Carlos Castaneda :
UCENJE DON HUANA
znanje indijanaca yaqui
The Teachings of Don Huan
A Yaqui way of knowledge
The Regents of University of California, 1968
{_PRVA_KNJIGA_sabranih djela_C .C._}
[- knjige 1, 2, 3, 4, 5, 6 su viSe kao arhivska vrijednost, no prava
objaSnjenja svijesti i svijeta su u knjigama 7, 819! |UVOD
Leta 1960, dok sam studirao antropologiju_ na
Kalifornijskom univerzitetu u Los Andelesu, puto-
yao sam nekoliko puta na jugozapad da bih prikupio
podatke o Iekovitom bili koje upotrebljavaju. Indi-
Janci_u toj oblasti. Dogadaji koje ovde opisujem
poéeli su na jednom od tih putovanja, U jednom
pograniénom gradu &ekao sam autobus _,,Grej-
haund" i razgovarao s prijateljem koji mi je bio
vodit i pomoénik u tom postu. Iznenada se nagnuo
nuo mi da jedan dovek, stari, sedi
Indijanac koji je sedeo pred prozorom, zna veoma
mnogo 0 bilju, narogito o pejotlu. Zamolio sam
prijatelja da me upozna s tim ¢ovekom.
Moj prijatelj ga je pozdravio, onda je prigao i
rukovao se s njim. Po8to su porazgovarali neko
vreme, prijatelj mi je dao znak da im se pridruzim,
on me odmah zatim ostavio nasamo sa starcem, ne
potrudiv’i se éak ni da nas upozna. Starcu to nije ni
niimanje smetalo. Predstavio sam mu se, a on reée
da se zove Huan i da mi stoji na usluzi. U govoru se
sluzio uétivim oblikom Spanskog jezika. Rukovali
smo se na moju inicijativu, a potom smo neko vreme
utili. Nije to bilo napeto éutanje, nego neko
spokojstvo, prirodno i opusteno kod obojice. Iako
su njegovo tamno lice i vrat bili naborani, o
njegove godine, primetio sam da mu je telo mii
i gipko.
Rekao sam mu zatim da bih Zeleo da dodem dopodataka o lekovitom bilju. Iako, u stvari, nisam
gotovo nigta znao o pejotlu, drzao sam se kao da
znam mnogo, pa sam mu éak nagovestio da bi za
njega moglo biti korisno da sa mnom razgovara o
tome. Dok sam ja tako brbljao, on je lagano klimao
glavom i gledao'me, ali ni8ta nije rekao. Izbegavao
sam da ga pogledam u oéi, i na kraju smo stajali, nas
dvojica, u mrtvom muku. Najzad, posle duge pauze,
kako se meni bar uéinilo, don Huan ustade i pogleda
kroz prozor. Njegov autobus je stigao. Rekao mi je
zbogom i oti8ao sa stanice.
Bilo mi je neprijatno 8to sam mu govorio gluposti
i Sto su me one njegove markantne oti protitale.
Kad se moj prijatelj vratio, pokusao je da me utesi
Sto nigta nisam doznao od don Huana. Objasnio mi
je da je taj starac éesto éutljiv ili da ne Zeli ni8ta da
kaze, ali ja se nisam mogao lako osloboditi uznemi-
rujuéeg dejstva tog naSeg prvog susreta.
Potrudio sam se da saznam gde Zivi don Huan i
je sam ga nekoliko puta posetio. Svaki put sam
pokuSavao da ga navedem na razgovor o pejotlu, ali
uzalud. I pored toga smo se veoma sprijateljili i
moje nauéno istrazivanje je zaboravljeno ili, bolje
reéi, upuéeno kanalima beskrajno udaljenim od
moje prvobitne namere.
Prijatelj koji me je upoznao sa don Huanom
objasnio mi je kasnije da taj starac nije rodom iz
Arizone, gde smo se sreli, veé je bio Jaki Indijanac
iz Sonore, Meksiko.
Don Huan je za mene u poéetku bio samo jedan
neobiéan Eovek Koji mnogo Zna o pejotlu i koji
yeoma dobro govori spanski. Ali judi s kojima je
Ziveo verovali su da on poseduje neko _,tajno
znanje", da je brujo (bruho), Spanska reé brujo na
engleskom Zznati lekar, vidar, vestac, éarobnjak.
Upotrebliava se_uglavnom za jude’ koji imaju
neobiénu, i najée8ée zlu, mos.
Poznavao sam don Huana veé punu godinu kad
je poteo da mi se poverava. Jednog dana rekao mije da poseduje izvesno znanje koje je nautio od svog
uditelja, ,,dobrotvora” kako ga je on nazivao, koji ga
je upucivao u neku vrstu Segrtovanja. Don Huan je,
sa svoje strane, izabrao mene za svog Segrta,
uéenil ali me upozorio da ¢u morati veoma
ozbilino da se angazujem i da je obuka duga i
naporna.
Opisujuéi svog utitelja, don Huan je upotreblja-
vao ret diablero. Docnije sam saznao da reé
diablero upotrebljavaju samo Indijanci iz Sonore. Ta
reé se odnosi na zlu osobu koja se ‘i crnom
magijom i koja moze da se pretvori u Zivotinju —
pticu, psa, kojota, ili bilo koju drugu. Prilikom jedne
moje posete Sonori doziveo sam nesto narotito sto
Vozio
u drugtvu dvojice prijatelja,
Indijanaca, kad sam primetio psa koji je, kako mi se
Ginilo, prelazio s jedne strane druma na drugu.
Jedan od mojih prijatelja reée da to nije pas, nego
da je veliki kojot. Usporio sam i stao na drumu, sa
strane, da bih bolje video tu Zivotinju. Ostala je jos
nekoliko sekundi u prostoru osvetljenom farovima, a
onda je pobegla u chaparral’. Nema sumnje da je to
bio kojot, ali bio je dvaput vedi
Uzbudeni, moji prijatelji su razgovarali
je to veoma neobigna Zivotinja i jedan od
da bi to mogao biti diablero. Odluéio sam da pricu 0
tom dofivijaju iskoristim da bih pitao Indijance iz tog
kraja Sta misle 0 postojanju diablerosa. Razgovarao
sam s mnogima, ispritao im pritu, pa im onda
postavijao pitanja. 3 slede¢a razgovora pokazuju
Sta oni o tome misle.
je to bio kojot, Coj?" upi
»Misli8 li 0 sam
jednog mladiéa posto je saslu8ao moju pritu.
»Ko zna? Pas, bez sumnje. Suvise veliki za
kojota.”
‘ Chaparral = tmovito, bodljikavo Zbunje. — Prim. prev.»Misli8 lida je to mogao biti diablero?"
jeSta. Tako neSto ne postoji.”
aZe’, C
svasta zami Da ste ubhvatili tu
Zivotinju, Kladim se da biste videli da je to pas.
Jednom sam imao nekog posla u drugom gradu pa
sam pre zore ustao i osedlao konja, Kad sam posao,
ila na
ogromnu Zivotinju. Moj konj se propeo i zbacio me
sa sedla, I ja sam se poprilitno uplasio, ali ispostavi-
lo se da je ta senka u stvari neka Zena koja je i8la u
grad”,
Hoée8 da kaze’, Coj, da ne veruje’ da postoje
diablerosi?”
»,Diablerosi! Sta je diablero? Kazi mi ta je
diablero?”
Ne znam, Coj. Manuel, koji je bio sa mnom u
automobilu te noéi, rekao je da je taj kojot mogao
biti diablero. Mozda bi mi ti mogao reci sta je
diablero?"
Kazu da je diablero brujo (ve8tac) koji moze da
se pretvori u 8ta god zazeli. Ali svi znaju da je to
Gista izmisljotina, Stari ludi u ovom kraju puni su
prita o diablerosima. Mi mladi u to ne verujemo."
Sta _mislite, kakva je to Zivotinja bila, dona
Lus?" upitao sam jednu sredovetnu Zenu.
Samo Bog to pouzdano zna, ali ja mislim da nije
bio kojot. Ima biéa koja se pojavijuju kao kojoti, ali
to nisu. Da li je kojot jeo ili je tréao?”
»Stajao je, uglavnom, ali kad sam ga prvi put
spazio, misiim da je nesto jeo.”
wJeste li sigurni da nista nije nosio u njuski?"
;Moida i jeste. Ali, kazite mi, zar bi to menjalo
stvar?"
Da, bi. Ako je ne8to nosio u njuski, onda to nije
bio’ kojot.”
A Sta je to onda bilo?"
“Bio je to neki Govek ili Zena.”«Kako zovete takve osobe, dona Lus?"
Nie odgovorila. Zapitkivao sam je jo8 neko
vreme, ali bez uspeha. Na kraju je rekla da ne zna.
Upitad sam je da li se takve osobe nazivaju
diablerosima, @ ona je odgovorila da je ,diablero”
jedno od imena koja im se daju.
»Poznajete li nekog diablerosa?"
»Poznavala_sam jednu Zenu", odgovori_ ona.
pUbili su je. To se desilo kad sam jo8 bila mala. Ta
Zena se, kazu, pretvarala u kutku. I jedne noéi
kutka je otigla u kuéu nekog belca da krade sir.
Belac je puskom ubio kutku, i istog éasa kad je
kuéka uginula, umrla je i ta Zena u svojoj koli
Njena rodbina se iskupila pa su svi zajedno otisli
belcu i zahtevali da im plati. Belac je dao podosta
novea zato sto ju je ubio."
Kako su mogli da traze da im plati kad je on
ubio_ samo jednog psa?
.Rekli sur da je belac znao da to nije pas, zato sto
je tu pored njega bilo i drugih Ijudi i sto su’svi videli
da pas stoji na zadnjim nogama kao éovek i da je
posegao za sirom koji je stajao na plitici obeSenoj 0
krov. Ti ljudi su éekali lopova, zato sto je neko
svake no¢i krao sir tog belca. Tako je on ubio
lopova znajuéi da to nije pas.”
wlma li i danas diablerosa, dona Lus?
»Takve stvari su velika tajna. Kazu da vise nema
diablerosa, ali ja u to sumnjam, jer samo élan
porodice diablerosa mora da nauci sve ono sto
diablero zna. Diablerosi imaju svoje zakone, a po
jednom od njih svaki diablero mora da obuéi nekoga
od svog roda u tajne vestine diablerosa."
»Sta misli, koja je to Zivotinja bila, Henaro?"
upitao sam jednog veoma starog Coveka.
«Bio je to pas sa nekog ranéa u tom kraju. Sta bi
drugo bilo?"
»Mogao je biti diablero!”
;Diablero? Ti si lud! Nema diablerosal”