snagu, bila ona pozitivna ili negativna, u
onome u emu je pridonijela stvaranju jednoga doga
aja, a takoer u emu je sprijeila druge dogaaje.
Znati tono vrijem e kada se jedna stranka uspo
stavila, to jest kada ima precizan i trajan zadatak,
izaziva mnoge diskusije a esto, na alost, jedan oblik
bahatosti koji nije m anje smijean i opasan od nacio-
O DRAVI
99
nalne bahatosti o kojoj govori Viko.24) Istina je da se

moe rei kako jedna stranka nije nikada dovrena i
form irana, u tom smislu to svaki razvitak stvara nove
zadatke i dunosti, i u smislu da je za odreene stranke
pravi paradoks da su one dovrene i form irane kada
vie ne postoje, to jest kada je njihovo postojanje po
stalo povijesno beskorisno. Tako, budui da je i svaka
stranka samo nom enklatura klase, oito je da se za
stranku koja sebi postavlja kao zadatak da uniti po
djelu na klase njezino savrenstvo i dovrenost sastoje
u tome da vie ne postoji je r ne postoje klase pa, prem a
tome, ni njihovi izrazi. Ali, ovdje se eli napom enuti
poseban tren u tak toga razvojnog procesa, trenutak
koji slijedi za onim u kojemu jedna injenica moe
postojati i ne postojati u tom smislu to potreba nje
zinoga postojanja jo nije postala konana, nego ovisi
velikim dijelom o postojanju linosti izuzetne snage
htijen ja i volje.
K ada jedna stranka postaje povijesno nuna?
Kada uvjeti njezina trijumfa, njezina neizbjena
postajanja dravom, bar u toku form iranja, doputaju
da se normalno predvidi njihov budui razvitak. Ali,
kada se moe rei, u takvim uvjetim a, da se jedna
stranka ne moe unititi uobiajenim sredstvim a? Da
bi se odgovorilo na to pitanje treba razraditi jedno
miljenje: da bi postojala je d n a p artija nuno je da se
sliju tri osnovna elem enta (to j e s t t n jjru p e elemenata).
1)
Jedan iroki elem enat obinih, prosjenih lju
di, ije sudjelovanje potjee iz discipline i vjernosti,
ne iz stvaralakog i visoko organizacijskog duha. Bez
*') V ic o , G i a m b a t t i s t a (16381744), filo z o f, p o v je s n i a r 1 e s te tl a r i p r o f e s o r n a s v e u il i tu u N a p u l ju . I z r a d i o j e s v o je v r s n u
I d e a lis ti k i z a s n o v a n u f ilo z o f ij u p o v ije s ti , p o k o jo j se ita v p o v i
je s n i p r o c e s p r o v o d i z a k o n o m je r n o u o b lic im a d j e t i n j s t v a , m la
d o s ti , z r e lo s ti 1 s t a r o s t i ( B ilj. r e d .) .
100
njih stranka ne bi postojala, to je istina, ali je isto

tako istina da stranka ne bi postojala ni samo s njima
Oni su snaga toliko koliko postoji netko tko ih cen
tralizira, organizira, disciplinira. Ako ne bi bilo te ko
hezivne snage, rasprili bi se i nestali u nemoan
prah. Ne porie se da svaki od ovih elemenata moe
postati jedna od kohezivnih snaga, ali o njima se govori
upravo u trenutku kad oni to nisu i kada nisu u stanju
da to budu, ili ako to jesu onda su to samo u uskom
krugu koji je politiki neefikasan i bez posljedica.
2) Glavni kohezivni elemenat, koji centralizira na^
nacionalnom planu, koji ini da postane efikasna i mona
ukupnost snaga koje preputene same sebi ne bi zna
ile nita ili malo vie od nita. Taj elemenat ima viso
ko kohezivnu snagu, koja je centralizatorska i disciplinatorska, a takoer, dapae, moda ba zbog toga i
inventivna (ako se to inventivna shvaa u odree
nom pravcu prem a odreenim linijam a snage, odre
enim perspektivama, takoer odreenim pretpostav
kama). Isto je tako istina da taj elemenat sam ne bi
formirao stranku, ali bi je on ipak formirao prije nego
onaj prvi elemenat koji smo razm atrali. Govori se o')
kapetanim a bez vojnika, ali je u stvarnosti lake for
m irati jednu vojsku nego obrazovati kapetana. Istina
je da se vojska koja ve postoji moe unititi ako ne
dostaju kapetani, dok e grupa kapetana koji ve po
stoje koji su skladni i sloni meusobno, sa zajednikim
ciljem ubrzo form irati vojsku i tamo gdje ona ne po-t
stoji.
3) Jedan srednji elemenat koji povezuje prvi sa
treim, dovodi ih u dodir, ne samo fiziki nego i
moralno i intelektualno. U stvarnosti za svaku stranku
postoje odreeni odnosi iz in e n ta tri elementa, pa se
O DRAVI
101
maksimum djelotvornosti postizava onda kada se ostva

re takvi odreeni odnosi.
Na osnovu tih razm iljanja moe se rei da se
jedna stranka ne moe unititi uobiajenim sredstvim a
onda kada, odnosno ako nuno postoji drugi elemenat
iji je nastanak vezan' za postojanje objektivnih m ate
rijalnih uvjeta. (Ako li pak taj drugi elem enat ne po
stoji, svako je um ovanje uzaludno). Ako taj elemenat
postoji, ne mogu a da se ne form iraju, m akar u ra
sutom ili lutajuem stanju, ona druga dva elementa,
odnosno prvi koji nuno form ira trei kao svoj nastavak
i izraajno sredstvo.
Da bi se to dogodilo potrebno je da se oblikuje
eljezno uvjerenje kako je nuno jedno odreeno rje
enje ivotnih problema. Bez toga uvjerenja nee se
form irati drugi elemenat, koji se moe najlake uni
titi zato to je malobrojan, ali je potrebno da je taj
drugi elemenat, ako li je uniten, ostavio kao nasljee
ferm ent iz kojega e se obnoviti. A gdje e taj ferm ent
postojati i bolje se razvijati ako ne u prvom i treem
elem entu koji su, oito, najhomogeniji s drugim? Stoga
je djelatnost drugog elem enta bitna za izgradnju toga
elementa: k riterij za ocjenu toga drugog elem enta tre
bat e potraiti: 1) u onome to stvarno ini; 2) u onome
to priprem a pretpostavljajui da e biti uniten. Izme
u te dvije injenice teko je rei koja je vanija. Bu
dui da u borbi uvijek treba predvidjeti' poraz, pri
prem anje vlastitih nasljednika je isto toliko vano kao
ono to se radi da bi se pobijedilo^
to se tie partijske, bahatosti moe se rei da je
ona gora od nacionalne bahatosti o kojoj govori Viko.
Zato? Zato to jedna nacija ne moe a da ne postoji,
a u injenici to postoji uvijek je mogue, pa makar
102
i dobrom voljom i traei poticaje u tekstovima, nai

da je postojanje sudbinsko i znaajno. Meutim, stran
ka moe i ne postojati po vlastitoj snazi. Nikada se ne
smije zaboraviti da je u borbi izmeu nacija svaka
od njih zainteresirana da druga bude oslabljena i da
su ba stranke elementi unutranjih borbi. Za stranke?
dakle, uvijek se moe zapitati postoje li one po vla
stitoj snazi, kao vlastita nunost, ili nasuprot, postoje
radi tuega interesa. (I zaista, u polemikama ta se toka
nikada ne zaboravlja, dapae je razlog da se inzistira,,
posebno kada je odgovor nedvosmislen, a to znai da
stvara dojam i ostavlja sumnje). Naravno, bio bi glu^
pan onaj koji bi pustio da ga ta sumnja razdire. Poli
tiki gledano, to pitanje ima samo trenutno znaenje.
U povijesti takozvanog naela nacionalnosti strane in
tervencije u korist nacionalnih stranaka koje su reme
tile u nutranji poredak antagonistikih drava tako su
brojne da, kada se govori na prim jer o K avurovoj25)
istonoj politici, pita se da li se radilo o politici,
to jest o stalnoj liniji akcije, ili o trenutnoj varci da
bi se njome oslabila A ustrija na pomolu 1859. i 1866.
godine. Tako se u macinijevskim pokretima u poetku
1870 (prim jer B arsantijev sluaj) vidi Bizmarkova28) in
tervencija, koji je, s obzirom na ra t s Francuskom i
opasnost od talijansko-francuskoga saveza, mislio da
oslabi Italiju pomou unutranjih sukoba. Tako neki u
lipanjskim zbivanjima 1914. vide intervenciju austrij
skog generaltaba s obzirom na rat koji je slijedio. Kao
to se vidi, kazuistika je brojna i u tome valja imati
,s) C a v o u r , C a m lllo (18101861), ta l i j a n s k i d r a v n ik k o ji Je
p r id o n io u j e d i n j e n j u k r a l j e v i n e I ta l i j e , p o s ta v i n je n im p r v im m i
n is t r o m 1 p r e d s j e d n ik o m
(B ilj. r e d .) .
) B i s m a r c k , O tto (18151898), n je m a k i p o lit i a r , k a n c e la r ,
t v o r a c N je m a k o g R a jh a (B ilj. r e d .) .
O DRAVI
103
jasne ideje. P rihvativi injenicu da se, bilo to da

se radi, uvijek slui neijoj igri, vano je na svaki
nain nastojati da se dobro igra vlastita igra, to jest
da se potpuno pobijedi. Na svaki nain treba prezre ti
partijsku bahatost i tu bahatost zam ijeniti konkret
nim djelima. V alja posum njati kako je, u svakom slu
aju, malo ozbiljan onaj koji konkretna djela zamje
njuje bahatou ili od bahatosti pravi politiku. Nije
potrebno dodati da u sluaju stranaka treba izbjegavati
ak i opravdani privid da se slui neijoj igri, po
sebno ako je taj netko strana drava: nitko ne moe
izbjei da se u tome pekulira.
7.
Teko je iskljuiti da bilo koja politika stranka
(vladajuih, ali i podreenih grupa) ne vri i neku po
licijsku funkciju, to jest da ne zatiuje odreeni po
litiki i pravni poredak. Kad bi se to potanko doka
zalo, pitanje bi trebalo postaviti drugim term inim a:
to jest o nainim a i pravcim a kojima se ta funkcija
vri. Je li smisao tih pravaca da sprjeavaju ili ire, to
jest je li reakcionarnog ili progresivnog karaktera?
Vri li stranka, o kojoj je rije, svoju policijsku funk
ciju da bi sauvala izvanjski poredak, koji sputava ive
snage povijesti, ili je obavlja u tom smislu to tei da
uznese narod do nove razine civilizacije iji je politiki
i pravni poredak njezin program atski izraz? Zapravo
oni koji kre zakon nalaze se: 1) meu reakcionarnim
drutvenim elem entim a to ih je zakon razvlastio; 2)
meu progresivnim elem entim a koje zakon gui; 3) me
du elem entim a koji nisu dostigli civilizacijsku razinu
koju zakon moe predstavljati. Policijska funkcija jed
ne stranke moe, dakle, biti progresivna ili regresivna:
napredna je kada tei da u krugu zakonitosti dri razvlaene r e a k c i o n a r n e snage, a da podigne na razinu
104
nove zakonitosti zaostale mase. Nazadna je onda kada

tei da zadri ive snage povijesti i odri prevladanu,
antihistorijsku zakonitost, koja je postala izvanjska.
Uostalom, funkcioniranje stranke ojtp jo j je rije prua
k riterije za "razlikovanje: kada je stranka napredna, ona
funkcionira d_empkratski (u smislu demokratskog cen
tralizma), kada je pak nazadna, ona funkcionira bi^
rokratski (u smislu birokratskog centralizma). S tran
ka je u tom drugom sluaju samo izvrilac, ne odlu
uje. Ona je tada tehniki i policijski organ i njezin
naziv politike stranke ista je m etafora mitolokog
znaenja.
In d u s tr ija lc i i ve lep o sjed n ici
P ostavlja se pitanje im aju li veliki industrijalci

stalnu vlastitu politiku stranku. Cini mi se da odgovor
mora biti negativan. V elikL se,industrijalci od zgode
do zgode slue svim postojeim strankam a, ali nemaju
svoje vlastite. OnT zbog toga~m na koji nain nisu
agnostici ili apolitini: njihov je interes jedna od
re en ^ ravnotea koju postiu upravo tako to od zgode
do zgode svojim sredstvim a pojaavaju ovu ili onu stran
ku sa irokog poprita politikog ahovskog polja
(iskljuujui, razum ije se, samo antagonistiku stranku,
koje se jaanje ne moe pomagati ak ni zbog takti
kih razloga). Sigurno je, meutim, ako se to dogaa
u normalnom ivotu, u krajnjim sluajevima, a to
su oni koji su vani (kao to je ra t u nacionalnom
ivotu), tada je stranka velikih industrijalaca ona koja
je stranka veleposjednika, koji, naprotiv, imaju svoju
talnu stranku,
O D R 2A V T
105
Prim jeri za ovu biljeku mogu se vidjeti u Engles

koj, gdje je konzervativna stranka progutala liberalnu,
koja je ipak po tradiciji predstavljala stranku industri
jalaca.
Engleska sa svojim velikim tredjunionim a obja
njava tu injenicu. Istina je da u Engleskoj formalno
ne postoji p artija koja bi u velikom stilu bila antagonistina prem a industrijalcim a, ali postoje masovne
radnike organizacije. Zapaeno je kako se one u odre
enim trenucim a, i to u onim odlunim, konstitucijski
preobraavaju, odozdo prem a gore, kidajui birokratski
omota (na prim jer, u 1919. i 1926). S druge strane
postoje stalni i uski interesi izmeu veleposjednika i
industrijalaca (posebno sada kada je protekcionizam
postao openit, agraran i industrijski), pa je zaista tono
da su veleposjednici politiki mnogo bolji organi
zatori nego to su to industrijalci, vie privlae intelek-_
tualce, stalniji su u svojim direktivam a itd. Zanim
ljiva je sudbina tradicionalnih industrijskih stranaka,
kao engleske liberalno-radikalne i francuske radikalne
(koja se, meutim, uvijek mnogo razlikovala od prve
tako i od one dobre uspomene talijanske radikalne): to
su one predstavljale? Sklop velikih i malih klasa, ne
samo jednu veliku klasu; odatle potjee njihovo razli
ito nastajanje i nestajanje; manevarske ete je da
vala m ala klasa, koja se u tom sklopu nalazila uvijek
u razliitim uvjetim a, sve dok se nije potpuno preo
brazila. Danas daje ete demagokim strankam a i
slae se.
Openito se
naka usporedba
najodlunija da
braaja. To isto
moe rei da je u ovoj povijesti stra

izmeu raznih zemalja najpounija i
bi se pronalo porijeklo uzroka preo
vrijedi u polemikama izmeu stranaka
106
A N T O N IO G R A M S !
tradicionalistikih zemalja, to jest tamo gdje su za

stupljeni ostaci itavog povijesnog kataloga.
Poetni prosudbeni kriterij za poglede na svijet,
a posebno za praktine stavove, jest ovaj: pogled na
svijet ili praktian in moe li se shvatiti izolirano,
neovisno, sa svom odgovornou holektivnog ivota,
ili to nije mogue pa se pogled na svijet i praktian
stav mogu shvatiti samo kao integracija, usavrava
nje, protutea itd. jednom drugom pogledu na svijet ili
praktinom stavu? Ako se razmisli, vidjet e se da je
taj k riterij odluan za idealan sud o idealnim i prak
tikim pokretima, a vidjet e se takoer da taj k ri
terij ima ne mali praktian domet.
Jedan od najuobiajnijih idola jest vjerovanje da
je sve ono to postoji prirodno da postoji, da ne moe
a da ne postoji, te da vlastiti pokuaji reforme, kako
god loe ili, nee prekinuti ivot, jer e tradicionalne
snage nastaviti djelovati, da e upravo nastaviti iv
jeti. Dodue, u tom nainu miljenja ima neto tono,
i loe bi bilo kad ne bi bilo tako. Ali, taj nain milje
nja postaje, iznad odreenih granica, opasan (neki slu
ajevi politike to gore to bolje), a na svaki se na
in, kako je reeno, podrava kriterij filozofskog poli
tikog, i povijesnog suda. Ako se promotri do kraja si
gurno je da neki pokreti shvaaju sami sebe kao mar
ginalne; to jest, pretpostavljaju jedan glavni pokret u
koji se ukljuuju radi reform iranja odreenih zami
ljenih ili istinitih zala, to jest odreeni su pokreti isto
reformistiki.
_
Taj princip ima politiko znaenje, jer je teoretska
istina da svaka klasa ima samo jednu stranku dokazana
_ u odlufiim zaokretim a injenicom da se razliite gru
p a c ije , od kojih se svaka prikazivala nezavisnom stran
O D R 2A V I
107
kom, ujedinjuju i postaju jedinstvenim blokom. Mno

gostrukost koja je prije postojala bila je samo refor
mistikog znaenja, to je st odnosila se na parcijalna
pitanja, u odreenom je smislu bila politika podjela
rada (korisna, u svojim granicama); ali svaki je dio
pretpostavljao onaj drugi tako da se u odlunim tre
nucima, to jest upravo onda kada su se osnovna pita
nja pokretala, form iralo jedinstvo, potvrdio se blok.
Odatle treba zakljuiti da se u izgraivanju stra
naka treba oslanjati na monolitni karakter, a ne na
drugorazredna pitanja; prem a tome valja obratiti pa
nju da izmeu upravljaa i upravljanih^ izmeu voa i
mase, bude homogenosti. Ako u odlunim trenucim a
voe prelaze u svoju pravu stranku, mase ostaju n a
cjedilu, nepokretne i neefikasne. Moe se rei da ni
jedan stvarni pokret ne stjee odjednom svijest o svo
joj totalitarnosti, nego je stjee samo na osnovu stal
nih iskustava, to jest onda kada spazi, iz dogaaja, da
nita od onoga to postoji nije prirodno (u iskrivlje
nom smislu te rijei), nego da postoji zato to su tome
odreeni uvjeti, kojih nestanak ne ostaje bez poslje
dica. Tako se pokret usavrava, gubi obiljeja arbitrarnosti, k arak ter simbioze, postaje doista neovisan,
u tom smislu to radi postizavanja odreenih posljedica
stvara odreene nune pretpostavke, i dapae u stva
ranju tih pretpostavki angaira sve svoje snage.
N e k i te o r e ts k i i p r a k ti n i v id o v i e k o n o m iz m a
Ekonomizam teoretski pokret za slobodnu raz

mjenu teoretski sindikalizam . Treba vidjeti u kojoj
je m jeri teoretski sindikalizam potekao iz filozofije
prakse a u kojoj m jeri iz ekonomskih doktrina o slo
103
bodnoj razmjeni, to jest, u krajnjoj analizi, iz libera

lizma. I zato treba vidjeti nije li ekonomizam, u svom
najdovrenijem obliku neposredno vezivanje liberaliz
ma, i nije li imao, ak u porijeklu, vrlo slabe veze s
filozofijom prakse, veze koje su u svakom sluaju bile
samo izvanjske i isto verbalne.
S te toke gledita treba razm otriti polemiku Einaudi27)-Kroe28), koju je izazvao novi predgovor (iz 1917)
djelu o Historijskom, materijalizmu: zahtjev to ga je
istaknuo Einaudi, da treba voditi rauna o literaturi,
o ekonomskoj povijesti koju je potaknula klasina en
gleska ekonomija, moe se zadovoljiti u tom smislu da
je takva literatura, zbog povrnog stapanja s filozo
fijom prakse, urodila ekonomizmom. Stoga kada Einaudi kritizira (da pravo kaemo na neprecizan nain)
neke ekonomistike degeneracije, on zapravo radi ono
to teti njemu samome. Veza izmeu ideologija slo
bodne razmjene i teoretskoga sindikalizma posebno je
oita u Italiji, gdje je poznato kako se sindikalisti kao
to je Lancilo29) i kompanija dive P aretu30). Znaenje
tih dviju tendencija ipak je vrlo razliito: prva je vla
stitost jedne vladajue i vodee socijalne grupe, a druga
grupa koja je jo podlona, koja jo nije stekla svijest
o svojoj snazi, svojim mogunostima i nainima razvit
ka pa stoga ne zna izai iz faze primitivizma.
Postavka o pokretu slobodne razmjene zasniva se
na teoretskoj zabludi kojoj nije teko utvrditi praktino
,;) E in a u d i, L u lg i (18741961), t a l ija n s k i e k o n o m is ta , s v e u ili n i
p r o f e s o r , m i n i s ta r , te p r e d s j e d n ik t a lija n s k e r e p u b li k e ( B ilj r e d .).
) La r if o r m a so c iale , s r p a n j k o lo v o z 1918, s tr . 415. (B ilj.
re d .) .
**) L a n z lllo , A g o s tln o (18861952), k a o s ln d i k a li s ta p r is ta a S o
r e lo v a u e n ja , n a r o d n i z a s tu p n i k . N e k o v r ije m e Je b io p r is ta a
fa iz m a a li se k a s n ije o d n je g a o d v o lio (B ilj. r e d .).
) P a r e to , V llf r e d o (18481923), t a l ija n s k i e k o n o m is ta 1 so c io lo g ,
p r o f e s o r s v e u il i ta u L o z a n l, k o ji Je z a s tu p a o s ta ja li te o u lo z i
e lita u d r u t v u (U j. re d .) .
ta l.
O DRAVI
109
porijeklo: to je st na razlikovanju izmeu politikog

i graanskog drutva, a to metodsko razlikovanje po
staje i prikazuje se kao organsko razlikovanje. Tako
se tvrdi da je ekonomska aktivnost svojstvena graan
skom drutvu i da drava ne smije intervenirati u nje
zinom reguliranju. Ali, kako se u stvarnosti graansko
drutvo i drava poistovjeuju, valja utvrditi kako je
i taj liberalizam reguliranje dravnog karaktera koje
je uvedeno i odravano zakonskim i prisilnim putem.
To je in volje koja je svjesna vlastitih ciljeva, a nije
spontani, autom atski izraz ekonomske injenice. Stoga
je taj liberalizam politiki program, odreen da pro
mijeni, ako pobijedi, rukovodei kadar drave i eko
nomski program same drave, to jest da promijeni
raspodjelu narodnoga dohotka.
Drukiji je sluaj teoretskog sindikalizma utoliko
ukoliko se odnosi na podlonu grupu, kojoj se tom teo
rijom prijei da ikada postane vladajuom, da se raz
vije u fazu koja je via od ekonom sko-korporativne te
uzdigne do faze etiko-politike hegemonije u graan
skom drutvu te da postane vladajua u dravi. to se
tie ekonomskoga liberalizma, to je sluaj jedne frak
cije rukovodee grupe koja nee da m ijenja strukturu
drave nego samo usm jerenost vlade, koja hoe da re
form ira trgovinsko zakonodavstvo, a samo posredno
ono industrijsko (jer se ne moe porei da protekcio
nizam, posebno u zemljama siromana i skuena tri
ta, ograniava slobodu i industrijske inicijative i bo
leivo favorizira raanje monopola). Rije je o rota
ciji kojom se rukovodee stranke izm jenjuju na vlasti,
a ne o osnivanju i organiziranju novog politikog dru
tva, a jo m anje o novom tipu graanskoga drutva.
U pokretu teoretskoga sindikalizm a pitanje se poka
110
zuje jo sloenije: ne moe se porei da su u njemu

neovisnost i samostalnost podlone grupe, za koje on
kae da ih izraava, naprotiv rtvovane intelektual
noj hegemoniji vladajue grupe, jer upravo, teoretski
sindikalizam i nije drugo nego jedan vid liberalizma,
opravdavan ponekim osakaenim i stoga banaliziranim
tvrdnjam a filozofije prakse. Zato i kako nastaje to
rtvovanje? Da li se iskljuuje preobraaj podree
ne grupe u vladajuu, ili zato to se problem uope
ne iznosi (fabijevci31), De Man, znaajan dio laburista),
ili zato to se predstavlja u neprikladnim i neefikasnim
oblicima (socijaldemokratske tendencije openito), ili
zato to se afirm ira neposredan skok iz reima grupa
u sistem savrene jednakosti i sindikalne ekonomije?
U najm anju ruku je udan stav ekonomizma prema
izraajima volje, akcije, te politike i intelektualne ini
cijative, kao da one nisu organska emanacija ekonom
skih nunosti i, dapae, jedini djelotvorni izraz ekono
mije; tako je neprilino da se konkretno postavljanje
pitanja hegemonije tumai kao injenica koja podre
uje hegemonijsku grupu. injenica hegemonije pret
postavlja, nesumnjivo, da se vodi rauna o interesima
i tendencijama grupa nad kojima e se hegemonija vri
ti, da se uspostavi odreena kompromisna ravnotea,
to jest da vladajua grupa uini odreene rtve ekonomsko-korporativne naravi. Ali je takoer nesumnjivo
da se takve rtve i takav kompromis ne mogu odnositi
na ono to je bitno, jer ako je hegemonija, etiko-politika ne moe a da ne bude takoer i ekonomska,
ne moe a da ne bude utemeljena u odlunoj funkciji
*') F a b ije v c i ili F a b ija n s k o d r u tv o , e n g le s k a r e f o r m is ti k a 1
s o c ija lis ti k a o r g a n iz a c ija , o s n o v a n a 1883, k o ja s e z a la g a la za e v o lu tl v n l p r e o b r a a j k a p ita l is ti k o g d r u tv a u s o c ija liz a m p u te m n iz a
p o s te p e n i h r e f o r m i.
O DRAVI
111
to je vladajua grupa vri u odluujuoj jezgri eko

nomske jaklivnostL.
Ekonomizam se pojavljuje u mnogim drugim obli
cima, osim u obliku liberalizm a i teoretskoga sindika
lizma. Njem u pripadaju sve forme izbornog bojkota
(tipian je prim jer apstinencija talijanskih klerikalaca
nakon 1870. koja je poslije 1900. bivala sve blaom, sve
do 1919. i do form iranja N arodne stranke:32) organsko
razlikovanje koju su klerikalci pravili izmeu kraljev
ske i zakonite Italije bijae reprodukcija razlikovanja
izmeu ekonomskog i politiko-zakonitog svijeta), a te
su razlike brojne, u tom smislu to moe postojati poluapstinencija, etvrtapstinencija itd. Za apstinenciju je
vezana form ula to gore to bolje, a takoer i
form ula takozvane parlam entarne nepomirljivosti ne
kih poslanikih frakcija. Ne protivi se uvijek ekonomi
zam politikoj akciji i politikoj stranci, koja se, me
utim, sm atra pukim odgojnim organizmom sindikal
noga tipa.
O rijentacijska toka u prouavanju ekonomizma i
razum ijevanja odnosa izmeu stru k tu re i nadgradnje
jest onaj pasus iz Bijede filozofije gdje se kae da je
u razvitku--jedne drutvene grupe vana ona faza u
kojoj se pojedini lanovi sindikata ne bore vie za
svoje ekonomske interese, nego za obranu i razvoj sa
me organizacije.33 Treba sTlstovremeno sjetiti Engel*) N a r o d n a s t r a n k a P a r t i t o p o p o la r e i t a lia n o , k o j u Je 1919.
o s n o v a o D o n S t u r z o L u id i ( S tu r z o L u ig i) s o d r e e n i m k a to l i k i m
p r o g r a m o m i k o j a j e p o s li je d r u g o g s v je ts k o g r a t a o b n o v lje n a k a o
D e m o k r i a n s k a p a r t i j a ( B ilj. r e d .) .
21) V id je ti t o n u t v r d n j u : B ij e d a f i l o z o f i j e z n a i b i t a n m o
m e n a t u f o r m i r a n j u f ilo z o f ij e p r a k s e ; m o e m o s m a t r a t i d a j e o n a
r a z v i j a n j e T e z a o F o je r b a h u ( F e u e r b a c h ) , d o k j e S v e t a o b i t e l j p r e d
s t a v l j a l a n e o d r e e n u m c d u f a z u s l u a j n o g p o s t a n k a , k a o S to s e to
p o k a z u je u o d lo m c im a k o j i s u p o s v e e n i P r o u d h o n u 1 p o s e b n o
f r a n c u s k o m m a t e r i j a l i z m u . O d lo m a k o f r a n c u s k o m m a t e r i j a l i z m u
Je u p r v o m r e d u p o g la v lje k u l t u r n e p o v i j e s t i a n e t e o r e t s k i
o d lo m a k , k a k o g a e s to tu m a e ; k a o k u l t u r n a p o v i j e s t d iv a n Je.
112
sove tvrdnje da je ekonomija samo u posljednjoj ana

lizi oprua_ppvij_esii (u dva pisma o filozofiji prakse,
koja su takoer objavljena i na talijanskom), a tu tvrd
nju valja izravno povezati s odlomkom u predgovoru
K ritike politike ekonomije, gdje se kae da ljudi na
podruju ideologija postaju svjesni sukoba koji se do
gaaju u ekonomskom svijetu.
U razliitim se prilikam a u ovim biljekama34) u tvr
dilo da je filozofija prakse mnogo rairenija nego to
se to hoe priznati. Tvrdnja je tona ako se shvati tako
da je rairen povijesni ekonomizam, kako prof. Loria
sada naziva svoja vie ili manje rasklimana shvaa
nja, i da je zato kulturni am bijenat potpuno promije
njen od kada je filozofija prakse zapoela svoju borbu;
moglo bi se rei kroeovskom terminologijom da je
najvea hereza to je nastala u krilu religije slobode,
takoer kao pravoslavna religija, i sama pretrpjela de
generaciju, da se proirila kao praznovjerje, to jest
da je ula u kombinaciju s liberalizmom i proizvela
ekonomizam. Meutim, dok je pravoslavna religija ve
i zakrljala, valja vidjeti nije li heretiko praznovjerje
jo uvijek zadralo ferm ent koji e ga preporoditi kao
viu religiju, to jest ako se talog praznovjerja ne moe
lako unititi.
^
Nekoliko karakteristinih toaka povijesnog ekonomizma: 1. U traenju povijesnih veza ne razlikuje se
ono to je relativno trajno od onoga to je sluajna
T r e b a se s j e t i t i p r im je d b e d a se k r i t i k a Sto Je s a d r a n a u B ije d i
f i l o z o fije p r o tiv P r u d o n a i n je g o v a tu m a e n ja h e g e lo v s k e d i j a
le k tik e m o e p r o te g n u t i n a G io b e r ti ja i n a h e g e liz a m u m je r e n ih
ta li j a n s k i h lib e r a la u o p e . U s p o r e d b a P r u d o n - o b c r tl ( P r o u d h o n - G io b e r ti) , u n a to to m e Sto o n i p r e d s t a v l j a j u n e h o m o g e n e p o v lJ e s n o - p o l itl k e fa z e , d a p a e u p r a v o z a to , m o e b iti z a n im l jiv a 1
p lo d n a .
*) V id i G ra m i, H is to r ijs k i m a te r ij a li z a m 1 f ilo z o fija B e n e d e ta
K ro e a (B ilj. ta l. re d .) .
O DRAVI
113
fluktuacija, a ekonomskom injenicom se sm atra oso

bni interes ili male grupe, u neposrednom i prljavoljudskom smislu. To jest, ne vodi se rauna o form i
ranju ekonomske klase, sa svim nerazdvojivim odno
sima, nego se prihvaa zelenaki i uskogrudni interes,
posebno kada se podudara sa zloinakim oblicima to
ih razm atraju krivini zakoni; 2. uenje po kojem se
jekonomski razvitak svodi na nizanje tehnikih p ri
m jena sredstava rada. Prof. Loria je briljantno izloio
to uenje prim ijenjeno u lanku o drutvenom u tje
caju aviona koji je objavljen u Rassegna contemporanea iz 1912; 3. uenje po kojem se ekonomski i povi
jesni razvitak ini neposredno zavisnim o prom jenam a
nekog znaajnog elem enta proizvodnje, otkria neke
nove sirovine, novog goriva itd, koji povlae za sobom
prim jenu novih m etoda u konstrukciji i pogonu stro
jeva. U ovo posljednje vrijem e postoji itava jedna lite
ratu ra o petroleju: moe se kao tipian vidjeti lanak
A ntonina Lavioze u Nuova antologia 16. svibnja 1929.
O tkria novih goriva i novih pogonskih energija, kao
i novih sirovina koje treba preraivati, svakako im aju
veliko znaenje je r moe prom ijeniti poloaj pojedinih
drava, ali ne odreuje povijesno kretanje.
esto se dogaa da se bori protiv povijesnog ekonomizma, a v jeruje se da je to borba protiv historij
skog m aterijalizm a. To je, na prim jer, sluaj s jednim
lankom u parikom A ven iru od 10. listopada 1930.
(koji je prenesen u Rassegna settim anale della tampa
estera od 21. listopada 1930, str. 23032304) i koji se
prenosi kao tipian: Odavno nam govore, a iznad svega
poslije rata, da pitanja interesa vladaju narodim a, da
pokreu svijet naprijed. Tu su tezu izmislili m arksisti,
s pomalo doktrinarnim nazivom historijskog m aterija-
114
lizma. U istom marksizmu ljudi uzeti u masi ne poko

ravaju se strastima, nego ekonomskim nunostima. Po
litika je strast. Domovina je strast. Te dvije ideje koje
mnogo^aKTijevaju im aju u povijesti samo prividnu
funkciju jer se u stvarnosti ivot naroda, u toku sto
ljea, objanjava promjenjivom igrom koja se stalno
obnavlja uzrocima m aterijalne naravi. Ekonomija je sve?
Mnogi su buroaski filozofi i ekonomisti preuzeli taj
refren. Oni s visine hoe da nam rastumae veliku me
unarodnu politiku teajevima ita, petroleja ili kau
uka. Oni se trude da nam pokau kako itavom diplo
macijom zapovijedaju problemi carinskih tarifa i cijena
proizvodnje. Ta su razjanjenja na velikom glasu. Ona
se poneto priinjaju znanstvenim i proistjeu od neke
vrste superiornog skepticizma koji bi se elio prikazati
nekom viom elegancijom. Zar strast u vanjskoj po
litici? Osjeaj u nacionalnim pitanjima? Ma nemojte! Ta
je roba dobra za obinu eljad. Veliki duhovi, oni koji
su posveeni, znaju da svima vlada davanje i primanje.
Meutim, to je potpuno pseudoistina. Posve je krivo
da narodi putaju da ih vodi samo razm iljanje o inte
resu, a posvema je istinito da se oni pokoravaju iznad
svega onom umovanju to ga diktira elja i vjera koja
arko tei prestiu. Tko ne shvaa ovo ne shvaa ni
ta. U nastavku lanka (pod naslovom Manija prestia)
iznose se prim jeri iz njemake i talijanske politike,
koja bi trebala da potjee iz prestia, a ne bi bila
diktirana m aterijalnim interesima. lanak ukratko sa
drava veliki dio najbanalnijih polemikih toaka pro
tiv filozofije prakse, ali, zapravo, to je polemika protiv
rasklimanoga ekonomizma Lorijina tipa. Uostalom, pi
sac nije mnogo potkovan u tom pitanju. Ni s drugih
vidova on ne razumije da strasti mogu biti nita dru
go nego sinonim za ekonomske interese i da je teko
O DRAVI
115
tv rd iti da je politika aktivnost neko trajno stanje

grevite i strastvene razdraenosti; upravo se francu
ska politika pokazala kao sustavna i dosljedna racio
nalnost, to jest oiena od svakog elem enta strastvenosti.
U svom najrairenijem obliku ekonomistikog pra
znovjerja filozofija prakse gubi veliki dio svoje kul
turne ekspanzivnosti u vioj sferi intelektualne grupe,
koliko god da je stjee meu narodnim masama i os
rednjim intelektualcim a koji nee da zam araju mozak,
ali ele da se pokau veoma lukavima. Kao to je En
gels napisao, mnogima je vrlo udobno kad mogu vje
rovati, uz malu cijenu i bez ikakva napora, da u torbi
mogi im ati itavu povijest i itavu politiku i filozof
sku m udrost koncentriranu u nekoliko formulica. Za
boravivi da teza prem a kojoj ljudi stjeu svijest o os
novnim sukobima na podruju ideologija nije psiho
lokog ili moralistikog karaktera nego organski spo
znajnog, stvorila se form a m entis po kojoj se razm ilja
o politici a kao i o povijesti, stalni marche de dupes,
kao o igri opsjenarstva i obmane. Kritika se a k t iv '
nost svela na otkrivanje prevara, na izazivanje skan
dala, na kopkanje po prihodim a reprezentativnih ljudi.
Tako se zaboravilo da je ekonomizam bio doista,
ili se m akar pretpostavlja da je objektivan kanon za
tum aenje (objektivno znanstvenim), da bi istrai
vanje u sm jeru neposrednih interesa moralo vrijediti za
sve vidove povijesti, za ljude koji predstavljaju tezu
kao i za one koji predstavljaju antitezu. Osim toga se
zaboravilo na jedno drugo stajalite filozofije prakse: na
ono da narodna vjerovanja ili vjerovanja takva tipa
im aju vrijednost m aterijalnih snaga. Pogreke u tum a
enju u smislu istraivanja prljavoljudskih interesa
116
bile su katkada nezgrapne i komine pa su stoga nega

tivno djelovale na ugled izvorne doktrine. Stoga se
protiv ekonomizma ne valja boriti samo u teoriji histo
riografije nego takoer i posebno u politikoj teoriji i
praksi. Na tom se polju borba moe i mora voditi tako
da se razvija pojam hegemonije, onako kao to je prak
tiki voena u razvitku teorije politike stranke i u
praktinom razvitku ivota pojedinih politikih stranaka
(borba protiv teorije takozvane perm anentne revolucije,
kojoj su se suprostavljali pojam demokratsko-revolucionarne diktature i vanost podrke konstitucionalistikim
ideologijama). Mogli bi se istraiti sudovi koji su se
izricali onako kako su se razvijali odreeni politiki
pokreti, uzimajui kao tip bulanistiki pokret35) (1886
1890. otprilike), ili Drajfusov proces,38) ili ba dravni
udar od 2. prosinca (analiza klasine knjige od 2. pro
sinca37), za studij o tome kakva se relativna vanost tu
pridaje neposrednom ekonomskom faktoru, kakvo pak
mjesto tu ima konkretan studij ideologija).
Pred ovim dogaajima ekonomizam sebi postavlja
pitanje: kome neposredno koristi inicijativa o kojoj je
rije? i odgovara rezoniranjem koje je isto toliko uproeno koliko i paralogistiko. Neposredno koristi odre
enoj frakciji vladajue grupe, a da se ne bi pogri
jeilo, taj izbor pada na onu frakciju koja oito ima
progresivnu i kontrolnu funkciju nad ukupnou eko,J) B o u l a n g e r , G e o r g e s (18371891), f r a n c u s k i g e n e r a l 1 p o lit i
a r , slu e i se o v in is ti k im f r a z e o lo g ija m a i a n tip a r la m e n ta r iz m o m
1 f i n a n c ir a n r o ja l is tl k im s r e d s t v im a , o r g a n iz ir a p u (b u la n iz a m )
p r o tiv T r e e r e p u b li k e . O p tu e n z a iz d a ju , p o b je g a o u B rie ]
g d e Je p o in io s a m o u b o js tv o ( B ilj. re d .) .
*) D re y f u s , A lf re d (18591935), f r a n c u s k i g e n e r a l ta p s k i o f ic ir,
o p tu e n p o d u tj e c a j e m a n tis e m its k e k a m p a n je d a Je o b a v lja o
p iju n a u u k o r is t N je m a k e , 1895. g o d . o s u e n n a d o iv o tn u r o b iju
n a V ra je m o to k u u F r a n c u s k o j G v a ja n i. P o d u tje c a je m Ja v n o g
m n ij e n ja r e h a b i l i t i r a n (B ilj. re d .) .
,!) M a rk s o v O s a m n a e s ti B r lm e r L u ja B o n a p a r te (BUJ. ta l. r e d .).
O DRAVI
117
nomskih snaga. Moemo biti sigurni da ne grijeimo

jer ako pokret koji prouavamo doe na vlast, prije ili
kasnije e progresivna frakcija vladajue grupe zavr
iti tim e da e kontrolirati novu vladu i uiniti od nje
orue da dravni ap arat okrene u svoju korist.
Radi se, dakle, o jednoj vrlo jeftinoj nepogrei-'
vosti, koja ne samo da nem a teoretskog znaenja nego
ima vrlo slab politiki domet i praktinu efikasnost:
openito uzevi ne proizvodi drugo nego m oralistike
propovijedi i beskonana osobna pitanja. K ada nastaje
pokret bulanitikog tipa, analizu bi trebalo realistiki
provoditi ovom linijom : 1. drutveni sadraj mase koja
pristaje uz pokret; 2. kakvu je funkciju ta masa imala
u ravnotei snaga koja se preobraava, kao to to novi
pokret pokazuje svojim vlastitim nastankom ; 3. kakvo
politiko i socijalno znaenje im aju zahtjevi to ih pod
nose rukovodioci, a koji nailaze na suglasnost; kakvim
injeninim potrebam a odgovaraju; 4. ispitivanje su
kladnosti sredstava s predloenim ciljem; 5. jedino se u
k rajnjoj analizi, u politikoj a ne u moralistikoj formi
iznosi hipoteza da e takav pokret nuno biti oslabljen i
da e posluiti sasvim drugaijim ciljevim a od onih to
ih mase sljedbenika oekuju. M eutim, ta se pretpostavka
iznosi preventivno kada jo nikakav konkretan eleme
n at (to jest koji je takav izgledao prem a opem mi
ljenju a ne po nekoj egzoterinoj znanstvenoj ana
lizi) ne postoji da bi tu hipotezu potkrijepio, tako da
ona izgleda kao moralistika optuba za dvolinost, pod
valu, sitnu lukavtinu, glupost (za sljedbenike). Politika
borba postaje nizom osobnih stvari izmeu onoga koji
je upuen, budui da ima kam en mudraca, i onoga koga
vuku za nos vlastiti upravljai, a nee to da shvati
zbog svoje vlastite gluposti.
118
S druge strane, dok jo ti pokreti nisu stigli do

vlasti, moe se uvijek pomiljati da e propasti, a neki
put doista su i propali npr. sam bulanizam, koji je
propao kao takav a zatim bio definitivno uniten drajfusovskim pokretom, zatim pokret Zora Valoa (Geor
ges Valois), pokret generala Geda (Gaide) istraiva
nje treba, dakle, da se usmjeri prem a poistovjeivanju
elemenata snage, ali takoer i elemenata slabosti to
ih sadravaju u svojoj unutranjosti: ekonomistika
hipoteza potvruje neposredan elemenat snage, to jest
da raspolae odreenom neposrednom ili posrednom
potporom (veliki list koji podupire pokret takoer je
jedna posredna financijska potpora), a to je sve. Suvie
malo. I u tome sluaju analiza razliitih stupnjeva od
nosa snaga moe kulm inirati samo u sferi hegemonije
i etiko-politikih odnosa.
Elemenat koji treba dodati kao objanjenje takozva
nih teorija intransigencije jest onaj elemenat krupnog
naelnog suprostavljanja takozvanim kompromisima,
ija se podreena manifestacija rnoe nazvati strahom
od opasnosti. Da je naelno protivljenje kompromisi
ma vrsto povezano s ekonomizmom jasno je po tome
to koncepcija na kojoj se to protivljenje temelji ne
moe biti drugo nego vrsto uvjerenje da u povijesnom
razvitku postoje objektivni zakoni iste naravi kao to
su prirodni zakoni, uz uvjerenost da postoji fatalistiki
finalizam slinog karaktera kao to je i onaj religiozni:
budui da e se povoljni uvjeti sudbinski morati ostva
riti i od nje e biti odreeni, a na poneto misteriozan
nain odrediti palingenetike dogaaje, odatle ne pro
istjee samo beskorisnost nego i tetnost svake voljne
inicijative koja tei da unaprijed pripremi te situacije,
po nekom planu. Usporedo s tim fatalistikim uvjere
O DRAVI
119
njim a ipak postoji tendencija da se slijepo i nekritiki

povjeri kasnije regulatorskoj vjetini oruja, to ipak
nije posve lieno logike i dosljednosti je r se misli da
je intervencija volje (koja se ve ostvaruje u samom
tren u tk u ruenja), korisna za ruenje, ne za obnavljanje.
Ruenje se shvaa mehanikim, a ne kao ruenje-obnova. P ri takvom nainu m iljenja ne vodi se rauna o
faktoru vremena, niti se vodi rauna, u krajnjoj ana
lizi, o samoj ekonomiji u tom smislu to se ne shvaa
kako su masovne ideologijske injenice uvijek u zao
statku za masovnim ekonomskim injenicama i da stoga
u odreenim trenucim a autom atski poticaj koji potjee
od ekonomskog faktora biva usporen, sputan ili ak
trenutno p rekinut od strane tradicionalnih ideologijskih
elemenata. Ne shvaa se da bi zato m orala postojati
svjesna i unaprijed priprem ljena borba da bi se ra
zumjele potrebe ekonomskog poloaja mase koje mogu
biti u suprotnosti s direktivam a tradicionalnih voa.
Politiki prikladna inicijativa uvijek je nuna za oslo^
bodenje ekonomskog k retanja od zapreka tradicionalne
politike, to jest da bi se izmijenio politiki pravac
odreenih snaga koje je nuno apsorbirati da bi se
ostvario novi, homogeni, ekonomsko-politiki povijesni
blok bez un u tranjih proturjeja; a budui da se dvije
sline snage ne mogu drugaije stopiti u novi organi
zam nego putem serije kompromisa, ili silom oruja
udruujui ih na planu saveznitva, ili podreujui jed
nu drugoj prim oravanjem , postavlja se pitanje da li
imamo tu snagu i da li je produktivno upotrijebiti.
Ako je ujedinjenje dviju snaga nuno da bi se pobije
dila trea, pribjegavanje oruju i prim oravanju (pret
postavivi da tim e raspolaemo) ista je metodika hi
poteza, a jedina je konkretna mogunost kompromis
120
jer sila moe biti upotrijebljena protiv neprijatelja, a

ne protiv jednoga dijela sebe samih to ga elimo brzo
asim ilirati, dijela iji su nam dobra volja i entuzija
zam potrebni.
P r e d v i a n je i p e r s p e k tiv a
Druga toka koju treba utvrditi i razviti jest dvo

struka perspektiva u politikoj akciji i dravnom i
votu. Razliiti su stupnjevi na kojima se moe pojaviti
dvostruka perspektiva, od najelem entarnijih do najslo
enijih, ali oni se mogu teoretski svesti na dva te
m eljna stupnja, koji odgovaraju dvostrukoj prirodi
M akiavelijeva Centaura, ivotinjskoj i ljudskoj, prirodi
sile i pristanka, autoriteta i hegemonije, nasilja i civiliziranosti, individualnog trenutka i univerzalnoga
(crkve i drave), agitacije i propagande, taktike i
strategije itd. Neki su teoriju dvostruke perspektive
sveli na neto jadno i banalno, upravo samo na dva
oblika neposrednosti koje u vremenu mehaniki sli
jede, s veom ili manjom blizinom. Moe se, meu
tim, dogoditi da koliko god je prva perspektiva jako
neposredna, jako elementarna, da toliko druga bude
morala biti udaljena (ne vremenski nego u dijalek
tikom odnosu), sloena, uzviena, to jest moe se do
goditi kao i u ljudskom ivotu: to je vie pojedinac
prisiljen da brani svoju neposrednu fiziku egzistenciju,
toliko vie zauzima stajalite i prom atra s gledita svih
najsloenijih i najuzvienijih civilizacija i ovjeanstva.
Sigurno je da predviati znai samo vidjeti dobro
sadanjost i prolost kao neto to je u kretanju: vid
jeti dobro, to jest tono utvrditi temeljne i trajne
elemente procesa. Ali, apsurdno je pomiljati na isto
O D R2A V I
121
objektivno predvianje. Onaj koji predvia u stvari

ima program koji treba da pobijedi i predvianje je
upravo elem enat takve pobjede. To ne znai da pred
vianje m ora uvijek biti arbitrarno i neosnovano ili
isto tendenciozno. Dapae, moe se rei da samo u
onoj m jeri u kojoj je objektivni vid predvianja po
vezan s jednim programom, taj vid poprim a objektiv
nost: 1. je r samo strast izotrava intelekt i pomae
da intuicija postane jasnija; 2. budui da je stvarnost
rezultat prim jenjivanja ljudske volje na drutvo stvari
(strojara nad strojem), ne obazirati se ni na kakav voljni
elem enat ili raunati samo s intervencijom drugih vo
lja, kao objektivnim elementom ope igre, sakati samu
stvarnost. Samo onaj koji snano eli, taj pronalazi
potrebne elemente za ostvarivanje svoje volje.
Stoga sm atrati da odreeno shvaanje svijeta i i
vota posjeduje samo u sebi superiornost u sposobnosti
predvianja jest pogreka grube um iljenosti i povr
nosti. Sigurno je da je jedno shvaanje svijeta sadr
ano u svakom predvianju pa stoga nije bez vanosti
da li je to shvaanje kakav nepovezan skup proizvolj
nih misaonih akata ili stroga i dosljedna vizija, ali
vanost dobij a upravo u ivom mozgu onoga koji stva
ra predvianje i oivljuje ga svojom snanom voljom.
To se vidi iz predvianja takozvanih nepristranih
ljudi: ona obiluju beskorisnostim a, sitniavou i ele
gantnim pretpostavkam a. Jedino postojanje jednoga pro
g ram a koji treba ostvariti kod onoga koji predvia
dovodi do toga da se on pridrava bitnog, pridrava
onih elem enata koji su, budui da se mogu organizi
rati, prikladni da budu voeni ili skrenuti; u stv ar
nosti su samo oni predvidljivi. To se protivi uobiaje
nom nainu na koji se razm ilja o pitanju. Openito se
122
misli da svaki akt predvianja pretpostavlja odreiva

nje zakona pravilnosti onakvog tipa kakvi postoje u pri
rodnim naukama. Ali, budui da ti zakoni ne postoje u
apsolutnom ili mehanikom smislu koji se pretpostav
lja, ne vodi se rauna o voljama drugih i ne predvia
se njihovo prim jenjivanje. Stoga se gradi na arbitrar
noj hipotezi a ne na stvarnosti.
Suvian (i stoga povran i mehaniki) politiki
realizam esto dovodi do tvrenja da dravnik mora
djelovati samo u okviru efektivne realnosti, da se ne
smije interesirati za ono to treba da bude, nego sa
mo za ono to jest. To bi znailo da dravnik ne bi
smio imati perspektive koje bi sezale dalje od njegova
vlastitog nosa. Ta je zabluda navela Paola Trevesa38)
da u G viardiniju39) a ne u M akijaveliju vidi pravog
politiara. Valja razlikovati ne samo diplomatu i
politiara nego i znanstvenika politike od politiara
na djelu. Diplomat ne moe a da se ne kree samo u
postojeoj stvarnosti, jer njegova specifina aktivnost
nije u tome da stvara nove ravnotee nego da unutar
odreenih pravnih okvira sauva ravnoteu koja po
stoji. Tako se i znanstvenik mora kretati samo u posto
jeoj stvarnosti, ukoliko je isti zanstvenik. Ali, Maki
javeli nije isti uenjak; on je pristran ovjek monih
strasti, djelatan politiar koji hoe da stvori nove od
nose snaga i stoga ne moe a da se ne bavi onim to
mora biti, svakako ne shvaeno u moralistikom smi
slu. P itanje se, dakle, ne moe postaviti na taj nain,
) T r e v e s , P a o lo (19081958), p o v je s n i a r , s v e u ili n i p r o fe s o r ,
s o c ija lis ta , p r ip a d a o d e s n o m k r i l u
S o c ija lis ti k e p a r t i j e
I ta l ije .
(B ilj. re d .) .
) G u ic c ia r d i n i, F r a n c e s c o (14831540), ta lija n s k i d r a v n ik , p o v
je s n i a r , v r io p o lit i k e i d ip lo m a ts k e f u n k c ij e u F i r e n c i 1 p a p in
s k o j d r a v i. N a s u p r o t M a k ija v e li ju v i e p r a k t i a r n e g o te o r e ti a r ,
ia k o s u s r o d n i p o i n d iv i d u a li s tl k im 1 p r a g m a ti k im s h v a a n jim a .
(B ilj. re d .) .
O DRAVI
123
ono je mnogo sloenije to jest radi se o tome da se

vidi je li ono to mora biti neki proizvoljan ili nuan
akt, je li konkretno htijenje ili nejasna tenja, elja
ili ljubav u oblacima. D jelatni politiar je stvaralac,
onaj koji potie, ali on ne stvara ni iz ega, niti se
kree u m utnoj praznini svojih elja i sanja. On se te
melji na postojeoj stvarnosti, ali to je ta postojea
stvarnost? Je li to neto statino i nepokretno, ili je to
prije odnos snaga u stalnom pokretu i m ijenjanju rav
notee? P rim jenjivati volju na stvaranje nove ravno
tee snaga koje stvarno postoje i djeluju, temeljei se
na onoj odreenoj analizi koja se sm atra progresivnom
i potencirajui je da bi pobijedila, to znai stalno se
k retati na terenu postojee stvarnosti, ali tako da bi
se nadvladala i prevladala (ili da bi se tome prido
nijelo). Ono to mora biti to je dakle konkretnost,
dapae to je jedino historicistiko i realistiko tum a
enje stvarnosti, jedina povijest u djelovanju, filozo
fija u djelovanju, jedina politika.
S uprotstavljanje Savonarole M akijaveliju nije su
protstavljanje onoga to jest onome to mora da bude
(itav Rusov40) odlomak o tome ista je beletristika),
nego je suprotstavljanje dvaju oblika onoga to mora
biti, suprotstavljanje onoga apstraktnog i maglovitog
Savonarolinog onome realistikom M akijavelijevog,
realistikog, iako nije postala neposredna stvarnost jer
se ne moe oekivati da pojedinac ili knjiga promijene
stvarnost nego samo da je protum ae i oznae moguu
liniju akcije. M akijavelijeve granice i nevolje sastoje
se samo u tome to je on bio privatna linost, pisac
a ne ef drave ili vojske, koji je takoer pojedinac,
ali koji raspolae snagam a jedne drave ili vojske, a ne
) R u s s o L u lg i (1892) k r i t i a r 1 p o v j e s n i a r ta l i j a n s k e
n o s t) .
k n ji e v
124
samo vojskom rijei. Ali, zato se ne moe rei da je

i M akijaveli bio razoruani prorok: to bi znailo pra
viti se duhovitim na previe jeftin nain. Makijaveli ni
kada ne kae da misli ili nam jerava sam promijeniti
stvarnost, nego jedino i konkretno da pokae kako
su morale djelovati te povijesne snage da bi bile efi
kasne.
A n a liz a situ a c ija . O dnosi snaga
Prouavanje toga kako treba analizirati situacije,

to jest kako treba utvrditi razne stupnjeve odnosa sna
ga, moe posluiti za osnovno izlaganje politike zna
nosti i vjetine, shvaeno kao ukupnost praktikih is
traivakih pravila i posebnih zapaanja korisnih za
buenje interesa za postojeu stvarnost i poticanje stro
ih i snanijih politikih intuicija. Zajedno s time treba
postaviti izlaganje onoga to se u politici mora shvatiti
kao strategija i taktika. Kao strategijski plan, kao
propaganda i agitacija, kao znanost o organizaciji i
upravljanju u politici.
Elementi em pirijskih opaanja, koji su obino ra
suto izloeni u raspravam a o politikoj znanosti (kao
prim jer se moe uzeti djelo G. Moske:41) Elementi poli
tike znanosti), morali bi, ako ve nisu apstraktna pita
nja ili kule u zraku, nai mjesto u raznim stupnjevima
odnosa snaga, poevi od odnosa meunarodnih snaga
(tu bi nale mjesto biljeke o tome to je velika sila,
0 grupiranju drava u hegemonistike sisteme, pa stoga
1 biljeke o pojmu nezavisnosti i suverenosti i onome
to se odnosi na male i srednje sile), da bi se prelo
4I) M o sc a , G a c ta n o (18581941), s v e u ili n i p r o f e s o r , D re d a v a o
p o v ije s t p o litiC k ih d o k t r i n a n a s v e u il i tim a u T o r in u , M ila n u 1
R im u , z a s tu p n i k e l itis ti k ih t e o r i j a (B ilj. re d .) .
O D R 2A V I
125
na objektivne socijalne odnose, to jest na stupanj raz

vitka proizvodnih snaga, na odnose politike i p artij
ske snage (hegemonijski sistem i u n u tar jedne drave)
i na neposredne politike odnose (ili pak potencijalno
vojne).
Da li m eunarodni odnosi prethode osnovnim so
cijalnim odnosima ili im (logino) slijede? Nema sum
nje da im slijede. Svaka organska novina u stru k tu ri
organski modificira apsolutne i relativne odnose na
m eunarodnom polju, putem svojih tehniko-vojnih iz
raza. Cak ni geografski poloaj jedne nacionalne drave
ne prethodi strukturalnim promenama, nego ih (logino)
slijede iako u odreenoj m jeri djeluju na njih (upravo
u onoj m jeri u kojoj nadgradnje djeluju na strukturu,
politike na ekonom iju itd.). S druge strane m eunarodni
odnosi aktivno i pasivno djeluju na politike odnose
(hegemonija stranaka). Sto je god vie neposredni eko
nomski ivot jedne nacije podreen m eunarodnim od
nosima, toliko vie jedna odreena stranka predstavlja
tu situaciju te je izrabljuje da bi sprijeila prednost pro
tivnikih stranaka (valja se sjetiti uvenog N itijeva4*)
govora o talijanskoj revoluciji koja da je tehniki ne
mogua!). Iz toga niza injenica moe se doi do za
kljuka da esto takozvana stranka tuina nije ba
ona koju takvom vulgarno oznauju, nego ba ona
stranka koja je naj nacionalistiki ja, koja, u stvari, vie
nego to predstavlja vitalne snage vlastite zemlje, pred
stavlja podreenost i ekonomsku podjarm ljenost naci
jam a ili grupi hegemonistikih nacija.43)
**) N ittl , F r a n c e s c o (18681953), t a l i j a n s k i p o l i t i a r 1 e k o n o
m is t, lib e r a l , m i n i s t a r 1 p r e d s j e d n i k v la d e
(B ilj- r e d .) .
u ) N a p o m e n a o to m r e p r e s iv n o m in t e r n a c i o n a l n o m e le m e n tu
u n u t r a n j i h s n a g a n a la z i s e u la n c im a to ih j e o b ja v io G . V o lp e u
C o r r ie r e d e lta s e ra o d 22. 1 23. o u jk a 1932. g o d in e .
126
Problem odnosa izmeu strukture i nadgradnje je

onaj to ga treba tono postaviti i rijeiti da bismo
dospjeli do toke analize snaga koje djeluju u povijesti
odreenog razdoblja te da bismo odredili njihov odnos.
Treba se kretati u okviru dvaju principa: 1. da nijedno
drutvo sebi ne postavlja zadatke za ije rjeenje ve
ne postoje potrebni i dovoljni uvjeti, ili da bar nisu
na putu da se pojave i razviju; 2. naela da nijedno
drutvo ne propada niti moe biti zamijenjeno ako prije
toga nije razvilo sve oblike ivota koji su sadrani u
njegovim odnosima.44) Od razm iljanja o tim dvama
pravilim a moe se doi do razvijanja itavog niza dru
gih naela povijesne metodologije. Meutim, u prou
avanju jedne strukture treba razlikovati organske po
krete (relativno trajne) od onih koji se mogu nazvati
konjunkturnim a (i pokazuju se kao sluajni, neposredni,
gotovo uzgredni). I konjunkturni fenomeni zacijelo
ovise o organskim pokretima, ali njihovo znaenje nema
irokog povijesnog dometa: oni izazivaju sitnu politi
ku kritiku, iz dana u dan, koja napada male rukovo
dee grupe i linosti neposredno odgovorne za vlast.
Organski fenomeni izazivaju povijesno-socijalnu kritiku
koja napada velike grupacije, s druge strane neposred
no odgovornih linosti i s druge strane rukovodeeg
kadra. U prouavanju jednog povijesnog razdoblja po
kazuje se veliki znaaj razlikovanja nastajanja krize
koja se ponekad protee desetke godina. To izuzetno
) J e d n a d r u t v e n a f o r m a c ija n e p r o p a d a p r i j e n e g o Sto
s u se r a z v ile s v e p r o iz v o d n e s n a g e za k o je Je o n a JoS d o v o ljn a ,
a viSi p r o iz v o d n i o d n o s i n e z a u z im a j u m je s to p r i j e n e g o Sto s u se
m a t e r i j a l n i u v je ti n jih o v e e g z is t e n c ije r o d ili u sa m o m k r ilu s ta r o g a
d r u tv a . S to g a , o v je a n s t v o s e b i u v ije k p o s ta v lja s a m o o n e z a
d a tk e k o je m o e r ije it i. J e r k a d a p a lji v ije p o g le d a m o , u v ije k
e m o n a i d a s a m z a d a ta k n a s t a j e s a m o ta m o g d je m a te r ij a ln i
u v j e t i z a n je g o v o r j e a v a n j e v e p o s to j e 111 s u b a r u p r o c e s u
s v o je g a n a s ta n k a . (M a rk s , U v o d u k r i t i k u p o lit i k e e k o n o m ije ).
O DRAVI
127
trajan je znai da su se u stru k tu ri ispoljile (da su

sazrele) neizljeive proturjenosti, a to ih politike
snage koje pozitivno djeluju da bi sauvale i obranile
samu stru k tu ru nastoje ipak da saniraju u odreenim
granicama, i da ih prevladaju. Ti stalni i uporni napori
(jer nijedan socijalni oblik nee nikada h tjeti priznati
da je prevladan) tvore teren sluajnog na kojemu se
organiziraju antagonistike snage koje tee da dokau
(a to dokazivanje u krajnjoj liniji uspijeva i istinito
je ako postaje novom stvarnou, ako pobijede anta
gonistike snage, ali odmah se razviju u itav niz ideo
lokih, religioznih, filozofskih, politikih, juridikih itd.
polemika kojih se konkretnost moe vrednovati prem a
tome u kojoj m jeri uspijevaju biti uvjerljive i u kojoj
m jeri pom jeraju ve postojei raspored drutvenih
snaga) kako ve postoje nuni i dovoljni uvjeti za to
da odreeni zadaci mogu i stoga m oraju biti povijesno
rijeeni (moraju, zato to svako neispunjavanje povi
jesne dunosti poveava nuan nered i priprem a tee
katastrofe).
Pogreka u koju se esto upada u povijesno-politikim analizam a sastoji se u tome to se ne um ije pronai
pravi odnos izmeu onoga to je organsko i onoga to
je sluajno: tako se dogaa da se izlau kao neposredno
djelatni oni uzroci koji, meutim , posredno djeluju,
ili se tv rd i da su neposredni uzroci jedini efikasni uz
roci; u jednom sluaju p retjeru je se u ekonomizmu
ili u pedantnom doktrinarstvu, u drugom sluaju pre
tjeru je se u ideologizmu; u jednom sluaju se pre
cjenjuju m ehaniki uzroci; u drugome se uveliava voluntaristiki i individualistiki elemenat. (Razlikovanje
izmeu pokreta i organskih injenica i konjukturnih
ili sluajnih injenica mora se prim ijeniti na sve vrste
128
situacija, ne samo na one u kojima se zbiva regresivan

razvoj ili akutna kriza, nego i na one situacije u kojima
se pojavljuje napredan razvoj ili blagostanje, a i na
one u kojima dolazi do stagnacije proizvodnih snaga.)
Dijalektika veza izmeu dva reda pokreta pa, prema
tome, istraivanja, teko se moe tono utvrditi. Ako
li je pak pogreka teka u historiografiji, jo teom po
staje u politikoj vjetini, kada se ne radi o tome da
se rekonstruira minula povijest, nego konstruira sada
nja i budua: vlastite elje45) i vlastite neposredne i
nie strasti uzrok su zablude, koliko zamjenjuju objek
tivnu i nepristranu analizu, a to ne dolazi samo kao
svjesno sredstvo za stim uliranje akcije nego kao sa
moobmana. Zmija i u ovom sluaju ujeda arlatana, to
jest demagog je prva rtva svoje demagogije.
Ti metodoloki kriteriji mogu vidno i didaktiki
stei itav svoj znaaj ako se prim ijene u ispitivanju
konkretnih povijesnih injenica. To bi se moglo korisno
uraditi za dogaaje koji su se u Francuskoj zbili od
1789. do 1870. Cini mi se da bi radi vee jasnoe izla
ganja bilo upravo nuno obuhvatiti itavo to razdoblje.
Zaista, tek u godinama 18701871. s pokuajem Komu
ne, povijesno se iscrpljuju sve klice koje su roene
) N e r a z m a t r a n j e n e p o s r e d n o g m o m e n ta o d n o sa sn a g a * p o
v e z a n o j e s o s ta c i m a v u lg a r n o g lib e r a ln o g s h v a a n ja k o je g a Je
s in d i k a li z a m o n a m a n if e s ta c i ja k o ja j e se b e s m a tr a la to li k o n a p r e d
n ijo m k o lik o Je z a p r a v o p r a v il a k o r a k n a tr a g . U s tv a r i, v u lg a r n o
l ib e r a ln o s h v a a n je , k a d Je p r id a v a lo v a n o s ti o d n o s u p o lit i k i h s n a
g a k o je s u b ile o g r a n iz ir a n e u r a z li itim p a r t i j s k i m o b lic im a (i
ta o c i n o v in a , p a r l a m e n t a r n i 1 lo k a ln i iz b o ri, m a s o v n e s tr a n a k e
1 s in d i k a ln e o r g a n iz a c ije u u s k o m sm is lu ) , b ilo Je n a p r e d n ije od
s i n d i k a li z m a k o ji Je p r v e n s t v e n u v a n o s t p r id a v a o o sn o v n o m e k o n o m s k o - s o c ija ln o m o d n o s u , i s a m o n je m u . V u lg a rn o lib e r a ln o s h v a
a n je im p l ic i tn o Je v o d ilo r a u n a 1 o ta k v o m o d n o s u (k a k o to
p r o iz la z i iz m n o g ih z n a k o v a ), a li j e viS e in z ls tl r a lo n a o d n o s u
p o lit i k i h s n a g a k o ji Je b io iz ra z d r u g o g a , i u s tv a r n o s ti g a Je
s a d r a v a o . T I o s ta c i v u lg a r n o g a lib e r a ln o g s h v a a n ja m o g u se
p r o n a i u ita v o m n iz u r a s p r a v a z a k o je se k a e d a s u p o v e z a n e
s a f ilo z o f ij o m p r a k s e t e s u iz a z v a le i n i a n t i l n e 1 b u d a la s t e o b lik e
o p tim iz m a .
O D R2A V I
129
1789, to jest ne samo da nova klasa koja se bori za

vlast poraava predstavnike staroga drutva, koje nee
da prizna da je odluno prevladano, nego uvaava i
najnovije grupe koje sm atraju da je ve prevladana
nova stru k tu ra koja je nastala u preokretu koji je po
eo 1789, i tako dokazuje da je vitalna i u odnosu na
staro i u odnosu prem a onome to je najnovije. Osim
toga, sa razdobljem 17801781, gubi efikasnost ukup
nost principa politike strategije i taktike, koji su prak
tino roeni 1789. a ideoloki razvijeni oko etrdeset
i osme (principi koji se rezim iraju u formuli perma
nentne revolucije40). Bilo bi zanimljivo prouiti koliko
je od te form ule prelo u M acinijevu47) strategiju
npr. u ustanku u M ilanu 1853 i da li se to dogodilo
svjesno ili nesvjesno). Elem enat koji dokazuje oprav
danost ove toke gledita jest injenica da se povjesni
ari nikako ne slau (a nije ni mogue da se sloe)
u u tvrivanju granica one grupe dogaaja koji tvore
francusku revoluciju. Za neke (npr. za Salvem inija48)
revolucija se zavrila u Valmiju. Francuska je stvorila
novu dravu i um jela organizirati politiko-vojnu sna
gu koja afirm ira i brani njezinu teritorijalnu suvere
nost. Za druge revolucije se nastavlja sve do Termidora, dapae oni govore o vie revolucija (10. kolovoza
bila bi revolucija za sebe itd.49). U nainu kojim se tu
*) G r a m i o v d je u p o t r e b l j a v a t e r m i n p e r m a n e n t n e r e v o lu c ije
d a o z n a i p o g r e n o t u m a e n j e to j u - j e to j f o r m u li K a r la M a r k s a
d a o T r o c k i T to j e s t o p o lit i k o m p r e v r a t u k o ji b i iz v r ila m a n j i n a
b e z p o d r k e i r o k i h m a s a ) . Z a t o j e a u t o r s t a v l j a p o d n a v o d n ik e .
( B ilj. t a l i j . r e d .) .
4T) M a z z in i, G iu s e p p e (1805 1872), t a l i j a n s k i r e v o l u c i o n a r i p o
l i t i a r k o j lje o s n o v a o d r u t v o M la d a I ta l ija i z a la g a o se za
o s lo b o e n je u u j e d i n j e n j e I t a l i j e , a li p o d r e p u b l i k a n s k i m d r a v
n im u r e e n j e m ( B ilj. r e d .) .
**) S a lv e m in i, G a e ta n o , (18731957), t a l i j a n s k i p o v j e s n i a r i
p o lit i k i p is a c ( B ilj. r e d .) .
) F r a n c u s k a r e v o l u c i j a A . M a tje z a ( M a t h le z ) u k o le k c ij i
C o lin ( B ilj. t a l i j . r e d .) .
130
mae Termidor i Napoleonovo djelo pokazuju se naj

otrije kontradikcije: radi li se o revoluciji ili kontra
revoluciji? Za druge povijest francuske revolucije na
stavlja se do 1830, 1848, 1870, pa ak do svjetskog rata
1914.
U svim tim nainima gledanja ima dio istine. S tvar
no, unutranje proturjenosti francuske drutvene
strukture, koje se razvijaju poslije 1789, postizavaju
svoj relativan sklop tek s Treom Republikom i Fran
cuska dolazi do 60 godina uravnoteenoga politikoga
ivota nakon 80 godina i preokreta koji su se dogaali
u sve duim valovima: 1789, 1794, 1799, 1804, 1815, 1830,
1848, 1870. Upravo prouavanje tih valova razliite
oscilacije doputa da se rekonstruiraju odnosi izmeu
stru k tu re i nadgradnje, s-jecTne strane, a s druge strane
izmeu razvijanja organskog pokreta i konjukturnog
pokreta strukture. Meutim, moe se rei da se dijalek
tiko posredovanje izmeu ta dva metodoloka principa
koji su izneseni na poetku ove biljeke, moe se nai
u politiko-povijesnoj formuli o perm anentnoj revo
luciji.
Jedan vid istoga problema je takozvano pitanje
odnosa snaga. Cesto u povijesnim pripovijedanjim a i
tamo opi izraz: povoljni odnosi snaga, nepovoljni za
ovu ili onu tendenciju. Tako, apstraktno, ta formula
cija ne objanjava nita ili gotovo nita, jer se time ne
radi drugo nego to se ponavlja injenica koju treba
razjasniti, a predstavlja se jednom kao injenica a dru
gi put kao apstraktan zakon i razjanjenje. Teoretska
se pogreka, dakle, sastoji u tome to se jedno pravilo
istraivanja i tum aenja iznosi kao povijesni uzrok.
Meutim, u odnosu snaga valja razlikovati i raz
liite momente ili stupnjeve, a to su u osnovi ovi:
O DRAVI
131
1. Odnos drutvenih snaga koji je usko povezan

sa strukturom , objektivan, nezavisan od volje ljudi, koji
se moe m jeriti pomou sistem a egzatnih ili fizikih
nauka. Na tem elju stupnja razvitka m aterijalnih snaga
proizvodnje imamo socijalne grupe, od kojih svaka
predstavlja jednu funkciju i ima odreeni poloaj u
samoj proizvodnji. Taj je odnos onakav kavak jest;
stvarnost koja se ne moe pokoriti: nitko ne moe pro
m ijeniti broj poduzea i onih koji im pripadaju, broj
gradova i njihova gradskog stanovnitva itd. Taj osnovni raspored doputa da se prouava postoje li u dru
tvu dovoljni i nuni uvjeti za njegovu preobrazbu, to
jest, doputa da se kontrolira stupanj realizma i ostvarivosti razliitih ideologija koje su nastale na samom
njegovom terenu, na terenu proturjeja koje je to dru
tvo stvorilo za vrijem e svojega razvitka.
2. Slijedei mom enat je odnos politikih snaga, to
jest vrednovanje stupnja homogenosti, samosvijesti i
organizacije to su ga dostigle razliite drutvene gru
pe. Taj se momenat, sa svoje strane, moe analizirati
i razdvojiti u razliite stupnjeve koji odgovaraju razlii
tim mom entima politike kolektivne svijesti, onako kao
su se do sada izrazila u povijesti.
P rvi i najosnovniji je ekonom ski-korporativni ele
menat: trgovac osjea da mora biti solidaran s dru
gim trgovcem, tvorniar s drugim tvorniarom itd.; ali
trgovac se jo ne osjea solidarnim s tvorniarom ; to
jest, osjea se homogeno jedinstvo profesionalne grupe
i dunost da se ona organizira, ali ne jo ire drutvene
grupe.
D rugi m om enat je onaj u kojemu se postizava svi
jest o solidarnosti interesa izmeu svih lanova dru
tvene grupe, ali jo na isto ekonomskom polju. Ve
132
se u tom trenutku postavlja pitanje drave, ali samo

na podruju postizavanja politiko-pravne jednakosti
s vladajuim grupam a jer se zahtijeva pravo sudjelo
vanja u zakonodavstvu i upravi, pa m akar u mijenja
nju i reform iranju, ali u osnovnim postojeim okvirima.
Trei momenat je onaj u kojemu se stjee svijest
o tome da vlastiti korporativni interesi, u svojem sa
danjem i buduem razvitku, prevladavaju cehovski
krug, okvir isto ekonomske grupe, te mogu i moraju
postati interesim a drugih podreenih grupa. Ta je faza
jasnije politikoga karaktera te oznaava oit prijelaz
od stru k tu re u sferu sloenih nadgradnji, fazu u kojoj
ideologije koje su prethodno iznikle postaju strankom,
sueljavaju se i ulaze u borbu sve dok samo jedna od
njih, ili bar jedna sama kombinacija njih, ne pokae
tendenciju da prevlada, da se nametne, da se proiri
na itavo drutveno podruje, odreujui ne samo je
dinstvenost ekonomskih i politikih ciljeva nego tako
er intelektualno i moralno jedinstvo, postavljajui sva
ona pitanja oko kojih bukti borba ne na korporativnom
planu nego na jednom univerzalnom planu, stvarajui
tako hegemoniju jedne osnovne drutvene grupe nad
nizom podreenih grupa. Drava je dodue zamiljena
kao organizam jedne grupe, odreena da stvara po
voljne uvjete za maksimalnu ekspanziju te iste grupe,
ali taj razvitak i ta ekspanzija su zamiljeni i prikazani
kao pokretaka snaga jedne ope ekspanzije, razvitka
svih nacionalnih energija, to jest vladajua grupa
se konkretno usklauje s opim interesima podreenih
grupa i dravni se ivot shvaa kao jedno stalno formi
ranje i nadvladavanje nestabilnih ravnotea (u okviru
zakonaj izmeu interesa osnovne grupe i onih to ih
im aju podreene grupe, ravnotea u kojima interesi
O DRAVI
133
vladajue grupe prevladavaju, ali samo do odreene

toke, to jest ne do uskog ekonom sko-korporativnog
interesa.
U stvarnoj povijesti ti se mom enti reciprono ispre
pleu, tako rei horizontalno i vertikalno, to jest pre
ma ekonomsko-socijalnim aktivnostim a (horizontalni) i
prem a teritorijim a (vertikalno), kom binirajui se i raz
dvajajui na razliite naine: svaka se od tih kombina
cija moe iskazati jednim vlastitim organiziranim eko
nomskim i politikim izrazom. Treba jo voditi rauna
da se s tim internim odnosima jedne drave-nacije
isprepleu m eunarodni odnosi stvarajui nove, izvorne
i povijesno konkretne kombinacije. Ideologija, roena u
razvijenijoj zemlji, iri se u m anje razvijene zemlje
upadajui u lokalnu igru kombinacija.50)
Taj se odnos izmeu m eunarodnih i nacionalnih
snaga jo vie komplicira time to unutar svake drave
postoji vie teritorijalnih dijelova razliite strukture i
razliitog odnosa snaga na svim stupnjevim a (tako je
Vandeja bila saveznitvom povezana s m eunarodnim
reakcionarnim snagam a te ih je predstavljala u krilu
jedinstvenog francuskog teritorija; tako je Lion u fran
cuskoj revoluciji predstavljao poseban splet odnosa tid.).
3.
Trei je m om enat onaj odnos vojnih snaga, koji
je esto neposredno odluan. (Povijesni razvitak stalno
50)
R e lig i ja je . n a p r i m j e r , b ila u v i j e k je d a n iz v o r t a k v i h
n a c io n a ln ih i m e u n a r o d n i h i d e o lo g ijs k o - p o li ti k ih k o m b in a c i ja , a
s r e li g ijo m i d r u g e m e u n a r o d n e f o r m a c ije , m a s o n e r ija , R o ta r y c lu b ,
id o v i, p r o f e s io n a ln a d ip lo m a c ija , k o j i s u g e r i r a j u p o lit i k a s r e d
s tv a r a z li ito g p o v ije s n o g p o r i j e k l a i o m o g u a v a ju im d a t r i j u m f u j u u o d r e e n im z e m lj a m a , f u n k c i o n i r a j u i k a o m e u n a r o d n a p o
lit i k a s t r a n k a k o ja d j e l u j e u s v a k o j n a c i j i s v im s v o ji m k o n c e n
t r i r a n i m i n t e r n a c i o n a l n i m s a n a g a m a ; a li r e li g ija , m a s o n e r ija . R o ta r i , id o v i, itd . m o g u u i u s o c i j a l n u k a t e g o r i j u in te le k tu a l a c a ,
ija Je f u n k c i j a , n a m e u n a r o d n o m p la n u , d a p o s r e d u j u iz m e u
e k s t r e m a , d a s o c ija liz ir a ju t e h n i k e iz u m e k o ji p o k r e u s v a k u
r u k o v o d e u a k t i v n o s t , d a p r o n a la z e k o m p r o m is e i iz la z e iz m e u
k r a jn j ih r je e n ja .
134
oscilira izmeu prvoga i treega momenta, uz posredo

vanje drugoga.) Ali, ni on nije neto neodreeno i neto
to bi se moglo neposredno poistovjetiti u shematskoj
formi; takoer i u njemu se mogu razlikovati dva stup
nja: vojni u uem smislu, ili tehniko-vojni, i stupanj
koji moemo zvati politiko-vojni. U povijesnom raz
vitku ta su se dva stupnja oitovala u velikoj razno
likosti kombinacija. Tipian prim jer koji moe posluiti
kao granini dokaz jest onaj odnos vojnog tlaenja
jedne drave koju ona vri nad jednom nacijom koja
nastoji da postigne svoju dravnu nezavisnost. Odnos
nije isto vojni, nego politiko-vojni, zapravo, takav
se tip tlaenja ne bi mogao protum aiti kada potlaeni
narod ne bi bio u stanju socijalnog rastvaranja i kad
ne bi njegova veina bila pasivna; stoga se nezavisnost
nee moi postii samo vojnim snagama, nego vojnim
)i politiko-vojnim.
Zaista, kada bi potlaena nacija, da bi zapoela bor
bu za nezavisnost, morala ekati da joj hegemonijska
drava dopusti da organizira vlastitu vojsku, u uskom
i tehnikom smislu rijei, prilino bi dugo ekala (mo
e se dogoditi da hegemonijska nacija udovolji zahtjevu
nacije koja trai vlastitu vojsku, ali to znai da je velik
dio borbe ve izboren i dobijen na politiko-vojnom
polju). Potlaena e nacija u poetku, dakle, suprot
staviti hegemonijskoj vojnoj sili jednu snagu koja je
samo politiko-vojna, to jest suprotstaviti e jedan
oblik politike akcije koji e imati sposobnost da se
odrazi u vojnom smislu, i to: 1. tako da bude u stanju
da iznutra rastvori ratnu sposobnost hegemonijske na
cije; 2. da prisili hegemonijsku vojnu snagu da se ra
iri i raspri po velikom teritoriju, ponitavajui joj
velik dio ratne sposobnosti. U talijanskom preporodu
O DRAVI
13E
moe se opaziti zlokobno odsustvo politiko-vojnog vod

stva, posebno u S tranci akcije51) zbog njezine uroene
nesposobnosti, ali takoer i u Pijem ontskoj umjerenoj
strancf2), bilo bi prije ili poslije 1848. Ne, doista, zbog
nesposobnosti nego zbog ekonomsko-politikog maltuzijanizma, je r se nije htjela niti prihvatiti mogunosl
jedne agrarne reform e i nije se htjela sazvati nacio
nalna ustavotvorna skuptina, nego se teilo samo za
tim da se pijem ontska monarhija, bez uvjeta ili ogra
nienja to bi ih postavio narod, proiri na itavu Ita
liju, jedino na osnovu potvrde regionalnih plebiscita
Drugo pitanje koje je povezano s prethodnim a jeste
u tome da se vidi jesu li osnovne povijesne krize nepo
sredno odreene ekonomskim krizama. Odgovor na tc
pitanje implicitno je sadran u prethodnim poglavlji
ma gdje su se razm atrala pitanja koja na drugi nain
predstavljaju ona o kojima se sada raspravlja; meutim,
zbog didaktikih razloga, s obzirom na posebnu publiku,
uvijek je nuno ispitati svaki nain prikazivanja istoga
p itanja kao da je to nezavisan i novi problem. Moe
se zakljuiti da bi neposredne ekonomske krize, same
po sebi, izazivale bitne dogaaje; one samo mogu stvo
riti pogodniji teren za irenje odreenih naina mi
ljenja, za postavljanje i rjeavanje pitanja koja uklju
uju itav kasniji razvitak dravnoga ivota. Uosta
lom, sve tvrdnje koje se odnose na razdoblja krize ili
blagostanja mogu izazvati jednostrane ocjene.
U svome priruniku povijesti francuske revolucije,
Mathiez, suprotstavljajui se vulgarnoj tradicionalnoj
51) S t r a n k a a k c i j e ( P a r tito d A z io n e ) , p o lit i k a s t r a n k a u
I t a l i j i iz d o b a p r e p o r o d a k o ja j e im a la u p r o g r a m u d o b i j a n j e n e
z a v is n o s ti, u j e d i n j e n j e z e m lj e , p o b u n a m a
( B ilj. re d .) .
i:) P i je m o n te S k a u m i e r e n a s t r a n k a ( P a r t i t o m o d e r a t o p ic m o n te s e ) , i j i s u p r e d s t a v n i c i b ili K a m ilo K a v u r i M a im o D 'A c e ljo
s c ilje m d a se u I ta liji stv o r i k o n f e d e ra c ija d r a v a
( B ilj. r e d .) .
136
povijesti, koja apriorno pronalazi krizu koja koin

cidira s velikim poremeajima drutvenih ravnotea,
tvrdi da je oko 1789. ekonomska situacija bila prilino
dobra, te da se zbog toga ne moe rei da je katastrofa
apsolutne drave bila uzrokovana krizom osiromaenja.
Treba prim ijetiti da je drava bila plijenom smrtonosne
financijske krize, pa se postavljalo pitanje na koji od
tri privilegirana stalea treba da padnu rtve i tereti
da bi se dovele u red dravne i kraljevske financije.
Osim toga, ako je ekonomski poloaj buroazije i bio
snaan, doista nije bilo dobro stanje narodnih klasa ni
u gradu ni na selu, posebno na selu, gdje su bile mu
ene endemikom bijedom. U svakom sluaju, ravno
tea se nije porem etila zbog neposrednih mehanikih
razloga osiromaivanja socijalne grupe koja je bila zain
teresirana da poremeti ravnoteu, a zaista ju je i pore
metila, nego se porem etila u okviru sukoba koji su bili
iznad neposrednoga ekonomskog svijeta, koji su bili
povezani s klasnim prestiom (ekonomski interesi bu
dunosti), radi raspaljivanja osjeaja nezavisnosti, sa
mostalnosti i vlasti. Posebno pitanje ekonomske bijede
ili blagostanja kao uzroka novih povijesnih stvarnosti
djelomian je vid pitanja odnosa snaga na njihovim
razliitim stupnjevima. Promjene se mogu pojaviti bilo
zbog toga to stanje blagostanja ugroava uski ego
izam protivnike grupe, kao i zbog toga to je bijeda
postala nepodnoljiva, a u starom drutvu se ne vidi
nijedna snaga koja bi bila sposobna da je ublai i da
zakonitim sredstvim a uspostavi normalnu situaciju. Sto
ga se moe rai da su svi ti elementi konkretan izraz
konjunkturnih fluktuacija ukupnosti drutvenih odnosa
snaga, na ijem se terenu dogaa prolaz od tih politi
O D R2A V I
137
kih odnosa snaga sve do kulm inacije u odluujuem

vojnom odnosu.
Ako odjednom nestane toga procesa razvitka, a on
je u biti proces kojega su akteri ljudi i ljudska volja i
sposobnost, stanje ostaje neaktivno i mogu se izvesti
proturjeni zakljuci: staro drutvo se odrava i osigu
rava sebi razdoblje predaha, fiziki istrebljujui pro
tivniku elitu i terorizirajui rezervne mase, ili se pak
dogaa i to da uzajamno unitavaju snage koje su u
sukobu te se uspostavlja grobni mir, m akar i pod nad
zorom inozemnoga straara.
Ali, u pogledu svake konkretne analize odnosa snaga
najvanije je opaziti ovo: date analize ne mogu i ne
sm iju biti svrhom same sebi (osim ako se ne pie po
glavlje o povijesti prolosti), nego poprim aju znaenje
samo ako slue tome da opravdaju jednu praktinu ak
tivnost, jednu voljnu inicijativu. One pokazuju koje su
toke m anjega otpora, gdje se najplodnije moe prim i
jeniti snaga volje, sugeriraju neposredne taktike ope
racije, pokazuju kako se bolje moe postaviti kam panja
politike akcije, koji e jezik mnotvo bolje razum jeti
itd. O dluujui elem enat svake situacije jest trajno or
ganizirana i odavno priprem ljena snaga koja se moe
pokrenuti naprijed kada se procijeni da je neka situa
cija pogodna (a pogodna je samo toliko koliko postoji
takva snaga koja je puna borbenoga ara); stoga je bitni
zadatak u tome da strpljivo i sustavno eka da se ta
snaga stvori, razvije i uini sve homogenijom, kompak
tnom, svjesnom sama sebe. To se vidi u vojnoj povijesti
i u brizi kojom su vojske u svim vrem enim a pripre
mane da zaponu ra t u bilo kojem asu. Velike su
drave bile velike upravo zato to su u svakom asu
bile sprem ne da se efikasno ukljue u povoljne m eu
138
narodne konjunkture, a te prilike su bile takve jer je

postojala konkretna mogunost da se velike drave mo
gu djelotvorno ukljuiti u njih.
Z a p a a n ja o n e k im v id o v im a s tr u k tu r e
p o liti k ih stra n a k a u ra zd o b ljim a
org a n ske k r iz e
Na odreenoj toki svojega povijesnog ivota soci

jalne grupe se odvajaju od svojih tradicionalnih stra
naka, to jest vie ne priznaju tradicionalne stranke u
dato organizacijskoj formi i odreene ljude koji ih
sainjavaju, predstavljaju i njima rukovode, kao vlas
titi izraz svoje klase ili frakcije klase. Kada doe do
tih kriza, neposredna situacija postaje delikatnom i
opasnom jer je polje otvoreno za nasilna rjeenja, za
djelovanje mranih sila koje predstavljaju ljudi od
provienja ili karizmatiki ljudi.
Kako nastaju te situacije kontrasta izmeu onih
koji predstavljaju i onih koji su predstavljeni, koje
se sa terena stranaka (stranakih organizacija u uskom
smislu, izborno-parlam entarnog podruja, novinarske or
ganizacije) odrazuju na itav dravni organizam, pojaa
vajui relativnu poziciju moi birokracije (civilne i voj
ne), visokih financijskih krugova, crkve i uope svih
organizama koji su relativno neovisni o fluktuacijama
javnoga miljenja? U svakoj je zemlji proces razliit
iako je sadraj isti. A sadraj je kriza hegemonije vladajue klase do koje dolazi ili zato to je vladajua klasa
promaila u kakvom svom velikom politikom pothvatu
za koji je traila ili silom nam etnula suglasnost velikih
masa (kao to je na prim jer rat) ili zato to su iroke
mase (posebno seljake i malograanskih intelektualaca)
odjednom prele iz politike pasivnosti u odreenu ak-
O DRAVI
139
tivnost i postavljaju zahtjeve koji u svojoj neorganskoj

sloenosti ine revoluciju. Govori se o krizi vlasti,
a to je upravo kriza hegemonije, ili kriza drave u cje
lini.
Kriza stv ara neposredne opasne situacije jer razli
iti slojevi puanstva nem aju iste sposobnosti da se
brzo preo rijen tiraju i reorganiziraju istim ritmom. T ra
dicionalna upravljaka klasa, koja raspolae brojnim
izvjebanim osobljem, m ijenja ljude i program e te po
novno uspostavlja kontrolu koja joj je bila poela izmi
cati, i to veom brzinom nego se to dagaa u podre
enim klasama; ona se m akar izvrgava rtvam a, izlae
se tamnoj budunosti dajui demagoka obeanja, ali
odrava vlast, ojaava je za trenutak i njome se slui
da bi zgnjeila protivnika i rasprila njegov rukovodei
kadar, koji ne moe biti brojan ni mnogo uvjeban.
Organski je norm alan fenomen kada ete mnogih stra
n ak a prijeu pod zastavu jedne stranke koja bolje
predstavlja i obuhvaa potrebe itave klase, ak i onda
kad je njegov ritam silno brz i gotovo m unjevit u usporedenju s m irnim vrem enim a: predstavlja fuziju itave
jedne socijalne grupe pod jedinstvenim rukovodstvom za
koje se dri da je jedino sposobno rijeiti neki bitan
dominantan problem te otkloniti sm rtnu opasnost. K a
da kriza ne nae takvo organsko rjeenje, nego rjee
nje u liku karizmatikog voe, znai da postoji statika
ravnotea (iji faktori mogu biti razliiti, ali u kojima
prevladava nedozrelost progresivnih snaga), da nijed
na grupa, ni konzervativna ni progresivna, nema potre
bne snage da pobijedi, te da ak i konzervativna grupa
treba gospodara.53)
Si)
r e d .) .
U sp o re d i O sa m n a e sti B r im c r
L u ja
B o n a p a r te
(B ilj
t a lij.
Taj rc-d pojava povezan je s jednim od najva

nijih pitanja koja se odnose na politiku stranku, to
jest s pitanjem c sposobnosti stranke da reagira pro
tiv duha navike, protiv tendencije da se mumificira i
postane anakronina. Stranke nastaju i konstituiraju
se u organizaciju da bi upravljale situacijom u asovi
ma koji su povijesno vitalni za njihove klase; ali, one
se ne znaju uvijek prilagoditi novim zadacima i novim
epohama, ne umiju se uvijek razvijati onako kako se
razvijaju cjelokupni odnosi snaga (pa prema tome i re
lativna pozicija njihovih klasa) u odreenoj zemlji ili
na meunarodnom polju. U analizi toga razvijanja
stranaka treba razlikovati: socijalnu grupu; masu u
stranci; birokraciju i glavni tab stranke. Birokracija
je najopasnija nepokretna i konzervativna snaga; ako
ona uspije da obrazuje zasebno tjelo, koje postoji za
sebe i osjea se neovisnim o masi, stranka zavrava
time da postane anakroninom, gubi, kao u trenucima
akutne krize, svoj drutveni sadraj i ostaje kao kula u
zraku. Moe se vidjeti to se dogaa s itavim nizom
njemakih stranaka zbog irenja hitlerizma. Francuske
stranke su bogato polje za takva istraivanja: sve su
one mumificirane i anakronine, povijesno-politiki
dokumenti razliitih faza francuske povijesti, iju za
starjelu terminologiju ponavljaju: njihova kriza moe
postati jo katastrofalnijom od krize njemakih stra
naka.
U ispitivanju ovoga niza dogaaja obino se pro
puta da se birokratski elemenat postavi na pravo mje
sto, civilno i vojno, i ne dri se na umu, osim toga,
da u takvu analizu ne mogu ui samo aktualni vojni
i birokratski elementi nego i drutveni slojevi iz kojih
se, u odreenoj dravnoj cjelokupnosti, birokracija tra
dicionalno regrutira. Jedan politiki pokret moe biti
O DRAVI
141
vojnikoga znaenja ak ako i vojska kao takva u njemu

ne sudjeluje otvoreno; jedna vlada moe biti vojnoga
karaktera ak ako vojska kao takva ne sudjeluje u njoj.
Moe se dogoditi da u odreenim situacijam a odgovara
da se vojska ne otkrije, da se vojska ne izvodi izvan
ustavnih okvira, da se politika ne unosi meu vojnike,
kako se kae, da bi se odrala homogenost izmeu ofi
cira i vojnika na terenu prividne neutralnosti i vanstrananosti; pa ipak, upravo vojska, to jest glavni tab
i oficiri, odreduju novu situaciju i njome gospodare.
S druge strane, nije istina da se vojska prem a ustavu,
ne smije nikada baviti politikom; vojska bi ba morala
braniti ustav, to jest legalni oblik drave, i s njom po
vezane ustanove; stoga takozvana neutralnost znai
samo podrku nazadnoj strani, ali u takvim situacijam a
pitanje valja tako postaviti kako bi se sprijeilo da se
u vojsci razmnoe neslaganja kao i u zemlji te tako
nestane odluujua vlast glavnog taba zbog raspadanja
vojske. Svi ti elementi opaanja nisu, doista, apsolutni;
u razliitim povijesnim trenucim a i u razliitim zem
ljam a oni im aju veoma razliitu teinu.
Prvo treba obaviti ovo istraivanje: da li u odre
enoj zemlji postoji rairen drutveni sloj za koji je
civilna i vojna birokratska karijera vrlo vaan eleme
nat ekonomskoga ivota i politike afirm acije (efek
tivno sudjelovanje u vlasti, m akar posredno, putem
ucjenjivanja)? U modernoj se Evropi taj sloj moe
identificirati u srednjoj i maloj seoskoj buroaziji, koja
je vie ili m anje rairena u razliitim zemljama, ve
prem a razvitku industrijskih snaga, s jedne strane, i
agrarne reform e s druge strane. Dodue, birokratska
k arijera (civilna i vojna) nije monopol toga drutve
noga sloja, ali je ona ipak posebno prikladna za dru
tvenu funkciju to je taj sloj vri i za psiholoke ten
142
dencije koje ta funkcija odreuje ili favorizira; ta dva

elementa daju ukupnosti drutvene grupe odreenu ho
mogenost i direktivnu energiju pa stoga i politiku
vrijednost i funkciju koja je esto odluna u itavom
drutvenom organizmu.
Elementi te grupe navikli su da neposredno ko
m andiraju skupinama ljudi, m akar neznatnim, te da ko
m andiraju politiki, a ne ekonomski; to jest u nji
hovoj vjetini kom andiranja nema sposobnosti za ra
sporeivanje ljudi i stvari u organsku cjelinu, kao
to se dogaa u industrijskoj proizvodnji, jer ta grupa
nema ekonomskih funkcija u modernom smislu te ri
jei. Ona posjeduje dohodak jer je, juridiki, vlasnik
jednoga dijela nacionalnoga tla i njezina se funkcija
sastoji u tome da politiki prijei seljaku obradivau
da pobolja vlastitu egzistenciju jer bi svako pobolja
nje relativne pozicije seljaka bilo katastrofalno za nje
zin drutveni poloaj. Kronina bijeda i produeni rad
seljaka, sa stalnim poivinenjem, za tu je grupu pri
marna nunost. Time se tumai krajnja energija u pru
anju otpora i u suprotstavljanju svakom i najmajem
pokuaju da se samostalno organizira rad seljaka i sva
kom seljakom kulturnom pokretu koji bi prelazio gra
nice slubene raligije.
Ta drutvena grupa nalazi svoje granice i uzroke svo
joj unutranjoj slabosti u svojoj teritorijalnoj rasutosti i
u nehomogenosti koja je tijesno povezana s takvom
rasutou; to objanjava i druge njezine znaajke: pre
vrtljivost, mnogostrukost ideolokih sistema to ih slije
di, pa i samu neobinost ideologija koje katkada slijedi.
Volja je odluna da se kree prema cilju, ali ona je
spora i obino joj je potreban dug proces da bi se orga
nizaciono i politiki centralizirala. Proces se ubrzava
O DRAVI
143
kada se specifina volja te grupe podudara s voljom

i neposrednim interesim a visoke klase; ne samo to
se proces ubrzava nego se odmah oituje vojna snaga
toga sloja, koji ponekad, organiziravi se, diktira zakon
visokoj klasi, bar u tome to se odnosi na oblik rje
enja ako ne i na sadraj. Ovdje se vide kako funkcio
niraju isti zakoni kao to su oni u odnosima grad-selo
u odnosu na podreene klase: snaga grada autom atski
postaje snaga sela, ali budui da na selu sukobi odmah
poprim aju otri i lini oblik, zbog toga to nema eko
nomskih mogunosti i zato to je pritisak odozgo prem a
dolje obino tei, stoga protunapadi na selu moraju biti
bri i odluniji. Ta grupa razum ije i uvia da je izvor
njezinih nevolja u gradovima, u snazi gradova, i zato
razum ije da mora diktirati rjeenje visokim gradskim
klasam a kako bi se glavno arite ugasilo ak ako to i
visokim gradskim klasam a ne odgovara neposredno ili
zato to je previe skupo, ili zato to bi na dui rok bilo
opasno (te klase vide ire razvojne cikluse u kojima
je mogue m anevrirati, a ne samo neposredni fiziki
interes). U tom smislu, a ne u apsolutnom smislu, treba
razum jeti direktivnu funkciju toga sloja; ipak to nije
mala stv ar.4)
Treba prim ijetiti da taj vojni karakter drutvene
grupe o kojoj je rije, a koji je tradicionalno bio spon
tani odraz odreenih ivotnih uvjeta, sada biva svjesno
odgajan i organski priprem an. U taj svjestan pokret
S4) J e d a n o d r a z te g r u p e v id i s e u id e o lo k o j a k t i v n o s t i d e s n i
a r s k ih k o n z e r v a t i v n i h in t e l e k t u a l a c a . K n jig a k o jo j j e a u t o r G a e
t a n o M o s k a : T e o r ij a v la d a i p a r la m e n ta r n a v la d a (d ru g o iz d a n je
1925, p r v o i z d a n je 1883) p r i m j e r n a j e u to m p o g le d u ; s v e o d 1883.
M o s k a j e b io t e r o r i z i r a n je d n i m m o g u im k o n t a k t o m iz m e u g r a d a
i s e la . M o s k a j e z b o g s v o je d e f e n z iv n e p o z ic ij e ( p o z ic ije p r o t u n a p a d a ) u 1883. b o lje r a z u m io te h n i k u p o lit ik e p o d r e e n ih k la s a
n e g o to s u j e r a z u m je li, a k i n e k o lik o d e s e tl je a k a s n ije , p r e d
s ta v n ic i ti h p o d r e e n i h s n a g a , a k 1 g r a d s k i h .
144
ulaze sistem atski napori da se osnivaju i postojano

odravaju razna udruenja rezervnih vojnika i bivih
boraca raznih rodova vojske, posebno oficirskih, udru
enja koja su povezana sa glavnim tabovima i u slu
aju potrebe mogu biti mobilizirana a da i nije potreb
no mobilizirati vojsku regruta, koja bi na taj nain
zadrala svoj karakter alarm irane rezerve, a koju bi
te privatne snage ojaale i im unizirale protiv poli
tikog raspadanja, te privatne snage koje nee moi
a da ne utjeu na njezin moral, podravajui ga i
jaajui. Moe se rei da se pojavljuje pokret kozakog tipa, ne u formacijama koje su rasporeene uzdu
nacionalnih granica, kao to je to bilo sa caristikim
kozacima, nego uzdu granica drutvene grupe.
Stoga u itavom nizu zemalja utjecaj vojnog ele
menta u dravnom ivotu ne znai samo utjecaj i va
nost tehnikog vojnog elementa nego utjecaj i vanost
drutvenoga sloja (posebno nii oficiri) iz kojeg pot
jee. Ovaj niz opaanja nuan je za analiziranje naj
dubljeg vida onoga odreenog politikog oblika koji se
olaiSva zvati cezarizmom ili bonapartizmom, da bi se
Razlikovao od drugih oblika u kojima tehniki vojni
elemenat, kao takav, prevladava u oblicima koji su
moda jo uoljiviji i iskljuiviji.
panjolska i Grka pruaju dva tipina primjera,
sa slinim i razliitim crtama. U sluaju panjolske
treba voditi rauna o nekim osobitostima: o njezinoj
veliini i slaboj gustoi seljakoga stanovnitva. Izme
u plemia latifundista i seljaka ne postoji brojna seo
ska buroazija. Stoga nii oficiri, kao snaga po sebi,
nem aju velike vanosti (nasuprot, odreenu su antago
nistiku vanost imali oficiri kolovanih rodova, arti
ljerije i inenjerije, gradskog buroaskog porijekla, koji
O D R 2A V I
145
su se suprotstavljali generalim a i pokuavali voditi

jednu vlastitu politiku). Vojne vlade su stoga vlade
velikih generala. K arakteristina je pasivnost se
ljakih masa kao graanstva i kao vojske. Ako se vojska
politiki raspadne, to se dogaa u vertikalnom a ne
horizontalnom smislu, zbog konkurencije vodeih kli
ka: vojska se razdvaja da bi slijedila voe koji se me
usobno bore. Vojna vlada je zagrada izmeu dvije
ustavne vlade; vojni elem enat je tra jn a rezerva reda
i odravanja poretka, ona je politika snaga koja djeluje
javno kada je zakonitost u opasnosti.
To isto se dogaa u Grkoj, s tom razlikom to je
grki teritorij rascjepkan na sistem otoka i to je n aj
energiniji i najaktivniji dio stanovnitva uvijek na
moru, a to olakava spletke i vojne zavjere. Grki se
ljak je pasivan kao i panjolski, ali u okviru cjelokup
nog stanovnitva; budui da je G rk najenerginiji i
najaktivniji m ornar, a gotovo uvijek je daleko od svo
jega sredita politikog ivota, treba drugaije anali
zirati opu pasivnost, te rjeenje problem a ne moe biti
isto. (S trijeljanja lanova oborene vlade koja su prije
nekoliko godina izvrena u Grkoj vjerojatno se mogu
objasniti kao provala bijesa tog energinog i aktivnog
elementa koji je htio dati krvavu lekciju.)
Ono to posebno treba opaziti jest to da ni u Gr
koj ni u panjolskoj iskustvo vojne vlade nije stvorilo
jednu politiku i socijalnu ideologiju koja bi trajno
i formalno bila organska, kao u zemljama koje su, da
tako kaemo, potencijalno bonapartistike. Ali, opi
povijesni uvjeti tih dvaju tipova drutva isti su: ravno
tea gradskih grupa koje se bore prijei igru normalne
demokracije, parlam entarizam ; meutim, razliit je
utjecaj sela u toj ravnotei. U zemljama kao to je pa
njolska, selo potpuno pasivno, doputa generalim a zem
146
ljinoga plemstva da se politiki poslue vojskom za

uspostavljanje ugroene ravnotee, to jest prevlast viso
kih grupa. U drugim zemljama selo nije pasivno, ali
njegovo kretanje nije politiki usklaeno s gradskim.
Vojska mora ostati neutralna jer je mogue da se inae
raspadne horizontalno (razumije se, ostat e neutralna
do jedne odreene toke) a stupa u akciju vojnobirokratska klasa koja vojnim sredstvim a gui pokret na
selu (koji je neposredno opasniji). U toj borbi nalazi
odreenu politiku i ideoloku unifikaciju, nalazi sa
veznike u srednjim gradskim klasama (srednjima u tali
janskom smislu), ojaane studentim a seljakog pori
jekla koji borave u gradu, namee svoje politike me
tode visokim klasama, koje joj moraju praviti mnoge
ustupke i dopustiti odreeno povoljno zakonodavstvo.
Jednom rijeju, uspijeva da prome dravu svojim in
teresima, do odreene toke, te da zamijeni dio ruko
vodeeg kadra, a dotle ostaje naoruana u opem razo
ruanju te predvia opasnost graanskog rata izmeu
vlastitih naoruanih ljudi i regrutne vojske ako visok^_
klasa pokae suvie prohtjeva da se odupre. Ta za
paanja ne smiju se shvatiti kao kruta shema nego samo
kao praktini kriterij za povijesno i politiko tum a
enje. U konkretnim analizama stvarnih dogaaja povi
jesni oblici su individualizirani i gotovo jedinstveni.
Cezar predstavlja kombinaciju stvarnih okolnosti koje
se veoma razlikuju od one to je predstavlja Napoleon
I, kao to Primo De Rivera55) predstavlja drugaiju od
one ivkovia56) itd.
1S) P r lm o D e R i v e r a , M ig u e l (187C1930), p a n jo ls k i g e n e r a l
i p o lit i a r , 1923. n a e lu v o jn e h u n te iz v r io d r a v n i u d a r , z a v e o
o s o b n u d i k t a t u r u i s tv o r io p o lit i k u o r g a n iz a c iju p o u g le d u n a
M u s o lin ije v f a i s ti k i p o k r e t (B ilj. re d .) .
st) G ra m i m is li n a P e t r a 2 1 v k o v l a , g e n e r a la , g la v n o g o slo n c a
d i k t a t u r e k r a l j a A le k s a n d r a (B ilj. re d .) .
O D R2A V I
147
U analizi treega stupnja ili mom enta sustava sna

ga koje postoje u odreenoj situaciji moe se korisno
pribjei pojmu koji se u vojnoj nauci zove strateki
poloaj ili, preciznije reeno, stupanj strateke pri
prem e borbenoga prostora, a kojemu je jedan od osnov
nih elem enata odreen kvalitativnim uvjetim a rukovo
deega kadra i aktivnih snaga koje se mogu nazvati
snagama prve linije (ukljuivi tu i one jurine). Stu
panj strateke priprem ljenosti moe donijeti pobjedu
snagam a koje su prividno (to jest kvantitativno) in
feriorne protivnikim snagama. Moe se rei da stra
teka priprem a tei tome da svede na niticu takozvane
nemjerljive faktore, to jest neposredne i iznenadne
reakcije to ih u odreenom momentu mogu pokazati
snage koje su tradicionalno nepokretne i pasivne. U
elemente priprem anja povoljne strateke konjunkture
treba unijeti upravo one koje smo razm atrali u zapa
anjim a o postojanju i organizaciji odreenog vojnog
sloja usporedo s tehnikim organizmom nacionalne voj
ske.57)
(N o te su l M a c h ia v elli, p. 1756; Iza b ra n a dela,
s tr. 200 242)
Drugi se elem enti mogu izvesti iz ovoga odlomka

u govoru to ga je m inistar rata general Gacera (Gazze5,1 U p o g le d u v o jn o g a sta le a z a n im l jiv o Je o n o to p i e T .
T ito n l u l a n k u O so b n o s je a n j a o u n u t r a n j o j p o lit ic i , N u o v a
a n to lo g ia , o d 116. t r a v n j a 1929. T ito n l p r i a k a k o j e r a z m i lj a o
o in je n i c i d a j e z a u j e d i n j a v a n j e j a v n e s ile k o ja j e b ila p o tr e b n a
d a se s u p r o t s t a v i n e r e d i m a to s u iz b ili u je d n o m m je s tu , tr e b a lo
p o v u i v o js k u iz d r u g i h k r a j e v a : z a v r i j e m e c r v e n o g a tj e d n a u
l i p n j u 1914, d a b i s e s u z b ili p o k r e t i u A n k o n i, b ila j e p o v u e n a
p o lic ija iz R a v e n e , g d je s e z a tim p r e f e k t , li e n p o lic ijs k ih s n a g a ,
m o r a o z a t v o r i t i u p r e f e k t u r u p r e p u t a j u i g r a d p o b u n je n ic i m a . V i
e s a m s e p u t a p ita o to b i m o g la u i n i t i v la d a d a j e j e d a n b u n t o v
n i k i p o k r e t is t o v r e m e n o iz b io n a ita v o m p o lu o to k u . T ito n i je
p r e d lo io v la d i d a s e r e g r u t i r a j u d o b r o v o ljc i re d a , b iv i b o r c i
k o je b i v o d ili r e z e r v n i o f ic i r i. C in i s e d a j e T ito n i je v a z a m is a o
z a n im l jiv a d a s e o n j o j r a z m i lj a , aU s e n i j e o s tv a r ila .
148
ra) odrao u Senatu 19. svibnja 1932. (usporediti) Corriere della sera od 20. svibnja): Disciplinski reim
nae vojske, zaslugom faizma, danas je direktivna nor
ma koja vrijedi za itavu naciju. Druge su vojske imale
i jo uvijek uvaju formalnu i krutu disciplinu. Mi
uvijek imamo pred oima naelo da je vojska stvorena
za rat i da se za rat mora priprem ati; mirovna disci
plina, stoga, mora biti ista kao i u vrijeme rata, mora
u vrijeme mira nai svoj duhovni temelj. Naa disci
plina se temelji na duhu kohezije izmeu mnotva i
obinih vojnika, a to je spontani plod sistema koji sli
jedimo. Taj je sistem velianstveno izdrao za vrijeme
dugoga i tekog rata, sve do pobjede; zasluga je fai
stikoga reima da je na itav talijanski narod protegao
tako velianstvenu disciplinsku tradiciju. O disciplini
pojedinaca ovisi ishod strateke koncepcije i taktikih
operacija. Rat nas je nauio mnogim stvarima, takoer
i tome da je duboka razlika izmeu priprema u doba
mira i stvarnosti rata. Sigurno je, kakva bila da bila
priprema, da poetne operacije na bojnom polju stav
ljaju zaraene pred nove probleme u kojima iznenaenja
niu na sve strane. Ipak nije nuno da se odatle za
kljui kako nije potrebno apriori imati jednu kon
cepciju i kako se iz prologa rata ne moe izvesti ni
kakva pouka. Odatle se moe izvui ratna doktrina koja
se mora shvatiti kao intelektualna disciplina i kao
sredstvo da se potaknu ujednaeni naini umovanja i
takva uniform iranost jezika koji svima doputa da shva
aju aviona koji je objavljen u Rassegna contemporadoktrine prijetilo da se degenerira do shematizma, od
mah se spremno reagiralo, unosei u taktiku, takoer
i zbog napretka tehnike, kakvu brzu obnovu. Takvo
ureenje, dakle, nije statino, nije tradicionalno, kao
O D R 2A V I
149
to netko vjeruje. Tradicija se sm atrala samo snagom, a

propisi su stalno podvrgnuti reviziji ne zbog elje za
promjenom, ve da bi se mogli prilagoditi stvarnosti.
(P rim jer za priprem u strateke konjunkture moe se
nai u erilovim (Churchill) Uspomenama gdje go
vori o bici kod Jutlanda).
(N o te s u l M a c h ia v elli, p. 57 58)
Cezarizam,
Cezar, Napoleon I, Napoleon III, Kromvel (Crom
well) itd. im ena su vezana za povijesne dogaaje koji
su kulm inirali u jednoj velikoj herojskoj linosti.
Moe se rei da cezarizam izraava situaciju u kojoj
zaraene snage postizavaju ravnoteu na katastrofalan
nain, to jest tako da se nastavak borbe ne moe zavriti
nego uzajam nim unitenjem . K ada se napredna snaga
A bori s nazadnom snagom B, moe se dogoditi da A
pobijedi B ili B pobijedi A, a moe se dogoditi i to
da ne pobijedi ni A ni B, ve da se meusobno iscrpe
pa da jedna trea snaga C intervenira iz inozemstva
podjarm ljujui ono to ostaje i od A i od B. U Italiji
se poslije sm rti V elianstvenoga58) dogodilo upravo to,
kao to se dogodilo u antikom svijetu s barbarskim
invazijama.
Ali, ako cezarizam izraava uvijek arbitrarno
rjeenje povjereno jednoj velikoj linosti jedne povijesno-politike situacije koju karakterizira ravnotea
snaga s katastrofikom perspektivom , cezarizam nema
uvijek isto povijesno znaenje. Cezarizam moe biti
) L o r e n z o , M e d ic i (14491492), f i r e n t i n s k i k n e z
a n s t v e n i ( M a n j lf i k o ) ( B ilj. r e d .) .
nazvan
V e li
150
napredan i zaostao, a tono znaenje svakoga oblika

cezarizma, u krajnjoj analizi, moe se izgraditi iz kon
kretne povijesti, a ne iz jedne socioloke sheme. Ceza
rizam je napredan onda kada njegova intervencija po
mae naprednoj snazi da pobijedi, m akar uz odreene
kompromise i ublaavanja koja ograniavaju pobjedu;
zaostao je onda kada njegova intervencija pomae da
pobijedi zaostala snaga, i u ovom sluaju s odreenim
kompromisima i ogranienjima koji pak imaju vrijed
nost, domet i znaenje to se razlikuju od onih u pret
hodnom sluaju. Cezar i Napoleon I prim jeri su na
prednog cezarizma a Napoleon III i Bizmark (Bismarch)
zaostalog.
Rije je o tome da se vidi da li u dijalektici re
volucija restauracija preovladava elemenat revo
lucije ili onaj restauracije zato to je sigurno da se
u povijesnom kretanju ne vraa nikad nazad pa ne
postoje restauracije in toto. Uostalom, cezarizam je
ijedna polemiko-ideoloka formula, a ne pravilo za
povijesno tumaenje. Moe biti cezaristiko rjeenje i
bez Cezara, bez jedne velike herojske i reprezentativ
ne linosti. Parlam entarni sistem je i sam dao mehani
zam za takva kompromisna rjeenja. Laburistike
vlade Makdonalda59) bile su u odreenom stupnju rje
enja takve vrste, stupanj cezarizma se intenzificirao
kada je bila form irana vlada s konzervativnom vei
nom kojoj je Mac Donald bio predsjednik.
(N ote su l M achiavelli,
str. 242 243)
p. 5859, Izabrana dela,
) M a c D o n a ld , J a m e s (18661937), b r i t a n s k i p o lit i a r 1 J e d a n
o d o s n iv a a 1 v o a N e z a v is n e r a d n i k e p a r t i j e (1893) o d k o je Je
n a s t a l a L a b u r is t i k a p a r t i j a : p r e d s j e d n ik 1 m in i s ta r v a n js k ih p o
slo v a p r v e la b u r i s ti k e v la d e u E n g le s k o j (B ilj. re d .) .
O DRAVI
151
Tako u Italiji u listopadu 1922. do odvajanja Puke

stranke, a zatim postupno do 3. sijenja 1925. i dalje
do 8. studenoga 1926. im ali politiko-povijesno k reta
nje u kojemu su slijedili razliiti stupnjevi cezarizma
sve do oblika koji je bivao sve ii i trajniji, iako ni
on nije bio nepokretan ni statian. Svaka koalicijska
vlada oznaava poetni stupanj cezarizma, koji se mo
e a ne mora razviti do znaajnijih stupnjeva (narav
no. masovno m nijenje je uvjereno da su koalicijske vla
de najvri bedem protiv cezarizma).
U suvremenom svijetu, s njegovim velikim koali
cijama, u kojemu stranke im aju ekonom sko-sindikalni
i politiki k arakter, mehanizam cezaristikog fenomena
mnogo je drugaiji od onoga kakav je bio do Napoleona
III. U razdoblju do Napoleona III redovne ili borbene
vojne snage djelovale su kao odluan elem enat u na
stajanju cezarizma, koji se pojavljivao s dobro usm je
renim dravnim udarim a, vojnim akcijam a itd. U su
vrem enom svijetu problem mogu kom plicirati sindi
kalne politike snage, pomou financijskih sredstava
koja se ne mogu proraunati a kojima mogu raspolagati
male grupe graana. Funkcionari stranaka i ekonom
skih sindikata mogu biti korum pirani ili terorizirani,
a da i nije potrebna vojna akcija u velikom stilu Ceza
rova tipa ili ona 18. brim era. Na tom se polju ponavlja
ista situacija koju smo razm atrali u povodu jakobinsko-etrdesetosmake formule o takozvanoj perm anentnoj
revoluciji. Suvrem ena politika tehnika posvema se
prom ijenila nakon etrdeset i osme, nakon ekspanzije
parlam entarizm a, udruno-sindikalnog i stranakog re
ima, nakon form iranja velikih dravnih i privatnih
birokracija (politiko-privatnih, stranakih i sindikal-
152
nih), i nakon preobraaja to ih je u irokom smislu

doivjela policijska organizacija, to jest ne samo preo
b raaja to ih je doivjela dravna sluba za suzbi
janje delikvencije nego cjelokupnih snaga organiziranih
od drave i privatnika za zatitu politikog i ekonom
skog gospodstva vladajuih klasa. U tom smislu, itave
-politike stranke i druge ekonomske organizacije, ili
bilo koje druge, moraju se sm atrati organizmima poli
tike policije koji imaju istrani i preventivni karakter.
Generika shema snaga A i B koje se bore s katastrofikom perspektivom, to jest s takvom perspektivom
prem a kojoj ne pobjeuje ni A ni B u borbi za uspo
stavljanje (ili obnavljanje) organske ravnotee, iz koje
se raa (moe se roditi) cezarizam, upravo je gene
rika hipoteza, socioloka shema (komotna za politiku
vjetinu). Hipoteza se moe uvijek uiniti konkretnijom, dovesti do uvijek veega stupnja aproksimacije
prem a konkretnoj povijesnoj stvarnosti, a to se moe
postii tako da se preciziraju neki osnovni elementi.
Tako, govorei o A i B, reeno je da su one samo
jedna openito napredna snaga i jedna openito zao
stala snaga: moe se precizirati o kakvom se tipu na
prednih i zaostalih snaga radi, i tako postii vee apro
ksimacije. U sluaju Cezara i Napoleona I moe se rei
da snage A i B, iako su bile razliite i protivnike, ipak
nisu bile takve da nisu mogle nikako apsolutno postii
uzajamnu fuziju i asimilaciju nakon odreenog mole
kularnog procesa, jer se to u stvari i dogaa, bar u
nekoj mjeri (koja je ipak dovoljna za povijesno-politike ciljeve prestanka osnovne organske borbe te
stoga da bi se prevladala katastrofalna faza).
To je jedan elemenat vee aproksimacije. Drugi
je elemenat slijedei: katastrofalna faza moe izbiti
O D R2A V 1
153
zbog asovite politike slabosti tradicionalne vladajue snage, a ne zbog neke organske slabosti koja se
nikako ne bi mogla nadvladati. To se dogodilo u slu
aju Napoleona III.
V ladajua snaga u Francuskoj od 1848. bila se po
litiki razdvojila (sektaki) u etiri frakcije: legitimistiku, orleanistiku, bonapartistiku i jakobinsko-republikansku. U nutranje sektake borbe bile su takve da
su omoguile napredovanje antagonistikoj snazi B (progresistikoj) u preranoj formi; ve postojei dru
tveni oblik ipak jo nije bio iscrpio svoje razvojne
mogunosti, kao to je to bliska povijest obilno poka
zala Napoleon III je predstavljao (na svoj nain, prem a
ljudskom stasu, koji nije bio velik) te latentne i im a
nentne mogunosti: njegov cezarizam, dakle, ima po
sebnu boju. On je objektivno napredan iako ne kao
onaj Cezara i Napoleona I. Cezarizam Cezara i Napo
leona I bio je, da se tako izrazimo, kvantitativno-kvalitativnoga karaktera, to jest predstavljao je povijesnu
fazu prijelaza iz jednoga tipa drave u drugi, prijelaza
u kojem su novine bile tolike i takve da su predstav
ljale potpun preokret. Cezarizam Napoleona III bio je
samo i ogranieno kvantitativan, nije bio prijelaz iz
jednoga tipa drave u drugi, nego samo evolucija
istoga tipa po jednoj neprekinutoj crti.
U savrem enom svijetu fenomeni su cezarizma sa

svim razliiti, bilo da su naprednog tipa kao to je
Cezar-Napoleon I, bilo da su tipa Napoleona III, iako
se pribliavaju tom drugom. U savrem enom svijetu
ravnotea k atastrofalnih perspektiva ne ostvaruje se
154
izmeu snaga koje bi se u krajnjoj analizi mogle sto

piti i ujediniti, pa makar poslije tekog i krvavog pro
cesa, nego izmeu snaga ije je suprotstavljanje povi
jesno neizljeivo, a koje se, dapae, posebno produbljava
s pojavom cezarskih oblika. Ipak, cezarizam i u suvre
menom svijetu ima odreeni prostor, vei ili manji,
ve prema zemljama i njihovoj relativnoj vanosti u
svjetskoj stru k turi jer jedan drutveni oblik ima uvi
jek prostornu mogunost buduega razvoja i organi
zacijskog sreivanja a posebno moe raunati na rela
tivnu slabost antagonistike napredne snage, zbog po
sebne prirode i njezina naina ivota, na slabost koju
treba odravati: zbog toga je reeno da je moderni
cezarizam vie policijski nego vojni.
Bila bi metodska pogreka (jedan aspekt sociolo
gijskog mehanicizma) kada bismo sm atrali da, u feno
menima cezarizma, bilo naprednog, bilo zaostalog, bilo
onoga koji ima srednje epizodno znaenje, itav novi
povijesni fenomen duguje ravnotei osnovnih snaga;
treba takoer vidjeti odnose koji postoje izmeu glav
nih grupa (razliite vrste, drutveno-ekonomske i tehniko-ekonomske) osnovnih klasa i pomonih snaga
koje su voene ili podvrgnute hegemonijskom utjecaju.
Tako se, bez prouavanja uloge vojnih grupa i fran
cuskih seljaka, ne bi mogao razum jeti dravni udar od
2. prosinca.
S te toke gledita veoma je vaan kao povijesna
epizoda takozvani pokret u povodu Drajfusove afere u
Francuskoj; i on ulazi u ovu seriju zapaanja, ne zato
to je doveo do cezarizma nego upravo obratno, zato
to je sprijeio pojavu cezarizma koji se upravo pri-
O DRAVI
155
premao, isto nazadnog karaktera. Ipak Drajfusov po

kret je k arakateristian jer su to elem enti istoga dru
tvenoga bloka koji spreavaju cezarizam najreakcionarnoga dijela istoga bloka, ne oslanjajui se na selja
ke, na selo, nego na podreene elem ente u gradu koje
je vodio socijalni reform izam (ali, takoer se oslanja
jui i na n ajnapredniji dio seljatva). Moemo nai i
druge povijesno-politike moderne pokrete D rajfusova
tipa, koji zacijelo nisu revolucije, nego su potpuna reak
cija, barem u tom smislu to na dom inantnom polju
lome zaguujue dravne kristalizacije te u dravni ivot
i u drutvene aktivnosti unose razliit i brojniji kadar
od onoga prethodnoga. I ti pokreti mogu im ati rela
tivno progresivan k arak ter koliko pokazuju da su u
starom drutvu postojale latentne djelatne snage to
ih stari upravljai nisu znali iskoristiti, m akar to bile
marginalne snage, ne apsolutno napredne, po tome
to ne mogu initi epohu. Povijesno efikasnima ih
je napravila konstruktivna slabost protagonista, a ne
un u tran ja vlastita snaga, pa su stoga te snage vezane
za odreenu situaciju ravnotee snaga koje se bore,
obje nesposobne, svaka na svojemu polju, da iskau
volju za obnovom.
P o liti k a
b o rb a i v o jn i r a t
K ada se u vojnom ratu postigne strateki cilj, uni

ti neprijateljska vojska i okupira njegov teritorij, na
stane mir. Osim toga valja opaziti kako je dovoljno
samo potencijalno postii strateki cilj da bi ra t zavr
io: dovoljno je ve i to da bude sigurno kako se neka
vojska vie ne moe boriti a da pobjednika vojska
moe okupirati neprijateljski teritorij. Politika je
156
borba silno kompleksnija: u jednom se odreenom

smislu moe usporediti s kolonijalnim ratovima ili sa
starim osvajakim ratovima, to jest kada pobjednika
vojska zauzme ili nam jerava stalno zauzeti itav ili
jedan dio osvojenog teritorija. Tada pobijeena vojska
biva razoruana i rasprena, ali se borba nastavlja na
politikom terenu i na terenu vojne pripreme.
Tako politika borba Indije protiv Engleza (te u
odreenoj mjeri Njemake protiv Francuske ili M aar
ske protiv Male antante) poznaje tri oblika rata: po
kretni, pozicijski i podzemni. Gandijev90) pasivni otpor
je pozicijski rat, koji u odreenim momentima postaje
pokretni, a u drugim podzemni rat: bojkot je pozicijski
rat, trajkovi su pokretni rat, tajno priprem anje oruja
i jurinih borbenih elemenata podzemni je rat. Postoji
jedan oblik arditizm a61), ali se upotrebljava s mnogo
promiljenosti. Kad bi Englezi bili uvjereni da se pri
prem a veliki ustaniki pokret koji bi htio unititi nji
hovu sadanju strateku nadmo (koja se u odreenom
smislu sastoji u njihovoj mogunosti da m anevriraju
uzdu unutranjih linija i da koncentriraju svoje snage
na sporadino najopasnijoj toki) masovnim napa
dom, to jest prisiljavajui ih da razrijede snage na
jednom ratnom popritu koje bi odjednom postalo ope,
njima bi konveniralo izazvati prijevremeni izlazak in
dijskih borbenih snaga kako bi ih indentificirali i obez
glavili opi pokret. Tako bi Francuskoj konveniralo kad
bi njemaka nacionalistika desnica bila umijeana u
kakav avanturistiki dravni udar, koji bi prisilio ile
) G a n d l, M a h a tm a (18691948). I n d ijs k i p o lltlC a r 1 n a r o d n i
v o d a , v o d io I n d ijs k i n a c io n a ln i p o k r e t z a o s lo b o e n je o d e n g le s k e
k o lo n ij a ln e v la s ti te p r o p a g ir a o n e n a s il n e m e to d e g r a a n s k o g n e
p o s lu h a ( B ilj. re d .)
') A rd itl (S m je li), J u r l n i o d r e d i u t a lija n s k o j v o js c i u p r v o m
s v je ts k o m r a t u k o ji s u u p o e tk u I m a li d o b r o v o lja k i k a r a k t e r
(B ilj. re d .)
O D R2A V I
157
galnu vojnu organizaciju, za koju se sum nja da postoji,

da se pokae prijevrem ena i tim e dopusti takvu inter
venciju, koja bi sa francuske toke gledita bila pravo
vremena. Evo, u ovim mjeovitim oblicima borbe, koji
ma je vojni k arak ter osnovni a politiki pretean (ali,
svaka politika borba uvijek ima vojni dodatak) upo
treba arditskih odreda zahtijeva originalan taktiki raz
voj, ijoj koncepciji ratno iskustvo moe dati samo
poticaj, a ne model.
Posebno se mora raspraviti pitanje balkanskih ko
miteta, koji su povezani s posebnim uvjetim a regio
nalnog fiziko-geografskog am bijenta, s oblikovanjem
seoskih klasa a isto tako sa stvarnom efikasnou vlada.
Tako je s irskim bandam a, iji je oblik ratovanja i
organizacije bio vezan za irsku socijalnu strukturu.
Komite, Irci i razni drugi oblici partizanskog ratovanja
m oraju se odvojiti od pitanja arditizm a iako izgleda da
s njim im aju dodirnih toaka. Ti su oblici borbe svoj
stveni slabim ali ogorenim m anjinam a koje se bore
protiv dobro organiziranih veina: dotle moderni arditizam pretpostavlja veliku rezervu, koja je imobilizirana zbog raznih uzroka, ali je potencijalno efikasna,
koja ga podrava i hrani individualnim prinosima.
(N o te s u l M a c h ia v elli, p. 6063, Iz a b r a n a dela,
str. 243 246)
Odnosi koji su 19171918. postojali izmeu for

macija ard ita i vojske mogu u svojoj sloenosti dovesti
i ve su doveli politike rukovodioce do pogrenih po
stavki u borbenim planovima. Zaboravlja se: 1. da su
arditi jednostavne taktike form acije te, dodue, pret
postavljaju jednu malo efikasnu vojsku, ali ne potpuno
nepokretnu: je r ako disciplina i vojni duh i jesu po
pustili do te m jere da je pam etno stvoriti novu tak
158
tiku dispoziciju, oni jo postoje u odreenoj mjeri,

kojoj upravo odgovara nova taktika formacija; inae
vojska bi se, svakako, bila raspala i dala u bijeg;
2. ne smije se zaboraviti da se arditizam ne smije sma
tra ti znakom ope borbenosti vojne mase, ve obratno,
kao znak njezine pasivnosti i njezine relativne demora
lizacije. To neka bude reeno zadravajui sadranim
opi kriterij da usporedbe izmeu vojne vjetine i poli
tike uvijek valja utvrivati cum grano salis, to jest
samo kao poticaj razm iljanju i izraz pojednostavljen
ad absurdum: u stvari, u politikoj miliciji nedostaje
neum oljiva krivina sankcija protiv onoga koji pogri
jei li se pae ne pokorava, nedostaje vojni sud, osim
injenice da se politiko ureenje ne moe ni iz daleka
usporediti s vojnim ureenjem.
U politikoj borbi, osim pokretnog rata i opasnoga
ili pozicijskog rata, postoje drugi oblici. P ravi arditi
zam, to jest suvremeni, svojstvo je pozicijskoga rata,
onakvoga kakvim se pokazao u 19141918. I pokretni
ra t i opsadni rat u prolim razdobljima imali su svoje
ardite, u odreenom smislu: lagana i teka konjica,
bersaljeri itd., openito su brza oruja djelimice imala
funkciju ardita; tako je u vjetini organiziranja patrola
bila sadrana klica modernoga arditizma. Vie u op
sadnom ratu nego u onome pokretnom nalazila se ova
klica: sluba patrola za dalju akciju, a posebno vjetina
organiziranja iznenadnih juria izabranih elemenata.
Drugi elemenat koji valja imati na umu jest ovaj:
u politikoj borbi ne smiju se oponaati borbene metode
vladajuih klasa, inae se lako upada u zasjedu. U da
nanjim borbama taj se fenomen esto dogaa. Dravna
oslabljena organizacija je kao vojska koja je oslabila.
Ulaze na bojno polje arditi, to jest naoruane privatne
O D R 2A V I
159
organizacije, koje im aju dva zadatka: posluiti se ilegalnou, dok izgleda da drava ostaje u legalnosti, kao
sredstvo za reorganizaciju same drave. Grupo je vje
rovati da se privatnoj ilegalnoj aktivnosti moe su
protstaviti jedna druga slina aktivnost, to jest arditizam suzbijati arditizmom; to bi znailo vjerovati da dr
ava vjeno ostaje nepokretnom, a to se nikada ne dogaa.
Klasni k arak ter dovodi do tem eljne razlike: jedna klasa
koja svaki dan mora raditi prem a fiksnom radnom
vrem enu ne moe im ati stalne i specijalizirane jurine
odrede, kao klasa koja ima iroke financijske mogu
nosti i nije vezana, ni u kojem od svojih lanova, fiks
nim radom. U bilo kojem satu noi i dana te organiza
cije, postavi profesionalnim , mogu odluno udariti i
zatei iznenada. Taktika artida ne moe, dakle, im ati
istu vanost za jedne i druge klase; za neke je klase
nuna je r je njim a svojstven pokretan i m anevarski
rat, koji u sluaju politike borbe moe kom binirati
korisnu i moda prijeko potrebnu upotrebu arditske
taktike. Glupo je ograniiti se na vojni model: politika
i ovdje mora biti superiorna vojnom djelu, samo poli
tika stv ara mogunosti m anevriranja i pokreta.
Iz svega to je reeno proizlazi da u pojavi vojnog
arditizm a treb a razlikovati tehnike funkcije posebnog
oruja koje je vezano uz moderni pozicijski ra t i politiko-vojne funkcije: u funkciji posebnog oruja arditizam je postojao u drugim vojskam a u svjetskom ratu;
u politiko-vojnoj funkciji postojao je u politiki ne
homogenim i oslabljenim zemljama, dakle u onima ko
je su kao izraz imale jednu nacionalnu slabo borbenu
vojsku i generaltab koji je bio karijeristiki birokra
tiziran i fosiliziran.
160
U pogledu odnosa izmeu pojmova koji u vojnoj

vjetini postoje o manevarskom i pozicijskom ratu i
odnosnih pojmova u politikoj vjetini valja spomenuti
knjiicu koju je napisala Roza02), a koju je K. Alesandri
(C. Alessandri) 1919. preveo sa francuskog na talijanski.
U knjiici se poneto uurbano a takoer i povr
no teoretizira o povijesnim iskustvima iz 1905. godine:
Roza, u stvari, zanemaruje dobrovoljake i organiza
cijske elemente koji su u tim dogaajima bili mnogo
raireniji i efikasniji nego to je to Roza bila u stanju
povjerovati zbog svoje ekonomistike i spontanistike predrasude. Ta je knjiica (i ostali ogledi istoga au
tora) jedan od najznaajnijih dokumenata teoretiziranja
manevarskoga rata prim ijenjena na politiku vjetinu.
Tu se neposredni ekonomski momenat (kriza itd.) sma
tra poljskom artiljerijom koja u ratu otvara prodor
u neprijateljskoj obrani, prodor koji je dovoljan da vla
stite trupe provale i postignu konaan uspjeh (strate
ki), ili barem vaan uspjeh u smjeru strateke linije.
Naravno, u povijesnoj se znanosti efikasnost nepo
srednog ekonomskog elementa sm atra mnogo sloeni
jom od one to je ima teka artiljerija u manevarskom
ratu zato to se zamiljalo da taj elemenat ima dvo
struki rezultat: 1. da otvori prodor u neprijateljskoj
obrani poto je poremetio neprijateljske redove i uzro
kovao da neprijatelj izgubi vjeru u svoje snage i u
svoju budunost; 2. da munjevito organizira vlastite
ete, da stvori okvire, ili bar da stvori takve okvire
koji bi munjevito postojali (koje su do tada proizveli
opi povijesni procesi) na njihovom mjestu gdje se
uvode rasprene trupe; da munjevito stvori ideoloku
koncentraciju istovjetnosti ciljeva koje treba postii.
) L u x e m b u r g , R o sa , G e n e r a ln i tr a j k . P a r tija i s in d i k a t,
Iz d a v a k o p o d u z e e A v an ti , M ila n o , 1919 (B ilj. t a lij. re d .) .
O DRAVI
161
Bila je to form a eljeznoga ekonomskog determinizma,

s oteavajuim okolnostima to se zamiljalo kako e
rezultati biti vrlo brzi u vrem enu i prostoru; m eutim
bio je to jedan pravi i istiniti povijesni misticizam, oe
kivanje udesnoga obasjanja.
Zapaanje generala K rasnova (to ga je iznio u
svojemu rom anu)03) da je A ntanta (koja nije eljela
pobjedu carske Rusije zato da istono pitanje ne bi
bilo definitivno rijeeno u korist carizma) nam etnula
ruskom generaltabu rovovski ra t (koji je bio apsurdan
zbog golemoga protezanja fronta od B altika do Crnoga
mora s velikim m ovarnim i umovitim predjelima), a
da je dotle jedina mogunost bila u m anevarskom ratu,
ista je budalatina. U stvarnosti, ruska je vojska poku
ala m anevarski i probojni rat, posebno na austrijskom
sektoru (ali takoer i u istonoj Prusiji) i postigla je
briljan tn e uspjehe, koliko god su oni bili kratkotrajni.
Istina je u tome da se ne moe b irati onaj oblik
rata koji se eli, ako se nije postigla odluna nadmonost nad neprijateljem , a poznato je kolikom se cije
nom platila tvrdoglavost generaltabova kad nisu htjeli
priznati da je pozicijski ra t bio nametnut opim odno
som snaga koje su sudjelovale u sukobu. Pozicijski rat
nije zapravo rezultat samih rovova, onih u stvarnosti,
nego je rezu ltat itavog organizacijskoga i industrij
skog sistem a koji je iza lea poredane vojske. Takav je
ra t posebno nam etnut brzom etnim hicima m itraljeza i
puaka, koncentracijom oruja na odreenoj toki, su
vie k tome koliinom opskrbe koja doputa da se brzo
nadoknadi m aterijal koji je izgubljen poslije kakvog
prodora i povlaenja. Drugi se elem enat sastoji od
velike mase ljudi koji sudjeluju u borbenim redovima,
3) K r a s n o v P e t a r , O d c a r s k o g a
r e n c a , S a la n l, 1928. (B U j. t a l i j . r e d .) .
o r la
do
crvene
z a s ta v e ,
F i
162
a koji su veoma nejednake vrijednosti i koji mogu dje

lovati ba samo kao masa. Vidi se kako je na istonom
frontu bila jedna stvar prodrijeti u njemaki sektor,
a druga prodrijeti u austrijski sektor, te kako je tako
er na austrijskom sektoru, koji je bio ojaan izabranim
njemakim etama pod komandom Nijemaca, prodorna
taktika zavrila propau. Tako je isto bilo u poljskom
ratu 1920. kada je napredovanje, koje je izgledalo ne
zaustavljivo, general Vejgan (W eygand)** zaustavio is
pred Varave na liniji kojom su zapovijedali francuski
oficiri.
I sami vojni tehniari, koji su se ve ukoili na
pozicionom ratu, kao to su to prije bili na onom mane
varskom, doista ne tvrde da se onaj prethodni tip mora
sm atrati izbrisanim sa strane znanosti; ali u ratovima
izmeu graanski i industrijski najrazvijenijih drava
taj se momenat mora sm atrati reduciranim vie na tak
tiku funkciju nego strateku, treba ga sm atrati svede
nim na istu poziciju na kojoj je prije bio opsadni rat
u usporedbi s manevarskim.
To se svoenje mora provesti u vjetini i u znano
sti o politici, barem u onome to se odnosi na najnapred
nije drave, gdje je graansko drutvo postalo vrlo
sloena i otporna struktura prema katastrofalnim pro
dorima neposrednog ekonomskog elementa (kriza, de
presija, itd.); nadgradnje su u graanskom drutvu kao
sistem rovova u modernom ratu. Kao u takvom ratu
dogaalo se da je izgledalo kako je jedan bjesomuan
napad artiljerije razorio itav protivniki obrambeni
sistem, a zapravo mu je bio razorio samo izvanjsku po
vrinu, pa su se napadai u trenutku napredovanja
*) W e y g a n d , M a x lm e (186719G5), f r a n c u s k i g e n e r a l, s u d je
lo v a o u p r v o m s v je ts k o m r a tu , a u d r u g o m v r h o v n i k o m a n d a n t
f r a n c u s k e v o js k e d o s lo m a F r a n c u s k e (B ilj. re d .) .
O D R 2A V I
163
nali ispred obram bene linije koja je jo bila efikasna.

Tako isto se dogaa u politici za vrijem e velikih eko
nomskih kriza; niti se napadake ete, zbog djelovanja
krize, m unjevito organiziraju u vrem enu i u prostoru,
a jo m anje stjeu agresivan duh; obratno, niti se na
padnuti dem oraliziraju, niti naputaju obranu, m akar
se nali i u ruevinama, niti gube povjerenje u vla
stitu snagu i u vlastitu budunost. S tvari doista ne ostaju
ba takve, ali je sigurno da prestaje elem enat brzine,
ubrzanog vrem ena, elem enat konanog naprednog mara
kako bi to oekivali stratezi politikog kadornizma.
Kao posljednja pojava te vrste u povijesti politike
bili su dogaaji u 1917. Oni su oznaili odluan zaokret
u povijesti politike vjetine i znanosti. Radi se dakle
o tome da se duboko proui kakvi su elementi graan
skog drutva koji odgovaraju sistemima obrane u pozicionom ratu. Reeno je nam jerno duboko jer oni su
bili prouavani, ali s banalne i povrne toke gledita,
kao to neki povjesniari obiaja prouavaju neobine
pojave u enskoj modi, ili su se pak prouavali sa racionalistikog gledita, to jest s uvjerenjem da neki fe
nomeni bivaju uniteni netom se objasne realistiki,
kao da su to puka praznovjerja (ali uostalom, ni ona
se ne unitavaju samim objanjavanjem ). Treba vidjeti
da li je glasovita B rontajnova teorija o trajnosti95) po
kreta politiki odraz teorije manevarskog rata (sjetiti se
prim jedbe kozakoga generala Krasnova), u krajnjoj
analizi odraz opih ekonom sko-kulturno-socijalnih uvje
ta u jednoj zemlji u kojoj su okviri nacionalnoga ivota
em brionalni i osloboeni pa ne mogu postati rov ili
tvrava. U tome sluaju moglo bi se rei da je Bron,s) T e o r i j a
t a l i j . r e d .) .
L ava
T ro ck o g a
p e rm a n e n tn o j
r e v o lu c iji
( B ilj.
164
tajn koji se priinja zapadnjakom zapravo bio koz

mopolit, to jest povrno nacionalan i povrno zapadnjak
ili Evropljanin. N aprotiv Ilji06) bio je duboko nacio
nalan i duboko Evropljanin.
B rontajn se u svojim uspomenama sjea da mu je
bilo reeno kako se njegova teorija pokazala dobrom
poslije . . . petnaest godina i na epigram odgovara jed
nim drugim epigramom. U stvari njegova teorija, kao
takva, nije bila dobra ni petnaest godina prije ni pet
naest godina poslije: kako se dogaa upornima, o kojima
govori Gviardini, on je pogodio openito, to jest imao
je pravo u najopenitijem praktikom predvianju; kao
kad se kae, kad se prorokuje, da e djevojica od etiri
godine postati majkom i kada to postane u 20. godini,
kae se to sam bio prorekao, a da se pri tom ne misli
kako je takvu djevojicu trebalo silovati u etvrtoj go
dini da bismo bili sigurni da e postati majkom. ini
mi se da je Ilji shvatio da je trebalo manevarski rat,
pobjedniki prim ijenjen na Istoku07) u 1917, zamijeniti
pozicionim ratom koji je jedini bio mogu na Zapadu
gdje su, kako prim jeuje Krasnov, vojske mogle, na ma
lom prostoru, nagomilati neograniene koliine muni
cije, gdje su drutveni okviri po sebi jo uvijek bili u
stanju da postanu silno opremljeni rovovi. ini mi se
da to znai formula o jedinstvenom frontu koja od
govara koncepciji samo jednog A ntantinog fronta pod
jedinstvenom komandom Foa08).
) L e n j ln (B ilj. ta l i j . re d .) .
) U R u s i ji (B ilj. t a lij. re d .) .
" ) F o c h , F e r d in a n d (18511929), f r a n c u s k i m a r a l, z a p o v ije d a o
A n ta n tin im tr u p a m a u F r a n c u s k o j ijim Je o p im n a p a d o m 1918.
g o d . d o v e o d o p o r a z a n je m a k e v o js k e 1 p o tp is iv a n j a p r im ir ja
(B ilj. re d .) .
O D R2A V I
165
Samo to Ilji nije imao vrem ena da produbi svo

ju formulu, a pri tome treba voditi rauna da ju je
mogao produbiti samo teoretski, dok je osnovni zada
tak bio nacionalni, to jest zahtijevao upoznavanje te
rena i utvrivanje rovovskih i tvravnih elem enata koje
su predstavljali elem enti graanskoga drutva itd. Na
Istoku drava je bila sve, graansko drutvo bilo je u
prim arnom i elatinoznom stanju; na Zapadu je izmeu
drave i graanskog drutva bio pravi odnos pa se u
stanju kad je drava podrhtavala odmah zamjeivala
snana stru k tu ra graanskoga drutva. D rava je bila
samo jedan istureni rov iza kojega je stajao snaan lanac
tvrava i kazam ata; vie ili manje, kako u kojoj dr
avi, razum ije se, ali to je upravo i zahtijevalo briljivo
upoznavanje na nacionalnom planu.
Brontajnova teorija moe se usporediti s onom
nekih francuskih sindikalista o generalnom trajku i
s teorijom kojoj je autor Roza, u knjiici koju je pre
veo Alesandri: Rozina knjiica i teorija, uostalom, u tje
cali su na francuske sindikaliste kako to proizlazi iz
nekih Rosmerovih lanaka o Njemakoj u Vie ouvriere (prva serija u sveiima): djelomice ovisi takoer
i o teoriji spontanosti.
Pojam pasivne revolucije
Pojam pasivne revolucije mora se rigorozno izvesti
iz dva osnovna naela politike znanosti: 1. da nijedna
drutvena form acija ne iezava dokle god produktivne
snage koje su se u njoj razvile im aju jo mjesta za
neko progresivno kretanje; 2. da drutvo sebi ne po
stavlja zadatke za ije se rjeenje nisu jo razvili nuni
uvjeti. Razumije se da tu naela m oraju prije biti kri-
166
liki razvijena u itavom svom dosegu i oiena od

svakoga mehanicistikog i fatalistikog ostatka. Tako
se moraju podvrgnuti opisu tri osnovna momenta, u
kojima se moe razlikovati situacija ili ravnotea
snaga, s maksimalnim vrednovanjem drugoga momenta,
ili ravnotea politikih snaga a posebno trei momenat
ili politiko-vojna ravnotea. Moe se prim ijetiti da se
Pizakane u svojim ogledima bavi upravo tim treim
momentom: on shvaa, za razliku od Macinija, svu va
nost to je ima prisutnost jedne izvjebane austrijske
vojske u Italiji uvijek spremne da intervenira u sva
kom dijelu poluotoka, a koja osim toga ima iza sebe
itavu vojnu mo habsburkoga carstva, to jest maticu
koja je stalno spremna da formira nove ete za poja
anje.
Drugi povijesni elemenat na koji je treba upozo
riti jest razvitak kranstva u krilu Rimskoga Carstva,
isto tako kao i dananju pojavu gandizma u Indiji i
Tolstojevu teoriju neprotivljenja koje se tako priblia
vaju prvoj fazi kranstva (prije Milanskoga edikta).
Gandizam i tolstojizam naivne su teorije religiozno obo
jene pasivne revolucije. Treba takoer upozoriti i
na neke takozvane likvidacionistike pokrete i reak
cije to su ih pobudili, u odnosu prema razdobljima i
odreenim formama situacije (posebno kad se odnose na
trei momenat). Polazna toka prouavanja bit e ras
prava kojoj je autor Vienco Kuoko (Vincenzo Cuoco),
ali, oito je da ono kako se izraava Kuoko o napuljskoj
revoluciji iz 1799. nije drugo nego polazna toka zato
to se koncepcija posvema modificirala i obogatila.
Moe li se pojam pasivne revolucije u onom
smislu kako je shvaa Vinenco Kuoko pripisati prvom
razdoblju talijanskog rizorimenta i moe li se do
O D R 2A V I
167
vesti u vezu s pojmom pozicionog rata u poreenju

s manevarskim ratom? To jest, ti pojmovi su nastali
Inakon francuske revolucije pa moe li binom P ru don09)-oberti70) biti opravdan panikom koja je bila
uzrokovana terorom iz 1793. kao to se sorelizam moe
opravdati sukcesivnom panikom u parikim pokoljima
1871? To jest, postoji li posvemanja istovjetnost izme
u pozicionog rata i pasivne revolucije? Ili, postoje li
barem ili moe li se zamisliti itavo povijesno razdoblje
u kojemu se dva pojm a m oraju poistovjetiti sve do
toke u kojoj pozicioni ra t ponovo postaje m anevar
skim ratom?
O restauracijama koje bi bile jedno providencijalno lukavstvo, u smislu Vikoovom, treba dati upravo
dinamian sud. Problem je u ovome: zar u borbi iz
meu K avura i M acinija, u kojoj je K avur eksponent
pasivne revolucije pozicionog rata, a Macini narod
ne inicijative m anevarskoga rata, nisu neophodni i
jedan i drugi u tono istoj mjeri? Ipak, treba drati
na umu da, dok je K avur bio svjestan svojega zadatka
(barem u odreenoj mjeri) toliko koliko je shvaao Macinijev zadatak, ini se da Macini nije bio svjestan svo
jega ni K avurova zadatka; da je, meutim , Macini bio
tako svjestan, to jest da je bio politiki realista a ne
prosvjeeni apostol (to jest da nije bio Macini), ravno
tea koja bi bila proistekla iz te dvije aktivnosti bila
bi razliita, pogodnija za m acinijanizam: to jest tali
janska bi se drava bila zasnovala m anje na zaostalim
a vie m odernim temeljim a. A budui da se u svakom
povijesnom dogaaju gotovo uvijek pojavljuju sline
') P r o u d h o n , P i e r r e (18091865), f r a n c u s k i p u b lic is t a 1 t e o r e t i
a r a n a r h iz m a ( B ilj. r e d .) .
" ) G l o b e r tl , V in c e n z o (18011852), t a l i j a n s k i f ilo z o f 1 p o l i t i a r
(B11J. r e d .) .
168
situacije, valja vidjeti ne bi li se iz toga moglo izvui

kakvo ope naelo politike znanosti i vjetine.
Na pojam pasivne revolucije (a to se moe doku
m entirati talijanskim rizorimentom) moe se prim i
jeniti interpretativni kriterij molekularnih promjena
koje u stvarnosti progresivno m ijenjaju prethodnu kom
poziciju snaga i tako postaju matica novih preinaka.
Tako smo u talijanskom rizorimentu vidjeli kako je
prelaenje uvijek novih elemenata iz Stranke akcije u
kavurizam poslije 1848. progresivno mijenjalo kompo
ziciju um jerenih snaga, s jedne strane likvidirajui
novogvelfizam a s druge strane osiromaujui Macinijev pokret (tom procesu pripadaju i Garibaldijeve71)
oscilacije itd.). Stoga je taj elemenat poetna faza one
pojave koja je kasnije nazvana transformizmom i ko
jega vanost, ini se, jo do sada nije dovoljno osvijet
ljena kao oblik povijesnoga razvitka.
Inzistirati na razvijanju shvaanja da, dok je Ka
vur bio svjestan svojega zadatka toliko koliko je bio
kritiki svjestan M acinijeva zadatka, Macini zbog toga
to je bio slabo svjestan ili nije bio nikako svjestan
Kavurova zadatka, bio je u stvari takoer slabo svje
stan svojega vlastitog zadatka, zbog toga njegova ko
lebanja (tako u M ilanu u razdoblju koje je slijedilo
onome od Pet dana i u drugim prilikama) i njegove
nepravovremene inicijative, koje su zbog toga postale
elementi korisni samo pijemontskoj politici, prim jeri su
teoretskog problema o tome kako je morala biti shva
ena dijalektika koji je postavljen u Bijedi filozofije:
da svaki lan dijalektike opozicije mora nastojati da
bude itav angairan da baci u borbu sve vlastite pob o rac
" ) G a r ib a ld i, G iu s e p p e (18071882) t a l i j a n s k i r e v o lu c io n a r
z a s lo b o d u 1 n e z a v is n o s t I t a l i j e (BU J. re d .) .
O D R2A V I
169
litike i moralne zalihe i da se samo tako moe postii

stvarna nadmo. To nisu shvatili ni Prudon ni Macini.
Rei e se da to nije shvatio ni oberti ni teoreti
ari pasivne revolucije i revolucije-restauracije72) ali
pitanje se m ijenja: kod njih je teoretsko neshvaanje
bilo praktian izraz teze potreba da razvije potpuno
sama sebe sve do toke u kojoj e uspjeti da tim unese
jedan dio same antiteze, da se ne bi pustila nadvla
dati, to jest u dijalektikoj opozici; samo teza u stvar
nosti razvija sve svoje borbene mogunosti sve dok ne
pokupuje tobonje predstavnike antiteze: upravo u to
me se sastoji pasivna revolucija ili revolucija-restauracija.
Zacijelo da se na ovom m jestu m ora razm iljati o
prelasku politike borbe iz manevarskog rata u pozicioni rat, o onome to se u Evropi dogodilo nakon
1848. i koje Macini i macinijevci nisu shvatili kao to
je m eutim to shvatio netko drugi; isti prijelaz bio je
nakon 1871. Takvo pitanje teko je tada mogao shvatiti
ovjek kao Macini, zbog toga to vojni ratovi nisu dali
prim jer, nego su se vojne doktrine razvijale u smislu
pokretnoga rata: treb at e vidjeti da li u Pizakanea, koji
je bio vojni teoretiar macinijanizma, ima napom ena
u tom smislu.
Ipak treb a pregledati Pizakanea je r je on bio jedini
koji je Stranci akcije pokuao dati jedan ne form alan
sadraj, nego bitan u tome da bude prevladavajua
antiteza tradicionalnih pozicija. Niti se smije rei da je
za postizavanje tih povijesnih rezultata bio neodgodivo
) T r e b a t e v i d j e t i p o l i t i k u l i t e r a t u r u o 1848. iz p e r a z n a n
s t v e n i k a f ilo z o f ij e p r a k s e ; a li n e iz g le d a d a b i s e k o d n j i h m o g lo
m n o g o to g a o e k iv a ti u to m s m i s lu . T a l i j a n s k i d o g a d a ji, n a p r i
m j e r , is p i t i v a l i s u s e s a m o p o d v o d s tv o m d j e l a B o l to n a K in g a .
170
nuan naoruani narodni ustanak, kao to je sve do

opsesije mislio Macini, to jest ne realistiki, nego kao
religiozni misionar. Narodna intervencija koja nije bila
mogua u obliku koncentriranoga i istovremenog us
tanka, nije se pojavila niti u difuznom i kapilarnom
obliku posrednoga pritiska, to to je, meutim, bilo
mogue i moda bi bilo prijeko potrebna pretpostavka
prvoga oblika. Koncentriranu ili istovremenu formu one
moguila je vojna tehnika toga vremena, ali samo dje
lomice, to jest nemogunost je postojala utoliko uko
liko koncentriranom i istovremenom obliku nije pret
hodila ideoloka politika priprem a duga daha, organ
ski priprem ljena za razbuivanje narodnih strasti i
omoguivanje koncentracije te istovremenog izbijanja.
Poslije 1848. samo su um jereni kritizirali metode
koje su prethodile slomu a zapravo se itav umjereni
pokret obnovio, neogvelfizam je bio likvidiran, novi su
ljudi zauzeli prva rukovodea mjesta. Macinijanisti, me
utim, nisu podvrgli sebe nikakvoj autokritici, ili pak
likvidatorskoj autokritici, u tom smislu da su mnogi
elementi napustili Macinija i formirali lijevo krilo pijem ontske stranke; jedini ortodoksni pokuaj, to jest
u nutar redova stranke, bili su Pizakaneovi ogledi, koji
meutim nisu nikada postali platform a nove organske
politike, i usprkos tome da je i sam Macini priznao
da je Pizakane imao jednu strateku koncepciju tali
janske nacionalne revolucije.
Odnos pasivna revolucija pozicioni rat u tali
janskom rizorimentu moe se prouavati takoer i u
drugim aspektima. Silno je vaan onaj koji se moe
nazvati kadrovski i drugi s nazivom revolucionarno
okupljanje. Onaj kadrovski moe se usporediti upravo
s onim to se pokazalo u svjetskom ratu u odnosu iz
D R 2A V T
171
meu aktivnih i rezervnih oficira s jedne strane i re

grutiranih vojnika te ardita-dobrovoljaca s druge stra
ne. Aktivni oficiri odgovarali su u rizorim entu regu
larnim, organskim, tradicionalnim itd. politikim stran
kama, koje su se u trenutku akcije (1848) pokazale ne
sposobne, ili gotovo nesposobne i bile su u godinama
18481849. nadvladane od narodno-m acinijevsko-dem okratskog vala, zbrkanoga i kaotikog vala, improvizi
ranog da se tako izrazim. Ali su ipak te stranke,
slijedei im provizirane ili gotovo im provizirane voe
(u svakom sluaju bez prethodno konstituiranih oblika,
kakva je bila um jerena stranka), postigle nesumnjivo
vee uspjehe od onih to su ih postigli um jereni: Rim
ska republika i V enecija pokazali su veoma znaajnu
mo otpora. U razdoblju poslije 1848. odnos izmeu dvije
snage, one regularne i one karizmatike, organizirao
se oko K avura i G aribaldija i dao m aksim alan rezultat
iako je K avur kasnije taj rezultat prenio na dravu.
Taj je vid povezan s drugim, sa okupljanjem.
Treba prim ijetiti da je tehnika tekoa, o koju su se
uvijek razbijale M acinijeve inicijative, bila upravo ona
revolucionarnoga okupljanja. Bilo bi zanimljivo, s te
toke gledita, prouiti pokuaj da se osvoji Savoja s
Ramorinom, zatim pokuaj brae Bandiera, Pizakanea
itd. i usporediti ga sa situacijom koja je doekala Macinija 1848. u M ilanu i 1849. u Rimu i koju on nije
bio sposoban organizirati. Ti pokuaji malobrojnih nisu
mogli a da ne budu uniteni u zaetku je r bi bilo udo
da kad reakcionarne snage, koje su bile koncentrirane
te su mogle slobodno operirati (to jest nisu nalazile
nikakva otpora u irokim pokretim a stanovnitva), ne
bi unitile inicijative tipa Ramorino, Pizakane, Ban
diera, ak i da su one bile bolje priprem ljene nego
172
to su to zaista bile. U drugom razdoblju (18581860)

revolucionarno okupljanje, kao to je bilo ono G aribaldijeve Tisue, bilo je omogueno injenicom to se
Garibaldi ukljuivao u pijemontske dravne vojne sna
ge prije i poslije nego to je engleska flota stvarno
zatitila iskrcavanje u Marali, zauzee Palerm a i one
moguila burbonsku flotu. U Milanu u razdoblju poslije
Pet dana, u republikanskom Rimu, Macini je bio u
mogunosti da organizira vojnika vjebalita za organ
sko okupljanje, ali to nije sebi postavio kao zadatak.
Odatle je nastao njegov sukob s Garibaldijem u Rimu
i njegova beskorisnost u M ilanu prem a Kataneu (Cattaneo) i milanskoj demokratskoj grupi.
Kako bilo da bilo, razvitak preporodnog procesa,
iako je osvijetlio golemu vanost masovnoga dema
gokog pokreta, sluajnim i improviziranim voama,
u stvari je bio rezime tradicionalnih organskih snaga,
to jest nairoko form iranih stranaka, s racionalnim raz
raivanjem efova itd. U svim politikim dogaajima
istoga tipa rezultat je bio isti (tako 1830, u Francuskoj,
prevaga orleanista nad narodnim radikalnim dem okrat
skim snagama, tako u biti u Francuskoj revoluciji 1789,
u kojoj Napoleon predstavlja, u krajnjoj analizi, trijum f
graanskih organskih snaga nad malograanskim jakobinskim snagama). Tako su u svjetskom ratu prevladali
stari aktivni oficiri nad rezervnim itd. U svakom slu
aju, to to radikalne narodne snage nisu bile svjesne
zadatka s druge je strane zaprijeilo da budu svjesne
svojega vlastitoga zadatka te stoga da misle na kona
nu ravnoteu snaga, u odnosu prema njihovom stvar
nom udjelu u revoluciji, te stoga da postignu napred
niji rezultat, na liniji veega napretka o modernosti.
O DRAVI
173
Uvijek u pogledu pojm a pasivne revolucije ili revolucije-restauracije u talijanskom rizorim entu treba
zabiljeiti kako treba tono postaviti problem koji se
u nekim historiografskim tendencijam a naziva odnosima
izmeu objektivnih i subjektivnih uvjeta povijesnoga
dogaaja ini se da je jasno da nikada ne mogu nedo
stajati takozvani subjektivni uvjeti kada postoje ob
jektivni, koliko se radi o jednostavnom razlikovanju
pounog k arak tera: zbog toga se diskusija moe razviti
o m jeri subjektivnih snaga i njihovom intenzitetu, pa
stoga o dijalektikom odnosu subjektivnih suprotnih
snaga.
Treba izbei da se pitanje postavi u intelektualis
tikim term inim a a ne politiko-povijesnim. Sasvim
je jasno da je prijeko potrebna intelektualna jasnoa
u term inim a borbe. Ali ta je jasnoa jedna politika
vrijednost toliko koliko postaje proirena strast, te je
pretpostavka jedne jake volje. U novije vrijeme, u mno
gim radovima o rizorim entu, otkriveno je da je bilo
linosti koje su jasno vidjele, (sjetimo se ocjene to ju
je o O rnatu dao P jero Gobeti73), ali ta se otkria rue
sama od sebe ba zato to su otkria; ona pokazuju
da se radilo o individualnim prouavanjim a, koja da
nas predstavljaju jedan oblik one misli kako je poslije
nekoga dogaaja svatko pam etan. Zapravo, nikada se
nisu ogledali s pravom stvarnou, nikada nisu postali
iroka i djelotvorna narodno-nacionalna svijest. Izme
u S tranke akcije koja je od dvije stranke, Stranke
akcije i U m jerene stranke, predstavljala stvarne subjek
tivne snage rizorim enta? Zacijelo U m jerena stranka,
a upravo zato to je bila svjesna i zadatka Stranke
'*) G o b e t tl, P l e r o (19011926>,
a n tif a f iis ta e m i g r i r a o u F r a n c u s k u
p o li t i a r , li b e r a l n i
( B ilj. r e d .) .
p is a c ,
kao
174
akcije: zbog te svijesti njezina je subjektivnost bila

vie i odlunije kvalitete. U rijeima, m akar iz usta
narednika, V iktora Emanuela II74): Stranku akcije ima
mo u depu ima vie politiko-povijesnoga smisla
nego u itavom Maciniju.
(N o te sul M achiavelli, p. 6374)
O b i r o k r a c iji
1)
U politikoj znanosti i u povijesti dravnih oblika
prvenstveno je vana injenica da se u povijesnom raz
vitku politikih i ekonomskih oblika formirao tip funk
cionara od karijere, koji je tehniki osposobljen za
(civilni i vojni) birokratski posao. Da li se radilo o nu
nosti ili degeneraciji u usporedbi sa samoupravljanjem
(self-government) kao to na to pretendiraju isti
liberali? Sigurno je da je svaki drutveni i dravni oblik
imao svoj funkcionarski problem, svoj nain postavlja
nja i rjeavanja toga problema, svoj sustav selekcije,
svoj tip funkcionara koji treba odgojiti. Kapitalno je
vano rekonstruirati razvoj svih tih elemenata.
Problem funkcionara djelomino se podudara s pro
blemom intelektualaca. Ali, ako je istina da je svakoj
novoj dravnoj i drutvenoj formi trebao novi tip funk
cionara, istinito je takoer i to da nove rukovodee
grupe nisu mogle nikada zaobii, m akar za neko odre
eno vrijeme, utvrenu tradiciju i interese, to jest
nisu mogle mimoii ve postojee i prethodno konsti
tuirane formacije funkcionara, koje su postojale prije
*) V ik to r E m a n u e l I I (18201878), p o s lj e d n ji s a r d i n s k i k r a lj ,
p r i h v a t iv i lib e r a ln i u s ta v o d 1848. g o d in e u s m j e r io s v o ju a k t i v
n o s t u p r a v c u u j e d i n j e n j a I ta l ije . P r v i k r a l j I t a l i j e (od 1861), p o p u
l a r n i o ta c d o m o v in e (B ilj. r e d .) .
O DRAVI
175
njihova dolaska na vlast (to naroito u crkvenom i voj

nom podruju). Jedinstvo manualnog i intelektualnog
rada i vra veza izmeu zakonodavne i izvrne vlasti
(zbog ega bi se izabrani funkcionari zanimali ne samo
za kontrolu ve i za izvravanje dravnih poslova) mo
gu biti pokretaki m otivi bilo za pravac u rjeavanju
problema intelektualaca, kao i problem a funkcionara.
2)
S pitanjem birokracije i njezine najbolje orga
nizacije povezana je diskusija o takozvanom organ
skom centralizmu i dem okratskom centralizmu (koji,
u ostalom, nem a niega zajednikog s apstraktnom de
mokracijom, kao to su francuska revolucija i Trea
Republika razvile oblike organskoga centralizm a to ih
nisu poznavale niti apsolutne m onarhije niti Napoleon
I). Bit e potrebno istraivati i prouavati stvarne eko
nomske i politike odnose koji nalaze svoju organiza
cijsku formu, svoju ralanjenost i funkcionalnost u raz
liitim m anifestacijam a organskoga i dem okratskog
centralizma na svim podrujim a: u dravnom ivotu
(unitarizam, federacija, savez federalnih drava, fede
racija drava ili federalna drava itd.), u m eunarod
nom ivotu (savezni, razni oblici m eunarodne politike
konstelacije), u ivotu politikih i kulturnih udrue
nja (masonerija, R otary klub, Katolika crkva), sindi
kalnih, ekonomskih (karteli, trustovi), u jednoj zemlji,
u razliitim zem ljam a itd.
Polem ike su izbile u prolosti (prije 1914) u povodu
njemake prevlasti u ivotu visoke kulture i nekih me
unarodnih politikih snaga: je li ta prevlast bila realna
ili u emu se stvarno sastojala? Moe se rei: a) da ni
kakva organska disciplinska veza nije uspostavljala
takvu prevlast, koja je, prem a tome, bila obian feno
men apstraktnoga kulturnog utjecaja i vrlo labilnoga
176
ugleda; b) da se takav kulturni utjecaj nije ni po emu

dodirivao stvarne aktivnosti, koja je, nasuprot, bila raz
jedinjena, lokalistika, bez zajednikog usmjerenja..
Ne moe se, stoga, govoriti ni o kakvom centralizmu,
ni organskom, ni demokratskom, ni nekom druge vrste
ili mjeovitom. Utjecaj su osjeale i trpjele rijetke grupe
intelektualaca, koje nisu bile povezane s narodnim ma
sama i upravo je taj m anjak povezanosti bio karakte
ristian za tu situaciju. Ipak. takvo stanje stvari zaslu
uje da se istrai jer koristi tum aenju procesa koji je
doveo do form uliranja teorija o organskom centralizmu,
a te su teorije upravo bile jednostrana i intelektualis
tika k ritika toga nereda i te rasprenosti snaga.
Kod teorija organskog centralizma treba razliko
vati one koje sakrivaju precizan program prevlasti jed
noga dijela nad cjelinom (bilo dijela to ga sainjava
sloj kao to su to intelektualci, bilo dijela to ga ini
neka privilegirana teritorijalna grupa) od onih koje
su ista jednostrana pozicija sektaa i fanatika i koje,
iako mogu sakriti program prevlasti (obino jedne je
dine linosti, kao to je ona nepogreivog pape, po
emu se katolicizam pretvorio u neku vrstu kulta pape),
ne izgleda odmah da skrivaju takav program kao svje
snu politiku injenicu. Najtoniji naziv bi bio biro
kratski centralizam.
Ogranienost moe postojati jedino kod demo
kratskog centralizma koji je centralizam u kretanju,
da se tako izrazimo, to jest stalno prilagoavanje orga
nizacije stvarnom kretanju, proimanje poticaja odozdo
u pravljanjem odozgo, stalno uklapanje elemenata koji
izviru iz dubine mase u vrst okvir upravljakog apa
rata koji osigurava kontinuitet i redovno akum uliranje
iskustava; on je organski jer vodi rauna o kretanju,
O D R 2A V I
177
koje je organski nain otkrivanja povijesne stvarnosti,

ne ukruuje se m ehaniki u birokraciji, a u isto vri
jeme vodi rauna o onome to je relativno stabilno i
trajno, ili to se b ar kree u sm jeru koji je lako pred
vidjeti. Taj se elem enat stabilnosti u dravi utjelov
ljuje u organskom razvitku centralne jezgre rukovo
dee grupe, kao to se to dogaa na uem podruju
u ivotu stranaka. P revladavanje birokratskog centra
lizma u dravi pokazuje da je rukovodea grupa zasi
ena i da postaje uska klika koja tei da ovjekovjei
svoje uske privilegije regulirajui ili ak guei raa
nje suprotnih snaga, ak i onda kad su te snage homo
gene s osnovnim vladajuim interesim a (na prim jer u
k rajnje protekcionistikim sistemima, u borbi s eko
nomskim liberalizmom). U strankam a koje predstavljaju
podreene drutvene grupe elem enat stabilnosti je nu
an da bi se osigurala hegem onija ne povlatenim gru
pama nego progresivnim elementima, koji su organski
napredni u usporeenju s drugim srodnim i saveznikim
grupama, ali koje su mijeane i nestalne.
U svakom sluaju valja istaknuti da je do bolesnih
m anifestacija birokratskoga centralizm a dolo zbog ne
dostatka inicijative i odgovornosti dolje, to jest zbog
politike prim itivnosti perifernih snaga, ak i onda kada
su homogene s hegemonistikom teritorijalnom grupom
(pojava pijem ontizm a75) u prvim desetljeima talijan
skoga jedinstva). S tvaranje takvih situacija moe biti
krajnje tetno i opasno u m eunarodnim organizmima
(Drutvo naroda).
D emokratski centralizam prua elastinu formulu,
koja se prilagoava mnogim utjelovljenjim a; ona ivi
,5) P r e n o e n j e e l e m e n a t a v l a d a n j a
k a ra k te r is ti n ih
za k r a
lje v in u P i j e m o n t n a d r u g e t a l i j a n s k e o b la s ti p o s li je u j e d i n j e n j a
(B ilj. r e d .) .
178
toliko koliko se tumai i stalno prilagoava potreba

ma: ona se sastoji od kritikog istraivanja onoga to je
jednako u prividnoj raznolikosti i onoga to je, meu
tim. razliito ak i suprotno u prividnoj jednolikosti,
da bi se organiziralo i vrsto povezalo ono to je slino,
ali na takav nain da organiziranje i povezivanje izgle
daju praktina i induktivna potreba, eksperimentalna,
a ne rezultat racionalnog, deduktivnog, apstraktnog
procesa, to jest procesa svojstvenog istim intelektual
cima (ili istim magarcima).
Taj stalan intezivan rad na razdvajanju interna
cionalnog od unutarnog elementa u nacionalnoj i lo
kalnoj stvarnosti jest zapravo konkretna politika ak
cija, jedina produktivna djelatnost povijesnog napret
ka. On zahtijeva organsko jedinstvo izmeu teorije i
prakse, izmeu intelektualnih slojeva i narodnih masa,
izmeu onih koji vladaju i onih kojima se vlada. S te
toke gledita formule o jedinstvu i federaciji gube ve
liki dio svojega znaenja, dok zadravaju svoj otrov
u birokratskoj koncepciji, po kojoj najposlije prestaje
postojati jedinstvo a nastaje ustajala bara, povrinski
m irna i nijema, i tada nema federacije nego nastaje
vrea krumpira, to jest mehaniko dodavanje pojedi
nih jedinica koje meusobno nem aju veze.
(N ote sul M achiavelli, p. 74 77; Iza b ra n a dela,
str. 264 269)
Teorem odreenih proporcija

Taj se teorem moe korisno prim ijeniti da se pri
kau jasnijim a i shematski oitijima mnoga rasprav
ljan ja koja se odnose na znanost o organizaciji (proua
O D R 2A V I
179
vanje upravnog aparata, dem okratskog sistema itd.),

takoer i na opu politiku (u analizama situacija, od
nosa snaga u problemu intelektualaca itd.). Razumije se
da ne valja zaboraviti da pribjegavanje teoremu odre
enih proporcija ima shem atsku i m etaforiku vrijed
nost, to jest ne moe se mehaniki prim ijeniti zato to u
ljudskim skupinam a prevladavajuu ulogu igra kvali
tativni elem enat (ili elem enat tehnike i intelektualne
sposobnosti pojedinih komponenata), stoga se ne moe
m jeriti matem atiki. M eutim, moe se rei da svaka
ljudska skupina ima jedno svoje posebno najbolje na
velo odreenih proporcija.
Tom teoremu moe korisno pribjei posebno zna
nost o organizaciji i to se jasno pokazuje u vojsci. Ali,
svaki oblik drutva ima svoj tip vojske, a svaki tip ima
svoje naelo odreenih proporcija koje se, uostalom,
m ijenja i u pojedinim rodovima oruja ili specijalnos
tima. Postoji odreeni odnos izmeu boraca i onih koji
im aju inove, podoficira, podreenih oficira, viih ofi
cira, tabova, generaltaba. Postoji odnos izmeu razli
itih rodova oruja i specijalnosti. Svaka prom jena u
jednom dijelu odreuje potrebu nove ravnotee sa svim
dijelovima.
Politiki, moe se vidjeti kako se teorem prim je
njuje u strankam a, sindikatim a, tvornicam a, te vidjeti
kako svaka drutvena grupa ima vlastiti zakon odre
enih proporcija koji varira prem a kulturnoj razini,
mentalnoj neovisnosti, prem a duhu inicijative i smisla
za odgovornost i disciplinu onih svojih lanova koji su
najvie zaostali i periferni. U Naelima iste ekonomije
Pantaleoni je ovako rezimirao zakon o konanim pro
porcijam a: ... Tjelesa se kem ijski kom biniraju samo u
odreenim proporcijam a i svaka koliina jednoga ele-
180
menta koja prelazi koliinu koja je potrebna za jednu

kombinaciju s drugim elementima, koji su prisutni u
odreenim koliinama, ostaje slobodnom; ako je koli
ina jednoga elementa m anja u odnosu prema koliini
drugih prisutnih elemenata, do kombinacije dolazi sa
mo u mjeri u kojoj je dovoljna koliina elementa koji
je prisutan u manjoj koliini nego to su to drugi.78)
Mogli bismo se metaforiki posluiti tim zakonom
da razumijemo kako neki pokret ili tendencija mi
ljenja postaju strankom, to jest efikasnom politikom
snagom sa stajalita obavljanja vladajue moi, upravo
u mjeri u kojoj posjeduju (u kojoj su interno razradili)
rukovodioce razliitoga stupnja, te u m jeri u kojoj su
ti rukovodioci stekli odreene sposobnosti. Povijesni
automatizam odreenih pretpostavki (postojanje odre
enih objektivnih uvjeta) politiki se pojaava od stra
naka i sposobnih ljudi; ako njih nema ili ako su slabi
(kvantitativno i kvalitativno) ini neplodnim sam auto
matizam (koji zbog toga nije automatizam); postoje
apstraktne pretpostavke, ali se posljedice ne ostvaruju
jer nedostaje ljudski inilac. Zato se moe rei da stran
ke imaju kao zadatak proizvesti sposobne rukovodioce,
one su masovna funkcija koja odabire, razvija, mnoi
potrebne rukovodioce da bi se jedna odreena dru
tvena grupa (koja je fiksirana koliina toliko koliko
se moe utvrditi koliko ima komponenata iz svake dru
tvene grupe) ralanila i od nesreenoga kaosa postala
organski sreena politika vojska. Kada u stalnim izbo
rim a istoga ili razliitoga stupnja (na prim jer u Nje
makoj prije Hitlera: izbori za predsjednika republike,
za Rajhstag, za pokrajinske skuptine, za komunalna
vijea i tako sve nie do zadrunih komiteta) jedna
7) M a ffe o P a n ta le o n i :
s t r . 112 ( B ilj. t a lij. r e d .) .
N a e la
is te
e k o n o m ije ,
M ila n o ,
1931.
O DRAVI
181
stranka u svojoj glasakoj masi oscilira od najveih do

najm anjih koji izgledaju udni i proizvoljni, iz toga
se moe izvesti zakljuak da su okviri te stranke ne
dovoljni koliinom i kvalitetom , ili nedovoljni kolii
nom a ne kvalitetom (relativno), ili kvalitetom a ne
koliinom. S tranka koja dobija mnogo glasova na lo
kalnim izborima a m anje na onima vee politike va
nosti zaista je kvalitativno oslabljena u svom sredi
njem rukovodstvu: ima mnongo podreenih ili bar ima
u dovoljnom broju, ali nem a taba koji je prim jeran
toj zemlji, njezinom poloaju u svijetu itd. Analize te
vrste spominjali smo u drugim poglavljima.
Sociologija i politika znanost
Sudbina sociologije je povezana s dekadencijom poj
ma o politikoj znanosti i politikoj vjetini do koje je
dolo u XIX stoljeu (tonije u drugoj polovici, sa sud
binom evolucionistikih i pozitivistikih uenja). Ono
to je stvarno vano u sociologiji upravo je politika
znanost. Politika je postala sinonim za parlam entarnu
politiku ili za line klike. U vjerenje je da je ureenjim a
i parlam entim a zapoela epoha prirodne evolucije, da
je drutvo pronalo svoje konane tem elje zato to su
racionalni.
Evo, drutvo se konano moe prouavati m etoda
ma prirodnih znanosti. Osiromaenje pojm a o dravi
bilo je posljedica takvog naina gledanja. Ako politika
znanost znai znanost o dravi, a drava je itav onaj
splet praktinih i teorijskih aktivnosti pomou kojih
vladajua klasa ne samo opravdava i odrava svoju pre
vlast nego uspijeva da postigne aktivnu suglasnost onih
kojima vlada, onda je jasno da sva bitna pitanja socio
182
logije nisu drugo nego pitanja politike znanosti. Ako i

postoji kakav ostatak, taj ne moe biti drugo nego
neki laan problem, to jest kakav od problema za do
kolicu. Stoga se piscu Popularnog ogleda) nametao pro
blem da odredi u kojim se odnosima mogla postaviti
politika znanost sa filozofijom prakse, ako su istovjet
ne (to se ne moe podravati, ili se moe podravati
samo sa stajalita najzatucanijega pozitivizma), ili je
politika znanost ukupnost em pirijskih ili praktinih
naela koja se izvode iz ire koncepcije svijeta ili izri
ito filozofije, ili je ta filozofija samo znanost o opim
pojmovima i kategorija koja nastaje iz politike zna
nosti itd.
Ako je istina da se ovjek ne moe zamisliti druga
ije nego kao povijesno odreen, to jest da se razvio i
da ivi u odreenim uvjetima, u odreenom drutvenom
kompleksu ili ukupnosti drutvenih odnosa, moe li se
onda zamisliti sociologija kao prouavanje samo tih
uvjeta i zakona koji ravnaju tim razvitkom? Budui da
se ne moe zanemariti volja i inicijativa samih ljudi,
ta koncepcija ne moe a da ne bude pogrena.
Treba postaviti problem to je sama znanost. Zar
nije sama nauka politika znanost i politika misao ko
liko preobraava ljude, pravi ih drugaijim od onih kak
vi su bili prije? Ako je sve politiko, treba, da ne bismo
upali u tauloloko i dosadno fraziranje, pomou novih
koncepcija razlikovati politiku koja odgovara onoj zna
nosti koja se tradicionalno zove filozofija od politike
koja se zove politikom znanou u uem smislu. Ako je
znanost otkrivanje one stvarnosti koja se prije nije
poznavala, zar ta stvarnost nije na taj nain shvaena,
u odleenom smislu, kao transcendentna i zar se ne
n) B u h a r in
( E ilj.
ta li} ,
re d .) .
O D R2A V I
183
misli da postoji jo neto nepoznato i stoga transcendentno? A zar shvaanje znanosti kao stvaralatva
ne znai dakle da je shvaamo kao politiku? Sve se
sastoji u tome da se vidi je li to arbitrarno ili racio
nalno stvaralatvo, to jest je li korisna ljudim a za
proirivanje njihova shvaanja ivota, za podizanje na
vii stupanj (razvijanje) samoga ivota.78)
Broj i kvaliteta u predstavnikim
sistem im a
Jedno od najbanalnijih opih m jesta koja se stalno
ponavljaju protiv izbornoga sistem a form iranja drav
nih organa je onaj da je u njim a broj vrhovni zakon
i da miljenje bilo kakvoga glupaka koji zna pisati
(dapae, u odreenim zemljama, nepism enjaka) vrijedi,
u pogledu uinka u odreivanju politikoga kursa d r
ave, tono toliko koliko m iljenje onoga koji dravi i
naciji posveuje svoje najbolje snage itd.79)
Ali injenica je da ni u kojem sluaju nije istina
da je broj vrhovni zakon, niti da je vanost m ilje
nja svakoga biraa tono jednaka. Brojevi su, i u
ovom sluaju, obina instrum entalna vrijednost, koji
prikazuju m jeru i odnos i nita vie. A to se m jeri?
M jeri se upravo efikasnost i kapacitet ekspanzije i
uvjerljivosti m iljenja m alobrojnih, aktivnih manjina,
elita, avangarda itd. itd., to jest njihova racionalnost ili
*) u p o g le d u P o p u la r n o g o g le d a 1 n je g o v a d o d a t k a p o d n a s lo
v o m T e o r i j a 1 p r a k s a t r e b a p o g le d a ti u N o v o j a n to lo g iji od
16. o u jk a 1933. f ilo z o f s k i p r e g le d A n n a n d a K a r l i n i j a , iz k o je g a
p r o iz l a z i d a je d n a d b a : T e o r ija : p r a k s a
is ta
m a te m a tik a :
p r i m i j e n j e n a m a te m a ti k a b ila i z r e e n a o d je d n o g E n g le z a ( in i
m l s e d a j e to b io W h itta k e r ) .
) F o r m u l a c i j e s u b r o j n e , n e k e a k i s r e t n i j e o d t e k o j u s m c
c i t i r a l i , a k o jo j j e a u t o r M a rio d a S ilv a , u a s o p is u F a is ti k a
k r itik a o d p e t n a e s t o g a k o lo v o z a 1932, a li s a d r a j j e u v i j e k is ti.
184
povij esnost ili konkretna funkcionalnost. To znai da

nije istina da je vanost m iljenja pojedinaca tono
jednaka. Ideje i m iljenja ne raaju se spontano u
mozgu svakoga pojedinca: postojalo je sredite formi
ranja, i radijacije, irenja, uvjeravanja, grupa ljudi, ili
dapae pojedina linost, koja ih je razradila u aktual
noj politikoj formi.
Prebrojavanje glasova krajnja je manifestacija
dugoga procesa u kojemu najvei utjecaj imaju ba oni
koji dravi i naciji posveuju svoje najbolje snage
(kada one takve jesu). Kada ta pretpostavljena grupa
optimata, unato bezbrojnim materijalnim snagama to
ih posjeduje, nema suglasnosti veine, trebat e prosuditi
da je ili nesposobna ili da ne predstavlja nacionalne
interese koji ne mogu a da ne prevladavaju kad se
nacionalna volja unosi vie u jedan smjer nego u drugi.
Za nesreu svatko se dovodi u takvo stanje da mijea
svoje pojedinano s nacionalnim interesom te da sto
ga nalazi kako je strano itd. da odluuje zakon
broja; zacijelo je bolje postati elitom na osnovu de
kreta Stoga se ne radi o tome da je onaj koji intelek
tualno .>ima mnogo osjea sveden na razinu posljed
njeg liepismenjaka, nego o onome koji umilja da ima
mnogo i koji eli obinom ovjeku oduzeti i onaj
beskrajno malen ulomak vlasti to je on posjeduje u od
luivanju o toku dravnog ivota.
Od kritiziranja (koje je oligarhijskoga porijekla a
ne elitnoga) koje se odnosi na parlamentaristiki sistem
(udno je kako se taj sistem ne kritizira zbog toga to
historicistika racionalnost brojanoga slaganja biva
sistematski falsificirana od utjecaja bogatih), te su se
banalne tvrdnje proirile na svaki predstavniki sistem,
pa i onda kad nije parlam entaran, kada i nije uobli
O D R2A V I
185
en prem a pravilim a form alne demokracije. Toliko su

te tv rd n je jo m anje tone. U tim drugim suglasnost
nema u mom entu glasanja jednu konanu fazu, napro
tiv.80 P retpostavlja se da je suglasnost trajno aktivna,
sve do asa kada bi se oni koji su suglasni mogli sma
tra ti funkcionarima drave, a izbori nainom dobro
voljnog novaenja dravnih funkcionara odreenoga
tipa, koji bi se u odreenom smislu mogli (na razliitim
razinama) povezati sa sam oupravljanjem .
Budui da se izbori ne vre na osnovu generikih i
nejasnih program a, nego na osnovu neposredno kon
kretnog rada, onaj koji pristaje obavezuje se da uradi
neto vie nego obian legalni graanin, da bi se ostva
rili, to jest da bi bili avangarda aktivnoga i odgovornog
rada. Elem enat dobrovoljnosti u inicijativi ne bi se
mogao kod irokog m notva stim ulirati na drugi nain.
A kada to mnotvo ne sainjavaju am orfni graani,
nego produktivni i kvalificirani elementi, moe se shva
titi kakvu vanost moe im ati pojava glasanja.81)
Misao da drutvo sebi ne postavlja zadatke za ija
rjeenja ve ne postoje m aterijalni uvjeti zahtijeva da
se istrai kako se oblikuju upravo tra jn e kolektivne
volje i kako te volje sebi postavljaju neposredne i po
sredne konkretne ciljeve, to jest liniju kolektivne akcije.
Radi se o duim ili kraim procesima razvitka, rijetko
0 iznenadnim sintetikim eksplozijama. Dogaaju se
takoer i sintetike eksplozije, ali prom atrajui izbli
za, vidi se da je to vie ruenje nego obnavljanje, vie
uklanjanje vanjskih i m ehanikih zapreka autohtonom
) A lu z ija n a s o v j e t s k i s is t e m t r a j n e k o n t r o l e b i r a a n a d
iz a b r a n i m ( B ilj. t a l i j . r e d .) .
"') T a b i s e z a p a a n ja m o g la r a z v i t i ir e i o r g a n s k i j e is t i u i
1 d r u g e r a z lik e iz m e u r a z n ih tip o v a iz b o r n o g a s is t e m a p r e m a
to m e k a k o s e m i j e n j a j u o p i d r u t v e n i i p o lit i k i o d n o s i: o d n o s
iz m e u iz b o r n i h f u n k c i o n a r a i o n ih k a r i j e r i s t i k i h ltd .
186
i spontanom razvitku: kao prim jer za to se moe pri

hvatiti sicilijanska veernja.82)
Mogla bi se konkretno prouavati formacija jednog
kolektivnog povijesnog pokreta analizirajui ga u svim
njegovim molekularnim fazama, a to se obino ne radi
jer bi otealo svako raspravljanje; nasuprot, prihva
aju se tekua miljenja koja su ve izgraena oko jed
ne grupe ili jedne dominirajue linosti. Problem koji
se suvremeno izraava u stranakim terminima ili u
terminima koalicije srodnih stranaka: kako se zapoinje
konstituiranje jedne stranke, kako se razvija njezina
organizirana i drutveno utjecajna snaga itd. Radi se o
m olekularnom procesu krajnje sitnom, detaljne anali
ze, kapilarnom, ija se dokumentacija sastoji od bes
k rajn e koliine knjiga, knjiica, asopisnih i novin
skih lanaka, govornih razgovora i rasprava koje se
ponavljaju bezbroj puta a to sve u svojoj gigantskoj
ukupnosti predstavlja onaj bujan rad iz kojega se raa
kolektivna volja odreenoga stupnja homogenosti, ono
ga odreenog stupnja koji je nuan i dovoljan da odredi
akciju koja e biti koordinirana i istovremeno u vre
menu i geografskom prostoru u kojem se povijesni do
gaaj zbiva.
Vanost utopija i konfuznih i racionalistikih ideo
logija u poetnoj fazi povijesnih procesa kada se formiiaju kolektivne volje: utopije, apstraktni racionalizam,
im aju istu vanost starih shvaanja svijeta koje su
povijesno razraene zbog nagomilanih neprestanih
iskustava. Vana je ba kritika kojoj se takav ideoloki
splet podvrgava od strane prvih predstavnika nove
povijesne faze. S pomou te kritike nastaje proces ra
) S ic ilija n s k a v e e rn ja , n a z iv za u s ta n a k S l c ll lja n a c a 1782.
g o d in e p r o tiv f r a n c u s k e d o m in a c i je p o d n a p u ljs k lm k r a lj e m K a r
lo m I A n u j s k im (B ilj. re d .) .
O D R2A V 1
187
zlikovanja i prom jene u relativnoj vanosti to su je

elementi starih ideologija posjedovali: ono to je bilo
drugorazredno i podreeno ili pae sporedno, prihvaa
se kao glavno, postaje jezgra novoga doktrinarnog
spleta. S tara kolektivna volja se raspada u svojim pro
turjenim elementima, je r se podreeni od tih eleme
nata drutveno razvijaju itd.
Poslije form iranja stranakog reima, to je po
vijesna faza vezana uz standardizaciju velikih masa
stanovnitva (komunikacije, novine, veliki gradovi), molek'Korm procesi se zbivaju bre nego u prolosti.
(Note sul Machiavelli, p. 77-83)
Pitanje kolektivnog ovjeka
ili drutvenog kom form izm a
Odgojni i obrazovni zadatak drave uvijek ima za
svrhu da stvara nove i vie tipove civilizacije, da prila
godi civilizaciju i moralnost najirih narodnih masa
potrebama stalnog razvitka ekonomskog i proizvodnoga
aparata, dakle, da i fiziki izgradi nove tipove ovje
nosti. Ali, kaft.o e svaki pojedinac uspjeti da se utjelovi
u kolektivnom ovjeku i kako e se zbiti odgojni p ri
tisak na pojedinca, kako e se dobiti njihov pristanak i
suradnja, kako e se doi do toga da nuda i prisila
postanu slobodom? P itanje prava, iji e pojam
m orati biti proiren, ukljuuje i one aktivnosti koje
danas potpadaju pod form ulu pravno indiferentnoga
i koje su u vlasti graanskoga drutva, koje djeluje bez
sankcija i bez taksativnih obaveza, ali svejedno vre
kolektivni pritisak i postizavaju objektivne rezultate u
188
izgraivanju obiaja, naina m iljenja i djelovanja u

moralu itd.
Politiki pojam takozvane perm anentne revolucije
nikao je prije 1848, kao znanstveno razraen izraz jakobinskih iskustava od 1789 Termidora. Formula je
svojstvena jednom povijesnom razdoblju u kojem jo
nisu postojale velike masovne politike stranke i veliki
ekonomski sindikati, a drutvo je jo bilo, da tako ka
em, u mnogim svojim vidovima u stanju fluidnosti:
vea zaostalost sela i gotovo potpuni monopol politiko-dravnog djelovanja u malobrojnim gradovima ili upra
vo u jednom jedinom (Pariz za Francusku), dravni je
aparat bio relativno slabo razvijen, a graansko je dru
tvo posjedovalo veu neovisnost o dravnoj aktivnosti,
odreeni sistem vojnih snaga i nacionalnog naoruanja,
vea samostalnost nacionalnih ekonomija prema eko
nomskim odnosima na svjetskom tritu itd.
U razdoblju poslije 1870, s evropskom kolonijalnom
ekspanzijom, svi se ti elementi mijenjaju, unutranji i
meunarodni organizacijski odnosi drave postaju slo
eniji i jai, a formula iz etrdeset osme o permanen
tnoj revoluciji biva u politikoj znanosti razraena
i nadvladana formulom graanske hegemonije. U po
litikoj vjetini dogaa se ono to i u vojnoj: pokretni
rat postaje sve vie pozicionim ratom, pa se moe rei
da jedna drava pobjeuje u ratu toliko koliko ga do
detalja i tehniki priprem i u vrijeme mira. Masivna
stru k tu ra modernih demokracija, bilo kao dravnih or
ganizacija, bilo kao spleta udruenja u graanskom i
votu, tvore za politiku vjetinu isto ono to i rovovi
i stalne frontovske utvrde u pozicionom ratu: oni ine
samo djelominim elemenat pokreta koji je prije inio
itav ra t itd.
O DRAVI
189
P itanje se postavlja za moderne drave, a ne za

zaostale zernlje i kolonije, gdje su jo na snazi oblici
koji su drugdje nadvladani i postali anakronistiki. I
pitanje vrijednosti ideologija (kako se moe izvesti iz
polemike Malagodi Kroe83) s Kroeovim prim jed
bama o sorelovskom mitu, koje se mogu okrenuti protiv
strasti mora se prouavati u raspravi o politikoj
znanosti.
(N o te s u l M a c h ia v elli, p. 83 85; Iz a b r a n a dela,
s tr. 249 251)
Ekonom sko-korporativna faza drave

Gviardini znai u politikoj znanosti korak natrag
prem a M akijaveliju. Vei G viardinijev pesimizam zna
i samo ovo. G viardini se vraa jednoj politikoj
misli koja je isto talijanska, dok se M akijaveli bio po
digao do evropske misli. M akijaveli se ne moe razum
jeti ako se ne vodi rauna o tome da on nadvladava
evropsko iskustvo (u tom razdoblju meunarodno). N je
gova bi volja, bez evropskog iskustva, bila utopijska.
I samo shvaanje ljudske prirode postaje zbog te i
njenice razliito i kod jednoga i kod drugoga. U Makijavelijevoj ljudskoj prirodi sadran je evropski ov
jek. a taj je ovjek u Francuskoj i panjolskoj stvarno
nadvladao raspadnutu feudalnu fazu u apsolutnu mo
narhiju: nije, dakle, ljudska priroda koja se suprot
stavlja tome da bi se u Italiji pojavila unitarna apso
lu tn a m onarhija, nego prolazni uvjeti to ih volja moe
nadvladati. M akijaveli je pesimist (ili bolje realist)
S tr.
*) V id je ti u
143146.
K r o e a , K r i t i k i r a z g o v o r i, IV
s e r i j a , B a r i 1932.
190
u razm iljanju o ljudima i pokretaima njihova djelo

vanja; Gviardini nije pesimist nego skeptik, i to usko
grudni.
Paolo Treves64) pravi mnoge pogreke u sudovima
o Gviardiniju i M akijaveliju. Ne razlikuje dobro po
litiku od diplomacije, a ba je u tom nerazlikovanju
uzrok njegovih netonih ocjena. U stvari, u politici je
voljni elemenat mnogo vaniji nego u diplomaciji. Di
plomacija sankcionira i tei da sauva situacije koje su
stvorene zbog sukoba dravnih politika; kreativna je
samo metaforiki ili po filozofskoj konvencionalnosti
(itavo je ljudsko djelovanje stvaralako). Meunarodni
odnosi se tiu ravnotee snaga u kojoj svaki pojedini
dravni elemenat moe vrlo slabo utjecati: Firenca je
mogla utjecati tako da se sama ojaava, na primjer,
ali to jaanje iako je poboljalo njezinu poziciju u tali
janskoj i evropskoj ravnotei nije se, zacijelo, moglo
zamiljati odlunim u preokretanju ukupnosti same
ravnotee. Zato je diplomat, po samoj svojoj profesiji,
prisiljen da bude skeptik i konzervativno uskogrudan.
U unutrajim odnosima jedne drave situacija je
neuporedivo pogodnija za sredinju inicijativu, za volju
vladanja onako kako ju je shvaao Makijaveli. Sud to
ga je De Sanktis85) dao o Gviardiniju mnogo je reali
stiniji nego to to Treves vjeruje. Treba postaviti pita
nje zato je De Sanktis bio bolje od Trevesa priprem
ljen dati sud koji je povijesno i znanstveno toniji. De
Sanktis je sudjelovao u jednom stvaralakom trenutku
talijanske politike povijesti, u trenutku u kojem je
djelotvornost politike volje, upravljena k tome da
P a o lo , T r e v e s , P o lit i k i r e a liz a m F r a n e s k a C v i a r d in lja ,
N u o v a r iv is ta s to r ic a , s tu d e n i- p r o s in a c 1930.
) D e S a n c tis , F r a n c e s c o (18171883), t a l ija n s k i k r i t i a r , k n j i
e v n i h i s t o r ik i p o lit i a r (B ilj. re d .) .
O DRAVI
191
pobudi nove i originalne snage a ne samo da rauna

s onim tradicionalnim , shvaene kao nesposobne da se
razviju i reorganiziraju (gviardinijevski politiki skep
ticizam), u kojemu je ta politika volja pokazala svu
svoju potencijalnost ne samo u vjetini osnivanja jedne
drave iznutra nego i u ovladavanju meunarodnim
odnosima obnavljajui profesionalne i uobiajene diplo
matske metode (s Kavurom). K ulturna je atm osfera bila
povoljna za jednu mnogo obuhvatniju realistiku kon
cepciju politike znanosti i vjetine. Ali, zar je i bez
te atm osfere De Sanktisu bilo nemogue shvatiti Maki
javelija? O dreena atm osfera povijesnog trenutka obo
gauje De Sanktisove oglede sentim entalnim patosom
koji ini sadraj simpatinijim i strastvenijim , um jet
niki izraajnim i sim patinijim znanstveno izlaganje,
ali bi se logiki sadraj politike znanosti mogao zami
ljati i u razdobljim a gore reakcije. Nije li moda i
sama reakcija konstruktivan in volje? A nije li i konzervacija vojni in? Zato bi dakle bila utopijska
M akijavelijeva volja, zato revolucionarna a ne utopij
ska volja onoga koji hoe da sauva postojee i sprijei
da izbiju i organiziraju se nove snage koje bi uzbunile
i pokrenule tradicionalnu ravnoteu? Politika znanost
uopava elem enat volje i ne brine se za cilj koji se
jedna odreena volja prim jenjuje. A tribut utopijski
nije svojstven politikoj volji uope nego pojedinim vo
ljam a koje ne znaju povezati sredstvo sa svrhom, pa
zbog toga i nisu volje negeo nejasne tenje, snovi, e
lje itd
G viardinijev skepticizam (ne pesimizam inteligen
cije, koji kod realistikih aktivnih politiara moe biti
spojen s optimizmom volje) ima razliito porijeklo: 1.
diplom atsku profesiju, to jest profesiju koja je podre
192
ena, izvrno-birokratska, koja mora da prihvaa tuu

volju (onu politiku vlastite vlade ili vladara) posebnim
uvjerenjim a diplomata (koji moe, dodue, osjeati tu
volju kao da je njegova vlastita ako odgovara njego
vim uvjerenjima, ali je moe i ne osjeati: budui da je
bie diplomacije nuno postalo jedna specijalizirana
profesija, dovelo je do te posljedice tako da se diplo
mat moe odvojiti od politike promjenljivih vlada itd.),
odatle skepticizam i u znanstvenoj obradi izvan zna
nstvene predrasude; 2. sama Gviardinijeva uvjerenja,
koji je bio konzervativac, u opem okviru talijanske
politike, pa stoga teoretizira vlastita miljenja, vlastiti
politiki poloaj itd.
Gviardinijevi spisi su vie znak vremena nego
politika znanost i to je De Sanktisov sud; znak vre
mena a ne ogled iz povijesti politike znanosti jest i
spis Paola Trevesa.
Hegemonija (graansko drutvo)
i podjela vlasti
Podjela vlasti i itava rasprava koja je nastala oko
njezina ostvarenja te pravna dogmatika roena od nje
zina nastanka rezultati su borbe izmeu graanskog i
politikog drutva u odreenom povijesnom razdoblju
s odreenom nestalnom ravnoteom vlasti koja je uvje
tovana injenicom da su odreene kategorije intelek
tualaca (u izravnoj slubi drave, posebno civilna i voj
na birokracija) jo previe povezane sa starim vladajuim klasama. To jest, unutar drutva se dogaa ono
to Kroe zove vjenim sukobom izmeu crkve i dr
ave, u kojemu crkva treba da predstavlja graansko
O DRAVI
193
drutvo u cjelini (dok je to ona u njem u samo jedan

elemenat postupno sve m anje vaan) a drava je po
kuaj da se stalno kristalizira odreeni stadij razvitka,
odreena situacija. U tom smislu sam a crkva moe po
stati dravom, a sukob se moe m anifestirati izmeu
graanskog laikog i laicizirajueg drutva i drave-crkve (kada je crkva postala sastavni dio drave, mo
nopolizirano politiko drutvo odreene privilegirane
grupe koja sebi pridruuje crkvu da bi svoj monopol
bolje podrala onom zonom graanskog drutva to
predstavlja crkva).
B itna vanost podjele vlasti za politiki i ekonom
ski liberalizam : itava se liberalna ideologija, po svojim
snagam a i svojim slabostima, moe ukljuiti u naelo
podjele vlasti pa izgleda da je izvor slabosti liberaliz
ma: birokracija, to jest kristalizacija rukovodeeg ka
dra koji vri prisilnu vlast i koji u jednoj odreenoj
toki postaje kasta. O datle potjee narodni zahtjev da
sve dunosti budu izborne, zahtjev koji je k rajn ji libe
ralizam a u isto vrijem e njegov raspad (naelo trajne
ustavotvorne skuptine itd.: u republikam a razdoblje
na koje je izabran ef drave daje neko iluzorno zado
voljstvo tom elem entarnom narodnom zahtjevu).
Jedinstvenost drave u razlikovanju vlasti: parla
m ent je vie vezan uz graansko drutvo, sudska vlast
izmeu vlade i parlam enta, predstavlja kontinuitet pi
sanih zakona (ak i protiv vlade). Naravno, sve tri vlasti
su takoer organi politike hegemonije, ali u razliitoj
m jeri: 1. parlam ent; 2. sudstvo; 3. vlada. Treba opaziti
kako posebno teak utisak na javnost uzrokuju nepravil
nosti sudbene adm inistracije: hegemonski aparat je n aj
o sjetljiviji na tom podruju, kojemu se mogu dodati
n epravilnosti u policiji i politikoj adm inistraciji.
194
Pojam prava
Pojam prava mora biti bitno obnoviteljski. Taj se

pojam ne moe integralno nai ni u jednom prethod
nom uenju (niti u uenju tako zvane pozitivne kole,
posebno ne u uenju Ferrija). Ako svaka drava tei da'
stvori odreeni put civilizacije i graanina (pa stoga
i tip sporazum ijevanja i pojedinanih odnosa) ako tei da
eliminira odreene obiaje i stavove te uvede druge,'
pravo e biti sredstvo za taj cilj (uporedo sa kolom te
drugim ustanovama i aktivnostima); ono mora biti razra
eno dok ne bude usklaeno s ciljem, maksimalno efi
kasno te produktivno pozitivnim rezultatima.
Koncepcija prava morat e biti osloboena svakog^'
ostatka transcendentnoga i apsolutnog, praktino sva- !
koga moralistikoga fanatizma. Ipak mi se ini da ne
moe polaziti sa stajalita da drava ne kanjava (ako
je taj izraz sveden na svoje humano znaenje), nego da
se bori samo protiv drutvene opasnosti. U stvari,
drava se mora shvatiti kao odgajatelj ukoliko upravo
tei da stvori novi tip ili razinu civilizacije. Zbog inje
nice da se bitno djeluje na ekonomske snage, da se
reorganizira i razvija aparat ekonomske proizvodnje,
da se obnavlja struktura, ne smije se izvui zakljuak
da se injenice u nadgradnji moraju prepustiti sebi sa
mima, svom spontanom razvitku, sluajnom i sporadi
nom klijanju. Drava, koja je i na tom podruju sred
stvo racionalizacije, ubrzanja i tejlorizacije, djeluje
prema planu, pouruje, potie, nagoni i kanjava
zato to, kad su ve jednom stvoreni uvjeti u kojima je
omoguen odreeni nain ivota, kriminalna akcija
ili propust moraju imati svoju kaznenu sankciju, koja
ima i moralni doseg, a ne samo sud o opoj opasnosti.
Pravo je represivan i negativan vid itave pozitivne ak-
O DRAVI
195
tivnosti u civiliziranju to je razvija drava. U kon

cepciji prava m oraju biti inkorporirane takoer na
gradna djelatnost pojedinca, grupe itd; nagrauje se
zasluna i pohvalna djelatnost, kao to se kanjava ona
krim inalna (a kanjava se na originalne naine tako
da se navodi na uplitanje javno miljenje kao sankcijski faktor).
Politika i ustavno pravo
U Novoj antologiji od 16. prosinca 1929. godine
objavljena je mala biljeka nekog M. A calinija (Azzalini), Dravna znanost i vjetina, koja moe biti zanim
ljiva kao predstavljanje elem enata meu kojima se
kree znanstveni shematizam. Acalini zapoinje s tv rd
njom da je M akijaveli stekao blistavu slavu time to je
u okviru drave opisao podruje politike. to je time
Acalini htio rei nije lako razum jeti: prenosi iz III
poglavlja Vladara reenicu: Kud mi je kardinal Roano
rekao da se Talijani ne razum iju u rat, ja sam mu
odgovorio da se Francuzi ne razum iju u dravu pa
na samom tom citatu zasniva tvrdnju da se, dakle,
u M akijavelijevu shvaanju politika mora shvatiti kao
znanost i kao znanost o dravi i da je njegova slava
bila itd. (izraz znanost o dravi za politiku upo
trijebio je, prije M akijavelija, u pravom modernom
znaenju, samo Marsilio Padovanski). Acalini je p ri
lino lagan i povran. A negdota o kardinalu Roanu,
iupana iz teksta, ne znai nita. U kontekstu poprima
znaenje na koje se ne mogu prim ijeniti znanstvene
dedukcije: oito je da se radi o dosjetki, o ali, o ne
posrednom uzvraanju. K ardinal Roano bio je ustvrdio
da se T alijani ne razum iju u rat: da mu duhovito uz
196
vrati, da mu ne ostane duan, Makijaveli mu odgovara

da se Francuzi ne razum iju u dravu jer inae ne bi
biii dopustili papi da povea svoju mo u Italiji, to je
bilo protivno interesim a francuske drave. Makijaveli
je bio vrlo daleko od pomisli da se Francuzi ne razu
m iju u dravu jer se i sam divio nainu kojim je
monarhija (Luj XI) dovela Francusku do dravnoga
jedinstva pa je dravnu francusku aktivnost upotreb
ljavao za usporedbu sa Italijom. U ovom svom razgo
voru s kardinalom Roanom on je mislio na aktivnu
politiku a ne na politiku znanost jer po njemu, ako
je bilo tetno za vanjsku politiku Francuske, to je
bilo jo tetnije za unutranju talijansku politiku.
Zanimljivo je da polazei od tako neprikladna ci
tata Acalini nastavlja da iako izjavljuje da ta znanost
prouava dravu, daje se definicija (!?) koja je posve
neprecizna (!) jer se ne pokazuje kakvim se kriterijem
mora odnositi prem a objektu istraivanja. Nepreciznost
je apsolutna s obzirom na injenicu da se uope sve
pravne znanosti, a javno pravo posebno, neizravno i
izravno odnose na taj elemenat.
to znai sve to, a to se odnosi na M akijavelija?
Manje od nita: m entalnu konfuziju. M akijaveli je pisao
knjige o neposrednoj politikoj akciji, nije napisao
utopiju u kojoj bi prieljkivao jednu ve osnovanu
dravu, sa svim njezinim funkcijam a i svim njezinim
konstituiranim elementima. U svom raspravljanju, u
svojoj kritici sadanjosti, izrazio je ope pojmove, koji
se stoga prikazuju u aforistikoj a ne sustavnoj formi.
Izrazio je originalnu koncepciju svijeta, a i ona bi se
mogla zvati filozofijom prakse ili neohumanizmom
ukoliko ne priznaje transcendentalne ili imanentne ele
mente (u metafizikom smislu), nego se itava temelji
O DRAVI
197
na konkretnoj aktivnosti ovjekovoj, koji djeluje i pre

obraava stvarnost zbog svojih povijesnih potreba. Nije
istina, kao to se ini da vjeruje Acalini, da M akijaveli
nije vodio rauna o ustavnom pravu, zato to je itavo
M akijavelijevo djelo protkano opim naelim a ustavnog
prava, pa on afirm ira prilino jasnu potrebu da u dravi
dominira zakon, vrsta naela na osnovu kojih k re
posni graani mogu djelovati sigurni da nee biti pod
vrgnuti udarcim a proizvoljnosti. Ali M akijaveli oprav
dano svodi sve na politiku, to jest na um jetnost vla
danja ljudim a, na pribavljanje trajn e suglasnosti, dakle
na osnivanje velikih drava. Moramo se sjetiti kako
je M akijaveli osjeao da kom una ili kom unalna sinjorija ili republika ne mogu biti drava je r je tim e za
jedno s prostranim teritorijem nedostajalo takvo stanov
nitvo koje bi bilo baza vojne snage koja bi dozvolila
autonomnu politiku: osjeao je da u Italiji, s papin
stvom, tra je jedno stanje nedrave i da e ono tra jati
dokle god religija ne postane politika drave a ne
vie politika pape kojom se prijei osnivanje jakih
drava u Italiji, intervenirajui u unutranjem ivotu
naroda kojima on vrem enski vlada, i to u svrhe inte
resa koji nisu bili interesi tih drava pa su zato djelo
vali tako da su rem etili i rastvarali.
Moela bi se u M akijavelija nai potvrda za ono to
sam drugdje zabiljeio: da talijanska srednievjekovna
buroazija niie znala izai iz korporativne faze da bi
ula u politiku zato to se nije znala posve osloboditi
srednieviekovno-kozm opolitske koncepcije to su ie
predstavljali papa, sveenstvo a takoer i intelektualci
laici (humanisti), to jest nije znala stvoriti autonomnu
dravu, nego je ostala u srednjevjekovnom feudalnom
i kozmopolitskom okviru.
Acalini pie da je dobrovoljna (...) sama Ulpijanova*") definicija i, jo bolje, njegovi prim jeri to ih
donosi u digestu, (...) izvanjska identinost (pa to
onda?) predm eta dviju znanosti: lus publicum ad statum rei (publicae) romanae spectat. Publicum ius, in
sacris, in sacerdotibus, in magistratibus consistit. To
jest, dakle, istovjetnost objekta u javnom pravu i poli
tikoj znanosti, ali ne bitno, jer su kriteriji kojima se
jedna ili druga znanost odnose prem a istoj materiji
posve razliiti. Zapravo, razliita su podruja pravnoga
reda i politikoga reda. I, zaista, dok prva prom atra
javni organizam sa statikog stajalita kao prirodni
proizvod odreene povijesne revolucije, druga proma
tra taj isti organizam s dinamikoga stajalita kao pro
izvod koji se moe ocjenjivati po svojim vrlinama i
manama i koji, dostojno, mora biti modificiran prema
novim zahtjevima i novim evolucijama. Stoga se moe
rei da je pravni red spoznajni i analitiki jer prouava
i analizira razliite javne institute u njihovom realnom
bivstvovanju, dok je politiki red nespoznajni i kri
tiki jer ne prouava razliite institute kakvi jesu, nego
kakvi bi morali biti, to jest naelima vrednovanja i
sudovima oportuniteta koji niti jesu niti mogu biti
pravni.
I takav umiljenko vjeruje da je Makijavelijev potovalac i uenik, pa ak i usavravalac.
Iz toga slijedi da se takvoj opisanoj formalnoj
identinosti suprotstavlja tako duboka i znaajna bitna
razliitost da ne doputa sud to ga je izrazio jedan
od najveih suvremenih publicista koji je drao kako je
teko ako ne i nemogue stvoriti jednu politiku zna
nost koja je posve odvojena od ustavnoga prava. Nama
*) U lp ije n ,
r e d .).
D o m ic ije
(170228), r im s k i k la s i n i
p r a v n ik
(B ilj.
O DRAVI
199
se ini da je taj izraeni sud istinit samo ako se ana

liza pravnoga vida i politikog vida zaustavlja na toj
toki, ali nije istinit ako se proslijedi dalje individua
lizirajui idue podruje koje spada u iskljuivu kom
petenciju politike znanosti. Ta posljednja, zapravo, ne
ograniava se na to da prouava dravnu organizaciju
nespoznajnim i kritikim kriterijem , te stoga razliitim
od onoga to se upotrebljava za isti objekat javnoga
prava, nego proiruje svoju sferu na podruje koje joj
je svojstveno, istraujui zakone koji upravljaju nicanjem, nastajanjem , nazadovanjem drava. N iti vrijedi
tv rd iti da takvo prouavanje pripada povijesti (!) shva
enoj u opem znaenju (!), je r iako se priznaje da je
povijesno prouavanje istraivanje uzroka, posljedica,
meusobnih veza meuovisnosti prirodnih zakona koji
upravljaju biem i nastajanjem drava, uvijek e ostati
u iskljuivo politikoj pripadnosti, dakle ne u povijes
noj, ni pravnoj, istraivanje sredstava koja su prikladna
da praktino prethode opem politikom sm jeru. Funk
cija koju je M akijaveli sebi postavljao da je razvije te
ju je sintetizirao govorei: Raspravljat u o tome ka
ko se tim m onarhijam a moe upravljati i vladati
(Vladar, II pogl.) takva je po unutranjoj vanosti sadr
aja i po specifikaciji, da ne samo da pokazuje samo
stalnost politike nego doputa, barem u vidu to smo ga
ocrtali, takoer i form alnu razliku izmeu nje i javnoga
prava. Eto to on shvaa autonom ijom politike!
Ali, kae Acalini, osim znanosti postoji politika
vjetina. Postoje ljudi koji iz osobne intuicije izvlae
ili su izvukli viziju potreba i interesa zemalja kojima
upravljaju, koji su u djelovanju vlade u vanjskom svi
jetu ostvarili viziju onoga to su lino osjeali. Time,
zaista, ne elimo rei da je intuitivna djelatnost i po
200
A N T O N IO Q R A M S l
tome um jetnika jedina i prevladavajua u dravniku;

elimo rei samo to da u njemu, uz praktine, ekonom
ske i moralne aktivnosti, mora postojati i ona spome
nuta teoretska aktivnost, bilo osobnim aspektom intui
cije, bilo pod objektivnim (!) vidom ekspresije, a da, ako
nedostaju takvi uvjeti, ne moe postojati ni ovjek koji
vlada a jo manje (?) dravnik iji je vrhunac oznaen
upravo tom sposobnou koja se ne moe stei (?). Ta
koer i na politikom polju postoji, dakle, osim znan
stvenika u kojemu prevladava teoretska spoznajna dje
latnost, um jetnik u kojemu prevladava teoretska intu
itivna djelatnost. Niti se time posve iskljuuje sfera
djelatnosti politike vjetine koja se moe prom atrati
u odnosu prem a dravniku, koji praktinim funkcijama
vladanja ispoljava unutranji prikaz onoga to je osje
ao, a moe biti ocijenjena u vezi s piscem koji u vanj
skom svijetu (!) ostvaruje politiku istinu koju nije
osjetio postupcima vlasti nego djelima i spisima koji
prevode ono to je autor osjetio. To je sluaj Indijca
K am andakija (III st. pr. n.e.), P etrarke u djelu Mali
traktat za Kararce, Botera u djelu Smisao drave i u
odreenim aspektima M akijavelija i Macini ja.
To je zaista divna zbrka, dostojna . . . Makijavelija,
a posebno Titonija, urednika Nove antologije. Acalini
se ne zna snai ni u filozofiji, ni u znanosti o politici.
Ali htio sam uzeti sve ove biljeke u nastojanju da do
em do jasnih pojmova po mojemu shvaanju.
Treba razjasniti, na prim jer, to moe znaiti in
tuicija u politici i izraz politika vjetina itd. Sjetimo
se skupa nekih Bergsonovih87) mjesta: Inteligencija
nam od ivota (stvarnost u pokretu) ne prua nego
) B e r g s o n , H e n r l (16591941), f r a n c u s k i f ilo z o f, n o b e lo v a c ,
p r e d s t a v n i k I r a c i o n a liz m a u m o d e r n o j f ilo z o fiji (B ilj. r e d ) .
O DRAVI
201
prijevod u izrazim a inercije. Ona krui sve unaokolo

uzimajui izvana najvei mogui broj pogleda na objekt
koji ona privlai k sebi umjesto da u njega ue. Ali, u
samu u nutranjost ivota uvest e nas intuicija: elim
kazati instinkt koji je postao dezinteresiran. Nae oko
percipira crte ivota bia, ali pribliene jedna drugoj,
ne organizirane meusobno. Intenciju ivota, jednosta
van pokret koji se kree crtam a koji ih spaja jednu s
drugom i daje im smisao, te joj izmie; a upravo tu
intenciju um jetnik tei da vrsto uhvati unosei se u
unutranjost objekta pomou neke vrste simpatije, ukla
njajui naporom intuicije prepreku to je prostor po
stavlja izmeu njega i modela. Istina je pak da estetska
intuicija prim a samo individualno. Inteligenciju ka
rakterizira prirodno neshvaanje ivota zato to ona jasno
predstavlja diskontinuitet i nepokretnost.88)
R azdvajanje, dakle, politike intuicije od estetske
intuicije, ili lirske, ili um jetnike: samo metaforiki se
govori o politikoj umjetnosti. Politika intuicija ne
izraava se u um jetniku, nego u efu, pa se pod in
tuicijom ne smije razum ijeti poznavanje pojedinaca,
nego brzina povezivanja injenica, meusobno stranih,
i zam iljanje sredstava koja su prikladna za cilj da se
otkriju koji su interesi u igri, kako bi se potakle ljud
ske strasti i usm jerile na odreenu akciju. Ekspresija
jednoga efa jest akcija (u pozitivnom ili negativ
nom smislu: razbuktati jednu akciju ili sprijeiti da
se odreena akcija razvije, ve prem a tome je li ili nije
u skladu sa svrhom koja se eli postii). S druge strane,
ef u politici moe biti pojedinac, ali takoer i vie
ili m anje politiko tijelo. U tom e drugom sluaju je
dinstvenost nam jera postii pojedinac ili jedna mala
" ) H . B e rg so n ,
r e d .) .
S tv a ra la k a
e v o lu c ij a , P a r iz ,
1907 ( B ilj. t a l i j .
202
unutranja grupa, a u maloj grupi pojedinac koji se

moe katkada promijeniti a da ipak grupa ostane jedin
stvena i vrsta u svom kontinuiranom djelovanju.
Ako bi se pojam vladara morao prevesti u mo
derni i politiki jezik, onako kao to on slui u Makijavelijevoj knjizi, morala bi se napraviti serija distink
cije: vladar bi mogao biti ef drave, predsjednik
vlade, ali takoer i politiki voa koji eli osvojiti
dravu ili osnovati novi tip drave; u tom smislu vla
dar bi se mogao prevesti u moderni jezik kao poli
tika stranka. U stvarnosti neke drave ef drave,
to jest elemenat koji ekvilibrira razliite interese to se
bore protiv prevladavajuega interesa, ali koji nije eks
kluzivan u apsolutnom smislu, upravo je politika
stranka; ona meutim, za razliku od toga to u tra
dicionalnom ustavnom pravu pravno niti vlada niti
upravlja, ima stvarnu vlast, vri hegemonijsku funk
ciju, pa stoga i uskladujuu, razliitih interesa, u gra
anskom drutvu, a koja je stoga toliko stvarno ispre
pletena s politikim drutvom da svi graani osjeaju
a ona ipak vlada i upravlja. Na toj stvarnosti koja je
u stalnom pokretu ne moe se graditi ustavno pravo tra
dicionalnoga tipa, nego samo sustav naela koja kao
cilj drave utvruju svoj vlastiti kraj, svoj vlastiti ne
stanak, to jest apsorbiranje politikoga drutva od
strane graanskog drutva.
(Note sul Machiavelli, p. 8594)
Robert Mikels
i politike stranke
Musolini je drugi prim jer stranakoga voe koji u
sebi posjeduje osobine i vidovnjaka i vjernika. Osim
toga, nije samo voa velike stranke nego je takoer
O DRAVI
203
jedini voa velike drave. S njim je takoer pojam ak

sioma: stranke to sam ja doivio, u smislu odgovor
nosti i predanoga rada, najvei razvoj.
Historijski to nije tono. M eutim, zabranjeno je
stvaranje grupa i svako skuptinsko raspravljanje jer
su se takva raspravljanja pokazala zlokobna. Musolini
se slui dravom da bi zapovijedao strankom , a slui se
strankom, samo djelomino, u tekim trenucim a, da bi
zapovijedao dravom. Osim toga, takozvana Kariz
ma80), u Mikelsovu smislu, u suvrem enom svijetu uvi
jek se podudara s prim itivnom fazom masovnih stra
naka, sa fazom u kojoj se uenje m asam a prikazuje kao
neto nebulozno i nesuvislo, kojemu treba jedan nepo
greivi papa da bi ga protum aio i prilagodio prilikam a.
Ta se pojava dogaa to ee to ee stranka nastaje
i oblikuje se ne na bazi jedinstvenog shvaanja svijeta,
bogatog razvitkom zato to je izraz klase koja je po
vijesno bitna i napredna, nego na tem elju nesuvislih
i smuenih ideologija koje se hrane sentim entom i osje
ajima koji jo nisu dostigli zavrnu toku raspadanja,
zato to klasa (ili klase) iji je izraz, koliko god povi
jesno u raspadanju, jo posjeduje odreenu bazu i obraa
se slavnoj prolosti da od nje napravi tit protiv budu
nosti. P rim jer to ga Mikels daje kao dokaz o tome kako
u masama odjekuje to shvaanje djetinjasto izgleda ono
me koji pozna s kojom lakoom talijanske mase padaju
u sentim entalno p retjerivanje i u emotivni entuzija
zam: jedan glas na deset tisua prisutnih ispred palae
Kii povikao je: Ne, ti si Italija, u jednoj prilici
objektivno stvarne uzbuenosti faistike gomile. Mu*a) K a r iz m a , m ilo stv n a g r a d a , o s o b it a m o o li e n a b o jo m
m ilo u . K a r iz m a t i k i m a li n o s ti m a n a z i v a j u s e o n e v o e k o je n a
s v o je p r i s t a e v r e u t j e c a j s v o ji m o s o b it im k v a lite ta m a k o je i z j e
d a ju n a d n a r a v n e .
204
A N T O N IO O H A M S I
solini je m anifestirao karizmatiku bit svojega karak

tera u telegram u to ga je poslao u Bolonju u kojemu
je kazao da je siguran, posve siguran (i doista to je i bio,
pour cause) da mu se nita zlo ne moe dogoditi prije
nego to privede kraju svoju misiju.
Mi ovdje ne pokazujemo opasnosti to ih karizmatiko shvaanje moe uzrokovati (?). Karizmatiko us
m jerenje nosi sobom neobino snaan politiki dinamizam. Sen-Simon,90) na svojoj samrtnoj postelji, rekao je
svojim uenicima da se sjete kako treba biti obuzet stra
u da bi se uradile velike stvari. Biti obuzet strau znai
posjedovati dar da izazovemo strasti u drugima. To je
jedan silan pokreta. To je prednost karizmatikih stra
naka prem a onima koje se temelje na tono odreenom
program u i klasnom interesu. Meutim, istina je da je
trajnost karizmatikih stranaka esto odreena trajno
u njihovog elana i njihovog entuzijazma, koji katkada
tvore vrlo krhke temelje. Zato vidimo kako karizmatike
stranke moraju poduprijeti svoje psiholoke vrijednosti
(!) organizacijama koje traju due nego ljudski interesi.
Karizm atiki voa moe pripadati bilo kojoj stranci, bila
ona autoritarna ili antiautoritarna (budui da antiautoritarne stranke postoje kao stranke; dapae, dogaa se
da i antiautoritarni, anarhini, sindikalno-anarhini
pokreti postanu stranke jer se okupljanje odvija
oko linosti koje su organizacijski neodgovorne, u
odreenom smislu karizmatike).
Mikelsova klasifikacija stranaka je vrlo povrna i
sumarna, po izvanjskim i generinim obiljejima: 1.
karizmatike stranke, to jest skupine oko odreenih
linosti, s rudim entarnim programima; temelj tih stradan
) S a tn t- S lm o n (17601825). f r a n c u s k i u t o p ij s k i
o d tr o j i c e v e lik ih u to p is ta
(B ilj re d .) .
s o c ija lis ta ,
je
O DRAVI
205
naka jest vjera i autoritet jednoga samoga (takvih se

stranaka nije nikada vidjelo; odreaene vie ili m anje iz
vanredne linosti u odreaenim trenucim a izraavaju od
reene izraze m teresa: u odreenim trenucim a per
manentne anarhije, koja je uzrokovana statikom rav
noteom snaga koje se bore, jedan ovjek predstavlja
red, to je st prekid s posebnim sredstvim a ravnotee
i oko njega se g rupiraju uplaeni, ovce koje se boje
vode, sitna buroazija: ali, postoji uvijek jedan pro
gram, m akar i openit, tovie, openit ba zato je r tei
tome da obnovi izvanjski politiki pokriva drutvenom
sadraju koji ne proiazi kroz pravu ustavnu krizu, nego
kroz krizu koja je uzrokovana prevelikim brojem neza
dovoljnika, koje je teko ukrotiti samo zbog njihova
broja i zbog stalne, samo stalne m anitestacije nezado
voljstva na itavom nacionalnom podruju); 2. stranke
koje kao temelj im aju klasni interes, ekonomski i d ru
tveni, radnike stranke, seljake ili stranke maloga
puka je r graani sami ne mogu form irati stranke; 3.
politike stranke koje su nastale (!) od politikih ili mo
ralnih ideja, opih i apstraktnih: kada se ta koncepcija
temelji na razvijenijoj i do u detalje razraenoj dogmi,
mogio bi se govoriti o doktrinarnim strankam a, kojih
bi doktrine bne privilegij voda: stranke koji propovije
daju slobodnu razm jenu ili protekcionistike ili koje
proklam iraju prava na slobodu i pravinost kao to su:
svakome proizvod njegova rada! svakome prem a njego
vim sposobnostima! svakome prem a njegovim potreba
ma!
M ikels utvruje, utoliko bolje, da to razlikovanje ne
moe biti jasno ni konkretno je r konkretne stranke
predstavljaju ponajvie posredne parijelaze ili kombi
nacije svih triju. Tim trim a tipovima dodaje jo dva:
206
A N T O N IO G R A M SI
konfesionalne stranke i nacionalne stranke (trebalo bi

jo dodati republikanske stranke u monarhistikom re
imu i monarhistike stranke u republikanskom rei
mu). Prem a Mikelsu, konfesionalne stranke vie ispovi
jedaju jedan UberWeltanschauung nego jedan Weltan
schauung (to je uostalom isto). Nacionalne stranke ispo
vijedaju ope naelo prava svakoga naroda i svakoga
dijela naroda na potpuno bezuvjetnu suverenost (teorije
T. S. Maninija). Ali, poslije 1848. te su stranke nestale
a nastale su nacionalistike stranke, bez opih naela
jer nijeu drugim a itd. (iako nacionalistike stranke ne
nijeu uvijek teoretski drugim narodima ono to trae
za svoj: rjeenje sukoba povjeravaju oruju, kada ne
polaze od nejasnih koncepcija i nacionalnih misija, kao
to zatim Mikels kae).
lanak je pun praznih i nepreciznih rijei. Potreba
organizacije ( . . . ) i neizbjeive tendencije (!) ljudske
psihologije, inidividualne i kolektivne, nairoko briu
najvei dio izvornih razlikovanja. (to to sve znai:
socioloki tip ne odgovara konkretnoj injenici). Po
litika stranka, kao takva, ima svoju vlastitu duu (!),
koja je neovisna od programa i uredaba koji su zadani
i od vjenih naela kojima je napojena. Tendencija pre
ma oligarhiji. Budui da su sebi postavili voe, sami
radnici sebi stvaraju, vlastitim rukama, nove gospodare,
ije se glavno oruje za gospodarenje sastoji od njihove
tehnike i intelektualne nadmoi, te od nesposobnosti
efikasne kontrole onih koji su ih postavili. Intelektualci
(u tome) imaju jednu funkciju. Socijalistike stranke,
zahvaljujui brojnim plaenim i poasnim mjestima ko
jima raspolau, nude radnicim a (naravno, jednom odre
enom broju radnika!) mogunost da naprave karijeru,
a to na njih vri znatan atraktivni utjecaj (a taj se
O DRAVI
207
utjecaj, meutim , jo vie vri na intelektualcim a). Na

prednu sloenost politikoga zanata zbog koje voe stra
naka uvijek postaju sve vie profesionalci, koji uvijek
m oraju posjedovati sve ire znanje, takt, birokratsku
praksu, a esto i sve opsenije lukavstvo.
Tako se rukovodioci sve vie udaljuju od mase pa se
zapaa oito proturjeje koje u naprednim strankam a
postoji izmeu izjava i dem okratskih nam jera s jedne
strane i oligarhijske stvarnosti s druge. (Treba prim ije
titi da je jedno dem okracija stranke a drugo dem okra
cija u dravi: da bi se postigla dem okracija u dravi mo
e biti potrebna dapae je gotovo uvijek potrebna
jako centralizirana stranka; a zatim jo pitanja o de
mokraciji i oligarhiji im aju tono odreeno znaenje koje
potjee od klasne razlike izmeu voda i pristaa: pitanje
postaje politikim, poprim a stvarnu vrijednost, to jest
ne samo vie sociologijski shem atinu kada se u organi
zaciji pojavi klasna podvojenost: te se dogodilo u so
cijaldem okratskim sindikatim a i strankam a: ako nema
klasne razlike, pitanje postaje isto tehniko orkestar
ne v jeruje da je upravlja oligarhijski gospodar o
podjeli rada i odgoja, to jest centraliziranje mora vo
diti rauna da se u narodnim strankam a politiki odgoj
i naukovanje velikim dijelom vre putem aktivnog
sudjelovanja pripadnika stranke u intelektualnom ivotu
diskusije i organizacijskom ivotu stranaka. Rjee
nje problema, koje se kom plicira upravo zbog injenice
da u naprednim strankam a intelektualci im aju veliku
funkciju, moe se nai u tome da se izmeu voa i masa
oblikuje jedan to je mogue brojniji srednji sloj koji e
sluiti kao ravnotea da se voama zaprijei skretanje u
trenucim a radikalne krize te da se sve vie podie masa).
208
Mikelsove ideje o politikim strankam a prilino su

konfuzne i shematine, ali su zanimljive kao zbirka si
rove grae i raznovrsnih empirikih zapaanja. Takoer
nisu malobrojne ni injenine pogreke (po njemu bi
Boljevika p artija bila nastala od minornih ideja Blankija i od shvaanja, ozbiljnijih i vie preinaenih, fran
cuskog sindikalistikog pokreta, inspiriranih od G. So
rela). Bibliografija Mikelsovih radova uvijek se moe
rekonstruirati iz samih njegovih spisa jer on obilno
citira sam sebe.
Istraivanje moe zapoeti iz knjiga koje ve imam.
Zanimljivo je opaziti na koji nain Mikels radi i misli:
njegov tekst je krcat bibliografskim citatima, dobrim
dijelom dosadnim i glomaznim. On podupire i najbanal
nije oevidne istine autoritetom najrazliitijih pisaca.
Cesto se dobija utisak da ne slijedi misao koja odreuje
citate, nego ve priprem ljena hrpa citata odreuje tok
misli dajui joj neto nesigurno i improvizirano. Mora
biti da je Mikels sastavio jednu golemu kartoteku, ali
kao diletant, autodidakt. Moe im ati odreenu vanost
znati tko je po prvi put neto opazio utoliko vie ako
je to zapaanje stim uliralo neko istraivanje ili je bilo
na koji nain unaprijedilo neku znanost. Ali, pisati da
je ovaj ili onaj rekao kako su dva vie dva etiri u
najm anju je ruku netano.
U drugim sluajevima citati su previe posvojeni:
sektaki sud, ili, u najboljem sluaju, epigramski sud
kakvoga polemiara prihvaa se kao povijesna injenica
ili kao dokumenat o povijesnoj injenici. Kada on na
514 strani onoga lanka u Mercure de France kae da
je socijalistika struja u Francuskoj bila podijeljena u
brusiste, alemaniste, blankiste, gediste i oresiste da
odatle prim ijeti kako se u modernim strankam a dogaa
O D R2A V I
209
kao u srednjovjekovnim monakim redovim a (benedik

tinci, franjevci itd.), citirajui odlomak iz Socijalistike
komedije Iva Gijova (Yves Guyot) od koga m ora da je
uzeo poticaj, on ne kae da to nisu bili slubeni na
zivi stranaka nego praktini nazivi koji su nastali u
unutranjim polemikama, dapae gotovo su uvijek im
plicitno sadravali kritiku i predbaci van je zbog linih
skretanja, uzajam nu kritiku i predbacivanje koji su se
zatim skruivali u efektivnoj upotrebi linoga naziva
(koji je bio korporativni i sektaki zbog istoga raz
loga zbog kojega su se gijoksi tako nazvali). Zbog toga
razloga sva Mikelsova epigram atska razm iljanja padaju
u povrnost tipa rekcionarnog salona.
ista opisnost i izvanjska klasifikacija stare poziti
vistike sociologije drugo su bitno obiljeje tih Mikelsovih spisa: on ne posjeduje nikakve metodologije koja bi
bila un u tran je prim jerena injenicama, nikakvu k ri
tiku toku gledita koja ne bi bila jedan ugodan skep
ticizam salonskog tipa ili reakcionarne kavane, a koji
je zamijenio isto tako povrne postupke revolucionarno
ga sindikalizm a i sorelizma.
Odnosi izmeu M ikelsa i Sorela: Sorelovo pismo
Kroeu u kojem u spominje Mikelsovu povrnost i slabu
njav M ikelsov pokuaj da zbaci sa sebe Sorelov sud.
U pismu Kroeu 30. svibnja 1916. (Critica 20. rujna
1929, str. 357) Sorel pie: Upravo sam primio jednu
brouru R. Mikelsa, poseban otisak iz Scientia, svibanj
1916:91) Propast Radnike internacionale i budunost.
Molim vas da pogledate to; ini mi se da ta broura
dokazuje da autor nije nikada razum io ono to je vano
u marksizmu. On nam prikazuje G aribaldija, L. Blana,
Benoa Malona (I!) kao prave uitelje socijalistike misli.
>) C r itic a , 20. r u j n a
1020, a tr . 357 ( B ilj. t a l i j . r e d .) .
210
Sorelova im presija u biti je tona nisam itao taj

Mikelsov spis jer on najoitije pogaa u Mikelsovoj
knjizi ono to pie o talijanskom socijalistikom pokretu
(izdanje Voe).
U djelu Nove studije o pravu, ekonomiji i politici,
rujan-listopad 1929, Mikels objavljuje pet malih pisama
to mu ih je poslao Sorel (prvo u 1905, drugo 1912,
zadnja tri u 1917) koja nisu nimalo srdana, nego vie
korektna i hladno konvencionalna, pa u jednoj biljeci
(v. str. 291) pie u pogledu svojega citiranoga suda:
Sorel oito nije razumio (!) pravi smisao lanka o
kojemu je rije, u kojemu sam ja optuio (!) marksizam,
kako je pustio da mu izbjegne (!) etika strana macinijevskog socijalizma, i drugo, kako je pretjerao u isto
ekonomskoj strani, to je dovelo socijalizam do propasti.
Uostalom, kako proizlazi iz ve objavljenih pisama (kojih
pisama, onih to ih je objavio Mikels, onih pet? ta ne
kazuju nita), ispad (kurziv je Mikelsov, ali se radi o
neemu to je sasvim drugo nego to je ispad; za Sorela
se radi, samo o potvrdi suda koji je ve odavna dan) Sorelov nita nije oduzeo dobrim odnosima (!) s autorom
ovih redaka.
U tim biljekama iz Novih studija ini mi se da
Mikels tei nekim poneto interesantnim i dvostrukim
ciljevima: da diskreditira Sorela kao ovjeka i kao pri
jatelja Italije i da sam sebe predstavi kao davnanjega
talijanskog patriota. Taj veoma nejasan motiv vraa se
u Mikelsovim djelima (vjerujem da sam drugdje za
biljeio njegov poloaj kad je izbio rat). Zanimljivo je
pisamce to ga je Sorel uputio Mikelsu 10. srpnja 1912:
Proitao sam broj lista Vallee dAoste koji ste mi vi
ljubazno poslali. Primjeujem da vi afirm irate pravo
na separatizam koji je takve prirode da e uiniti sum-
O D R2A V I
211
njivim Talijanim a zadravanje francuskoga jezika Vallee

dAoste. Mikels biljei da se radi o jednom jedinom
broju: Vallee dAoste za svoj francuski jezik, objavlje
nom u m aju 1912, u Aosti, u tiskari M argherittaz, pod
okriljem lokalnog valdostanskog kom iteta za obranu
francuskoga jezika (suradnici: Mikels, Kroe, Precolini,
G raf itd.). Suvino je rei da nijedan od ovih autora
nije stvorio jednu svoju, kao to se pretjeranom pjes
nikom slobodom izraava Sorel, bilo kakvu separati
stiku tezu. Sorel istie samo Mikelsa i ja sam doveden
do toga da vjerujem da je on doista, u najm anju ruku,
spomenuo pravo na separatizam (treba kontrolirati u
sluaju jednog Mikelsova predstavljanja, a to e jed
noga dana biti potrebno).
Drava
Profesor Ju lije Mikolci (Miskolczy), direktor Ma
arske akadem ije u Rimu, pie u Magyar Szemle (taj
je lanak prenijela Rassegna della tampa estera od
3 10, sijenja) da je u Italiji parlam enat, koji je p ri
je, da tako kaemo, bio izvan drave, ostao dragocjen
suradnik, ali je ukljuen u dravu te je pretrpio bitnu
prom jenu u svom sastavu.
Da parlam enat moe biti ukljuen u dravu to
je otkrie politike znanosti i tehnike dostojne K ristofora Kolumba modernoga forkajolizm a.92) Ipak, tvrdnja
je zanim ljiva da bi se vidjelo kako mnogi politiari
') O d t a l i j a n s k e r i j e i la /o r c a , to z n a i v je a l a , a o v d je
o z n a a v a s h v a a n j e s v ih o n ih k o j i s m a t r a j u d a s u v je a l a n a j
p o g o d n ije s r e d s t v o z a u p r a v l j a n j e ( B ilj. r e d .) .
212
praktino shvaaju dravu. U stvari, valja postaviti pi

tanje: predstavljaju li parlam enti sastavni dio dravne
strukture ak i u zemljama gdje se ini da imaju maksi
mum djelovanja, ili pak kakvu stvarnu funkciju imaju?
I, ako je odgovor potvrdan, na koji nain oni tvore dio
drave i na koji nain vre svoju posebnu funkciju? Ipak:
je li postojanje parlam enta bez dravnoga znaenja ak
i onda ako oni organski ne ine dio drave? I kakvu
osnovanost im aju optube na raun parlamentarizma i
stranakog sistema, koji je neodvojiv od parlam enta
rizma (objektivnu osnovanost, razumije se, to jest ob
jektivnost vezanu uz injenicu da postojanje parlamenta,
samo po sebi, prijei i usporava tehniko djelovanje
drave)?
Razumije se da predstavniki sistem moe politiki
dosaivati karijeristikom birokratizm u; ali stvar nije
u tome. S tvar je u tome je li predstavniki sistem,
stranaki reim, i zbog kojih je uzroka, postao smetnja i
naopak mehanizam umjesto da bude mehanizam prikladan za izabiranje biranih funkcionara koji e integrirati
i uravnoteivati imenovane birokrate, kako bi sprijeili
da se ti petrificiraju. Uostalom, ni potvrdan odgovor na
ta pitanja ne iscrpljuje problem: jer ako i pretpostavimo
(ono to valja pretpostaviti) da je parlamentarizam postao neefikasan, ak i tetan, ne moe se zakljuiti da
je birokratski sistem rehabilitiran i uvelian. Treba
vidjeti da li se parlam entarizam i predstavniki sistem
identificiraju i bi li bilo mogue neko drugaije rjeenje
bilo parlam entarizm a bilo birokratskoga sistema, novim
tipom predstavnikoga sistema.
(N ote sul M achinvelli, p. 125126; Izabrana d ela. str. 252 253)
]
j
|
O D R 2A V I
213
V idjeti raspravu koja se ovih godina vodila o tome:

to je najvanija rasprava o politikoj doktrini, a slui
da odredi granice izmeu liberala i neliberala. Kao
polazna toka moe posluiti knjiica K arla A lberta
B iinija (Carlo A lberto Biggini) Tem elj granica drav
noga djelovanja.93) Biinijeva tv rd n ja da se tiranija po
jav lju je jedino ako se hoe vladati izvan pravila koje
tvore drutvenu strukturu moe se proiriti na naine
koji su veoma razliiti od onih to ih predstavlja Biini,
s tim da se za ustavna pravila ne podrazum ijevaju
lanovi ustava (polazim od recenzije Italija koja pie
u listopadu 1929. to ju je napisao Alfredo Poi).
Ukoliko je drava isto to i ureeno drutvo, onda^
je ona suverena. Ne moe im ati granica u subjektivnim
javnim pravim a, niti se moe rei da se samoogranii.
Pozitivno pravo ne moe biti ogranienje za dravu jer
ga drava moe u svakom asu m odificirati u ime novih
drutvenih zahtjeva itd. Na to Poi odgovara da je u
redu i da je to ve sadrano u uenju o pravnoj granici,
to jest dok postoji jedan pravni poredak, drava je
prisiljena na nj; ukoliko ga eli m odificirati, zam ijenit
e ga drugim poretkom, to jest drava ne moe djelo
vati drugaije nego pravnim putem (ali, kako je sve
to drava radi samo po sebi pravno, tako se moe
nastaviti u beskraj). V idjeti koliko u Biinijevim shva
anjim a ima kam ufliranoga i u apstrakciju pretvorenoga
marksizma.
U novim pravnim tendencijama koje su posebno
prezentirane u Novim studijama, kojima su autori
Volpieli (Volpicelli) i Spirito, treba zabiljeiti, kao
M) C i tta
di
C a s te llo ,
iz d .
p oduzea
s o lc o ,
s tr.
150.
214
poetni kritiki poticaj, zbrku izmeu pojma drave-klase i pojma ureenoga drutva. Ta zbrka osobito
dolazi do izraaja u memoriji Ekonomska sloboda to
ju je Spirito razvio na XIX sastanku Drutva za napre
dak znanosti u Bolcanu u rujnu 1930. i koja je tampana
u Novim studijama od rujna listopada 1930.
Dokle god postoji drava-klasa ne moe postojati
ureeno drutvo, jedino kao metafora, to jest samo u
tom smislu da je i drava-klasa ureeno drutvo. Uto
pisti, koliko su izraavali kritiku drutva koje je posto
jalo u njihovo vrijeme, vrlo dobro su shvaali da drava-klasa ne moe biti ureeno drutvo, toliko je istina da
se u tipovima drutva to su prikazni u razliitim uto
pijama uvodi ekonomska jednakost kao nuna baza za
miljene reforme: u tome, dakle, utopisti nisu bili uto
pisti nego konkretni znanstvenici politike i dosljedni
kritiari. Utopijski karakter nekih od njih sastojao se
u injenici pa su i mislili da se ekonomska jednakost
moe uvesti samovoljnim zakonima, jednim aktom volje
itd. Meutim, ostaje tonim pojam, koji se nalazi u
drugih politikih pisaca (i desniara, to jest u onih koji
kritiziraju demokraciju ako se ona slui vicarskim ili
danskim modelom da bi mislila kako je taj sistem op
ravdan u svim zemljama), da potpuna i savrena politi
ka jednakost ne moe postojati bez ekonomske jedna
kosti: meu piscima XVII stoljea taj se pojam nalazi,
naime, u Ludovika Cukola (Zuccolo) i u njegovoj knjizi
Beluzzi, a vjerujem i u Makijavelija. Mora94) misli da
je u vicarskoj mogua ta odreena forma demokracije
ba zato to u njoj postoji osrednje ekonomsko bogatstvo
itd.
M) M a u rr a s , C h a r le s (1808 1954), f r a n c u s k i p je s n ik 1 p o liti k i
p is a c , m o n a r h i s t, u ltr a d e s n l a r , tv o r a c te o r i je I n te g r a ln o g n a c io
na liz m a (B ilj. r e d .).
O DRAVI
215
B rkanje drave-klase s odreenim drutvom svoj

stveno je srednjim klasam a i m alim intelektualcim a
koji bi bili sretni bilo kakvim sreivanjem koje bi spri
jeilo otre borbe i katastrofe: to je tipino reakcionarno
i zaostalo shvaanje.
ini mi se da se o etikoj i kulturnoj dravi najraz
boritije i naj konkretni je moe rei ovo: svaka je drava
etina utoliko ukoliko je jedna od njezinih najvanijih
funkcija da podie veliku masu stanovnitva na odre
enu ku ltu rn u i m oralnu razinu, razinu (ili tip) koja
odgovara potrebam a razvitka proizvodnih snaga te stoga
interesim a vladajuih klasa. U tome smislu najvanije
su dravne aktivnosti kola kao pozitivna odgojna funk
cija i sudovi kao represivna
i negativna odgojna funk
cija; ali u stvari tome cilju
teimnotvo drugih tako
zvanih privatnih inicijativa i djelatnosti koje tvore apa
r a t politike i kulturne hegemonije vladajuih klasa..
Hegelova koncepcija je svojstvena razdoblju u kojem se
proireni razvitak buroazije mogao initi neogranie
nim. Zato se njegova etinost ili univerzalnost mogla
afirm irati:
itav e ljudski
rod biti burujski. Ali, u
stvarnosti,
samo ona drutvena grupa koja postavlja
dravu i sama sebe kao cilj koji treba dostii moe stvo
riti etinu dravu koja tei da okona unutranje podjele
onih kojim a se gospodari te da stvori tehniko-m oralni
jedinstveni drutveni organizam.
Hegelovo uenje o strankam a i udruenjim a kao o

privatnoj potki drave. Ona je povjesno potekla iz
politikih iskustava francuske revolucije i trebalo je
da poslui kako bi dala veu konkretnost konstitucio-
216
A N T O N IO Q R A M 3 I
nalizmu. Vlada, uz suglasnost onih kojima se vlada,

ali uz organiziranu suglasnost a ne opu i nejasnu kakva
se daje u trenutku izbora: drava ima i trai suglasnost,
ali takoer odgaja tu suglasnost zajedno s politikim
i sindikalnim udruenjima, koja su ipak privatni orga
nizmi, preputeni privatnoj inicijativi vodee klase.
Hegel, na taj nain, u odreenom smislu ve prevladava
isti konstitucionalizam i teoretski tretira parlam en
tarnu dravu s njezinim stranakim sistemom. Njegova
koncepcija udruivanja ne moe a da ne bude jo nejasna
i prim itivna, izmeu politiara i ekonomista prema po
vijesnom iskustvu vremena, a to je iskustvo bilo vrlo
ogranieno i davalo je jedan jedini dovreni prim jer
organizacije, i to onaj korporativni (politika ukljuena
u ekonomiju).
Francuska revolucija prua dva pretena tipa: klu
bove, koji nisu krute organizacije, tipa narodnih zbo
rova u ijem se sreditu nalaze pojedine politike li
nosti. Svaka od njih ima svoj list i njime pobuuje pa
nju i zanimanje odreene klijentele, iznijansirane na
svojim rubovima. Ta klijentela zatim podrava teze lista
na sastancima kluba. Sigurno je da su meu revnim po
sjetiocima kluba morale postojati uske i probrane grupe
ljudi koji su se meusobno poznavali i koji su se posebno
sastajali i priprem ali atmosferu sastanka da bi podrali
jednu ili drugu struju, ve prema trenutku, a takoer
i o konkretnim interesima koji su bili u pitanju.
Tajne urote koje su se zatim toliko proirile u
Italiji prije 1848. morale su se razviti poslije Termidora
u Francuskoj, izmeu drugostepenih sljedbenika jakobinizma, uz mnoge tekoe u Napoleonovom razdoblju
zbog otre policijske kontrole, a lake su se razvijale od
1815. do 1830, za vrijeme restauracije koja je u osnovi
O DRAVI
217
bila prilino liberalna pa nije im ala odreenih briga.

U tom razdoblju od 1815. do 1830. moralo je doi do
diferencijacije narodnog politikog podruja, i ona ve
izgleda znatna u slavnim danima 1830. u kojim a iz
b ijaju form acije koje su nastale u prethodnih petnaest
godina. Poslije 1830. i sve do 1848. taj se proces dife
rencijacije usavrava i daje prilino potpune tipove u
B lankiju95) i Filipu B uonarotiju.90)
Hegel je teko mogao izbliza upoznati ta povijesna
iskustva koja su, meutim , bila mnogo ivlja u M arksa.97)
Revolucija koju je burujska klasa unijela u shvaa
nje prava pa, prem a tome, u funkciju drave, sastoji se
posebno u elji za konformizmom (stoga etinost prava i
drave). P rethodne vladajue klase bile su bitno konzer
vativne u tom smislu to nisu teile za tim da izgrade
organski prijelaz od drugih klasa k njihovoj, naime da
proire tehniki i ideoloki svoju klasnu sferu: kon
cepcija zatvorene kaste. Buroaska klasa postavlja sebe
kao organizam koji je u stalnom kretanju, sposoban da
apsorbira itavo drutvo, asim ilirajui ga svom k u ltu r
nom i ekonomskom nivou; itava je funkcija drave
preobraena: drava postaje odgajatelj itd.
Kako dolazi do zastoja i povratka shvaanju drave
kao iste sile? Buroaska klasa je zasiena; ne samo to
s) B l a n q u i, A u g u s te (1805 1861), f r a n c u s k i r e v o l u c i o n a r , p r e d
s t a v n i k u t o p ij s k o g k o m u n iz m a ( B ilj. r e d .) .
') B u o n a r o t t l ,
F i lip p o
(17611837).
ta lija n s k i
re v o lu c io n a r,
u e s n ik r e v o lu c io n a r n o g p o k r e t a u F r a n c u s k o j i I t a l i j i i s u r a d n i k
B a b e f o v e u r o te J e d n a k ih k o je Je i d e je u s v o ji o ( B ilj. r e d .) .
') O to m e n iz u i n j e n i c a k a o p r v i m a t e r i j a l v a l j a v i d j e t i d je la
P a u l a L o u is a i P o l i t i k i r j e n i k k o j e m u j e a u t o r M a u r i c e B l o c k ;
z a f r a n c u s k u r e v o l u c i j u p o s e b n o A u l a r d ; v i d j e t i t a k o e r A u d le r o v e b llje S k e M a n ife s ta . Z a I t a l i j u v i d j e t i v r lo t e n d e n c io z n u k n j i g u
Sto j u j e L u i o n a p is a o o m a s o n e r i j i 1 r i z o r i m e n t u ( B ilj. t a l i j .
r e d .) .
218
A N T O N IO G R A M B I
se ne proiruje, nego se raspada; ne samo to ne poprima I

nove elemente, nego naputa jedan dio same sebe (ili
su bar naputanja neusporedivo brojnija od poprimanja).
Klasa koja postavlja sama sebe kao kadru da asimilira
itavo drutvo, a istovremeno je stvarno sposobna da iz
radi taj proces, dovodi do savrenstva to shvaanje
drave i prava, tako da poimlje kraj drave i prava jer
su postali nekorisni poto su obavili svoj zadatak i poto
ih je apsorbiralo graansko drutvo.
(N ote su l M achiavelli, p. 128130; Izabrana dela, str. 253 255)
Da je opi pojam drave jednostran i da dovodi do

golemih pogreaka moe se pokazati ako se progovori
o najnovijoj knjizi Dekadencija slobode koju je napisao
Danijel Alevi (Daniele Halevy), o kojoj sam proitao
recenziju u Novelles litteraires. Aleviju drava je
predstavniki aparat i on otkriva da najvaniji dogaaji
u francuskoj povijesti od 1870. do danas nisu djelo
inicijativa politikih organizama koji proistjeu iz op
ega prava glasa, nego privatnih organizama (kapita
listikih drutava, generaltaba itd.) ili velikih funkcio
nara koji javnosti ostaju nepoznati itd. Ali, to znai to
ako ne da se pod dravom treba razum jeti ne samo vla
dajui aparat nego hegemonijski privatni aparat ili
graansko drutvo. Treba zabiljeiti kako iz te kritike
drave koja ne intervenira, koja je na repu dogaaja,
itd. nastaje tekua diktatorska desniarska ideologija,
sa svojim jaanjem egzekutive itd. Treba, stoga, pro
itati Alevijevu knjigu da bi se vidjelo je li i on krenuo
tom stazom: naelno, s obzirom na njegove prethodnike,
to mu ne bi bilo teko (sorelovske simpatije, za Morasa
itd.).
O D R 2A V I
219
Kurio M alaparte08) u uvodu svoje knjiice o T eh

nici dravnoga udara ini mi se da afirm ira jednakopravnost form ule Sve u dravi, nita izvan drave, nita
protiv drave reenicom: Gdje je sloboda tu nema
drave. U toj reenici izraz sloboda ne shvaa se u
opem znaenju politike slobode ili slobode tam pe
itd., nego kao protutea nunosti, pa je u vezi s
Engelsovom reenicom o prelasku iz carstva nude u
carstvo slobode. M alaparte nije niti prim irisao znaenje
reenice.
U polemici (uostalom povrnoj) o funkcijam a drave
(razum ije se o dravi kao politiko-pravnoj organizaciji
u uskom smislu) izraz drava-noni uvar odgovara
talijanskom izrazu drava-karabinijer i trebao bi da
znai dravu kojoj su funkcije ograniene na to da titi
javni poredak i potovanje zakona. Ne inzistira se na
injenici da u tom obliku sistem a (koji uostalom nije
nikada postojao drugaije nego, kao hipoteza, na pa
piru) u p ravljanje povijesnim razvitkom pripada privat
nim snagama, graanskom drutvu, koje je takoer
drava, dapae sama drava.
ini se da izraz noni uvar, koji bi trebao imati
sarkastinije znaenje od drava-karabinjer ili drava-policajac potjee od Lasala. Suprotan tome izrazu
morao bi biti etina drava ili intervencijska drava
uope, ali izmeu jednog i drugog izraza ima razlike:
pojam o etinoj dravi jest filozofskoga i intelektualnog
p orijekla (svojstven intelektualcim a: Hegel), pa bi se u
stvarnosti mogao spojiti s onim o dravi nonom
straaru, je r se uglavnom odnosi na autonomnu, od
gojnu i m oralnu djelatnost laike drave u suprotnosti
*) M a la p a r te ,
v i n a r ( B ilj. r e d .) .
C u r z io
(18981957),
ta lija n s k i
k n ji e v n ik
no
220
s kozmopolitizmom i ingerencijom religiozno-crkvene

organizacije kao srednjevjekovnog ostatka; pojam o in
tervencionistikoj dravi ekonomskoga je porijekla i s
jedne je strane povezan s protekcionistikim strujam a
ili s ekonomskim nacionalizmom, a s druge s pokuajem
da se odreeni dravni personal zemljinog i feudalnog
porijekla navede na to da se prihvati zatite rad
nike klase protiv ekscesa kapitalizma (politika Bizmarcka i Dizraelija90).
Te se razliite tendencije mogu kombinirati na
razne naine i u stvari su se i kombinirale. Prirodnog
ekonomisti liberali su za dravu nonoga stra- I
ara i htjeli bi da se povijesna inicijativa prepusti gra- |
danskom drutvu i razliitim snagama koje tu niu uz
dravu koja bi bila straar potene igre i njezinih
zakona: intelektualci prave veoma jake distinkcije kada
su liberali i takoer kada su intervencionisti (mogu biti
liberalni na ekonomskom polju a intervencionisti na,;
kulturnom itd.). Katolici bi eljeli intervencionistiku
dravu u svoju posvemanju korist. Kada toga nema, ili
kada su u manjini, zahtijevaju indiferentnu dravu
kako ne bi podravala njihove protivnike.
(N ote su l M achiavelli, p. 130131)
Treba promisliti o ovoj temi: shvaanje drave kao

andara, nonog uvara itd (nastranu specifikacija po
lemikoga karaktera: andar, noni uvar itd.), nije li
shvaanje drave koja sama prevladava krajnje korporativno-ekonomske faze? Jo uvijek smo na terenu
izjednaavanja drave i vlade, identifikacije koja je .
) D is r a e li, B e n ja m in (18041881), e n g le s k i p o lltlC a r, to r lje v a c ,
v i e g o d i n ji p r e d s j e d n ik e n g le s k e v la d e 1 J e d a n o d tv o r a c a e n
g le s k o g a I m p e r ija liz m a ( B ilj. r e d .) .
O D R 2A V I
221
upravo ponovno pojavljivanje korporativno-ekonom ske

forme, to jest b rkanje graanskog drutva s onim poli
tikim. Jer, treb a zabiljeiti da u opi pojam drave ulaze
elementi koje treba dodati pojm u graanskog drutva
(u tom smislu, moglo bi se rei da je drava = politiko
drutvo + graansko drutvo, to jest hegemonija oklopIjena prisilom). U jednoj doktrini o dravi koja ju za
milja kao neto to po svojoj tendenciji podlijee vlas
titom iscrpljivanju i utapanju u ureeno drutvo, ta je
tema osnovna. Elem enat drave kao prisile moe se
zamisliti kao neto to se iscrpljuje onako postepeno kako
se afirm iraju sve znatniji elem enti ureenog drutva
(ili etine drave ili graanskog drutva).
Izrazi etina drava ili graansko drutvo zna
ili bi da su tu sliku drave bez drave imali pred
sobom najvei znanstvenici politike i prava ukoliko su
se postavljali na teren iste znanosti (iste utopije, ko
liko se tem elji na pretpostavci da su svi ljudi stvarno
jednaki i, prem a tome, jednako razum ni i moralni, to
jest kadri da spontano i slobodno prihvate zakon, a ne
zbog toga to su prisiljeni, to im to nameu druge klase,
kao stv ar koja je tuda njihovoj savjesti).
Treba podsjetiti i na to da je izraz noni uvar za
liberalnu dravu Lasalov100), to jest da je to izraz jednog
dogmatikog a ne dijalektikog teoretiara drave. (Us
poredi dobro Lasalovu doktrinu o tome i o dravi uope,
koja je u suprotnosti s marksizmom). U uenju o dravi
kao ureenom drutvu, od faze u kojoj e drava biti
jednaka vladi, identificirati se s graanskim drutvom,
b it e potrebno prijei na fazu drave-nonog uvara,
IM) L a s s a ll e , F e r d i n a n d (18251864), n j e m a k i s o c ija lis t, t v o r a c
O p e n je m a k o g a r a d n i k o g u d r u e n ja k o ji Je p r e o b r a z b u d r a v e
s h v a a o k a o s t v a r a n j e p r o iz v o a k i h r a d n i k i h z a d r u g a u z p o m o
d ra v e
( B ilj. r e d .) .
222
to jest na prinudnu organizaciju koja e tititi razvitak

elemenata ureenog drutva koji su u stalnom porastu,
a koja stoga sm anjuje svoje autoritarne i prisilne inter
vencije. Ali, to ne moe navesti na pomisao o novom
liberalizmu iako je to poetak nove ere organske slo
bode.
Ako je istina da nijedan tip drave ne moe a da
ne proe kroz prim itivnu ekonomsko-korporativnu fazu,
iz toga se izvodi da sadraj politike hegemonije nove
politike grupe, koja je osnovala novi tip drave, mora
biti preteno ekonomske prirode: rije je o tome da se
reorganiziraju struktura i stvarni odnosi izmeu ljudi
i ekonomskog svijeta ili proizvodnje. Elementi nadgrad
nje ne mogu a da ne budu oskudni, a njihov e karak
ter imati obiljeje predvianja i borbe, ali s jo oskud
nim elementima plana; kulturni e plan prije svega
biti negativan, kritika prolosti, teit e tome da baci u
zaborav i rui: linije izgradnje bit e jo uvijek velike
linije, skice koje bi se mogle (i morale) mijenjati u
svakom asu, da bi bile usklaene s novom strukturom
koja se formira. Upravo to se ne dogaa u razdoblju
komuna; dapae, kultura, koja ostaje funkcijom crkve,
ima upravo protuekonomsko obiljeje (kapitalistike he
gemonije koja se raa), nije upravljena na to da dade
hegemoniju novoj klasi, nego, naprotiv, da je sprijei u
postizavanju te hegemonije: humanizam i renesansa su
zbog toga reakcionarni jer obiljeavaju poraz nove klase,
negaciju ekonomskoga svijeta koji joj je svojstven itd.
Drugi elemenat za istraivanje jest elemenat organ
skih odnosa izmeu unutranje i vanjske politike jedne
drave. Odreuje li unutranja politika onu vanjsku ili
obratno? I u ovome sluaju bit e potrebno razlikovati:
velike sile, s relativnom meunarodnom autonomijom,-
O D R 2A V I
223
i druge sile, i jo razliite oblike vladavine (vlada kao

to je bila ona Napoleona III im ala je, prividno, dvije
politike, reakcionarnu u nutranju a liberalnu vanjsku).
Stanje jedne drave prije i poslije rata. Oito je da,
u jednom savezu, vrijedi stanje u kojem se neka drava
nalazi u tren u tku mira. Zato se moe dogoditi da onaj
koji je imao hegemoniju za vrijem e rata zavri tako da
tu hegemoniju izgubi zbog slabljenja koje je pretrpio u
borbi te da mora doivjeti kako neki podreeni, koji
je bio spretniji ili sretniji, postaje hegemon. To se
dogaa u svjetskim ratovima kada geografski poloaj
prisiljava dravu da u ratno iskuenje baci sve svoje
izvore: pobjeuje s pomou saveznika, ali je pobjeda
zatee oslabljenu. Eto zato kod pojm a velike sile
treba voditi rauna o mnogim elementima, a posebno
o onim stalnim, to jest posebno o ekonomskom i fi
nancijskom potencijalu i stanovnitvu.
Funkcija vlade
lanak Sera P anuncija (Sergio Panunzio) u Hijer
arhiji od tra v n ja 1933 (Kraj parlam entarizm a i centraliziranje odgovornosti). Povran. Zanim ljiva je ona
toka u kojoj Panuncio pie da ne postoje samo tri
dravne fu n kcije prema starim ustavnim obrascima,
to jest zakonodavna, upravna i sudska, nego da
tome treba dodati jo jednu, a ta je, i u parlam entarnom
sistemu, glavna, prvobitna i osnovna, funkcija vlade,
ili odreivanje politikoga pravca. Politiki pravac pre
ma kojem se i sama zakonodavna vlast ponaa kao iz
vrna (!), utoliko to se vladin politiki program prevodi
u vie stalnih poglavlja, u zakone, i njihova je pretpo
stavka.
224
Pretpostavka ili sadraj i prem a tome nerazdvojiva

veza? Panuncio, zapravo, umuje prema obrascima, to
jest formalistiki, gore od starih konstitucionalista. Ono
to bi on morao objasniti u pogledu svojega zadatka jest
to kako je dolo do razdvajanja i borbe izmeu parla
menta i vlade tako da jedinstvo tih dviju institucija ne
uspijeva vie da izgradi trajan pravac vlade, ali to se
ne moe objasniti logikim shemama nego samo oslanja
jui se na promjene nastale u politikoj strukturi zemlje,
to jest, realistiki, putem povijesno-politike analize.
Zapravo, rije je o tekoi da se izgradi trajan i daleko
sean politiki pravac, a ne o tekoi samoj po sebi. Ana
liza se ne moe odvojiti od toga da se razm otre pitanja: 1.
zato su se namnoile politike stranke; 2. zato je postalo
teko obrazovati trajnu veinu meu takvim parlamen
tarnim strankam a; 3. zato su velike tradicionalne stran
ke izgubile mo da vode, ugled itd. Da li je to isto
parlam entarna injenica, ili je parlam entarni odraz ra
dikalnih prom jena koje su se zbile u samome drutvu
i u funkciji koje drutvene grupe imaju u proizvodnom
ivotu? Cini se da je jedini put da bi se istrailo pori
jeklo opadanja parlam entarnoga reima bio ovaj, to jest
da se istrauje u graanskom ivotu, a sigurno je da
se na tom putu ne moe propustiti prouavanje sindi
kalnog fenomena; ali ne sindikalnog fenomena shva
enog u njegovom osnovnom smislu udruivanja svih
drutvenih grupa i bilo za koji cilj, nego onoga koji je
par exelence tipian, to jest valja istraivati novo
form irane drutvene elemente koji prije nisu vodili
glavnu rije i koji zbog same injenice to se udru
uju m ijenjaju politiku strukturu drutva.
Trebalo bi ispitati kako se dogodilo to da su stari
sorelovski (ili gotovo sorelovski) sindikalisti na odre
O D R2A V I
225
enoj toki postali jednostavno asocijacionisti ili uope

unionisti. Moda je klica toga opadanja bila u samom
Sorelu, to jest u odreenom sindikalnom i ekonomi
stikom fetiizmu.
(N o te su l M a c h ia v elli,
str. 255 262).
p. 131 139; Iza b ra n a dela.
P itanje to ga Panuncio postavlja o postojanju e

tvrte dravne vlasti, ono o odreivanju politikoga
pravca ini se da valja povezati s problemim a to ih
je pobudio nestanak politikih stranaka te stoga ispranjenje parlam enta. To je birokratski nain postav
ljan ja problem a koji se prije rjeavao norm alnim funk
cioniranjem nacionalno-politikog ivota, ali nije jasno
kakvo bi moglo biti njegovo birokratsko rjeenje.
Stranke su ba bile organizmi koji u graanskom ivotu
nisu samo izraivali politike pravce nego su i odga
jali i pronalazili ljude za koje se moglo pretpostaviti
da e biti u stanju prim jenjivati ih. Na parlam entarnom
terenu izraeni pravci, u cjelini ili u dijelovima, da
lekoga dosega ili neposrednoga znaenja, bivali su su
prostavljeni, oieni od partikularistikih obiljeja itd.
te je jedan od njih postajao dravnim ukoliko je p ar
lam entarna grupa najjae stranke postala vladom ili
je vodila vladu. To to su zbog parlam entarnog ras
pada stranke postale nesposobne da ispune taj zadatak
nije ponitilo sam zadatak niti je pokazalo kakav novi
p ut za rjeavanje: to se isto odnosi i na podruje odgoja
i na vanost kadra. Birokratsko rjeenje prikriva re
im stran ak a najgore vrste ukoliko djeluje skriveno, bez
kontrole; stran k e se sastoje od klika i osobnih utjecaja
koji se ne oituju: a da se ne rauna i to da sprjeava
226
mogunost izbora, otupljuje politiku osjetljivost i tak

tiku elastinost. Maks Veber101), na prim jer, misli da
je veliki dio tekoa to ih je njemaka drava iskusila u
posijeratnom razdoblju bio uzrokovan time to u razdob
lju prije 1914. nije bilo politiko-parlam entam e tradi
cije ni stranakog ivota.
Politika klasa
Pitanje politike klase, onako kako je prikazano u
djelu Gaetana Moske, pretvorilo se u igraku (puzzle).
Ne razum ije se pravo to Moska tono podrazumijeva
politikom klasom, toliko je taj pojam elastian i lelu
ja v. K atkada se ini da se politikom klasom shvaa
srednja klasa, drugi put ukupnost posjednikih klasa,
trei put ono to se zove uenim slojem drutva, ili
politikim kadrom (parlam entarnim slojem) drave;
ponekad se ini da je birokracija, ak i njezin vii sloj,
iskljuena iz politike klase ba ukoliko mora biti kon
trolirana i voena od politike klase. Nedostatak Moskine rasprave vidi se u injenici da se on ne suoava
s problemom politike stranke u svoj njegovoj kom
pleksnosti, a to se razumije upravo iz karaktera njego
vih djela, posebno iz Elemenata politike nauke: u
stvari, Moskino zanimanje se leluja izmeu objektiv
ne i nezainteresirane pozicije uenjaka i strastvene
pozicije neposrednoga i angairanog ovjeka koji vidi
kako se zbivaju dogaaji koji ga mue i na koje bi htio
reagirati.102) Uostalom, Moska nesvjesno odraava disku
m ) M a x W e b e r (18461920), n je m a k i so c io lo g , e k o n o m is t 1 filo
( B ilj. r e d .) .
' ) M o n a r h i ja 1 p a r l a m e n a t u N je m a k o j, ta l. p r ije v o d , B a ri
1919. (B ilj. ta l i j . re d .) .
zof
O D R2A V I
227
sije koje je pobudio historijski materijalizam , ali ih

odraava kao provincijalac koji osjea u zraku disku
sije koje se vode u glavnom gradu, a nem a sredstava
da nabavi dokum ente i osnovne tekstove koji se na
njih odnose. U Moskinom sluaju neposjedovanje
sredstava kojim a bi nabavio tekstove i dokum ente o
problem u o kojem raspravlja znai da Moska pripada
onom dijelu sveuilino obrazovanih ljudi koji, dok
misle kako je njihova dunost da se razm eu svim
oprezom povijesne metode kada prouavaju idejice
kakvog srednjevjekovnog treerazrednog publicista, ne
sm atraju ili nisu sm atrali da su dostojne metode nauavanja historijskog m aterijalizm a, nisu sm atrali nu
nim da se poslue izvorima, nego su se zadovoljavali
tim e da oslukuju novinske lanie i popularne brourice.
Velika politika i mala politika
Velika politika (visoka politika) mala politika
(politika od dana do dana, parlam entarna politika, poli-^
tika kuloara, intrige). Velika politika sadrava pitanja
vezana za osnivanje novih drava, s dobrom za unite
nje, obranu, ouvanje odreenih organskih ekonomsko-socijalnih stru k tu ra. M ala politika obuhvaa parcijalna:
i svakodnevna pitanja koja se postavljaju u n u tar struk
tu re ve stabilizirane borbam a za prvenstvo izmeu raz
liitih frakcija iste politike klase. Stoga spada u veli
ku politiku pokuaj da se velika politika iskljui iz
u nutranjeg am bijenta dravnoga ivota te da se sve.
svede na malu politiku (oliti snizujui razinu unutra
njih borbi pravio je veliku politiku; ali njegovi su pod
lonici bili objekt velike politike, oni su pravili malu
228
A N T O N IO Q R A M 9 I
politiku). Meutim, ipak je diletantski postavljati pita

nja tako da svaki elemenat male politike nuno postaje
pitanje velike politike, radikalne reorganizacije drave.
Isti se izrazi ponovo pokazuju u meunarodnoj po
litici: 1. velika politika u pitanjim a koja se odnose na
relativan poloaj pojedinih drava u uzajamnim odno
sima; 2. mala politika u diplomatskim pitanjima koja
nastaju u nutar ve ustanovljene ravnotee i koja ne
pokuavaju prevladati samu ravnoteu da bi se stvorili
novi odnosi.
Makijaveli posebno istrauje pitanja velike politike:
stvaranje novih drava, ouvanje i obranu kompleksnih
organskih struktura; pitanja diktature i hegemonije na
irokoj skali, to jest na itavom dravnom podruju.
Ruso u svojim Prolegomenama pravi od Vladara ras
pravu o diktaturi (momenat vlasti i individua) a od
Razgovora pravi raspravu o hegemoniji (momenat uni
verzalnog i slobode). Rusova je prim jedba tona iako
ni u V ladaru ne nedostaju napomene o momentu he
gemonije ili suglasnosti usporedo s onima o vlasti i sili.
Tako je ispravna prim jedba da nema naelne protivnosti
izmeu kneevstva i republike nego se vie radi o zastajanju dvaju momenata vlasti i univerzalnosti.
U pogledu renesanse, Lorenca dei Medii itd., pita
nja velike politike i male politike, stvaralake poli
tike i politike ravnotee, konzervacije, takoer se ra
di o tome da se sauva jedno bijedno stanje. Optuba je
protiv Francuza (i protiv Gala ak od Julija Cezara) da
su prevrtljivi. A u tome smislu renesansni Talijani nisu
nikada bili prevrtljivi, dapae, valja razlikovati iz
meu velike politike to su je Talijani provodili u
inozemstvu, kao kozmopolitska snaga (dok je kozmo-.
politska uloga trajala) i male politike u unutranjosti,
O DRAVI
229
male diplomacije, tjeskobe, program a itd . . . odatle sla

bost nacionalne svijesti koja bi zahtijevala smionu ak
tivnost, aktivnost povjerenja u narodno-nacionalne sna
ge. Poto je zavrio period kozmopolitske funkcije, ostaje
onaj male politike u n u tar Italije, golem napor da se
sprijei svaka radikalna prom jena. U stvari, stupovi
kue, iste ruke itd., to se toliko predbacivalo gene
racijam a XIX stoljea, nisu drugo nego svijest o svret
ku kozmopolitske funkcije, tradicionalnoga naina i ne
sposobnosti da se stvori nova, temeljei se na narodu-naciji.
(N o te s u l M a c h ia v elli, p.
139 142)
Moral i politika
N astaje borba. Sudi se o pravinosti i praved
nosti zahtjeva dviju strana koje se bore. Dolazi se do
zakljuka da nijedna od tih strana nem a pravo, da
njezini zahtjevi nisu pravini, ili da im upravo nedo
staje zdrav razum. Ti su zakljuci rezultat rairenih
i popularnih naina m iljenja koje dijeli ak i sama ona
stran a koja na taj nain biva pogoena prijekorom . Pa
ipak, ta stran a nastavlja da tvrdi kako je u pravu,
kako je pravina, i, to je jo vanije, nastavlja se
boriti, podnosei rtve, a to znai da njezina uvjerenja
nisu povrna, na jeziku, nisu polemiki razlozi da bi
se spasio obraz, nego su stvarno duboka i aktivna u svi
jetu.
Prem a tome znai da je pitanje loe postavljeno i
loe rijeeno, da su pojmovi pravinosti i pravednosti
isto formalni. Zapravo, moe se dogoditi da obje suko
bljene stranke im aju pravo pri takvom stanju stvari,
ili da se ini kako je jedna vie u pravu od druge, pri
230
takvom stanju stvari, ali da nije u pravu ako bi se

stvari morale promijeniti. Sada, ono to u nekom su
kobu valja procijeniti nisu stvari onakve kakve jesu
nego cilj koji sukobljene stranke ele postii samim
sukobom; a kako se moe ocijeniti taj cilj koji jo ne
postoji kao stvarna i procjenjiva stvarnost? I tko e
ga moi procijeniti? Zar nee sam cilj postati elemenat
sukoba, to jest, zar nee biti nita drugo nego samo
jedan elemenat u igri u prilog ili na tetu jedne ili
druge strane? U svakom sluaju moe se rei: 1. da je
u jednom sukobu svaki sud o moralnosti apsurdan jer se
on moe zasnivati na injenicama koje stvarno postoje,
a koje upravo sukob tei da promijeni; 2. da je jedini
mogui sud onaj politiki, to jest podudaranje sred
stava i cilja (ukljuuje, dakle, poistovjeivanje cilja
ili postupnih ciljeva po jednoj ljestvici postupnog pri
bliavanja cilju). Sukob nije moralan ako udaljuje
od cilja ili ne stvara uvjete koji pribliavaju cilju (to
jest ne stvara najprikladnija sredstva za postizavanje
cilja, ali nije nemoralan s drugih moralistikih sta
jalita. Tako, ne moe se suditi o politiaru po inje
nici da je on poten ili nepoten, nego po tome pridr
ava li se ili ne pridrava svojih obaveza (i u tome pri
dravanju moe biti obuhvaeno ono biti poten, to
jest biti poten, moe da bude nuan politiki faktor, a
openito to i jest, ali sud je politiki a ne moralni). O
njemu se sudi ne po tome to pravino radi, nego po
tome postizava li ili ne postizava pozitivne rezultate
ili izbjegava zlo i u tome je moda potrebno djelovati
pravino, ali u smislu politikog sredstva, a ne moral
noga suda.
Odvojenost izmeu onih koji upravljaju i onih ko
jima se upravlja poprima razliite vidove ve prema
O DRAVI
231
okolnostima i opim uvjetim a. Uzajamno sumnjienje:

upravlja sum nja da ga upravljani vara. pretjerujui
u pozitivnim podacima i onima koji su pogodni za ak
ciju pa zato u svojim proraunim a mora voditi rauna
o toj nepoznanici koja kom plicira jednadbu. Ruko
voeni sum nja u energiju i duh odlunosti upravlja
a te je stoga i nesvjesno naveden da p retjeru je pozi
tivne a skriva ili um anjuje negativne podatke. Postoji
uzajam na prevara, koja je izvor novih oklijevanja, sum
njienja, osobnih pitanja itd.
K ada se to dogodi, znai da:
1) postoji kriza u zapovijedanju;
2) organizacija, drutveni blok grupe o kojoj je ri
je, jo nije imao vrem ena da se uvrsti, da dovede
do uzajamnog slaganja, uzajam ne lojalnosti;
3) ali postoji i trei elem enat: nesposobnost uprav
ljanoga da izvrava svoj zadatak, a to zatim znai ne
sposobnost upravljaa da izabere, nadzire svoje osob
lje i da njim a upravlja.
Praktini prim jeri: Jedan am basador moe preva
riti svoju vladu:
1) zato to je eli prevariti radi osobne koristi;
sluaj nelojalnosti zbog izdaje nacionalnog ili dravnog
karaktera; am basador jest ili postaje agent druge vlade,
ne one koju predstavlja;
2) zato to je hoe prevariti jer je protivnik vladine
politike i pristaa politike druge vladajue partije svoje
vlastite zemlje, dakle zato to eli da u njegovoj zem
lji doe na vlast neka druga partija: sluaj nelojalnosti
koji u k rajn jem sluaju moe postati isto toliko teak
kao i prethodni, iako moe biti praen olakavajuim
okolnostima kao to bi to bilo u sluaju da vlada ne vodi
232
A N T O N IO G R A M S !
nacionalnu politiku, a ambasador o tome ima nepobitne

dokaze: to bi onda bila nelojalnost prema prolaznim lju
dima da bi ovjek mogao biti lojalan prema imanentnoj
dravi: to je neto strano jer je to opravdanje po
sluilo moralno nedostojnim ljudima (Fue103), Taljeran 104) i, manje, Napoleonovi marali);
3)
zato to ne zna da je vara, zbog nesposobnosti ili
nekompetentnosti ili nem ara (zanemaruje slubu) itd. U
tom sluaju vladina odgovornost mora biti stupnjevana:
1. ako je, zbog vanjskih razloga (zbog despotizma, ko
rupcije, ogranienja trokova za vanu slubu za koju
se, umjesto sposobnih, biraju bogatai za diplomaciju
ili plemii itd.); loe odabrala u vanjsku slubu, prem
da je im ala mogunost prikladnoga izbora; 2. ako ne
ma mogunosti izbora (nova drava, kao to je bila
Italija 18611870) i ne stvara ope uvjete da sanira
takve nestaice i pobrine se za mogunost izbora. . .
(N ote su l M achiavelli, p. 142144; Izabrana dela, str. 262 265)
i) F o u c h e , J o s e p h (17591820). f r a n c u s k i p o lit i a r . N a p o le o n o v
m in i s ta r p o lic ije ( B ilj. re d .) .
,w) T a U e y ra n d , C h a r le s (17541838). f r a n c u s k i d ip lo m a t 1 p o li
ti a r (B ilj. r e d .) .
SADR2AJ
PRED GOVOR
27
27
32
40
46
53
53
H is to rijsk i m a te r ija liz a m i

filo zo fija
B e n e d e ta
K ro e a

S tr u k tu r a i n a d g r a d n ja
E k o n o m ija i id eo lo g ija

U en je o p o liti k im id e o lo g ija m a

P o litik a i p o liti k e id eo lo g ije

S tr a s t i p o litik a

54
54
55
57
63
67
NOVI POREDAK

R a d n i k a d e m o k ra c ija
O s v a ja n je d r a v e

T v o rn i k i s a v je t

D v ije re v o lu c ije

P ro lo s t i s a d a n jo s t

G r a a n s k o d ru tv o
B IL J E K E O M A K IJA V E L IJU ,
M ODERNOJ
DRAVI
_ _
O
_
P O L IT IC I
_ _ _
M o d ern i v la d a r

B ilje k e o M a k ija v e lije v o j p o litic i
Z n a n o s t o politici

P o litik a k ao s a m o s ta ln a z n a n o s t
O
------
69
69
69
77
81
E lem en ti p o litik e
P o litik a s tra n k a
In d u s trija lc i i v eleposjednici
N eki te o re ts k i i p ra k ti n i vidovi ekonom izm a
P re d v i a n je i p e rs p e k tiv a

A n a liz a situ a c ija . O dnosi s n ag a

Z a p a a n ja o nek im vidovim a s tru k tu re p o liti
kih s tra n a k a u ra zd o b ljim a o rg a n sk e krize
C ezarizam

P o liti k a b o rb a i v o jn i r a t
P o ja m p asiv n e re v o lu c ije

O b iro k ra c iji

T eo rem o d re en ih p ro p o rc ija

S ociologija i p o liti k a zn a n o st

B roj i k v a lite ta u p re d s ta v n i k im sistem im a
P ita n je kolektivnog ovjeka ili drutvenog
kom form izm a

E k o n o m s k o -k o rp o ra tiv n a fa za d r av e
H e g em o n ija (g ra an sk o dru tv o ) i p o d jela vlasti
P o ja m p ra v a

P o litik a i u sta v n o p ra v o

R o b e rt M ikels i p o liti k e s tra n k e
D rav a

F u n k cija vlade

P o liti k a k la s a
V elika p o litik a i m ala politika

M oral i p o litik a

(90
94
104
<107
120
124
( 138.
149
155
165
174
178
181
183
187
189
192
194
195
(202
211
223
226
227
229
Iz d a v a
N o v in s k o - iz d a v a k a r a d n a o r g a n iz a c ija
R A D N I K A T A M P A
B e o g rad
M ilo a P o c e r c a 10/1
D ir e k t o r
IV O T A K A M P E R E L I C
G la v n i i o d g o v o r n i u r e d n i k
CEDO M ALES
T e h n i k i u re d n ik
D IM IT R IJE D U D V A R S K I
N a slo v n a s tr a n a
S T E V A N V U JK O V
L e k to r
M IR A K O L A R O V
K o re k to r
B R A N IM IR A V R A M O V IC
ta m p a
B IG Z
B e o g rad
B u l e v a r v o jv o d e M i i a 17
T ir a 1.500 p r l m e r a k a

Antonio Gramsci, O Državi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Antonio Gramsci, O Državi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O DR2AVI

A ktualnost G ram ijeve (Gramsci) misli proizlazi

Ali je poslijeratna situacija nam etala stvaranje re

dolazi do uvjerenja o potrebi stvaranja jedne komu

punog izraaja sredinom ezdesetih godina kada je u

tanja kao to su: znaaj kulture u razvitku povijesti,

pokuava problem atizirati onu sferu unutar nadgradnje

zin drugi plan, koji se spram sfere drave nalazi u iz

mirnim putem, ve je nuan uporan i stalan idejni kul

sensusa. Sve to objanjava tem eljnu G ram ijevu misao

politike, te se ovaj u drutvenoj ukupnosti postepeno

tom vodstvu neke grupe intelektualaca koji ve po

u partiji ve i kritiku .birokratizm a pa i blankizma,

Shvaanje partije kao vladara16), po ugledu na

iniju) perspektivu rjeenja otrih socijalnih i politikih

na otok Ustiku blizu Palerm a. U konfinaciji na Ustici

Izdavaka kua Einaudi u Torinu

Gramijeva djela napisana do 1927. godine:

b) Zatvorska djela (19261937):

Izdavaka kua Editori Riuniti, u Rim u

Vatikan i Italija (II Vaticano e V Italia), 1967.

Trideset godina ivota i borbe K PI (Trenta anni

Gramijeva djela objavljena na naem jeziku

Izbor tekstova za ovu zbirku Grami o dravi

Veliki problem namee se danas svakom socijalisti

Socijalistika drava mogue ve postoji u karakte

komunistikog odgoja, ognjite vjere, uvar doktrine,

trebalo uskladiti s drugom parolom: Sva dravna vlast

koja ima potrebu vrste povezanosti ako ne eli biti

proire i uine konkretnom parolu: Sva vlast sovje

K apitalistika koncentracija koja je odreena na

itu rada. R adnik tada pokuava da izae iz oblasti

stike konkurencije. Otuda su potekli unutranji sukobi/

litike: poricati dravu i boriti se protiv nje isto je tako

se stoga, u biti, ne moe predvidjeti. Ali to ne znai da

ograniene um iljene psihologije nalazimo u minoskoj3)

Rat je preokrenuo strateku situaciju klasne borbe. Ka

Tradicionalne ustanove pokreta postale su nespo

se ini da lucidnu i tonu svijest o svrsi ne prati isto

tu lopova, praznih i neodgovornih ljudi i da za nasta

Proleterska revolucija nije svojevoljan in jedne

S tvaran proces proleterske revolucije ne moe se

nu. Revolucionarni proces ostvaruje se na polju pro

nove na predstavnikoj osnovi koje su stvorene u in

svaki radnik postaje sluajno dio tog ureenja; slu

sterna, sistem a savjeta. Poto nastaje po proizvodnoj

svijesni pokretai svog osloboenja od snaga pritiska,

N ijedan oblik politike vlasti ne moe biti povi

nistikih proizvodnih snaga nastalih u samom krilu

klasa koje se zato ne usuuju mimoii te organizacije,

volucije. Da li moe, dakle, postojati kom unistika p ar

ra zapoeti razvitak novog poretka proizvodnje i ras

ske organizacije, koja od tvornikog savjeta dolazi do

naanjim a francuskih jakobinaca. Potrebno je stvoriti,

Treba razlikovati graansko drutvo kako ga je

H IS T O R IJS K I M A T E R IJA L IZ A M I F IL O Z O F IJA

suvremeno. To se rasuivanje zasniva na meusobnom

Zahtjev (prikazan kao bitan postulat historijskog

hajm pridrava po programu, iako je u njegovoj ras

napisani mnogi politiko-ekonomski romani. Oigledno

Meu najinteresantnija pitanja koja treba ispitati

Poto je Kroe u Historijskom m aterijalizm u i m ark

razloga politike borbe, zato da bi oni nad kojima se

su zainteresirane da upoznaju sve istine, pa i one koje