l\lartln~.

T .. c.auwelloua paradigma . POllt. misao, vol. XXII / 19.,S/ , No. t-z, rtr. JJ0-131.

130

Izvorni znanstveni rad

UDK 301.153

Lasswellova paradigma masovnog komuniciranja

Tena
F11kultet

Martini

politikih

nauJc.a, Zagreb

Lasswcllova paradigma postavljena je na pet elemc.nuta: tko

ito - kojim lcanalom - konte - s kakvim uinlcom. Autor
Istrauje komunlkncljsk.i ptoces s polltolo&kog stajalita. U Lasswella 8e odnos izmeu tko l Jcome pojavljuje kao relacija Izmeu
onoga tko dominira l onih koji sc podrl:!uju. Tko, polljalac poruke, pojavljuje se kao &uclionlk u vla:sli dok je kome pa11lvni
prirnalac poruke. Lasswell postavlja problem e!ikasnootl komunikacijskog procesa. Porem E'.aj nastaje zbog nekvaliCiciranostl
osoba !to skupljaju i odailju in!01:'1nacijc. AuhJ1' je zanemario
mogunost transformacije obavijesnih sadi'Ul.}o od strane primaoca kao rezultat mikrostrukturalnlh odnosa. Nije zbog toga
mog;:~o dohvatiti dubinske strukture komunikacijskih procesn. LassweUov komunikacijski postupak odree!en je monoloki. jer je
obavijesni prc:. postavljen jednosmjerno.

Lasswcllova pa:radi,!lma postala je, tome je ve tri i pol desetljea, nezaobilazan model u odreivanju komunikacijskog procesa. Ona se temelji na
shemi . prem:etoj i.z teorije informacija, odnosno - ako se ide j~ dalje iz prikaza obavijcsnog toka kakav nalazimo u suvremenim teorijama jezika.
Pred Lasswellom je bio 7.adatak. da svojom paradigmom obuhvati sloene
komunikacijske procese kakvi se pojavljuju u suVTemenom drutvu gdje su
masovni mediji dostigli nagli razvitak, tako da se priopavanje ne pojavljuje
samo u novtm prijenosnim vidovima, nego zadob1va i nove kvalitativne znaajke. Valjalo je, dakle, obuhvatiti u jednoj metajezinoj predodbi sve aspekte informacijskih djelalnosti masovnih medija koji dominiraju u suVl'emcnoj drwtvenoj praksi. Paradigma je postavljena na pet elemenata: tko to - kujirn kana.lom - kome - s lcakvim uinkmn. Tvorac je obavijesti
obiljeen zamjenicom tlco, a potom se sklopom to oznauje sama informacija
ili obavijesni sadraj. Moda bi se to uvjetno moglo imenovati, prema semic:r
tik:im odrednicama, kao oz11aeno samoga informacijskog zn:lka. Trei element: kojim kanalom b1o bi medij ~to slui za prijenos obavijesnog sadraja.
Ako StnQ Lasswello"\"U odrednicu to pokuali imenovati prema semiotikim
odrednicama kao oznncno, zahtjevno je da i medijsku komponentu poslavirno u suodnos s tako odredenim obavijesnim sadrajem. Tada e se sintagma kojim kanalom nametnuti kao oznaitelj cjelokupnoga infonnacijskog
znaka, te se neraskidivo vezati uz drugu odrednicu u paradigmi: to. Time

lllortinh!, T ., L.anwe!IOUG pczradtgma . , Pout. ml.mn, \'ol. XX11 / lJ85/ . No. 1-l, dr. 130- m.

131

se dobiva relacija koju Lasswell nije odrtid.io, a imat e dalekosenih posljedica ne samo u analizi obavjje!>'Ttih oblika, nego i u razmatranju drutvenog
llspekta inf<>rmacijskih procesa. Cetvrtom sas!.av.nic.;<>m komP. odreuje se
primalac, odnosno subjekt prema kojem je informacija usmjerena, dok se
posljednjim petim elementom paradigme naznauje uinak samoga obavije.c;nog procesa.
Postavljena paradigma prua Lasswellu mogunost da ra.zgranii manstveno bavljenje obavijesnim procesom usmjeravanjem na pojedine sastavnice metajczinog modela. Tako se specijalist za sastavnicu tko bavi onima
koji tvore i upravljaju komunikacijskim procesima, pa taj dio naziva ..analizom upravljanja~. Onaj, pak, koji se bavi prouavanjem elementa to usmjeren je na ..analizu sadraj.a obavijellnog sklopa. ,.Analiza medija obuhvaa svojstva pojedinih kanala, kao .~to su radio, lisak, televizija, film i
druga komunikacijska sredstva. Kad su sredite interesa osobe koje su u
dohvatu medija, govori sc o ,.analizi primaoca (slubteljstva, publike). Ako
je ispitivnnjc usmjereno na pnsljedice komunikacijskog procesa. onda je
rije o analizi uinka... Lasswell naglauje da je u analizama uvijek jednostavnije kombinirati dva elementa paradigme, primjerice primaoca i uinak,
nego se ograniiti samo na jedan od njih. Bez obzira na ~ue kombinacije,
navedena paradigma omoguuje da ograniimo istraivaka podruja, pri
emu se nikad ne bi smjela izgubiti iz vida cjelina samog fenomena. Upravo
lo razgraniavanje komunikacijskog procesa d<>puta da se pojedini njegov
aspekt izlui i cjelovilije sagleda. Lasswell istie da je manje orijentiran na
promatranje odjelitih aspekata komun.ikacijskog procesa, a vie je usmjeren
na izuavanje njegove sveukupnosti. Po njegovu se miljenju svaki proces
moe ispitivati s ob-.drom na strukturu i njegovu funkciju. Lasswella ponajprije zanimaju funkcije, i pri tome je orijentiran na neke od funkcija, dok
same strukture ostavlja po strani. Bile bi to: nadziranje okoline, koordinac:r.ja
pojedinih dijelova drutva kao odgovor ruz okolinu., le prijenos d~tvenog
nasljea s ;edne gene.racije na drugu. Diplomali, predstavnici i vanjski dopisnici su specijalisti za okolinu. Urednici i novinari koordiniraju unutranje
odgovore prema samoj okolini, dok su odgajitelji, obitcljs.lci i kolski, prijenosnici drutvenog nasljea.
Po funkcijama koje je izabrao 1 koje smatra temeljnima, Lasswell se
ponajvie orijentirao prema sastavnici tko svoje paradigme, odnosno prema
tvoritelju obavijesti. Ta koncepcija proizlazi iz promatranja funkcioniranja
odredenoga vladajueg sustava i konkurentnih odnosa pojedinih politikih
sila. Na taj nain se element kome ili primalac same informacije pojavljuje
uglavnom u pasivnoj ulozi. On biva informiran i pitanje je, kad je o njemu
rije, kolika je protonost obavijesnog procesa. Naime, doseg nekoga obavijcsnog toka jest mjerljiv, pa se moe odrediti gdje se on prekida. Primalac
l!e pojavljuje u aktivnoj ulozi samo kad se provjerava djelotvornost odred~
noga informacijskog procesa, pa 7.ato ..kontrolori masovnog medija esto
koriste znanstvene metode da bi ispitali domaaj i efikasnost obavijesnog
toka. U prvom su planu vlast i nastojanje za prevla.Su. te se informaojstti
tokovi usporeuju sa ivanim sustavom ivotinja ili jednostavnih bia, iz
ega sc nadaje da je rije o vrstim strukturama koje nisu otvorene za proromjene, pa se obavjjcsna vrijednost, primljena izvana, potpuno podreuje, a
ono to se pak odailje u stvari je namijenjeno por.emeaju drugog sustava.

Martini,

T.,

Lus.~weUova

par n.tl.igma . ., Palit. m; . ao, Vol. XXTI / 11185/, No. 1- 2, 8tr. 130- 137.

132

Stabilnosi strukture pokazuje i to w veina poruka unutar neke sLedine,

drave, ne poremeuje centralne komunikacijske kanale. Vanjske se vdjednosti prim~ju i modificiraju kako bi se zadovoljile stanovite potrebe i odr~ala unutra.nja ravnote:Ga. Ideologija je, pak, koherentan skup odreenih
vrijednosti koje se pr.e nose u komunikacijskim procesima. Sve vie se u
suvremenom ..svijetu koriste obavijesna sredstva dn bi se dolo u doticaj s
primaocima unutar granica neke druge vlasti ili ideok>gije. S druge strane,
vladajue elite takoder su osjetljive na potencija1ne prijetnje unutar vlastite
sredine. Nastoji se nametnuti ubnja kad su u pitanju moguci politiki upiti
i istovremeno se reafirmira ideologi ja elite i potiskuju supNtne ideologije.
Nadziru se ne samo prijetnje koje bi mogle doi izvana, nego se nadgledaju
i opasnosti koje nadiru i:>. vlastite okoline.
'l'aj odnos vlasti i prevlasti u visi, posebno kad je rjje o kom un i kacijskom
procesu, o. efikasnosti ili neefikasnosti priopavanja. U ivotinjskom svijetu
djelotv<Jrna je ona komunikacija koja pomae da se ouvaju ili zadovol je
potrebe grupe. U ljudskoj zajednici efikasno.st se odreuje racionalnim prosui.vanjem kojim se postavljaju u suodnos ciljevi i vrijednosti. Zadatak racionalno organiziranog drutva jest da odredi i nadkire !akt<Jre djelotvorne
komunikacije. Mnogostruki su tnioci efikasne komunikadje, od medijskih
mogunosti do ljudskih sposobnosti. Tako, primjerice, obavijesni se tokovi
poremeuju zato to osoblje koje skuplja i odailje informacije nije dovoljno
kvalificirano, tc neprestano iskrivlj uje i zanemaruje odreene injenice. Nepoznavanje novih tehnikih mog-unosti spreava da se ne samo proiri dijapazon obavijesnog dohvata, n.ego i da s~ sadrajno obogati komunikacijski
proces. Swga je neophodno, da bi se dobila tona slika o protonosti informacija, pomno ispitivati sve znaajne inioce u obavijesnom lancu. Svatko
tko ispunjavo. neku ulogu u prijenosu obavije'>ti, od njezina ulaska do izlaska, trt!ba da bude objektom u prouavanju komunikacijskog ina. Odredivi koje su in}enice ule u obavijesni tok, mogue je, pratei komunikacijski proces, uoiti to im je pridodano ili oduzeto, odnosno do kakvih je
promjena dolo do izlaska u prijenosnom lancu. Pri tome Lasswell posebn,u
panju posveuje osobi koja je na poetku prijenosnog lanca, na ulazu obavijesti u komunikacijski proces.
Zanimljiva je d:U<;tinkcija i7me'l.t mase i rpublike, po kojoj se net.k<J
izdvaja iz mase kad postaje aktivan sudionik u politikom ivotu. Meutim ,
Lasswell toj rea]izadji ne posveuj e panju, nego je vie usmjeren na odnos
vladajuih prma <.mama kojima se vlada, tc na ISUprotstavljenoot jaiie :i
slablje vlasti. Istie da :.maWija vlast posveC.:uje manju pozornost slabijoj, dok
e budno pratiti na koji Min djeluje njoj ravna sila. S druge e, pak, strane
slabija vladajua snaga neprestano voditi rauna o jaoj vlasti. Sto se tie
odno.\ia unutar dravne zajednice, vodee klase strahuju od masa kad nemaju
istovjetnu predodbu drulvene zbilje kao pro:sjean graanin. U lom sluaju
rukovodei ljudi vie raunaju sn sukobima, nego sa skladnim odnosima s
vanjskim snagama. Posljedica. je toga nadzor komunikacijskih kanala to
omoguuje kontrolu druLvene zajednice u cjelini, jer se proputaju samo
one tvrdnje to su u suglasju sa stajalitima rukov{)deih slojeva.
Prema teoriji demokracije, istie Lasswell, racionalnost javnog mnijenja
ovisi o stupnju obavij~Lenost.i, upuenosti. Nije dovoljno odreena upoll'eba
ovo~ termina, jer se on pon-ekad shvaa u znaenju savr~ne upuenosti. Na-

Murtlfllt', T . ,

Lo~rsw"llmm

pnradlgmn .. ., l'oHt , ml1a0, Vol. XXII / 193$/ , No. J-!, srr. UO-J37.

133

suprot takvoJ upotrebi bilo bi pmmAnJP po kojemu ne bi bila rije o ,.savrSenoj.c. nego o ..ek:vivalentnoj .. upuenosti. Opaanja o danoj politikoj situaciji kakvog specijalli;ta. kojj je tome posvetio svoju CJelokupnu radnu
energiju. bit e uvijek obuhvatnija i preciznija od opaanja prosjenog
graanina. Zasigurno e laj odnos oslati zauvijek. Lasswell smatra da je. i
pored te razlike meu razinama upuenosti strunjaka i nestrunjaka mo~ue da oni budu suglasni u poimanju osnovnih drutvenih tokova. Stoga bi
jedan od ciljeva, koje bi sebi odredilo demokratino drutvo, bilo na;;lojanje
da !':e postigne ekvivalencija izmedu upuenosti eksperta. politiara i graanina.

U Lasswella se odnos izmeu tko i kome, odnos ~lljaoca i primaoca

poruke, pojavljuje kao r elacija izmedu onoga tko dominira i onoga koji
mu sc podreuje. Naime. Qllaj tko odailje poruku pripada vladajuoj drutvenoj grupj, koja nastoji 7.adrati uspostavljeni drutveni poredak. Primalac
je u takvom odnosu ne-aktivan, on je objekt u obavijesnom lancu, dok je
jedini subjekt sam odailjalac poruke. Diti obavijeten znailo bi, prema takvom stavu, biti neprestano pasivnim sudionikom info1macijskog procesa, kojim
se zapravo smjera dranju PQjedinca, <Jclnosno sredine u zactnnim relacijama.
Rije je o jednosmjernom odnosu, jer sc na primao~vo sudjelovanje rauna
samo kao na prihvat i usvajanje poruke. Ako se ispituje primaoevo reagiranje, tada se ocimjeruje koliko se on podredio informacijskom toku i usvojio
odaslanu poruku, a svaki akLivniji odnos prema informaciji smatr;w bi se
nedovoljno efikasnim obavijesnim postupkom. Moda je sam model takve
poruke ill obavijesnog toka najuoljiviji u reklamnim porukama. gdje nije
teite na predmetu o kojem se infnrmira. nego je teite postavljeno na
nagovor da se taj predmet posjeduje. Ne ide se za Lim da se netko obavijesti o neemu. to e rei da mu se predoe obj~.ktivne injenice prema
kojima se on onda postavlja s ob7.irom na svoje potrebe, nego sc primalac
nastoji cjelokupnim informacijskim postupkom podrediti i navesti da pasivno
prihvati poruku. Ono to je u reklamnoj informaciji eksplicitno. sadrano je
u svakoj poruci koja smjera da bude prihvaena bez ikakvoga kritikog
odmaka primaoc..1..
Lasswell promatra komunikacijski proces s odret>.noga potitolokog gledita. Zato sc i sam poiljalac pojavljuje kao onaj koji sudjeluje u vlasti,
pa je komuniciranje promatrano kao odnos vlasti i sredine. Meutim , Lasswellova paradigma ima daleko ire znaenje nego to je to dolo do izraaja
u njegovoj vlastitoj primjeni. b; politolokog oita dobivamo samo jedan aspekt komunikacijskog procesa, pri emu je naglasak upravo na odnosu izmel1u dominirajueg i dominiranog, ime se dobivaju samo posljedice, i to
tek nekih obavijesnih tokova, dok se ne uoava cjelovitiji konLekst sloenih
SUQdnosa u dtutvenoj pojavi koju imenujemo rpriopavanjem. Poemo li,
pak, od znaenja rijei ko.municirl:lnje ili openje, odmah uofuvamo da je
naglasak na intetsubjektivnoj re1arijl. 'rim pojmom obiljeuje se postupak po
kojem neto postaje dostupno drugome, izlazi iz subjeklivnog polja i poopuje
se. uavi tako u intersubjcktivni prostor. Tako se i u na.~im adekvatima nalazi znaenjska dimenzija koju nalazimo u latinskoj izvedenici komunikacija,
komuniciranje: uiniti neto opim i uspostaviti odnos sa svojom okolinom.
Opiti bi znailo biti u odnosu s nekim, uspostaviti suodnos. dakle oznaa
vanje meuodnosa ili aktivnog sudjelovanja uesnika toga ina, dok bi glagoli priopiti, l>aOpiti iskazivati sam postupak u pretvaranju neega u ob:a-

MaTti nll.', T Lauu:e11o11a paradigma . Polit. miRilO, Vol. XXII /1~5/, No. J-Z. nr.13D-131.

134

vijesni oblik. Njima bi se upravo iskazao jednosmjerni odnos odailjanja poruke prema njezinom primaocu. Komunicirati ili. na adekvat) opiti, kao
trajni glagoli, obiljeuju intersubjcktivni odnos i meuovisnost koja postojj
izmedu sudionika toga ina. Za socioloki pristup tome feno menu od presudnog je znaenja uoavanje navedenih vrijednosti, jer je samo tako mogue
zau7..eti dn1go oite nego lo je navedeno Lasswellovo. Nemogue je , naime,
uti u sloeni proces obavijesnih odnosa ako se pri tome .ne vodi rauna o cjelovitoj dru!tvenoj 7.bilji. Socioloki pristup. koji je usmjeren na sagledavanje
sveukupnosti drutvenog konteksta, prt.Lia mogunost da se sagledaju ne samo
posljedice. nego i uzroci komunikacijskih postupaka. Mediji masovnog komuniciranja nametnuli su da se u promatranju obavijesnih tokova zanemaruJu
kontekstualne vrijednosti, posebno kad je rije o primaocu poruke ili onom
elemenLu koji se u Lasswellovoj paradigmi oznauje kao kome.
Recipijent, primalac, uzima se kao gotovo neispunjeni prostor, kojj se
popunjava njemu pridodanim oblicima. Sredstva masovnih medi ja uspostavila su komunikacijski in koo priopavanje ili jednosmjerni odnos poiljaoca prema primaocu, a ne kao openje, to on PQ svome temeljnom znaenju
jest. Uostalom, i sama Lasswellova paradigma proizlazi iz takvog poimanja
komunikacijskog toka; on je izrazilo jednosmjerno postavljen i nije mu, osim
naznaka o ispitivanju uinka, ostavljena njegova primarna zna.ajka kojom se
poka?.uje meuodnos sudionika u obavijesnom procesu. Proirivanjem dosega
u odailjanju informacija kao da se smanjila i tp_me}jn;:~ komunikacijska relacija. odnosno openje na raun priopavanja, a time se poiljalac pretvorio
u apsolutnog subjekta. dok je primalac postajao sve vie p:tsivnim objektom.
Gubila se kontekstualna vrijednost koja posebno dolazi do izraaja u p rimanju obavijesti, te u njezinom, kad se o sredstvima masovnih komunikacija
radi, posebno neizravnom uzvraanju. Apsolutiziranjem - da pomalo i prenaglasimo imenovanje takva odnosa prema obavijesnom inu - odailjaoca informacija gubila se slojevitost toga uproteno sbvaenoga jednosmjernog postupku priopavanja kakav susre<..temo kod masovnih medija. PoiDjalac poruke obino je smjeten u prilino suat kontekstualni odnos, on biva predstavnikom vladajueg sloja, bilo politikog, bilo privrednog, a ta se pak grupa izdvaja iz cjelovitije sagledane okoline ili srf'dine. Njoj se pripisuje odreena znaajka koja kao da nastaje u zrakopraznom prostoru, le se pojavljuje poput kakve antropoloke konstante izdvojene iz same povijesne situacije. Ako se prenaglasi uloga od~iljaoca obavijesti, onda e se jednosmjerno
promatrati i sama poruka, odnosno element paradigme koji je oznaen zamjenicom to. Obavijest e biti, promatrana iz ti! perspektive, postavljanje neega u oblik : jn-formo (to e rei: dati llleemu oblik), koji pak proizlazi iz
relativno suenoga drutvenog sklopa, iz nekoga vladojueg sloja. Takva poruka i ma izrazito prJopavajuu vrijednost, to bi znailo da se njezin sadraj
crpi samo iz odailjaoeve sredine, a pode$ava se kod sluateljstva ili dru~
venog sloja kome je obavijest namijenjena. Ne vodi se rauna o tome da
obavijesni sadraj ue u komunikacijski suodnos, proces openja, nego samo
da poslui jednosmjernom inu priopavanja. Poruka je izrazito monoloki
struk.tULirana, jer se njezin sadriaj ne U\)Uuje primaocu kao 'PQ'liv na zajedniki odnos prema nekome ivotnom problemu, nego je postavljen kao jedina
mogunost da se tai fenomen uope sagleda.
U Lasswcl.la ie zapravo komunikacijski postupak izrazito monoloki odreen, jer se obavijesni tok jednosmjerno poima. Gubi se dijaloki odnos

Ma"htl,

T., Las~WI!U<Itla poradlgma .. , POlll. mUaO, Vol. XXll j JIIUf , Nn. 1-Z, str. L30-131.

135

izvornog komuniciranja u kojem se neprcstaoo izmjenjuju uloge odailjaoc.a

i primaoca. To ne znai da Lasswell mimoilazi problem kad inzistira na onomc to mi nazivamo monolokim ili priopavajuim onom. Znano je kako se
upravo razvojem sredstava masovnog komuniciranja gubila dijaloka dimenzija iniormiranja na raun jednosmjernog, monolo~kog postupka. Meutim,
izmicala je iz vida cjelovita kontekstualn.a situacija, jer sc medijski obavijesni
postupak uzimao kao jedini ili, to je donekle isto, jt::dino odluujui inilac
u informacijskim procesima. Usudili bismo se ustvr,diti da je na taj nain uoavan a povrinska, all ne i dubinska struktura informacijskih tokova. To jasno dolazi do izraaja u Lasswellovoj inlerpretaciji vlastite p aradigm e u kojoj
je 7come pretvoren ru publiku, sliuateljstv<l, koje je, vite Hi m anje, ~nodjc
lolvorna, odnosno t.rpna skupina, postavljena samo prema poiljaocu poruke,
dok je ona sama gotovo nemona da makar i u duljim vremenskim odsjeci
ma, dakle daleko polaganije nego to se to ini masovnim medijskim sredstvima, opi unutar sebe same, postavljajui u oblike, in-formo, vlastite egzistencijalne sadrlaje.
Lasswell je, suzujui obavijesni kontekst, usmjerio panju na tvorea poruke, koji mu se pojavljuje kao znalac. specijalist. Ako je komunikacijski odnos sveden na monoloki slijed. onda e se jasno pojaviti relacija poiljalac
prema primaocu, jer je recipijentu pripisana netvorbena funkcija. Pitanje je
samo koliko e on biii u stanju percipirati odaslanu obavijest. Zalo se, po
LasswelJovu miljenju, za razliku od monopolistiki pootavljenog obavijE's nog
postupka, demokratski odnosi mogu graditi na tzv. t>.kvivalentnosti u relaciji
izmedu strunjaka, kojj in!oi1IIlira, i nestrunjaka , koji je obavjetavao. Zanimljivo je kako iz su'-.ene perspektive, utem el jen e n a prornatranju odnosa
vlasti i sredine, i?.rAsta postavka o denwkratinome obavijesnom slijedu. koji
u biti to niJe. jer je utemeljen na j!;tome jednosmjernom principu koji susreemo i u komunikacijskom postupku s izrazitom tenjom da se nametnE'
poruka. Kao da se komunikacijski proces demokratizira benevolencijom samoga poiljaoca kojj nastoji pronala7.iti ekvivalencije u svojim znanjima. to
ostaju daleko opsenija, i onima koje posjeduje prirnalac. Opet smo dobili
jcdnosmjernost, jer u takvom odnosu jedino dobiva primalac, dok poiljalac
jedino daje. Dakle. bez obzira na namjeru poiljaoevu - ona moe bili i
najplemenitija - nemanro proces openja, nego akt priopavanja ili saopa
vanja. U komunikacijskom odnosu. koji ovdje odreujemo pojmom openje,
poiljalac uobliuje svoju poruku pod izravnijim uplivom primaoca. Primalac u izvornome komunikacijskom procesu, bez obzir a na medij, nije izvan
tvorbe poruke; on uvijek i svojim izravno neprisutnim glasom sudjeluje u
uobliavanju obavijesti koje su njemu upuen e. Traenje ekvivalencije, pri
emu e strunj ak pxonai kOdove istovjetne primaoevim, nije zapravo djelotvorno prisustvo o noga kome se upuuje po1uka. U tom sluaju komunicitati znait e stupiti s nekim u doticaj, prilagodujui se njegovome iskazanom k Odu. ali ne i njegovome egzistencijalnom prostoru. Zivotni krug primaoev ostaje tako izvan poiljateljeva dosega, to znai da se komunikacija
izobliila, postavi izrazito jednosmjernom. To bi znailo da ...communicare-.
ovdje i nadalje ostaje - uiniti neto opim, all gubei prvotnu zM~enjsku
vrijednost. koju je takoer imala ta rije: ,.porazgovarati se-<. izgubljena znaajka ne bj se odnosila samo na izravan doticaj dvaju komunikacijskih subjekata, nego i na neizravno prisustvo primaoca u tvorbi poruke, kakav je sluaj, primjerice, u epistolarnoj formi. U p ismu, kao obavije.<mom obliku, zas-

Marunlc', T ., t.anwlto~.:o

PQro~gmo . Poln .

mU.o. l.'ol, XXJI l a&3/ . Xo. 1- l , atT.

1~111.

136

tupl)eno je primaoevo egzistencijalno polje. te zamjenica drugog lica mnoine ili jednine nije samo izravno prizivanje neprisutnog sugovornika, nego
se i cjelokupna poruka organizira kao dijaloka. Time se. naime, ne pretpostavlja samo ekvivalentnost kiklova, nego se pri stavljanju neega u oblik,
odnosno priopenju skupa obavijesl.i. njihov po~iljalac sucljuje sa ivotnim
poljom primaoca, iako ne s izravno prisutnim sugovornikom. Demokratizacija komunikacije bila bi ne samo traenje ekvivalencije, kao to izn~i Lasswell. n~o ipostavljanje primaoca. .u sUJ(ovorniku poziciju. to proces openja
u svojoj osnovici sadri kao odnos dvaju subjckala, a ne relaciju subjekta
prema objektu.
Cini se da je i Lasswcllova paradiJ:tma rezultat. onog odno.~ prema masovnim medijima u kojem SP oituje snaan utjecaj to .c:11 ga sredstva imala
ne samo na mijenjanje komU!nikacijslcih vidova, :nego i na same prouavatelje
tih fenomena. Naime, razvoj i rasprostiranje masovnih medija namee potrebu da prouavatelji obavijesnih tokova apostrofiraju poiljaoca poruke na
raun primaoea. I.ruavajui monolokJ, kako smo ga ovdje nazvali, komunikacijski proces, u kojem je poruka postavljena kao nametanje neega, pri
emu J~;e primalac uzima kao objekt obavijesnog ina i rauna se na njegovo
prihvaanje, a nE' na njegovo suuestvovanje, an::~litiarima se nametnula
mo~li bismo uvjetno nazvati, komunikacijska makrostruktura. Ako bismo
uzeli masovne mt>dije kao dio komunikacijskP m akrostrukture. razliiti vidovi interpersonnlnog openja bili bi komunikaciiske mikrostrukt ure. Upravo
se. prihvatimo li navedenu distinkciju, u komunikacij~kim mikrostrukturama
mol!u dohvatiti stvarni uinci l komunikacijskih tokova sredstava masovnih
medija. Te su. pak, mikrostnJkture dostupne sociolokom raz:matraniu. budui da su njegove metode podeene :ta analiZl! slolfenih intcrsubjektivnih re-lacija. imaiui pri tome u vidu totalitet drutvenih sklopova. .TE'dan od osnovnih zadataka socioloqije ma~vnih komunikacija jPst izuavanie cielokupnosti
komunikacijsko#{ toka uspostavljeno~ srt>dstvima iroke difuzije. Poka7.alo se
da su dosadanja istraivan ja, pa tako i ovo Lasswellovo, na koie sc broini
istraivai po?.ivaju, zanemarila, pod utjPcajem novih obavijesnih tehnika.
viesloenosti komunikacijske prakse, u ovom sluAju posebice primaoca, odnosno njegovu osobnost i po.c;rP.dan utjecaj na samo~ poiljaoca. Novi informaciiski mediji uzim:mi su kao apsolutni novum koji stvara do tada nPoostojei komunikacijski odnos. Kao da se zaboravilo da su i prijanje kullure
imale svojevrsne naine ir~ obavjetavanja po koiima je primalac ostajao
bez moS{unosti i?.ravne replike ili neposrednog sudjelovanja u komunikacijskom procesu. UoavanjP novih medijskih vrijednosti prafeno je izmicanjem
slojevitosti novih medijskih iskaza. Stoga smo pokuali razluivanjem, kako
smo to oznaili, povt'inskih i dubinskih komunikacijskih pr<'lcesa ili struktura
ukazati na previde koji se pojavljuju u Lasswcllovoj analizi, inae vrlo utjecajnoj u novijem prouavanju masovnih medija.
Ako primaoca uzimamfl kao pasivnog sudionika masovnog obavjetavanja, teko e biti objasnili zato neke vladajue grupe. koje raspoldu obavijesnim sredstvima, ne uspijevaju nametnuti svoju interpretaciiu drutvene
. zbilje. Di, za~to je ista poruka razliito prihvaena u drugim sredinama? Nije
rije samo, kako bi neki ustvrdili, o neadekvatno sroenoj obavijesti, nego
je u igri ivotno polje primaoca u kojem nuno dola7j do transformacije obavijesnih sadraja s obzi:r<)m na informacijski sklop drutvene mikrostrukture.

J\lorttnlc!. T .. usswellova porlldlgmn .. , Poltt. muao, VoL XXJI / UI!J/ , No. J-J, su.

uo-rn.

137

Primal.1c dekodira poruku, to nije sporno, ali Laj postupak dekodiranja nije
uoa\'an u razmatranju masovnih komunikacijskih sredstava kao in o visan
o cjelovitijoj drutvenoj strukturi. iako je na njega djelomice uka?.ivano raunajui na obavijesne uinke. Prihval:itelj obavijesti uvijek je djelotvoran
~ udionik komunikacijskog postupka, pa i onda kad se ini da je poruku potpuno usvojio. U njega uvijek nastaje odredena transformaciJa informacijskog
sadraja, koja pak ima utjecaja u komunikacijskoj mikrostrukturi, i to neposredno, dok e preko nje djeloovati i na komunikacijske makrostrukturalne
odnose. Stoga bi valjalo daleko vie painje posvetiti komunikacijskom odnosu: rpojedin.ac - mikrostruktura, mikrostruktura - mak1ostruk.tura. Dobijemo li te relacije, pokazat e se u emu su zaista nastale promjene uvodenjem novih tehnikih sredstava u komunikacijske procese. Tada emo moi
dohvatiti dubinsku strukturu novih komunikacijskih postupaka, to smo ih
dobili razvojem suvremenih informacijskih medija, primierice radija i televizije.'

Ten<1

Martini

LASSWELL'S PARADICM OF MASS COMMUVl CATlON

Summar-y

Lasswell's paradigm ls based on five elements : who -

bl/ which

r.hanne~

to whom -

wha'
with whca effect. The author

examine~;

the communication proces:; uom a poliLical science aspect. In his vJew the relationship between who and to whom is
a rel~tionshlp between the domlnating and the dominated. Who,
the sender ot the message, his a sha.rc in power, while to whom is
a passive reclplcnl of the message. LasS\vell raises the problem
of lbe eCCicicncy or the communication pr~s. Breakdowns occur due to the mcompetence of persons who collect and transmlt
information. The author neglecl'l the possilbility of the transformation of lnfonnatlon content by the recipient as a result of microstructural relations. He has been there!ore unable to reach the
deeper structures of communication processes. L:l.s<>well's communication procedure has lhe charncter of monologue, entaillng
a one-way in!onnation process.

TemelJDa odreenja svoje paradigme Lasswell je izlo7.io u prilogu The Structure and Function of Communication in Society.. u knj izl: L. Bryson, The Communicanon oJ IdeaJ, a Book of Reading&, Harper, New York 194.8.