~1~

~2~

I
Pregledavanje poutjelih fotografija izmamilo je suze u Eden.
Mnogo prije, jo u djetinjstvu, zaklela se da vie nikad nee plakati. Smrt
bliske osobe skrila je tu odluku. Annie Holmes znaila je za Eden Lange
mnogo vie od roene majke. Kad su Edenini roditelji skonali kratak,
ali buran brak, majci je dodijeljena njena sestra blizanka Elaine dok je
Eden ostala na brizi ocu. Prodana je mala kua u kojoj su ivjeli i vei
dio nekretnina, a skroman dobitak podijeljen je izmeu njih. Florence
Lange uzela je Elaine i vratila se u kuu svoga starijeg brata Franka
Edena i njegove ene Justine. Jonathan Lange kasno se enio i, unato
otrim sukobima izmeu njega i Flo, unato estim napetostima i
otvorenoj netrpeljivosti, ena i male blizanke bile su smisao njegova
ivota. Bio je izgubljen i potresen rastavom braka i bespovratnim
gubitkom doma. Annie je postala glavno uporite u ivotima Jonathana i
njegova djeteta. Brinula se o Eden nastojei joj nadomjestiti i oca i
majku, dok se Jonathan barem djelomino nije oporavio od oka.
Preselili su u njen pansion... nakaznu, trokatnu grdosiju u gotikom
stilu, nasaenu na uzvisini iznad zaljeva Humboldt. Annie je odavno
odustala od uzaludna ulaganja vremena i novca u odravanje kuerine s
koje su vjetar i kia poskidali buku i boju. Eden je voljela tu kuu, ma
koliko tronu i neuglednu. Sve do desete godine ovdje joj je bio dom.
Tad je otac umro od leukemije i Eden je naprasno istrgnuta iz oputene
veselosti i topline Anniena pansiona i baena u vjeno usijanu
atmosferu Frankova i Justinina doma u kojemu se ponovo sastala s
majkom i sestrom. Dotad je Eden poznavala samo oevu blagu,
nesebinu skrb za njena osjeanja i prava drugih. Djelotvoran nehaj
njegov i Annien ostavili su joj slobodu i prostor za ispitivanje i
proirenje vlastitih zanimanja i mogunosti. Utoliko vie ju je zapanjilo
beutno prigovaranje ujne i ujaka na raun njena odgoja, te sitniavosti
zlobno prekoravanje Jonathana. Jednom je zgodom ak pokuala
pobjei. Prevalila je cijeli put do Anniene kue plamtei od velika
negodovanja. Odustala je od prolijevanja suza i zaklela se da vie nikad
nee zaplakati. Kad je upitala Annie zato njeni roaci tako zduno mrze
oca, dobila je vrlo smiren i razloan odgovor.
- Ljubomorni su, zlato. Najvea Jonathanova mana jest nepatvorena
dua i pjesniki pristup ivotu. On nije bio u stanju o nekome suditi s
primjesom grubosti, a kamoli mrziti. Njegov nain ivota neprestano je

~3~

podsjeao Franka i Justinu... ak i Flo na najgore ljudske slabosti i

vlastite neuspjehe. To mu nipoto nisu mogli oprostiti.
Premda je u to vrijeme Eden bila premlada da bi potpuno shvatila
smisao Annienih rijei, one su joj donijele utjehu. Svjesna vlanih
tragova na licu, ali i sad umirena, ugurala je stare slike u runu torbicu
jer je odluila naveer im posvetiti vie panje. U posljednjih nekoliko
godina poraslo je zanimanje za pjesnitvo Jonathana Langea i njegova
su djela poela dobivati priznanja u akademskim krugovima. U lokalnim
glasilima objavljeni su lanci o njemu, a sve je vie bilo graana koji su
izmiljali kojekakve zgode da dokau bliskost s njim. Preko noi je
postao legenda. Elaine je progledala pod dojmom odjednom hvaljena
oca, to nimalo ne iznenadi Eden.
Otprije je saalijevala sestru zbog nesposobnosti da za ivota cijeni
oca zbog vrlina koje su ga krasile, umjesto to slijepo slijedi tue
miljenje.
Prodorna zvonjava telefona prene je iz misli. Uz prilian napor
javila se smirenim, poslovnim tonom.
- Kako si, draga moja Eden?
Bila je to Elaine, a lana ljubaznost i briljivost u glasu potaknuli su
drsku zajedljivost u Edeninu odgovoru.
- alim to u te razoarati, ali dobro sam.
- Oh! - inilo se da je Elaine iznenaena. - Ba dobro, jer Jerry i ja
bismo eljeli da doe k nama na veeru.
- Rado bih vam ispunila elju, ali moram pripaziti na prehranu.
Neke mi stvari teko sjedaju na eludac.
S druge strane zauo se uzdah, a potom bljutavo udvoran Elainen
glas.
- Kako moe biti toliko zajedljiva, Eden? Muka mi je kad pomislim
na toliku nezahvalnost, a Jerry i ja imamo najbolju elju da ti
pomognemo.
- Kako mi to odmah nije palo na um! Oboje se muite da mi
pomognete otkako sam se vratila kui - ivahno e Eden. - Uistinu
nemam razloga pitati se to vas je to ponukalo da me pozovete u goste,
a prolo je tek... je li tri mjeseca od mog povratka? Vrijeme zaista leti
kad se ovjek dobro zabavlja! - Glas joj je poprimio ogoren prizvuk. Elaine, nisi se ak potrudila uzvratiti mi telefonski poziv u posljednja
dva mjeseca! to te je spopalo odjednom?

~4~

- Molim te, pokuaj shvatili, Eden. Znam da smo se Jerry i ja trebali

ponaati drugaije. Sad uviamo pogreku, uli smo za Annienu smrt i
sad vie nee moi odsjesti u njenoj kui, a znamo da nisi uspjela
pronai posao...
- Dakako, znate, Elaine - otro je prekine Eden - kad se upravo tvoj
premili mu potrudio ocrniti me toliko da me nitko ne eli zaposliti,
- Nema li dojam da si malo pretjerala? ak da te Jerry i elio
ocrnjeti, kako ti to naziva, on nema toliko utjecaja. Mogla bi malo
razmisliti i o mogunosti da posao nisi dobila zbog prilino,,, kako da se
izrazim... zla glasa koji te prati.
- Oh, ni za trenutak nisam posumnjala kako je to neizravan razlog
odbijanju molbi koje sam podnijela. Jerry moda nije tako uvaena
linost, ali njegova banka prilino je uvjerljiv razlog za posluh trgovcima
i poslovnim ljudima koji ovise o njegovu kreditu. A to se tie izravna
razloga... pa svi mi znamo da bankari i njihovi obitelji, sve do ogorice,
moraju biti besprijekorne prolosti, Jerryju je doista vrlo nezgodno to
moja prisutnost u gradu znai neprestanu prijetnju briljivo uvanoj
netaknutosti. - Podrugljivo se nasmijala. - Trezor valja sauvati pa
makar i prazan.
Po Elaineinu kratku uzdahu Eden je zakljuila da je sestrino
strpljenje pri kraju.
- Stvar je u tome, Eden, da ti je Jerry naao posao, ako ga jo eli,
dakako.
Kako je Eden zanijemila od uenja, Elaine je nastavila:
- Molim te, budi pristojna i barem ga sasluaj. Nitko od tebe ne trai
da prihvati posao koji ti se ne svia.
Eden je nevoljko popustila i pristala da Jerry doe po nju u sedam.
Ve je tad osjeala kako e doskora poaliti to je nepromiljeno i
napreac prihvatila poziv. A je li imala drugi izbor? Bila je bez posla, s
veoma malo novca u depu i s tolikim preprekama koje joj je natrpao
Jerry da je mala bila nada kako e se dokopati posla.
Zbog rijetka druenja u gotovo desetogodinjem razdoblju od
rastave roditelja Eden i Elaine nisu nikad bile istinski bliske. Otvorena
netrpeljivost, meutim, postojala je tek odnedavno. Dok su bile mlade,
Eden se zatitniki odnosila prema sestri iji je ivot bio pun zabrana.
Bezbrine igre djece nisu bile za nju, malo je kamo smjela ii bez
pratnje, Frank i Justine budno su pazili kako provodi slobodno vrijeme,

~5~

birali su joj drutvo i prijatelje. Knjige, filmovi i televizijske emisije

najstroe su nadzirani. U svako je doba morala biti besprijekorno isto
odjevena, pristojna vladanja i pod budnom paskom. Kad je Eden
preselila k njima, ujak i ujna su je pokuali podvrgnuti strogom reimu
odgoja, to je izazvalo duboko opiranje. Bila je naviknuta na slobodu,
samostalno donoenje odluka i nenametljiv nadzor odraslih. Jonathan je
vjerovao da u keri mora razviti osjeaj za vrijednost i u tome je
potpuno uspio. Doskora je zapazila kako je njena majka, koju su takoer
podigli stariji brat i njegova ena, nesposobna uhvatiti se ukotac s
obvezama i odgovornou bilo koje vrste. Spremno se odrekla
majinske uloge, dopustivi da je zamijeni Justine, dok se ona dala u
potragu za vlastitim zadovoljstvima i povrnim uicima dotiui ivot
poput leptiria. Eden se plaila da e Elaine krenuti njenim stopama.
Osim toga ve je zarana bila duboko uvjerena da e kucnuti as kad e
se sestra oprijeti nerazumnim ogranienjima koja su joj nametana,
jednako kako je to uinila Florence udajom za Jonathana, protiv bratove
elje. U poetku je Eden neprestano zapadala u nevolje zbog otvorena
odbijanja da se pokori nekim od pretjeranih zahtjeva Franka i Justine.
Nastavila je odabirati sama svoje prijatelje, knjige i razbibrige bez
obzira na njihove prijetnje, kazne ili ucjene. Naposljetku su digli ruke od
nje predviajui joj najcrnje trenutke u budunosti. Drali su je
neobuzdanom i nezahvalnom zato to je odbijala njihove dobrohotne
napore da preuredi ivot prema njihovim uskogrudnim,
malograanskim nazorima. Negdje oko petnaeste godine, nakon
viegodinja nazovi primirja, Frank i Justine pronali su razloge da je
ponovo kanjavaju, sad je to najee bilo zbog Elaineinih
nepodoptina. Eden je bila kriva za sitne krae iz Justinina novanika,
za pranjenje Frankova bifea, puenje njegovih cigareta, za razuzdane
zabave koje je Elaine prireivala im bi ujak i teta otili od kue. Eden je
utke podnosila sve disciplinske mjere osjeajui kako joj ne bi vjerovali
da kae istinu, a vjerovala je pak da samo sestrinim povjerenjem moe
gajiti nadu da e joj pomoi. Dok je izvlaila odjeu koju je namjeravala
obui i ekala da se kada napuni toplom vodom, Eden je zakljuila da je
zavrnica s Frankom i Justine bila neizbjena. udno je bilo samo to je
konaan lom izbio tek onda kad je napunila sedamnaest. Slutila je kako
joj Frank ne moe oprostiti to se oduprla njegovu autoritetu i kako
samo vreba razlog, bilo kakav, da je istjera iz kue. Da to nije bila
pronaena nedoputena droga skrivena u njezinoj sobi, jamano bi bilo
neto drugo. I ovaj je put Eden znala utjeti. Nije otkrila kako nije imala
pojma da je droga skrivena ispod stare odjee u njezinu ormaru. Hrabro

~6~

je izdrala Frankovu govoranciju. Za sve to vrijeme Justine i Florence

plakale su i krile ruke, a Elaine je satno utjela, blijeda od straha. Kad je
tirada skonana, a Eden dobila nalog da ode u svoju sobu i spakira
stvari, Elaine je smogla hrabrosti da se uulja za njom i zahvali joj na
uviavnosti. ta, preuzela je na sebe posljedice za njena nedjela. Bilo je to
prvi put to je Elaine priznala da je kriva i Eden je u tome nala
ohrabrenje. ak ju je i utjeila kako je sretna to se rjeava ujakova
tobonjeg skrbnitva. Nije meutim predvidjela da e se Frank
pobrinuti za to da razglasi razlog njena nenadana odlaska. Annie je to
znala.
- Tvoj je ujak nabijen lanim ponosom, Eden - upozorila je. - Sada se
mora graditi muenikom i proiriti glasine o tvom odlasku, inae e ga
osuditi da si pobjegla zbog njegova zlostavljanja. Poznajui brzinu
kojom se traevi ire po gradu, bojim se kako ima male izglede da
zadri posao. Moda je najpametnije da napusti grad dotle dok se
bura se stia.
Priale su dugo u no dok Eden nije uvidjela praktinost Anniena
savjeta. Ve sutradan je otputovala u Santa Bosu.
Petogodinje izgnanstvo prolo je brzo i prilino ugodno. Lako je
nala posao i sklopila nova prijateljstva. Uspjela je zavriti srednju
kolu. A potom je prihvatila uvanje djece u nekoj uhilelju U San
Franciscu i upisala studij.
ivot u kui Schuylerovih bio je pun zadovoljstva i razumijevanja.
Nesrea koju je doivjela iz temelja je promijenila svakodnevicu.
Vraala se kui i ekala autobus na uglu prometne ulice kad je opazila
kako je neki malian kroio ravno u guvu na ulici. Bez razmiljanja je
pojurila za djetetom. Sjeala se da ju je automobil udario kad je ve
dovukla dijete do sigurnosti plonika. Osvijestila se tek u bolnici.
Najprije je pitala za dijete i saznala da je etverogodinji djeak proao
bez ozljeda, a njegovi brini roditelji dolazili su svakodnevno u bolnicu,
zajedno sa Schuylerovima. Eden je zadobila teku ozljedu glave i bio je
nuan kirurki zahvat. Odsjekli su joj prekrasnu crvenkasto-smeu kosu
i zadrali je u bolnici nekoliko tjedana. Prilikom izlaska lijenik joj je
savjetovao daljnji odmor od barem dva mjeseca. Slaba i iscrpljena,
muena zasljepljuim glavoboljama Eden mu nije protuslovila.
Eden je znala da e je Annie toplo doekati u svako vrijeme. Znala je
i to da se prolog ljeta Elaine udala za Jerryja Reecea. Osloboena
ujakova nadzora, Elaine e joj moda takoer pruiti pomo dok ne
ojaa toliko da moe raditi. Osjeala je da nee spoznati sigurnost

~7~

unutranjeg mira sve dok ne ispravi krivi dojam koji su o njoj stekli ljudi
u rodnom gradu.
urno je izvukla ep s dna kade i otro se istrljala runikom.

~8~

II
Jeremy Reece bio je mukarac isposnika izgleda, tridesetih godina.
Imao je lijepe pravilne crte lica, vrsta usta i uredno zaeljanu kosu,
zalizanu tako da se inilo da je zalijepljena za glavu.
Nakon kratkog pozdrava koji je zraio hladnoom, utke su se vozili
kroz grad. Jerry je progovorio tek onda kac su se provezli poljunenim
puteljkom prema kui. Glas mu je bio hrapav od negodovanja.
- Elaine mi je djelomino prepriale va dananji telefonski
razgovor. Veome mi je ao to si stekla pogrean dojam mog iskrenog
pokuaja da ti pomognem.
- Prije bih rekla da si ti stekao pogrean dojam, Jerry - spremno
odvrati. Elaine. - Naime, odluila sam ostati u Eureki, a ti si mi ponudio
novac samo da bih otila.
Izala je iz automobila i bez urbe krenula prema irokom stubitu.
Jerry ju je sustigao i zadrao rukom.
- Molim te, sasluaj me, Eden. Mora: priznati da nisi pridonijela
skidanju ljage sa sebe priama o raskalaenom ivoti koji si provodila u
posljednjih nekolike godina. Meni moe zahvaliti to sam zabranio
Elaine da prepriava te bljuvotine okolo. Dakle, s pravom oekujen od
tebe da me barem saslua, a tek onda odbaci prijedlog koji nije samo
vaan za mene i za banku, nego i za iru zajednicu.
Ma koliko nevoljko, Eden je morala priznati da je Jerry donekle
imao pravo. Jednoga se istinski stidjela. Elaine je sebe utuvila u glavu da
se Edenin ivot sasto jao od samih orgija. Sita sestrinih fiksnih ideja,
Eden se prestala braniti to je samo uvrstilo Elaineino uvjerenje u to
da su njezine pretpostavke istinite.
- O emu je rije, Jerry? - upitala je ljubaznije.
- Duga je to pria. - Uoljivo je odahnuo zapazivi promjenu u
njezinu raspoloenju. - Razgovarat emo poslije veere.
Otvorio je vrata i uveo je u hodnik gdje ju je Elaine doekala
rairenih ruku. Elaine je naslijedila majinu kosu crnu poput noi,
smaragdno zelene oi i svijetlu, barunasto meku put. To to je slina
ocu bilo je za Eden jo jedan nedostatak u oima majinih roaka.
- Mila, toliko se radujem to te vidim! - vrisnula je Elaine i cmoknula
zrak u blizini sestrina obraza. - Izgleda prilino... zdrava! - Zinula je
ugledavi Edeninu oianu glavu. - Kakva teta!

~9~

Nazrijevi traak ljudskosti ispod sestrina licemjerja. Eden je

iskreno stisne.
- Nedostajala si mi, Elaine.
Elaine je uhvati pod ruku i povede niz hodnik.
- Vjerujem da se eli osvjeiti prije Alexova dolaska. Sjea se
Alexa Lassitera, je li? Pozvala sam ga na veeru. Doi da ti pokaem
kupaonicu.
Njezino navaljivanje natjera Eden na pomisao da moda ima mrlju
na nosu ili je zaboravila oprati ui. Pustila je vodu i trljajui ruke, stala
razmiljati o Alexu. Dakako, poznavala ga je. S majkom je ivio u kui
pokraj Frankove, premda je u vrijeme kad je Eden stigla k njima, vei
dio godine bio na studiju. Stoga je bolje od njega upoznala njegovu
majku. Paula Lassiter je bila jedina svijetla toka u vrijeme boravka kod
ujaka. Otvorila joj je srce i vrata svog doma te je Eden vie puta poalila
to joj nije roena majka. Alex. Tko ga se ne bi sjeao? Visok, taman i
neodoljiv. Uvijek okruen djevojkama. Napravila je grimasu. Sad
je moda usamljen, s glavom glatkom poput kugle za biljar, uvuenim
ramenima i zadahom iz usta.
Izaavi iz kupaonice, utvrdila je da je Alex jo i sad visok, taman i
neodoljivo privlaan. I nije to udno s obzirom na to to je tek navrio
tridesetu.
- Zar je to Palia! - uskliknuo je vrsto joj stisnuvi ruku.
- Sasvim sam zaboravila da si me tako zvao... izmeu ostalog,
dakako.
- Sad mi je ao ako sam te naljutio onda. Ali katkad si vjeto
koristila tu svoju sitnu grau. Dobro se sjeam kako sam katkad skupio
hrabrost da poljubim djevojku i eto te... viri kroz grmlje!
Njihovu smijehu prikljuili su se Elaine i Jerry.
- Kad malo promislim, ja bih se tebi trebala ispriati. Vodila sam
preciznu evidenciju o svim tvojim djevojkama i zabavljala sam se
nagaajui koliko e izdrati s kojom od njih.
Za veerom je Elaine mnogo pila, nametljivo koketirala s Alexom i
smiljala providne razloge da ga dotie. Njeni dugi, vitki prsti putovali
su po njegovoj ruci, zastajkivali na snanoj aci i, vie nego jednom, na
bedru. Eden se stala pitati nije li Annie ipak imala pravo izjavivi kako
se Elaine udala iz puke potrebe da se rijei ujakova nadzora. Na sreu,
Alex nije davao povoda Elaineinim nasrtajima. Jerry se obilato znojio

~ 10 ~

priguujui ljubomoru. S vremena na vrijeme mrko bi pogledao Eden

kao da je optuuje za Elaineino nedolino ponaanje, Svima je odlanulo
kad je Jerry ustao od stola I predloio da prijeu u gostinjsku sobu
iskljuivi Elaine rijeima:
- Ne mora se zamarati, duo. Znam da ti je muka sluati kako
priamo o poslu.
- to ete popiti? - upitao je Jerry kad su se udobno smjestili u
naslonjae. - Liker? Konjak?
Alex je pristao na konjak, a Eden je odbila pie.
- Veeras si uzdrljiva? - zajedljivo e Jerry.
Eden je za veerom ostavila napola popijenu au s vinom. Uope
nije podnosila okus alkohola.
- Moja stvar, a ti pripazi to govori ako me eli uvjeriti da
prihvatim taj posao.
- Oprosti - promrmljao je. - Nastojat u zadrati poslovan ton.
Alex je pratio njihovo nadmetanje s oiglednom dosadom.
- Hoe li da joj ja objasnim? - upitao je glasom koji nije trpio
pogovora.
- Uini to svakako - jedva je doekao Jerry.
- Dakle, tokom ljeta jedna znanstvena ustanova namjerava provesti
istraivanje. Od sredine lipnja do sredine rujna, trideset parova ivjet e
u zabitim krajevima, gotovo u potpunoj osami. Rauna se da e dodir s
okolinom biti sveden na minimum. Sudionici istraivanja trebaju voditi
dnevnik i biljeiti aktivnosti, razmiljanja i osjeaje, pojedinosti vezane
uz druenje s partnerima, zapravo sve to im se uini vanim. Na kraju
e se prikupljeni podaci ubaciti u kompjutor i obraditi da se vidi ima li
zajednikih obiljeja u ponaanju i reagiranju osamljenika.
Ne skidajui pogled s Edenina lica,
Alex se zavalio u naslonjau i gucnuo konjak.
- Svrha studije jest poveanje fonda znanja to se tie utjecaja
samoe na razliite tipove ljudi. Proveden je mukotrpan viemjesean
rad u odabiranju parova koji bi inili valjan statistiki uzorak i kad se
sve inilo gotovo, javio nam se par koji je trebao predstavljati ovaj kraj
Odustali su na savjet lijenika, jer je mlada ena u drugom stanju.
Eden je sa zanimanjem sluala sve dc posljednje reenice. Tad je u
udu razrogaila oi.

~ 11 ~

- Rado bismo te nagovorili da bude zamjena, Ria. Ja sam druga

polovim para.
Trebalo je nekoliko trenutaka da se pribere od zaprepatenja.
- Otkud ja? - upitala je tupo.
- Odgovara po dobi, spolu i rasi udovoljava geografskim i
demografskim zahtjevima. Posjeduje i ostale osobitost linosti i
karaktera koje se trae za ova sluaj.
- Hou li primiti kakvu naknadu za sudjelovanje?
- Razumljivo. Nitko ne oekuje da e: raditi za lijepe oi.
Eden je osjeala zbrku u glavi. Poalili je to nije prihvatila pie.
Ovako je uzrujano prebirala po naslonu za ruku dok se uzaludno
pokuavala opustiti i razmislit bistro.
- Zvui zanimljivo - progovorila je na kon dulje utnje - ali... zato
imam dojam da mi nisi rekao sve?
- Potpuno ima pravo. Ima nekoliko vanih stvari koje sam ispustio.
Ako pristane, dobit e prirunik koji e ti pomoi da se spremi za put.
Neoekivane se nasmijao. - Znam to si htjela pitati. Zanima te ima li
kakva zamka, je li? Ima. Ako pristane, morat emo se vjenati. Puka
formalnost... brak e biti poniten potkraj ljeta.
- Zato je uope uvjet?
- Jer tako eli direktor programa istraivanja - odgovorio je
jednostavno. - U biti, znanstvene osnove nema, ali Milt je stariji
gospodin i eli stvari postaviti na svoje mjesto. Imam dojam da nije
pristaa seksualne slobode. Dakle, trebali bismo se vjenati da ne
povrijedimo njegove moralne principe.
Alex je suenih oiju prouavao njenu reakciju na objanjenje. Eden
je to osjeala te je upela sve snage da prikrije zbrkane misli. Prije nego
to je uspjela izgovoriti odgovor, upleo se Jerry.
- Eden, prije nego to odlui, prisjeti se toga kako je ovo za tebe
jedinstvena prilika da vrati dobar glas. Tvoj e otac vjerojatno postati
ponos ovog kraja. Zacijelo ne eli biti crna ovca u njegovoj biografiji.
tovie, ako na kraju ljeta odlui ostati u gradu, povui u rije i
pomoi ti da nade posao.
Eden je osjetila val vruine. Zakljuila je da ga je gadno podcijenila.
Opaao je bolje nego to je mislila, ali nije mu eljela pokazati da ju je
zbunio. Ponosno je uzdigla bradu i nasmijeila se.

~ 12 ~

- Grozim se pomisli to e se zbiti s mojim zlim glasom kad ljudi

saznaju da sam provela tri mjeseca s mukarcem, u veliajnoj osami i
okrilju braka, a isti se taj brak ponitava kao... nekonzumiran.
Jerry bi je najradije zadavio. Bijesno ju je pogledao i procijedio:
- Zar se nikad nee uozbiljiti, Eden?
- Opusti se, Jerry - umijea se Alex.
- Ria ima pravo. Ni meni ne bi sluilo na ast da se o tome pria
naveliko. - Pogledao je na sat. - Ve kasnim na drugi razgovor. - U
nekoliko krupnih koraka priao je Eden i toplo joj stisnuo ruku. Jamano eli razmisliti prije donoenja odluke. ao mi je to te
pourujem, ali do sutra moram imati tvoj odgovor.
Poeljela je povikati: Ne! Ne dolazi u obzir!, ali dodir njegovih
prstiju nije ju ostavio ravnodunom. Unato iznenadnim treptajima
iznutra, glas joj je ostao miran. Obeala je da e ga ujutro obavijestiti o
svojoj odluci.

~ 13 ~

III
S osmatranice na trijemu Anniene kue Eden je lutala pogledom
po mjestu na kojemu se spajao kobaltnoplavi ocean s neto svjetlijim
nebeskim svodom. Zadubljena u misli, nije ni ula da joj je priao Alex,
sve dotle dok nije sjeo u njihaljku pokraj nje.
- Oprosti ako sam te uplaio - ispria se vidjevi zaprepatenje u
njenu pogledu. - Rekao sam ti dobro jutro, ali tko zna kamo si otplovila
u mislima. Jesi li odluila neto?
- Nita to bi me zadovoljilo. Na velikim sam mukama. Rado bih
sudjelovala. .. ponuda je veoma zanimljiva.
- Eden uzdahne, ustane nespokojno i krene prema ogradi. Naslonila
se i ponovo zagledala u daljinu.
- Ali...
- to te mui?
- Vjenanje - odgovori nervozno. - Ja jednostavno ne mogu zamisliti
da moram i to proi kako bih sudjelovala u programu. - Okrenula se
prema Alexu oekujui ohrabrenje. - Oh, shvatila sam da je to puka
formalnost, ali ini se da je za mene to neka trauma. Bjeim ve pri
spomenu braka.
Ustao je s njihaljke i doao k njoj da bi je lagano pomilovao po licu.
- Ba si smijena djevojica.
Poput munje je bljesnuo jad u njenu pogledu dok se povlaila
unatrag.
- Nisam mislio smijena za nasmijavanje, nego na svoj osebujan i
zagonetan nain, kao kinesko pismo. Veoma me zanima kako se moe
doprijeti do tebe.
- Otkud ti pomisao da sam zatvorena osoba?
- Oh, kad bi samo znala! Odaju te male stvari, ali pomniji odgovor
nee dobiti od mene. Uope ne elim podravati to tvoje pretvaranje.
Ruka joj je poletjela prema njegovu licu, ali na vrijeme ju je i s
lakoom zaustavio i okrenuo na lea prisilivi je da se nemono koprca
u pokuaju da se istrgne. Pokuala ga je udariti nogom, ali i to je
sprijeio privukavi je blie. Nesvjesno, njeno je tijelo neoekivano
reagiralo na blizinu miiava, snana tijela koje ju je gotovo do bola

~ 14 ~

priklijetilo uz ogradu. Proklinjala je svoju osjetljivost i slabost dok se

borila za dah, izmorena i klonula od neravnopravne borbe.
- Pusti me - izustila je mrzei moleiv prizvuk u svom glasu.
- im se smiri - odvratio je bezbojnim glasom.
Nije se ak ni uspuhao. Malo je popustio stisak, a Eden je stala
poudno udisati zrak. Spustio je ruke do njena struka i blago je
pridravao dotle dok je sasvim ojaala.
- Jesi li izvukla pouku iz ovoga, Ria?
- Dakako. Samo zbog toga to si od mene vei i jai, uvidjela sam
kako uzima sebi pravo govoriti to te volja.
- A to da se kae za tebe, vjetice otrovna jezika? Zar moda nisi
zloupotrijebila krhku enstvenost? Da je neki mukarac zamahnuo
rukom na mene zacijelo ga ne bih drao u zagrljaju dok se ne smiri! Malo ju je prodrmao, ali via nije pruala otpor.
- Pokazao sam jo neto i ako objektivno razmisli, to bi ti moglo
odagnat zabrinutost zbog toga nazovi braka koji stoji pred nama.
Eden ga je pogledala s nevjericom.
- Kao to si i sama vidjela, vei sam i jai, ali nisam ni pokuao
iskoristiti tu svoju oiglednu prednost.
Spustio je ruke na bokove, ustuknuo korak unatrag i stao je kritiki
promatrati. Pogled mu je drsko klizio po njenom tijelu i na kraju se
zaustavio na licu.
- Nisi moj tip, Ria. - Izustio je na kraju. - Vjerujem da bismo se
duhovne dobro slagali i da si ugodno drutvo, ali me fiziki ne privlai!
Prema tome, prestani glumatati i pristani na sudjelovanje u programu
kad dobro zna da to eli sama.
Bijesna na svoju slabost i vlastitu nepouzdanost, sloila se s
njegovim prijedlogom.
Jednom, kad je ve bila dovoljne odrasla da spozna kako otac voli
majku ugaa joj unato njenu runu ponaanju prema njemu, Eden je
upitala:
- Zato je voli, tata?
Traei prikladne rijei, a ne nalazei ih, Jonathan je odgovorio
nakon podulje utnje:
- Jer nemam drugog izbora.

~ 15 ~

Drhtaj u njegovu glasu odavao je duboku patnju i uplaio Eden.

Zamagljen i ispaen pogled njegovih oiju uinio ga je strancem.
- Voli li je vie nego mene? - zapitala je djetinjasto pokuavajui
prigrabiti svu njegovu panju.
- Volim je drugaije. - Duboko je uzdahnuo. - Ti si moja ki i ljubav
koju osjeam prema tebi potvruje se nastojanjem da ti pomognem
stasati u vrijedna ovjeka. To je ljubav koja ujedinjuje vjeru u sutra i
pritajenu elju za besmrtnou.
Nasmijeio se i umirio je.
- Osjeaj koji gajim prema tvojoj majci ide u ljubav mukarca rema
eni, a takva ljubav pobuuje radost ili bol, slast ili gorinu, utjehu ili
razoaranje... snagu ili slabost.
Dok je govorio, njegovo se lice mijenjalo. Njezin se otac opet
zavukao iza krinke bola, a pred njom je ostao stranac.
- Kad odrastem, nikad neu voljeti kao ti - odluno je izjavila Eden i
ovila ruke vrsto oko tatina vrata nastojei ga utjeiti.
Odsutno je gladio njezinu kosu.
- Hoe, draga, hoe. Jednoga dana naii e na pravog mukarca i
nee imati izbora.
Bilo joj je gore nego da ju je udario. inilo se da mu je njegova
ljubav donijela samo bol, a ipak je i nju osudio na isti udes. Na trenutak
je namjeravala zaplakati, a onda je prkosno izbacila malu bradu i
odluila:
- Vidjet e! Nikad neu voljeti tako i nikad se neu udati!
U njenoj djetinjoj glavi ljubav i brak bili su nerazdvojni pojmovi.
Ostali su nerazdvojni i u zrelijoj dobi, a u toku godina koje su prohujale
od tog razgovora s ocem nije vidjela nita to bi izmijenilo njeno
miljenje. Naprotiv, esto je bila svjedok brakova svojih prijatelja koji su
se odvijali po odreenom kalupu. Poinjalo je sa sreom u svim oblicima
ivota, a zavravalo s dubokim razoaranjima i olupinama bez osjeaja.
U toj fazi srea je najee bivala pokopana zauvijek, a ostajali su ljudi
istroenih osjeaja. Ugradila je u svoju psihu zadau da izbjegne takvo
ivotno iskustvo. Nije sumanuto bjeala od mukaraca, ak je imala
nekoliko prijatelja koje je izuzetno cijenila kao ljude, ali grubo je
prekidala svaku vezu u kojoj je naslutila ak i najmanji nagovjetaj
bliskosti. Eden je dobro znala da bi veina njenih prijatelja smatrala

~ 16 ~

nemoguim to to je u dvadeset drugoj godini jo nevina, osobito nakon

pria koje su o njoj kolale po gradu.
Sumorno se nasmijeila dok je u putnu torbu gurala neke
potreptine na koje je zaboravila Saznala je da e ljeto s Alexom
provesti u kolibi tik uz sjevernu granicu nacionalnog parka, dostupnu
samo planinarima. Kua je opskrbljena svim namirnicama koje su
dopremljene na magarcima. Alex i ona trebali su ponijeti samo odjeu i
higijenske potreptine. Pregledavajui podsjetnik da neto ne zaboravi,
Eden je duboko uzdahnula. Za manje od sat vremena Alex e doi i
odvesti je na vjenanje. Elaine i Jerry bit e im svjedoci, a ujedno i jedini
gosti. Nije ju to nimalo smetalo jer su ona i Alex to vjenanje smatrali
pukom formalnou, neto poput obveze da se izvadi vozaka dozvola
prije nego to ovjek pone voziti. Donekle je bila ohrabrena njegovim
ravnodujem. Objasnio joj je plan jednako bezbojnim glasom kao kad joj
je priao o kolibi u kojoj e stanovati. Zbog kupnje, posla povezanih s
Annienim posjedom i opsenih zdravstvenih i psiholokih testova
kojima je bila podvrgnuta u posljednje vrijeme nije imala vremena
preispitati svoju odluku. Odloila je popis u stranu i jo jednom krenula
kroz ispranjene, odzvanjajue prostorije Anniene kue. Vei dio
namjetaja prodan je juer na drabi. Ovako naputena, kua je izgubila
dra udobna i topla doma. Ubrzala je kruenje po sobama i zavrila u
svojoj sobici na drugom katu. Zastala je ispred toaletnog stolia i
osmotrila svoj odraz u zrcalu. Njena garderoba nije bila osobito bogata.
Nosila je naboranu sivu suknju s barunastom jaknom i tamnom
kouljom, koje je imala na Annienu pogrebu i na veeri kod Elaine. I sad
je bila prikladno odjevena i za poslovni sastanak i za pogreb... zapravo,
spremala se na ujedinjenje jednoga i drugoga, na neki nain. Ugovor o
braku bio je poslovna stvar, a njime je privremeno pokopala svoju
slobodu. Oi su joj bile razrogaene i pune tamnih sjena. Je li to krivnja
starog zrcala i njegove neravne povrine? Ispruila je ruku i stala
prstima ocrtavati odraz svoga lica. Drhtavim prstima prelazila je preko
fino oblikovanih obraza, okrugle brade, pravilnih obrva, punih usana s
djetinjasto malom gornjom usnom. Traila je dokaz da je ranjiv odraz
ene u zrcalu slika i prilika njena bia. Drhturenje negdje u nutrini nije
se smirilo ni nakon Alexova dolaska, ni za vonje do gradske vijenice.
Zastala je pred samim ulazom u matiarevu sobu. Alex ju je odmjerio
ispitujuim pogledom.
- Ovdje iznad vrata trebao bi stajati natpis: Ostavite nadu vi koji
ulazite - izgovorila je Eden vie za sebe i popratila tu napomenu

~ 17 ~

slabanim osmijehom. Alex se namrtio, ovio ruku oko njena ramena i

ugurao je u matiarevu sobu, gdje su ih nestrpljivo oekivali Elaine,
Jerry i matiar. Elaine je utisnula sestri buketi rua u ruku. Tek je sad
Eden opazila da Alex ima svijetlosivo odijelo i tamnomodru koulju. Kao
da smo se dogovorili, pomisli Eden budno pazei na to da ne prasne u
smijeh. Je li dobar predznak to to nose gotovo jednake boje? Zacijelo i
on oplakuje blagodati samakog ivota. Pogledala ga je dok je dubokim,
zvonkim glasom izgovarao prisege. Crnomanjasto, muevno lijepo lice
bilo je bezizraajno jednako kao i njegov glas. Ponaao se kao da recitira
telefonski imenik. Kako bi to bilo da ih kojim sluajem vezuje ljubav?
Zamiljala je njegove lijepo oblikovane usne u poljupcu i zadrhtala. Svoj
je dio izgovorila jedva ujnim glasom. Uhvativi je za ruku da navue na
prstenjak zlatan prsten, iznenadio se osjetivi koliko je hladna. Zadrao
joj je ruku sve do kraja ceremonije.
- Iskrene elje za mnogo sree, gospoo Lassiter! - zavrio je
matiar.
Do bijesa, zar on to meni? Obuzeo ju je iznenadan strah. Zbunjena
do krajnosti, nije znala bi li plakala ili se smijala. Vie od svega na svijetu
eljela je izletjeti na svje zrak. Kao da je to naslutio, Alex ju je poveo
prema vratima i do svog automobila. Sjeo je za upravlja i zagledao se u
zamagljenu ulicu ispred njih. Eden je promatrala njegove ruke. Krupne,
lijepo oblikovane, opaljene suncem, tople. Njihovu je snagu ve
upoznala. Znaju li biti i njene? Ponovo je zadrhtala. Nestrpljivom
kretnjom Alex je istrgao karanfil koji mu je Elaine ugurala u zapuak i
odbacio ga na stranje sjedalo.
- No, i to je gotovo - izgovorio je ravnodunim glasom.
utke su se odvezli Alexovoj kui. Ondje ju je, kao neeljen paket,
tutnuo u sobu svoje majke i ispriao se da mora obaviti jo neke
pripreme za sutranje putovanje u planine.

~ 18 ~

IV
Paula Lassiter bila je mila i dobrohotna kao uvijek, unato artritisu
koji je uznapredovao toliko da je sad bila prikovana za invalidska kolica.
Eden se dobro sjeala dana kad joj je i najmanja kretnja uzrokovala bol,
ali unato svim mukama zadrala je osmijeh, vedrinu i mladolik izgled.
- Drago mi je to te vidim, Eden - toplo je doeka Paula pruivi joj
meko, mirisno lice na poljubac. - Drago mi je to se nisi odve
promijenila sve ove godine. Nadala sam se da e svratiti da me posjeti.
- ao mi je to to nisam uinila odmah poslije dolaska - iskreno e
Eden i nelagodno se promekolji u stolici. - Da sam mogla pretpostaviti
kako u vas obradovati, ne bih oklijevala.
- Ne mora se ustruavati preda mnom, duo - dobrostivo e Paula.
- Svjesna sam toga da u gradu ima nekolicina ljudi koji te nisu primili
onako kako bi trebalo. Vjeruj mi, odve te dobro poznajem da bih
povjerovala zajedljivim napomenama na tvoj raun.
- Kad bi svi bili milostivi poput vas, svijet bi podsjeao na raj sjetno odgovori Eden.
- Veoma mi je ao to nisam mogla prisustvovati vjenanju. Opazivi Edeninu zbunjenost Paula urno dometne: - Oh, poznati su mi
svi razlozi i znam da je to samo privremeno rjeenje. - Naas se
zamislila. - Ne mogu se pohvaliti da to potpuno odobravam. Smatram,
naime, kako je krajnje vrijeme da se moj sin oeni i pobrine za unuice
koje bih razmazila. Na kraju je odluka ipak bila tvoja i Alexova pa mi
samo moe biti ao to nisam bila ondje da ti pruim podrku.
- Zahvalna sam vam i na toj pomisli, teta to to nisam znala ve
prije. Vaa bi mi moralna podrka i te kako koristila.
- Vjerujem - nasmije se Paula sretno. - Kako li se samo jasno sjeam
tebe kao male djevojice koja sveano izjavljuje da se nikad nee udati.
Uvijek si bila nepredvidiva, uasno ivahna i samostalna. Nikad se nije
znalo to e biti tvoj novi potez.
- Drugim rijeima, nesnosno derite.
- Imala si svoje bube - iskreno odgovori Paula. - Ali, bila si odve
nepokvarena i obazriva da bi bila nesnosna.
Zveckanje posuda prethodilo je dolasku visoke djevojke koja je na
kolicima gurala pribor za aj. Kad se nasmijeila,
Eden se uinilo da je odnekud poznaje.

~ 19 ~

- Ovo je Kim Bowland, Eden. Vjerujem da si s njezinom sestrom ila

u kolu.
- Oh, da! Bila je u razredu ispred mene - kroza smijeak e Eden. Kako je Tina?
- Sad je ve dobro. - Kim je sa zanimanjem promatrala Edenino lice.
- Prije nekoliko godina se razvela od Bona.
- ao mi je. Nisam znala Eden se sjeala kako je Tina s trbuhom do
zuba u zavrnom razredu pobjegla s Bonom. U ono vrijeme bila je to
strana stvar, ali nita nije moglo umanjiti njenu ljubav.
- Dosta joj je kue i djece - objasni Kim. - Ima djeaka i djevojicu.
- Eden e uliti aj, Kim - prekine je Paula blago. - Moje ruke
prouzrokuju mi prilino neugodnosti - dometne pokajniki.
- Mogla bi svratiti u posjet Tini. Uvjerena sam da bi se obradovala.
- Svakako u to uiniti, ali neu moi prije jeseni. Do tada je lijepo
pozdravi.
- Hou - odgovori djevojka i izae. Eden poslui Paulu ajem
dodavi po njenoj elji eera i limuna, a potom natoi alicu i za sebe.
- ao mi je to se Tina razvela - napomene Paula nakon podue
utnje.
- Da - Kratkim odgovorom Eden je pokuala prikriti ogorenost. Ve ni sama ne znam koliko je mojih kolskih kolegica drugi put u
braku.
- Najgore je djeci kad se njihovi roditelji odlue razvesti.
- Pravi pakao. Svoje dijete ne bih nikad izloila tim mukama.
Zamagljen pogled spustila je na alicu.
- Imala sam izuzetno sretan brak - zamiljeno e Paula. - Neil je bio
krasan mu, paljiv suputnik kroza ivot i iznad svega briljiv otac. Bio
mi je najbolji prijatelj i pouzdan saveznik. Moja uloga supruge i ene uz
njega bila je toliko potpuna i sadrajna da su se svi moji prijatelji
snebivali to se nisam preudala ni nakon mnogo godina.
- Imali ste sreu - promrmljala je Eden. - Ipak smatram da ste u
veliko sami stvorili svoju sreu.
- Ugrozit u nae prijateljstvo, moda, ali ipak u ti ponuditi
dobronamjeran savjet. Ti si poznati buntovnik i nepomirljiv istjeriva
pravde. Do odreene granice to je svakako i vrlina. No, ti si okusila i
loiju stranu, jer su te esto kanjavali za neposluh. Pobrini se da ne

~ 20 ~

zapadne u stupicu koritenja naelima zbog njih samih, jer tako se ne

dospijeva do sree.
- Pokuat u - obea Eden, ganuta Paulinom brigom.
Poslije toga avrljale su oputeno sve dotle dok ih Alex nije
prekinuo uavi u sobu da je obavijesti kako na liniji ima Beverly
Schuyler. Iznenaena kako ju je mogla pronai, Eden je pourila do
telefona.
- Eden? Oh, mila moja, ne mogu ti iskazati koliko smo Peter i ja
sretni zbog tebe. Zna da ti od srca elimo sve najbolje! - izgovarala je u
dahu. - A tvoj Alex... dakle, sve to mogu rei jest da se ve po glasu
zakljuuje kako je sjajan momak!
- Zaboravlja da sve ujem, Bev! - dobacio je Peter iza njezinih lea.
- Pete je takoer ovdje, Eden. Neu ga se rijeiti dok mu ne dam
slualicu. Dosadan je kao u. Evo, zavri s njim pa emo nas dvije
nastaviti u miru.
- Kako si popustila, Eden? - upita Peter bez okolianja. - Zamalo sam
pao pod stol kad sam iz tvog pisma razabrao da se udaje okorjela
usidjelica! to te natjeralo na to da promijeni kurs?
Sve do tada Eden nije mogla izgovoriti ni rije pa joj se jezik
zavezao. Objanjenje i nije bilo tako jednostavno.
- Nita osobito.
- Malo sam se raspitao, iz puke brige za tebe, vjeruj mi. O tvome
muu uo sam samo hvalospjeve.
- Raspitivao si se? - ponovi zaprepateno.
- Samo kod nekolicina prijatelja za koje sam pretpostavljao da bi
trebali poznavati Alexa. Nije to bilo nikakvo slubeno njukanje. - Peter
ju je pourio utjeiti. - Ne uznemiruj se, obeava li?
Ne uzbuuj se, ponovi Eden u sebi. Lako je to njemu rei! Zacijelo je
trebala osjetiti zahvalnost to Peter brine o njoj toliko da se raspitao o
Alexu, ali osjeala se kao prvorazredna varalica.
- Uostalom, ini se da je pravi mukarac. Zapravo, to dokazuje i to
to je tebe uspio nagovoriti na brak!
- Sad je dosta, Peter! - odrjeito ga prekine Beverly. Oigledno se
uspjela dokopati slualice jer je odmah nastavila: - Zar te nisam
upozorila da je dosadan? Mukarci! - Zavri prezrivo.
Eden je zamiljala kako izgleda Beverly u ovom trenutku. Sitna,
tamna, dobrohotna, beskrajno pristupana. Tek kad bi se povrijedila

~ 21 ~

njena naela, postajala je otra i nemilosrdna. U takvim trenucima Peter

ju je nazivao Tigricom. Eden se sjeala jedne takve zgode kad su poveli
djecu u zooloki vrt. Prosjak se obratio Beverly traei milostinju.
Odrala je mladiu opsenu bukvicu o lijenosti i svim njenim
posljedicama, ustvrdila da je oigledno snaan i barem prosjeno
inteligentan te da bi mogao imati barem toliko ponosa da ne ivi na
tuem znoju. Zavrila je upirui prstom u malog Petera i Eunice, koji su
stajali kao ukopani, osupnuti majinom rjeitou.
- Znate li, sluajno koliko se danas troi na prehranu djece; da i ne
spominjem odijevanje i sve ostalo?
Poalivi lo izbor, mladi je krotko kimao,
- I vi jo imate smjelosti pitati me za novac! Ne dolazi u obzir! Od
mene neete dobiti ni prebijene pare. Mojoj djeci novac je potrebniji
nego vama!
Prizor je privukao prilino prolaznika koji su se vlastitim
ogorenjem pridruili Beverlynu napadu. Na kraju se mladi udaljio
pokunjene glave.
Prisjeajui se tih dana, Eden je preplavila enja za uzbudljivim a
ipak skladnim ivotom u kui Schuylerovih. Sjeta ju je drala sve do
veeri kad su Elaine i Jerry stigli na neku vrstu oprotajne veere.
Premda je cijenila Paulinu obazrivost, ponaanje njene sestre i svaka
samo je povealo Edeninu tjeskobu. Elaine se drala po strani i kao da je
cijelo vrijeme traila razlog da izbjegne i najmanje pomisao na bliskost s
Eden, a Jerry je iz tko zna kojeg razloga bio pun neodobravanja. Jedva
doekavi kraj veere, Eden se izvukla van sita toga to se Elaine i njezin
mu ophode s njom kao prezrenom od svih. Krenula je vijugavim
puteljkom izmeu lijepo njegovanih lijena dalija i rua, ponosom
Paulina vrta. Spustila se do sjenice koja joj je u djetinjstvu mnogo puta
pruila utoite od ujakova i tetina zanovijetanja. Ne mogavi odoljeti
elji da i sad pobjegne u skrovit kutak, skinula je cipele i zavukla se
ispod debelih grana drevna brljana.
Trgnula se iz matanja tek kad je zaula Alexov glas. Uzdigavi
preplaen pogled, opazila je da se pribliavaju Alex i Jerry. Vie nije bilo
vremena za uzmak te je i nehotice bila svjedok njihovu razgovoru.
- svejedno, elio bih da zna koliko smo ti zahvalni to si nas
oslobodio brige za Eden - govorio je ulagujui se. - Za nau zajednicu bio
bi spas da odluite sagraditi istraivaku ustanovu. Otkako znam za

~ 22 ~

sebe, osjeala se potreba za neim novim, a ovo ime se vi bavite upravo

je idealno jer ne podlijee sezoni poput nekih drugih grana.
U tami je bljesnula ibica, a ugodan miris dima lule dopro je
Edeninih nosnica. Malo zatim zaula je Alexov ravnoduan odgovor:
- Shvaam te, dakako, ali ne mogu sebi pripisivati neke osobne
zasluge. Bilo mi je iznad svega stalo da se program provede u djelo.
Dakle, moji su razlozi veoma sebini pa me ne treba veliati bez
potrebe.
- Frank i Justine zahvalni su ti do groba - nastavi Jerry, ne obazirui
se na Alexovu skromnost. - Presretni su to e se, banem za kratko,
rijeiti brige koju im donosi Edenina prisutnost. Odve dugo ih je
gnjavila.
- Jesu li je uope vidjeli otkako se vratila u grad? - upita Alex
bezbojnim glasom.
- Ne... razumljivo nisu. - Jerry je poeo oklijevajui, ali zavrio je
sasvim uvjereno. - Naprotiv. Nastojali su izbjei susret s njom. Ruku na
srce, ovjek i ne moe od njih neto drugo nakon svih patnji koje su
proli s njom.
Zautio te na tren, kao da oekuje Alexovu potvrdu, a kad je
izostala, nastavio je pomirljivije:
- Htio sam samo rei koliko smo ti zahvalni. - Kako je Alex i dalje
uporno utio, Jerry se zbunio. - Ah, znam... zacijelo e veeras lei
ranije, pa bismo Elaine i ja polako krenuli. Eden je uskipjela oslukujui
kripanje pijeska koje je navjetavalo da se Alex i Jerry udaljavaju. Dok
je Jerryjeve izjave nisu nimalo iznenadile, osjeala je kako ju je Alex
izdao ne pruivi joj ni najmanju podrku.
Nije dodue imala osobita razloga vjerovati u njegovo burno
protivljenje Jerryjevim optubama, a ipak se nije mogla oteti dojmu
kako ju je iznevjerio svojom utnjom. Bila je udana za njega, bez obzira
na okolnosti u kojima je brak sklopljen. Nije li joj, dakle, dugovao makar
malo privrenosti? U svom bijesu stala je sitniavo preispitivati
nebrojene sumnje koje su je kopkale preko dana. Nakon svega,
iskristaliziralo se sasvim jasno uvjerenje da ni u kakvim uvjetima nije
smjela pristati na brak s Alexom.

~ 23 ~

V
Usijana sunana lopta nemilosrdno je arila s vedra neba dok se
Eden penjala iza Alexa uza strmu, ogoljelu liticu. U cik zore poletjeli su
iz Eureke u Reddine odakle su nastavili dvosatnu vonju prema divljini.
Uspon je poeo oko podneva, a nakon kratke, otre strmine ili
su relativno lakim putem po samom hrptu uzvisine. Sad su se ve dva
sata penjali ponovo, bez predaha, a Eden je bila na izmaku snage.
Hvatala je dah, noge su joj otkazivale poslunost i podrhtavale od
umora, a remenje naprtnjae bolno se usjeklo u njena ramena.
Nadlanicom je otrla znoj sa ela. Crvenkast trag praine samo je pojaao
bljedilo njena lica. Pogledala je za Alexom. Lakim korakom grabio je
uzbrdo, uspravnih ramena, a ona se svakim korakom sagibala sve vie.
Prokletstvo, nee li odahnuti? Prola je cijela vjenost od njihova
posljednjeg predaha. Noge su joj postale olovne u tekim cipelama s
izbrazdanim potplatom, a usta su se objesila kao da su punjena vatom.
Pomislila je da stane naas i popije gutljaj vode iz uturice. Predomislila
se u strahu kako onda nee imati hrabrosti uiniti ni korak vie uz tu
planinu. Za prijanjeg predaha s divljenjem je razgledala oaravajuu
ljepotu gorovita okolia. Nie padine bile su gusto obrasle umama
borova i jela, proarane sonim proplancima ili plavetnilom
mnogobrojnih gorskih jezera. Kroz pukotinu izmeu planinskih lanaca,
visoko iznad granice gdje uspijevaju ume prostirali su se kriljevcem
pokriveni vrhunci. Tek je sad poela shvaati smisao poruke na ploi
koja je oznaavala granicu s pravom divljinom. Nije se mogla prisjetiti
cjelokupnog teksta, ali reenica to se odnosila na oporavak due, koja
joj se inila osobito pretjeranom, poela je dobivati svoj smisao. Negdje
u poetku uspona pregazili su nabujali gorski potok, prepun vode od
rastapajueg snijega s planina. Misli na potok, savjetovala je samu sebe i
istoga je trenutka u mislima oivjela tu sliku. Oblizala je isuene usne i
okusila samo slankast znoj koji se kotrljao niz lice.
Koliko u se znojiti ovim brzinom dok od mene ne ostane samo
masna mrlja i hrpica kostiju na puteljku? Zaokupila se izraunavanjem
koje je odbacila sva sretna im je zaula Alexov povik:
- Stigli smo do kue! - doviknuo je kroza skupljene ruke. - Vidim je!
Eden je gotovo etveronoke dopuzala do mjesta na kojemu ju je
ekao... nekoj vrsti mini-sedla na beskonanu usponu. Stigavi do njega,
zapazila je zabrinutost na njegovu licu. Ali, onda je ugledala kuu. Ne

~ 24 ~

predaleko i u dolini. Kroz gusto crnogorino granje nazirao se samo

strm krov, ali i to je bilo dovoljno da pobudi ivot u njoj. U neposrednoj
blizini ugledala je namrekanu povrinu malog alpskog jezera. U
iznenadnom napadaju snage pohrlila je naprijed, ali Alex ju je zaustavio
uhvativi je za rame.
- Dopusti da preuzmem tvoju naprtnjau - ponudio je. - Izvrsno si
podnijela dananji napor, ali djeluje izmoreno.
- Izdrat u dokraja - uzvratila je, ali on je ve otkopao remen oko
njena struka.
Liena tereta uspravila se, isteui izmuenu kraljenicu.
- Hvala ti.
U njenom se glasu osjealo nepotivanje njegove kavalirtine. Ne
obazirui se na to, odmahnuo je rukom i krenuo nizbrdo. Dok su se
pribliavali kui, Eden je zapazila da je sagraena od drveta. Proelje
okrenuto prema jezeru bilo je ostakljeno, a dodatan prostor pruala je
prostrana terasa. Inae se kua nalazila na maloj istini povrh jezera i sa
tri strane bila je okruena gustom borovom umom. Dok se uspela
stubama do trijema, Alex se izgubio negdje u kui. Zastala je da osmotri
krajolik koji je ljepotom presijecao dah, a potom je ula u kuu. Unutra
je bilo mrano i zaudaralo je na plijesan, ali osjeala se svjeina koja je
dopirala kroz upravo otvorena ulazna vrata. Obamrla od umora Eden se
sruila na trosjed. Negdje iznad glave ula je kripu dasaka pod
Alexovim koracima. Onda je utonula u san. Alex ju je estokim
drmanjem probudio rano uveer. Uporno ju je dozivao.
- Odlazi - promrmljala je pokrivi ui rukama.
- Probudi se, Ria. Ljepe e spavati kad se opere i pojede neto.
Opojan miris kave natjerao ju je na to da otvori vjee tek toliko da
proviri kroz trepavice. Morila ju je uasna e.
- Mogu li dobiti vode? - zapiskala je ne prepoznajui vlastit glas.
- Najprije e sjesti da se uvjerim u to kako si doista budna. Tko bi
samo rekao da si takva ljenina!
Polagano se pomaknula. Osjeala je s bolom svaki mii. Boljelo ju
je cijelo tijelo. Ugrizla se za usnicu da ne bi stenjala naglas pri svakoj
kretnji. Alexov pogled odavao je zabrinutost.
- Donijet u ti vode - rekao je napokon.

~ 25 ~

Voda je ublaila isuenost grla, a ve nakon nekoliko gutljaja Eden

je malo ivnula. Pijuckala je polagano kavu koju joj je Alex tutnuo pod
nos i malo-pomalo se osvjeivala.
- Ovo ti nikad neu zaboraviti. Bilo je izvrsno - izgovorila je ispivi
posljednji gutljaj kave. - Sad se osjeam gotovo ljudski.
- Pokazat u ti kupaonicu da se moe istuirati. To bi trebalo
upotpuniti preporod.
S naporom obuzdavajui stenjanje pri svakom koraku, pola je za
njim kroz kratak hodnik i malu kuhinju do pokrajnjih vrata.
- Ovdje je tu. - Pokazao je rukom na dograenu kocku u kojoj je
smjetena kupaonica. - Nadam se kako e te razveseliti vijest da ima
tople vode. Grije se propanom. tednjak je takoer na plin iz boce. Ne
treba isticati potrebu za tednjom, je li? Voda cijevima i prirodnim
padom dospijeva iz izvora. Sutra ili prekosutra pokazat u ti kako radi
sistem dovoda vode i kako se provjerava ispravnost cijevi.
- Ba ti hvala - ponovila je i krenula prema maloj kupaonicu.
- Ne namjerava li se presvui? - podsjeti je.
S naporom je obuzdavala suze od bolova koje je izazivala svaka
kretnja. Zacijelo je to opazio jer joj je odmah ponudio pomo.
- Reci to treba donijeti. Zgrozila se zbog toga to e vrljati po
njenim stvarima, ali pomisao na to da bi morala ponovo koraati
nadjaala je osjeaj nelagode.
- Oh... bilo to.
Zurila je u pod odvie slaba da izdri njegov pogled.
- Samo ti idi pod tu i ne brini. Stvari e biti pred vratima. - Blago ju
je gurnuo naprijed. - Inae emo zbog tednje plina tuiranje morati
svesti na najmanju moguu mjeru, ali veeras moe troiti toplu vodu
do mile volje. Ja sam to ve napravio - dometnuo je sasvim nepotrebno.
Znala je to i prije nego to joj je rekao jer se doimao blistavo ist i
dotjeran. Dugo se muila oko razvezivanja i skidanja cipela, a potom i
oko svlaena grubih hlaa te koulje dugih rukava. Prisjetila se kako joj
se zamjerio kad je zahtijevao da odjene koulju s dugim rukavima.
- S takvom koom dobit e opekline za nepunih pola sata - rekao je
prezrivo frknuvi nosom.
A Eden je oduvijek smatrala da je njena koa jedno od njenih boljih
obiljeja i dosad joj jo nitko nije udijelio takav kompliment. Polagano

~ 26 ~

se svlaila, a odahnula je tek kad je uspjela skinuti debele znojne arape.

Stupila je pod vrue, poput iglica otre kapljice vode.
Blaenstvo. Dugo je nepomino stajala putajui da toplina vode
uini udo i opusti joj ukoene miie. mirei je napipala sapun,
oigledno Alexov. Imao je blag okus limuna. Obilato se nasapunala. ak,
je uspjela oprati glavu prije nego to se voda poela hladiti.
Kad je zatvorila tu, opazila je samo jedan runik... oigledno
njegov. Slegnula je ramenima i obrisala se bez mnogo oklijevanja.
Materijal je jo odisao finim mirisom koji je podsjeti na Alexa. Nema
nita zla u tome to koristimo isti miris, pomislila je. Ta, Alex je moj
mu! Ukoila se ve na tu pomisao. Sa zrcala iznad umivaonika rugao joj
se odraz lica zajapurenog od pare. Okrenula se i ustro omotala runik
oko tijela skrivajui blago povijena ramena, vrste, isturene dojke sa
ruiastim bradavicama, uzak prsni ko i tanak struk koji se gubio u
privlano zaobljenim bokovima. urno je na sebe nabacala odjeu koju
joj je spremio. Nala je samo bikini gaice, kratke hlae, tuniku i sandale
s remenjem.
Zaeljala je kosu depnim eljiem, na brzinu uredila kupaonicu,
a potom je znojem natopljenu odjeu ugurala u koaru za prljavo rublje.
Kad se pojavila na kuhinjskim vratima s cipelama u ruci, Alex je sa
zanimanjem podigao glavu. Osmotrio ju je od glave do pete.
- Izgleda bolje - rekao je kao uzgred. - Hajdemo veerati.
Preplavio ju je udan osjeaj zadovoljstva, ak tolik da je u jednom
trenutku pomislila kako bi bilo da Alex nasrne na nju u iznenadnom
napadaju neobuzdane strasti. Nasmijeila se besmislici. Alex je vladao
sobom bolje od ijednog mukarca kojega je srela u ivotu.
- to je tako smijeno?
- Ispriala sam sebi dobar vic.
utke joj je pruio tanjur. Jeli su u potpunoj tiini. Omlet koji je
pripremio od jaja u prahu imao je izvanredan okus, ali Eden je bila
premorena da bi mogla uivati u jelu. Kava joj je prijala mnogo bolje.
- Doi malo - iznenadi ju kad je ve zamalo zaspala za stolom. Imam arobnu vodicu koja e ti ublaiti boli.
- Nema potrebe. Sad je ve podnoljivije - usprotivila se.
- Priekaj do sutra pa e brojati zvijezde usred bijela dana.
Odveo ju je u veliku sobu, poloio je potrbuke na sofu i sjeo na rub,
u visini njenih bokova Bez mnogo ustezanja stao joj je ravnomjernim

~ 27 ~

kretnjama masirati lea utirui masnu tekuinu preko cijele povrine

lea i ramena.
- Fuj! Kakav odvratan smrad!
S gaenjem je podigla nos. Masaa joj je godila izvan svih
oekivanja, te je razoarano uzdahnula kad joj je tutnuo boicu u ruku.
- Namazi i noge - zapovjedio je.
Spustila je noge na pod i bez protivljenja stala utirati masnu
tekuinu po stegnima. Osjeala je da motri svaku njenu kretnju te se jo
vie usredotoila na masiranje. Zaustavila se tek onda kad je opazila da
je zaokupljen paljenjem vatre u kaminu. Promatrala ga je kradomice i
protiv volje divei se odmjerenosti svake njegove kretnje. Zadovoljan
upravo rasplamsanom vatrom, stao je pripaljivati petrolejske svjetiljke
po prostoriji koju je zaas ispunilo treperavo blijedouto svjetlo. Kad je i
to napravio, Alex je iz depa izvukao pribor za puenje, naslonio se na
okvir kamina i stao puniti lulu. Dugim, lijepo oblikovanim prstima
vjeto je nabijao miriljivu duhansku mjeavinu. Eden se zaboravila pa
je otvoreno zurila u njega, ushiena spretnou i snagom miia koje su
otkrivali zavrnuti rukavi. Kresnuo je ibicom u potporanj kamina i
pripalio lulu. Snano je odbijao dimove sve dotad dok se duhan nije
zaario ispod povrinskog sloja sivkastog pepela. Eden je zaepila
boicu i maknula je u stranu, a potom se udobnije namjestila na sofi.
Smeteno je oborila pogled kad je opazila da je Alex naslutio da ga
prouava.
- Jednostavno mi ne ide u glavu da si Elaineina sestra blizanka! progovori iznebuha.
- Neka te to ne mui jer nisi jedini. Veina misli kao i ti.
- Zato?
- To je barem oigledno. Imamo dodue neke slinosti u vanjskom
izgledu, ali nae su naravi potpuno razliite. Elaine ivi po ustaljenim
pravilima. ovjek moe biti siguran da e uiniti samo ono to se
oekuje od nje, da e ivjeti stopostotno ispravno. Sve su joj ovce na
broju, dok meni...
Slegnula je ramenima hinei ravnodunost koju nije osjeala.
- Zato si moju napomenu odmah shvatila kao napad? Moglo je to
biti tek opaanje... moda ak kompliment.
- Ve sam rekla da veina ljudi misli jednako.

~ 28 ~

- Nasluuje li se to traak samosaaljenja u tvom glasu? - upitao je

zadirkujuim tonom.
- Nipoto! - prasnula je. - Oh, iskreno se nadam da nije to. Priznajem
da je bar to jedan od nedostataka koji izbjegavan poput kuge.
- To je svakako bod u tvoju korist. Pravo je olakanje ova spoznaja
da pri znaje barem jednu od vrlina.
Njegov se smijeak proirio, a oi zasjale od zadovoljstva kad je
umjesto odgovora na svoju napomenu vidio da se ukoila.
- Bila bih ti zahvalna kad bi me sijede i put unaprijed upozorio na
to da broji bodove - uzvratila je tvrdokorno.
- Boji se da ne pokvari dojam? Eden mu je uskratila odgovor, ali
izdrala je njegov pogled. Od njihova ponovnog susreta u Elaine i Jerryja
naslutila je da jedina opasnost za nju lei u poputanju. Tek je sad
shvatila koliko dalekosenu opasnost Alex znai za nju.
- to je Jerry htio obznaniti izjavom da su ljudi ponovo poeli
sumnjati u tebe?
Otrina pitanja bila je vjeto prikrivena mekoom njegova glasa.
- Nemoj mi rei da te nije opskrbio svim pojedinostima o mojoj
burnoj prolosti!
- Istina je da sam uo njegovu verziju. - Zamiljeno je puckao lulu.
Lice mu je bilo obavljeno dimom te nije uspjela vidjeti njegov izraz kad
je dometnuo: - Sad bi me zanimala tvoja.
- Ozbiljno?
Glas je bio prodoran, gotovo vriskav od nevjerice.
- Najozbiljnije, Ria - uvjeri je Alex strpljivom iskrenou.
Zaprepastila se osjetivi da ju peckaju suze. Spustila je pogled na
ruke. Ma koliko se trudila da ih smiri, i dalje su vidljivo podrhtavale.
Uloila je velik napor u to da se opusti. Disala je duboko i polagano, ak
je sklopila vjee u pokuaju da se smiri to prije. Alex je priao kauu i
sjeo kraj nje protegnuvi noge.
- Sljedeih nekoliko mjeseci ivjet emo pod istim krovom, pa je
bolje da steknemo osjeaj meusobnog povjerenja. Lake emo
preivjeti, a po svoj prilici to je jedan od naina da sauvamo zdrav
razum. Sve je mnogo jednostavnije ako ve od poetka igramo
otvorenim kartama.
Njena lijepo oblikovana brada bila je prkosno isturena dok ga je
sluala jo ne vjerujui njegovu iznenadnu zanimanju.

~ 29 ~

- Ima pravo. Ali... odakle tolika sigurnost da je moja verzija

drukija od Jerryjeve?
- Uzmimo da postoje neka proturjeja izmeu onoga to sam sluao
o tebi i tvog ponaanja.
- to ti god rekla i tako nee promijeniti tvoje miljenje o meni uzvratila je Eden. - Vjerovat e ono to eli, govorila ja ili ne.
- To je tvoja pretpostavka - istaknuo je ravnoduno. - Osjeam da
svim silama nastoji uvjeriti samu sebe kako ti nimalo nije stalo to ljudi
misle o tebi... osobito to ja mislim o tebi... Ipak, kad bi bila sasvim
iskrena prema sebi, priznala bi da ti je i te kako stalo.
Eden je skoila, ali makar bi najradije pobjegla da ga ne uje,
prisilila se da laganim korakom proee do prozora. Zalazee sunce
bojilo je grimiznim, ruiastim i zlatnim tonovima zupaste planinske
vrhove, a svjetlost neba odraavala se na glatkoj, potamnjeloj povrini
jezera. Eden je netremice zurila u krajolik, kao opinjena njegovom
ljepotom. Alex u jednome ima pravo, morala je priznati. Uistinu joj nije
bilo stalo do njegova miljenja. Prislonila je elo na hladno prozorsko
staklo i osjetila kako je naputa prkos i ustupa mjesto nemoi i
posvemanjoj ranjivosti. Nitko osim Annie nije poelio uti njenu
verziju. Zapanjila se kad je to priznanje izgovorila naglas, ak se
okrenula prema njemu doputajui mu da iskua iskrenost te izjave.
- Ovo je, sudei po svemu, rijetka prilika koju ne bi smjela
propustiti, je li tako?
Ponovo se smijeio, ovaj put ohrabrujue. Okrenula se natrag
prema prozoru. Vani je ve bilo dovoljno mrano da ga je mogla
promatrati u prozorskom staklu.
- Pretpostavljam da ti je Jerry rekao kako me ujak izbacio na ulicu
kad mi je bilo sedamnaest godina. - Izgovorila je to potpuno smirenim
glasom. - Je li ti rekao razlog?
- Spomenuo je neto u vezi s drogom.
- Jasno. Ujak Frank pronaao je tajno spremite opojnih sredstava u
mom ormaru. Kokain, LSD, marihuana... pojma nemam to sve nije bilo
u toj ladici!
- Ali, to nije bilo tvoje - mirno je razmiljao Alex. - Odve si neovisna
da bi ikad dopustila da ti uzimanje bilo ega, ak i lijekova, postane
navika, a kamoli droge!

~ 30 ~

- Tono. - Nakon dugo vremena osjetila je pravo olakanje. - Droga

nije bila moja.
- Nego Elaineina - zakljuio je Alex sasvim prirodno.
- Zato me uope pita kad sve zna? Njezin je glas bio piskav od
razdraljivosti. Ne obazirui se na njenu mrzovolju, Alex je nastavio:
- Zato si preuzela krivnju na sebe? Moda iz puke navike da
zatiuje Elaine?
- Ja... ma kakvi! Ne znam ni sama. Nije mi se inilo pravedno da...
da...
- Da je izda?
- Upravo tako.
- Aah! Dakle, posrijedi su naela. Nasmijao se zajedljivo. Namjerno
ju je podbadao pokuavajui izazvati otru reakciju i nije se razoarao.
Okomila se na njega, zaas uspjenjena od bijesa.
- Da - skitalaje. - Da, do bijesa! Rugaj se koliko te volja, ali i jesu
posrijedi naela.
- Potpuno se slaem s tobom.
Promatrala ga je u nijemu uenju pokuavajui se pribrati. Glava
joj je klonula kao da se umorila od uskovitlanih misli.
- Zbunjuje me - priznala je tresui glavom u nevjerici.
- Nije mi to bila namjera. - Istresao je ostatak duhana iz lule i
pripremio pribor za ienje. - Htio sam te raspaliti, to je sve. - Dok je
objanjavao, nije skidao pogled s njena lica. - Osim nekoliko izuzetaka,
ostavlja sjajan dojam osobe koja je potpuno izvan svega, potpuno
nezainteresirana, kojoj nije stalo ni do ega. Morao sam se uvjeriti da to
nije istina. Sad oboje znamo koliko te sve to boli. stoga svali taj teret s
lea, zaboravi glumu i budi onakva kakva jesi.
- Vidi samo tko mi to govori! - viknula je posprdno. - Santa Leda,
glavom!
- Dirljivi smo - odvratio je uz nehajan smijeak. - Sad poto smo
tako lijepe svladali uvodni dio, mogli bismo poet glavni okraj.
- Uz uvjet da mi sutra naveer prui; priliku za uzvratni udarac... s
time da ja postavljam pitanja, dakako?
- Zvui poteno.
Eden je primaknula stolac i sjela mi suelice.
- U redu, sugovornice, to te zanima?

~ 31 ~

- Istina, razumljivo! - Alex je podigao obrvu, a mrave obraze ozario

mu je osmijeh. - Poni ispoetka.
Eden se naslonila u stolcu i odvratila mu pogled.
- Elaine je neko vrijeme uzimala drogu. Upala je u loe drutvo u
koli, a po promjenama u njezinu ponaanju znala sam odmah da se
neto dogaa. Ilo je tako daleko da je uglavnom bila ili uznesena ili u
polusvijesti. Ipak, droge koje je ujak naao nisu bile samo njezine.
- Zato to govori?
- Sama mi je rekla. Osim toga, odakle bi uzela novac za toliku
koliinu narkotika?
- Padaju mi na um barem dva naina suho je prekine Alex. Preprodaja ili...
Prekinuo se ugledavi Edenin izraz lica.
- Sluaj. Elaine moda nema vrstu volju, ali ipak ne mogu vjerovati
da bi to bila u stanju. Uostalom, ve sam ti prije rekla da je staromodna.
Spremna je na manja odstupanja, ali nikad na takvo to! Rekla mi je da
je sakrila drogu nekih svojih dobrih prijatelja, i ja sam joj povjerovala.
Ukoenim pogledom odmjerila je Alexa, kao da oekuje protest, a
onda nastavila:
- Drugi razlog zbog kojega nisam ujaku Franku htjela rei istinu jest
moje duboko uvjerenje kako Elaine ne bi izdrala taj pritisak. Bila je
krajnje osjetljiva, lakovjerna, ak naivna, rekla bih.
- Nije li tebi ikad palo na um da si ti ispala lakovjerna i naivna
titei Elaine?
- Nipoto - odvratila je odlunim glasom. - Tono sam znala to
inim.
- Doista? - Njegov izraz lica bio je sumnjiav, ali nije dublje
razraivao svoju pretpostavku. - to je bilo dalje?
- Provela sam no kod Annie Holmes, a sutradan sjela u autobus za
Santa Rosu. Imala sam malo uteevine, a neto je dometnula i Annie.
Ipak, imala sam sreu to sam odmah nala posao pa mi nije nedostajalo
sredstava za ivot. Gotovo dvije godine radila sam kao konobarica i zato
vrijeme utedjela dovoljno za studij. Prihvatila sam laki posao u
Schuylerovih u San Franciscu, samo da bih mogla pohaati predavanja.
Poslije one nesree nisam vie mogla raditi, novac je utroen na
plaanje bolnikih trokova i...

~ 32 ~

Govorila je tako brzo da je jedna rije guila drugu. Iznenada je

naglo zautjela.
- Malo uljepava istinu - napomenuo je Alex. - Beverly Schuyler mi
je ispriala injenice o toj nesrei kad smo juer razgovarali telefonom.
Rekla je dovoljno da izvuem sasvim odreene zakljuke. Bila si
prisiljena vratiti se kui na oporavak pa si odluila iskoristiti priliku da
pokua vratiti dobar glas.
Kimnula je.
- Bila sam u stalnoj vezi s Annie i znala sam kako je ve otprije
prestala uzimati stanare. Morila ju je osama. Spremno mi je ponudila
pomo dotle dok se ponovo ne oporavim. Moram priznati da sam to
oekivala i od Elaine i Jerryja.
- I?
Promatrao je sasvim mirno kako boja iezava s njena lica.
- Pa... Jerry mi je poklonio pozamanu svotu da napustim Eureku,
uz pismenu izjavu da se vie nikad neu vratiti - priznala je nevoljko.
- Kako su, po tvome, mogli i pomisliti da e biti dobrostiva i
prihvatiti tu udnu ponudu?
- Naime... uinila sam jo jednu pogreku... Elaine sam ispriala
neke...
Glas joj je ponovo prepukao. Prilino je dugo skupljala snagu da
nastavi.
- Fazi - pomogne joj Alex.
- Upravo tako - priznala je jedva ujnim glasom.
- O zajednici u kojoj si navodno ivjela.
- Da.
- I broju mukaraca s kojima si toboe spavala.
- Da. - Njezin je odgovor bio jedva ujan vapaj. Okrenula je lice da bi
se njezina nelagoda zapaala to manje.
Alex je naglo ustao i stao povrh nje, poput golema orla. Imala je
potrebu da se uuri u stolcu ili da nestane. Drhtavim prstima
nervozno je gladila naslon stolice.
- Zato si to inila? - Njegov je glas bio neobino blag. - Zato si
govorila te neistine o sebi?
Eden je nemono vrtjela glavom.

~ 33 ~

- Znam da sam uinila glupost. - Uzdigla je pogled, a njene su oi

odavale patnju. - Ali Elaine nije bila zadovoljna istinom. Izmiljala je
mnotvo pitanja o mom ivotu svih tih godina. Po nainu izraavanja,
bilo je jasno to oekuje... ak prieljkuje uti. Razbuktala mata vapila
je za poslasticama. Kao da je nalazila neku vrstu jeftina, izopaena
uitka u tomu da misli najgore o meni. To... to mi se zgadilo.
- I zato si joj ugaala i pristala laima hraniti njeno nezadovoljstvo ustvrdio je estoko.
Prekrila je oi drhtavom rukom i nastavila utjeti.
- Gusko mala! - Premda ga nije povisio, njegov je glas bio siktav od
srdbe. - Zar ti nije palo na um da e se Elaine pakosno zabavljati
prepriavanjem tih sonih zgoda na partijama karata i domjencima?
- Ne. Nikada nisam ni pomislila... Alex ju je estoko prekinuo.
- Barem smo dospjeli do istine! Nisi ni pomislila! Reagirala si
naslijepo. Nadam se da si izvukla pouku i da se to razoaranje nee
ponoviti ovog ljeta.
Okrenuo se na peti i zaputio do ognjita. ustrim i neusklaenim
kretnjama koje su jasno govorile koliko je iscrpljeno njegovo strpljenje,
poeo je poticati vatru.
- Preputam ti spavau sobu u prizemlju. - Ostao je njoj okrenut
leima, a njegova ramena bila su ukoena od zatomljena negodovanja. Dolje je... u dnu hodnika. Moe ponijeti jednu od svjetiljki. Najbolje e
biti da krene odmah. Oboje smo imali grozan dan.

~ 34 ~

VI
Prazna stranica dnevnika gledala ju je optuujue... zbog ega?
Vlastite gluposti? Kukaviluka? Eden je odsutno grickala kraj olovke. Je
li je smetalo to to dijeli najintimnije misli i osjeaje s potpuno
nepoznatim ljudima? S osobljem za prikupljanje podataka, koji e ih
strune obraditi i ocijeniti. Ili je moda njenu nesklonost pojaavala
briga za njihovo reagiranje na njene zapise? Nije li se moda plaila da
je ne ocijene glupom? Hoe li joj se rugati? Ili je aliti? Moda je
podsvjesno izbjegavala pogledati istini u oi, Ma koliko se libila bilo
kakva priznanja u dnevniku, samoj sebi je priznala da se dosauje. Bio
je to razlog vie da izbjegava pisanje. Nikad prije nije se bavila sobom,
ak ni iz zabave. Zapravo, uvijek se smatrala domiljatom i prodornom,
a potvrdio je to i psiholog koji joj je uruio hrpu testova prije nego to
su prihvatili njeno sudjelovanje u ovom istraivanju. Nije, dodue,
komentirao rezultate, ali nije ni krio ruke u napadaju nemoi. Otkud
onda toliko nezadovoljstvo? Tek je prvi dan u tom bespuu i nije se
mogla nadati da e preivjeti ljeto ako hitno ne otkrije uzrok i ne
poduzme neto da se situacija popravi. Sve u svemu, danje dobro poeo.
Mjeavina ponienja i zlovolje zbog Alexova sinonjeg vladanja iezla
je s mrakom, a kad ju je u zoru probudilo sunce, ponovo je vladala
sobom. vrsto je odluila da vie nee ponoviti pogreku, poput one
sinonje iz koje se moe razviti nepoeljna prisnost meu njima.
Odijevala se i polagano pripremala na dnevne dunosti. Pokazalo se da
je Alexovo upozorenje bilo opravdano, jer je uistinu spoznala to je bol.
Svaki mii u njoj bunio se na jueranji napor i zahtijevao odmor. Kad
se odjenula s prilino muke, raspakirala je i sloila svoje stvari.
Soba koju je dobila bila je obloena daskama od borovine, uska,
opremljena jednostavnim leajem, ormarom i nonim ormariem. U
zidu je jo bila polica za knjige u kojoj se nalo dovoljno mjesta i za njen
ah. Ponijela je i goblen da prikrati trenutke dokolice. Namjestila je
krevet i izala iz sobe. Iako je bilo tek osam sati, velika dnevna soba i
kuhinja bile su uredno pospremljene i puste. Na polici iznad tednjaka
bila je privrena Alexova poruka Kava je u vru. Danas se nastoj
odmarati to vie. Vidjet emo se za rukom.
Popila je sok od narane i ulila alicu kave. Dok je polagano
pijuckala kavu, ula je prigueno tipkanje iz potkrovlja. Nije mogla
dokuiti to ga je toliko zaokupilo da e biti zauzet vei dio

~ 35 ~

prijepodneva. Trebalo je samo nekoliko minuta pospremanja da kuhinja

bude opet onakva kakvu je zatekla. Iznenada joj je postalo jasno kako e
teko ispuniti slobodne trenutke. Kako je jutro odmicalo, njeno je
nespokojstvo raslo pojaano ujednaenim, polaganim tipkanjem na
pisaem stroju. Alex je mogao biti svestran, ali tipkanje nije bilo njegova
jaa strana. Pomalo je podsjeao na djetlia. Eden je nemirno lutala iz
prostorije u prostoriju, nesposobna da usredotoi zanimanje na bilo
koju razbibrigu. Za rukom je Alex bio utljiv i odsutan duhom. im je
pojeo, ispriao se i povukao u potkrovlje prepustivi joj ureenje
kuhinje. Opet je to obavila brzo, a popodne se pred njom razvuklo kao
vjenost. Neko je vrijeme sjedila na terasi, preputajui suncu da blai
njene bolne miie. Doskora je poeljela sii do obale jezera, ali bojala se
strmine ispod kue. Teka srca istraivanje je morala odgoditi za koji
drugi dan. Vratila se nespokojnu koraanju amo-tamo. ak i to joj je
onako umornoj prouzroilo tekoe. Po tko zna koji put pogled joj je
kliznuo preko ljestava za potkrovlje, ali ma koliko ju je morila znatielja
da vidi to to Alex radi, i ma koliko joj je nedostajalo drutvo, pa makar i
njegovo, uspjela se othrvati porivu da se uspne.
- Neu mu dopustiti to zadovoljstvo - promrmljala je pod bradu.
Dio vremena utukla je temeljitim pregledavanjem kuhinjskih
ormaria i polica u smonici. Vei dio ivenih namirnica bio je suen ili
u prahu, ali nala je i nekoliko limenki. Sredstava za ienje bilo je u
izobilju. Sroila je jelovnik za nekoliko dana unaprijed i odluila ve
sutradan iskuati snagu u mijeenju. Zapazivi da vrlo esto nesvjesno
pogledava na sat, odluila je osloboditi se te napasti koja joj ovdje doista
ne slui niemu, osim to je neprestano uvjerava kako sporo odmie
dan. Skinula ga je i odluno stavila u ladicu, a potom se vratila nervoznu
tumaranju. Kako nije imala sat, nije ni znala u koje se vrijeme Alex
napokon spustio iz potkrovlja. Po poloaju sunca ocijenila je da bi
moglo biti pet. Zaputio se ravno u spremite za alat i uskoro izaao van
sa tapom i udicom za pecanje. Eden ga je pratila zavidljivim pogledom.
- Ako me poslui srea, za veeru e biti pastrva - dobacio je i
zvidei popularnu melodiju, dugim koracima otrao niz stazu prema
jezeru.
Eden je spopala elja da vriti za njim ili da razbija posue po kui.
Ne uinivi ni jedno ni drugo, odluila je ipak ispuniti stranicu dnevnika
za taj dan. Dokono je listala po praznim stranicama debela notesa. Hoe
li je neprestano proganjati potreba da cenzurira svoja razmiljanja i da
unaprijed sredi svoje osjeaje kako ih se poslije ne bi morala stidjeti?

~ 36 ~

U svemu tome iskrenost se inila jedinim rjeenjem, ali gdje je

zapravo istina? Sino ju je Alex optuio i lakovjerna i brzopleta. Bio je
uvjeren u istinitost svoje tvrdnje.
Uzdahnula je i sklopila dnevnik. Poslije e pokuati jo jednom.
Jedino zlo u svemu tomu bilo je to je prisilna fizika neaktivnost
prouzroila duevnu malaksalost koja ju je drala cijeli dan.
Kao da ju je sudbina htjela nagraditi za to to je uspjela proivjeti
taj prvi dan, veer je bila ugodna iznad svega. Ale? je ispekao pastrve na
rotilju u dvoritu a Eden je za to vrijeme spremila paketi suene hrane
s tajnovitim natpisom MIJEANO POVRE, te utipke od gotove smjese.
Jeli su na terasi, za velikim drvenin stolom. Sjene zalazeeg sunca
stapale su se sa sumrakom. Pastrva je imala ugodan, blag miris po dimu,
pirjano povre bilo je izvrsno, a utipci pjenasti tako da su se topili u
ustima.
Poslije veere Eden je odnijela posue i raistila stol. Vratila se
Alexu koji je ostao sjediti na terasi. Pijuckali su kavu promatrali okoli
koji se zavijao barunastom tamom. Bilo je tako tiho da je svaki i
najmanji zvuk parao ui. Tek s vremena na vrijeme uo se um
povjetarca u kronjama borova, lepranje nonih leptira na osvijetljenu
prozoru, piskav krik kakve male none ivotinje u visokoj travi.
Ili zbog spokojnosti okoline, izvrsne veere, Alexova ugodna
drutva ili zbog toga to se poslije jo jednog tuiranja fiziki osjeala
mnogo bolje, Eden je ponovno bila ispunjena optimizmom Nesklona
prekidanju ugodne tiine, ali znatieljna iznad svega, zapoela je
razgovor tiho upitavi:
- Kome je uope palo na um da ba mene predloi za ovaj pothvat?
- Istini za volju, moja je majka prva spomenula tu mogunost. Poto
smo te Milt i ja provjerili, odluili smo da to predloimo i tebi.
- Mene ste provjerili?
Njezin je glas odavao sumnjiavost.
- Samo podobnost koju smo zahtijevali - ohrabri je.
Bilo je sasvim jasno da ne namjerava otkriti koje su to karakterne
crte prevagnule. Razoarana nepotpunou odgovora, Eden je popustila
znatielji i upitala.
- Kako to da si ti pristao na sudjelovanje?
- Iz usluge Miltu. Osim toga, pruila mi se izvanredna prilika da u
ugodnu radnom prostoru obavim neto to me zaokuplja due vremena.

~ 37 ~

- Jesi li danas radio oko toga?

- Jesam... zapravo, sreivao sam neke pribiljeke. - Zautio je
udobno zavaljen u stolcu. - Zaposlen sam u jednom od Van Dameovih
znanstvenih instituta... ula si za mozgove iz Santa Barbare, je li?
- Nema sumnje da si ti onaj glasoviti doktor Lassiter. Mikrobiolog,
ako se ne varam.
- Da. Iako moram odmah rei da je moje podruje rada zapravo ua
specijalizacija u sklopu te znanstvene grane. Radi poblieg objanjenja
nazvao bih to genetsko inenjerstvo.
- Ni to mi ne govori mnogo. to tono radi?
- Istraujem sredstva i naine razvitka nove bakterije koja bi mogla
koristiti ljudskom rodu. - Nasmijao se vidjevi njenu nedoumicu. Sasvim pojednostavljeno: uzgajam male zelene.
- Zvui sasvim nestvarno. - Eden se zbunjeno nasmijala. - Imala sam
ve prilike upoznati uzgajivaa kave iz Brazila, a sad se mogu pohvaliti
da poznajem i uzgajivaa bakterija iz Santa Barbare.
ak i iz vlastitih usta, rijei su zvuale nepojmljivo i futuristiki.
- Ne mogu zamisliti to bi mogle pametno initi tvoje bakterije?
- Moda si ve ula za nedavno otkrivenu vrstu koja razgrauje
naftu i ima potencijalnu primjenu u ienju razlivenih mrlja. Ima
bakterija koje kao dio svoga metabolikog procesa proizvode enzime ili
antivirusne supstancije kakva je interferon, na primjer. Taj potpuno nov
i uzbudljiv znanstveni pristup obeava mnogo.
Nakaljao se, a potom nastavio:
- Osim svega toga, na pomolu je unosan posao. Naime, po
najnovijem dogovoru, privatna udruenja dobivaju pravo patentirati
otkria za koja su podmirivali trokove istraivanja. Dobit bi mogla biti
nesaglediva prema... jednoj odluci Vrhovnog suda, sluaj bakterija
mogao bi izmai toj odredbi, s obzirom na vlastitu reprodukciju.
- To je, znai, istraivanje koje te zaokuplja ovih dana? - nije
poputala Eden.
- Ne - odgovorio je kratko.
- No, ako je tajna ili neto slino...
- Nije posrijedi to - prekinuo ju je otro. Promekoljio se u stolcu i
po njegovoj nelagodi Eden je zakljuila da izbjegava izravan odgovor. To
je jo vie pojaalo njenu znatielju. - Da budem iskren, piem knjigu...

~ 38 ~

- Knjigu! - Eden je osupnuto zurila u njega. Od svega najmanje je

oekivala takvo to. - Kakvu?
- Znanstvenofantastini roman.
Iz glasa mu je izbijalo olakanje. Zar je moda oekivao da e ga
ismijati?
- Roman - ponovila je jo s nevjericom. - Dugo ga ve pie?
- Samo pisanje traje otprilike est mjeseci, premda mi se zamisao
vrzma po glavi mnogo due. Nadam se da e konaan tekst biti dovren
ovog ljeta. Sad sam ve u fazi ureivanja i dotjerivanja.
- Tipkao si gotovo cijeli dan.
- Dobro si ula - prizna suho. - Brzinom kojom sam krenuo trebat e
mi godina dana samo za tipkanje.
- Bi li dopustio da ti pomognem? - stidljivo upita Eden plaei se da
e odbiti njenu ponudu. - Mogla bih, na primjer, prepisivati umjesto
tebe.
- Ve sam se uplaio da nee upitati!
Zubi su mu bljesnuli kad se nasmijeio. Eden je uzvratila veselim
smijekom. Sasvim neoekivano, Alexovo lice poprimilo je ozbiljan,
smiren izraz.
- Bio bih ti veoma zahvalan.
- Zaista se radujem - izgovorila je iskreno. - Danas sam se
izbezumila od dosade. - Alexov pogled odavao je zabrinutost. - Poeljela
sam se uzverati uza zid. Na sreu, boljele su me noge!
- Morat emo ozbiljno razraditi plan kuanskih poslova i odmora
kako bismo taj problem sveli na minimum. - Njegov je glas bio dubok i
zamiljen. - Bojim se da je to najopasniji neprijatelj s kojim emo se
ovdje susretati. Trebala si mi odmah rei, ali ti nisi gunalo, je li?
Prisjetio se njene zadivljujue izdrljivosti na jueranjem putu i
odlunog odbijanja da mu prepusti prtljagu.
- Uvjerena sam da mi je dananji dan bio osobito naporan i zato to
sam protiv svoje volje bila prisiljena na mirovanje - glasno je razmiljala
Eden. - Pitam se kako su to izdravali pioniri naseljenici?
- Valjda su se verali uza zidove - ravnoduno odgovori Alex.
- Mnogi, osobito ene, nisu preivjeli ovu osamu. Nisu to normalni
uvjeti za ivot. Ljudima je potrebno drutvo da bi opstali.

~ 39 ~

U sumraku je slobodno mogao promatrati blijedi oval njena lica.

Njeno glatko elo izbrazdalo se zabrinutou.
- Postoji li nain da se ublae posljedice te nae prisilne
osamljenosti?
- Fizika i psihika angairanost - odvratio je bez mnogo
razmiljanja. - Valja matovito i osmiljeno ispuniti slobodne trenutke, a
iznad svega - naglasio je - valja voditi rauna o tome da se ponaamo
kao veeras... iskreno, elim rei i da zajedno ponesemo teret svih
tekoa.
Iz dana u dan stvarali su raspored koji im je najvie odgovarao.
Uglavnom bi ve rano izjutra poeli obavljati svakidanje poslove.
Podjela poslova bila je prilino uobiajena utoliko to je Alex preuzeo na
sebe dunosti izvan kue i sve fiziki tee poslove, a na Eden je pak
briga za kuanstvo. Kuhanje je preuzela potpuno kako bi Alex imao to
vie slobodna vremena za pisanje knjige. Od sredine prijepodneva
gotovo do predveerje Eden je sjedila za pisaim stolom i tipkala.
Duboko je se dojmila Alexova proza pria koja se otkrivala pred njom.
Knjige je razraivala vjeiti sukob izmeu dobra i zla, dok istodobno
samohodni ovjekoliki strojevi prijete da e ovladati zemljom. Iako
izmiljeni i nestvarni, likovi su bili tako vjeto opisani i prirodni kao da
su ivi. Jasnije nego prije shvatila je da je Alex pronicljiv promatra i sve
drugo ali ne i ravnoduan prema enama. Iznad svega zapanjila ju je
dubina njegova uranjanja u karakter glavnog enskog lika. Teko je bilo
povjerovati da je osobne doivio neko dublje razoaranje. Kako je onda
uspijevao pruiti tako vjeran opis?
Kad je Eden dovrila tipkanje stranica planiranih za taj dan, poeli
su svak za svojim zadaama. Naumila je ispuniti dnevnik, oprati neto
rublja, malo itati ili krenuti u istraivanje oko kue. Od Alexa je saznala
da je drvenu kuu sagradilo umsko gospodarstvo za svoje davnanje
potrebe, u vrijeme kad se nekoliko kilometara dalje naveliko krila
uma.
Graevinski materijal i sav namjetaj bio je dopremljen
vododerinom, sad ve obraslom gustom ikarom. Prilikom jedne od
svojih etnji pronala je tragove stare ceste. Stekavi samopouzdanje u
koritenju karte i kompasa, doskora je proirila krug istraivanja i
odvaila se na vee ture. U tim svojim lutanjima esto je znala naletjeti
na srnu, a ponekad bi iznenadila sporog dikobraza ili bi natjerala
tetrijeba na uzlijetanje. Bilo je veeri kad je s Alexom uala u zaklonu
od guste borovine u blizini lovake staze koja je vodila prema jezeru i

~ 40 ~

promatrala srne dok su dolazile na pojilo. Medvjeda je bilo najvie. Rano

ujutro promatrali su razigranu medvjedicu koja je smijeno poskakivala
na istini u blizini kolibe, u nestanoj igri sa svoja dva mladuneta. Eden
je uivala u tom povratku prirodi, ak suivljavanju s prirodom, osjeaj
koji je otkrila u toj planinskoj divljini. Shvatila je, na primjer, zato su
neka od plemena amerikih Indijanaca oboavala prirodne pojave...
razliite ivotinje, sunce, mjesec, vjetar ili kiu. Sjetila se da barem jedno
od plemena na tlu sjeverne Kalifomije iskazuje potovanje sekvoji, ak
je uzdie do boanstva, jer ti uspravni gorostasi gotovo dotiu nebo i
neunitivi su u svojoj besmrtnosti. Zbog oklopa debele kore najee ni
vatra ne moe sekvoji nanijeti vee tete. Kroz njihova debla probijani
su tuneli za prolaz automobila, ak su ih izdubili da bi na pravili
jedinstvene prodavaonice suvenira. Otporna stabla sekvoje sve su to
izdrala. Tek ih je na suvremenik uspio svladati uz pomo sjekira i pila,
te uz veseo pripjev o napretku ovjeanstva unititi tisuljetni ivot.
Razmiljajui o svim tim pojavama, Eden je sa aljenjem zakljuila da su
starosjedioci u svojim primitivnim obiajima bili blie istini nego neki
od nazovi civiliziranih naroda koji zapravo oboavaju samo materijalna
dobra.
U poetku srpnja Alex je rekao da je voda u jezeru dovoljno topla za
kupanje. Dodue, jo odve ledena da bi se u njoj ostalo vie od nekoliko
minuta, ali zgodno osvjeenje u vrelini dana i svakako korisna promjena
dnevnog ritma. Kupali su se uvijek zajedno, jer niska je temperatura
vode poveavala opasnost od greva. Veeri su takoer provodili
zajedno. Uglavnom su samo razgovarali, ali jedne je veeri Alex izvukao
gitara pa su i zapjevali. Nakon uobiajena zvidanja po kojemu nije
mogla saznati nita, Eden je s oduevljenjem otkrila da ima dubok,
topao glas. Bila bi dodue sretnija da ga je mogla samo sluati, ali na
njegovo uporno navaljivanje zapjevala je i ona, vie s voljom nego
darom. Ponekad su igrali ah ili neke drage drutvene igre, ali i to
prilino povrno, bez natjecateljskog ara, jer su kao po pravilu vie
panje obraali razgovoru nego igri. Katkad su oboje itali ili je Alex
itao, a ona je radila runi rad. Inae su ih i u institutu opskrbili s
nekoliko iznenaenja. Njih su izvlaili iz kutija uglavnom za vikend.
Izmeu ostaloga, bilo je ovdje tankog papira za izradu aviona, pa su
upriliili natjecanje. Alex je pobijedio. Neobian Edenin dizajn nipoto
nije uspijevao poletjeti ravno, ma kako ga preureivala. No upravo je
impresionirao u akrobatici.

~ 41 ~

- Najvie od svega zapanjuje me da taj tvoj avion uope leti - rugao

se Alex. - Vie je nalik na truta pa mi se ini nemoguim da se kree!
Imali su i domino. Kad bi im dosadile uobiajene igre, slagali bi
zamrene nizove i smijali se poput djece promatrajui kako se rue
ploice. Ipak su koturaljke bile Edenina najdraa zabava. Kad ih je Alex
pronaao u jednom kutu, kliknula je od radosti.
- Sjajno! Godinama nisam stala na koturaljke! Odmalena sam
matala o poslu u jednoj od golemih knjinica ili poslovnih zgrada gdje
dostavljai imaju koturaljke na nogama.
- Tebe doista nije teko razveseliti - kroza smijeh e Alex.
Uskoro su, drei se za ruke, klizili izmeu namjetaja po sobi.
Kretnje su im bile neuobiajeno skladne, a ve nakon malo vjebanja,
stali su izvoditi sloenije plesne korake.
- Prava je teta to nismo ponijeli radio ili magnetofon - zaleti se
Eden dok su se vrtjeli u taktu valcera.
Obrazi su joj se zarumenjeli, a oi blistale od zadovoljstva. Kad je
pogledala u Alexa, nasmijeio se i rukom koja je poivala na njenu
struku privukao je blie. Zaas se sabrao i ispustio je iz zagrljaja.
Zamagljenim pogledom letimice je preletio preko njenih usana. Za
trenutak je ve pomislila da e je poljubiti. Odvratio je pogled i
izgovorio promuklo.
- Za danas je dovoljno ludovanja.
Osjetila je kako joj se krv uzburkala i ilama. Cijenila je njegovu
mo obuzdavanja, a ipak je osjetila duboko razoaranje. Sve u svemu,
Eden je bila nemalo iznenaena njihovim slaganjem, utoliko vie to su
im prirode bile toliko razliite. Ona je bila impulzivna i razdraljiva a
Alex razborit i smiren u svakoj prilici. Iako se ne bi moglo rei da joj je
sve od srca olako prelazilo preko usana, bila je sklona lakovjernosti, a
Alex je bio uvijek sabran. Ve u njihovu odgoju postojale su bitne
razlike. Nju su odgajali nasumice, gotovo boemski, a on je ivio u
sreenim i uhodanim uvjetima. Dogaalo se esto da se naglo udaljila
od teme razgovora, a Alex nikad nije gubio nit. Sve u svemu, njihova
razliitost inila je Alexa zanimljivijim i ona je sa sve veim arom
oekivala njegovo drutvo. S obzirom na to i na leernost u meusobnu
ophoenju.
Eden nije mogla shvatiti zato ju je obuzela neobina napetost i
unutranje drhtavica dok je jednoga vreloga popodneva promatrala
kako Alex cijepa drva za ognjite. Zagrijao se pa je skinuo koulju i

~ 42 ~

objesio je na oblinju granu. Go do pojasa nastavio je s poslom i ne

znajui da Eden prati svaku njegovu kretnju. Gornji dio tijela bio je vrst
i miiav, opaljen suncem do tamne bakrenaste boje. Glatka koa na
prsima bila je posuta otrim, tamnim dlakama. iroka atletska ramena
njihala su se amo-tamo sa svakim zamahom sjekire. Upravo se
naslaivala promatrajui ga s divljenjem.
Divila se ak i nainu na koji je dugim prstima i irokim dlanovima
obujmio drak sjekire. Ma to da je radio, iz njega izbijala sigurnost,
savrena usklaenost kretnji, koja je odraavala udesno
samopouzdanje. Sagnuo se da namjesti novu kladu na panj za cijepanje.
Njegova kosa porasla je dovoljno da se pojave prirodne kovre. Nestani
uvojci padali su oko rupca koji je svezao preko ela. Njegov profil bio je
pravilan i privlaan. Lice s mravim obrazima, pravilnim, koatim
nosom i irokom eljusti odavalo je nepokolebljivost. Tupi zvuk otrice
zabijene u drvo odzvanjao je i poto se Alex uspravio, istegnuo ramena i
protrljao ruke.
- to misli o kupanju? - doviknuo je. Kimnuvi u znak pristanka,
Eden je otrala u sobu i presvukla se u skroman dvodijelni kupai
kostim. Plave i bijele crte na kupaem kostimu isticale su tamniju boju
njene koe dobivenu posvemanjom opreznou pri sunanju, zbog
velike osjetljivosti. Pjege na njenu nosu takoer su potamnjele i, unato
njezinu nezadovoljstvu, bile su uoljivije no prije. Zbog toga ju je Alex
naizmjenino zvao Pjega i Ria. Oneraspoloena to je uoio upravo ta
dva njena obiljeja koja je smatrala nedostacima i na osnovi toga
nazivao je nadimcima to joj nisu bili nimalo dragi, jedne ga je veeri
upitala zato je nikad ne oslovljava pravim imenom. Hinei nedunu
zapanjenost koja je pokolebala Edeninu uvrijeenost i nagnala je na
smijeh, Alex je izgovorio lijeno.
- to mi ne kae! Nisam ni znao da te ne oslovljavam imenom.
Tek je poslije toga Eden shvatila da je vjeto izbjegao odgovor.
Uzdahnuvi, dohvatila je runik za kupanje i ulje za sunanje. Bose noge
uvukla je u natikae. Alex ju je nekoliko puta optuio da je pretjerano
zatvorena, ali bilo je odreenih tema razgovora pri kojima je ostajao
sasvim suzdran.
Jedne veeri su raspravljali o braku. Iskoristila je to da ga upita
zato se nije enio.
- Zaboravlja li tako brzo! - Njegove su rijei odisale patnjom. Oenjen sam, Ria... s tobom - podsjeti je uz vragolast osmijeh.

~ 43 ~

Zarumenjela se unato svom nastojanju da to sprijei.

- Zna ti dobro to sam te pitala! - uzviknula je glasnije nego to je
trebalo.
- Molim te, budi ozbiljan.
Preao je rukom ispred lica kao da e ve tom kretnjom otjerati
sklonost ali.
- Pa, dobro kad si zapela. Dobit e izravan odgovor na to pitanje.
Nisam se oenio jer nisam imao prilike upoznati enu koja bi me
potakla i zadovoljavala i seksualno i intelektualno, a otar sam protivnik
udovoljavanju obiajima pa makar po cijenu nezadovoljstva i dosade do
kraja ivota.
Iako ju je gledao ravno u oi, s lica mu nije uspjela proitati ono to
ju je zanimalo.
- Budui da smo se dogovorili za potenu igru, sad ti meni reci... ali,
ozbiljno - naglasio je - zato se nisi udala.
- Jer sam odavno prestala vjerovati u bajke - odvratila je bez
uvijanja. - Osvrnula sam se oko sebe i zakljuila da ljubav, kao po
pravilu, ne traje, a romantini su snovi na nerealni.
- Gle, gle, cinika! Ne bi li radije priznala da se plai razoaranja pa
bjei?
Bile su to najee rijei od njihova dolaska i svae prve veeri.
Eden se osjeala uskraenom i jadnom kad joj je okrenuo lea i ukoeno
izaao iz velike dnevne sobe. Preostali dio veeri ostala je sama ne
uspjevi razbuktati ak ni srdbu u sebi, jer, ruku na srce, naslutio je
pravu istinu o njoj.
Prekrivi njihova pravila, Alex je ve plivao kad je stigla na usku
pjeanu plau. Snanim zamasima plivao je usporedo s obalom. Eden je
spustila runik i zbacivi natikae, zaletjela se u vodu i zaronila u ledene
dubine prije nego to joj je mozak stigao zabiljeiti hladnou i natjerati
je na kolebanje. Ma koliko se teko privikavala na hladnou jezera,
kupanje se uvijek isplatilo. Voda je bila kristalno bistra. Nevoljko je
izala van, tek kad su joj zubi poeli cvokotati od hladnoe. Izala je iz
jezera drhtava, ali svjea. estoko se istrljala runikom, a potom ga je
rastegla na suncu i legla potrbuke, s glavom na skrtenim rukama.
Gotovo je zaspala kad ju je vrelo peckanje na osjetljivom pregibu noge
upozorilo na to kako je zadnji tren da promijeni poloaj eli li izbjei

~ 44 ~

opekline. Sjela je, povila vitke noge i obujmila ih rukama oko koljena
Alex je u meuvremenu takoer izaao iz vode. Stajao je nepomino uz
rub vode i promatrao je. Nije mogla vidjeti izraz njegova lica jer je stajao
leima okrenut suncu koje je muevne obrise njegova tijela ocrtavalo
utozlatnom bojom te se inilo da ono isijava svjetlost i toplina. Eden je
zastao dah u grlu. Osjetila je stezanje u grudma. U njegovu dranju bilo
je neke pritajene pohlepe. Promatrao ju je netremice, kao da eka znak.
Ne doekavi ga, krene je prema njoj dugim, gipkim korakom. Uplaila
se da joj srce ne iskoi od uzbuenja. U glavi je osjetila oamueno. Kad
se pribrala, Alex ju je drao u zagrljaju. Osjeala je toplinu njegovih
dlanova na leima. Iznenadilo ju je bljedilo na njegovom zabrinutom
licu.
- Za ime svijeta, Ria! to ti se dogodilo?
- Ja... mislim da sam zaboravila di sam - promucala je.
Oborila je vjee ne mogavi izdrati sjaj u njegovim tamnim oima.
- Ludice moja mala - promrmljao je toplo.
Usnama je dotakao njene, brzo poput daka vjetra. Trajalo je to
kratko kao u snu. Iako je eznula da urone u sigurnost njegovih grudi,
prisilila se na nepokretnost. Prieljkivala je da ju obujmi i vrsto stegne
u zagrljaj. Da joj bude vie od simpatije. Poeljela je da je prvue k sebi,
da je strastveno ljubi i dodirne s puno enje. Spoznaja je poput
eksplozije odjeknula iza sklopljenih vjea. Voli ga, priznala je i osjetila
gorak okus vlastita oaja.

~ 45 ~

VII
- Ondje je Ursa Maior.
Alex je upro prst u neobino isti jasno nebo koje se s visokog
planinskog vrha doimalo sasvim blizu. Toga poslijepodneva uzverali su
se na vrhunac i razapeli ator u namjeri da prenoe kako Eden mogla
zorno doivjeti prvu lekciju iz astronomije.
- to mi pria! To je Veliki Medvjed - usprotivila se.
- Pravilan je struni naziv Ursa Maior - strpljivo e Alex. - Moe li
pronai Ursa Minor?
- Misli Malog Medvjeda?
- Ursu Minor - ustrajao je tvrdoglavo. Iz glasa mu je izbijala zlovolja
kao da je poinila teku i nepopravljivu pogreku.
- Da, vidim ga - odgovorila je skrueno.
- A sada Stella Polaris...
- Sjevernjaa.
Ovaj put prekinula ga je namjerno. Unato njegovu obuzdavanju,
ula je kako krgue zubima razdraen njenim podcjenjivanjem.
- Polaris - nastavio je nepomirljivo - sastavni je dio Urse Minor. To
je krajnja zvijezda u sazvijeu Medvjeda.
- Ane Urse? - upitala je naivno.
- Do bijesa, pomozite mi da ne poludim! - gorljivo zavapi Alex.
- Oprosti mi, molim te - izustila je s naporom obuzdavajui smijeh. Iskreno mi je ao.
- Vidi se - prosiktao je ne pokazujui razumijevanje za alu. - Sluaj,
ako te ne zanima zvijee, reci to, do vraga, i prestani s tom nedozrelom
lakrdijom!
Glas mu je bio povien od negodovanja. Odve esto u posljednjih
tjedan dana nalazio se na rubu srdbe ili je pokazivao otvorenu
netrpeljivost. Eden se opasno pribliila rubu plaa.
- Ali ja elim nauiti neto o zvijezdama! - usprotivila se drhtavim
glasom. - Molim te, nastavi mi priati.
Zacijelo se uvjerio u njeno kajanje jer je nakon nekoliko minuta
mune utnje nastavio objanjavati sazvijea i pojedinane zvijezde.
Malo-pomalo njegova se srdba istopila i ustupila mjesto prijanjem

~ 46 ~

zanosu. Koristei Ursu Maior kao orijentir, nauio ju je da pronae

ostale zvijezde. Odluili su da pokuaju prenoiti izvan atora. Legli su
glavom uz glavu, poput bica na kotau, uvueni u vree za spavanje jer
je na toj visini nona temperatura ak i ljeti katkad pala ispod nitice.
Sluala je vie njegov glas i nain na koji je govorio nego ono to je
govorio, a priao joj je stare legende o zvijeu. Eden je s naporom
svladavala suze. Netremice je promatrala zvijezde na njihovu putu po
nebeskom svodu i pustila da joj misli putuju s njima. Kako su hladne i
daleke bile zvijezde, tako je i Alexovo ponaanje prema njoj, osobito
posljednje vrijeme, bilo hladno i daleko. Duboko uzdahnuvi, Eden je
dopustila da joj misli odlutaju jo dalje. Alexa vie nije sluala ni s pola
uha.
U posljednje se vrijeme inilo da za nju vie nita ne moe uiniti
kako valja. Prigovarao je ak da nikad ne stavlja stvari na svoje mjesto
te ih ne moe pronai kad mu ustrebaju. Ponovo je u potkrovlju radio
oko knjige. Govorio je da ne moe pisati u velikoj dnevnoj sobi jer ga
dekoncentrira njezino neprestano vrzmanje. Ta je se optuba duboko
dojmila jer od svih nedostataka koje je priznavala jedino joj muvanje
nije ilo u raun. Juer je urlao na nju zbog neprilina odijevanja. Imala
je na sebi sasvim pristojne kratke hlae i majicu. Neko je vrijeme Alex
neprestano nosio kratke hlae, a kad mu je to rekla, uvrijedio se i
utonuo u utnju popraenu hladnom pristojnou u ophoenju. S usana
joj izleti jo jedan uzdah. Od dana kad joj se na kupanju zamrailo pred
oima, iezla je svaka prisnost i toplina iz njihovih odnosa. to je s
njim? Budno je pazila da se ne ponaa drugaije no inae, a on se ipak
promijenio. Trei put nije uspjela uzdahnuti dokraja.
- Ako uzdahne jo jednom, Ria... - prasnuo je prijeteim glasom samo jo jednom... bit u prisiljen primijeniti otre mjere koje ti moda
nee biti po volji. No, barem e imati valjan razlog za uzdisanje i
samosaaljenje.
Leala je na leima, s rukom prebaenom preko ela. Nije se vie
usudila disati, a kamoli pomaknuti. U kutovima oiju nakupile su se
dugo obuzdavane suze i stale se nekontrolirano slijevati niz obraze.
Upotrijebila je svu snagu volje da ne ispusti ni najmanji zvuk. Nije ni
opazila da je Alex promijenio poloaj sve dok je nije uhvatio za zglob i
maknuo joj ruku s lica. Kroz napola sklopljene vjee ugledala je njegovo
lice povrh svoga.
Ispustio je njenu ruku i pomilovao je obrazu trgnuvi se primjetno
kad je osjetio vlanost.

~ 47 ~

- Oprosti mi, Ria - izustio je meko. Spustio je lice i stao joj suiti
suze kiom poljubaca. Ruku je zapetljao u njenu kosu da mu ne bi mogla
izmai kad se usne spoje. Bio je to lak poljubac.
Osjetivi da se Ed ukoila i na taj dodir lak poput pera, odmah se
povukao i nastavio je promatrati. Prstima je njeno prelazio po
barunastoj koi njena vrata. to uope moe vidjeti u toj tami? Nije
zatvarala oi. Nije se protivila dok je prouavao njeno lice sve dotle dok
nije zadrhtala pod utjecajem njegova pomna ispitivanja. Srce joj je
uzbueno kucalo pod znalakim dodirima vraka njegovih prstiju.
Opazila je bljesak njegovih bijelih zuba kad se naas nasmijao,
zadovoljan otkriem. Ohrabrena ruka je stala slijediti finu liniju njene
brade, a potom je posjedniki obujmila cijelu bradu prisilivi je da
napui usne. Ovaj put nije odoljela. Pohlepno je usnama pokrio njene i
vrkom jezika drakao obrise donje usne, njena se ukoenost polagano
topila. Rastvorila je meke usne i prepustila se osjeaju blaenstva. inilo
joj se kao da je vrijeme stalo. Za nju nije bilo postojalo nita osim estine
njegova poljupca. Vrelim jezikom ravno je plovio po unutranjosti
njenih usta, istraujui i palei u njoj vatru sve dotle dok se cijelo njeno
bie nije usredotoilo na tu jedinu toku dodira s njim. Bila je toliko
oamuena da nije zapazila ni da se pomaknuo, ak je rastvorio njenu
vreu za spavanje kako bi je cijelu mogao zagrliti. Nove, dotad
nepoznate strasti prostrujale su njezinim ilama, a njegove ruke klizile
su niz njena lea, sve dolje do bokova. Stisnuo ju je uza se toliko vrsto
da je morala osjetiti nedvojben dokaz njegova uzbuenja. Preplavio ju je
val ponosa jer ga moe uzbuditi isto toliko snano kao on nju.
Usnama je prelazio preko njena vrata dodirujui je tu i tamo
vlanim jezikom. Nagonski je ovila ruke oko njega i pustila im na volju.
Krenule su milovati gustu kosu pa se spustile na ramena i lea. Tek
poto joj je postalo hladno, osjetila je da joj je spretno skinuo gornji dio
pidame. Njezin nespokoj zaas je raspren vrelinom njegovih ruku koje
su milovale blagu punou njenih dojki dok su drske usne traile
osjetljive bradavice. U dubini due neto se topilo i udjelo za njim sve
dotle dok je taj snaan, njoj potpuno stran osjeaj nije uplaio. Okretala
je glavu s jedne strane na drugu da izbjegne nasrtajima njegovih gladnih
usana. Tijelo joj se uvijalo u iznenadnom pokuaju da zbaci teret sa
sebe. Uzalud. U napadaju paninog straha zarila mu je nokte u lea i
odgurnula ga neprestano ga bubajui akama.
- Ria, zlato, to ti je?
inilo se da Alexov hrapav glas dopire iz velike daljine.

~ 48 ~

- Ne mogu - zavapila je muklo. Naglo se otkotrljao u stranu tako

da je vie niim nije doticao. Iako ga se maloprije eljela osloboditi,
zaboljelo ju je to je tako spremno i potpuno udovoljio njenoj elji.
- Oh, moe ti i te kako - podrugivao se hladno, srdito. - tovie,
eli to i sama... nemoj se uvjeravati u suprotno. Radije budi iskrena pa
reci da nee. - Nasmijao se zajedljivo. - Ima jedna prosta, ali istinita
uzreica za ovakve kao to si ti... no i ta je manje neugodna od zla koje
nanosite mukarcima!
- Prestani, molim te... ne shvaa... Pokuala je objasniti, ali je
zanijemila pod provalom suza koje su se nakupile u stegnutom grlu.
Alex je nastavio sipati optube na njen raun kao da nije ni progovorila.
- Bilo je dovoljno da kae ne. Uloga razjarene djevice bila je sasvim
suvina.
Spustio je pogled na nju i divlje je odmjerio od glave do pete. Neto
od njezina straha i neugodnosti zacijelo je prelo na nj jer se ponovo
nasmijao, neveselo, zajedljivo.
- K vragu! - uzviknuo je osupnut. - Ti i jesi djevica! - Vrtio je glavom
u nevjerici.
- Trebali bi te drati u muzeju, hermetiki zatvorenu u staklenu
kovegu. Nipoto ne bi smjela slobodno tumarati uokolo.
Ustao je. ula je da poravnava svoju vreu za spavanje. Uvukao se
unutra i povukao zatvara. Leala je potpuno mirno, obamrla od stida. S
vremena na vrijeme nonu tiinu poremetio bi njegov smijeh koji je
samo pojaavao njenu muku. Naposljetku je zamrlo i njegovo
podsmjehivanje. inilo joj se da je od nemila dogaaja prola cijela
vjenost, a ona se i dalje vrpoljila ne mogavi umiriti ivce napete poput
struna.
- Za ime svijeta, opusti se i spavaj - promrmljao je. - Ne mora se
plaiti.
- Zijevnuo je i dobacio podrugljivo: - Strogo se drim pravila da s
djevicama opim samo za puna mjeseca.
Ma koliko eljela pobjei od duboka i nesnosna prezira prema
samoj sebi, Eden te noi nije uspjela sklopiti oka. Tono je znala kad je
Alex utonuo u san. Tad ju je preplavilo jo vee nezadovoljstvo to je on,
za razliku od nje, uspio nai odmor od nemogue situacije u koju su
zapali. Bijes ju je spasio od jo dublje patnje. Isprva je taj bijes bio
usmjeren na Alexa, zbog oigledne dvolinosti. U lice joj je bio rekao da
ga fiziki ne privlai. Iznenada joj je sinulo da moda i nije lagao kad je

~ 49 ~

to rekao. eprkala je po sjeanju pokuavajui dozvati u pamenje tip

djevojke kakav mu se sviao prije deset godina. Najee ga je viala s
visokim, preplanulim plavuama, upljoglavim bezlinim ljepoticama
ija je jedina uoljiva vrlina bila nedvojbena zavodljivost i putenost to
ju je prepoznala ak u bezazlenoj dobi od svojih dvanaest godina. Kao
po pravilu nisu bile nadarene za voenje razgovora, ali ni on nije gubio
vrijeme na isprazne razgovore u zelenoj, gusto obrasloj sjenici. Monica
se najdulje zadrala uz njega. Prizivajui je u pamenje, Eden je
zakljuila da je Monica od vrata nadolje bila sazdana od silikona sa svim
njegovim
obiljejima
od
nepropustljivosti,
neprohodnosti,
nesagorljivosti pa nadalje. Jedino je njenu lijepu glavu ispunjavao zrak.
Gotovo sav njezin razgovor svodio se na samo nekoliko reenica Oh,
ma nemoj?, Svakako! i Poljubi me jo jednom, Alex!
Bez sumnje se zbog ovoga zadnjega Alex relativno dugo zanimao za
nju... i, dakako, zbog zapanjujue skladnih oblina.
Iz tog sjeanja na djevojke koje je Alex nalazio privlanima
nametnuo se neosporan zakljuak. Eden Lange Lassiter ni po emu se
nije uklapala u njihove fizike osobine. Po tome i po njegovu nehajnu
ophoenju, po istaknutom nedostatku brige za njene osjeaje bilo
je oevidno da nije osjeajno vezan uz nju. Njemu je bila potrebna ena,
a jedino je ona ona bila pri ruci. Jo te kako pri ruci! Eden je imala vie
iskustva s mukarcima, jamano bi prepoznala znakove opasnosti u
njegovim iznenadnim i kratkim provalama bijesa, osobito u posljednje
vrijeme te bi bez sumnje izbjegla veeranji traummatian ishod. No,
suoila se s grubo s istinom. Uostalom, da je bila iskusnija uope ne bi
sputavala njegovu ljubavnu igru i sad bi lijepo dijelili njenu vreu za
spavanje... uz malu vjerojatnost da bi spavali. Mogla bi biti do groba
zahvalna i ponosna na svoju naivnost to je sve to sprijeila. Ma koliko
kratkotrajno, slutila je da bi zadovoljstvo koje bi joj donijelo intimnost s
Alexom imalo za posljedice teku pokoru. Naruena bi bila i ta providna
fasada njihova braka, a ona se nala u klopci dvostruke veze. Ljubavi
koja to nije i braka koji to nije. Bilo je dovoljno zlo to voli Alexa i nije joj
trebalo da je zarobi i seksualno. I sama je znala da Alexova ljubav
uglavnom ne traje dugo. Mogla se jedino nadati da e to ponoviti i u
njenu sluaju. Drugim jeima, da e osjeaji prema njemu doskora
umrijeti od pothranjenosti. ini joj se da je trebala osjeati olakanje, ne
aljenje to je dopustila strah prevlada, nedjeljiv od ljubavi prema
Alexu, nadvlada enju u njoj. Uspjela je samo razbuktati ledeni bijes na
sebe.

~ 50 ~

Alex se probudio kad su prve zrake sunca probile finu maglicu koja
je obavijala vrh planine.
Zapanjujue vedar i ivahan izvuko se iz svoje vree i ne
ustruavajui se zbog golotinje, a imao je na sebi samo kratke gaice,
mirno je sloio leaj. Tek poto je smotao i spakirao vreu, navukao je
traperice i koulju. Provukao je prste kroz raupanu kosu i zamiljeno
se poeljao po bradi provjeravajui njen noni rast. Tad je potraio
sapun i runik te iezao meu drvee da dovri jutarnju higijenu na
oblinjem gorskom potoiu. Nakon nekoliko minuta vratio se tek neto
malo uredniji. Oigledno je temeljito smoio kosu jer su siune vodene
kapljice bljetale u njegovoj tamnoj kosi. Zapravo, moglo se oekivati da
e se doimati manje privlaan nego inae. Umjesto toga, ovako
razbaruen i neuredan doimao se jo muevniji. Opazio je da ga Eden
rati budnim okom. Izgledala je slaba i iscrpljena ba kao to se osjeala
dok je poput male sove virila iz toploga gnijezda svoje vree za
spavanje.
Osjeala je navjetaje teke glavobolje, a u elucu znakove munine.
- Ustani i dotjeraj se, Ria - dovikne joj veselo.
Zatreptala je jer je zvuk njegova glasa uzrokovao poetno
bubnjanje u njenoj glavi. Ono se zaas proirilo pa se inilo kao da joj se
po unutranjosti lubanje valja povelik oblutak.
- Zar ba mora urlati? - zavapila je i sklopila oi. Njegova
ranojutarnja ivost natjerala ju je u asovit oaj. - Ako nita na svijetu
mrzim, onda su to ljudi koji se smiju im progledaju!
- Doi, sunace - zadirkivao je otvarajui beutno njenu vreu za
spavanje. Leala je sklupana i drhtava, u flanelskoj pidami s vedrim
uzorkom od utih pupoljaka rue. - Poslije doruka osjeat e se
mnogo bolje.
- Neu nita jesti - uzbunila se kroz stisnute zube. eludac joj se
okrenuo ve pri pomisli na hranu.
- Onda e popiti kavu - predloio je suosjeajno i odmah zatim
pokvario sve. Promatrao ju je kako skuplja odjeu i bosonoga posre
prema umi i dobacio s prizvukom zajedljivosti: - Oh, kako grozno
izgleda, Ria!

~ 51 ~

Bilo je gotovo podne kad su se vratili kui. Edenina glavobolja se

pojaala. Otila je ravno u svoju sobu ni ne trudei se ispriati.
Zaslijepljena estinom pritiska u glavi zgrabila je tablete koje joj je
propisao lijenik. Dovukla se do prozora, navukla zastor i spustila se u
blaenstvo udobne postelje. Nije joj ni palo napamet da se svlai ili
rasprema krevet.
Neko je vrijeme trpjela razdiruu bol. Potom je postupno poelo
djelovati sredstvo za umirenje. Drijemala je gotovo cijelo poslijepodne.
Po polutami u sobi ocijenila je da se sputa sumrak kad je Alex na
prstima uao u sobu. Osjetila je njegovu blizinu i otvorila oi. Stajao je
uz postelju.
- Kako ti je, Ria?
- Glava mi puca - promrmljala je ispod glasa. Lijek je prestao
djelovati, bol je bila otrija no prije. Pomakla se, a usta su joj se ispunila
metalnim, slankastim okusom munine.
- Oh - zastenjala je. - Pozlit e mi. Alex ju je bez rijei podigao kao
pero i odnio u kupaonicu. Na sreu, pokazao je osjeaj pristojnosti i
ostao pred vratima sve dotle dok se zvui uzastopnih bezuspjenih
pokuaja povraanja nisu posve stiali. Otro se usprotivila kad ju je
ponovno podigao na ruke.
- Mogu i sama.
- U to ne sumnjam, ali volim te nositi pa mi, molim te, udovolji elji.
Spustio ju je na noge tek u spavaoj sobi.
- Hajde da te najprije oslobodimo ove odjee - izustio je glasom koji
ne trpi protivljenje.
Svukao joj je majicu i hlae. Ostala je sjediti na rubu postelje, samo
u grudnjaku i gaicama, rukama obujmivi glavu, nesposobna da mu
prui otpor isto kao i pomo.
Alex se spustio na koljena da joj lake skine cipele i arape. Potom
ju je ponovo osovio na noge i slobodnom rukom povukao pokriva.
- Je li vrijeme za jo jednu dozu lijeka? - upitao je opazivi boicu s
lijekovima na nonom ormariu.
- Jest.
Klonula je na postelju. Alex je izaao iz sobe i samo nakon nekoliko
minuta vratio se s aom u ruci. Istresao je dvije pilule na dlan i
pridrao Eden dok ih popije. Njeno ju je poloio na jastuk i navukao joj

~ 52 ~

pokriva do brade. Poravnao joj je kosu s ela. Ruka mu se zadrala u

njenoj kosi.
- Mogu li ti donijeti jo togod?
- Ne - apnula je.
Njegova ruka na elu djelovala je umirujue.
- Pomae li ovo? - upitao je masirajui je.
- Ummm.
Vie od svega pomagala je njegova prisutnost i briljivost. Alex ju je
nastavio ritmiki gladiti po elu osjeajui kako se oputa pod njegovim
dodirom. Zaustavio se tek kad je po njenu ujednaenu disanju zakljuio
da je zaspala Uspravio se i stao je promatrati u snu. U sve guoj tami
jedva joj je nazirao lice pa se sagnuo blie divei se produhovljenoj
ljepoti njena lica. Nikad prije nije imao priliku gledati je ovakvu,
potpuno oputenu i nezatienu. Da jest, ni trenutak ne bi posumnjao u
njenu nevinost. Pogledom je putovao po oblinama njena tijela ispod
pokrivaa. Doimala se krhko, ali enstveno iznad svega. Bila je olienje
proturjeja, bodljikava poput glogove grane i odvana. Sve je to znao
zato se zaprepastio kako je zapravo sitna i lagana bila kad ju je podigao
na ruke. Iskren zatitniki poriv natjerao ga je i to da se sagne i letimice
je poljubi u elo. Pogledavi je jo jednom, tiho je izaao iz sobe.

~ 53 ~

VIII
Osjeala se kao da je prespavala cijelu godinu iako je bilo tek podne
sljedeeg dana kad se pojavila na vratima velike dnevne sobe. Glava joj
je jo bila malo osjetljiva i smuena od lijekova, ali iz iskustva je znala
da ide nabolje. Alex je preraivao rukopis za prenosivim stoliem koji je
privukao ispred kaua. Tek kad je podigao pogled, obuzela ju je
tjeskoba. Nije znala kako e je primiti.
- ini mi se da bi kava koristila - predloi blago im ju je ugledao. Dakako uz neto za jelo. Eden se stala vui prema kuhinji, ali prestigao
ju je.
- Pusti, ja u.
Smjestio ju je u stolac nasuprot sola i umotao je u toplu deku.
Znai li to da je sve oproteno i da emo ponovo biti prijatelji?
Bila je odve slaba i izgladnjela da bi dublje razmotrila problem.
Sjedila je ukoeno i tupo zurila kroz prozore u suncem obasjanu,
oaravajuu panoramu drvea, planinskih vrhunaca i beskrajnog
plavetnila neba. Lecnula se tek kad je uao Alex s punim pladnjem za
nju. Vratio se rukopisu, a ona je prikovala pogled na njegovo lice.
Promjene na njemu bile su mnogo zanimljivije od krajolika vani.
Polagano je jela kajganu i prepeenac i pijuckala kavu. Bio je otvorio
limenku s krikama mandarina specijalno za nju. Eden je opinjeno
pratila reakcije na njegovu licu dok je itao rukopis. U jednomu se
trenutku mrtio, u drugomu smijeio, a njegovo lice naizmjenino je bilo
njeno ili mrano poput olujna oblaka. Osjetivi da ga promatra,
uzdigao je pogled i razvukao lice u osmijeh. I ona se nesigurno
nasmijeila.
- Sad ve izgleda mnogo bolje - napomenuo je.
- Hvala. Tako se i osjeam. Neizmjerno sam ti zahvalna za
jueranju briljivost.
utke je slegnuo ramenima.
- Nisam osobito hrabra kad je bol u pitanju - priznala je skrueno. Vidi, to je jedna od vrlina koju cijenim iznad svega kod tvoje majke.
- Slaem se. Na svoj nepredvidljiv nain ona je svojevrstan
fenomen. - Pogledao je u Eden suenih oiju, kao da odmjerava
mogunost da je to izrekla ne bi li izmamila laskanje. - Ipak, ne bih se

~ 54 ~

sloio s tvojim miljenjem o vlastitoj hrabrosti. Znam dobro da ti je

sino bilo mnogo loije no to si pokazivala.
Eden je netremice piljila u talog na dnu alice. utke je primila
njegovo oigledno priznanje.
- Jesi li skoro vidjela svoju majku? Pitanje je dolo toliko iznenadno
da je Eden u udu otvorila usta.
- Nisam - odgovorila je hinjenom ravnodunou. - Florence nisam
vidjela godinama. Jesi li uo da se preudala i ivi u Los Angelesu?
- Imam dojam da joj nisi zamjerila to te napustila.
- Svaki ovjek ima ograniene mogunosti. Tako i ona. Da budem
iskrena, nisam joj zamjerila ni ponaanje prema ocu i Elaine, ali pak...
nisam se ni morala oslanjati na nju, nikad nisam od nje oekivala
materinske osjeaje... majinstvo se ne moe glumiti. No, ne moe se ba
sve svaliti na njena lea. Bila je odgajana kao leptir, a ovjek od leptira
ne oekuje neku korist. Dovoljno je da slui za ukras.
- I da ubire nektar ivota, je li?
- Tono.
- Ipak neki leptiri imaju zapanjujuu snagu, Ria. Unato krhkosti,
krila su ih u stanju ponijeti na putovanja od vie tisua kilometara.
- Priznajem da i Florence ima svoju snagu, ali ta se crpi vie iz
slabosti, negoli bilo ega drugoga. Nju ne zanima nita osim nje same.
- Iznenauje me, zapravo, ta tvoja uviavnost. Doista se ini da u
tebi nema gorine.
- Bilo bi bezumno smatrati je odgovornom. - Edenino lice najednom
je promijenilo izraz. ak je i njen glas postao otar. - Ne mogu oprostiti
Franku i Justini ponaanje prema majci.
- Nee mi rei da Florence nije, kao svi mi, dospjela u dob kad
slobodno odluuje o nainu ivota!
- Tako bi trebalo biti. Ali... ako se Elainein odgoj moe uzeti kao
primjer kako su postupali s mojom majkom, tad je bila uasno loe
pripremljena za donoenje i najmanje odluke, a kamoli tako vane.
Alex se glasno nasmijao unosei vedrinu u njihovo nadmudrivanje.
- Upravo sam se sjetio kad sam te vidio prvi put. Bilo je kino
proljee kad ste doselili u nae susjedstvo, dakle... tad ti je moglo biti
deset godina. Obrezivao sam ivicu uz kolnik i ugledao tebe i Elaine.
Vraale ste se s nekog roendana. Haljina ti je bila zaprljana, otparani
rub visio je do pola noge, kosa je strila na sve strane. Toliko si bila

~ 55 ~

namazana piem i hranom da si nalikovala na pokretni jelovnik. Po

svemu sudei, dobro si se zabavljala. Protivno tebi, Elaine je izgleda kao
izvaena iz kutijice. Tog je dana padala kia. Ona je koraala ispred tebe
paljivo birajui put da izbjegne i najmanju lokvicu ili da se ne pokropi
blatom. Tebe kao da je iznenada spopao sam vrag. Poela si traiti lokve
i zagazila u svaku. ak si se zaletavala i sve ivlje poskakivala, a
napokon si se uvalila unutra objema nogama. Cijelo si vrijeme poticala
Elaine da pokua i ona. Bila si na rubu plaa preklinjui je da se oslobodi
i da oduka svojim osjeajima. Ne obraajui panju na tvoje zaklinjanje,
nastavila je svojim putem, parajui nebo visoko uzdignutim nosom.
Tako je hodala sve dotle dok nije skrenula u ulaz njihove kue. A ti si
ostala stajati gotovo do koljena u vodi i istiti mrlje sa sveane haljine.
Nikad neu zaboraviti izraz gnuanja na tvome malom licu. - Prasnuo u
buan smijeh. - Ljudi moji! Kakav je bio prizor! Zaista ga neu zaboraviti
do kraja ivota!
- Sjeam se i ja. - Eden je prezrivo frknula nosom. - Ni danas ne
volim b blatna.
- Pozvao sam te - podsjeti je - ali pobjegla si.
Sjeala se kako se pojavio onog dana, praktiki je iznikao iz zemlje,
visok, strog, tamnokos i naoit. Za nju u desetoj bio je zastraujue lijep
i ulijevao je strahopotovanje. Sad je bila vie nego dvaput starija, ali on
je na nju ostavljao isti dojam.
- Djelovao si... odbojno, prijetei - pokuala je objasniti. - Bila sam
uvjerena da misli kako elim Elaine uvaliti u nevolju, pa e me ukoriti.
- Nipoto. Namjeravao sam te odvesti svojoj majci da ti pomogne
oistiti haljinu... otkloniti dokaze nestaluka kako te ne bi kaznili kad
stigne kui. Bilo je otprve jasno kako pokuava navui Elaine da se
zainati i doivi neto novo.
- Nikad nisam uspjela u tome. Sjetno se nasmijeila.
- Hoe li moda rei da si napokon ipak odustala od pokuaja da
kri stazu svojoj sestri?
Alexovo lice je poprimilo ironini izraz. Ukorena s pravom Eden je
okrenula glavu i nije odgovorila na njegom optubu.
- Tu si crtu naslijedila od oca - nastavio je. - Oduvijek sam se divio
tom donkihotskom porivu da se spaava oigledno izgubljeni sluajevi. Sad ve bio uzrujan. - Jonathan bi se ponos tobom.
Eden je naglo podigla glavu.

~ 56 ~

- Nisam imala pojma da si poznavao mog oca.

- Drao je nekoliko predavanja dok sam jo bio na studiju, iako
moram priznati da sam ovo rekao na temelju pria koje sam uo o
njemu.
- Zato si toliko... Eden je oklijevala.
- Ljut? - pomogao je. - Kako ne! Jo kao malu djevojicu opteretili su
te brigama i odgovornostima odraslih isti oni koji su te trebali uvati i
njegovati. - Mekim, gipkim koracima priao je stolcu na kojemu je
sjedila i poloivi ruke na naslon, naginjao se sve dok elom nije
dotakao njeno. Ugledala je tople zlataste tokice u njegovim smeim
oima. - Ti si rijedak, smion, tvrdokoran leptiri, Ria.
- Kojega bi trebalo zatvoriti u stakleni ormar - dometne zagriljivo
Eden.
- Ne. Promijenio sam miljenje o tome. - Lepeza sitnih bora pojavila
se oko oiju kad je razvukao lice u vragolast smijeak. - Svakako bi se
morala otarasiti... ahure.
Glas mu je bio dubok i hotimice zavodljiv, ostavljajui je u
nedvojbenu uvjerenju kako ahura u ovom sluaju znai nevinost.
- Ne uini li to - upozorio je licemjerno ozbiljan - nikad nee
okusiti slasti nektara niti slobodno letjeti obasjana suncem.
- Ali neu ni dopustiti da mi opre krila niti da me netko pribije na
oglednu plou i krene u jurnjavu za nekim drugim leptirom!
- Ah, Ria, sasvim si me krivo shvatila!
Klaunovska izraza lica bacio se na koljena ispred nje. Ruku je
patetino stavio na srce.
- Nisam predloio da se uvrsti u bilo iju zbirku. Potreban je vrstan
poznavalac koji traga za savrenim, oaravajuim leptiriem, a ne
obinom lutalicom od cvijeta do cvijeta.
Doimao se tako budalast da je prasnula u smijeh. Zadovoljno se
smijeei, Alex je ustao i vrkom prsta dotakao rupicu na njenu obrazu.
- Tako je bolje - rekao je toplo. Sagnuvi se, zamijenio je dodir prsta
poljupcem, kratkim i lakim.
- Je li mi sve oproteno? Promatrao ju je ispitujuim pogledom.
- Jest - uzvratila je sa smijekom. - A meni?
Kimnuo je.
- Zar je potrebno pitati nakon cijele ove predstave?

~ 57 ~

- Smijem li te pitati jo neto? Ponovo je kimnuo.

- to se dogodilo s Monicom? Namrtio se pokuavajui dokuiti
na to cilja. Ne uspjevi, upitao je tupo:
- Kojom Monicom?
* * *

Vreli ljetni dani nizali su se jedan za drugim, a Eden je doskora

otkrila kako ju je obveza svakodnevnog ispisivanja dnevnika opskrbila
nunim ispunim ventilom. Potpuno se otarasila uzdrljivosti pri
otkrivanju najskrovitijih misli i osjeaja. Postalo joj je svejedno to e to
doi u ruke nekom neznancu. Gledala je na svoj dnevnik kao na vjerna
pouzdanika koji je nee osuivati, grubo ili drugaije, bez obzira na to
kakve mu tajne povjerila. Osobito joj je koristio to se tie osjeaja za
Alexa jer je taj ispuh pruao mogunost da se prema njemu ponaa s
naklonou ne doputajui da nasluti dubinu njene ljubavi. Protivno
njenim nadanjima ljubav prema njemu nije pokazivala znake umiranja
nego je s vremenom bivala sve vea. Da nije bilo potrebe za gotovo
stalnim pretvaranjem, njihova planinska samoa bila bi prekrasna.
Barem to se nje ticalo. U ovakvim okolnostima, meutim, dolazak
posjetioca isprva se inio kao pravo osvjeenje.
Bliio se kraj kolovoza kad je jedne veeri izronio iz sumraka,
poput bjegunca iz kakva vesterna. Ustremio se prema kui, krivonog i
sjedokos vukui za sobom dva magarca nakrcana stvarima. Eden i Alex
su ga promatrali s terase, gdje su upravo spremili veeru.
- Vidi li ti isto to i ja? - upitao je Alex s izrazom posvemanje
nevjerice.
- Vidim - odvratila je Eden bez daha. - Vidim, ali ne vjerujem
vlastitim oima.
Iznenada je skoila na noge i zamalo zaplesala od veselja.
- Oh, Alex, zar nije divno vidjeti novo lice nakon toliko vremena?
Misli li da e se zadrati neko vrijeme?
- Polako, Ria - oprezno je opomene Alex. - Daleko smo od
civilizacije i ne znamo tko je taj tip.
Edenino se lice oduljilo od razoaranja.
- Zar ga nee pozvati niti da prenoi?
- Vidjet emo - odvratio je kruto.

~ 58 ~

Stao je uz nju, obujmivi je rukom oko struka. Pogledala ga je

iznenaeno, nenavikla na ovakvu prisnost.
- Prepusti ga meni - apnuo je i zagledao se u doljaka koji je ve
stigao podno stuba.
ovjek je stao ne isputajui iz ruku konopac na kojemu je vodio
magarca. Slobodnom rukom skinuo je otrcani pranjav eir. Bio je
nizak, otrih crta lica suhonjav i ilav. Masna siva kosa bila je kudrava
kao i brada. Promatrao ih je ispod upavih, tamnih obrva. Dodvoran
smijeak, upuen Alexu, otkrio je gotovo krezuba usta.
- Dobra veer - doviknuo je kripavim glasom.
Prebacio je panju na Eden. Osjetila je nelagodu pod pogledom koji
je s pohotnim zanimanjem klizio po njenu tijjelu zastavi naas na
blagim oblinama dojki i nastavivi put do zaobljenih bokova. Nagonski
se primakla Alexu i u isti mah osjetila vri stisak njegove ruke Postao
je oprezniji kad je izbliza osmotrio doljaka. ak se nije udostojao da mu
uzvrati pozdrav.
- Zovem se Sam Parkins, a ovo su Sali i Junebug. - Smjekao se
hrapavo dok je predstavljao iznemogle ivotinje. - Ve neko vrijeme
tumaram ovdje u blizini. Cijelu vjenost nisam vidio ivog stvora. Vi ste
zaista melem za umorne oi!
Prebacio je eir u ruku s konopcem i ispruio slobodnu ruku
prema Alexu.
- Alex Lassiter - predstavio se Alex kratko, ali tonom koji nije
skrivao trenutano nepovjerenje to ga je osjetio prema neznancu. - Ovo
je moja supruga - Nije spominjao Edenino ime niti je prihvatila
ispruenu doljakovu ruku. Nastupila je kratkotrajna neugodna utnja
koju je prekinuo Sam hrapavim hihotom.
- Riba krasno mirie - Pastrva, je li?
Alex je odgovorio prije nego to je Eden stigla zaustiti.
- Pogodak. - Obratio se Eden ne skidajui pogled sa Sama. - Sloi mu
porciju, duo.
Prije nego to je maknuo ruku s njena struka, stisnuo ju je
ohrabrujue. Nevoljko se odmakla da uini to je reeno.
- Jeste li dugo ovdje? - priljivo e Sam.
- Od lipnja.
- Kad prolazim ovuda, gotovo se uvijek utaborim dolje uz jezero.
Alex je podigao glavu.

~ 59 ~

- Moete to uiniti i ove noi.

Naglasio je vremensko ogranienje.
Nastavili su se mjeriti ispitujuim pogledima. Eden je urno
napunila tanjur za Sama i stala oklijevajui ne znajui kamo da ga stavi.
Jedva primjetnim lamanjem Alex joj je obznanio da mu prui tanjur. S
nelagodom je osjeala kako Sam kriom prati svaku njenu kretnju.
Poalila je to nema na sebi neto zatvorenije, umjesto kratkih hlaa i
majice za sunanje. Sitnim koracima pourila je u sigurnost Alexova
zagrljaja. Zahvalno se nasmijeila vidjevi da je shvatio njenu nelagodu.
Sam je urno nabio otrcan eir na glavu i zapanjujuom ivou
zgrabio ponuen tanjur. Zlonamjernost je izbijala iz njega jednako
snano kao smrad dugo neoprana tijela, koji je zaas zagadio zrak oko
njega. Stupivi malo unazad, odmjerio ih je oboje, s nekom pritajenom
srdbom. Potom je kvrgavim kaiprstom dotakao rub eira i iskesio se
licemjerno ljubazno.
- Hvala vam, gospoo.
Okrenuo se na peti i prostaki se obratio magarcima, sve dok ih nije
natjerao niz stazu prema jezeru. Pratili su ga pogledom sve dotle dok
nije zamakao za drvee. ak je i tad Alex nastavio napeto piljiti kroz
tamu, kao da se eli uvjeriti kako se Sam nee vratiti. Kad je njena
vlastita briga malo popustila, Eden je shvatila da je stee od bola.
Pokuala je izvui ruku iz njegove, ali stisak se pojaao.
- Alex - zavapila je bolno Pogledao ju je odsutno.
- Boli me.
- Oprosti, Ria. - Osmjehnuo se pokajniki, a potom dometnuo: Zavrimo veeru unutra.
Eden je sa zadovoljstvom pristala, a onda su zajedno unijeli stvari u
kuhinju. Kad su zavrili Alex je zakljuao vrata i tek tad sjeo za stol.
inilo se kako ih je glad sasvim minula. Alex je bio toliko zadubljen
u misli da ga Eden nije htjela uznemiravati, ma koliko udjela za tim da
iskali svoje razoaranje neugodnim doljakom i izrazi slutnju kako je,
osim svega, jo i zao.
Da bi se neim zaokupila, prihvatila se kuhanja kave. Ponudila je i
Alexu alicu, a on ju je prihvatio i ispio utke. Progovorio je tek kad je
ponovo dopunio alicu.
- Veeras nemoj izlaziti sama, Ria. Otpratit u te do kupaonice i
natrag.

~ 60 ~

Zadrhtala je iznenada ne znajui ni ama odakle taj osjeaj straha.

Bila je potpuno sigurna u kui, a znala je da bi Alex raspolovio Sama kad
bi joj uinio to naao.
Vrijeme nikad nije prolazilo tako polagano kao te veeri. Eden je
preplaeno poskakivala na najmanji um i libila se trenutka kad e biti
prisiljena povui se u tiinu i osamu svoje sobe.
Alex se doimao oputen, izvaljen u naslonjau s otvorenom knjigom
na krilu. Nije joj promaklo da rijetko okree stranice. Vatra u ognjitu je
tinjala sve dok se nagorjela klada nije sruila uz buno pucketanje i
skakanje iskri visoko u dimnjak. Doskora je ostala samo eravica i
pepeo i Alex je najavio da je vrijeme za poinak. Otpratio ju je do
kupaonice i priekao pred vratima dok se povrno oprala. Kad su se
vratili do kuhinje, njen umanjeni ponos potpuno je iezao. Ponestalo
joj je hrabrosti kad se bolje zagledala u Sama.
- Alex - poela je nesigurno izbjegavajui njegov pogled. - Bojim se
ostati sama u sobi.
Zagrlio ju je i osjetivi da drhturi, stisnuo blie sebi. Sigurnost joj se
trenutno vratila te je olakano uzdahnula. Naslonila se na njega
napajajui se snagom. Bez ustezanja je ovila ruke oko njegova uska
struka i spojila ih na leima. Milovao ju je po kod koja je lagano titrala
od njegova topla daha.
- Dobro, Ria. Oboje emo spavati u tvojoj sobi.
Bila je odve preplaena da bi se protivila. ak je zadovoljno
prihvatila njegov prijedlog i bez mnogo muke zaposjela gornji od
kreveta na kat. Skinula se u pidamu dok je Alex bio u kupaonici. Kad je
uao u sobu, bila je ve umotana u pokrivae. Leala je na boku,
okrenuta licem prema zidu. Po jedva ujnom ukanju zakljuila je da se
i on skida. Neto poslije ugasio je svjetiljku i legao.
Bezuman strah nije ju naputao, a tijelo joj je bilo zgreno i bolno.
Srce joj je udaralo tako buno da se plaila kako e ga Alex uti. Uzalud
se snagom volje pokuavala opustiti i zadrijemati. San joj nipoto nije
dolazio na oi. Sluala je Alexovo ravnomjerno, duboko disanje.
Pokuala je usredotoiti panju na taj pravilan, ohrabrujui zvuk i
uskladiti svoje disanje s njegovim, ali taj pokuaj da usiljeno die i izdie
samo je poveao napetost u njoj.
S vremena na vrijeme pomakla se na brzinu i pazei da to uini to
prije mogue tie, u pokuaju da nae poloaj koji bi bio i
udoban. Poeljela je da priaju o neemu... bilo emu to bi odagnalo

~ 61 ~

duboku tjeskobu i nelagodu u njoj. Naposljetku ozlovoljeni Alex je

zagunao:
- Do bijesa, Ria, kad e se smiriti. Srea je to imam svoj leaj. S
tobom u krevetu zacijelo je kao u vrei sa zrnima!
- Oh... oprosti - ispriala se uvrijeno.
- Vrpolji se kao da ima buhe. U votu nisam sreo osobu koja se
toliko vrpolji.
- Nije istina - usprotivila se uzrujano. - Barem mi to inae nije
obiaj.
Bila je ljutita na samu sebe zbog alosnog prizvuka u glasu.
Nasmijao se prigueno.
- to je sad smijeno? - prosiktala je Nije mogla podnijeti ni
pomisao da joj se na sve zlo jo i rugao.
- Ti - odgovorio je kratko.
Glas mu je bio neobino ozbiljan nakon oigledne ale na njen
raun. Pomaknula se ponovo, a opruge njena kreveta, glasno su
zacvilile. ula je kako joj je Alex priio neki epitet ispod glasa.
- Budui da je vie nego jasno kako barem neko vrijeme neemo
zaspati - izgovorio je strpljivom podnoljivou - mogla bi mi ispriati
zato se toliko boji seksa.
- Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za takav razgovor - usprotivila se
jedva ujno.
- Oh, naprotiv. Pred nama je cijela no, nemamo kamo poi da je
ubijemo, a s obzirom na tvoju bezvoljnost, nita bolje od razgovora.
Eden se oprezno okrenula na lea u bezuspjenom pokuaju da
sakrije tu dodatnu kretnju.
- Ne bojim se seksa - progovorila je nakon duge, napete utnje. Barem ne seksa samoga.
- to je onda problem?
- Trebao bi to znati. Sam si dao vrlo jezgrovitu definiciju.
- Boji se zaljubiti - nastavio je meko.
- Da ne bude ranjena.
Ostala je utjeti plaei se da e joj glas prepuknuti ako progovori.
- Zar doista vjeruje da e te spasiti ustezanje od ljubavi?
- Ne znam - priznala je turobno. - Po onome to sam vidjela oko
sebe, ovako je sigurnije.

~ 62 ~

- Ipak bi se rado uvjerila da ima krivo - ustvrdio je samouvjereno. Ne mogu ti to obeati, ali ispriat u ti neto to se dogodilo mojim
prijateljima.
Treperav Alexov glas djelovao je kao melem. Edenina napetost se
smanjivala sa svakom rijeju zanimljive prie.
- Moji su prijatelji bili u sretnom, viegodinjem braku. Imali su
krasan dom, sina kojim su se ponosili i zajedniki ivot pun duboka
zadovoljstva. Onda se rodilo jo jedno dijete... opet djeak... ali uvelike
zaostao u razvoju...
Alex je zautio. ula je da je duboko uzdahnuo prije nego to je
nastavio.
- Nitko nije imao pojma to je bio pravi uzrok. Po svoj prilici majka
je ve zala u godine kad su ei sluajevi oteenja pri raanju. Bilo je
to prije poprilino godina kad su prevladavala drugaija stajalita. Svi
su savjetovali mojim prijateljima da dijete smjeste u neki zavod i
nastave ivjeti svojim ivotom, ali oni se s time nipoto nisu mogli
pomiriti. Naposljetku, bio im je sin, ne neka igraka koju valja odbaciti
jer ne funkcionira kako bi trebalo. Odbacili su sve dobronamjerne
savjete i uzeli ga kui. Bavili su se njime i voljeli ga. Dijete je pokazivalo
upravo nevjerojatan napredak. Nauilo ih je raspoznavati, ak voljeti.
Budui da su bili razumni i puni ljubavi, pobrinuli su se da se njihov
stariji sin ne osjea odbaen ili zanemaren. Ukljuili su i njega u
bavljenje s djetetom, to je za sve njih postalo osmiljena i njena briga.
Dijete je ivjelo tek neto vie od dvije godine. Kad je umrlo, ljudi su
govorili da je to spas jer bi bio doivotan teret svojoj obitelji, a i tako
nikad ne bi bilo sposobno za normalan ivot. Moji prijatelji nisu to tako
gledali. Smatrali su da je srea to su ga imali, jer im je donio ljubav i
zblienje, pruio im jedinstvenu priliku da nesebino brinu o nekome i
da ive u razumijevanju i slozi.
Alex je neko vrijeme utio, a glas mu je postao hrapav kad je
zakljuio:
- Jednom mi se povjerila majka tog djeteta. Makar nikad ne bi
svojom voljom odabrala dijete s tako tekim oteenjem... ako ni za to
drugo, ono zbog patnje nad preranim gubitkom... ni za trenutak nije
poalila to ju je snala takva sudbina. Kad bi se usporedila sva patnja i
srea, ak kad bi i patnja prevagnula, ne bi se pokajala to je iskusila
radost s takvim djetetom.

~ 63 ~

Eden je sluala s napetou koja je graniila sa strahopotovanjem.

Kad je Alex zavrio, nije se usuivala progovoriti da ne poremeti
blaenu tiinu koja je ispunila sobu. Osjeala se uskogrudnom i
neskromnom zbog tolike zaokupljenosti problemom koji to i nije, dok
su se njegovi prijatelji suoili s golemom tragedijom sa zadivljujuom
plemenitou i nesebinom spremnou za davanje. Poruka koju joj je
Alex namijenio bila je oigledna i misli joj ste okrenu ocu. Je li Jonathan
takoer otkrio da je uitak vrijedan bola? Kakvo je zadovoljstvo mogao
izvui iz ljubavi prema njenoj majci? Imao je manje od godinu dana
burna braka u kojemu je, bez sumnje, bilo trenutaka uzavrela zanosa. Je
li to dovoljna kompenzacija za deset godina u kojima je bio lien
predmeta svog oboavanja? A imao je i nju, sjetila se ve na kraju. Je li
ona bila izvor radosti to je zasjenio patnju? Kad bi slijedila unutranje
porive i oivotvorila ljubav prema Alexu, barem bi spoznala znaenje
ispunjenja svoje enje za njim. Koliko je jo ostalo od njihova ljeta?
Vrijeme je promicalo na krilima vjetra. Prebrzo.
Zar je mogue da su preostala samo jo tri tjedna? Nije gajila nade
da e je Alex eljeti i poslije zavretka ljeta. Moe li se za tri tjedna
nakupiti ljubavi za cijli ivot? Ako dobije dijete. Alexovo dijete...
- Ria - Alexov je glas vrati u stvarnost. - Jesi li odluila?
- Ja... nisam sigurna. - Nesigurnost joj se jasno odraavala u glasu. Prijatelji kojima si mi priao. Alex... jesu li...
Nije mogla dovriti pitanje. Potvrdio je njene sumnje priznavi bez
ustezanja.
- Moji roditelji.

~ 64 ~

IX
inilo se da je istina za kampiranje uz jezero prazna. S prozora u
potkrovlju Eden je osmotrila dijelove puteljka prema jezeru, koji su se
mogli nazrijeti kroz granje drvea.
Kako Samu Parkinsu nije bilo ni traga ocijenila je da bi bila teta
buditi Alexa da je prati do kupaonice. Nepoudan gost jamano je otiao
u cik zore. Ponovo je pogledala prema obali i uz pomo Alexova
dalekozora sasvim jasno vidjela ostatke Samove logorske vatre. inilo
da je odavno ugaena. Spremila je dalekozor u navlaku i tiho se spustila
stubama u spavaonicu. Bilo je gotovo devet sati, a ona se bila probudila
im je svanulo, makar su priali do kasna. uljajui se po sobi uzela je
istu odjeu da se odjene poslije tuiranja. Iako je jutro tek poelo bilo
joj je vrue. Osjeala se ljepljivo i nelagodno u pidami od flanela.
Alex je spokojno spavao izvaljen na lea. Jednu je ruku prebacio
iznad glave a druga je mlitavo visjela preko madraca. Zbacio je
pokrivae sa sebe i bio prekrven samo plahtom, zguvanom oko
bokova, tek toliko da se udovolji pristojnosti. Bjelina plahte isticala je
preplanulu kou trbuha i tamne kovrave dlake na prsima. Bila je srea
to je u kui postojao i pravi, veliki krevet, jer Alex je bio prekrupan da
bi no proveo ugodno na uskom leaju kreveta na kat. Noge su mu
strile preko ruba, a ramena su ispunila cijelu irinu leaja.
Lice mu je bilo zabrinuto ak i u snu, a Eden je oajniki eljela
vrcima prstiju izravnati duboke bore zabrinutosti na njegovu elu.
Kosa mu je narasla jo dua i uvijala se u gustim kovrama. Bilo je to na
njemu jedino nesvladano.
Njeno se nasmijeila promatrajui ga. Nije imala srca da mu remeti
toliko potreban odmor, samo da bi imala pratioca do kupaonice. To sad
vie nije bilo potrebno. Gotovo neujno iskrala se iz sobe i sitnim
koracima krenula kroz kuhinju do izlaza iz kue. Imala je samo nekoliko
koraka do kupaonice. Zastala je naas na vratima i izloila lice toplom
suncu upijajui punim pluima svje miris borovine. Bila je potpuno
nespremna za ruku koja joj je munjevitom brzinom zaepila nos i usta,
za pritisak tijela koji ju je prijeteom snagom liio svake mogunosti
kretanja. Zapuhnuo ju je vonj Samova neista tijela dok se obuzeta
uasom bezuspjeno pokuavala osloboditi nemila zagrljaja. Zabacila je
slobodnu ruku i pokuala ga epati za kosu ili mu zagrepsti u oi, ali

~ 65 ~

uhvatio ju je za zglavak i svinuo joj ruku iza lea. Suze bola iknule su
joj iz oiju. A cijelo vrijeme nemilosrdno ju je vukao prema umi.
Koprcala se i uvijala svom snagom nastojei mu izmai. Sam ju je
vre pritisnuo uza se da bi osloboenom rukom grubo i pohotno
zagrabio meu dojke. Prsti nalik na kande duboko su zahvatili u meko
tkivo, no njezin uas nadvladao je osjeaj bola. Pomamno se nasmijao, a
Eden je osjetila muninu od smrdljiva zadaha iz njegovih krezubih usta.
- Dakle, curo, vrijedilo je ekati.
Pohlepnim prstima grabio je po pidami i derao je. Mahnita
predanost tom poslu pruila joj je priliku da mu naglim udarcem zabije
lakat u trbuh. Zastenjao je i previo se napola, ali oporavio se zaas. Jo je
silovitije navalio na nju, zagrabivi joj akom u kosu i povlaei joj glavu
unazad.
- Lukavica si ti, ha? Voli grubu igru - mumljao je prijeteim glasom.
- Ima sreu to si se namjerila na mene, jer i ja to volim.
Do bijesa, nije mogue da se sve ovo dogaa meni, razmiljala je u
oajanju.
Borila se nijemo, svjesna, da joj ponestaje snage u tom
neravnopravnom hrvanju, sve dotle dok najednom nije osloboena.
Koljena su joj se svinula i ona je pala na tlo, uhvativi se rukom za vrat.
Kroza zamagljen pogled promatrala je borbu izmeu Sama i Alexa. Tupi
udarci pljutali su na sve strane, Sam je disao sve tee i stenjao od bola.
Naposljetku je zagrmio Alexov glas:
- Gubi mi se s oiju, Parkinse! Ako te jo jednom vidim, kunem ti se
da nee iznijeti ivu glavu!
Eden je jecala u nenadanu olakanju dok joj je Alex popravljao
odjeu i nosio je u kuu. vrsto je ovila ruke oko njegova vrata i zabila
mu glavu u rame. ak ni kad ju je donio u veliku dnevnu sobu, nije se
dala odlijepiti od njega. Morao je silom maknuti njene ruke s vrata.
- Zadavit e me, Ria! - promrmljao je zadihan.
- Oprosti - zaplakala je. - Molim te, oprosti.
Spustio ju je na kau, a ona se skvrila i stala lagano njihati amotamo.
- I mora ti biti ao - korio ju je kao malo dijete. - Upozorio sam te da
ne izlazi bez moje pratnje. Ljudi moji! Izbezumio sam se kad sam se
probudio i vidio da te nema!
- ao mi je - govorila je slomljena. - Iskreno mi je ao.

~ 66 ~

Alex se spustio na koljena ispred nje. Lice mu je poprimilo ozbiljan i

zabrinut izraz dok je pregledavao ozljede na njenu tijelu. Bila je blijeda
kao zid, a po rukama i, koliko se moglo vidjeti, ramenima i prsima imala
je velike arko crvene masnice. Duboka ogrebotina u kojoj se ve
zgruavala krv ila je po cijeloj podlaktici, a druga vidljiva samo
djelomino irila se po gornjem dijelu dojke. Usne su joj bile natuene i
nabuhle, a iz posjekotine na donjoj usni curila je krv. Ispruio je ruku da
dotakne runu masnicu na njenu obrazu, ali se stresla i ustuknula.
- Nemoj - zastenjala je na rubu histerije. - Ne diraj me!
- Ne brini, Ria. Sad je sve dobro. - Izgovorio je to toliko mirno da
mu je morala povjerovati. - eli li da ti donesem neto?
- Samo... eljela bih se opirati. Osjeam se uasno prljavo.
Grlo mu se stegnulo, a obrve skupile. S lica mu je nestalo boje.
- Sam te nije...
estoko je zatresla glavom. Oi je vrsto stisnula kao da se bori da
runo sjeanje izbrie iz glave.
- Samo me je dirao.
Drhtavim prstima pokazala je na grudi.
Alex je ispustio dug uzdah.
- Hajdemo. - Pomogao joj je da stane na noge i njeno je poveo
prema kuhinji. - Moe se tuirati do mile volje. Ja u uvati strau.
- Vjeruje li da se jo mota ovdje negdje?
Oi su joj se rairile od uasa.
- Ne. Sumnjam da bi se usudio. Pa neemo se igrati dok se sasvim
ne uvjerim.
Tek kad se otuirala i odjenula, Eden je opazila mrlje krvi na
Alexovoj koulji. Rasprivao je antiseptino sredstvo ka njenim ranama
i ogrebotinama i dok je promatrala njegove vjete kretnje, zapazila je da
su mu zglobovi natueni i otekli.
- Jesi li ozlijeen? - upitala je.
- Sve je to njegovo - izgovorio je smjerajui na krv. Oprezno je
svinuo prste. Ruka mi je majice tvrda ali... isplati se - dometnuo je uz
osmijeh.
Eden je objema rukama uhvatila njegovu i utisnula njean poljubac.
Uzdigla je pogled tek kad je zavrila sa svojim obredom. Iznenadila se
vidjevi njegovu zabunu.

~ 67 ~

- Samo sam ti sam ti htjela zahvaliti, objasnila je uz maloduan

osmijeh.
- Kad se sasvim sabere, podsjeti me molim te, da ti zahvalim na
uviavnosti.
Iako je jedva spavala prole noi, Eden nije mogla zaspati. Tijelo joj
je vapilo za odmorom, ali svaki put kad bi zatvorila oi, vidjela je... kao u
runom snu... Parkinsonovo poudno lice.
Iznova bi je preplavio nemoan, beznadni strah. Prevrtala se i
okretala cijelu vjenost. Barem joj se tako inilo. Naposljetku je odjenula
pahuljastu kunu haljinu i izala iz spavae sobe, uvjerena da e joj
topao napitak pomoi da zaspi. Dok je ekala da uzavri mlijeko za
kakao, shvatila je da joj san ne oduzima samo uznemirenost, nego i
fizika bol. Vei dio njena tijela bio je prekriven masnicama koje su
plamtjele svaka svojom bojom i boli.
- Ria - Alexov glas s vrata kuhinje iznenadio ju je toliko da je
prosula kakao u prahu. - Zar ne moe spavati?
Zatresla je glavom briui rasut prah krpom i nastojei da mu ne
pokae zahvalnost koju je osjeala zbog njegove iznenadne prisutnosti.
- Nadala sam se da bi topao napitak mogao pomoi - objasnila je. Hoe li i ti kakao?
- Ba bih mogao.
Sjeo je za stol. Eden je osjeala da budno prati svaku njezinu
kretnju. Izvadila je jo jednu alicu i spremila pjenast napitak za njega.
Donijela je obje alice do stola i sjela na svoje mjesto suelice njemu.
- Hvala ti - Alex nije skidao pogled s nje. - U kutiji za prvu pomo
imamo neke sasvim blage sedative. Ako eli, donijet u. ih.
- Radije ne bih - priznala je.
Glas je vie bio slian iznemoglom aptu, kao da su joj zakazale
glasnice.
- Pretraio sam okolinu - podsjeti je Alex. - Zacijelo je Parkins
nestao bestraga.
- Vjerujem - sloila se aptom. Uzdigavi pogled sa alice,
zagledala se u Alexa. Sjedio je u stolcu drei se za naslon. urno je
navukao traperice, mokasine i kockastu koulju na koju nije stigla priiti
dugme.
- Moemo li razgovarati? - upitala je.
- O emu?

~ 68 ~

Naas se zbunila, grozniavo traei temu za razgovor.

- Hoe li mi priati kako si se zainteresirao za ispitivanje genetike?
- U prvom redu zbog brata - odgovorio je Alex. - Umro je kad mi je
bilo petnaest, dakle, dovoljno sam bio odrastao da shvatim koliko je boli
i odricanja njegovo roenje donijelo mojim roditeljima.
Prekinuo se da ispije gutljaj kakaa. Eden je kimnula u znak
razumijevanja.
- Znam da to zvui sladunjavo, ali bio sam u dobi kad prevladava
tenja za idealnim. Osim toga, ve sljedeeg proljea umro je otac pa
sam napokon odluio pronai uzrok oboljenju mojega brata, odnosno,
elio sam na neki nain pruiti utjehu majci.
- Uope nije sladunjavo - uskliknula je Eden. - Potpuno mi je jasno
to si to elio uiniti za Paulu. Kad sam bila mala, pretvarala sam se da
mi je ona majka - dometnula je stidljivo.
- Vidi li sluajnosti - napomene Alex ravnoduno. - Kad si ti bila
djevojica, majka je ne jedanput poeljela da si njezina.
Eden ga je paljivo promatrala, ali nije uspjela nazrijeti da je
zadirkuje.
- Uistinu? - upitala je sjetno.
- Potena rije - odgovorio je Alex. Uzdigao je ruku kao da eli
prisegnuti. - esto je vrebala da te vidi kad se vraa iz kole. Imala si
crven kaputi s kapuljaom i uglavnom si pjevala iz petnih ila. Nasmijeio se prisjetivi se. - Majka je katkad govorila da zna
razveseliti ovjeka, premda je mala vjerojatnost da si onda pjevala
imalo bolje nego danas. Govorila je da svatko tko tako pjeva na putu do
Frankove i Justinine kue mora imati neslomljiv duh.
- Da sam barem to znala - tiho ree Eden.
- Kako sam morao na studij, bio sam presretan to majka ima tebe. Alex se znaajno nasmijao. - Ipak moram priznati da sam sretan to mi
nisi sestra.
Eden je pokunjila glavu i ustro promijenila predmet razgovora.
- to se dogodilo poto si odluio?
Promatrajui ga ispod trepavica, opazila je da se njegov smijeak
iskrivio od prezrivosti.
- Ne bih se mogao pohvaliti da sam ikad bio osobit student.
Zapravo, kola mi je bila dosadna i uvijek sam vie bio tip buntovnika
nego uenika. Kad sam donio odluku, bio sam dovoljno potaknut da

~ 69 ~

okrenem nov list i krenem u znanost, premda je u to vrijeme i to imalo

sluiti svojoj svrsi. elio sam samo pokupiti dobre ocjene za primanje
na fakultet. Iskreno reeno, tek na treoj godini studija stvorio sam
pozitivan odnos prema uenju svega to mi je bilo dostupno. Tad sam
sasvim sluajno zaglibio u ovo dananje zvanje. Znatielja me vukla sve
dublje, sve dok nije nadila i moje prvobitne nakane.
- Zacijelo je veoma zanimljivo biti tvorac sasvim novog organizma.
- Nije to nita novo, Ria. Ljudi to rade svaki dan, mimo znanosti.
Kad ga je pogledala, vidljivo ne shvaajui na to cilja, dometnuo je
suho.
- Kad prave djecu.
Osjetila je vatru u obrazima, ali zadrala je hladnokrvnost i upitala:
- Bi li i ti jednoga dana elio imati djecu?
- Ria! - uskliknuo je iroko se osmjehnuvi. - Je li to poziv? Ako
jest, odgovor je potvrdan.
Lice joj je sad ve plamtjelo od vruine.
- Samo sam pitala.
Podigla je drhtavu ruku i poloila na obraz u elji da ga rashladi. Pri
tom se irok rukav njene kune haljine povukao nadolje i razotkrio
arenilo boja masnica na rukama. Alex je pruio ruku preko stola i
njeno je uhvatio. Zadrhtala je cijelim tijelom pod uinkom njegovog
dodira. Pravei se da pregledava ozljedu, njeno je prstom kruio po
osjetljivoj mekoj koi dlana.
- Jesi li stavila jo antiseptika na rane?
Pogled mu je bio mek i zamagljen. Omamljena i obezglavljena, nije
smogla rijei nego samo kimnula.
Oh, to je to sa mnom? kliktala je u sebi.
arolija je prekinuta im je ispustio njenu ruku, mrtei se i tresui
glavom kao da je eli razbistriti. Ispio je alicu i buno je spustio na stol.
- Ne znam to e ti, ali ja se vraam u krevet - izjavio je hladno.
* * *

Nakon nekoliko dana ostali su bez vode. Dotok se postupno

stanjivao sve dok na slavini nije ostao tek navjetaj kapljice. To se
dogaalo i prije kad bi god razina vode pala toliko da cijev nije bila

~ 70 ~

uronjena ili kad bi se liem, borovim iglicama ili granicama napunio

filter koji je cijev titio od oneienja. Svaki su dan obilazili podruje
oko kue i nigdje nisu naili na znak da je Sam Parkins u blizini, ali Eden
je i dalje osjeala uzrujanost ve pri pomisli da bi dulje ostala sama, pa
makar i u zakljuanoj kui. Zato je i sad pola s Alexom do izvora iz
kojega su dobivali vodu. Nakon nekoliko stotina metara krenuli su uz
korito gorskog potoka koji je spajao izvor s jezerom. Dok je u rano
proljee potok bio bujan od otopljena snijega, u ovo doba godine gotovo
je presahnuo. Uspinjali su se prema izvoru i veselo avrljali. Alex se na
kraju ipak prisjetio Monike, premda ju je Eden morala potanko opisati
kako bi pobudila njegovo sjeanje.
- Zar sve svoje prijanje djevojke pamti po opsezima? - pecnula ga
je prikrivajui ljubomoru.
- Ne sve. Ali kod nje je to bilo... upadljivo. - Blaeno se nasmijeio
prisjeajui se Monicinih oblina. - Kako god okrene, to su joj bile
najistaknutije osobine.
Eden je zamalo zapitala to su, po njegovu sudu, njezina bitna
obiljeja, ali je zanijemila prisjetivi se nadimaka koje joj je dao.
Crvena kosa i pjege. To e ubudue biti dovoljan podsjetnik na
nju. Predomislivi se, upitala je:
- Zna li to o Monici?
- Udala se i, kako sam uo, ima nekoliko djece.
Ipak nije bila sazdana samo od silikona!
- ivi li jo u Eureki?
- Ne. Negdje u Marin Countyju. - Stao je i okrenuo se da joj pomogne
premostiti odron koji im se isprijeio na putu. - Odakle toliko zanimanje
za Monicu?
- Nemam neki osobit razlog - slagala je hinei ravnoduje.
Nije mu mogla rei da je zanima bira li jo i danas samo preplanule,
dugonoge plavue upadljivih grudi ili ponekad odstupa od pravila.
Odmjerio ju je sumnjiavo.
- Ako misli da ti vjerujem, Ria, onda si naivnija nego obino. Samo
sad te ve dovoljno poznam da mogu znati kako nikad ne postavlja
pitanje bez odreenih namjera.
- Recimo da je puka znatielja.
- Smisli neto uvjerljivije.

~ 71 ~

Eden je grozniavo preturala po mislima pokuavajui pronai

valjan razlog.
- Nastavljam s istraivanjem koje sam provodila prije deset godina.
Alex se nasmijao.
- Neka ti bude. Odustajem. Zadri svoje razloge za sebe, ma kakvi
bili.
Neko su vrijeme hodali utke jer su se kretali po neravnom dijelu
obale.
- Ba me zanima kako su u ivotu prole neke od djevojaka s kojima
sam te viala - priljivo e Eden kad su stigli na ravniji dio puta. Odreda su sve bile ljepotice, a mene je oduvijek kopkalo nerazjanjeno
pitanje svladavaju li izvanredno lijepe ene lake razliite ivotne faze
nego ene prosjene vanjtine.
- Vjerojatno da. Svakako, duboko sam uvjeren kako bi veina ena
odabrala natprosjenu vanjtinu kad bi se moglo birati.
- Ne misli li da izrazita ljepota moe znaiti optereenje? Sjeam se
da je majka Petera Schuylera smatrana ljepoticom u svoje vrijeme.
Jednom mi je zgodom priala kako je imala velikih tekoa da se
prilagodi vremenosti jer je odjednom otkrila kako je nezapaena.
Alex je prasnuo u smijeh.
- No, to zaista mora biti strano. Eden je naglo stala i prostrijelila
ga bijesnim pogledom. Bezuspjeno, jer bio joj je okrenut leima.
- Nema tu niega smijenoga - nastavila je ozlojeeno. - Mogu
razumjeti to je time htjela rei.
- Onda mi lijepo objasni.
Alex ju je naas pogledao. Iz oiju mu je jo virilo zadovoljstvo.
- Smatram da je htjela rei kako je bila navikla na to da se za njom
okreu glave kamo bi god pola. A s vremenom, kako je starjela, a njena
ljepota kopnila, to se prestalo dogaati. Nitko vie nije gledao u nju.
Ljudi su gledali oko nje, pokraj nje, kroz nju... ali ne u nju. ak... prekinula se da bi naglasila misao: - ak je ni vlastiti mu nije vie
zapaao.
- Ovo je zanimljiva teorija, Ria. Po glasu je znala da se jo dobro
zabavlja. - Moda upravo objanjava zato neke starije ene pretjeruju s
kozmetikom i odijevaju kriave haljine.

~ 72 ~

- Po meni je to tuno - nastavila je Eden gorljivo. - Grozno je kad

ljudi polau toliko vanosti neemu to je tako prolazno i nebitno, kao
fiziki izgled.
- To mi je zazvualo kao optuba - napomene Alex. Zastao je i
okrenuo se.
- ekaj malo. Nije li moda sve to tvoje zanimanje za Monicu,
razmiljanja i u ulozi ljepote u ivotu ene, pa aluzije da posjedovanje
oaravajue ljepote spreava razvijanje unutranje ljepote... ne
upozorava li sve to tvoje zaobilaenje na zakljuak da precjenjujem
neke osobina kod ena?
- Shvati kako hoe - uzvratila je Eden.
- Onda zacijelo smatra da bih trebali vie cijeniti neke neopipljive
kvalitete., jeziavost i magareu tvrdoglavost, na primjer.
Nije odgovorila nego je usredotoila panju na pronalaenje
oslonca za noge i neega za to bi se uhvatila. Na jednom mu mjestu
Alex ju je propustio naprijed gurnuvi je lagano, s jednom rukom na
struku a drugom na boku, do uporita koje je bilo izvan njena domaaja.
- Misli li da ne uivam promatrajui crvenu kosu, arobne sive oi,
draesni pjegav nos i da ne nabrajam dalje?
Pitanje ju je naas prikovalo na mjestu. Potom mu je okrenula lea i
istegnula se do sljedeeg udubljenja u kamenu. Pritom su joj se hlae
napele oko bokova i bedara.
- Pogled je odavde aroban! Usklik je popratio prodornim
zvidukom.
Samo mi se ruga, pomislila je zadihana vie od uzbuenja nago od
napora uspinjanja. Nastavila se penjati bre.
- Moda ti misli da bih trebao umjesnije izraziti priznanje tvojih
ari - ustrajao je. - Zar te to mui? Jesi li razoaran to nisam pokuao
jo jednom? Ako je to posrijedi, savjetovao bih ti da odraste. Tjelesna
prisnost koja poinje i zavrava na milovanju nije uitak... to je samo
muenje... davno sam odustao od takve zabave!
Glas mu je poprimio hladan prizvuk. Bilo je sasvim jasno da se vie
ne ali.
Zar nikad nee nauiti da u nadmudrivanju s Alexom neminovno
gubi? Na vidiku se pokazao izvor i to ju je spasilo odgovora.
Kraj cijevi bio je propisno uronjen u vodu, ali Alexovo lice
promijenilo je izraz kad se malo bolje zagledao u kristalno bistru vodu.

~ 73 ~

- Prokletstvo! - procijedio je. Nagnuo se jo vie i promrsio drugu

kletvu.
- to je bilo, Alexe?
- Parkins! Ta je protuha vjerojatno skinula filter s cijevi.
Izvukao je kraj cijevi da joj pokae.
- Do bijesa! Cjevovod moe biti zaepljen bilo gdje po cijeloj dubini
od gotovo pola kilometra.
Kiptei od bijesa, Alex je neko vrijeme radio utke. Izvlaio je
naplavine iz cjevi, ak je razdvojio prva dva dijela. Vidjevi da je i taj dio
zaepljen, ispravio se i s gaenjem zatresao glavom.
- Grom i pakao! Mogao sam predvidjeti da e nam se gad osvetiti na
ovakav nain.
Pogledao je u Eden koja je utke sjedila na oborenu deblu i
promatrala Alexove napore da osposobi vodovod.
- ao mi je, Ria - izjavio je slegnuvi ramenima. - Sudei po ovome,
neemo imati tekuu vodu. Morat emo nositi vodu za pie i kuhanje, a
kupati se i prati rublje na jezeru.
- Preivjet emo. - Nasmijeila se da mu pokae kako to nije vano. Preostala su nam jo samo dva tjedna.

~ 74 ~

X
ivot bez tekue vode pokazao se veim problemom no to je Eden
to mogla predvidjeti, osobito kad je vrijeme iznenadno zahladilo, a voda
u jezeru postala ledena. Sve je upozoravalo na zakljuak da je ljetu u
planini kraj. U posljednjih nekoliko dana jutra su prevlaila prozore
ipkastim uzorkom. Inje je u debeloj bijeloj naslazi prekrivalo krov i
terasu. Alex se i dalje uporno kupao u jezeru, a Eden bi stajala na obali i
s nevjericom ga promatrala, tresui se ve pri pomisli na to da uroni u
ledene dubine.
- U tebi ui polarni medvjed - dobacila mu je jednog dana dok se
trljao runikom poslije kupanja.
- Pazi da te ne dograbi! - uzvratio je Alex.
Zauzeo je smijenu pozu i toboe se titio runikom. Eden je
prasnula u neobuzdan smijeh i stala bjeati pred njegovim prijetnjama
da e je baciti u jezero.
Eden se latila noenja vode za kupanje poto je od Alexa izmamila
posebnu dozvolu da smije zagrijati vodu. Rezerva plina jedva je
doputala taj luksuz. Alex je izgovorio mnotvo lanih prigovora o tome
kako ne moe izdrati kad zagusti, ali odmah je zatim velikoduno
preuzeo na sebe noenje vode.
Ognjite im je prualo jedini izvor topline i unato problemima oko
svakidanjeg noenja vode iz jezera u kuu, morali su se zadovoljiti time
da im je barem toplo. Punjenje sanduka za drva zahtijevalo je vie
vremena i rada nego prije. Srea u svemu tome bio je poloaj kue.
Prozori dnevne sobe bili su okrenuti prema jugozapadu te je sunce
obasjavalo sobu i odravalo ugodnu temperaturu cijelo popodne. Kad bi
sunce zalo za planine, Eden bi utonula u toplu kotsku deku, otkrivi
da je praktina jednako koliko i lijepa. Nou je ak i Alex navlaio grubo
pleten pulover s visokim ovratnikom. Bio je to jedini njegov ustupak
hladnoi.
Konaan tekst Alexove knjige bio je dovren dan prije njihova
odlaska. Radio je kao da mora udovoljiti roku ugovorenom s izdavaem.
Svojom predanou povukao je i Eden.
Kasno tog popodneva Eden je otipkala KRAJ, izvukla zadnju
stranicu iz stroja i spremila pisai stroj u kutiju. Prikupila je uredno
tipkane stranice s kuhinjskog stola i spremila ih u kutiju s preostalim

~ 75 ~

dijelom knjige. Protegnula se i izala na terasu gdje je Alex popravljao

udicu. Uzdigao je pogled kad se pojavila na vratima.
- Onda? - zamiljeno je skupio obrve.
- Gotova sam - odgovorila je. - I...
- Oh, Alex - uzviknula je zanosno. - Knjiga je sjajna!
Izustio je bojni pokli i slavodobitno je podigao uvis okreui je
dotle dok joj se nije zavrtjelo u glavi. Poto ju je spustio na tlo, ostala je
oamuena i drei se za njega da ne padne. Smijala se od sree u sav
glas.
- Doista ti se svia? - upitao je zabrinuto.
estoko je zakimala.
- Kad jednoga dana bude slavan moi u se hvaliti da sam te
poznavao dok si bio nepoznat.
- Ovo je razlog za slavlje - objavio je sveano.. - Za ovu zgodu
donio sam bocu pjenuca. - Nasmijao se. - Da samo zna kako su obrve
skakale uvis kad sam popisu nabavki dodao i taj artikl!
- Spremit u neto posebno za veeri - ponudila se Eden.
- Samo ne ribu! - uskliknuli su u jedan glas. Eden se nasmijala i
dodala:
- Ako mi se ikad riba nae na tanjuru mislim da e mi izrasti peraje
i poet e plivati uzvodno.
- Pastrve ne plivaju uzvodno, nego lososi - ispravi je Alex
nepomirljivo.
- Svejedno - Eden se nije dala zbuniti.
- Smuilo bi mi se od lososa!
Razdvojili su se i svaki je poao po svom poslu. Alex je izvukao bocu
pjenuca i odnio je u jezero na hlaenje. Potom je stao unositi drva dok
je Eden pripremala vie nego podnoljiv odrezak iz alosno opustoene
smonice. Oboje su bili dobro raspoloeni kad su sjeli za veeru, a
njihova lakoumnost rasla je kako je padala razina pjenuca u boci. Dok
su jeli, nehotice su preli na temu koja ih je zaokupljala u posljednje
vrijeme... hranu koja im je najvie nedostajala ovog ljeta.
- Debeo, soan odrezak... napola peen - uzdisao je Alex.
- Ili sladoled s voem i vruim mekanim kolaiima i hrpetinama
laga - nadovezala je Eden sanjivo.

~ 76 ~

- Zamisli ovo! Hrskava zelena salata s gljivama, grahom, rajicom,

artiokom i avokadom.
- uti - zacvilila je Eden. - Umrijet u.
- Ledeno pivo i mijeana pizza...
- Svjee mlijeko...
- Preni krumpir s pravim kiselim vrhnjem pomijeanim s vlascem.
Naposljetku, zasieni izmiljenom hranom, utonuli su u duboke
misli, a Alex je jo jednom dopunio prazne ae. Eden je otkrila da joj se
svia okus pjenuca i prihvatila au bez protivljenja.
- Kakve ima planove sad kad je knjiga gotova? - upitala je kad joj se
prikljuio za stotom. - Hoe li se prihvatiti pisanja druge?
- Moda. Ponajprije smatram da e izdava zahtijevati neke
preinake na ovoj.
- Namrtio se duboko zamiljen i piljei u au s pjenucem. - elio
bih nastaviti i s istraivakim radom. Ako institut odlui nastaviti
radove na lokaciji Eureka, rado bih se ondje skrasio. Zdravlje moje
majke sve je slabije, a ne mogu je nagovoriti na to da promijeni okolinu.
S druge strane, rado bih je imao na oku.
- Zar njenu artritisu ne bi godila toplija klima?
- Vjerojatno bi - odgovorio je Alex promatrajui je s tugaljivim
osmijehom.
- Samo, ona je zabila sebi u glavu da se ne eli micati iz kue u kojoj
je ivjela s ocem.
- Bili su veoma sretan par, je li?
Eden je ispila pjenuac da prikrije turoban izraz na licu i jo veu
tjeskobu u dui. Nije vie sluala njegov odgovor.
Ovo je naa posljednja veer. Sutra emo zakljuati kuu i spustiti
se do ceste. Milton Graham ekat e nas i odvesti u grad. Kad stignemo,
pozdravit emo se i svemu e biti kraj. Ako oboje ostanemo u Eureki,
postoji vjerojatnost da emo se sresti s vremena na vrijeme.
Rei e: Zdravo, kako si? Onda emo nastaviti svaki svojim putem i
nikad nee znati koliko ga volim. Nije vano, to s ljubavi. Boli... uasno
boli, a nemam dovoljno veselja da ga suprotstavim patnji. Kad bih mogla
okrenuti sat vremena unatrag, vratiti se noi u planini pripala bih Alexu
i vodila bih ljubav s njim pod zvjezdanim nebom, pa makar sunce ne
izalo nikad vie.

~ 77 ~

- Vidim li to suze, Ria?

Alexov glas je prekinuo njeno razmiljanje. Sve je bilo zamagljeno
njenim suzama kojih i nije bila svjesna.
- Da.
Nasmijeila se u pokuaju da svom glasu i izrazu lica da sasvim
bezbrian ton.
- Plaem to nemamo vise pjenuca! Ispruila je asu.
- Moda si popila dovoljno. Imam dojam da nisi vina piu.
- Uglavnom mi se ne svia okus, ali ovaj je nekako drugaiji.
- Trebao bi i biti s obzirom na cijenu koju sam platio - izgovorio je
kroz smijeh. - Nije predvieno da se to guta kao voda.
- Nisam gutala - branila se povrijeena.
Pokuala je ustati da napusti kuhinju dostojanstveno, ali inilo se
da ima tekoa s centrom za ravnoteu koji je iznenada otkazao
poslunost.
- Dobro - ravnoduno e Alex. Sudei po izrazu njegova lica, opet se
dobro zabavljao. - Doputam da se vrpolji.
- Opet ti? - viknula je, a potom se urno pribrala. - Uope se ne
vrpoljim.
Oinula ga je bijesnim pogledom.
- Jo e mi rei i da nisi nakresana.
- Samo onoliko koliko sebi doputam - odgovorila je, zadovoljna
preciznou odgovora. Nakresanost ili opijenost, kako ti drago, po meni
je stanje.
- Poput sree - napomenuo je i dometnuo meko: - Jesi li sretna,
Ria?
Poudno je iskapila pjenuac i nije mu odgovorila.
Kako mogu biti sretna kad te volim?
- Kau da si pola sree ugrabio spoznajom kako si je naao ustrajao je Alex. - to bi tebe moglo usreiti?
Zagledala se u Alexa i zamislila, pokuavajui ga dovesti u sredite.
Nije se mogla osloboditi dojma da njoj suelice sjede dva Alexa. Podigla
je au prema onomu lijevomu.
- eljela bih jo pjenuca - izgovorila je polagano, ali zauujue
razgovijetno.

~ 78 ~

- To bi me sad usreilo.
- Barem te nitko ne moe optuiti da trai vie nego to
zavreuje. - Zvuao je ozlojeeno, ali nije dovoljno jasno mogla vidjeti
izraz njegovog lica da zakljui je li uistinu tako. - Ako ba toliko eli jo,
doi.
Ustao je i dohvativi bocu, napustio kuhinju. Pridravajui se za
stol, Eden se uspjela dovui do ulaza u veliku sobu. Alex je sjedio na
kauu uz ognjite i prebirao po gitari. Da bi stigla do njega, morala je
prijei velik dio puta. Maknula je ruke s dovratka i ostala stajati njiui
se nesigurno. Ugrizla se za usnicu i krenula naprijed... jedan korak, jo
jedan... Prostorija se luaki vrtjela oko nje.
Do bijesa... neu uspjeti!
- Ne mogu - zaplakala je. - Ne mogu sama.
Alex ju je promatrao hladno i ravnoduno.
- Molim te, Alex - preklinjala je. Pomozi mi!
Odloio je gitaru i poao prema njoj.
- Krajnje je vrijeme da otkrije kako ne moe ba sve sama - rekao
je ogoreno. - U emu ti je potrebna moja pomo? eli li jo pjenuca?
- Ne - Oborena pogleda estoko je zatresla glavom. Osjeala je
njegov napet pogled. Zar mu je mogla rei otvoreno. elim tebe? Usne
su joj se stale pomicati oblikujui rijei koje se nisu dale odlijepiti, nego
su negdje ostale, zapele u grlu.
- Hajde, Ria. Izgovori to - navaljivao je. - Cijelo ljeto ekao sam
trenutak priznanja da ne moe sve sama.
Zaustila je, ali pretekao ju je predvia jui njene razloge za obranu.
- Oh, nema sumnje da bi prihvatili moju pomo kad god je ponudim,
ali nijednom je nisi zatraila. ak i kad ti napao Parkins nisi vikala i
zvala me i pomo!
Podigla je pogled i oi im se susret nu. U asu se otrijeznila i mozak
joj je radio jasno i precizno. Zar je problem i tome da se ublai ranjena
muka tatina. Naas je pomislila da mu kae istinu., da ga nije mogla
zvati jer joj je Parkin zatvorio usta, ali... i bez toga joj ne bi palo naum da
vriti i doziva u pomo. Nije se mogla odluiti: bi li i dalje skrivala istinu.
Dovoljno je dugo skrivala istinu pred Alexom... zamalo je bilo prekasno.
- Do bijesa, Ria! Izgovori to!
- elim te, Alex.

~ 79 ~

Priznala je to aptom opazivi kako se pobjedniki bljesak uvlai u

njegov pogled. Privukao ju je u zagrljaj i stisnuo tako vrsto da je jedva
mogla disati. Drao ju je tako nijemo i nepomino sve dok se oboje nisu
stali tresti od dugo obuzdavane enje i u istom trenutku potraili su
usne. Sve se vrtjelo oko nje kad ju je podigao na ruke i odnio u njenu
spavau sobu. Ondje, u mraku, sve je osim njih dvoje postalo daleko i
nestvarno. Pripila se uza nj i slijedila ga kao to se cvijet okree prema
suncu. Osjeala je da odjea s nje leti na sve strane, da njegove ruke
pronalaze najskrivenije dijelove njena tijela. Uzvraala je jednakim
arom na njegove dodire i poljupce i, za divno udo... eljela je jo vie.
Nije prepoznala vlastiti glas u promuklu, priguenu kriku koji joj se oteo
s usana u trenutku otra bola. Njenim umiljavanjem pobudio je u njoj
strastvenu, gotovo mahnitu udnju za nepoznatim slastima. Polagano i
znalaki raspirivao je sladostrasnu napetost koja je rasla do
nepodnoljivosti.
- Eden!
Kliknuo je njeno ime veselo, kao da je eli nagraditi za strpljivo
ekanje, ba u trenutku kad su sjedinjeni dosegli vrhunac uitka.
Preplavljena neopisivim blaenstvom... toliko zasljepljujuim u svom
savrenstvu da ga je proivljavala svaki put iznova kad bi god zatvorila
oi, leala je napajajui se ljubavlju.
- Eden - promuklo je ponovio Alex. - Ljubav s tobom je blaenstvo.
Prstima je njeno prelazio po vlanim tragovima suza radosnica na
njenu licu. Htjela mu je rei kako je ovo najsretniji trenutak u njenu
ivotu. Htjela mu je rei kako je imao pravo, jer trenutana srea
zasjenjuje svu patnju.
Potpuno oputen, utonuo je u san prije nego to mu je uspjela
prenijeti svoje osjeaje. Toplina njegova tijela pritiskala ju je i budila
njenost u njoj. Nije joj priznao da je voli niti je rekao da eli odrati
njihov brak. No, nije to uinila ni ona. Moda je tako i bolje, pomislila je.
Ako joj ne uzvrati ljubavlju, bolje da ga i ne optereuje svojim
osjeajima. Jedino njezino aljenje odnosilo se na vlastitu neodlunost i
obuzdavanje cijeloga ljeta, umjesto da je rairenim rukama prigrlila
ljubav koja joj se nudila. Svojim oklijevanjem uinila je da ta ljubav
izgleda sloeno i neostvarljivo, a u biti je sve bilo sasvim jednostavno.
Sad je ipak znala da nee aliti danas, ma to joj donijelo sutra.

~ 80 ~

XI
Sutradan je Eden rano ustala i iskrala se iz kreveta. Alex je jo
spavao zauzevi vei dio ne ba prostrana leaja. Kretala se polagano,
dohvatila je kunu haljinu, istu odjeu i toaletni pribor. ekajui da se
zagrije voda za kupku, pripremila je kavu. Umjesto kade koristila je
staru drvenu posudu koju je Alex pronaao u ostavi za alat. Izvukla ju je
i smjestila pokraj tednjaka, gdje se jedino osjeao barem miris topline.
Osvanuo je hladan dan, a blijedo sunce visjelo je povrh planinskih
vrhunaca. Snjeni oblaci stali su se nakupljati iza brda. Inae je nebo
bilo vedro. Posuda je bila taman toliko velika da stane u nju. Napunila ju
je samo djelomino ostavivi dovoljno vode za ispiranje. Zatim je
skinula odjeu i ula. Uz pomo spuve navlaila je ramena i lea i
bogato se nasapunala po cijelom tijelu. Alex je uao u kuhinju upravo
kad se istrljala runikom. Vedar i nasmijan podigao je njenu kunu
haljinu i pridrao je da se odjene. Zbunjena iznenadnom prisnou,
pazila je da joj ne spuzne runik s tijela sve dok se nije uvukla u
sigurnost kune haljine. Alex se vragolasto nasmijao, razveseljen ovim
izljevom skromnosti. Zacrvenjela se i okrenula glavu da sakrije boju
koja je plamtjela u njenim obrazima, usredotoivi svu panju na
vezivanje pojasa.
- Dobro jutro, Ria - pozdravio je veselo.
Odostrag ju je zagrlio i smjestio poljubac na njenu kou iza uske.
- Oprosti to sam ti sino dodijavao. Popio sam vie nego to je
trebalo.
Ukoila se u toplom zagrljaju.
- Onda se ne sjea...
Ponovno se nasmijao i protestirao.
- Oh, sjeam se - naglasio je. Nastavio ju je maziti oko uha. - Bio je
pun mjesec, a ja sam obeastio djevicu. Problem je samo u tamo to mi
nakon duge pomrine, jednom nije dovoljno.
Spustio je ruke s sjena struka i polagano se uspravio.
- Jao! - zastenjao je poloivi ruku na kraljenicu i iskrivivi lea na
jednu pa na drugu stranu. - Taj je krevet zacijelo pravljen za patuljke ili
ljude od gume.
- Moram se odjenuti - promrmljala je Eden.

~ 81 ~

Najmanje je ovako zamiljala njihov prvi susret nakon sinonje

ljubavi. ini se da je ipak nepopravljiv romantiar. Alex je duboko
uzdahnuo.
- Ima pravo, sunce. Nema dvojbe da su ono snjeni oblaci ondje
gore, a nas jo prije odlaska eka mnogo posla. - Kao da misli naglas,
promrmljao je: - Nadam se da e se snijeg ograniiti na vie predjela sve
dok se ne izvuemo odavde.
Trebalo je cijelo jutro da stave stvari na svoje mjesto te da
spakiraju svoje stvari i preostale namirnice. Naposljetku su neto pojeli
i u jedan sat Alex je napokon stavio lokot na kuu. Krenuli su puteljkom
nizbrdo. Zaustavili su se na uzvisini s koje su prvi put ugledali kuu.
Krov je jo bio pokriven debelom naslagom inja. Bjelina se jasno
ocrtavala prema tamnom zelenilu borovine. Nekoliko mrlja jezera, koje
su se mogle vidjeti kroz gusto granje, odraavalo je istu jasnozelenu
boju. Suze su joj navrle ne oi dok je ispod oka pogledala u Alexa,
znatieljna doivljava li i on tugu zbog rastanka. Umjesto da se oprata s
okolinom, on je gledao u nju. Hladan vjetar snano je puhao oko njih
nosei joj kosu preko ela, bojei joj obraze ruiastom bojom. Alex joj
je obujmio ruke i privukao je k sebi. Njegov poljubac bio je posjedniki.
Kad ju je pustio, pogledala ga je iznenaeno.
- Ovo ljeto bilo je nezaboravno, Ria, priznao je dvosmisleno.
Glas mu je bio promukao.
- Jest bilo je lijepo. Uivala sam u naem boravku ovdje, Alex.
- I ja - sloio se spremno.
Drei se za ruke, nastavili su put niz puteljak. U jednom trenutku
podigao joj je ruku i zamiljeno okrenuo vjenani prsten na njoj.
- Pronaao sam rijetke primjerke leptira i otkrio da imam enu.
Zna li jo da si moja ena, Eden. Nee biti ponitenje braka, razdvajanja
ili razvoda.
To je, dakle, rijeeno, pomislila je Eden. Njezin pehar radosti bio je
prepun i to se toga tie mogla bi poletjeti niza strminu na oblaku sree.
Uspjela se obuzdati i ostati pokraj njega.
- Nema to rei? Jednostavno ne mogu vjerovati da si ti ostala bez
rijei.
Ohrabrujue joj je stisnuo ruku.
- Ja... eljela bih da je tako.

~ 82 ~

Pogledala ga je stidljivo, zaslijepljena njegovom snagom,

sabranou i ljepotom.
- S tim mlakim odgovorom zasada emo se morati zadovoljiti, Ria.
O tome emo razgovarati poslije... veeras.
Veeras! Pri toj pomisli srce joj je jae zakucalo. Uvalit e se u toplu,
miriljivu kupku, a potom oprati kosu. Nadohvat ruke napokon e joj
biti kozmetika i parfem, a odjenut e i svoju najfiniju spavai cu da je
vidi enstvenu i lijepu.
Alex se iroko nasmijeio.
- Kod kue imam velik krevet koji bi trebao pruiti dovoljno
prostora za raspravu. - Zar je mogue da joj je proitao misli. - Ja sam
naime velik poklonik govora tijela - dometnuo je.
Silazak je bio manje naporan od uspona. Ne samo zbog spusta, nego
je Eden otkrila da je u mnogo boljoj fizikoj snazi nego prije, a i navikla
na svladavanje prepreka. ak je ni hladnoa nije smetala.
Dok su silazili, postalo je jo hladnije. Osvrui se unatrag, opazili
su da su se snjeni oblaci zgusnuli. Ali Alexa to vie nije zabrinjavalo.
- Na ovoj nadmorskoj visini nema straha od snjene oluje u ovo
doba godine - objasnio je Alex. - Gore oko kue je ve druga pria.
Premda ne vjerujem da e se snijeg zadrati, mogao bi stvoriti prolazne
neugodnosti.
Putem nisu susretali pjeake. Za veinu ljudi bilo je prekasno za
izlet u planinu. Kad su stigli do potoka, Eden se iznenadila kako je tekao
pitomo, gotovo nezapaeno kad se prestao napajati otopljenim
snijegom. Izvjebanom lakoom, odravajui ravnoteu na stopalima,
Eden je slijedila Alexa preko uskog brvna. Bio je to oigledan napredak
jer joj je u odlasku i te kako morao pomagati na svakom koraku. Alex se
zaustavio na drugom kraju da se uvjeri kako ona nema tekoa s
prijelazom. Vidjevi njezin ponosan izraz, zapljeskao je, a ona je
prikupila tobonje skute iroke haljine i naklonila se kao na plesu.
- Zadovoljan sam tobom - pohvalio ju je.
* * *

Milton Graham nestrpljivo ih je oekivao na dogovorenu mjestu.

Bio je nalik na sitnoga smeeg patuljka koji se kretao brzinom i lakoom

~ 83 ~

ptice. Imao je zgodne, ivahne brie tipa Charlie Chaplin i sasvim

neoekivano dubok glas.
- Zdravo, vas dvoje.
Oslovio ih je glasom i jainom sirene za maglu. Alexu je srdano
protresao ruku i potapao ga po leima. Zagrlio je Eden i poljubio je u
obraz.
- Oboje izgledate sjajno, upravo nevjerojatno.
Strpao je naprtnjae u prtljanik, pa su krenuli na put. Tek je bilo
prolo est, a ve se navukao gust sumrak, pogotovu na dijelu ceste koji
je poput tunela prolazio kroz gusto drvee. Vozili su brzinom od samo
etrdesetak kilometara na sat, ali za Eden koja tri mjeseca nije znala za
veu brzinu od trka, inilo se kao da lete. Kad su stigli ona glavnu cestu i
Milt poveao na sedamdeset, Eden je sklopila oi, prestravljena i vrsto
se uhvativi za Alexovu ruku.
- to je, Ria? - upitao je zabrinutim glasom.
- udno mi je to se kreemo tako brzo - apnula je.
- ok civilizacije?
- ini se.
- Razmiljaj o veeri - predloio je. - Odrezak...
- Zelena salata...
- I preni krumpir - zavrio je. Nasmijeila se zadovoljno.
- Va mi razgovor zvui poznato - napomene Milt. - Ve smo utvrdili
da se nai povratnici u prvom redu zanimaju za hranu.
- Ma nemoj! Ne bih se sloio s time da me u prvom redu zanima
hrana. Tek uzgredno.
- Ah, da... zaboravio sam! Vi ste novopeeni par. - Milt se nasmijao
jedva krijui nelagodu to je previdio tako bitan podatak. - Kako ste se
snali? Jeste li susretali ljude? Jeste li imali nekih veih tekoa?
Alex je poeo izvjetaj priom o neugodnom iskustvu sa Samom
Parkinsom. Eden se opustila sluajui umirujue, jednolino brujanje
njihovih glasova. U snenoj toplini u automobilu kapci su joj oteali, a
glava sve ee stala padati naprijed. Opazivi to, Alex ju je obujmio oko
ramena i privukao je na grudi. Bez ustezanja naslonila se na nj kao da to
ini po tko zna koji put. Uzdahnuvi zadovoljno, prestala se boriti sa
snom i prepustila se drijemeu.

~ 84 ~

Zaustavili su se da veeraju u Reddingu. Bilo je mnogo automobil

zgrada, ljudi. Strano joj je bilo i bljetavilo neonskog osvjetljenja u
toaletu kamo bi pola osvjeiti. Oprala je lice i ruke i poeljala kosu.
Potom se pomnije zagledala u svoj odraz u zrcalu. Kosa joj je narasla i
kovrala se oko ovratnika. Vie ni nalikovala na oerupanu koko, ali to
znala otprije. Drugaije su joj bile sam oi. Bezbrine, blistave, mirne,
upadljve i bez minke. ak su i pjege postale zanimljive. Prisjetila se
slinih zagledavanja u Elaineinu zrcalu, kod Annie, ak i po veeri u
planinskoj kui. Razlika je bila oevidna. ivot je dobio nov smisao, i
to se vidjelo na licu.
Pridruila se mukarcima u sobi za blagovanje. Milt je naruio
pjenua Izmijenila je topao, razumijevajui pogled kad je Milt nazdravio
njihovoj buduoj srei i uspjeno provedenu ljeti. Za veerom se prialo
o dogaajima vanjskom svijetu od njihova odlaska planinsku osamu..
Trokovi ivota vrtoglavo su porasli, sezona baseballa bila je pri kraju, a
nogometna u punom jeku.
Eden se osjeala toliko bitno izmijnjenom iskustvima u protekla tri
mjesca da joj je bilo udno kako je sve drugo ostalo gotovo
nepromijenjeno. Ma kolko joj se svidjela veera, odahnula je kad su
napustili restoran i krenuli dalje. S nestrpljenjem je oekivala povratak
kui. Pribliili su se Weavervillu kad se automobil pokvario. Alex i Milt
neko su vrijeme petljali oko motora, ali su odustali.
- U ovo doba noi nema smisla ni pokuavati pronai mehaniara bezvoljno e Milt.
Alex ga je pokuao utjeiti, ali Milt je snudeno piljio preda se.
Iznenada se razvedrio.
- Imam prijatelje u blizini Weavervilla. Poznaje Oliverove, je li,
Alex? Oni e nas smjestiti na spavanje.
Ispostavilo se da su Joe i Nancy Oliver bili drutveni, ljubazni,
sredovjeni ljudi koji su ih doekali kao da su bili pozvani u goste.
Nancy je bila nenadmana prialica. im su obavljene formalnosti
predstavljanja, povela ja Eden u kupaonicu. Uskoro je Eden znala imena,
dob i zvanja njihova dva sina, slabe strane snaha i vrline unuadi.
- Pomalo smo usamljeni - priala je dok se Eden kupala. - Dok su
djeaci bili mali, dolazili smo ovamo na odmor. Svidjelo nam se toliko da
smo odluili proivjeti starost u ovom kraju. Nezgoda je u tome to smo
oboje navikli na velike gradove u kojima smo proveli vei dio ivota.
Ovdje nam nedostaju susjedi.

~ 85 ~

Izvukla je svoju kunu haljinu... dugaku, bezlinu i vreastu,

nekoliko brojeva preveliku za Eden.
- Kako si siuna! - nasmijala se Nancy vidjevi je.
Eden je obuzelo maloduje kad se vidjela u zrcalu, ali to je vjeto
prikrila.
Nije ona sirota kriva to mi veeras sve ide drugaije nego to sam
zamislila.
Svejedno je uivala u toploj kupki. Oprala je kosu i dopustila Nancy
da je osui dok se ona bavila ureenjem noktiju. Cijelo vrijeme Nancy
nije prestajala klepetati. Eden je poela sluati samo ulomke, kao da
Nancy govori na valnoj duini s razliitom jainom zvuka.
- Alex je krasan mukarac. Iznad svega, armantan. Sretna si to ti
je mu. - To je bilo izgovoreno jasno i razgovijetno. - Sjeam se kad smo
bili u Santa Barbari, uvijek se kretao u drutvu najljepih djevojaka.
Opazila sam, pomisli Eden sumorno.
- Ne ide mi u glavu kako ste izdrali cijelo to vrijeme sami u tim
brdima.
Kako ste maloprije naglasili, moj je suprug krasan, armantan
mukarac, nijemo je odgovorila Eden, jer to je bio jedini nain
komuniciranja s Nancy koja svoju bujicu nije prekidala ni da predahne,
a kamoli da sugovorniku prui priliku da neto kae.
Nancyn glas poeo ju je opasno zamarati.
Vjerojatno nisam navikla na toliko prianja, pokuala je objasniti
sama sebi.
Alex i ona mnogo su razgovarali, ali nikad jedno od njih nije
zapadalo u dug, neprekinut monolog.
Alex je zakucao na vrata Nancyne i Joeve spavae sobe. U gorljivosti
da ga to prije vidi i oslobodi se napasti, Eden je zaboravila na tri broja
preveliku kunu haljinu.
- Je li moja enica unutra, Nancy? - doviknuo je. - Kasno je, a mi
bismo ujutro krenuli ranije.
- Ui slobodno, Alex - buno se smijala Nancy. - Eden i ja smo se
slatko napriale.
- Mogu zamisliti - rekao je uavi u sobu.

~ 86 ~

Oi su mu caklile od suspregnuta smijeha jer je dobro znao Nancyn

dar govora. Tad je opazio Eden koja je stajala iza Nancy. Oi su mu se
rairile od iznenaenja.
Ako kae samo jednu rije na raun ove grozne haljine... jednu
jedinu rije... dobit e je u glavu.
- Odvest u vas u sobu - ponudila se Nancy i bez razmiljanja
krenula niz hodnik. - Moram vas upozoriti da soba nije osobita.
Pripadala je naim sinovima dok su jo bili kod kue...
- Duboko sam uvjeren da je krasna - prekine je Alex kratko. - Znaj
da smo ti Eden i ja zahvalni za gostoprimstvo.
- Nadam se - izustilaje Nancyjos sumnjiavo. - Laku no. Spavajte
dobro.
- Laku no - uzvratili su u isti glas. Priekali su da Nancy ue u
svoju sobu. Eden je opazila da se i Alex otuirao. Za razliku od nje, uspio
je zadrati privlanost ak i u posuenom haljetku koji mu je bio
premalen. Mirisao je na limun, ali uglavnom na sebe... ist, topao
muevan miris tijela. Otvorio je vrata i upalio svjetlo. Eden je oduljila
lice u razoaranju kad je ugledala krevete na kat. Pogled joj je odlutao s
kreveta po izblijedjelim mladenakim dekoracijama... psihodelinim
posterima i crnim svjetlima, vreastim naslonjaima i arenim
draperijama na prozorima, zodijakim znakovima po stropu. Zaustavila
je pogled na Alexovu licu. Bio je oigledno zaprepaten.
- Dakle, ovo...
Promrmljao je kletvu. Za nju je to bilo vie nego to je mogla
izdrati. Briznula je u pla.
- Ria, ljubavi, to ti je? - Tijelo su joj potresali dugi, greviti jecaji. Uope nije strano, je li?
Gutala je i tresla glavom. Kako da mu objasni sve?
Ovio je ruku oko njena struka i poveo je do naslonjaa. Sjeo je i
povukao je u krilo. Sakrila je lice u njegovo rame. Milovao ju je po kosi i
tjeio dok se postupno nije smirila.
- to je bilo, Ria? - upitao je mirno. Suze? Iz oiju zadivljujue
prilagodljivo mlade ene koja je izdrala tri mjeseca u divljim bez rijei
prigovora?
- Ono nije bilo teko - uzviknula je kao da ju je uvrijedio.

~ 87 ~

- Drago mi je to tako misli. - Njeno joj se nasmijeio, podigao joj

lice i poljubio je u usta. - Ne vidim zato bi te ovo toliko uzrujalo. Mahnuo je rukom u sobi. - To je samo za jednu no.
- Ali... - oborila je pogled i zagledala se u raskopan ovratnik
haljetka kroz koji su se nazirale runjave grudi. - Plavua kreveti i ova
haljina na meni!
Iskoraio je oi i zakukao:
- Nita ja tebe ne razumijem. Krevet kako tako, ali o kakvoj to
plavui bulazni?
- Onoj iz restorana! Bila je... imala je takve... a ti si...
Zavrtjela je glavom i odustala od daljnjeg objanjavanja.
- Evo to me oduevljava u tebe! zapetljana logika, a inae nisi
smuenjak. - Nije se smijao ni alio, a izgovorio je da ga neto u nje
oduevljava. - Pokuaj mi razumljivije objasniti to s haljinom, predloio
je strpljivo.
- eljela sam veeras odjenuti neto enstveno i zavodljivo, umjesto
flaneske pidame ili... ili ovoga! - Prstima je nervozno cupkala.
- Htjela sam mirisati na francuski parfem, a ne glicerinski sapun.
Vidjela sam kako si me pogledao u ovom. Izgledam kao udovite!
Privukao ju je blie. Umirio ju je ovaj izljev njenosti prije nego to
je progovorio.
- Neka te ne brine parfem ni kuna haljina. Dovoljno si enstvena i
zavodljiva bez posebnog truda. A ponajmanje te treba zabrinjavati neka
plavua! - Provukao je prste kroz njenu sjajnu kosu. - Jesi li svjesna ove
ljepote? To me isto oduevljava u tebe. - S divljenjem je prinio ustima
pramen bakreno crvene kose. - Podsjea me na miriljivi plamen.
- Odjednom se namrtio. - Gdje smo stali na tvom popisu problema?
- Na izrazu tvog lica kad si me ugledao u ovome - nastavila je
uivajui u njegovu blagu razuvjeravanju.
- Ah, da. - Nasmijeio se dojmu koji je potekla - Bio sam onako
zateen jer si djelovala nevjerojatno mlada. Inae sam navikao da si
zrelija nego to kazuju godine. Moda zato to si pokazivala ozbiljnost
ak u dobi od deset kad sam te upoznao. Veeras me zapanjilo otkrie
da sam uzeo djevojicu za enu.
- Nagnuo se i iskosa joj zavirio u lice. - Ako te ba toliko smeta ta
haljina, skini je! eli li uti istinu, najdraa si mi bez iega, dakako, s
osmijehom.

~ 88 ~

Ustao je, podigao je i uspravio ispred sebe i stao joj urno

raskopavati dugmad na kunoj haljini.
- Volim te, Alex.
Izgovorila je to jednostavno, ali lice joj je bilo uzneseno. Pogledao ju
je i nasmijeio se.
- Ve sam mislio da u morati primijeniti neke muilake mjere
prije nego to to ujem. Moda to imam zahvaliti pjenucu koji si pila uz
veeru. ini se da na tebe djeluje kao serum istine.
- Ti si me savjetovao da dobro promislim prije nego to neto
uinim.
- Da, a poslije sam proklinjao dan kad sam ti dao taj glupav savjet zastenjao je. - Moe li zamisliti kako sam se bojao da e proi ljeto, a ja
neu u tebi uspjeti slomiti strah od branog ivota?
I posljednje je dugme popustilo pod njegovim vjetim prstima.
utke je prebacio raskopanu haljinu preko njenih ramena. S usana mu
se oteo dubok uzdah. Ohrabrena divljenjem na njegovu licu, Eden je
istupila iz zguvane haljine podno njenih nogu. Nasmijeila se i
pogledala prema krevetima.
- Koji e odabrati? - pecnula ga je. - Gornji ih donji?
Alex se nasmijao prigueno i privukao je u zagrljaj.
- Eden, ludo te volim. Uope mi nije jasno kako sam cijelo ljeto
uspio odoljeti. Veeras je opet pun mjesec - dometnuo je meko. - Od
sada e svake veeri biti pun mjesec.
Ruke su mu krenule na uzbudljivo putovanje po ve poznatim
stazama klizei lagano preko lea, struka i bokova, pa opet gore do
punih dojki.
- to to treba znaiti? - upitala je bez daha.
Hinila je bezazlenost sve dok nije ustreptala pod njegovim
znalakim dodirom. Ovila je ruke oko njegova vrata i podigavi se na
prste, pruila mu usne na poljubac.
- Cijeli sam dan ekao trenutak kad u se ljubiti s tobom. Dakle, jo
da odgovorim na pitanje koji mi je krevet miliji. Zauzet u gornji, ali
oboje emo se smjestiti na donjem! Jasno?
KRAJ

~ 89 ~