AGRESIVNOST U DJEJOJ DOBI

.
Javlja se upravo u vrtikom uzrastu kad se u novoj sredini okupe razliiti pojedinci
suoeni s novim zahtjevima.
AGRESIVNO PONAANJE KOD MALE DJECE UVIJEK ZNAI ILI OBRANU
NEEG ILI BORBU ZA NETO !!!
Agresivno ponaanje u vrtiu
- Djeji vrti nije mjesto na kojem nema ili ne treba biti sukoba.
- Samo u situacijama sukoba dijete moe nauiti da su sukobi i njihovo savladavanje
svakodnevni dio ivota i da ne moraju znaiti katastrofu.
- Ovdje upoznaju kompromis kao arobno sredstvo!
Bioloki i socioloki uzroci agresivnog ponaanja kod djece
- Bioloki faktori
- genetski
- Psiholoki faktori
- frustracija
- ljutnja
- stres
- Socijalni faktori
- utjecaj okoline
- obitelj
- subkultura
- mediji (tv, video igrice, internet i dr.)
Stres, agresivnost i bullying
- Normalna doza stresa potrebna je i neophodna djetetu za zdrav razvoj
- Stalna izloenost frustrirajuim imbenicima dovodi do prevelikog nagomilavanja stresa
- Rezultat je stresogeni odgovor u obliku promjena u ponaanju, somatskih bolesti,
kognitivnih problema.
- Promjene u ponaanju najee su u obliku agresije
- Agresija moe biti usmjerena prema sebi ili drugima.
Kako prepoznati dijete pod stresom?
Znakovi i simptomi stresa kod predkolske djece
- manjak samokontrole
- nemaju osjeaj za vrijeme
- nemaju potrebu za kontakt s drugima
- smanjena koncentracije ("sve ih interesira")
- promjene u prehrambenim navikama

- problemi sa spavanjem i govorom

- ne mogu rei odraslima kako se osjeaju
Reakcije djeteta na stres
- Povlaenje u sebe
- Anksioznost
- Regresija
- Preosjetljivost na jake i iznenadne zvukove
- Boje se biti sami
- Ljutnja
- Agresija
- Nekontrolirani pla
- None more
Roditeljski odgoj i agresivnost
- Studija na 2000 djece u dobi od 2-4 godine i kasnije u dobi od 8-9 godina je pokazala da
djeca iji su roditelji i odgajatelji koristili fizike kazne ili vikali na dijete pokazuju 39%
vie rezultate kod bullyinga i agresivnog ponaanja u dobi od 2-4 godine. A u dobi od 89-godina 89% takva djeca su pokazivala ak 89% vie takvih ponaanja.
- Podravanje agresivnog ponaanja dovodi do bullyinga ("Ako on tebe lupi, ti njega jo
jae")
- Odgajanjem neasertivnog djeteta poveavamo njegovu ansu da postane rtva
Televizija i agresija
- Pozitivna korelacija
- Djeca predkolskog uzrasta koja puno gledaju televiziju imaju vie vjerojatnosti da e se
razviti u nasilnika.
- Prema istraivanju kod 4-godinjaka, 3 sata gledanja televizije dnevno dovodi do 30%
veih ansi da e dijete biti zlostavlja. Pritom nije toliko vano to gledaju.
- Potrebno je supervizirati gledanje televizije.
- Bullying je naueno ponaanje !!!
- Ui se imitacijom.
- Dijete ui promatranjem onoga to drugi rade , a ne onoga to kau.
- Ako agresivnim ponaanjem postie cilj, dijete usvaja taj oblik ponaanja i koristi
ga u svim buduim sukobima.
Agresivna djeca postaju agresivni odrasli
- Djeca nasilnici imaju 25% vjerojatnosti da e do dobi od 30 godina imati kriminalni
dosje. Ostala djeca imaju vjerojatnost od 5%.
to vrti moe uiniti?
- Dobra suradnja izmeu odgojitelja, roditelja i kompletnog osoblja po pitanju bullyinga.
- Sastanak osoblja posveen samo ovom problemu
- Bolja supervizija tijekom odmora, ruka, igre u dvoritu
- Konzistentne mjere za agresivno ponaanje
- Pohvale za pozitivno i pro-socijalno ponaanje djece

- Specifina pravila grupe o bullyingu

- Roditeljski sastanci o bullyingu
- Ozbiljni razgovori sa rtvama i nasilnicima
to odgajatelj moe uiniti?
- Pozitivna direktna interpretacija o tome to se dogodilo
- Ako je potrebno, maknuti dijete iz aktivnosti na period ne due od dvije minute, ali bez
prisile
- "Gubitak privilegija" koje je to dijete imalo, na odreeno vrijeme
- Kad se dijete smiri, razgovarati s njim o drugaijim nainima na koje je moglo reagirati
- Pozitivno potkrepljivanje i pohvala za svaki oblik pozitivnog ponaanja
Neprihvatljivi oblici discipliniranja
- Bilo kakav oblik verbalnog vrijeanja i poniavanja djeteta koje moe dovesti do
smanjenog samopotovanja (ne etiketirati dijete !)
- Kazna koja ukljuuje: nasilno odvlaenje djeteta iz aktivnosti, udaranje, povlaenje, ili
bilo kakva vrsta prisile
- Zakidanje djeteta za osnovne potrebe kao to su hrana i odjea
- Izoliranje ili zakljuavanje djeteta u posebnu prostoriju
S obzirom da bullying ukljuuje 3 strane, potrebno je educirati sve tri:
- Nasilnika: Koristiti disciplinu i usmjeravanje. Biti vrst, ali pohvaliti i nagraditi svako
pozitivno ponaanje. Ukazati im na drugaije naine.
- rtvu: Nauiti ih vjetinama izbjegavanja nasilnika. Nauiti ih da imaju pravo rei
"NE". Nauiti ih da vjeruju da ete im pomoi.
- Promatrae: Nauiti ih da su odgovorni za svoja djela kao i za ono to nisu uinili kad
su promatrali nasilje.
Nauite djecu da ne budu nasilnici!
Nauite djecu da ne budu rtve!

- Demonstrirajte asertivno ponaanje (npr. Reci NE kad se od tebe trai neto

nerazumno).
- Nauite djecu da ignoriraju zezanje, da se okrenu i odu
- Nauite djecu da direktno trae ono to ele, te da se direktno obraaju jedan drugome
- Nakon konflikta meu djecom, traite od njih da scenu ponove, te zajedno pokuajte
pronai drugaiji nain
- Nauite djecu kako da se zauzmu za sebe i da kau napadau "Prestani!"
- Ohrabrite djecu da ne ustupe igraku ili mjesto napadau ("To ja sad koristim").
Napadai prestaju kad ne dobiju ono to ele, tj. kad rtva nije pasivna.
- Zajedno s djecom pokuajte nabrojiti sve nasilne radnje, te ih nauite da te radnje ne
koriste ili ne toleriraju.
- Ukaite im na dobrobiti pozitivne interakcije.

 povratak na vrh

ANKSIOZNOST KOD DJECE

Generalizirani anksiozni poremeaji
Prema prihvaenim i vaeim klasifikacijama MKB 10 i DSM IV poremeaji koji su se
ranije svrstavali u skupinu neurotskih poremeaja danas su zajedno uz stres i
somatiformne poremeaje svrstani u veliku opu skupinu pod nazivom anksiozni
poremeaji.
Jo je Freud 1894.g opisivao smetnje koje je svrstavao u anxiety neurosis to se kasnije
mijenjalo u kronina tjeskobna iekivanja i danas anksioznost koja obuhvaa cijelu
skupinu poremeaja.
Najei iako ne i jedini poremeaji iz skupine anksioznosti su:
- Panini napadaji - kratkotrajni period u kojem se iznenada pojavi strah do uasa uz
ubrzano kratko disanje, lupanje srca, guenje ili osjeaj da e se poludjeti
- Agorofobija - strah od odreenih mjesta i situacija
- Specifine fobije - anksioznost koja se javlja prilikom izlaganja specifinom objektu ili
situaciji. U ovu skupinu ubraja se kolska fobija.
- Socijalna fobija - strah izazvan izlaganjem osobe socijalnim situacijama
- Opsesivno komupulzivni poremeaji - obuhvaaju prisilne misli ili radnje kojima se
neutralizira anksioznost
- Generalizirani anksiozni poremeaji koje karakterizira preplavljenost nedefiniranim
tjeskobom
- Posttraumatski stresni poremeaj - koji se javlja sa specifinom simptomatologijom
nakon intenzivnog traumatskog proivljavanja
- Somatiformni poremeaji
Anksioznost u djejoj dobi je normalan dio razvoja a postaje problem tek kada
interferira sa akademskim, socijalnim i interpersonalnim funkcioniranjem i utjee na
djetetov razvoj.
Najei anksiozni poremeaji u djejoj dobi su:
- panini poremeaji
- fobije
- opsesivno kompulzivni poremeaji
- posttraumatski stresni poremeaj
- generalizirani anksiozni poremeaj

Prema istraivanjima prevalencija generalizirane anksioznosti u djejoj dobi kree se od

3% dok prevalencija tijekom ivota iznosi oko 5 %. Od svih anksioznih poremeaja
generalizirani anksiozni poremeaj ini 12%.
Dijagnostiki kriteriji za generaliziranu anksioznost su pretjerana zabrinutost koja se
manifestira kroz strahovanje, bojaljivost, neprekidno neugodno iekivanje. Takve osobe
imaju tekoe kontroliranja zabrinutosti, osjeaju nemir, napetost. Vrlo su razdraljivi i na
beznaajni vanjski povod uz izraziti umor, smetnje koncentracije, poremeaje spavanja.
Smetnje se kod djece neto razlikuju od smetnji kod odraslih. Takva djeca su
pretjerano zabrinuta oko vlastitih sposobnosti ili kvalitete nastupa. Fokus zabrinutosti
esto se premjeta s jedne brige na drugu. Najee su nesigurni i imaju lou sliku o sebi
to se manifestira bilo u bojaljvosti, bilo u neprekidnom ponavljanju aktivnosti uz stalno
nezadovoljstvo uinkom. Treba im sigurnost i pohvala a da bi to postigli pretjerano su
revni do perfekcionizma. Vrlo esto su prisutne somatske smetnje u obliku glavobolje,
trbobolje, iritabilnosti.
Generalizirana anksizonost se vrlo esto javlja zajedno sa separacionom anksioznosti,
socijalnim fobijama, hiperaktivnou /ADHD/ ili depresijama.
Uzroci anksioznosti nejae se dijele na:
1. Psiholoke od kojih se kao najdogovorniji imbenik smatra poremeaj u ranim
odnosima posebice odnosi majka - roditelj - dijete a kasnije u razvojnim uvjetima,
zahtjevima podrkama, pohvalama, kaznama i dr.
2. Socioloki imbenici su pod utjecajem socijalne sredine i izostanka socijalne podrke
sa posebnim naglaskom na kolsku sredinu, ali i ostalo okruenje.
3. Bioloki imbenici uzroke generalizirane anksioznosti trae u genetskim imbenicima
to potvruju analize obiteljskog stabla, blizanaca te adoptivnih i biolokih roditelja. Kod
genetskih imbenika ne smije se zanemariti psiholoki utjecaj roditelja i identifikacija sa
roditeljem.
Brojna istraivanja govore o promjenama na mozgu, ulozi neurotransmitora / porast
dopamina, histamina i snienje GABE dok se u odnosu na serotonin ankzionost moe
podjeliti u dvije pod skupine, koje se razlikuju po klinikoj slici a vezuje se uz porast ili
snienje serotonina.
Dijagnoza se postavlja na osnovu razgovora sa djetetom kao i na osnovu dobivanja
podataka od roditelja. Vrlo vaan imbenik u dijagnostikom procesu je opservacija
ponaanja kako djeteta tako i odnosa djeteta sa roditeljem a primjenjuju se i brojni
upitnici i skale.
Kako je anksioznost poremeaj koji onemoguava djetetu njegov psiholoki socijalni i
bioloki razvoj vrlo je vano to ranije postaviti dijagnozu, i ukljuiti dijete u terapiju.
Najee se primjenjuje kombinacija terapijskih tehnika i pristupa od individualne
terapije koja je u zavisnosti od edukacije terapeuta, a cilj joj je osnaiti ego djeteta,

podii mu samopotovanje i pronai zajedniki tehnike i pristupe koje e dijete ugraditi u

svoj nain funkcioniranja. Obiteljska terapija je nezaobilazni dio terapije s obzirom da
problem i nastaje u ranim odnosima te je potrebno kroz tehnike obiteljske terapije raditi
na osvjeivanju loeg naina funkcioniranja i odnosa te pronalaziti zajednike terapijske
pristupe koji e mjenjati meusobne odnose i funkcioniranje. Grupna terapija ima
posebno znaenje u smislu osnaivanja i supomoi od osoba koje imaju sline probleme i
smetnje. esto djeca sa anksioznim poremeajima smatraju da se to samo njima dogaa,
smatraju se obiljeena to samo jo intenzivira njihov osjeaj manje vrijednosti i
obiljeenosti. Kroz grupnu terapiju prilagoenu djejoj dobi i potrebama mogue je
pokrenuti brojne mehanizme kako u samom djetetu tako i u odnosu i na ostale lanove
grupe. Farmakoterapija ima svoj nedjelivi dio u pomoi kod anksioznih poremeaja.
Najee se koriste anksiolitici i antidepresivi koji e pomoi, posebice u poetnom dijelu
psihoterapije da se dijete osjea sigurnije i oputenije to je pozitivan prediktor uspjeha
psiohoterapije.
Vano je na kraju naglasiti da je okruenje djeteta vrlo vaan imbenik koji e mu ili
pomoi ili ga jo vie uvrstiti u njegovoj nesigurnosti i problemima. To je na prvom
mjestu kola ukoliko se radi o kolskom djetetu i nastavnici kao i itav razred igraju vrlo
znaajnu ulogu tako da je edukacija nastavnika i njihov odnos prema takvom djetetu
jedan od znaajnih djelova terapijskog procesa.
Posttraumatski stresni poremeaj u djece
Glavno obiljeje poremeaja je razvoj simptoma nakon nekog stresnog dogaaja, ali
koji je po svom intenzitetu takovih razmjera da je osobi bio ugroen njezin fiziki
integritet ili integritet neke osobi vrlo bliske osobe. Iako su reakcije na stresogene
dogaaje bila poznate mnogo godina one se tek u drugoj polovici prolog stoljea
stvrstavaju u skupinu posttraumatskog stresnog poremeaja dok su ranije bile
dijagnosticirane vrlo razliito kao ratne neuroze i sl. Dakle kada se govori o
posttraumatskom stresnom poremeaju asocijacije idu prema ratnim stresovima mada
znamo da se moe javiti tijekom ivota uzrokovano drugim intenzivnim stresogenim
dogaajima te je prevalencija u opoj populaciji 1-14 % a u rizinim skupinama od 358% / ratnici, rtve elementarnih nepogoda, kriminalnog nasilja, zlostavljanja i sl /.
Prema vaeim dijagnostikim kriterijima MKB 10 i DSM IV dijagnozu moemo
postaviti tek onda kada su ispunjeni odreeni uvjeti kod ega kada se govori o djeci
moramo znati da su simptomi koje djeca ispoljavaju razliiti u odnosu na odrasle i zato
esto neprepoznati.
Za postavljanje dijagnoze mora biti prisutna:
A) izloenost traumatskom dogaaju koja je kod osobe izazvala strah, osjeaj
bespomonosti, uasnutosti. Kod djece takav dogaaj vrlo esto izaziva agitirano i
dezorganizirano ponaanje
B) javljaju se povratna i nametljiva sjeanja koja djeca ne mogu izverbalizirati, posebice
ukoliko se radi o djeci mlaeg uzrasta ali se manifestiraju kroz ponavljajue igre

traumatskih sadraja i depresivne reakcije koje se kod djece posebice izraavaju u

problemima hranjenja i spavanja. Ponavljajui snovi kod odraslih kod djece se javljaju u
obliku nonih mora, snovi u kojima se javljaju npr. udovita, vjetice i sl. Ponovno
proivljavanje traumatskih dogaanja kod djece su ponavljajue igre.
Inteziviranje smetnji javlja se nakon izloenosti situacijama koje podsjeaju ili
simboliziraju traumu to se kod djece javlja u obliku upornog plaa koje odrasli ne
razumiju
C) izbjegavanje poticaja vezanih za traumu uz otupjelost to se kod odraslih osoba
manifestira u izbjegavanju misli, sjeanja i razgovora o traumi dok se kod djece razviju
brojne fobije uz esto prositunu redukciju interesa, reduciranost afekta, osjeaj otuenosti
i besperspektivnosti.
D) simptomi pojaane pobuenosti naj ee se manifestiraju kao oteano usnivanje, kod
djece strah od odlaska u krevet bez pratnje odraslih sigurnih osoba, razdraljivost, ljutnja,
poremeaj paznje i oteana koncentracija
E) trajanje simptoma mora biti dulje od mjesec dana
F) javljaju se znaajne smetnje socijalnog, radnog i drugog funkcioniranjas kao
posljedica dogaanja
Vrlo esto se uz simptome posttraumatskog stresnog poremeaja javljaju depresija,
socijalna anksioznost, razliite fobije posebice kod djece a kod odraslih i adoldescenata
uzimanja alkohola i droge.
Prema istraivanjima postoje dva tipa traume koji mogu dovesti do PTSP-a: trauma tipa I
gdje je traumatski dogaaj iznenadni, nepredvidivi i moe se ponavljati i trauma tipa II
gdje je traumatski dogaaj kronini, oekivani, ponavljajui i osoba mu se ne moe
oduprijeti to je najee kod fizikog i seksualnog zlostavljanja to vidimo kod djece.
Klinika slika kod djece opisana je ve kod dijagnostikih kriterija ali je vano naglasiti
da su simptomi esto neprepoznatljivi za osobe koje se ne bave djecom jer se razlikuju od
dobro poznatih simptoma PTSP-a kod odraslih te traumatske igre, fobije, naizgled
bezrazloni ali uporni pla, odbijanje uz izrazitu prestravljenost ranijih aktivnosti ili
odlazaka na neka mjesta uz potpunu apatinost, gubitak apetiota, nesanicu. Igra je ili
ponavljajua ili je nema i sl. Dakle vano je uoiti promjene u ponaanju posebice kod
traume tipa II koja je ujedno i znatno ea kod djece dok je trauma tipa I ea kod
odraslih.
Posljedice traume po dijete su promjene u njegovom psiholokom, socijalnom i
biolokom funkcioniranju:
- Psiholoke posljedice opisane su ranije a na njih ukazuje promjena djetetovog
ponaanja.
- Socijalne su povezane sa izolacijom od ranijih aktivnosti, odnosa i komunikacije.
- Bioloke ukazuju na promjene u mozgu od smanjenja volumena hipokampusa.

Smanjenja funkcije lijevog frontalnog renja, medijalnog dijela temporalnog renja.

Pronaena je i redukcija metabolizma u talamocortikalnim dijelovima kao i promjene
noradrenerginog i serotonergionog funkcioniranja. Navedene bioloke promjene
dovode do promjena u kogntivinom funkcioniranju djeteta te su uz psiholoke i socijalne
faktore odgovorne za djeteovo zaostajenje u razvoju i neuspjenost na akademskom
planu.
Dijagnozu postavljamo na osnovu:
- Strukturiranog intervjua sa fokusom na traumatska dogaanja
- Opservacijom djetetovog ponaanja posebice neverbalnih poruka koje nam alje u igri,
crteu i odnosu sa odraslima
- Primjena skala samoprocjene / CAPS djeja i adolescentna verzija, CPSS djeja PTSD
skala CDI, MASC i Conners /.
Vano je to ranije postaviti dijagnozu radi pravovremenog ukljuivanja u terapiju koja
obuhvaa:
- Individualnu terapiju usmjerenu na proradu traumatskog dogaaja, stvaranje sigurnosti i
povjerenja i mjenjanje slike o sebi
- Grupna terapija
- Obiteljska terapija
- Terapija okoline i farmakoterapija.
povratak na vrh

BULLYING / NASILJE DJECE NAD DJECOM

to je BULLYING?
Bullying je nasilje djece nad djecom u koli.
Ono ukljuuje:
- Vee, jae dijete protiv manjeg i slabijeg djeteta, ili
- Grupu djece protiv jednog djeteta
Bullying moe biti:
- Verbalan: dijete omalovaavaju, prijete mu, plae ga, psuju mu
- Fiziki: dijete tuku, guraju, udaraju nogom, kradu njegove stvari ili ih unitavaju
- Socijalni: dijete je ignorirano, o njemu se ire glasine
- Psiholoki: dijete prate ili ga prijetee gledaju
Verbalni i fiziki bullying je direktno nasilniko ponaanje, dok su socijalni i psiholoki
bullying indirektno nasilniko ponaanje.

Takvo nasilje mora se razlikovati od obinog svaanja, tunjave ili nadmetanja. Razlika
je u tome to se bullying ponavlja, a postoji velik nesrazmjer u veliini i snazi izmeu
upletene djece. Ponekad nasilnik nije ni vei ni jai od svoje rtve, no ima mo jer su
druga djeca na njegovoj strani kako bi zatitila sebe.
Djeaci se obino slue direktnim metodama nasilja, dok djevojice ee koriste
indirektne metode. No, bez obzira da li je ponaanje direktno ili indirektno, kljuna
komponenta nasilja je psihika i fizika ustraenost koja se javlja ponavljano
tijekom vremena i stvara trajni osjeaj zlostavljanosti.
Djeaci su ee rtve nasilja u koli, te njih ee zlostavljaju pojedinci, dok djevojice
ee zlostavlja grupa. Djeaci su takoer ee zlostavljai od djevojica.
Djeca su najee zlostavljana u viim razredima osnovne kole, a u srednjoj koli,
naroito u viim razredima, broj zlostavljanja opada. Veliina i poloaj kole, te sastav
uenika nisu prediktorni imbenici kod kolskog nasilja.
Smatra se da je oko 15-20% uenika ukljueno u nasilje u koli, bilo kao rtva, bilo kao
zlostavlja.
Kako prepoznati bullying?
Bullying ponekad moe biti vrlo teko uoljiv. rtve su ve prije mogle imati sukobe i
potekoe u slaganju s drugom djecom ili s nastavnicima. esto ih nasilnici upravo iz tih
razloga i odaberu. Bullying se dogaa najee izvan vidokruga kole, daleko od oiju
nastavnika. Druga djeca najee znaju to se dogaa. rtve nasilja esto ne ele nikome
rei to se dogaa jer se srame ili boje da bi to samo pogoralo njihovu situaciju. Ako
ikome priznaju, onda je to ee roditelj ili lan obitelji nego nastavnik.
Neki znakovi bullyinga:
- Modrice, ogrebotine ili rane koje dijete ne moe uvjerljivo objasniti
- Oteena odjea ili imovina
- Nestajanje imovine
- Razne psihosomatske smetnje (glavobolje, bolovi u trbuhu)
- Smanjen interes za kolu
- Poputanje u uenju
- Nevoljko odlaenje u kolu
- Izbjegavanje razgovora o koli
- Neobjanjivi izljevi plaa, depresije ili pak bijesa
- Smanjen krug prijatelja
- Problemi spavanja, mokrenje u krevet, runi snovi
- Osjeaj nervoze ili potitenosti kad nakon vikenda doe vrijeme za povratak u kolu
- eli promijeniti nain odlaska i dolaska iz kole
- eli dodatni novac ne dajui uvjerljivo objanjenje ili krade novac od kue
Karakteristike rtve

rtve kolskog nasilja obino su anksiozna djeca, nesigurna u sebe, oprezna, plaljiva,
djeca koja reagiraju plaem ili povlaenjem, te nemaju brojne prijatelje. esto su sami i
najee s niim stupnjem samouzdanja, rijetko se suprostavljaju drugima. Nemaju dobro
izgraene socijalne vjetine. Obino su u dobrim odnosima sa svojim roditeljima koji su
prezatiujui. U koli ih se tretira kao razmaene, kao nekoga za koga sve rade roditelji.
Fiziki ih se ne razlikuje, naroito djevojice, dok su djeaci rtve ee krhkije grae.
Akademski uspjeh ove djece najee je iznad prosjeka.
Karakteristike nasilnika
Nasilnici su obino upadljivija i glasnija djeca, verbalno i fiziki agresivna prema
roditeljima i nastavnicima, te drutvu u cjelini. Impulzivni su, s jakom eljom za
dominacijom i potvrivanjem. Imaju potrebu za kontrolom i moi, moraju se osjeati
jakima. Ironija je u tome da su nasilnici esto iznadprosjeno omiljeni u drutvu. Dolaze
iz obitelji u kojima ili vladaju hladniji emocionalni odnosi ili fiziko kanjavanje. Ova
djeca o sebi imaju visoko miljenje, ali izrazit nedostatak empatije, odnosno nemogunost
suosjeanja s drugim. Ako ih se evidentira na vrijeme i prui pomo, 60% e ih do 24.
godine biti bar jedanput osueno za neko nedjelo, a 40% ak i vie puta
Posljedice kolskog nasilja
Postoji velika korelacija izmeu nasilja nad drugom djecom u kolskoj dobi i legalnih i
kriminalnih problema u odrasloj dobi. Kronini nasilnici nastavljaju svoj model
ponaanja i u odrasloj dobi.
rtve nasilja esto se boje kole koju smatraju nesigurnim i nepotenim mjestom. U
odrasloj dobi zna se zadrati osjeaj izolacije, usamljenosti i nesigurnosti u socijalnim
situacijama, te depresija i smanjeno samopotovanje.
povratak na vrh

ADHD
Poremeaj panje - hiperaktivni poremeaj
(ATTENTION DEFICIT HYPERACTIVITY DISORDER)
1902. godine George Frederic Still opisao je neka abnormalna stanja kod djece koja
karakteriziraju abnormalni kapacitet za koritenje panje, nemir, samopovreivanje i
destruktivnost.
Nakon 1920. godine nakon pandemije encefalitisa u SAD, primijeeno je da mnoga djeca
koja su preboljela encefalitis pokazuju promijenjeno ponaanje, najee u obliku
impulzivnosti, razdraljivosti, agresivnosti, poremeaja panje i nekontroliranog
izraavanja emocija. Za to su se okrivila minimalna oteenja mozga, pa je i poremeaj

dobio naziv : Minimalna Cerebralna Disfunkcija. esto se ni na koji drugi nain

poremeaj nije mogao otkriti ve je jedini kriterij bilo djetetovo ponaanje.
Kasnije se naziv mijenja, pa se uslijed pomanjkanja informacija o etiologiji poremeaja, u
naziv poinju stavljati simptomi. Tako danas imamo naziv Deficit panje / Hiperaktivni
poremeaj
PREVALENCIJA
Najee se u literaturi govori o 3-5% prevalenciji, iako ima autora koji daju podatak o
20% i autora koji daju podatak o 0,1% prevalenciji.
Dakle, prevalencija je u zavisnosti o dijagnostikih kriterija.
Danas se ipak uvrijeilo govoriti o prevalenciji 3-5%, s time da je poremeaj 4 x ei
kod djeaka nego kod djevojica, ei u gradskim nego u seoskim sredinama.
SIMPTOMATOLOGIJA / KLINIKA SLIKA
Klinika slika djeteta u zavisnosti je od dobi djeteta. Openito, smetnje se javljaju na
podruju motorike, panje, emocija, socijalnih odnosa, na perceptivno-motorikom planu
i na podruju kognitivnih funkcija.
MOTORIKA
Osnovne karakteristike su nemir, potreba za aktivnou i pokretom. Dijete je stalno u
potrazi za novim aktivnostima koje ga zanimaju vrlo kratko vrijeme. Djeca su nespretna i
nestabilna (vidljivo na tjelesnom, vidljivo pri oblaenju). Uslijed toga dijete esto ima lo
status u drutvu vrnjaka.
PANJA
Panja je kratkotrajna, fluktuirajua, dijete bez razloga naputa zapoetu igru ili aktivnost
i zapoinje novu. Panja nije selektivna, to znai da dijete nije u stanju uspostaviti red
vanosti. Svaki podraaj za dijete je od jednake vanosti, to je za dijete vrlo zamorno.
Kako slabi panja, intenzivira se motoriki nemir. Dijete obino uspijeva zadrati panju
maksimalno 20 minuta, ali u loe dane niti 5 minuta.
PERCEPCIJA
Potekoe vidne i slune percepcije. Nemogunost usklaivanja vidnih podraaja,
spoznajnih aktivnosti i psihomotorike. Rezultat je oteano itanje i pisanje. Istraivanja
pokazuju da 75% djece s poremeajima itanja i pisanja jesu djeca s ADHD-om. Pisanje
je neuredno, crtei su neuredni i neadekvatni za dob. Potekoe kod pamenja, potekoe
sinteze i analize, loa sposobnost diferencijacije. Dijete funkcionira ispod svog starosnog
nivoa, iako je opa inteligencija esto bolja no to na to upuuju njegovi kolski uradci.

EMOCIONALNO-SOCIJALNO PODRUJE
Tekoe u kontroli poriva, nemaju "konice" ni na somatskom ni na emocionalnom planu.
Na emocionalnom planu prisutni napadaju bijesa, frustriranost, neinhibirana
destruktivnost, emocionalna labilnost. esto neadekvatno reagira i na pozitivna i na
negativna iskustva (npr ne reagira na batine, kazne). esto su agresivni od najranije
dobi.esto je kod njih prisutna depresija.
GOVOR
ee od normalne populacije imaju problema s govorom. Prema nekim autorima ak
polovica djece s ADHD-om ima neke oblike poremeaja govora u obliku smanjenog
rijenika, loe gramatike i tekoe pronalaenja rijei. esto se izraavaju vrlo kratkim
reenicama ili samo jednom rijeju.
ODNOSI S OKOLINOM
S obzirom na njihove tekoe kao to su kontrola poriva, tolerancija na frustracije, djeca
su esto u sukobu s okolinom. Emocionalne veze su im povrne, ak i s roditeljima. Ne
pokazuju anksioznost uslijed separacije, lako stjeu poznanike, ali ih ne mogu zadrati,
ne mogu se prilagoditi grupi, imaju trajnu potrebu za dominacijom. Zbog takvog
ponaanja vrnjaci ih iskljuuju iz svojih igara, najee se tada ta djeca drue sa znatno
mlaom djecom.
Kud god krenu, s njima su svi nezadovoljni: u kui, u koli, u drutvu. Nailaze na stalne
kritike. Uslijed frustracija njihova agresivnost je sve vea.
RAZVOJ
Beba
Ve od roenja prisutni su problemi kod djece s ADHD-om. Ugroen je rani odnos
majka-dijete jer takvo dijete stalno plae, ne spava, odbija hranu, razdraljivo je.
Openito uzevi to su vrlo "teke" bebe. U prvim mjesecima kod te djece su esto
prisutne kolike. Dijete ne moe usvojiti ritam hranjenja i spavanja, te time dodatno
frustrira majku.
Predkolsko dijete
U predkolskoj dobi dijete je vrlo aktivno, mijenja aktivnosti i interese, kratkotrajne
panje, sve to radi je bez cilja. Ne moe mirno sjediti na jednom mjestu, ak ni za
vrijeme hranjenja ili gledanja TV. Ritam spavanja je i dalje poremeen tako da ta djeca
spavaju ili malo, ili isprekidano. Ne podnose disciplinu, ne reagiraju na uobiajene naine
discipliniranja, na vikanje ili kanjavanje.
kolsko dijete
esto se poremeaj prvi puta prepozna kad dijete krene u kolu. Tada se suoava sa
zahtjevima koje nije u stanju izvravati. Najee nastavnici prvi prepoznaju da dijete ima

problema.
- Ne sjedi na svom mjestu, ee razredom
- Ometa drugu djecu u njihovom radu
- Pria ili pjeva za vrijeme nastave
- Ne ispunjava zadatke u isto vrijeme kad i druga djeca
- Ne stie prepisati s ploe
- Nema uspjeha u diktatima
- Za vrijeme odmora odbaen je od druge djece ili se tue
- kolski uspjeh mu je vidljivo nii od stvarnih sposobnosti.
KAKO SE DIJAGNOSTICIRA ADHD?
Neki simptomi postojali su prije 7. godine ivota. Problemi se oituju u barem dvije
sredine (kuna, kolska, radna, okolina). Mora postojati jasno i znaajno oteenje
socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja. Dijagnostika ukljuuje:
- Dobivanje podataka o djetetovu razvoju (obitelj, zdravstveni karton)
- Intervju s djetetom
- Obiteljski intervju
- Standardizirane ljestvice (za nastavnike i roditelje, Conneri)
- Informacije iz kole (izvjee o uenju i funkcioniranju u koli, biljeke o ocjenama)
- Informacije o kognitivnom funkcioniranju (psiholog, pedagog, informacije o
inteligenciji, stupnju usvojenosti itanja, pisanja, raunanja i razvoju govora)
DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA
Poremeaj je ponekad vrlo teko razlikovati od nekih drugih poremeaja koji se javljaju u
djejoj dobi, a sline su klinike slike:
- Mentalna retardacija
- Poremeaji uenja
- poremeaji itanja
- poremeaji pisanja
- poremeaj matematikih sposobnosti
- poremeaj motorikih vjetina
- Psihijatrijski poremeaji
- prkosno ponaanje
- smetnje ponaanja
TERAPIJA
- Terapija usmjerena prema djetetu (individualna, grupna, medikamentozna)
- Terapija usmjerena prema obitelji (individualna, grupna)
- Terapija usmjerena prema koli, okolini, socijalnom okruenju
OSNOVNE TEHNIKE ZA PROMJENU PONAANJA - Nagrade (pozitivno
potkrepljivanje pozitivnog ponaanja)
- Tehnika gaenja (ignoriranje)

- Izolacija (kada gornje dvije tehnike ne pomau ili kad je djetetova aktivnost opasna,
trajanje 5-15 min)
OSNOVNA PRAVILA ZA RAD S DJETETOM U KOLI
Uz obitelj, kola je druga okolina gdje djetetovi problemi naroito dolaze do izraaja i
uzrokuju mu brojne posljedice po njegov akademski i socijalni status
- Sjediti u prvoj klupi
- Minimalizirati vidne i slune podraaje
- Jasno i jednostavno davanje uputa
- Kratke informacije
- Govoriti jasno i sporo
- Davati konkretne primjere
- Uestalo ispitivati dijete da ponovi to je reeno
- Hrabriti dijete, poticati
- Novi ili tei materijal dati na poetku sata
- ee pauze i mijenjanje sadraja
- Gratifikacija i za minimalan napredak
- Bez ocjenjivanja u poetku
- Individualizirani zadaci
- Bez zadataka da ita ili prepisuje dulje tekstove
- Rad u malim grupama
- Unaprijed odreena struktura sata Rutina
PROGNOZA ADHD-A
75% djece s ADHD-om preraste u adolescente s ADHD-om, 50% djece s ADHD-om
preraste u odrasle s ADHD-om