Brak i ljubav

Emma Goldman
1914.

Popularno je poimanje da su brak i ljubav istoznani, da proistjeu iz istoga motiva i pokrivaju iste
ljudske potrebe. Poput mnogih popularnih poimanja i to ne poiva na stvarnim injenicama, nego na
praznovjerju.
Brak i ljubav nemaju nita zajedniko; meusobno su udaljeni poput polova; zapravo se neprijateljski odnose jedno prema drugome. Nema dvojbe da su neki brakovi rezultat ljubavi. No, ne zato to
se ljubav moe potvrditi samo brakom; nego vie zato to je nekolicini ljudi uspjelo posve nadrasti
konvencije. Ima danas golem broj mukaraca i ena za koje brak nije nita drugo do farsa, ali se mire
s brakom zbog javnoga miljenja. U svakom sluaju, premda je istina da se neki brakovi zasnivaju na
ljubavi i premda je podjednako istina da se u nekim sluajevima ljubav nastavlja i u branome ivotu,
smatram da je tome tako bez obzira na brak, a ne zbog njega.
S druge strane, posve je pogreno da ljubav rezultira iz braka. U rijetkim prilikama moe se uti o
udesnom primjeru branoga para koji se zaljubio nakon stupanja u brak, ali ako se pogleda izbliega, otkrit emo da je prije rije o pukom prilagoavanju neizbjenome. Posve je sigurno meusobno
navikavanje daleko od spontanosti, jaine i ljepote ljubavi, bez koje se intimnost braka mora pokazati
poniavajuom i za enu i za mukarca.
Brak je u prvom redu ekonomski ugovor, pakt osiguranja. Razlikuje se od obinoga ivotnog osiguranja samo po tome to je vie obvezujui, egzaktniji. Njegovi su dobici nevano mali u usporedbi
s ulaganjima. Kad uzmete policu osiguranja, za nju platite u dolarima i centima, uvijek uz slobodu
da prestanete plaati. Ali, ako je enina premija mu, ona za njega plaa svojim imenom, privatnou, samopotovanjem, samim svojim ivotom, dok ih smrt ne rastavi. tovie, brano je osiguranje
osuuje na doivotnu ovisnost, parazitstvo, na posvemanju beskorisnost, inidividualnu i drutvenu.
I mukarac plaa svoju cijenu, ali budui da je njegova sfera ira, brak ga ne ograniava toliko kao
enu. On svoje lance vie osjea u ekonomskome smislu.
Tako Danteov moto za pakao podjednako vrijedi i za brak: Tko ue nek se kani svake nade.1
Da je brak neuspjeh porei e samo pravi glupan. Dovoljno je baciti pogled na statistike o razvodima da bi se shvatilo kako je brak zapravo gorak promaaj. Ni stereotipni filistinski argument da
popustljiva zakonska regulativa u vezi s razvodom i poveana nehajnost ena ne objanjava, prvo to
da svaki dvanaesti brak zavrava razvodom; drugo, da se od 1870. broj razvoda poveao s dvadeset
i osam na sedamdeset i tri na tisuu stanovnika; tree, da je preljub, od 1867., kao razlog za razvod,
porastao 270,8 posto; etvrto, da je naputanje braka poraslo za 369,8 posto.
Dodamo li tim zapanjujuim brojkama golemu koliinu grae, dramske i knjievne, bacit emo jo
vie svjetla na tu temu. Robert Herrick, u djelu Zajedno; Pinero, u drami Srednji put; Eugene Walter u
Punoj cijeni i neki drugi pisci raspravljaju o besplodnosti, monotniji, podlosti, neprimjerenosti braka
kao imbenika sloge i razumijevanja.
Mudri se drutveni istraiva nee zadovoljiti popularnim povrnim izgovorom za tu pojavu. Morat
e zakopati dublje u sam ivot spolova da bi doznao zato se brak pokazao tako pogubnim.
Edward Carpenter kae da iza svakoga braka stoji doivotno okruenje dvaju spolova; okruenje
tako meusobno razliito da mukarac i ena moraju ostati stranci. Podijeljen nepremostivim zidom
praznovjerja, obiaja, navada, brak nema potencijal da u njemu dvoje ljudi jedno drugo upoznaju i
razviju meusobno potovanje, a bez toga je svaka zajednica osuena na neuspjeh.
Henrik Ibsen, ovjek koji je mrzio sve drutvene lai, vjerojatno je prvi shvatio tu veliku istinu. Nora
naputa svojega supruga ne zato to je kako bi glupi kritiar htio umorna od svojih odgovornosti
ili zato to osjea potrebu za ostvarenjem enskih prava, nego zato to je spoznala da je osam godina
ivjela sa strancem i raala mu djecu. Moe li biti ita vie poniavajue, vie degradirajue od do1

Dante, Boanstvena komedija, Pakao, Tree pjevanje, 9. stih, prema prijevodu Mihovila Kombola, izdanje Sveuiline
naklade Liber i Nakladnoga zavoda Matice Hrvatske, Zagreb, 1976.

ivotne blizine dvoje stranaca? Nema potrebe da ena ita zna o mukarcu, osim o njegovu prihodu.
A to bi on trebao znati o eni pa to se o njoj ima znati osim da je ugodnoga izgleda? Jo nismo
nadrasli teoloki mit da ena nema duu, da je puki dodatak mukarcu, stvoren od njegova rebra na
ugodu gospodina koji je tako hrabar da se boji vlastite sjene.
Moda je loa kakvoa materije od koje je ena nastala odgovorna za njezinu inferiornost. U svakom sluaju, ena nema duu pa to bi se o njoj imalo znati? Osim toga, to manje due ena ima,
bolji je oslonac kao supruga, spremnije e se privezati uza svojega supruga. Upravo to ropsko preputanje muevoj nadmonosti odrava branu instituciju tako dugo naizgled nedirnutom. No sada, kad
ena dolazi na svoje, kad je svjesna sebe kao bia izvan gospodarove milosti, sveta institucija braka
postupno se uruava i nikakva je koliina sentimentalne lamentacije ne moe odrati.
Gotovo od djetinjstva prosjenoj se djevojci govori da je brak njezin najvii cilj; zbog toga su njezino
kolovanje i odgoj usmjereni prema tome cilju. Poput mutave zvijeri tovljene za klanje, ona se sprema
za brak. A ipak, udno je rei, doputeno joj je mnogo manje doznati o svojoj ulozi kao supruge i
majke, nego obinome zanatliji o njegovu poslu. Nepristojno je i prosto za potenu djevojku da ita
zna o branome odnosu. O, kako je potenje nedosljedno, kad mu treba brani zavjet da neto to
je neisto pretvori u najii i najsvetiji ugovor koji se nitko ne usudi kritizirati. Ali upravo to misli
prosjeni branitelj braka. Budua supruga i majka dri se u potpunom neznanju o svojem jedinom
posjedu na natjecateljskom polju spolu. Tako ona ulazi u doivotni odnos s mukarcem da bi se
okirala, bila zgaena, ljuta izvan svake mjere zbog najprirodnijega i najzdravijega nagona, seksa. Sa
sigurnou moemo rei da je velik postotak nesree, bijede, potreenosti i tjelesne patnje u braku
posljedica kriminalnoga neznanja o spolnim pitanjima a koje se uzdie kao velika vrlina. A nipoto
nije pretjerano kad kaem da se vie od jednog doma raspalo zbog te alosne injenice.
Ako, je ena, ipak, slobodna i dovoljno snana da naui tajnu seksa bez sankcije drave ili crkve,
osudit e je kao izriito neprikladnu da postane supruga dobrome mukarcu, a njegova se dobrota
sastoji od prazne glave i mnogo novca. Moe li biti to stranije od zamisli da zdrava, odrasla ena, puna
ivota i strasti, mora zanijekati zahtjeve prirode, da mora podrediti svoju najjau udnju, potkopati
svoje zdravlje i slomiti svoj duh, da mora sprijeiti svoju viziju, odrei se dubine i veliajnosti iskustva
dok dobri mukarac ne naie da je uzme za enu? A upravo to znai brak. Kako bi takav ugovor
mogao zavriti nego neuspjehom? To je jedan, premda ne najmanje vaan, imbenik braka, koji ga
razlikuje od ljubavi.
Nae je doba praktino doba. Ne ivimo vie u doba kad su se Romeo i Julija izloili u ime ljubavi
srdbi svojih oeva, kad se Gretchen izloila ogovaranju svojih susjeda zbog ljubavi. Ako si, u rijetkom
sluaju, mladi i dopuste luksuz romance, stariji se ve pobrinu za njih, da ih podue i srede dok se ne
urazume.
Moralna lekcija koju su usadili u djevojku ne glasi je li mukarac u njoj pobudio ljubav, nego prije
glasi Koliko?. Vaan i jedini bog praktinoga amerikoga ivota: Moe li mukarac dovoljno zaraditi za ivot? Moe li izdravati enu? To je jedino to opravdava brak. Postupno to proima svaku
djevojinu misao; ona ne sanja o mjeseini i poljupcima, o smijehu i suzama; ona sanja o kupovini i
cjenkanju. Ta siromanost duhom i podlost elementi su uroeni branoj instituciji. Drava i Crkva ne
odobravaju ni jedan drugi ideal, jednostavno zato jer je to ideal koji zahtijeva dravni i crkveni nadzor
nad mukarcima i enama.
Bez sumnje, ima ljudi koji i dalje dre do ljubavi vie nego do dolara i centa. To posebice vrijedi za
onu klasu koju je ekonomska nuda natjerala da se sama izdrava. Nevjerojatna promjena poloaja
ene, zahvaljujui tom snanom imbeniku, doista je izvanredna kad pomislimo da je tek nedavno
stupila u industrijsku arenu. est milijuna ena koje zarauju; est milijuna ena koje imaju jednako
pravo kao i mukarci da budu izrabljivane, okradene, da trajkaju; ali ak i da gladuju. I to jo, moj
Gospode? Da, est milijuna radnica koje primaju plau, od najumnijega do najteega tjelesnoga posla
3

u rudnicima i na gradnji eljeznice; da, ak i meu detektivima i policajcima. Emancipacija je posve

sigurno potpuna.
A unato svemu tome, ipak vrlo malen broj goleme vojske ena koje rade za plau gledaju na posao
kao neto trajno, onako kako na to gleda mukarac. Ma kako bio nemoan, nauen je biti neovisan,
sam se izdravati. Znam da nitko nije uistinu neovisan u naem ekonomskom mlinu; ipak, ak i najsiromaniji mukarac mrzi biti parazit; ili da po tome bude poznat.
ena svoj posao smatra prijelaznim razdobljem i odbacit e ga kad se pojavi prvi ponua. Zbog toga
je mnogo tee organizirati ene nego mukarce. Zato bih ula u sindikat? Udat u se, zasnovati dom.
Nisu li je od kolijevke uili da na brak gleda kao na svoj najvii poziv? Ona dovoljno brzo shvaa da
dom, premda ne tako velik zatvor kao tvornica, ima vra vrata i reetke. Ima tako vjernoga straara
da mu nitko ne moe umaknuti. Najtraginije je, ipak, to da je dom vie ne osloboaa robovanja za
nadnicu; on samo uveava njezine zadae.
Prema posljednjim statistikama koje su iznesene pred Odbor o radu i plaama te o prenapuenosti,
samo je deset posto najamnih radnica u gradu New Yorku udano, a ipak one moraju nastaviti raditi
najslabije plaen posao na svijetu. Dodajte toj stranoj injenici naporan kuanski posao i to onda
preostaje od zatite i sjaja doma? Zapravo, ak ni udana djevojka iz srednje klase ne moe govoriti
o svojem domu, jer mukarac je njezina sfera. Nije vano je li mu grub ili drag. Ja elim dokazati
da brak jami eni dom samo milou njezina mua. Ona se ondje kree u njegovu domu, godinu za
godinom, sve dok joj ivot i odnosi s ljudima ne postanu tako jednolini, ogranieni i sumorni kao i
njezino okruenje. Ne treba uditi ako postane zanovijetalo, sitniava, svadljiva, traljiva, nepodnosiva, te time natjera mukarca da izbiva iz kue. Ona ne moe otii, ak i ako poeli; nema kamo otii.
Osim toga, kratko razdoblje branoga ivota, potpunoga odstupanja od svih svojih sposobnosti, posve
onesposobljuje prosjenu enu za izvanjski svijet. Postaje zaputena, nespretna u pokretima, ovisna
u svojim odlukama, kukavica u prosudbama, teka i dosadna, a to veina mukaraca mrzi i prezire.
udesno inspirativno ozraje za donoenje ivota na svijet, zar ne?
Ali kako zatititi dijete, ako ne brakom? Nakon svega, nije li to najvaniji prigovor? Kakvo besramlje,
kakvo licemjerje! Brak titi dijete, a ipak je tisue djece bez osnovnih sredstava za ivot i bez doma.
Brak titi dijete, a ipak su sirotita i popravni domovi pretrpani, a Drutvo za prevenciju nasilja nad
djecom puno je posla i oslobaa male rtve od roditelja koji ih vole, da bih ih smjestilo pod jo veu
skrb punu ljubavi, skrb drave. Kakve li lakrdije!
Brak moda ima mo da silom dovede konja na vodu, ali je li ga ikad uspio napojiti?2 Zakon e
oca zatvoriti i navui mu zatvoreniku odjeu; no je li to ikad umirilo djetetovu glad? Ako je roditelj
nezaposlen ili ako krije svoj identitet, to onda imamo od braka? On priziva zakon da mukarca privede
pravdi, da ga smjesti na sigurno iza zatvorenih vrata; a ishod njegova rada ionako ne ide u korist
djeteta, nego drave. Dijete ima samo tetno sjeanje na oca u prugastom odijelu.
A to se tie zatite ene tu se krije prokletstvo braka. Ne radi se o tome da je on zaista titi, nego
je i sama ideja odbojna, takva uvreda za ivot, tako poniavajua za ljudsko dostojanstvo, da bude
vjena osuda toj parazitskoj instituciji.
Slina je drugom oinskom ugovoru kapitalizmu. Oduzima ovjeku priroeno pravo, prijei njegov razvoj, truje mu tijelo, dri ga u neznanju, u siromatvu i ovisnosti, a onda utemeljuje dobrotvorne
ustanove koje se bogate na posljednjoj mrvici ljudskoga samopotovanja.

Poigravanje engleskom frazom koja glasi you may take a horse to the water, but you cant make him drink, to
doslovce znai da moete konja dovesti na vodu, ali ne i natjerati ga da pije, a preneseno, da se silom ne moe sve postii.
op. prev.

Institucija braka ini od ene parazita, potpunu ovisnicu. Onesposobljuje je za ivotne borbe, ponitava njezinu drutvenu svijest, paralizira njezinu matu, i onda namee svoju velikodunu zatitu,
koja je u stvarnosti oma, karikatura ljudskoga znaaja.
Ako je majinstvo najvie ispunjenje enske prirode, kakvu drugu zatitu ono treba osim ljubavi
i slobode? Brak prlja, oskvrnjuje, kvari njezino ispunjenje. Ne kae li on eni, tek kad mene slijedi,
moe roditi dijete? Ne osuuje li je na stratite, ne poniava li je i ne posramljuje ako odbije kupiti
svoje pravo majinstva tako da proda sebe? Ne odobrava li brak majinstvo ak i kad ena zanese u
mrnji, pod prisilom? Ali, kad bi majinstvo bilo pitanje slobodnoga izbora, ljubavi, zanosa, izazovne
strasti, ne bi li to stavilo krunu od trnja na nevinu glavu i ispisalo krvavim slovima straan epitet,
bastard? Kad bi brak sadravao sve vrline koje tvrdi da ima, njegovi bi ga zloini protiv majinstva
zauvijek iskljuili iz carstva ljubavi.
Ljubav, najsnaniji i najdublji element u cijelome ivotu, glasnik nade, sree, zanosa; ljubav, prkosnik svim zakonima, svim konvencijama; ljubav, najslobodniji, najmoniji kova ljudske sudbine; kako
se moe takva sila koja sve pokree smatrati istoznanom tom jadnom korovu to su ga drava i Crkva
zaele, braku?
Slobodna ljubav? Kao da ljubav moe biti drugaija nego slobodna! ovjek moe kupiti pamet, ali
ni svi milijuni na svijetu nisu uspjeli kupiti ljubav. ovjek je podjarmio tijela, ali sva sila na zemlji nije
bila kadra podjarmiti ljubav. ovjek je osvojio cijele zemlje, ali sve njegove vojske nisu mogle osvojiti
ljubav. ovjek je okovao i sputao duh, ali bio je posve bespomoan pred ljubavi. Visoko na tronu, sa
svim sjajem i pompom koje njegovo zlato moe zasluiti, ovjek je ipak siromaan i sam, ako ga ljubav
zaobie. A ako se zaustavi, i najsiromanija koliba zrai toplinom, ivotom i bojom. Tako ljubav ima
maginu mo da od kralja uini prosjaka. Da, ljubav je slobodna; ona u drugaijem ozraju ne moe
ivjeti. U slobodi ona sebe daje bez zadrke, obilno, potpuno. Svi pisani zakoni, svi sudovi na svijetu,
ne mogu je istrgnuti iz zemlje, jednom kad je pustila korijen. Ako je tlo ipak neplodno, kako bi ga
brak mogao natjerati da rodi? On je poput posljednje oajnike borbe ivota protiv smrti.
Ljubav ne treba zatitu; ona sama sebe titi. Sve dok ljubav raa ivot, nema naputenoga, gladnoga
djeteta ili gladnoga ljubavi. Znam da je to istina. Znam ene koje su postale majke izvan braka, uz
mukarce koje su voljele. Malo djece u braku uiva brigu, zatitu, predanost kakvu prua slobodno
majinstvo.
Branitelji vlasti boje se dolaska slobodnoga majinstva, kao da e im oduzeti plijen. Tko e ratovati?
Tko e stvarati bogatstvo? Tko e tvoriti policajce, tamniare, ako ene odbiju nektritiki raati djecu?
Vrsta, vrsta! vie kralj, predsjednik, kapitalist, sveenik. Vrstu treba ouvati, pa makar se svelo enu
na puki stroj a brana je institucija na jedini sigurnosni ventil od pogubne spolno osvijetene ene.
Ali uzalud ti divlji napori da se odri stanje prisile. Uzalud i crkveni propisi, mahniti napadi vladara,
uzalud ak i ruka zakona. ena vie ne eli sudjelovati u proizvodnji rase bolesnih, slabih, oronulih,
prezrenih ljudskih bia, koja nemaju snage ni moralne hrabrosti da zbace jaram siromatva i ropstva.
Umjesto toga ona eli manje djece kojoj e pruiti vie, koju e raati i podizati u ljubavi i svojim
slobodnim izborom; ne zbog prisile, kako joj to brak namee. Nai lani moralisti tek trebaju razviti
u sebi dubok osjeaj odgovornosti prema djetetu, koji je ljubav u slobodi probudila u grudima ene.
Radije e se odrei slave majinstva nego donijeti na svijet ivot u ozraju koje die jedino propau
i smru. A ako i postane majka, onda e djetetu dati ono najdublje i najbolje u svojemu biu. Rasti
zajedno s djetetom, njezin je moto; ona zna da samo na taj nain moe pomoi da se izgradi pravi
muki i enski rod.
Ibsen je morao imati viziju slobodne majke kad je, majstorskim potezom, portretirao gu. Alving.
Ona je bila idealna majka jer je nadrasla brak i sve njegove strahote, jer je raskinula svoje okove, i
oslobodila svoj duh da lebdi dok ne vrati svoju osobnost, obnovljenu i snanu. Ali bilo je to prekasno
da spasi sreu svojega ivota, Oswalda, no ne i prekasno da shvati da je ljubav u slobodi jedini uvjet za
5

ljepotu ivota. Oni, koji su poput ge. Alving, platili svojom krvlju i svojim suzama za svoje duhovno
probuenje, odbijaju brak kao prisilu, povrnost, ispraznu lakrdiju. Oni znaju, bilo da ljubav traje
kratak trenutak ili zauvijek, da je ona jedina kreativna, nadahnjujua, oplemenjujua osnovica za
novu vrstu, za nov svijet.
U naem sadanjem jadnom stanju ljubav je doista za mnoge stranac. Budui da je ne razumiju i
klone je se, rijetko puta korijen; ako ga i pusti, uskoro vene i ugiba. Njezino istanano tkivo ne moe
izdrati pritisak i napor svakodnevnoga brusa. Njezina je dua odve sloena da bi se prilagodila
kliskoj potki naeg drutvenoga tkanja. Ona plae, stenje i trpi zajedno s onima koji je trebaju, a ipak
nisu kadri dosegnuti ljubavni vrhunac.
Jednoga dana, jednoga e dana mukarci i ene ustati, dosegnut e planinski vrh, poi e u susret
veliki i jaki, spremni da primaju, da sudjeluju i sunaju se na zlatnim zrakama ljubavi. Koja mata, koja
uobrazilja, koji poetski duh moe predvidjeti ak i pribline potencijale takve sile u ivotu mukaraca
i ena? Ako e svijet ikada poroditi istinsko drugarstvo i istinsku sjedinjenost, onda to nee poroditi
brak, nego ljubav.

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Emma Goldman
Brak i ljubav
1914.
Emma Goldman, Marriage and Love, Anarchism and Other Essays, Mother Earth Publishing
Association 1917 (1st ed. 1910).
Emma Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001. Prijevod Biljana Romi.
http://elektronickeknjige.com/goldman_emma/anarhizam_i_drugi_ogledi/index_page_000.htm
anarhisticka-biblioteka.net