GAZI HUSREV-BEGa )

Nešto jače od četiri stolje ća bila je Herceg-Bosna sastavni dio Turskog Car-
stva. Kako su tokom 15. i 16. stoljeća Osmanlije napredovale u osvajanju, osniva-
hu na teritoriju Bosne i susjednih hrvatskih zemalja sandžake, od kojih 1580. učini-
še posebni bosanski beglerbegat. Kroz ova četiri stolje ća izmijenilo se preko 300
sandžak-bega i beglerbega, paša i vezira u ovim krajevima, a dobra četvrtina ovih
carskih namjesnika bijahu doma ć i sinovi. Od ovih namjesnika neki su toliko vrijed-
ni, da im historija bilježi ime radi kontinuiteta, neki su poznati po svojim zlim djeli-
ma kao Dželalija i Abdurrahim, a nekim su zabilježena imena zlatnim slovima.
Među ove potonje spada Gazi Husrev-beg kao najznamenitiji i najslavniji čovjek u
Bosni od pada kraljevstva bosanskog do okupacije 1878, koji je po ocu Ferhat-be-
gu nage gore list. Njegovo je begovanje zlatno doba u povijesti Sarajeva, glavnog
grada onovremenog sandžaka bosanskog.
Osamdeset godina prije pada bosanskog kraljevstva zauzele su Osmanlije je-
dan dio Bosne s mjestom Vrhbosnom, od koje se kasnije razvilo šeher Sarajevo. U
Vrhbosni su Osmanlije udarili svoj vojnički logor i odmah počeli podizati razne
zgrade. Isabeg Ishakovi ć (1440-1463. i 1464-1470) podigao je kao vojvoda zapad-
nih strana, a kasnije kao sandžak-beg cijeli niz javnih zgrada i time udario temelj
Sarajevu, u kome mala Vrhbosna na Miljacki za kratko vrijeme postade mahala
zvana Latinluk. Stanovnici su Vrhbosne bili katolici, a Osmanlije ih zvahu Latini, i
po tome ostade ime mahali.
Od godine na godinu cvalo je Sarajevo, te kada je ovamo došao slavni Gazi
Husrev-beg za sandžaka, krajem rujna ili prvih dana listopada 1521, zatekao je ov-
dje pored mnogih privatnih zgrada 16 džamija, dvije musafirhane (kona čišta), dva
imareta (kuhinja za putnike i siromahe), tri tekije (samostan za derviše) jednu me-
dresu (bogosloviju) i više mekteba (po četne škole), dva velika hana, četiri javne
banje i lijepu čaršiju. U ovo doba imalo je Sarajevo i svoju apoteku (od 1515). Cva-
la je trgovine i obrt, a razvila se i cehovska organizacija.
S malim prekidom upravljao je Husrev-beg Bosnom sve do smrti, koja ga za-
desi u Sarajevu 18. lipnja 1541. Vladao je blizu dva decenija. Ovoliko nije sjedio na
Bosni ni jedan namjesnik ni prije ni poslije njega.
`9 Autor je ovaj rad objavio u kalendaru „Napredak", br. XX/1931. (str. 101-113), Sarajevo
1931. godine.
304 HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ

Prve godine husrev-begova vladanja ispunjene su ratovima po susjednim hr-

vatskim i ugarskim zemljama. Od 1528. dao se uz vojevanje i na podizanje monu-
mentalnih zgrada u bogoštovne, prosvjetne i zdravstvene svrhe, a uz ove nije zabo-
ravio ni one koje služe obrtu i trgovini, a sve skupa podigoše Sarajevo od kasabe na
šeher. Sagradio je džamiju, imaret, musafirhanu, hanikah (derviški samostan),
mekteb, medresu, banju, veliki han, bezistan, 60 dućana, sve jedan do drugoga, vi-
še kuća i doveo vode iz daljine od 7 km. Uz to uvakufio je upravo kneževski imetak
za uzdržavanje svojih zadužbina. Svim ovim stekao je Husrev-beg neprocjenjive
zasluge za razvitak grada Sarajeva, kulturni napredak Muslimana u Herceg-Bosni i
materijalnu kulturu svih stanovnika ovih zemalja. Njegove zasluge na bojnom po-
lju za Osmansko Carstvo nijesu ništa manje od ovih, ali njih bi sačuvala samo histo-
rija, a po ovim ovjekovječio je on svoje ime u Bosni, i dok opstoji Sarajevo, živjeće
i ime slavnog Gazi Husrev-bega. On nije prije čio ni napredak nemuslimanskih sta-
novnika Bosne. Baš u njegovo doba obnovljeni su franjeva čki samostani u Viso-
kom i Fojnici, opstojala je katolička crkva u Latinluku, njemu pripisuje narodna
tradicija postanak pravoslavne crkve u Sarajevu u blizini njegove džamije, a baš u
njegovo doba osnovana je uz crkvu u Goraždu tiskara, koje onda ne bijaše ni u pra-
voslavnoj Moskvi.
Na pisanje ovih redaka potakla me je rijetka zgoda: ove se godine navršila
ravna četiri stoljeća, kako je Gazi Husrev-beg sagradio svoju džamiju u Sarajevu,
najmonumentalniju građevinu iz turskog doba ne samo u Bosni nego u cijelom Bal-
kanskom poluotoku, izim Stambola i Edrene. Naš historik dr. Ćiro Truhelka piše:
Svaka zemlja ima svoj kolorit, svaki grad svoje posebno obilježje, svoj lični spome-
nik, bez kojega si ga ne možemo ni pomisliti. Ko će si na primjer pomisliti Atenu
bez Akropole, Paris bez Louvrea, Zagreb bez Svetoga Kralja a si parva licet com-
parare magnis, Sarajevo bez Begove džamije.
Begova džamija daje Sarajevu svoje pravo gradsko obilježje, ona je središte
oko koga se niže i razvija sav grad, a da padne ta Begova džamija, Sarajevo bi izgu-
bilo svoje obilježje, svoju individualnost u nizu ostalih gradova, svoj lokalni kolo-
rit, kojim se priljubilo uz okolicu, uz individualnost svoga žiteljstva, uz njene stare
tradicije, kojima u svakog stranca, koga putnička noga donese u naše šeher-Saraje-
vo, stiče dugovjeku uspomenu.
Da sad rečemo koju o pojedinim zgradama!
Gazi Husrev-begova džamija ili , kako je narod obično zove, Begova džamija
uzdiže se u srcu predokupacione čaršije. Pred džamijom i iza nje je prostrani harem
ili dvorište. Iz Sara ča vode dvoja, a iz Čizmedžiluka i Mudželita po jedna vrata u
harem, usred koga stoji ova najmonumentalnija zgrada i pred njome šadrvan (vo-
doskok). Pred džamijom su sofe (trijem) prekrivene sa pet malih kupola, koje se
opiru o zid džamije, dva pobočna zida i četiri mramorna stupa. Sofe su ispod sred-
njeg kubeta samo malo uzdignute iznad površine dvorišta. Ovdje je glavni ulaz u
džamiju Drvena su vrata divno izrađena, a još divnije je izvedena concha iznad
vrata, umjetnički urešena stalaktitima. Izme đu vrata conche je mramorna ploča s
natpisom u arapskom jeziku, na kojoj čitamo, ko je i kada podigao ovu bogomolju.
Ušav u džamiju posjetnik će se upravo zadiviti — piše Truhelka — jedinstveno-
sti i veličajnosti ovoga prostora, ako uop će ima osjećaja i arhitektonskog shva ća-
GAZI HUSREV -BEG 305

^^u9ltN _^^tisN`etiHle±

Begova džamija sa sahat-kulom u presjeku

nja. Očima se tu razgaljuje četverasta u temeljnim linijama skroz jednostavna gra-

đevna figura, kojoj je osnovica kvadrat sa stranicom od 13 m, a u vertikalnom po-
gledu razvija se do savršenosti. Sa tri strane masivni, 2 m debeli zidovi, sa četvrte,
jugoistočne, impozantni luk, koji se opire o oba pobočna zida, nose četiri stalaktiti-
ma bogato urešena pandantiva, vezana gore snažnim bogato profiliranim okruglim
vijencem, koji je nadvisio podnicu džamije 19 m. Nad ovim vijencem uzdiže se 2,5
m visoki tambour, proviđen nizom uskih gore zašiljenih prozora, a pred njima
drvenim parmacima ograđena galerija, koja obilazi oko vijenca. Do galerije se pe-
nje uz stube uzidane u debeli zid, a služila je da se mogu zapaljivati svjetiljke, koji-
ma se prije rasvjetljivala džamija u svečane dane. Tambour je presveden oblim ku-
betom, koinu je nutarnji vrh nadvisio osnovicu za 4,5 m. Prema tome unutrašnji
vrh kubeta nadvisuje osnovicu džamije ravnih 26 m, te se stranica osnovice napra-
ma visini odnosi kao 1:2. I baš ovome omjeru pripisuje se onaj upravo veli čanstveni
dojam, kojim se ovo kube dojimlje promatrača, jer se taj prostor čini daleko većim
no što u istinu jest, ma da tu nema golemih dimenzija. I ovaj omjer nije slučajan,
nego ga je bez sumnje tačno proračunao graditelj, koji je svakako izašao iz škole
velikog turskog neimara Sinana.
Prema jugoistoku proširio se ovaj prostor za 5,2 m. Oba ugla ove manje pro-
storije ukrašena su stalaktitimä, koji ovdje nadomješ ćuju pandantive, a gore ih

20 Izabrana djela I
306 HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ

veže poluvijenac sa pilasterima džamije. Na njima je tambour s pet prozora, a više

njega polukube.
Ovo je najdičniji dio džamije. Tu je u sredini zida mihrab, remek-djelo, de-
sno prekrasan mimber, a lijevo ćurs. U mihrabu obavlja imam bogoslužje S mim-
bera govori hatib petkom u podne i uz Bajram hudbu na arapskom, a s ćursa vaiz
drži u razne dane propovjedi na hrvatskom jeziku. I pod velikim kubetom uz lijevi
zid ima jedan ćurs. Desno i lijevo od mihraba po dva su stalka od bakra, na kojima
su nekad gorjele mukave, dok danas s njih sjaju elektri čne žarulje, a djelo su do-
maćeg majstora umjetnika Saliha Bekti ća iz šezdesetih godina prošlog stolje ća.
Prema mihrabu desno do glavnih vrata je mahfil, koru slična galerija, što ju drži
osam mramornih stupova. Na mahfilu je mjesto mujezina dok se vrši bogoslužje.
Uz pročelje džamije s desne i lijeve strane prizidane su tzv. tetime. To su ma-
nje prostorije. Osnovica im je kvadrat sa stranicom od 6,5 m. One su u svemu slič-
ne onoj prvoj prostoriji, a natkrivene su kubetom, čiji je unutrašnji vršak 14 m nad
podom. Iz ovih prostorija vode po jedna pobo čna vrata u harem.
Begova je džamija prva na svijetu u koju je uvedena elektri čna rasvjeta. To
se desilo početkom ovoga stoljeća.
Na sjeverozapadnom uglu džamije je munara visoka 47 m, a do šerefeta 36,
odakle mujezin zove muslimane na namaz.
Uz zapadni zid džamije prizidana je 1863. mala zgrada u kojoj je smještena
biblioteka. Biblioteci je temelj udario osnivač džamije. U njoj imade preko 1000
raznih orijentalnih djela, mahom rukopisa, a među njima i takovih, koja su unikat.
Najljući neprijatelj Sarajeva u prošlim stolje ćima bio je požar. Više puta iz-
gorjela je skoro cijela okolina džamije, a njoj bi utoliko naudio što bi prozori popu-
cali, olovo se na kubetima rastopilo i zidovi učađili. Tako je više puta prebojena.
Zadnji je put prebojena 1885, ali nažalost rđavo, jer rad nije u skladu sa stilom dža-
mije.
Sa vrela Crnila doveo je Husrev-beg vodu za svoju džamiju i pred njom podi-
gao šadrvan. Današnji je šadrvan sagra đen 1893.
U sjeverozapadnom su uglu harema vru će česme, gdje se zimi grije voda za
uzimanje abdesta. Do njih je muvekithana (sahatnica) sagrađena 1859, a služi kao
zavod za odre đivanje vremena namaza (molitve). U protivnom je uglu zgrada u ko-
joj je do 1897. bio dječački mekteb. Danas je u prizemlju ove zgrade soba za čuva-
ra džamije i orijentalni bazar, a nad ovim su sobe za hatiba, imama i mujezine. Uz
to je ovdje sjedište društva „Merhamet". Za mekteb podignuta je u blizini moder-
na zgrada (1897).
Na istočnoj su strani džamije dva mauzoleja (turbeta). U većem je grobnica
slavnog osnivača džamije, a u manjem počivaju zemni ostatci vojvode Murat-bega
Tardića, prisnog prijatelja i druga Husrev-begova i prvoga mutevelije Husrev-be-
gova vakufa. Murat-beg je roden u Šibeniku, gdje mu je još 1526. živio brat Juraj,
kanonik. Murat-beg je umro u Požegi kao sandžak-beg, poslije mjeseca travnja
1545, a tijelo mu je ovamo preneseno.
U zapadnom dijelu dvorišta pod munarom četiri su grobnice iz novijeg doba.
U prvoj je pokopan mutevelija Mehmed eff. (umro 20. IX. 1853), u drugoj du-
gogodišnji gradonačelnik Mustafa -beg Fadilpašić, u trećoj Ali-beg Firdus, a u zad-
GAZI HUSREV-BEG 307

njoj Mahmud-beg Fadilpaši ć. Ova potonja dvojica poznati su kao borci za vjersko-
-prosvjetnu autonomiju i u ovoj borbi stekli su osobite zasluge.
U srpnju 1878. harem Begove džamije bio je središte organizacije otpora pro-
tiv ulaza austrougarske vojske u ove zemlje. Ovdje su držane pu čke skupštine i pali
mnogi važni zaklju čci-.
Sjeverno od.džamije podigao je Gazi Husrev-beg dvije zgrade, koje su tako-
đer važni arhitektonski spomenici iz onog vremena. To su hanikah i kuršumlija. Pr-
va je podignuta kad i džamija 1530, a druga 7 godina kasnije. Hanikah je derviški
samostan sa novicijatom, a po vakfiji na čelu mu je šejh halvetijskih asketa. Bilo je
šejhova u hanikahu koji su radi svoje u čenosti i pobožnosti bili poznati daleko van
granica ovih krajeva, kao Mehmed Razi Velihodži ć, šeih Ahmet efendija i drugi.
Osobito se proslavio u otporu protiv okupacije 1878. šejh Muhamed efendija Ha-
džijamaković kao jedan od prvih vo đa onih burnih dana.
Današnja je zgrada restauracija prvobitne, koja je izgorjela u velikom požaru
1832. godine. Hanikah ne služi više svojoj svrsi, on je sada sastavni dio Husrev-be-
gove medrese.
Kuršumlija je medresa sagrađena 1537. u slogu sličnih zavoda na Istoku. Hu-
srev-beg ju je podigao u slavu svoje majke Seldžuke sultanije, kćeri Bajezida II,
koja je umrla nešto prije 1512. u Carigradu i pokopana u turbetu na „Bajezidu", pa
se po njoj nazivala dugo Seldžukija, a Kuršumlija je prozvana što je pokrivena kur-
šunom (olovom). Što će se učiti u ovoj medresi odredio je plemeniti osnivač u vak-
fiji (zakladnici) napisanoj još 10. siječnja 1534. i po tome bila je ova medresa teolo-
ški fakultet, a od profesora (muderisa) traži se da bude teolog-filozof. Do osnutka
šerijatske sudačke škole (1887) bila je ova medresa najugledniji islamski zavod u
Bosni. Husrev-beg je znao da se s vremenima mijenjaju i potrebe, pa je u zakladni-
ci dodao da se uz propisane predmete predaje i ono što bude iziskivalo vrijeme.
Ovoj dalekovidnosti ne treba komentara.
Kao što je u hanikahu bilo odličnih šejhova, tako je i na ovoj medresi bilo ve-
likih učenjaka među muderisima, kao Abdul Dželil eff., H. Husein Muzaferija i
mnogi drugi. Muzaferija je bio odličan astronom i vrstan pjesnik, a služio je na o-
vome zavodu od 1681. do smrti 1721. Iz novijeg doba spomenuću samo Mehmed
eff. Muftića. Danas na čelu ovoga zavoda stoje Muhamed eff. Dizdar i Ahmed eff.
Burek. Medresa je pred par godina temeljito reformirana, a s ovom školskom godi-
nom 1930-31. otvoren je teološki fakultet (alija).
S arhitektonskog gledišta u Kuršumliji je osobito lijepo izveden portal, dvor s
arkadama i dershana (soba za predavanje).
Iz ovoga rasadnika prosvjete izašao je veliki broj uleme, mnogi u čenici pro-
slavili su se kao pjesnici i učenjaci. Mnogi su kasnije bili kadije, muftije, šejhovi,
muderisi, po raznim krajevima Osmanskog Carstva. Pa i jedini šejh ul Islam, što ga
je Bosna dala, učio je prve nauke u ovoj medresi u prvoj polovini prošlog stoljeća.
Na zapadnoj strani džamije preko puta je imaret. Podignut je kad i džamija.
Sadašnja je zgrada iz novijeg vremena. Imaret je kuhinja, u kojoj se sprema hrana
za softe ( đake medrese) i službenike vakufa, a prije i za siromašne putnike.
Uz imaret bila je i musafirhana, kona čište, u kome je 350 godina nalazio siro-
mašni putnik konak za se i konja besplatno. Iza okupacije je iz meni nepoznatih
razloga zatvorena.
308 HAMDIJA KREŠEVLJAKOVI Ć

U vakfiji od 1531. određeno je da se u imaretu ima svako jutro i svaku večer

kuhati čorba; jutarnja će se praviti iz jedne kile (= 25 oka) lijepe riže s mesom, a
večernja iz 1/2 kile u činjene pšenice. Nadalje uo či svakog petka ima se variti od tri
kile fine riže i devet oka masla, a uz to još i zerde od 1 kile riže, 3 oke masla i 12 oka
čistog meda.
Za cijeli ramazan ima se praviti pilav od 3 kile riže i čorba od pšenice, a uz
Bajram kao i uoči petka pilav i zerde. Svaki dan ima se mijesiti kruh od 96 oka či-
stog brašna, svaki kruh ima vagati po 100 drama. Čim putnik dođe u musafirhanu
valja ga ponuditi medom i kruhom, kako je to običaj i u drugim musafirhanama.
U ovoj je vakfiji tačno određeno koliko se ima dnevno na što trošiti, ali se
svaka stavka prema potrebi može prekora čiti, a i uštedjeti.
Po ovome imaretu dobio je i okolni dio čaršije ime Predimaret.
U pročelju imareta je sahat kula, na kojoj sat pokazuje vrijeme ä la turca. U
vakfijama o njoj nema govora, ali se pouzdano zna da je postojala još polovicom
17. stoljeća. I ona je kao imaret i musafirhana stradala u raznim požarima.
Bezistan se također ne spominje u vakfijama, ali je postojao u 16. stoljeću.
Sagradio ga je ili Gazi Husrev-beg ili jedan od prvih njegovih mutevelija. Duž cije-
le ulice Kujundžiluk od Ferhadije do Kralja Petra uliceb protezao se Hušrev-begov
bezistan. Bijaše to uska, 109 m duga, olovom pokrivena zgrada. Bezistan je bio, tr-
žnica sa 52 dućana, koji su se nizali oko uskog i dugog hodnika natkrivena poput
kakve bazilike. Danas je još trećina ove zgrade u prijašnjem stanju, dok je preosta-
li dio 1913. porušila vakufska uprava, da ondje podigne modernu pala ču. U bezi-
stanu su imali svoje dućane trgovci robom, što se uvozila s istoka i zapada.
Zapadno od bezistana na onom praznom prostoru do Hotel Evrope stajao je
tašlihan, ili Husrev-begov Karban Saraj. Spominje se još 1564. kao zgrada koja ide
pod najam. I to je bio veliki trgovački bazar, u kom su se dućani s magazama redali
oko četverastog dvorišta, a ne kao u bezistanu oko uskog i natkrivenog hodnika.
Bezistan je bio prizemna zgrada, a tašlihan (kameni han) jednokatnica. Tašlihan je
silno stradao u požaru 1879. i nije više popravljen, a i podore mu sa zemljom,srav-
niše 1914.
Obje ove zgrade bijahu glavni centri sarajevske trgovine. To je bilo zlatno
vrelo, iz koga je izviralo blagostanje i bogatstvo Sarajlija, koje bijaše na glasu, a
stranci putnici ne mogahu mu se dosta načuditi.
Za rimokatoličkom katedralom vide se i danas dva velika kubeta i više malih,
koja prekrivaju ostatke Gazi Husrev-begove banje, sagra đene poslije 1541. Od
1914. ne'služe više ove prostorije svojoj svrsi. Kad je ova banja podignuta, bile su
još četiri javne banje u našem gradu, a njenim zatvaranjem ostala je samo jedna.
Vječna šteta, što je ova zgrada zapuštena. Ova je banja spadala me đu najznameni-
tije građevne spomenike turskog doba u Bosni i kako kaže dr. Truhelka, možda
,

jedina koja nam je predstavljala potpuno sa čuvani fip starih glasovitih turskih ku-
pališta, u kojima se metoda kupanja sastojala u tome da je posjetnik postepeno
prolazio kroz sistem odaja, u kojima je temperatura postepeno rasla, te je po tome
bila i parna atmosfera u njima raznoga stepena.
b> Istoimena današnja ulica u starom dijelu Sarajeva na Baščaršiji, a ulica koja je izmedu dva
svjetska rata nosila ime Kralja Petra, poslije 1945. godine dobila je novo ime i zove se Ulica INA.
GAZI HUSREV -BEG 309

Za uzdržavanje svojih zadužbina ostavio je Gazi Husrev-beg silan pokretni i

nepokretni imetak u Bosni i Rumeliji kako nam to svjedoče njegove tri vakfije, pi-
,

sane 1531, 1534. i 1537. Imetak u Bosni stekao je sam Husrev-beg, a onaj u Rume-
liji uglavnom je naslijedio od oca Ferhat -bega, koji je bio sandžak u Serezu, gdje se
i Husrev-beg rodio oko 1480. Da li je Husrev-begov otac Ferhat-beg imao kakvih
posjeda u Bosni, nije poznato. Zna se samo da je negdje u Bosni živio Ferhat-be-
gov brat Radivoj još 1483.
Prema vakfiji pisanoj sredinom prosinca 1531. uvakufio je:
1. sela Kromište i Vitačište u kotaru Zihni (Trakija),
2. sela Neši, Da `d i Zgosti (kotar Drama),
3. 4 čifluka kraj Sereza.
4. 3 čaira blizu Sereza sa silnim blagom, što je na njima paslo,
5. čifluk i njive u selu Jablanovu° (kotar Sarajevo),
6. ispašište zvano Čair Butila i njive zvane Dabić ,
7. imanje zvano Radonja i Radomir i oranice Zgon i Idorište (blizu današnje
Vogošće),
8. oranice Radovina i Radovan (blizu Čevljanovića),`
9. 2 čifl uka u selu Drapnićd
10. ispašište Begler-konagi,
11 imanje poznato pod imenom Muhamed Čelebije, sina Ahmed-begova,
blizu Tešnja.
12. sela Omanjskab selo Plane' (Tešanj),
13. općine Koznadinag donji i gornji Modrićh i Kinlice' (blizu Tešnja).
14. zemlje zvane Bekrića gora, gornja i donja Šibenica, Čanica, Ni}kidović i
Kojić (sve u Dnolučkoj nahiji i blizu Jajca),
15.ze4nlje sä svim naseljeništvom, zvane Malena Vas, Mahovi ć , Libureci, Li-
šani, Podgređe i Vukšić, što leže me đu gradovima Ključ i Ostrožac.
16 mlini Alije Karlovića na rijeci Zrmanji,
17. 60 dućana, sve jedan do drugog u Sarajevu,
18. velika radionica za mutabdžijske obrtnike (Sarajevo),
19. 15.000 dukata,
20. 132.000 kovanih drama kao cijenu zlatnog posu đa,
21. 120.000 kovanih drama kao cijenu raznog srebrenog posu đa,
22. 80.000 kovanih drama kao cijenu đerdana od dragulja od 13 rubina i od 62
skupocjena okrugla zrna bisera,
23. 50.000 kovanih drama kao cijenu niza od 70 okruglih zrna bisera,
24. 20.000 kovanih drama kao cijenu tespiha od 100 čistih okruglih zrna
bisera,
Selo 14 km udaljeno od Trnova.
č^ U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se nigdje ne spominje.
d) Isto.
4 Selo na putu Tešanj — Doboj, 13 km udaljeno od Tešnja.
4 Selo 12 km udaljeno od Tuzle.
U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se nigdje ne spominje.
h) Vjerovatno današnja Modri ča.
'> U popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercdegovine se nigdje ne spominje.
310 HAMDIJA KREŠEVLJAKOVI Ć

25. 198.000 srebrenih kovanih drama kao cijenu za sablje iski ćene dragulji-
ma; zlatne noževe pokićene draguljima, handžare i prstenje, rubinima, tirkizima,
smaragdima i dr.
26. 1,575.000 prometnih srebrenih novaca kovanih za sultana Sulejmana.
Po drugoj vakfiji za kuršumliju (od 10: I. 1534) uvakufio je:
27. Turna-dedetovo i Džališ-hodžino stanje u Čekrečinoj mahalii u Sarajevu;
prvo se sastoji iz dvije ku će, ljetnikovca, staje, baš če, dućana, magaze i kasapnice,
a drugo iz kuće, ljetnikovca, baš če i 9 dućana,
28. 2 dućana u franačkoj čaršiji (Latinluk),
29. 2 kuće uz gornje dućane,
30. 2 kuće uz kuće pod 29, što ih je Husrev-beg sagradio,
31. ljetnikovac i kuću u Latinluku, što je kupio od Duje, kćeri Čavkuševe,
32. 700.000 srebrenih prometnih drama, iz kojih se ima i medresa sagraditi,
jer je vakfija prije napisana.
Trećom vakfijom pisanom po četkom studenog 1537. uvakufio je za džamiju:
33. 10 mlinova pod jednim krovom na rijeci Zbanici (kotar Zihna)k i
34. 150 košnica u gradu Doboru.
Husrev-beg je točno odredio kako će se upravljati ovim imetkom i kako de se
trošiti prihodi. Prvim mutevelijom imenovao je svoga oproštenog roba i najboljeg
druga vojvodu Murat-bega Tardića i njegove nasljednike. Prve su mutevelije bili
od Murat-bega, kako navodi Muhamed Enveri ef. Kadi ć u svojoj historiji: Bišaret-
beg, Husrevbeg, Mustafabeg i Džaferbeg. Ovaj potonji spominje se 1626. Uz mu-
teveliju postoji sva sila raznih službenika ovoga vakufa kao nazir, džabija i dr.
Neka zemljišta, što ih je Husrev-beg uvakufio, naro čitom su dozvolom sulta-
na Sulejmana mulkizirana, a isprava o tome zove se temliknama. Više sultana po-
novo su potvrdili ovu temliknamu Jedna originalna temliknama Osmana II, o ko-
me pjeva naš Gunduli ć, nalazi se sada u Državnoj biblioteci u Dresdenu, kamo je
doprla još 1730.
Velik dio ovoga vakufa propao je tokom vremena. Danas ima ovaj vakuf svo-
je posjede u Sarajevu i Tešnju, koji reprezentiraju golemu vrijednost. Ovom vaku-
fu, kao i drugim, zadavali su teške udarce razni požari u Sarajevu, a najkatastrofal-
niji je bio onaj od 1697, kad je princ Eugen spalio Sarajevo. Ovom je zgodom
još i opljačkan ovaj vakuf i jedino na ovaj način možemo rastuma čiti kako je do
Dresdena doprla ona temliknama, koja je osobito lijepo izrađena i sigurno kao u-
mjetnički predmet onda kupljena.,
U političkoj i kulturnoj povijesti Bosne Gazi Husrev-beg je ono što je njegov
gospodar sultan Sulejman u povijesti Osmanskog Carstva, a u svom kulturnom na-
stojanju kao jedan sandžak-beg dostojan suvremenih vladara i velikaša cinquecen-
ta na Zapadu. *
Rahmetul-Lahi alejhi!
j Čerkečijina mahala dobila je svoje ime 1526. godine po Muslihudinu Čerkedžiji koji je na uglu
ulica Samardžija i Kovača podigao istoimenu džamiju Od 1931. godine ova ulica se zove Samardžije.
k U današnjem popisu naseljenih mjesta SR Bosne i Hercegovine se nigdje ne spominje.
* O Gazi Husrev-begu napisane su dosad tri monografije: Prvu je napisao Dr. Mehmed Spaho,
drugu dr. Safvet-beg Bašagi ć, a treću dr. Giro Truhelka. Ovdašnji časopis „Novi Behar" posvetio je ove
godine dvobroj (2-3, IV god.) Gazi Husrev-begu.