FUNDAMENTALNO TEOLOKA EKLEZIOLOGIJA

Fundamentalno teoloka ekleziologija gleda na Crkvu izvana, na njezino porijeklo,

cilj, uvjerljivost, vjerodostojnost. Postavlja pitanje: je li to Crkva koju je Krist htio, je li ona
zadrala znakove svoje vjerodostojnosti da je jedna, katolika, apostolska i sveta, odgovara li
ona aspiracijama svakoga ovjeka, prua li ona ovjeku smisao??
Dogmatska ekleziologija s druge strane promatra Crkvu iznutra, njezin nutarnji ivot i
navjetaj.
Apologetika je znanost, odnosno sistematska obrana Crkve.
Apologija je obrana pojedinih dijelova vjere (papinstva, biskupstva, euharistije).
Fundamentalna teologija je zapravo temeljna teologija. Radi se o pretpostavkama za
teologiju. Ona ima etiri dijela:
1. znanost o religijama
2. znanost o objavi (kranska objava)
3. ekleziologija
4. teoloka epistemologija.
Crkva dolazi od grke rijei KYRIAKE, KYRIOU OIKIA, to znai Gospodinova
kua. Crkva je prema tome mjesto gdje stanuje Bog. Rije ECCLESIA oznaava pojam biti
izabran, biti odabran iz naroda. Crkva je izabrani narod i Boja kua. Crkva je narod koji si je
Bog izabrao da u tom narodu Bog stanuje.
OTAJSTVO (OD-TAJNA) je neto to je bilo skriveno, pa se onda otkrilo.
SACRAMENTUM je vojna tajna. Tajna koja je nekima otkrivena.
MYSTERION oznaava plan bitke koji zna vojskovoa i koji povjerava svojim
suradnicima prije bitke.
CRKVA je, dakle, otkrivanje onoga to je bilo skriveno, otkrivanje Bojeg plana sa
ovjeanstvom.
EKLEZIOLOGIJA je znanost o Crkvi.
FUNDAMENTALNA TEOLOGIJA je znanost koja obrauje pretpostavke teologije i
vjere.
FUNDAMENTALNO TEOLOKA EKLEZIOLOGIJA bavi se:
Crkvenom vjerodostojnosti
Crkvenom uvjerljivosti
Crkvenim uvjerenjem (je li ona uvjerena).
Radi na tome da vjernike uvjeri u ono to vjeruju da bi oni mogli dalje biti uvjerljivi
meu ljudima.
OTAJSTVO CRKVE
Trebamo prvo vidjeti tko je Crkva da bi smo mogli govoriti o njezinoj uvjerljivosti.
Shematski prikaz govora o otajstvu Crkve:
1. Svetopisamski dio koji se bazira na LG2:
Crkva prikazana u slikama (Post 1 10)

 Crkva pripravljena u Starom zavjetu (Post 11 kraja SZ-a)

Crkva utemeljena u evaneljima (Evanelja)
Crkva oitovana u svijetu (Djela apostolska)
Crkva koja e imati slavni zavretak (Otkrivenje)
2. Crkveni oci
Od kad zaista Crkva postoji
to je to Crkva
Crkveni slubenici
3. Lumen gentium (LG)

1. Svetopisamski dio
Crkva prikazana u slikama (Post 1 -10)
Jedni crkveni oci smatraju da je Crkva nastala sa stvaranjem svijeta, a drugi da je
nastala sa Abelom.
PRVA SLIKA: Adam i Eva (Post 1-2)
Adam i Eva su komunicirali s Bogom ve od poetka, a bit Crkve je razgovor izmeu
Boga i ovjeka. ovjek je stvoren na sliku Boju, a slika Boja je drutvena, Bog nije sam. Po
naravi je jedan, a po osobama je trojstven. Adam i Eva su ovjek, no i tu postoji netko trei, a
to su djeca i to je slika trojstvenosti.

ovjek je ostvaren samo na taj nain: kao muko, ensko i djeca.

Prva slika je, dakle, stvaranje Adama i Eve. Oni su isto sustvaratelji kao i Bog. ovjek
je slobodan, kreativan, on je stvaralaki, dana mu je sposobnost da ini uvijek neto novo.
ovjek u vjeri otkriva to je on, a takoer i u znanosti.
DRUGA SLIKA: Istoni grijeh (Post 3)
Dogaa se razaranje slike Boga. Drvo spoznaje dobra i zla predstavlja ovjekovu
savjest. Ono je pitanje ivota i smrti. Zato Bog tjera Adama i Evu iz raja? Poremetio se
odnos izmeu savjesti, nagona.
Istjerao ih je da ne bi postali kao MI ovo mi se odnosi na vojsku oko Boga, na
anele. Time to ih Bog tjera iz raja, to je znak ljubavi, jer ovjek je jeo s drva spoznaje dobra
i zla te postao smrtno ranjen, no jo uvijek nije jeo sa drva ivota. Da je jeo s toga drva postao
bi kao avao i umro bi, vie ne bi bilo povratka. Istjerivanjem iz raja, Bog tako titi ovjeka.
Tako da Bog ljude nije kaznio.
Nakon grijeha ljudi su se poeli meusobno optuivati.
Bit Crkve je ta da je ine grenici. Crkva je obraena bludnica. Isus Krist je roen od
onih koji su kroz povijest puno grijeili i na taj nain je elio pokazati da on uzima grijehe
cijeloga svijeta kroz povijest. Crkva je prostor u kojem ovjek stalno grijei i stalno se kaje.
TREA SLIKA: Kajin i Abel (Post 4)
2

Abel je stoar, a Kajin poljodjelac. Oni rtvuju Bogu. Abel daje najbolje, dok Kajin
Bogu rtvuje neto prosjeno od onog to je uzgojio. Kajin je ljut nakon to Bog njegovu
rtvu nije prihvatio. Bog mu dolazi i govori mu da se jo uvijek moe vratiti i ne treba
napraviti zlo. I tu se vidi da je Bog ista ljubav, on mu pomae i dalje ga voli.
Tako je i Crkva prostor gdje se stalno poziva na obraenje i govori se NE grijehu. Bog
i nakon ubojstva titi Kajina.
Crkva je prostor grenika, ali grenika nad kojima Bog ima milosre. Isus nije bio s
pobonim farizejima, nego s grenicima. Bogu je stalo da spasi ovjeka, a ne da nagradi
dobre. Bog eli izvesti iz pakla, a ne suditi. Crkva je izgubljena ovca koju Krist ide spasiti da
je stavi na svoja ramena i uvede u zajednitvo sa samim sobom.
Time to smo u Crkvi mi nismo spaeni, nego smo na putu spasa. Bitno je da hoemo
biti Boji i da smo okrenuti prema Bogu, a ne prema paklu.
Bog potuje nau slobodu, ne spaava mehaniki, nego u slobodi i ljubavi. Bitno je
obraenje, a ne mehanika ispovijed.
ETVRTA SLIKA: Noa (Post 6-9)
Ljudi su uzeli samo uitak, a ne uz to i raanje djece. Javila se homoseksualnost. Zlo
se toliko uvealo da Bog odluuje unititi svijet, no nalazi jednog pravednika. Tko ue u
Noinu arku oslobaa se od potopa.
Vode oznauju grijeh, a Crkva je prostor gdje ovjek moe preivjeti.
ovjek je imao SAVEZ s Bogom (Adam i Eva).
Ovo je ve drugi savez, prema tome, Crkva je stvorena na savezu.
PETA SLIKA: Babilonska kula (Post 11)
Ljudi ele napraviti veliku kulu da bi bili gospodari svega, da dou na nebo. Bog opet
dolazi i djeluje iz ljubavi kako ovjek ne bi propao do kraja. Bog unato ovjekovoj slobodi
vodi ovjeka u spasenje. Zlo se dogaa jer je ovjek slobodan. No sloboda nije biranje izmeu
dobra i zla, nego uvijek biranje dobra. Zlo ne postoji, ono je uvijek manjak dobra. Tako da
ovjek uvijek bira izmeu dva dobra:
Vjeno (moralno) dobro VEE DOBRO
Vremensko dobro uitak MANJE DOBRO.

Crkva pripravljena u Starom zavjetu (Post 11 kraja SZ-a)

Radi se o materijalu za prvu Crkvu. Bog je najprije napravio nacrt (Post 1-11).
Qahal (hebr.) znai crkva kao izabrani narod, u septuaginti je to laos.
Gojim (hebr.) znai oni koji nisu u izabranom narodu, pogani, u septuaginti je to etne.
To su dakle pogani i ateisti, odnosno oni koji nisu vjerovali u etabliranu religiju (npr. u
Rimskom carstvu krani). Kriterij je bio izabrani narod tko nije izabran, taj je pogan.
PRVO: Izraelski narod je poeo sa Abrahamom kad je dobio Boji nalog i na njega
odgovorio vjerom. Biti u izabranom narodu znailo je napustiti svoj teren i stupiti na
Boji teren (usp. Post 3 zlo se javlja kad ovjek napusti Boga, kad ode s njegova
terena). Sada se treba vratiti u savez s Bogom. Crkva nastaje obraenjem. Bog za
svakog ovjeka ima plan i svoj projekt. (Kad Mojsije stupa na scenu, opet IZVODI
narod; sv. Petar takoer govori IZIITE iz poganskih naroda). Izii iz zemlje svoje i
ui u zemlju koju u ti ja pokazati. Isus nije bio u grijehu on je trajno ostao s
Bogom povezan (ostao je na njegovu terenu).
3

 Abraham dobiva sina. Trebao ga je rtvovati. Bog isto tako svoga sina daje i rtvuje ga
za ovjeanstvo.
Dvanaest sinova Jakovljevih su temelj izraelskog naroda. Bilo je 12 apostola,
plemena, kamenja, rtvenika, pokrajina Broj 12 oznaava puninu jednog Bojeg
naroda.
Izlazak iz Egipta. Mojsije mora izvesti narod. Veera pashalno janje. Krv janjeta u
Novom zavjetu se Isus zove Jaganjcem Bojim. Krani pijui Kristovu krv
pokropljuju dovratnike svojih srdaca da ih avao ne uniti.
Prijelaz preko Crvenog mora. Izraelski narod prolazi ist kroz more slika krtenja.
Ulazak u pustinju. Sakrament krtenja uvodi u ivot, a ne odmah u nebo. ivot nakon
krtenja je ivot u pustinji, ako elimo preivjeti moramo ovisiti o Bogu. Isus je nakon
krtenja uao u pustinju.
Lutanje pustinjom 40 godina zbog nepovjerenja Bogu. Vjera je temelj. Bit ovjekova
ivota je vjera. Ona je aktiviranje duha. Tijelo nema granica ako ide za srcem i za
vjerom.
Savez na Sinaju je sredinji dogaaj izraelskog naroda. Savez na ivot i smrt savez
na ivotinjama. Isusova krv tko vjeruje ima ivot, tko ne vjeruje ve je u tami. To je
ustav izraelskog naroda. Znak euharistije.
Izraelci postaju zajednica. Mojsije uzima 70-oricu da budu suci. Odlaze u ator
sastanka i njih 70 prima istog Duha koji je bio i na Mojsiju. Znak potvrde.
Mjedena zmija znak sakramenta ispovijedi i bolesnikog pomazanja. Isto tako i
jezero Mara.
Znak sveenikog reda je posveenje Arona. Crkva ima tri slube: sveenika,
proroka, pastirska.

Crkva utemeljena u evaneljima (Evanelja)

Dva su naina kako je Isus utemeljio Crkvu:

Egzistencijalni: Crkva je tijelo Kristovo. Ona je narod u kojem Bog
stanuje. Crkva je ustanovljena po tome to se Bog utjelovio, umro i
uskrsnuo.
Utjelovljenje: Sin Boji je na neki nain iziao iz Trojstva i uzeo
je ljudsko tijelo i duu. Na taj nain je nas sve uvukao u Trojstvo.
Petar kae: postali smo dionici boanske naravi. Mi smo adoptirana
djeca Boja, a ne naravna (samo je Isus naravni Boji sin). No iako
smo adoptirani, mi imamo ista prava kao i naravno dijete. Crkva ne
moe nikad prestati biti, ona e zauvijek ostati u nebu. Crkva je cilj i
smisao itave ljudske povijesti. To je Boji projekt. Bog doputa i
stvara svijet koji nije on sam. ovjeku daje slobodu to je rizik.
Ljudi upadaju u svojoj slobodi u grijeh, a Bog ih oslobaa i uzima u
Trojstvo. Isusovo utjelovljenje, Isusovo spasenje je novo stvaranje
svijeta.
Smrt: prihvaanje svega, svih posljedica grijeha da bi Isus onda
svojom smru unitio nau smrt.
Uskrsnue: uskrisivi, Isus je uskrisio i nas sa sobom NOVO
STVARANJE SVIJETA.
Organizacijski:
4

 Isus je okupio 12 uenika i time pokazao da eli novi narod.

Izmeu 12 apostola bira njih 3 i jednoga posebnoga Petra. Petar
nije ime, nego sluba koja mu je povjerena.
Isus daje sakramente: krtenje, potvrda, euharistija, sv. Red,
bolesniko pomazanje, ispovijed i enidba; odnosno, on na taj nain
ustanovljuje novi kult i dokida stari.
Daje novi savez i to je centralni dogaaj. Taj novi savez je stvoren
u krvi Kristovoj. S time daje novu zapovijed.

Crkva oitovana u svijetu (Djela apostolska)

Da je Crkva oitovana u svijetu, to znai da je postala vidljiva. Tri su momenta u

nastanku Crkve:
Isus je prvo tri godine propovijedao i nije nastala Crkva, niti se itko
obratio.
Isus je dao apostolima darove Duha Svetoga kad ih je slao u razliite
misije da propovijedaju meu ljudima i ozdravljuju ih, no ni tada se
nitko nije preobratio.
Na dan Pedesetnice OSOBA Duha Svetoga je ula u apostole i to je bio
momenat obraenja:
Duh Sveti uvodi u Crkvu.
On je branitelj i tjeitelj, on e govoriti.
On je Duh Oca i Sina.
Podsjea apostole na sve to im je Isus govorio, on je memorija,
izbija iz zaborava.
Govorit e o onome to dolazi, o buduim dogaajima.
U LG itamo da se od darova Duha Svetoga ne moe oekivati napredak Crkve, nego
tek od OSOBE Duha Svetoga. Duh Sveti dolazi samo kad je srce isto, a mi k Isusu idemo
kada smo najgreniji, jer nas on moe oistiti. Duh Sveti je oitovanje Crkve. Na prve Duhove
Petar dri govor i 3000 se ljudi obratilo. Crkva je postala vidljiva OSOBOM Duha Svetoga.
Duh Sveti vodi apostole da organiziraju Crkvu. Apostoli postavljaju svoje nasljednike:
biskupe, sveenike i akone. Apostoli idu dalje po cijelom svijetu i gdje god se nalaze
postavljaju biskupe kao svoje nasljednike. Sluba apostola je propovijedanje i dijeljenje
sakramenata.
Crkva postaje toliko vidljiva da i Rimski car ima problema. Zato nastaju progoni, a
krani se u to vrijeme nalaze u svim strukturama drutva. Oni su muenici, a krv muenika
postaje sjeme Crkve.
Dakle, Crkva je oitovana na dva naina:
Egzistencijalno: oitovala ju je osoba Duha Svetoga.
Organizacijski: preputeni voenju Duha Svetoga Crkvu su organizirali
apostoli.
Bitne sastavnice Crkve, odnosno etiri bitne djelatnosti prve Crkve (Dj 2,42):
Nauk apostolski (propovijedana Rije)
Zajednitvo (bili su prava zajednica, sve su dijelili)
Lomljenje kruha (dijelili su sakramente)
Molitva.
5

U evaneljima je Crkva osnovana, a u Djelima apostolskim je oitovana uz osobu

Duha Svetoga, dok su ju apostoli organizirali. Osoba Duha Svetoga je tu glavna. On je
djelatnik. Otac je Stvoritelj, Sin je Spoznaja, odnosno Navjetaj, a Duh Sveti je onda
Ostvarenje toga Navjetaja.
Bit Crkve je djelovanje Presvetog Trojstva, a ne djelovanje ljudi. Crkva nije ljudsko
zajednitvo, nego zajednitvo u Duhu. Duhu Svetom se treba preputati da on vodi Crkvu.

Crkva koja e imati slavni zavretak (Otkrivenje)

O slavnom zavretku govori se u Otk; 1Kor 15; 1,2 Sol; 1,2Pt; eshatolokim govorima
u sinoptika, posebno Mt 25 gdje se govori o sudu.
Crkva nema kraja, jer ona nije samo na zemlji, nego i na nebu. Oni koji su umrli nisu
izvan Crkve. Crkva ne prestaje sa smru pojedinih lanova, ni sa posljednjim sudom. Unutar
Trojstva je nae ovjetvo. Isus u nama vidi svoga Duha.

2. Crkveni oci
Od kad zaista Crkva postoji (pitanje o podrijetlu Crkve)
Crkveni oci se razdvajaju u razmiljanju oko podrijetla Crkve:
Jedni kau da je Crkva nastala stvaranjem ovjeka. ovjek je od
poetka bio povezan s Bogom i druili su se. Tada je doao grijeh koji
je razorio tu Crkvu.
Drugi kau da je Crkva nastala s Abelom koji je i nakon grijeha ostao
povezan s Bogom.

to je to Crkva (teologija crkvenih otaca o Crkvi)

Oni gledaju na Crkvu kao na kozmiku stvarnost. Krist je uzeo na sebe i
u sebe sve stvoreno. U Kristu je sve ujedinjeno, ujedinjena je itava
materija, ne samo ovjek. Crkveni oci nastavljaju misao sv. Pavla (Kol,
Ef, Fil) koji kae da je Krist sve okupio, da je za njega sve stvroreno
Grijeh je neto to je palo i rasprilo se po ovjeanstvu na sve etiri
strane svijeta. Bit svakog grijeha je otpad od Boga. Sv. Augustin
promatra ovo u liku ADAMa. Kae da svako slovo nosi u sebi ime
jedne strane svijeta (anatole, dysis, arktos, mesembria). Adam je
poetak ovjeanstva i rasprio se na sve etiri strane svijeta. Isus je
novi Adam i on okuplja sve etiri strane svijeta. I to je Crkva. Stari
Adam je Adam grijeha, a novi Adam je Krist.
Euharistija je kruh gdje se razna zrna okupljaju u jedan kruh, tako se
okuplja i itavo ovjeanstvo u euharistiji. Kruh nastaje tek ako zrna
umiru sebi. Krist pretvara taj kruh u neto vjeno, stvara zemaljski i

vjeni kruh. Tko prima euharistijsko tijelo Kristovo, postaje Crkveno

tijelo Kristovo.
Crkvena euharistija okuplja i stvara Crkvu.
Ona je vjeni savez s Bogom
Ona je izvor svih drugih sakramenata
U njoj je smrt i uskrsnue Kristovo.
Nai oltari su siromasi. Ako primamo euharistiju, a ne ljubimo siromaha,
mi dijelimo Crkvu. Veoma je bitna ljubav prema ovjeku, prema
blinjemu. Prvo trebamo ljubiti sebe, pa Boga, a onda blinjega. Ljubiti
sebe znai: radije sve izgubiti nego ivot. Egoizam znai: radije sve
imati nego biti. Ljubiti sebe znai prije svega BITI. Ako sebe ljubim
shvaam da se bez Boga ne mogu spasiti. Ako ne traimo Boga mi ni ne
ljubimo sebe. Ako hou doi do Boga, onda moram i do blinjega,
moram ljubiti ovjeka. Dakle, ljubiti sebe znai savreno ljubiti ovjeka,
blinjega. Ne postoji put do Boga mimo ovjeka. Crkva je, dakle,
savreno jedinstvo Boga i ovjeka: JA BOG BLINJI. To je slika
Trojstva: OTAC SIN DUH SVETI. Tek u Duhu Svetom je Presveto
Trojstvo jedno.
Crkva je u svojoj biti tijelo Kristovo. Krist nosi Crkvu. Kao to se Krist
utjelovio i postao ovjekom tako i mi (ovjek) postajemo Bog po Duhu
Svetom. Sin Boji je postao ovjek da bih ja postao Sin Boji. Mi nismo
postali sinovi i keri Boje, mi smo jedno, odnosno jedan. Mi smo svi
SIN. Isus u nama i s nama moli. On nas nosi pred Oca.

Crkveni slubenici

Javlja se pitanje zato apostoli nisu uzeli normalne nazive, zato nisu svoje slubenike
nazvali velikim sveenicima, sveenicima i levitima? Odgovor je da nema sveenstva jer je
sveenik samo jedan, a to je Krist. Krist je otkupio itav svijet, oslobodio je sve od magije i
zato vie ne postoji nikakav posebni prostor gdje bi se slavilo Boga i gdje bi on boravio. Bog
je u itavoj prirodi. Mi nemamo vie rtava, nego mi moemo samo slaviti. Osim toga, tim se
imenima eli pokazati razlika od idovstva i svih ostalih religija.
Nazivi slubenika su bili profani nazivi:
Episkopos: nadglednik, kontrolor, inspektor. Biskup je netko tko dri pod
kontrolom zajednicu.
Prezbiteros: starjeina, gradonaelnik.
Diakonos: inovnik, djelatnik u uredu i ivotu, slubenik.
To su sve svjetovni nazivi. Nema meu nama sveenika, svako je u svom redu ono to
je i u svijetu. Nemaju veze sa religijskom grupom jer Crkva nije nikakva religija, nije nikakva
sekta.
GS 22 pie: Jedan jedini cilj je boanski i svaki ovjek ima pristup do pashalnog
misterija.

GRADIVO ZA DRUGI KOLOKVIJ

3. Lumen gentium (LG)
II. vatikanski koncil donio je etiri konstitucije (GS, LG, DV i konstitucija o liturgiji),
a dvije konstitucije su o Crkvi. Jedna je Lumen gentium (LG) koja promatra Crkvu iznutra i
ona je dogmatska konstitucija. Druga je Gaudium et spes (GS) i ona promatra Crkvu izvana
pa je to pastoralna konstitucija. LG, DV i GS spadaju u fundamentalnu teologiju to pokazuje
da se koncil bavio temeljnim pitanjima teologije.
Lumen gentium je vrhunski dokument II. vatikanskog koncila. Ima 8 poglavlja:
Misterij Crkve (gleda Crkvu iznutra)
Crkva kao narod Boji (Crkvu gleda izvana)
Hijerarhijsko ustrojstvo Crkve (o slubama u Crkvi)
Laici (prije se o laicima nije tako dobro i sustavno govorilo)
Opi poziv na svetost u Crkvi
Redovnici
Eshatologija
Mariologija.
Misterij Crkve:
Crkva je znak sredstvo i sakramenat ujedinjenja s Bogom i sjedinjenja ljudi
meusobno (LG 1).
U ovom se poglavlju obrauje ono tajnovito o Crkvi i Bogu. Centralna tema je da je
Crkva tijelo Kristovo. Crkva je savreno sjedinjenje ovjeka i Boga. Isus Krist Uskrsli je uzeo
novo tijelo, a to tijelo smo mi, cijelo ovjeanstvo, krteni vjernici, dok je Isus Krist glava.
Isus je Boji Sin koji je postao ovjekom, uzeo je ljudsku narav i dao je ljudima
boansku narav, pa smo po njemu svi mi SIN. On nas sve uvodi u Presveto Trojstvo (sv. Petar
kae: sudjelujemo u boanskoj naravi i dionici smo te boanske naravi mi smo
ADOPTIRANA djeca, to znai da sudjelujemo u svim pravima pravoga djeteta).
Pavao govori o tijelu Kristovu, a papa Pio XII uvodi pojam MISTINO tijelo
Kristovo. Crkva nije KAO tijelo Kristovo, ve ona JEST tijelo Kristovo.
Kranstvo i Crkva nisu religija jer Isus Krist dolazi kao Bog k nama, a religije ne
znaju tko je Bog, one ga trae. Upravo je zato Crkva vea od svih religija: jer je ISUS Bog.
Vie ne treba Boga traiti. On nam sam daje informacije o tome tko smo i daje nam snagu za
borbu protiv grijeha i zla. Biti Crkva znai biti noen Isusom Kristom. Bit Crkve je biti vidljiv
u svijetu. Isus Krist treba preko nas biti vidljiv u svijetu. Najvei neprijatelj Crkve je upravo
religija.
Ovo poglavlje takoer i obrauje pralikove Crkve. To su zapravo tipovi Crkve modeli
i oblici. Crkva je ovdje prikazana kao:
o Stara maslina (predstavlja stari Izraelski narod iz ijeg panja izlazi
mladica, Krist i koji posveuje svijet)
o Graevina
o Dom Boji
8

o Kua Boja
o Novi Jeruzalem (nebeski Jeruzalem)
o Hodoasnica (na putu u vjenost; crkva je u povijesti i ona ima svoju
povijest, tijelo Kristovo, dakle, ima svoju povijest; svaki vjernik treba
rasti; mi stalno imamo mogunost da se mijenjamo i to je bit ivota)
o Prognanica (proganjaju je New age, idovstvo, islam, politika)
o Bludnica (bit Crkva je dizati se i rasti)
o Sveta (ona je stalno uronjena u zlo svijeta, ali stalno ima Isusa pred
oima)
o Putuje
o Boji ator (usporedba sa starim Izraelom, kad se Bog nalazio u atoru)
o Sveti hram (GS 25; Isus je oslobodio cijeli svijet od magije, tako da se
cijeli svijet moe osloboditi po njemu)
o Boja obitelj
o Boja njiva
o Vinograd (Krist je trs, a mi smo loze)
o Naa majka
o Zarunica
Nadalje se u ovom poglavlju govori o Crkvi kao tijelu Kristovu. Crkva je Isus Krist
koji nosi cijelo ovjeanstvo i to je konkretna stvarnost. Nisu nas roditelji stvorili, nego nas je
Bog stvorio i mi smo od poetka od Boga, a ne od sebe. Kao to su u tijelu stanice i organi,
tako se i mi razlikujemo po slubama, no svi smo mi Isus Krist. Svaki grijeh bilo kojega od
nas vrijea sve nas. Nama je sudbina itav svijet, bez drugih se ne moemo spasiti. Ako nas
nije briga za druge, onda se ne moemo spasiti. Sveci su i naa snaga. Nitko se ne spaava bez
povezanosti s drugim ovjekom, nitko ne moe ljubiti Boga, ako ne ljubi ovjeka. Mi smo
jedni drugima udovi. Sakramenti su jelo i pie toga tijela. Mi jedemo tijelo Kristovo, da bismo
postali tijelo Kristovo, a euharistija je stol Boji.
Pokraj svih ovih simbola i slika Crkve, spominje se Crkva kao mistino Tijelo
Kristovo. Izraz mistino uvodi tek papa Pio XII koji je zapravo htio rei milosno. Mistika
je put kojim ljudi idu traei Boga i to je najee prisutno u religijama i sektama. U
kranstvu put poinje Duhom Svetim, kranski put je karizma. Pavao nadalje izrie da
Crkva JEST Tijelo Kristovo. Ona nije KAO Tijelo Kristovo, ve JEST.
U ovom poglavlju se, dakle, govori da je Crkva djelo svih triju osoba Trojstva. Otac
je ODLUIO (nakanio) stvoriti i spasiti svijet. Sin je poslan, postao je ovjekom i po njemu
je Crkva postala. Duh Sveti je Isusovo djelo pronio do kraja svijeta i jo uvijek pronosi. Isus
je zaet po Duhu Svetom, inio je udesa po njemu. Duh Sveti je novo tijelo Isusa Krista, tj.
Crkvu utjelovio u svijet, Duh Sveti je dua Crkve.
Kraljevstvo Boje je cilj Crkve. To je Boje kraljevanje umjesto avla, grijeha i
smrti. Kraljevstvo Boje osuuje grijeh i avla, a oprata ovjeku koji se kaje. Ono spaava
sve ljude. Tri su etape Kraljevstva Bojega:
o S Isusom je dolo kraljevstvo (Kraljevstvo je Boje meu vama); ono
je nevidljivo u Isusu Kristu, ali klija; oituje se u:
1. rijeima i to u rijei koja je Isus Krist
2. u djelima udesa, opratanje grijeha, izgoni zlih duhova,
uskrisivanje mrtvih, oslobaanje od smrti; Krist je doao u svijet
inei dobro; kraljevstvo Boje nije u ljudskim djelima, nego u
Bojim djelima mi trebamo initi ono to drugi ne mogu
trebamo dopustiti Bogu da djeluje u nama i preko nas; Isus je

oslobaao od vjene smrti i uinio nas dionicima Boanske

naravi.
3. u prisutnosti Kristovoj; danas ivi Krist u Crkvi, u euharistiji te
u rijei koja se navijeta.
o (Ima neki meu vama nee umrijeti) Silazak Duha Svetoga na
Duhove; u sili je vidljivo na dan Pedesetnice
o (na kraj svijeta) sin ovjeji e doi u slavi anela; kraj svijeta,
vidljivo je u slavi
Crkva je vidljiva i nevidljiva (duhovna) stvarnost, kao to je i Isus bio i Bog i ovjek,
tako je i Crkva boanska i zemaljska. Crkva je vidljiv zbor i duhovna zajednica. Crkva je i
katolika, no ne iskljuivo. Ta se jedna Crkva nalazi u katolikoj, ona subzistira u katolikoj
Crkvi. Punina joj je u katolikoj Crkvi. Crkva je istovremeno sveta i grena, ona je stalno
potrebna ienja. Nitko nije bez grijeha, a svetost je u tome da se istimo od grijeha.

Crkva kao narod Boji:

Crkva se nije spominjala kao narod, nego kao tijelo, a sada se govori o novom narodu
Bojem (Pavao). To je novi Izrael, odnosno narod po Duhu (po krtenju: krst vode i Duha
Svetoga; krst eljom; krst krvlju). Stari Izrael je bio narod po tijelu (roenjem od idova).
Kraljevstvo Boje je u Crkvi u punini, ali se nalazi i izvan Crkve, jer ono je za itav
svijet , ne samo za Crkvu. Taj narod je orue otkupljenja i osloboenja ovjeanstva.
U LG 10 govori se o opem sveenitvu vjernika. U Crkvi postoji jednakost i to po:
o Dostojanstvu djece Boje
o Pozivu
o Poslanju da svima nosimo spas.
Razlika se nalazi u slubama koje su:
Hijerarhijska: dobiva se po sakramentu sv. Reda (biskupi,
sveenici, akoni); to je ministerijalno sveenstvo i u slubi su
glave Crkve, tj. Isusa Krista. Njihova sluba je: pastirska,
sveenika i proroka.
Laika: ona je u slubi tijela Crkve, a sluba joj je: kraljevska,
sveenika i proroka.
Nadalje, u LG 12 stoji da samo Crkveno uiteljstvo zna to je pravovjerje. No takoer
postoji i osjeaj vjere vjernika (sensus fidei fidelium), to znai da ako se svi slau oko neke
vjerske istine, to je po Duhu Svetom i to je istina. Prema tome Crkva kao takva ima
pravovjernost, a ne iskljuivo Crkveno uiteljstvo.
Dalje se govori o darovima Duha Svetoga. On dijeli kako hoe posebne milosti. Te
posebne milosti (kod svetaca) unapreuju Crkvu i vjernike. Izvanredne darove ne treba
lakoumno traiti, niti ne treba oekivati da e karizmatski pokreti promijeniti svijet. Jedan
svetac e uiniti mnogo vie. Karizmatski pokret je kao poetak jako dobar jer se ljudi
probude i poinju vjerovati, no onda treba dalje nastojati preko pouavanja, kateheze da se
ta vjera odri. Svijet mijenja Duh Sveti kao osoba. Kad ue u ovjeka tada se primjeuje da
taj ovjek djeluje drugaije.
Za sve ovo je na kraju vrlo vano:
o Ne lakoumno traiti izvanredne darove

10

o Ne oekivati da e doi apostolski zamah, odnosno plodovi apostolskih

djela
o A sud o tome jesu li odreeni darovi od Duha Svetoga donosi
hijerarhija; odnosno kriterij je Crkveno uiteljstvo.
LG 13 govori o univerzalnosti i katolicitetu Bojeg naroda. Da je Boji narod
univerzalan znai da je za sve ljude, a da je katoliki znai da se vjernici ne mogu dijeliti od
drugih ljudi, ve vjernici moraju teiti da se okupi itavo ovjeanstvo.
LG 14 navodi da su katolici svi oni koji su krteni, koji priznaju svih sedam
sakramenata, koji priznaju biskupe i papu. No tko se spaava od katolika? U krilu Crkve treba
biti srcem, a ne samo tijelom. Onaj koji to ivi tako taj se spaava. Kad se primi Isus i osoba
Duha Svetoga, ovjek postaje drugaiji. Ako Crkvi i milosti Bojoj vjernici ne odgovaraju
milju, rijeju i djelom, oni e biti jo stroe kanjeni.
U LG 15 stoji da je Crkva povezana sa svima kranima nekatolicima (protestantima,
pravoslavcima, anglikancima). Oni ne priznaju biskupe, papu, sakramente i sve istine. Crkva
nastoji usvojiti ekumenski pokret. Ona mora traiti jedinstvo kao to je i Isus iao traiti
izgubljenu ovcu, a nije ekao da se sama vrati.
O nekranima govori LG 16. Svi se oni svrstavaju na razliite naine u narod Boji.
o idovi: s nama im je zajedniki Stari Zavjet, Isus je bio idov, prva
Crkva je bila idovska, stoga smo na taj nain s njima i jako povezani.
o Muslimani: oni priznaju Gospu i Isusa, ali samo kao ovjeka, a ne kao
Boga; takoer priznaju apostole, Stari zavjet, patrijarhe i proroke. S
njima isto imamo odreene veze.
o Ostale religije (hinduisti): imaju razliita boanstva.
Javlja se pitanje tko se od njih spaava? Oni koji bez krivnje ne poznaju evanelje, a
trae Boga, ive po savjesti, mogu postii vjeno spasenje. Oni koji su u religiji i trae u njoj
istinu, spaavaju se. Religije su priprave za evanelja, no one su i zapreke evanelju (oni koji
ve imaju neko iskustvo u religiji teko e prihvatiti evanelje), no milost je ipak jaa.

Hijerarhijsko ureenje Crkve:

Hijerarhijsko sveenitvo su: papa, biskupi, sveenici i akoni. Papa je nasljednik
Petrov, a namjesnik Kristov na zemlji. On vidljivo predstavlja Isusa Krista. Biskupi su
nasljednici apostola. Svaki u svojoj biskupiji ima istu vlast kao to papa ima u cijeloj Crkvi.
Papa je neka vrsta nadglednika biskupa. Biskupi su u punini sv. Reda. Sveenici i akoni ne
primaju sv. Red u punini.
Ako kolegij biskupa neto potvrdi to je onda istina, no to mora biti pod predsjedanjem
pape. Kolegij u zajednitvu s papom ima potpunu, vrhovnu i opu vlast nad cijelom Crkvom.
Crkvom se upravlja na dva naina:
o Papa samostalno
o Kolegij biskupa s papom na elu.
Dogma (nezabludivo uenje Crkve) se donosi:
Ex cathedra
Biskupi na koncilu s papom

11

 Biskupi bez koncila, ali s papom.

Autoritativno uenje Crkve moe biti zabludivo.
Sveenici jedne biskupije oko biskupa tvore prezbiterijat (prezbiterijat = kolegij).
Biskup preko svakog sveenika upravlja upom. Biskupi NISU namjesnici pape u svojoj
biskupiji, a sveenici JESU namjesnici biskupa u svojoj upi. Biskupi nisu vazali pape, nego
su suradnici pape, oni rade svaki za sebe samostalno, a u papi vide zajednitvo. im je netko
u zajednitvu s papom, on je i u zajednitvu sa mnom. Papa je prema tome orijentir
zajednitva.
Laici:
Laik uprisutnjuje Crkvu u svijetu. Gdje je laik tamo je i Crkva Kristova i tamo je
prisutan spas. Laici slue svijetu, tj. narav laika je svjetovna. Laik nije prezbiter ni redovnik.
To je ovjek koji ivi u svijetu, obnavlja cijeli svijet.
(Redovnitvo nije sluba, nego stale. Biti redovnik znai nastojati to vie evaneoski
ivjeti; odrei se svega pa ak i obitelji.)
Biti laik je sluba. Gr. laos = narod (u profanom rjeniku) narod jedne nacije (jedne
drave). Za izabrani narod se takoer kae laos, nasuprot ethne. U hrvatskom jeziku laik ima
dva znaenja:
o Biti neznalica
o Netko tko nije pripadnik sveenikog reda ili redovnikog stalea.
Sluba laika je posveivati i spaavati svijet. Definicije laika:
Negativna definicija: laik nije pripadnik ni sveenikog ni
redovnikog stalea.
Pozitivna definicija: laik je vjernik kojemu je povjerena sluba
posveivanja svijeta, navijetanja evanelja.
Laik i sveenik su isti po dostojanstvu, a razlike su u slubama. Sveenici slue
laicima i to je crkvena sluba, dok laici imaju svjetovnu slubu. Crkva i kola su odgovorne
za drutvo. Vjernici se moraju angairati u svoju slubu.
Treba razlikovati:
o Biskupi su odgovorni za evangelizaciju Crkve
o Laici su odgovorni za apostolat evangelizacije.
Laici su pozvani da Crkvu uine poznatom i vidljivom na mjestima gdje samo oni
mogu biti prisutni. Crkva je tamo gdje su vjernici.
Postoje dvije vrste sveenike slube:
o Mi zajedno sa sveenikom prinosimo darove na misi.
o Svoj ivot, sve to jesmo i sve to imamo prikazujemo Bogu dopustiti
da preko mene Bog djeluje u svijetu.
Proroka sluba: bit je proroka da uvijek zna to je Boji mentalitet, to Bog eli.
Svaka propovijed, svaki vjeronauk treba biti proroki. Treba uvidjeti to ubija drutvo
(nemoral) i na to upozoriti. Vjernici moraju uvijek znati rei to je ispravno. Bitna
pretpostavka je MORALNOST (estitost, savjesnost). Isus je doao promijeniti ljudsko srce
iznutra. Treba sam sebe analizirati jer ovjek ne funkcionira bez zakona moralnosti. Zato:
Treba marljivo raditi oko dublje spoznaje teolokih istina
Moliti od Boga dar mudrosti.

12

Kraljevska sluba: kralj vlada, a ne robuje. Angaira narod u borbu protiv nepravde i
nemorala. Treba osposobiti sebe da se borimo protiv svega toga. Treba biti svjestan da je
avao ispod nas, on ne vlada ovjekom, on lae i zato ubija ljude. Treba nositi u sebi svijest
da smo kraljevsko sveenstvo.
Iz svega je ovoga jasno da laici imaju posebno mjesto u Crkvi.

SVJEDOANSTVO CRKVE
Postoje etiri puta kojima se pokazuje vjerodostojnost Crkve:
1. via hermeneutica
2. via empirica
3. via notarum
4. via historica.
1. VIA HERMENEUTICA
Hermeneutikom tumaimo znaenje nekog teksta, u ovom sluaju, znaenje Crkve.
Pokuava protumaiti smisao, dati razumijevanje to se zapravo misli pod Crkvom. Trai se
njezin izvor, djelatnost, cilj. Hermeneutika ima tri puta:
Egzistencijalni: egzistencijalisti (Kierkegaard, Heidegger,
Camus, Sartre) te Rahner i Balthasaar postavljaju pitanja:
Ima li smisla da ovjek ivi: odgovaraju da NEMA
jer ovjek ima neutaive elje, brzo umire pa ih ne
moe ostvariti. ovjek je cvijet koji vene, pa zato
dolaze do zakljuka da ga je najbolje ubiti. ovjek je
crv koji se mui, a ne zna zato. Postavlja si pitanje
odakle ivot, zato ivimo, gdje je zemlja, to je
svemir Mi ne raspolaemo zemljom. Ne znamo
to je ivot. ovjek ivi u nekom stranom svijetu
kojeg ne poznaje.
Pitanje podrijetla ovjeka: odakle smo, iji smo,
tko nam je dao osobnost? Egzistencijalisti kau da
ovjekov ivot nema smisla, mi nismo odluili da
emo ivjeti, nego je ovjek BAEN u ivot. ovjek
sebe ne moe ni unititi jer smrt nije kraj. Mi
zapravo samo lutamo. Javlja se pitanje kakav smisao
imaju ljudi: jedni umiru ve u utrobi, dok drugi ive
i do 90 godina. ovjek zna da pati, ali ne zna zato.
Sukobljava se i pitanje evolucionizma i
kreacionizma. Najgori neprijatelj znanosti je
ideologija i treba dobro paziti da se iz kranstva ne
izvede ideologija.
Pitanje smrti
Pitanje Boga: postoji li Bog, gdje je? Pitanje Boga
je pat pozicija. Ne moe se samorazumski rijeiti.
Krani ne vjeruju Bogu, nego osobi Isusa iz
13

Nazareta. Kranin ne smije biti religiozan. Na ovo

pitanje rjeenje je Isus Krist. Bonhoeffer kae: ivot
ima smisla jer je Krist postao ovjekom.
Transcendentalni: transcendentalni put je ono to se odnosi na
bitak/ens (postojanje kao takvo). Zastupa ga K. Rahner. Ako ja
sada ivim, onda nikad nije postojalo apsolutno nitavilo
oduvijek je bilo neto bio je bitak. Suprotno od toga je
nebitak/nitavilo. Nepostojanje je zlo, to je manjak dobra.
Transcendentali (svojstva) bitka su: jedan, dobar, istinit
(slaganje spoznaje sa stvarnou). Bitak za mene postoji
ukoliko ga ja spoznajem. Bitak u teologiji se naziva Bog. On
nije mrtav, jer prema tome ne bi mogao biti apsolutan. Bog je
ivot.
Bog Otac je dobrota. Dobrota ovdje nije moralna
kategorija, nego egzistencija. Dobrota je bit
postojanja. Zlo je prema tome manjak postojanja.
Bog sebe spoznaje i sebe izrie. Sve to jest on
izrie. To je njegova spoznaja o samome sebi. Rije
= Sin.
Moja spoznaja omoguuje da me i drugi spozna. Isus Krist je
spoznaja Oeva ono to je u Isusu, savreno je isto s Ocem.
Kad dajemo sebe prepoznati, mi dajemo drutvu neto od sebe.
Isus je istina slaganje spoznaje i onoga to jest. Otac je dobar,
Sin je istina, a Duh Sveti je ljubav. Isplati se initi dobro jer je
bitak dobar. Bitak je ivot, a ovjek postoji ukoliko ivi. Ako
inim zlo, ja time razaram bitak i to razara moj ivot. Lagati =
ispasti iz realnosti (iz postojanja). Pakao je stanje u kojem se
ovjek ne moe razvijati.
Duhovni: ovjek je duhovno bie. U tome se razlikuje od
ivotinja. ovjek nije isti duh, on je povezan sa vegetativnim
i psihikim dijelom due. Duh zajedno sa materijom ini ivo
bie tijelo. Tijelo je duhovna dua. Ne postoji tijelo ovjeka
mrtvo to je posmrtni ostatak. Tijelo je samo ivo bie. Da je
ovjek duhovna dua govori i KKC i II. vatikanski koncil.
Duhovna dua je: osoba, vjeni ivot, savjest, intelekt, srce,
slobodna volja, karakter, kreativnost, religioznost, spolnost,
vjera, ljubav, nada, memorija sve to spada u duhovnu duu
ovjeka. Aneli su isti duh, a Bog je apsolutni duh. Duhovna
dua proima psihiku i vegetativnu duu itav ovjek je
duhovna dua. Postavlja se i pitanje: kad je ovjek postao
ovjek? Odgovor je: u trenutku, a ne u razvoju (Post 1, 26-27;
2,7). Duhovna dua je iz Boga, zato je ovjek i stvoren na sliku
Boju. Kranska duhovnost je duhovnost Duha Svetoga.
Duhovna dua je vrhunska ovjekova sposobnost. Od trenutka
zaea do 3. godine ovjek zna za Boga. Crkva slui da
duhovnu duu nahrani.

2. VIA EMPIRICA
14

Sve to je empirijsko je opipljivo i vidljivo. Empirijom se koriste prirodne znanosti. U

naem sluaju via empirica pokazuje nalazimo li u crkvi ono to evanelje propisuje,
nalazimo li svetost? Svetost i moralnost nije isto. Iz svetosti moe nastati moralnost, no nikad
obrnuto.
Via empirica odgovara na pitanje kako vidljivo govoriti o argumentima emu Crkva i
vjerodostojnost Crkve. Trai vidljive znakove Crkvene svetosti, eli pokazati da je Crkvu
osnovao Bog, da ona nije religija i da nije prestala traiti svetost u svojim lanovima.
Via empirica pokazuje ima li Crkva danas vidljive znakove svoje svetosti. Nekad se
Crkva smatrala mjestom gdje rastu sveti ljudi. Sada se pitamo ima li Crkva i danas iste
zahtjeve za svetou kao nekad. Prvo treba razjasniti to je svetost. Biti svet znai neemu se
posvetiti. Krani se posveuju Isusu Kristu. Svet je onaj koji druguje s Bogom, onaj tko voli
Isusa. Svet je takoer i onaj koji je izvanredno moralan, koji ima herojske kreposti, koji je
spreman umrijeti za Krista. Svet nije onaj koji je bez grijeha, jer takvih nema. Pitanje je da li
se ovjek kaje za grijehe ili pristaje uz grijeh. Svet je onaj koji se bori protiv grijeha.
Muenik je ovjek koji je za krepost kadar dati i svoj ivot. Muenitvo je najvei
dokaz kreposti ovjeka. Ako je netko podnio smrt za Isusa Krista taj je svetac i pravi
muenik.
Javlja se pitanje: da li Crkva dri da i danas treba biti takav, da se ni pod cijenu smrti
ne zataji Krista, ima li Crkva i danas te kriterije ili trai kompromise? Ima li danas uope
takvih ljudi? Odgovor je: DA.
Kako postoji smrtno, tako postoji i ivotno muenitvo muenitvo koje traje za
ivota u kojem se nuno ne umire (Stepinac, strogi redovi, borba protiv ovisnosti u sebi, svaka
borba protiv grijeha).
Teoretski u Crkvi to postoji. Danas ima i ljudi koji tako ive. To je pravo svjedoenje
za Krista. U naem drutvu ima malo takvih svjedoka jer svi ute. Dananja Crkva radi
kompromise i poputa.
Via empirica, dakle, odgovara na ova vana pitanja:
Ima li svetosti
to mislimo pod svetou
Ima li toga u Crkvi (teoretski Crkva nikad nije izdala evanelje)
Postoje li ljudi koji tako ive danas
Ne smiju se praviti kompromisi radi ovoga ivota. Ovaj ivot na zemlji je samo proba,
a Crkva je danas u svijetu omekala. Crkva je oduvijek bila spremna i znala da postoji zahtjev
od Isusa Krista da bude muenika to je ideal i Crkva to navijeta.
Je li Crkva spremna to svjedoiti za Krista sve do smrti? Cijela Crkva zna da treba to
uiniti, iako ima pojedinaca koji to ne ine.

3. VIA NOTARUM
Note su oznake, znakovi Crkve. Via notarum otkriva sadri li Crkva ono to je 325.
godine na Nicejskom saboru odreeno, da je:
Jedna
Sveta
Katolika
Apostolska.
Ako Crkva nije jedno od toga, ona nije prava Crkva.
JEDNA
15

Crkva ima jedno srce i jednu duu. Svi ste vi jedno / Svi ste vi jedan (Sin Isus
Krist). U srcu Crkva mora biti na istom putu. Crkva je uvijek jedna ako ne izdaje evanelje.
Unato razliitim teologijama, liturgijama, jezicima, nacijama Crkva je uvijek srcem
evanelju vjerna.
Kod pravoslavaca nema jedinstva jer izvan svojih Crkava nemaju jedinstvo oni
imaju puno patrijarha, no nemaju nekog tko bi ih sve objedinjavao, a izdali su Petrovu slubu.
Protestanti su vjerni svojoj: sola scriptura, sola gratia, sola fides. Oni ne priznaju
predaju, kao ni ljudska djela.
Mi znamo da je Crkva ivjela preko 100 godina bez Svetog Pisma, to znai da je tada
poivala na tradiciji. Crkva je izvor vjere, ovjek ne postaje vjernik itanjem Svetog Pisma.
Nije Duh Sveti dan pojedincu, nego Crkvi kao zajednici. Crkva je meni garancija to ja
trebam vjerovati, a ne Sveto Pismo. Na Pismo treba gledati kritiki (posebno na Pavla) jer
otkud znamo koje su knjige nadahnute Duhom Svetim? Crkva je izvor objave.
SVETA
Crkva je sveta po ovome:
1. njezin osniva je Isus Krist, Bog, a samo je Bog svet, tako je i Crkva sveta
2. Crkva sadrava i Boju rije od koje ivi
3. Crkva ima izvore svetosti milosti (sakramente)
4. ima svetu slubu (sveti Red)
5. cilj Crkve je svetost zajednitvo s Bogom.
Pitanje je mogu li to i druge crkve rei za sebe? Protestantima je osniva Luther.
Pravoslavci su se odvojili od stabla.
Nai korijeni seu do samog Isusa Krista. Rimokatolika Crkva je sveta, ima sva
sredstva za svetost, a i sam osniva joj je svet.
KATOLIKA
Katolicos = sveobuhvatna. Crkva je katolika na:
1. statian nain: ona je za itav svijet, ima smisla ako je usmjerena na itav
svijet.
2. dimanian nain: crkva je ve u svijetu i treba se iriti (misije).
Crkva je katolika jer:
ima sva sredstva spasenja
usmjerena je prema svakom ovjeku (misijska djelatnost)
ona je za cijelu povijest ovjeanstva (zapoela je ve s prvim
Adamom)
u svojoj biti je ekumenska mora traiti one koji su se odijelili od nje
jer inae nije katolika; katolicitet je stalna tenja da se Crkva sjediti s
onima koji nisu s njom u zajednitvu.
Izgubljeni su oni koji su:
zalutali vjerski/vjerniki (plodovi raskola)
zalutali u moralnom smislu, oni koji ne priznaju moral Isusa Krista.
Crkva je u svojoj biti ekumenska. Treba uvijek naglaavati ono to nas spaja, a ne ono
to nas dijeli.
APOSTOLSKA
U obinom govoru se krivo naglaava da je Crkva apostolska jer su je osnovali
apostoli. To je krivo jer ju je osnovao Isus Krist. Takoer se govori da je Crkva apostolska jer
su apostoli posredovali pravu vjeru, no to je donekle ispravno. Apostolska sluba se prenosi
polaganjem ruku na biskupe sve do kraja svijeta.
16

Otac je predao Sinu, Sin je predao apostolima koji predaju biskupima, dok biskupi
dalje predaju sveenicima, laicima, vjernicima.
Apostolstvo je sluba, milost koja se prenosi dalje.
Crkva je bitno tradicionalna jer ona PREDAJE.
Pravovjerje se u Crkvi izraava apostolstvom je su li biskupi nasljednici apostola.
Evangelici i protestanti nemaju apostolstvo jer su oni prekinuli onaj slijed od apostola, te
zaredili sebi biskupe bez ikakve povezanosti s apostolima.
Apostolstvo je neto konkretno to su imali apostoli i to sada ivi.
SUCCESSIO APOSTOLICA apostolsko nasljedstvo paket koji se predaje od
Isusa do konca svijeta.
Protestanti naglaavaju da je apostolstvo Crkve u Svetom Pismu.

PITANJA ZA DRUGI KOLOKVIJ

(pripremila Jelena Sremac )

1. Koji je smisao Crkve?

-Djelo Isusa Krista provesti do kraja svijeta.
2. Uvjerljivost i uvjerenost Crkve?
- Crkva je uvjerljiva ako ljudima djelima dokazuje da na njih djeluje spas koji je Krist
donio, a uvjerena je ako vjernici ive taj spas.
3. to je to spasenje koje donosi Isus Krist?
- Kraljevstvo Boje koje se sastoji u slobodi od ropstva grijeha, avla i smrti (s negativne
strane), te sloboda prema sve veem suoblienju Kristu kao dionici Boje naravi (s pozitivne
strane).
4. Vjerodostojnost Crkve?
- Crkva je dostojna da joj se vjeruje, da prenosi Isusov ivot i djelo i time oslobaa
pojedinca i drutvo za ivot u punini.
5. Putovi pokazivanja vjerodostojnosti Crkve?
- hermeneutski (via hermeneutica)
- empiriki (via empirica)
- put oznaka Crkve (via notarum)
- put povijesti (via historica)
6. Hermeneutika u kontekstu ekleziologije?
- Razumijevanje smisla i zadae Crkve.
7. to je to egzistencijalni hermeneutski put?
- To je otkrivanje ovjekove spoznajne i voljne nemoi u saznanju to je ivot, to je smrt,
zato se mora ivjeti i patiti, to treba uiniti u ivotu, ija je zemlja, postoji li zaista Bog.
8. Koji je to hermeneutsko transcendentalni put?
- To je pokazivanje temeljnih zakonitosti ovjekova bia: unum, bonum, verum- kao
utemeljenje postojanja, tj. bitka.
9. Koji je to duhovno hermeneutski put?
17

- To je pokazivanje ovjekove bitne specifine dimenzije duhovne due, kao ovjekovo

vrhunsko izdizanje iznad svega, kao mogunost ovjekove komunikacije sa stvoriteljem i kao
snaga za ostvarenje svijeta.
10. to znai via empirica?
- Put vidljivosti, svetosti i autentinosti Crkve.
11. U emu je Crkva specifino sveta?
- Onda kada je vjerna Kristu, te na sebi nosi snage Njegova Kraljevstva, pobjede nad
grijehom, zlom, avlom i strahovima.
12. U emu je danas Crkva empirijski uvjerljiva?
- jer navijeta istu Boju rije primljenu od 1. Crkve
- jer dijeli iste sakramente kao i 1. Crkva
- jer zahtijeva istu svetost
- jer u svojim redovima ima izvanredne svetake likove
13. Koje su 4 bitne oznake Crkve?
- jedna, sveta, katolika i apostolska
14. Zato su te oznake bitne za ispravnost Crkve?
1.) Zato to ih je ve prva Crkva oznaila bitnima u Niceji 325.
2.) Zato to predstavljaju cjelovitost ivota i djelovanja Crkve.
15. U kojem smislu je Crkva jedna?
1.) jer ima jednog utemeljitelja (Isusa)
2.) jer ima samo jednu duu (D.S.)
3.) jer nosi samo jedan spas ( Boji)
4. jer ima samo jedna vrata ( krtenje)
5.) to je posvuda prisutna i navijeta istu rije, dijeli iste sakramente, voena je istom
hijerarhijskom slubom, i prostorno i vremenski
16. to sve spada u oznaku Crkve kao svete?
- vjernost sakramentima po kojima dolazi milost svetosti
- vjernost utemeljitelju Isusu
- vjernost pravovjernosti ( od prvog do zadnjeg koncila)
- vjernost zajednitvu
17. Po emu je Crkva katolika?
- po tome da ima sve to je potrebno za spas ovjeka
- da je svjesna svoga stalnog prostornog i vremenskog irenja
- da je za svakog pojedinca i za sve ljude
- da je u biti ekumenska
18. U emu je katoliko shvaanje apostolstva Crkve?
- U tzv. sukcesiji (successio apostolica) sve to su apostoli primili od Isusa, predavano je
preko biskupa, sve do naih dana.
19. Kako protestanti shvaaju apostolstvo?
- Da se ono nalazi fiksirano u NZ-u u Bibliji.

18

20. Volim li ja Crkvu ili ju trpim? Tolerancija ili ljubav?

19