Dragan Damjanovi

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
HR 10 000 Zagreb, Ivana Luia 3
E-mail: ddamjano@ffzg.hr

Retrospektivna izloba Ivana Tiova u Galeriji likovnih

umjetnosti u Osijeku (srpanj rujan 2005.)
Slikar Ivan Tiov nesumnjivo pripada vrhu hrvatskog slikarstva kraja 19. i
poetka 20. stoljea. Iako dobrim dijelom u sjeni ostalih velikana tadanje
hrvatske umjetnosti (ponajprije Bukovca, Medovia, ikoa-Sessije i Crnia),
nezaobilazno je ime koje je stvaralo djela neprolazne kvalitete. Retrospektivna
izloba ovog slikara otvorena je u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku
poetkom srpnja ove godine. Nakon izlaganja u tom gradu, bit e prenesena u
rujnu u Zagreb, u Muzejsko galerijski centar Klovieve dvore. Osjeka
Galerija time radi ve drugi puta Tiovljevu retrospektivu. Prije gotovo dva
desetljea, 1988. godine, odrana je prva, autora Zdenka Tonkovia, koja je
rezultirala, naalost, vrlo skromnim katalogom, u skladu s ogranienim
materijalnim mogunostima vremena u kojem je odrana.
injenica da ista institucija organizira dva puta retrospektivu ovom slikaru
proizlazi ponajprije iz njezine tenje da se afirmiraju slikari regionalnog
podruja kojem Galerija pripada Slavonije. Ivan Tiov rodom je, naime, iz
Vikovaca, sela smjetenog nedaleko akova. To nije injenica koju treba tek
usputno spomenuti; blizina ovog gradia s monumentalnom historicistikom
katedralom, ijim je oslikom Tiov u djetinjstvu bio fasciniran, bitno je odredila
smjer njegova ivota. ivotni mu je put, kao u veine drugih naih umjetnika u
19. stoljeu, razapet izmeu dvaju glavnih stupova ondanje hrvatske umjetnosti
Strossmayera, kao graditelja katedrale koja je usmjerila Tiovljevu karijeru, s
jedne strane, i Krnjavog, kao glavnog financijera/naruitelja s druge. U sluaju
Tiova, Iso Krnjavi odigrao je i veu ulogu od uobiajene. Simpatizirao ga je
kao Slavonca, slao na usavravanja na inozemne Akademije, dao mu bezbrojne
dravne narudbe za zgrade posveene prosvjeti, kulturi i kultu. Tiov mu je to
vratio trajnom i potpunom odanou.
Gledajui izlobu i listajui katalog uviamo naravno, ne samo, kvalitete
ovog slikara, ve jednako tako i razloge zbog kojih je esto zanemarivan u
odnosu na ve spomenute svoje suvremenike. Nesumnjivo je vjet kolorist, esto
nas zadivi originalnou svojih kompozicija, a pojedini ubaeni detalji (npr. na
religioznim kompozicijama tepisi i drugi predmeti nadahnuti narodnom
umjetnou) dodatno ojaavaju taj dojam. Tiovu ipak nedostaje poneto
slobode katkad prisutne kod ostalih naih onodobnih slikara. Ne smijemo ga,

naravno, osuivati zbog toga. Kako je radio gotovo iskljuivo velike dravne
narudbe - oltarske slike u rimokatolikim crkvama, ikonostase u pravoslavnim,
velike svodne kompozicije Hrvatskog narodnog kazalita, te Zlatne dvorane
zgrade Odjela za bogotovlje i nastavu zemaljske vlade u Zagrebu - u njima se
(osobito u djelima za crkvu) nije niti mogao a niti smio previe osamostaljivati.
Bio je sputan eljama naruitelja, ikonografskim pravilima, ukusom vremena. Pa
i u tako skuenim okolnostima on ipak stvara neka antologijska djela, neka od
najznaajnijih produkata naeg kasnog (pa moemo rei katkad i zakanjelog)
historicizma te prijelaznog stila prema secesiji u slikarstvu.
Autorica je ovogodinje izlobe, te kataloga koji je prati, mr. sc. Jelica
Ambru, kustosica koja ve nekoliko desetljea istrauje povijest slikarstva
Osijeka i Slavonije. Spomenuti katalog do sada je, bez ikakve sumnje,
najreprezentativnija i najvea publikacija o ovom slikaru. Odlikuje se izuzetno
visokom kvalitetom reprodukcija s izvanrednim snimkama svih izloenih te
nekolicine neizloenih vanijih Tiovljevih djela. Katalog donosi i opiran tekst
autorice izlobe o slikaru, te iscrpnu bibliografiju vezanu uz ivot i djelo Ivana
Tiova, te njegovo posthumno pojavljivanje u tekstovima s polja likovne kritike.
Na izlobi su zastupljeni svi anrovi kojima se Tiov bavio religijske
kompozicije, (uglavnom iz vlasnitva akovako-srijemske i Krievake
biskupije), portreti, anr kompozicije, kompozicije iz narodnog ivota, alegorije.
Skupljeni su sa irokog podruja na kojem se kretao od Zagreba, Osijeka i
akova do Sarajeva. Iako je izloen doista velik broj njegovih radova za aliti je
to na izlobi ne susreemo niti jednu od njegovih brojnih kompozicija za
ikonostase grkokatolikih ili pravoslavnih crkvi, sasvim sigurno iz objektivnih
razloga i problema u posuivanju istih. Naime, takova se djela i kvantitetom i
kvalitetom istiu unutar Tiovljeva opusa. Ipak o toj vrsti njegova rada moe
nam svjedoiti izloena velika ikona Svetog Nikole iz grkokatolikog sjemenita
u Zagrebu. Zastupljena su i sva razdoblja njegova stvaralatva, od poetka 90-tih
godina 19. stoljea, do smrti, 1928. godine. Razumljivo, budui da je
kvalitativni vrhunac Tiovljeva stvaralatva kraj 19. i sam poetka 20. stoljea,
ovo je razdoblje i zastupljeno s najveim brojem djela.
Za pohvaliti je i izlaganje nekoliko onovremenih lanaka o ivotu
umjetnika (lanci iz Vienca o izlobama s poetka 20. stoljea, iz Svieta,
povodom slikareve smrti, itd.), budui da oni najvjerodostojnije svjedoe o stavu
suvremenika prema Tiovu. Vrlo je vrijedno i izlaganje Peievog teksta o
Tiovu, iz ezdesetih godina, kao nagovjetaja (re)afirmacije ovog umjetnika u
vremenu kada je povijesno-umjetnikom kritikom jo uvijek dominirao
jednostrani pogled na umjetnost i slikarstvo 19. i poetka 20. stoljea, iz strogih
vizura moderne i avangardi, gdje nije bilo puno mjesta, tonije reeno, puno
razumijevanja za akademski realizam tog vremena, a kojem Tiov svojim
opusom u cijelosti pripada.
Naravno, kao i veina izlobi u Hrvatskoj i ova pokazuje uobiajene
tehnike manjkavosti. Najuoljivije su bez ikakve sumnje neusuglaenosti

legendi. Tako je u istoj prostoriji, crte do crtea (kataloki broj 113. i 116),
prema legendi, jedan u vlasnitvu biskupije, a drugi nadbiskupije akovakosrijemske, dok se za crtee, na kraju djela izlobe na prvom katu, uope ne
navodi vlasnik. Klimatski uvjeti u kojima se slike pak nalaze, bar u trenutku
kada sam ja posjetio izlobu (utorak, 19. srpnja 2005.) nisu odgovarajui ni za
posjetitelja, a vjerujem ni za djela. Temperatura je bila neprimjereno visoka, a
vlaga teko podnoljiva.
Usprkos spomenutim sitnim zamjerkama i izloba i katalog istiu se
visokom kvalitetom. Osjeka i zagrebaka publika njome su dobile mogunost
stvoriti iscrpan uvid u opus jednog od najznaajnijih slikara Hrvatske kraja 19. i
poetka 20. stoljea.
Tehnika napomena:
Za reprodukciju je odabrana slika koja je stavljena kao naslovnica
kataloga Tiovljev autoportret iz 1914. godine kataloki broj 60.