NZL 5 6 2007

GODINA XLX, BROJ 568-569/2007, SVIBANJ - LIPANJ, CIJENA 7,00 kn, ISSN 0351-9384 Potarina plaena u poti 51000
0 Rijeka
N A R O D N I
ZDRAVSTVENI
L
I
S
T
debljina je bolest
9 7 7 0 3 5 1
9 3 8 0 0 0
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

N A R O D N I
Z D R A V S T V E N I
L
I
S
T
mjesenik za unapreenje
zdravstvene kulture
Izdaje
NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO
ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE UPANIJE U SURADNJI S
HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNO
ZDRAVSTVO, ZAVODOM ZA JAVNO
ZDRAVSTVO OSJEKO-BARANJSKE
UPANIJE I ZAVODOM ZA JAVNO
ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE
Za izdavaa
Prof.dr.sc. Vladimir Miovi, dr.med.
Ureuje
Odjel socijalne medicine
Odsjek za zdravstveni odgoj i promociju
zdravlja
Redakcijski savjet
Mr. sc. Suzana Jankovi, dr.med.; prof.
dr.sc. Vladimir Miovi, dr.med.; mr.sc.
Sanja Musi Milanovi, dr.med.; Ankica
Perhat, dipl.oecc.; Tibor Santo, dr.med.;
Vladimir Smeny, dr.med.; mr.sc. Ankica
Smoljanovi, dr.med.
Urednik
Mr.sc. Suzana Jankovi, dr.med.
Lektor
Vjekoslava Lenac, prof.
Realizacija
Fintrade&tours d.o.o. Rijeka
Rjeenje naslovne stranice
Doc.dr.sc. Saa Ostoji, dr.med.
Urednitvo
Svjetlana Gaparovi Babi, dr.med.
Radojka Grbac
51 000 Rijeka, Kreimirova 52/a
p.p. 382
tel. 21-43-59, 35-87-92
fax 21-39-48
http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)
Godinja pretplata 36.00 kn
iro raun 2402006-1100369379
Erste&Steiermarkische Bank d.d.
NZL je tiskan uz potporu Primorskogoranske upanije i Odjela gradske uprave
za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.
PRETILOST JE BOLEST!
Ako prihvatimo objanjenje iz naslova, prestaju svi razlozi za relativizaciju problema i tada znamo da, je vrag odnio alu te da je nuno lijeenje.
Rije pretilost istoznanica je rijeima debljina ili gojaznost.
Kad ona poinje? Najjednostavnije je, a istovremeno dovoljno precizno za
prihvaanje same pojave i posljedica koje ona nosi, kad vaga pokae pet ili vie
kilograma iznad nae visine (izraene u centimetrima umanjeno za 100). Tada
je krajnje vrijeme da se posavjetujemo sa svojim lijenikom, a on e precizno
odrediti teinu stanja, odnosno bolesti, i savjetovati nam lijeenje.
Veina, ak i bolje kolovanih ljudi, kad prihvati injenicu da su preteki i posljedino potrebu prelaska na dijetu, nema svijest da je dijeta
ustvari lijeenje. Stoga nije dobro kad se o izboru dijete odluujemo na osnovi
privlanosti reklame i prihvatimo pojmove mode i pomodarstva koji
takve dijete promiu u javnosti (esto njihovi samozvani autori). To je jedan
od razloga da su uspjesi, ako se i pojave, preesto kratkog daha, problem-bolest se vraa, a bolesnik preesto die ruke i odustaje od daljih pokuaja.
to se dogodilo u svijetu, poblie u naoj Europi, da se o pretilosti tako
puno govori? Naalost, to nije javna zabrinutost za sudbinu samih bolesnika,
ve prozaina injenica da se radi o ozbiljnom ekonomskom problemu. Pretili troe znaajna sredstva zdravstvenog osiguranja jer ee obolijevaju, i od
mnogih bolesti (srca i krvoilja, organa za kretanje, na primjer). Jedan je od
odgovora (postoje u svijetu, u SAD-u npr.) razliita-vea premija zdravstvenog
osiguranja ili poveana participacija (vee sudjelovanje) u trokovima postupaka u zdravstvenoj zatiti.
Jo uvijek se veina ne slae, smatra to diskriminacijom, ali se istovremeno ne pita: Treba li netko drugi snositi trokove mojeg problema, kojemu
sam sam pridonio? Veina teko prihvaa da je do pretilosti dola vlastitim
ponaanjem.
Posebno je velik problem kad se pretilost javlja u djejoj, odnosno mlaoj
dobi. Tada je oito odgovornost na odraslima: roditeljima, odgajateljima i svima ostalima koji sudjeluju u nadzoru nad rastom i razvojem mladih.
Kad se govori o mladima, esto se zaboravlja na odgovornost obrazovne
djelatnosti (predkolskog odgoja i kolskog obrazovanja). Uskraivanje dostupnih znanja mladima da bi razvili sposobnosti samozatite jednako je teak
grijeh kao i organiziranje pogrene prehrane (najee posljedica neznanja i
neodgovornosti odraslih).
to je to nepravilna prehrana? I tu postoji previe nadmudrivanja. Definicija je vrlo jednostavna, to ne znai da je pravilnu prehranu uvijek lako postii. Nepravilna je prehrana uzimanje:
hrane u koliinama veima od potronje (tijelo za rad - kretanje troi
energiju - kalorije; viak se taloi, pretvara u salo),
manje od tri obroka na dan (poeljno ih je pet): nikakav ili premalen
zajutrak, preobilan ruak, preobilna i/ili preteka veera (odnos energetskih koliina dobar je ako je to 50% : 30% : 20% dnevnog unosa,
poevi od zajutarka),
premalo sirovog ili samo kuhanog (moe i pirjanog), a previe peenog
ili, jo gore, prenog, a najgore onog s rotilja,
previe masnoa - u naelu ivotinjskih, nepoeljnijih od biljnih (minimum nuan zbog vitamina topivih u mastima),
suvinih zaina: soli (ima je dovoljno u kruhu i povru) i eera slatkia (saharoza-obian eer je nepoeljan, fruktoza i glukoza-voni
eeri i med uvjetno su poeljni),
suvinih aperitiva - otvaraa apetita, dodataka poboljavaa
okusa,
umjetnih (zaslaenih) sokova i drugih pia,
alkohola u cijelosti.
Bitna je odrednica pretilosti injenica da je ona posljedica stvorenih navika i stoga u pristupu zahtijeva istu ozbiljnost kao i alkoholizam, narkomanija,
tabletomanija ili bilo koja druga ovisnost.
Vladimir Smeny, dr.med.
svibanj-lipanj 2007.
Debljina javnozdravstveni izazov dananjice
OSVIJESTIMO OPASNOST
Debljina (pretilost) kronina je bolest u kojoj dolazi do
prekomjernog nakupljanja masti u tijelu. Za utvrivanje
pothranjenosti, normalne ili prekomjerne tjelesne teine te
pretilosti u odraslih osoba oba spola, koristimo se odreivanjem indeksa tjelesne mase (BMI).
BMI se rauna tako da tjelesnu teinu izraenu u kilogramima podijelimo s kvadratom tjelesne visine izraene u metrima. Prekomjernu tjelesnu teinu definiramo kao BMI jednak ili
vii od 25, a pretilost kao BMI jednak ili vii od 30.
to kau brojevi
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi kako u
svijetu 1,6 milijardi osoba starijih od 15 godina ima prekomjernu tjelesnu teinu, dok ih je 400 milijuna pretilo. Debljina postaje sve vei problem kod sve mlaih dobnih skupina, pa se
procjenjuje kako u svijetu najmanje 20 milijuna djece u dobi
do 5 godina ima prekomjernu teinu. Prema podacima SZO, u
Hrvatskoj je pretilo 22,3% odraslih osoba (21,6% mukaraca i
22,7% ena), a procjenjuje se da e njihov broj rasti.
Zato NE debljini
Novo tisuljee karakterizira epidemija debljine u razvijenim zemljama, dok se istovremeno zemlje u razvoju suoavaju
s problemom gladi i pothranjenosti. U razvijenim zemljama debljina je sve uestalija i postaje jedan od vodeih javnozdravstvenih problema, a kao njeni glavni uzroci navode se: suvremeni nain ivota (smanjena tjelesna aktivnost i kretanje),
neadekvatna prehrana (povean unos masnih, slatkih i slanih
namirnica) te svakodnevna izloenost
stresu. Debljina i prekomjerna tjelesna
teina dovode do ozbiljnih zdravstvenih posljedica te predstavljaju imbenik rizika za razvoj kroninih bolesti,
kao to su kardiovaskularne bolesti
(srani infarkt i modani udar), dijabetes, bolesti miino-kotanog sustava (osteoarthritis) te neke zloudne
novotvorine (rak maternice, dojke i
debelog crijeva). Nadalje, dokazano je
da smrtnost raste s porastom indeksa
tjelesne mase (BMI) te da je debljina
u djetinjstvu povezana s viim rizikom prijevremene smrti i invaliditeta
u odrasloj dobi.
to uiniti
Prekomjernu tjelesnu teinu i
pretilost, kao i s njima povezane kronine bolesti, uglavnom je mogue
sprijeiti. Iako je u
prevenciji debljine
najvanija odgovornost pojedinca
prema
vlastitom
zdravlju, neupitna
je i potpora zajednice.
Smjernice za
zajednicu
Prioritet javnozdravstvenog djelovanja u prevenciji debljine danas predstavlja promicanje zdravog naina prehrane i
tjelesne aktivnosti. SZO je izradila globalnu strategiju promicanja zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i zdravlja kako bi se
sustavnom akcijom svih drava lanica SZO smanjila smrtnost
i pobolijevanje od bolesti koje su povezane s debljinom. Sukladno tome, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske predstavilo je Nacionalnu strategiju za suzbijanje
debljine i prekomjerne teine 2007.-2011. godine. Strategijom
je predviena revizija sadanjih prehrambenih standarda i normativa, edukacija svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa
te obuhvaanje svih segmenata drutva, ime bi se na zdravu
prehranu, tjelesnu aktivnost i stvaranje zdravih ivotnih navika poticala djeca i njihovi roditelji. U sastavni dio navedene
strategije ukljuena je i kampanja poticanja dojenja tijekom prvih est mjeseci djetetovog ivota.
Smjernice za pojedinca
truditi se postii ravnoteu izmeu
unosa i troenja energije,
odravati normalnu tjelesnu teinu,
ograniiti unos masti, soli i eera u
prehrani,
poveati konzumiranje svjeeg voa
i povra,
svakodnevno se baviti tjelesnom aktivnou (najmanje 30 minuta na dan),
a u sluaju postojanja tjelesnih ogranienja, prilagoditi tjelesnu aktivnost
vlastitim mogunostima.
Kae se kako nikada nije kasno
usvojiti zdrave ivotne navike te da
je ovjek mlad toliko dugo dok moe
usvajati zdrave navike. Stoga, iskoristimo ta saznanja kako bismo ivjeli
kvalitetniji i sretniji ivot.
Ivana Boina, dr. med.
Debljina - poast modernoga doba
JEFTINA HRANA, SKUPO ZDRAVLJE

Suvremeni stil ivota odgovoran
je za epidemiju debljine, kako u
svijetu, tako i u naoj zemlji. Svaki je peti stanovnik nae zemlje
debeo, a oko 40% stanovnika
ima prekomjernu tjelesnu teinu, tako da su ljudi s normalnom
tjelesnom teinom danas u manjini.
To je jedan od razloga zato danas rijetko tko
primijeti da je debeo. Razlog je u tome to se ne razlikuje znaajno od svoje
okoline ni u izgledu, ni u
prehrani, pa ni u navikama.
Nedostatak vremena osnovno je obiljeje suvremenog
naina ivota i osnovni pokreta epidemije debljine.
U nastojanju da se to vie
vremena pritedi za posao,
svakodnevne obveze, ali i razonodu i zabavu, krade se vrijeme od spavanja,
kuhanja, hranjenja, kretanja, odmaranja,
to sve poveava rizik za debljanje. Tome
pridonose i neke loe navike, sklonost
hrani bogatoj energijom (slatkii, krumpir, kruh, masna hrana), kakva je esto
tradicionalna kuhinja.
Ukusno nije uvijek zdravo
Osobe koje kratko spavaju, sklonije su debljanju. Poetkom 20. stoljea
prosjeno se spavalo oko 9 sati, a danas
oko 7 sati dnevno. Brza priprava hrane
i brzo uzimanje hrane takoer stvaraju
sklonost debljanju. Hrana koja se danas
nudi uglavnom je ukusna, lako i iroko
dostupna. Meutim, ona je visokokalorina zbog znaajnog udjela ugljikohidrata i masnoa. To su dodaci koji poboljavaju okus hrani, pa je zahvaljujui
njima mogue brzo, lako i jeftino pripraviti hranu koja je ukusna. Za veinu ljudi
to je privlano, ali je cijena povean rizik
debljanja. Hrana koja je siromana energijom spravljena je od povra. Meutim,
ona je kulinarski zahtjevna jer trai pri-
lino iskustvo i umijee te vrijeme, ne

samo u svladavanju umijea kuhanja takve hrane, nego i za pripravu takvog jela.
Upravo zbog te vremenske zahtjevnosti,
danas se izbjegava kuhanje hrane zasnovane na povru. Brzo konzumiranje hrane takoer stvara sklonost debljanju, jer
se ne stignu razviti refleksi koji stvaraju
osjeaj sitosti i zaustavljaju dalje uzimanje hrane. I na kraju, sve manje kretanja,
odnosno tjelesne aktivnosti, predstavlja
izuzetno vaan uzrok epidemije debljine.

Nedostatan odmor posredno uzrokuje
smanjenje kretanja i tjelesne aktivnosti
jer je umoran ovjek sklon izbjegavanju
tjelesne aktivnosti i kretanja.
Velik je problem u lijeenju debljine
i to to veina ljudi, a naalost i znaajan
broj lijenika, debljinu ne doivljavaju
kao bolest, nego iskljuivo kao estetski
fenomen. Debljina je ozbiljna kronina
progresivna bolest. Masno
tkivo velika je lijezda s unutarnjim luenjem, koja lui
brojne proteine i neke hormone koji djeluju na funkciju drugih tkiva i organa. Kad
je koliina masnoga tkiva
prevelika, i njegova funkcija
je poremeena, pa se organizam nalazi u stanju stalne
tihe upale, dolazi do poremeaja metabolizma ugljikohidrata i masnoa te djelovanja
inzulina, to za posljedicu
ima nastanak brojnih tekih
komplikacija, od kojih boluje i umire veina ljudi danas, a znaajno su povezane s
debljinom. Komplikacije su debljine: koronarna bolest, srane aritmije, modana

kap, poremeaji disanja u snu, ubrzana
ateroskleroza, poviena razina masnoa
u krvi, povien krvni tlak, eerna bolest
(sa svojim brojnim i tekim komplikacijama), venska tromboza i tromboembolija, zatvor, kamen u unjaku, neki oblici raka (bubrega, debelog crijeva, dojke,
maternice i prostate), bolovi u kraljenici
i zglobovima, depresija.
Primijenite sve to ve znate
Debljina se teko lijei. U njenom
lijeenju potreban je stalan napor i veliko razumijevanje svih, od osoba koje
su debele do njihove ue i ire okoline.
Lijeenje je potpuno bezuspjeno ako se
primijene jednostavni pristupi. Do sada
je objavljeno oko 1000 dijeta i niti jedna dugorono ne daje zadovoljavajue
rezultate. Iz jo nejasnih razloga, nakon
poetnog mravljenja ubrzo se naputa
dijeta (o bilo kojoj da se radi), tako da
se nakon godinu dana jo samo simbolian broj osoba pridrava zapoete dijete, a nakon 5 godina samo oko 5%
bolesnika ima niu tjelesnu teinu od
poetne. Same dijete oito nisu nikakvo
dugorono rjeenje problema debljine.
Rezultati bilo kojeg drugog jednostavnog
pristupa lijeenju debljine slini su, nezadovoljavajui. Tek kombinirani, multidisciplinarni pristup omoguuje dugo-
rono bolje rezultate u znaajnog broja

bolesnika. Suvremeni pristup lijeenju
debljine ukljuuje istovremenu primjenu
vie metoda: promjenu naina prehrane (niskokalorijsku, ali redovitu

prehranu preporua se konzumirati svaki dan najmanje pola kilograma povra i voa po osobi i,
naravno, komad mesa, a to manje
masnoa i kroba, uz izbjegavanje
slatkia), pojaanu tjelesnu aktivnost (redovite etnje -1 sat svaki
dan), lijekove (sibutramin i orlistat),
kontrole kod svoga lijenika obiteljske medicine, endokrinologa, a
po potrebi i psihijatra. Lijeenje se
treba provoditi pod nadzorom lijenika. U manjeg broja bolesnika, u
kojih takvo lijeenje ne daje zadovoljavajue rezultate, a mravljenje
je nuno, preporua se kirurko lijeenje debljine: stavljanje balona u
eludac ili operativno prespajanje,
odnosno suavanje eluca omom.
Na tritu postoji obilje raznih preparata koji se agresivno reklamiraju da lijee debljinu, to najee
nije dokazano. Nerijetko se reklamiraju i kao udotvorni lijekovi.
Takve preparate ne savjetujemo u
lijeenju debljine, a koncept udotvornosti smatramo izuzetno
tetnim i ometajuim u lijeenju.
Oito je da su uzroci debljine sloeni, pa je i lijeenje debljine vrlo
zahtjevno i sloeno. To je moda i
najvaniji razlog zato jednostavni
pristupi ne daju dugorono dobre
rezultate. Na svakom je pojedincu
da organizira svoj dan tako da sam
i/ili uz pomo obitelji nae dovoljno vremena za redovit i dovoljno
dug san, kvalitetan odmor, kuhanje, hranjenje, kretanje, obavljanje
kunih poslova i sl.
Za zaustavljanje epidemije debljine, koja danas predstavlja jedan
od vodeih svjetskih javnozdravstvenih problema, potrebno je
puno truda i aktivno uee svih,
od svakoga pojedinca (jer smo svi
ugroeni) do obitelji, vrtia i kola, prehrambene industrije, restorana, kuhara, marketinga, trgovine,
zdravstva, nevladinih udruga, turistike zajednice, masovnih medija,
ministarstava vlade.
Dr. Jozo Jeli
IVIMO U DEBELOM,
DEBELOM SVIJETU
Prevencija pretilosti definitivno se zanemaruje. Pa koje je onda rjeenje za mnogobrojne pretile osobe i, to je najtraginije, sve vei broj pretile djece?
Prekomjerna teina dosegla je takve epidemioloke razmjere da su elni ljudi
Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) odluili zauzeti agresivniji pristup, ako se
ele suprotstaviti globalnoj eksploziji pretilosti i njenim posljedicama. Jo 1948. godine SZO je pretilost proglasila boleu. Meutim, ona sve vie postaje javnozdravstvenim problemom, jer se u svim nacionalnim programima zanemaruje prevencija
prekomjerne teine koja, ako se ne sprijei, prerasta u pretilost. Zato je ve 2002.
predsjednik EU iz Francuske predloio da se problemi prehrane i svega to dolazi s
tanjurom stave na dnevni red sastanka na vrhu EU.
Potrebne politike odluke
S tim je ciljem najavljen sastanak ministara zdravstva EU, na koji je pozvan i
eminentni britanski strunjak dr. Philip James, koji od 1995. predsjedava odborom
International Obesity Task Force, a koji nastoji usporeivati najrelevantnije informacije o prekomjernoj teini i pretvoriti ih u politike odluke, trudei se sugerirati ih
zainteresiranima. Prava je prilika skrenuti pozornost Europi na ono to je, bez sumnje, kako govori vedski specijalist dr. Stephen Rssner (Karolinska, Stocholm), prva
epidemija izriito povezana s ponaanjem. No, on se pita zato bi se naa vlast morala
baviti naom debljinom. Jednostavno zato jer su veliki trbuh i debljina sve prije nego
slika dobrog zdravlja. U tom smislu citiram izjavu prof. dr. sc. Mirka Koria, proelnika endokrinologije KBC Rebro: Sada se debljina shvaa kao kronina bolest.
Kada djelujemo na debljinu, mi zapravo preveniramo pojavu: ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa II, infarkta miokarda, bolesti unih kamenaca,
problema lokomotornog sustava i jo 101 bolesti. Debljinu treba shvatiti kao jednu
stepenicu na kojoj progresivno dolazi do gubitka kvalitete ivota. Nema djelia naeg
tijela koji ne trpi od tih prekomjernih kilograma. U Hrvatskoj se lijenici takoer
bave debljinom kao boleu. Meutim, po dr. Koriu, problem je u tome to ljudi
dolaze na lijeenje tek kada se pojave posljedice, a dotad su moda i tijekom dvadeset
godina ivota imali 30 i vie kilograma vika. To je jednako kao da su neprestano na
sebi nosili toliko teku vreu tereta.
Prihvatiti istinu
Postavlja se jo i problem da pretili ljudi ne prihvaaju da su kronini bolesnici i
pristupaju gubljenju kilograma na vrlo upitne naine. Brzo gube kilograme jer svoje
tijelo izgladnjuju, ne mijenjaju nikakve ivotne navike koje su dovele do tog stanja
pa se, im prestanu s redukcijskom dijetom, nanovo debljaju, vraaju izgubljene kilograme, pa i nekoliko kilograma vie. Jedino ispravno rjeenje problema debljine
jest primarna edukacija koja pomae svakoj osobi da individualno sagleda uzroke
nastanka debljine i utvrdi kako se s njima suoiti. Zato drutvo treba pristupiti svakoj
osobi i omoguiti primarne preventivne preglede, kako bi se u startu otkrilo jesu li

uzroci u genetici ili u okolini. Ispitivanja pokazuju da se genetski uzroci svode na 25-40% od
ukupnog broja sluajeva, to ukazuje na to da je
utjecaj biolokih imbenika vaan, ali ostaje nam
vie od 60% utjecaja okoline. To potvruje da je
debljina veim dijelom posljedica naina ivota.
A to nas opet vraa na pojedinca, od kojega se
oekuje da se upita unosi li vie kalorija nego to
ih utroi, jede li pogrenu hranu, je li fiziki dovoljno aktivan.
Znanstveno je dokazano da se ljudi koji potjeu iz zemalja u kojima nije bilo pojave debljine,
npr. iz azijskih zemalja poput Kine, preseljenjem
u Ameriku ili u neke druge zemlje visokog standarda poinju naglo debljati (prihvaaju nain prehrane i navike tamonjih ljudi), to je jo jedan dokaz da nije
sve u genima, nego i u navikama u svakodnevnom ivotu.
Kao prvo, debljina i njezine posljedice tijesno su povezane s nainom ivota zapadnog svijeta. Drugo, nemaju samo
razvijene zemlje problema s tom epidemijom. Prema Rssneru,
u Bombayu ima vie debelih nego u cijeloj vedskoj. I tree,
ako je debljanje vezano uz genetiku, ima onih koji se nikada
ne udebljaju, unato nekoj debeloj osobi u obitelji. Ipak je
najvanije ponaanje prema sebi samome.
Jedi manje, vjebaj vie
Zakljuak bi bio da je pretilost ipak posljedica naina prehrane i nedostatka fizike aktivnosti, ponude industrijske hrane
i nedovoljne podrke drutva u rjeavanju problema kroz proputanje stvaranja nacionalnog programa, jer apsolutno nije dovoljno pretiloj osobi kazati: Jedi manje, vjebaj vie. Radi se
o kompleksnom problemu koji iziskuje multidisciplinaran pristup. Sve pretile osobe oajniki se ele vratiti na neki prijanji stas i zato su spremne potroiti znatna financijska sredstva
na lijekove za mravljenje. Pitamo se postoji li neko djelotvorno sredstvo protiv pretilosti. Meutim, i tu je opasnost u tome
to se bez primjerene edukacije na razini primarne zdravstvene
zatite, kao i bez osobnog angamana svakog pacijenta, ne postiu dugotrajni rezultati. Po dr. Koriu, lijekovi koji se koriste
u Hrvatskoj (Reductil, Xenical) nisu priznati od HZZO-a, tako
da ih sebi ne mogu priutiti ljudi kojima su izuzetno potrebni
zbog opeg zdravstvenog stanja (predoperativni sluajevi, dijabetes tipa II, kardiovaskularne
bolesti...) i gdje bi ih trebalo davati na recept jo
u poetku lijeenja. Dr. Kori dalje kae: Bez
obzira na nau gospodarsku situaciju, ti lijekovi
moraju biti propisani i priznati od HZZO-a kao
i lijekovi za druge bolesti koje generiraju vee
zdravstvene komplikacije. Kako moemo debljinu proglasiti boleu ako se za nju ne moe dobiti odreeni lijek?
Drutvo ljude preputa same sebi, njihov
se problem ne priznaje kao problem drutva, a
pojavnost bolesti koje se javljaju kao posljedica
pretilosti sve je vea i sve se vie sredstava troi
na lijeenje nastalih bolesti. Prevencija pretilosti
definitivno se zanemaruje. Pa koje je onda rjeenje za mnogobrojne pretile osobe i, to je najtraginije, za sve vei broj
pretile djece?
Rjeenje bi bilo samo u nacionalnoj strategiji koju svaka
drava izrauje za sebe, po svojim specifinim zahtjevima i
mogunostima. Fizika aktivnost unutar stratekog plana ipak
bi trebala dobiti svoje pravo mjesto zbog doprinosa za dobro
psihofiziko zdravlje.
Zapaa se da se silna sredstva troe na reklamiranje nepravilne prehrane, tako da je ve poetkom 2005. Europski parlament prihvatio strogi propis o reklamiranju proizvoda, koji e
ulaskom u EU morati preuzeti i Hrvatska. Citiram iz Jutarnjeg
lista od 9. oujka 2006.:
1. Trgovci nee smjeti dobivanje nagrade uvjetovati kupnjom nekog drugog proizvoda.
2. Snienih cijena proizvoda mora biti za sve zainteresirane kupce, a ne samo za neke.
3. Bit e zabranjeno tvrditi da proizvodi (biljni pripravci,
tonici, nadomjesci...) lijee bolesti primjerice debljinu, elavost, dijabetes...
4. Trgovci od vrata do vrata ne smiju i nee smjeti maltretirati graane svojim ponudama i savjetima o zdravlju,
esto neprovjerenima.
Smatramo da se ni za kakvu promociju bilo kojeg proizvoda ne smiju zlorabiti djeca, to je kod nas est sluaj, jer nemamo uspostavljenu dovoljnu kontrolu nad javnim medijima.
Nacionalni program trebao bi preko svih medija zastupati promoviranje dobrih poruka za psihofiziko zdravlje djece i
odraslih. Potrebno je iznad svega mnogo mate da bi pravilna
prehrana bila dostupna svima, a osobito je potrebno promovirati fiziku aktivnost (posebno za mlade). Osigurajte staze
koje bi uenici koristili za dolazak u kolu biciklom ili pjeice, predloio je Jaap Seidell, Nizozemac koji predsjeda Europskom udrugom za prouavanje pretilosti.
U Hrvatskoj su medicinski strunjaci osnovali Hrvatsko
drutvo za debljinu pri Hrvatskom lijenikom zboru, a graani su se organizirali kroz civilnu inicijativu u Udrugu za
prevenciju prekomjerne teine. Stvaramo svoje programe kako
bismo mogli unaprijediti zdravlje pojedinca, ali jednako tako
i zdravlje cijele nacije. Kroz aktivnosti Udruge eli se podii

razina svijesti svakog pojedinca koji iz bilo kojih razloga ima
problema s debljinom, kako bi na ispravan nain izabrao za
sebe najbolje i to primijenio na prehrambene navike, radi odravanja vlastitog zdravlja. Kroz Hrvatsko drutvo za debljinu
na znanstvenoj se razini radi na promociji razvoja svijesti cijelog drutva o teini problema i osiguranju izvrenja preuzetih
obveza svih segmenata drutva.
UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEINE (UPPT)

Udruga je osnovana u listopadu 2002. godine, kao
dobrovoljna i nedobitna udruga fizikih i pravnih osoba.
Temeljni je cilj Udruge upravo irenje spoznaje o korisnim i zdravijim prehrambenih navikama, prvenstveno
u prevenciji prekomjerne teine, radi postizanja i odravanja zdravlja pojedinca i cjelokupnog drutva.
Osnova je svih aktivnosti Udruge, KROZ EDUKACIJU JAVNOSTI stanovnitva, prvenstveno kroz javna
predavanja u tvrtkama i odgojno-obrazovnim ustanovama
(kole i djeji vrtii), seminare, savjetovanja, interaktivne
radionice i realitetne terapije - uz obvezno sudjelovanje
eminentnih strunjaka i zdravstvenih djelatnika, PODII RAZINU SVIJESTI svakog pojedinca da usvajanjem
novih pozitivnih principa i saznanja o hrani, o njezinoj
nutritivnoj vrijednosti i kako je konzumirati na ispravan
nain, omogui da svatko za sebe izabere najbolje i to
primijeni radi dugoronog odravanja vlastitog zdravlja
kao vlastitog ivotnog stila.
Sonja Njunji,
koordinatorica Udruge
za prevenciju prekomjerne teine
Grad Rijeka: Za zdraviji ivot
HRANE LI SE RIJEANI ZDRAVO?

Tipian nain ivota veine ljudi podrazumijeva
mnoga ponaanja koja ukljuuju rizik od bolesti
i ozljeda. Milijuni ljudi pue cigarete, pretjerano
piju alkohol, koriste droge, jedu masnu hranu,
jedu previe ili su premalo tjelesno aktivni. Ipak,
mnogi sreom postaju svjesni opasnosti koje donosi takav nain ivota i mijenjaju svoje ponaanje
kako bi zatitili vlastito zdravlje.
Ponaanja povezana sa zdravljem, korisna i tetna,
prihvaamo uenjem, bilo na temelju osobnoga iskustva,
bilo oponaajui tue ponaanje. Na ponaanje utjeu i
drugi imbenici genetski, socijalni, emocionalni i kognitivni. Takoer, na ponaanja povezana sa zdravljem
utjeu i dob, spol te sociokulturno podrijetlo.
Navike se teko mijenjaju
Ako je neko ponaanje vrsto usvojeno, postaje navikom. Takva se ponaanja znatno tee mijenjaju. Upravo
stoga vano je to ranije poeti s ponaanjem koje koristi
zdravlju i to prije eliminirati nezdrave aktivnosti.
Kako bi se efikasnije planirale aktivnosti Odjela
gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, usmjerene
prevenciji zdravstveno rizinih ponaanja i njihovih negativnih zdravstvenih posljedica, provedeno je istraivanje
iji su ciljevi bili sljedei: ispitati razliite oblike zdravstvenih ponaanja graana Rijeke; identificirati rizine
skupine ispitanika, odnosno one koje su posebno sklone
nekim oblicima ponaanja koja dovode do negativnih posljedica po zdravlje; predloiti mjere za poboljanje zdravstvenih ponaanja te stvoriti poetnu bazu podataka na
koju se mogu nadovezati budua istraivanja o zdravstvenom stanju i ponaanju graana Rijeke kako bi se evaluirale mjere koje e se poduzeti radi njihova poboljanja.

Podaci su, uz pomo posebno konstruiranog upitnika, prikupljani tijekom listopada i studenog 2006. godine, na reprezentativnom uzorku graana grada Rijeke.
U istraivanju je sudjelovalo ukupno tisuu ispitanika, u
dobi od 15 do 93 godine. Prosjena je ivotna dob ispitanika 46 godina. enskoga je spola 53,3% ispitanih graana, a mukoga 46,7%.
Utvreno je da prosjena visina ispitanika iznosi 172

cm (raspon visine kree se od 145 cm do 201 cm). ene su
u prosjeku visoke 166 cm, a mukarci 179 cm. Prosjena
tjelesna teina ispitanika iznosi 75 kg (raspon tjelesne teine ispitanika kree se od 48 do 127 kilograma). ene su
u prosjeku teke 68 kg, a mukarci 83 kg. Raspon indeksa
tjelesne mase (ITM) ispitanih graana kree se od minimalno 17 do maksimalno 43. Prosjean indeks tjelesne
mase iznosi 25.
Utvrena je statistiki znaajna razlika u spomenutom indeksu tjelesne mase s obzirom na spol ispitanika.
ene u prosjeku imaju neto nii indeks tjelesne mase od
mukaraca. Takoer, utvreno je da osobe starije ivotne
dobi imaju u prosjeku vii indeks tjelesne mase nego mlae osobe.
U sljedeoj tablici prikazani su postotci ena i mukaraca s obzirom na kategorije indeksa tjelesne mase.
ene
interpretacija vrijednosti
BMI
mukarci
% ispitanika
% ispitanika
< 19,1 BMI prenizak
4,8
< 20,7 BMI prenizak
3,9
19,1 25,8 BMI idealan
58,2
20,7 26,4 BMI idealan
54,0
25,9 27,3 BMI malo

iznad normale
11,6
26,5 27,8 BMI malo iznad

normale
18,4
27,4 32,3 BMI visok
20,6
27,9 31,1 BMI visok
18,0
32,3 44,8 BMI previsok
4,8
31,2 45,4 BMI previsok
5,6
> 44,8 BMI izrazito visok
> 45,4 BMI izrazito visok
Iz prikazanih rezultata moe se vidjeti da tek neto

vie od polovice ispitanika (58,2% ena i 54% mukaraca) ima idealan indeks tjelesne mase. Veina preostalih
interpretacija vrijednosti
BMI
ispitanika ima previsok indeks tjelesne mase, dok oko 5%

ena i oko 4% mukaraca ima prenizak indeks tjelesne
mase.
Kako se hrane Rijeani

U dananje su vrijeme u razvijenom svijetu problemi
s prehranom uglavnom povezani s prekomjernim unoenjem hrane openito ili s prekomjernim unoenjem odreenih sastojaka hrane (masti, soli, eera i slino). Jednostavnije reeno, obolijevamo jer se hranimo preobilno ili
neuravnoteeno.
Budui da nain svakodnevne prehrane utjee na

mnogo bolesti, moramo zakljuiti kako prehranu treba
ozbiljno pratiti i promiljati.
Stariji ispitanici uglavnom jedu u isto vrijeme, a mlai uglavnom u razliita vremena, odnosno nemaju definirano vrijeme pojedinih obroka tijekom dana. ene i mukarci ne razlikuju se po nainima konzumiranja obroka s
obzirom na njihovu redovitost.
Prilikom kupovine hrane graani Rijeke u prosjeku
samo ponekad kontroliraju rok valjanosti proizvoda koje
kupuju i prate informacije o proizvoau i zemlji proizvodnje te sastojcima proizvoda (konzervansima, bojama
i sl.), a u prosjeku gotovo nikada ne prate informacije o
kalorijskim vrijednostima proizvoda. Utvreno je da ene
ee prate sve navedene informacije o proizvodima nego
mukarci, kao i da mlae osobe ee no starije prate te
informacije.
Nadalje, ene ee jedu hranu koja je svjea, odnosno nije prethodno bila zamrzavana, u odnosu na mukarce koji podjednako esto konzumiraju svjeu i odmrznutu
hranu. Mlai ispitanici podjednako esto koriste i svjeu
i prethodno zamrznutu hranu, dok stariji ispitanici ee
jedu svjeu hranu.
Slijedi prikaz uestalosti konzumiranja hrane (za ruak) s obzirom na nain njezine pripreme.
Slijede rezultati o percepciji informiranosti graana

u vezi s pozitivnim i negativnim uincima prehrambenih
navika na zdravlje te navikama prehrane kod graana Rijeke.
Openito, ispitanici se smatraju uglavnom informiranima o moguim negativnim i pozitivnim posljedicama
prehrane. ene se smatraju informiranijima o tim posljedicama u odnosu na mukarce, kao i mlai u odnosu na
starije ispitanike. Graani Rijeke najee se hrane kod
kue, pri emu su utvrene odreene spolne i dobne razlike. Naime, ene se preteno hrane kod kue, a mukarci
podjednako esto kod kue i vani. Takoer, mlai se ispitanici ee hrane izvan kue nego stariji.
Treba istaknuti da je oko 5% graana alergino na
neke namirnice te da oko 10% graana zbog nekog razloga primjenjuje specifian nain prehrane. Najei je
razlog tome zdravstveno stanje ispitanika (55,7%), potom
svjetonazor (33%), dok je u 11,3% sluajeva razlog specifinoj prehrani neto drugo.
U prosjeku graani Rijeke konzumiraju tri obroka
dnevno. Raspon broja dnevnih obroka kree se od jednog
do najvie osam obroka. Mukarci i ene uzimaju podjednak broj obroka na dan. Meutim, mlai ispitanici konzumiraju neto vei broj obroka na dan nego starije osobe.
Kao to se moe vidjeti, graani Rijeke najee jedu

za ruak kuhanu hranu, a najrjee hranu s rotilja. Pri
tome je utvreno da ene jedu kuhanu hranu ee nego
mukarci, dok mukarci ee jedu hranu pripremljenu
peenjem, odnosno hranu s rotilja. Pirjanu hranu ene
i mukarci jedu podjednako esto. Nadalje, mlae osobe
ee konzumiraju peenu i hranu s rotilja, dok hranu
pripremljenu na druge spomenute naine jedu podjednako esto mlai i stariji.

Slijedi prikaz uestalosti koritenja pojedinih vrsta
masnoa u prehrani kod graana Rijeke.
Dakle, graani Rijeke najee koriste biljna ulja u

postupku pripreme hrane. Prije svega koriste biljna ulja
poput suncokretova, a potom slijedi maslinovo ulje. Najrjee se rabi svinjska mast.
Nadalje, utvreno je da graani preteito sole hranu
obinom bijelom solju (94%). Najvei broj graana u prehrani rabi bijeli eer (81%), a najmanji broj umjetne zaslaivae. Utvreno je da ene ee upotrebljavaju smei eer, odnosno umjetne zaslaivae, a mukarci ee
koriste obian bijeli eer. Obian bijeli eer ee rabe
starije osobe, dok smei eer ee upotrebljavaju mlai
ispitanici. Umjetne zaslaivae ee koriste osobe starije od 65 godina, kao i najmlai ispitanici, preciznije oni
mlai od 24 godine.
Nadalje, utvrene su i spolne i dobne razlike u uestalosti koritenja konzerviranih proizvoda u prehrani.
Radi se o konzerviranome vou, povru, mesnim proizvodima (patete, mesni doruak i sl.), ribljim proizvodima (sardine, tuna i sl.) te konzerviranim gotovim jelima.
U prosjeku graani Rijeke rijetko konzumiraju konzervirane proizvode, odnosno u prosjeku od nikad ili nekoliko
puta godinje do najvie jednom mjeseno. Mlae osobe ee nego starije jedu navedene proizvode, isto tako
mukarci ee nego ene.
U nastavku slijedi prikaz uestalosti koritenja pojedinih vrsta prehrambenih proizvoda u prehrani graana
Rijeke.
Kao to je vidljivo na grafikom prikazu, u prehrani
graana Rijeke najei je kruh, koji u prosjeku jedu gotovo svaki dan, potom tjestenina i povre koje jedu ee
od jednom tjedno. Najrjee poseu za slatkiima, mesom
i itaricama, koje u prosjeku jedu jednom na mjesec. Pri
tome treba rei da se podatak u vezi s uporabom mesa
10
odnosi i na odreene vrste mesa koje se openito rijetko upotrebljavaju u prehrani (npr. kozetina, konjetina i
sl.), to utjee na ukupan rezultat o uestalosti koritenja
mesa. Treba rei da se pojedine vrste mesa, ipak, u prosjeku koriste ee, primjerice piletina koja se koristi u
prehrani u prosjeku jednom tjedno.
Zakljuak je istraivanja da su skupine, kod kojih bi

primarno trebalo intervenirati kada se razmatraju prehrambene navike graana grada Rijeke, mukarci te osobe starije i mlae ivotne dobi. Navedene skupine zbog
svojih su prehrambenih navika pod veim rizikom od nepovoljnih zdravstvenih ishoda.
Mukarcima bi bilo preporuljivo smanjiti unos hrane pripremljene peenjem i rotiljem, starije osobe trebale
bi unositi hranu u vie dnevnih obroka, dok bi prehrana
mlaih trebala biti redovitija. Uz to, utvreno je da najmlai ispitanici (15-24 godine) jedu manje povra, a vie
suhomesnatih proizvoda i slatkia nego ostale ispitivane
dobne skupine. Je li takav uzorak prehrane rizian za njihovo zdravlje, trebalo bi detaljnije ispitati i konzultirati
nutricioniste.
Metode koje se preporuuju u cilju poboljanja prehrambenih navika Rijeana ukljuuju adekvatnije informiranje i edukaciju o znaajkama pojedinih prehrambenih proizvoda, vanosti pojedinih namirnica za zdravlje,
utjecaju prehrambenih navika na povoljne, odnosno nepovoljne zdravstvene ishode te edukaciju usmjerenu usvajanju zdravih naina prehrane.
Te bi aktivnosti bilo najbolje povjeriti osobama kompetentnim u podruju zdravlja i prehrane te modifikacije
ponaanja, kao to su lijenici, nutricionisti i psiholozi.
Preuzeto iz publikacije ivi li se zdravo u Rijeci? (u
tisku) Nakladnik: Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za
zdravstvo i socijalnu skrb, autori: prof.dr.sc. Igor Kardum,
mr.sc. Asmir Graanin, mr.sc. Kristina Danki, Karla
Mukovi, Ankica Perhat.
to je zdravo, a to debelo
SMANJI UNOS I POVEAJ POTRONJU

Biti debeo u obinom govoru znai imati ve na prvi pogled tjelesnu teinu preveliku u odnosu na visinu. U medicinskom znaenju postoje tri tono omeene vrste debljine
(s rasponima u kilogramima), tj. prekomjerne tjelesne teine zbog nakupljanja masnog tkiva u tijelu, i to: 1. poveana tjelesna teina koja znai povean rizik (opasnost) za
zdravlje jer ima za posljedicu povean rizik obolijevanja
od mnogih, uglavnom degenerativnih bolesti, 2. debljina
(pretilost) koja znai velik rizik za zdravlje i 3. teka ili patoloka debljina koja znai vrlo velik rizik za zdravlje.
Tjelesna teina koja je najpovoljnija za rad tjelesnih organa i sustava te nije rizina za zdravlje jest zdrava tjelesna teina, iji je raspon u kilogramima (oko 15 - 20 kg) nii od prekomjerne teine, a vii od mravosti, koja znai teinu manju od
zdrave tjelesne teine. Sve navedene vrste tjelesne teine mogu
se ustanoviti izraunom indeksa tjelesne mase (Body Mass
Index, skraeno BMI, ili ITM) prema formuli koju je 1998.
usvojio Nacionalni institut za zdravlje SAD. Taj indeks je broj
koji se dobije kada izvaganu teinu podijelimo s izmjerenom
visinom na kvadrat, dakle, formula indeksa tjelesne mase, tj.
BMI = teina podijeljena s visinom na kvadrat. Kada je tako
dobiveni indeks (BMI) 18 ili manji od toga, ta je osoba mrava;
od 19 do ukljuivo 24 znai imati zdravu tjelesnu teinu; BMI
od 25 do 29 oznauje poveanu tjelesnu teinu; BMI od 30 do
39 znai debljinu ili pretilost, tj. znai biti debeo ili pretio, a
BMI 40 i iznad toga znai patoloku debljinu.
Za odreene bolesti rizik je dodatno znatno tei kada se
masno tkivo nakuplja oko struka, i to kada je opseg struka vei
od 86 cm u ena, a vei od 102 cm u mukaraca. Takva trbuna debljina osobito je rizina za sranoilne bolesti, modani
udar, dijabetes i neke vrste raka (raka dojke, maternice, debelog crijeva, unog mjehura i prostate).
to je teina iznad zdrave teine vea, to je vei rizik za
obolijevanje od koronarne bolesti (prije svega angine pektoris i
infarkta srca), modanog udara, raka, dijabetesa, zatim bolesti
unog mjehura i unih puteva, gihta, osteoartroze, spondiloze, hernije, arterijske hipertenzije, proirenih vena, tromboflebitisa, hemoroida, poremeaja kotano-miinog sustava, ciroze jetre, zaepa stolice, seksualnih i psiholokih poremeaja,
slabljenja imunolokog sustava (zbog ega ee nastaju virusne i bakterijske infekcije). Osim toga, debljanje iznad zdrave
teine skrauje duinu ivota, tj. poveava mortalitet. Prema
jednoj analizi osiguravajuih zavoda, mortalitet se poveava:
kod poveane teine za oko 10%
(prosjeno za 7 godina), kod debljine za oko 20% (prosjeno za 14
godina), a kod patoloke debljine za
oko 35%.
Glavni je i najei uzroni imbenik debljanja prehrana u
kojoj tijelo hranom dobiva vie kalorija nego to je potrebno,

uz istodobno smanjenu tjelesnu aktivnost. Najee je to zbog
toga to se prekomjerno jedu kruh, tjestenina, premasna jela,
masni sirevi, suhomesnate namirnice, meso, slatka jela i pia
bogata eerom. Meutim, na debljanje mogu utjecati i imbenici koji nisu povezani s prehranom, kao to je naslijeena
sklonost debljanju, uzimanje nekih lijekova (neuroleptika, antihipertenziva) i kontracepcijskih tableta te nedostatno spavanje.
Takoer, debljanje je sekundarna, dodatna pojava kod nekih rijetkih hormonalnih i drugih poremeaja, odnosno bolesti (npr.
kod hipotireoze).
Upute i preporuke za spreavanje i lijeenje debljine
Najbolji nain (jer ima samo povoljne posljedice za zdravlje) smanjivanja suvinih masnih tkiva takva je prehrana koja
e tijelu davati samo potrebne (a ne suvine) kalorije, ali ne bilo
kakve, nego samo kalorije dobivene od umjerenih i meusobno uravnoteenih koliina (ni previe, ni premalo) bjelanevina
(BJ), ugljikohidrata (UH) i masnoa (M), a osim toga, koja e
osigurati dostatno esencijalnih masnoa (omega - 3 i omega
- 6), antioksidansa (glavni su vitamini C i E i beta - karoten) i
drugih vitamina i minerala, biljnih vlakana i vode.
Upute i preporuke za osobe s prekomjernom teinom:
1. Prehranu treba uskladiti s glavnim pravilima pravilne
prehrane, koja se mogu definirati na razne naine, a jedan od
njih obuhvaa desetak osnovnih pravila (za jedan dan prehrane
odraslog ovjeka s normalnom tjelesnom aktivnou, jer radnici na tekim fizikim poslovima, kao i sportai, trebaju prehranu s vie kalorija, bjelanevina, ugljikohidrata i masnoa), od
kojih je za postignue zdrave teine najvanije sljedeih pet:
- Prehrana treba tijelu osigurati dnevno umjereno kalorija:
prosjeno 1700 za mukarce, a 1400 kalorija za ene. To je prosjek, a individualno potreban broj kalorija zavisi od fizioloke,
odnosno biokemijske posebnosti svakog pojedinca, a glavni je
putokaz i glavno mjerilo zdrava teina. Naime, im poinjemo
dobivati kilograme iznad zdrave teine, znai da nam hrana
daje previe kalorija pa je potrebno postupno smanjivati hranu,
najee kruh, tjesteninu, riu, kolae, premasne obroke (a ako
mravimo, tj. gubimo kilograme ispod zdrave teine, treba takvu hranu postupno poveati), pridravajui se okvira za umjeren i uravnoteen unos bjelanevina, ugljikohidrata i masnoa.
- Hranom treba unositi dostatno bjelanevina (BJ), ni premalo, ni previe, a to je 0,7-1,0 g BJ na svaki kg zdrave teine,
prosjeno 50-60 g za ene, a 60-70 g za mukarce. Kalorijski je
to 15% na ukupne kalorije, to je u okviru
10-20% od ukupnih kalorija. Npr., ako je
zdrava tjelesna teina 60 kg, potrebno je
42-60 g BJ, od ega otprilike 30-50% ivotinjskog (od mlijenih namirnica, ribe,
jaja i mesa), a ostalo biljnog podrijetla.
Ministarstvo zdravstva Velike Britanije
11

(prema Holfordu) preporuuje da bjelanevine budu kalorijski
oko 10% (do 15%) od ukupnih kalorija, prosjeno 36 g za ene,
a 44 g za mukarce.
- Hranom treba unositi umjereno ugljikohidrata (UH),
prosjeno 250 g za mukarce, a 210 g za ene, kalorijski oko
45 - 60% (preporuuje se ne prelaziti granicu od 60%) od ukupnih kalorija. Na 100 g namirnica ugljikohidrata u gramima
ima npr. kruh 50, ria, kukuruz 80, ostale itarice oko 70, grah
60, lea i graak 50, soja oko 40, krumpir 20, eer 100, med
76, suho voe oko 50, oraasto voe 4-9, groe 13, jabuka 11,
narana 9, banana 19, povre 1-5, mlijeko, jogurt, skuta, vrhnje
oko 4, sirevi od 0 do 3; meso i ribe nemaju UH. Treba izbjegavati bijeli kruh, bijelu tjesteninu i rafinirane itarice (umjesto njih jesti integralne), umjesto eera troiti voe, a sasvim
umjereno i med.
- Hranom treba unositi ogranieno masnoa (M), prosjeno 40-50 g za ene, a 50-60 g za mukarce (u granicama preporuenih 20-30% od ukupnih kalorija), od toga samo oko 1/3
ivotinjskog, a ostalo biljnog podrijetla, preteno maslinovo
ulje. Od esencijalnih masnoa, treba unositi 3-6 g omega-6, a
1-2 g omega-3. Vrlo dobar nain njihova dobivanja jest da jedemo morsku ribu, oko 150-200 g, najmanje 3-4 puta u tjednu, i
da svaki dan pojedemo desetak oraha (ili oko 20 ljenjaka, ili
oko 40 badema).
- Treba obilno jesti raznovrsnog povra, za juhe, salate i
pirjano, oko 400 - 500 g, i voa, najmanje 300 g, to vie sirovog. Obilno troenje povra i voa prijeko je potrebno jer daje
tijelu antioksidanse, mnoge druge vitamine i minerale te biljna
vlakna; osim toga, daje osjeaj sitosti uz malo kalorija; takoer
osigurava redovitu i meku stolicu.
Ostalih pet pravila odnosi se na:
a) dostatno unoenje biljnih vlakana (barem oko 40 g),
kojih ima najvie u povru i vou, integralnim itaricama i suhim mahunarkama, ime se spreavaju mnoge bolesti, meu
kojima su kronini zaep stolice, divertikuloza, hemoroidi, iritabilno debelo crijevo, dijabetes tipa 2, rak debelog crijeva;
b) umjereno unoenje soli, do 5 g (tj. 2 g natrija), a ne 10
g i vie kako je uobiajeno;
c) dostatno unoenje vode ili tekuine koja sadri vodu;
tijelo treba oko 2,5 l vode, oko 1 l sadre same namirnice, a
oko 1,5 l (ljeti mnogo vie) treba unijeti juhama, razrijeenim
vonim sokovima, ajevima i obinom vodom;
d) raspodjelu dnevne hrane na glavne obilne obroke: doruak, ruak i veeru, uz dva manja meuobroka, preteno od
voa,
e) trebalo bi se hraniti domaom hranom(od svjeih i

ekoloki zdravih namirnica), a ne industrijskom, jer mnoga industrijska jela imaju prekomjernih masnoa, a k tome i nekvalitetnih i tetnih (zasienih i tzv. transmasnih kiselina, najee
u krutom margarinu), imaju previe soli, manjkaju im vitamini,
sadre konzervanse, potencijalno rizine za zdravlje.
2. Za normaliziranje tjelesne teine potrebna je svakodnevna tjelesna aktivnost (hodanje oko 30 minuta, ili 3 puta po
10 minuta, esto uspinjanje stubama, rad u vrtu i sl.), a vrlo je
korisno tjelesno vjebanje (razni oblici rekreativne tjelovjebe,
plivanje i sl.).
Radi primjene glavnih pravila pravilne prehrane korisno
je pridravati se
Tablice namirnica i njihovih koliina potrebnih za hranu u svim dnevnim obrocima:
Namirnice za jedan dan prehrane u gramima
BJ
UH
kalorije
sardela ili druga riba 125

g, ili 100 g pileih prsa
20
98
+ kruh 150 g + 40 g rie,

ili tjestenine, ili jelo od
brana
14
107
493
+ povre za salate, juhe i

pirjanje 400-500 g
20
96
+ krumpir 100 g
20
88
+ jogurt ili kiselo mlijeko

250 g
10
131
+ zobene pahuljice 25 g
20
101
+ svjei kravlji sir 50 g
38
+ maslinovo ulje 20 g (2
lice)
20
180
+ voe (jabuke, kivi, narane i dr.) 300 g
45
184
+ orasi 20 - 30 g (6-10
oraha)
17
195
+ med 30 g
24
96
Ukupno namirnica 1485

g (= 1,48 kg)
60
250
50
1700
Prema tome, u takvoj tablici namirnica potrebnih za pravilnu prehranu ima 60 g BJ + 250 g UH + 50 g M, to daje
1700 kalorija, a udjel u ukupnim kalorijama = BJ 14% + UH
60% + M 26%. Za ene koje trebaju prosjeno oko 15% manje
kalorija nego mukarci = 50 g BJ + 210 g UH + 40 g M = 1400
kalorija (dakle, za ene bi trebalo namirnice u gornjoj tablici
malo smanjiti).
Radi usporedbe, uobiajena prehrana stanovnika zapadne
Europe (Francuska, Njemaka i ostali) ima prosjeno ove sastojke: 83 g BJ + 332 g UH + 135 g M = 2875 kalorija, postotni
12
udjel = BJ 12% + UH 46% + M 42%, iz ega jasno proizlaze

dvije teke pogreke, i to velik viak kalorija i previe (dvostruko od potreba) masnoa, a to su dokazani imbenici rizika za
nastanak i razvoj debljine, ateroskleroze, sranoilnih bolesti,
modanog udara, dijabetesa tipa 2, raka te mnogih drugih manje tekih poremeaja i bolesti. Druge su pogreke zapadnjake
prehrane: nedostatno se troi povre i voe, itarice su rafinirane, a ne integralne, previe se jedu kolai i sline namirnice sa
eerom, suhomesnati proizvodi i meso, previe ima nezdravih
masnoa (tzv. zasienih i hidrogeniziranih, kao kruti margarin), nedostaju esencijalne masnoe (omega-6, a jo vie omega-3) jer se premalo jede morska riba i troe se rafinirana biljna
ulja (a ne maslinovo, nerafinirano).
U namirnicima iz tablice ima ukupno 900 g vode, u mesu
ili ribi i siru ima oko 100 mg kolesterola (preporuuje se da
unos ne bude vei od 300 mg). Sirove hrane ima oko 900 g,
tj. oko 60%, biljnih vlakana ima 35 - 40 g. Vegetarijanci e
umjesto ribe ili mesa jesti npr.jelo od 60 g tjestenine i 40 g
lee ili graha, ili jelo od itarica ili krumpira s 1-2 jaja (takve
kombinacije daju bjelanevine kakvoe mesa). Tko eli kola
ili komadi okolade, smanjit e ili izostaviti zobene pahuljice,
kruh, krumpir. Tko eli vie kruha, smanjit e ili izostaviti zobene pahuljice, jelo od brana, tjesteninu. Tko i uz takvu kalorijski umjerenu pravilnu prehranu ne gubi prekomjernu teinu
(kilograme iznad zdrave teine), postupno e izostaviti ili smanjiti hranu bogatu ugljikohidratima, a ako mravi ispod zdrave
teine, poveat e takvu hranu, najbolje od integralnih itarica
i suhog voa. Za mravljenje dolazi u obzir i malo smanjenje
masnoa, npr. umjesto 50 g unositi samo oko 40 g (npr. troenjem nemasnog umjesto punomasnog jogurta), ime bi udio
masnoa u ukupnim kalorijama bio oko 20%, to je povoljnije
nego 26%. Protiv neobuzdanog apetita moe pomoi ako se ee jedu jabuke, ili uzimaju mekinje od zobi (uz ruak i veeru
po 2 - 4 lice), ili preparat od sjemena biljke trpuca (Semen
Psyllii).
Primjer pravilne prehrane (za jednu osobu)
Doruak: 200 g jogurta + 1 velika mrkva +1 jabuka + 2
kivija + 1 narana + 1 lica zobenih pahuljica + 6 oraha + 1 liica umbira u prahu + 2 liice meda; voe i mrkvu moe se
usitniti, a tko voli imati gusti napitak, moe sve izmiksati.
Kalorija: 500 ( BJ 11 g + UH 69 g + M 20 g )
Ruak: a) juha od povra (u 1 l vrele vode staviti izmiksano oko 160 g povra: 40 g rajica + 40 g poriluka + 40 g
kelja + 40 g cikle, kuhati oko 20 minuta) + b) pirjano povre
s krumpirom i ribom (50 g luka + 50 g rajice + 50 g kupusa
+ 100 g krumpira + 3-4 esna enjaka, sve kratko izmiksati i
pirjati uz 1 licu maslinova ulja, oko 20 minuta, zatim dodati
150 g ribe i nastaviti pirjanje da riba omeka (5 do 10 minuta)
+ c) kruh 100 g.
Kalorija: 610 (BJ 40 g+UH 81 g+M 14 g), od juhe 36 + 342
od glavnog jela + 232 kruha.
Veera: aj od ipka + kukuruzni ili raeni kruh 100 g +
svjei kravlji sir 50 - 100 g + jabuka ili drugo voe, ili jogurt
100 - 200 g + kruh 100 g + voe, ili juha od povra s 3 lice
zobenih pahuljica + voe. Kalorija do 300.
Meuobroci: svjee i malo suhog voa, grickati suncokretove sjemenke - kalorija 100 - 200.
Dr. Branko Prijatelj
Promidbeni prostor
u
Narodnom zdravstvenom listu
Ako elite oglaavati
u naem listu,
javite se na telefone:
Urednitvo
051/ 21 43 59
051/35 87 92
13
Kompulzivno prejedanje
SPAS U HRANI
Poremeaji prehrane ukljuuju
ozbiljne smetnje ponaanja pri uzi-
manju hrane. Obino se javljaju

u obliku ekstremne i nezdrave redukcije unosa hrane ili prenaglaenog kompulzivnog prejedanja.
Smatra se da poremeaji prehrane nisu prouzroeni neuspjehom
volje, nego su to stvarni i izljeivi
biopsihosocijalni poremeaji u kojima, meu ostalim obiljejima,
odreeni obrasci ponaanja izmiu
kontroli.
Osnovni su oblici poremeaja
prehrane anoreksija nervosa, bulimija nervosa i kompulzivno prejedanje.
Premda su zaeci u djetinjstvu, ti se
poremeaji obino razvijaju u adolescenciji i ranom periodu odraslosti
i esto se pojavljuju s drugim poremeajima, kao to je potitenost, zloporaba sredstava ovisnosti i anksiozni poremeaj. Mnogo su ei kod
ena.
Prema znanstvenim, strunim i
znanstvenopopularnim izvorima literature dostupnim na internetu, koji
su zaista brojni i iscrpni jer je tema
zbog individualne i drutvene tetnosti navedenih poremeaja danas vrlo
aktualna, prejedanje, odnosno kompulzivno prejedanje jest tip poremeaja prehrane.
to je normalno i
obino jedu sami.
Npr. mogu pojesti
3000 kalorija u 30
minuta, u odnosu
na dnevni prosjek
unosa kalorija od
oko 2500. No, biljee se i sluajevi
ljudi koji grickaju
tijekom itavog
dana. To je esto visokozasoljena i/ili
veoma slatka i/ili vrlo masna hrana.
Dosada, ljutnja, usamljenost, potitenost, frustracija, nerijeeni sukobi, nisko samopotovanje - najea
su stanja koja se javljaju kao uzroci
kompulzivnog prejedanja. Tijekom
prejedanja, ljudi koji se kompulzivno prejedaju stjeu osjeaj smirenosti i utjeenosti. Poslije toga mogu
se osjeati krivima, posramljenima
ili ljutitima jer bivaju svjesni abnormnosti svojih prehrambenih obrazaca. Prejedanje obino vodi ka drugim
potekoama, kao to su: nekontrolirano debljanje, stil nezdravog ivota i
emocionalni problemi vezani uz socijalnu adaptaciju. Gotovo svi ljudi koji

imaju problem kompulzivnog prejedanja prekomjerne su teine ili pretili. Skloni su ekstremnim dijetama,
koje obino ne uspijevaju pa se vraaju starom ponaanju. To vodi osjeajima beznaa i depresivnosti i krug se
ponovo zatvara pribjegavanjem hrani
kao nainu da se nose s takvim osjeajima.
Treba rei i to da postoje socijalne situacije kada su ljudi skloni prejedanju, i to se zove prigodno
prejedanje, npr. prilikom druenja s
prijateljima. Ono se, s aspekta psihofizikog zdravlja, smatra normalnim
Hrana za smirivanje i utjehu

Ljudi koji pate od tog poremeaja, najee se prejedaju vie od dvaput tjedno tijekom barem est mjeseci.
Taj poremeaj nazivamo kompulzivnim prejedanjem jer se ljudi osjeaju
nemonima da se zaustave. Prejedanje ne podrazumijeva samo da osobe
puno jedu. One imaju manjak kontrole tijekom konzumiranja. Pojedu
ogromne koliine hrane u kratkom
periodu, pri emu jedu bre nego
14
Zdrav nain ivota - moemo li izbjei dijabetes
JEDNA OD POSLJEDICA STRESA

Sve vie djece obolijeva od dijabetesa
tipa 2, koji je nekad bio samo bolest odraslih i starijih. Ve je danas jedna treina
djece u razvijenim zemljama Zapada predodreena da budu dijabetiari jer se taj
trend nadovezuje na stalan porast debljine
kod djece.
Dijabetes kod mnogih odraslih osoba starijih od 65 godina uzrokuje preranu
smrt, bilo direktno, bilo od prateih bolesti
krvoilnog sustava. Istraivanja u Kanadi i
SAD-u ukazuju na to da je ivotni vijek dijabetiara za 15 godina krai od nedijabetiara, prvenstveno zbog posljedica razvoja
sranoilnih bolesti.
ivimo usred epidemije dijabetesa.

Preko 10% ljudi u razvijenim zemljama
Zapada ima dijabetes tipa 2, preko 20% se
nalazi u preddijabetikom stanju, a preko
50% dijabetiara niti ne zna da ima dijabetes.
Prema podacima Meunarodne dijabetike federacije (IDF) u posljednih 20
godina ukupan broj dijabetiara porastao
je s 30 na 230 milijuna. Broj dijabetiara
od ak 350 milijuna u svijetu oekuje se
do 2025. godine. Prognoze su Amerikog
dijabetikog drutva (ADA) u pogledu posljedica dijabetesa u SAD-u u sljedeih 30
godina:
62 milijuna smrtnih sluajeva
35 milijuna sranih udara
13 milijuna modanih udara
6 milijuna s oteenjima bubrega
8 milijuna oeenja vida
2 milijuna amputacija udova.
to treba znati
Mnogi ljudi o dijabetesu znaju premalo, a moda je i ono to su nauili pogreno.
Vrhunski svjetski dijabetolozi upozoravaju
ne samo na slabu edukaciju nedijabetiara
o dijabetesu, nego i dijabetiara, te ak i
na neke pogreke u poduavanju i pristupu

bolesti.
Dijabetes ustvari nije eerna bolest!
Iako dijabetes nazivaju eernom boleu, to nije najpogodniji termin. Dijabetes je bolest kod koje organizam ne moe
pretvarati glukozu iz krvi u energiju, bilo
zbog nedostatka hormona inzulina, bilo
zbog njegovog neuinkovitog koritenja.
Zbog ta dva razliita razloga nastajanja dijabetesa razlikujemo dva tipa dijabetesa:
tip 1 i tip 2. Iako su to uobiajeni nazivi za
navedene vrste dijabetesa, pravi bi nazivi
zapravo trebali biti za dijabetes tipa 1 - inzulinski deficitaran (manjkajui) dijabetes,
a za dijabetes tipa 2 - inzulinski rezistentan
(neosjetljiv) dijabetes.
Dijabetes tipa 1. Kod dijabetesa tipa 1,
zbog poremeaja imunolokog sustava, dolazi do upalnih procesa na -stanicama guterae (koje proizvode inzulin), do blokade
njihovog rada, pa i do njihovog propadanja.
Prema najnovijim istraivanjima, ivane
stanice (kojima je to tkivo izuzetno bogato) oslobaaju premalo neuropeptida (neurotransmitera) za neophodnu signalizaciju
-stanicama za proizvodnju inzulina, ime
se blokira stvaranje inzulina. Zbog takvog
je stanja za sada davanje injekcija inzulina
jedini mogui put za odravanje ivota.
Dijabetes tipa 2. Kod dijabetesa tipa
2 organizam gubi sposobnost koritenja inzulina u njegovoj osnovnoj funkciji
transferu glukoze u mitohondrij jetrenih i miinih stanica kao izvora energije.
To se dogaa zbog popunjenosti rezervi
energije u stanicama ili zbog blokade samog transfera energije. Blokada transfera
energije nastaje zbog smanjenja signala
neurotransmitera (neuropeptida) za potreban transfer, ili zbog smanjenja broja inzulinskih receptora, pa se uspostavlja stanje
inzulinske rezistencije (neosjetljivosti na

inzulin), prvenstveno jetrenog i miinog
tkiva. Zbog pojave inzulinske rezistencije, guteraa mora sve vie podizati razinu
inzulina u krvi, kako bi putem poveane
koliine nadoknadila slabu uinkovitost
inzulina u transferu energije. Ta vrsta dijabetesa (ovisno o genetskoj predispoziciji)
nastaje polagano, kroz dulje vrijeme, a uvijek je povezana s dugotrajnom neuravnoteenom prehranom i pretjeranim unosom
kalorija te poveanom tjelesnom masom
(debljinom); njenom razvoju isto tako pogoduje i slaba tjelesna aktivnost, a i dugotrajni stres. Drugim rijeima, to znai da
postoje tri glavna uzroka pojave dijabetesa
tipa 2: neuravnoteena prehrana, slaba tjelesna aktivnost i dugotrajni stres. Kombinacija tih triju uzroka djeluje sinergistiki,
pa vremenski ubrzava pojavu bolesti.
Dvostruki dijabetes. Imati jedan tip
dijabetesa znai imati mnoge zdravstvene i
ivotne potekoe, ali imati dva tipa dijabetesa zaista je previe. No, danas se lijenici
suoavaju kod sve veeg broja pacijenata s
dvostrukim dijabetesom (koji poneki nazivaju dijabetesom tipa 3), a koji je ne samo
tee dijagnosticirati, nego i tee lijeiti, posebice kod djece.
Takav dvostruki dijabetes javlja se
ve u svim godinama ivota i u razliitim
oblicima: djeca koja zbog dijabetesa tipa 1
ovise o injekcijama inzulina, poinju znaajnije dobivati na teini i dobivaju dijabetes tipa 2, ime njihov organizam postaje
inzulinski neosjetljiv (rezistentan).
Isto tako, kod ljudi koji imaju dijabetes tipa 2, a ne provode zadovoljavajuu
terapiju i ne promijene ivotne navike, dugotrajno velika proizvodnja inzulina poinje djelovati na ivane stanice guterae
u smislu smanjenja proizvodnje neuropep2
inzulinska osjetljivost stanica (rezistencija)

za transfer energije u unutranjost stanice,
to dovodi do daljeg poveanja razine inzulina.
Nastanak inzulinske rezistencije. Kalorijski prevelik unos hrane u organizam,
posebice ugljikohidrata s visokim glikemikim indeksom (kao to su rafinirani i
koncentrirani proizvodi od itarica, krumpir i eer, tj. koncentrirani krob i eer),
brzo podie razinu glukoze (eera) u krvi.
Obrana organizma od visoke razine glukoze u krvi manifestira se izluivanjem
hormona inzulina od strane guterae radi
smanjivanja te razine, to je zapravo i najvanija zadaa inzulina - da transferira
glukozu iz krvi u druga tkiva, kao rezervu
energije. Prvo se pune spremnici energije
u jetrima, u koja se deponira glikogen stvoren od glukoze u krvi. Nakon toga se glikogenom pune spremnici energije u stanicama miinoga tkiva. Ta dva spremnika
hrane relativno su malog kapaciteta i brzo
se napune. Ako je razina glukoze u krvi jo
uvijek visoka, tada jetra u jednom sporijem
procesu pretvaraju glukozu u masnoe, koje
se deponiraju u masnom tkivu smjetenom
na najmanje aktivnim dijelovima tijela.
Taj trei spremnik u masnom tkivu nije
ogranien svojim
kapacitetom za deponiranje. Stanice
svih triju spremnika, koje primaju
rezerve hrane iz
krvi, omoguuju
takav prihvat samo
onda kada je razina inzulina u krvi
dovoljno visoka da
pobudi receptore
stanica tih tkiva.
tida, to onda dovodi do blokade stvaranja

inzulina. Time inzulinski rezistentni dijabetiari (tip 2) postaju ujedno i inzulinski
deficitarni dijabetiari (tip 1).
Precizno dijagnosticiranje dijabetiara s dvostrukim dijabetesom izuzetno je
vano zbog primjene odgovarajue terapije, jer je ona specifina za svakog pojedinca, budui da ovisi o stupnju razvijenosti
jednog i drugog tipa dijabetesa.
Posljedice dijabetesa. Obje vrste dijabetesa vrlo su esto povezane s bolestima
krvoilnog sustava (posebno dijabetes tipa
2, zbog istog osnovnog uzroka), bubrega
te sljepilom i amputacijama udova, a esto
kod neprimjerene terapije dovode i do prerane smrti.
Veza izmeu dijabetesa tipa 2 i debljine. Inzulin, glukagon i leptin tri su kljuna
hormona, koji metaboliki utjeu na razinu
eera u krvi i predstavljaju vrstu vezu izmeu debljine i dijabetesa. Normalizacija
razine leptina te ravnotea izmeu glukagona i inzulina u krvi bitno smanjuju rizik
debljine i dijabetesa.
Inzulinska rezistencija
Poveana razina eera u krvi podie razinu inzulina, zbog koje se smanjuje
Ako je razina glukoze u krvi dugotrajno visoka, tada e i razina inzulina u

krvi biti dugotrajno visoka, a inzulin u krvi
stalno e pobuivati receptore stanica za
transfer glukoze. Kako je maksimalno mogua rezerva glikogena u jetrima relativno
malena (60-90 g), to se stanice jetara prve
ponu braniti od visoke razine inzulina,
blokadom signala izulinskih receptora u
membranama stanica (endoplasmic reticulum), pa i smanjivanjem koliine samih receptora, smanjujui tako svoju osjetljivost
na inzulin. Stanice sljedeeg ogranienog
spremnika glikogena u miiima (300-400
g) takoer se u drugoj fazi visoke razine
inzulina poinju braniti blokadom signala
inzulinskih receptora, tj. smanjuju svoju
osjetljivost na inzulin. Smanjivanje osjetljivosti na inzulin jetara i miia naziva se
inzulinskom rezistencijom, koja, zbog visoke razine glukoze u krvi, rezultira daljim
povienjem razine inzulina u krvi. Masne
stanice najslabije djeluju na smanjivanje inzulinskih receptora, pa se javlja poveana
debljina.
Nastanak leptinske rezistencije. Debljina, kao posljedica inzulinske rezistencije potie intenzivno izluivanje hormona
leptina od strane masnog tkiva, s namjerom
da signalizira hipotalamusu (dijelu mozga)
smanjivanje apetita, zbog dovoljnih zaliha
energije u obliku masnoa, te da omogui
neposredno troenje masnoa iz krvi u miinom tkivu. Ako nema odgovarajue tjelesne aktivnosti, koja bi troila raspoloivu
energiju masnoa prebaenu u mitohondrij
miinih stanica, miine se stanice brane
od poviene razine leptina smanjivanjem
svoje osjetljivosti na njega ime se, uz inzulinsku rezistenciju, stvara i leptinska
rezistencija miinog tkiva u sustavu metabolizma masnoa, koja onemoguava
neposredno troenje povienih masnoa u

krvi. Modanim stanicama hipotalamusa,
koje bi trebale reagirati na povienu razinu leptina smanjivanjem apetita, njihovu
osjetljivost na leptin blokiraju prevelike
koncentracije masnoa u krvi, koje nije
iskoristilo miino tkivo. Zbog te blokade
leptinskih receptora od strane masnoa,
dolazi i do leptinske rezistencije hipotalamusa u sustavu signalizacije, zbog koje
izostaje vana funkcija leptina, a to je gubitak apetita. Posljedice su tih dviju leptinskih rezistencija pojaani apetit zajedno s
daljim rastom debljine. Srani mii, zbog
svoje stalne aktivnosti, ne bi trebao biti niti
u inzulinskoj niti leptinskoj rezistenciji,
ali mu visok sadraj masnoa u krvi i visok sadraj leptina ne doputaju koritenje
glukoze kao izvora energije (ime postaje
inzulinski rezistentan), pa je njegov metabolizam usmjeren iskljuivo na troenje
masnoa iz mitohondrija sranih stanica.
Kako masnoe za svoju oksidaciju troe
ogromne koliine kisika, mogue suenje
sranih arterija, zbog ateroskleroze, stresa
i drugih razloga, ozbiljno ugroava rad srca
i, u ekstremnim sluajevima, dovodi do sranog udara.
Manifestacije inzulinske rezistencije.
Kao vanjska manifestacija (simptom) inzulinske rezistencije kod ovjeka najee
se javlja poveana masa (debljina). Unutarnja je manifestacija (simptom) inzulinske
rezistencije stvaranje poveanih masnoa
u krvi, koje prelaze normalne vrijednosti
(trigliceridi i lo kolesterol - LDL) te smanjivanje korisnih masnoa u krvi (dobar
kolesterol - HDL). esto se inzulinska rezistencija s poveanim sadrajem inzulina
i masnoa u krvi te poveanom tjelesnom
masom (debljinom) naziva i sindromom
inzulinske rezistencije, koji u relativno
4
visokom postotku (ovisno o genetskoj predispoziciji ovjeka), nakon duljeg vremena

dovodi do razvoja dijabetesa tipa 2.
proteina RBP4 u krvi, koji inae slui za

transport vitamina A u organizmu, moe
izuzetno korisno posluiti za dijagnosticiranje ne samo dijabetesa, nego i inzulinske
rezistencije, pa ak i genetske predispozicije za dijabetes. Pokazuje se, naime, da je
RPB4 dobar marker za rano dijagnosticiranje mogueg razvoja dijabetesa tipa 2, jer
kod debelih ljudi nedijabetiara korelira s
inzulinskom rezistencijom, kod dijabetiara tipa 2 korelira sa smanjenom tolerancijom na glukozu, a kod nedebelih zdravih
ljudi korelira s obiteljskim naslijeem u
predispoziciji na dijabetes.
Inzulinska rezistencija i bolesti

krvoilnog sustava. Inzulinska rezistencija
je, uz mogui razvoj dijabetesa tipa 2, istovremeno glavni uzrok bolesti krvoilnog
sustava sa svim njihovim tekim posljedicama, kao to su srani i modani udar. Na
taj su nain dijabetiari (tipa 2) ujedno najugroenija kategorija ljudi s aspekta svih
bolesti krvoilnog sustava. U Americi je
oekivani ivotni vijek ljudi s dijabetesom
tipa 2, zbog razvoja krvoilnih bolesti, manji ak za 18 godina od nedijabetiara.
Spaavanje od dijabetesa
Preputanje samo medikamentima za
lijeenje dijabetesa tipa 2, uz nastavak jednakog naina ivota, uope ne rjeava bitno
pitanje ne samo bolesti dijabetesa, nego ni
bolesti krvoilnog sustava. Potpuna promjena naina ivota neophodan je element
za mogue rjeavanje pogubnih posljedica te bolesti, no za to je potrebno dovoljno dobre volje i odlunosti. Dijabetes tipa
2 bolest je, koju prevencijom moe izbjei
svatko tko je donio vrstu odluku o tome
da vrati svoju inzulinsku i leptinsku osjetljivost, tj. da izae iz inzulinske i leptinske
rezistencije.
Promjena naina ivota. Definitivno
je potvreno da je promjena naina ivota najefikasnija kontrola dijabetesa. Osim
promjene prehrane, neophodno je u osobnu terapiju ukljuiti i tjelesnu aktivnost za
smanjenje inzulinske rezistencije te metode oputanja kod ljudi izloenih stalnom i
dugotrajnom stresu.
Neki dijabetiki medikamenti upozoravaju na oprez. Danas su u svijetu potvreni podaci da neki dijabetiki medikamenti,
Dijagnoza dijabetesa
Mjerenje glukoze u krvi natate koristan je pokazatelj za mogui razvoj dijabetesa, ali hemoglobin A1c (HbA1c) ukazuje
na razinu eera u krvi kroz due vremensko razdoblje i daje mnogo bolju sliku stanja i razvoja bolesti.
Koliina mokrae. Poveana koliina mokrae jedan je od estih prateih
indikatora, koji pokazuje kako organizam
regulira eer u krvi, posebice kod starijih osoba, ime ukazuje na mogui razvoj
dijabetesa. Uz uestalo mokrenje, esto se
javlja i stalna e.
Poveana masa. Sve osobe koje imaju
poveanu masu, a posebno one koje imaju
iznad 45 godina starosti, trebaju mjeriti eer u krvi natate barem jednom godinje.
Poeljno bi bilo i mjerenje inzulina natate radi dijagnosticiranja stanja inzulinske
rezistencije, koja prethodi ne samo dijabetesu, nego i sranoilnim bolestima.
Novi marker RBP4 za dijabetes. Najnovija istraivanja pokazala su, da razina
veava rizik za dijabetes tipa

2, kod ega ve i jedno dodatno slatko pie na dan ili
2-3 obroka fast-food hrane
na tjedan nemaju zanemariv
utjecaj.
Transmasne kiseline, sadrane u hidrogeniziranim
biljnim uljima u obliku margarina i drugih proizvoda,
te u procesiranoj hrani, kao
i u preprenoj masnoj hrani,
znatno poveavaju rizik za razvoj dijabetesa.
Nain prehrane moe
znatno smanjiti razinu eera
u krvi kod dijabetiara, ovisno o koliini rafiniranih i
koncentriranih ugljikohidrata i ukupnom unosu kalorija.
Zbog osobnih razlika u bazalnom metabolizmu, osim naelnog pristupa promjeni naina ivota, neophodno je i osobno
testiranje razine eera u krvi i smanjenja
tjelesne mase, kako bi bio odabran najbolji
osobni nain prehrane.
Omega-3 masne kiseline. Prehrana
bogata plodovima mora, ili uzimanje suplemenata omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja, znaajno smanjuje rizik od dijabetesa.
prilikom dugotrajnog uzimanja, izazivaju

oteenja srca, nakupljanje tekuine u pluima i oteenja jetara. Usprkos upozorenjima strunjaka o tetnostima pojedinih
dijabetikih medikamenata, farmaceutska
industrija ih i dalje gura kao spasonosne
lijekove.
Prehrana i dijabetes
Smanjenje rizika za razvoj dijabetesa
slijedi samo uz promjenu naina ivota, a
prvenstveno prehrane, kojom se osigurava
izlazak iz inzulinske i leptinske rezistencije. To ujedno podrazumijeva i odravanje
optimalne tjelesne mase, koja pak znatno
ovisi o vrsti konzumiranih ugljikohidrata
i o njihovoj koliini, posebno ako ni sadraj, ni ukupni unos hrane nisu uravnoteeni. Visokokalorina, po sadraju i koliini
neuravnoteena prehrana, u kojoj preteu
rafinirani i koncentrirani ugljikohidrati s
visokim glikemikim indeksom, koji brzo
podiu razinu eera i inzulina u krvi, po-
Dodatna saznanja
Dijabetes i Alzheimerova bolest. Iako
se danas Alzheimerovu bolest ponekad naziva dijabetesom tipa 3, zbog smanjenog
broja inzulinskih receptora u mozgu i poremeaja metabolizma glukoze, glavni je
razlog razvoja bolesti nakupljanje neurotoksinog beta-amiloida u stanicama. Prema sadanjim saznanjima, moglo bi se rei
da ta bolest nema neposredne veze s dijabetesom tipa 2 i da dijabetes ne predstavlja

faktor rizika za nju. Poveani broj sluajeva demencije kod dijabetiara ima drugi
uzrok, jer i najnovija istraivanja pokazuju
da se tu zapravo radi o poveanju rizika za
razvoj druge vrste demencije, koja nastaje
zbog moguih nekroza mozga, izazvanih
opstrukcijom krvotoka (cerebralni infarkt
zbog mikrovaskularnog sindroma).
Testosteron kod mukih dijabetiara. Smanjena produkcija testosterona kod
mukaraca definirana je kao mogua dijabetika komplikacija.
Trokovi i kvaliteta lijeenja dijabetiara. Trokovi lijeenja dijabetiara u
razvijenim zemljama Zapada poprimaju
enormne vrijednosti i znatno optereuju zdravstvene fondove. Usprkos visokim
trokovima lijeenja dijabetiara, stvarna
kakvoa njihove zdravstvene zatite u cijelom svijetu ne moe se ocijeniti ni vrhunskom, pa ak ni zadovoljavajuom.
Opasnost od nekih lijekova. Odreena istraivanja pokazuju da beta-blokatori
za snienje tlaka, koji se koriste kod krvoilnih bolesti, poveavaju rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Najnovija istraivanja
ukazuju na to da veina antidepresiva viestruko poveava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 kod osoba kod kojih su utvreni i
drugi rizini imbenici.
Psiholoki stres i dijabetes. Dugotrajan stresan nain ivota znaajno poveava
rizik za razvoj dijabetesa u srednjim godinama ivota, to upuuje na to da osobe
koje su dugotrajno podlone stresu, neophodno moraju ovladati nekom od metoda
oputanja ako ele umanjiti taj rizik.
Krvoilne bolesti i dijabetes. Dijabetes tipa 2 uvijek ide uz vrlo teke oblike bolesti krvoilnog sustava zbog istog
osnovnog uzroka (inzulinske rezistencije).

Dijabetiari nikako ne smiju zanemariti
prisutne bolesti krvoilnog sustava, jer one
znaju biti pogubnije od samog dijabetesa.
Preporuke za nain ivota
Osobe koje su pretile, pa i sve one koje
imaju poveanu masu, moraju u prvoj fazi
promjene naina ivota svesti svoju masu u
normalne okvire nekom ne previe drastinom dijetom, a onda nastaviti s uravnoteenom prehranom (po sadraju i koliini).
Osobe, koje se nalaze u inzulinskoj i
leptinskoj rezistenciji, moraju biti vrste u
odluci, dosljedne i ustrajne u provoenju
ispravnog naina prehrane, kako bi im se
promijenio metabolizam. Poetak promjene metabolizma osjea se ve nakon 5 dana
provoenja uravnoteene prehrane, kada
prestaje ovisnost o konzumiranju odreene
vrste hrane. No, potpuni izlazak iz inzulinske i leptinske rezistencije moe se oekivati tek nakon 3 do 4 tjedna. Cjelokupan i
potpun oporavak organizma, posebno imunolokog sustava, nastupa pak jo neto
kasnije, tj. tek nakon priblino 3 mjeseca
provoenja uravnoteene prehrane.
Preporuke za razumno i poeljno
uravnoteeno konzumiranje hrane mogu
se svesti na sljedee:
hranu uzimati u 4-5 obroka dnevno, u

isto vrijeme,
jesti lagano, u malim koliinama, na

malim tanjurima,
ostatke hrane na tanjuru poistiti u

smee,
potpuno eliminirati bilo kakve dodatke hrane nakon ili izmeu obroka.
Hrana bi trebala biti siromana rafiniranim proizvodima od itarica (proizvodima od bijelog brana) i eerom te
krumpirom (tj. ona hrana koja sadri kon7
centrirane ugljikohidrate - krob i eer).

Zdrava prehrana treba kalorijski sadravati
svega 20-25% masti (preteno nezasienih
masnih kiselina), 20-25% bjelanevina i
50-55% ugljikohidrata niskog glikemikog
indeksa, bogatih vlaknima. Ukupan kalorijski unos hrane za odraslu osobu, ovisno o osobnom bazalnom metabolizmu,
uz relativno slabu tjelesnu aktivnost, treba
ograniiti na 1000 do 1200 kcal za ene i
1200 do 1500 kcal za mukarce, odnosno
priblino 750 kcal po metru tjelesne visine.
Vea tjelesna aktivnost i boravak u hladnijim podnebljima opravdavaju kalorijski
povean unos hrane.
Hrana treba svakodnevno sadravati svjee povre (osim krumpira) i svjee
voe (osim veih koliina izuzetno slatkog
voa, kao to su smokve, ljive, datulje i
groe, te krobastog voa, kao to su banane) zbog organizmu potrebnih vitamina,
minerala i ostalih fitonutrijenata, kao to su
antioksidansi, radi dranja slobodnih radikala u organizmu pod kontrolom.
Treba izbjegavati konzumiranje hrane
koja sadri transmasne kiseline (hidrogenizirana biljna ulja u obliku raznih margarina te hranu prenu na ulju, pri visokim
temperaturama).
Zbog izuzetno korisnog djelovanja
omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja, poeljna je konzumacija ribe 2-3 puta tjedno
(ali treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagaenim akvatorijima, zbog sadraja brojnih
toksina i tekih metala posebno ive).
Najnovija istraivanja upuuju i na korisnu konzumaciju mlijenih masnoa, koje
sadre konjugiranu linolnu masnu kiselinu.
Ona djeluje antidijabetiki, smanjivanjem
razine glukoze u krvi, boljom metabolizacijom masnoa u stanicama, smanjivanjem
inzulinske rezistencije, povoljnijim kole-
sterolom i smanjivanjem upalnih procesa

na arterijama.
Voda. Radi boljeg ienja organizma
od toksina i spreavanja moguih upalnih
procesa bilo gdje u organizmu, izuzetno je
vano redovito pijenje vode u minimalnoj
koliini od 0.2 dl/kg tjelesne mase dnevno,
a za vruih dana ili pri veoj tjelesnoj aktivnosti i dvostruko vie. Posebno je vana
aa vode 5-10 minuta prije svakog obroka,
kako bi organizam imao dovoljno tekuine
koja mu je potrebna radi izluivanja brojnih
fermenata, enzima i kiselina u tijeku probave, jer razgradnja hrane zahtijeva mnogo
vode. Pijenje vode za vrijeme i neposredno
nakon obroka slabo rjeava problem dehidracije organizma u tijeku probave jer
voda samo razrjeuje probavne sokove, a
ne omoguava njihovo izluivanje.
Tjelesna aktivnost. Lagana tjelesna
aerobna aktivnost neophodna je komponenta svakog planiranog odravanja zdravog ivota, u intenzitetu od barem 15-20
minuta dnevno za odrasle, a dvostruko vie
za djecu i mlade, kako zbog lakeg odravanja miinog tkiva izvan inzulinske
rezistencije, tako i zbog bolje aktivnosti
cijelog organizma i njegovog boljeg ienja od toksina. Potronja energije u takvoj
tjelesnoj aktivnosti relativno je mala pa je
treba zanemariti.
Oputanje kod stresa. Pojedinci koji
su stalno izloeni stresu moraju efikasno
ovladati nekom od metoda oputanja (kao
to su npr.: autogeni trening, meditacija,
samohipnoza, relaksacija i sl.), kako bi
izbjegli dugotrajne hormonalne poremeaje (posebno na razini parakrinih hormona),
koji vode u razvoj raznih vrsta kroninih
bolesti (ovisno o genetskoj predispoziciji),
pa tako i dijabetesa.
Stjepan aban, dipl.ing.
8
ako nije preesto, za razliku od kompulzivnog prejedanja o kojemu je ovdje rije. Ljudi koji se kompulzivno
prejedaju koriste hranu kao nain suoavanja sa stresom, emocionalnim
konfliktima i svakodnevnim problemima. Hranom tako mogu blokirati
neeljene osjeaje i raspoloenja.
Veina strunjaka vjeruje da je
potreban spoj razliitih unutarnjih i
vanjskih imbenika da se razvije poremeaj prehrane, ukljuujui gene,
emocije i ponaanje naueno u djetinjstvu, esto djelomino preuzeto
od obiteljskog okruenja. Kompulzivno prejedanje obino zapoinje u
ranom djetinjstvu, kada se formiraju
obrasci hranjenja. Mnogi ljudi koji
postaju kompulzivni prejedai upravo su oni koji se nisu nikada nauili nositi sa stresnim situacijama na
pravilan nain, pa su nauili koristiti
hranu kao nain noenja sa stresom.
Postoje miljenja da je pretilost, odnosno suvino potkono masno tkivo,
kod nekih ljudi nesvjesno u zatitnoj
funkciji, osobito kod ljudi koji su bili
rtve seksualnog zlostavljanja. Prema takvoj se teoriji ljudi koji su pretili ele nesvjesno zatititi od ostalih
ljudi, stvarajui distancu i inei sebe
manje atraktivnima.
Zaarani krug
Taj je poremeaj u SAD-u najzastupljeniji prehrambeni poremeaj,
tri puta raireniji nego anoreksija nervosa i dva puta raireniji nego bulimija nervosa. Ljudi koji pate od bulimije
nervose, nakon prejedanja

imaju potrebu
proiavati
se na razliite naine: pov r a a njem,
la ksativima,
iscrpljujuom
tjelovjebom i
sl., dok s kompulzivnim
prejeda njem
to nije sluaj.
Prirodna je posljedica debljanje. Strunjaci u praksi
imaju potekoe pri razlikovanju tog
poremeaja od drugih oblika prejedanja, osobito kod sluajeva pretilosti ili
specifine bulimije nervose bez proiavanja, pa se predlau dalja istraivanja i revizije dijagnostikih kriterija za razlikovanje kompulzivnog
prejedanja od bulimije nervose. Zna
se da su nisko samopotovanje, odbojnost prema vlastitom tijelu i strah
od debljine zajedniki svim ljudima s
poremeajima prehrane. No, ono to
se, za sada, zna da diferencira ljude s
poremeajem kompulzivnog prejedanja od ostalih skupina ljudi s poremeajima prehrane, jest da se oni jedno
vrijeme prejedaju, dobivaju na teini,
pa se osjeaju krivima, idu na razliite dijete da bi se opet uskoro poeli
prejedati.
Premda je, kao i kod anoreksije
nervose i bulimije nervose, uestalost
vea kod ena, primijeeno je kako
su ipak mukarci zastupljeniji nego
kod prethodna dva poremeaja. Neki
smatraju da mukarci ine 30-35%
onih koji se kompulzivno prejedaju.
Strunjaci upozoravaju da se taj problem kod djeaka previa i ignorira
vie nego kod djevojica. ee nego
djevojice, oni mogu osjeati snaan
pritisak drutva za uspjenim rjeavanjem ivotnih potekoa i zatajivanjem svojih osjeaja pa stoga mogu
potiskivati osjeaje tuge i depresivnosti kroz kompulzivno prejedanje.
SIMPTOMI
KOMPULZIVNOG
PREJEDANJA
Binge eating = razuzdano jedenje
Strah od nedostatka sposobnosti

da se dobrovoljno prestane jesti
Potitenost
Samoosuivanje nakon razuzdanog
jedenja
Povlaenje od aktivnosti iz
neugode zbog vlastite teine
Zapoinjanje mnogih razliitih
dijeta
Usprkos jedenju malih koliina u
javnosti, ustrajanje na odravanju
prekomjerne teine
Uvjerenje da e se postati bolja
osoba kada se smravi
Osjeaji prema sebi povezani su s
teinom
Drutveni i profesionalni neuspjesi
pripisuju se teini
Osjeaj grinje savjesti zbog
navika jedenja
Teina je u fokusu cjelokupnog
ivota
SIMPTOMI
RAZUZDANOG
JEDENJA Binge eating symptoms
Brzo i nekontrolirano jedenje velike koliine hrane = razuzdano jedenje
Tako opisano jedenje bar dvaput
na tjedan tijekom est mjeseci
Tako opisano jedenje u samoi
Nesposobnost da se prestane jesti
Osjeaji potitenosti i krivnje nakon tako opisanog jedenja; osjeaj
mrnje samoga sebe
Odsustvo proiavanja organizma, posta ili vjebanja nakon tako
opisanog jedenja
Mr.sc. Nataa Mirolovi Vlah,

dipl. defektolog-socijalni pedgog
15
Nove antropometrijske mjere Svjetske zdravstvene organizacije

za praenje rasta i razvoja djece do 5. godine
DOPUTENE KRIVULJE
U prevenciji debljine znaajno
mjesto imaju odgovarajui standardi s
kojima se usporeujemo da bismo znali
da li smo debeli ili nismo. Uobiajeno je
da se te mjere u djejoj dobi prikazuju
krivuljama rasta. Do tih mjera dolazi
se mjerenjem neke populacije.
Prilikom takvih mjerenja vidljivo
je da e jedna grupa osoba odstupati u
smislu debljine, dok e drugi biti na drugom polu koji oznaava mravost. Vei
dio populacije grupirat e se oko nekih srednjih vrijednosti, koje nazivamo
normalama. Upravo to usporeivanje
pojedinca prema nekim referentnim vrijednostima osnova je kontrole naeg tjelesnog stanja.
Vani okolini uvjeti
Mjere za usporedbu (krivulje rasta)
posebno su znaajne u djejoj dobi, jer se
radi o organizmu u rastu i razvoju, gdje
svako odstupanje u smislu pothranjenosti ili preuhranjenosti ima dugotrajne
posljedice. Zbog toga se, prilikom sistematskih pregleda djece, posebna panja
posveuje mjerenju djece i njihovom usporeivanju s krivuljama rasta. Naalost,
Hrvatska ne rapolae antropometrijskim
standardima (krivuljama rasta) izvedenim na naoj djeci, ve primjenjuje meunarodne referentne vrijednosti. Za razliku od predkolske djece, izraeni su
hrvatski standardi za kolsku djecu.
to se tie dileme oko primjene
meunarodnih ili nacionalnih referentnih vrijednosti, injenica je da djeca iz
razliitih geografskih sredina i etnikih
zajednica imaju slian obrazac rasta ako
odrastaju u povoljnim okolinim uvjetima. Prema tome, meunarodni standardi
su prihvatljivi. Meutim, sadanji je trend
da veina zemalja nastoji nainiti nacionalne referentne vrijednosti rasta, budui
da su uvjeti rasta u razliitim dravama
ipak razliiti. Treba imati na umu da je
postupak izrade nacionalnih krivulja rasta vrlo zahtjevan te, ako se maksimalno
ne udovoljava opeprihvaenim principi-
16
ma prilikom izrade krivulja rasta, prednost treba dati provjerenim meunarodnim krivuljama rasta.
U dosadanjoj meunarodnoj uporabi bile su krivulje rasta razvijene u
amerikom Nacionalnom centru za
zdravstvenu statistiku i preporuene za
iroku uporabu od Svjetske zdravstvene
organizacije kao meunarodne referentne krivulje rasta za djecu tijekom prvih
5 godina ivota. Nedostatak tih krivulja
za djecu do 3 godine bio je da su raene
na uzorku preteno umjetno hranjene dojenadi.
Normativni model dojena djeca
Svjetska zdravstvena organizacija
provela je novu multicentrinu studiju
o rastu, kako bi se uinile nove krivulje
rasta za procjenu rasta i razvoja dojenadi i djece do 5 godina irom svijeta. Podaci od 8 400 zdrave dojene dojenadi i
mlae djece uzeti su iz razliitih podruja svijeta (Brazil, Gana, Indija, Norveka, Oman i SAD), iz ega su, na temelju
istraivanja, izvedene nove krivulje rasta
i 2006. godine preporuene za opu upotrebu. Nove krivulje rasta pruaju jedinstveni meunarodni standard koji najbolje predstavlja fizioloki rast sve djece od
roenja do pete godine ivota. Njima se
dojena dojenad uspostavlja kao normativni model za rast i razvoj.
Iz navedenih novih krivulja Svjetske zdravstvene organizacije dolazi se
do niza praktinih naputaka, pogotovo u
tom najranijem razvoju, u odnosu na prehranu djece, to u krajnosti ima odraza
na prevenciju debljine, s jedne strane, i
pothranjenosti djece, s druge strane. Specifian obrazac rasta dojene dojenadi za
posljedicu moe imati uvoenje dohrane krutim namirnicama ranije nego to
je potrebno, to donosi stanovite rizike,
kako u zemljama u razvoju (crijevne infekcije), tako i u razvijenim zemljama
(alergije i debljina).
Novi se standardi od svih dosadanjih krivulja rasta razlikuju u brojnim
inovantnim znaajkama. Prvo, dizajnirani su tako da pokau kako bi djeca

diljem svijeta trebala rasti, umjesto da
samo opisuju kako su rasla u odreeno
vrijeme na odreenom podruju. Multicentrina studija o rastu jedinstvena je
po tome to su dizajnirani novi standardi, a ne referentne vrijednosti, to esto
i struno osoblje zamjenjuje, iako je tu
razliku potrebno shvatiti jer je vana kod
interpretacije rezultata. Naime, standardi definiraju kako bi djeca trebala rasti
te otklon od postojeeg standarda znai
nenormalan rast. S druge strane, referentne vrijednosti nemaju takvo znaenje,
jer predstavljaju opisne podatke odreene populacije u odreenom vremenskom
periodu, to ne mora nuno znaiti normalan rast. U praksi se esto referentne vrijednosti nazivaju standardima, to
nije ispravno.
Zakljuno se moe rei da bi se trenutna epidemija debljine u mnogim razvijenim zemljama detektirala ranije da su
navedeni standardi Svjetske zdravstvene
organizacije bili dostupni prije 20 godina. Posljedino tome, pred nama je velik
zadatak educiranja, prije svega strunjaka koji rade s djecom predkolske dobi,
da u svoju svakodnevnu praksu uvedu
nove krivulje rasta Svjetske zdravstvene
organizacije. Naravno, pored strunjaka,
vano je s time upoznati i roditelje kako
bi adekvatno pratili rast i razvoj svoje
djece, a to je jedan od znaajnih elemenata u prevenciji debljine.
Prof.dr.sc. Josip Grguri, dr.med.
Debljina u starijih osoba
KAD JE STAROST TEKA

Debljina, uz pothranjenost i nepravilan unos hrane,
puenje, alkoholizam i druge ovisnosti, tjelesnu neaktivnost, nepravilno uzimanje lijekova, neprovedbu
preventabilnih zdravstvenih mjera za starije osobe,
tjelesne poremeaje, psihike promjene, nelijeeno
poveanje krvnog tlaka, stanje zubala, lou osobnu
higijenu, izlaganje vanjskim utjecajima i nepotivanje propisa lijenika, pripada imbenicima nastanka
bolesnog starenja.
Debljina je vaan imbenik za nastanak niza civilizacijskih bolesti, kao to su diabetes mellitus (tip2), hiperlipidemija, uni kamenci, osteoartritis, pulmonalna embolija, venska tromboza,
Pickwickov sindrom,
apneja u snu i neki
karcinomi (karcinom
prostate i debelog crijeva te karcinom dojke,
jajnika, endometrija i
unog mjehura). Navedeni zdravstveni poremeaji poglavito su
izraeni u gerijatrijskih
bolesnika.
to brojevi
pokazuju
Metodoloko utvrivanje zastupljenosti
prekomjerne tjelesne
teine i debljine procjenjuje se uporabom dviju
jednostavnih metoda:
1. i z r a u n ava njem indeksa tjelesne
teine ITM (engl.
Body Mass Index
BMI), koji se izrauna dijeljenjem tjelesne teine u kilogramima s kvadratom visine u metrima (kg/m2); ITM preko 25
kg/m2 definira se kao prekomjerna tjelesna teina, a preko 30
kg/m2 kao debljina;
2. mjerenjem opsega struka (engl. waist circumference);
istraivanja su pokazala da je nakupljanje suvika masnog
tkiva u podruju trbuha (oblik jabuke) vaan imbenik rizika
za razvoj odreenih bolesti. Naime, mukarci iji je opseg
struka vei od 102 cm i ene iji je opseg struka vei od 88
cm imaju vei rizik za razvoj eerne bolesti, dislipidemije,
hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti upravo zbog nakupljanja masnog tkiva u suviku u podruju abdomena.
Gerontoloka datoteka o hospitalizacijama gerijatrijskih

bolesnika u Hrvatskoj, u kojih je utvrena debljina, u 2004.
g., ukazuje na 282 hospitalizacije uzrokovane debljinom, od
kojih je 3,55% starijih od 65 godina, pri emu su ene u veini.
Tako je tijekom 2003. godine provedena Hrvatska
zdravstvena anketa na sluajno odabranom uzorku starijih
osoba po upanijama Hrvatske, s obuhvatom od 2 952 osobe
starije od 65 godina. Gerontoloka analiza upuuje na to da
gotovo polovica (46%) populacije grada Zagreba starije od 65
godina ima prekomjernu teinu (ITM 25-29,9), pri emu je
prevalencija via u mukaraca nego u ena (56,2%, odnosno
40%). Debelo je (ITM >30) 29,1% starije populacije, s tim da
je prevalencija znaajno via u ena nego u
mukaraca (33,1%, odnosno 22,3%).
Istiemo
usporedbu
gerontolokih
pokazatelja negativnog
zdravstvenog ponaanja u starijih, kao to
je debljina u korisnika domova za starije
u 2004.g. iz razliitih
upanija Hrvatske, koji
ukazuju na fiziku neaktivnost 62,61% starijih korisnika u domovima Peenica, Lobor
Grad, Ksaver i Caritas
(813 osoba), u usporedbi s takoer znaajnim
udjelom od 43,38%
osoba koje su fiziki
neaktivne iz domova Vukovar, Vinkovci, Ilok, Beli Manastir,
Osijek (385 osoba).
Ako se analizira utvreni indeks tjelesne mase (ITM) u
korisnika domova za starije u kojima je on odreen s vrijednou iznad 30, to oznaava debljinu, znaajan je njihov udio
od ak 20,22% u domovima: Dubrovnik, Vela Luka, Udbina
i Rijeka te gotovo identian udio u korisnika domova: Caritas, Peenica, Trnje, Ksaver i Lobor Grad, kao i u korisnika domova Vinkovci, Osijek, Beli Manastir, Ilok i Poega
(20,04%).
Rezultati zagrebakog gerontolokog istraivanja (2005.
g.), provedenog meu korisnicima domova u dobi od 65 do 74
godine (938 osoba), pokazali su prisutnost debljine u gotovo
17

polovice ena i treine mukaraca, dok 62,21% korisnika domova starijih od 75 godina ima normalne vrijednosti ITM-a.
Namee se hipotetski zakljuak, koji potvruju i hrvatska i europska gerontoloka istraivanja, kako starije osobe
koje su debele ne doivljuju duboku starost od 85 i vie godina zbog prevalencije mravih starijih osoba u dobi od 95 i
vie godina.
Lijenik kao identifikacijski model
U okviru kontinuiranog strunog usavravanja doktora
primarne zdravstvene zatite iz zdravstvene gerontologije, organizacijom Gerontolokih tribina, redovite djelatnosti Centra
za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba,
od 2001. godine provodi se gerontoloko istraivanje o prisutnosti preventabilnih imbenika rizika nastanka bolesnog
starenja, u sluajnom odabiru sudionika tribine, doktora primarne zdravstvene zatite i drugih strunjaka
koji skrbe o zatiti zdravlja starijih osoba.
Cilj je istraivake gerontoloke zadae
utvrivanje stava lijenika obiteljske medicine
o preventabilnoj bolesti debljine u usporedbi
s njihovim primijenjenim mjerama primarne
i sekundarne prevencije, kako za gerijatrijskog bolesnika, tako i u odnosu na vlastito
zdravlje. Svrha je ukazivanje na psiholoki
model identifikacije gerijatrijskih pacijenata
s doktorima primarne zdravstvene zatite,
lijenicima obiteljske medicine - glavnim
nositeljima zatite zdravlja starijih osoba.
Tako
su
preliminarni
rezultati zagrebakog gerontolokog istraivanja,
provedenog u skupini od 120 sudionika
Gerontoloke tribine, doktora primarne
zdravstvene zatite koji skrbe za gerijatrijske
bolesnike, pokazali 45,0% njihovog udjela s
prekomjernom tjelesnom teinom. Gerontoloka analiza rezultata dobivenih mjerenjem
kolesterola ukazuje kako ak 67,7% lijenika
primarne zdravstvene zatite ima poviene
vrijednosti.
Kada su se usporedili analitiki dobiveni rezultati o pojavnosti vodeih imbenika
rizika za razvoj cirkulacijskih bolesti (ITM,
GUK, ukupni kolesterol te krvni tlak), u grupi
doktora primarne zdravstvene zatite, kao i u
skupini ispitanika drugog strunog profila koji
skrbe u zatiti zdravlja starijih osoba, ustanovljeni su gotovo istovjetni rezultati.
Kako su provedena gerontoloka istraivanja potvrdila poistovjeivanje gerijatrijskog
bolesnika sa zdravstvenim ponaanjem svoga
doktora primarne zdravstvene zatite (pozitivni
transfer) koji o njemu skrbi, posebno znaenje
ima i Program praenja te prouavanja s evaluacijom negativnog zdravstvenog ponaanja sa-
18
mih doktora primarne zdravstvene zatite i drugih strunjaka

koji skrbe o zatiti zdravlja starijih ljudi u odnosu na preventabilno gerontoloko savjetovanje i davanje uputa za primjenu
primarne i sekundarne prevencije starijih osoba.
Zbog toga su posebno vrijedni rezultati gerontoloke
javnozdravstvene analize provedenog istraivanja o primjeni
primarne i sekundarne prevencije u navedenih strunjaka,
gdje udio od 91,2% ima decidirani sinonimni stav za debljinu
kao bolest i kao vodei preventabilni imbenik za nastanak
bolesti cirkulacijskog sustava, to jasno ukazuje na znaenje
edukacijske uloge doktora primarne zdravstvene zatite kao
promotora pozitivnog zdravstvenog ponaanja u prijenosu i
savjetovanju starije populacije o kojoj zdravstveno skrbi.
Prim.mr.sc. Spomenka Tomek-Roksandi, dr.med.
Prehrana i zdravo starenje
BIOLOKA DOB NE MORA BITI I KRONOLOKA

Dva su osnovna poremeaja u prehrani starijih ljudi.
Prekalorina i nekvalitetna prehrana moe dovesti do pretjeranog debljanja i istovremenog nedostatka nutrijenata, sa svim posljedicama koje
mogu proizai iz toga stanja (eerna bolest, visoki krvni tlak, aterosklerotske promjene, rak).
Istraivanja pokazuju da se starenjem smanjuje apsorpcija vanih hranjivih sastojaka. Kosti postaju krhkije, zglobovi poinju kripati, pamenje slabi, a umor je
sve ea pojava. Fizioloke promjene povezane sa starenjem, razvoj kroninih bolesti i oteenja funkcije pojedinih organa i organskih sustava, kao i prehrana siromana
vitaminima, mineralima i esencijalnim hranjivim tvarima, mogu dovesti do pothranjenosti i slabljenja otpornosti
prema raznim bolestima, to je osobit problem u hospitaliziranih starijih ljudi.
Tijekom starosti dolazi do smanjenja miine mase i

koliine vode u tijelu, uz istodobno poveanje rezervi masnoga tkiva, to ima za posljedicu snienje bazalnog metabolizma. Zbog smanjenja bazalnog metabolizma i sniene tjelesne aktivnosti, smanjuju se i energetske potrebe
starijih osoba. Stoga je nuno osigurati izbor hrane bogate

hranjivim sastojcima, a siromane kalorijama, kako bi se
u isto vrijeme osigurali svi esencijalni hranjivi sastojci i
potrebna koliina energije.
Pravila prehrane za starije

smanjiti koliinu i kalorijsku vrijednost obroka te
poveati njihov broj, odnosno jesti manje, ali ee;
svaki dan jesti to raznovrsniju hranu;
crveno meso zamijeniti ribom i mesom peradi, ali
smanjiti ukupnu koliinu mesa i mesnih preraevina; uzimati to manje soli i slanih namirnica;
poveati unos mlijeka i mlijenih proizvoda; starijima su mlijeko i mlijeni proizvodi najbolji izvor
kvalitetnih bjelanevina, kalcija, fosfora i vitamina
D;
u svako doba godine jesti mnogo voa i povra, a
svakodnevno nastojati pojesti i malo oraastih plodova; voe, povre, itarice i mlijeko trebaju biti
glavne namirnice u prehrani starijih;
piti mnogo negazirane tekuine zbog sprjeavanja
opstipacije i dehidracije; tijelu je u normalnim uvjetima potrebno 1,5-2 litre vode dnevno za optimalno
funkcioniranje;
izbaciti ivotinjske masnoe, a hranu pripremati
iskljuivo na maslinovom
ulju.
Promjenom prehrambenih navika, tjelesnom
aktivnou i kretanjem,
relaksiranjem, pozitivnim
razmiljanjem te adekvatnom njegom lica i tijela,
naa vanjtina, naa fizika i psihika kondicija te
zdravstveni status, dakle
bioloka dob, moe biti
ak i u znatnom raskoraku s naom kronolokom
dobi.
Mr. sc. Silvija Zec
Sambol, dr.med.
19
Debljina - posljedica ili uzrok hormonske neravnotee
PROMJENA IVOTNIH NAVIKA

Debljina (pretilost) prekomjerno
je nakupljanje masti u tijelu i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem
koji ugroava zdravlje. Debljina je rizini imbenik za nastanak niza bolesti (bolesti srca i krvnih ila, rak, eerna bolest itd.) te znatno pridonosi
pobolijevanju i smrtnosti. Rizik obolijevanja i umiranja pretilih osoba puno
je vei u usporedbi s osobama normalne tjelesne teine.
Uzroci debljine viestruki su i raznovrsni. Meutim, i prekomjerna tjelesna teina i debljina nastaju zbog neravnotee izmeu unosa i troenja energije
(unos je vei od troenja). Kao glavni
uzroci debljine najee se navode genetski, psiholoki, socijalni i drugi imbenici, a meu njima se osobito istie
hormonska neravnotea, koja je ee
posljedica nego uzrok debljine. Naime,
dri se da je debljina uzrokovana boleu
u samo 1% sluajeva.
U sloenom sustavu regulacije tjelesne teine sudjeluje i sustav lijezda s
unutarnjim izluivanjem (endokrini sustav), iji rad nadzire sredinji ivani
sustav. Poremeaji luenja hormona rasta, hormona kore nadbubrene lijezde
i spolnih hormona takoer se povezuju
s debljinom. Znanstveno je dokazano da se

poremeaji endokrinog
sustava ee nalaze
u ena i mukaraca s
tzv. centralnim tipom
debljine, odnosno kod
onih kojima se masno
tkivo gomila u podruju
trbuha.
ee
komplikacije u
trudnoi
Kod pretilih osoba smanjeno je luenje
hormona rasta. Meutim, razina njegovog posrednika u procesu izmjene tvari (metabolizmu) postaje poviena, to posredno
dovodi do poveanja apetita. U pretilih
osoba povean je metabolizam kolesterola u jetri koji nastaje zbog poremetnje
rada nadbubrenih lijezda. Pretilost je
vezana i uz poremeaje luenja spolnih
hormona. U pretilih djevojica prva mjesenica javlja se ranije nego kod djevojica normalne tjelesne teine, a pretilost
koja se u ena javlja u djejoj dobi esto
je povezana s neplodnou i policistinom bolesti jajnika u odrasloj dobi. Pretile trudnice ee imaju povien krvni
tlak, a u trudnoi i porodu ee imaju
komplikacije. Pretile ene ee imaju
menstrualne poremeaje, kao to su produljeno krvarenje (menoragija) ili prorijeeni menstrualni ciklusi (oligomenoreja), te pojaanu dlakavost (hirzutizam).
Menopauza se u pretilih ena javlja priblino etiri godine ranije nego u ena s
normalnom tjelesnom teinom, dok se u
klimakteriju kod njih stvara via razina
estrogena (estrogene stvara masno tkivo),
to poveava rizik za nastanak karcinoma dojke. Kod pretilih mukaraca sniena je razina testosterona.
Simptom nekih poremeaja
Neke bolesti endokrinog sustava
mogu uzrokovati debljinu. Debljina e-
20
sto nastaje kod smanjenog rada titnjae (hipotireoza), Kuingovog sindroma

(Syndroma Cushing), koji nastaje zbog
prekomjernog stvaranja glukokortikoida
(hormona kore nadbubrene lijezde),
kao i kod bolesnika s neosjetljivou (rezistencijom) na inzulin, uz posljedino
prekomjerno izluivanje inzulina (tzv.
sindrom X).
Debljina se esto javlja i kao popratni simptom nekih psihikih poremeaja
i bolesti (frustracije, strahovi, napetosti,
psihoneuroze, depresije itd.).
Zbog svega navedenog oito je da se
debljina mora sprijeiti prije no to doe
do nepovratnih oteenja zdravlja. Ako
je debljina samo simptom neke druge bolesti ili stanja, nuno je lijeiti osnovni
uzrok bolesti.
Svaki program smanjivanja tjelesne
teine mora biti temeljen na individualnom pristupu i treba uzeti u obzir sve pridruene bolesti, kako bi za bolesnika bio
uinkovit i zdravstveno siguran.
Promjena ivotnih navika (zdrava
prehrana i tjelesna aktivnost), iako sama
po sebi jednostavna, zapravo predstavlja
najzahtjevniji dio lijeenja. Danas se zna
kako ve i umjereno smanjivanje tjelesne
teine bitno pridonosi poboljanju sveukupnog zdravstvenog stanja te poveava
kvalitetu ivota.
Ivana Boina, dr. med.
Debljina i kako je lijeiti

PRIVREMENI ESTETSKI NEDOSTATAK
Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog
tkiva i uglavnom nastaje kao posljedica neravnotee
izmeu koliine unesene i potroene energije u organizmu.
Danas se zna da je debljina povezana s nizom bolesti i
stanja koja pogaaju gotovo sve sustave ljudskog organizma,
poevi od endokrinolokog (dijabetes, hiperlipidemija, hiperuricemija), preko probavnog (gastroezofagealna refluksna bolest, bolesti unih kamenaca, masna jetra, karcinom debelog
crijeva), lokomotornog (osteoartritis), plunog (kronina opstruktivna pluna bolest, apneja u snu), pa i mentalnog (depresija). Ono to posebno zabrinjava i istie potrebu za aktivnijim
javnozdravstvenim angamanom jest epidemijska pojavnost
debljine u opoj populaciji.
Brojevi puno kazuju

Naime, prema podacima iz hrvatske zdravstvene ankete,
koju je proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo 2003. godine,
preko polovice stanovnitva u naoj zemlji ima prekomjernu
tjelesnu teinu ili je debelo (ak 63% mukaraca i 54% ena).
Ne treba zaboraviti ni na djecu i injenicu da ih je ak 12 posto
debelo. Naalost, trendovi se u protekle etiri godine nisu promijenili, naprotiv: nedavno ispitivanje, koje je provela Udruga
za prevenciju prekomjerne tjelesne teine, na uzorku od 2500
osoba tijekom akcije Prevencijom do zdravlja u gradu Zagrebu, registriralo je gotovo 70% mukaraca i 69% ena s problemom tjelesne teine.
Usprkos prepoznatom javnozdravstvenom aspektu debljine i ozbiljnosti medicinskih komplikacija povezanih s debljinom, njeno lijeenje predstavlja i danas izazov za bolesnike i
zdravstvene djelatnike. Naime, mnogi bolesnici ne doivljavaju
debljinu kao bolest (debljina ne boli), i ne shvaaju njezin

kronini karakter, ve kao privremeni estetski nedostatak. Stoga pribjegavaju privremenim rjeenjima, meu kojima su najpopularnije dijete ili koritenje bezreceptnih farmakolokih
pripravaka i to najee bez uspjeha.
Kako postii eljenu teinu?
Izmjerili ste visinu, stali ste na vagu i izraunali va indeks
tjelesne teine koji je manje ili vie vei od 25 kg/m2. to sad?
Na prvom je mjestu u borbi protiv vika kilograma motivacija. elite li uope smraviti? Nitko nee mraviti za vas, pa
je odluka iskljuivo vaa. Ako niste iskreno motivirani, nemojte ni poinjati. Meutim, ako vam je indeks tjelesne teine vei
od 30 kg/m2, tada znajte da vam je zdravlje ozbiljno narueno i
toplo savjetujem da se javite lijeniku.
Ako ste odluili poduzeti neto za svoje
zdravlje estitam! Sada nam je zadatak postaviti realne ciljeve. Primjerice, smraviti 12 kg u
12 dana ne samo da je nerealno, ve je i opasno
za zdravlje! Danas se zna da ve gubitak od 510% tjelesne teine u roku od 3-6 mjeseci ima
blagotvoran uinak na zdravlje. Kako postii gubitak tjelesne teine? Vrlo jednostavno - umjesto
traenja najbolje instant - dijete ili arobne tablete,
valja nam se suoiti s pitanjem: to smo spremni
promijeniti u naim prehrambenim navikama i
fizikoj (ne)aktivnosti? Naime, pravilna prehrana
i poveanje fizike aktivnosti temelj su svakog lijeenja debljine. Kod bolesnika s ITM veim od
30, ili od 27, s prisutnim komplikacijama debljine
u smislu eerne bolesti i poveanog krvnog tlaka,
na raspolaganju stoje i lijekovi, a kod bolesnika s
patolokom debljinom indicirani su kirurki zahvati usmjereni smanjenju tjelesne mase.
Kao to je spomenuto, pravilna prehrana temelj je lijeenja debljine. Danas je ope - prihvaena hipokalorijska dijeta
(mediteranskog tipa), u kojoj bolesnik/ca troi 500-600 kCal
manje od dnevnih energetskih potreba. Takva dijeta omoguuje
gubitak tjelesne teine od pola do jednog kilograma tjedno, a
bolesnik smanjuje tjelesnu teinu za 5-10% u vremenu od tri do
est mjeseci.
Savjeti za zdravlje
Pokuajte usvojiti sljedee principe zdrave prehrane:
1. Neka vaa promjena u prehrambenim navikama bude takva da smanjite unos hrane smanjujui koliinu pojedinog
obroka, ali jo je vanije da pripazite to jedete.
2. Umjesto jednog ili dva vea obroka, jedite 3-5 manjih.
3. Nemojte preskakati obroke u periodima gladovanja
metabolizam djeluje poput termostata te se smanjuje
21

bazalna potronja energije, ime se ponitava uinak
gladovanja, a sigurno je da ete se pri sljedeem obroku
prejesti.
Kirurko lijeenje patoloke

pretilosti
MOZAK ZNA KAD JE
ELUDAC PUN
4.
Jedite vie zdrave hrane: svjeeg voa i svjeeg ili kuhanog povra.
5. Izbjegavajte uzimanje hrane koja sadri masnoe i eer; uzimajte mlijeko i mlijene proizvode s najmanje
masnoa; jedite nemasno krto meso i ribu; tjesteninu,
riu, itarice, krumpir i kruh jedite u smanjenim koliinama te birajte proizvode od integralnog brana.
6. Pokuajte izbaciti slatkie i grickalice, ili ih svedite na
najmanju moguu mjeru. Nemojte jesti barem dva sata
prije odlaska u krevet.
7. Izbjegavajte alkoholna pia, gazirane napitke ili zaeerene vone sokove jer mogu biti izrazito kalorini.
Radije pijte vodu.
8. Ako treba, vodite dnevnik prehrane po danima kako
biste mogli pratiti svoj napredak i na vrijeme uoiti pogreke.
Zdrava, pravilna prehrana teko da e sama biti dostatna za borbu protiv vika kilograma, pa ju je najbolje kombinirati s poveanjem fizike aktivnosti. Pokuajte svakog
dana odvojiti 30 minuta za tjelesnu aktivnost etajte, plivajte, vozite bicikl, trite, hodajte. Pri tome valja uestalost
i intenzitet bavljenja nekom tjelesnom aktivnou prilagoditi osobnim afinitetima i mogunostima. Takoer, iskoristite svaku priliku na radnom mjestu za fiziku aktivnost:
umjesto lifta, koristite stepenice, umjesto automobila, ako
je to mogue, koristite usluge javnog prijevoza, a ako ve
morate ii autom na posao, parkirajte ga barem neto dalje
od vae firme i iskoristite barem 10-15 minuta za etnju.
Na koncu, ostaju nam i lijekovi, kao vrlo djelotvorno
sredstvo u lijeenju debljine. Na naem tritu registrirana
su dva lijeka sibutramin i orlistat. Sibutramin djeluje na
sredinji ivani sustav, smanjuje apetit i poveava perifernu potronju energije, a orlistat smanjuje koliinu masti u
hrani. Oba lijeka imaju dokazanu djelotvornost, to znai da su provedene ospene klinike studije, gdje su se u
kontroliranim uvjetima pratile djelotvornost, i eventualne
neeljene posljedice (nuspojave) lijeenja.
Zakljuno, postizanje eljene tjelesne teine mukotrpan je i dugotrajan proces koji je mogue postii promjenom prehrambenih navika, redovitom fizikom aktivnou
te farmakoterapijom u onih bolesnika gdje debljina opasno
naruava zdravlje.
Hrvoje Ivekovi, dr.med.
22
Kada ujete bolesnika koji u razgovoru s kirurgom, prije odluke o nainu lijeenja, kae: Osjeam
da me vlastito tijelo ubija!, u trenutku shvatite da je
to iskren izriaj za pomo bolesnika koji ne boluje od
raka ili slinih, uglavnom neizljeivih bolesti, no njegova bolest polako ali sigurno vodi u smrt.
Ovim primjerom htio bih vas pribliiti problemu bolesne pretilosti, morbidne ili patoloke pretilosti /debljine/, sve prisutnije i u Hrvatskoj. injenica je da statistika istraivanja izvjeuju o priblino 4 500 kandidata za
kirurko lijeenje patoloke pretilosti u Hrvatskoj i da
osobno pratim sve vie patoloki pretilih osoba u Kirurkoj ambulanti za lijeenje patoloke pretilosti, u Klinikoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Smatram da
je lijenik duan pruati tonu informaciju o toj ozbiljnoj
BOLESTI.
Preskakanje dijelova crijeva
Svjetska zdravstvena organizacija, u svom izvjeu
2000.godine, prepoznaje i proglaava pretilost globalnom, svjetskom epidemijom razvijenih zemalja, ali i zemalja u razvoju. Ameriki Institut za zdravlje ve 1991.
godine proglaava kirurko lijeenje jedinim dugorono
efikasnim nainom lijeenja patoloke pretilosti.
Za poetak, vratio bih se malo u povijest, kada su 50ih godina prologa stoljea izvoene operacije preskakanja dijelova crijeva (tankog i debelog), ali s katastrofalnim posljedicama za bolesnike koje se, zbog velikih
gubitaka vitamina, minerala, bjelanevina i tekih proljeva, moralo spaavati od smrti.
Iskustvo koje su lijenici stekli operacijama bolesti
eluca (ira na elucu ili raka eluca), dovelo je do razvoja
niza operacijskih postupaka smanjivanja eluca, s ciljem ranijeg osjeaja sitosti, ali i nekih popratnih fenomena koji operiranog bolesnika odbijaju od nekih namirnica
, posebno od slatkog.
S vremenom se poinju izvoditi operacijski zahvati
koji ine kombinaciju prethodno opisanih zahvata, u kojima se smanjuje eludac, ali i premouje vei ili manji
odjeljak tankog crijeva, zaduen za iskoritavanje namirnica u procesu probave.
Osamdesetih godina prologa stoljea u kirurko lijeenje patoloke debljine uvodi se tehnika zaomavanja
eluca silikonskim prstenom, danas ve dobro poznatom
tehnikom LAP-BANDING-a, u Hrvatskoj populariziranom u novinama i na televiziji. Kod bolesnika se kroz

etiri mala otvora na koi, pod kontrolom kamere, uvodi
podesiva silikonska vrpca kojom se zaomi poetni dio
eluca, a pod kou, u visini rebara, postavi se mali rezervoar kroz koji se vrpca puni i na taj nain regulira izlazak hrane iz novog eluca. Hrana, koja zbog veliine
novog eluca ranije popuni prostor, dovodi do ranijeg
prenoenja u mozak informacije da je eludac pun, dakle
do ranijeg osjeaja sitosti za operiranog bolesnika. Vrpca
se moe izvaditi, dakako kirurkim putem, uz veliku vjerojatnost vraanja prekomjerne tjelesne teine.
eluani rezervoar
Laparoskopskom tehnikom operiranja rade se i zahvati krojenja eluca, kod kojih se odstranjuje dio eluca u kome se stvara hormon gladi i koji informaciju o
gladi alje u mozak. Kirurg, uz pomo mehanikog rezaa, formira eludac kapaciteta od 20 do 50 ml, a preostali
izrezani dio vadi na manji otvor na stijenci trbuha. Takvi zahvati imaju veliku vrijednost u lijeenju patoloke
debljine, osobito za takozvane superpretile osobe (BMI
preko 50-60), s visokim rizicima od operacijskog zahvata, ali i za one s loim srcem, visokim tlakom, visokim
vrijednostima eera i masnoa u krvi, tekim disanjem i
nonim guenjem.
Najvie izvoen zahvat u SAD-u je eluani bypass,
kod koga se laparoskopski ili klasinom operacijskom tehnikom kroji mali eluani rezervoar, a preostali dio eluca
ostavlja se u trbunoj upljini.Zahvat je za bolesnika bitno
tei od zaomavanja, ali su rezultati dugorono bolji.
Danas najtee /deblje/, super-super pretile osobe operiramo tehnikom krojenja eluca, s razdvajanjem puta kojim ide hrana od crijevnog puta kojim prolaze u i sok
guterae. Kontakt hrane i opisanih probavnih sokova uspostavlja se na 70-80 cm pred poetkom debelog crijeva,
to omoguava da se iskoristi samo dio sastojaka hrane,
neophodan za ivot bolesnika. Takve bolesnike moraju
trajno pratiti kirurzi i internisti, s trajnom nadoknadom
vitamina, minerala i drugih elemenata.
Za lijeenje, indikacije za kirurko lijeenje i sve
druge informacije obratite se u Kliniku bolnicu Sestara
milosrdnica, Zagreb, tel.01-3787 633 ili 586, Ambulanta
za kirurgiju pretilosti.
Prof.dr. sc. Miroslav Bekavac Belin
Tretman pretilosti
GRUPA JE ZAKON
U posljednjih nekoliko godina prevalencija pretilosti,
kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju, poprima karakteristike epidemije. imbenici nastanka i odravanja prekomjerne tjelesne teine
brojni su i razliiti za svakoga pojedinano.
Ipak, postoje neki opi faktori koji uzrokuju neadekvatne obrasce hranjenja i openito nedovoljnu brigu o
zdravlju, meu kojima su svakako stres i brz nain ivota te kulturalna i obiteljska obiljeja koja formiraju proces
hranjenja. Tako, npr., koristimo hranu kao lijek u situacijama kada smo tuni, zabrinuti ili nervozni, jedemo i onda
kada nismo gladni, a svi ostali jedu, hrana je pratitelj
svih slavlja i druenja i sl. Sve navedeno igra ulogu u nakupljanju suvinih kilograma.
Zaarani krug
Pretilost moemo definirati kao stanje prekomjernog nakupljanja masnoga tkiva u organizmu, i to kod ena
iznad 25% i kod mukaraca iznad 20% , a ona nastaje kao
posljedica neravnotee izmeu unosa i potronje energije.
Neki su od simptoma prekomjerne tjelesne teine: nekvalitetan san, umor, kratak dah, prekomjerno znojenje, slaba
pokretnost i bol u zglobovima, s moguim klinikim posljedicama za mnoge sustave organizma.
Moda paradoksalno, meutim, porastom broja pretilih ljudi u opoj populaciji, paralelno rastu zahtjevi za sve
veom mravou, to ima dodatne posljedice.
Dakle, osim fizikih, este su psiholoke komplikacije zbog neuspjenog lijeenja pretilosti. Nezadovoljstvo
vlastitim fizikim izgledom razvija komplekse zbog kojih
se osoba povlai iz okoline i od aktivnosti koje pruaju
zadovoljstvo jer se srami vlastitog izgleda. Na taj nain
osiromauju se kontakti, pa ak i brani odnosi, te raste
potitenost kao posljedica svojevrsne deprivacije, a osoba
za utjehu najee posee za hranom, koja opet vodi u zaarani krug debljanja i borbe s kilogramima. Gubitkom
zadovoljstva, frustracijama i postepenom socijalnom izolacijom nastaju i psihijatrijski problemi u obliku depresije,
anksioznih poremeaja i poremeaja prehrane.
Kao rjeenje navedenih problema, danas postoje razliite programske dijete koje se temelje na izbacivanju pojedinih namirnica ili grupa namirnica, izgladnjivanju i/ili
ekscesivnom vjebanju. Takoer, dostupni su nam razni
neprovjereni preparati za mravljenje, sumnjivog djelovanja, koji mogu biti opasni za zdravlje, a nude dramatine
rezultate u kratkom periodu i bez promjena prehrambenih
navika.
23
Jedan od naina kojim se mogu gubiti kilogrami jest

model koji se zasniva na pretpostavkama kognitivno-bihevioralne psihoterapije i u radu ukljuuje tri elementa:
1.
2.
3.
dio: Distinkcija izmeu gubitka kilograma i odravanja

eljene tjelesne teine
dio: Osvjetavanje potencijalnih prepreka u odravanju
eljene tjelesne teine
a. identifikacija i moderacija nerealistinih ciljeva gubitka kilograma,
b. diskreditacija briga oko body image-a,
c. direktno bavljenje primarnim ciljem pacijenta.
dio: Pomaganje osobi da usvoji i prakticira bihevioralne
vjetine i kognitivne odgovore potrebne za gubitak kilograma i odraavanje eljene tjelesne teine.
Prikaz modela
Model se zasniva na radu u grupi otvorenog tipa. lanovi se sastaju jednom tjedno, uz superviziju psihijatra, lijenice
ope prakse i psihologa, ali i uz autosuperviziju. Grupa poinje uzimanjem osobnih podataka, vaganjem na aparatu za
mjerenje sastava tijela, mjerenjem tlaka te uzimanjem podataka
iz posljednjih krvnih pretraga radi kontrole masnoa, glukoze,
kolesterola, eljeza i sl.
Rad ukljuuje hipokalorijsku dijetu (polaznici se savjetuju
o prehrani i dobivaju tablice s energetskom vrijednosti pojedinih namirnica), usvajanje novih navika prehrane te poveanje
fizike aktivnosti. Kod odreenih pacijenata (BMI>35) ukljuen je i lijek.
U poetku se panja posveuje upoznavanju pojedinog
lana na podrujima:
- povijest problema s regulacijom tjelesne teine,
- trenutno stanje,
- ostale informacije koje mogu imati utjecaja na tretman debljine,
- sve ostalo to pacijent smatra vanim prije poetka
tretmana.
Nakon upoznavanja svakog pacijenta, slijedi edukacija o
implikacijama koje pretilost ima na na organizam i ona se
nastavlja tijekom cijelog tretmana.
Vano je lanove upozoriti na oekivane pojave tijekom
procesa mravljenja, npr. pojavu naglih gubitaka i zatim tzv.
platoa, kako se ne bi demotivirali. Tijekom cijelog procesa lanovi dobivaju materijale potrebne za vlastitu aktivnu ulogu u
procesu gubljena kilograma te se kontroliraju neke psiholoke
varijable.
24
Na kraju svakog sastanka dobiva se domaa zadaa - pisanje dnevnika unosa hrane svaki dan u za to predvienu biljenicu s ucrtanom tablicom, gdje se biljei vrijeme, sadraj,
koliina i energetska vrijednost (kcal) obroka te misli i emocije
vezane uz hranjenje sa sljedeom svrhom:
- osvjetavanje obrazaca konzumiranja hrane (kada najee jedu, s kim, koju hranu) te okidaa prejedanja
kako bi anticipirali situacije rizine za prejedanje i
sami identificirali postupke i koliinu hrane koji odravaju pretilost,
- kontrola koliine konzumirane hrane i vlastitog ponaanja vezanog uz hranjenje,
- informacija voditeljima.
Uenje mitova
Iskustvo pokazuje da proputanje upisivanja hrane u dnevnik korelira s izostankom gubitka na tjelesnoj teini za protekli
tjedan ili ak dobivanjem kilograma.
Nakon analize dnevnika, analiziraju se situacije i izazovi
koji predstavljaju prijetnju kontinuiranom mravljenju, ue
se nova ponaanja konkretnim uputama i preporukama, dobivaju se novi zadaci i preporuke za kontrolu tjelesne teine. To
su najee upute vezane uz sam proces hranjenja (broj vakanja zalogaja, pauza izmeu zalogaja odlaganjem pribora, jelo iz
malih porcija, ei i manji obroci, izbor voa i povra i sl.).
Tijekom edukacije, polaznici razgovaraju i o nekim mitovima vezanim uz hranu, identificiraju svoje nauene obrasce
ponaanja koje smatraju djelomino odgovornima za trenutnu
teinu te popunjavaju upitnike koji pomau u toj identifikaciji.
Uloga je grupe da motivira ili savjetuje pojedine lanove na
temelju vlastitih iskustava.
Kontrola uinkovitosti tretmana radi se jednom tjedno vaganjem i raunanjem prosjenog tjednog gubitka na teini za
cijelu grupu te subjektivnim iskazima o proteklom tjednu i procjeni uloenog truda i napretka. Polaznici su praeni i nekim
skalama i upitnicima za procjenu raspoloenja.
Dosadanja iskustva svjedoe o vanosti osobne motivacije i spremnosti za usvajanje novih ivotnih navika u procesu
mravljenja, a nai pacijenti i nekoliko godina nakon zavretka
programa izvjetavaju o uspjenom odravanju eljene tjelesne
teine.
Doc. dr. sc. Veljko orevi, dr.med.
Probavni poremeaji
PEPTIKI ULKUS
Ulkus digestivnog trakta bolest je, koju je imao svaki deseti ovjek barem jednom u tijeku svog ivota. Tako
esta pojava te bolesti upuuje na posebnu pozornost pri
dijagnozi, lijeenju i prevenciji.
Oko 10% ljudi je imalo peptiki ulkus barem jednom
u toku svog ivota, a 2-3% ljudi oboljeva svake godine od
te bolesti. Bolest se javlja kod ljudi svih dobi, ali je znatno
rjea kod mlaih. Ulkus dvanaesnika najee se prvi put
javlja u dobi od 30 do 50 godina, a ei je kod mukaraca
nego kod ena, dok se ulkus eluca najee javlja u dobi
iznad 60 godina, a ei je kod ena nego kod mukaraca.
to je peptiki ulkus
Peptiki ulkus (vrijed)
otvorena je upala ili povreda
zatitnog sloja i sluznice na elucu, dvanaesniku (duodenumu)
ili jednjaku. Ulkus nastaje pod
djelovanjem klorovodine kiseline eluca i enzima pepsina,
kada postoji oteenje zatitnog
sloja na sluznici navedenih probavnih organa.
upalne procese na njoj, pa se isti mogu prenijeti i na dvanaesnik; smanjena je funkcija izluivanja unih kiselina, pa se
usporava i probava, zbog ega raste koncentracija eluane
kiseline, koja jae oteuje sluznicu probavnih organa i izaziva bol;
psihiko-emocionalni stres (napetost), takoer,
nije neposredno povezan s peptikim ulkusom kao uzrokom,
ali zbog smanjenog optoka krvi u probavnom sustavu, stres
usporava probavni proces razgradnje hrane i time poveava
koncentraciju eluane kiseline koja jae oteuje sluznicu i
izaziva pojaanu bol;
dehidracija organizma (koja je vrlo esta pojava
u starijih osoba, kod kojih je smanjen osjeaj ei) dovodi
do usporavanja izluivanja enzima i unih kiselina za razgradnju hrane, do vee koncentracije eluane kiseline, do
trulenja hrane zbog dugog zadravanja u probavnom sustavu
i daljeg oteenja sluznice probavnih organa, kao i do pojaanih bolova.
Uzroci
Danas je poznato da je oko
80% eluanog ulkusa i oko 90% ulkusa dvanaesnika posljedica upale i oteenja zatitnog sloja sluznice koje izaziva bakterija Helicobacter pylori. Ta bakterija nesmetano
se zadrava u elucu zbog svoje otpornosti na eluanu klorovodinu kiselinu izluivanjem specifinih enzima. Ostali
mogui uzroci pojave peptikog ulkusa posljedica su dugotrajne primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i lijekova
protiv bolova, kao to su acetil-salicilna kiselina (aspirin),
ibuprofen, diklofenak i drugi. Ti lijekovi oteuju zatitni
sloj sluznice probavnih organa pa, zajedno s djelovanjem
eluane klorovodine kiseline i enzima pepsina, oteuju
sluznicu i u dubljim slojevima, izazivajui vrijed.
Uzroci koji nisu primarno odgovorni za nastanak peptikog ulkusa, ali mogu pridonijeti njegovom pogoranju ili
teem lijeenju, jesu:
puenje, kod kojeg brojni kemijski spojevi otopljeni u slini poveavaju vjerojatnost za pojavu ulkusa te usporavaju proces ozdravljenja;
kofein, koji stimulira izluivanje klorovodine kiseline u elucu, poveava njenu koncentraciju i pojaava bol
postojeeg ulkusa;
alkohol kod alkoholiara izaziva oteenje jetre i
Simptomi
Najei je simptom peptikog ulkusa je ravnomjerna i
tupa bol, koja povremeno prestaje, pa se onda opet pojavljuje. Najintenzivnija je u zadnjoj fazi probave, kad je koncentracija eluane kiseline najvea, tj. 2-3 sata nakon obroka,
ali se javlja i kod praznog eluca, ako je neim potaknuto
izluivanje eluane kiseline (npr. glau).
U ostale simptome moemo ubrojiti uglavnom one
koji su posljedica usporene probave: nadutost, podrigivanje,
munina i povraanje.
Komplikacije
Mogue komplikacije kod ljudi s peptikim ulkusom,
posebno ako se ne lijee, jesu:
krvarenje (kada ulkus prodre duboko u tkivo i oteti
krvne ile, dolazi do njihovog krvarenja i pojave krvi ili crne
stolice, odnosno povraanja krvavog ili crnog sadraja),
25

perforacija stijenke (kada ulkus probije stijenku
probavnog organa, a hrana kroz otvor prodre u sterilnu trbunu upljinu i izazove teku i opasnu upalu),
suenje nekih dijelova i otean prolaz hrane (kada
je ulkus smjeten na ulazu jednjaka u eludac ili na izlazu iz
eluca i ulazu u dvanaesnik, gdje zbog oteklina moe doi
do suenja kanala za prolaz hrane i spreavanja njenog prolaza dalje, to najee rezultira povraanjem).
Dijagnostika
Prvi je postupak potvrda peptikog ulkusa na osnovi
simptoma, njegova lokacija, veliina i stanje rendgenskim
putem i endoskopijom, s moguom biopsijom tkiva u svrhu
mikroskopske analize.
Kako postoji razlika u lijeenju peptikog ulkusa kod
uzroka bakterije Helicobacter pylori i ostalih uzroka te bolesti, neophodno je najprije utvrditi da li je bakterija uzrok
ulkusa. U tu svrhu obavlja se pretraga krvi, daha, stolice i
tkiva (kod obavljene biopsije). U krvi i stolici trae se antitijela na tu bakteriju, a u dahu se analizira sadraj posebnog
ugljika koji se oslobaa kada ta bakterija razgrauje ureu.
Lijeenje i prognoza
Lijeenje peptikog ulkusa kod prisustva Helicobacter
pylori u osnovi se svodi na uzimanje antibiotika koji unitava tu bakteriju. Propisivanje ostalih lijekova ovisi o pacijentu, tj. o:
pacijentovoj dobi, opem zdravstvenom stanju i povijesti drugih bolesti,
opsegu same bolesti,
podnoenju pojedinih lijekova,
oekivanom tijeku bolesti,
pacijentovom odnosu prema bolesti.
U ostale lijekove moemo ubrojiti one koji smanjuju
koncentraciju eluane kiseline i one koji oblau sluznicu
zatitnim slojem. U sluaju komplikacija nekada je neophodno provesti i kirurke zahvate. Pravilnim lijeenjem postie se izljeenje u oko 90% sluajeva.
Preporuke za nain ivota
Preporuke puaima za prestanak puenja, zbog breg
ozdravljenja i spreavanja povratka peptikog ulkusa, potpuno su opravdane. U prolosti su lijenici preporuivali
izbjegavanje hrane bogate zainima, masnoama i kiselinama. Meutim, niti takva, potpuno
bezukusna hrana nije dala neke znaajnije rezultate u poboljanju stanja
bolesti peptikog ulkusa, iako je ponekad zbog slabije iritacije neto smanjivala osjeaj boli. Ono to je bitno
kod peptikog ulkusa (osim adekvatnog lijeenja) jest izbor takvog naina
ivota koji moe popraviti tijek bolesti
26
i osigurati bre izljeenje. Pritom treba obratiti pozornost na

one elemente koji utjeu na:
smanjivanje upalnih procesa, kako u cijelom organizmu, tako i u probavnom sustavu,
ubrzavanje probavnog procesa, zbog nie koncentracije eluane kiseline i spreavanja trulenja hrane
u probavnom sustavu.
Elementaran je nain za smanjivanje upalnih procesa
u organizmu onaj putem uravnoteene prehrane kojom se
uspostavlja ravnotea na razini antagonistikih parakrinih
hormona. Osim toga u organizam je neophodno unositi dovoljnu koliinu vode, radi detoksikacije cijelog organizma.
Uravnoteena prehrana
Osnovne preporuke u konzumiranju hrane mogu se
svesti na sljedee:
hranu uzimati u 4-6 obroka dnevno, u isto vrijeme,
jesti lagano, u malim koliinama na malim tanjurima,
ostatke hrane na tanjuru poistiti u smee,
potpuno eliminirati bilo kakve dodatke hrane nakon ili izmeu obroka.
Zdrava prehrana treba kalorijski sadravati svega 2025% masti (preteno nezasienih masnih kiselina), 20-25%
bjelanevina i 50-55% ugljikohidrata niskog glikemikog indeksa bogatih vlaknima. Takva prehrana osigurava ravnoteu izmeu antagonistikih parakrinih hormona.
Hrana treba svakodnevno sadravati svjee povre i
svjee voe zbog organizmu potrebnih vitamina, minerala i
ostalih fitonutrijenata, kao to su antioksidansi, radi dranja
slobodnih radikala u organizmu pod kontrolom. Pri izboru
hrane bogate bjelanevinama, kao to su mesne preraevine,
treba se vie orijentirati na konzumiranje bijelog mesa peradi i ribe, jer crveno meso (a posebno iznutrice) sadre znatne
koliine arahidonske masne kiseline, od koje se stvara grupa
parakrinih hormona koji potiu upalne procese.
Zbog izuzetno korisnog djelovanja omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja poeljna je konzumacija ribe barem 2-3
puta tjedno (ali treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagaenim
akvatorijima zbog sadraja brojnih toksina i tekih metala
posebno ive). Omega-3 masne kiseline posrednim putem
smanjuju stvaranje arahidonske kiseline, od koje nastaju parakrini hormoni koji potiu upalne procese (omega-3 masne
kiseline iz ribljeg ulja inhibiraju enzim delta-5-desaturazu,
koja stvara arahidonsku masnu kiselinu).
Za ubrzavanje probavnog
procesa neophodno je osigurati dovoljno vode u organizmu
(barem 0.2 dl/kg tjelesne mase
dnevno) za nuno izluivanje
svih probavnih sokova (kiselina
i enzima). Dehidriran organizam ne moe za probavu izlui-

ti dovoljno sokova, pa hrana predugo stoji u probavnom sustavu, gdje
umjesto njene razgradnje poinje
trulenje. Zbog toga je neophodno
popiti au vode 10-15 minuta prije svakog obroka. Pijenje vode nakon obroka taj problem dehidracije
uope ne rjeava, nego samo jo
vie produuje probavu zbog razrjeivanja ionako male koliine probavnih sokova.
Dugotrajni stres
Pojedinci koji su dugotrajno
izloeni psihiko-emocionalnom
stresu, moraju efikasno ovladati nekom od metoda oputanja (kao to
su npr.: autogeni trening, meditacija, samohipnoza, relaksacija i sl.),
kako bi izbjegli dugotrajne hormonalne poremeaje (posebno na razini parakrinih hormona) koji vode
u razvoj raznih vrsta kroninih bolesti (ovisno o genetskoj predispoziciji), pa tako i raznih upalnih procesa, zbog kojih je peptiki ulkus
esto jako bolan, a i teko izljeiv
u takvom stanju organizma.
Naime, nepovoljno djelovanje
stresa posebno se oituje u tome
to se smanjuje optok krvi u probavnom sustavu, smanjujui time
izluivanje probavnih sokova, to
za posljedicu ima sporu i dugotrajnu probava, koja dodatno pogorava stanje peptikog ulkusa.
Zdrav ivot
Zdravstveni problemi gornjeg
dijela probavnog sustava iziskuju
pravovremenu dijagnostiku, adekvatno lijeenje i nain ivota
prilagoen samoj bolesti. Takav
pristup sigurno dovodi do izljeenja i do uklanjanja neugodnih
simptoma, pa i opasnih posljedica
bolesti.
Bolesti titnjae
OD UMORA DO POJAANE
AKTIVNOSTI
Bolesti titnjae drevne su
bolesti ovjeanstva. Obiljeja tih
bolesti nalaze se u rezbarijama religijskih likova na spomenicima
kulture Hindusa, starog Egipta,
stare Grke i Rima.
Prije nove ere i kasnije, u
religijsko-filozofskom shvaanju
ivota i smrti, gua (struma) i egzoftalmus smatrani su posebnim
znakom bojim. Bolesti smanjene funkcije titnjae (hipotireoza,
miksedem, kretenizam i dr.) smatrane su kaznom bojom, odnosno pravednom kaznom za grijehe predaka.
Na podruju srednje Europe,
koja je bila pod utjecajem austrougarske medicinske kole, tada
uveni kliniar Robert James Graves, 1935., opisao je kliniku sliku
egzoftalmike guavosti Gravesove bolesti. Karl von Basedow,
1840. godine, opisao je Basedowljevu bolest.
Unato poznavanju klinike
slike i patolokoanatomskog supstrata, uzrok i nain nastajanja (etiologija i patogeneza) Basedowljeve
bolesti niti do danas nisu u cijelosti poznati, iako se uspjeno lijee
tijekom posljednjih desetljea.
Polovinom 19. stoljea operacijski nain lijeenja bolesti titnjae u europsku medicinu uveo je
Teodor von Billrot sa svojim uenikom Teodorom Kocherom. Oni
su izvrili, u to vrijeme vrlo sloenu operaciju odstranjenja titnjae
(tireoidektomiju).
Graa i uloga titnjae
titnjaa (glandula thyreoidea) normalno se nalazi u donjoj polovici prednje
strane vrata, leptirastog je oblika, izgledom slina slovu H, s desnim i lijevim renjem (lobusom) koji su spojeni isthmusom (spojnicom) i koji pokrivaju prednju
stranu dunika. titnjaa je najvei endokrini organ (lui hormone), s normalnom
masom 25-40 grama, i kod veine ljudi
je neuoljiva.
Epitelijalne stanice titnjae (tireociti) s unutarnje strane oblau folikule i

sudjeluju u sintezi hormona titnjae (T3
i T4) koji ulaze u krv. Za sintezu T3 i T4
potreban je jod, s dnevnom potrebom
oko 200 g, i sadraj joda u titnjai je
30-40 puta vei nego u serumu. Oko folikula (mjehura), u meutkivnom prostoru, nalaze se parafolikularne ili C-stanice koje lue hormon kalcitonin. Glavni je
uinak kalcitonina deponiranje kalcija u
kosti i sniavanje koncentracije kalcija u
krvi. Poveanje kalcija u krvi osnovni je
pokreta sekrecije kalcitonina.
27

glas, pojavu otoka, zamaranje, tee podnoenje hladnoe i prestanak znojenja,
pojaano menstrualno krvarenje ili impotenciju.
titnjaa ne obavlja svoju funkciju samostalno, karika je u lancu koji se
naziva endokrini sustav i ukljuena je
u krug mehanizma povratne sprege koji
ine hipotalamus - adenohipofiza - titnjaa, s jedne strane, i svih stanica tkiva
i organa potroaa tireoidnih hormona, s
druge strane.
Hormoni titnjae u stanicama tkiva

imaju metaboliku funkciju (preraivaka funkcija izmjene tvari u stanici), reguliraju rast, odravanje i normalan rad
organizma. Za luenje hormona titnjae
i djelovanje enzima proteinaze odgovoran je TSH koji stvara i izluuje adenohipofiza.
Hormoni titnjae djeluju na poboljanje kvalitete kontrakcije poprenoprugaste muskulature (miii skeleta), poveanje psihofizike aktivnosti, ubrzanje
sranog rada i pojaanje snage sranog
miia (s posljedinim porastom volumena krvi u cirkulaciji).
Kod bolesti titnjae s poveanjem
njene funkcije, kada postoji poveana sinteza i sekrecija tireoidnih hormona (hipertireoza, Basedowljeva bolest, toksini
adenom, toksina vievorasta struma i
dr.), kao posljedica nastaju: poveanje
bazalnog metabolizma uz gubitak tjelesne mase, pojaan tek, ubrzanje sranog
rada, lupanje srca, pojaana fizika aktivnost uz pojavu finog podrhtavanja prstiju aka, preosjetljivost i razdraljivost,
nepodnoenje topline i pojaano znojenje, a rjee se javljaju proljevi, poremeaji menstruacije ili potencije.
Kod oteenja tkiva titnjae (kronini limfocitni tireoiditis i dr.), ili izostanka stimulacije njenog rada (TSH iz
adenohipofize), nastaje smanjenje njene
funkcije sa smanjenom sintezom i sekrecijom tireoidnih hormona koja za posljedicu ima smanjen bazalni metabolizam
uz porast tjelesne mase, uz zadravanje
vode i smanjenje energetske potronje,
gubitak teka, usporavanje sranog rada,
fizike i psihike aktivnosti, promukao
28
Uestalost i uzroci
bolesti titnjae
Bolesti titnjae zauzimaju drugo
mjesto u endokrinolokim bolestima (iza
eerne bolesti). Uestalost i raznovrsnost bolesti titnjae razlog je da se u
okviru endokrinologije razvilo posebno
podruje tireologija. Bolesti titnjae
zahvaaju sve ljudske rase i, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, danas u svijetu boluje ili se lijei zbog
bolesti titnjae oko 250 milijuna ljudi.
Najea je bolest titnjae gua
(struma). U Europi je naroito prisutna
u pirinejskom i alpskom podruju, ali
je ima i u naim krajevima. U podrujima deficita joda (zemlja, voda, hrana)
ea je pojava strume koja se naziva
endemskom. Za razliku od te guavosti,
sopradina struma nastaje ili zbog strumogenih imbenika (tvari koje oteavaju sintezu tireoidnih hormona), ili zbog
raskoraka izmeu potreba organizma za
jodom i njegovog unosa hranom (pojaan
rast u pubertetu, trudnoa, dojenje i dr.).
Upalne bolesti titnjae (tireoiditisi)
uzrokovane su poznatim ili nedovoljno
poznatim imbenicima. Naglo nastaju
akutne (bakterijske) upale i subakutne
upale, koje su nepoznate ili mogue virusne etiologije.
Kod autoimunih bolesti titnjae,
hipertireoze ili Basedowljeve bolesti,
koja je ujedno i najea bolest titnjae
s poveanom funkcijom, identificirana
su protutijela u krvi za jo neidentificirani antigen, a est je uzrok hipotireoze
razvitak kroninog autoimunog (Hashimotovog) tireoiditisa.
Graves-Basedowljeva bolest (hipertireoza s difuznom strumom i oftalmopatijom) nepoznatog je uzroka, pojavljuje se u bilo kojoj dobi, najee u 3. i 4.
desetljeu ivota, uestalije u ena nego
u mukaraca (omjer do 7:1).
Izazovi ivota
(NE)AKTIVNOST
MLADIH
Mnoga istraivanja u brojnim zemljama pokazuju epidemiju porasta prekomjerne tjelesne mase i debljine, ne samo kod
odrasle populacije, nego ve i kod
mlaih narataja kolske dobi (pa i
najmlaih). Gdje su uzroci takvog
trenda i kako izbjei posljedice?
Ve 2/3 odrasle populacije u razvijenim zemljama zapada (a i kod
nas) ima prekomjernu tjelesnu masu,
a 1/4 je debela, emu je posljedica
itav niz raznih kroninih, pa i vrlo
tekih bolesti. No, ni mlae populacije kao da ne ele zaostati u tom
trendu jer ve vie od 1/4 mladih ima
prekomjernu tjelesnu masu (s indeksom mase iznad 25).
Razlozi i posljedice
Nagle i dramatine promjene u
nainu ivota ljudi dananje civilizacije uzrokovale su mnoge promjene
u organizmu, za koje u duljem vremenskom trajanju ovjek nema genetskog odgovora. U najznaajnije
promjene u nainu ivota spadaju:
promjena koliine i sadraja hrane
i naina prehrane,
bitno smanjenje tjelesne aktivnosti,
izuzetno stresan nain ivota i
rada.
ovjek se genetski nije promijenio
vie stotina tisua godina, a u posljednjih stotinu godina potpuno je
promijenio nain ivota, za koji organizam nije prilagoen. Posljedice su, usprkos enormnom napretku
znanosti i medicine, teke za ovu civilizaciju.
Dananja prehrana ovjeka zasniva se na industrijski procesuiranoj rafiniranoj i koncentriranoj
hrani, deficitarnoj mineralima, vi-
Dr. sc. Ivan Mihaljevi, dr. med.

taminima i drugim fitonutrijentima
neophodnim ljudskom organizmu,
a prebogatoj energijom koja organizmu nije potrebna, jer je ne moe
potroiti. Jedna je od posljedica takve prehrane u duljem vremenskom
razdoblju pojava inzulinske i leptinske rezistencije, ije su posljedice ne
Takva stanja s pojavom zdravstvenih poremeaja i moguim tekim bolestima, kakva uzrokuje
neprimjerena prehrana, jo vie pogorava sve manja tjelesna aktivnost
ljudi svih uzrasta, a posebice mlaih
populacija kolske dobi. Ta aktivnost
nije samo u funkciji utroka pretje-
samo povean indeks mase, kao vidljiv simptom, nego paralelno i pojava niza akutnih i kroninih bolesti,
ovisno o osobnoj predispoziciji pojedinca (tj. njegovom genetskom naslijeu), kao to su bolesti krvoilnog
sustava, eerna bolest (tipa 2), bolesti imunolokog sustava, maligna
oboljenja i druge (s krajnjim najneposrednijim posljedicama smrtnosti
od svih navedenih uzroka).
rano konzumirane energije, nego u

znaajnoj mjeri i u funkciji razvoja,
rasta i promjene samog metabolizma.
Takoer, stresan nain ivota u duljem vremenskom razdoblju (kod mlae
populacije to su razne frustracije i zlostavljanja) mijenja hormonalnu ravnoteu organizma na vie razina (endokrino,
parakrino i autokrino), kao i njegov metabolizam, a posljedice su sline neprimjerenoj prehrani i slaboj tjelesnoj aktiv-
nosti, tj. mogu dovesti do razvoja tekih

bolesti, ne samo psihikih, nego i somatskih bolesti.
Porast mase ve u ranoj dobi
Brojne studije ukazuju na epidemioloki porast tjelesne mase ve u djejoj
dobi u mnogim zemljama, pa ak i u Kini,

koja je skoro donedavno bila poznata po
velikoj borbi protiv gladi. Takoer, neke
viegodinje studije upozoravaju na vrlo
ozbiljnu opasnost takvog trenda, jer djeca poveane mase imaju poveanu masu
i u odrasloj dobi. Vjerojatnost za poveanu masu u odrasloj dobi gotovo je deset
puta vea kod onih koji su kao djeca imali poveanu masu, u odnosu na one koji
su kao djeca bili mraviji.
29
U Sjedinjenim Dravama ve 16%

adolescenata od 6 do 19 godina (kolska
djeca) ima povean indeks mase (iznad
25), uz stalan godinji porast njihovog
broja. Gotovo potpuna tjelesna neaktivnost velikog broja djece zbog stalnog
provoenja slobodnog vremena uz TV,
te potpuno neprimjerena prehrana cjelokupnog stanovnitva, svakako su glavni uzroci takvog trenda porasta tjelesne
mase u toj dobi.
vonja biciklom, rolanje,

igra u prirodi, razne igre na vodi,
crtanje i slikanje, uenje jednog ili vie
stranih jezika, uenje sviranja ili pjevanja,
modno i drugo kreiranje,
kuharske vjetine, uzgoj nekog bilja,
bavljenje nekim ljubimcem,
izrada rukotvorina, itanje dobre knjige,

ukljuivanje u dobrotvorne akcije, dopisivanje s prijateljima,
ukljuivanje u akcije zatite prirode,
pisanje pria i doivljaja.
U pogledu tjelesnih aktivnosti, neophodno je naglasiti da je djeci, zbog njihovog razvoja i rasta, potrebna vea aktivnost nego odraslim osobama. Za onu
djecu koja nisu poveane mase, potrebna je dnevna tjelesna aktivnost od barem
30-45 minuta, dok je za onu koja ele
smanjiti svoju poveanu masu, potrebna
minimalna dnevna aktivnost od 60-90
minuta.
Uz redovitu tjelesnu aktivnost, za
djecu je neophodno i pravilno programiranje obroka:
po koliini - manji obroci,
po sadraju - izbjegavanje rafiniranih
i koncentriranih ugljikohidrata visokog glikemikog indeksa, uz dovoljno
bjelanevina, povra i voa, a u sluaju
veih tjelesnih napora, i dovoljno masnoa,
po uestalosti-4-5 obroka dnevno,
dovoljna koliinu vode, bez slatkih sokova.
Uz programiranje opih, tjelesnih
i prehrambenih aktivnosti, djecu je neophodno pravilno i stalno poduavati o
zdravom nainu ivota.
Programiranje aktivnosti
Ako je dijete na putu poveane tjelesne mase i nedovoljno tjelesno aktivno,
provodei vrijeme uz TV, uz razne grickalice i slatke sokove te stalno razmiljanje o hrani, gaenje televizora treba
biti prvi korak u ispravnom postupku roditelja. Drugi je korak roditelja programiranje nekih drugih aktivnosti za djecu, tjelesnih i netjelesnih, u kojima nema
mjesta za sjedenje uz TV.
U znaajnije aktivnosti djece kolskog uzrasta, uz kolske obveze, potrebno je, radi korisnog popunjavanja slobodnog vremena, ukljuiti i neke od sljedeih
aktivnosti u koje se djeca mogu ukljuiti
ovisno o osobnoj sklonosti ili elji:
bavljenje nekim sportom, rekreativno
ili natjecateljski,
dulje etnje,
uenje raznih plesova, ritmike ili baleta,
30
Vrtna rua
(Rosa centifolia L.)
Rua potjee iz Perzije - odakle su je, u srednjem vijeku, Rimljani prenijeli u Europu. Zanimljivo je napomenuti
da je u srednjem vijeku vrtna rua bila vrlo poznata i cijenjena ljekovita biljka, ali je kasnije pala u zaborav. Tako
mnogi, i danas, ruu dre ukrasnom i miriljivom biljkom
koja se vie koristi u kozmetici nego kao pomono ljekovito
sredstvo. To je, dakako, nepravda prema vrtnoj rui jer je
ona korisna ljekovita biljka. Takoer je potrebno istaknuti
da slubena medicina ni do dana dananjega nije priznala
ruinu ljekovitost, ali narodna medicina u rui vidi dobar
lijek za vie tegoba.
Vrtna rua uzgaja se u vrtovima i postoji ak nekoliko tisua vrsta koje se razlikuju po boji, mirisu, obliku...
U kozmetici ruino ulje igra izuzetnu ulogu pa je njegova
proizvodnja u nekim zemljama (Turska, Bugarska, Francuska,
Njemaka...) dosta rairena i predstavlja znaajnu gospodarsku djelatnost.
Za proizvodnju jednog kilograma ruina ulja potrebno je
osigurati 2.300 do 3.000 ruinih latica (kao sirovine). Ba zbog
toga je ruino ulje vrlo skupo.
Ruine latice beru se prije nego to se cvjetovi potpuno
razviju. Ponekad se od rua beru samo prvi pupoljci. Ruini
cvjetovi beru se po suhom i toplom vremenu, od travnja pa sve
do kasne jeseni. Latice rue treba paljivo i naglo osuiti da bi
to manje izgubile miris i boju.
Rue koje se uzgajaju u zdravstvene i kozmetike svrhe ne
smiju se gnojiti umjetnim gnojivom niti kropiti pesticidima.
Suhe ruine latice treba uvati u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama kako bi sauvale miris i do godinu dana.
Cvijet rue sadri galusovu kiselinu, galusov tanin, glikozid kvercitin, eterino ulje, vosak, eer, boju i mineralne soli.
Ruin je cvijet taninska droga, antiseptik i aromatian adstringens za vanjsku i unutarnju uporabu. Ona ubija bakterije u
elucu i crijevima te pomae u lijeenju eluanih tegoba.
Ekstrakt od latica (u dozi od 2-10 grama dnevno) lijei od
djejih kroninih proljeva, a odvar od 15 grama latica u jednoj
litri vode slui za ispiranje usta i grgljanje kod upale grla te
gljivica i afti u ustima.
aj od ruinih latica
Iz osuenih cvjetnih latica rue priprema se djelotvoran
ajni oparak koji se preporuuje za ienje krvi, a djelovanje
mu se poboljava dodatkom meda.
Koristi se i kao lagani purgativ. Takoer se pije kod utice,
prekomjerne menstruacije, nesvjestice, vrtoglavice, glavobolje
i bijelog pranja.
Ruin aj znatno jaa srce, ivce, jetru i probavne organe.
Uvarak ruinih cvjetova, procijeen i uziman u gutljajima,
osvjeuje umorno tijelo, a ublauje i bolove mara i maternice.
Ruin aj pripravlja se tako da se jedna ajna liica ruinih latica prelije s dva decilitra uzavrele vode, poklopi i ostavi
da odstoji 10 minuta. Zatim se procijedi, zasladi medom i pije

pola sata prije jela.
Onima koji su prekomjernim uzimanjem antibiotika
unitili crijevnu floru, preporuuje se temeljita kura ruinim
ajem (tri puta dnevno, prije glavnih obroka, popiti po dva
decilitra ruina aja).
Ruin sirup (za jaanje srca)
Treba uzeti latice od 50 - 60 rua i preliti ih s pola litre
prokuhane i ohlaene vode te dodati pola grama vinske kiseline i ostaviti da odstoji 48 - 60 sati. Zatim procijedite kroz istu
lanenu krpu. U dobivenu ruinu vodicu umijeate pola kilograma livadskoga meda, ulijete u boce i sterilizirate. Ruin je
sirup vrlo dobar napitak za jaanje srca.
Ruina rakija (za masau)
U litru rakije (lozovae) stavite 5 dekagrama suhih ruinih latica i ostavite da odstoji 8 dana. Devetog dana rakiju
procijedite kroz lanenu krpu.
Ruina rakija pomae kod prhuti, akna, uganua i reumatskih bolova.
Ruino ulje
U dva i pol decilitra maslinova ulja stavite 5 dekagrama
suhih ruinih latica te drite na toplom mjestu 30 dana. Svakog
dana ulje treba promukati. Nakon mjesec dana ulje procijedite i koristite kod opeklina, rana, ozeblina i raspucane koe.
Rua u kozmetici
Mnogi za ruu kau da je podjednako dobra koliko je i
lijepa. Osim za zdravlje, rua se koristi i za ljepotu, naroito za
njegu koe, a ulazi u sastav mnogih kozmetikih preparata za
njegu oiju, usana i - openito lica.
Ruina vodica
Pripremite latice od 5 do 6 veih rua, jednu mrkvu i nekoliko listova metvice. Ruine latice, listove metvice i mrkvu
(narezanu na kolutie) kuhate oko pola sata u jednoj litri
vode. Zatim ohladite, procijedite i ulijte u manje boice. uvajte na hladnom mjestu najvie nekoliko dana.
Ruinom vodicom moete svakodnevno mazati lice, naroito ako je koa masna ili obiluje aknama.
Borislav Ostoji
31
govorili su nam...
svako jutro
jedno jaje,
organizmu
snagu daje!

NZL 5 6 2007

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

NZL 5 6 2007

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GODINA XLX, BROJ 568-569/2007, SVIBANJ - LIPANJ, CIJENA 7,00 kn, ISSN 0351-9384 Potarina plaena u poti 51000

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Debljina javnozdravstveni izazov dananjice

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Debljina - poast modernoga doba

JEFTINA HRANA, SKUPO ZDRAVLJE

lino iskustvo i umijee te vrijeme, ne

izuzetno vaan uzrok epidemije debljine.

debljinom. Komplikacije su debljine: koronarna bolest, srane aritmije, modana

rono bolje rezultate u znaajnog broja

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

vie metoda: promjenu naina prehrane (niskokalorijsku, ali redovitu

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEINE (UPPT)

Grad Rijeka: Za zdraviji ivot

HRANE LI SE RIJEANI ZDRAVO?

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Utvreno je da prosjena visina ispitanika iznosi 172

< 19,1 BMI prenizak

< 20,7 BMI prenizak

19,1 25,8 BMI idealan

20,7 26,4 BMI idealan

25,9 27,3 BMI malo

26,5 27,8 BMI malo iznad

27,4 32,3 BMI visok

27,9 31,1 BMI visok

32,3 44,8 BMI previsok

31,2 45,4 BMI previsok

> 44,8 BMI izrazito visok

> 45,4 BMI izrazito visok

Iz prikazanih rezultata moe se vidjeti da tek neto

ispitanika ima previsok indeks tjelesne mase, dok oko 5%

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Kako se hrane Rijeani

Budui da nain svakodnevne prehrane utjee na

Slijede rezultati o percepciji informiranosti graana

Kao to se moe vidjeti, graani Rijeke najee jedu

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Dakle, graani Rijeke najee koriste biljna ulja u

Zakljuak je istraivanja da su skupine, kod kojih bi

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

SMANJI UNOS I POVEAJ POTRONJU

kojoj tijelo hranom dobiva vie kalorija nego to je potrebno,

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

e) trebalo bi se hraniti domaom hranom(od svjeih i

sardela ili druga riba 125

+ kruh 150 g + 40 g rie,

+ povre za salate, juhe i

+ jogurt ili kiselo mlijeko

+ svjei kravlji sir 50 g

+ voe (jabuke, kivi, narane i dr.) 300 g

Ukupno namirnica 1485

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

udjel = BJ 12% + UH 46% + M 42%, iz ega jasno proizlaze

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

manju hrane. Obino se javljaju

emocionalni problemi vezani uz socijalnu adaptaciju. Gotovo svi ljudi koji

Hrana za smirivanje i utjehu

Zdrav nain ivota - moemo li izbjei dijabetes

JEDNA OD POSLJEDICA STRESA

ivimo usred epidemije dijabetesa.