GAJ JULIJE CEZAR MOJI RATOVI

O CEZARU:
Cezarova obitelj patricijska. Cezar se rodio 13. srpnja 102 ili 101. n. e. Rano je bio izabran za
Jupiterova sveenika (flamen dialis). 73. N. e. je kooptiran u kolegij pontifika. Od 70.g s
ostalim pristaama demokratske stranke pori se oko ukidanja Sulinih reformi. 68. G postaje
kvestor u Hispaniji. Kao kurilski edil 65. G prireuje igre da pridobije mase, a i zapada u
dugove. Bio je pametan lije i vrstan govornik i zbog toga je postao idol rimskih masa. 63.g
postaje vrhovni sveenik (pontifex maximus), a sljedee godine pretor. &1 odlazi iz Rima kao
pretor u Hispaniju s 3 legije i provodi pacifikaciju i bogati se. 59-te postaje konzul i Pompej
se eni s nj. keri Julijom. Od 58 52 provodi pacifikaciju Galije. Prvi put vojniki
intervenira kada Heduanci trae nj. pomo protiv invazije Helveana. Njih je porazio 58.
Godine i iste god porazio germansko vojskovou Ariovista. Sjedee godine podjarmljuje
sjevernu Galiju te narode Belge i Nervljane. 56 godine mu se ini da je pokorena cijela
Galija.52 puca ljubav s Pompejem a u meuvremenu Vercingetoriks organizira ustanak u
Galiji. On je poglavica plemena Avernjana. Cezara je kod Alezije primorao na predaju i tako
je 51.g.pr.n.e pokorena cijela Galija.
Cezar odbija da raspusti vojsku i da se prema
zakljucima Senata odrekne svojih ovlast (imperium) i proglaavaju ga neprijateljem
domovine poetak graanskog rata tj. vojno politikog sukoba Cezara i nj. pristaa protiv
Pompeja i Senata. Odluna bika se odigrala u Tesaliji kod Farzala 9.kolovoza 48.pr.kr u kojoj
je Pompejeva vojska unitena i on bjei sve do Aleksandrije gdje je ubijen u uroti plaenika
kralja Ptolomeja XIII. Cezarovu vojnu i politiku karijeru prekida nagla smrt na martovske
ide (15.oujka 44.). Ubijen je u uroti prijatelja i politikih protivnika.
Cezar je poeo pisati kao mladi i Plinije spominje da je pisao ljubavne pjesme. Poslije je
opisao svoje impresije s puta po Hispaniji u poemi Putovanje. Potom pie razliite govore
veinom politikog sadraja i bavi se gramatikim problemima o kojima pie u djelu O
analogiji. U njegovu se zborniku kao Opus Caesarianum nalazi 5 povijesnih djela koja su :
1.
2.
3.
4.
5.

Zapisi o galskom ratu (osam knjiga)

Zapisi o graanskom ratu (3 knjige)
Aleksandrijski rat
Afriki rat
Hispanski rat

Prvo i drugo djelo je Cezar zaista napisao, dok za ostale 3 monografije moemo nagaati da
su njegove ili da su ih napisali asnici koji su iz neposredne blizine mogli tono pratiti
njegove strateke zamisli i ostvarenja. Osmu knjigu Galskog rata je napisao njegov stoerni
asnik Aulo Hircije. Oni su nastali iz Cezarovih izvjetaja Senatu. Glavni cilj kada je pisao
zapise o galskom i graanskom ratu da opravda svoje postupke pred politikim protivinicma
(meu kojima je i Senat) Povijesna vjerodostojnost nije uvijek na visini. Cezar dokazuje da je
realan politiar, esto beskrupulozan, i iako je blag u postupcima ponekad se uoava uroeni
rimski cinizam prema porobljenim narodima. Da bi uvjerljivije djelovao na itatelje pie u 3.
Licu, s jedne strane iz tenje za objektivnou, a sa druge da se i u moguoj autobiografskoj

neobjektivnosti bude to vie objektivan. Cezarov jezik je lapidaran, nema figura, ali je
dramatian kada opisuje poneke scene iz rata. Prividno povrnost no to je razumljivo poto je
uvije io u pokretu te nije imao vremena da pregleda svoja djela, no jasnoa u pisanju uz
saetost su glavna karakteristika i jednog i drugog djela.
ZAPISI O GALSKOM RATU (I, 1-29)
I. Cjelokupna Galija je podijeljena na 3 djela: Jedan naseljavaju Belgi, drugi Akvitanci, trei
Kelti, koje Rimljani nazivaju Galima. Oni se meusobno razlikuju jezikom, uredbama i
zakonima.
Rijeka Garumna dijeli Gale od Akvitanaca, a Matrona i Sekvana od Belga.
Od svih su najhrabriji Belgi jer su najudaljeniji od naina ivota i obrazovanosti rimske
provincije. K njima rijetko dolaze trgovci i ne uvoze robu koja bi mogla ovjeku pruiti
lagodan ivot. Gotovo s susjedi Germanima koji ive s onu stranu Rajne, pa s njima vode
neprestane ratove.
Zbog toga i Helveani (galsko pleme) junatvom nadmauju ostale Gale, jer se dnevno u
bitkama sukobljavahu s Germanima, bilo da ih odbijaju od granica ili sami ratuju unutar
njihove zemlje.
Jedan di njihove (helveanske zemlje)koji nastanjuju Gali od rijeke Rodan i omeen je
rijekom Garumnom, Oceanom i zemljom Belga, dok se prema Sekvancima i Helveanima
dotie i rijeka Rena i onda se protee jo prema sjeveru i istoku.
Akvitanija se prostire od rijeke Garumne do Pireneja i one strane Oceana koji zapljuskuje
Hispaniju . Ona lei na sjeverozapadu.
II. Orgetoriks je najugledniji meu Helveanima i najbogatiji. Za vrijeme konzulovanja
Marka Mesale i Marka Pizona (61.pr.Kr) iz elje za kraljevskom asti udruio se s plemstvom
u tajni savez i nagovorio graane da svi napuste zemlju, jer je elio zavladati Galijom. Reko
je da e to biti lako jer su oni od svih najhrabriji, a tu je imao udjela i njihov povoljan prirodan
poloaj s jedne strane je rijeka Rajna, koja dijeli Helveansku zemlju od Galije, a s druge
strane protee se gorje Jura koje se nalazi izmeu zemlje Sekvanaca i Helveana. S tree
strane je Lemansko jezero i rijeka Rodan to dijeli rimsku provinciju (Galiju?) od zemlje
Helveana (Helvecije). Zbog takvog poloaja se oni nisu mogli iriti ni povesti rat protiv
susjeda te su ih okolnosti kao ratnike ozlovoljavale. Smatrali su da je njihova zemlja u
duinu 240 000 koraka i irinu 180 000 s obzirom na broj stanovnik i njihovoj slavi u ratu za
njih premala.
III. Ti su ih razlozi naveli uz poticaj Orgetoriksa da se ponu pripremat za naputanje zemlje.
Zakljuili su da trebaju nabaviti im vie teglee marve i kola i da trebaju posijat im vie
ita, kao ne bi oskudijevali na putu i da onda sklope sa susjednim dravama mir. Procijenili su
da im za pripreme treba 2 godine a u treoj bi se selili. Voa im je bio Orgetoriks koji je
osobno preuzeo poslanstvo u susjedne drave. Nagovorio je Sekvanca Kastika koji je bio
nazvan prijateljem rimskog naroda od strane senata i koji je dugo vladao zemljom da preuzme

u svojoj dravi kraljevsku vlast koju je nekad imao njegov otac. Isto tak je nagovoril
Heduanxa Dumnoriksa, brata Divicijakova. Dumnoriks je u to vreme bio omiljen u narodu i
najugledniji u dravi te mu je zato rekel da to pokua i dao mu je svoju ker za enu. Dokazao
im je da je lako sprovesti ti namjeru jer e on sam u svojoj dravi zauzeti vlast, a onda u
itavoj Galiji jer su Helveani najmoniji. Nagovoreni tim rijeima prisegli su jedan drugome
i sprijateljili se. Nadali su se da e kao 3 naj monija naroda moi zavladati cijelom Galijom
IV. Helveani su saznali za taj dogovor i primorali su Orgetoriksa prema svojim obiajima da
se brani u okovima, a poslije osude je trebao bit spaljen. Na dan odreen za raspravu
Orgetoriks se pojavio sa oko 10 000 ljudi tienici i dunici njegovi. Oni su djelovali te se
oslobodio i nje se morao braniti. Dravne vlasti su zbog toga bile ogorene i htjele su svoje
pravo braniti orujem. Dok su poglavice po selima skupljale ljude, Orgetoriks je umro
sumnja se (tako misle Helveani) da se ubio sam.
V. Poslije nj. smrti Helveani su nastavili s onim kaj su naumili da se isele. Kad su smatrali
da su bili spremni za to, salili su sve svoje gradove, (12), sela (400) i zalihe ita koje nisu
mogli ponijeti. To su uinili kako bi na putu bili spremniji izlagat se opasnostima, poto se
nemaju emu vratiti. Svaki pojedinac je morao ponijeti brana za 3 mjeseca. To isto su
napravili njihovi susjedi Raurani, Tulniani i Latoviani na njihov nagovor i krenuli su skup
s njima. Pleme Boja, s one strane Rajne koje je prelo u Norik primili su u svoj krug
saveznika.
VI. Mogli su krenuti dvama putovima iz zemlje. Jedan je vodio kroz zemlju Sekvanaca uzak
i naporan jer je prolazio izmeu gorja Jure i rijeke Rodana trebali bi ii u koloni jedan po
jedan s kolima. Drugi put je bio kroz rimsku provinciju Galiju. To je bio laki i bolji put jer
du granicu nedavno pokorenih Helveana i Alboroana tee Rodan koji se na nekoliko
mjesta moe pregaziti. Genava je gotovo a granici i taj je grada Alboroana najblii
helveanskoj zemlji i od njega vodi most u helveansku zemlju. Helveani su mislili da e
Alboroane ili nagovoriti (smatrali su da ipak nisu svim srcem odani Rimu) i na silu primorati
da im dopuste prolaz kroz zemlju.
Kad su izvrili sve pripreme , odredili su dan na koji e se svi sastat na obali Rodana peti
dan prije aprilskih kalenda (28. oujka) u vrijeme konzulovanja Lucija Pizona i Aula Gabinija
(58.pr.Kr)
VII. Kad je Cezar (Cezar pie o sebi u treem licu) saznao da Helveani misle putovati kroz
njihovu provinciju pourio je krenuti iz Rima. Pohitao je u Onostranu Galiju i brzo stigao u
Genavu. Od itave je provincije traio im vie vojnika jer je u Onostranoj Galiji bila samo
jedna legija i zapovjedio je da se srui most u blizini Genave.
Lim su Helveani doznali za Cezarov dolazak poslali su mu poslanike koje su predvodili
Namej i Veruklecije. Oni su molili od Cezara prolazak provincijom i rekli su da namjeravaj
putovati bez ikakva nasilja jer im je to jedini put kojim mogu ii. Cezar se sjeao kako su
101.pr. Kr Helveani udrueni s Cimbrima porazili konzula Lucija Kasija i nj. vojsku razbili i
nagnali pod jaram (u znak ponienja poraena vojska prolazi kroz jaram koji se sastoji od 2
koplja zabodena u zemlju i treeg postavljenog iznad) i nije im to htio dopustiti jer se ljudi

koji su neprijateljski nastrojeni prema Rimu sigurno nee suzdrati od nasilja, ako im se za to
prui prilika. Kako bi dobio na vremenu da skup vojsku rekel je da e razmisliti i da opet
dou oi aprilskih ida (12. travnja)
VII. Pomou vojnika legije koja je bila s njim i vojnika koje su sakupili po provinciji Cezar
gradi nasip dg 18 000 koraka, visok 16 stopa i jarak od Lemanskog jezera kojim otjee rijeka
Rodan do gorja Jure koje dijeli zemlju Sekvanaca od Helvecije. Kad je zavrio s tim
porazmjestio je straare i podigao utvrde da bi ih lake odbio ako bi htjeli prijei bez njegova
doputenja. Kad je doao dogovoreni dan rekao je poslanicima da prema obinom postupku
rimskog naroda ne moe nikom dopustit prolaz kroz provinciju. Ukoliko bi to pokuali silom,
silom e ih suzbiti.
Helveani lieni svake nade u prolaz provincijom rad e splavi te si danju, ee nou prelazili
splavima po pliim rodanskim prijelazima tj pokuali su. Odbijeni zbog dobrih utvrda i
navalom vojnika i strijelama odustali su.
IX. Tako im je preostao put kroz zemlju Sekvanaca, ali zbog tjesnaca nisu mogli onuda proi
bez nj. doputenja. Poslali su poslanika Heduancu Dumorisku ne bi li ih on (Dumorisk)
nagovorio. On je bio prijatelj Helveanima jer se oenio Orgetoriksovom keri. On je mogao
mnogo uinit jer je bio ugledan i dareljiv. Poto je htio postat kralj poeo je pripremati
prevrat, a onda je nastojao to vie drava zaduiti svojom naklonou. Zbog toga je i izmolio
od Sekvanaca da dopuste Helveanima prolaz kroz nj. zemlju. Isposlovao je da jedni drugima
predaju taoce Selveani zato da ne bi ometali Helveane na putu, a Helveani kako bi proli
bez nasilja i bezakonja.
X. Cezaru je javljeno da Helveani namjeravaju putovati kroz zemlju Sekvanaca i Heduanaca
u zemlju Santonaca koji se nisu nalazili daleko od zemlje Tolozaana koji su stanovali u
rimskoj provinciji. Ako se to tako desi bit e to opasnost za rimsku provinciju ratoborni
uroenici i ogoreni neprijatelji Rimljana postat e im susjedi na itorodnim predjelima. Zbog
toga je za zapovjednika utvrde koju je podigao postavio Tita Labijena. Sam je , to je bre
mogao otiao u Italiju da tamo unovai 2 legije, a 3 koje su zimovale oko Akvileje izvede iz
zimovnika. 7,8 i 9 su zimovale , a 11 i 12- tu je unovaio. Krenuo je najkraim putem preko
Alpa u Onostranu Galiju s tim legijama. Na tom su mu putu Ceutronci, Grajoceli i Katuriani
pokuali zaprijeiti put. Cezar ih je u vie okraja potisnuo te je 7 dana od Ocela
pograninog grada u ovoj provinciji stigao u zemlju Vokonaca odakle je poveo vojsku u
zemlju Alboroana,a iz nj. je zemlje krenuo u zemlju Seguzijavaca. Seguzijavci su 1. Susjedi
koji granie s rimskom pokrajinom s one strane Rodana.
XI. Helveani su ve proveli svoje ete kroz klance i zemlju Sekvanaca i stigli su u zemlju
Heduanaca gdje su poeli pustoiti njihova polja. Ovi se nisu mogli obraniti pa su Cezaru
poslali poslanik e moji su ga zamolili za pomo. U isto vrijeme su Ambari . braa i prijatelji
Heduanaca obavijestili Cezara da su i nj. polja poharana i da jedva brane svoje gradove. Isto
tak su Cezara zamolili i Albroani koji su preko Rodana imali svoja sela i imanja. To je sve
potaklo Cezara na brzu akciju, da ne bi Helveani unitili svu imovinu saveznika i na kraju
stigli u zemlju Santonaca.

XII. Helveani su prijeko rijeke Arar, koja tee du heduanske i sekvanske granice u Rodan,
prelazili splavima i povezanim amcima. Cezar je od uhoda sazna da su preveli 3 od 4 ete
preko rijeke i oko tree none strae krenuo je s 3 legije iz tabora i napao nespremnu 4 etu
koja je ostala s one strane rijeke. Velik dio je pobio a ostatak se razbjeao. To su bili
pripadnici tigurinskog plemena.
Helvecija je inae podijeljena na 4 plemena, a ba je ovo tigurinsko pleme bilo ono koje je
ubilo konzula Lucija Kasa i nj. vojsku natjeralo pod jaram te je tako cezar igrom sluaja
osvetio poraz koji su nanijeli rimskoj dravi ali i osvetio je on i svoje jer su Tigurinci bili ubili
i djeda njegovu tastu Luciju Pizonu - legata Lucija Pizona u onoj istoj bitci u kojoj je poginuo
i Kasije.
XIII. Poslije te bitke Cezar nareuje gradnju preko rijeke Arar da sustignu ostale helveanske
ete. Helveani su se uplaili jer je Cezar preao rijeku za 1 dan, a njima je trebalo 20 te mu
alju poslanike predvoene Divikonom koji je bio zapovjednik u onom boju s Kasijem. Reko
je da ako Cezar sklopi s njima mir da e on krenut kam im on veli da idu i tam e se nastaniti.
A ako i dalje nastavi ratovat s njima da neka se sjeti nekadanjeg poraza rimske vojske i
helvaanskog junatva. Da ovo kaj su napali i pobijedili jednu etu dok im drugi nisu mogli
priskoit u pomo nije ni u usporedbi s njihovom junakom borbom, dok se ovi slue
lukavstvima i da se Cezar ne igra kaj ne bi na kraju opet bio poraen
XIV. Njima je Cezar rekao da e nastavit jer da i zaboravi staru sramotu ne moe prei preko
novo nanesenih uvreda kada su protivno njegovu doputenju prolazili rimskom provincijom i
pustoili zemlje Heduanaca, Ambara i Aboraana. Premda je to tako rekel je da e ipak s
njima sklopiti mir ako mu daju taoca koji e jamiti da e uinit ono kaj su obeali i da
moraju nadoknaditi tetu Heduancima i nj. saveznicima i Alboraanima.
Divikon je odgovorio ovako: Helveani su od svojih predaka nauili da taoce primaju, a ne
da ih drugima daju! Rimski narod to moe sam posvjedoiti. I udalji se
XV. Sutra Helveani odlaze iz onog kraja. Cezar ih prati. Naprijed alje konjanitvo koje je
sakupio od Heduanaca i nj. saveznika, ukupno 4000 ljudi da vidi kud e krenuti neprijatelj.
Vojnici su se previe pribliili neprijateljima te su na nezgodnom mjestu s helveanskim
konjanitvom zapodjenuli boj u kojoj je poginulo nekoliko rimskih konjanika. Helveani su se
uzoholili jer su sa samo 500 konjanika rastjerali veu etu i ee su poeli zaostajat i izazivat
rimske vojnike na borbu. Cezar je savjetovao svojima da se ne bore. Tak su putovali 15 dana,
a izmeu neprijateljske zadnje kolone i njihove prednje udaljenost nije vila vea od 6000
koraka.
XVI. Cezar od Heduanaca dnevno trai ito za vojsku, no nije ga bilo dovoljno jer nje bilo
zrelo jo, a ito dopremljeno s rijeke Arar nije mogao toliko koristit jer su Helveani skrenuli
od te rijeke a on ih je htio drati na oku. Heduanci su otezali s isporukom ita i pozvao je nj.
poglavice i reko da je ogoren zbog toga jer ju upravo na njihov nagovor poeo rat (bullshit
poeo bi ga ionako, ovo mu samo izgovor)

XVII:Vegrober Lisk, jedan od poglavica je rekel Cezaru da nekolicina onih koji imaju vei
utjecaj u narodu od samih poglavica odvraaju narod os isporuke ita. To zato jer bi rae da
njima vladaju Gali nego Rimljani jer vjeruju da e, kad pokore Helveane, Rimljani i njima
oduzeti slobodu kao i cijeloj Galiji.
XVIII. Cezar osjetio da ovaj cilja na Dumnoriksa, brata Divicijakova . Lisk mu je kasnije i
detaljnije poeo govoriti o tome. To je bila istina. Dumoriks je bio glavna linost koja je
djelovala na stav Heduanaca, a njegov ugled je bio i znaajan kod drugih naroda (hoe
prevrat). Blizak i s Helveanima (enidbene veze), a Rimljane i Cezara mrzi jer mu je nj.
dolaskom opala mo. Pomou Helveana bi mogao dobiti kraljevsku vlast koju eli, a ako
Rimljani zavladaju nema anse.
XIX. Cezar ima dovoljno razloga da ga kazni, no oklijeva zbog njegova brata Divicijaka u
kojem je vidio da je privren Rimljanima te ga nije htio rastuiti. Prije konane odluke zove
Divicijaka kojemu to sve ispria. Ovaj veli da to sve zna i da ga jako to rastuuje, ali iz
bratske ljuvbavi moli Cezara da ga ne ubije.
XX. Cezar uvjerava Divicijaka da je on u njega u tolikoj milost da e zbog nj. elje i molbi
oprostit Dumnoriksu. Onda ih je obojicu pozvao i reko Dumnorisku zato ga prekorava i da se
dalje uva sumnjivih djela i da mu je oprostio samo zbog brata Divicijaka. Okruio je
Dumnoriska s uhodama kako bi dalje znao kaj ovaj namjerava.
XXI. Istog dana Cezar od eta prethodnica saznaje da su se neprijatelji zaustavili na podnoju
brda udaljenog 8000 koraka od nj. tabora-. Poslao je vojnike da izvide kakvo je to brdo i bi li
se obilaznim putem moglo na njega popesti. Prethodnice rekel da je uspon lak. Tita Labijena
alje s 2 legije o 3. Nonoj strai na brdo a sam se oko 4. Strae pourio na neprijatelja a
ispred sebe poslao konjanitvo na elu s Publijem Konzidijem.
XXII. Labijen je u zoru zaposjeo vrh brda, dok Cezar od neprijateljskog tabora nije bio
udaljen vie od 1500 koraka. Nitko nije znao za njihov dolazak. Kondizije je dojahao do
Cezara i rekao mu da su brdo koje je trebao zaposjesti Labijen zaposjeli neprijatelji. Cezar je
vojskom otiao na oblinji breuljak i tamo postavio bojni red. Dotle je Labijen zauzeo brdo i
ekao na njihove vojnike, no nije zapodijevao borbu zato jer u je Cezar rekel da ni ne
zapoinje prije nego vidi njihove vojnike u blizini neprijateljskog tabora jer je htio da zajedno
udare na neprijatelja. Kad je sunce zalo Cezar je doznao od uhoda da su nj. vojnici zaposjeli
brdo, a da su Helveani krenuli dalje. Toga je dana Cezar pratio neprijatelja na obinoj
udaljenosti (5000 6000 koraka), a onda se zaustavio na udaljenosti od 3000 od njihova
tabora.
XXIII. Cezar se slijedei dan odluio pobrinuti za prehranu vojnika. Jer su ostala jo samo 2
dana do kada je trebao vojsci raspodijeliti ito, a do najveeg i najbogatijeg heduanskog
grada nije bilo vie o 18000 koraka. Zato je napustio Helveane i pohitao u Bibrakt. O tome
su neprijatelji bili obavijeteni od odbjeglih robova Lucija Emilija i Helveani su mislili da su
od straha uzmaknuli, pogotovo zato jer su dan prije zauzeli brda a nisu krenuli u bornu. U
elji da im presjeku put do hrane Helveani se okreu prema rimskim etama i progone i
uznemiravaju posljednje kolone.

XXIV. Kad je Cezar to opazio zamaknuo je s pjeakim etama na oblinji breuljak, a

konjanitvo je poslao naprijed da suzbije neprijateljsku navalu. Posred breuljka je uredio
trostruki bojni red od 4 stare legije a na vrhuncu su se svrstale 2 legije koje je nedavno
unovaio u Onostranoj Galiji. Helveani su poli za Cezarom,suzbili konjanitvo i pribliili se
u falangi njihovoj 1. Vrsti.
XXV. Cezar je ohrabrio vojnike i siao s konj da svi budu jednaki te zapoeo boj. Vojnici su
s uzvisine bacali koplja i tako probili falangu i onda su navalili maevima. Gali se nali u
nevolji jer su im koplja probila titove i nisu ih mogli izvadit te su se mnogi borili bez titova.
Rane ih iscrpile te su poeli uzmicati. Domogli su se brda koje je udaljeno 1000 koraka a
rimski vojnici su navalili za njima. Boji i Tulniani napali su tada Rimljane s otvorenog
desnog boka (u lijevoj ruci tit a je desna strana nebranjena) i poeli su ih opkoljivati.
Helveani vidjevi to s brda opet poinju navaljivati. Rimljani su zakrenuli u zavoj i poeli
navaljivati s dviju strana i to tako da su se 1. I 2. Bojna vrsta opirale pobijeenim i potisnutim
Helveanima, a trea je suzbijala one koji su nadolazili.
XXVI. Bitka se tako vodila dugo i ogoreno na obje strane. Bitka se nastavila i do kasno u
no. Poslije dugog kreeva Rimljani su zauzeli prtljagu i tabor i u njem su zarobili
Orgetoriksovu ker i jednog njegovog sina. Nakon bitke preivjelo je oko 130 000 ljudi koji
su etvrtog dana putovanja pristigli u zemlju Linognaca, dok su se rimske ete zbog ukopa
mrtvih zadrale 3 dana. Cezar je poslao Linogncima pismenu poruku u kojoj im je preporuio
da ne pomau Helveane ni itom ni bilo im drugim, ako im pomognu drat e ih
neprijateljima. Nakon 3 dana is am kree za njima sa vojskom.
XXVII. Velika je oskudica primorala Helveane da sa Cezarom pregovaraju o predaji. Njega
su sreli na maru i pali su niice pred njega i molili ga i preklinjali da s njima sklopi mir. On
im je zapovjedio d ostanu tu gdje se sad nalaze i priekaju da s on vrati. Posluali su ga i kada
je Cezar doao zatraio je od njih taoce, oruje i prebjegle robove. Dok su skupljali sve to pala
je no i 6000 ljudi je pobjeglo iz helveanskog tabora i krenulo prema Rajni i germanskoj
zemlji. Napravili to iz straha o kazne i/ili zato jer su vjerovali da e se spasiti.
XXVIII. im je Cezar za to saznao naredio je onima koji su krenuli da ih vrate, d ako ele da
im oprosti da ih dovedu natrag. Kad su stigli njih je Cezar drao kao neprijatelje a ostale je,
kad je primio taoce i oruje, ubrojio u svoje pouzdanike. Zatim je naredio Helveanima,
Tulinanima i Latovianima da se vrate u svoje zemlje i budui da nisu imali ita zapovjedio
je Alboraanima da ih opskrbe hranom i njima samima je naredio da ponovno izgrade sela i
gradove koje su spalili. Sve je to naredio zato jer nije elio da onaj kraj koji su prije
naseljavali Helveani ne ostane pust i da ne padne u ruke Germana s druge strane Rajne jer bi
onda oni postali susjedi provinciji Galiji i Alboraanima.
Heduanci su ga zamolili da se Boji nasele u njihovoj zemlji jer su bili na glasu zbog svoje
izvanredne hrabrosti i on je to dopustio.
XXIX. U helveanskom taboru su naen spisi na grkom koje su donesli Cezaru. Na njima je
bilo poimence izraunano koliko je onih koji su mogli nositi oruje krenulo iz svojih domova,
a onda isto tako koliko je krenulo ena,djece i staraca. Sveukupno je bilo 263 000 Helveana,

36 000 Tulniana, 14 000 Latoviana, 23 000 Rauruana i 23 000 Boja. Meu njima 92 000
boraca. Sve ukupno ih je bilo 368 000. Meutim onih koji su se vratili u svoju domovinu bilo
je svega 110 000 na broju to se saznalo kad ih je Cezar dao prebrojiti.

Akvileja( Aquileia) -drevni grad Veneta u pokrajini nazvanoj Prekopadska Galija

Akvitanija (Aquitania) juni dio antike Galije izmeu Pireneja, rijeke Garone i Atlantskog
oceana.
Arar (Arar) rijeka u Galiji
Boji (Boii) galsko pleme
Dekurioni (decuriones) ponajprije zapovjednici konjanikih odreda, a onda i naziv za
vijenike u municipijima
Gali (Galli) zajedniki naziv za sve narode i plemena koja su stanovala u dananjoj
Francuskoj. Nazivali su ih jo i Keltima, Celtima, Galatima. Kelti su ratniki i agrarni narod i
nositelji latenske kulture.
Galija (Gallia) naziv za zemljopisno podruje koje su nastanjivali Gali (Kelti). Sredinji su
dio dananje Francuske naseljavali Kelti, dok su na sjeveru stanovali Belgi, na jugu Akvitanci
Genava grad galsko plemena Alboroana, d. eneva
Germanija (Germania) naziv u antiko doba za podruje na kome su stanovala razliita
germanska plemena.
Helveani (Helvetii) galsko pleme koje je stanovalo izmeu enevskog jezera i Rajne
Konzul rimski visoki inovnik. Godinje su se birala 2 konzula i njihova sluba je trajala 1
godinu. Poslije bi odlazili u provincije kao vrhovni vojni i politiki upravitelji i tad su se zvali
prokonzuli.
Kvestor (quaestor) - glavni intendant kod legija u taboru. Bira se na godinu dana. Prati
namjesnika u provinciju u vodi financijske poslove. U ratu vodi blagajnu, plaa vojnike i
podmiruje druge novane izdatke. Koji mu put zapovjednik predaje zapovjednitvo na d
legijom. Vojska ima samo jednog kvestora.<
Legat (legatus) vii asnik. Vodi legiju i pripada senatorskom staleu ali se bira prema
zapovjednikovoj elji. Nije samostalan u odlukama i ne moe proslaviti trijumf. To im se
doputalo potkraj Rimske Republike. Obino zapovijeda 1 legijom
Legija (legio) glavan jedinica rimske vojske. Sastojala se od 10 kohorti, 1 kohorta = 3
manipula, 1 manipul = 2 centurije. Legija je zapravo morala imati 6000 vojnika. U Cezarovo
vrijeme je imala 3000 36000 vojnika i to zato je Cezar prorijeene legije nije nadopunjavao
ve je stvarao nove.

Liktori (lictores) - dravni rimski nii dunosnici. Prate visoke dravne predstavnike:
diktatora, konzula, pretora i provincijskog namjesnika. Pred njima nose svenjeve prua
fasces kao znak njihove vlasti. U svenju se nalazi sjekira oznaka da imaju vlast na d
ivotom i smru
Ocean (Oceanum) Atlantik
Orgetoriks (Orgetorix) poglavica Helveana
Prefekti (praefecti) zapovjednici pomonih eta, konjanitva i dobrovoljaca. Pripadaju
vitekom staleu,a imenuje ih vrhovni vojskovoa
Rodan (Rhodanus) rijeka, d. Rhone
Tribun, vojniki (tribunus militaris) vii rimski asnik. Legija je imala 6 tribuna. Svaki je
obavljao slubu po 2 mjeseca. U poetku su ih imenovali konzuli, dok poslije samo neke
imenuju konzuli, a ostale narod. Cezar je sam imenovao svoje tribune za svoje legije. Ugl. Se
mnogo pazilo na veze a ne na sposobnost. Tribuni zapovijedaju manjim odredima.
Zimovnici (castra hiberna) zimski tabor rimske vojske. Umjesto da borave pod atorom
tijekom zime (gotovo nemogue u sjevernim krajevima), rimski vojnici grade drvene kolibe i
pokrivali ih koom ili slamom. Zimovnici su uvijek bili izvan gradova.

ZAPISI O GRAANSKOM RATU ( III, 82 112)

Cezar i Pompej se spremaju za sukob. Cezar prvi stie u Tesaliju, osvaja grad Gomf u
jednom danu i kree za Metropol. I taj grad je kao i Gomf, ponukan glasinama o Pompejovoj
pobjedi u Dirahiju zatvorio Cezaru vrata, no kad su uli za ovo kod Gomfa otvaraju mu vrata i
tako svi gradovi u tesaliji osim Larise. Cezar je smjestio ete na zgodnom mjestu u ravnici u
namjeri da t saeka Pompeja i da u ove predjele premjesti itavo voenje rata.
82. Pompej za nekoliko dana stie u Tesaliju i drava govor vojnicima u kojem ih hvali a
Scipionove opomenu da s njima zajedno dijele plijen i nagrade, jer je pobjeda ve steena.
Sve legije smjeta u jedan tabor, zapovjedniku ast dijeli sa Scipionom. Pompejeve su se
ete umnoile sjedinjavanjem dviju velikih vojski i svi su postali nestrpljivi da im prije
ponu bitku i da se im prije vrate u Italiju. I govorili su da konzule i pretore dri za obine
robove.
83. Svi u Pompejevu taboru raspravljaju o buduim poastima ili nagradama u novcu ili na
koji e se nain osvetiti politikim neprijateljima - umjesto da misle na nain na koji e
svladati protivnike oni su mislili kako e se okoristiti pobjedom.
84. Za to vrijeme Cezar opskrbljuje vojsku hranom i tako osokolio vojnike. Poto je dosta
vremena prolo od Dirahija i uvjeren da je dovoljno prozreo borbeni duh svojih vojnika
smatra da je vrijeme za iskuavanje Pompejevih namjera. Nekoliko dana za redom izvodi
vojsku iz tabora i svrstava ih u bojni red, svaki dan malo blie Pompeju koji se nalazio pod

breuljcima ta je taktika dizala borbeni moral u nj. vojsci. Imao je manje konjanika od
Pompeja te je mlae ratnike navikavao na borbu protiv konjice. (1000 : 7000)
85. Pompej, iji je tabor bio na breuljku, razvrstao bi svakog dana bojni red sasvim na
podnoju brda i nadao se da e mu Cezar past u klopku ako izae na nezgodan teren. Cezar
zakljuio da Pompeja ne moe navesti na borbu i odabire neprestani mar kojim bi dobio
priliku da se opskrbi hranom i da se sukobi s Pompejevom vojskom koja nije bila naviknuta
na napor i da ih tako marem iz dana u dan iscrpi. Kad je ve htio dat znak za polazaka opazi
da se Pompejeva vojska pomakla dalje od nasipa i Cezaru se inilo da bi se borba mogla
zapoeti na ba zgodnom mjestu. Reko par rijei i izveo ete spremne za bitku.
86. I Pompej se odluio za bitku, ali po nagovoru svojih zapovjednika. Planirao je da njegovi
konjanici navale na desno Cezarovo krilo s otvorena boka i da nasrnu na bojni red iza lea i
protjeraju smetenu vojsku. Tak buju bez velikih gubitaka zavrili rat.
87. poslije njega je govorio Lavijen koji je prezirno govorio o Cezarovim etama s kojima se i
on jedno vrijeme borio, a osobito laskavo govorio o Pompejevu planu. Reko da Cezarova
vojska nije ono to je bila u Galiji i Germaniji, puno starijih i iskusnijih vojnika izginulo, a
neki vie ne ratuju i Cezar je morao novaiti u Ovostranoj Galiji. Na kraju je rekao da se nee
vratiti u tabor drugaije nego kao pobjednik. Svi su se rastali sretni i veseli unaprijed
uivajui u pobjedi.
88. Pompejeva vojska razvrstana ovako: Lijevo krilo: 2 legije koje je Cezar po senatorskoj
odluci predao Pompeju (Prva i Trea) i tu se nalazio sam Pompej. Sredina: Scipion sa
sirijskim legijama. Desno krilo: Kilika legija udruena s hispanskim kohortama koje je
doveo Afranije i koje je Pompej drao za svoje najbrojnije odrede. Ostale je kohorte poredao
izmeu sredine i krila 110 kohorti, 45 000 vojnika, 2000 dragovoljaca koji su se prije borili
s Pompejem i njih je svrstao uzdu itavog bojnog reda. Konjanici, strijelci i prakari na
lijevom krilu.
89. Cezar po starom obiaju 10 legiju svrstao na desnom a 9. Na lijevom krilu kojoj je
pripojio 8. Jr je deveta na Dirahiju izgubila dosta ljudi i one su se morale meusobno titi. U
njegovom bojnom redu 80 kohorti 22 000 vojnika. 2 kohorte ostavio kao zatitu u taboru.
Lijevom krilu zapovjednik Antonije, desnom Publije Sula, u sredini Gnej Domicije, a on sam
je sa svojim odredima stao protiv Pompeja. Bojei se da mu mnotvo konjanitva ne opkoli
desno krilo od svake legije oduzima od 3. Bojen vrste po 1 kohortu te na taj nain svrstava 4.
Vrstu koju postavlja protiv konjanitva i opomenuo ih da o njima ovisi dananja pobjeda.
Zapovjedio 3. Bojnoj vrsti i cijeloj vojsci da ne ulazi u borbu bez nj. zapovijedi.
90. Prema vojnikom obiaju osokolio svoju vojsku nakon koje su vojnici gorei od borbenih
elja traili da se pone bitka i Cezar crvenom zastavom daje znak za poetak.
91.Krastin, dragovoljac hrabar koji je prole godine vodio centuriju 10 legije prvi s desnog
krila tri i slijede ga najbolji vojnici dragovoljci (120) iz te centurije.
92. Bilo mjesta za juri i jedne i druge vojske. Pompej eka, Cezarovi juriaju vrlo razborito
od Pompeja.

93. Cezarovi vojnici uperenih koplja tre, no kad su vidli da ovi ne tre idu polagano i onda
pri kraju opet tre izbacuju koplja i naglo vuku maeve, no pompejevci spremni na to i
odolijevaju juriu legija. S lijeva nasru konjanici i iza njih strijelci i Cezarovo konjanitvo ne
moe odoljeti njihovoj navali uzmiu. Pompejevci ohrabreni i jae napadaju Cezar daje
znak etvrtoj vrsti sastavljenoj od 6 kohorti i oni s velikom silom udaraju na Pompejeve
konjanike koji bee u planine i onda Cezarovi poinju ubijati i strijelce i prakare, unato
otporu pompejevaca zaobilaze lijevo krilo i udaraju iza lea.
94. Cezar zapovijeda treoj vrsti da navali naprijed i svjei i ili vojnici zamjenjuju umorne te
pompejevci bjee. etvrta kohorta uistinu bila razlog pobjede. Kad je Pompej vidio da mu je
konjanitvo razbijeno i uoio da se uplaio i onaj dio vojske u koji se najvie pouzdao vie ne
moe vjerovati ni drugima naputa bojitem jae u tabor i reko onim centurionima koje je
ostavio da brane tabor da ga hrabro vrane.
95. Cezar vidjevi da mu ide dobro, odmah nareuje napad na Pompejev tabor. Tabor su
hrabro branile kohorte, Traani i druge pomone barbarske ete, oni izmoreni od bitke se
predaju ili bjee u planineee u emu prednjae vojniki tribuni.
96. Rasko u Pompejevu taboru vidi se da su oekivali pobjedu. Kad su Cezarovi vojnici
preli nasip Pompej tri do konja, skida zapovjednike asti i bjei na stranja vrata do Larise
i sa pratnjom od 30 konjanika jae do morske obale gdje se ukrcava na lau koja je prevozila
ito.
97. Cezar zauzima tabor i nareuje vojnicima da ne pljakaju. Poinje goru zatvarati
opkopom. Dotle pompejevci naputaju planinu jer nema vode i svi odreda poinju planinskim
bilom uzmicati rema Larisi. im je to opazio Cezar raspodijelio je ete tako da dio legija
ostane u taboru Pompeja, a druge alje u svoj tabor. 4 legije vodi za sobom da sustigne
pompejevce. Nakon nekih 6000 koraka svrstava ih u bojni red, a pompejevci se zaustavljaju
na nekom brdu ispod kojeg tee rijeka. Cezar je osokolio premorene vojnike koji opkopom
odvajaju rijeku od brda kako ovi nou ne bi mogli dolaziti po vodu. Pompejevci alju
poslanike zbog predaje i poinju pregovarati. Oni meu njima koji su senatorskog stalea spas
trae u bijegu.
98. U zoru Cezari preostalima na brdu zapovijeda da siu u ravnicu i poloe oruje Oni to
uinili i pali niice pred njim i molili za milost. On ih tjei i govor jako je blag i pomiluje ih i
veli svojim da im nita naao ne smiju uiniti. Zatim je zapovjedio da iz tabora dou druge
legije, a one koje su bile s njim na izmjenu da se odmore i vrate u tabor. Istog dana stie u
Larisu.
99. U bitci Cezar izgubio samo 200 vojnika (30 najboljih centuriona, meu kojima i Krastina
koji se junaki borio i zakljuio Cezar da je za njega ovaj mnogo uinio). Od Pompejeve
vojske poginulo oko 15 000 a predalo se vie od 24 000. Cezaru su poslije bitke predali 180
bojnih znakova i 9 orlova. Konjanici ubili u Lucija Domicija koji je bjeao.
100. U isto je vrijeme pred Brundizij doplovio Decim Lelije i zauzeo otok pred lukom.

101. Gotovo u isto doba stigao je Kasije sa sirijskim i krilikim brodovljem na Siciliju.
Cezarovo je brodovlje bilo podijeljeno nadvoje jedna polovina pod zapovjednitvom Publija
Sulpicija na sicilskom tjesnacu, a drugom Marko Pomponije kod Mesane. Kasije iznenadio
Pomponije i zapalio mu svih 35 laa od koji je 20 bilo natkrivenih. Mesana se uspije obraniti.
Kasije ide na Vibon na Publija i pali neke lae, no nakon kaj je saznao za poraz pompejevaca
u Tesaliji odlazi s brodovljem.
102. Cezar naputa sve druge planove i misli samo o potjeri za Pompejem. Bojao se da
Pompej ponovno ne prikupi vojsku i zapone rat. Prevaljuje koliki je mogui put, a jednu
legiju ostavlja da ga prati usporenim marem. Pompej trkara svuda pomalo.
103. Pompej zakljuuje da nee ii u Siriju. Posuuje pare od drutva zakupnika i nekih
uglednika, ukrcava na lae velike svote novaca za vojne potrebe i usto naoruava 2000
vojnika (robovi i od trgovaca ljudi). Plovi u Pelusij. Tam je sluajno bio kralj Ptolomej, mali
jo koji je usto protiv seke Kleopatre. Njemu je Pompej poruio da ga primi u Aleksandriji
kao oeva prijatelja i gosta te da ga zatiti u nevolji.
104. Kad su kraljevi prijatelji, koji su zbog njegove maloljetnosti upravljali kraljevstvom,
saznali za to onda su bilo iz straha (to im kasnije isprika) da ne bi Pompej pobunio
kraljevsku vojsku i zauzeo Aleksandriju i Egipat, ili zato jer su bili cinini prema njegovoj
nevolji. (esto se u nevolji prijatelji pretvaraju u neprijatelje), javno ali prijazno odgovorili da
pozovu Pompeja da doe kralju. Potajno skovali plan koji su poslali odvanom dvorskom
namjesniku Ahili i Luciju Septimiju, da smaknu Pompeja. Pompeja (koji je ohrabren
prisutnou Septimija s kojim se je i borio u gusarskom ratu ulazi u laicu) su ubili u laici u
kojoj su ga Septimije i Ahila pogubili ahahaha makes sense right? ;P
105. Cezar u Maloj Aziji. Nebitno106. Nekoliko dana ostao u Maloj Aziji. uo da su Pompeja vidjeli na Cipru te se dosjetio da
je ovaj mogao krenuti za Egipat jer je tamo imao mnoge prijateljske veze. Kree u
Aleksandriju s jednom legijom koja ga je ve slijedila iz Tesalije a drugu zove iz Aheje. Prati
ga i 800 konjanika i desetak rodskih i nekoliko azijskih ratnih brodova. U legijama 3200
boraca. U Aleksandriji saznaje za Pompejevu smrt (Teodot mu je rije nego to se iskrcao,
donio Pompejevu glavu i prsten)
107. Vidjevi kakve su okolnosti poziva legije iz Male Azije koje je sastavio od Pompejevih
vojnika. Nemre otploviti iz Aleksandrije jer puu pasati. (nisam znala da su imali aute
buahaha) Kak je dulje razmiljao zakljuio da razmirice izmeu egipatskog kralja i kraljice
mora rijeiti rimski narod jer oni bogi nemreju sami. Izjavio kako bi najvie volio da s e
Ptolomej i Kleopatra puste oruja i razmirice rijee radije prema pravu nego orujem.
108. Kralj maloljetan pa kraljevstvo vodi nj. eunuh Potin. Prema oporuci oca Ptolomeja za
batinike su odreeni stariji od 2 sina i starija od dvije keri. Jedna kopija je trebala bit u
Rimu no zbog graanskih nemira ju je Pompej pohranio u svojem privatnom arhivu i ostala u
Aleksandriji i donose ju zapeaenu Cezaru. Potin nekaj plota s Ahilom.

109. Dok Cezar pokuava razrijeiti situaciju kao prijatelj i sudac. Stie vijest da u
Aleksandriju dolazi kraljevska vojska i cjelokupni konjanitvo pod vodstvom Ahile..
Cezarove ete nisu dovoljno mone pa ostaje tu gdje je. Nagovorio kralja da poalje Ahili
poslanike koje ovaj daje ubiti prije nego to ih je uope sasluao. Cezar nastoji zadrati kralja
u svojoj vlasti.
110. Ahila ima vojsku od 20 000 vojnika. To su bili Gabinijevi vojnici, ali su se navikli na
lagodan ivot u Aleksandriji (zaboravili rimsku stegu). Uz njih jo 2000 konjanika.
111. Ahila se pouzdajui u ete i prezirui mali broj Cezarovih vojnika zapoinje zauzimati
Aleksandriju., ostavivi Cezaru samo onaj diko koji je ve zaposjeo. ete su sukobljavale po
uliicama i blizu luke di je borba bila posebno estoka. Jer da su neprijatelji zarobili Cezarove
lae on bi ostao bez linije opskrbe i bez mornarice imali bi u rukama luku i cijelo more.
Cezar je ipak pobijedio kad je sve lae spalio jer ih nije mogao s malim brojem vojnika
obraniti. Odmah je zatim iskrcao vojnike iz laa kod Fara.
112. Far je bio visok toranj na otoku koji je dobio ime po samom otoku. Prua se ispred
Aleksandrije i ini luku- Uzak put i most ga spajaju s gradom. Cezar je zauzeo Far (iji su
stanovnici znali pljakati lae koje bi tamo pristale bez njihovog a doputenja) i tamo smjeta
svoju posadu. Poslije toga mogao je bez pogibelji dovoziti ito i pomone ete. Dotle se u
ostalim dijelovima grada vodila borba, ali su i jedni i drugi bili zasad jednaki zavrilo se
neodluno. Tijekom noi Cezar zauzima potrebne strateke poloaje i zauzima ih. Mlaa ki
Ptolomeja prebjegla Ahileju jer je htjela prijestolje i s njim otpoinje vojne operacije, no
ubrzo izmeu njih izbija svaa zbog prvenstva. Dok se to odvijalo Cezar je smaknuo Potina
(djeakova zatitnika i zamjenika) jer je ovaj sokolio Ahilija. To je poetak Aleksandrijskog
rata.

Aleksandrija (Alexandria) prijestolnica egipatskih Ptolomejevia . Grad je osnovao Alex

Veliki.
Antiohija (Antiochia)- prijestolnica antike Sirije na rijeci Orontu, d. Antakija
Dirahij (Dyrrachium)- ranije se zvao Epidamno, gard u Iliriji d. Dra
Efez (Ephesus)- grad u Maloj Aziji
Far (Pharos) otok u Egiptu u blizini Aleksandrije
Gomf (Gomphi) grad u pokrajini Tesaliji
Heraklija (Heraclia) grad u Makedoniji, d. Bitola
Kilikija (Cilicia) pokrajina u Maloj Aziji, rimska provincija
Kleopatra (Cleopatra) starija ki Ptolomeja Auleta. Kad je Cezar zavrio borbe u Egiptu
postavio ju je za kraljicu, ali zavisnu od Rima. Poslije ju je doveo u Rim. Rodila mu je sina
koji je dobio ime Cezarion.

Peluzij (Pelusium) pogranian utvrda u donjem Egiptu

Nasip (vallum) rimska je vojska gradila nasipe od zemlje i kolja. Izvana bi nasip obino bio
prekriven isprepletenim liem, a pod nasipom je bio jarak. Vojnici su redovno prema bedemu
grada koji bi opsjedali gradili nii nasip,a onda sve vii kako se pribliavaju gradu. Grade ga
od zemlje pletera, stupova i jakih prijenica koje povezuju obje strane nasipa. Na kraju
dostiu visinu bedema. Na njemu obino stoje pomoni tornjevi i bacai. Bojen kolibe i
zasloni zatiuju vojnike dok ga izgrauju.
Tabor (castra) - rimski su legionarski vojnici obino gradili tabor u obliku etverokuta,
rijetko u obliku trokuta, a jo rjee u obliku polumjeseca tj. srpasto. Obino bi se izabralo
mjesto uz obronak nekog breuljka. Pazilo se da u blizini bude vode, drva i krme za tegleu
marvu. Taj posao je Cezar povjeravao tribunima i centurionima u uz pomo tehniara. Tabor
ima etvora vrata. U prednjem dijelu, okrenutom prema neprijatelju, nalaze se legionarski
vojnici, u stranjem je stan zapovjednika, dvaju vojnikih legata i tu jo stanuju 4 vojnika
tribuna, 5 prefekata, zatim pratnja, tjelesna straa i pomona vojska, U blizini zapovjednikova
stana nalazi se rtvenik, gatalite (auguratorium) i od busena sagraena govornica (suggestus)
tribuna s koje vrhovni zapovjednik, kada je potrebno, govori vojnicima. Vojnici stanuju pod
atorima. Rimski vojnici nikad ne bi prenoili a da ne bi sagradili tabor.
Tehniari u rimskoj vojsci su bili posebni odredi tehniara. Njihov se voa zvao praefectus
fabrum, ali u Cezarovoj vojsci su poslove takve vrste obavljali odabrani vojnici.
JO O CEZARU IZ POGOVORA