ANATOMIJA 2 RAZRED

1. Graa i funkcija oka

Oculus (oko) je parni, ulni organ, oblika uplje kugle, smjeten u onoj duplji-orbiti. Oko se razvija
iz mozga, iz diencefalona. Dijelovi oka su: retina-vidni dio oka, staklasto tijelo, corpus ciliareodrava stalni intraokularni pritisak. Oni pritisak normalno iznosi oko 20 mm Hg, a mjeri se
tonometrom.
-krvni sudovi oka- dio oka koji sadri najguu kapilarnu mreu u tijelu je sredinja ovojnica oka.
-miii oka-se dijele na dvije grupe. Prva grupa su miii koji reguliu koliinu svjetlosti koja ulazi u
oko: musculus sfinkter pupile i musculus dilatator pupile. Drugu grupu ine miii pokretai okabulbomotori i predstavlja motorni aparat oka. ine ga 6 miia koji pomiu oko u orbiti, bez
pomicanja glave.
-lea, lomi i skuplja svjetlost i stvara jasnu sliku
-zatitini aparat oka-obrve, trepavice, kapke i sluznicu.
-suzni aparat oka-ine ga suzne lijezde
Ovojnice oka su:
-vanjska ona ovojnica koju ine beonjaa i ronjaa. Glavna joj je funkcija da titi oko, odvaja retinu
od okoline, prua otpor intraokularnom pritisku.
-srednja ona ovojnica: ine je ilnica, arenica i corpus ciliare. Glavna joj je funkcija ishrana oka.
-retina (unutranja ona ovojnica): vidni dio, ciliarni dio i iridealni dio retine.
Retina je najvaniji funkcionalni dio oka. Razvila se iz mozga i s njim ostaje u vezi preko neurona
vidnog puta. Retina ima 10 slojeva: stratum pigmenti, sloj tapia i unjia, vanjska granina linija,
vanjski zrnasti sloj, vanjski retikularni sloj, unutranji zrnasti sloj, unutranji retikularni sloj, sloj
ganglijskih elija, sloj ivanih niti i unutranja granina linija.

2. Dioptriki, zatitni, suzni i motorni aparat oka

Dioptriki aparat oka-Glavna funkcija aparata je da skuplja zrake i prelama ih i da stvara jasnu
sliku koja pada na retinu. Dioptrikom aparatu pripadaju:
-lea-tvrda, bikonveksna lea. Lea je graena od ovojnice koja je potpuno obavija, elastina je.
-staklasto tijelo-vodenasta, polutena masa sa finim nitima.
-prednja i stranja ona komora
-ona voda-tenost koja ispunjava prednju i stranju onu komoru.
Motorni aparat oka sadri 6 miia, od kojih su 4 prava i 2 kosa miia. Pravi miii su musculus
rectus superior, medialis, lateralis et inferior. Svi su inervisani od nerva oculomotoriusa. Kosi miii
su musculus obliqus superior et inferior. Kontrakcijom povlae bulbus oculi naprijed.
Vrste pokreta oka: primicanje, odmicanje, dizanje oka, sputanje oka, pupile gledaju gore i
medijalno i dole i medijalno, pupile gledaju gore i dole lateralno.
Zatitni aparat oka ine obrve, postavljene iznad oka, prekriven dlakama i sadri lijezde znojice i
lojnice. Kapci-vjee su dva kona nabora (gornji i donji). I sluznica koja kao vrea obavija kapke.Ima
prednji i stranji zid sluznice.
Suzni aparat oka ine odvodni suzni kanali i suzna lijezda koja je serozna lijezda. Sastavljena je
od dva dijela: gornji vei dio i donji lateralni dio. Odvodni suzni kanali odvode suze u nosnu upljinu
u donji nosni hodnik.
Optiki put (funkcija oka) prenosi vidne utiske iz retine i sprovodi ih 1. preko primarnih optikih
centara u diencefalonu do kortikalnog optikog centra u mozgu. 2. reflexno, preko primarnih
optikih centara u mezencefalonu do jedara u modanom stablu i kimenoj modini. Optiki put
razlikuje 4 dijela sa istoimenim neuromina: periferni, centralni, kortikalni i reflexni dio.

3. Graa i funkcija uha

Auris (uho) je parni organ koji sadri ulo sluha i ravnotee. Dijeli se na: vanjsko uho, srednje uho i
unutranje uho. Osnovna funkcija: Vanjsko uho prima zvune talase i prenosi ih do srednjeg uha. U
srednjem uhu, zvuni talasi se pretvaraju u vibracije, koje se prenose na kohlearni aparat
unutranjeg uha. Kohlearni aparat sadri slune osjetne elije, koje primaju zvuni utisak i putem
akustinog puta prenosi ga do modanih centara.
Vanjsko uho se sastoji od une koljke i vanjskog sluhovoda. Srednje uho se sastoji se od bubne
opne, slune koice, Eustahijeve cijevi i bubnjita.
Unutranje uho je najsloenije grae jer sadri statiki i akustini organ. Oba organa se sastoje od
membranoznih kanala i vreica. Zato se sastoji iz dva dijela labirintus oseus i labirintus
membranakeus. Labirintus oseus se sastoji od punice, predvorja i polukrunih kanala. A labirintus
membranakeus se sastoji od akustinog i statikog dijela.

Kortijev organ je receptorski organ koji stvara ivane impulse kao reakciju na titranje bazilarne
membrane. Osjetni receptori Kortijevog organa su dvije vrste elija sa dlaicama.
Akustiki put vee neuroepitelne elije Kortijevog organa sa kortikalnim akustikim centrom u
Helovoj vijuzi temporalnog renja mozga. Akustiki put je podijeljen na tri dijela: periferni dio,
centralni dio i kortikalni dio.
Statiki-vestibularni put je iskljuivo reflexni put. To je ulni put za statiku tijela i orijentaciju u
prostoru. Sastoji se od dva dijela: periferni dio koga ine periferni neuroni i centralni dio koga ine
centralni neuroni.

4. Osjet okusa
Organum gustus (okusni organ): Nalazi se u usnoj upljini, preteno na gornjoj povrini jezika.
Sastoji se od brojnih okusnih pupoljaka koji sadre niz enzima, a najvaniji su fosfataza i esteraza.
Razne tvari u otopljenom stanju podrauju okusne pupoljke i time izazivaju osjet okusa. Osjetljivost
za razne vrste okusa je razliita u raznim regijama jezika. Pojedini pupoljci reaguju samo na slatko,
kiselo, slano i gorko iako te razlike nije mogue uoiti u njihovoj strukturi.

5. Osjet mirisa
Organum olfactus (njuni organ): Smjeten je u podruju gornje nosne koljke i susjednih dijelova
nosne upljine i odgovara njunoj regiji nosne upljine. Sastoji se od epitela i lamine proprije. Epitel
ini tri vrste elija: njune, potporne i bazalne elije. Lamina proprija pored njenih vezivnih vlakana
sadri i brojne elije kao i alveotubulusne lijezde koje stalno izluuju secret. Sadri i njuna ivana
vlakna i mreu krvnih kapilara, dobro razvijen splet vena i limfne ile.

6. Graa i funkcija koe (lijezde lojnice i znojnice,kosa i nokti)

Koa je prostran tjelesni organ koji kod odraslog ovjeka ima povrinu od 16 hiljada do 19 hiljada
cm2. Ona pokriva i titi povrinu tijela i ima vie funkcija.
Grau koe ine:-epidermis koji predstavlja ektodermalnu tvorevinu a njega ine: stratum basale,
stratum spinosum, stratum granulosum, stratum lucidum i stratum corneum. -Cutis propria je
sredinji dio koji se protee od epidermisa do subkutisa dijelei se u papilarni, subpapilarni i
retikularni dio. -Subkutis predstavlja potkono tkivo, koje se sastoji od veziva i masnog tkiva koje
tvori paniculus adiposus.
Kone lijezde su: -lojnice koje su kone lijezde alveolarne grae sa vie redova elija. Po nainu
sekrecije su holokrine (sekret se izbacuje zajedno sa propalim elijama) sa pretvaranjem elija u loj,
koji podmazuje dlake i epidermis. Prisutne su svuda gdje postoje dlake i njihov rad je pod
djelovanjem hormona (kod mukaraca je to testosteron, a kod ena su hormoni jajnika i
nadbubrene lijezde). i -znojnice koje su graene kao jednostavne zavijene tubulozne lijezde.
Sastoje se od ljezdanog dijela i odvodnog kanala. Znojnice su razasute po itavoj koi a najvie ih
ima na dlanovima i tabanima. Izlui do litar dnevno znoja to ima ulogu u regulaciji toplote i
eliminaciji nekih tvari iz organizma.
Dlake su oroene elastine tvorbe u obliku niti koje pokrivaju gotovo itavu povrinu koe. Najgue
su na koi glave. Korijen dlake obavija folikul dlake, na koji su prikljuene lijezde lojnice i glatki
mii. Dlake rastu mitotikom diobom elija. Imaju odreeno vrijeme rasta, nakon kojeg ispadnu i
budu zamjenjene novim. Osnovna uloga dlaka je zatita od toplote. Nakon puberteta dlake izrastaju
pod uticajem polnih hormona. Neke od njih su razvijene kod oba pola a neke samo kod mukaraca.
Nokti su u osnovi slino graeni kao i koa, od epidermalnog i vezivnog dijela. Epidermalni dio nokta
ine temeljni i nazubljeni sloj, te ploa nokta koja odgovara jako odebljanom i modifikovanom
ronatom sloju. Nokti rastu kontinuirano kroz itav ivot, ljeti bre nego zimi, U jednoj sedmici
narastu do 1 mm i obnove se za oko 6 mjeseci.

7. Opta svojstva hormona

Hormon je hemijska tvar koju u tjelesne tekuine lui jedna ili skupine elija i koja svoj fizioloki
kontrolni uinak oitava na drugim elijama u tijelu. Hormoni se dijele na lokalne i opte hormone.
Lokalni hormone su acetilholin, sekretin, holecistokinin i svi oni pokazuju lokalne uinke. Opte
hormone lue lijezde sa unutranjim luenjem, koji se prenose krvlju i izazivaju fizioloke uinke u
udaljenim dijelovima tijela. Glavna funkcija hormona sastoji se u kontroli aktivnosti ciljanih tkiva,
utiui bilo na hemijske reakcije u eliji, bilo na propusnost elijske membrane, ili na specifine
elijske mehanizme. Hormoni djeluju na metabolike funkcije organizma, kontroliui brzinu
hemijskih reakcija u elijama, rast i sekreciju elija.

8. Graa, smjetaj i funkcija lijezda sa unutranjim luenjem

lijezde sa unutranjim luenjem ili endokrine lijezde produkte svog luenja izluuju direktno u krv
i nemaju svoje izvodne kanale. Produkti luenja endokrinih lijezda su hormoni. U ovu grupu organa
spadaju lijezde koje su razmjetene u razne dijelove organizma. Centralni poloaj zauzima hipofiza,
jer ona svojim hormonima upravlja radom drugih endokrinih lijezda.
Tireoidea-titnjaa je neparna lijezda. Smjetena je na prednjoj strani vrata. Graena je od dva
renja, lijevi i desni. Renjevi su simetrini stoje gotovo vertikalno. Luenje hormona tiroxina koji
podrauje simpatikus i dovodi do ubrzavanja metabolizma materija i poveanja bazalnog
metabolizma.
Paratireoidee su dvije parne, male lijezde, veliine zrna graka. Smjetene su na stranjoj strani
tiroide, na lijevom i desnom renju. Dijele se na gornje i donje lijezde paratireoidee. Funkcija im je
luenje parathormona, koji je zaduen za normalan metabolizam kalcija i fosfora. Uslijed nedostatka
ovog hormona nastaje opta slabost organizma.
Timus-grudna lijezda je izraen kod djece i u stadiju rasta, a kasnije atrofira i nestaje a na
njegovom mjestu ostaje masno tkivo. Funkcija je luenje hormona koji je znaajan za rast i razvoj
organizma.
Suprarenales gl.-nadbubrene lijezde su parne lijezde, smjetene na stranjem trbunom
zidu, izmeu gornjeg pola bubrega i kimenog stuba. Obje su graene od kore i sri. Funkcija: sr
lui hormon adrenalin koji pojaava rad simpatikusa (ubrzavanje sranog rada, krvnog pritiska,
vazokonstrikcija) i potpomae insulinu u regulaciji nivoa eera u krvi. Kora lui hormon kortin ili
interrenin koji pojaava dejstvo parasimpatikusa (usporava rad srca, sniava pritisak, vazodilatacija)
pojaava dejstvo polnih lijezda, pojaava stvaranje pigmenata u koi i izluuje komplex hormona
koji utiu na metabolizam bjelanevina, ugljenih hidrata i soli.
Pankreas-guteraa je neparni organ oblika izduenog lista sa svoja tri dijela: glava koja
predstavlja zadebljani dio, trup je sredinji dio koji se nalazi iza eluca i rep koji se protee do
slezene. Pankreas je smjeten retroperitonealno, osim repa. Vanjsko luenje je luenje probavnih
sokova. A unutranje luenje je luenje hormona insulina. Insulin lue Langerhansova ostrvca
pankreasnih elija, a funkcija mu je regulacija metabolizma eera. Uslijed nedostatka insulina,
nema normalne potronje i razgradnje eera, u krvi dolazi do nakupljanja koncentracije eera i
pojave eerne bolesti. Prekomjerno luenje insulina moe dovesti do prebrze razgradnje i potronje
eera u krvi to dovodi do pada koncentracije eera u krvi.

9. Hipofiza
Hipofiza je glavna lijezda sa unutranjim luenjem. Smjetena je u bazi lobanje. To je
najnepristupaniji i najbolje zatien organ u tijelu. Ona ima dva dijela: adenohipofiza ili prednji
reanj hipofize, sa dobro razvijenom mreom krvnih sudova. Gornje hipofizne arterije dovode krv, a
hipofizne vene odvode krv. A neurohipofiza ili stranji reanj hipofize je sa neovisnom mreom
krvnih sudova. Krv dotie donjim hipofiznim arterijama, a otie venama u sinus kavernosus.
Funkcije: 1. Adenohipofiza lui: somatotropin ili hormon rasta, TSH ili tireotropin, ACTH ili hormon
kore nadbubrene lijezde, FSH-folikulostimulirajui hormon, LSH-luteostimulirajui hormon, LH ili
luteinizirajui hormon, prolaktin ili LTH i MSH ili melanostimulirajui hormon.
2. Neurohipofiza lui: oksitocin, ADH ili vasopresin. Hipofiza svoju funkciju obavlja mehanizmom
negativne povratne sprege, ime vri regulaciju tireotropne, adrenokortikotropne i gonadotropne
funkcije.

10. Poloaj, graa i funkcija srca

Srce je neparni, miini organ, centralni organ za cirkulaciju Smjeten je u sredogruu, izmeu oba
pluna krila sa dvije treine na lijevoj i jedne treine na desnoj strani toraxa. Nalazi se iza sternuma
i ispred kime a donjoj plohom nalijee na dijafragmu.
Srce je podjeljeno jednom poprenom pregradom na gornji i donji dio. Gornji dio sainjavaju srane
pretkomore a donji dio ine srane komore. Na bazi srca ulaze vei krvni sudovi, koji zajedno sa
pretkomorama ine sranu krunu. Sa stranje strane srca nalazi se koronarni lijeb koji dijeli komore
i pretkomore i u tom lijebu je glavni venski sud srca-sinus koronarius. Srce je uzdunim AV
septumom podjeljeno na lijevu i desnu polovinu. Desna polovina srca predstavlja vensko srce, tjera
samo vensku krv a sastavljeno je od desne pretkomore i desne komore. Ona tjera mali, pluni ili
pulmonalni krvotok. Venska krv tjera se u plua, gdje se na nivou kapilara izvri oksidacija i
oksidovana krv se vraa u lijevo srce. Lijeva polovina srca sadri lijevu komoru i pretkomoru,a tjera
arterijski, veliki ili somatini krvotok, kojim se oksidovana krv raznosi po cijelom organizmu.

Desna pretkomora: venska krv je krv siromana kisikom, a bogata ugljendioksidom. Ulijeva se u
desnu pretkomoru putem dvije uplje vene- vena kava superior et inferior, koje skupljaju krv iz
cijelog organizma. Iz samog srca vensku krv skuplja sinus koronarius koji se takoer ulijeva u desnu
pretkomoru. Na granici desne pretkomore i komore je desno AV ue koje je zatvoreno sa trolisnim
zaliskom-valvula tricuspidalis. Valvula proputa krv samo u jednom smjeru tj. od pretkomore prema
komori, a zatim se zatvara i ne dozvoljava vraanje krvi unazad. Iz desne komore izlazi arterija
pulmonalis, koja odvodi vensku krv iz srca u plua.
Lijeva pretkomora: U nju se ulijeva 4 do 5 plunih vena koje dovode arterijsku oksidovanu krv iz
plua u lijevu pretkomoru. Na granici lijeve pretkomore i komore je dvolisni zalistak-valvula
bicuspidalis, koji zatvara AV ue i ne dozvoljava vraanje krvi iz komore u pretkomoru. Ovo ue
naziva se i mitralno ue. Iz lijeve komore izlazi najvei arterijski krvni sud-aorta koja preko svojih
grana raznosi arterijsku krv koja je bogata kisikom do svih tkiva i organa. Srce ima 4 ua i to su:
desno i lijevo AV ue, ue aorte i ue arterije pulmonalis.

11. Radna i sprovodna muskulatura srca

Muskulatura srca se dijeli na radnu i sprovodnu. Radna muskulatura ima zadatak da vri kontrakciju
i pokree sistem krvotoka. Miokard je po grai popreno prugasti a po funkciji je glatki mii. Radna
muskulatura znatno je razvijenija kod komora nego kod pretkomora. Posebno se izdvaja lijeva
komora koja tjera veliki krvotok i vri znatno vei rad.
Sprovodna mukulatura ima zadatak da provodi podraaje u sve dijelove srca i da vri koordinaciju
sranog rada. Mii sadri ganglijske elije i nervna vlakna, te provode elektrine impulse potrebne
za rad miokarda. Sprovodna muskulatura srca ima dva dijela: Sinus-atrijalni (SA) koji upravlja radom
srane krune i Atrio-ventrikularni (AV) koji koordinira rad komora i pretkomora. Oba dijela imaju
svoje centre i ogranke. Centar SA dijela je SA vor a centar AV dijela je AV vor. Srce radi sinusnim
ritmom. Sprovodna muskulatura je povezana sa radom autonomnog nervnog sistema ali ima i svoj
vlastiti automatizam.
Za rad srca su potrebne velike koliine kiseonika. Srce je veoma dobro snabdjeveno arterijskom
krvlju pomou dvije arterije: arteria koronaria dextra et sinistra. Arteria koronaria dextra snabdijeva
itavu stranju i manji dio prednje stranje srca a arteria koronaria sinistra itavu prednju, dio
stranje strane i srani septum. Oko srca se nalazi plexus kardiakus, splet nerava koga ini
autonomni nervni sistem sa svoja dva dijela, simpatikus kao akcelerator i parasimpatikus kao
depressor.

12. Mehanizam sranog rada

Srani rad razlikuje dvije faze: dijastola i sistola. Dijastola je faza oputanja miokarda i punjenja srca
krvlju. Sistola je faza grenja miokarda i istiskivanja krvi iz srca. Dijastola i sistola zajedno ine
sranu revoluciju. Zdravo srce izvri u jednoj minuti 70 revolucija, koje se mjenjaju kod intenzivnog
fizikog rada. Srani rad se odvija putem odreenog ritma koji predstavlja pravilno naizmjenino
smjenjivanje dijastole i sistole.
Faza dijastole pretkomora je prva faza, a odvija se istovremeno u obje pretkomore. Venska krv koja
je bogata ugljendioksidom ulazi u pretkomore. One se postepeno pune krvlju, u jednom momentu,
zbog poveanog miinog rastezanja nastaje kontrakcija miia-faza sistole pretkomora.
Faza dijastole komora: u ovoj fazi komore su spremne da prime krv iz pretkomora. AV zalisci se
odmah zatvore i ne dozvoljavaju vraanje krvi iz komora u pretkomore. U tom momentu nastaje
faza dijastole pretkomora.
Faza sistole komora: krv koja se nakupila u komorama biva istisnuta kroz otvorene zaliske aortalnog
i pulmonalnog ua u aortu. Zalisci se ponovo zatvaraju i ne dozvoljavaju vraanje krvi iz aorte i
arterije u komore. Po istiskivanju krvi iz komora nastupa faza dijastole komora. Naizmjeninim
smjenjivanjem faza dijastole i sistole u pretkomorama i komorama odigrava se srana revolucija (70
u min.). Srani tonovi nastaju stalnim udaranjem krvi u zaliske sa tendencom vraanja natrag.

13. Mali krvotok

Desna polovina srca je zaduena za tjeranje venske krvi odnosno malog ili plunog krvotoka. Venska
krv putem sistema trunci pulmonalis tjera se u plua na oksidaciju. Arterija pulmonalis se grana na
arteriju plumonalis dextru et sinistru, za oba pluna krila. Ulaskom u plua, arterije se granaju za
plune renjeve i postaju sve manji krvni sudovi tj. arteriole te zavravaju kapilarnom mreom u
podruju plunih alveola. Tu se venska krv oksiduje i postaje arterijska tj. krv bogata kiseonikom a
arterijski kapilari prelaze u venske. Spajanjem venskih kapilara nastaju sve vee vene tj. venule do
velikih plunih vena koje izlaze iz plua i idu do srca, ulijevajui se u lijevu pretkomoru.

14. Veliki krvotok (aorta-tok,grane i vaskularizacija)

Lijevo srce tjera arterijsku krv, tj. veliki ili somatini krvotok i putem aorte raznosi je po cijelom
organizmu. Aorta je najvei arterijski krvni sud organizma. Aorta se dijeli na 3 dijela: aorta
ascendens, arcus aorte i aorta descendens. Svaki ovaj dio aorte daje svoje grane i ogranke do
pojedinih organa i tkiva.
Aorta ascendens daje odmah dvije srane arterije: arterija koronaria dextra et sinistra za ishranu
samog srca.
Arcus aorte ima svoje 3 grane: truncus brahiocefalikus, koji vaskularizira desnu polovinu glave,
vrata i gornjeg ekstremiteta. Arterija karotis komunis sinistra koja vaskularizira lijevu polovinu glave
i vrata. I arteria subklavia sinistra koja vaskularizira lijevu polovinu gornjeg ekstremiteta.
Na vratu, bono, lijevo i desno je veoma vaan ilno nervni snop koga ine arteria karotis komunis
dextra et sinistra, vena jugularis interna dextra et sinistra i nervus vagus.
Aorta descendens je silazna aorta, dijeli se na aorta toracika i aorta abdominalis. Ove dvije aorte
daju svoje grane i to visceralne i parijetalne. Visceralne grane su grane koje vaskulariziraju organe a
parijetalne grane ishranjuju zidove grudne, trbune i karline duplje. Aorta toracika ima visceralne
grane aa.bronhiales i parijetalne grane aa interkostales. Aorta abdominalis ima visceralne grane
trunkus koeliakus to je celijano stablo od kojeg se odvajaju arteria gastrika sinistra, arteria
hepatika komunis i arteria lienalis koje zajedno ine Halerov trijas. Parijetalne grane su aa.frenike i
aa.lumbales. Aorta se zavrava na visini 4 ili 5 lumbalnog kraljeka sa svojim terminalnim granama i
to aa.iliake komunes i aorta kaudalis.

15. Venski sistem (v.cava sup,v.cava inf. I v.portae)

Vene su krvne ile koje vraaju redukovanu krv u srce. Po svojoj grai sastoje se od 3 sloja i to:
tunica interna (intima), tunica media (muskularis) i tunica adventitia (externa). Po svojim
osobinama se razlikuju od arterija jer imaju tanji zid, lake se povreuju i bre oporavljaju, imaju
vei lumen, prave vee anastomoze i plexuse i imaju ravniji tok. Vene se dijele na 3 sistema:
sistema vena kave superior et inferior i sistema vena porte.
Sistema vena kave superior: tu spadaju vene koje skupljaju krv iz glave, vrata, gornjih
ekstremiteta i toraxa. Glavna vena glave i vrata je vena jugularis interna, koja zapoinje na bazi
lobanje a u nju se ulijeva venska krv iz svih sinusa tvrde modanice, ide dole prema vratu i prima
ogranke vene faringike, vene linguales, vene tireoidee, vene facialis i vene retromandibularis. Ulazi
u torax, spaja se sa vena subklavia te nastaje vena brahiocefalika dextra et sinistra. Vena
brahiocefalika sinistra se spaja sa vena brahiocefalika dextra i nastaje vena kava superior u visini III
rebarne hrskavice. Onda se ulijeva u desnu pretkomoru srca.
Sistema vena kave inferior: u ovaj sistem vena spadaju vene koje kupe krv iz donjih
ekstremiteta, karlinih organa (osim rektuma), parnih organa i zidova abdomena. Vena kava inferior
zapoinje u visini lumbalnog 4 ili 5 kraljeka gdje zavri aorta, spajanjem dvije vene iliake komunes,
ide vertikalno gore, pratei aortu abdominalis i aortu toraciku, te se u visini 9 torakalnog kraljeka
ulijeva u desnu pretkomoru srca. Ovom sistemu pripadaju i potkone vene koje imaju samostalan
tok i preko neke od spomenutih vena se indirektno ulijevaju u vena kava inferior ili superior.
Sistema vena porte: vena porte je neparna vena koja skuplja vensku krv iz probavnog trakta,
pankreasa i slezene i odvodi je u jetru, gdje se ta krv prerauje. Vena porte nastaje od vene
mesenterike superior i vene lienalis, iza glave pankreasa i duga je 6-8 cm. Glavne grane su joj vena
gastrika sinistra i vena mesenterika inferior. Vena porte ulazi u jetru. U jetri, jetrene elije iz krvi
uzimaju hranjive materije i prerauju ih u specifine materije, a iz eritrocita uzimaju eljezo i
stvaraju nove eritrocite. Tako nastaje prava venska krv koja se preko vena hepatike ulijeva u vena
kava inferior.

16. Fiziologija krvotoka, regulacija krvotoka

Cirkulatorni sistem je sistem neprekinutih cijevi (krvnih sudova) u kojima cirkulie krv i limfa.
Energiju daje srce, snagom miine kontrakcije. Unutar krvnih sudova vlada krvni pritisak koji tjera
krv kroz arterije, kapilarnu mreu i nazad u srce. Pritisak unutar arterija, u stanju mirovanja, iznosi
120-140 mm Hg i zove se arterijski ili maximalni pritisak. Pritisak u venama je znatno manji i iznosi
polovinu arterijskog pritiska i dodaje se 20 mm Hg. Normalan venski pritisak u mirovanju je 80-90
mm Hg.
Puls je najjednostavnija metoda odreivanja srane frekvencije i pravilnosti sranog rada. Normalne
vrijednosti pulsa kod odraslih u stanju mirovanja su 60-80 otkucaja u minuti, a kod djece 70-100. Na
promjenu srane frekvencije utie teak fiziki rad. Kod teeg rada poveava se potreba miia za

energijom i kiseonikom. Tada srce ubrazava svoj rad. Minutni volumen srca je koliina krvi koja u
jednoj minuti proe kroz srce.
Regulaciju promjene srane frekvencije i promjene krvnog pritiska vri: 1. autonomni nervni sistem
sa svoja dva dijela: simpatikus koji ubrazava rad srca, poveava krvni pritisak i suenje krvnih ila i
parasimpatikus koji usporava rad srca, sniava krvni pritisak i irenje krvnih ila. 2. hemijska
regulacija i to direktnim dejstvom odreenih produkata metabolizma na krvne ile i dejstvom
specifinih tvari koje se stvaraju u tkivima kao to su acetilholin-neurotransmiter i adrenalin.
EKG-elektrokardiogram je grafiki prikaz registrovanja akcionih struja srca pomou
elktrokardiografa. Ekg omoguava prepoznavanje odstupanja od normalnog provoenja i stvaranja
podraaja. Na jednom normalnom ekgu se razlikuju zubci i talasi: p talas, p-q interval, qrs komplex i
t talas

17. Sastav i funkcija krvi

Po svom sastavu krv predstavlja specijalni oblik vezivnog tkiva, sastavljenog od krvnih elija i krvne
plazme. Krv obavlja razliite uloge: osigurava zajedno sa nervnim i endokrinim sistemom
funkcionalno jedinstvo organizma, prenosi gasove, hranjive materije, produkte metabolizma, soli,
hormone, sadri antitijela, regulie osmotski pritisak, kiselobazinu ravnoteu i izmjenu toplote.
Krvne elije su eritrociti, leukociti i trombociti. Eritrociti su crvene krvne elije koje prenose kisik i
ugljinu kiselinu. Vrlo lako mjenjaju svoj oblik i vrlo su elastine. Intenzivno su crvene boje i daju
boju krvi koja potie od hemoglobina. Nemaju jedro niti elijske organele, nego se sastoje samo od
vanjske membrane i osnovne citoplazme koja sadri hemoglobin i enzime potrebne za izmjenu
gasova. Zato nemaju mogunost diobe pa je njihovo trajanje ogranieno na 120 dana. Za stvaranje
novih eritrocita u kotanoj sri vanu ulogu ima hormon eritropoetin.
Leukociti su bijele krvne elije koje imaju jedro i elijske organele. Nisu ograniene samo na krv, jer
ih ima u limfi, limfnim vorovima i sl. U krvi ih je manje od eritrocita. Trajanje ivota leukocita je
mnogo krae nego eritrocita i iznosi oko 10 dana. Njihova se razgradnja vri u slezeni. Glavna uloga
leukocita je odbrambena. Dijele se na 3 grupe: granulociti, limfociti, monociti.
Trombociti su krvne ploice i nisu potpune elije, ve fragmenti citoplazme. Nastaju u kotanoj sri,
a glavna uloga je u zgruavanju tj. koagulaciji krvi. Trombociti ive najkrae i razgradnja starih
trombocita vri se u slezeni.
Krvna plazma zauzima preko 50 posto volumena krvi. Sastoji se od 90 posto vode i 10 posto
proteina i soli. Proteini plazme dijele se na gama-globuline (imunoglobulini), albumine i fibrinogen.

18. Krvne grupe i rh faktor

Antigeni su materije koje uzrokuju nastanak steenog imuniteta. Organizam stvara cirkulirajua
antitijela, koje napadaju tetne faktore. Antigeni i antitijela jedne osobe nikada nisu identina sa
antigenima i antitijelima druge osobe. Od 30 antigena dva su ea koja uzrokuju transfuzijske
reakcije: antigenski sistem 0, A i B i Rh faktor. Krv se u svrhu transfuzije najee dijeli u 4 glavne
grupe: 0, A, B i AB to zavisi o prisutnosti ili odsutnosti dva aglutinogena (A i B). Ako nema ni A ni B
aglutinogena onda krv pripada krvnoj grupi 0. Ako je prisutan samo aglutinogen A ili samo B onda je
to krv krvne grupe A ili B. Ako su prisutna oba aglutinogena to je grupa AB. Najea je krvna grupa
0.
Resus faktor kao eritrocitni antigen dobio je naziv po imenu majmuna resus makaka. Landtajner je
dobio imuni anti-M serum. Osobe kod kojih su eritrociti bili aglutinirani tim serumom bile su resus
pozitivne, dok su osobe kod kojih nije serum aglutinirao eritrocite bile resus negativne. Rh faktor
imunoloki je neovisan o drugim antigenim sistemima u ljudskim eritrocitima. Javlja se rano kod
fetusa, a naen je i izvan eritrocita u organima i nekim tkivima. Odreivanje Rh faktora je vano pri
transfuzijama, genetici,, sudskoj medicini itd.

19. Stvaranje i tok limfe, limfne ile

Limfni sistem ine: limfa, limfne ile, limfni vorovi i limfoidni organi.
Limfa je bistra, bezbojna, viskozna tenost, specifine teine manje od krvi. Sadri elije, najvie
limfocita i manje eritroblasta i plazmu.
Limfne ile dijele se na limfne kapilare, limfne ile i limfna stabla. U toku limfe postoje dva pravila:
limfa tae samo u jednom smjeru od periferije ka centru i sve limfne ile prolaze kroz jednu ili vie
limfnih lijezda i ulaze u venozni sistem, osim glavnih stabala. Limfni kapilari su tanke cjevice,
graene od endotela. Limfne ile polaze od mree limfnih kapilara i prate vene, a postavljene su
povrnije od krvnih sudova. Limfna stabla ine skup limfnih ila.

20. Limfoidni organi (limfni vorovi i slezena)

Limfni vorovi su mala, ovalna tjelaca, mekane konzistencije, blijedocrvenkaste boje, postavljeni u
tok limfe. Veoma su vani odbrambeni organi, jer slue kao filteri za limfu i stvaraju leukocite.
Najee su postavljeni u predjelima zglobova. Svaki limfni vor ima mjesto na kome ulaze arterije,
nervi i ulazea limfna ila a izlazi vena i izlazea limfna ila.
Limfoidni organi su razliitih anatomskih osobina, razasuti po cijelom tijelu, a zajedniko im je da su
svi graeni od limfatinog tkiva. Glavna funkcija im je odbrambena, zatitna i stvaraju leukocite.
Vani limfoidni organi su limfni vorovi, limfni folikuli koji udrueni ine krajnike, slezena i grudna
lijezda.
Slezena je neparni, limfoidni organ. Nalazi se u abdomenu ispod lijevog rebarnog luka, izmeu 9 i
11 rebra. Po funkciji je odbrambeni organ i stvara leukocite a predstavlja groblje za eritrocite.
Razara istroene eritrocite i preko vene porte odnosi ih u jetru. Jetrene elije iz preostalog
hemoglobina izdvajaju eljezo i stvaraju nove eritrocite a iz proteinskog dijela hemoglobina stvaraju
une boje.
Grudna lijezda pripada endokrinim lijezdama i postoji samo u toku rasta i razvoja, a poslije njeno
mjesto zauzima masno tkivo.

21. Graa i funkcija nasus externus et internus

Nasus externus-vanjski nos: ima dva dijela, kotani i hrskavini dio. Kotani dio, ini ga korijen nosa
koji je sastavljen od obje nosne kosti. Razliitog je oblika, to ini individualnu razliku od ovjeka do
ovjeka. Hrskavini dio u osnovi ima hrskavicu a ine ga nosni hrbat. Osnova mu je hrskavica nosne
pregrade, nosna krila i nozdrve koje predstavljaju ulazna i izlazna vrata pri disanju. Nasus externus
je prekriven koom.
Nasus internus-unutranji nos: odgovara nosnoj duplji. ine ga dvije upljine, lijeva i desna. Septum
nasi je u stranjem dijelu kotan a u prednjem dijelu je hrskaviav. Lateralni zid kavum nazi ine 3
nosne koljke i 3 nosna hodnika. Strujanje zraka kroz nosne hodnike odvija se preko stranjih otvora
kavum nazi i direktno se nastavlja u drijelo. U nosne hodnike se otvaraju i paranazalni sinusi.
Sluznica kavum nazi ima tipini respiratorni epitel-cilindrini sa trepetljikama. Uloga mu je da
gibanjem svojih trepetljika, zadrava bakterije i prainu iz zraka koji udiemo. Po grai sluznice
nosna upljina se dijeli na mirisnu regiju, disajnu regiju koja ima dosta lijezda koje produkuju
sluzavu tenost koja vlai sluznicu.

22. Graa i funkcija larynxa, glottis

Larynx-grkljan je neparni, hrskavino-miini organ postavljen izmeu drijela i dunika. Funkcija
mu je provoenje zraka iz drijela do dunika i proizvodnja glasa. Smjeten je na prednjoj strani
vrata. Kod mukaraca pokazuje izboenje nazvano Adamova jabuica. Sa obje strana grkljana tee
ilno-nervni snop vrata. U svojoj grai sadri parne i neparne hrskavice, povezane ligamentima.
Neparne hrskavice: osnovna hrskavica je kartilago krikoidea-neparna, prstenasta, vrlo debela
hrskavica. Zatim, kartilago tireoidea-titasta hrskavica je neparna, sastavljena od desne i lijeve
hrskavine ploe. Ove hrskavice fiksirane su miiima. Epiglotis je grkljanski poklopac i to je
neparna, nepravilna, trouglasta hrskavica koja kod gutanja, kao poklopac zatvara grkljan,
sprijeavajui ulazak hrane.
Parne hrskavice: su kartilago aritenoidea je parna vokalna ili glasna hrskavica. I kartilago
kornikulata Santorini su male, parne, prekobrojne hrskavice, koje su smjetene na vrku vokalnih
hrskavica i povezane vrsto sa vezivnim tkivom.
Glottis je aparat za proizvodnju glasa. Sastoji se od kartilago aritenoidea i labia vokalia (glasne
usne). Glasne ice polaze od prednjeg dijela baze vokalne hrskavice, obloene su naborom sluznice
grkljana, te zajedno s njom formira glasne usne. Izmeu desne i lijeve glasnice nalazi se otvor kroz
koji struji zrak pri disanju i fonaciji. Visina ili dubina glasa zavisi od stepena napetosti glasnica.

23. Graa, smjetaj i funkcija traheje i bronhusa

Trahea-dunik je neparni, cjevasti organ, koji vodi zrak iz grkljana u plua. Protee se od osnovne
hrskavice grkljana do etvrtog torakalnog kraljeka. Graena je od veeg broja nepotpunih,
hrskavinih prstenova spojenih u stranjem dijelu, vezivom, a sprijeda je pokrivena koom,
potkonim tkivom, srednjom vratnom fascijom i tankim slojem miia.

Od ravita traheje zapoinju bronhusi i ulaze u pluno krilo gdje se bogato granaju. Bronhus dexter
je graen od 6 do 8 hrskavica. Grana se na tri grane za tri pluna renja. Bronhus sinister je graen
od 9 do 12 hrskavica. Grana se na dvije grane za dva pluna renja.

24. Pulmones-plua
Plua su parni, glavni organ respiratornog sistema. Zauzimaju desnu i lijevu polovinu toraxa. Imaju
vanjsku, unutranju i donju stranu. Desno pluno krilo je podjeljeno jednom kosom i horizontalnom
pukotinom na tri renja lobus superior, meidus et inferior. Lijevo pluno krilo je kosom pukotinom
podjeljeno na dva renja, lobus superior et inferior. Unutranja strana oba pluna krila posjeduje
udubljenje gdje u plua ulaze pluni elementi, koji zajedno ine pluni korijen.
Graa plua uslovljena je grananjem bronhusa i krvnih sudova unutar plunog tkiva. Bronhusi se
bogato granaju u pluima sve do bronhioli terminales koji slue samo za voenja zraka i koji se dalje
granaju sve do plunih akinusa. Akinusi su djelii plunog tkiva koji su okrueni i odjeljeni vezivom
od okoline. Bronhiolus terminalis na svojim zidovima imaju alveole. Alveole su najvaniji
funkcionalni dio plua gdje se vri izmjena gasova.
Plua posjeduju dva krvotoka: funkcionalni krvotok koga ini arteria pulmonalis sa ograncima i
kapilarna mrea a slui za disanje. I nutritivni krvotok koga ine arterije bronhiales a slue za
ishranu plunog tkiva.

25. Pleura i diafragma

Pleura ili pluna maramica je tanka, glatka, sjajna i serozna opna koja oblae plua i unutranje
zidove toraxa. Po tome se i dijeli na pleura visceralis koja oblae plua i pleura parietalis koja oblae
zidove toraxa.
Pleura visceralis: oblae itavu vanjsku povrinu plua i zavlai se u plune renjeve te i njih oblae.
ini plua glatkim, sjajnim i omoguava im gibanje pri disanju. Kod upale pleure postaje mutna i
zadebljana i gubi svoju funkciju. Pleura parietalis oblae zidove toraxa i dijeli se na pleura kostalis,
pleura mediastinalis, pleura visceralis, pleura diafragmatika, cupula pleure. Kavum pleurale je
prostor izmeu parietalne i visceralne pleure, omoguava gibanje plua pri disanju, gdje nema
trenja.
Diafragma je irok, spljoten, tanak mii koji dijeli torax od abdomena. To je glavni inspiratorni
mii. Polazite joj je sa unutranje strane sternuma, ide ka sredini, gdje miine niti zavre irokom
aponeurozom koja ini centralni dio dijafragme-centrum tendineum. On ima tri kraka: desni, lijevi i
prednji. Izmeu desnog i prednjeg kraka se nalazi otvor za prolaz vena kave inferior. Iznad aortnog
otvora, u visini T9 nalazi se otvor za prolaz jednnjaka. Otvor je omeen miiima koji pri disanju
steu jednjak to je vano kod akta gutanja.

26. Fiziologija disanja (difuzija gasova u pluima)

Disanje predstavlja razmjenu gasova izmeu krvi i vanjske sredine a odigrava se u pluima.
Respiracija predstavlja naizmjenino smjenjivanje udisaja i izdisaja. Mehanizam disanja: torax je
obloen pleurom i hermetiki je zatvoren. Unutar toraxa vlada negativni pritisak, manji od vanjskog,
atmosferskog. Zakon o difuziji gasova glasi: gas sa mjesta veeg pritiska prelazi na mjesto manjeg,
sa tendencijom izjednaavanja pritisaka. U udahnutom zraku sa jedne strane alveolarne
membrane, veliki je parcijalni pritisak kisika, a u krvi sa druge strane membrane veliki je pritisak
ugljen dioksida. Izjednaavanjem pritisaka sa obje strane membrane dolazi do razmjene gasova.
Ovaj proces aktivno potpomae kotano-miini okvir grudnog koa a dijeli se na dvije faze:
inspiracija kada se rebra podiu, torax se iri, i expiracija: nakon izvrene razmjene gasova u plua,
rebra se sputaju, plua se zgre i istisnu zrak.
Prosjena koliina udahnutog zraka u stanju mirovanja iznosi 500 do hiljadu ml zraka to zavisi od
uzrasta, pola, konstitucije, kondicije. Komplementarni zrak je dodatna koliina zraka koja se udie
forsiranom inspiracijom, nakon normalne inspiracije. Vitalni kapacitet plua je normalna inspiracija i
komplementarni zrak tj. najvea koliina zraka koju plua mogu primiti nakon maximalne inspiracije
i iznosi 4 hiljade ml. Mjeri se spirometrom a metoda mjerenja je spirometrija. Rezidualni zrak je mala
koliina zraka koja uvijek ostaje u pluima. Rezervni zrak je dodatna koliina zraka koja se istisne iz
plua forsiranom expiracijom, nakon normalne expiracije, gdje uvijek osaje rezidualni zrak.

27. Glavne funkcije digestivnog sistema

Digestivni sistem je dio sistemske anatomije koji obuhvata niz funkcionalno i morfoloki povezanih
organa koji uestvuju u probavi hrane. Osnovne funkcije sistema su: unos hrane, djelovanje

probavnih sokova i prerada hrane, izbacivanje nesvarenih dijelova hrane iz organizma aktom
defekacije, stvaranje rezervi u gradivnim i energetskim materijama u organizmu.
Digestivni sistem predstavljen je u vidu digestivne cijevi koja zapoinje usnom dupljom a zavrava
anusom. Dijelovi su usna upljina, drijelo, jednjak, eludac, tanko crijevo, debelo crijevo i anus.
Probavne sokove u digestivnu cijev izluuju i dvije velike lijezde: jetra i guteraa.

28. Cavum oris (palatum durum et mollae,buccae,labium sup.et inf.,dentes)

Cavum oris je usna upljina, nalazi se u visceralnom dijelu lobanje. Gornji dio je kotan a ostale
dijelove ine meka tkiva. Prednji zid je graen od usana-labium superius et inferius koji omeuju
otvor. Usne su graene od koe sa vanjske strane, potkonog tkiva, miinog sloja i sluznice.
Buke-obrazi ine lateralne zidove usana i graeni su od koe,, miinog sloja koji je veoma snaan i
sluznice.
Palatum durum je tvrdo nepce, ini vei, prednji dio krova usne upljine. Palatum mole je meko
nepce, nastavlja se natrag na tvrdo nepce, a predstavlja duplikaturu sluznice u kojoj se nalaze
lijezde i miini sloj. Po sredini mekog nepca nalazi se nepana resica.
Dentes-zubi su usaeni u zubne alveole mandibule i maxile i dijele usnu upljinu na dva dijela:
predvorje i usna upljina u uem smislu. Zubi su parni, tvrdi, pomoni organi usne upljine,
smjeteni u dva zubna luka. Osnovna funkcija im je usitnjavanje hrane radi lakeg gutanja. Dijelovi
zuba su: zubna kruna, vrat zuba, korijen zuba, prostor u korijenu zuba i vrh zubnog korijena. Mogu
biti mlijeni i stalni (32). To su sjekutii, onjaci, linjaci, kutnjaci, umnjaci.

29. Lingua-graa i smjetaj

Jezik je neparni, pljosnati, miini organ koji je smjetan u dnu usne upljine. Ima vie funkcija: kao
organ probave mjea hranu pri vakanju, kao ulni organ-organ je ula ukusa, opipa, boli i
temperature, kao govorni organ-artikulie glasove. Prilikom kontrakcije miia jezika dolazi do
potiskivanja hrane prema korijenu jezika. Tada se podie grkljan, a sputa se epiglotis i zatvara ulaz
u grkljan, te hrana sklizne u jednjak.
Gornja strana jezika je prekrivena sluznicom i hrapava je. Hrapavost mu daju brojne krvrice koje se
zovu papile linguales koje imaju okusne receptore. Vrste papila su konaste, lisnate, kupaste,
gljivaste, opanane. Donja stana jezika je glatka i sadri odvodne kanale pljuvanih lijezda. Jezik
ima veliki broj miia koji mu daju pokretljivost. Dijele se na vanjske i unutranje.

30. Gllandule salivatoriae-pljuvane lijezde

Pljuvane lijezde su nakupine lijezda u usnoj upljini koje lue pljuvaku u usnu upljinu. Dijele se
na:
-manje nakupine lijezda koje nemaju svoje ime ve se nalaze na jeziku, mekom i tvrdom nepcu,
usnama i obrazima.
-vee nakupine lijezda, to su glandule parotis-najvea pljuvana lijezda koja lui serozni, rijetki i
bistri sekret, a otvara se u sluznici obraza. Glandule sublingualis i glandule submandibularis, obje
izluuju mukoserozni sekret. Odvodni kanali se otvaraju sa donje strane jezika.

31. Fiziologija probave u ustima

Funkcija probave u ustima obuhvata 3 vrste radnji: vakanje, luenje pljuvake i gutanje hrane.
vakanje-mastikacija podrazumjeva grizenje i vakanje, drobljenje i mljevenje vrste hrane u cilju
usitnjavanja radi lakeg gutanja. Vri se voljno i reflexno.
Luenje pljuvake-salivacija: pljuvaka se lui reflexno. Manje nakupine lijezda lue stalno manje
koliine pljuvake, koja se zove pljuvaka za ispiranje. Sekret je bistar, rijedak i serozan i odstranjuje
tetne tvari iz usta. Vee nakupine lijezda poinju luiti pljuvaku nakon podraaja. To je mukozni
sekret i takva pljuvaka se zove probavna pljuvaka.
Gutanje hrane se vri reflexno, kada zalogaj dodirne radix lingve, nepane lukove i stranji zid
farinxa. Osnovna radnja koja mora biti zadovoljena pri gutanju je zatvaranje dinih puteva i to:
epiglottis zatvara ulaz hrane u grkljan i meko nepce koje zatvara kontakt usne i nosne upljine.

32. Graa i funkcija pharynxa, oesophagusa

Farinx-drijelo je neparni, miino-sluzokoni organ, pridodat i probavnom i dinom sistemu.
Protee se od baze lobanje prema dole do jednjaka,, tj. visine cervikalnog 6 kraljeka. Na drijelu se
razlikuju prednja i stranja strana. drijelo se dijeli na 3 dijela:

-gornji dio-epifarinx je nosni dio drijela. Ovaj dio ini granicu nosnog i usnog dijela drijela. Na
krovu farinxa je nakupina limfatinog tkiva koji ini drijelni krajnik.
-srednji dio-mezofarinx je usni dio drijela gdje dolazi do ukrtanja dinih i probavnih puteva.
-donji dio-hipofarinx ini grkljanski dio drijela i nalazi se iza grkljana.
Graen je od sluznice, sloj koji sadri lijezde, gusto vezivno tkivo koje ini fibroznu osnovu, dva
sloja miia i vanjski sloj.
Oesofagus-jednjak je neparni, miino-sluzokoni, cjevasti organ, koji odvodi zalogaj iz farinxa u
gaster. Protee se od drijela do eluca, i ima dijelove: poetni ili vratni dio, dalji dio kroz grudi, dio
koji prolazi kroz dijafragmu i dio koji ulazi u trbunu duplju i zavrava u elucu. Trbuni dio je veoma
kratak jer je eludac postavljen visoko u abdomenu.
Na jednjaku postoje suenja koja je vano poznavati kod sondiranja eluca. Najvanije suenje je
dijafragmatini dio jednjaka. Takoer suenje je na poetnom dijelu jednjaka i na mjestu ukrtanja
jednjaka sa lukom aorte.
Graen je od sluznice, od lijezda-glandule oesofagee, sadri dva sloja miia i adventitia.

33. Gaster-graa i fiziologija probave

Gaster-eludac je neparni organ, proireni dio digestivne cijevi, rezervoar za hranu, organ u kome
zapoinje probava hrane. Nalazi se u gornjem dijelu abdomena. Na elucu se razlikuju dijelovi:
prednji zid ili strana, fundus ventrikuli je najgornji dio eluca tankog zida, mala krivina eluca, velika
krivina eluca, mjesto ulaska jednjaka u eludac (kardia), tijelo eluca, izlazni dio eluca tj. suenje
gdje eludac prelazi u poetni dio tankog crijeva i stranji zid ili strana. Zbog veoma vane funkcije
koju obavlja, eludac je vrlo dobro snabdjeven krvlju. Na krivinama se nalaze arterijsko-venske
arkade.
Na elucu razlikujemo 5 slojeva: t.seroza-ini je peritoneum, t.subseroza, t.muskulare koja ima 3
sloja miia (vanjski, unutranji sloj i kose niti koje ine najdeblji sloj), t.submukoza-rijetko vezivno
tkivo i t.mukoza-izrazito debela sluznica.
Fiziologija probave: Motorike funkcije eluca: -pohranjivanje vee koliine hrane dok se ne
otpremi u duodenum, -mjeanje hrane sa eluanim probavnim sokovima do nastajanja polutene
kaaste smjese zavne himus, -pranjenje hrane iz eluca u duodenum. Hrana koja se u slojevima
poreda u tijelo eluca, dolazi odmah u dodir sa probavnim sokovima. Zapoinju valovi mjeanja koji
prolaze du itavog eluanog zida. Ulaskom u antrum, valovi mjeanja se pojaavaju, hrana se
mijea sa sokovima i nastaje himus. U antrumu tada nastaje peristaltika. Peristaltika je prstenasta
kontrakcija koja se pomie prema naprijed. Val peristaltike proe antrumom do pilorusa i zahvati
sadraj u antrumu. Muskulus sfinkter pilori se otvori i propusti nekoliko mililitara antralnog sadraja
u duodenum. Valovi mjeanja i peristaltike se javljaju svakih 10-20 sekundi.
Na brzinu praznjenja eluca utie enterogastrini reflex koji usporava pranjenje, stepen
napunjenosti eluca, aktivnost eluane peristaltike i sastav hrane.

34. Intestinum tenuae-graa i fiziologija probave

Intestinum tenue-tanko crijevo je najdui dio probavne cijevi i najdui organ u itavom organizmu,
dug oko 5-7m. To je neparni, cjevasti organ, direktni nastavak na eludac. Pravi brojne vijuge koje
se slau jedna na drugu i tako smanjuje duinu. Glavna funkcija tankog crijeva je dovravanje
probave sastavnih dijelova hrane to se odvija putem upijanja. Resorpcijom se stvaraju rezerve u
gradivnim i energetskim materijama u organizmu. Tanko crijevo se dijeli na duodenumdvanaestopalano crijevo, jejunum i ileum.
Duodenum-dvanaestopalano crijevo je poetni i najkrai dio tankog crijeva, duina je 2025cm. Oblika je potkovice i u njega je umetnuta glava pankreasa. Graen je od: 1. t.mukosapresjekom se vidi jedan vei uzduni nabor koji predstavlja nabor sluznice a pravi ga uovod.
Najvanije funkcionalne i morfoloke jedinke tankog crijeva u sluznici su crijevne resice. Veoma su
bogate krvnim i limfnim sudovima, nervima, glatkim miinim vlaknima. Osnovna funkcija im je da
vre resorpciju masti, bjelanevina, ugljenih hidrata i soli. U sluznici se nalaze razbacani limfni
vorovi.2. t.submukosa koja sadri Brunerove lijezde. 3. t.muskulare-miini sloj koji ima vanjske i
unutranje miie i 4. t.adventitia
Jejunum-zauzima gornje dvije petine tankog crijeva i protee se od flexure duodenojejunalis do
ileuma. Po grai je identian duodenumu.
Ileum-zauzima donje tri petine tankog crijeva i protee se od jejunuma do poetka debelog crijeva.
Ileum je graen od t. mukosa, t.submukoza-limfni vorovi koji se udrue u Pejerove ploe to je
glavna karakteristika ileuma i t.muskulare.

Kompletna sluznica tankog crijeva je bogata Liberkinovim lijezdama koje lue crijevne sokove i
regeneriu epitel crijevnih resica.
Fiziologija probave-prelaskom himusa u duodenum, dolazi do djelovanja sekreta pankreasa, ui i
crijevnih sokova, te se vri najvaniji dio probave-pretvaranje ugljanih hidrata, bjelanevina i masti
u oblik topiv u vodi i resorbovanje. Sekret pankreasa je bistra, rijetka tenost a najvaniji enzimi su
tripsin, pankreasna lipaza, pankreasna amilaza. Crijevni sok je produkt luenja Liberkinovih lijezda
u sluznici crijeva. Enzimi crijevnog soka su enterokinaza, erepsin, crijevna lipaza, invertin, maltaza i
laktaza.
u je sekret jetre koji se pomjea sa himusom u duodenumu i istovremeno sa sokom pankreasa.
Nema svoje enzime, ali je neophodan za crijevnu probavu. u aktivira pankreasnu lipazu i
omoguuje probavljanje i resorpciju masti. Masne kiseline postaju topive u vodi i samo u spojevima
sa unim kiselinama se resorbuju. une boje su otpadni produkti koji se odstranjuju iz tijela. To su
crveni bilirubin a njegovom oksidacijom nastaje zeleni biliverdin.

35. Intestinum crassum-graa i akt defekacije

Intestinum krasum-debelo crijevo je krae od tankog crijeva, veeg lumena, sive boje i jae
fiksirano za stranji trbuni zid. Smjeteno je u abdomenu oko tankog crijeva, kao okvir, dugo je 1,5
do 3 m. Razlikuju se 3 dijela:
-slijepo crijevo, to je poetni, najmanji dio, dugo oko 7cm i smjeteno u desnoj bonoj udubini.
Slijepi zavretak se zove crvuljak. On se odvaja od dna, dug je 2-3cm. Moe biti razliitog poloaja,
moe biti silazni, ulazni, zavijen, lateralni i medijalni.
-intestinum kolon je nastavak na slijepo crijevo, svojim tokom pravi okvir oko tankog crijeva. Ima
4 dijela: (uzlazni dio koji je dug 45 cm, popreno debelo crijevo dugo oko 50 cm, silazni dio dug 35
cm i kolon sigmoideum koji se nalazi u visini S3.
-intestinum rectum je zavrni dio debelog crijeva i digestivnog sistema. Protee se od kolon
sigmoideum do anusa. Zapoinje na prednjoj plohi sakruma, ide stranjim zidom zdjelice i zavri
anusom.
Debelo crijevo je graeno od t.seroza, t.muskulare-miini sloj koji je rasporeen u 3 uzdune vrpce
nazvane tenie kojih nema na rektumu. Izmeu njih je unutranji sloj haustra koli i t.mukoza-sluznica
bogata Liberkinovim lijezdama koje produkuju sluz.
Probava u debelom crijevu: Sva nesvarena hrana u debelom crijevu podlijee procesu varenja i
gnjilenja. Debelo crijevo resorbuje samo vodu iz hrane, a ostatak ini zgusnuti sadraj nesvarene
hrane koji se zove feces. Zadravanje sadraja u debelom crijevu je od 8-12h, koji se poslije ubacuje
u rectum, te se javlja subjektivni osjeaj nude i kao konana radnja vri se defekacija. Defekacija je
izbacivanje fecesa u spoljnu sredinu. Vri se voljno i reflexno.

36. Hepar-graa i funkcija

Hepar-jetra je najvea lijezda u organizmu. To je neparni, veliki, mekani organ tamnocrvenosmee
boje, glatke i sjajne povrine, teka je oko 1.5 kg. Najveim dijelom se nalazi ispod desnog rebarnog
luka a protee se i u epigastrij i zavri manjim dijelom ispod lijevog rebarnog luka. Jetra je obavijena
tankom, ali vrstom vezivnom ovojnicom, koja ini njenu ahuru-to je Glisonova ahura i koja u
unutranjost alje vezivne trake koji ine vezivnu osnovu jetre-stroma. Ova osnova dijeli jetreno
tkivo na jetrene renjie.
Jetrene elije su hepatociti. U endotelu kapilara se nalaze Kupferove elije koje imaju izrazitu
sposobnost fagocitoze naroito krvnog pigmenta koji dolazi iz slezene. Na mjestu gdje se svojim
uglovima dodiruje vie renjia, nastaju Kiernanovi prostori i u njima teku interlobularni krvni sudovi
i uni kanalii. Jetra ima dva krvotoka: nutritivni krvotok za ishranu samih hepatocita koga ini
arteria hepatica sa svojim ograncima. Funkcionalni krvotok koga ini vena porte.
Funkcije jetre: osim probavne funkcije, jetra je centralna hemijska laboratorija organizma. U jetri se
vre sinteza i resinteza svih sloenih materija organizma, stvaraju se antitijela i druge odbrambene
materije. Vri detoksikaciju svih otrovnih i tetnih materija koje dospijevaju u organizam, zapravo to
je uloga Kupferovih elija. Predstavlja vaan rezervoar energetskih i gradivnih materija organizma U
njoj se deponuje glikogen, koji se kada je potrebno mobilizira i krvlju doprema organima koji rade.
ini rezervoar krvi. Kada u organizmu nije potrebno da sva krv bude u cirkulaciji, jetra moe da
primi i deponuje veu koliinu krvi, pa kada se ukae potreba za veom koliinom krvi, jetra svojim
miiima istiskuje krv iz jetre i ubacuje je u krvotok. Jetra se tada smanji i postaje sposobna da
ponovno prim ii deponuje krv.

37. uni mjehur i vodovi

una kesa je neparni, krukoliki organ, rezervoar ui, duga je 8-11cm. Smjetena je na donjoj
strani desnog renja jetre. Na njoj se razlikuju dno, korpus koji je izduen te se postepeno suava i
prelazi u kolum vesike felee. Kolum zavija u luku i nastavlja kao izvodni kanal duktus cistikus. Ovaj
kanal se spaja sa duktus hepatikus komunis i formira veliki uovod.
Jetra neprekidno lui u. Ako nema probave u duodenumu, u ne ulazi u duodenum ve se vraa
natrag. Poto jetra izluuje neprekidno novu u, u koja se vraa ide u unu kesu. Sluznica une
kese oduzima jetrenoj ui vodu i znatno je koncentrira, te je ovako koncentrovana u znatno
sposobnija za probavu od jetrene ui i ona se izluuje u duodenum dok traje probava. Samo ukoliko
se ova u potroi za probavu u duodenumu, dolazi i u direktno iz jetre.

*Peritoneum-trbuna maramica-potrbunica
Peritoneum je glatka, sjajna, serozna opna, koja oblae sve organe i zidove abdomena. Ne oblae
sve organe isto, neke oblae sa svih strana, pa su oni slobodni, pristupani i pokretni tj. nalaze se
intraperitonealno. Druge organe oblae samo sa prednje i lateralnih strana a stranjom stranom su
privreni za stranji trbuni zid. Ovi organi su nepristupani i nepokretni tj. nalaze se
retroperitonealno. Uloga peritoneuma je odbrambeni mehanizam abdomena, jer lokalizuje patoloke
procese i ima veliku sposobnost resorpcije.

38. Bubrezi-graa
Renes-bubrezi su parni (desni i lijevi), kompaktni, uropoetini organi. Nalaze se retroperitonealno, sa
obje strane kimenog stuba. Imaju oblik velikog zrna pasulja. Bubreg se sastoji od dvije supstance:
bubrena kora koja je zrnaste structure i bubrena sr koja je prugaste structure u obliku piramida.
Bubrena kora sadri veliki broj sitnih, kuglastih tjelaaca i veliki broj kanalia. Tjelaca se zovu
Malpigijeva tjelaca ili glomeruli, a ine najvanije funkcionalne jedinke bubrega. Oko glomerula
nalazi se Bovmanova ahura u obliku jako ulubljene kugle i ima vanjski i unutranji zid. U glomerul
ulazi arteriola aferens, iz glomerula izlazi arteriola eferens. Sa suprotnog kraja glomerula zapoinje
Henleova petlja koja ima silazni i uzlazni krak.
Kanalii se zovu tubuli. Nefron je osnovna morfoloko funkcionalna jedinica bubrega i sastoji se od
glomerula, kanalia-tubula i Henleove petlje. Tako bubreg predstavlja uniju velikog broja nefrona.
U bubrenoj sri, pored piramida i papilla, nalaze se jo i bubrene aice i ima ih koliko i papilla.
Nakapnica je mjesto gdje se bubrene papile otvaraju svojim vrkom i gdje se skuplja mokraa.
Papila ima 7-8, a piramida 2-4 koje se spoje u jednu papilu. Iz nakapnice se nastavlja suenje koje
predstavlja ureter ili mokraovod.

39. Funkcija bubrega (mehanizam stvaranja i izluivanja urina), sastav urina

Funkcije bubrega: -stvaranje i izluivanje urina, -izluivanje veine konanih produkata
metabolizma (otrovi, lijekovi, a koje su tetne za organizam), -kontrola koncentracije veine
sastojaka tjelesnih tekuina. Bubrezi su najvaniji regulator metabolizma vode i kontrolni ureaj za
normalan sadraj soli u krvi. -Odravanje normalne apsolutne reakcije krvi. Neophodno je da sva krv
proe kroz bubrege i u njima se to krae zadri. Bubreg je veoma dobro snabdjeven krvlju. Veliki
dio rada srca vri rad bubrega, te kod bolesti bubrega nastupaju i smetnje u radu srca i obrnuto.
-diluciono-koncentraciona sposobnost bubrega. To je sposobnost razrijeivanja i koncentrovanja
mokrae.
Urin-mokraa je koncentrovani rastvor soli u vodi. U sastav mokrae ulaze: anorganske tvari (soli
fosfata, sulfata, amonijak), organske tvari (urea, mokrana i hipurna kiselina i kreatinin), une boje
i nema bjelanevina, glukoza u tragovima.
Mehanizam luenja mokrae u bubregu: mokraa u bubregu se stvara filtracijom krvi u
glomerulu, a energiju daje sam srani rad. U glomerulu nastaje glomerualni filtrat, koji se sastoji od
vode i otopljenih tvari krvne plazme, bez bjelanevina. To je primarna mokraa. Ona se dalje
mijenja, ide kroz Bowmanovu kapsulu u tubule, Henleovu petlju i dolazi u pelvis renalis. Prolaskom
kroz tubule, vri se proces osmoze i reapsorbcija vode i tvari. Reabsorbuje se oko 98-99 posto vode,
nazad u krv, a svega 1-2 posto ostaje sekundarna mokraa koja se do izlaska u spoljnu sredinu vie
ne mijenja. Drugi faktori koji utiu na luenje mokrae su sastav krvi, koliina krvi, arterijski krvni
pritisak, bubreni ivci i hormoni.

40. Ureter,vesica urinaria et urethra feminia

Ureter je parni, cjevasti organ, direktni nastavak pelvis renalis, dug oko 30 cm, a desni je neto
krai, jer je desni bubreg postavljen nie. Zapoinje ljevkastim suenjem iz pelvis renalis, ide
trbunom dupljom, ulazi u karlinu duplju i ulijeva se u mokranu beiku. Svojim tokom prolazi kroz

tri dijela: trbuni dio koji je najdui, neto krai karlini dio i intramuralni dio koji se nalazi u zidu
mokrane beike. Nalazi se retroperitonealno i ima stalno mjesto. Kosi tok kroz zid mokrane beike
je veoma vaan jer muskulatura mokrane beike stie sam ureter i ne dozvoljava vraanje
mokrae natrag. Zid uretera ini snana, glatka, uzduna i kruna muskulatura koja vri
peristaltike pokrete. Sluznica je jako uzduno naborana a nabori prestaju pri protoku mokrae.
Mokrana beika (vesica urinaria) je neparni, krukoliki organ, rezervoar za mokrau,
kapaciteta oko 400 ml, iznimno i do 1500 ml. Smjetena je u upljini male karlice. Na mokranoj
beiki razlikujemo gornji zailjeni dio koji ini vrh-apex vesice urinary, zaobljeno i proireno dnofundus vesice urinarie i korpus vesice urinarie. Unutranjost vesice urinarie ini sluznica koja je jako
nabrana a nabori se ire pri punjenju mokraom. U unutranjost se otvaraju ureteri sa svoja dva
ua a sa dna polazi ue unutranjeg otvora uretre. Ova tri ua ine jedan trougao ija je sluznica
glatka a i esto je mjesto patolokih procesa. Zid same beike ini miini sloj koga grade dva
sfinktera. Unutranji sfinkter se nalazi oko ua uretre i pod kontrolom je velikog mozga i vanjski
sfinkter koji se nalazi oko ua uretera i voljni je mii.
enska mokrana cijev (urethra feminina) je neparni, cjevoliki organ, cilindrini kanal duine
oko 3 cm, odvodi mokrau u spoljnu sredinu. Zapoinje na ostium uretre internum, ide dole i
naprijed,, prolazi kroz dno male karlice i otvara se na vanjskom uu uretre koja se nalazi na
gornjem dijelu predvorja rodnice. Svojim tokom izbouje prednji zid vagine, to je veoma vano pri
kateterizaciji.

41. Graa i funkcija testisa,ovojnice testisa

Testis ili sjemena lijezda je parni organ, jajolikog oblika, duine 4-5cm. Predstavlja najvaniji muki
polni organ. Testisi su smjeteni u skrotumu (kona vrea) i vise slobodno ispred i izmeu bedara a
ispod penisa. Testis je sloena lijezda. Grade je brojni kanalii-tubuli testis koji ine aktivni dio
lijezde-lijezdani parenhim. Sam testis je obavijen vrstom vezivnom ovojnicom od koje se formira
ljezdana stroma. U piramidama su smjeteni ljezdani renjii.
Zametni epitel je graen od dvije vrste elija. Sertolijeve elije koje slue za ishranu spermija i
zametnih elija koje stvaraju spermije. Ove zametne elije su poredane u nekoliko slojeva. Prvi,
najdublji sloj ine spermatogonije, drugi srednji sloj ine spermatocite i trei povrni sloj su
spermatide, koje se pretvaraju u spermije. Novi spermiji se neprekidno stvaraju.
U ljezdanim renjiima nalaze se specijalne Leidigove intersticijalne elije. Ove elije su lijezde sa
unutranjim luenjem, jer lue hormon testosterone koji razvija sekundarne polne karakteristike kod
mukaraca.
Ovojnice testisa-od slojeva trbunog zida nastaju ovojnice samog testisa koje se dijele na: fascia
kremasterika, muskulus kremaster, fascia spermatika interna. Ove tri ovojnice obavijaju sam testis i
sjemenu vrpcu. Postoji i etvrta ovojnica-tunika vaginalis testis.

42. Epididimis,ductus deferens,vesiculae seminales

Izlaskom izvodnih kanalia testisa kojih ima 10-12 i ravnog su toka, dalje idu zavojito, pravei veliki
broj vijuga koje se slau jedna na drugu. Nastaje nakupina tih kanalia koji ine renjie. Na bazi tih
renjia kanalii se odvajaju i otvaraju u vei izvodni kanal. Tako epididimis predstavlja poseban
organ sastavljen od kanalia testisa, renjia i izvodnog kanala, koji lei uz stranji i gornji dio
testisa. Sastoji se od glave i repa.
Ductus deferens-Sjemenovod je duga, vrsta cijev, koja vodi spermije od kauda epididimis do
baze prostate i zavri nastavivi u duktus ejakulatorius.
Vesicule seminales-sjemene kese su kupasti organ, spljoten od sprijeda prema nazad. upljina
sjemenih kesa predstavlja rezervoar za spermije, a njihov epitel lui sekret potreban za njihovu
pokretljivost. Izvodni kanal sjemenih kesa se spaja sa zavrnim dijelom sjemenovoda, pa nastaje
zajedniki kanal duktus ejakulatorius. On ulazi u bazu prostate i otvara se u prostatini dio uretre na
mjestu koje se zove sjemeni breuljak.

43. Funiculus spermaticus-sjemena vrpca ,scrotum-monice

Tokom embrionalnog razvoja, testisi se nalaze u trbunoj duplji. Pred sam poroaj dolazi do
sputanja testisa u skrotum, kroz prednji trbuni zid. U toku sputanja, testisi za sobom vuku svoje
krvne i limfne sudove, ivce i izvodne kanale, te tako nastaje cilindrina formacija na kojoj vise
testisi-sjemena vrpca. U grai se razlikuju dva segmenta: prednji segment koji sadri arteria
testikularis, splet vena, limfne sudove i autonomni ivani splet i stranji sedmet koji sadri izvodne
kanale, njegovu arteriju i venski splet.

Skrotum-monice ima oblik kone vree, koja visi u medijalnoj liniji iza penisa i izmeu bedara.
Gornji kraj se nastavlja na okolnu kou, a razlikuje se po tome to je koa tamnija, sadri elastine
niti i lijezde znojnice i lojnice.

44. Penis
Penis ili muki polni ud visi slobodno ispod simfize, ispred skrotuma, Glavna uloga je da unosi
spermije u izvodne puteve enskog polnog aparata tj. odravanje vrste i izluivanje tj. izbacivanje
mokrae u vanjsku sredinu. U grai se razlikuju: 1. sredinji dio (corpus penis). Penis je izgraen od
3 cilindrina tijela, od toga su dva vea korpora kavernosa penis i tree, spuvasto tijelo-korpus
spongiosum penis.
2. Glans penis (glavica) je prednji dio. To je odebljanje na prednjem kraju a na vrhu je sagitalno
postavljena pukotina koja predstavlja vanjski otvor uretre za izbacivanje mokrae i spermija. i
3. Radix penis-korijen koji ini stranji dio

45. Urethra masculina-muka mokrana cijev ,prostata

Muka uretra je duga cijev, koja se prua od mokrane beike do glans penis i otvara se sa spoljnjim
otvorom uretre. Predstavlja izvodni kanal za mokrau i spermije. Polazi od unutranjeg otvora
uretre, ide dole do baze prostate, prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu i otvara se na glans penis.
Zid je graen od sluznice koja je izvana pojaana sa miiima. Sluznica sadri Literove lijezde koje
se nalaze du itave uretre. Sekret je bistar i titi sluznicu od tetnog dejstva mokrae.
Prostata ili kestenjaa je neparni organ, oblika kestena. Smjetena je ispod mokrane beike.
Ima prednju, stranju i lateralne strane. Poetni dio uretre prolazi kroz prostate, te se nalazi vie
naprijed, a duktus ejakulatorius vie natrag. Izmeu njih se nalazi sredinji reanj-lobus medius.
Vezivnu osnovu ini stroma, graena od glatkih miinih nit ii elastinih vlakana. Parenhim prostate
je graen od 30-35 lijezda, koje svoje izvodne kanale otvaraju u prostatini dio uretre. Sekret ima
vie uloga, kada se pomjea sa supermom povea koliinu serme, povea gibljivost i pokretljivost
spermija i svojom alkalnou neutralie kiselu reakciju vagine. Na mjestu prelaska uretre kroz
urogenitalnu dijafragmu, sa obje strane uretre su dvije Kowperove lijezde.

46. Graa i funkcija ovariuma-jajnika i tubae uterinae-jajovoda

enski polni organi se dijele na unutranje: ovarium-jajnik, uterus-materica, tuba uterina-jajovod i
vagina. Vanjske: akcesorni organi oko vanjskog otvora vagine
Ovarium-jajnik je parni organ, oblika badema, duine do 5 cm, irine do 3 cm i debljine 1 cm.
Povrina jajnika je glatka, kod osoba koje nisu imale menstruaciju. Kod ena koje su imale
menstruaciju, povrina je posuta oiljcima, jer svaka menstruacija ostavi po jedan oiljak na povrini
jajnika. Jajnik je vana lijezda sa unutranjim luenjem,, kao testis kod mukarca. U jajniku se
razvijaju i dozrijevaju polne enske elije, jaja ili jajne elije.
Jajnik je izgraen od strome i parenhima. Stromu grade vezivni snopovi, izukrtani u raznim
smjerovima, a na periferiji su i glatke miine niti. Oko jajnika se stroma zgusne i formira ovojnicu.
Parenhim ine zametni epitel i jajani mjekovi-folikuli ovariki. To su male formacije razasute u
stromi. Izgraeni su od velike elije-ovuma ili jajaca i njenih ovojnica. Folikuli pokazuju razlike u
poloaju, veliini i unutranjem izgledu, te se tako parenhim dijeli na tri zone: folikuli su najvei,
srednja folikuli srednje veliine i povrna zona-najmanji folikuli.
U razvoju folikula se razlikuju 3 stadija: primarni folikul, folikuli u stadiju razvoja, zreli folikul ili De
Grafov folikul. Prskanje zrelog folikula se zove ovulacija. Korpus luteum se smatra novostvorenom
lijezdom sa unutranjim luenjem, ija je osnovna uloga da lui hormon koji uva trudnou. Ono
poinje luiti, podraeno hormonima hipofize, luteo-stimulirajui hormon (LSH).
Tuba uterine-jajovod je parni, cjevasti organ male karlice, dug 10-12 cm. Glavna funkcija jajovoda
je da omoguava prolaz jajetu do materice i prolaz spermija iz materice do jajeta, gdje se oplodnja
vri u lateralnoj treini jajovoda. Jajovod je smjeten intraperitonealno. Lateralni kraj jajovoda
nadnosi se nad ovarij na mjestu izboenja De Grafovog folikula, kako bi pri ovulaciji primio izbaeno
jaje. Posjeduje 10-12 resica-fimbrije, koje obuhvate jajnik na mjestu izboenja De Grafovog folikula.
Ovaj dio jajovoda se zove infundibulum.

47. Uterus-materica
Uterus je neparni, uplji organ, oblika kruke, ija je baza okrenuta prema gore, a vrh prema dole.
Smjeten je u maloj karlici a funkcije materice su: da prima oploeno jaje, osigurava normalan
razvoj jajeta, da brine o opskrbi embriona koji se razvija iz jajeta i kontrakcijom svoje musculature
istiskuje plod u vanjski svijet.

Graena je od 1. korpus uteri-tijelo u koga se otvaraju oba jajovoda, 2. cerviks uteri-grli materice
ini donji dio materice i otvara se u vaginu. 3. kavum uteri-upljina uterusa koja je svedena na
kanal-kanalis cervikis a zavrava na vanjskom uu materice.
Uterus se nalazi u poloaju anteverzije i antefleksije. Anteverzija je poloaj u kome je uterus kao
cjelina, nagnut prema naprijed. Antefleksija je poloaj uterusa koji korpus uteri zauzima u odnosu na
cerviks. Ligamenti uterusa su iroka materina veza i okrugla materina veza. Oba ova ligamenta
ine fiksacioni aparat uterusa koji dri uterus na jednom stalnom mjestu.
Graa zida uterusa: 1. perimetrium-predstavlja peritoneum, 2. miometrium-ini debeo sloj glatkih
miia i to je glavni dio zida materice. 3. endometrium je sluznica materice, prekrivena epitelom.
Menstrualni ciklus predstavlja progresivno-regresivan proces na sluznici, koji traje od 28-33 dana,
od prvog dana jedne do prvog dana druge menstruacije. Sluznica prolazi u tom periodu kroz 4
stadija: mirni period, predmenstrualni stadij, menstruacija i postmenstrualni stadij.

48. Vagina i vanjski enski spolni organi

Vagina je neparni, cjevasti organ, smjeten u medijalnoj liniji od materice do vanjskog otvora
vagine, koji se nalazi izmeu malih stidnih usana. Osnovna uloga vagine je da predstavlja glavni
kopulacioni enski organ, za vrijeme menstruacije kroz vaginu prolazi menstrualna krv, a za vrijeme
poroaja plod. Vagina svojim proximalnim krajem ovija grli materice. Prostor izmeu zida vagine i
grlia materice naziva se fornix ili svod vagine, koji se dijeli na fornix anteriror et posterior. Fornix
posterior prekriven je peritoneumom koji prelazi na rektum inei kavum Douglasi. Vanjski otvor
vagine je djelimino zatvoren sa naborom sluznice, to je hymen ili djevinjak.
Zid vagine je izgraen od glatkih miiia a sluznica je jako nabrana.
Partes genitals externe-svi vanjski enski polni organi zajednikim imenom se zovu vulva. To su:
1. predvorje vagine-to je vee udubljenje oblika badema. 2. venerin breuljak-predstavlja kono
izboenje ispred simfize, pokriveno dlakama. 3. velike stidne usne-ine dva kona nabora koja
izmeu sebe zatvaraju eliptini otvor. 4. male stidne usne-takoe ine dva kona nabora koja
ograniavaju predvorje vagine. 5. klitoris-draica je mali neparni organ koji odgovara penisu kod
mukaraca. 6. bulbi vestibule-dva parna, simetrina organa. 7. Glandule vestibulares majores
Bartolini- velike Bartolinijeve lijezde, nalaze se po jedna sa svake strane vanjskog otvora vagine. 8.
Glandule vestibulares minores-male lijezde.

49. Graa i funkcija dojke-mamma

Mamma ili dojka je mlijena lijezda, parni organ, oblika polulopte. Smjetena je na prednjem zidu
toraxa od 2 do 7 rebra. Predstavlja glavnu sekundarnu polnu karakteristiku svake ene koja svoj
razvoj zapoinje u pubertetu. Lui sekret-mlijeko. Samo u periodu laktacije lui mlijeko, a luenje je
uslovljeno dejstvom hipofize, koja lui poseban hormon-prolaktin.
Spoljanja graa: na koi dojke, na sredini se nalazi tamnija pigmentacija oblika prstena i u sredini
je grudna bradavica, a u njoj izvodni kanalii mlijene lijezde. Unutranja graa: ispod koe je sloj
povrnog masnog tkiva a zatim sama lijezda, koja je graena od strome i parenhima, koji zajedno
ine korpus mame. Stromu grade vezivni traci koji odjeljuju renjie lijezde. Izmeu renjia je
vei broj limfnih vorova. Ispod lijezde je dubok sloj masnog tkiva, a ispod je fascija musculus
pectoralis major za koju je dojka labavo vezana, te je dobro pokretna.