Professional Documents
Culture Documents
1 Vote
U naunim krugovima jo uvijek nije osporena obimna studija (Richard Lemay, Abu Ma Shar
and Latin Aristotelianism in the Twelfth Century: The Recovery of Aristotles Natural Philosophy
through Arabic Astrology) iz ezdesetih godina prolog vijeka utemeljena na tezi da je Zapad
upoznao Aristotelovu filozofiju preko prijevoda Abu Masharovih astrolokih djela sa arapskog
na latinski. Pod presudnim uticajem ovog princa astrologa (R. Zoller) u 9. vijeku je od
djelimino aristotelijanske astrologija postala kompletno aristotelijanska nauka.
U ovom tekstu e biti rijei o onom (centralnom) dijelu Aristotelove filozofije koji ne samo da
se moe primjeniti, nego jest (bio) primjenjen u astrologiji, iako vecina astrolokih autora to
eksplicitno u svojim djelima ne obrazlae; radi se o njegovom uenju o etiri uzroka (gr. aitia
optuba/tuba, uzrok u nedefinisanom smislu, prilika koji nema nikakve veze sa idejom da neki
dogaaj/stvar neizbjeno ini da se desi/postoji neki drugi dogaaj/stvar tj. kauzalitetom u
modernom znaenju/shvatanju). Aristotelova definicija ovog pojma obuhvata cetiri uzroka koji
predstavljaju odgovore na pitanja koja se moraju postaviti da bi se razumjelo ta neto jest.
Drugim rijeima svaka supstancija je odredjena pomou etiri uzroka tj. krivca za njenu
prirodu
1. materijalni uzrok odgovara na pitanje ono od cega se nesto sastoji; materija (gr. hyle /
lat. causa materialis) je odreena i kao izvor mogunosti da neto nastane, ono to je
potencijalno; pasivni princip
2. djelujui/pokretaki uzrok odgovara na pitanje odakle, od koga poinje nastanak,
kretanje i uopte, razvijanje, pasivnom daje formu (gr. entelecheia / lat. causa
efficiens); princip kretanja
3. formalni uzrok odgovara na pitanje po emu neto jest to to jest(ko?/ta?); pojmljiva
sutina/esencija, oblik, odreenost/kvalitet na osnovu kojeg neto jest to to jest (gr.
eidos/lat. causa formalis); aktivni princip
4. konani uzrok tj. cilj/smisao/svrha odgovara na pitanje koji je smisao? (gr. telos/lat.
causa finalis); princip svrhe
Moderna nauka i filozofija su najpoptunije odbacile etvrti uzrok tj. pitanje svrhe postojanja zato
to isto podrazumjeva volju, znaenje i namjeru u univerzumu ili skraeno reeno, Boga. U
Platonovoj filozofiji, forma tj.ideja postoji nezavisno od materije i prethodi joj u bilo kom vidu
materijalne manifestacije i tu se Aristotel ne slae sa svojim uiteljem za njega forme postoje
samo u kontekstu materijalne manifestacije tj. u spoju sa materijom. U rukama srednjevjekovnih
filozofa, ova Aristotelova doktrina e biti razraena u zakljuak da ne postoje idealne forme
(univerzalije) samo mentalni procesi koji ih zamiljaju a ti mentalni prcesi nisu stvarni;
poznat kao nominalizam, ovaj filozofski pravac utabae put propasti astrologije tj. uspona i
dominacije materijalistikog pogleda na svijet unutar koga astrologija vie ne moe imati smisla.
Odnos izmeu materije i forme je hijerarhijski a najvia forma (ne moe biti materija za neku
drugu formu) je dua (gr. psyche), koja predstavlja ono to ini bie ivim. Po Aristotelovoj
definiciji, dua je ono to neko bie ini tim jedinstvenim ivim biem a ne nekim drugim; svaki
ovjek/ivo bie stoga jest dua. Dua je djelujui/pokretaki uzrok bia, njegov formalni ali i
krajnji uzrok. Aristotelovo shvatanje rasta i razvoja individue podrazumjeva ostvarenje due u
materiji tj. dua pokuava da se ostvari u potpunosti u materijalnoj manifestaciji. Ostvarenje je
postepen proces koji zahtijeva vrijeme zato materijalni uzrok vremenski uvijek mora prethoditi
formalnom uzroku u manifestaciji; dok je materija uvijek potencijal, forma je esencija onoga to
neto jest a sve do sada reeno predstavlja temeljni princip astrologije koji je, kao to je ve
reeno, rijetko u djelima tradicionalnih autora eksplicitno i pomenut/objanjen. Medjutim,
postoje i takvi a jedan od njih je Johanes ener (Tri knjige o tumaenju horoskopa roenja,
XVI vijek) koji u VI poglavlju kae:
Ascendent i MO su signifikatori tijela (materija). Vladar ascendenta i vladar MO su signfikatori
due (formalni, djelujui i konani uzrok) Stoga, ukoliko su ascendent i MO oteeni, a njihovi
vladari su osloboeni malefika, to oznaava slabost/boleljivost tijela i zdravlje due(i
obrnuto).
Ascendent je naravno I polje horoskopa pa ono to vai za njega i njegovog vladara, vai i za sva
ostala polja (i planete u njima). Vladar polja/planeta predstavlja ono to to polje/planet pokuava
da postane a istovremeno je i ono to ih podstie/tjera na taj put ostvarenja sjetimo se ve
pomenutog principa da materija uvijek vremenski prethodi formi u manifestaciji a to
konkretno znai da znak na vrhu nekog polja/planet u nekom polju predstavljaju rani(ji) stadijum
razvitka dotinih faktora a vladar ovih komponenti oznaava krajnji rezlutat tj. ishod njihovih
signifikacija. Iz ovoga logino proizlazi i da je odsustvo aspekta vladara ka vlastitom
domicilu/planetu u njemu (gr. apostrophe okretanje od, otuiti
se/ostaviti=averzija/inkonjunkcija) loe budui da u tome sluaju ne postoji veza izmeu due
i tijela; tijelo nema (mnogo) mogunosti da poprimi formu due to ga spreava u potpunom
ostvarenju potencijala. Naravno, planet u vlastitom terminu ili triplicitetu e averziju sa
dispozitorom po domicilu/egzaltaciji lake podnositi od peregrinog planeta ili onoga u
padu/detrimentu budui da ima neto esencijalnog dostojanstva tj. autoriteta koji mu omoguava
funkcionisanje u skladu sa vlastitom prirodom.
Jo jedan primjer ove Aristotelove doktrine daje Antonius de Montulmo (O tumaenju
horoskopa roenja, XIV vijek): Kad materija izgubi odgovarajuu razmjeru i doe do
unitenja njene sistematske ureenosti, njoj preegzistentna forma nema vie snage da ostane u
itd.) su jo jedan sjajan primjer praktine upotrebe ove Aristotelove doktrine budui da se
uglavnom sastoje od glavnog i sporednog/sekundarnog vladara tj. glavni planet u tandemu
vlada duim, sporedni kraim vremenskim periodom; vladar dueg/glavnog perioda predstavlja
materiju koja e predstavljati bazinu prirodu/spstancu desavanja dok vladar kraeg perioda
simbolizuje formu koju e ta materija (pokuati) poprimiti. Zbog toga je od primarne vanosti da
se planeti vide (aspekt po znaku je dovoljan, prednost naravno imaju harmonini aspekti) ali i da
su po svojim prirodama bar donekle kompatibilni npr., kombnacija SA/VE to nije, posebno
ako je SA formalna komponenta ali kao i uvijek, dosta zavisi od esencijalnog/sluajnog kvaliteta
planeta. U profekcijama, profektirani faktor (najece se analizira 5 najbitnijih pozicija SU,
MO, asc, fortuna, MC) predstavlja materiju, dok planet na koji natalno (i/ili u solaru) stiu
predstavlja formalnu komponentu ukoliko nema kontakta ni sa jednim planetom, onda je vladar
znaka u koji stiu mjerodavan za kvalitet ishoda.
Izvorno uenje o ingresima https://klasicnaastrologija.wordpress.com/2014/06/11/o-ingresimaplaneta/ i tranzitima je takodje sazdano na ovom principu, pri emu tranzitirajui planet
predstavlja aktivnu tj. formalnu komponentu dok je tranzitirani planet materija shodno tome,
bolje je kad je formalna/aktivna komponeta benefik. Iz toga razloga je SA tranzit preko JU
fudamentalno drugaiji od JU trazita preko SA podrazumjeva se, ukoliko je dotini tranzit
uopte od znaaja jer je jedan od planeta i vladar datog perioda po nekom (ili vie) metoda
hronokratora.
Literatura:
Robert Hand, On Matter and Form in Astrology
Claudius Ptolemy, Tetrabiblos (transl. by Robert Schmidt)