Julia Heaberlin

CRNOOKE
SUZANE
Prevela s engleskoga

Sabine Mari

Za Sama, moga pionira

Prolog

Nedostaju trideset i dva sata mog ivota.

Moja najbolja prijateljica Lydia kae da te sate zamislim kao staru
odjeu na dnu mranog ormara. Da zatvorim oi. Da otvorim vrata. Da
prekopam stvari. Da traim.
Onih koje se sjeam, radije ne bih. etiriju pjega. Oiju koje nisu
crne nego plave, irom otvorenih, nekoliko centimetara udaljenih od
mojih. Kukaca koji izjedaju gladak, njean obraz. kripanja zemlje
meu zubima. Tih se dijelova sjeam.
Sedamnaesti mi je roendan i svjeice na torti su zapaljene.
Mali plamenovi mau mi kako bih pourila. Razmiljam o Crnookim
Suzanama koje lee u ledenim metalnim ladicama. Trljam se i trljam,
ali ne mogu sprati njihov miris bez obzira koliko puta se istuirala.
Budi sretna.
Poeli elju.
Nabacim osmijeh i usredotoim se. Svi u ovoj prostoriji vole me i
ele da se vratim kui.
Puni nade za istu staru Tessie.
Nikad mi nemoj dopustiti da se sjetim.
Zatvorim oi i puhnem.

I. DIO
Tessa i Tessie
Majka me zaklala,
za veeru ocu dala,
a sestrica mila kosti pokupila, u svilen rubac savila,
pod borovicu stavila.
Kvi-kvi, ba sam lijepi pti!1

Tessie, 10 godina, djedu naglas ita

Borovicu, 1988.

Citat prema Sabrane prie i bajke, Jacob i Wilhelm Grimm, prev. Bojana Zeljko
Lipovak, Zagreb: Mozaik knjiga, 2009.
5

Tessa, sadanjost

Ma to se dogodilo, hodam krivudavom stazom do svoga djetinjstva.

Kua stoji neuredna na vrhu breuljka kao da ju je dijete izgradilo
od kocaka i rola toaletnog papira. Dimnjak je smijeno nagnut na jednu
stranu, a tornjii stre s obje strane poput raketa spremnih za lansiranje.
Obiavala sam spavati u jednom od njih za ljetnih noi i pretvarati se
da letim svemirom.
Vie puta no to je mom mlaem bratu bilo drago, iskradala sam se
kroz prozor na krov i na izgrebanim koljenima puzala po crjepovima do
vrha, poseui za otrim uima vodoriga i prozorskim daskama zbog
ravnotee. Na vrhu bih se naslonila na vitiastu ogradu i promatrala
ravni, beskrajni teksaki krajolik i zvijezde svoga kraljevstva. Svirala
sam nonim pticama na svom piccolu. Od povjetarca moja je tanka
bijela pamuna spavaica ukala kao da sam neobina golubica koja je
sletjela na vrh dvorca. To zvui bajkovito, a doista je i bilo.
Moj djed si je uredio dom u toj tronoj bajkovitoj kui na selu, no
izgradio ju je za mog brata Bobbyja i mene. Ona nije bila velika, ali i
dalje nemam pojma kako si ju je mogao priutiti. Oboma nam je
predstavio tornjie, mjesto gdje se moemo sakriti od svijeta kad god
bismo poeljeli pobjei. To je bila njegova velika gesta, na vlastiti
Disney World, kojom je htio nadoknaditi injenicu da je naa majka
preminula.
Baka se pokuala rijeiti te kue netom nakon djedove smrti, no
prodana je godinama poslije, kad je ona leala u zemlji izmeu njega i

svoje keri. Nitko je nije htio. Bila je udna, govorili su ljudi. Ukleta.
Njihove zlobne rijei uinile su je takvom.
Nakon to su me pronali, slika kue bila je objavljena u svim
novinama, prikazana na svim televizijskim postajama. Lokalne novine
nazvale su je Grimov dvorac. Nikad nisam znala je li to tiskarska
pogreka. Teksaani piu rijei drugaije. Primjerice, ne dodajemo
uvijek nastavak ly.
Ljudi su aputali da je zbog groteskne kue moj djed sigurno imao
veze s mojim nestankom, s ubojstvom svih Crnookih Suzana. Sjene
Michaela Jacksona i njegova rana Neverland, mrmljali su ak i
nakon to je godinu dana poslije za taj zloin na smrt bio osuen jedan
mukarac. To su bili isti oni ljudi koji bi se svakog Boia odvezli do
ulaznih vrata kako bi njihova djeca mogla buljiti u osvijetljenu kuu od
medenjaka i zgrabiti slatki iz koare na prednjem trijemu.
Pritiem zvono. Vie ne svira Ples Valkira. Ne znam to da
oekujem, pomalo sam iznenaena kad se postariji par koji otvara vrata
pokae savrenim stanarom. Punana, iscrpljena hausfrau s rupcem na
glavi, iljasta nosa, s krpom za prainu u ruci podsjea me na staricu
koja je ivjela u cipeli.
Zamuckujui iznesem svoju molbu. Uoim trenutaan bljesak
prepoznavanja kod ene, blago oputanje njezinih usana. Ona otkriva
mali oiljak u obliku mjeseeva srpa pod mojim okom. enine oi
govore jadna mala djevojica, premda je prolo osamnaest godina i ja
imam vlastitu djevojicu.
Ja sam Bessie Wermuth, kae. A ovo je moj suprug, Herb. Ui,
duo. Herb pogleda mrko i osloni se o svoj tap. Sumnjiav, sigurna
sam. Ne uzimam mu to za zlo. Strankinja sam, premda zna tono tko
sam. Svi u radijusu od osamsto kilometara to znaju. Ja sam Cartwright
djevojka, neko sa zadavljenom uenicom koleda i hrpom ljudskih
kostiju odbaena pokraj Autoceste 10 na naputenom komadu polja u
blizini imanja Jenkinsovih.

Ja sam zvijezda vriteih tabloidnih naslova i pria o duhovima koje

se prepriavaju oko logorske vatre.
Ja sam jedna od etiriju Crnookih Suzana. Ona koja je imala sreu.
Treba mi samo nekoliko minuta, obeavam. G. Wermuth se namrti,
ali ga Wermuth kae, da, naravno. Bjelodano je da ona odluuje o
svim vanim stvarima, poput visine trave i to uiniti s crvenokosim,
zalutalim siroetom obiljeenim zlom na njihovu pragu koje moli da ga
se pusti unutra.
Neemo se moi spustiti s vama, promrmlja mukarac dok otvara
vrata.
Nijedno od nas dvoje ne ide esto dolje otkad smo se uselili,
uurbano doda ga Wermuth. Moda jedanput godinje. Vlano je.
Jedna stuba je unitena. Slomljen kuk moe nas oboje dokrajiti. Ako
slomi i najmanju koicu u naim godinama, za mjesec ili manje dana
zavrit e pred vratima nebeskim. Ako ne eli umrijeti, nijednom
nogom ne kroi u bolnicu nakon to navri ezdeset i pet.
Dok iznosi svoje mrane stavove, ja ukoeno stojim u velikoj sobi
preplavljena sjeanjima, u potrazi za stvarima kojih vie nema.
Totemski stup koji smo Bobby i ja, bez nadzora, ispilili i izrezbarili
jednog ljeta uz samo jednu intervenciju hitne slube. Djedova slika
siunog mia koji na jedrilici napravljenoj od rupia plovi zlim,
uzavrelim oceanom.
Sada na njegovom mjestu visi platno Thomasa Kinkadea. Sobom
caruju dva kaua s cvjetnim uzorkom i omamljujua rasko triarija
naguranih na policama i uguranih u izlobene kutije. Njemaki vrevi
za pivo i svijenjaci, set lutaka Male ene, kristalni leptiri i abe, barem
pedeset paljivo graviranih engleskih alica za aj, porculanski klaun s
crnom suzom koja mu se slijeva niz obraz. Pretpostavljam da se svi
pitaju kako su dovraga zavrili u istom okruenju.
Kucanje je umirujue. Deset antiknih satova poredano je uz jedan
zid, dva s trzajuim majim repovima koji jedno drugom pokazuju
savreno vrijeme.
8

Mogu razumjeti zato je ga Wermuth izabrala nau kuu. Na svoj

nain, ona je jedna od nas.
Izvolite, kae ona. Slijedim je posluno, navigiram hodnikom koji
vijugajui vodi iz dnevnog boravka. Neko sam mogla svladati njegove
zavoje u potpunom mraku na koturaljkama. Ona u prolazu pritie
prekidae i ja odjednom imam osjeaj da hodam prema odajama
vlastite smrti.
Na televiziji kau da e biti pogubljen za nekoliko mjeseci. Ja
poskoim. To je toka prema kojoj putuju moje misli. Hrapav muki
glas iza mene je onaj g. Wermutha, pun cigaretnog dima.
Zastanem, progutam knedlu u grlu dok ekam da me pita planiram li
sjediti u prvom redu i gledati kako moj napada isputa posljednji dah.
Umjesto toga me nespretno potapa po ramenu. Ja ne bih otiao.
Nemoj na njega potratiti ni prokletu sekundu vie.
Pogreno sam procijenila Herba. To ne bi bilo prvi put da sam
pogrijeila, ni posljednji.
Glavom udarim u nenadan zavinuti zid jer sam jo okrenuta prema
Herbu. Dobro sam, brzo kaem gi Wermuth. Ona podigne ruku, no
oklijeva da mi dodirne bolan obraz jer je trunicu preblizu oiljku,
trajnom otisku granatnog prstena koji je visio s prsta kostura. Dar jedne
Suzane koja nije eljela da je ikad zaboravim. Njeno odgurnem ruku
ge Wermuth. Zaboravila sam da taj zid dolazi tako brzo.
Luda, prokleta kua, kae Herb ispod glasa. to, dovraga,
nedostaje ivotu u St. Peteu? ini se da ne oekuje odgovor. Mjesto
na mom obrazu poinje se ariti, a moj oiljak odzvanja jedva ujno
ping, ping, ping.
Hodnik se prua pravocrtno. Na samom kraju, obina vrata. Ga
Wermuth izvue klju iz depa svoje pregae i lako ga okrene u
kljuanici. Neko je bilo dvadeset i pet takvih kljueva, posve istih,
koji su mogli otvoriti sva vrata u kui. Neobino praktian detalj za
mog djeda.

Zapljusne nas hladan propuh. Osjetim miris stvari koje se raspadaju i

rastu. Prvi put, otkad sam prije jedan sat otila od kue, obuzme me
osjeaj istinske dvojbe. Ga Wermuth podigne ruku i povue komad
konopa koji joj se ljulja iznad glave. Gola, pranjava arulja zasvijetli.
Uzmi ovo. G. Wermuth me bocne malom runom svjetiljkom
koju je izvukao iz depa. Nosim je sa sobom zbog itanja. Zna gdje
je glavni prekida?
Da, kaem automatski. Na samom dnu.
Pazi na esnaestu stubu, upozori ga Wermuth. Neki stvor je
izdubio rupu. Uvijek brojim stube kad se sputam. Uzmi si vremena
koliko ti treba. Mislim da u nam svima skuhati alicu aja i poslije
nam moe neto rei o povijesti kue. To bi nas oboje oduevilo. Zar
ne, Herbe? Herb proguna neto. On razmilja o tome da bijelu
lopticu za golf baci dvjesto metara daleko u duboko plavo more na
Floridi.
Oklijevam na drugoj stubi i okrenem glavu, nesigurna. Ako tko
zatvori ova vrata, nee me pronai za sto godina. Nikad nisam
posumnjala da smrt jo pokuava sustii stanovitu esnaestogodinju
djevojku.
Ga Wermuth uzvrati siunim, smijenim mahanjem. Nadam se
da e nai ono za ime traga. Sigurno je vano.
Ako je ovo uvod, ja ga nisam tako doivjela.
Sputam se buno, poput djeteta, preskaui esnaestu stubu. Na dnu
povuem jo jedan visei konop i u isti tren prostoriju preplavi snano,
fluorescentno svjetlo.
Ono osvjetljava prazan grob. Ovo je neko bilo mjesto gdje su se
raale stvari, gdje su stajali stalci s napola dovrenim platnima i
neobini, zastraujui alati visjeli s klinaca, gdje je zastorom zatiena
tamna komora na jednoj strani ekala da oivi fotografije i gdje su
krojake lutke drale zabave u kutovima. Bobby i ja zakleli bismo se da
smo ih vie nego jedanput vidjeli kako se miu.

10

U hrpi starih krinja bili su pohranjeni brojni smijeni, starinski,

sveani eiri zamotani u svileni papir, vjenanica moje bake s tono
3.002 sitna bisera i uniforma mog djeda iz Drugoga svjetskog rata sa
smeom mrljom na rukavu za koju smo Bobby i ja bili sigurni da je
krv. Moj djed bio je varilac, farmer, povjesniar, umjetnik, voa Eagle
Scouta, fotograf mrtvanica, strijelac, drvodjelac, republikanac, odani
demokrat. Pjesnik. Uvijek je bio neodluan, a to ljudi kau i za mene.
Zapovjedio nam je da nikad sami ne odlazimo dolje, i nikad nije
saznao da jesmo. No iskuenje je bilo preveliko. Posebno smo bili
oarani zabranjenim crnim albumom s djedovim fotografijama s mjesta
zloina za njegove kratke karijere u okrunoj mrtvanici. Domaica
irom otvorenih oiju i mozga razasutog po kuhinjskom podu od
linoleuma. Utopljeni, goli sudac kojega je njegov pas odvukao do
obale.
Zurim u plijesan koja se sa svih strana gramzivo penje po zidovima
od opeke. Crni liaj koji buja u velikoj raspuklini i vijuga prljavim,
betonskim podom.
Nitko nije volio ovo mjesto otkad je djed umro. Brzo sam prela do
udaljenoga kuta, kliznuvi izmeu zida i ugljene pei koja je davnih
godina bila odbaena ovdje poput loe zamisli. Neto se lagano kree
po mom glenju. korpion, ohar. Nisam se trgnula. Gore su stvari
gmizale preko mog lica.
Tee je vidjeti iza pei. Prelazim svjetlom sve nie po zidu dok ne
naiem na aavu opeku s crvenim srcem nacrtanim ondje da zavaram
brata. Uhodio me jedanput dok sam istraivala svoje mogunosti. Tri
puta lagano prelazim prstom preko ruba srca.
Zatim izbrojim deset opeka iznad crvenog srca i pet opeka u stranu.
Previsoko da bi je mogao dosegnuti mali Bobby. Zabijam odvija iz
svog depa u buku koja se mrvi, i poinjem odgurivati. Prva opeka
isklizne i buno padne. Bacam se na tri ostale opeke i izvlaim jednu za
drugom.
Svjetiljkom osvijetlim rupu.
11

Gusta paukova mrea, nalik na krunu animaciju. Otraga, etvrtasti

grumen.
eka sedamnaest godina u kripti koju sam napravila za nj.

12

Tessie, 1995.

Tessie. Slua li?

Postavlja glupa pitanja, poput ostalih.
Podignem pogled s asopisa, otvorenog na mom krilu, koji sam
zgodno pronala kraj sebe na kauu. Ne vidim svrhu.
Naglo okrenem stranicu iskljuivo kako bih ga razdraila. Naravno
da zna da ne itam.
Zato si onda ovdje?
Pustim da zrak ispuni teka tiina. Tiina je moje jedino oruje u
ovoj paradi terapijskih seansi. Zatim kaem: Znate zato. Ovdje sam
jer moj otac eli da budem ovdje. Jer sam mrzila sve ostale. Jer je tata
tako tuan, i ja to ne mogu podnijeti. Moj brat kae da sam se
promijenila. Previe informacija. Pomislili biste da u neto nauiti.
Noge njegove stolice kripe na drvenom podu dok se namjeta.
Spreman da napadne. Misli li ti da si se promijenila?
Tako oito. Ogorena, vraam se asopisu. Stranice su hladne, glatke
i krute. Miriu na zasieni parfem. To je ona vrsta asopisa za koji
pretpostavljam da je pun koatih, gnjevnih djevojaka. Pitam se: Vidi li
to ovaj mukarac kad zuri u mene? Izgubila sam deset kilograma u
posljednjih godinu dana. Veina mojih atletskih miia je nestala. Moje
desno stopalo obavija novi teki gips, rezultat tree operacije.
Gorina mi se nakuplja u pluima poput vrue pare. Duboko
udahnem. Moj cilj je ne osjeati nita.
U redu, kae on. Glupo pitanje. Znam da me pomno promatra.
to kae na ovo: Zato si ovaj put odabrala mene?

13

Naglo spustim asopis. Pokuavam se prisjetiti da radi iznimku i

vjerojatno okrunom tuitelju radi uslugu. Rijetko lijei tinejderke.
Potpisali ste pravni dokument u kojemu pie da neete prepisati
lijekove, da nikad, nikad neete objaviti neto o naim seansama ili me
koristiti u istraivanju bez mog znanja, da nikome neete rei da lijeite
preivjelu Crnooku Suzanu. Rekli ste mi da neete koristiti hipnozu.
Vjeruje li da neu uiniti nijednu od tih stvari?
Ne, odvratim zagriljivo. Ali barem u biti milijunaica ako to
uinite.
Ostalo nam je petnaest minuta, kae on. Moemo to vrijeme
iskoristiti kako god eli.
Sjajno. Uzmem asopis pun koatih, gnjevnih djevojaka u ruke.

14

Tessa, sadanjost

Dva sata nakon to sam napustila djedov dom, William James Hastings
III. stie u moju kuu, bungalov iz 1920. u Fort Worthu, sa sumornim
crnim kapcima i nijednom krivuljom ili ukrasom. Dungla boja i ivota
buja iza mojih ulaznih vrata, a za vanjski sam svijet odabrala
anonimnost.
Nikad nisam srela mukarca s imenom baruna, koji se upravo
namjeta na kauu. Ne moe imati vie od dvadeset i osam godina,
visok je barem metar i devedeset i ima duge ovjeene ruke i velike
ake. Koljenima udari u stoli. William James Hastings III. vie me
podsjea na profesionalnoga igraa bejzbola u naponu snage nego na
odvjetnika, kao da bi nezgrapnost njegova tijela nestala im bi
podignuo loptu. Djeaki. Sladak. Velik nos, zbog kojeg je gotovo
zgodan. Poveo je sa sobom enu u klasinom bijelom kaputiu, bluzi
bijelog ovratnika i crnim hlaama. Onaj tip koji samo povrno mari za
modu kao da se radi o profesionalno korisnom detalju. Kratka, prirodno
plava kosa. Bez prstena. Ravni, podrezani, nelakirani nokti. Jedini
ukras koji nosi je svjetlucava zlatna ogrlica sa skupocjenim privjeskom,
uobiajenom rkarijom, ali nemam vremena razmiljati to
predstavlja. Moda je policajka, premda to nema smisla.
Sivi grumen, jo prekriven prainom i prastarim paukovima nitima,
lei izmeu nas na stoliu.
Ja sam Bill, kae on. Ne William. I svakako ne Willie.
Osmjehne se. Pitam se je li tu reenicu iskoristio pred porotom. Mislim
da mu je potrebna bolja. Tessa, kao to sam rekao telefonom,
15

oduevljeni smo to si nazvala. Iznenaeni, ali oduevljeni. Nadam se

da ti ne smeta to je dr. Seger Joanna dola sa mnom. Nemamo
vremena za gubljenje. Joanna je forenzika znanstvenica koja sutra
iskapa kosti... Suzana. Na brzinu bi eljela uzeti uzorak tvoje sline.
DNK-a radi. Zbog situacije kojoj smo izloeni u vezi s izgubljenim
dokazima i znanstvenim smeem, ona osobno eli uzeti bris. Odnosno,
ako si doista mislila ozbiljno. Angie nikad nije povjerovala da...
Nakaljem se. Mislila sam ozbiljno. Osjetim nenadanu bol zbog
Angele Rothschild. Uredna ena srebrnaste kose proganjala me
posljednjih est godina inzistirajui da je Terrell Darcy Goodwin
nevina osoba. Otkrivala je nedostatke u svakoj mojoj sumnji dok ni
sama vie nisam bila sigurna.
Angie je bila svetica, buldog, pomalo i muenica. Potroila je zadnju
polovinu svog ivota i veinu nasljedstva svojih roditelja oslobaajui
zatvorenike koje je drava Teksas zastraivanjem nepravedno osudila.
Vie od 1.500 osuenih silovatelja i ubojica svake ju je godine molilo
za pomo, pa je Angie morala biti izbirljiva. Rekla mi je da su je jedino
pisma i pozivi u kojima je glumila Boga naveli na pomisao da prestane.
Jedanput sam bila u njezinom uredu, kad me prvi put kontaktirala. Bio
je smjeten u podrumu stare crkve u neugodnom dijelu Dallasa, najvie
znanom po visokoj smrtnosti policajaca. Ako njezini klijenti ne mogu
na danje svjetlo ili na brzinu otii do Starbucksa, rekla je, onda ne moe
ni ona. Drutvo u podrumu inili su joj lonac za kavu, tri odvjetnika
koja su imala i druge dnevne poslove i onoliko studenata prava koliko
bi stupilo u slubu.
Angie je sjedila na istom mjestu na kauu prije devet mjeseci, u
trapericama i oguljenim crnim kaubojskim izmama, s jednim od
Terrellovih pisama u ruci. Molila me da ga proitam. Molila me da
uinim mnogo toga, da primjerice jednom od njezinih strunjaka-gurua
dam priliku da mi vrati sjeanje. Umrla je od sranog udara. Pronali su
je lica zakopana u hrpu spisa o Goodwinovu sluaju.
Novinaru koji je napisao nekrolog to se uinilo poetinim. Moj
osjeaj krivnje u tjednu nakon njezine smrti bio je gotovo nepodnoljiv.
16

Angie je, to sam shvatila prekasno, bila jedna od mojih spona. Jedna
od malobrojnih koja nikad nije odustala od mene.
Je li ovo... to to ima za nas? Bill zuri u prljavu plastinu vreicu
iz djedova podruma kao da je puna zlata. Ostavila je trag ljunkovite
buke na staklu, tik uz ruiastu vrpcu za kosu isprepletenu s
pramenom kestenjaste kose moje keri Charlie.
Rekla si na telefon da mora otii i... pronai to, nastavi. Da si
Angie spomenula taj... projekt... no da nisi sigurna gdje je.
To zapravo i nije pitanje, pa ne odgovaram.
Pogledom luta po dnevnom boravku, preputenom neurednosti
umjetnice i tinejderice. elio bih ugovoriti sastanak u uredu za
nekoliko dana. Nakon to... to istraim. Ti i ja morat emo proi kroz
sve stare pojedinosti radi albe. Za tako velikog tipa, ima neto blagog
u njemu. Pitam se kakav mu je stil u sudnici, je li blagost njegovo
oruje.
Spremni za bris? Dr. Seger nas naglo prekine, sva poslovna, ve
navlaei zatitne rukavice. Moda zabrinuta da u promijeniti
miljenje.
Svakako. Obje ustajemo. Pokaklje unutranjost mog obraza i u
cjevicu zatvori mikroskopske komadie mene. Znam da moj DNK
namjerava dodati kolekciji od tri ostale Suzane od kojih su dvije jo
znane po formalnijem imenu Jane Doe. Osjeam kako joj tijelo isputa
toplinu. Anticipacija.
Vraam pozornost na vreicu na stolu i na Billa. Ovo je bila neka
vrsta eksperimenta koji je predloio jedan od mojih psihijatara. Moglo
bi biti vrjednije zbog onoga ega nema, nego onoga ega ima. Drugim
rijeima, nisam nacrtala crnca koji je bio nalik na Terrella Darcyja
Goodwina.
Glas mi je staloen, ali srce mi je zastalo. Predajem Tessie ovom
ovjeku. Nadam se da to nije pogreka.

17

Angie... ona bi bila tako zahvalna. Jest zahvalna. Bill podigne

svinuti prst u zrak, gesta slina Michelangelovoj koja se uzdie do
neba. To mi se uini utjenim: ovjek kojeg bombardiraju ljudi koji mu
svakodnevno ele zaprijeiti put donekle pristojni ljudi koji se
tvrdoglavo dre svojih lai i ubojitih pogreaka a on i dalje vjeruje u
Boga. Ili barem jo vjeruje u neto.
Dr. Seger zazvoni telefon u depu. Pogleda zaslon. Moram se
javiti. Jedan od mojih doktoranda. ekam te u autu, Bille. Dobro
obavljeno, djevojko. ini ispravnu stvar. Djevoojko. Traak nazalnog
izgovora. Oklahoma, moda. Automatski se osmjehnem.
Stiem odmah, Jo. Bill se kree promiljeno, zatvara svoju
aktovku, oprezno podie vreicu, ni u kakvoj urbi. Njegove ruke se
zaustave nakon to ona zatvori vrata. Upravo si upoznala veliinu.
Joanna je genij za mitohondrijski DNK. Ona ini vraka uda s
raspadnutim kostima. Odjurila je na mjesto napada 11. rujna i provela
ondje etiri godine. Stvarala povijest, pomogla da se identificiraju
tisue rtava na temelju spaljenih komadia. Isprva je ivjela u YMCUu. Koristila zajednike tueve s beskunicima. Radila etrnaest sati na
dan. Nije morala, to nije bio njezin posao, no kad god je mogla sjela bi
zajedno s tugujuim obiteljima i objasnila im znanost kako bi oni bili
sigurni koliko i ona. Nauila je neto malo panjolskog kako bi
pokuala razgovarati s obiteljima meksikih peraa sua i konobara
koji su radili u restoranima u Sjevernom tornju. Ona je jedna od
najboljih forenzikih znanstvenica na planetu, i sluajno jedna od
najboljih osoba koje sam ikad upoznao, i ona daje Terrellu ansu. elim
da zna koja je vrsta ljudi na naoj strani. Reci mi, Tessa, zato si ti?
Zato si odjednom na naoj strani?
Lagan prizvuk otrine uuljao mu se u glas. Obzirno mi govori da ih
ne preveslam.
Postoji nekoliko razloga, kaem nesigurno. Mogu ti pokazati
jedan od njih.
Tessa, elim znati sve.

18

Bolje je ako ga vidi.

utke ga vodim niz hodnik, kraj Charliena neurednoga, ruiastog
brloga u kojemu obino tutnja muzika te naglo otvorim vrata na samom
kraju. Ovo nisam planirala, barem ne danas.
Bill je nalik na diva u mojoj spavaoj sobi, udara glavom o antikni
luster pun viseih stakalaca koje smo Charlie i ja prolog ljeta pokupile
sa sivih plaa Galvestona. Pogne se, odmakne i sluajno okrzne o moje
grudi. Ispriava se. Pun nelagode. Na sekundu vidim noge ovog stranca
isprepletene s mojim plahtama. Ne mogu se sjetiti da sam ovamo ikad
pustila mukarca.
Puna boli promatram kako Bill upija intimne detalje oko mene:
karikaturu djedove kue, zlatni i srebrni nakit porazbacan na komodi,
snimku iz blizine s Charlie kako pilji svojim ljubiastim oima, uredna
hrpa svjee opranih bijelih ipkanih gaica na stolici za koje poelim da
su ugurane u ladicu.
Ve je krenuo unatrag prema vratima oito se pitajui u to se to,
dovraga, uvalio. Je li sve nade da spasi Terrella Darcyja Goodwina
poloio u luakinju koja ga je odvela ravno u spavau sobu. Poelim se
glasno nasmijati zbog Billova izraza lica, premda mi nije ispod asti
matati o sveamerikom momku s dvije diplome kad moj tip mukarca
nestane s horizonta.
Iako me ono to mu namjeravam pokazati nou dri budnom tako da
uvijek iznova itam isti odlomak u Ani Karenjini, oslukujem svako
kripanje u kui i poigravanje vjetra, svaki noni bosonogi korak svoje
keri, svaki slatki pospani zvuk koji ispuste njezina usta i koji potom
otplovi niz hodnik.
Ne brini. Ubacim traak leernosti u glas. Volim bogate i manje
altruistine mukarce. I, zna... dovoljno stare da im izraste brada. Doi
ovamo. Molim te.
Zgodno. Ali ujem trag olakanja. Potrebna su mu samo dva
koraka. Njegove oi prate moj prst van kroz prozor.

19

Ne pokazujem nebo nego zemlju gdje me jo napola iva aica

Crnookih suzana pod prozorskom daskom mui svojim sjajnim crnim
oima.
Veljaa je, kaem tiho. Crnooke suzane cvjetaju ovako samo
ljeti. Zastanem kako bi shvatio. Posaene su prije tri dana, na moj
roendan. Netko ih je uzgojio samo za mene i zasadio ih ispod prozora
gdje spavam.

Naputeno polje na imanju Jenkinsovih progutala je vatra oko dvije

godine prije nego to su ondje odbaene Crnooke Suzane. igica
lakomisleno baena iz zalutalog automobila na usamljenoj prljavoj cesti
stajala je siromanoga starog farmera cijeli urod penice i pripremila
pozornicu za tisue i tisue utih cvjetova koje su prekrivale polje
poput divovskoga zguvanog pokrivaa.
Vatra je takoer izdubila na grob, nepravilnu jamu koja se suava
pri dnu. Crnooke suzane niknule su i drsko je ukrasile mnogo prije
naeg dolaska. Suzane su gramziva biljka, esto su prve koje uspijevaju
na spaljenom, opustoenom tlu. Ljupke, ali natjecateljski raspoloene,
poput cheerleaderica. ive kako bi istisnule druge.
Jedna upaljena igica, jedno nepromiljeno bacanje i nai nadimci su
zauvijek bili ugraeni u predaje o serijskim ubojicama.
Bill, jo u mojoj sobi, poslao je Joanni poduu poruku, moda zato
to preda mnom ne eli putem telefona odgovoriti na njezina pitanja.
Na vrijeme se sastajemo s njom ispred prozora kako bismo je gledali
dok uranja boicu u crnu iaranu zemlju. rkarija od privjeska na
njezinoj ogrlici svjetluca na suncu te okrzne laticu dok se saginje. Jo
se ne mogu sjetiti znaenja tog simbola. Religiozno, moda. Drevno.
On ili ona koristili su neto osim zemlje na ovom komadu da,
rekla je Joanna. Vjerojatno uobiajenu vrstu zemlje za lonanice i

20

sjemenke koje se mogu kupiti u Lowe'su. Ali nikad ne zna. Trebala bi

zvati policiju.
I rei im da netko sadi lijepo cvijee? Ne elim zvuati
sarkastino, ali tako stvari stoje.
To je neovlateno stupanje na zemljite, kae Bill.
Uznemiravanje. Zna, ovo ne mora biti djelo ubojice. To moe biti
bilo koji luak koji ita novine. Neizgovoreno je, ali znam. On nije
siguran u moje mentalno stanje. Nada se da imam vie od ovoga
komada zemlje s cvijeem pod prozorom da poduprem sudevo
povjerenje u Terrella. Mali dio njega pita se jesam li sama zasadila to
cvijee.
Koliko toga u mu rei?
Duboko udahnem. Svaki put kad nazovem pandure, to zavri na
internetu. Dobivamo pozive i pisma i lude poruke na Facebooku.
Ostavljaju nam darove na trijemu. Kekse. Vreice pune pseeg izmeta.
Kekse napravljene od pseeg izmeta. Barem se nadam da je rije samo
o pseem izmetu. Svaka pozornost pretvara ivot moje keri u koli u
pakao. Nakon nekoliko godina prelijepog mira, pogubljenje je opet sve
uzburkalo. Upravo zato sam Angie godinama govorila ne, pa ne. Koje
god bi se sumnje uuljale, morala sam ih odgurnuti. Na kraju sam
shvatila Angie i ona je shvatila mene. Pronai u drugi nain,
uvjeravala me.
No sad je situacija drugaija. Angie je mrtva.
Stajao je pod mojim prozorom.
Oeem neto utavo to mi se provlai kroz kosu. Odsutno se
pitam je li to putnik iz djedova podruma. Sjetim se kako sam naslijepo
gurnula ruku u onu pljesnivu rupu prije nekoliko sati, na to me spopao
bijes. Taj pogled na viim licima upravo sad? Ta mjeavina saaljenja,
nelagode i neprikladnog razumijevanja da se sa mnom jo mora
postupati kao s traumatiziranom esnaestogodinjom djevojicom koja
sam neko bila? Gledaju me tako otkad znam za sebe. Tako dugo sam
se titila, i dosad prilino uspjeno. Sad sam sretna. Vie nisam ona
21

djevojka. Stisnem dugi smei demper malo vre oko sebe, iako me
sunce kasne zime toplo miluje po licu. Moja ki e svaki tren stii
kui i radije bih da ne upozna vas dvoje prije nego to joj objasnim
neke stvari. Jo ne zna da sam vas nazvala. elim da vodi to
normalniji ivot.
Tessa. Joanna krene korak prema meni pa se zaustavi.
Razumijem.
Strana je teina u njezinu glasu. Razumijem. Bombe padaju jedan,
dva, tri do dna oceana.
Pomno joj ispitam lice. Male bore koje je urezala tuga drugih ljudi.
Plavozelene oi koje su zabljesnule na vie uasavajuih prizora nego
to mogu zamisliti. Mirisala ih. Dodirivala ih, disala ih dok su padali
kao pepeo s neba.
Zaista? Moj glas je blag. Nadam se. Jer bit u ondje kad budete
iskopavali ona dva groba.
Moj tata platio je njihove ljesove.
Joanna trlja privjesak meu prstima, kao da je posveeni kri.
Odjednom shvatim da u njezinom svijetu jest.
Nosi dvostruki heliks od zlata.
Zavojnica ivota.
Lanac DNK-a.

22

Tessie, 1995.

Tjedan poslije. Utorak, deset sati. Opet sam na lijenikovu prostranu

kauu, i to u drutvu. Oscar umirujue protrlja mokru njuku o moju
ruku pa se smjesti na podu kraj mene. Budno. Moj je od prolog tjedna
i neu ii nikamo bez njega. Nije da se tko tome usprotivio. Oscar,
draestan i pravi zatitnik, ulijeva im nadu.
Tessie, suenje je za tri mjeseca. Devedeset dana. Moj najvaniji
zadatak u ovom trenutku je pripremiti te emocionalno. Poznajem
branitelja, izvrstan je. Jo je bolji kad istinski vjeruje da dri ivot
neduna ovjeka u svojim rukama, to i ini. Zna li to to znai? Nee
te tedjeti.
Ovaj put, odmah na posao.
Ruke su mi uredno sklopljene u krilu. Nosim kratku plavu plisiranu
suknju s kariranim uzorkom, bijele ipkane arape i crne lakirane
konate izme. Nikad nisam bila stidljiva djevojka, unato crvenkastozlaanoj kosi i pjegama za koje je moj divni djed tvrdio da su vilinska
praina. Ni tad, ni sad. Danas me odjenula moja najbolja prijateljica
Lydia. Kopala je po mojim neurednim ladicama i ormarima jer nije
mogla podnijeti injenicu da se vie ne trudim prilagoditi se. Lydia je
jedna od malobrojnih prijatelja koja nije odustala od mene. Sada
skuplja modne savjete iz filma Djevojke s Beverly Hillsa, ali ja ga
nisam gledala.
Dobro, kaem ja. To je naposljetku jedan od dvaju razloga zbog
kojih sjedim ovdje. Strah me je. Sve otkad su Terrella Darcyja
Goodwina ugrabili tijekom njegova Grand Slam doruka kod Denny'sa
u Ohiju prije jedanaest mjeseci i rekli mi da u morati svjedoiti,

23

brojala sam dane kao gorke pilule. Ostalo je jo osamdeset i sedam

dana, ne devedeset, ali ne trudim se ispraviti ga.
Ne sjeam se niega. Drim se toga.
Siguran sam da ti je tuitelj rekao da to nema veze. Ti si ivui,
diui dokaz. Nevina djevojka protiv neopisivog udovita. Pa
zaponimo s onim ega se sjea. Tessie? Tessie? O emu upravo
razmilja, ovaj tren? Reci... nemoj odvraati pogled, u redu?
Polako okreem izdueni vrat zurei u njega svojim sivim
bezdanima nitavila prekrivenima mahovinom.
Sjeam se vrane koja mi je pokuala iskljucati oi, kaem
odrjeito. Recite mi. Kakvog smisla ima gledati kad znate da vas ne
mogu vidjeti?

24

Tessa, sadanjost

To je zapravo njihov trei grob. Dvije Suzane koje e veeras biti

ekshumirane na groblju St. Mary's u Fort Worthu, njegove su starije
rtve. Iskopane iz njihova prvog skrovita i baene u polje zajedno sa
mnom poput ivotinjskih kostiju. Sve zajedno, nas etiri, istovarene
tijekom istog putovanja. Ja sam zavrila na djevojci po imenu Merry
Sullivan za koju je mrtvozornik ustvrdio da je bila mrtva dulje od
jednoga dana. ula sam kako djed mrmlja mom ocu, Vrag je istio
svoje ormare.
Pono je i ja sam udaljena barem sto metara, ispod drveta. Projurila
sam ispod policijske trake koja oznaava teren. Pitam se tko, dovraga,
po njihovom miljenju hoda grobljem u ovo doba noi osim duhova.
No, pretpostavljam da sam to ja.
Podignuli su bijeli ator iznad dvaju grobova i on svijetli blagom
svjetlou poput lampiona. Mnogo je vie ljudi ovdje nego to sam
oekivala. Bill, naravno. Prepoznajem okrunog tuitelja prema
fotografiji u novinama. Kraj njega je proelavi mukarac u neprikladnu
odijelu. Barem pet policajaca i jo pet osoba odjevenih kao svemirci u
zatitnim odijelima, ulaze i izlaze iz atora. Znam da je meu njima
medicinski istraitelj. Karijere se grade na ovome.
Je li novinar koji je napisao Angien nekrolog znao da e njegove
rijei pokrenuti zahralu polugu pravde? Izazvati mali javni prosvjed u
dravi koja svaki mjesec pogubljuje ljude? Navesti suca da promijeni
miljenje o ekshumaciji kostiju i razmotri novo suenje? Uvjeriti me
jednom zauvijek da uzmem telefon u ruke?
Mukarac u odijelu iznenada se okrene. Ulovim bljesak
sveenikoga kolara prije nego to sam se skrila iza drveta. Na sekundu

25

me zapeku oi zbog ove tajne akcije i krajnjeg napora kako bi se prema

ovim djevojkama postupalo dostojanstveno i s potovanjem, iako nitko
nema pojma tko su, iako nema novinara u blizini.
Djevojke koje veeras ustaju iz zemlje bile su same kosti kad ih se
prevezlo na ono staro polje penice prije osamnaest godina. Ja sam bila
jedva iva. Kau da je Merry bila mrtva barem trideset sati. Kad su
policajci stigli do nas, Merry su u prilinoj mjeri bili izjeli strvinari.
Pokuala sam je zatititi, ali u jednom trenutku tijekom noi izgubila
sam svijest. Katkad jo mogu uti ivahan razgovor poljskih takora.
Nikome tko me voli ne mogu to rei. Bolje je ako misle da se ne
sjeam.
Lijenici kau da me spasilo srce. Roena sam sa srcem koje je bilo
genetski usporeno. Dodajte injenicu da sam bila u vrhunskoj formi kao
jedna od najboljih srednjokolki u dravi u tranju s preponama. Za
uobiajenog dana kad bih pisala zadau, jela hamburger ili lakirala
nokte, moj puls je odmjereno otkucavao trideset i sedam puta u minuti i
usporavao sve do dvadeset i devet otkucaja tijekom noi kad bih
spavala. Prosjena frekvencija srca kod tinejdera je oko sedamdeset.
Tata je imao naviku buditi se u dva i provjeriti diem li, makar mu je
glasoviti hjustonski kardiolog rekao da se opusti. Svakako, moje srce
bilo je pomalo fenomen, kao i moja brzina. Ljudi su aputali o
Olimpijskim igrama. Zvali me Mali meteor zbog kose i naravi kad bih
istrala loe vrijeme ili kad bi me neka djevojka laktom gurnula s
prepone.
Dok sam se borila za ivot u tom grobu, lijenici kau da mi je srce
usporilo do osamnaest otkucaja. Bolniar hitne slube ak me je
proglasio mrtvom na mjestu dogaaja.
Okruni tuitelj rekao je poroti da sam ja iznenadila ubojicu
Crnookih Suzana, a ne on mene. Izazvala paniku u njemu, navela ga da
se rijei dokaza. Da je velika modrica plave, zelene i ute boje na
trbuhu Terrella Darcyja Goodwina na uveanoj fotografiji, koja je bila
dio dokaza, bila moje umjetniko djelo. Ljudi su zahvalni za zgodne

26

matarije poput ove, u kojima postoje borbeni junaci makar ne postoji

injenina osnova za to.
Tamni kombi se, polako vozei unatrag, pribliavao atoru. O. J.
Simpson bio je osloboen iste godine kad sam svjedoila, a on je
masakrirao suprugu i ostavio tragove svoje krvi na njezinoj kapiji. Nisu
postojali vrsti DNK dokazi protiv Terrella Darcyja Goodwina, osim
iznoene jakne prekrivene blatom pronaene kilometar i pol daleko i s
njegovom krvnom grupom na dnu desnog rukava. Krvava mrlja bila je
tako mala i istroena da nisu mogli izvui DNK, prilina novost na
kaznenim sudovima. Tad mi je to bilo dovoljno, ali ne i danas. Molim
se da Joanna izvede neku aroliju kako bismo napokon saznali tko su te
dvije djevojke. Raunam na njih, na to da e nam donijeti mir.
Okrenem se kako bih otila i palcem zapnem za rub neega. Padam
naglavce, smjesta ostavi bez daha, ispruenih dlanova, na stari
slomljeni grobni spomenik. Korijenje je prijetilo nadgrobnom kamenu
sve dok se nije prevrnuo i razbio.
Je li tko to uo? Brzo pogledam uokolo. ator je napola sputen.
Netko se smije. Sjene se kreu, nijedna od njih u mom smjeru. Podiem
se, bolnih dlanova, skidajui smrt i ljunak zalijepljen za traperice.
Izvuem mobitel iz stranjeg depa i on baci svoje prijateljsko svjetlo
nakon to pritisnem dugme. Osvijetlim nadgrobni kamen. Crvena mrlja
od moje ruke ostavila je trag na usnulom janjetu koje uva Christinu
Driskill.
Christina je dola na svijet i pobjegla istoga dana. 3. oujka 1872.
U mislima prodirem kroz tvrdo blato, probijam se do maloga
drvenog sanduka koji lei pod mojim stopalima, nagnut, smrskan,
zadavljen korijenjem.
Mislim na Lydiju.

27

Tessie, 1995.

Plae li esto? Prvo pitanje. Obzirno.

Ne, odgovorim. Toliko o Lydijinom kozmetikom tretmanu,
dvjema smrznutim vilicama koje mi je zalijepila ispod oiju nakon
mojih malih izljeva plaa.
Tessie, elim da mi kae to si posljednje vidjela prije nego to si
oslijepjela. Bez zadravanja na mom nateenom licu. Nastavlja tono
ondje gdje smo posljednji put stali. Mudra taktika, pomislim zavidno.
Zaista je upotrijebio rije oslijepjela, to se nitko drugi ne bi usudio rei
mi u lice osim Lydije, koja mi je takoer prije tri dana rekla da ustanem
i operem kosu jer je bila nalik na otrcanu eernu vatu.
Ovaj je lijenik ve shvatio da je uvodni in zagrijavanja sa mnom
potpun gubitak vremena.
Vidjela sam majino lice. Lijepo, blago, puno ljubavi. To je
posljednja savreno jasna slika koja je visjela preda mnom, osim to je
moja majka mrtva od moje osme godine i to su mi oi bile irom
otvorene. Majino lice, a potom nita osim ljeskajuega sivog oceana.
Cesto mislim da je bilo nekako ljubazno od Boga to me tako upoznao
sa sljepoom.
Nakaljem se, odluna da kaem neto tijekom dananje seanse, da
djelujem kooperativnije kako bi rekao tati da napredujem. Tata koji
odlazi s posla svakog utorka ujutro kako bi me doveo ovamo. Zbog
kojeg god razloga, mislim da mu ovaj lijenik nee lagati, poput veine
ostalih. Nain na koji postavlja pitanja razlikuje se od ostalih. Kao i
moji odgovori, iako nisam sigurna zato.
Bio je snop estitki na prozorskoj dasci u mojoj bolnikoj sobi,
kaem leerno. Jedna od njih imala je sliku svinje na prednjoj strani. S
28

leptir-manom i cilindrom. Na njoj je pisalo: >Nadam se da e uskoro

bolje skviati.< Svinja to je posljednja stvar koju sam vidjela.
Nesretan izbor rijei na estitki.
Mislite?
Je li te neto drugo smetalo na toj estitki?
Nitko nije mogao proitati potpis. Neitljiva rkarija, poput
opruge.
Dakle, nisi znala od koga je.
Brojni stranci slali su estitke sa svih strana. I cvijee i pliane
ivotinje. Bilo ih je toliko da je otac zamolio da ih se poalje na djeju
onkologiju. FBI je naposljetku shvatio i poslao ih sve u laboratorij.
Poslije sam se brinula to su ih istrgnuli iz ruku umirue djece ne
pronaavi zauzvrat ni komadi korisna dokaza.
Svinja je drala tratinicu u ruiastom papku. Izostavila sam taj dio.
Sa esnaest, natrpana lijekovima u bolnikom krevetu i nasmrt
preplaena, nisam razlikovala ute tratinice i crnooke suzane.
Luaki me eao gips, ugurala sam dva prsta u uski otvor izmeu
lista i gipsa. Ne mogu dosegnuti toku na glenju. Oscar mi nogu
polie jezikom nalik na brusni papir pokuavajui mi pomoi.
U redu, moda je estitka bila okida, kae lijenik. Moda nije.
To je poetak. A ja mislim sljedee. Razgovarat emo o tvom
disocijativnom poremeaju prije nego to prijeemo na pripremu za
suenje. U interesu vremena, nadali su se... neki... da u to moi
zaobii. No stoji nam na putu.
Mislite?
to se mene tie, vrijeme stoji u ovoj prostoriji. Govori mi da
nema pritiska. Da zajedno plovimo mojim sivim oceanom i da ja
kontroliram vjetar. Ovo je prva la za koju znam da mi je rekao.
Konverzni poremeaj. Ugodna, otmjena rije za t.

29

Freud je to nazvao histerinom sljepoom.

Svi ti skupi testovi i nikakvog organskog oteenja.
Sve u njezinoj glavi.
Jadno stvorenje ne eli vidjeti svijet.
Nikad vie nee biti ista.
Zato ljudi misle da ih ne ujem?
Vratim se valovima njegova glasa. Odluila sam da zvui poput
Tommyja Leeja Jonesa u Bjeguncu. Grubo teksako otezanje. Pametan
ko vrag, i zna to.
... nije toliko rijetko kod mladih ena koje su preivjele traumu
slinu ovoj. Ono to je neobino je to je potrajala tako tugo. Jedanaest
mjeseci.
Tri stotine i dvadeset i est dana, doktore. No ne ispravljam ga.
Neznatno kripanje dok se namjeta na stolici. Oscar se zatitniki
podigne. Postoje iznimke, kae on. Jedanput sam lijeio djeaka,
virtuoznog pijanista, koji je vjebao osam sati svaki dan od svoje pete
godine. Probudio se jednog jutra i ruke su mu bile ukoene.
Paralizirane. Nije mogao drati ni au mlijeka. Lijenici nisu uspjeli
pronai uzrok. Poeo je micati prstima nakon dvije godine, tono na
dan.
Lijenikov je glas blii. Kraj mene. Oscar me njukom udara po ruci
kako bi me upozorio. Lijenik mi gurne neto tanko, hladno i glatko u
ruku. Pokuaj s ovim, kae.
Olovka. vrsto je uhvatim. Gurnem je duboko uz rub gipsa. Osjetim
silno, ugodno olakanje. Blag lahor dok se lijenik odmie, moda od
sakoa. Sigurna sam da nije nimalo nalik na Tommyja Leeja Jonesa. No
mogu zamisliti Oscara. Bijel poput svjeeg snijega. Plave oi koje vide
sve. Crvena ogrlica. Otri mali zubi ako mi dodijava.
Zna li taj pijanist da govorite o njemu drugim pacijentima?
upitam. Ne mogu si pomoi. Sarkazam je bi koji ne mogu odloiti. No
30

za naega treeg zajednikog jutra utorkom, moram priznati da mi se

lijenik uvlai pod kou. Osjeam prve napade krivnje. Kao da bih se
trebala vie potruditi.
Zapravo, da. Intervjuirali su me o njemu za Cliburnov
dokumentarni film. Poenta je: vjerujem da e progledati.
Nisam zabrinuta. Izlanem.
To je esto simptom konverznog poremeaja. Manjak brige o tome
hoe li se opet vratiti u normalu. No u tvom sluaju mislim da to nije
tono.
Njegovo prvo izravno konfrontiranje. eka utke. Osjeam kako
kuham iznutra.
Znam pravi razlog zbog kojeg ste napravili iznimku i primili me.
Glas mi pomalo puca kad elim zvuati drsko. to imate zajedniko s
mojim ocem. Znam da ste imali ker koja je nestala.

31

Tessa, sadanjost

Angien utilitarni metalni stol izgleda tono onako kako ga se sjeam,

zakopan pod planinama papira i fascikala za spise. Odguran u kutu
prostrane, otvorene podrumske prostorije u St. Stephensu, katolikoj
crkvi od kamena i opeke koja prkosno stoji na paklenom prolazu Druge
avenije i Ulice Hatcher. U samom sreditu dalaske etvrti koja je
zavrila na FBI-jevoj listi dvadeset i pet najopasnijih u zemlji.
Vani je tono podne u Teksasu, ali ne i ovdje unutra. Ovo je mjesto
mrano i bezvremensko, oznaeno tragovima nasilne povijesti kad je
crkva osam godina bila naputena i ova prostorija bila koritena kao
tvornica pogubljenja dilera drogom.
Prvi i jedini put kad sam bila ovdje, Angie mi je rekla da je pouzdani
mladi sveenik koji joj je iznajmio ovaj prostor sam etiri puta oliio
sve zidove. Udubljenja i rupe od metaka u zidovima, rekao joj je, ostat
e zauvijek, poput avala na kriu. Nikad nemojte zaboraviti.
Stolna svjetiljka jedina je koja svijetli i baca blago svjetlo na platno
bez okvira objeeno ponad nje. Kamenovanje sv. Stjepana.
Rembrandtovo prvo znano djelo koje je naslikao s devetnaest godina.
Saznala sam za chiaroscuro tehniku u jednom drugom podrumu s
djedom nagnutim nad stalkom. Izraajna svjetlost i jake sjene.
Rembrandt je bio majstor u tome. Pobrinuo se da velianstvenost
neba eka na sv. Stjepana, prvoga kranskog muenika kojega je ubila
svjetina jer su zli ljudi irili lai o njemu. Tri sveenika stisnuta u
gornjem kutu. Gledaju kako umire. Ne ine nita.
Pitam se to je prvo stiglo u podrum: otisak ili Angie, koja je
odluila da je sudbina Sv. Stjepana najprikladniji znak za njezin stol.
Rubovi otiska su savinuti i izlizani. Privren je za koziav zid trima
32

izgrebanim utim avliima i jednim crvenim. Mala poderotina na

lijevoj strani zakrpana je selotejpom.
Pet centimetara dalje jo je jedna slika neba. Crte na papiru s
crtama. Pet tapiastih likova s nerazmjernim leptirovim krilima
osvijetljeni jarkom naranastom sunanom zrakom. Djeja iskrivljena
slova skakuu nebom: angieni aneli.
Otkrila sam iz Angiena nekrologa da je ovaj crte stari dar
estogodinje keri Dominicusa Steelea, pomonog vodoinstalatera
optuenog za silovanje uenice SMU-a2 ispred bara u Fort Worthu
1980-ih. Dominicusa je prepoznala rtva i dvije njezine kolegice
studentice.
Te je noi otvoreno flertovao sa rtvom. Bio je velik i crn, i dobar
plesa. Bijele djevojke s koleda oboavale su ga sve dok nisu odluile
da je on tip u sivoj majci s kapuljaom koji bjei od njihove pijane
prijateljice sklupane u uskoj uliici. Dominicus je osloboen na
temelju DNK analize sperme pohranjene dvanaest godina u odjelu za
uvanje dokaza. Dominicusova majka bila je prva koja je novinarima
rekla za Angiene anele i tako je to ostao njezin slatki mali nadimak.
Nikad ne bih Angie opisala kao anela. inila je to god je morala.
Bila je jako dobra laljivica kad je to bilo potrebno. Znam to jer je
lagala za Charlie i mene.
Napravim korak i upalj zvuk mojih izama odzvanja na jeftinom
utom linoleumu koji prekriva Bog zna to. etiri ostala stola,
razbacana po prostoriji i prekrivena slinim papirnatim kaosom,
takoer su prazna. Gdje su svi?
Na udaljenoj strani prostorije su plava vrata koja ne moete ne
vidjeti. Krenem prema njima. Lagano pokucam. Nita. Moda bih
trebala nakratko sjesti u Angienu stolicu. Vrtjeti se na njezinim
2

Southern Methodist University, privatno sveuilite u Teksasu u vlasnitvu

Ujedinjene metodistike crkve.

33

klimavim kotaiima na koje se alila i zuriti u Rembrandtov raj.

Razmiljati o ulozi muenika.
Umjesto toga okrenem kvaku i odkrinem vrata. Opet pokucam.
Zaujem ivahne glasove. Posve odgurnem vrata. Dug konferencijski
stol. Prodorno svjetlo sa stropa. Billovo zaprepateno lice. ena koja
naglo skoi sa stolice i obori alicu kave.
Moje oi koje se sputaju niz stol, prate rijeku jantarne tekuine.
Bubnjanje u glavi.
Kopije crtea, rasprostrtih od ruba do ruba po izgrebanoj povrini.
Tessieni crtei.
Pravi. I oni koji to nisu.
*

Zurim u rezultat 12-28 nakraban bijelom kredu po ploi. Moda

jednostrana utakmica male lige ili lo dan za Dallas Cowboyse. Jasno je
po imenima u tablici da su to ona dvanaestorica mukaraca koje su
Angie i njezin rotirajui pravni tim oslobodili tijekom godina, te
dvadeset i osmorica koje nisu.
ena koja je prevrnula kavu, a koja mi je bila predstavljena kao
studentica tree godine prava na Teksakom sveuilitu po imenu
Sheila Dunning, otila je. William je brzo skupio kopije mojih crtea,
sklonio ih i spustio novu alicu vrue kave preda me. Vie puta se
ispriao i ja sam uvijek iznova govorila: U redu je, u redu je, jednom u
morati iznova vidjeti te crtee i trebala sam glasnije kucati.
Katkad udim za Tessie koja bi jednostavno izbacila neuljepanu,
ljutitu istinu: Ti si kreten. Znao si da dolazim. Znao si da ih nisam
pogledala otkad sam ih izvukla iz zida.
Hvala to si se dovezla sve dovde. Polako se spusti na stolicu
pokraj mene i baci novi uti notes na stol. Nosi traperice, tenisice Nike

34

i pomalo iznoeni zeleni demper koji je prekratak za njegovu grau,

kletva mukarca irokih ramena. Jesi li i dalje raspoloena za ovo?
Zato ne bih bila? uzvraa Tessie. Jo je ondje, ipak.
Ne moramo razgovarati ovdje. U ovoj sobi. Zuri u mene
usredotoeno. Ovo je naa ratnika soba. Naim klijentima je
uglavnom zabranjen pristup.
Pogledom prelazim po zidovima. Pored ploe, uveane snimke
petorice mukaraca. Aktualni sluajevi, pretpostavljam. etvorica su
Afroamerikanci. Mladi Terrell Darcy Goodwin blista na sredinjoj
fotografiji. Rukom je zagrlio momka u crveno-sivom srednjokolskom
bejzbolskom dresu, mlaeg brata, moda. Ista pristala vanjtina, iroko
razmaknute oi, istaknute jagodine kosti, koa boje bijele kave.
Na suprotnom zidu: snimke s mjesta zloina. Razjapljena usta.
Bezizraajne oi. Razbacani udovi. Ne zaustavljam se na njima.
Naglo okrenem glavu prema bijeloj ploi na kojoj je nakrabana
neka vrsta rasporeda.
Ugledam svoje ime. Merryno.
Otvorim usta kako bih rekla neto i opazim kako su njegove oi
zalijepljene za moje prekriene noge i komad golih bijelih bedara iznad
crnih izama. Neprestano namjeravam ispustiti rub ove suknje. Brzo
gurnem noge ispod stola. On iznova navlai profesionalni izraz lica.
Nisam klijent. Otpijem gutljaj gorke tekuine, proitam rijei na
jednoj strani alice. Odvjetnici e te osloboditi.
William slijedi moje oi. Prevre svojima. Veina naih alica je
prljava. Dobro bi im dolo ispiranje. Sali se. Pusti da trenutak,
radoznalost o tome to je ispod moje suknje, proe.
Dobro mi je ovdje, Williame.
Bill, podsjeti me. Samo ljudi iznad sedamdeset smiju me zvati
William.

35

Je li ekshumacija u utorak prola kao to je bilo planirano? pitam.

Drali su je u tajnosti. Nije zavrila ak ni u novinama.
Trebala bi znati odgovor na to.
Vidio si me kraj drveta.
Teko je ne uoiti tvoju kosu, ak i u mraku.
I on je dakle laljivac. Kosa mi je danas rasputena. Duga i
razvezana kovra mi se preko ramena, iste plamene boje kao i kod
esnaestogodinje verzije mene. Prije dvije noi, na groblju, vrsto je
bila zataknuta ispod crne bejzbolske kape moje keri Charlie.
Nasamario si me, kaem. Lijepo.
Neudobno se namjetam u stolici. Razgovaram s odvjetnikom
kojemu nisam platila ni centa kako bi zadrao moje tajne. Naravno,
mogao bi biti deko iz susjedstva s tim naoko nedunim smeim oima,
uredno podianom kosom i uima koje pomalo stre te golemim
dlanovima kojima bi mogao prekriti grejpfrut. Duhoviti najbolji
prijatelj momka kojeg doista elite, dok ne shvatite... o, sranje.
Naceri se. Izgleda kao moja mala sestra netom prije nego to e
me oamariti. A odgovor na tvoje pitanje je da e forenziki antropolog
prvo pogledati kosti. Onda e se umijeati Jo i njezini ljudi. eljela bi
da sljedeeg tjedna oboje gledamo kako njezini tehniari rade na
sluaju Crnookih Suzana. Zamolila me da te osobno pozovem. Neka
vrsta ponude za primirje jer ti je naredila da ne prisustvuje
ekshumaciji. Zbilja joj je bilo ao zbog toga.
Neznatno zadrhtim. Nema otvora, vidljivog izvora topline. Moj otac
je znao govoriti da je veljaa u Teksasu ledena, otra dama. U oujku
gubi nevinost.
Kosti se obrauju svakog ponedjeljka ujutro, nastavlja. Jo je
morala povui neke veze kako bi Suzane gurnula na vrh liste. Mogu te
pokupiti ako eli. Laboratorij je udaljen dvadesetak minuta od tvoje
kue.

36

Bez zabrinutosti o kontaminaciji? To je brinulo Joannu u vezi

mog slubenog prisustvovanja ekshumaciji tijela. Nije eljela ni
najmanje krenje protokola.
Gledat emo proces kroz stakleni prozor. Novi laboratorij ureen je
kao prostor za nastavu. Najsuvremeniji. Kosti se dopremaju iz cijeloga
svijeta. Kao i studenti i znanstvenici koji iz prve ruke ele vidjeti Joine
tehnike. Osmjehne se i podigne pisaljku. eli da ponemo? Moram
biti negdje do dva. Zbog posla kojim plaam raune. Korporativni
medijator, to god je dovraga to, prema internetskoj stranici njegove
odvjetnike tvrtke. Pitam se gdje skriva svoje odijelo.
Aha. Kreni. Izgovoreno mnogo leernije nego to sam se osjeala.
Tvoj iskaz iz 1995. Je li se neto promijenilo? Jesi li se sjetila
neega o napadu ili napadau u posljednjih sedamnaest godina?
Ne, rekla sam odluno. Spremna sam pomoi, podsjeam se, no
samo do odreene mjere. Moram zatititi dvije tinejderice, onu koja
sam bila i onu koja spava u ljubiastoj sobi.
Samo kako bismo bili sigurni, ipak u te pitati nekoliko
pojedinosti, u redu?
Kimnem.
Moe li opisati lice svog napadaa?
Ne.
Sjea li se gdje si se nala s njim?
Ne.
Sjea li se da si bila odbaena na onom polju?
Ne.
Sjea li se da si vidjela naega klijenta Terrella Goodwina
prije svog svjedoenja?
Ne. Koliko ja znam.
Ne je lijep, jednostavan odgovor, kae. Ako je istinit.
37

Jest. Istinit je.

Sjea li se ijedne stvari koja se dogodila u satima tijekom kojih si
bila smatrana nestalom?
Ne.
Posljednje ega se sjea je kako kupuje... tampone... u
Walgreensu?
I Snickers. Da. Omot je pronaen u grobu.
ula si svoj poziv na 911 te noi, no ne sjea se da si nazvala?
Tako je. Da.
Tessa, moram te opet pitati. Postoji li ikakva mogunost da
promijeni miljenje i podvrgne se laganoj hipnozi? Da vidi moe li
se sjetiti iega iz tih izgubljenih sati? Ili da sa strunjakom proui
crtee koje si mi dala? Ako izvuemo neto, bilo to, to bi nam moglo
pomoi pri odobrenju novog sasluanja pred sucem.
Bezuvjetno ne hipnozi, kaem tiho. Proitala sam dovoljno kako
bih znala da me se moe navesti na pogrena sjeanja. to se tie
prouavanja crtea s terapije? Da. Mislim da hou. Nemam pojma hoe
li to pomoi.
Sjajno. Sjajno. Imam nekoga na umu. Netko tko je neko radio sa
mnom. Mislim da e ti se svidjeti. Skoro se nasmijem. Da barem zna
koliko sam to puta ula.
Spusti pisaljku tono pod kutom od devedeset stupnjeva. Zavrti je.
Zaustavi je. Zavrti je. William zna kako iskoristiti veliku, pretjeranu
stanku. Poinjem uviati da bi mogao biti vrlo pametan momak u
sudnici.
Postoji razlog zbog kojeg sjedi ovdje, Tessa. Neto to nisi otkrila.
Doista moram znati to je to. Jer bi na temelju odgovora i dalje mogla
misliti da je Terrell Darcy Goodwin prokleto kriv.
Noas nisam mogla spavati razmiljajui kako u tono odgovoriti
na ovo pitanje. Imam osjeaj da sam nanijela zlo... Terrellu... kao
38

svjedokinja. Polako, kaem si. Da me izmanipuliralo mnotvo ljudi.

Godinama. Angie me je naposljetku uvjerila da ne postoji uvjerljiv
fiziki dokaz protiv njega. I pokazala sam ti crnooke suzane. Pod
mojim prozorom. Jo vodim biljeke.
Da. Njegove usne su se razvukle u vrstu crtu. No sudac e to
cvijee odbaciti kao plod tvoje mate ili nekog sluajnog luaka.
Mogao bi zakljuiti da si to sama napravila. Jesi li spremna za to?
Je li to ono to ti misli? Da sam to izmislila?
Njegov je pogled izravan, nimalo uznemiren. Iritantan do bola.
Moda William ne zasluuje da sazna sve. Svakako ne postavlja pravo
pitanje.
Poinjem misliti da je od samog poetka planirao da se sluajno
naem u ovoj sobi. Kako bi me naglo vratio u prolost. Kako bi zario
neto otro u moj nekooperativni mozak.
Moji crtei nisu tvoj arobni metak, kaem grubo. Nemoj
poloiti sve svoje nade u ljutitu djevojku s kistom.

39

Tessie, 1995.

etvrtak. Samo dva dana nakon naega posljednjeg sastanka.

Lijenik je u utorak seansu skratio za dvadeset minuta, ubrzo nakon
mog izljeva. Nazvao je dvadeset i etiri sata poslije kako bi promijenio
termin. Ne znam je li bio ljut zato to sam spomenula njegovu ker ili
samo nespreman da to uje. Ako sam ita nauila o psihijatrima u
protekloj godini, onda je to da ne vole iznenaenja od svojih gostiju.
Oni eli biti ti koji e posuti stazu suhim mrvicama kruha ak i ako ona
vodi u gustu umu gdje ne vidi nita.
Dobro jutro, Tessa. Formalno. Zatekla si me nespremnoga proli
put. Iskreno, nisam bio siguran kako postupiti. Prema tebi ili sebi.
Skoro se nisam vratila danas. Ili ikad. Nije ba istina. Prvi put
nakon vie mjeseci osjeam da posjedujem mrvicu moi. Otpuhnem
ike s oiju. Lydia me juer odvela u trgovaki centar zbog nove
frizure. iaj, iaj, iaj, inzistirala sam. Gotovo sam mogla uti kako
mi kosa, njena i tuna, pada na pod. eljela sam se promijeniti. Biti
vie nalik na djeaka. Poslije me moja najbolja prijateljica kritiki
procijenila. Obavijestila me da sam postigla suprotno. Kratka kosa ini
me zgodnijom, rekla je. Naglaava moj mali, ravni nos zbog kojeg bi se
svakog dana morala zahvaljivati dragom Isusu. Istie moje oi poput
leteih tanjura na velikom teksakom nebu. Lydia je vjebala poredbe
za prijemni ispit. Kad smo se prvi put uhvatile pod ruku u drugom
razredu, objavila je da e ii na Princeton. Ja sam mislila da je
Princeton gradi pun poeljnih prineva.
Mislim da lijenik hoda gore-dolje. Luta sobom. Oscar me ne
upozorava. Pospan je, moda zato to je prije sat vremena bio cijepljen.

40

Moja najnovija briga je da je Oscar za tatu samo prvi korak k psu

vodiu, i da e vjerni i nedresirani Oscar biti otjeran.
Ne iznenauje me to tako osjea. Njegov glas dolazio je straga.
Trebao sam biti iskren od samog poetka. U vezi moje keri. Premda
ona nema nikakve veze s tim to sam uzeo tvoj sluaj. Njegova druga
la. To je bilo jako davno.
Zamara me, njegov glas dopire do mene s razliitih strana, igra
graniara u mraku.
Izbrojim dvije sekunde prije nego to blago zakripi njegova stolica.
Nije ni debeo mukarac, ni mrav. Je li ti otac rekao za moju ker?
Ne.
Jesi li... moda neto naula? Njegovo je pitanje gotovo
bojaljivo. Takvo to pitala bi nesigurna normalna osoba. No to je
prilino nepoznato podruje za njega, pretpostavljam.
Sluajno ujem stvari, okoliam. Pretpostavljam da su moja
druga osjetila sad prenaglaena. Ovaj posljednji dio zapravo nije
nimalo istinit. Sva su se moja osjetila poremetila. Prene zelene
mahune s umakom od slanine po bakinom receptu imaju okus po
vlanim cigaretama; glas moga slatkog malog brata zvui kao grebanje
lanih crvenih noktiju tete Hilde po staklu. Odjednom plaem na
country glazbu za koju sam uvijek tajno mislila da je za glupe ljude.
Zasad to neu rei ovom lijeniku. Neka misli da sam odjednom
hipersvjesna. Ne namjeravam cinkati Lydiju koja mi je proitala svaku
rije svake prie o Terrellu Darcyju Goodwinu i istrazi Crnookih
Suzana koju je mogla pronai. Istraila svakog psihoterapeuta koji se
pokuavao probiti u moj mozak.
Sve to znam je da kad leim na Lydijinom ruiastom poplunu dok
jaue Alanis Morisette, a moja najbolja prijateljica ivahno ita iz svoje
hrpe isprintanih listova iz knjinice... da su to minute i sati u kojima se
osjeam najsigurnijom. Lydia je jedina koja se odnosi prema meni
tono kao nekad.

41

Ona se pouzda u neko vrsto uvjerenje sedamnaestogodinjakinje da

u moda umrijeti ako ivim u tihoj ahuri, sklupana i krhka. Da
paljivo ophoenje sa mnom ne vodi do mog oporavka.
Iz nekog razloga mislim da je ovaj lijenik druga osoba koja to
razumije. Izgubio je ker. Mora imati bliske prijateljske odnose s boli.
Nadam se tomu.

42

Tessa, sadanjost

Snimam jo jednu fotografiju iPhoneom. Sveukupno tri. Trebala sam to

uiniti prije pet dana, prije nego to su se svinule njihove stabljike i
njihove oi poele potiteno zuriti u do.
Samo sam Angie ispriala cijelu priu, mislim. Sad je mrtva.
Nisu me zavarale suzane koje venu pod mojim prozorom. Znam da
svako od trideset i etiri oka ima dovoljnu zalihu sjemenki da u
proljee prekrije cijelo dvorite. Navuem rukavice za vrtlarenje i
podignem kanticu s herbicidom koju sam donijela iz garae. Pitam se
voli li gledati ovaj dio procesa. Nauila sam da je otrov najbolja
metoda. Nisam iupala suzane s korijenjem od svoje sedamnaeste.
Povjetarac zalepra i raspri vodenu prainu. Ima gorak i metalan
okus.
Ako ne pourim, zakasnit u po Charlie. Prekrivam ih jo jednim
kanceroznim slojem. Skinem rukavice, ostavim ih kraj rasprivaa,
otrim i zgrabim kljueve s kuhinjskog pulta, uskoim u Jeep i
odvezem se onih deset minuta do gimnastike dvorane za brucoe.
Dom Fighting Coltsa. Brbljave djevojke i one zadubljene u mobitele
navirale su prema kolniku, s konjskim repovima i opsceno uskim
crvenim sportskim hlaicama koje su obavezan dio opreme, i na koje bi
se majke morale slubeno aliti, ali to ne ine.
Naglo se otvore stranja vrata, preplae me, kao svaki put. Bog,
mama. Charlie ubaci plavu platnenu vreu Nike koja uvijek skriva
smrdljiva iznenaenja i ruksak pun knjiga koji sleti poput komada
betona. Uskoi i zalupi vratima.

43

Glatko aneosko lice. Seksi noge. vrsti miii nerazvijeni da prue

otpor. Nevina, i ne vie. Ne elim biti svjesna toga, ali istrenirala sam
se da je gledam kako bi je on moda gledao.
Moj je laptop sranje, kae ona.
Kako je bilo u koli? Na treningu?
Umirem od gladi. Zbilja, mama. Juer nisam mogla isprintati
zadau. Morala sam se koristiti tvojim kompjutorom.
Ova lijepa djevojka, ljubav mog ivota, ona koja mi je nedostajala
cijeli dan, ve mi die ivce.
McDonalds? pitam.
Naaaravno.
Prestala sam se osjeati krivom zbog odlazaka do drive-through
restorana nakon treninga. To ne sprjeava moju ker da pohlepno
pojede zdravu, punu veeru dva sata poslije. Charlie jede barem etiri
puta na dan, no i dalje je visoka i vitka kao ipka. Ima moj nekadanji
atletski apetit, crvenu kosu i oeve oi koje mijenjaju boju prema
raspoloenju. Ljubiasta znai da je sretna; siva znai da je umorna.
Crna znai da je krajnje ljuta.
Nije prvi put da poelim da Charlien otac nije tisuama kilometara
daleko u vojnoj bazi u Afganistanu. Poelim da nismo imali samo
kratku vezu prije petnaest godina koja se izjalovila mjesec prije nego
to sam shvatila da sam trudna. Nije da je Charlie imalo briga to se
nismo vjenali. Potpukovnik Lucas Cox savreno uredno alje novac i
stalno je u kontaktu. Mislim da je veeras na rasporedu Skype sesija s
Charlie.
Razgovarat emo poslije o kompjutoru, okej?
Nema odgovora. Pie poruku, sigurna sam. Kreem s ruba plonika i
odluim da u je pustiti da se opusti nakon osam sati provedenih pod
fluorescentnim aruljama konstruirajui trostrane prizme i
dekonstruirajui Charlotte Bronte. Nakon to je Charlie sino ostavila
Jane Eyre na kauu i otila na Facebook, uoila sam da se junakinja s
44

korica razmee novim brkovima i avoljim rogovima. Ona je tako

cendrava, zavapila je Charlie jutros dok je u usta trpala slaninu.
Nakon nekoliko minuta stiemo u drive-through.
to eli? pitam je.
Uhhhh.
Charlie, odloi telefon. Mora naruiti.
Dobro. Veselo. elim Big Mac i MacBook Pro.
Jako smijeno.
Iskreno, volim to kod nje drzak smisao za humor i samosvijest,
sposobnost da me glasno nasmije kad to ne elim. Priekam dok ne
procijenim da je napola pojela Big Mac kako bih zapoela Razgovor. U
Jeepu, samo nas dvije, uvijek postoji vea ansa da e moje rijei stii
do njezina mozga.
Promijenila sam miljenje i odluila da u se ukljuiti u sluaj
pogubljenja Terrella Goodwina, kaem. Razgovarala sam s novim
odvjetnikom koji radi na sluaju. Slavna forenzika znanstvenica
iznova e prouiti dokaze. Uzela je moj DNK ovaj tjedan.
Kratka tiina. To je dobro, mama. Treba biti posve sigurna. U
posljednje se vrijeme jako zabrinjava oko toga. Sad se ljude
neprestano oslobaa na temelju DNK-a. Na uitelj prirodnih znanosti
rekao nam je da je Dallas oslobodio vie nevinih ljudi od smrtne kazne
nego skoro sve ostale savezne drave. Ljudi samo misle da ih sve
ubijamo. ujem kako guva omot hamburgera.
Ne bacaj to na pod, kaem automatski. U sebi mislim: Je li to zato
to mi imamo vie nevinih ljudi osuenih na smrt?
I Angie, kae Charlie. Ona je bila draga. Ona je bila, ono,
potpuno uvjerena. I rekla je da ni za to od toga nisi ti bila kriva.
Opet u biti na vijestima. Odnosno, Charlie nee biti zatiena od
toga.

45

Ve sam prola kroz to. Moji prijatelji e se pobrinuti za mene. Sve

je pod kontrolom, mama.
Od te naivnosti skoro poelim zaplakati. Istovremeno, teko je
povjerovati da je Charlie tri godine mlaa nego to sam ja bila kad sam
svjedoila. Ona se ini toliko vie pripremljenom.
Skrenem prema naem prilazu i ugasim motor. Charlie uka kako bi
pokupila svoje stvari, ali ja se ne okrenem. Nemoj nikad, ikad ui u
auto s nekim koga ne poznaje. Nikad ne hodaj sama. Ne razgovaraj s
novinarima. Moj glas zvui otrije nego to bih eljela u tom malom,
zatvorenom prostoru. Ako nisam kod kue, upali sigurnosni sustav
im zatvori vrata.
Apsurdno je izgovarati te izlizane upute po tisuiti put, ali postala
sam previe samozadovoljna. Od Angienog bdijenja sveano sam
obeala da u svake sekunde znati gdje je Charlie. Prije nekoliko
godina odbila sam nezavisni dizajnerski projekt, izgradnju stubita od
starih automobila i recikliranog stakla u Los Angelesu. Pokrio bi nam
trokove za sljedee dvije godine.
Mama. Ugura u ta etiri slova toliko tinejderskoga
pokroviteljskog tona koliko u njih stane. Sve je pod kontrolom.
Prije nego to mogu odgovoriti, ona se iskotrljala iz auta natovarena
poput vojnika spremnog za borbu te otrala do ulaznih vrata s
kljuevima u ruci. Za sekundu je u kui. Spremna kao to sam je
nauila. Nevina, i ne vie.
Pitanje koje nijedna od nas dvije nikad ne izgovara naglas: Ako ne
on, tko onda ?
Polako je slijedim prkajui po telefonu. Skoro se spotaknem o
vreu koju je odbacila u predvorju, pomislim da u je dozvati, no
zaustavim se. Krenem prema malom stolu u dnevnom boravku na
kojemu je moj laptop, otvorim e-mail koji sam upravo poslala na svoju
adresu, pritisnem preuzimanje, pa ispis. Sluajui kako se reproducira
nekoliko metara dalje, mislim da je Charlie u pravu naa kua treba
bolji pristup tehnologiji.
46

Pisa izbaci tri zrnate fotografije uvelih cvjetova. Charliena vrata

ve su zatvorena kad prolazim kraj njih.
Nekoliko sekunda poslije, na vrhovima sam prstiju i s najvie police
ormara u spavaoj sobi skidam kutiju za cipele odvano oznaenu
Porezni spisi.
Ubojica je est puta zasadio crnooke suzane za mene. Nije bilo
vano gdje ivim. Voli kad nagaam. Sada sam sigurna u to.
Katkad je ekao tako dugo da sam, prije Angie, veinom uspijevala
uvjeriti sebe da pravi ubojica sjedi u zatvoru. Da su prve crnooke
suzane bile djelo sluajnog uhode, a ostale hir vjetra.
Ova kutija, namijenjena tenisicama ASICS veliine sedam, oznaena
s Porezni spisi, sadri fotografije koje sam ipak snimila svaki put. Za
svaki sluaj.
Spustila sam kutiju na krevet i podigla poklopac. Na samom vrhu su
one koje sam snimila djedovim starim fotoaparatom Polaroid Instant.
Prvi put, netom nakon suenja, pomislila sam da sam ili luda ili da
su crnooke suzane iznenada iskrsnule u listopadu pod virdinijskim
hrastom u stranjem dvoritu zbog bizarnih vremenskih prilika. Osim
to je tlo izgledalo raskopano. Sama sam, pomalo mahnito, starom
kuhinjskom vilicom iskopala divlje cvijee.
Nisam to nikome htjela rei jer se u moj dom poeo vraati privid
normalnosti. Bila sam gotova s terapijom. Terrell Darcy Goodwin
sjedio je u zatvoru. Moj tata prvi je put imao spoj.
Vilica je tog dana naila na jo jedno iznenaenje u blatu
neto tvrdo, naranasto i plastino. Stara boica za lijekove na
recept. S otrgnutom naljepnicom. Sigurnosnim zatvaraem.
Charlie je odvrnula glazbu. Probija se kroz zidove, ali ne moe
zagluiti rijei na komadiu papira smotanog u maloj naranastoj
boici.
Oh, Suzana, Suzana, mila djeva

47

Podarit u te zavjetima vjernim

Poljupcem obrisati suzu koja se slijeva
Jer nauditi ti vie nikad ne elim
No ako me namjerava odati,
I Lydia tvoja
Suzana e postati.

48

Tessie, 1995.

Nakon to izae iz ureda, prstima prijeem po kratkim ugljenim

bojicama; crtaem bloku uvezanim hladnom metalnom spiralom;
papirnatoj ai za vodu; nekoliko kistova, maloj kutiji za slikarske boje
sa kripeim arkama. Lijenik je etiri puta ponovio raspored boja,
slijeva nadesno. Crna, plava, crvena, zelena, uta, bijela.
Kao da e moj odabir boja znatno promijeniti stvar. Ve razmiljam
da pomijeam boje kako bih dobila ljubiastu i sivu, naranastu i
akvamarin. Boje masnica i sunevih zalazaka.
Ovo nije prvi put da crtam naslijepo. Netom nakon to je mama
preminula, djed mi je neprestano pokuavao odvratiti pozornost od
tuge.
Sjedili smo za njegovim starim cedrovim stolom za piknik.
Olovkom br. 2 probuio je papirnati tanjur kroz sredinu, napravio de
facto kiobran, kako bih mogla drati olovku, ali ne i gledati to crtam.
Osnovna stvar je oblikovati slike u glavi, rekao je. Ne trebaju ti za
to oi. Poni s rubovima.
Sjeam se blijedoplavoga cvjetnog ruba ucrtanog na papirnatom
tanjuru, ljepljivih prstiju od znoja i okolade, ali ne i onoga to sam
nacrtala tog dana.
Sjeanja nisu poput komposta, rekao je lijenik dok me je vodio
prema stolu. Ona se ne raspadaju.
Tono sam znala to eli postii ovom malom vjebom. Prioritet nije
bio izlijeiti me od sljepoe. elio je znati zato se moj gleanj
rasprsnuo u komadie, kakvo je orue urezalo ruiasti polumjesec
ispod mog oka. elio je da nacrtam lice.

49

Nije rekao nita od toga, ali ja sam znala.

Ovdje gore postoji beskrajan prostor za skladitenje. Potapao me
po glavi. Samo mora kopati po svakoj kutiji.
Jo jedan savjet iz samopomoi od njega prije nego to zatvori vrata
i ja bih poela vritati.
Mogu uti oca s druge strane vrata kako mumlja nerazumljive rijei
kao to tupa olovka pie nerazumljive rijei. Oscar se smjestio u pilji
ispod stola, njegova glava poiva na mom gipsu. Pritisak, ali ugodan
pritisak poput majine ruke na mojim leima. Lijenikov glas dolepra
kroz vrata. Razgovaraju o sportskim rezultatima kao da je sa svijetom
sve u najboljem redu.
Glava mi je prazna kad bojice poinju uporno strugati po papiru.
*

Zvuk otvaranja vrata me prepadne i ja poskoim, i Oscar poskoi, i moj

blok klizne i padne na pod. Nemam pojma koliko je vremena prolo,
to je novost jer otkad sam oslijepjela, mogu pogoditi vrijeme s
pogrekom od pet minuta. Lydia to objanjava primitivnim unutarnjim
satom poput onoga koji podsjea ivotinje u hibernaciji da se probude u
mranoj izolaciji svojih pilja i vrate u svijet.
Njuim je, istu toaletnu vodu Tommy kojom se Bobby uvijek
velikoduno poprska u Dillardsu. Moj lijenik nosi Tommy Hilfiger,
zvui poput Tommy Lee Jones. Sve Tommy.
Samo provjeravam kako napreduje, kae on.
Kraj mene je, posegne dolje, podigne blok s poda, spusti ga njeno
na stol preda me. Moji crtei, osim onog na bloku, istrgani su i
razbacani po njegovom stolu. Moja glava tutnji i prstom pritisnem
desnu sljepoonicu kao da je ondje dugme za pauzu.
Doputa? pita, to je apsurdno jer sam sigurna da njegove oi ve
pohlepno i pomno ispituju. Podigne list, spusti ga, podigne drugi.

50

Zrak je teak od ara njegova razoaranja; on je uitelj s

drugorazrednom uenicom za koju se nadao da e ga iznenaditi.
To je samo prvi put, kae on. Neugodna tiina. Nisi rabila boje.
Trag predbacivanja?
Ukoi se. Nagne se blie, pokaklja mi rame, okrene blok koji je
oito bio okrenut naglavce. Tko je to?
Nisam gotova.
Tessie, tko je to?
Strugala sam bojicama po papiru dok nije bio posve crn. Kopala sam
po njegovoj ladici u potrazi za gumicom za olovku br. 2 kako bih
napravila kaotino gnijezdo kose oko njezine glave. Noktom sam
pomno izgrebala velike oi, njene jagodine kosti i nos, pune usne
zaokruene u prestraeni O.
Razmiljala sam o rubovima. Nikakav je vrat nije usidrio u tmini.
Lebdjela je svemirom, tihom, istom zvijeu. Nacrtala sam lice, ali ne
ono koje je elio.
To je tvoja ki. Ne znam zato sam osjetila poriv da ga muim.
Mogla sam rei da je to Lydia. Ili moja majka. Ili ja. Ali nisam.
Osjetila sam lagan zviduk vjetra kad se naglo povukao. Pitam se
eli li me udariti. Oscar zacvili iz dubine grla.
Nije joj nimalo nalik. Glas mu je bio napuknut. U glavi mi se
oblikuje slika savrenoga crnog jajeta s bijelom pukotinom, tankom
poput vlasi.
Znam da je njegov odgovor neprikladan, ak blesav. Ja sam vjeta
umjetnica sa sedamnaest, ali ovaj je crte zasigurno iskrivljen, ak
djeji. Naravno da joj nije nimalo nalik. Nikad je nisam upoznala.
Slijepa sam.
On je lijenik. Ne bi mi smio dopustiti da ita od ovoga uinim
osobnim za njega.
Kad sam postala sposobna za takvu okrutnost?
51

Tessa, sadanjost

Razmiljam o Lydiji dok lopatu guram duboko u rahlu zemlju pod

prozorskom daskom, izvlaei otrovane suzane, slaui ih u urednu
hrpu korova. Metal lopate zamrljan je tragovima crvene hre, ali sjajni
dio svjetluca na svjetlu koje se probija kroz mreu prozora spavae
sobe.
uti zastori noeni vjetrom bijeli su pod mjeseinom, nadimaju se i
povlae. Dok sam ekala da Charlie zaspi, zavalila sam se u kau,
upalila Jimmy Kimmel Live i izbrisala popis sa stranje strane rauna za
namirnice kao da je time sadraj postao bezazleniji.
eljela sam ih vidjeti uredno napisane. Svako pojedino mjesto na
kojemu sam pronala komadi zemlje s Crnookim suzanama u
godinama od suenja. Veliko pitanje na koje sam ve imala odgovor:
Trebam li otii do svakog od njih sama? S Billom? S Joanne? Ne bismo
li samo gubili vrijeme, poeli misliti da sam jo lua nego to su
pretpostavljali?
inilo se vrlo malo vjerojatnim da u nakon svih tih godina uspjeti
nai stvari koje je moda zakopao za mene u zemlji, ili pogoditi pravo
mjesto za kopanje, ak i s fotografijama. Kia lijeva, zemlja se mie.
Sad, na rukama i koljenima u noi crnoj poput tinte, prolazei rukom
kroz blato, pitam se jesam li u krivu. Pronalazim izgubljeni vijak koji je
ispao iz ruke radnika kad su prozori bili zamijenjeni prije dvije godine.
Komadi papira. Tvrdoglavo korijenje penjaice nalik na bijele kosti.
Lydia je uvijek znala to uiniti u ovakvim situacijama. Ona je bila
ta sa znanstvenim i logikim umom, sposobna gurnuti osjeaje u stranu
i prouiti sve s klinikim odmakom koji ja nisam imala. U ljeto kad
smo imale osam godina, ona je ostala unutar zadanih linija u svojim
52

bojankama dok sam ja pokuavala izumiti novu boju otapajui bojice

na ploniku pod brutalnim teksakim suncem.
U osnovnoj koli voljela sam trati uz vjetar same borbe radi; Lydia
je ekala na mene prekrienih nogu na pokrivau itajui neto to je
znatno nadilazilo njezin uzrast. Veliki Gatsby. Hamlet. 1984. Nakon
toga, dok sam ja leala slikajui na tlu, ona bi svoje hladne prste
pritisnula na moje zapee i brojala otkucaje mog srca.
Znala sam da neu umrijeti dok je Lydia na strai. Ona je ta koja mi
je aputala u uho dok sam zurila u votano utu verziju moje mame u
lijesu. Ona nije tu. Bila je neobino privuena smru, od samog
poetka.
Kad nam je dodijeljen projekt iz povijesti o fascinantnom trenutku
u britanskoj povijesti, dvije treine brucoa ge Baker pisale su o
Beatlesima. Ja sam paljivo napravila bakrorez, repliku Londonskog
mosta i razmiljala o Bojem udu zbog kojega se trgovine i kue
nabijene na njemu nisu survale u monu Temzu.
Lydia je odabrala rijeku zla, tako crnu i punu vrtloga da joj se nije
moglo vidjeti dno. Ga Baker zamolila ju je da naglas proita svoj
uradak, vjerojatno jer je znala da e nas drati budnima za naim
stolovima.
Nikad neu zaboraviti Lydijinu jezivu interpretaciju uvodnih redaka,
ukradenih iz mrtvozornikova izvjetaja.
Tijelo je lealo nago na sredini kreveta, sputenih ramena, no os
tijela bila je nagnuta prema lijevoj strani kreveta. Glava je bila
poloena na lijevi obraz.
Dok je veina njezinih razrednih kolega razmiljala o tome je li I
Am the Walrus bio samo jedan veliki acid trip Johna Lennona, Lydia
se zakopala u priu o posljednjoj rtvi Jacka Trbosjeka.
Mary Kelly svoju je stranu smrt doekala u pansionu u Ulici Dorset
26, soba 13. Bila je visoka 1.70 m, imala dvadeset i pet godina, bila
punana prostitutka i dugovala dvadeset i sedam ilinga za stanarinu.

53

uli su je kako pjeva u svojoj sobi nekoliko sati prije smrti.

Nije potreban strunjak za sjeanja kako bi se otkrilo zato se, nakon
toliko godina, sjeam takvih detalja, a vrlo malo toga o
srednjovjekovnom Londonskom mostu. Lydia je nabacila britanski
akcent tijekom prezentacije. U jednom trenutku akom je tri puta
udarila u svoja prsa u dramskom prikazu prvih uboda noem.
Luckasto. Jezivo.
Kako bi napisala svoj uradak, Lydia je dva vikenda
zadubljena u knjinici Teksakoga kranskog sveuilita
disertacije i medicinska izvjea iz devetnaestog stoljea
samoproglaenih trbosjekologa. Rad je ugurala u plastine
rekla mi da otvorim zadnju stranicu prije nego to ga preda.

provela
itajui
i eseje
korice i

Obuzeo me pornografski uas: crnobijela fotografija Mary Kelly

kako lei na svom krevetu u jeftinom konaitu iupane utrobe. Nikad
nisam saznala gdje ju je Lydia pronala u danima prije Googlea. Samo
sam znala da je Lydia uvijek bila ustrajan traga.
Zato sad razmiljam o tome? Rukom prijeem preko ela, obrisavi
znoj, ostavivi mrvice zemlje. Opet sam u kuhinji, stopalo mi je na
pedali kante za smee, bacam svoju kolekciju u smee. I tad mi
napokon sine.
Odbacila sam komadi papira jer na njemu nije bila sadistika
pjesma. Vadim ga iz kante, prouim ga pomnije. Mogao bi biti dio
omota okolade. Je li to bila ona vrsta okolade koju sam kupila u
Walgreensu u noi svog nestanka? Ona vrsta koju sam kupovala svaki
utorak za Roosevelta?
Roosevelt je bio konstanta moje rute kojom sam trala srijedom,
dobio je taj nadimak jer je tono u podne svakoga dana stajao na starom
crvenom vedru i deklamirao cijeli prvi inauguracijski govor
predsjednika Franklina Delanoa Roosevelta.
Kad bih projurila srijedom poslije kole, on je ve odavno bio gotov
sa svojim protestom. Bili smo izgradili rutinu. Bacila bih Snickers u

54

zrak ne usporavajui korak. Nikad ne bi propustio uloviti ga i baciti mi

irok osmijeh. To je postao ritual za sreu tijekom sezone utrka i pakt
koji bih odrala i kad bi poelo ljeto. Nikad nisam izgubila nijednu
utrku otkad sam upoznala Roosevelta.
I tako je bilo odlueno. Svakog utorka naveer kupila bih Snickers.
Ne bih kupila dva, ili tri, ili etiri odjednom. Nisam ih kupovala
ponedjeljkom ili subotom. Kupovala sam jedan svakog utorka naveer i
on bi ga ulovio u srijedu popodne, i ja sam pobjeivala, i pobjeivala, i
pobjeivala.
Ali tijekom tih izgubljenih sati oito sam uinila neto to nikad,
nikad ne bih ni pomislila uiniti. Pojela sam njegovu okoladu. Bilo je
tragova okolade u mojoj bljuvotini u bolnici.
Bila sam predana ritualu s Rooseveltom. Pobjeivanju. Jesam li
pojela okoladu te noi jer sam mislila da vie nikad neu otrati utrku?
Zgrabim plastinu vreicu s police u smonici i zipom zatvorim
omot u njoj. Je li dodirnuo ovo? Je li stajao ispod mog prozora i
grickao? Mobitel mi zazvoni s kaua u dnevnom boravku, prekinuvi
tiinu koja je posvuda osim u mojim grudima.
Hastings. William.
Kasno je, Bille. Ni bog.
Dan mi je izmaknuo kontroli, kae. Samo sam htio biti siguran
da e se sjetiti sutra doi u UNT-ov laboratorij u 9.45 sati, petnaest
minuta prije nego to tehniari zaponu raditi na kostima.
Kako bih mogla zaboraviti? poelim viknuti, no umjesto toga
kaem: Odvest u se sama. To je zacijelo razlog zato je nazvao. ini
se da je vrsto odluio pokupiti me.
Bill prieka nekoliko sekunda. Joanna mi na telefon nije eljela rei
to, no rekla mi je da je forenziki antropolog ve pronaao neto.

55

Tessie, 1995.

Kako napreduju crtei kod kue? Upita me to prije nego to mi je

stranjica dodirnula jastuk.
Zaboravila sam ih ponijeti. La. Crtei, devet novih, tono su
ondje gdje elim u mojoj crvenoj kutiji za majice Macy's, u mom
ormaru, oznaenoj Xtra tamponi to e svakako odvratiti moga
znatieljnog malog brata.
Telefon na stolu iznenada zazvoni. Zvono za hitne sluajeve, jedan
od mojih omiljenih zvukova na svijetu jer oduzima minute namijenjene
meni.
ao mi je, Tessie, kae on. Ispriaj me samo na trenutak. Upravo
sam primio pacijenta u bolnicu i oekivao nekoliko pitanja od
bolniarke.
Lijenikov glas stie do mene s druge strane sobe. Mogu razaznati
nekoliko rijei. Elavil. Klonopin. Zar to ne bi trebao initi nasamo?
Doista se trudim ne uti jer ne elim zamisliti osobu poput sebe s druge
strane i uplesti se emocionalno. Stoga se usredotoim na druge stvari,
primjerice pokuavam zdruiti lijenikovo lijeno otezanje rijei s
Lydijinim opisom njegova izgleda.
To je bila Lydijina ideja. Juer je, uz moj blagoslov, skoila na
autobus do kampusa TCU-a3 i uuljala se na jedno od lijenikovih
kasnopopodnevnih ljetnih predavanja: Anastazija susree Agathu
Christie: Istraivanje sive tvari i amnezija.

Texas Christian University, privatno teksako sveuilite u Fort Worthu. (op. prev.)

56

Kad mi je rekla naslov predavanja, malo sam se lecnula. Previe

efektno. No s druge strane, traila sam razloge da budem kritina.
Kad bi Lydia nataknula velike okrugle plastine okvire koje je nosila
kad bi je uljale lee, lako se mogla izgubiti u mnotvu studenata
koleda. Lydijin otac rekao joj je jedanput da je ona jedna od onih ljudi
koji kad se rode ve imaju trideset godina, i ponavljao je to esto, a
Lydia je to vukla sa sobom poput smrtonosne rane. Ja, pa... ne mogu to
rei Lydiji, no ovih se dana osjeam malo nelagodno u blizini njezina
oca.
Za naih formativnih godina, g. Bell izmislio je genijalno jelo s
ilijem, vukao nas u streljanu i vozikao jezerom Texoma u nepotopivoj
Molly svake godine za Blagdan rada i Dan nezavisnosti. No bio je
hirovit i znao se potui. I otkad sam navrila etrnaest, njegove su oi
katkad oklijevale na pogrenim mjestima. Moda je samo bio iskreniji
od veine mukaraca u susretu s pubertetom u cvatu. Vjerojatno je bolje
znati to, zakljuila sam, i nositi due hlaice u njezinoj kui.
Juer naveer, nakon uspjenog pijuniranja i ostataka oeve pite,
Lydia je bila osobito dobro raspoloena. Jesi U znala da je Agatha
Christie 1926. nestala na jedanaest dana i nitko nije imao pojma gdje
je? upitala me bez daha s ruba moga kreveta.
Zamislila sam je u njezinoj uobiajenoj pozi: nogu prekrienih u
lotos pozi, njezine Doc Martensice s ruiastim cvjetovima izgubljene
negdje na podu, s gomilom kose podignutom kriavo ruiastom
gumicom. Ruiasta je bila Lydijina boja.
Saetak dnevnih zbivanja o sluaju O. J. brujao je u naim uima iz
pozadine. Bilo je nemogue umai mu. Tati se nije svidio TV smjeten
na vrhu moje komode, svakako mu se nije sviao soundtrack, no
smjesta je popustio kad sam mu rekla da se zbog stalne buke osjeam
manje usamljenom. Da zapravo ni ne sluam.
To je samo napola bila la. Bilo je neto umirujue u glasu javne
tuiteljice Marcie Clark. Kako netko moe ne vjerovati joj?

57

Agatha je poljubila ker za laku no i nestala, nastavila je Lydia.

Mislili su da se moda utopila u ribnjaku zvanom Silent Pool jer su
ondje pronali njezin razbijeni auto.
Silent Pool? Bila sam sumnjiava. Takav je morao biti svatko
razuman s Lydijom, barem dio vremena.
Zbilja. Moe i sama proitati. Gurnula je komad papira prema
meni. Da je to uinio tko drugi, to bi bio zloban udarac. No to je bila
Lydia. Moj pogled na svijet bio je manje siv u njezinoj blizini.
Bezbriniji, kao da leim ispruena na kakljivoj travi i zurim uvis u
kasni ljetni sumrak. Pustila sam prste da uhvate njezin opipljiv dokaz
da je Agatha Christie proivjela stranicu iz svojih romana, kao da je to
bilo vano.
U svakom sluaju, ondje su pronali njezin auto, ponovila je
Lydia. Drugi je zakljuak bio da ju je upak od njezinog nevjernog
supruga ubio i ondje ostavio auto. Dok se sve to dogaalo, sir Arthur
Conan Doyle jednu je od njezinih rukavica ak odnio mediju kako bi
otkrio kamo je otila. To je bilo na naslovnici The New York Timesa.
Jo ukanja papira. No, pojavila se. Pokazalo se da je imala amneziju.
Jedanaest dana.
To je bio fokus njegova predavanja? Utjeno, no istovremeno i ne.
Aha. Bila sam intrigirana naslovom predavanja, pa sam prije toga
skoila do knjinice. Kad sam stigla na predavanje, tvoj je lijenik
govorio o etiologiji stanja fuge i njezinu odnosu s disocijativnom
amnezijom.
Bilo bi vrlo teko ivjeti u Lydijinoj glavi. Zamiljala sam je
zasljepljujue svijetlom i kaotinom poput eksplodirajue zvijezde.
Obje strane njezina mozga u neprestanom ratu. Jer sjajna, staloena
Lydia bila je ovisnica o ubojstvima i slavnim linostima. Suenje O. J.u, njezin LSD. Bila bi opijena zbog svakoga beznaajnog detalja. Kao
neki dan kad se hihotala jer je O. J. Simpson pitao pandure za au soka
od narane nakon sluaja Bronco, a uslijedilo je deset minuta

58

ismijavanja porote jer nije shvatila koncept polimorfizma duine

restrikcijskih fragmenata.
Pa to joj se dogodilo? Pokuavala sam pogurati priu jer sam bila
znatieljna, no eljela sam znati je li joj se ini da je moj lijenik
manipulativni upak.
Pronali su je u spa hotelu pod lanim imenom. Tvrdila je da se ne
prepoznaje na fotografijama u novinama. Neki lijenici su tvrdili da
ima samoubilake namjere, da je u psihogenom transu. On je nalik na
stanje fuge, stoga naslov predavanja tvog lijenika.
Radije bih je zamiljala kao dragu staru damu koja pie ugodne
krimie kraj kamina.
Znam. To je kao da otkrije da je Edna St. Vincent Millay4 spavala
sa svima i bila ovisnica o morfiju. Edne i Agathe trebale bi ostati vjerne
svojim imenima.
Smijala sam se, gotovo kao neko, i zamiljala kako se zvuk
provlai ispod vrata i izravnava duboku boru na oevom licu.
Autorica kriminalistikih romana s nevjernim suprugom, nestala
bez traga. Zvui kao reklamni trik.
Neki ljudi bi to mogli rei i za tebe, odvratila je moja najbolja
prijateljica. Rijetka omaka. Pogodila je eljeni cilj, osjetila sam otru
bol s desne strane trbuha.
Oprosti, Tessie, izletjelo mi je. Naravno da ni to nije tono. On je
ona vrsta profesora u kojega bi se doista mogla zatreskati, zna, jer ima
takav mozak. On nije lanjak. Sjedila je tiho na sekundu. Svia mi
se. Mislim da mu moe vjerovati. Ti ne?
Jo jedna pljuska. Petnaest sati poslije na lijenikovu kauu, posve
sam zaokupljena reperkusijama slijeda dogaaja. Lydia, moja
4

Edna St. Vincet Millay (1892. 1950.) amerika pjesnikinja i dramaturginja

dobitnica Pulitzera 1923.

59

objektivna, odana prijateljica, bila bi spremna vjerovati mom lijeniku.

Pitala sam se je li bila dovoljno luda i podignula ruku. Postavila pitanje.
Bila primijeena. Trebala sam dobro promisliti o tome.
Lijenik se upravo ispriao i izaao iz sobe. to ga due nema, to je
sve mranije. Pomislili biste da to nema veze kad ste slijepi, no ima
veze. Klimatizacija glasno pue kroz otvore, no sve je tee i tee disati.
vrsto sam privila koljena i obgrlila ih rukama. Jezik mi ima okus
mrtve pastrve. U meni raste osjeaj strave da me nitko nee nai i
izvui na vrijeme. Da u se ovdje uguiti.
Je li to jedan od vaih testova, doktore?
U asu u kojemu sam pomislila da to vie ne mogu podnijeti, dugim
koracima uao je u prostoriju. Stolica zakripi pod njegovom teinom
dok se namjeta. Borim se protiv vala zahvalnosti. Vratio si se.
To je potrajalo dulje nego to sam mislio. Moemo nadoknaditi
vrijeme tijekom nae sljedee seanse. Ostalo nam je oko pola sata. Htio
bih razgovarati o tvojoj majci ovaj tjedan, ako je to u redu?
Nisam zbog toga ovdje. Istog trenutka stigao je moj odgovor.
Prolazila sam to vie puta prije vie godina. Mnogima su majke
preminule. Maglica se sputa niz rub moga vidnog polja. Divlji ubodi
svjetla posvuda, poput roja preplaenih krijesnica. Novi gosti u mojoj
glavi. Pitam se znai li to da u se onesvijestiti. Kako bih znala razliku?
Usta mi se iskrivljuju, skoro se zacerekam.
Onda ti nee smetati da pria o tome, kae on razborito.
Podsjeti me. Gdje si bila tog dana kad je preminula? Kao da to ve
ne zna. Kao da na tvom stolu nije veliki debeli fascikl kojeg se ni ne
mora potruditi sakriti pred slijepom djevojkom.
Gleanj mi tutnja i alje poruku oiljku u obliku polumjeseca na
obrazu i osam centimetara dugoj ruiastoj crti pomno iscrtanoj pod
mojom kljunom kosti. Zar ne moe vidjeti koliko sam uzrujana? Da bi
se trebao povui?

60

Dijelovi njegova lica vrte se, tvrdoglavo, odbijaju se zaustaviti.

Sivoplave oi, smea kosa, naoale okruglih okvira. Nimalo nalik na
Tommyja Leeja Jonesa, rekla je Lydia. No slika se jo nije sloila za
mene. Nikako da ga izbriem.
Ovo je dosad najgora seansa, a tek smo poeli.
Igrala sam se u kuici na drvetu, kaem mu dok krijesnice izvode
svoj panini ples.

61

Tessa, sadanjost

Stigla je prva Suzana, zamotana u bijelu tkaninu kao da ide na sveto

krtenje. I ena koja je dri odjevena je u bijelo od glave do pete, usta i
nos prekriveni su joj maskom tako da jedino mogu vidjeti smee oi.
ine se blagima.
Ona razmota tkaninu i oprezno podigne Suzanu prema prozoru.
Veina male grupe sakupljene u hodniku s druge strane, hitro podigne
mobitele. Suzana je okupana kratkim bljeskovima poput filmske
zvijezde.
Njezina je lubanja iz filma strave. Njezine su oi rupe koje seu sve
do dna oceana. Nema veine donje polovine njezine eljusti. Nekoliko
trulih zubi visi poput stalaktita u naputenim piljama. Ta praznina, te
dvije razjapljene, strane rupe podsjeaju me da je ona jednom bila
ljudsko bie. Da je neko mogla uzvratiti pogled.
Sjea se? Njezin uplji, bezubi glas zauka u mom uhu.
Neiskoritena granata buknula je u mojim grudima. To je ok, ali ne bi
trebao biti. Suzane su ovaj put utihnule vie od godinu dana. Bilo bi
glupo pomisliti da su otile.
Ne sad. Zamiljam kako joj rukom pritiem usta. Vritim The
Star-Spangled Banner5 u glavi.
Bombe eksplodiraju u zraku. Jo me stee za ruku.
Oprosti to kasnim. Glasno progutam njezine neobino normalne
rijei. Bijela laboratorijska kuta, kaki hlae, ljubiaste tenisice Nike,
5

Barjak iskien zvijezdama, naslov himne Sjedinjenih Amerikih Drava, (op.

prev.)

62

plastini znak koji joj oko vrata visi na vrpci s otisnutom mrtvakom
glavom i prekrienim kostima.
Dubok udisaj. S ove strane sam stakla. S ove strane pakla.
Leerno kimne grupi. Osim Billa i mene, jo je etvero ljudi smjelo
prisustvovati ovom dogaaju: tri studenta doktoranda jedan iz
Oxforda, dva sa Sveuilita Sjeverni Texas i lijepa, oputena
plavokosa znanstvenica iz vedske po imenu Britta.
Proveli smo posljednjih petnaest minuta zajedno, kao stranci koji se
pretvaraju da neemo uskoro gledati smrt u njezinu krajnje sadistikom
obliku. Studenti bi me okrznuli pogledom puni zanimanja, no nitko nije
postavljao pitanja.
Prije nego to je stigla Jo, odluili smo raspravljati o trima mjestima
u Dallasu i Fort Worthu koje Britta ne bi trebala propustiti prije
povratka kui u tokholmski laboratorij za dva tjedna: Amon Carter
zbog njegovih miiavih bronanih Russella i Remingtona i prelijepoga
crnog djeaka sa eirom od novina; Kimbell zbog srebrnaste svjetlosti
koja se slijeva niz jedra remek-djela i mladia zle sudbe u drutvu
pokvarenih varalica na kartama iz esnaestog stoljea; Sixth Floor
Museum gdje je Oswald namjetao puku i teoretiar zavjere divljeg
pogleda drsko se skitao po ploniku govorei, Ne, ne na taj nain.
Dok Britta gleda Billa, mislim da je vjerojatnije da e zavriti u
njegovom krevetu. Ja sam jutros od njega dobila kratak osmijeh.
Stephen King prouavao je dio svog opusa o Kennedyjevom
putovanju kroz vrijeme u arhivima muzeja Sixth Floor, govori im Bill.
Sjajna knjiga, kae Jo. King je genij. No nikad nije zaista
razumio Teksas. I to kaem kao Oklahomka. Bog, Bille. Tessa. Sarita.
John i Gretchen. Britta, drago mi je to si uspjela doi danas. Izgleda
kao da su tek poeli.
Lubanja je sad licem okrenuta prema nama, pogledava nas ispod oka
s radne povrine. ena u bijelom jo razmotava komadie slagalice.

63

Dugaku biserastu nonu kost, pa jo jednu u mnogo gorem stanju,

poput grane stabla slomljene tijekom zime.
Tammy je danas glavna, kae Jo. Vodi laboratorij. Njih dvije si
kratko mahnu. etiri ene, takoer odjevene u sterilna odijela,
zauzimaju svoja mjesta u laboratoriju ispred zaslona od prozirnog
stakla. Fluorescentno svjetlo je brutalno i hladno.
Gledati u hladnjak serijskog ubojice, promrmlja Bill u moje uho.
Jo kratko pogleda u naem smjeru, no ne znam je li ula. Svaki
forenziki znanstvenik ima odreeni zadatak, objanjava. Margaret
e izrezati komadi kosti. Toneesha e ga oistiti izbjeljivaem,
etanolom i vodom. Jen e ga pretvoriti u fini prah iz kojega emo izvui
DNK. Bessiena jedina uloga je da prska povrine dok radimo kako bi
sve bilo to sterilnije. To je protokol. Uvijek.
Njezine oi usredotoene su na aktivnosti iza prozora. Jo je u svom
elementu. Briljantna, bez ega. Suosjeajna, bez cinizma.
Razmiljam kako Jo zna svaku osobu po imenu s obje strane stakla.
Razmiljam da bi isto tako mogla govoriti o rafiniranju eera.
Nikad ne zaboravi protokol. Iznenada strogo. Nikad nemoj biti
nemaran. Netko me je jedanput optuio za to. Najgori trenutak u mom
ivotu.
Ne ekstrapolira. Zasad nita o ovom sluaju koga predstavljaju ove
kosti, zato su posebne.
Najvie volimo lubanju i gue kosti, osobito bedrenu kost,
nastavlja. Daju nam najduu nit mitohondrijskog DNK-a i najbolju
ansu da pronaemo informacije pri otkrivanju tko su one. Sretna je
okolnost to imamo ova tri uzorka uzimajui u obzir da su kosti oistili
strvinari i da su barem jedanput bile premjetane.
Smjetaju lubanju ispod jednog od zaslona. Zujanje pile prodire kroz
staklo, kao da lebdi niz ulicu za lijene subote.
Kad se prva Suzana vrati na radnu povrinu, nova rupa od jednoga
kvadratnog ina zuri s vrha njezine glave.
64

Jo jedna degradacija u beskrajnom nizu.

ao mi je, kaem tiho. No nema bezubog, upljeg odgovora u mojoj
glavi.
Pilom Dremel bui se nona kost dok se komad lubanje struga na
drugoj povrini. Tehniari su zaboravili na nas, uli su u ugodan ritam.
Ne znam to sam oekivala, ali ne ovu nadrealnu, suhoparnu rutinu.
Zacijelo je posebno uzbudljivo raditi na Crnookim Suzanama,
kae Sarita ivahno. Studentica iz Oxforda. Ima britanski glas, guta
slogove. Njezine crne pete su previsoke. Zacijelo je tehniarima ast
raditi na njima. Oni su sigurno vai najbolji.
Mogu osjetiti kako se Joino tijelo napinje kao da je moje. Njima,
kae ona. I meni, ovaj sluaj... ove se kosti... nimalo ne razlikuju od
bilo koje druge kosti koja nam je povjerena. Svaka predstavlja istu
stvar. Obitelj koja eka.
Opomena. Svima nama.
Zato tri kosti? Bill naglo skrene razgovor. Za dva
neidentificirana kostura? Mislio sam da prouavate samo jednu kost po
rtvi?
To je pitanje koje sam ekala. Jo uvijek trag strogosti u Joinom
glasu. Zvijeri su s vremenom ispremetale kosture djevojaka. Ubojica
ih je premjestio barem jedanput. U spisima starog sluaja navedeno je
da je uz mjeavinu crvene gline na tom polju pronaena jo jedna vrsta
zemlje. Zato, naravno, nisu sve kosti bile ondje. Na forenziki
antropolog izloio je to je bilo ekshumirano iz dvaju ljesova, i brojao.
Izbrojao je tri desne bedrene kosti.
ujem kako netko udahne s velikim naporom. Treba mi sekunda da
shvatim da sam to ja.
Tri kostura, ne dva, apne Bill kao da to ne mogu sama izraunati.
Pet Suzana sve zajedno, ne etiri. Jedna mrtva djevojka po imenu
Merry, tri izglodane nule, i ja. Jo jedan lan mog plemena. Jo jedna
obitelj eka.
65

Ja sam ta, jedna Suzana kae zavjereniki. Ja sam ona koja ima sve
odgovore.
Jo me odjednom neobino pogleda, premda znam da sam jedina koja
je moe uti.

66

Tessie, 1995.

Pitam se to je prvo pogledao.

Djevojku bez usta. Djevojku s crvenim povezom. Paukovu mreu s
ulovljenim lastavijim repom. Trkaa bez lica na plai. Riueg
medvjeda, moga osobnog favorita. Uloila sam trud crtajui zube.
Jesi li se danas sjetila ponijeti crtee? odmah je bio upitao.
Sve je bilo bolje od prianja o danu majine smrti. Proli put je isto
tako mogao uzeti vrui ara i zabiti mi ga u pupak.
I to je otkrio? Da nisam ula nita. Vidjela nita. Da se jedino
sjeam blijede slike krvi, ali to je bilo posve pogreno jer mi je policija
rekla da nije bilo krvi. Sve je djelovalo tako prokleto pomaknuto. Jo
jedan nain na koji mogu prenatrpati glavu.
Stoga, da, danas sam donijela crtee. im je pitao, pruila sam
lijeniku bijelu kartonsku tubu za plakate. Neko je u njoj bio filmski
plakat Paklenog unda koji sad visi iznad Lydijina kreveta. Lydia je
oprezno smotala crtee nakon nae trosatne sesije ispruene na grubom
berberskom tepihu na podu njezine sobe, okrueni vrtikim kaosom
punim papira, bojica i markera.
Nije joj se svidjela moja zamisao kad sam je njome iznenadila prije
dva dana, ali preklinjala sam je. Vie nego bilo tko drugi, razumjela je
moj strah da e netko drugi prije mene otkriti moje tajne.
Tako se busom vratila u knjinicu TCU-a. Letimice je proitala The
Clinical Application of Projective Drawings. The Childhood Hand That
Disturbs. I, zato to je ona Lydia: Limagination dans la Folie, to u
prijevodu znai Mata u ludilu, nasumce odabrani tom u kojemu se
istrauju crtei umobolnika iz 1846. Uputila me u naelo testa kua-

67

drvo-ovjek. Kua, kako vidim svoju obitelj. Drvo, kako vidim svoj
svijet. ovjek, kako vidim sebe.
Kad je sve bilo gotovo, i crne bojice istroene do kraja, pomislila
sam da smo sve lairale prilino dobro. Lydia je bila nadahnuta da i
sama napravi crte koji mi je opisala kao vojsku crnoutih cvjetova
ljutitih lica.
Lijenik mi sjedi tono nasuprot, utke. ujem ukanje krutog
papira dok prelazi s jednog lista na drugi.
Tiina je sigurno neto to ue sve te manipulativne nitkove.
Naposljetku se nakalje. Tehniki, izvrsno, osobito zato to ne
vidi. No, veinom kliej. Nikakve emotivnosti u njegovu glasu, samo
injenini iskaz.
Oiljak mi poinje bubnjati. Hvala Bogu da mu nisam dala svoje
prave crtee.
Zato mi se ne sviate. Govorim ukoeno.
Nisam znao da ti se ne sviam.
Ne znate? Vi ste kao i svi ostali. Nije vas nimalo briga.
Briga me je, Tessie. Jako se brinem to e se dogoditi s tobom.
Toliko da ti neu lagati. Oigledno si provela neko vrijeme nad ovim
crteima. Ti si jako pametna, talentirana djevojka. No zapravo im ne
vjerujem. Bijesna ivotinja. Djevojka koja nema glas. Ideja o tranju uz
ponore oceana. Te crvene i crne spirale u stilu Jacksona Pollocka. Svi
su previe zgodni. Previe prikladni. Ne postoji nijedna emocija koja te
crtee povezuje jedan s drugim. Oni stoje sami za sebe. Trauma tako ne
djeluje. Kakve god osjeaje trenutano ima... oni povezuju sve.
Njegova stolica kripi dok se naginje naprijed i sputa jedan list
preda me. Osim ovog. Ovaj je drugaiji.
Da pogaam? Pokuavam biti sarkastina. Pokuavam otkriti
kako me je tako brzo prozreo. Koji crte mu je smislen?
Moe li? upita. Pogoditi?
68

Zar ete me doista natjerati da igram tu igru? Zgrabim Oscarovu

uzicu kao ue za spaavanje, pustim da mi se uree u meso. Oscar se
posluno podigne. Idem kui.
Moe ii kui kad god eli. Ali mislim da eli znati.
Moja duboka tiina govori sve.
Recite mi, jedva kaem kretavo, preplavljena bijesom.
Polje uguenih cvjetova. Zlobna pogleda. uurena djevojica.
Uasavajue. Neuredno. Stvarno.
Lydijin crte. Radila je na njemu dva sata dok je pjevuila Alanis.
Ima plastini osmijeh na plastinom licu.
Lydia se neko smijala zbog injenice da ne moemo nacrtati ni
Snoopyja.
Nije mi rekla za djevojicu. eljela sam je vidjeti.
Ispustila sam uzicu i jurnula prema rubu jastuka, rijei su mi
navirale uz grlo prije nego to sam ih mogla zaustaviti.
to biste odgovorili kad bih vam rekla da je glavna stvar koju sam
crtala... Glasno udahnem. Zastor. Uvijek iznova dok ne poelim
iskoiti iz koe?
Rekao bih da je to poetak.
Neznatno vii ton u njegovu glasu. Je li to nada?

69

Tessa, sadanjost

Uguram klju u prvu od dviju brava na ulaznim vratima. U mislima

sam zaokupljena istim bijelim laboratorijima, stablima napravljenima
od lomljivih kostiju i nadom u statistiku vjerojatnost da e jedan od
triju siunih komadia mrtve djevojke dovesti do ega. Cijelim putem
do kue blaena tiina bez Suzana. Dok brava odbija suraivati, druga
sjena prekrije moju, i ja se trznem.
Zato si tako vraki nervozna, Sue?
Euphemia Outler, susjeda zdesna. Meni poznata kao Effie, Charlie
kao gica Effie (usprkos jednom ili dvama brakovima) i nekolicini
podlih momaka u bloku kua kao gica Effing Luda. Ona je profesorica
prirodnih znanosti u mirovini, samozvani pijun iz predgraa, pacijent
koji boluje od rane demencije i koji me redovito zove Sue ne zbog
moje prolosti nego zato to je to ime njezine jedine keri, one u New
Jerseyju, koja je, kad joj je majka navrila osamdesetu, odluila Koga
briga, daleko od oiju, daleko od srca.
Hej, priuljali ste mi se, kaem. Kako ste danas?
U desnoj ruci, Effie isprui mali, pravokutni predmet zamotan u
aluminijsku foliju, toliko zguvanu kao da je uvijek iznova bila
upotrijebljena od vremena Velike depresije. U lijevoj ruci, vaza puna
cvijea, u zbijenom, profesionalnom aranmanu cvjeara. Nijedan
cvijet nije ni ut ni crn. Na njezinoj glavi, plavo karirani eir za sunce
koji smo joj Charlie i ja kupile na dar kod prodavaa na plai u
Galvestonu prije etiri ljeta. Effiene oi, jo one provokativne
tinejderice, vire iz lica otvrdnuta suncem.
Napravila sam vam slatki kruh s bananama. Ubacila sam i malo
bulgura. Jutros sam unijela ovo cvijee za tebe. Vidjela sam momka
70

kako ga polae na tvoj prednji trijem. Pomislila sam da bi ih vjetar

mogao otpuhati. I, imam problem koji elim raspraviti s tobom.
To je bilo ba ljubazno. Hvala. Okrenem drugu bravu. I zasun je
malko klimav. Moram se pobrinuti za to. Moda dodati treu bravu.
Snano odgurnem vrata, a Effie, bez poziva, tapkajui krene za mnom u
iznoenim zelenim kroksicama.
Samo da spremim ove namirnice. Odvratim oi od cvijea.
Izvoli, spusti cvijee i kruh ovdje na pult, i onda mi moe rei sve o
tvom... problemu. Imam ledenog aja u hladnjaku. Charlie ga je
skuhala sino. Kofein, eer, metvica, limun priprema. Charlie je
ukrala metvicu iz tvog vrta nakon to je pao mrak.
Stavila sam bulgur u kruh jer znam da ga Charlie posebno voli. I
popit u aj.
Prilino sam sigurna da moja ki nema pojma to je bulgur, ali to je
vjerojatno napredak u odnosu na prolotjedni dar, kekse od zobenih
pahuljica i rogaa koje je Charlie veselo usporedila s kravljom
balegom.
Effie se dri sjajnom kuharicom. Problem je u tome to razmilja
kao znanstvenica. Primjerice, odlui da bi bila dobra zamisao kuhati
svjeu bundevu za pitu od bundeve umjesto da upotrijebi provjerenu
konzervu Libbyna pirea. Ono ega u se sjeati s prologodinje veeri
za Dan zahvalnosti veliki su komadi i vlakna bundeve i mnotvo
tuenog vrhnja iz konzerve. Ali to je u redu: Dan zahvalnosti veinom
protekne poput dosadne, mirne rijeke, a Charlie i ja zauvijek emo se
smijati toj proslavi.
The New York Times proglasio je bulgur >itaricom za
pamenje<, obavijesti me Effie. Pokuavaju sve prikazati tako
prokleto dubokoumnim. Prestala bih itati te novine da nije
znanstvenog dijela i da ne mislim da mi krialjke obnavljaju mrtve
ivane stanice. to oni, dovraga, znaju? Mrtvo nije nuno mrtvo.
Misli li da oni znaju rije s etiri slova za levantsku alicu za kavu?
Oni se obino odnosilo na njezinog neurologa.
71

Zarf, kaem automatski.

Pa ti si vraka iznimka za vraki mnogo stvari. Ona odluta od
crnoga granitnog bara koji dijeli malu kuhinju od dnevnog boravka i
premjeri industrijski ivai stroj Bernina na stolu u blagovaonici,
ogrnut platem poput mladenke u bijelom tilu. Koji je ovotjedni
projekt? Jo neto za jednu od onih vraki bogatih gospoa?
Zalupim vratima hladnjaka. Za djevojicu jedne od tih vraki
bogatih gospoa. Baletna suknjica. Za natjecanje. Suknjica od tila,
ukrasi boje lavande. Kristali Swarovski.
Fensi-mensi. Kladim se da ti plaa malo bogatstvo.
Zapravo, ne plaa mi malo bogatstvo jer tuna je injenica da veina
vraki bogatih gospoa vie ne dri vrijednima stvari izraene
briljivim, vjetim rukama. Ne kad se sve moe nabaviti iz Kine jednim
klikom mia.
To je mali usputni posao, kaem ja. Kostimografkinja za Boston
Ballet zamolila me je da odjenem glavne plesae za proljetnu
produkciju. elim biti sigurna da znam to radim prije nego to
pristanem.
Mogu biti sretni to e raditi za njih. Postaje globalno poznata.
Mislila sam da ovaj tjedan odlazi kako bi dizajnirala stubite za onoga
ludoga glumca u Kaliforniji, onog koji prdi u svojim filmovima. Zar ne
eli da ga napravi od nekog starog Camara ili neke sline lude stvari?
Zar Charlien tata-vojnik ne stie kako bi ostao s njom dok te nema?
Onaj koji je obeao da e pokrpati ono mjesto na mom krovu. Kako se
zove? Lucifer?
Lucas. Posao u Kaliforniji trenutano je na ekanju. Bez
objanjenja, jer o mojoj prolosti se nikad ne raspravlja. Effie zna za taj
dio mene, ili ne zna. Nemam pojma i elim da tako ostane. Kako god,
to joj nije vano.
Uvijek to znam prema nainu na koji me netko prvi put pogleda, kao
da sam uznemirujui komad moderne umjetnosti. Dodatna srea za

72

mene je da je Effie gotovo izbacila novine iz svog ivota jer je zbog

njih poela misliti da svijet odlazi k vragu u vrakoj svemirskoj
letjelici.
To ne znai da je otkazala pretplatu. Tijekom etiriju godina koje
smo provele u ovoj kui, nasuminom je redovitou ostavljala The
New York Times na naem trijemu, neproitan, bez krialjke. Bez
iPadovih krialjki za Effie, usprkos Charlienim najboljim nastojanjima.
Effie je bila sigurna da ta naprava kontrolira nju, umjesto da je obrnuto.
Gurkam je prema kauu. Sjedni. U emu je problem?
Zar nee otvoriti poruku na tom buketu? Koja je prigoda?
Zakanjeli roendan? Njezine su oi zasjale od radoznalosti.
Nema prigode koliko ja znam. Jesi li spomenula da si vidjela tko ih
je ostavio? Postavim pitanje najleernije mogue. Cvijee bi uvijek
aktiviralo moje malo dugme za paniku jer svi kojima sam dovoljno
draga ne bi mi ga poslali.
Slatki momak u uniformi Lilybuds Florist. Njegove kratke hlaice
skliznule su mu niz stranjicu. Imala sam to vidjeti.
Effie je mogla vidjeti tu stranjicu danas. Ili juer. Ili prije mjesec
dana. Vrijeme je dosadna, ugodna rijeka za gicu Effie.
Potapam je po ramenu; moram uskoro pokupiti Charlie s odbojke i
ona e udjeti za neim osim slatkog kruha s bananom s primjesom
bulgura. Dakle, u emu je problem? ponovim. Pucaj.
Postoji kradljivac lopata. Mahne malom vrtnom lopaticom koju
dosad nisam primijetila. Pozvat u na odgovornost tim za nadgledanje
naselja.
Kradljivac... lopata?
Ba sam se odvezla do Walmarta kako bi kupila ovu 2.99 dolara
plus porez. To traje ve est mjeseci. Kupim lopatu i ona nestane. Ne
mogu nastaviti kupovati lopate. Zna li gdje ti je lopata? Razmiljam o
tome da u susjedstvu provedem anketu o lopatama.

73

Hm. Moram razmisliti elim li odgovoriti. Iza kue. Mislim da

sam je ostavila ondje kad sam... plijevila. Okomito zabijenu u zemlju,
poput nadgrobnog kamena.
Upozoravam te, to je isto kao da si vani ostavila utavu novanicu
od sto dolara.
Drat u je na oku. Ima li mjesto... gdje obino ostavlja lopatu?
Pitam oprezno znajui da je organiziranje osjetljiva tema za Effie.
Stvari u njezinoj kui nekako znaju odlutati: Scientific American o
genetskom inenjeringu uguran u hladnjak, rezervni klju od kue
zalijepljen za dno posude za maslac, boca votke Stoli ugurana pod
umivaonik sa zahralom limenkom Cometa iz 1972.
No, vraam se sortiranju mahuna. Effie ustane. Liinke su mi
strano izjele grah prole godine. Ostavit u im zdjelu piva vani ove
godine. Sigurna sam da su to puke brbljarije, no ini se da je to ljepi
nain na koji mogu umrijeti nego da ih ja izgazim. Ne bih imala nita
protiv utapanja u pivu kad mi doe vrijeme.
Smijem se. Ispruim ruke i zagrlim je. Hvala to mi ini ivot...
normalnim, kaem.
Duo, sva sam znojna. Krotko mi uzvrati zagrljaj. Veina ljudi
misli da sam prilino udna. Veina ljudi obino podrazumijeva
njezinu ker.
Pa, mogu se poistovjetiti s tim. Kakva vrsta osobe gradi stubite za
prdee glumce? Kakva vrsta osobe potisne lepranje u grudima svaki
put kad sunce zae za oblak, u strahu da e oslijepjeti? Ili kad otvara
staklenku maslaca od kikirikija? Kad netko vikne Suzana! preko
igralita?
Effie zastane na putu do vrata. Moe li poslati Charlie k meni za
otprilike pola sata kako bi meni i mojoj prijateljici iz drutva histerika
pomogla pomaknuti nekoliko stvari. Mislim, historika. Iako ona jest
pomalo histerina. Te gospoe trebale bi prestati sudjelovati u toj ludoj
jurnjavi, ako zna na to mislim.

74

Naravno. Nasmijem se. Rei u Charlie.

S trijema je gledam kako navigira kroz gusti sag zlatno-smee
zubae i nestaje u svom obraslom prednjem vrtu sve dok se ne vidi
samo njezin eir koji poskakuje poput modrovoljke iznad breuljka
ukrasnog prosa.
ezdeset i jednu godinu Effie stanuje u pitoresknoj utoj, susjednoj
kui, maloj vili u stilu Queen Anne perioda koja poput naeg Arts and
Crafts bungalova iz 1920-ih stoji usred slavnoga povijesnog okruga
Fairmount u Fort Worthu. Effie se ne sjea tonog broja boja kojim je,
tijekom vremena, premazala svoje balustrade i krovne daice nalik na
ljuske, no datira stvari govorei, Kad je kua bila ljubiasta ili Kad je
kua bila u svom stranom smeem periodu. Effie i dalje iz garae
izvlai svoj Cadillac nalik na brod kako bi prisustvovala mjesenom
sastanku o povijesnom ouvanju u susjedstvu. Uiva u tome da odvue
Charlie, jedno pa drugo oko, od njezina mobitela i napadne je povijeu
susjedstva. Neko je tramvaj klopotao niz nau ulicu, zato je ira nego
veina drugih. Tamo na Hemphillu neko je stajala velianstvena
palaa s vjetrenjaom u prirodnoj veliini na vrhu, sve dok misteriozno
nije izgorjela do temelja.
Kad telefon neizbjeno ponovo dokae Charlie svoju magnetsku
privlanost, Effie jednostavno izvue ee stvari: prie o Butchu
Cassidyju i Sundanceu Kidu koji su ivjeli u Hell's Half Acreu samo
pet kilometara odavde, ili jezive, daskama obloene tunele za svinje
koji su prolazili ispod grada. Tako su Judine koze dobile ime, tvrdila
je Effie. Vodei svinje na klanje kako bi spasile sebe. Nekada kad su
koze vodile ak deset tisua svinja na dan kroz podzemni tunel u Fort
Worthu do Stockyardsa gdje ih je ekala njihova bijedna sudbina. Kao
Njujorani u podzemnoj.
Uglavnom, kad bi se stvar svela na Effie vs. Twitter, Effie bi
pobijedila. Djeca trebaju osjeaj prostora, voljela me je podsjetiti.
Osjeaj da svi oni ne ive i razgovaraju u svemiru.

75

Natrag u kuhinji, vrsto se udubim u neugodnu sadanjost na jedinoj

kuhinjskoj stolici koja posluno izvodi male polukrugove. Pijuckam aj
i zurim u poruku na cvijeu. Preklinje da je se otvori. Posegnem preko,
otrgnem je s plastina drala, podignem mali preklop i izvuem
jednostavni kartonski kvadrat ukraen svenjem balona.
Nedostaje mi.
S ljubavlju, Lydia
estitka mi padne iz ruke na kuhinjski pult. Rub se poinje rastapati
u prstenu vlage koji je ostavila moja aa s ledenim ajem. Lydijino
ime pretvara se u ljubiastu mrlju. To nije rukopis kojega se sjeam, no
moda i nije njezin. Moda je cvjearov.
Zato bi mi Lydia samo tako poslala cvijee? Zar ne bi shvatila da
sam i dalje svaki dan u smrtonosnoj borbi s njima? Da se vrsto drim
za bolne komadie nae svae nakon suenja? Nismo razgovarale
sedamnaest godina otkad je njezina obitelj iznenada otila bez rijei.
Cvijee je djelovalo kao ruganje.
Snano potegnem buket iz vaze smoivi pritom traperice i otvorim
staklena vrata prema stranjem dvoritu. Nakon nekoliko sekunda,
ruiasti gerberi i ljubiaste orhideje razbacane su po vrhu pogrebne
lomae moga komposta. Odnesem vazu do kante za recikliranje koja
prazna stoji ispred garae koja se protee uz nau ogradu. Gunam jer
je Charlie prije dva dana trebala unijeti kantu za recikliranje.
Nema razloga paniariti i misliti da je moje udovite poslalo ovo i
potpisalo se Lydijinim imenom. Otvorim kapiju prema uskoj travnatoj
traci koja je nae pokrajnje dvorite. Kretavi glas Spuva Boba dolebdi
iz otvorenog prozora susjedne kue. To znai da je unutra dadilja, a ne
mrzovoljni roditelji-odvjetnici s istim limuzinama Tesla.
Davno sam nauila obraati pozornost na ono to je uobiajeno, a
to nije.
Izvui enciklopediju informacija iz najmanjeg zvuka.
76

Skrenem iza ugla. Nitko nije ponovo posadio crnooke suzane ispod
prozorske daske. Zemlja je poravnana i ima tragove od grablji, kao
krema na vrhu okoladne torte. Stvar je u tome to ja nisam ni
poravnala zemlju ni koristila grablje.
I moja lopata je nestala.

77

Tessie, 1995.

Da ima tri elje, koje bi to bile? ponovi.

Njegova najnovija igra.
Zastor nas proli put nije odveo nigdje. Nisam imala pojma zato ga
crtam. Rekla sam mu da je to obian zastor. No, kao da nema
povjetarca. Kad danas nisam donijela crtee, nije to spomenuo. Shvatio
je moje granice, za razliku od ostalih, no iritira me na posve druge
naine. Primjerice, inzistirajui da se dva puta na tjedan pojavim za
njegova mala ispitivanja.
Zbilja? pitam. Da vidim. elite da vam kaem kako bih voljela
da mi se majka spusti s napuhanog oblaka i zagrli me? Kako bih voljela
da ne ivim u pjesmi Edgara Allana Poea? Kako bih voljela da mi
trogodinji brati prestane puckati prstima pred licem provjeravajui
hou li njegovom arolijom opet progledati? Kako bih voljela da moj
otac opet pone vikati na TV? Trebam mnogo vie elja. to kaete na
ovo: Voljela bih ne odgovarati na ova glupa pitanja.
Zato eli da tvoj otac vie na TV? Traak razonode u njegovu
glasu. Nije se naljutio.
To mu je bila omiljena zabava. Vikati na Bobbyja Witta kad izvede
jedan od svojih divljih bacanja. Ili navede udaraa da pokua osvojiti
prvu bazu. Sad tata samo sjedi poput zombija kad igraju Rangersi.
I, misli da si ti kriva za to?
Odgovor na ovo previe je jebeno oit.
Voljela bih da nikad nisam upoznala Roosevelta. Ne bih bila kupila
Snickers, ne bih bila izala iz trgovine 21. lipnja 1994. u 20:03. Voljela
bih da me nikad nije bilo briga pobjeivati, pobjeivati, pobjeivati.
78

Zanimljivo je to si spomenula Poea. Ve je krenuo dalje.

Zagrist u ovu udicu. Zato?
Jer veina ljudi na tom kauu koja je proivjela psihiku traumu
usporeuje svoja iskustva s neim aktualnijim u pop kulturi. Filmovima
strave. Kriminalistikim serijama. Cesto se spominje Stephen King. I
John Paul. Kad si poela itati Poea?
Slegnem ramenima. Nakon to je umro djed. Naslijedila sam
mnotvo knjiga. Moja najbolja prijateljica i ja neko smo se vrijeme
zanimale za njih. Tog smo ljeta proitale i Moby Dicka. Zato nemojte
krenuti tim putem, u redu? To ne znai nita. Bila sam sretna osoba
prije nego to se to dogodilo. Nemojte se usredotoiti na stvari koje ne
znae nita.
Poe je bio zarobljen u svom doivotnom strahu od preuranjenoga
pogreba, nastavio je. Reanimacija mrtvih. Njegova je majka
preminula kad je bio mlad. Zar ne misli da bi to moglo biti vie od
sluajnosti?
eki lupa u mojoj glavi. Kako je to znao? Upravo kad sam
pomislila da je idiot, iznenadio me je. Uvijek neto smjera.
eli li mi priati o tome? upita.
Oscar iskoristi trenutak da se namjesti. Polie mi koljeno dok se
sputa. Teta Hilda cijelo se vrijeme idiotski dere na njega, Bez lizanja!
Bez lizanja!, ali ja oboavam njegovo slinjenje. Upravo sada kao da
govori, Hajde, riskiraj s ovim. Volio bih da jednog dana meni baci
frizbi.
Djevojka s koleda East Texas... Merry ili Meredith, ili kako god.
Oklijevam. Bila je iva kad su nas bacili u grob. Priala mi je. Sjeam
je se i mrtve i ive. S oima poput plavih dijamanata i s oima poput
zamagljenoga morskog stakla. Crvima koji vise s kutova oka,
komadiima rie koji se trzaju.
Ne odgovori odmah. Shvatim da ovo nije ono to je oekivao.

79

I policija ti je rekla da to nije mogue, kae polako. Da je ve

bila mrtva kad si ti bila u grobu. Da je vjerojatno ve satima bila mrtva
prije nego to si ti bila odbaena ondje.
Kako je moj lijenik paljivo proitao sve o ovom sluaju.
Da. No bila je iva na polju. Bila je draga. Osjetila sam kako mi
die u lice. Pjevala je. I bila je u crkvenom zboru, sjeate se?
Preklinjala sam ga da mi vjeruje, a otkrivala sam mu samo najmanje
ludi dio. Rekla mi je ime svoje majke. Rekla mi je imena svih njihovih
majki.
Voljela bih da ih se mogu sjetiti.

80

Tessa, sadanjost

ekam da jutarnja bomba eksplodira. Ili ne eksplodira. Skuhala sam

kavu i maslacem namazala komad kruha od banane i bulgura, sluala
Charlienu glasnu muziku pod tuem, skicirala uzorak za baletnu
haljinicu, razmiljala o tome koliko sam sretna.
Jer, nema sumnje, strano sam sretna. Ako ikad zaboravim, Suzane
me podsjete, u zboru. I kruh nije tako lo.
Mama! Charlien vrisak lako dopire do mene iz unutranjosti
njezine sobe. Gdje je moja plava majica?
Zateknem Charlie u donjem rublju i mokrih crvenih pramenova koji
stre na sve strane. Prevre sobu, zeji brlog pun prljave odjee.
Koja majica? pitam strpljivo. Ima dva dresa za trening i etiri
dresa za utakmice. Ti su dresovi bili nuni za igru, stajali su 435
dolara, a tri su mi posve identina.
Plava, plava, plava, zar me nisi ula? Ako je nemam na treningu,
trener e me kazniti tranjem. Moda e cijeli tim kazniti tranjem zbog
mene. Trener. Nije potrebno ime. Kao Bog.
Juer je Kathlyn izbacio s treninga jer je zaboravila crvene arape.
Bilo joj je tako neugodno. A to se dogodilo samo zato to ih je mama
oprala i sluajno ubacila u bratovu koaru za bejzbol. On je u timu koji
se zove Red Sox. Logino.
Izvuem neto plavo iz hrpe zapetljane odjee na podu. Je li to ta?
Charlie sada rairenih ruku i nogu te lica okrenuta prema stropu lei
na raspremljenom krevetu, i razmilja je li svijetu doao kraj. Neznatno
istegne vrat u mom smjeru. Uoim da joj je ruksak na stolu otvoren,
prazan, zadaa iz biologije jo razbacana. Digitalni sat na komodi
81

pokazuje da za devetnaest minuta stiu moja prijateljica Sasha i njezina

ki kako bi je pokupile za kolu.
Mama! Ne! To je ona s bijelim brojem i onim kul porubom na dnu.
Majica za trening.
Da, trebala sam ti itati misli. Jesi li pogledala u perilici? Suilici?
U autu?
Zato se ovo mora dogaati meni? I dalje zuri u strop. Ne mie se.
Mogla bih rei, meni je dosta. Sretno. Izii. Kad sam ja to isto pitanje o
svijetu viknula u nezreloj dobi od esnaest, trener bi bio vaan koliko
i komarac kojeg se treba rijeiti. Teko je povjerovati da sam bila samo
dvije godine starija od Charlie danas.
Najbolja stvar u vezi s odbacivanjem u grob? Perspektiva.
Zato provirim kroz jutronju prizmu: test iz biologije koji vreba u
drugom polugoditu, upak od trenera kojemu bi vjerojatno dobro dolo
vie terapije u djetinjstvu nego to sam je ja imala, i izdajniki tampon
ispod mog stopala.
Uzimam u obzir opasnu tigricu na krevetu, onu koja nosi sportski
grudnjak s uzorkom zebre istu tigricu koja se svake nedjelje naveer
pretvori u djevojku koja samovoljno odeta do susjednih vrata kako bi
pomogla gici Effie u sortiranju lijekova u tjedni dozator za tablete.
Ona koja se prolog tjedna pretvarala da je boli gleanj kako bi
rezervna tehniarka u njezinom odbojkakom timu igrala na dan svog
roendana.
To je doista bila ljubazna gesta, rekla sam joj te noi kad je
objasnila zato joj ne treba vreica s ledom. No nisam sigurna je li to
bila tako dobra ideja.
Charlie je na svoj uobiajen nain prevrtala oima. Mama, ne
moe dopustiti da se cijelo vrijeme dogaaju pogrene stvari. Trener je
nikad ne bi ubacio u igru. I odmah je osvojila tri poena. Dobra je koliko
i ja. Ja sam samo pet centimetara via.

82

Ne mogu se sjetiti koliko puta mi je Charlie nudila svoje komadie

umjerene mudrosti uz pomalo zastraujuu teksaku gramatiku.
Osui kosu, odjeni se, spremi se, naredila sam. Ima malo vie
od petnaest minuta. Ja u pronai majicu.
to ako ne uspije? Ali noge su joj u pokretu, prebacila ih je preko
ruba kreveta.
Nakon osam minuta pronaem majicu iza njezine koare. Bijeli broj
10 na leima i gotovo nevidljiv porub na dnu. Snaan zadah znoja i
dezodoransa. Oito je bezvoljno pokuala spremiti je gdje spada. Nije
ni udo da je nismo nale.
Uguram je u platnenu vreu kraj ulaznih vrata i provjerim ima li
crvenih arapa. Izvana kratko zatrubi dva puta.
Charlie se pojavi. Jesi li je pronala?
Aha. Izgleda tako savreno da me to zaboli. Vlane kovre koje
nisu bile rtva pegle za kosu, poskakuju poput malih plamenova. Sjajilo
za usne, tako da se istiu pjege. Traperice, jednostavna bijela majica
kratkih rukava i privjesak sv. Mihovila, koji nikad ne skida, oko njezina
vrata. Otac joj ga je prolog Boia poslao potom iz inozemstva, djelo
Jamesa Averyja, kralja kranskih modnih dodataka sa stilom. Poeo je
prodavati stvari iz garae u Texas Hill Countryju 1954. Danas, nakon
ezdeset godina, njegov je nakit i svet i skup.
No za Charlie, ovaj komad metala proizveden u tvornici u Kerrvilleu
nije statusni simbol. On je talisman, znak da e je tata, preruen u sveca
s maem oko njezina vrata, tititi. Zatititi sve nas. Lucas je taj amulet,
dar njegove majke kad je prvi put otiao u rat, nosio otkad ga znam.
Spremna si za pokret, kaem. Izgleda posebno lijepo. Sretno na
testu.
Prebaci platnenu vreu preko ramena i kraj vrata pogleda moju
ponudu za doruak na stolu.

83

Dobar pokuaj, ali neu ponijeti taj gnjusni kruh. Ubaci ploicu sa
itaricama i bananu u pokrajnji dep svog ruksaka. Jo jedno trubljenje.
Effie u ovom trenutku ve viri kroz prozor dnevnog boravka.
Ovaj dan je sranje. Charlie se zavrti i nestane kroz vrata ostavivi
naboj u zraku i kaotian trag na podu od kupaonice do svoje sobe.
Na vrijeme uhvatim zalupljena mreasta vrata i mahnem Sashi ije
lice je sakriveno iza nesmiljenog odsjaja sunca na vjetrobranu
poznatoga plavog jednovolumena. Staklo je crno, neprobojno. Ne mogu
vidjeti uzvraa li mi mahanjem.
To ne znai da trebam istrati i provjeriti da ne krvari na tlu, izvan
vidokruga, iza virdinijskog hrasta, izbaena iz vozila dok je strpljivo
ekala na Charlie. Da je stranac sa svim Effienim ukradenim lopatama
moda za volanom, spreman da odveze mog anela koji riga vatru,
ravno u pakao.
Zatvorim vrata i naslonim se na glatko, hladno drvo. Duboko
udahnem. Nadajui se da druge, normalnije mame imaju sline
nekontrolirane misli o sigurnosti svoje djece.
Umotam odbijeni komad Effiena kruha, velikoduno premazan
kremastim sirom s jagodama, i stavim ga u hladnjak. Ruak, moda.
Isperem alicu za kavu i ostavim je da se osui.
Sljedeih deset minuta, nepravilno zujanje ivaeg stroja razbija
tiinu. Moje stopalo pritie pedalu. Prsti pomiu saten. Stani. Kreni.
Stani. Kreni. Pozadinski zvuk mog djetinjstva prije nego to je mama
preminula.
Ne struganje pile o kost.
Misli mi ne putuju poput siunih savrenih avova. Kaotino skau
na mjesta na kojima je posadio crnooke suzane. Na sekundu zatvorim
oi i avovi iskliznu i krenu cik-cak poput vlaka koji je iskoio iz
tranica.
Lista koju sam napravila prije nekoliko dana zalijepljena je za dno
ladice za povre. Traak gice Effie.
84

Za etrdeset i pet minuta pritiem pedalu svog Jeepa.

*

Dugo nakon to smo se Lydia i ja razdvojile, vratila sam se na ovo

mjesto. Pa se uvijek iznova vraala. Pomalo se nadajui da e moda i
ona.
Dok nisam prestala.
Razliito je, i isto. Patke jedre po drhteem staklu. Bez cilja. ekaju
da prva dananja korica kruha padne na ribnjak.
Moj je auto odbaen, usamljen, uz rub ceste. Lydia i ja smo ovamo
obino dolazile autobusom, od Hemphilla do West Seventha.
Moji koraci su neujni na zemlji. Obino bi, otprilike ovdje, ubrzale
korak, spremne za polijetanje.
Lydia je uvijek priala, smijala se, priala, dok smo putovale ovom
stazom. Otkrila bi mi koju je knjigu vukla sa sobom uz tatinu meku
staru zelenu lovaku deku i ve mlaku limenku dijetalnog Dr Peppera.
Nepodnoljiva lakoa postojanja.
Diana: Njena istinita pria.
Od laganog povjetarca ukaju stvari. Polovina listova na
kopriviima i stablima oraha jo pokuava donijeti odluku. Je li zima ili
nije? Kad smo Lydia i ja etale ovuda, stabla su bila gusta i puna
listova. Zaustavljala su uareno sunce poput vrste nogometne krune
formacije, irile tamnu, intimnu ugodu za koju se pitam mogu li je
razumjeti samo Junjaci.
Tko god bi me promatrao, pomislio bi da ne smjeram nita dobro.
Da je dva sata vie, kad zrakom lete korice kruha, roditelji bi svoju
djecu odvlaili od udne gospoe koja hoda uokolo sa zahralom
lopatom. Moda bi odabrali i broj policije meu svojim kontaktima koji
nikad prije nisu iskoristili.

85

U danima poput ovih, pitala sam se jesu li moda u pravu. Odluuju

li samo dvije ili tri modane stanice jesam li pogodna da se pridruim
eni kraj tranica koja je ivjela u atoru od crnih vrea za smee i
starih drki za mede.
Zato nisam nikog povela sa sobom. Ni Jo, koja ne bi napravila
nijednu pogreku pri pakiranju dokaza. Ni Billa, koji bi bio zabrinut jer
nismo poveli i Jo. Ja sam razumna, i nisam, i ne elim da itko zna.
Koji je ono Poeov citat Lydia tako voljela? Postao sam lud s dugim
razdobljima uasne normalnosti.
Patke i ribnjak sad su daleko iza mene. ujem um oceana. Naravno,
to nije ocean. Lydia i ja bismo samo zatvorile oi i pretvarale se. Jedina
poblia ruta do oceana je Trinity River koja se s druge strane provlai
kraj parka i tee stotinama milja sve do Galvestona. La Santisima
Trinidad Najsvetije Trojstvo. Tako ju je 1690. nazvao Alonso de
Len.
Osjeaj mjesta, kae Effie.
Poinjem brojati stupove. Jedan, dva, tri, etiri. Pet. Sad je ocean
iznad mene. Nastavljam dugim koracima prema crvenoj kravi s
ljubiastom magareom kapom. Nova je.
Treba mi sekunda da shvatim da je jednorog, a ne glupa krava.
Sirena koja mu pravi drutvo nekoliko metara dalje, ima crvenu
valovitu kosu poput moje i Charliene. Njezin arko zeleni rep pluta u
moru riba s uzvinutim ustima koje nikad ne bi ugrizle. Mir, ljubav,
razumijevanje.
Nita od ove nadobudne umjetnosti nije bilo ovdje prije svih tih
godina kad je Lydia rasprostrla pokriva pod stupom br. 5 mosta
Lancaster. Danas djeji grafiti prekrivaju svaki pojedini betonski luk
mosta dok pogled see. Stupovi su neko bili zamrljani odvratnom
zelenom bojom i ugueni onom vrstom penjaice kojoj kao da ne treba
nita kako bi rasla.
um i tutnjava prometa nad glavom.

86

Spoznaja o tajnovitom podzemnom svijetu.

Jezivi strah da bi se sav taj tutnjei kaos svake sekunde mogao
sruiti na tebe, no vjerojatno nee.
Zabrinutost o tome to bi iznenada moglo poskoiti iz velikoga
gutika oblinje ume.
Isto, isto, isto. Isto.
Pregledam sparueni komad zemlje ispod goleme graevine od
elika i betona. I dalje nepomirljiva. Tvrda i gola. No on nije posadio
crnooke suzane ispod mosta kod stupa br. 5 gdje sam se obino
sastajala s Lydijom nakon tranja krivudavim stazama. Posadio ih je
ovdje nekoliko metara dalje, ispod velikog brijesta na rubu ume.
Pojavile su se u doba godine kad crnooke suzane obino cvatu, pa
nisam mogla biti sigurna. Samo se vie nikad nisam vratila nakon to
sam ih pronala. Imala sam dvadeset i etiri godine, a Lydia i ja bile
smo se razile prije sedam godina.
Blago ukanje iza mene. Naglo se okrenem. Iza stupa se pojavio
mukarac. Zgrabim lopatu koja je odjednom oruje.
No to nije mukarac. Visok je i vitak, ali nema vie od etrnaest
godina. Blijeda put, vreaste traperice, izblijedjela majica kratkih
rukava Jack Johnson. Mali crni ruksak prebaen preko ramena. Mobitel
s maskirnim uzorkom zakaen za struk i ono za to sam prilino
sigurna da je detektor metala u desnoj ruci.
Zar ne bi trebao biti u koli? izlanem.
kolujem se od kue. to radite? Ne smijete odavde uzimati biljke.
Ovo je jo uvijek park. Moete im samo podrezati listove.
Zar ne bi onda trebao biti kod kue? kolovati se? Nisam sigurna
da bi tvojoj majci bilo drago to si s ove strane parka. Moji ivci vie
nisu bili pod uzbunom.
U lovu sam na blago. Danas je Nacionalni dan botanike. Ili tako
neto. Moja mama je kraj ribnjaka sa sestrom. Ui je o udima pajeg
vida. One, kao, vide etiri puta dalje od nas ili tako neto.
87

Njegova je majka u blizini. Majka koja poduava od kue i koja je

vjerojatno puno, puno puta iskoristila broj policije u svom telefonu.
Nemam namjeru privui njezinu pozornost.
Na njemu nema dokaza o sakupljenim biljkama. Nisam znala da
botaniari u dananje vrijeme koriste detektore metala, kaem.
Smijeno. Procjenjuje me oima dok grize nokat. To je doista
stara lopata.
Ne namjerava se povui.
to radite? ponovi.
Traim neto to je... netko moda ostavio za mene kad sam bila
mlaa. Ne bih nikad krala biljke na Nacionalni dan botanike.
Pogreka. Previe ljubazno. Previe istinito. Prvi bljesak
radoznalosti u njegovim oima. Odmaknuo je u stranu smei pramen
kose tako da ih mogu vidjeti. Zgodan momak. ak sladak ako malo
namjesti kut usana.
elite li da vam pomognem? Ima li metalni dio? Prsten ili neto
slino? Mogu upotrijebiti svoj arobni tapi. Ne biste vjerovali kakve
sam stvari pronaao u ovom parku.
Ve je kraj mene, nestrpljiv, praktiki me nagazio, crveno svjetlo na
njegovoj spravi treperi. Prije nego to sam shvatila, detektorom mi
leerno prelazi niz nogu. Potom niz drugu. Sad ga podie gore, prema
mom struku.
Hej. Prestani s tim. Poskoim unatrag.
Oprostite. Samo sam htio provjeriti nosite li no, pitolj. Iznenadili
biste se koga sam sve sretao ovdje.
Kako se zove? pitam. Srce mi snano lupa, no prilino sam
sigurna da njegova spravica nije odlutala dovoljno visoko kako bi
zasmetala metalnoj napravi u mojim grudima.
Poinjem sumnjati u priu o majci. O kolovanju od kue.

88

Zovem se Carl, kae tromo. A vi?

Sue, slaem.
Ovu kratku razmjenu imena shvati kao sklapanje tajnog sporazuma.
Poput profesionalca detektorom je pretraio podruje po kojem sam
sasvim oito gazila po travi.
Ovdje? upita.
Otprilike. Mislila sam prekopati oko pola etvornog metra terena.
Kako u se izvui iz ovoga? Ako odem, sigurno e traiti sam.
to god traite... je li to ostavio bivi deko? Zadrhtim. Ne. Nije
bio deko.
Alarm se nije upalio. Nema niega ovdje. Zvui razoarano.
elite da ipak kopam umjesto vas?
Sjajno. Postala sam vrhunac Nacionalnog dana botanike.
Ne. Treba mi vjeba. No, hvala ti.
Nasloni se na stablo piui poruku. Mogu se samo nadati da nije o
meni. Odluta nakon nekoliko minuta ni ne pozdravivi se.
Nakon pola sata, probila sam prastaro isprepleteno korijenje stabla i
iskopala etvrtastu rupu veliine pola djejega krevetia i duboku
tridesetak centimetara.
Carl je u pravu.
Ovdje nema niega.
Ne mogu ne pitati se gleda li me sad. Ne Carl. Moje udovite. Na
koljenima, uurbano vraam mrviastu crnu zemlju na svoje mjesto.
Sad izgleda kao ivotinjski grob.
Zacvrkuta mi telefon, budalast zvuk, no moje srce ipak poskoi.
Poruka, Charlie.
Oprosti to sam bila mrzovoljna mamice

89

Charlie je poloila test iz biologije.

Uguram telefon u dep i koraknem u duboke sjene pod mostom.
Razmiljam o dvjema djevojkama koje su oslukivale brujanje prometa
i zamiljale ocean. Djevojke koje nisu imale pametnijeg posla od
raspravljanja moe li se doista dogoditi Jurski park i velianja vrlina
Sonicova drive-ina jer imaju daleko najbolji led za vakanje. Sve to
naravno prije nego to je jedna od njih zavrila u jami, a druga je
pokuala izvui.
Vrijeme je da krenem.
Stigavi do ribnjaka, ugledam majku koja klei pored malog djeteta
s ruiastom beretkom. Djevojica pokazuje na par patki, kljun uz
kljun, koji se natjeu u zurenju.
Njezin oduevljeni smijeh poskakuje po ribnjaku, mreka povrinu
dok njime privlai jo patki. Vidim stari izlizani pokriva rasprostrt iza
nje. Plavi hladnjak Igloo.
No ne vidim Carla.

90

Tessie, 1995.

On brblja.
Bla, bla. Brblj, brblj.
Oigledno nije neobino iskusiti neto paranormalno nakon
dogaaja.
I drugi ljudi razgovaraju s mrtvima. Nije strano. On to ne kae
naglas, no ja sam kliej.
Paranormalno iskustvo moe se dogoditi tijekom dogaaja,
nastavlja. Ili nakon njega. Dogaaj. Kao da je rije o kraljevskom
vjenanju ili nogometnoj utakmici sveuilita u Teksasu i sveuilita u
Oklahomi6. Preivjele rtve katkad vjeruju da osoba koja je preminula
tijekom dogaaja razgovara s njima. Ako jo jedanput kae event,
poet u vritati. Suzdravam se samo zbog Oscara. On spava i ne
elim ga prestraviti.
Jedna moja pacijentica gledala je kako joj najbolja prijateljica
umire u nesrei s cjevovodom. Bilo je posebno traumatino jer vie
nikad nije isplivala na povrinu. Nisu pronali njezino tijelo.
Bila je uvjerena da ta prijateljica s neba upravlja njezinim ivotom.
Obinim stvarima. Primjerice, hoe li padati kia na nju. Ljudi u
okolnostima slinima tvojim, odjednom na danjem svjetlu vide duhove.

Utakmica izmeu Texas Longhornsa sa Sveuilita u Teksasu i Oklahoma Soonersa

sa Sveuilita u Oklahomi. Klubovi amerikog nogometa lanovi su Nacionalnog
sveuilinog sportskog saveza, neprofitnog udruenja koje organizira sportske
programe brojnih amerikih koleda i sveuilita.

91

Pretkazuju budunost. Vjeruju u znamenja, toliko da neki od njih ne

mogu izlaziti iz kue.
Okolnosti sline mojim? Govori li to ozbiljna izraza lica? Sigurno se
smijulji. I sigurno nije dobra ideja drati mi glavu pod vodom sa
zapetljanim udicama i panjevima koji jedu ljude i svilenastim,
leprajuim pramenovima kose neke druge djevojke. Lydijin tata uvijek
nas upozorava to lei ispod tamne povrine jezera. Prisili nas da
nosimo neudobne najlonske prsluke za spaavanje na vruini od
etrdeset stupnjeva bez obzira koliko se znojimo i cvilimo.
To je ludo, kaem. Stvar s kiom. Ja nisam luda. To se dogodilo.
Odnosno, znam da se to dogodilo. Obraala mi se.
ekam da mi to kae. Vjerujem da misli da se to dogodilo, Tessie.
Naglasak na vjerujem. Naglasak na misli.
On to ne kae. Jesi li mislila da je iva ili mrtva kad ti se obratila?
iva. Mrtva. Ne znam. Oklijevam, odluujem koliko daleko u
ii. Sjeam se da su njezine oi stvarno plave, ali novine kau da su
smee. No, s druge strane, u mojim snovima katkad mijenjaju boju.
Sanja li esto?
Katkad. Ne idem tim putom.
Reci mi tono to ti je Meredith rekla.
Merry. Majka je zove Merry.
Okej, onda Merry. Koja je prva stvar koju ti je Merry rekla u
grobu?
Rekla je da je gladna. U ustima odjednom osjetim okus staroga
kikirikija. Jezikom prijeem preko zuba, pokuavam ne povratiti.
Jesi li ti bila neto pojela?
To nije vano. Ne sjeam se.
O, Boe, kao da sam zube etkala maslacem od kikirikija. Povraa
mi se. Zamislim prostor oko sebe. Ako povratim u stranu, poprskat u

92

konati kau. Sputene glave, pogodit u Oscara. Ravno prema

naprijed, bez sustezanja, lijenik e biti kanjen.
Merry je bila uznemirena jer e se brinuti njezina majka. Zato mi je
rekla majino ime. Dawna. S a i s w. Sjeam se kako sam mahnito
htjela doi do Merryne majke. Vie od iega eljela sam izai odande
kako bih mogla rei njezinoj mami da je na sigurnom. No nisam se
mogla pomaknuti. Ni glavu, ni noge, ni ruke. Imala sam osjeaj da mi
kamion lei na prsima.
Nisam znala je li Merry iva, a ja mrtva.
Stvar je u tome da znam slovkati ime njezine majke. Uporna sam.
D-a-w-n-a, ne D-o-n-n-a. Zato se to sigurno dogodilo. Kako bih inae
znala?
Moram te ovo pitati, Tessie. Spomenula si novine. ita li ti tko
novinske izvjetaje?
Ne odgovorim. To bi dovelo Lydiju u nezgodan poloaj pred tatom.
Vjerojatno i pred odvjetnicima koji ele da svjedoim neokaljana
medijskim priama. ula sam kako je jedan pomonik rekao, Ako
moramo, moemo stvar sa sljepoom okrenuti u nau korist.
Ne elim da itko odvede Lydiju.
Mogue je da si dogaaj transponirala u drugo vrijeme, kae
lijenik. Da zna detalje o majinu imenu, kako se slovka, no da si to
saznala poslije.
Je li i to uobiajeno? Sarkastino.
Nije neobiajeno.
Provjerava sve male naznake ludila, a ja sam ih sakupila stotinu.
Vrh moje izme bijesno udara o nogu stola. Stopalo mi sklizne i
sluajno udarim Oscara koji zacvili. Mislim da me u posljednjih mjesec
dana nita nije zaboljelo tako strano kao taj siuan bolan zvuk koji je
ispustio Oscar. Nagnem se i zakopam lice u njegovo krzno. Oprosti,
oprosti. Oscar mi odmah jezikom polie ruku, prvo to moe dosegnuti.

93

Moja Vrlo Zaigrana Majka Juer Se Uspjela Ne Poskliznuti.

mrmljam uvijek iznova u Oscarovo toplo tijelo, umirujui ga.
Umirujui sebe.
Tessie. Zabrinutost. Bez smijuljenja. Misli da je iao predaleko sa
mnom. Zahihoem se, i to zazvui luaki. udno, jer se danas osjeam
prilino dobro. Samo se osjeam loe jer sam udarila Oscara.
Podignem glavu i Oscar se ponovno smjesti preko mojih stopala.
Njegov ivahni rep poput metle odskae od moje noge. Dobro je.
Dobro smo.
To je mnemotehnika metoda, kaem. Za pamenje rasporeda
planeta.
Ne razumijem.
Merkur, Venera, Zemlja, Mars... Moja Vrlo Zaigrana Majka...
To razumijem. Ali kakve to veze ima s Merry? Zvui stvarno
zabrinuto.
Merry je mislila da bismo trebale smisliti kod kako bih zapamtila
imena majki drugih Suzana. Kako bih ih poslije pronala. Rekla im da
su i djevojke dobro.
I to je imalo... veze s planetima?
Ne, kaem nestrpljivo. Ponavljala sam stvar s planetima u grobu
pokuavajui, zna, ostati zdrava razuma. Kako ne bih izgubila svijest.
Sve se nekako vrtjelo. Mogla sam vidjeti zvijezde i slino. Mjesec,
mali, tanki osmijeh. Nemoj odustati. U svakom sluaju, tako je Merry
sinula ideja o mnemotehnikoj vjebi kako ne bih zaboravila imena
majki. Da ne bih zaboravila. N-U-S, slovo za svaku majku. Nemirno
usnuli san. Ili tako neto. Sjeam se da je jedna rije bila san. No
premjestila sam slova i dobila pravu rije. SUN.
Opet je zanijemio od oka.
A imena ostalih majki? Koja su?

94

Ne sjeam se. Jo. Boli me to rei naglas. Samo triju slova.

Samo SUN. Ali radim na tome. Odluno. Razmiljam o imenima
svake noi u krevetu. Najtea su ona na u. Ursula?
Uni? Neu Merry ostaviti na cjedilu. Pronai u majku svake po
jedine Suzane.
Lijenik razbija glavu o ovome.
Vie nisam toliki kliej.
U grobu su bile kosti dviju djevojaka, ne triju, kae naposljetku,
kao da logika ima ikakve veze s tim.

95

Tessa, sadanjost

Nas troje jedva da stanemo u ured slavne dr. Joanne Seger. To nije
nimalo nalik na ono to oekujem od znanstvene rock-zvijezde. Veliki
prozor otkriva predivan pogled na obzor Fort Wortha, no Jo je okrenuta
prema vratima, pozdravlja ljude. Njezin stol, moderna crna klada koja
zauzima gotovo cijeli prostor, pun je porazbacanih forenzikih asopisa
i papira. Podsjea me na Angien stol u podrumu crkve. Ona vrsta stola
na kojoj strast evi urednost i nitko ne sprema krevet.
Distinktivan komad izdie se iz kaosa: gorostasni kompjutor s
100.000 dolara vrijednim softverom. HD ekran prikazuje vlak smrti od
bar kodova crne i zelene boje. To je jedan od rijetkih arenih detalja
osim iscerene meksike maske smrti i skeletne mladenke koja zlobno
pogledava s police poput jezive Barbie. Meksikanci, blagoslovljeni bili,
uvijek su imali manje gadljiv, vie realistian pogled na smrt.
Pretpostavljam da je to blisko Jo.
Strah me je previe se zagledati u neto to izgleda kao srce
odloeno u staklenoj kutiji jer sam prilino sigurna da je to srce
odloeno u staklenoj kutiji. Sauvano, nekako, i svjetlosmee boje.
Njegov mutan sjaj podsjea me na put u Dallas s Charlie i izlobu Body
Worlds, mrtva ljudska tijela plastinirana u polimeru kako bismo mi
mogli zuriti u nau sloenu unutarnju ljepotu. Charlie se tjedan dana
borila s nonim morama nakon to je saznala da taj viemilijunski
putujui ou moda koristi leeve zatvorenika smaknutih u Kini.
Sigurna sam, sigurna, sigurna da ne elim znati odakle je dolo to
srce.
Mnotvo plaketa i zahvalnica na zidu. Je li to potpis predsjednika
Busha?

96

Bill provjerava e-mailove na telefonu, ignorira me. Kako bi mogao

namjestiti noge, odgurao je stolicu tako daleko da je skoro zavrio u
okviru vrata. Moja koljena su stisnuta uz stol, vjerojatno su
poruiastila pod pamunom suknjom.
Ovo je Join ou, mi ekamo.
Ona je ugurana u svoju malu pukotinu s druge strane stola sa
slualicom na uhu. Imala je priliku rei, Sjednite, molim vas, prije
nego to je zazvonio telefon. Aha, govori sad nakon nekoliko minuta
sluanja. Sjajno. Reci mi kad ste gotove.
Jako dobre vijesti, objavi Jo nakon to je spustila slualicu.
Uspjeno smo ekstrahirali mitohondrijski DNK iz kostiju dviju
djevojaka. Bedrenih kosti. Nismo imali sree s lubanjom. Morat emo
pokuati iznova, vjerojatno s bedrenom kosti ovaj put, iako je bila
ozbiljno istroena. Nastavit emo pokuavati. Neemo odustati. Pronai
emo pravu kost. Ona oklijeva. Takoer smo odluili izvui DNK iz
drugih kosti. Kako bismo bili sigurni da nije bilo dodatnih pogreki.
Ne mogu razmiljati o ovome. Jo djevojaka. Kakofonija Suzana u
mojoj glavi dovoljno je glasna.
No mogu cijeniti Joinu upornost. Moj iPad bio je zaposlen otkad
sam svjedoila rezanju kostiju. Ovaj vrhunski forenziki laboratorij
moda je dobro sauvana tajna u Fort Worthu, no ne i za borce protiv
zloina irom svijeta. Zgrada se izdie iznad okruga Camp Bowie poput
srebrnoga brodskog trupa s tajnim spremitem jeziva blaga: djejim
zubiima, i lubanjama, i bedrenim kostima, i eljusnim kostima koje su
prele dravne granice i oceane u nadi da im je ovo posljednja prilika
da budu identificirani. Ovaj laboratorij postie rezultate kad to nikome
drugome ne uspijeva.
To je sjajno, Jo. U Billovu glasu trag je umora i olakanja.
Njegov ton me podsjeti da on svaki dan jednom rukom uzbrdo gura
kamion pun opeka, a drugom vue i mene. Jutros sam nerado pristala
na susret sa strunjakom koji mozga nad mojim tinejderskim
crteima. Usputna stanica, Join ured, bilo je dobrodolo iznenaenje u
97

zadnji tren. Mogla sam slobodno disati jo nekoliko minuta prije nego
to ponem pregledavati spirale na zastoru u potrazi za licem. Odnosno,
mogla bih disati da mi oi prestanu lutati prema srcu u kutiji.
To je bio moj ef na telefonu, nastavi Jo. U ovom se trenutku
DNK djevojaka ubacuje u nacionalnu bazu podataka za nestale osobe.
Ne elim buditi lanu nadu. To je, oito, beskorisna potraga ako obitelji
rtava nisu ubacile svoj DNK u sustav za provjeru podudaranja
rezultata. Ta baza podataka nije ni postojala kad su nestale te djevojke.
Njihove obitelji bi morale biti one koje nisu izgubile nadu, koje jo
gnjave policiju i svake noi mole na koljenima. Vas dvoje zacijelo niste
na filmskom setu s Angelinom Jolie, i nemojte to zaboraviti.
Pitam se koliko je puta to ponovila. Stotinama. Tisuama.
Lijevom rukom crta neku rkariju na rubu asopisa. Lanac DNK.
Ima siune cipele. Mislim da dogira. Ili plee.
est tjedana do Dana D, kae Bill. No znao sam imati manje
dokaza u ovakvom trenutku, i pobijediti. Zahvali se svima na
ustrajnosti. Bilo koji detalj o identitetima tih djevojaka mogao bi
pridonijeti osnovanoj sumnji. elim ih imati to vie za sasluanje.
Joina ruka zastane. Tessa, zna U ita o forenzikoj uporabi
mitohondrijskog DNK-a? eljela bih da razumije to radimo ovdje.
Malo, odgovorim. Dolazi samo s majine strane. Majke. Bake.
itala... sam... da ste uspjeli identificirati kosti jedne od rtava Johna
Waynea Gacyja nakon trideset godina.
Ne ja osobno, ali ovaj laboratorij, da. William Bundy. Inae poznat
kao rtva br. 19 jer je bio devetnaesta rtva izvuena iz niskog prolaza
ispod Gacyjeve kue u Chicagu. To je bio jako dobar dan za njegovu
obitelj. I za znanost.
John Wayne Gacy. Pogubljen smrtonosnom injekcijom 1994.,
mjesec i pol prije napada na mene.
Joina olovka se opet mie. Pleui DNK momak sad ima partnera. S
visokim potpeticama. Jo zatakne olovku iza uha. Dopusti da ti dam
98

kratku lekciju iz biologije koju drim grupama estaa tijekom

obilaska. Postoje dvije vrste DNK-a u naim stanicama: nuklearni i
mitohondrijski. Nuklearni DNK je onaj koji je davno bio koriten u
suenju O. J.-u i, usput reeno, ako imate makar mrvicu sumnje, imali
su dokaza protiv njega. No, to je bilo svjee mjesto zloina. Za starije
kosti poeli smo se oslanjati na mitohondrijski DNK koji se dulje
zadrava. Tee ga je ekstrahirati, ali s vremenom postajemo sve bolji.
Posve si u pravu: desetljeima ostaje identian meu precima. to ga
ini savrenim za hladne sluajeve, poput ovog. I stvarno hladne
sluajeve poput, recimo, onog Romanovih, kad je forenziki rad
naposljetku opovrgao mit da je princeza Anastazija pobjegla iz
podruma u kojemu je zaklana njezina obitelj. Znanost je uspjela
dokazati da su osobe koje su tvrdile da su ona ili njezini potomci, bili
laljivci. Jo jedan sjajan sluaj. Koji ponovno pie povijest.
Kimnem. Znam mnogo toga o Anastaziji. Lydia je bila fascinirana
svim romantiarskim teorijama zavjere desetero ena koje su tvrdile
da su jedina preivjela ki Nikolaja II. i carice Aleksandre, koje su,
poput pseta, zajedno s djecom pogubili boljevici. Gledala sam i
sklepanu, ublaenu, posve izmiljenu Disneyjevu ivjeli su sretni do
kraja ivota verziju Anastazije dok sam uvala estogodinju sestrinu
Ellu. Jesi li i ti princeza? pitala je Ella kad je film bio gotov. Zar ti
nisi bila djevojica koja je zaboravila?
Bill se vrpolji. Nestrpljivo. A to je s kosom, Jo?
Jo u tijeku. Malo vie birokracije nego to smo mislili, prije nego
to nam je preda policija. Druga kutija s dokazima.
Kosa? pitam. Kakva kosa?
Zar doista jo ne zna detalje sluaja? nestrpljivo upita Bill. Kosa
je jedan od dvaju fizikih dokaza na temelju kojih je osuen Terrell.
Pronali su je na blatnjavoj jakni odbaenoj na seoskoj cesti. Blatnjava
jakna. Krvava rukavica. Iznenada sam opet bila u svijetu O. J.-a.

99

Nastojala sam ne itati mnogo o sluaju, kaem ukoeno. Njegova

frustracija mnome me boli. To je bilo davno. Bila sam u sudnici samo
kad sam svjedoila. Ne sjeam se kose.
Jo me pomno promatra, njezina olovka se zaustavila. Kosa je bila
crvena.
Moja kosa.
Iznesena je pred sud u zadnji tren. Strunjak tuiteljstva prouio ju
je pod mikroskopom i svjedoio da pripada tebi. Bio je samo sto posto
prokleto siguran da je pala s tvoje glave. Ona vrsta znanstvenog smea
koje se tad koristilo. Nemogue je pod mikroskopom odrediti pripada li
dlaka odreenoj osobi. Jedini nain da se to utvrdi je putem DNK
analize. Koju sad provodimo.
No... samo dva posto stanovnitva ima crvenu kosu. Moja baka mi je
to utuvila u glavu. Prvo, nakon to me ulovila kako karama odsijecam
svoje rie uvojke kad sam imala etiri godine pa iznova est godine
poslije kad sam je pokuala pretvoriti u zlaanu istiskujui trinaest
limuna iznad glave sjedei poput komada lososa pod teksakim
suncem.
Crvena kosa bila je neto to me inilo sretnom. Posebnom.
Znam za jaknu, naravno, kaem odmjereno. Znam za identitet
osobe koja je vidjela... Terrella... kako stopira kraj polja. Samo nisam
znala za kosu. Ili sam zaboravila.
Bill naglo ustane. Moda takoer ne zna da sedamdeset posto
pogrenih osuda sruenih na temelju DNK-a ukljuuju pogreno
prepoznavanje od strane svjedoka. Da je jakna pronaena kraj ceste bila
za broj premalena za Terrella. A crvena dlaka na jakni? Bila je ravna
kao tap. Ako tvoje kolske fotografije ita govore, onda je to da si
imala vatreno crvene kovre. To je mogla biti dlaka pudlice, za ime
Boje.
Pudlice imaju kovravu dlaku. I mislim da ne postoje crvene
pudlice. Iako je teta Hilda svoju jednom obojila u plavo.

100

Ali razumjela sam njegov bijes. Potrebu da mi zada udarac.

Znam to misli, premda to ne kae naglas. Stvaran razlog zbog kojeg
je Terrell Darcy Goodwin izgubio posljednjih sedamnaest godina svog
ivota nije crvena kosa ili jakna nemarno odbaena uz cestu ili ena
koja je mislila da moe vidjeti u mraku kad je projurila u svom
Mercedesu.
Stvaran razlog zbog kojeg Terrell Darcy Goodwin eka na smrtnu
kaznu je Crnooka, na smrt prestraena, Suzana koja je svjedoila.

101

Tessie, 1995.

Jedva ekam da mu kaem.

Znam da je prolog tjedna bilo neugodno, zapone. No ostala su
samo dva mjeseca do poetka suenja. To je vrlo malo vremena kako
bih otkrio to zna ili ne zna i kako bih ti pomogao da se pripremi.
Pedeset i devet dana, ako emo biti precizni.
Trebali bismo ponovno razmotriti laganu hipnozu, kae on.
Znam to misli o tome, ali postoje stvari koje se skrivaju u sjeni.
Samo nekoliko centimetara daleko, Tessie. Centimetara.
Imali smo dogovor. Bez lijekova. Bez hipnoze.
Srce mi divljaki lupa, disanje mi je ubrzano, poput make sam na
autocesti. Kao onomad kad sam istrala punih pet kilometara u parku
prologa kolovoza, i kad je Lydia iz ruksaka morala izvui papirnatu
vreu za hitne sluajeve.
Lydia, uvijek u blizini, uvijek smirena. Dii. Udisaj, izdisaj. Udisaj,
izdisaj. Papirnata vreica, praska i pucketa, napuhana i ispuhana.
to kae? ustrajava. Razgovarao sam s tvojim ocem o ovome.
Ubija me tiina izmeu ove prijetnje i njegove sljedee reenice.
Pokuavam se sjetiti kamo obino usmjerim oi. Prema dolje? Prema
gore? Prema njegovom glasu? To je vano.
Tvoj otac kae da nee odobriti hipnozu ako je ti ne eli, kae
naposljetku. Ovo je, dakle, meu nama.
Nikad nisam vie voljela oca nego u ovom trenutku. Ispunjena sam
osjeajem olakanja zbog te jednostavne, duboke geste potovanja
ovjeka koji je gledao ker plamene kose kako se, uzalud se trudei,

102

pretvara u kost i kou punu gorine. Moj otac dri uvis moju budunost
poput izudaranog trofeja koji jo neto znai, bez obzira koliko situacija
teka bila.
On sjedi s one strane vrata, bori se za mene. Svaki pojedini dan bori
se za mene. elim otrati onamo i baciti mu se u zagrljaj. elim se
ispriati za svaku nijemu no, svako paljivo pripremljeno, nepojedeno
jelo, svaki stidljivi poziv koji sam odbila: da se ljuljamo na ljuljaci na
prednjem trijemu, ili proeemo, ili odemo u Dairy Queen na okoladni
sladoled.
Imamo iste ciljeve, Tessie, kae lijenik. Da se izlijei. Pravda
je jedan dio paketa.
Nisam prozborila ni rije otkad sam ula kroz vrata. I planirala sam
da tako ostane. Suze mi se nakupljaju u oima. Ne znam to znae.
Odbijam da poteku.
Tessie. U lovu na plijen. Iskrivljuje mi ime, pretvara ga u
zapovijed. Podsjea me da zna bolje od mene.
Mogla bi opet progledati zahvaljujui njoj, kae on.
Oh.
elim se smijati.
Ono to ne zna, to jo nitko ne zna, jest da ve jesam.

103

Tessa, sadanjost

Mogla sam ivjeti jako sretno s milju o nikad, nikad vie. Nikad vie
strovaliti se na terapeutov kau. Nikad vie ne razmiljati o
manipuliranim crteima djevojke koja tri po pijesku i djevojke bez
usta. Nikad vie ne boriti se protiv muna osjeaja da druga osoba u
prostoriji eli uzeti no i polako isjei moje tajne.
Dr. Nancy Giles gotovo je odmah izvela Billa kroz vrata i uljudno
mu rekla da e smetati. Zapravo, i nije bilo tako uljudno. injenica da
je prelijep stvor nalik na gazelu, vjerojatno je ublaila cijelu stvar. Bill
je gunao kako ga izbacuju poput djearca, na to sam ja pomislila da
se njih dvoje znaju intimno ve dugo vremena, premda mi je to
propustio rei za nae vonje ovamo.
Djed mi je jedanput rekao da Bog ostavlja komadie na pogrenim
mjestima kako bi nas drao zaposlenima pri rjeavanju zagonetki, i na
savrenim mjestima kako nikad ne bismo zaboravili da postoji Bog. U
tom smo trenutku stajali na udaljenom dijelu Big Benda7, neobinom i
udnovatom mjesecu nalik.
Lice dr. Giles moglo bi biti ljudski ekvivalent, poseban, velianstven
krajolik. Barunasto smea koa s oima ubaenima poput svjetlucavih
jezera. Njezin nos, usne, jagodine kosti sve isklesano rukom vrlo
talentiranog anela. Ona razumije svoju ljepotu i ne komplicira. Kratko
podiana kosa. Dobro skrojeno plavo odijelo sa suknjom koja joj see
do sredine koljena. Na uima zlatne niti s velikim antiknim biserom
koji zaplee svaki put kad pomakne glavu. Pretpostavljam da se lagano
pribliava sedamdesetoj.
7

Kolokvijalni naziv za zemljopisno podruje u zapadnom dijelu Teksasa.

104

No njezin je ured nalik na omiljenog, debelog ujaka koji nosi arene

majice i nudi pomalo zgnjeene kekse iz svog depa. Zidovi boje
umanjka. Crveni kau od velura s plianim slonom baenim u kut
umjesto jastuka. Dva udobna, karirana naslonjaa. Nisko objeene
police koje vrite bojama, pretrpane slikovnicama i knjigama o Harryju
Potteru i Lemonyju Snicketu, American Girl lutkama svakog etniciteta,
kamionima i plastinim alatima te g. i gom Potato Head. Stol kojim
dominira dra s markerima i bojicama. iMac postavljen za djecu.
Vrata hladnjaka zasuta grafitima nezgrapnih, veselih djejih potpisa. Na
jednoj strani koara puna slatkia, onih zabranjenih i polinezasienih,
bez majki u blizini da te pljesnu po rukama.
Moj pogled zastane na uokvirenim reprodukcijama ne onim
uobiajenim ordinacijskim, bezlinim apstrakcijama. Umjesto toga,
Chagallove arobne, muzikalne ivotinje i najdraesnija plava boja
koju moe zamisliti. Magritteova parna lokomotiva koja jurei izlazi iz
kamina i njegova divovska zelena jabuka, i mukarci s polucilindrima
koji lebde poput Mary Poppins.
Savreno, pomislim. Ako je ita nadrealno, onda je to djetinjstvo.
Moje muterije su obino malo mlae. Dr. Giles to kae dobro
raspoloena. Pogreno je protumaila moj lutajui pogled koji je jo bio
u potrazi za mojim mranim radovima. Kaem svojim ivcima da se
smire, ali to ne uine. Moje znojne ruke vjerojatno su vie ljepljive od
ruku petogodinjaka koji je, netom prije nego to sam ula, odskakutao
iz sobe sa zelenim sladoledom koji je curio.
Nisam sigurna da moemo postii ono to William eli, a vi?
Smjestila se na drugi kraj kaua, prebacila jedno koljeno preko drugog,
malo podigavi suknju.
Oputeno. Neformalno.
Ili s namjerom. Uvjebano.
William je uvijek postavljao gotovo nemogue ciljeve, ak i kad je
bio djeak, nastavlja. to sam starija i to sam vidjela vie uasa,

105

moji su ciljevi postali... manje specifini. Fleksibilniji. Strpljiviji.

Volim misliti da je to zato to sam mudrija, a ne umornija.
A ipak... odveo me je k vama, kaem. S rokom. Iz vrlo
specifinih razloga.
A ipak vas je doveo k meni. Krajevi usana opet joj se izviju prema
gore. Shvatim kako bi lako taj osmijeh mogao smekati dijete, ali ja
vie nisam dijete.
Va je plan dakle da ne gledamo zajedno moje crtee.
Trebaju li nam? To e razoarati Williama, ali ja ne mislim da ste
napisali ime ubojice meu valovima oceana. A vi?
Ne. Nakaljem se. Ni ja. Nisam bila sigurna je li to tono. Jedna
od prvih stvari koje sam napravila one noi kad sam progledala je da
sam prouila svaki svoj potez kista. Za svaki sluaj. Tko zna to e
nacrtati nesvjesni um? upitala je Lydia prilino dramatino.
Mislim da se crtee nakon traume poput vae u velikoj mjeri
tumai pogreno. Dr. Giles posegne za plianim slonom uguranim iza
nje jer se ne moe ugodno nasloniti. Mnogo toga upisuje se u uporabu
boja i snagu poteza olovkom. No dijete moe upotrijebiti krvavo crvenu
boju jednostavno zato to mu je ona omiljena. Crte samo predstavlja
osjeaje toga dana, toga odreenog trenutka u vremenu. Svi mrzimo
roditelje odreenih dana, zar ne? Narkana, ljutita verzija oca ne znai
da je on zlostavlja, i ja nikad neu izjaviti takvo to. Zato crtake
tehnike veinom koristim kako bih mladim pacijentima dopustila da
izbace emocije, da ih one ne nagrizaju. Mnogo, mnogo je tee
izgovoriti rijei. Sigurna sam da vam to ne moram govoriti.
Dr. Giles...
Molim te. Nancy.
Onda, Nancy. Ne elim biti nepristojna... no zato si tono pristala
na ovu Billovu molbu? Ako ne vjeruje da postoji ita o emu bi se
moglo razgovarati. Zna li da je vie od pola mojih crtea lano?
Trebam li joj to rei?
106

Joina jeziva, nepristrana lekcija o kostima, ono vraje srce u kutiji,

ruiasti slon smjeten izmeu nas koji zna previe o stranim, stranim
stvarima koje ljudi ine to je sva realnost koju danas mogu podnijeti.
Za sat i pol stajat u kao ukopana na tribini tijekom Charliene
odbojkake utakmice, okruena umornima mamama koje e se derati iz
svega glasa, gdje najvanija stvar nije zabrinjavati se oko Bliskog
istoka i ozbiljnih znakova nadolazeeg armagedona, ili 150 milijuna
siroadi na svijetu, ili otapanja ledenjaka, ih sudbine svih nedunih
mukaraca osuenih na smrt.
Najvanija stvar je hoe li lopta dodirnuti tlo.
Zatim u izvui vreicu tapia od mrkve iz hladnjaka, ubaciti etiri
pogaice sa sirom i unkom u mikrovalnu, jednu za mene i tri za
Charlie, ugurati hrpu odjee u perilicu i priiti bijelu gazu za svilu boje
lavande. To su bljeskovi svjetlosti koji su me odrali uglavnom
razumnom, uglavnom sretnom, iz dana u dan.
Nemoj me pogreno shvatiti, govori Nancy. Nisam nimalo
sigurna da su tvoji crtei besmisleni. Tvoj sluaj je... zamren. Jako
cijenim to si dopustila da pogledam lijenikove biljeke tijekom tvojih
seansi. Pomogle su mi, makar su biljeke tvoga posljednjeg lijenika
bile malo oskudne. Bila si slijepa kad si napravila veliki dio ovih
crtea, zar ne? Tvoj tadanji lijenik oito je mislio da si veinu
lairala. Dakle, zna. Dobro. Mislio je da ste isprobali sve metode
pokuavajui razotkriti crtee sa zastorima. Crtee koje si, zapravo, ti
proglasila spontanim i autentinim.
Spusti pogled na beeper koji vibrira oko njezina struka, provjeri
broj, stia ga. Stoga postoje brojni razlozi da se crtee prihvati s
rezervom. To je barem bio zakljuak tvog lijenika. Slae li se?
Da. Grlo mi je suho. Kamo ovo vodi? I nasumina misao, Jesam li
trebala vidjeti lijenikove biljeke?
Jedna Suzana brzo ubaci: Ne eli znati to je rekao.

107

Naravno, uvijek je teko tono znati to lairamo, nastavi dr.

Giles. Podsvijest je aktivna. Istina se obino provue. Mene naravno
privlai zastor. Podsjetio me na slavan sluaj za koji mislim da bi ga
vrijedilo podijeliti s tobom. Ironino je, ili je moda znak ako vjeruje u
njih, no ime djevojke u tom sluaju takoer je Tessa. Vjerojatno su joj
promijenili ime i njezina se pria, naravno, jako razlikuje od tvoje. Ona
je bila djevojica koju su seksualno zlostavljali kod kue, no bila je
previe traumatizirana da navede svog zlostavljaa. Djevojica je
nacrtala sliku svoje kue na dva kata tako da terapeut moe vidjeti
njezinu unutranjost. Nacrtala je nekoliko kreveta na gornjem katu.
Rekla je da su kreveti za sve one koji su ivjeli u kui. Dolje je nacrtala
dnevni boravak i kuhinju s prevelikim ajnikom. No umjesto da
djevojicu pita za krevete, terapeutkinja je upitala djevojicu za ajnik i
zato je tako vaan. Djevojica joj je rekla da bi svakog jutra, svaki
lan kuanstva iz tog ajnika izlio vruu vodu za instant kavu prije
odlaska u kolu ili na posao. Tako je, koristei ajnik, terapeutkinja
provela djevojicu kroz straan dan njezina zlostavljanja. Tessa se
sjetila tko je koristio ajnik tog jutra prije odlaska iz kue. Jedina
preostala osoba koja ga nije koristila bila je ona koja je ostala nasamo s
njom u kui. Zlostavlja. Djevojka je tad mogla ispriati priu o tome
to joj se dogodilo.
Protivno mojoj volji, ova me ena oarala.
Ne mogu biti sigurna, kae blago. No vjerujem da bi tvoj obian
predmet mogao biti slino moan alat. On pripada nekamo. Moramo
pogledati to mjesto. Ako eli, moemo isprobati neke vjebe.
Tutnja mi u glavi. elim rei da, ali nisam sigurna da mogu. Nita,
nita nikad nije onako kako sam oekivala.
Ona ispravno protumai moju tiinu. Ne danas. No moda
uskoro?
Da, da. Uskoro.

108

Mogu li ti dati domau zadau? eljela bih da opet nacrta zastor iz

sjeanja. Potom me nazovi. Pronai u vrijeme. Potapa me po
koljenu. Ispriaj me na minutu.
Krene prema zatvorenim vratima na stranjem kraju sobe. Uoim
kako lagano epa od artritisa. Dok su vrata odkrinuta, na tren spazim
njezino osobno utoite toplo svjetlo i veliki antikni stol.
Brzo se vrati i ponudi mi posjetnicu. Nema nita drugo u rukama. Ne
vraa mi moje crtee barem ne danas. Nema varanja.
Nakrabala sam svoj broj mobitela na dnu, kae. Imam jo jedno
pitanje prije nego to ode, ako je to u redu?
Naravno.
Crte polja. Divovski cvjetovi koji poput udovita zlobno gledaju
dvije djevojke.
Djevojke. Mnoina. Dvije.
Ne znai nita, kaem. Nisam ga ja nacrtala. Nego jedna moja
prijateljica. Zajedno smo crtale. Znala je za moju... varku. Moja
partnerica u zloinu. Nezgrapno se nasmijem.
Nancy mi dobaci neobian pogled. Je li tvoja prijateljica dobro?
To mi se uini neobinim pitanjem. Prolo je tako puno, puno
vremena. Zato je to vano?
Nisam je vidjela od zadnje godine srednje kole. Otila je iz grada
prije nego to smo maturirale, odmah nakon suenja. Samo tako je
nestala.
To je moralo biti teko. Svaka je rije pomno odabrana. Izgubiti
dobru prijateljicu tako brzo nakon traume.
Da. Iz vie razloga nego to elim rei. Malo-pomalo pribliavam
se vratima. Lydia nije mjesto na koje elim otii. Ne danas.
No dr. Giles me ne eli pustiti, ne jo.

109

Tessa, vjerujem da je djevojka koja je nacrtala taj prizor, tvoja

prijateljica Lydia, bila istinski uasnuta.
Rekla si da su... dvije djevojice na slici. Ja sam uvijek mislila da je
samo jedna. Koja krvari. Siuan, siuan crveni tornado.
Isprva sam to mislila i ja, kae. Obrisi nisu jasni. No ako poblie
pogleda, moe vidjeti etiri ruke. Dvije glave. Mislim da je jedna od
djevojaka zatitnik, nagnuta nad onom drugom. Ne mislim da je to krv
od napada cvjetnog udovita. Mislim da zatitnik ima crvenu kosu.

110

Tessie, 1995.

Teko je pretvarati se da ne vidi. Prola su dva dana. Znam da neu

moi dugo nastaviti s tim, osobito ne s tatom. Treba mi vremena za
promatranje, analiziranje govora tijela. Kako bih znala to svi zaista
osjeaju prema meni kad misle da ne gledam.
Lijenik piskara za svojim stolom, proizvodi zvuk nalik na grebanje
i struganje od kojega poelim vrisnuti.
Podigne pogled zabrinuta, namrtena izraza lica da provjeri jesam li
moda promijenila miljenje, elim li razgovarati. Jesam li promijenila
pozu. Prekrienih ruku, pogleda uprta ravno ispred sebe. Umarirala
sam u prostoriju u dogovoreno vrijeme i rekla mu da mi je dosta. Dosta,
dosta, dosta.
Podsjetila sam ga da smo imali dogovor.
Ni u ludilu se neu podvrgnuti hipnozi, lebdjeti poput omamljene
modrovoljke i otkriti mu svoje tajne. Postavila sam pravila od samog
poetka i ako je bilo tako lako izbrisati ovo pravilo iz njegove glave,
to bi jo mogao uiniti? Ponuditi veseli koktel? Proitala sam Prozac
Nation. Ta djevojka je tako tuna. Tako sjebana. Ona nije ja.
Nisam eljela biti poput nje ili Randyja, tipa s ormariem kraj
mojeg, koji svaki dan nosi majicu Alice in Chains, guta Xanaxe izmeu
satova kako bi prespavao srednju kolu. ula sam da njegova majka
ima rak dojke. Ne elim ga to pitati, ali uvijek se potrudim osmjehnuti
mu se kad se sretnemo kraj ormaria. Razumijem. Randy mi je u
bolnicu poslao draesnu estitku s makom kojoj iz usta viri toplomjer.
Unutra je napisao, ivot je katkad tako bezobziran. Pitam se koliko mu
je trebalo da pronae taj stih. Alanis je zalijepljena s unutarnje strane
mog ormaria, sigurno je to znao. Vjerojatno nije mogao pronai
111

nijednu pjesmu Alice in Chains koja mi ne bi savjetovala da se ubijem

ili neto slino.
Lydia je odmah shvatila. Siuni tragovi. Moja Biblija na komodi
otvarala se kod Izaije, a ne kod Mateja. Televizor koji je bio gotovo
neprimjetno okrenut prema mom mjestu na krevetu. Ruiasto-zelena
majica kratkih rukava koja je pristajala uz tajice, smee i
svjetloruiasto sjenilo za oi Maybelline koje nisam koristila vie od
godinu dana. To nije bila samo jedna stvar, rekla je. Nego sve.
Posvuda je bilo iznenaenja. Moje lice u zrcalu u kupaonici,
primjerice. Sve u vezi mene, uglatije. Moj nos stri poput kazaljke na
djedovom starom sunanom satu. Oiljak u obliku polumjeseca pod
okom blijedi, vie je ruiast nego crven, manje uoljiv. Tata je prije
nekoliko tjedana obzirno predloio da bismo mogli razgovarati s
plastinim kirurgom ako elim, no pomisao kako leim ondje poput
Uspavane ljepotice dok mukarac s noem stoji iznad mene... to se nee
dogoditi. Radije bih da ljudi zure.
Oscar je bjelji no to sam zamiljala, iako je to moda zato to mi se
trenutano sve doima pomalo zasljepljujue. On je bio prvi kojeg sam
vidjela na dnu kreveta tog jutra kad sam istinski otvorila oi hrpa
golubinjeg perja s glavom. Blago sam viknula njegovo ime. Kad me je
jezikom polizao po nosu, bila sam sigurna da ne sanjam.
Nije bilo nita dramatino u vezi s mojom iznenadnom
transformacijom. Otila sam spavati, probudila se i progledala. Svijet se
iznova vratio u otar i bolan fokus.
Lijenik jo grebe i strue za stolom. Bacim pogled na sat na zidu.
Jo devet minuta. Oscar mi spava kraj nogu, ali trza uima.
Moda sanja o zloj vjeverici. Zbacim tenisicu i stopalom prijeem
preko njegovih toplih lea.
Lijenik uoi moj pokret, oklijeva, pa spusti olovku. Polako ode do
stolice meni nasuprot. Opet pomislim kako ga je Lydia izvrsno opisala.

112

Tessie, elim ti rei koliko mi je ao, zapone. Nisam potovao

na dogovor. Vrio sam pritisak na tebe. Sve to dobar terapeut ne bi
trebao initi, bez obzira na okolnosti.
Uzvraam mu tiinom, no zadravam pogled tik iznad njegova
ramena. Suze, jedva pod povrinom.
Jer postoje stvari koje i dalje radije ne bih vidjela. Bratovo lice
nakon to je tata tiho s njim razgovarao o njegovim ocjenama koje su
neko bile petice. Obrasce za zdravstveno osiguranje razbacane po
stolu kao da je netko izgubio u pokeru i bacio pil karata. Tuni,
ogoljeni hladnjak, korov koji je zaguio pukotine na prilazu, duboke
bore oko oevih usta.
Sve zbog mene.
Treba nastaviti pokuavati. elim se oporaviti. Vidim. Zar to nije
oporavak?
Zar ovaj mukarac koji upravo moli za oprost nema veze s tim? Zar
ga ne bih trebala pustiti da odnese ovu pobjedu? Zar svi ne radimo
pogreke?
to bih jo mogao rei, Tessie, kako bi poela obnavljati povjerenje
u mene?
Mislim da zna da vidim.
Moete mi priati o svojoj keri, kaem. Onoj koju ste izgubili.

113

Tessa, sadanjost

Baletna suknjica je gotova.

Paljivo ga glaam, premda to zapravo nije potrebno. Charlie
ismijava mene i moje glaalo na paru Rowenta IS6300. No Rowenta je
vjerojatno bila moj najbolji i najvjerniji terapeut. Iskoi iz ormara
otprilike jednom mjeseno i ne postavi nijedno pitanje. Nema mozak.
arobno. Posudim njegov arobni tapi i svi nabori nestanu. Rezultati
su trenutani i pouzdani.
Osim danas.
Danas se u mojoj glavi vrti mobil koji okree nevidljiva ruka.
Zaprepatena sam slikama koje prolijeu. Lydijino lice je na jednoj.
Terrellovo na drugoj. Pleu meu utim cvjetovima, i crnim oima, i
zahralim lopatama, i plastinim srcima. Svi zajedno, vezani krhkom
kosti.
Prola su dva dana otkad je dr. Nancy Giles s Vanderbilta/
Oxforda/Harvarda protumaila Lydijin crte, odmah nakon to je
nimalo uvrnutim rijeima izjavila da frojdovske gluposti za nju nemaju
veliku vanost.
Dr. Giles misli da neto nije bilo u redu s Lydijom. Da je Lydia mene
drala zatitnicom. To ne moe biti. Nikad nisam nikome rekla za
pjesmu koju mi je ostavio zakopanu kraj virdinijskog hrasta. Lydia je
nacrtala sliku prije pjesme. Bila bih umrla bez Lydije u to vrijeme, a ne
obrnuto.
Moram iznova vidjeti taj crte, dovraga. Zato dr. Giles nije
ponudila da mi je pokae? Je li mislila da sam laljivica? Da znam
neto to nisam rekla? Kao uvijek, im bih izila iz ureda terapeuta,
sumnje bi izmigoljile poput ljigavih crva.
114

Nedostaje mi. To je Lydia napisala uz cvijee koje je bilo

dostavljeno u moj dom nakon toliko godina tiine. Osim ako ona nije
bila ta koja ih je poslala. to ako su od mog udovita? to ako ju je
ubila moja tiina? to ako je provelo svoju poetsku prijetnju tako
bojaljivo zakopanu kraj moje kuice na drvetu jer je ja nisam
upozorila? Ako propjeva!, ja u i Lydiju pretvoriti u Suzanu. to ako su
rtve mog poricanja i gluposti bili i Terrell i ona?
Terrell. Sad cijelo vrijeme razmiljam o njemu. Pitam se mrzi li me,
jesu li mu ruke vrste od sklekova na betonu, je li ve razmiljao o
svom posljednjem obroku, za svaki sluaj. Zatim sam se sjetila da ne
moe traiti posljednji obrok. Jedan od momaka koji je Jamesa Byrda
Jr.-a lancem privezao za kamion i vukao do smrti, unitio je svima to
pravo izbora. Zatraio je dva pohana pilea odreska, pola kilograma
mesa s rotilja, trostruki cheeseburger sa slaninom, pizzu s mesom,
omlet, zdjelu bamije, pintu Blue Bella, fudge s hrskavim maslacem od
kikirikija i tri korijenska piva. Sve mu je bilo dostavljeno prije
pogubljenja. A onda nije pojeo nita. Teksas je rekao, nikad vie.
Mogu izverglati ovaj meni naruen od rasistikog frika, ali ne mogu
se sjetiti dana kad mi se svijet raspao. Ne mogu se sjetiti nijedne stvari
koja bi mogla spasiti Terrella.
Pogledam van prema prozoru svoga studija koji svjetluca na vrhu
dvokatne garae u uglu stranjeg dvorita. Trebala bih otii gore.
Spustiti aluzine. Izvui olovke i boje i nacrtati zastor. Zapoeti svoju
domau zadau.
Garaa je bila obnovljena prije dvije godine kako se ne bi raspala.
Effie je planu dala svoje povijesno odobrenje. Plave tegle za cvijee na
prozorima i bujne crvene geranije za nju, internet i sigurnosni sustav
povezan s kuom za mene.
Veselo. Sigurno.
Prizemlje u kojem je neko bio smjeten plavi Dodge bivih
vlasnika iz 1954., zakreno je mojom stolnom pilom i klamericom,
blanjalicom i builicama, pitoljem za avle i krunom brusilicom,
115

vakumskom preom i aparatom za zavarivanje. Alati koji zaobljuju

vrata ormara poput pjeanih dina i glavna stubita pretvaraju u
vrtoglave spirale. Strojevi od kojih me zabole miii i koji me
ohrabruju da se mogu suprotstaviti mukarcu, ili udovitu.
Gornji kat napravljen je samo za mene. Moj prostor. Za tie
umjetnosti. ini se tako vanim pravi dom za moj crtai stol, stalke,
boje, kistove i ivae strojeve. Ugaala sam si nabavivi kau Pottery
Barn, ajnik Breville i panoramski prozor Pella kako bih mogla
promatrati gornje slojeve naega virdinijskog hrasta.
Tjedan nakon to je prestalo zabijanje avala, dok sam sjedila i
pijuckala aj okupana bijelom, istom, mirisnom slavom studija,
shvatila sam da ne elim svoj prostor. Nisam eljela izolaciju, nisam
eljela da mi promakne Charlieno naglo upadanje kroz vrata nakon
kole. Tako sam ostala vjerna dnevnom boravku. Studio se pretvorio u
mjesto u kojemu moj mali brat Bobby visi i pie kad dvaput godinje
napusti svoj dom u Los Angelesu i posjeti nas, i kamo Charlie odlazi u
sluaju da joj svaka rije iz mojih usta ide na ivce. Ne znam zato,
mama. Nije zbog onoga to govori. Nego puka injenica da govori.
To je razlog zato je dnevni boravak natrpan brokatom i uzorcima
dizajnerskih haljina, stalcima s perlicama koji se izmijeaju s
Charlienim japankama, udbenicima, zametnutim naunicama i jako
malim morski konjic gumicama za zubni aparati. Zato moja ki i ja
imamo preutan sporazum da ne govorimo o stanju naega dnevnog
boravka osim ako nije rije o mravima i mrvicama. istimo ga zajedno
svake druge nedjelje u veernjim satima. To je sretno mjesto u kojemu
stvaramo, raspravljamo i oplemenjujemo nau ljubav.
U studiju je guva. Moji duhovi su se odmah uselili nakon mene i
nakon zadnjeg poteza kistom bijele boje na zidovima. Suzane otvoreno
razgovaraju glasno koliko ele, katkad se prepiru poput budalastih
djevojica tijekom pidama partija.
Trebala bih se popeti stubama. Pozdraviti ih uljudno.

116

Povui zastor. Otkriti lepra li s prozora zamiljene palae u kojoj

spavaju Suzane. Neka ti pomognu.
Ali ne mogu. Ne jo. Moram kopati.
*

Opet zurim u golemu rupu. Ovaj put bazen, koji je prazan izuzevi
okoladnu hrpicu od listova i kinice.
Osjeam se budalastom. Razoaranom. I hladno mi je. Navuem
kapuljau Charliene majice. 17:27. Nisam stajala na ovom mjestu otkad
smo Charlie i ja ivjele ovdje, kad je ona imala samo dvije godine.
Charlie je poslala poruku gladna dok sam se vozila u pogrenom
smjeru na autocesti 1-30 s crvenim kamionetom za repom, i dvadeset
minuta poslije kod kue, i pet minuta nakon toga kul baletna suknjica, i
minutu nakon toga hm?????
Pokuala sam je nazvati, ali nije se javila. Sad telefon u mom depu
zvrnda. Sunce se svake sekunde sputa sve nie, velika naranasta lopta
odlazi se igrati negdje drugdje. Prozori stana svjetlucaju plamenom
bojom dok blijedi svjetlost, tako da ne mogu vidjeti unutra. Nadam se
da nitko ne zuri dolje u pojavu s kapuljaom u sjeni naoruanu
lopatom.
Zato nisi kod Anne? izlanem u telefon umjesto bog. Trebala si
biti kod Anne. Kao da je time sve rijeeno.
Mama joj se razboljela, kae Charlie. Pokupio nas je njezin tata.
Rekla sam mu da je u redu da me odveze kui. Gdje si? Zato nisi
odgovorila na moje poruke?
Upravo sam te pokuala nazvati. Vozila sam se. Izgubila sam se.
Sad neto... obavljam. U Dallasu. Jesi li zakljuala vrata?
Mama. Hrana.
Narui pizzu od Sweet Mamas. Novac je u omotnici ispod
telefona. Pitaj moe li je dostaviti Paul. I pogledaj kroz pijunku prije

117

nego to otvori kako bi bila sigurna da je to on. I zakljuaj vrata nakon

to ode i utipkaj kd.
Koji broj?
Charlie. Zna sigurnosni kod.
Ne taj broj. Broj Sweet Mama's.
I to od djevojke koja je juer naveer guglala da je Simon Cowll bio
mladi asistent koji je polirao sjekiru Jacka Nicholsona u Isijavanju.
Charlie, zbilja? Uskoro u krenuti kui. Kasnim jer... sam mislila
da u se sjetiti puta.
Zato ape?
Pizza, Charlie. pijunka. Nemoj zaboraviti. No Charlie je ve
prekinula vezu.
Bit e u redu. Jesam li to bila ja ili Suzana? Koja od nas bi znala
bolje?
Hej. Mukarac s upaem korova ubrzano mi prilazi s druge
strane kue. Ulovljena. Naslonim lopatu na stablo, prekasno. ak i iz
ove udaljenosti, neto u nainu na koji se dri budi u meni sjeanje.
Ovo je privatni posjed! vikne. to mislite da radite ovdje s tom
lopatom u vrijeme veere? Otezanje rijei pomijeano s prijetnjom i
prijekorom o pravilima pristojnosti u vrijeme veere. Savren teksaki
koktel.
Zato to se bojim mraka. Zato to mislim da u ovom susjedstvu ima
mnotvo nestrpljivih ljudi koji imaju puku skrivenu u ladici. Znam da
ja imam.
Neko sam ivjela ovdje, odgovorim.
Lopata? Za to je ona?
Odjednom shvatim tko je on i pomalo sam zaprepatena. Nadniar.
Isti onaj koji je radio ovdje prije vie od deset godina, koji se svaki dan
zaklinjao da e dati otkaz. Koliko se sjeam bio je daleki roak

118

angrizave ene, vlasnice kue, preureene viktorijanske graevine u

Istonom Dallasu reklamirane kao etiri stana s karakterom. U
prijevodu: ukrasni reljefi s kojih padaju bijele mrvice u moju kosu
poput peruti, prozori koje moe otvoriti samo Heraklo i tuiranje
vruom vodom koje traje dvije i pol minute ako imam dovoljno sree i
preduhitrim ovisnika o vjebanju na prvom katu koji je ustajao u pet
ujutro.
Odluila sam se za ovo mjesto zbog prozora. Nitko se nije mogao
popeti i ui. Zbog toga i obeanja u oglasu Iskljuivo djevojke.
Kad je vlasnik maknuo parkirna mjesta i iskopao bazen? upitam.
Marvin? Jesam pogodila?
Sjea se starog Marvina, zar ne? Veina ga se djevojaka sjea.
Bazen je ovdje oko tri godine. Neko je ovdje bio poljunani teren s
numeriranim znakovima gdje je svatko imao svoje mjesto. No, to zna i
sama. Sad se svi ale da se moraju izboriti za mjesto vani na ulici. I
Gertie je prestala puniti bazen. Kae da ne vrijedi tog novca i da
Marvin ne isti lie. Stari Marvin ini sve to moe. Kad si rekla da si
ivjela ovdje?
Prije deset godina. Ili tako neto. Neodreeno. Zaboravila sam da
se obiava obraati sebi u treem licu. To djelomino objanjava zato
nikad nije naao drugi posao.
Ah, dobra stara vremena, kad ovi cmizdravi balavci s koleda nisu
zvali Marvina u dva ujutro kako se njihovi Appleovi ne mogu spojiti sa
svemirom.
Jedva potisnem smijeh, i ne ispravim ga. Spustim kapuljau kako
bih bolje vidjela i istog trena shvatim da sam pogrijeila. Prebacim
kosu pokuavajui prekriti stranu lica s oiljkom. Taj pokret dovoljan je
da kod Marvina iznova pobudi zanimanje premda sam u irokoj crnoj
trenirci i tenisicama i bez imalo minke. Sigurno je imao besposlen dan
u kui iskljuivo za djevojke, to je pretpostavljam razlog zbog kojega
je ostao.

119

Radoznala sam, kaem oklijevajui. Jesu li pronali neto kad su

iskopali bazen?
Misli, kao, le? Opa, trebala bi vidjeti izraz svog lica. Nikakav le,
duo. Manjka li ti jedan?
Ne. Ne. Naravno da ne.
Marvin odmahuje glavom. Ista si kao oni vraji klinci. Ili si moda
skaut za jednu od onih serija o duhovima?
Koji klinci?
Studentice koje unajmljuju stan ondje gore na lijevom uglu svake
jeseni jer misle da ima duhova. Koriste ga kako bi na smrt preplaile
svoje novake. Vjeaju kosture u prozirnim spavaima vani na prozore.
Pozivaju svoje bogate momke iz bratstava i posluuju umak od
crnookice i pun iz kante za smee, ono to ispovraaju na prednjem
trijemu kako bih ja to poistio. Gertie je poela naplaivati premiju za
unajmljivanje tog stana. Misli da je povisila plau Marvinu? Ne.
Marvin to samo mora prihvatiti i poistiti.
Zato misle da... ima duhova? im mi je pitanje pobjeglo s jezika,
poalim. Zna odgovor.
Zbog djevojke koja je davno ivjela ondje. Ona koja je pobjegla od
ubojice Crnookih Suzana. Mi nismo ni znali da je to ona sve do godinu
i pol nakon to se bila uselila. Bila je prilino draga. Radila je u maloj
dizajnerskoj tvrtki u centru. Poalila se nekoliko puta da joj ne
doputamo da zagradi stubite za njezinu malu djevojicu. Gertie je
rekla da bi to pokvarilo arm starinske kue.
Odjednom se njegovo lice smrzne.
Isuse, ti si ta djevojka, zar ne? Ti si Suzana koja je ivjela ondje
gore.
Ne zovem se Suzana.

120

Trebao sam znati im sam ti vidio crvenu kosu. Sranje, nitko mi to

nee vjerovati. Moe li te Marvin snimiti? Ti si doista tu, jesi? Nisi
duh? ini se da to na tren ozbiljno razmatra.
Prije nego to sam trepnula, izvukao je telefon iz depa, pritisnuo
tipku. Snimljena sam, s blicom, za sva vremena, do vjenosti, prebacit
e me s telefona na Facebook pa na Twitter pa na Instagram
Marvinov svemir i onkraj njega.
Sjajno, kae sebi zagledajui se u svoj telefon. Ulovio sam
lopatu u pozadini.
Ako moje udovite dosad nije znalo, uskoro hoe.
Krenula sam u lov.
*

Svjetlo blijeti kroz sve prozore dok skreem u na prilaz oko sedam.
To nije znak da je Charlie strah, podsjetim se, samo njezin obiaj da
pali svjetla dok hoda kuom i ne potrudi se ugasiti ih.
Razgovarala sam s Charlie prije pola sata. Pizza s kanadskom
slaninom i crnim maslinama doista je bila dostavljena, pojedena i
ocijenjena kao solidna. Sve se inilo tako normalnim na drugoj strani
linije. Daleko, daleko od moga uznemirujueg susreta s Marvinom.
Toliko da sam se bila zaustavila kod Tom Thumba da ispunim Charlien
popis posebnih elja za ruak: uti sir, varcvaldska unka8, bijeli kruh
gospodina B, groe, humus, pereci, mini Os9.
Stigla sam, viknem i zalupim vratima za sobom. Sigurnosni je
sustav upaljen. Provjera. Charlie je ak odnijela kutiju od pizze sa
stolia ispred televizora gdje sam pretpostavlja da e potajno gledati

u originalu BF (Black Forest ham), odnosno varcvaldska unka za razliku od HH

(Honey Ham), odnosno unke teksake tvrtke Honey Ham.
9

Pasta s umakom od rajice.

121

Netflixovu reprizu neeg s moje besmislene liste Ne svia mi se previe

to gleda emisije poput ove.
Ali nije bilo Charlie. Nije bilo ruksaka. Televizor, topao. Proem
kroz dnevni boravak i spustim torbu s namirnicama na pult s
kljuevima.
Charlie? Vjerojatno je u sobi, ivi unutar slualica Bose dok
nerado s Jane Austen putuje pjeice kroz Englesku 19. stoljea.
Pokucam jer teta Hilda to nikad nije inila. Nema odgovora.
Odkrinem vrata. Sirom ih otvorim. Nenapravljen krevet. Ponos i
predrasude posluile su kao podloak za bocu s vodom. Odjea,
posvuda razbacana. Ladica s rubljem, odbaena na krevetu. Trag blata
na podu.
Uglavnom kao to je jutros ostavila sobu. Ali bez Charlie.
Pretraivanje ostatka kue potraje oko minutu, vie nego dovoljno
vremena da se pojave muni valovi panike. Guram klizna staklena vrata
koja vode prema stranjem dvoritu uzvikujui joj ime. Nije u viseoj
mrei du stranje ograde, uetom zavezanoj za iroko deblo
virdinijskog hrasta i prastari stup za vezanje konja kojeg je Effie
spasila od tesareve sjekire. Ponad mene, crni odsjaj prozora mog
studija; garana vrata su zatvorena.
Moj telefon. Treba mi moj telefon.
Jurnem natrag i potraim ga u torbici, Nespretno utipkam novi
sigurnosni kod koji sam morala odabrati nakon jueranjeg obnavljanja
softvera. Zakljuan. Sranje, sranje, sranje. Isprobam jo jedanput etiri
broja, polako. Obeam si da vie nikad, nikad neu aurirati telefon.
Pritisnem ikonicu.
I evo ga, moga kratkog spasonosnog izbavljenja
kod Effie

122

Za manje od nekoliko sekunda divljaki lupam po Effienim vratima.

ini se da joj treba vjenost da otvori. U dugakoj je bijeloj spavaici s
ipkom koja je stee oko vrata. Sijeda kosa, osloboena od uobiajene
pletene pune, sputa joj se do struka. Pomislila bih da je bjegunac iz
Pemberleyja10 da umjesto svijee ne dri jednu od najveih
plastificiranih periodnih tablica koje sam ikad vidjela.
to se, zaboga, dogodilo? upita Effie.
Budi strpljiva, budi strpljiva, budi strpljiva.
Je li Charlie ovdje? Bez daha.
Naravno da jest. Effie stupi u stranu, i eno moje djevojke,
najljepeg prizora na svijetu, prekrupnih nogu na podu kraj stolia,
kako piskara u biljenicu. Opazim svaki detalj: kosa rairena oko lica
poput crvenog perja, podignuta kopom; hlaice od odbojke koje jo
ima na sebi iako je vani deset stupnjeva; upave ruiaste papue u
obliku praia; otkrhnuti zlatni svjetlucavi lak za nokte. Mie usnama,
pretjerano, kao zvijezda nijemih filmova. Spasi me.
Malo sam sjedila na ljuljaci na prednjem trijemu i ugledala
mukarca kako se mota oko naih dvorita, zapoinje Effie.
Tip s pizzom, gestikulira Charlie. Koluta oima, a Effie i dalje brblja
dok jedino to moj mozak moe proizvesti je, Ona nije s njim.
... Pomislila sam kako ti nema auta, a svjetla u kui su ti upaljena.
Zabrinula sam se. Viknula sam i Charlie je odgovorila, odmah sam
otila do nje i povela je sa sobom. Upravo joj pomaem s malo
preuranjenim pripremama za kemiju za sljedeu godinu.
Charlie pokae na tanjur na stoliu s keksima koji su ili jako
prepeeni ili od tamne okolade, poredanima u obliku smjeka.

10

Pemberley, imanje g. Darcyja u romanu Ponos i predrasude Jane Austen,

(op.prev.)

123

Smjeko je Charliena ideja, sigurna sam. Ona podigne dva keksa i

glumi da su joj oi. Definitivno prepeeni.
Charliena lakrdija, Effiena iskrenost, nejestivi keksi. Charlie
1 ja emo poslije razgovarati o krenju jednog od mojih krutih
pravila. Dvosloni SMS ne moe zamijeniti staromodnu, rukom
napisanu poruku i komad selotejpa. To znai da sam isto tako i ja
mogla biti bjegunica iz Pemberleyja.
To je vrlo obazrivo od tebe, Effie, kaem.
Charlie misli da je to bio dostavlja s pizzom, kae Effie, ali ja
sam mislila da je elio ostati neopaen. Obje znamo da ne moemo biti
previe oprezne.
Moje misli preplavljuje topao val olakanja nakon to to zabiljee.
Aludira li Effie na ono o emu nikad nismo razgovarale? Je li i ona u
najveoj pripravnosti zbog mog udovita?
Zna li tko je to bio po mom miljenju? upita Effie.
Odmahnem glavom, nijemo mozgam o tome to bi mogla rei, a to
ne elim da uje Charlie.
Mislim, kae, da je to bio kradljivac lopata.

124

Tessie, 1995.

Sad znam nekoliko podataka o lijenikovoj keri. Zove se Rebecca.

Imala je esnaest godina. Ne zato to mi je to rekao. Nego zato to je
Lydia traga.
Nestala je iste godine kad je neki luak svijet liio Johna Lennona i
Alfred Hitchcock preminuo manje nasilno nego to je zasluio. Lydia i
ja otkrile smo to paljivo vrtei mikrofilm lokalnih novina dok nismo
dole do dvije godine starog profila mog lijenika, napravljenog odmah
nakon to je osvojio prestinu meunarodnu nagradu za istraivanje
normalnih ljudi i paranoja.
Tko je, dovraga, normalan, promrmljala je Lydia. Zatim je okrenula
jo nekoliko stranica i naglas mi proitala Hitchcockov nekrolog. Bila
je posebno fascinirana otkriem da je muio vlastitu ker tijekom
snimanja jednog o Lydijinih omiljenih filmova, Stranci u vlaku. Ugurao
ju je u veliko kolo, zaustavio njezinu gondolu na vrhu, ugasio sva
svjetla na setu i ostavio je posve samu u mraku. Kad ju je lan filmske
ekipe spustio, ve je bila histerina. Lydia je pritisnula dugme na stroju
te kopirala doktorov intervju i Hitchcockov nekrolog koji je drala
vrijednim dodati osobnom registru udatava kojeg je drala u kutiji
ispod kreveta.
Zapravo, tijekom vonje autobusom od knjinice do kue, bila je
vie rastresena zbog sudbine Hitchcockove keri nego injenice koliko
je malo otkrila o Rebecci. On je bio jebeni sadist, objavila je dok su svi
smjeteni u naoj blizini zurili u moj mali mjeseev oiljak.
Rebecca je bila samo jedan odlomak u prii koja je rezimirala ivot
mog lijenika, a to me nevjerojatno rastuilo. Moja pretpostavka?
Rekao je novinaru da nestanak njegove keri nije tema intervjua.

125

Svakako je tijekom nae zadnje seanse dao do znanja da to nije tema

za raspravu. Lijepa, duga tiina uslijedila je nakon mog pitanja o
Rebecci. Pa sam izjavila da mi se svia kopija eteoca iznad njegovog
stola. Moj djed je proao kroz Winslow Homer period, rekla sam. I,
o da, vie nisam slijepa.
Nisam mogla otkriti glumi li iznenaenost. Lijenik se inio iskreno
ganut onime to je nazvao znaajnim, znaajnim napretkom. Tratio
je vrijeme smijenim, staromodnim onim testom koji je ukljuivao
olovku i moj nos. Zamolio me da zatvorim oi i, najdetaljnije mogue,
opiem njegovo lice.
Opet me je uvjeravao da njegova ki, premda o tome nee
raspravljati sa mnom, nema nikakve veze sa sluajem Crnookih
Suzana. Nikad nisam bila postavila to pitanje, no ako i ima veze, ni
najmanje nisam sigurna da to elim znati u ovom trenutku.
Teko je ne biti malo sretan. Udebljala sam se kilogram i pol u pet
dana. Tata i brat stiskali su me tako snano u trojnom zagrljaju kad su
otkrili da opet mogu vidjeti, da sam mislila da e mi srce puknuti u
grudima. Teta Hilda urno je proizvela troslojnu njemaku okoladnu
tortu, ljepljivu od njezine slavne glazure od kokosa i pekanskih oraha, i
prilino sam sigurna da je to bilo najukusnije to sam ikad pojela.
Sino se na nonom stoliu pojavilo novo novcato izdanje aptaa
konjima, u kui u kojoj je neuveno ne priekati depno izdanje.
Suenje poinje za pedeset i dva dana. To znai jo dvanaest seansi
ili tako neto, ako uraunam nekoliko dodatnih, zakljunih nakon
suenja. Kraj je blizu. Doista u sve ovo ne elim uvlaiti stvari koje mi
odvraaju pozornost, poput Rebecce. Bilo je prilino zloesto to sam
je bila spomenula.
Naalost, Rebecca je sad Lydijina najnovija opsesija i krenula je u
misiju pronalaska dodatnih informacija u drugim novinama. to god
pronae, kaem joj, bit e besmisleno. Rebecca je bila zgodna, imala je
mnotvo prijatelja. Bila je tako draga djevojka i To je bila tako draga
obitelj i bla, bla, bla. Ne elim zvuati bezosjeajno, ali tako je.
126

Znam, jer sam proitala sva mogua pretjerivanja o mom ivotu

otkad sam postala Crnooka Suzana. Moja je majka umrla pod
sumnjivim okolnostima, moj djed napravio je jezivu kuu, a ja sam
zapravo savrena. Istina? Moja je majka preminula od rijetkoga sranog
udara, moja baka bila je luda, a ja nisam i nikad neu biti junakinja iz
bajke. Premda su i one isprva bile rtve. Snjeguljica, otrovana.
Pepeljuga, zarobljena. Zlatokosa, zakljuana. Tessie, odbaena meu
kostima.
Bolesna matarija nekoga udovita.
Kladim se da lijenik eli da priam o tome, razmiljam dok se on
namjeta u stolici.
Osmjehuje se. Kreni, Tessie.
Prolog tjedna sloio se i dopustio mi da vodim dananju seansu.
Takoer je obeao da nee rei mom tati da sam nakratko glumila da
sam slijepa. Obeanje kojeg se dosad drao. Pitala sam se pogaa li se
sa svim svojim pacijentima. Je li to primjereno.
Nema veze. Danas sam spremna ponuditi mu neto stvarno.
Svaki put kad se svjetla prigue bojim se... da u opet oslijepjeti,
kaem. Kao kad smo kao obitelj otili u Olive Garden i jedna je
konobarica priguila svjetlo zbog veernje atmosfere ili to god ve. Ili
kad je moj brat spustio aluzine u dnevnom boravku kako bi bolje vidio
televizor.
Kad se to dogodi, umjesto da razmilja o tome kako opet
osljepljuje, zato sebi jasno ne kae da se to ne dogaa?
Ozbiljno? Aj, aj, aj. Moj tata plaa za ovo?
Jer eli vidjeti, Tessie. U tvojoj glavi ne sjedi mali zli demon koji
upravlja prekidaem za svjetlo. Mo je u tvojim rukama. Statistiki,
anse da se ovo opet dogodi, gotovo su ravne nuli.
Okej, donekle korisno. Barem ohrabrujue. Iako su, prije svega,
anse da mi se to dogodi bile ravne nuli.

127

to se jo dogaa ondje unutra? Prstom kucne po svojoj glavi.

Zabrinuta sam... zbog O. J. Simpsona.
to te tono zabrinjava?
Da bi mogao zavarati porotu i izvui se. Ne kaem mu da je Lydia
namoila jednu od svojih crvenih konatih rukavica u sok V8, osuila
je na suncu i pokazala kako moe rairiti prste na ruci i izvesti istu stvar
kao O. J.
Lijenik prebaci jednu nogu preko druge. Konzervativnije se odijeva
nego to sam zamiljala. tirkana bijela koulja, crne hlae od odijela s
istaknutim naborom, olabavljena plava kravata sa siunim crvenim
dijamantima, crne cipele koje se sjaje od latenja. Nema vjenanog
prstena.
Mislim da su anse da se to dogodi takoer ravne nuli, kae on.
Samo si zabrinuta da e tvoj napada biti osloboen. Savjetujem ti da
ne gleda priloge o O. J.-u i razbija glavu.
Teta Hilda besplatno mi je dala isti savjet i ublaila ga pruivi mi
tanjur pohanih bamija, svjeih iz lonca, i iskljuivi TV.
Tessie, danas bi trebao biti tvoj dan, ali moramo skrenuti s teme na
trenutak. Tuitelj je zvao netom prije tvog dolaska. eli se nasamo
vidjeti s tobom prije suenja. Mogao bih zatraiti da budem prisutan na
intervjuima ako bi se osjeala ugodnije. Razmilja o tome da napravi
prvi intervju sljedeeg utorka. Moemo to obaviti i tijekom naih
uobiajenih sastanaka ako eli.
Spusti nogu i nagne se prema meni. eludac mi se stisne, pretvori u
tvrdu loptu, bucmasta kukca koji titi sam sebe.
Ogromna je stvar to si progledala. Upoznavanje tuitelja i
svladavanje straha od suenja je sljedei, logian korak. To bi ti moglo
pomoi da se... prisjeti. Zamisli svoj mozak kao sito ili cjedilo kroz
koje na poetku prolaze samo najmanji, najbezopasniji komadii.
S naporom sluam ovo psihotrkeljanje o kuhinjskim pomagalima.

128

Jo sedam dana.
Nadam se da ne zamjera to sam mu rekao dobre vijesti, kae on.
Naravno da ne, slaem.
Razmiljam o maloj torbi, spakiranoj i spremnoj ve mjesecima,
uguranoj u daleki stranji kut mog ormara.
Pitam se je li prekasno za bijeg.

129

Tessa, sadanjost

Charlie i ja igramo se stare igre na ljuljaki na prednjem trijemu. Kia

jednolino bubnja po krovu.
Pretvaramo se da smo siune lutke koje se ljuljaju naprijed-natrag.
Mala djevojica prstom odguruje nau ljuljaku. Zakljuala je svoga
velikog utog maka kako nas ne bi mogao udariti apom. Pee siunu
plastinu tortu u penici, spremila je sve krevete i posloila sve siune
zdjele u ormarie. Koristila je etkicu za zube za metenje tepiha. Nema
udovita u ormaru jer nema ormara.
U ovom asu sve je savreno. Nita nam se ovdje ne moe dogoditi.
Mi smo u lutkinoj kui.
Glava moje keri toplo mi lei u krilu. Lei postrance na ljuljaki na
prednjem trijemu sa mnom, savijenih koljena jer vie nema tri godine
kad je ostajalo vika prostora. Svojom sam joj jaknom prekrila gole
noge zbog vjetra koji promijeni smjer i zapuhne nas izmeu stupova od
opeke.
Migolji se kako bi se udobnije smjestila te okrene lice gore prema
meni. Njezine ljubiaste oi obrubljene su crnom olovkom i stoga vee
i draesnije, ali i mnogo cininije. Dva srebrna tapia na svakom uhu,
jedan neznatno manji od drugog.
minka za oi moe se skinuli; dodatne rupice e zarasti.
Pokuavam se ne uzbuivati previe oko tih stvari. Ona bi samo
pokazala na tetovau na mom desnom bedru, leptira medu oiljcima.
Kad Charlie za tri mjeseca skine zubni aparati, tad u se zabrinuti.
Mama, inila si se malo ludom juer naveer kod Effie. Znam da si
bila zabrinuta, ali ipak. Nikad te nisam vidjela takvu. Je li to zato to se
boji da ne moe zaustaviti pogubljenje onog tipa?
130

Djelomino. Igram se njezinom kovrom, i ona mi to dopusti.

Charlie, nikad nismo puno razgovarale o tome to mi se dogodilo.
Ti to nikad ne eli.Izjava, a ne predbacivanje.
Samo nikad nisam eljela da ti bude dio toga. Nikad nisam
eljela da njezinu nevinost uznemiri neto vie osim neiskrivljenih
injenica, i to u ublaenoj verziji.
Dakle, ti i dalje razmilja o... tim djevojkama? Obazrivo.
Jedanput sam sanjala jednu od njih. Merry. Imala je kul ime. Prije
dosta vremena netko je zalijepio priu iz asopisa People za moj bicikl.
Govorila je o njezinoj mami. Rekla je da eli mjesto u prvom redu na
pogubljenju Terrella Goodwina. Jesi li odluila da sigurno nije kriv?
Prisilim se da ostanem na mjestu, da ne poskoim, da se stopalom
nastavim vrsto i ravnomjerno opirati o betonski pod. Stranac je
Charlie ostavio dar. Jedna Suzana oduljala se iz moje glave u njezinu.
Gore, ona mi to govori sad. Ne elim misliti da Charlie nosi sa sobom
tajne jer ih se boji spomenuti, a ipak znam da je upravo to razlog.
Da, odgovorim. Naravno da razmiljam o tim djevojkama. O
tome kako su umrle i tko tuguje za njima. Osobito sad. Forenzika
znanstvenica o kojoj sam ti priala, ekstrahirala je DNK iz kostiju
djevojaka. To je pokuaj sa slabim izgledima za uspjeh i ukljuuje puno
sree, no ako ih njihove obitelji jo trae, moda moemo saznati tko
su.
Ti bi i dalje tragala za mnom. Ti nikad ne bi odustala.
Trepnem kako bih zatomila suze. Nikad, nikad. Duo, hoe li mi
ispriati svoj san? Onaj sa Suz... Merry?
Otili smo u etnju na nekom otoku. Nije rekla ni rije. Bilo je
lijepo. Nimalo zastraujue.
Hvala ti, Merry.
Dakle, sigurna si da je Terrell nevin? upita ponovno.

131

Da, prilino sam sigurna. Nema fizikih dokaza. Izostavim

sedamnaestogodinji trag crnookih suzana. Glasove u mojoj glavi koji
poveavaju moje sumnje.
Tko god je pravi ubojica, on se nee vratiti, mama. Kae to
gorljivo. Bio je dovoljno pametan da ga ne ulove prvi put. On nee
riskirati. Da je namjeravao uiniti neto, to bi se ve davno bilo
dogodilo. Moda je u zatvoru zbog nekoga drugog zloina. ula sam da
se to neprestano dogaa.
Moja ki je oito mnogo razmiljala o tome. Kako sam mogla biti
tako glupa i misliti da njezin tinejderski mozak nije pun adrenalina
koliko je bio Lydijin i moj? Ne kaem joj jednu od Joinih okantnih
statistika da meu tristo aktivnih serijskih ubojica koji lutaju
Sjedinjenim Dravama, veina njih nikad nee biti ulovljena.
Sluaj me, Charlie. Vie nego ita, elim ti osigurati normalan
ivot. Ne elim da ivi u strahu, ali trenutano mora biti vrlo oprezna
dok ne saznamo to e se dogoditi s... Terrellom. Moj posao je da te
zatitim, a ti me treba pustiti da to inim neko vrijeme.
Charlie se pridigne. Mi smo, ono, normalnije od polovine ljudi koje
poznajem. Mama Melisse Childers jedne je subotnje veeri uokolo
vozila cheerleaderice kako bi one gurale sirove pilie u potanske
sanduie djevojaka koje ne vole. Policijska fotografija njene mame je
na Facebooku. I Annina se mama nije razboljela prije neki dan kad nas
je trebala pokupiti. Bila je pijana. Anna kae da stavlja votku u
dijetalnu Coca-Colu koju dri u drau za ae u autu. Klinci znaju
stvari, mama. Ne moe ih skrivati. Rijetka, necenzurirana rijeka
informacija.
Neu se vie voziti s Anninom mamom, objavi Charlie.
Ljuljaka. Hipnotika. Nastavi priati.
Njezin telefon zatreti meni nepoznatom pjesmom. Charlie smjesta
posegne za njim.
Mogu li prespavati kod Marley?

132

Ve se odmie od ljuljake, daleko od mene.

*

Oboavam ovo mjesto. Nita bolje od subotnje veeri u Flying

Fishu. Jo die golemi ledeni vr piva k usnama. Razmee se starim
Levisicama i crvenom majicom Oklahoma Sooners i zlatnim DNK
privjeskom oko vrata koji pristaje uz sve.
Bill se upravo vratio s pulta s koaricom prenih kamenica i hush
puppiesa za sve nas. Leeran je, u starim trapericama i oputeniji nego
to sam ga ikad vidjela. Majica mu je izvan hlaa. Treba se oiati.
Gurne preko stola golem vr St. Pauli Girl prema meni. Prsti mu se
zadre due nego to bi trebale, no odluim to upisati na raun piva.
Moja e vonja kui zbog vra biti malo delikatnija.
Jedna veliina za sve. Naceri se i ugura se pored Jo na suprotnoj
strani separea, tono ispod natrpanog panoa s fotografijom tipa koji
mae ribom na steroidima.
Je li to stvarno? Pokaem na morsku neman veliku skoro kao
Charlie.
To je Zid laljivaca. Bill ubaci hush puppy u usta ni ne okrenuvi
se. Godinama se zalaem za takav jedan u uredu dravnog tuitelja.
To doista nije fer, kae Jo namrtivi se. Primjerice, Dallas
County barem deset godina organizirano oslobaa vie ljudi na temelju
DNK-a nego svi ostali. Charlien eho.
Ah, Jo, uvijek zaglibi u optimizmu, kae Bill. Razgovarat emo
ako Terrellu omoguim novo sasluanje.
Stolovi i separei u restoranu su buni i natrpani. Red se vijuga pokraj
nas sve do pulta, mnotvo s kaubojskim eirima i bejzbolskim kapama,
i teksakim fetiom za hrskavom koricom oko svega jestivog. Do
kolektivnoga dravnog orgazma dolazi tijekom dravnog sajma kad se i
Nutella, i Twinkies, i maslac umau u friteze.

133

Gotovo odmah nakon to je Charlie izjurila kroz vrata zbog pidama

partyja, Mill mi je poslao poruku s pitanjem hou li se njima dvoma
pridruiti na pivu. Nije rekao zato.
Oklijevala sam, no ne zadugo. Ili to ili pidama party sa Suzanama i
bocom merlota dok grmljavina tutnja, a munje pretvaraju svako stablo i
svaki grm u ljudsku siluetu. Ugurala sam svoju, od kinog dana,
kovravu kosu u konjski rep, navukla staru traper jaknu i odjurila
Jeepom. Brisai su cijelim putem udarali po vjetrobranu.
Bill i Jo sigurno nisu pili svoje prvo pivo usred vatrene rasprave o
Soonersovom braniu kad sam se ja pojavila i izgledala kao netko tko
se upravo ljubakao pod vodopadom. Jo mi je dobacila rolu papirnatih
maramica sa stola kako bih osuila kosu i obrisala mrlju od maskare
ispod lijevog oka na koju mi je ukazala. Razgovor nije skrenuo na
Terrella nego na novi Join sluaj, kosti trogodinje ili etverogodinje
djevojice koje su bile pronaene u polju u Ohiju, pa zatim na mene.
Cime tono zarauje za ivot? upita Bill.
Nisam sigurna da za to postoji ime. Ja... rjeavam probleme,
pretpostavljam. Ljudi zamisle neto to nikad prije nisu vidjeli i ja to
napravim. To moe biti neto maleno, poput dizajniranja vjenane
krune ukraene draguljima s bakina prstena, ili veliko, poput lebdeeg
stubita koji sam napravila za hotel u Santa Feu. Sunday Morning
snimio je prilog o stubitu u epizodi o enskim majstorima, to je doista
pomoglo. Voditelj je bio dovoljno plemenit i nije spomenuo stvar s...
Crnookom Suzanom. Sad mogu birati. Naplaivati vie.
Je li ti to dosad najdraa stvar koju si napravila? Stubite?
Ne. Meni najdraa stvar bez premca je katapult za bundeve za
Charlieno prologodinje natjecanje u prirodi. Sruili smo kolski
rekord za osamnaest metara. Otpijem jo jedan gutljaj piva. Moj otac
je kao sporedni predmet imao fiziku i nauio me nekoliko stvari.
Trebala sam pojesti vie od dva krekera s pimiento sirom za ruak. Bill
izgleda jo vie djeaki nego obino u svjetlosivoj majici kratkih

134

rukava zategnutoj na napetim miiima. Pitam se jesu li se on i

veanka ve slubeno sprijateljili.
Odluim svjetla reflektora maknuti sa sebe jer je pod njima uvijek
prevrue i presvijetlo. Razmiljam da ih pitam ele li me napiti kako bi
mi objavili lou vijest. Pogled mi zastane na Jo. Ona bi veeras mogla
biti bilo tko domaica, bankovna slubenica, osnovnokolska
uiteljica. Njezin svakodnevan odnos s uasima dobro je sakriven ispod
majice kratkih rukava Sonners i bistrih plavih oiju koje ukazuju na to
da spava prilino dobro. Nikad je nitko ne bi opisao kao znanstvenicu
koja je stajala usred pakla, u glavi vrtjela matematike formule dok se
dimilo iz njujorkih Blizanaca.
Jo, kako uspijeva nastaviti raditi to radi... iz dana u dan?
upitam. Ne doputajui si da te pogaa.
Ona spusti pivo. Moj dar od Boga je da mogu gledati u groteskno i
ne biti preplavljena muninom. Prst. Utrobu. No neu ti rei da ne
odlazim kui i ne razmiljam o spermi na spavaici s uzorkom Male
sirene. Ili metku u eljusti ratnog zarobljenika koji nije ubio tipa. Kako
su ga sigurno muili. Zapitam se >Je li ova mlada majka proivjela pad
zrakoplova ili je odmah preminula?< Razmiljam o tome tko su ti ljudi.
Kad to prestanem initi, to e biti dan kad bih trebala prestati raditi ovaj
posao.
Zadnji dio zvuao je malo pripito, no i kao najiskrenije to sam ikad
ula.
Ovo je jedino u emu sam dobra, kae. Ja sam forenzika
znanstvenica. To je sve to znam.
Ti si jednostavno prokleto previe ljubazna. Bill svojim vrem
kucne njezin. Ja veinu dana provodim elei nekoga udariti po licu.
Ona se naceri, podigne vr u zrak i nazdravi. Ja sam iz Oklahome.
Mi smo najljubazniji ljudi na svijetu. I mi volimo udarati ljude po licu.
I, svako toliko, imam dan poput dananjeg.

135

Ako nisi primijetila, Jo i ja slavimo, kae mi Bill. Htjeli smo ti

dati ansu da uje prva.
I? upitam. Jo mu kimne, daje znak da je u redu.
Otkrili smo podudarnost kod jednog DNK uzorka.
Ne registriram njegove rijei. Nemogue je da misli na Suzane. Ne
tako brzo.
Identificirali smo jednu Crnooku Slizanu zahvaljujui bazi
podataka za nestale osobe, potvrdi Jo prozaino. Iz jedne od
ekstrakcija iz bedrene kosti.
Jesi li dobro, Tessie? Billovo lice je iskrivljeno od brige. Ne znam
shvaa li to je uinio. Nazvao me Tessie. Ovaj put njegova ruka
prekriva moju i ne puta je. To pobudi jo jedan osjeaj za koji
trenutano nisam spremna. Naglo povuem prste i zataknem mokar
pramen kose iza uha.
Dobro... sam. To je od oka. Nakon toliko vremena. Nakon svega
to si rekla o statistici, to jednostavno nisam oekivala. Tko... je ona?
Moram uti njezino ime.
Hannah, kae Jo. Hannah Stein. Stara dvadeset godina. Nestala
je s radnog mjesta gdje je radila kao konobarica u Georgetownu prije
dvadeset i pet godina. Njezin mlai brat sad je policajac u Houstonu.
Imali smo sree. Prije nekoliko mjeseci, nakon to je iao na obavezan
teaj o istragama vezanima uz nestale osobe, inzistirao je da njegova
obitelj unese DNK u bazu podataka CO-DIS. Hannin mito-DNK
odgovara onome Rachel i Sharon Stein. Njezine mame i sestre. Sjea
se, mitohondrijski DNK stopostotno dolazi s majine strane.
Ako mogu dokazati da Terrell nije bio ni blizu Georgetowna na dan
kad je nestala... pa, to e pomoi. U Billovu glasu moe se uti
pobjedniki ton.
No postoji jedna stvar. Join pogled oprezno poiva na meni.
Majka eli da ti bude ondje.

136

Gdje ? Ova Suzana vie nije hrpa zuba i kostiju i bestjelesan glas
u mojoj glavi. Njezino ime je Hannah. Ona je sjena koja je jurnula van
na svjetlo kako bi mi pokazala svoje lice.
Majka e se dovesti iz Austina sa sinom kako bismo obitelji
slubeno objavili identifikaciju. Izriito je zamolila da upozna tebe.
Oduvijek je sumnjala da jedan njihov roak ima veze s Hanninim
nestankom. Ona... mi... policajci ele znati prepoznaje li ga.
Zapravo, on je, kae Bill, mrtav.

137

Tessie, 1995.

Dvoje ih se pojavi u lijenikovom uredu. Mukarac i ena.

Mukarac je tuitelj. G. Vega. Nizak, zbijen, star oko etrdeset
godina. vrst stisak ruke, izravan pogled. Puno talijanskog maizma.
Podsjea me na trenera ragbija koji je hitnuo pola nae kole u sportsku
dvoranu tijekom iznenadnog tornada prole godine. On se kree
hodnikom, i ti to zna.
ena bi mogla proi kao maturantica. ini se da bi joj bilo znatno
ugodnije u neemu manje konvencionalnom nego u ovoj Ann Taylor
stvarici koju ima na sebi. Ja sam na kauu, a ona sjedi ondje gdje
obino sjedi lijenik, tapka lijevom potpeticom, nervozno, kao da sam
joj moda prvi veliki sluaj. Kae da je ovdje kao djeji terapeut
obrane, no ja sam sigurna da je veinom samo u pratnji kako bi bila
sigurna da neu optuiti tuitelja za neto jezivo.
Imam izrazit ba me briga osjeaj u vezi s ovim jer sam prije sat
vremena uzela dva Benadryla. To obino nije moj stil, no Lydia je to
predloila kad je ula da u prvi put sresti tuitelja. Ona ubaci u usta
dva kad njezini roditelji krenu sa svojim trodnevnim natjecanjem u
vikanju. Lydia je jo jedanput povukla pravi potez. Zrak je napet i gust,
no ja lebdim kroz njega u ugodnom mjehuriu.
Lijenik nije sretan. Prvo, nisam ga moljakala da ostane. ini se da
to trenutano i nije previe vano, a zahtijevalo bi od mene ulaganje
energije. G. Vega ga svakako eli van sobe. Impresionirana sam kako je
manipuliranjem tako brzo odveo lijenika do vrata njegova vlastita
ureda jer ni lijenik nije eprtlja u podruju manipuliranja.

138

Razgovaraju tihim, ozbiljnim tonom koji dopire do nas. ena, Benita

i ja moemo uti svaku rije. To je neugodno. Vidim da ne zna to
uiniti jer mi je ve rekla da ne moramo razgovarati. ao mi je nje.
Svia mi se vaa kosa, kaem, jer je to istina. Crna je i proarana s
nekoliko sjajnih crvenih pramenova. Pitam se radi li to sama.
Sviaju mi se tvoje izme, kae ona.
Nije da i dalje ne sluamo svaku rije koju izgovore.
Ne pitajte je nikakva pitanja koja zapoinju sa zato, lijenik daje
upute odvjetniku.
Dajte nam samo pola sata, sir. Nemate se razloga zabrinjavati. To
je ona vrsta sir koji g. Vega vjerojatno koristi sa sucima i
neprijateljski nastrojenim svjedocima. Vidjela sam dovoljno
Christophera Dardena i Johnnieja Cochrana11 u ovom trenutku.
Sad mi je nekako ao i lijenika jer ga izbacuju iz vlastitog prostora.
Od Benadryla sam tako jebeno draga.
Dok se odvija borba kraj vrata, odluim Benitu podvrgnuti prvom
testu. Ve je objavila da je ovdje samo zbog mene i da je mogu pitati
sve. Ili ne pitati nita. Na meni je da odluim. Naravno da sam to dosad
ula toliko puta da mi se povraa. To je sigurno u prvom poglavlju
udbenika za disfunkcionalne svjedoke/rtve.
Zato je problem da mi se postavi pitanje s rijeju zato? pitam je.
Pogledu u tuitelju koji uope ne obraa pozornost na nas. Sigurna
sam da je zabrinuta to e tinejderskom subjektu otkriti insajderske
informacije. To se vjerojatno uope ne spominje u udbeniku.

11

Christopher Darden, odvjetnik u timu tuitelja u sluaju O. J. Simpsona. Johnnie

Cochran, vodei branitelj u sluaju O. J. Simpsona.

139

Jer implicira da si ti kriva, odgovori. Zna, poput >Zato si

uinio ovo i ono?< G. Vega ti ne bi postavio >zato< pitanje. Ti nisi
kriva ni za to.
Ovo me zanima. Pokuam se sjetiti je li lijenik ikad postavio
>zato< pitanje i odluim da nije. Nikad mi nije palo na pamet da
lijeenje ukljuuje i izostavljanje, to je zamorno, i posve nova stvar za
zabrinjavanje.
Vrata se zatvore uz kratak klik, a lijenik ostane s druge strane.
Tuitelj dokotrlja lijenikovu stolicu i pogleda me usredotoeno.
Okej, Tessie. Oprosti na ovome. Danas me ni najmanje ne zanima
rasprava o sluaju, stoga se moe opustiti ako si zabrinuta zbog toga.
Vjerojatno neemo raspravljati o njemu ni sljedei put. Kimne Beniti.
Nitko od nas ne misli da je dobra zamisao postavljati ti pitanja o
neemu tako traumatinom i duboko osobnom dok nismo izgradili
odnos s tobom. Zato emo se prvo upoznati. Takoer ti elim obeati
da sam posve spreman otii na sud s tvojim trenutanim sjeanjima.
To nimalo nije dojam koji sam dobila od lijenika. On je kolebljiv,
svakako, no uvijek suptilno vri pritisak. Katkad mislim da me
namjerno pokuava zbuniti.
Sad se moram pitati tko govori istinu. Od toga me zaboli glava.
Odluim preokrenuti stvar i postaviti pitanje g. Vegi. I on je oito
control freak.
Benadryl me oslobodio. Jednostavno me nije briga.
Zato, upitam, ste tako sigurni da je ovaj ovjek kriv?

140

Tessa, sadanjost

Opet zurim u glupo plastino srce, napola oekujui da e poeti kucati.

Same smo, Jo i ja. Stigla sam prva, iako sam dva sata mahnito traila
to u odjenuti za upoznavanje Hannine oaloene majke koja se
vjerojatno nada da dio njezine mrtve keri sad ivi u meni. Naravno,
pokazalo se da ona doista ivi u meni, no ne elim joj to rei. Takoer
se pokazalo da je prikladan outfit za ovaj dogaaj heklana majica,
smea konata suknja, izme i biserna ogrlica moje majke koju nikad
dosad nisam stavila oko vrata.
Srce je kul, ha? Jo ga skine s police, otvori kutiju i prui mi ga
kao da je gumena igraka. Na osjet je poput gumene igrake. Moj
instinkt da je uzmem u ruke bio je automatski, kao i onaj da je bacim u
drugi kraj sobe. Vratim ga oprezno.
Je li pravo?
Da. Ouvano plastiniranjem. Mojih ruku djelo.
Dakle nisam pogrijeila u tom pogledu. Ipak ne mogu vjerovati da je
Jo, moja junakinja, moja dobra cura, tako ponosna.
eli li uti priu? Pogleda na sat. Ona oigledno misli da je to
dobar nain da mi odvrati pozornost sljedeih deset minuta.
Odmahnem glavom, no sagnuta je glavu dok vraa srce u njegov
uobiajen poloaj. Moja baka i ja vozile smo se mranom seoskom
cestom u Oklahomi k mojoj teti, no prije Dana zahvalnosti. Jelen je
iskoio prije nego to sam mogla pritisnuti konice.
Jelen. Dobro. Osjeam se bolje.
Straan mukli zveket, nastavi. Baka i ja bile smo okej. No eljela
sam biti sigurna da je jelen mrtav prije nego to se odvezemo. Nisam ga
141

namjeravala ostaviti umirueg kraj ceste. No kad sam mu se pribliila,

bilo je prilino jasno da je auto obavio posao do kraja. Prije nego to
sam mogla odluiti to uiniti s jelenom, ve su se tri razliita
kamioneta bila zaustavila kraj ceste. Tri dobra stara momka u prolazu, i
sva trojica eljela su mi jelena skinuti s vrata. Opazila sam da je jednom
otar no visio s remena.
Uznemirujui obrat. Srce se opet pretvorilo u upitnik.
Rekla sam tipu s noem da sam odabrala njega i da moe zadrati
jelena ako mi posudi no. Tako mi on preda no i ja izreem jelenu
srce.
Grimmova bajka u oklahomakom stilu. Istovremeno osjeam
muninu i olakanje.
Jesu li kamiondije... imali pojma da si forenzika znanstvenica?
ubacim primjedbu. Jesu li znali zato eli srce? Jesi li ti znala zato
eli srce ?
Ne sjeam se jesmo li to spomenuli. Oni su bili usredotoeni na
jelenje meso.
I ti si odnijela srce... k svojoj baki u auto i stavila ga... gdje?
U hladionik.
I odnijela si ga... na proslavu Dana zahvalnosti? Nisam pitala jesu
li morale maknuti pitu od bundeve i vrhnje.
Moja teta je bila prilino uznemirena kad je istrala pred nas kako
bi nas pozdravila te ugledala ulubljenu haubu i krv posvuda po meni.
Dobro smo se ismijale.
Neto drugo me zaokuplja. Kako si mislila ubiti jelena da nije bio
mrtav?
Ne znam. Moda bih ga zadavila svojom vezicom za cipele. Bez
obzira na sve, on bi bio mrtav prije nego to bih ga ostavila.
To je Jo koju poznajem. I jo jedna koju nisam poznavala.

142

Netko pokuca na vrata, i studentica u laboratorijskoj kuti proviri

glavom.
Dr. Jo, stigli su panduri. Smjestila sam ih u sobu za sastanke.
Recepcija je upravo poslala obitelj gore. Bill je nazvao i rekao da je
obitelj Stein slubeno odbila njegovu molbu da bude prisutan, no elio
je biti siguran da ti i Tessa znate da je majka sa sobom povela medij.
Nita od toga, ini se, nije smelo Jo. Naposljetku, sama s bakom na
mranoj cesti u Oklahomi, tri krupna stranca i no, a jedino o emu ona
razmilja je kako izrezati jelenje srce.
Jesi spremna? upita me Jo.
*

Dva detektiva u civilu, jedan brat policajac, jedna majka, jedan medij
svi ekaju u sablasnoj tiini za stolom za sastanke u klaustrofobinoj
prostoriji iji su jedini ukras zamrljani lonac za kavu, hrpa aa od
stiropora i smea kutija Kleenexa, nedirnuta nasred stola. Miris svjee
boje tako je prodoran da me zapee grlo. Osim brata, bolno mladog i
slubenog u punoj uniformi, ne bih ni za milijun godina otkrila tko je
tko. Nema zaplakanih crvenili oiju. Nema kristalnih kugli ili leernih
seoskih majica. Nema drugih uniformi ni znaki.
Mukarac u wranglericama i s kravatom odmah ustane kako bi se
rukovao s Jo, kao i ena u pedesetima s izrazito majinskim i
najljubaznijim licem u prostoriji. Detektiv br. 1 i detektiv br. 2.
Klonem u stolicu poeljevi da sam bilo gdje drugdje na svijetu.
Skrenem pozornost na enu nasuprot meni koja odmah isprui ruke
kako bi ih poloila na moje. Kosa joj je kruta od spreja za kosu i
istaknuta odvanim plavim pramenovima. Ima najplavlje oi koje sam
ikad vidjela. Rachel Stein, pretpostavljam. Osim to zbog namrtenosti
lica detektiva br. 2 znam da nije.

143

Gospoo, zamolili smo vas da ne sudjelujete u ovom sastanku osim

ako to ne zatraimo od vas. Vi ste ovdje iskljuivo iz susretljivosti
prema obitelji.
Protiv volje povue ruke i namigne mi, kao da pripadamo istom
timu. Zgaena sam. elim natrag to god ona misli da je zgrabila od
mene svojom pandom medija.
Detektiv jednolino obavlja upoznavanje dok su mi oi sad
usredotoene, procesom eliminacije, na Hanninu majku blijedu enu
istaknutih crta lica u ezdesetima. Jo mi je rekla da je srednjokolska
uiteljica engleskog jezika. Zrai onom energijom koja govori bez
gluposti, molim. Osim to je povela medij.
Na djeli sekunde, oi nam se susretnu, opazim uas kao da sam
upravo ispuzala iz groba njezine keri, poput blatnjava udovita.
Steinovi su ve jutros bili kod mrtvozornika kako bi primili slubenu
identifikaciju. Join jedini zadatak je da im pomogne da to povjeruju bez
trunka sumnje. Ona objanjava osnove mitohondrijskog DNK-a,
temeljit nain rada u laboratoriju, nevjerojatnu genetsku vjerojatnost,
unutar pola posto, da je ovo njezina ki. To potraje desetak minuta.
Go Stein, s vaom se keri postupalo s najveom pozornou,
kae Jo. Strano mi je ao to se to dogodilo vaoj obitelji.
Hvala vam. Zahvaljujem vam na vremenu. Vjerujem da je to
Hannah. Skrene pogled prema policiji. Oito je da joj je teko
pogledati me.
Tessa, kae detektiv br. 2, ena. ula sam kako se zove, ali se ne
mogu sjetiti. Mogu li vas zvati Tessa?
Naravno. To zazvui kretavo, i ja se nakaljem.
Budui da u medijima postoje... nagaanja... o tome je li pravi
ovjek bio osuen za smrt njihove keri, Steinove zanima moete li
prepoznati fotografiju njihova roaka koji je pokazivao neobian
interes za njihovu ker. Osumnjienik u to vrijeme. Vie nije iv, pa se
ne morate bojati nikakve odmazde. Oni jednostavno pokuavaju nai
144

spokoj. Nitko ne eli da se pogubi pogrean ovjek. Ona to kae bez

ogorenja, ali pitam se to se doista dogaa u njezinoj glavi.
Odjednom poelim da je Bill ovdje. elim da opet svojom rukom
prekrije moju. U redu je.
Podsjeate me na moju ker, kae ga Stein. Bez crvene kose,
naravno. No zraite istim... slobodnim duhom.
Detektiv ravno preda me gurne dvije stranice s policijskim
fotografijama. Brat, sve dosad tih i savreno uspravan vojnik, nagne se
naprijed. Sinulo mi je da on nije bio ni roen kad je nestala njegova
sestra. On je bio beba koja je donijela spas.
Bio je grozna osoba, kae mi ga Stein isprekidano. Dvanaest
mukaraca na stolu lebdi preda mnom. elavi, bijeli, sredovjeni.
Vjerujem da je Bog poslao jelena pred njegov auto. Bratove prve
rijei su hladna, snana pljuska. Pao je u komu pa smo mogli iskljuiti
aparate. Tako nisam sam morao upucati nitkova.
Zbunjena sam. Ozbiljno? Jelen? elim pogledati Jo u oi, ali to ne
uinim. Previe metafora o jelenima za jedan dan. Previe sluajnosti.
Previe bijesa i sigurnosti u Boji gnjev, iako je katkad sve samo
besmisleno.
ao mi je, kaem napokon. Jednostavno ne znam. Toliko toga se
ne sjeam. Istovremeno, shvatim da se prisjeam neega. Tkanine.
Uzorka. Znam gdje sam ga vidjela, ali ne znam to znai.
Naglo ispruim ruke prema mediju.
Mogu li? pitam detektivku.
Ako elite. Zbunjeno.
Ga Stein, ponovno oivljena lutka, kima ivahno. Njezin sin mi
dobaci pogled pun prezira i razoaranja.
Znam da to moram uiniti, bez obzira vjerujem li u to. Za Hannu. Za
njezinu mamu koju izjeda tuga. Za njezina brata koji je vjerojatno
pandur iz pogrenih razloga. Za njezina oca koji je upadljivo odsutan.
145

Prisjeam se neega. To je bilo nadasve istinito. Postoji zastor.

Moete li mi pomoi da vidim to je s druge strane?
Medij me jae stisne znojnom rukom. Njezini mi se nokti zabijaju u
dlan. Imam osjeaj da me prodire slinavi morski pas.
Svakako. Njezine oi sjaje poput komadia leda, prva stvar koja
uvjeri ljude da je ona posebna i prozor u podzemni svijet.
Crnac, kae ona.
Paljivo povuem ruke pa se okrenem prema Hanninoj majci. Oi
Rachel Stein ne sjaje. One su movarni, zjapei ponori i ja se ne elim
spotaknuti.
Go Stein, leala sam u grobu s vaom keri. Hannah e zauvijek
ostati dio mene kao da dijelimo isti DNK. Njezino udovite je moje
udovite. Zato mi, molim vas, vjerujte kad kaem da znam tono to bi
vam rekla upravo sad. Rekla bi vam da vas voli. I rekla bi vam da e
vas ova ena samo povrijediti. Ona je laljivica.

146

Tessie, 1995.

Jesi li spremna epati ubojicu, Tessie?

G. Vega tumara od stola do prozora pa do kaua. Mora biti
mentalno snana. Odvjetnik obrane pokuat e se poigrati s tvojom
glavom. elim biti siguran da si spremna za njegove male cirkuske
trikove.
Lijenik ulovi moj pogled i kimne ohrabrujue. Uspio je ne biti
izbaen iz sobe ovaj put. G. Vega i Benita sastali su se sa mnom jo dva
puta prolog tjedna, jedanput u kuglani i drugi put u Starbucksu. G.
Vega mi je predstavio Mocha Frappuccinose i prene jalapenose na
hotdogu. Pitao me je zato volim trati, zato volim crtati i zato toliko
mrzim Yankeese. Suraivala sam na upoznavanjima jer je to bilo
znatno manje bolno od sjedenja na kauu s lijenikom. Kao to je rekao
tata, oni samo rade svoj posao.
Stvari su se promijenile za mene negdje tijekom diskokuglanja u
stazi 16 dok su svjetla psihodelino bljeskala, unjevi tutnjali i Sister
Sledge vrhunski se zabavljale. G. Vega i ja bili smo zaglavili u
kuglakom duelu. Benita je brojala bodove i uzvikivala neke lude
panjolske fraze iz srednjokolskih dana. G. Vega nije mi poputao,
iako sam morala dobiti kirurgovo doputenje da privremeno skinem
ortopedsku izmu kako bih kuglala. Mukarac koji je namjeravao tuiti
moje udovite izveo je spare/strike/spare12 kako bi pobijedio ak i kad
sam na kraju glumila da epam.
12

Ako igra srui svih deset unjeva odjednom, osvaja strike, a ako to postigne iz
dva bacanja, osvaja spare, (op. prev.)

147

Moda je manipulirao, moda je bio iskren, a moda je bio pomalo

oboje. Bez obzira, kad sam danas sjela na kau kako bih se slubeno
pripremila za suenje, bila sam u igri ne samo lan tima g. Vege, jer
nisam imala izbora. eljela sam pobijediti.
Znam sve strategije tog tipa. G. Vega jo tumara prostorijom kao
da je ve u sudnici.
Voli djecu navesti na 'da-ne' odgovore, nastavlja. Zapamti, to su
tvoji odgovori manje narativni, to porota manje moe osjetiti tvoju bol.
Postavit e ti niz pitanja na koja je odgovor sigurno 'da'. Ti e
odgovoriti da, da, da, da, da. Zatim e ubaciti pitanje na koje je odgovor
nesumnjivo 'ne', ali ti e ve biti zavedena, biti u 'da' ritmu. Rei e
'da' smjesta se zbuniti i odgovoriti 'ne', a on e te pitati jesi li smetena. I
tako to krene.
Kimnem. To se ini dovoljno lakim za svladavanje.
Nabacivat e datume i brojeve dok ti se ne zavrti u glavi. Kad god
se zbuni, zamoli ga da objasni. Svaki. Pojedini. Put. Tako e vie
djelovati kao tiranin. Korakne prema meni i njegovo lice omlitavi.
Ako je etiri puta est jednako dvadeset i etiri i dva puta to
jednako etrdeset i osam, koliko je pedeset puta to plus est?
Zurim u njega u nevjerici. Poinjem mnoiti.
Digne prst u zrak. Brzo, Tessie. Odgovori.
Ne mogu.
Okej. Taj trenutani osjeaj omamljenosti i djelomine panike? To
je to. Takav e to biti osjeaj. Puta etiri.
Opet tumara. Drago mi je to Oscar nije ovdje. On bi poludio. Ovo
e biti najtei dio. Insinuirat e da skriva stvari. Zato se moe sjetiti
da si kupila tampone na dan napada, a ne i ovjekova lica? Zato si
imala odnos s ludim beskunikom? Zato si trala sama svaki dan?
"Trim prebrzo pa veina mojih prijatelja ne moe drati korak sa
mnom, prosvjedujem. I Roosevelt nije tako lud.

148

Ne, ne, Tessie. Nemoj samo reagirati. Razmisli o pitanju. Uvijek

sam trala po danjem svjetlu dvjema stazama koje je odobrio moj otac.
Roosevelt sjedi na istom uglu ve deset godina, sa svima je dobar
prijatelj, ukljuujui lokalne policajce. injenice. Ne daj se uznemiriti.
Nisi uinila nita pogreno.
Hoe li doista spomenuti... tampone?
Kladim se da hoe. To je jo jedan nain da se osjea nelagodno.
Suptilan potez koji porota nee primijetiti. Tamponi su ivotna
injenica za njih. Za tebe, tinejderku, oni su intimna stvar i izazivaju
nelagodu. Vjeruj mi, Dick nema granica ak i kad je rije o djejim
rtvama seksualnog zlostavljanja.
Njegove su se oi opet poput lasera usredotoile na moje.
Zato su te suspendirali s dvije utrke prole godine?
Lijenik mijenja poloaj. eli se ubaciti. G. Vega to osjeti i podigne
ruku u njegovu smjeru, znak da se zaustavi. Zadri oi uperene u mene.
Je li to Vega koji se pretvara ili onaj pravi? Kako god, to me pitanje
doista razbjesni. Bijes uvijek zapone malim kakljanjem u korijenu
kose, a zatim se razlije poput vrue vode.
Djevojka iz drugog tima gurnula je moju prijateljicu Denise s
prepone u regionalnom susretu kako bi mogla pobijediti u
pretkvalifikacijama. Da ste to gledali, a niste trka preko prepona, ne
biste to bili primijetili. No postoje odreeni potezi, i ja ih znam. Tako
sam nakon utrke otila do nje i rekla joj da znam da je varala. Gurnula
me na tlo. Kad su dotrali suci s natjecanja, rekla im je da sam je ja
prva gurnula. Obje smo bile suspendirane s dva natjecanja.
Uspravim se. Uperim pogled u njega, samo njega. Kako bih mu dala
do znanja da sam bijesna, ali pod kontrolom. Bilo je vrijedno toga,
kaem. Svi e je odsad pomno pratiti. Nee to ponoviti.

149

Ne kau nita. Pitam se vjeruju li mi. Vjerovali su mi svi koji me

poznaju - Lydia je ak napisala ogoreno pismo odboru UIL-a13.
Potpisala ga je Sa tovanjem, ga Lydia Frances Bell.
Savreno, kae g. Vega. Narativno. Mirno. Savreno. Napravi
nekoliko koraka i spusti ruku na moje rame.
Ruka na ramenu dobar osjeaj. Ipak, tako je teko znati svia li mi
se taj ovjek ili mi se samo svia to mi vraa. Mo. Stvar koju je
epalo moje udovite i bacilo u jarak u Walgreensu.
G. Vega makne ruku. Podigne aktovku s poda kraj Benite. Kratka
seansa, ali mislim da smo gotovi za danas. Benita e ti u jednom
trenutku pokazati sudnicu. Predlaem da sjedne na svako mjesto.
Porotniko. Suevo moj osobni favorit. elim ekati tik do poetka
suenja prije nego to proem s tobom kroz tvoj iskaz. Vidjet emo
jeste li ti i lijenik stigli dalje u tom trenutku.
Svi ustanu osim mene. Ja ostanem zalijepljena za kau. Dvije
tisue etiristo i est.
G. Vega zastane na vratima.
To je moja cura, kae on. Uvijek e pronai pravi odgovor ako
uspori i razmisli.

13

University Interscholastic League, organizacija koja odreuje pravila i vodi gotovo

sva atletska, glazbena i akademska natjecanja u dravnim osnovnim i srednjim
kolama u Teksasu. (op. prev.)

150

Tessa, sadanjost

Naravno da mi je tutnjalo u glavi otkad sam saznala njezino ime.

Rachel Stein, ime Hannine mame ne poinje sa S ili U ili N. Ne
uklapa se u mnemotehniku metodu koju sam spremila u stranu poput
krialjke koju planiram rijeiti poslije. S-U-N. Slova koje mi je dala
Merry dok smo avrljale u grobu kako bi mi pomogla da zapamtim
imena svih majki i potraim ih.
Od otkrivanja tree serije kostiju, razmiljala sam da moj razgovor s
Merry moda i nije bila halucinacija. Bilo je kostiju triju djevojaka u
grobu, ne dviju, ba kako mi je rekla Merry. To nije mogla biti
sluajnost, zar ne?
A ipak. Pitam se jesam li bila luda tad koliko i sad jer imamo crno
na bijelo, vozaku dozvolu i DNK da se ona zove Rachel Stein.
Zapravo sam se morala suzdrati da gu Stein ne obaspem pitanjima:
Je li Rachel va nadimak? Vae srednje ime? Jeste li promijenili ime?
Nisam se vie mogla poigravati njezinim umom zamijeniti ludorije
medija mojim ludorijama. Hannina mama polako je izila iz sobe za
sastanke jo zbunjenija duha nego pri ulasku. Postizanje kognitivne
zatvorenosti je mit, rekla mi je Jo poslije. Ali postoji vrijednost u
saznavanju. Sin ge Stein morao je paljivo pridravati svoju majku
dok su izlazili. Kretala se kao da ima sto godina.
Hannin brat i ju sklopili smo neizgovoreni pakt da e on utnuti
medij natrag u njezin modificirani univerzum. Bjesnjela je i spoticala se
njima za petama na putu prema van. im je uo kako mi je iz usta
izala rije laljivica, naglo je podignuo glavu i bacio mi najzahvalniji
pogled koji sam ikad dobila. to se tie medija... pa, ako ve nisam

151

prokleta, sigurna sam da je ona dovrila posao. Oiljci su me svrbjeli

punih sat vremena nakon toga.
Moja Vrlo Zaigrana. Majka Juer Se Uspjela Ne Poskliznuti.
Otkad sam izala iz te prostorije, ne mogu iz glave izbaciti ovaj niz
rijei. Zamislim Merry kako uvijek iznova pritie dugme na duboksu.
Svaki put malo jae, malo frustriranije. Sjeti se.
Zveket izama proizvodi ritam dok se penjem stubitem. Jedna
stuba. Moja. Druga stuba. Vrlo. Trea stuba. Zaigrana. etvrta stuba.
Majka. Na vrhu, naglo otvorim vrata u svoj studio. Zapahne me topao,
ustajao zrak. irom otvorim panoramski prozor i upijem zrak koji je
poput ledeno hladne tekile. Hrabra plava ojka kretalica zbuni me
pogledom sa svog mjesta na grani i ja prva trepnem.
Pokupim nekoliko listova s pranjavoga drvenog poda, ostaci
Bobbyjeva projekta za njegova zadnjeg vikend-posjeta. Moj slatki mah
brat, napola osuen na propast. Sad pie za filmove iji naslovi
zavravaju s brojem, pokuava se izlijeiti holotropskim disanjem i
seksi asistenticom iz producentske tvrtke s piercingom na nosu. Otiao
je na koled u Kaliforniju i zapravo se vie nije vraao, osim za kratke
posjete i sprovode, to sam i ja vjerojatno trebala uiniti. ak je i svoje
prezime skratio u Wright.
Crtam srca po praini na crtaem stolu dok mi prst nije posve crn.
Odaberem bijeli aj iz kolekcije u ormariu i pristavim ajnik. Sluam
njegovo prijateljsko zvidanje. Odluim da stari med u ormariu mirie
pomalo na pivo i umjesto toga gledam kako se dvije kocke eera
rastvaraju u mojoj alici. Merry posljednji put prstom lupi duboks i
nestane.
Oduvijek sam voljela ovu sobu. Samo je nisam eljela dijeliti sa
Suzanama. Danas se ini da ne moram. Papirnatim runikom obriem
crtai stol, privrstim list papira uz otar prasak te preplaim pticu koja
razdraeno zalepra. Ponem leerno skicirati nabore tkanine,
proizvodei blagi zvuk poput trkaranja takora ispod poda. U urbi
sam kako bih se mogla baviti zamrenijim, vanijim dijelom. U mojoj
152

se glavi pojavio uzorak dok sam zurila u jednostavnu pamunu bluzu

ge Stein. U grudi koje su se objesile pod teinom sredovjenosti.
Iznenaenje. Skiciram cvjetove i to mi ne smeta. Proleti puni sat. Pa
jo jedan. Mnotvo, mnotvo je latica, i vijugava penjaica punih
listova koja ih sve povezuje poput ludoga obiteljskog stabla. Napunim
Dixie alicu vodom i otvorim kutiju s vodenim bojicama. Plava,
ruiasta i zelena.
Ovi cvjetovi nisu crnooke suzane.
I ovi nabori na tkanini nisu zastor. Oni nikad nisu bili zastor.
Crtam majinu pregau. Ne moete me vidjeti, ali ja sam ispod nje,
skrivam se. Mogu osjetiti kako me tkanina kaklja po nosu i obrazima.
Mrano je ovdje ispod, no dovoljno se svjetlosti probija kroz tanak
pamuk pa me nije strah. Topao jastuk majina tijela je iza mene.
Ne mogu vidjeti to je s druge strane.
Podsjea me na moju sljepou.
*

Dr. Giles paljivo dri moj crte za rubove jer se nije posve osuio.
Vrijeme je zatvaranja. Pospremljene su sve igrake i knjige.
Upaljeno je nekoliko svjetiljki na stolovima, ali svjetlo na stropu je
ugaeno. Slon e no provesti u krevetiu za lutke, s pokrivaem
navuenim do uiju.
to kaete? upitam. Je li pregaa zastor? Ima li zastor ikakve
veze s tim da sam bila odbaena u grobu? Je li besmislen?
Osjeam se krivom to je toliko pourujem.
Nita nije besmisleno, kae ona. Pregaa ti vjerojatno predstavlja
utjehu. Ne bi bilo iznenaujue da si povezala neki element svoje prve
traume smrti svoje majke s drugom. Tessa, najvanija stvar je da
eliminira nepoznato koje je zastraujue. Da si dola ovamo i rekla mi

153

da moe vidjeti ubojicu iza zastora, poput arobnjaka iz Oza, pa... to

nije ono to si zapravo oekivala, zar ne?
Da. To je upravo ono to sam oekivala. Odrasla sam u Ozu.
No ne kaem joj to. Nisam joj rekla ni da me crte majine pregae
ostavlja nemirnom koliko i crni zastor koji sam nacrtala stotinu puta.

154

Tessie, 1995.

Kako ti se sviaju g. Vega i Benita?

Umiljam li to ili lijenik zvui pomalo ljubomorno?
On je drag, kaem oprezno. Oboje su vrlo dragi. Odrasli tako
kompliciraju stvari. Treba li mi se lijenik sviati vie od njih? Je li ovo
neka vrsta natjecanja?
Ako ima ikakva pitanja ili nedoumice, reci mi. Al Vega katkad
zna pretjerivati.
A ti ne? U redu sam, trenutano. Ali sigurno hou ako ih budem
imala. U posljednje je vrijeme ova potreba da ga umirujem zamijenila
elju da ga nerviram do boli. No imam pitanje o... neem drugom.
Lydia kae da je blesavo to taj strah nosim sa sobom i to mu
doputam da me prodire, iako takoer misli da je ono to se dogaa
nekako kul. Nije mi se obratila samo Merry.
Kako to misli? pita lijenik. Tko ti se jo obraa?
Ostale Suzane... katkad razgovaraju sa mnom. One u grobu. Ne
neprestano. Mislim da to i nije velika stvar. Lydia je samo mislila da
bih to trebala spomenuti.
Lydia je, ini se, izrazito senzibilna prijateljica.
Da.
Pa, zaponimo ovako. to je prvo ega se sjea da ti je jedna od
drugih... Suzana... rekla?
To je bilo u bolnici. Kad sam se prvi put probudila. Jedna od njih
rekla je da je Jell-O od jagode sranje. I bilo je. Jer je bez eera.

155

I to jo?
Veinom upozorenja. Budi oprezna. I slino. Rekle smo ti da ne
dira estitku sa svinjom i tratinicom.
Kad govore, misli li da te pokuavaju kontrolirati? Ili te navesti da
ini stvari koje ne eli?
Ne. Naravno da ne. Mislim da mi ele pomoi. I ja sam obeala da
u pomoi njima. Neka vrsta pakta. Zvui posve suludo kad to
izgovorim naglas. Stresla sam se od iznenadnog osjeaja strave da bi
mogao uvjeriti mog oca da me baci u ludaru. Sto posto sam sigurna da
je Lydia ovaj put pogrijeila sa svojim savjetom.
Ti im dakle odgovara?
Ne. Obino ne. Samo ih ujem. Pazi.
I nikad ti ne predloe da si naudi?
alite se? O emu, k vragu, govorite? Mislite li da sam suicidalna?
Opsjednuta? Maem prstima s obje strane glave, kao da imam rogove.
Oprosti, Tessie. Moram ti postaviti to pitanje.
Nisam ni jedanput pomislila na to da se ubijem. Defenzivno. I la.
Razmiljala sam o tome da ubijem njega.
Normalno, kae on. I sam bih to rado uinio. To se ne doima
kao neto to bi psihijatar trebao rei. Trenutano ne elim osjetiti
toplinu i ushit prema njemu. elim jebeni odgovor.
Dakle... glasovi. Mislite li da sam... shizofreniarka? Da moda
imam granini poremeaj linosti? Shvatim da bih radije bila
shizofrenik nego opsjednuta demonima. Lydia je odluno odbila
pomoi mi istraivati bilo to o shizofreniji. to god sam znala do tog
trenutka, bila sam sakupila od Stephena Kinga.
Tako smo se Oscar i ja sami uputili prema lokalnoj knjinici.
Deurna je bila napola slijepa osamdeset i petogodinja volonterka, pa
sam mislila da nije problem pitati je za pomo. Nije prepoznala

156

Cartwright djevojku, tako me zovu stariji ljudi, umjesto Crnooka

Suzana.
Nakon petnaest minuta, dok se red za posuivanje popeo na osam
osoba, donijela je Egzistencijalnu studiju o zdravom razumu i ludilu,
Let iznad kukavijeg gnijezda i Harlequinov ljubi naslovljen Kate of
Outpatients, sve objavljene 1960. Bit one koju je napisao
egzistencijalni psiholog je da pustimo lude ljude neka budu ludi i da im
prestanemo dodijavati. Vratila sam je na policu zajedno s Letom i
posudila Kate oj Outpatients. Lydia i ja se izmjenjujemo u dramatinim
itanjima poglavlja.
Lijenikov je pogled iznenaujue drag i odmjeren, iako ne prekida
tiinu. Vjerojatno pokuava odgonetnuti kako lou vijest objaviti jadnoj
maloj djevojici koja e se uskoro ljuljati naprijed-natrag i sliniti u sobi
punoj igraa aha.
Ti nisi shizofreniarka, Tessie. Znam da postoji niz psihijatara koji
misle da glasovi uvijek ukazuju na mentalnu bolest. Postoji isto toliki
broj nas koji to ne misle. Mnotvo ljudi uje glasove. Kad premine
brani drug ili dijete, ljudi koje su ostavili za sobom katkad razgovaraju
s njima cijeli dan i uju kako im odgovaraju. Do kraja ivota. To ih ne
ini disfunkcionalnim. Zapravo, mnogi od njih tvrde da ti razgovori
njihove ivote ine boljima i produktivnijima.
Volim ovog ovjeka. Volim ovog ovjeka. On me nee spremiti pod
klju.
Suzane moj ivot ne ine boljim, kaem. Mislim da su duhovi.
Kao to smo prethodno raspravljali, paranormalno je normalan
privremen odgovor.
On ne shvaa. Kako u ih se rijeiti? Ne elim ih razbjesnjeti.
Kako misli da bi ih se mogla rijeiti?
U ovom sluaju moj je odgovor izravan. Tako da poaljem ubojicu
u zatvor.
Na dobrom si putu da to uini.
157

I da otkrijem tko su Suzane. Da im dam prava imena.

to ako to nije mogue?
Onda ne znam hoe li me ikad pustiti.
Tessie, je li tvoja majka ikad priala s tobom nakon to je
preminula? Kao Suzane?
Ne. Nikad.
Pitam iskljuivo zato to si proivjela dvije strane traume za
nekoga tako mladog. Smrt majke i uas toga groba. Dio mene misli da
jo tuguje za majkom. Reci mi, sjea li se to si radila tijekom
bdijenja?
Opet moja majka. Slegnem ramenima. Jeli smo hranu koju su ljudi
donosili, a zatim smo moj mali brat i ja igrali koarku na prilazu.
Pustila sam ga da pobijedi. Igrali smo H-O-R-S-E. Rezultat je bio deset
prema dva.
Djeca se esto igraju na dan sprovoda kao da je bilo koji drugi dan.
To je varka. Ona tuguju znatno due i dublje nego odrasli.
Mislim da ne. Sjetila sam se stranih zvukova koje su plaui
isputali moj otac i moja teta, kao da im je netko derao kou.
Odrasli snanije tuguju na poetku, ali prou kroz to. Klinci zapnu
u jednom stadiju... bijesu ili nijekanju... godinama. To bi moglo biti u
korijenu tvojih simptoma gubitka pamenja, sljepoe, Suzana, koda
koji si izmislila u grobu...
Nisam zapela, prekinem ga. Merry i ja nismo izmislile kod u
grobu. I ne elim razgovarati o majci. Nema je. Moj problem se odnosi
iskljuivo na duhove.

158

Tessa, sadanjost

Udaljena je samo trinaest blokova od mjesta gdje trenutano ivim.

Lydijina stara kua.
Moglo bi isto tako biti sto kilometara. Stojim pred njezinim domom
iz djetinjstva prvi put nakon niza godina. To je bilo drugo mjesto na
kojemu je ostavio crnooke suzane, i prvi put da sam se okrenula i
otrala.
Lydia je svoj dom uvijek opisivala kao svadbenu tortu, kutiju be
boje na dva kata s bijelim valovitim ukrasima dodanima u zadnji tren.
Ono to je neko bila savreno njegovana zelena povrina travnjaka,
sad je crno blato zagueno agresivnim korovom. Nema vie drvenog
kolca zabijenog u tlo s natpisom DOBRODOLI i naslikanim utim
suncokretom. Lydia mi je rekla da je njezin tata iupao znak iz zemlje
prije nego to sam se vratila kui iz bolnice.
Hej. Nisam ula kako prilazi auto, no Bill mi se odjednom
pribliava velikim koracima, vitkiji i vii nego to ga se sjeam. Moda
zato to se njegove duge noge proteu iz crnih kratkih hlaa Nike i
skupih tenisica. Sve na njemu je vlano kosa, lice, vrat, ruke.
Trokutasta znojna mrlja ocrtava mu se s prednje strane grimizne majice
kratkih rukava Harvard, toliko voljenoj da nema veze to je poderana
na nekoliko mjesta. Napokon se oiao, no prekratko za njegove velike
ui. elim da, dovraga, nestane. I da ostane.
Rekla sam da ne dolazi, prosvjedujem. Mislila sam da igra
koarku. Poalila sam svoj impulzivan poziv im se Bill javio. Bio je
bez daha. Zapitala sam se jesam li prekinula akrobatski seks s nekom
kolegicom, dobrotvornom odvjetnicom. Tvrdio je da igra prijateljsku
utakmicu.
159

Utakmica je skoro gotova. Moje frendove odvjetnike i mene

rasturila je aica srednjokolaca. Tvoj je poziv bio dobrodoao i
odvratio mi pozornost od odlaska roditeljima u Westover Hills gdje
sam se naalost obvezao na veeru. Osim ako me ti ne pozove k sebi.
Ili mi se pridrui. Rekla si mi da mi ima neto za rei. O emu se
radi?
Naglo briznem u pla.
Nisam spremna za ovo, a prema izrazu njegova lica, nije ni Bill. No
ipak se rijeka suza slijeva kao to nije otkad je moj otac prije etiri
godine preminuo od raka guterae. Nespretno me zagrli jer to drugo
moe uiniti, a ja od toga zajecam jo jae.
O, kvragu, kae on. Previe sam znojan za ovo. Izvoli,
sjednimo.
Odvede me do ruba plonika i posjedne te mi rukom obgrli ramena.
Zagrljaj vrstih miia, njegova ljubaznost u meni probudi ba sve
hormone. Moram se smjesta izvui iz tog zagrljaja. Bez komplikacija.
Umjesto toga moja glava padne postrance poput stijene na njegova
prsa, a ramena mi nastave drhtati.
Uh, ne preporuam da stavi nos pod... pazuho, kae on. No im
shvati koliko sam predana, stisne me vre.
Nakon nekoliko minuta lagano podignem glavu i ispustim zvuk kao
da se guim. ekaj. Pod kontrolom sam.
Da, svakako ima stvari pod kontrolom. Gurne mi natrag glavu,
no prije toga ulovim neto gladno u izrazu njegova lica koje nema veze
s dobrotvorstvom.
Opet podignem bradu. Nae usne su udaljene pet centimetara.
Povue se. Sva si modra. Kao ljiva.
Hihoem se i tucam u isto vrijeme. Ja sam ljiva koja hihoe i
tuca. Povuem suknju prema dolje. On odvrati pogled i pokae na
kuu iza nas, onu iju je adresu ubacio u svoj GPS na moju zapovijed

160

prije samo dvadeset minuta. to je s ovom kuom? Tko ivi ovdje?

To je nagla, odluna promjena.
Boe, kako sam jadna. Ustanem.
Trebala bih, hm, obrisati nos.
Krajnje, krajnje ponienje. Upotrijebim svoju majicu jer, u ovom
trenutku, vie nije vano. Duboko udahnem testirajui se. To ne
izazove novi tsunami. Prvo me sluaj sekundu, kaem ukoeno.
Mislim da mi je ubojica Crnookih Suzana godinama ostavljao cvijee.
Ne samo prije nekoliko veeri kraj moje kue.
Molim? Na koliko drugih mjesta?
est. Ako ubroji i ono ispod mog prozora.
Jesi li sigurna...
Da ne rastu samo na mjestima koje im je Bog namijenio i da sam
luakinja? Naravno da nisam. Zato sam rekla, mislim. Prvi put to se
dogodilo kad sam imala sedamnaest godina. To je bilo netom nakon to
je Terrell bio osuen. Ubojica mi je ostavio pjesmu zakopanu u staroj
boici za lijekove. Pronala sam je kad sam raskopala komad zemlje s
crnookim suzanama u stranjem dvoritu ove kue ovdje. Pokaem
etiri kue nie, na utu dvokatnicu s druge strane ulice. Moj dom iz
djetinjstva. Posadio je cvijee kraj moje kuice na drvetu tri dana nakon
zavretka suenja. Gledam ga i ekam da shvati. Tako je, nakon to
je zatvoren Terrell.
Nastavi.
Osoba... koja ju je ostavila, umetnula je upozorenje u pjesmu
nazvanu >Crnooka Suzana< koju je napisao John Gay, pjesnik iz
osamnaestog stoljea. Pjesma je govorila o tome da e Lydia umrijeti
ako ne drim jezik za zubima. Billovo je lice prazno. Ne znam je li to
zato to ne zna tko je, dovraga, John Gay ili zato to pokuava obuzdati
bijes.
Nisam otkrila tko je bio John Gay do prije nekih deset godina. Bio
je najvie glasovit po Prosjakoj operi. Jesi li uo za nju?
161

Kapetan Macheath? Polly Peachum? Ne? Pa, vratimo se onome to

je bitno. Napisao je i baladu o crnookoj djevojci po imenu Suzana koja
je ispratila svog ljubljenog na more. Postoji neka romantina teorija da
je cvijet tako dobio ime...
Poinjem je tiho recitirati kad kosilica u oblinjem dvoritu zatutnja.
Oh, Suzana, Suzana, mila djeva
Podarit u te zavjetima vjernim
Poljupcem obrisati suzu koja se slijeva
Jer nauditi ti vie nikad ne elim
No ako me odati namjerava,
I Lydia tvoja
Suzana e postati.
Isuse, Tessa. to je rekao tvoj otac?
Nikad mu nisam rekla. Ti si prva osoba kojoj sam rekla, osim
Angie. Jednostavno vie nisam mogla... zabrinjavati oca.
A Lydiji?
Nismo tada razgovarale.
Bill me udno pogleda.
Rekla sam Angie netom prije nego to je preminula, nastavim.
Bila je zabrinuta za Charlie i mene. Na kraju je razmiljala o tome da
me posve iskljui iz svega.
Zato...
Zato ti nije rekla? Jer me je titila. No mislim da nije bila u pravu.
Ne mogu ivjeti znajui da bih mogla biti odgovorna za smrt nedunog
ovjeka. To nije bila teka odluka sa sedamnaest. Suenje je bilo
gotovo. Htjela sam da se sve vrati u normalu. Pomislila sam da bi to
162

mogao biti samo jo jedan bolesnik opsjednut sluajem. Bilo ih je

mnogo. To je znailo da je Terrell i dalje mogao biti prokleto kriv.
Tuitelj, Al Vega, bio je siguran. A Lydia... bila sam bijesna na nju, no
svakako nisam eljela da joj je ivot u opasnosti.
Stani, u redu? Bill poskoi i otri do auta, malog crnog BMW a,
tri mala slova za koja mislim da normalna draga ljudska bia pretvara u
cestovne demone. Nestane u svojoj pomodnoj utrobi tako dugo da se
upitam slua li Bacha i razmilja o tome da upali motor i odjuri. Kad se
naposljetku pojavi, ima olovku i blok u lijevoj ruci. Pljusne natrag na
plonik. Ve je napisao nekoliko biljeki, a ja uspijem vidjeti nekoliko
rijei.
John Gay. 1995.
Nastavi, zapovjedi.
Nedavno sam posjetila nekoliko mjesta na kojima mislim da je
ostavio cvijee... posve sama. Redoslijed nije vaan.
Hej. Smjesta stani. Vraala si se na ta mjesta. Zato to, dovraga,
radi?
Znam, znam. Ludost. Zna, nakon prvog puta vie nikad nisam
provjerila je li jo neto zakopao za mene. Kao da mu nisam htjela
pruiti to zadovoljstvo. Nisam mogla dopustiti da povjerujem u to.
Mislila sam da je to neslana ala nekog djeteta. Ili nekog udaka.
Neprestano smo bili u novinama, ak i Lydia. Uvijek je isticala svoje
ime. Bila je oduevljena kad je zavrila u The New York Timesu kao
susjeda i pouzdanica gice Cartwright.
Preivjela sam zahvaljujui nijekanju, nastavim. I, da, shvaam
da je suludo pomisliti da bi neto jo moglo biti ovdje. Pa ipak, to ako
jest? Mislila sam, ako ipak pronaem neto, to bi moglo pomoi...
Terrellu.
I obeala sam Suzanama.
Kopa? Sama? Jesi li pronala neto?
Nisam. To je olakanje, a istovremeno i nije.
163

Zato smo ovdje ako je tvoja stara kua ondje?

Ovo je Lydijin dom. Odnosno, neko je bio. I ovdje sam pronala
crnooke suzane nekoliko tjedana nakon suenja.
Koliko toga da objasnim? Pojavila sam se na vratima jednog petka
poslijepodne s kartonskom kutijom punom njezinih stvari. Glumila sam
obred rastanka nakon to se nae prijateljstvo raspalo pred kraj suenja.
Nije bila u koli tjedan i pol. U kutiji su bile dvije videokazete.
Posljednji Mohikanac i Rt straha, putna torbica sa minkom koju je
uvijek ostavljala u mojoj kupaonici, njezina Mickey Mouse pidama.
No kua je spavala u tri popodne, to je bilo neobino. Nije bilo
auta. aluzine su, kao nikad dosad, bile sputene. Mogla sam baciti
kutiju i otrati. Umjesto toga otvorila sam stranju kapiju. Neobino.
Kad sam ugledala malo more utih cvjetova, bila sam jo ljua na
Lydiju, to nisam smatrala moguim. Kako im je mogla dopustiti da
rastu? Nisam mogla pobjei dovoljno brzo. Nakon dva tjedna pojavio
se znak Na prodaju, a Bellovih vie nije bilo, kao da nitko nije
zavrijedio zbogom prije odlaska.
Zaboravi je, savjetovao mi je otac.
Bila sam u stranjem dvoritu elei neto vratiti Lydiji kad sam ih
ugledala, kaem Billu. Stavim prste na sljepoonice i ponem ih trljati
povlaei koncentrine krugove. U redu je ako misli da je ovo glupo.
Idemo. ao mi je to sam te gnjavila.
Ustane i povue me. Onda me iznenadi. Ovdje smo. Mogli bismo i
provjeriti.
Pokucamo tri puta prije nego to blijeda ena kratke unitene kose
otvori vrata za petnaestak centimetara. Promotri nas kao da smo
teksaki liberali i upre prstom u znak ispod potanskog sanduia,
privrenog za ogradu trijema, mala varijacija na meni poznatu plou
za odvraanje icara: SIROMANI SMO. NE GLASAMO.
PRONALI SMO ISUSA. NAA PUKA JE NABIJENA.

164

Bill ignorira njezina upozorenja i isprui ruku. Zdravo, gospoo, ja

sam William Hastings. Moja prijateljica Tessa neko je imala vrlo
dobru prijateljicu koja je ivjela u vaoj kui. Tessa ima drage
uspomene iz djetinjstva kako se igra u stranjem dvoritu. Bi li vam
smetalo da za stara vremena kratko baci pogled?
Vrata se otvore malo vie, no to oito nije poziv. ena se okrene
kako bi nogom odgurnula debelu utu maku koja se ne moe odluiti
hoe li izii ili nee. Nagaam da ima oko etrdeset i pet godina. U
uskim kratkim trapericama je, a njihov broj je onaj koji je nosila prije
dva broja. Sa sobom vue veliku stranjicu na mravim nogama, i
pretpostavljam da prema tim nogama procjenjuje svoju teinu dok sjedi
na dupetu i ispija jo jedno pivo.
Bosa je. Veliki palevi oblijepljeni su flasterima. Njezine grudi,
velike ravne palainke, obloene su topiem. Tetovaa s crvenim
ruama vijuga se s njezinog lijevog ramena do lakta. Tetovaa koja je
nesumnjivo zahtijevala mnogo vremena i stiskanja zubi.
Da, bih. ena ignorira Billovu ispruenu ruku. Zuri u oiljak
ispod mog oka. Opazim bljesak potovanja u njezinim oima.
Vjerojatno je pomislila na barsku tunjavu.
Pitam se, go...?
Gibson. Makar vas se to ni najmanje ne tie.
Bill naglo pokae svoju karticu za pristup sudu.
Pitam se samo, go Gibson u 5216 Della Court, jeste li u
posljednjih pet godina odbili odraditi svoju porotniku dunost. Imam
nekoliko prijatelja u zgradi suda koji bi to rado provjerili za nas.
Jebem ti, bjesnjela je. Pet minuta. To je sve. Idite s one strane do
kapije i nemojte je zaboraviti zatvoriti pri odlasku. Imam psa. Zadnje
dvije rijei izgovori estoko poput prijetnje, pa zalupi vratima.
Dobar potez, kaem.
To mi nije prva ga Gibson.

165

Ista stara ograda od ianog pletiva dri strau sa stranje strane,

iako nekoliko stupnjeva hravija. Kako bi podignuo zasun u obliku
potkove na pokrajnjoj kapiji, Bill ga mora snano potegnuti. Pomislim
kako ga je Lydijin tata pobono podmazivao.
To je malo, stisnuto dvorite s previe plastinih graevina. upa od
lane indre zgurana je u desni ugao, luksuzna verzija s teglom za
cvijee odavno je zaboravljena. Prljava bijela psea kuica s crvenim
krovom odbaena je na betonskoj ploi koja predstavlja stranji trijem.
Neko je stol za piknik stajao tono ispod crvenog hrasta koji je sad
samo metar visok panj s kipom bjeloglava orla rairenih krila na vrhu.
Trava je visoka i kaklja. Gmie mi uz nogu poput zalutaloga kunog
pauka. Moda i jest. Skoro se spotaknem o djeje plastino vatrogasno
vozilo pretvoreno u teglu za uzgoj korova.
Billovo stopalo zavri na golemoj hrpi mekoga pseeg izmeta i on
vikne sranje.
Zaustavimo se i paljivije zurimo u pseu kuicu. Dovoljno je velika
da bi i dvogodinje dijete moglo spavati u njoj. Bill zazvidi. Pas digne
ozbiljnu buku negdje unutar kuice, a ja se zapitam puni li ga Gibson
svoju samaricu.
U redu, gdje? Billov ton otkriva da moda gubi vjeru u moju
potragu za blagom. Jo jedanput poalim to sam ga uplela u ovo.
Pokaem na lijevu stranu dvorita, na sam kraj. Korov tvori divlji i
otrcani sag, no jo se moe razabrati mali breuljak koji je g. Bell zvao
Travnati humak. Lydia je naslijedila tu potrebu za davanjem nadimaka.
Bill me slijedi, povlai lijevu cipelu, pokuava ostrugati psei izmet
dok hoda. Naglo zastanem, nagnem se naprijed i ponem upati korov.
to to, dovraga, radi? Baci pogled unatrag na kuu. Moj pokuaj
upanja korova otkrio je mala metalna vrata smjetena postrance na
usponu malog breuljka.
Zahrali lokot koji je dri zatvorenom vjerojatno bi se raspao od
naglog udarca nogom. U iskuenju sam.
166

To je stari podrum, sklonite iz 30-ih kad je kua bila izgraena.

Ne sjeam se da ga je Lydijina obitelj ikad koristila. Ga Bell mislila je
da im je bolje u kadi tijekom upozorenja za tornado nego u drutvu
otrovnih paukova i kukaca u crnoj rupi.
Gdje je bilo cvijee?
Posaeno na vrhu. Uvijek je bio sloj zemlje na betonu. Neko je
bila trava.
Nisi ponijela lopatu, kae Bill, skoro sam sebi. Pokuava spojiti
dijelove, a ja onaj glavni zadrim za sebe. Misli da je zakopao neto
za tebe... u podrumu?
U glavi mi bljesne Charliena slika, kako je ugurana u autobus s
vriteim odbojkaicama na putu u Waco.
Propustit u njezinu utakmicu zbog ovoga.
Da. Stavim dva prsta na zglavak, jer je to uvijek inila Lydia i
osjetim ubrzani puls. Noas sam sanjala da je Lydia tu dolje. Da
cvijee oznaava njezin grob.

167

Tessie, 1995.

Ima li ikad none more?

Lijenikovo dranje danas, ukoeno i formalno, sugerira da ima novi
cilj. Zamiljam kako je nasumino odabrao jednu stranicu u svojoj
Knjizi trikova netom prije mog dolaska. Vjerojatno je debela kao krika
kruha, ima zguvane listove, izlizane crvene barunaste korice i tisue
beskorisnih maginih formula.
Da razmislim, odgovorim. Dodala sam ovu veselu frazu svojem
arsenalu od naravno i zvui dobro, dijelu kampanje da se najbre
mogue maknem s njegova kaua.
Mogla bih mu rei da san protekle noi i nije bio nona mora,
uzimajui u obzir moje none more, i da je njegova ki Rebecca bila
gostujua zvijezda. Logorovala sam vani u grobu sa Suzanama, kao
obino. Rebecca se zagledala u nas dolje, blijeda i zgodna, u jednoj od
crkvenih haljina s cvjetnim uzorkom moje majke. Bacila se na koljena i
ispruila ruku. Njezina kosa, s onim budalastim staromodnim
kovrama, kakljala me po obrazu. Kad su me dosegnuli njezini prsti,
bili su uareni. Probudila sam se s goruom rukom i pokuavala doi do
zraka.
Mogla bih mu rei, ali neu. ini se neljubaznim spomenuti to, a ja
radim na tome da budem ljubaznija.
esto sanjam grob. Ovo je prvi put da sam to priznala. To je
sluajno i istina. San je uvijek potpuno isti do samoga kraja.
Jesi li ti u grobu? Ili lebdi nad njim?
Vei dio sna leim u njemu, ekam.
Dok te tko ne spasi?
168

Nitko me nikad ne spasi.

to uje?
Motor kamiona. Grmljavinu. Kosti koje pucketaju poput drva za
ogrjev. Kako netko psuje.
Ovisi o kraju, kaem ja.
Ako nema nita protiv, priaj mi o razliitim svretcima.
Lije kao iz kabla i mi se utapamo u blatnjavoj vodi. Ili pada snijeg
sve dok nam ne prekrije lica poput djeje dekice, i ne vidimo nita. I
ne moemo disati. Otpijem gutljaj vode iz ae koju njegova tajnica
uvijek ostavi za mene. Pomalo ima okus na isto jezero.
I kako bi bilo jasno... mi znai... Merry i... kosti.
Znai Suzane.
Ima li i... drugih svretaka osim ovih?
Jedan farmer nas ne vidi i licom na svom traktoru baca zemlju u
rupu. Netko upali igicu i baci je unutra. Golemi crni medvjed odlui
da je to savreno mjesto za hibernaciju i legne na nas. To je jedan od
ljepih zavretaka. Svi jednostavno odemo spavati. On hre. U svakom
sluaju, shvatili ste poantu.
Jo neto?
Pa, katkad se vrati i dovri posao. Doista nas zakopa. Vreama i
vreama gnojiva.
On... znai ubojica?
Ne odgovorim jer je, jo jedanput, oigledno.
Vidi li ikad lice? upita.
Daj, zar ne misli da bih rekla da sam vidjela njegovo lice? Ipak
razmislim o ovom pitanju. Rebeccino je jedino lice koje sam vidjela u
toj sceni koja se ponavlja. Bila je draesna u svom prvom nastupu
sino. Velike, nevine oi, tamne spiralne kovre, koa poput bjelokosne
svile.
169

Jako je bila slina Lillian Gish, vjerojatno zato to smo Lydia i ja

upravo posudile Roenje jedne nacije.
Lydia kae da je Lillian Gish oboavala glumiti likove u nevolji kao
buntovniki antipod svojoj velianstvenoj ljepoti. Lydia to zna jer je
njezin tata totalno zateleban u tu glumicu, iako je Lillian Gish prilino
mrtva. Rekla je da njezin tata posebno voli kraj Puta prema istoku, u
kojem Lillian pluta u nesvijesti na komadu leda prema kljuajuem
vodopadu dok njezina duga kosa poput zmije vijuga u vodi. Odmah
nakon to mi je to ispriala, rekla mi je da nije trebala. Da bi to moglo
izazvati jo nonih mora dok sam u tom stanju.
To me razljutilo. Skoro nikad ne kae takve stvari. To me
zabrinjava. Jesam li u gorem stanju nego obino? Zar ne primjeuje da
sam veselija? Zar se ne oporavljam?
Kako god, vjerojatno nije relevantno rei lijeniku da se njegova ki
pojavila u mom snu kao kraljica nijemih filmova u odjei moje majke.
To je svakako bilo udno i sluajno, kao gotovo i sve ostalo.
Ne, kaem. Ne vidim mu lice.

170

Tessa, sadanjost

Opet sam u sjeni. Promatram.

Moje tijelo zgurano je ispod streha, stisnuto uz hladan, prljav zid od
dasaka i, nadam se, izvan dosega kamere televizijskoga kombija koji
kampira kraj plonika s prednje strane.
Pokuavam smiriti ivce zamiljajui Lydijino dvorite kakvo je
neko bilo: zeleno, uredno i sjenovito s dvije divovske glinene tegle s
crvenim i bijelima vodenikama u prednjim uglovima ravnoga
betonskog trijema. Uvijek su bile crvene i bijele poput niza boinih
svjetiljki koje bi g. Bell objesio du prednje linije krova, a koji bi svake
godine bio prekratak za deset arulja. Moj otac bi to tradicionalno
komentirao svaki put kad bismo se provezli kraj kue.
Lucy i Ethel neko su ivjele ovdje. Lovaki psi g. Bella. Kad nije
bio u blizini da ih pozove, njihove su uzbuene pande ostavljale male
bijele crte na mojim listovima. Stari amac obino je bio na trupcima u
stranjem uglu, vjeno ekajui na 4. srpanj. Lydia i ja skidale bismo
ceradu kad g. Bell nije bio kod kue kako bismo istovremeno mogle
pisati zadau i sunati noge.
No danas se ovdje okupio cirkus. I ja sam odgovorna za njega. Gri
mi se eludac. Bill i Jo stavili su na kocku svoj ugled za mene.
Bila su potrebna tri dana da Bill dobije suevo doputenje za
kopanje u Lydijinom domu i dodatnih dvadeset i etiri sata da se utvrdi
vrijeme, dva sata popodne, to jest, tono za etrnaest minuta. Okruni
tuitelj bio je iznenaujue kooperativan, vjerojatno zbog medijske
hajke na policiju. Uvodnik u lokalnim novinama kritizirao je okrug za
sramotan manjak teksakog uzimanja pravde u svoje ruke jer kosti
Crnookih Suzana nisu identificirane i vraene obiteljima.
171

Nije bio osobito dobro napisan ili istraen komentar, samo vatren,
neto po emu su poznati junjaki novinari za dana kad se nita ne
dogaa. No njegova je arolija djelovala na suca Harolda Watersa koji
jo ita novine i koji je od samog poetka predsjedao sluajem
Crnookih Suzana. Nakrabao je svoj potpis i dodao ga sa sjedala svoga
omiljenog konja za western jahanje, Sala.
Jedva da se sjeam Watersa tijekom suenja, no znam da je Al Vega
bio zabrinut da je previe blag u pogledu smrtne kazne. Prije nekoliko
godina vidjela sam kako sudac na CNN-u izjavljuje da je vidio NLO
iznad Stephenvillea poput supermarketa na nebu s dvadeset i etiri
satnim radnim vremenom.
Moglo je biti i gore, rekao mi je Bill.
I evo nas, zbog mog sna o Lydiji i suca koji vjeruje u letee tanjure.
Dva uniformirana pandura utom trakom ograuju stranje dvorite.
Jo stoji na vrhu Travnata humka s istom detektivkom koja je bila
prisutna na sastanku s Hanninom obitelji. Profesor geologije sa SMU-a
prolazi vrhunskim georadarom na kotae koji nee ni za milijun godina
moi proi kroz podrumska vrata. Jedva je proao kroz kapiju. Njegovo
namrteno lice otkriva da je to ve shvatio.
Jo mi je rekla da je uspjeh georadara vie teorijski prilikom potrage
za starim kostima ispod zemlje, no ona i Bill odluili su da nee nauditi
ako potenciramo melodramatinost. Okruni tuitelj se sloio. On e
ionako u oba sluaja zaraditi lovu.
Profesor je priznati, lokalni strunjak za sloeni zadatak itanja
grafova georadara. No, zemlja nije utroba i Jo mi kae da nee uspjeti
otkriti lubanju. On e traiti dokaze da je zemlja bila premetana to bi
sugeriralo da je netko u jednom trenutku iskopao grob. Moda e
uspjeti razabrati ljudske obrise, no to je neizvjesno. On je veim
dijelom dio predstave.
Dvorite sada bruji od razgovora, neplanirana zabava na travi koja je
poela poprimati oblik. Bill avrlja sa zgodnom asistenticom okrunog
tuitelja kojoj je dodijeljen zadatak da svjedoi ovom najnovijem
172

razvoju dogaaja. Njezino pravo lice skriveno je ispod junjakog sloja

minke. Mjerim udaljenost izmeu njih dvoje. Pola metra, pa
dvadesetak centimetara.
G. i ga Gibson, naslonjeni u dvorinim stolicama u svojim
najboljim nedjeljnim majicama kratkih rukava Dallas Cowboys, pue
kao Turini i jedine su dvije osobe koje se, ini se, zabavljaju. Jedno od
njih dvoje pokosilo je korov za ovu prigodu.
Profesor odjednom skrene prema njima. Rukuje se s njima. Prema
njegovom divljem gestikuliranju, zakljuila sam da profesor svojom
spravom eli prijei i preko prednjeg i stranjeg dvorita. Gibbsonovi
ivahno kimaju potvrdno.
Razmiljaju li o prodaji filmskih prava? Je li to navelo gu Gibson
da opere kosu i stavi japanke i nove flastere? Nada li se da e dodati
zahvalnicu ispod znaka Bez icanja na kojoj pie da je ova kua
povijesna znamenitost, poput kue Lizzy Borden14?
Kapija zazvecka iza mene, i stranje je dvorite odjednom u sreditu
pozornosti. Dugim koracima ulazi jo etvero ljudi. Dva pandura u
trapericama podiu lopate i detektor metala. Dvije ene u zatitnim
forenzikim odijelima s neupaljenom svjetiljkom i velikom kamerom.
Njihov dolazak signalizira da je moje muno ekanje gotovo dolo
kraju.
S druge strane dvorita, jedan od uniformiranih pandura ve ree
lokot na podrumu. Povue vrata i ona brzo popuste. Naglo poskoi
unatrag i naglo dlanom prekrije nos i usta kao to uine svi unutar
radijusa od tri metra. ak i Jo koja mi je rekla da je na mjestu tragedije
11. rujna osjeala vonj koji nikad nee zaboraviti.

14

Lizzie Andrew Borden, iz Fall Rivera, Massachusetts, bila je optuena pa potom

osloboena svih optubi za ubojstvo oca i maehe tijekom medijski popraenog
suenja 1892. godine.

173

Sad se sve odvija prebrzo. Jedan od istraitelja mjesta zloina urno

dijeli maske. Jedan pandur u trapericama nestaje u rupi poput okretne
zmije. Dodaju mu lopatu i svjetiljku. Sljedei nestaje forenziar.
Prostor mora biti vrlo malen jer svi ostali ostaju iznad zemlje.
Nestrpljivi. Brbljaju u rupu.
G. Bell nam nikad nije dopustio da otvorimo ta vrata, Odvratno je
ondje dolje, djevojke.
Prazne plastine vree za dokaze baene su u podrum. Nakon
petnaest minuta, dvije se vree vraaju na povrinu, natrpane. Polae ih
se uz stranju ogradu.
Forenziarka izviri glavom iz rupe i migom dozove pandura s
detektorom metala. U sluaju da ima nakita? Mogla bih im rei da je
Lydia uvijek nosila tanki vjenani prsten sa siunim crvenim rubinom
svoje bake. Pitam se po stoti put u posljednja etiri dana zato panduri
nisu mogli pronai nijednog lana obitelji Bell pretragom javnog
registra. Kao da su nestali s lica zemlje.
Jo prui ruku forenziarki, prekrivenoj prljavtinom i blatom, koja se
penje kroz vrata. Pandur s detektorom metala sputa se kako bi je
zamijenio. Gibsonovi mljaskaju ips i meusobno si dodaju plastinu
posudu s umakom. Geolog metodino svojim strojem prelazi preko
terena kao takama, zaustavljajui se svako toliko kako bi proitao graf.
Cirkus.
Jo jedna vrea s dokazima dodaje se iz rupe. Pa jo jedna, i jo
jedna. Sve ih se slae uz stranju ogradu. Na kraju, osam crnih vrea,
poput nezgrapnih paukova s otkinutim noicama. Naposljetku izlaze
oba pandura, crni od koljena nadolje, i hitro skidaju rukavice od
lateksa. Grupa se stisne za kratak razgovor.
Jo se okrene i pogledom prijee dvorite dok joj oi ne zastanu na
meni. Krene prema meni, lica izobliena od zabrinutosti, najduih
dvadeset metara u mom ivotu.

174

Kako sam tako dugo mogla ostaviti Lydiju ondje dolje? Zato to
nisam shvatila prije?
Joina ruka na mom ramenu je teka. Nismo nita pronali, Tessa.
Ii emo jo malo dublje, no ve su kopali metar duboko i naili na
ilovau i vapnenac. Ubojici bi trebala vjenost da to prokopa. ini se
vrlo malo vjerojatnim da jest.
to... je u vreama?
Netko je koristio mjesto kao spremite za korov. Bilo je mnotvo
razbijenih kraga i trulog voa i povra. I nekoliko sad ve mrtvih
krtica koje su se nekako probile unutra na posljednju veeru. Od
visokog stupnja vlage sve se ueglo. Pukotine u betonu.
Tako mi je ao... to su svi protratili vrijeme na mene.
Nita u meni ne osjea to aljenje. Lydia bi mogla biti iva. Ono je
cvijee moda zaista poslala ona. Osjetim val iznenadne radosti.
Ipak emo pregledati sadraj onih vrea u laboratoriju. Znali smo
da je ovo pucanj u prazno. Doslovno. No ja volim poduzeti ba sve. I
provjeriti svaki kliej. Pokuava me nasmijati.
Iza nje je profesor dovezao spravu tono ispod razjapljenih usta
podruma. Skupila se omanja grupa, ukljuujui Gibsonove koji su se
provukli ispod policijske trake. Netko vikne iz sredine kruga. Momci u
uniformama odguravaju sve kako bi napravili mjesta za pandure i
njihove lopate.
Istraitelji mjesta zloina razgovaraju s profesorom kao da je sudac
koji e donijeti kritinu odluku. Okrenu se prema pandurima i pokau
koliko iroku rupu da iskopaju.
Mukarci kimnu i paljivo probiju povrinu tla.

175

Tessie, 1995.

Lijenik mi pria priu o sebi kao dvanaestogodinjaku.

Sigurna sam da e imati poantu, no voljela bih da napokon stigne do
nje. U posljednje je vrijeme posve kaotian.
Nervira me mrlja na njegovim naoalama, nervira me Lydia koja je
juer naveer sav moj Benadryl bacila u zahod i pustila vodu. Oprosti,
rekla je, no inilo se da je rije o neem ozbiljnijem, a ne samo o
oduzimanju ruiastih pilula. Neto se dogaa s Lydijom. Posljednja
dva tjedna zna zakasniti umjesto stii tono na vrijeme, a katkad se
uope ne nae sa mnom. Smilja neodreene izlike, obrazi joj se are i
zubima strue po ruiastom sjajilu na donjoj usni. Strano je loa
laljivica. Lydia e mi naposljetku rei to nije u redu, pa je ne
gnjavim.
Naravno, nakon dvije reenice prie, pitam se lae li on. Kae da je
bio bucmast djeak, a ipak ima ilave miie pod kouljom s krutim
ovratnikom nalik na iglom zabodenoga bijelog leptira. Jedanput sam
bubnula o njegovu ruku. Bila je nepomina, pravi beton, noga trkaa
koja izlazi iz ramena.
Svaki dan nakon kole vraao sam se u praznu kuu, pria.
Odjednom me strah za djeaka u praznoj kui, iako on sjedi meni
nasuprot, iv i zdrav bez vidljivih oiljaka.
Tessie, eli li da nastavim? Uznemirava li te ova pria?
Hm, ne. Nastavite.
Zimi je kua uvijek bila mrana i hladna. Tako je prva stvar koju
bih napravio kad bih otkljuao vrata, prije nego to bih spustio knjige
ili skinuo kaput, bio odlazak do termostata kako bih odvinuo grijanje.
176

Sve do danas, lupanje pei, miris topline koja stie... miris je samoe.
Tessie, slua li?
Da. Samo pokuavam otkriti pouku. Mislila sam da ete mi
ispriati kako vam se dogodilo neto strano. Razoarana sam.
Osjeam olakanje. Neodreeno zanimanje.
Shvatim da ja volim sve mirise vezane uz toplinu. Dim iz kamina
koji mi lebdi u susret tijekom hladnog, nonog tranja, ugljen na
rotilju koji objavljuje da je subota popodne. Cvranje masti svinjskih
odrezaka, krema za sunanje Banana Boar, vrui runici ubaeni u nae
staro suilo Kenmore. Nije mi moglo biti dovoljno vrue, pogotovo
nakon majine smrti. Toliko bih odvrnula elektrini pokriva da je
ostala crna izgorjela mrlja na plavoj tkanini, pa mi ga je tata oduzeo.
Jo se znam ispruiti kraj otvora za grijanje na dnu mamine garderobe i
itati. Nisam sigurna bi li preivjela proteklu godinu da nisam mogla
zalupiti staklenim vratima iza sebe, izvaliti se na lealjku na stranjem
trijemu i dopustiti brutalnom suncu da svaku crnu misao pretvori u
prah.
Miris je osjet koji je najizravnije povezan sa sjeanjem. Zna li ita
o Marcelu Proustu?
Hou li pasti ovaj test ako kaem ne? Jedva ekam rei Lydiji da
je lijenik iz eira izvukao depresivnoga francuskog filozofa sa
zavrnutim brkovima. To je velik korak naprijed. Lydia je mog
posljednjeg terapeuta krstila Pile malo nakon to je ena predloila da
proitam Pileu juhu za duu.
Ovo nije test. Ne moe pogrijeiti u ovoj sobi, Tessie. Njegov je
ton trom, predvidljiv i, shvatim, pomalo umoran. Jedan od
Proustovih likova prisjeti se cijelog dogaaja iz djetinjstva kad namirie
kolaie. Znanost otad progoni tu teoriju da miris izvlai duboka
sjeanja. Olfaktorni bulbus smjeten je u blizini i neposredno
komunicira s dijelom mozga koji sadri prolost.
Ovo, dakle, jest test. Govorite mi da mirisom mogu vratiti
sjeanje.
177

Moda. Postoje li mirisi koji ti... smetaju od dogaaja ?

Maslac od kikirikija, maslac od kikirikija, maslac od kikirikija. Tata
je ispitivao Bobbyja i mene prolog tjedna zato je gotovo puna
staklenka Jifa u smeu. Bobby me nije odao.
Miii u bedrima i nogama odjednom se zgre.
Tessie, to se dogaa?
Ne mogu disati. Privukla sam koljena sve do brade. Prsti su mi u
uima.
Zato se ne mogu sjetiti? Zato se ne mogu sjetiti?
Zagrlio me jednom rukom. Govori neto. Glava mi padne na
njegovo rame. Osjetim kako se neznatno ukoi, pa opet opusti. Njegovo
je tijelo toplo, termofor, poput tatinog. Ne znam i nije me briga je li to
prikladno ponaanje za terapeuta.
On je toplina.

178

Tessa, sadanjost

Provela sam etrdeset i pet minuta pod tuem, ali ne pomae. Hodam
gore-dolje po kui. Otvorim hladnjak, otpijem velik gutljaj soka od
narane iz boce, zalupim vratima. Pokupim telefon s pulta. Razmiljam
da nazovem Charlie. Billa. Jo. Zaustavim se.
Prkam po Facebooku. Ukopam stari iPod svoje keri u zvunike i
odvrnem ton do kraja, do samoga kraja, i putam da mi puni vibrato
Kelly Clarkson masira mozak. Razmjestim limenke u kuhinji, asopise,
potu, Charliene razbacane papire i biljenice. Sloim, pa ponovno
presloim preostali komad satena na podu. Opsjednuto razmiljam o
urednim, preciznim kutovima u kui gdje se stvari obino kotrljaju
preputene hirovima plime i oseke.
elim, moram saznati sadraj kutije iskopane prije sedam sati u
blizini Lydijina podruma. S mjesta pod strehom nisam mogla razabrati
nita osim da je od metala, velika oko sedamdeset kvadratnih
centimetara i da ju je forenziarka oprezno i lako izvukla s plavim
rukavicama od lateksa. U tom su trenutku panduri poeli istiti stranje
dvorite od suvinih ljudi, poput mene. U sve glasnijem amoru
glasova, Jo nije ni pogledala u mom smjeru. Bill i asistentica okrunog
tuitelja opet su se pojavili i zajedno stajali s jedne strane rupe,
prekrienih ruku, promatrajui.
Kucanje na vratima, tri kratka udana, naglo mi je privuku pozornost.
Provjerim jesam li u pristojnom izdanju. Odgovor je, nisam. Gole noge
i bosa stopala. Jedina stvar koju imam na sebi je Lucasova stara
maskirna majica kratkih rukava iz vojske koja je dulja desetak
centimetara od komada ipke koju Victorias Secret zove donje rublje.
Bez grudnjaka. Zgrabim kratke hlae s hrpe oprane odjee na kauu i
hitro uskoim u njih, jedna noga pa druga.
179

Jo dva uporna udarca.

Kratke hlae su Charliene i jedva da proviruju ispod majice kratkih
rukava pa se i dalje ini da nemam nita na sebi. No, dovoljno dobro.
Primaknem oko pijunki. Bill.
Savreno je uokviren ovalom, kao da stoji u siunoj, siunoj slici
iz nekog drugog vremena. Kosa mu je mokra i zaeljana unatrag.
Gotovo mogu namirisati sapun.
Znam da nije ovdje kako bi razgovarao o Lydiji. Skoro smo se
poljubili na onom ploniku. Nijema debata razvija se meu nama sve
otkad je glavom okrznuo morsko staklo iz Galvestona koje visi sa
stropa u mojoj sobi.
Otvorim vrata. U izblijedjelim je levisicama i ima leeran, nestalan
osmijeh na licu koji e me veeras dovesti u nevolju. Ne mogu prestati
zuriti u njegova usta. U svakoj ruci ima bocu vina. Crvenog i bijelog.
Obzirno, jer ne zna koje volim, a ne volim nijedno. U noi nalik na
ovu, ja sam skroz na skroz djevojka za pivo. Vruina koja ispunja
nekoliko metara razdaljine izmeu nas sad je oigledna, i od nje mi se
ari koa. Opravdanja, poricanja, injenica da sam majka
etrnaestogodinjakinje, a njega vjerojatno jo pitaju za osobnu sve to
je nepobitno odbaeno nakon to se raspadnem u njegovim rukama.
Bill mi je otad jedva rekao koju suvinu rije.
U ovom smo trenutku iste osobe koje smo bili prije nego to smo
sjeli na plonik, i dvije vrlo razliite.
Ovo nije dobra ideja, kaem.
Nije, kae on i ja ire otvorim vrata.
*

Imam ni vana pravila kad je rije o seksu.

Moram bili u stabilnoj vezi.
Ne moe se dogoditi u mojoj kui, u mom krevetu.
180

Mora biti mrak.

Bill ostavi boce vina na stoliu u hodniku i zalupi vratima ne rekavi
nita. Gurne me uza zid. Njegovo tijelo jo je hladno od nonog zraka,
no njegovi prsti i usne na mojoj koi su poput plamenova noenih
vjetrom. Moje ruke su oko njegova vrata, pritiem svoje tijelo o
njegovo, isteem vrat. Odavno nisam bila tako sigurna da bih trebala
biti iva. Od toga mi se pomalo vrti.
Rukom mi njeno dri bradu. Njegov je pogled dovoljno dug i
dovoljno promiljen da me uvjeri kako tono zna to ini. Ja pomislim,
Ako sad skrenem pogled, ako zaustavim ovo, bit e u redu, gotovo kao
da se nikad nije dogodilo. No on se nagne kako bi me opet poljubio, i ja
sam izgubljena. elim da zauvijek potraje ovaj intiman ples u mom
hodniku. Njegove ruke su se provukle ispod moje majice i klize uz
moja lea.
Ne bunim se kad me podigne i odnese niz hodnik. Obgrlim ga
nogama oko struka i ostavim svoja usta na njegovim.
Njeno me spusti u mojoj sobi. Glavom opet okrzne staklo,
proizvede titraje tihe glazbe. Skine moju majicu. Svoju majicu. Polegne
me na moje mekane, neuredne plahte. U trenu smo ovijeni jedno oko
drugog, poput ljudi koji su stotinama puta vodili ljubav. Zatvorim oi i
poput vrtloga klizim do dna rijeke.
Tessa, ti prelijepa djevojko, zastenje dok osjeam njegov dah uz
vrat. Izluuje me.
Izluuje.
Moda jo jedna od njegovih reenica. Moda zadnji oajniki potez
kako bi se jedno od nas dvoje urazumilo.
Neznatno se povuem, no ne i dovoljno da bi mogao vidjeti oiljak u
blizini moje kljune kosti. Dosad je bio previe zauzet da to primijeti.
Uvijek sam tako oprezna. Nikad toliko eljna ljubavi ili strasti da bih
zaboravila. Rukom posegnem za prekidaem na svjetiljci kraj kreveta, i
zaustavim se. Njegovo je lice, zbog arulje, napola pod svjetlom, a

181

napola u sjeni. Svi mogui klieji ispune mi glavu. Svjetlost i mrak,

ivot i smrt, istina i la, komedija i tragedija, dobro i zlo, yin i yang.
Zlatni deko odvjetnik i djevojka obiljeena vragom.
Jednom rukom izvlaim ukosnice kojima sam podigla kosu. I ja
znam tono to radim. Jedan izraz njegova lica nikad neu zaboraviti,
zauvijek u ga pamtiti, bez obzira na to to e se dogoditi poslije.
Bez obzira hoemo li iznevjeriti Terrella.
Bez obzira hoe li nas moje udovite oboje pojesti ive.
Posegnem rukom i ugasim svjetlo.
Ovo je jedno pravilo koje veeras neu prekriti.
Seks je jedino vrijeme u kojem oboavam mrak.
*

Ovaj? pita. Prstom slijedi blijedu crtu na mom glenju, i ja zadrhtim.

Od kirurkog zahvata. Zna da sam slomila gleanj... te noi.
Molim te, doi ovamo. Povuem ga za kosu, i on me ignorira.
A ovo? Vrhom prsta prekrio je siunog leptira iznad moje desne
bedrene kosti.
Impuls netom prije suenja, odgovorim. Odjednom me preplavi
sjeanje na otru bol od igle. Kad sreem ljude prekrivene tetovaama
kako ivahno avrljaju o sljedeoj, razumijem njihovu ovisnost.
Samo elim biti slobodna. Leptiri su slobodni.
U glavi mi odzvanja Lydijin glas. Citirala je te reenice iz Sumorne
kue majstorici tetoviranja tijekom festivala na dravnom sajmitu.
Lydia je licem prema dolje leala na istom runiku na metalnom
krevetu. Preklop od atora bio je sputen, u atoru je bilo vrue kao u
penici. Lydijine traperice bile su raskopane i neznatno sputene preko
zaobljenja njezina glatkoga bijelog kuka. Ja sam bila prva, neobino

182

odvana. Jo vie su me igala krila tetovae dok sam gledala ovog

stranca kako Lydiji urezuje identinog leptira.
Billovi prsti me zovu natrag u sadanjost. Polako, centimetar po
centimetar putuju mojim tijelom, istrauju kao da kliniki skupljaju
dokaze za sud. U posljednjih sat i pol, to je prvi znak da mi radi mozak.
Kosa mi prekriva desetak centimetara dugu crtu iznad lijeve kljune
kosti. On je makne u stranu. On zna.
Priaj mi o ovom, kae.
To je oiljak kojeg se najvie sramim. Izgleda kao rad mog
udovita, kao da ga je samo urezalo tintom. U stvarnosti nije vlastitom
rukom ispisalo nijedan od mojih oiljaka. Lijenici u hitnoj slubi
malo su paniarili te noi kad su me... pronali. Svi su paniarili.
Medicinski tehniar me na rukama unio kroz vrata hitne slube,
vritei. Poslije je kardiolog bio bijesan. Rekao je da e mi u jednom
trenutku ugraditi pacemaker, ali ne te noi. Ne tako brzo. Rabili su ice
koje bi bilo teko izvui, pa su ih ostavili unutra. Tijelo mi se malo
ukoi dok mi njuka vrat. Ovo ne moe biti nita novo za njega. Jadna
mala pacemaker djevojica. Al Vega je to istaknuo tijekom
svjedoenja. Zar se toga ne sjea iz transkripta?
Sjeam se, ali sam to htio uti od tebe.
Ovo je, dakle, radno vrijeme za Billa. Ljubavna se arolija slegnula
poput arenih konfeta nakon zabave.
Da nazovemo Jo i pitamo to je u kutiji pronaenoj kod Lydije?
Mijenjam temu. Pokuavam ne zvuati povrijeeno.
Ona mi vjeruje, nazvat e. Pokuaj ne misliti na to.
to je s Charlienim ocem? upita nenadano. Je li u igri? Volim
znati ako imam konkurenciju.
Njegovo pitanje mi zazvui neprikladno. Lucas bi rekao da se nitko
ne moe natjecati s njim. Openito je prilino pun sebe.
On je vojnik. Ego ga dri na ivotu. Dodirnem Billov obraz.

183

Godinama nismo bili zajedno. Ne ovako.

Bill i ja nelagodno se kreemo u krivom smjeru. To je pogreno.
Zato obino slijedim svoja razborita pravila za seks. Nagnem se kako
bih zgrabila majicu na podu kad mi sine da bih trebala usvojiti jo
jedno pravilo: Nikad nemoj nositi maskirnu majicu jednog mukarca
dok vodi ljubav s drugim.
Nemoj ii, kae Bill njeno. Zaepit u. Ostani sa mnom. Opet
me potegne prema dolje, stisne svoje toplo tijelo uz moja lea i baci
poplun preko nas. Ne mogu odoljeti toplini.
*

Ne mogu zaspati.
Ugnijezdim se uz Billova lea. Zatvorim oi i odlutam.
Opet sam u atoru, promatram kako Lydijin leptir dobiva krila.
Majstorica tetoviranja nije tako stara. Moda ima dvadeset i pet godina.
Nosi topi crvene, bijele i plave boje, s naramenicama, koji otkriva
mnogo koe. Lea su joj prekrivena starim bijelim oiljcima, vjerojatno
od remena.
Tetovaa od etiri rijei drsko prelazi preko oteena platna.
Jo sam tu.

184

Tessie, 1995.

Tessie, slua li?

Uvijek to sluanje.
Usne su mi zalijepljene za slamku u ai Dr Peppera. Lie koje
svako toliko okrzne uredske prozore od prolog je tjedna poprimilo
sjajnu crvenu boju. Nikad nisam vidjela takvo uareno stablo u
kolovozu, kao da ga je odabrao Monet i zapalio ga igicom. Pomislim
da Bog koristi to stablo kako bi me podsjetio da budem zahvalna to
vie nisam slijepa. No on je prevrtljiv Bog jer inae ne bi ni oslijepjela.
Protrljam mrlju od makare i znoja koja mi pee oi. Lydia u
posljednje vrijeme opsesivno isprobava novu minku, dok se ja trudim
biti mutna slika koju nitko ne primjeuje. Eksperimentirala je na meni
dok nije usavrila nijansu kojom prekriva moj oiljak Maybelline Fair
Stick 10 u kombinaciji s tubom odvratne zelene boje i s Cover Girl
Neutralizer 730. Sve je to zapisala, ukljuujui redoslijed kojim to
nanosim, a onda je sredila sebe pred mojim zrcalom u kupaonici.
Izgledala je prekrasno kad je bila gotova. Moj tata je jedanput rekao, ne
zlobno, da e svaki momak u koli juriti za Lydijom ako ne otvara usta.
Dok je nanosila sloj prozirne maskare i mazala usne ruiastim
sjajilom, ispriala mi je sve o Erici Jong i evi bez lica. To je prvi put
da sam ula kako izgovara rije na , to je bilo kao da je ispalila pucanj
koji je ubio ostatak naeg djetinjstva.
Seks sa strancem, objasnila mi je. Bez kajanja. Bez osjeaja
krivnje. Sve se vie osjeam kao kota koji se okree u blatu dok
Lydia dri nogu na gasu.
Lijenik mi prekinu tok misli. Tessie, to je s tobom danas? O
emu razmilja?
185

evi bez lica. Kako se rijeiti oiljaka.

Vrue mi je. Pomalo se dosaujem.
U redu, to kae na ovo. to si osjeala najvei dio vremena otkad
si bila ovdje prije dva dana? Otkad si me zagrlio na kauu i ponaao
se kao ljudsko bie?
Ne znam. Vrpoljim se. Mrzim taj njegov obiaj zapoinjanje
intimnog razgovora dok stoji nekoliko metara daleko od mene.
Mislim da osjea krivnju. Gotovo stalno. Od samog dogaaja. I
dalje ga zaobilazimo.
Polako pijem iz plastine ae i zurim u njega. Dogaaj Aha, jo me
izluuje kad to kae.
Zato bih se osjeala krivom?
Jer misli da si mogla sprijeiti to ti se dogodilo. Moda i ono to
se dogodilo Merry.
Imala sam esnaest godina. Bila sam sportaica. Ne znam tono to
se dogodilo, ali sigurna sam da sam to mogla sprijeiti da sam obraala
pozornost. Nije da sam dvogodinjakinja koju se moe ubaciti u auto
poput jastuka.
Naposljetku sjedne meni nasuprot. Pogodila si sr problema,
Tessie. Nema ni dvije, ni etiri ni deset godina, Tessie. Ti si
tinejderka pa misli da si prilino pametna. ak i pronicljivija od
odraslih. Tvog oca. Tvojih uitelja. Mene. Zapravo, mrzim to ti to
moram rei, ali nikad vie u ivotu nee se osjeati toliko
pronicljivom. Lydia mrzi mukarce koji ne nose arape i izgledaju kao
besposliari, a upravo sad, mrzim ih i ja. Zurim u njegov biserasti
gleanj s ispupenom kosti i mislim kako smo svi mi samo hrpa runih
dijelova. Osjeam toliko proturjenih emocija prema ovom mukarcu.
U ovom trenutku, prema mukarcima openito. Da doista eli postii
neto, pitao bi me o tome.
I Rebecca je mislila da je pametnija, kae.

186

Ime njegove keri propara vlaan zrak poput granate. Vie se ne

dosaujem, ako je to bila njegova namjera.
Postoji razlog zato osjea potrebu kriviti sebe, nastavlja. Po
svemu to je bilo reeno, ti si bila vrlo oprezna djevojka. Ako prihvati
krivnju odlui da si napravila sporadian, pogrean korak moe se
uvjeriti da ovo nije bio nasumian dogaaj. Ako krivi sebe, moe
vjerovati da svoj univerzum jo ima pod kontrolom. Nema ga. I nikad
nee.
A to je s vama? upitam. Kladim se da jo mislite da je Rebecca
iva, dok se ona raspada u blatu neke rijeke ili je razdiru kojoti.
Dopustite mi da ja vas prosvijetlim. Rebecca je mrtva.

187

Tessa, sadanjost

Izlazak sunca obojio je sobu u ruiasto. Najbolji dio dana za razgovor

s anelima ili fotografiranje, po djedovu miljenju. Za divljenje
oblacima koje poput pera flaminga odnosi vjetar, po miljenju Sir
Arthura Conana Doylea.
Za bacanje nonih udovita u stranji dio ormara.
Bill uvlai dugu, mravu nogu u traperice. Njegova lea su gola,
iroka, isprepletena miiima. Prolo je mnogo vremena otkad sam se
posljednji put probudila u subotnje jutro s nekim u krevetu tko nema
krzno ili nije bolestan. Pokuam identificirati osjeaj u utrobi. Moda
strah? Nada?
Charlie se vraa autobusom tek za dva sata, no poslala je niz poruka
koje su stizale tijekom tree, lijene runde voenja ljubavi. itam ih
naslonjena na uzglavlje s plahtom edno navuenom preko prsa.
Tree mjesto . Trener dobio nogu.
Zaboravila trebam tubu plavoga gela za kosu za bio lab u ponedjeljak. Soooory.
to je za veeru?
Billov mobitel zvoni na nonom stoliu dok ja razmiljam gdje
nabaviti tubu plavoga gela za kosu, a da se ne vratim u 1965. Podignem
njegov telefon i dobacim mu ga, no ne i prije nego to pogledam ime
pozivatelja.
Dr. Kost.
Loe procijenim udaljenost preko ispremetanog popluna, no Bill se
nagne naprijed i ulovi telefon. Namigne mi.
188

Sjeam se kad mi je prvi put namignuo mukarac. Lydia je puhala

jedanaest svjeica, s jednom dodatnom, dok sam promatrala kako se
oko njezina oca otvara i zatvara ispod nepravilne obrve koja nikad vie
nije potpuno zarasla nakon nezgode u mehaniarskoj radionici.
Dr. Kost. Jo zove, moda da nam otkrije tajne kutije? Satima, ak i
dok mi je Billov jezik odvraao pozornost, u mislima sam radoznalo
otvarala i naglo zatvarala poklopac.
Kutija je puna pijeska, dovoljno svilenkastog kako bi mi klizio kroz
prste poput vodopada.
U njoj su nagurane eljusti djevojaka koje se zlobno cere iz svakog
kuta.
U njoj je paketi zavezan svjetlucavom crnom vrpcom napravljenom
od Lydijine kose.
Hej. Bill tiho razgovara telefonom i pogledava me. Slua ne
prekidajui je barem minutu. Aha. Mogu nazvati Tessu.
U tom trenutku zatvori lic na trapericama pridravajui telefon
izmeu uha i ramena.
Lijenik me je tijekom naih seansi nauio da mogu ekati pet
godina da spavam s ovim mukarcem, a da ga zapravo ne upoznam.
Lijenik je govorio openito, naravno. Vjerovao je da se najdublje
mane i vrline neke osobe otkrivaju za velikih kriza ili one zauvijek
ostanu zakopane. Sjeam se kako sam izlazei iz njegova ureda tog
dana razmiljala da je tuno to obini, dosadni ljudi neprestano umiru,
a da nikad nisu otkrili da su heroji. Zato to se neka djevojka nije
utapala u jezeru pred njima ili susjedovu kuu nije zahvatio poar.
Bit u ondje za otprilike sat vremena, kae Bill.
Nas petero ugurano je u siunu sobu, svi izgledamo kao da je
neprospavana no iza nas.

189

Jo je u sportskim hlaicama i izlizanoj majici kratkih rukava s

natpisom Moli za Moorea, OK.15 Bill je u istoj odjei kao sino. Alice
Finkel, asistentica dravnog tuitelja koja voli flertovati, skriva se ispod
lica napravljenog preciznou jedne Mary Kay, i tako je oajniki
zainteresirana za Billa da je to bolno gledati. Porunica Ellen Myron je
u wranglericama, s pitoljem zataknutim za remen.
Ja sam usredotoena na tri uredno poredane plastine vreice s
dokazima.
Svrbe me prsti, elim ih rastrgati i zapoeti ovu mranu zabavu.
Porunica Myron se nakalje.
Tessa, kae porunica Myron, tri su predmeta bila pronaena u
kutiji iskopanoj u stranjem dvoritu Lydijina doma iz djetinjstva.
Nadamo se da moete identificirati te predmete.
Nije bilo... kostiju u njima? upitam. Samo mi reci, kvragu. Reci mi
da ste pronali komad Lydije.
Ne. Nita slino tomu. Porunica Myron istrese jednu od vreica.
Smjesta prepoznam malu knjigu. Zlatna, izlizana naslovnica. Crte sa
utim cvjetovima i zelenima mladicama koje se penju prema naslovu.
Prie i pjesme E. A. Poea.
Mogu li je uzeti u ruke? upitam.
Ne. Nemojte je dodirivati. Ja u umjesto vas.
Lydijina je, potvrdim. Bila sam s njom kad ju je kupila. Njezin
tata nas je odvezao u Archer City do knjiara Larryja McMurtryja.
Zato bi Lydia zakopala tu knjigu? Nakon moje otmice, vjerojatno je
oistila sobu od svega sa utim cvjetovima. No Lydia se ne bi mogla

15

Moli za Moore, OK. Grad Moore, u dravi Oklahoma, bio je pogoen tornadom
3. svibnja 1999. OK predstavlja igru rijei. OK kao okej ili kratica za Oklahomu. (op.
prev.)

190

zauvijek razdvojiti od dragocjene knjige. Uinila bi to romantinim,

stavila je u vremensku kapsulu koju bi iskopala poslije.
Osim to se nikad nije vratila.
Porunica Myron stavi knjigu u stranu te palcem i kaiprstom
podigne drugu vreicu. A ovo?
Bolno progutam i pogledam poblie. Klju? Ne prepoznajem ni
porazbacane kljueve u vlastitoj ladici punoj svatarija.
To, dakle, znai ne?
Znai ne.
Vrijedi pitati.
Porunica Myron posegne za treom vreicom. Podigne je,
dvadesetak centimetara od mojih oiju.
Soba eka na mene.
Tik, tik, tik.
Mogu li to svi uti? Ne znam je li to moj pacemaker koji nikad ne
ispusti ni zvuk ili jelenje srce zarobljeno u onoj kutiji.
S deset sam mogla recitirati svaku rije Izdajnikog srca. Lydia je
naravno bila bolja u tome. Jedanput je sakrila glasan sat ispod mog
jastuka.
Tessa? Bill me uhvati za ramena. Njiem se. Kucanje je glasnije.
Njegov sat, kvragu, kraj mog uha. Tik, tik. Odgurnem mu ruku.
Mislila sam da se izgubio. To je glas potresene tinejderice. Ona
ga je sigurno uzela.
Tko ga je uzeo? Glas porunice je otar.
Lydia. Lydia ga je uzela.

191

Tessa, 1995.

Lijenik ve sjedi na stolici tik do kaua. Ne potrudi se ustati i

pozdraviti me. Po izrazu lica ne mogu otkriti ljuti li se jo na mene
zbog prolog tjedna kad sam mu otrovno dobacila da su njegovu ker
pojeli kojoti. Svakako se nije usprotivio kad sam ustala i epirei se,
izila.
Bacim torbu na pod, strovalim se na kau, prekriim noge tako da
mi suknja sklizne gore da ima to vidjeti. Nije ni najmanje
zainteresiran. Mogla bih biti njegova osamdesetogodinja teta. Moje
lice uareno je od bijesa, ali ne znam zato. Vrtim prsten na prstu
prieljkujui da je to njegov vrat.
Tvoja majka, kae mirno. Pronala si je onog dana kad je
preminula.
Odmazda za prizivanje njegove keri. Danas rukuje svojim
najotrijim noem. On otvara mjesto u kojemu uvam otru bol jer mi
ona nedostaje. elim vrisnuti, razbiti tu ugodnu, profesionalnu masku s
nevidljivom gumicom koju naglo stavlja. Katkad se pitam jesam li
umrla u onoj rupi. Je li ova soba istilite u paklu, a sve ostalo tata,
Bobby, Lydia, udovite, O. J. dio sna kad me vrag pusti da spavam.
Odluuje li ovaj sudac u koulji na pruge hoe li me baciti u zakljuano
potkrovlje s hrpom brbljajuih Suzana ili osloboditi kako bih zauvijek
proganjala naeg ubojicu.
Odlazim. Kaem to, no ostanem sjediti na kauu. Dosta mi je
vaih glupih igrica.
Ti odluuje, Tessie .
Bila sam u kuici na drvetu.

192

Viknula je moje ime kroz kuhinjski prozor. Mislila sam da eli da joj
pomognem sa suem. Uvijek je radila nered. Posvuda mast i brano.
Zagorjele tave. Prljave posude u sudoperu. Tata je rekao tla je to cijena
za kekse koji se mrve u ustima, kremaste glazure, pohane bamije s
krumpirima i rajicama koje smo jeli kao kokice, ili hladne kao ostatke.
Bila sam u kuici na drvetu. Ali ignorirala sam je.
Pronala si je u kuhinji na podu.
Srce mi udara o prsa.
Imala si osam godina.
Lice joj je poplavilo.
Umrla je od sranog udara, kae on.
Povuem donji dio njezine pregae. Prekrijem joj lice.
Jesi li ljuta to nije ovdje? to te je ostavila?
Bila sam u kuici na drvetu.
Nisam dola kad me je zvala.
Krivnja sad slobodno luta. Gotovo nepodnoljivo.
Da, izdahnem.

193

Tessa, sadanjost

Predmet u treoj plastinoj vreici za dokaze na Joinom stolu je

siuan, vjerojatno ni od kakve vanosti za ikoga osim mene i njegove
prve vlasnice, male djevojice u nabranoj suknji koja je ve dugo mrtva
i pokopana.
S petnaest godina, pronala sam prsten na dnu koare pune smea u
trgovini antikvitetima u Stockyardsu. Bio je toliko slijepljen od
prljavtine da nisam vidjela umetnuti biser, nalik na mikroskopsko
paukovo jajace, dok se nisam vratila kui. Prsten je savreno pristajao
na moj mali prst. Vlasnica trgovine rekla mi je da je to viktorijanski
djeji prsten iz 1800-tih, vjerojatno pozlaen, i zato mi ga moe dati za
trideset i pet dolara, sigurno ne za navedeni sto i jedan dolar. Lydia je
uzvratila eni da ne bi ni znala da postoji prsten da mi nismo uetale.
Tessie ga je jednostavno mogla ugurati u dep, srdito je rigala Lydia,
na to sam ja gurnula dodatnih dvadeset i pet dolara svoga boinog
novca preko pulta i izgurala svoju najbolju prijateljicu kroz vrata.
Na pola puta niz blok kua, Lydia je odluila da sam kupila prsten
protivno volji svemira i da ga trebam vratiti. Nositi nakit mrtva stranca
donosi nesreu. Tko zna kakve su se strane stvari dogodile djevojici
koja ga je nosila ? U viktorijansko doba djecu su odgajale okrutne
dadilje, a roditelji su ih viali samo jedanput na dan u dogovoreno
vrijeme. Winston Churchill rekao je da mole izbrojati koliko ga je puta
zagrlila majka.
Kad smo stigle do autobusne postaje, Lydia je bila jo upornija,
dosegla je viu razinu ludila nego obino. Brzo je povezala prljavi, mali
predmet na mom malom prstu s dijamantom Hope. Rastao je u zemlji
1.1 milijardu godina prije nego to je eksplodirao iz zemlje i zatim
prokleo gotovo sve koji su ga dotaknuli. Marie Antoinette odsjekli su
194

glavu, a njezinu prijateljicu princezu rasjekli su sjekirama i vilama.

ak je urekao i potara koji ga je dostavio u Smithsonian. Njegova je
obitelj umrla, noga mu je bila zgnjeena, a njegova kua nestala je u
poaru.
Moete rei to god elite o Lydiji Frances Bell i njezinom
budalastom brbljanju, no govorila je stvari koje nikad nisam zaboravila.
Da je sad ovdje, naizmjence bi bila konsternirana i oarana to glumi u
morbidnoj prii nalik na one koje je prodirala i uvijek iznova
ponavljala.
Porunica dri prsten s biserom, nalik na slijepo oko, okrenutim
prema meni. Svi su uljudno utihnuli. Gui me teina njihova
oekivanja.
Da, pripadao je meni, potvrdim. Nestao je netom nakon to sam
svjedoila na suenju. Lydia je mislila da prsten nosi nesreu i nije
htjela da ga vie nosim.
Zato je mislila da nosi nesreu?
Biseri donose suze. Samoubojstva i ludilo, ubojstva i sudare
vlakova.
Mislila je da se ne bi trebao nositi nakit mrtvih ljudi, osim ako nije
pripadao nekome koga si neko poznavao. Povijest joj je bila vana. I
bila je u pravu, sloila se Suzana govorei mi u uho.
Istina je prsten je bio na mom prstu kad me je bacio u rupu. Sve
ostalo to sam nosila te noi moje omiljene crne tajice, tatinu majicu
kratkih rukava Michigan, ogrlicu s kriem koju mi je darovala teta
Hilda za krizmu nestalo je. Lijenici u hitnoj slubi razrezali su sve i
predali policiji.
Deurna bolniarka bila je prva koja je opalila prsten dok je
provjeravala infuzijsku otopinu, nekoliko sati nakon ugradnje
pacemakera. Osjeala sam kako ga skida, kako njezini prsti poput pera
klize preko mojih. . Kad sam se probudila, ostao je stisnuti, bijeli
krug na mjestu na kojem je bio prsten. Nakon mjesec dana otkrila sam

195

da je netko ugurao bolniku Bibliju u depi moga kovega. Kad sam

je otvorila, omotnica s uguranim prstenom bila je zalijepljena za
Psalam 23.
*

Prva stvar na koju pomislim kad zaujem tresak je da je Charlie ispala

iz kolijevke. Potreban je trenutak svijesti kako bih shvatila da Charlie
nije spavala u kolijevci posljednjih trinaest godina. Lei kraj mene
zapetljana u plahte, crvena joj je kosa rairena po plavozelenoj
jastunici kao da pluta oceanom. Polako se prisjeam: naega
kasnoveernjeg maratona ivih mrtvaca, kokica i ipsa sa cheddarom.
Protuotrov za prepoznavanje neobjanjivih predmeta iskopanih iz
stranjeg dvorita najbolje prijateljice.
Ugasila sam TV u spavaoj sobi otprilike u jedan sat ujutro. To je
moglo biti prije trideset minuta ili etiri sata. Mrano je kao u rogu s
druge strane prozora. Ispruim ruku i dodirnem Charlieno golo rame
kako bih bila sigurna da ne sanjam. Barunasto je i hladno na dodir, ali
ne napravim uobiajenu stvar, ne pokrijem je.
Tihi amor dok se Suzane okupljaju u mojoj glavi kako bi vijeale.
Napipam telefon na krevetu gdje obino spava kraj mene: 3:33. Charlie
pravilno die i odluim je ne probuditi. Ne jo.
Opet ga ujem. Olovan zvuk neega to pada, poput poklopca
prtljanika. Dolazi izvana, negdje u blizini Charliene sobe, ali
definitivno ne iz unutranjosti kue. mugnem do ormara. Spustim se
na koljena kako bih pretraila mreu za cipele koja visi na vratima.
Drugi red gore, etvrti depi s one strane. Prstima stisnem svoj pitolj
kalibra .22. Nakon suenja nosila sam ga tri godine zataknutog za
remen veliine dva. Razmiljala sam o veem oruju, ali nisam htjela
da itko vidi ispupenje na mom koatom kuku. Osobito ne tata. Lucas
me je potajno nauio pucati kad se nismo uljali unaokolo i sluajno
napravili Charlie. Inzistirao je na jednoj stvari kad mi je prvi put u ruku

196

gurnuo pitolj: Idi u streljanu kao da je crkva, harem pedeset i dva puta
na godinu.
Uvijek sam se nadala da je u redu ee pucati nego moliti, jer se to
pokazalo tonim. Lucas me posljednjih deset godina nagovarao da ga
zamijenim za vei, ali ne mogu zamisliti nijedan drugi pitolj u ruci.
Prodrmam Charlie za rame, a ona zastenje. Nije jutro.
ujem neto izvana, apnem. Navuci papue. I ovo.
Dobacim joj majicu koja visi s moje koare.
Zbilja?
Zbilja. Ustani.
Zato ne zove policiju? Zvuk je priguen dok navlai kapuljau
preko glave.
Jer ne elim da budemo u veernjim vijestima.
Je li to tvoj pitolj? Mama.
Molim te, Charlie, samo uini to ti kaem. Iuljat emo se kroz
stranja vrata.
To nema smisla. Ta... stvar je ondje vani. Nemamo li zato alarmni
sustav toliko jebeno osjetljiv da se upali svaki put kad odvrnem
Vampire Weekend? Zar ne bismo barem trebale pogledati kroz prozor i
uvjeriti se da nije kamion sa smetlarima?
U trenucima poput ovog poelim da imam ker koja nije toliko
uvjerena u sigurnosni oklop svoje ljepote, inteligencije i atletske
spremnosti. Umjesto toga ona je identina Tessi prije kobnog dogaaja.
Obje su inzistirale da su zvukovi s one strane prozora tinejderi sa
sapunom i jajima, a ne udovita sa zahralim lopatama i pukama.
Veinom su bile u pravu.
Charlie, samo elim da uini to ti kaem. Za mnom.
Jo jedan tresak. Pa tapkanje.

197

Dobro, to sam ula. udno. Charlie ubrza korak dok navigiramo

mranim hodnikom i dnevnim boravkom. aluzine su sputene kao
obino, no ja ne elim upaliti svjetlo.
Slijedi na plan u sluaju poara, kaem. Idi do gice Effie.
Lupaj po njezinim stranjim vratima. Nazovi je ako se ne javlja. Evo ti
moj telefon. Ako nisam ondje za pet minuta, nazovi 911.
Zadri ga. Imam svoj telefon. to e uiniti?
Ne brini, Charlie. Samo idi. Tri.
Odgurnem je van kroz stranja vrata u potpuni mrak. Posljednje to
vidim je jelen koji je bljesnuo na njezinoj bjeloruiastoj pidami na
tokice dok je iezavao meu borovima na rubovima naeg zemljita.
Otpuem do prednjeg dvorita koristei grmove fotinije kao titnik.
Lupanje nije prestalo, samo se preselilo u mene, u moja prsa. Pitolj u
mojoj ruci je otkoen. elim ga se rijeiti. Veeras. Zauvijek. Provirim
kroz granu.
Koga vraga? etiri sive kocke zabijene su u zemlju nasred dvorita
poput nadgrobnih spomenika. Mala sjena lebdi kraj jedne, okupana
blagim svjetlom. Viktorijanska djevojica koja putuje kroz vrijeme u
potrazi za svojim prstenom? Snano trepnem kako bi nestala. Umjesto
toga, sjena se die. Dijete-duh pretvara se u mukarca s runom
svjetiljkom i sjajnom sivom najlonskom majicom.
Hej! Moj nepromiljen vrisak zapara zrakom.
Razaberem Nikeov znak, crnu kosu, ekinjavu bradu prije nego to
mukarac ugasi svjetiljku i otri.
Ako on tri, doavola, onda u i ja. Preko dvorita, niz cestu.
Toptanje nogu. On je prebrz da bude moje udovite. Mlade noge.
Noge za maraton. Jo sam brza, ali ne tako brza. Papue me udaraju po
peti.
Odjednom uspori. Moda je zakoraio u jednu od naih povijesnih
rupaga. Niani. Podignem pitolj kao upozorenje kad on pritisne
dugme na kljuu s daljinskim palei stranja svjetla parkirane limuzine.
198

Za nekoliko sekunda zalupe se vrata auta i on kripei odjuri. Ne mogu

razaznati registarsku tablicu.
Vraam se. U dvoritu nije groblje. Zurim u znakove od neobraenih
perploa. Mrnja svjetluca s njih.
CRNOOKA KUJO
NE UBIJ
POKAJ SE!!
TERRELLOVA KRV, TVOJE RUKE

Samo jedan od luaka.

Ne osjetim olakanje.
Odjednom sa sigurnou osjetim da me promatraju.
Charlie.
Susjedna kua jo je u mraku.
Jurnula sam do Effie. Lupam dovoljno snano po ulaznim vratima
da neto s unutarnje strane uz zveket padne na pod. Nitko ne otvara.
Odbacim papue na trijemu i otrim straga. Mislim na svoje
udovite, kako stoji pod prozorskom daskom. O svojoj keri u pidami
na tokice.
Udarim akom o Effiena stranja vrata. Jo vie tiine koja gui.
Promotrim stranje dvorite, otvorim usta kako bih viknula Charlieno
ime, ali nita ne izlazi.
Moj mahniti pogled zaustavi se na Effienoj upi straga u
neureenom vrtu. Za nekoliko sekunda snano potegnem vrata,
otrgnuvi ih napola sa zahralih arka. Charlie ui u kutu kraj dviju

199

vrea komposta. Telefon joj je stisnut uz obraz, napola joj osvjetljava

lice.
Mama! za sekundu je u mom zagrljaju. Auto se uz kripanje
zaustavlja kraj plonika. Pa jo jedan. Svjetla sirena prodiru kroz
grmlje.
Pribliava nam se velika pojava zasljepljujui nas runom
svjetiljkom.
Ja sam policijski asnik. Je li tko od vas zvao 911?
Da, ja sam Charlie. Ovo je moja mama. U redu smo.
Kimnem ne mogavi govoriti. S prednjeg dvorita zauju se osorni
glasovi.
I dalje nas pretrauje svjetlo policajca. Kad je oigledno zadovoljan
da nismo ozlijeene ili opasne, okrene ga prema upi. Svjetlo poput
vode kaplje u kutove, uz i niz zidove.
Ne vidi nita neobino jer misli da je ono to vidi savreno
svakidanje.
Ja vidim, ali ne razumijem. Samo znam da nije svakidanje. Redovi i
redovi vrtnih lopata.
Uredno vise na svakom centimetru prostora.

200

Tessie, 1995.

Vjeruje li u vraga, Tessie?

Sjajno. Kao da se toga dovoljno ne nasluam od tete Hilde.
Mislim to na vrlo metaforian nain. Danas elim razgovarati o
ubojici Crnookih Suzana. Mislim da bi pomoglo tvom svjedoenju ako
ga malo bolje razumije. Da je on od krvi i mesa. Ne mitske prirode. Ne
Modrobradi. Ne trol pod mostom.
Srce mi ubrzano zakuca. Ruka mi refleksno krene prema izboini
iznad lijeve dojke, metalnom komadu pod koom zbog kojeg moje srce
kuca minimalno ezdeset puta u minuti. Nervozno prstom prijeen
preko nekoliko centimetara dugog i ravnog oiljka.
Lydia ve trai bikini s naramenicama koje e ga prekriti.
Ne znamo nita o tom ljigavcu, kaem ukoeno. Nikad ni
neemo. Ne govori nita. Njegova obitelj kae da je normalan. Nikad
naglas ne kaem njegovo ime. Terrell Darcy Goodwin.
Jedanput sam lijeio serijskog ubojicu, kae. Bio je
najpametnija, najproraunatija osoba u prostoriji. Mogao je armom
izvui milijun dolara od bilo koje stare gospoe, i jest. Stopio se i
isticao se. Volio je upoznati svoje rtve i iskoristiti to znanje kako bi ih
na smrt prestraio.
estitka sa svinjom i tratinicama iz bolnice. Niotkud.
Misli li da ti ju je on poslao? upita.
Da. Mislim da sam od toga oslijepila.

201

Dobro, Tessie. Sjajan napredak. Bez obzira je li je poslao ili nije,

ona je bila okida za tebe. Ti kontrolira svoj um, Tessie. Nikad to
nemoj zaboraviti.
Kimam. Malo se crvenim iz nelagode zbog njegova komplimenta.
Moj pacijent znao je razliku izmeu dobra i zla, no jednostavno ga
nije bilo briga, nastavlja. Pomno je prouavao kako bi se trebao
ponaati. Mogao je glumiti empatiju jer je redovno sjedio u bolnikim
ekaonicama i promatrao. Proveo je godinu dana kao prodava odijela
u Brooks Brothers da bi otkrio kako se odijevati i govoriti. Koristio se
novinama kako bi krivotvorio biografije o sebi dok se selio naokolo.
No serijski ubojice rade pogreke. Ovaj jest. Nosio je sa sobom ostatke
rtava u prtljaniku svog auta jer si nije mogao pomoi. Oni zapravo
misle da nisu ljudi, ali jesu.
Jo mi nije jasno... zato.
Nitko zapravo ne zna. Moda nikad neemo znati. Lijenici su
neko vrijeme mislili da to ima veze s frenologijom. Koliko izboina
ima na lubanji. Ispostavilo se da je moj pacijent kliej. Krivio je
majku.
Jer...
Malo skreemo s teme.
Jeste li pokuali izlijeiti tog tipa? Dosaujem mu. Ili ste
pokuavali otkriti je li on taj koji je oteo vau ker?
Da, bez obzira na izglede, protivno svim pravilima psihijatrije,
elio sam vidjeti je li to mogue. No nije dobro zavrilo. On je
psihopat, Tessie. On je savreno sretan onakav kakav jest.

202

Tessa, sadanjost

Jo me zamolila da se naemo u parku Trinity, u blizini staze za tranje,

oko kilometar udaljene od ribnjaka s patkama. To se ini pomalo
neobinim. Preblizu mostu. Previe nalik na sluajnost. Je li me tko
osim malodobnog delikventa kolovanog od kue vidio kako kopam?
Prenosi li Bill Jo sve to kaem?
Suzane su tihe jutros. To se katkad dogaa, kad moja paranoja
dosegne snagu uragana tako da ne mogu predahnuti.
Tijelo mi se nije smirilo od subotnje veeri kad sam stisnula pitolj i
uperila ga prema sablasnoj pojavi na prednjem travnjaku.
U nedjelju sam se pokuala oporaviti i vratiti ivot svoje keri u
normalu. Nazvala sam Billa i zamolila ga da se vie ne pojavljuje na
mom pragu s alkoholom. Da je to bila pogreka, da smo zbog osjeaja
nemira zavrili u krevetu, da su vedska znanstvenica i asistentica
dravnog tuitelja prikladnije partnerice za njega.
Uslijedila je uporna tiina prije nego to je rekao: Nismo ni taknuli
vino. I prilino si prikladna.
Poslije smo Charlie i ja pretraile police u Walmartu u potrazi za
plavim gelom za kosu, paprom u zrnu, tapiima od sladia i tropskim
grahom za njezin 3-D prikaz ivotinjske stanice. Brbljala je kako e
gumene bombone pretvoriti u Golgijevo tijelo. Sluala sam umirujue
djelie oblinjih razgovora koji su lebdjeli pod fluoroscentnim svjetlom
poput country-western pjesme. My brother just lost his house meu
smrznutim namirnicama i God will find a way kraj ipsa i Daddys
going to kill him ispred sanduka s vinom. Umirujue, jer se ini da se
vrlo malo ljudi u Walmartu pretvara da je sve u redu ili da e svijet doi
kraju jer nisu dobro. Gurala sam kolica kroz tu mjeavinu nesree,
203

svakodnevnih zanovijetanja i dobre stare ilavosti. Nitko u Walmartu ni

trunice nije mario tko sam. Vratila sam se kui s deset krumpira za
1.99 dolara i prema maminom receptu napravila gustu juhu od
kukuruza. Sav taj uloeni trud kako bi sve djelovalo uobiajeno je, ini
se, djelovao: Charlie se uvukla pod mekani jorgan na kraju veeri, puna
kroba i komadia slanine, uvjerena da je na razbojnik bio samo
kukavica koji je izraivao znakove s loom gramatikom.
Ponedjeljak je ujutro i rado bih odbila Join poziv da se naemo, ali
ne mogu. im je Charlie otila u kolu, navuem tenisice i skupim kosu
u konjski rep, no svaki mi je pokret pun ljutnje. Probudila sam se s
dubokom, ustrajnom potrebom da trim, da iznojim svaku kap otrova.
Tranje je jedino to uvijek upali. Jo mogu prijei est kilometara prije
nego me zaboli gleanj, a zatim jo tri kilometra njemu u inat. No prvo
Jo.
Juna strana parka skoro je pusta kad zaustavim Jeep kraj sjajnog
srebrnog BMW-a. To je jedino vozilo na parkiralitu koje ima i mali
prostor za piknik. Bacim pogled u BMW i zalupim vratima. Vreica
Taco Bella i prazna limenka Dr Peppera odbaene na podu. aica
kovanica i odrezak ulaznice za kino na konzoli. Dovoljno bezazleno.
Dok zaobilazim auto na putu prema stazi, pogledam registarsku tablicu
BMW-a: DNA 4N6.
U redu, definitivno Join auto. Izgovorim naglas, DNA 4N6.
4N6? Pokuam iznova. DNA Foreign Sex. Hm, vjerojatno ne, ali
odvraa mi pozornost s pitolja na boku i onoga to bi doktorica za
kosti mogla uvati u prtljaniku svog auta.
Na obzoru, ravna crna crta. Pretkazana hladna fronta i pad
temperature za deset stupnjeva do mraka. ena u ruiastom, u
ezdesetima, proe kraj mene u brzom hodu, diui i sputajui ruke,
uurbano se udaljavajui od fronte. Zaustavim se kraj beskunika
sklupanog u poloaju fetusa na betonskom stolu za piknik nedaleko od
kolica natrpanih korisnim smeem. Gurnem novanicu od deset dolara
duboko u praznu alicu za kavu koju vrsto dri. Ne pomakne se.

204

inim to kad god mogu. Za Roosevelta. Natjerala sam Lydiju da

posjeti Roosevelta na uglu ulice nakon to su me pronali jer sam znala
da e biti zabrinut. Nisam imala priliku sama se pozdraviti s njim.
Tjedan prije suenja pronaen je mrtav naslonjen na slabio, kao da je
ondje zaspao.
DNA 4N6. Four-en-six. Forensics! Koji sam ja idiot!
Ubrzam korak im ugledam Jo koja je tono ondje gdje je rekla da
e biti pod znamenitim virdinijskim hrastom o kojemu krue glasine
da je neko bio drvo za vjeanje. Sjedi prekrienih nogu na klupi, pije
iz zelene boce za vodu od neoprena koja ima crvenu naljepnicu sa
simbolom za bioloku opasnost. Njezina crna vjetrovka North Face ima
logo CSI Texas. Zakljuim da su boca i jakna skupocjeni darovi s
konferencije za forenziku znanost.
Hvala to si se nala sa mnom ovdje. Spusti mravu nogu i
potapa klupu kako bih sjela kraj nje. Radila sam u labu cijeli vikend i
trebalo mi je zraka. ula sam to ti se dogodilo pred kuom. Je li ga
ulovila policija?
Ne. Nisam ga dobro vidjela. Postoji newsletter protivnika smrtne
kazne u kojem me redovito spominju, pa panduri provjeravaju listu emailova. Urednik je objavio moju adresu u svom posljednjem blogu
koji je bombastino govorio o Terrellovu sluaju. No ne nadam se
previe. Ve sam to prola.
udno je i zastraujue... da bi ti ljudi napadali tebe. Ona to ne
kae, ali znam to misli. rtvu.
Slegnem ramenima, naviknuta na to. Suenje je bilo okida za
mnogo gnjeva. I predstavnik porote bio je vrlo otvoren izjavivi da se
sluaj gradio na mom svjedoenju. Premda sam samo bila dio
scenografije.
Suosjeajno kimne. Zapravo ne elim razgovarati o onome to se
dogodilo u subotnju no. Dovoljno je to se neprestano vrti u mojoj
glavi: Charlie koja ui u upi pod opsesivno sakupljenim nizom
lopata. Policija koja je na moje insistiranje probila Effiena stranja
205

vrata. Bila je utonula u san u naslonjau sa slualicama protiv buke na

uima koje je naruila na eBayu. Zna, kako bih stiala glasove, rekla
mi je konspirativno dok je policajac pretraivao kuu. Na sekundu sam
pomislila da misli i na one u mojoj glavi, ali oi su joj skakale s jednog
mjesta na drugo poput oiju divlje make. Najvjerojatnije je da
kradljivac lopata Miss Effie ivi pod njezinim krovom. Zato nisam
nita rekla pandurima, a nisam ni smislila kako to spomenuti Effie.
Mislila sam da bi ti dobro dole pozitivne vijesti, rekla je Jo.
Crvena vlas na jakni pronaena nedaleko od polja? Analiza
mitohondrijskog DNK-a potvruje da postoji 99.75-postotna ansa da
ne pripada tebi. I ne postoje dokazi o prisutnosti Terrellova DNK-a na
jakni.
Je li to dovoljno da Terrellu odobre novo suenje? Pitam se je li
ve rekla Billu.
Moda. Moda i nije. U Teksasu postoji razmjerno nov zakon koji
zatvorenicima omoguava uspjenu albu kad znanstvena tehnologija
otkrije neto o starim dokazima. No razgovarala sam jutros s Billom.
Ve je proao takve teke situacije s klijentima osuenima na smrt, i
prilino je uvjeren da jedna vlas i jedan nemaran strunjak koji se
koristio znanstvenim smeem nee biti dovoljni da uvjere albeni sud
da srui ikakvu presudu. eli s vie toga doi pred suca. Terrellu su,
naalost, samo majka i sestra alibi za vrijeme kad je nestala Hannah
Stein. I panduri nisu uspjeli nai vezu izmeu Merry Sullivan i Hanne.
Naravno, panduri ba i nisu na Terrellovoj strani najvie su
usredotoeni na to kako identificirati djevojke zbog njihovih obitelji i
kako skinuti s vrata medije svaki put kad se pribliava godinjica. I
kako raditi prema zapovijedima okrunog tuitelja koji eli malo
televizijske pozornosti. Jesi li moda gledala njegovu konferenciju za
tisak o Hannah? Jasno mi je da ne oekuje odgovor. Istjerati iz
jazbine stvarnog ubojicu... pa, to bi bila prava nagrada za nas.
Iznenadi me njezino ogorenje. Oprosti. Napravi grimasu.
Obino sam ona koja pretpostavlja da svi obavljaju svoj posao
najbolje to mogu. Voljela bih da su me Bill i Angie uvukli u ovo
206

znatno prije. Lice joj poprimi zamiljen izraz. Isprobavam neto

drugo pokuavajui identificirati ostale dvije djevojke. Samo ne znam
imamo li dovoljno vremena za to.
Unato odluci da se povuem iz sluaja, u trbuhu osjeam
nepopustljivi poriv. Ja sam ona koja ima sve odgovore, inzistirala je
jedna Suzana tog dana u labosu. Je li to bila Suzana kojoj je pripadala
brbljava lubanja? Ili nova djevojka, izgubljena i naena u hrpi kostiju?
Forenziki geolog u Galvestonu kojega znam istrauje dokaze s
kostiju, nastavi Jo. Moda bi jedno veliko moda mogao suziti
podruje ili podruja na kojima su ivjele. Onda bismo mogli provjeriti
sluajeve nestalih djevojaka u tim mjestima.
Vidjela sam web-stranice kojima se moe poslati uzorak DNK-a i
koji zatim mogu otkriti neije pretke. Je li nalik na to?
Nije nimalo, nimalo nalik na to. Moj geolog koristit e izotopnu
analizu kako bi istraio sastavne dijelove njezine kosti i pokuati ih
spojiti s nekom regijom. To je alat koji je takorei u ranom stadiju kad
je rije o forenzikom identificiranju. Prvi je put bio primijenjen na
djeaku iji je torzo pronaen kako pluta u Temzi prije vie od deset
godina. Znanstvenici su uspjeli dokazati njegovo nigerijsko porijeklo.
I pomoglo im je u identificiranju djeaka? U hvatanju ubojice?
Ne. Ne jo. To je proces. Kad isprobava novu tehnologiju, svaki je
sluaj jedan korak na putu dugakom milijun kilometara. Glas joj
postaje blai. Toliko smo dio zemlje, Tessa. Drevne prolosti.
Skladitimo izotope stroncija u kostima, u istom omjeru u kojemu to
ine stijene, do, voda, biljke i ivotinje u naoj okolini. ivotinje jedu
biljke i piju vodu. Ljudi jedu ivotinje i biljke. Stroncij se prenosi,
uskladiten u naim kostima u istom omjeru koji je jedinstven u toj
regiji. Jednostavnost njezinih objanjenja uvijek me zapanji, i
pomislim kako je zacijelo dobra profesorica. Problem je to je svijet
velik. A u ovom trenutku postoji razmjerno mala baza podataka kad je
rije o identificiranju geolokih regija. To je jo jedan pokuaj sa
slabim izgledima za uspjeh.
207

Jo je utihnula. Jo nije posve jasno zato me je pozvala u park.

Ponovno mi reci kako izlazi na kraj sa slijepim ulicama, kaem
naposljetku. Postoji toliko uzaludnih pokuaja. Zar nikad ne pomisli
da to vie ne moe podnijeti?
Mogla bih te pitati istu stvar.
Ali ti si ovo odabrala.
Rekla bih da je to odabralo mene. Znam od svoje etrnaeste da sam
predodreena raditi ba ovo. Zato ne sumnjam kad mi dijete kae da e
biti igra tree baze za Yankeese. Jesi li ula za ubojstva izviaica u
Oklahomi?
Ne, odgovorim, iako se mutno sjeam. Lydia bi znala.
Svaki znanstvenik ima hladan sluaj koji mu godinama ne daje
mira. Sluaj izviaica je moj. Bila sam u srednjoj koli kad su tri
izviaice usred noi bile izvuene iz atora na logoritu nedaleko od
Tulse. Bile su silovane, ubijene i ostavljene kako bi ih se pronalo
takve. Lokalni mukarac omiljen srednjokolski nogometa bio je
okrivljen, suen i osloboen krivnje. U to su se vrijeme skupljali DNK
dokazi, ali nije bilo tehnologije kojom bi se istraili. I prije nego to
postavi pitanje, dokazi su previe uniteni da bi bili korisni. Iskoristila
sam svoja poznanstva kako bih vidjela svaku pojedinu fotografiju s
mjesta zloina i proitala svaku rije u policijskim izvjetajima i
forenzikim testovima. Stvar je u tome da bih roditeljima mogla dati
neke odgovore da se mogu teleportirati u 1977. I sve to zato to
znanstvenici u laboratorijima nastavljaju raditi uzaludne poslove. Moj
je rad u budunosti koliko i u sadanjosti.
Razumijem, kaem. Moda nee biti odgovora glede mog
sluaja. Godinama. Zato si me tono pozvala u park? Samo kako bih
bila u toku? To zazvui grubo, to nije bila moja namjera. Samo sam
tako umorna.
Ne. eljela sam rei... biti sigurna da zna da uvijek moe raunati
na mene. Ne elim da se ikad osjea usamljenom.

208

Zapravo kae, Nemoj kopati bez mene. Ne u ovom parku. Ni igdje

drugdje.
Tessa, jesi li ikad pomislila da moda i ja trebam tebe? Da nisam
toliko snana koliko misli da jesam?
Prvi apat hladne fronte zatresao je drvee.
Lori, Doris, Michele, kae njeno. Imena mrtvih izviaica.
Moje Suzane.

209

Tessie, 1995.

Razmiljam o tome da ne svjedoim.

To je zvualo znatno drskije kad sam jutros vjebala pred zrcalom s
etkicom za zube u ruci i plavozelenim mjehuriima koji su mi izlazili
iz kuta usana.
NEU svjedoiti, g. Vega.
Eto. Tako je bolje.
Otvorim usta kako bih to ponovila izraajnije, no okruni tuitelj
ulja se uredom poput tigra, posve nezainteresiran za ono to ja mislim.
Lijenik je nagnut nad hrpom fascikala na stolu i sigurno slua svaku
rije. On je majstor nepominosti.
Jeste li me uli? Mislim da nemam nita vrijedno za dodati. Nemam
nita za dodati. Zamuckujem.
Benita mi dobaci suosjeajan osmijeh koji gotovo doslovno govori
da sam nagrabusila. I ona i g. Vega su ovdje kako bi ponovno ispitali
moj iskaz kao svjedokinje. Ovo je prvi put da ele proi krvave
pojedinosti. ekali su ovoliko dugo jer g. Vega eli da zvuim
najspontanije mogue. Suenje je za manje od dva tjedna, pa je to
prilino spontano.
Tessie, znam da je ovo teko, kae g. Vega. Ono to mi moramo
uiniti je staviti porotu u grob zajedno s tobom. ak i ako se ne sjea
pojedinosti o ubojici, dat e kontekst. Uiniti to stvarnim. Primjerke,
na to je vonjalo dok si leala ondje?
Moj refleks povraanja toliko je snaan da je reagirao i okorjeli
tuitelj. Sigurna sam da je to napravio namjerno, procjenjujui kako e
ova melodrama djelovati na porotu. I dalje mislim da je on na strani
210

dobra. Samo sam promijenila miljenje. Ne elim svjedoiti za njega.

Ne mogu, ne elim, sjediti nasuprot mom udovitu.
Dobro, vratit emo se na to. Zatvori oi. U grobu si. Okreni glavu
na lijevu stranu. to vidi?
Nevoljko okrenem glavu, i evo je. Merry.
Je li mrtva?
Otvorim oi i pogledam lijenika kako bi mi pomogao, no on
marljivo tipka po svom kompjutoru za stolom. Da laem? Ili kaem
tuitelju da mi se obraala mrtva Merry? To bi sigurno natetilo
sluaju.
Ako budem svjedoila. A neu.
Ne znam je li mrtva. Istina. Njezine usne su plavosive... ali neke
djevojke koriste plavi ru. To je u neogotikom stilu. Ne znam zato
sam to rekla. Nita na Merry koja je svirala klarinet i ila u crkvu, nije
bilo gotiko, osim kad je leala pokraj mene u grobu kao dio postave u
filmu strave i uasa.
to jo?
Ima otvorene oi. Stvari su je izjedale, osim kad nisu.
Na to vonja?
S naporom progutam slinu. Na neto pokvareno.
Je li teko disati?
Kao da... die u pokretnom WC-u.
Je li ti hladno? Vrue? Narativni odgovori. Najbolje to moe.
Znojim se. Boli me gleanj. Pitam se je li mi odsjekao stopalo.
elim provjeriti, ali svaki put kad podignem glavu, neto eksplodira u
njoj, razumijete? Bojim se da u se onesvijestiti.
Uzvikuje li?
Ne mogu. Imam zemlje u grlu.

211

Dri oi zatvorene. Okreni glavu na desnu stranu. to vidi?

Bolno je okretati glavu. Ali lake diem. Vidim... kosti. Moje
ruiasto sjajilo s okusom limuna. Nema epa. Ne znam gdje je.
Snickers. Novi od 25 centa. Iz 1987. Tri penija.
Fotografija u mojoj glavi odjednom oivi. Mravi mahnito gmiu po
sjajilu zbog eera. Ruka posegne za Snickersom. Znam da je to moja
ruka jer je prekrivena ruiastim pjegama i nokti su kratki, podrezani,
uredno obojeni u plavo lakom Hard Candy Sky. Boja skoro odgovara
Merrynim usnama. U ustima imam okus krvi i zemlje, maslaca od
kikirikija i ui kad zubima razderem omot. Kosti ostalih Suzana
klepeu ohrabrujui me. uvaj snagu. Ostani snana.
Sjeam se da sam pojela Snickers, kaem. Nisam eljela. Ali
Suzane su inzistirale.
Ne sjeam se da si to ikad spomenula. Sjea li se drugih
pojedinosti? Neega o njemu? Njegova lica? Boje kose? Bilo ega?
Ne mogu otkriti prema glasu g. Vege misli li da bi to bilo dobro ili loe.
Zato mi se sada vraaju te stvari? Nitko mi ne kae, no opet
zatvorim oi. Okrenem lice prema nonom nebu, osim to nema
zvijezda. Sija sunce. Ja sam izvan groba. Negdje sam drugdje, u
osvijetljenom prostoru s Merry i Suzanama. Merry spava dok ostale
apuu, uzbueno avrljaju, kuju plan. Jedna od njih se nagne nada
mnom. Prsten visi na njenom skeletnom prstu, ali nedostaje kamen.
Zlatnim krakovima uree polumjesec na moj obraz, ali uope ne boli.
Nema krvi.
Nai ga, kae ona. Nikad nas nemoj zaboraviti.
Znam da to nije stvarno, iako je laboratorij pronaao moju krvnu
grupu, a ne Merrynu na krakovima prstena zaglavljenog oko lanka
Suzanina prsta. Zakljue, posve logino, da sam pala na njega kad sam
bila baena u rupu.
Moram prestati s ovim prije nego to opet upadnem u tu rupu i vie
se nikad ne izvuem iz nje.

212

Neu svjedoiti. Ni za vas. Ni za njih.

G. Vega nagne glavu spreman da ispali sljedee pitanje.
uli ste to je rekla Tessa. Lijenik je podignuo glavu sa stola.
Seansa je zavrena.

213

Tessa, sadanjost

Gledala sam dok Jo nije nestala stazom i dok nisam bila sigurna da se
vie nee vratiti. Treim korakom prola sam kraj usnulog, sklupanog
beskunika, leima okrenutog prema ledenom vjetru. Nezgrapno sam
ula u Jeep. Zakljuala ga. Savila sam se prema naprijed oslonivi se na
volan i zapanjila se briznuvi u pla. Evo to mi ini dobrota,
suosjeajnost i ponuda partnerstva.
Vozila sam se u ordinaciju, posljednje mjesto na kojemu sam se
mogla zamisliti tog jutra, na autopilot. Prostorija je mala, ima bijele
zidove i prohladno je u njoj. Nervozna ena u tridesetima sjedi mi
nasuprot i jedva eka zapoeti razgovor im se prestanem pretvarati da
itam asopis, i naposljetku je pogledam.
Teko je, zar ne? Kad vae dijete pati? Moje je upravo unutra.
ena treba neto od mene. Nevoljko podignem pogled i promatram je
dok ne vidi sve. Moje oi, crvene i natekle. Oiljak. Kimnem u znak
slaganja i empatije nadajui se da e to biti sve, pa se vratim naslovu:
Je li pogreno plaati djeci da jedu povre?
Dr. Giles je sjajna... ako ste ovdje zbog prvih konzultacija za vae
dijete. Ona nee odustati. Lily odlazi k njoj posljednjih est mjeseci.
Silno je preporuam.
Paljivo zaklopim asopis i vratim ga u uredan luk materijala za
itanje na stoliu. Ja sam to dijete, kaem.
enino lice iskrivi se od zbunjenosti.
Djevojka koja je sigurno Lily, u odjei vrtoglave palete arenih boja,
naglo izae kroz vrata. Ima divovsku svjetlucavu manu s desne strane
glave. ak i uz sav trud uloen u skretanje pozornosti, mene privlae
obine smee, nevine oi.
214

I osmijeh. Znam taj osmijeh jer sam ga i sama nosila, onaj koji
zahtijeva sudjelovanje trinaest miia i koji pokrene sve ostale osmijehe
u prostoriji, i zbog kojega se ini posve normalnom i sretnom. Osim
to znam da je Lily prestraena.
Dr. Giles je slijedi i, to joj slui na ast, ne djeluje ni najmanje
iznenaeno to me vidi.
Daj mi samo sekundu, Tessa, u redu? Imam dvadesetak minuta do
sljedeeg termina.
Da. Naravno. Osjetim navalu crvenila u lice. Ovo inae ne radim,
upasti nekome nenadano, zaposlenim ljudima, bez upozorenja.
Podsjetim se da joj dosad nisam platila ni centa.
Dr. Giles prui ruku Lilynoj majci. Go Tanger, imale smo osobito
dobro jutro. I, Lily, nacrtat e mi sliku za sljedei put?
Djevojica kimne ozbiljno, i oi lijenice sretnu majine u nijemoj
razmjeni rijei. Kao da iznova gledam oevo lice. Nada, zabrinutost,
nada, zabrinutost, nada, zabrinutost.
Dr. Giles me uvede u toplu dunglu svoje ordinacije. Spustim se na
jednu od njezinih udobnih stolica. Nisam vjebala to u joj rei.
Mislim da je susret s Lily isisao sebian, estok bijes iz mene, ali nisam
u pravu. Odjednom mi se tresu ruke.
elim kraj prie. Svaka rije, isprekidana. Zahtjev, kao da je dr.
Giles kriva za to.
Kraj prie ne postoji, odgovori blago. Samo... svijest. Da se
nikad ne moe vratiti. Da zna istinu o nestalnosti ivota za koju
veina ljudi ne zna.
Nagne se naprijed u svojoj stolici. Moda mu jo mora oprostiti.
Sigurna sam da si to ve ula. Oprost nije za njega. On je za tebe.
Mogla bi isto tako grepsti noktima po ploi iza sebe. Mui me blijedi
duh tapiasta lika koji je jo tu, napola izbrisan. Sretno sunce. Cvijet s
okom u sredini.

215

Ne mogu zamisliti da u mu ikad oprostiti. Moj pogled jo je

zalijepljen za cvijet na ploi. elim uzeti spuvu i brisati dok sve nije
crno. Oistiti je.
Recimo da postoji nain da pria doe kraju. Kako misli da e se
to dogoditi? to ako on... kako ga zove?
Moje udovite. Glas mi je tako tih, posramljen, da se pitam moe
li me uti. Koja odrasla, neluda ena jo govori o udovitima?
Dobro. to ako bi tvoje udovite sad otvorilo vrata i ulo? Sjelo.
Priznalo sve. Mogla bi mu vidjeti lice. Saznati njegovo ime, gdje je
odrastao, je li ga majka voljela, je li ga otac tukao, je li bio omiljen u
srednjoj koli, je li volio svog psa ili ga je ubio. Zamisli da sjedi ondje
u onoj stolici, samo metar daleko, i odgovara na svako tvoje pitanje. Bi
li to to promijenilo? Postoji li ikakav odgovor koji bi te zadovoljio?
Od kojega bi se osjeala bolje?
Zurim u stolicu.
Osjeam pitolj uz svoju kou kao da je elini kalup za kekse.
Izgaram od elje da ga opalim u samo sredite podstave. Da gledam
kako eksplodira bijelo punjenje.
Ne elim razgovarati sa svojim udovitem. Samo elim da je mrtvo.

216

Tessie, 1995.

Nervozna sam. Benitin glas drhti.

Ovo je izvanredna seansa. Poslali su Benitu samu k meni kako bi
obavila prljav posao. Prolo je manje od dvadeset i etiri sata otkad sam
obznanila da neu svjedoiti.
Nije naminkala oi, to je siguran znak da neto nije u redu. I ovako
je lijepa, no sad izgleda kao komad u osnovnoj koli, a ne kao komad u
srednjoj koli. Sve to znam jest da ne elim biti ona koja strai Benitu.
Uvijek je bila ljubazna i draga prema meni. ak i njezino ime znai
blaena.
Benita naglo zastane kraj prozora. Trebala bih te uvjeriti da
svjedoi. G. Vega i tvoj lijenik misle da smo nekako povezane kao
mlade ene. Posve iskreno, nisam sigurna to bih trebala uiniti.
Razmiljam o tome da se pridruim tvrtki svog strica, koja izrauje
ormare.
Opa. Kakva pogrena prosudba.
ele da te pitam ega se najvie boji. Strovali se na lijenikovu
stolicu i prvi put me izravno pogleda. Rekli su mi da sjednem ovdje.
Zatim bih te trebala uvjeriti da nikad nee poaliti to si svjedoila
koliko god to teko bilo. Pa ako mi moe rei ega se najvie boji
glede odlaska u sudnicu, to bi bilo sjajno. Tako e barem misliti da sam
pokuala.
Suze se skupljaju u njezinim blagim oima. Pomislim tla to nije prvi
put da plae danas. elim ustati i zagrliti je, ali time bih mogla prekriti
jo jedan etiki kodeks, a ona ih je unitila ve nekoliko dosad.

217

ula sam da odvjetnik obrane razvaljuje ljude dok ne ostane nita

osim mrvica. Govorim tiho. To je citat koji je moja prijateljica Lydia
proitala o Richardu Lincolnu u novinama. I sluajno je ula kako je
tata rekao mami da ga svi zovu Dick the Dick. Mogao bi uvjeriti porotu
da zasluujem ovo. Ili da izmiljam.
Odvjetnik obrane je gad, sloi se Benita. Dri prste vodoravno
ispod oba oka kako joj ne bi potekle suze.
Ne pogledavi kutiju, zgrabim papirnatu maramicu i pruim joj je.
Kutija Kleenexa uvijek eka na mene na stoliu kraj mog lakta, tono
na istom mjestu. I ne elim biti u prostoriji s... tipom koji je ovo
uinio, nastavim. Da cijelo vrijeme zuri u mene. Ne mogu zamisliti
nita gore. Ne elim da ikad vie osjeti da ima mo nada mnom.
Ona rupiem obrie oi. Ni ja. ini se uasavajue.
Moj tata e biti ondje. Ne elim iznijeti sve pojedinosti, razumije?
Povraa mi se od pomisli da razmiljam o tome, govorim o tome. Mogu
se vidjeti kako povraam na mjestu za svjedoke.
Ona duboko udahne. Radila sam na jednom stranom sluaju
tijekom stairanja prole godine. Dvanaestogodinju djevojicu
napastovala je ezdeset i petogodinja teta u invalidskim kolicima. Koja
zbrka. Ni svi lanovi njezine obitelji nisu bili sigurni trebaju li joj
vjerovati.
Nerado opet skrene pogled prema meni. Vidi, ve se pita. G.
Vega bio je tuitelj. On je briljantan. Naveo ju je da govori o detaljima
manevriranja oko invalidskih kolica tijekom... radnji. Nitko nije
sumnjao u nju nakon to je sila s mjesta svjedoka.
Porota je, dakle, osudila tetu?
Da. Teksas je opak kad je rije o zlostavljaima djece. Umrijet e u
zatvoru.
Je li djevojici bilo drago to je svjedoila?

218

Ne znam. Bila je prilino shrvana nakon toga. Benita mi ponudi

slabaan osmijeh. Mislim da bi prodavanje ormara bilo mnogo
jednostavnije, kui? Otvaraju se. Zatvaraju se.
Da, kaem ja. No dobra si u ovome.

219

Tessa, sadanjost

Zato Obama mora znati opseg mog struka?

Effie u pidami Texas Rangers i svjetloruiastoj svilenoj bluzi s
nabranom ipkom, prelazi travnjak, vie, mae komadom papira.
Charlie i ja upravo smo se vratile kui nakon rane veere poslije kole u
Ol South Pancake House. Katkad se zapitam koliko dugo Effie zuri
kroz prozor prije nego to se mi pojavimo na prilazu, i ima li to vrijeme
ikakvo znaenje za nju. Doista se nadam da nema.
Sigurna sam da je za nas obje ovo bio dug dan za prisjeanje. Nisam
sigurna da sam spremna za Effie. Boli me glava usprkos slastiarevoj
eernoj bombi. Doeka nas na trijemu, zadihana, dok prstom udara o
natipkano pismo. Ovdje pie da eli da mu kaem svoju teinu, omjer
struka i volim li piti i puiti. Nije da se udvaramo jedno drugom. Makar
svako toliko volim popiti viski s ledom i popuiti cigaretu sa zgodnim
crncem. Mrlja zelenog sjenila za oi, dva crvena kruia rumenila i
velike naunice na klipsu od lanih bisera na njezinim uima sigurni su
pokazatelji da je Effie danas ve izlazila iz kue. Biserne naunice vade
se iz ladice svake nedjelje za odlazak u crkvu, no svjetlucavi kapci
znae da se danas borila s damama iz povijesnog drutva. Effie ih
redovito naziva daleko previe ukoene.
Drim vrata ekajui na Effie. Charlie je slijedi oprezno
balansirajui prozirnu plastinu kutiju s morem od plavoga gela za kosu
i precizno poredanim namirnicama.
Effie oprezno omirie zrak.
To je moj 3-D projekt ivotinjskih stanica, kae joj Charlie.
Poinje trunuti.

220

Pa, spusti ga ondje na pult kako bismo ga pogledale. Zbog lijei

ivotinjska stanica i 3-D, Effie vie ne osjea smrad, ona entuzijastino
skine plastinu foliju. Charlie zgrabi uvredljivo pismo iz Effiene druge
ruke.
Miss Effie, ovo pismo je od vaeg osiguravajueg drutva. Charlie
ga preleti oima. Smanjit e vam trokove za sto dolara i dati vam
Amazon karticu u vrijednosti od dvadeset i pet dolara ako ispunite ovaj
obrazac i ako oni potvrde vae unesene brojeve. ele i va kolesterol.
Prokleti pijuni, svi oni. Umoi prst u plavu kaljuu. Stavi 1984.
na svoj popis knjiga, draga Charlie. ovjek je bio prorok. Opseg mog
struka neko je bio etrdeset i osam centimetara. Moda bih to mogla
upisati u njihovu malu tablicu. A zatim u nazvati pandure i tuiti ih za
seksualno uznemiravanje ako poalju nekoga s metrom. I dalje prstom
ispipava kutiju. Gel za kosu za citoplazmu. Pametna djevojka. Koju si
ocjenu dobila za projekt?
Pet minus. to je, kao, jako dobro za ovu uiteljicu. Prosjena
ocjena u razredima za ovaj projekt tijekom njezine dvadeset i
estogodinje karijere je tri plus.
Pa, ja bih rekla da je to znak loe uiteljice. Za to si dobila taj
minus?
Za jezgru. Iskoristila sam prozirni plastini boini ukras iz Hobby
Lobbyja.
A membrana jezgre nije kruta. Hmm. Moram priznati da je bila u
pravu, pretpostavljam.
Da ovo bacim u kompost, mama? Na staklenci je pisalo da je gel za
kosu posve prirodan.
U ovom trenutku vie je nalik na bioloko oruje. Pustit u da
odluite ti i naa susjeda-znanstvenica. Ja se idem presvui u trenirku.
I popiti nekoliko aspirina.
Navigiram hodnikom u mraku i upalim svjetlo u sobi. U mom
krevetu spava mukarac. Lica okrenuta na drugu stranu. No vrijeme
221

koje mu je potrebno da reagira ipak je krae od moga. Sputena

pogleda nezgrapno traim pitolj u porubu hlaa, a on je ve skoio
preko kreveta, dlanom mi prekrio usta kako bi priguio moj vrisak.
Borim se s njim. Drugom rukom mi pritie lea o snana prsa.
Charlie je u kui.
. U redu?
Prestanem se vrpoljiti. Kimnem. On otpusti stisak i ja odskoim
spotaknuvi se. Zateknem se kako bijesno zurim u Charliena oca.
Isuse, Lucas, zasikem. Prestraio si me. Odakle si, dovraga,
doao? Zato ne moe pokucati na vrata kao normalna osoba?
On zatvori vrata. Oprosti. Mislio sam ti poslati poruku im sam
stigao. Putovanje je trajalo dvadeset i devet sati i bilo je mnogo
turbulencija u kojima je vojni pilot previe uivao. Taksi me je dovezao
prije dva sata. Tvoj krevet bio je vrlo udoban. Odmah sam zaspao.
Moda sam ti ostavio malo pijeska meu plahtama. Njegovo je lice
blie mom vie nego to je potrebno. Mirie na palainke s
jagodama. Na sekundu se sjetim kakav je to bio osjeaj biti umotana u
tortilju od vrstih vojnih miia. A onda me jo jednom trecne
pomisao na Billa. Danas mi je poslao dvije poruke. Kakav ti je dan?
Dva sata poslije: Hajde, leptir-djevojko, priaj sa mnom.
Zato si, ono, doao? Pokuavam ne popustiti na svim razinama.
Imao sam uznemirujui razgovor na Skypeu s Charlie. Nakon one
noi s kunim teroristom.
Oh. Sjednem na rub kreveta. Nije spomenula da je to rekla tati, ali
zato nije?
Lucas se spusti kraj mene i prebaci ruku oko mojih ramena.
Pomislio sam da biste me mogle zatrebati, no da bi se ti bojala pitati
me. Pokuavam i potovati granice koje si postavila kao roditelj. Ako
misli da ne bih trebao biti ovdje, otii u. Charlie ne mora znati za to.
Mogu se iuljati istim putom kojim sam doao.
A to su, pretpostavljam, ulazna vrata.
222

Pa, da. Paranoina si u vezi svega osim sigurnosnog koda. Trebala

bi ga mijenjati ee od jedanput u pet godina.
Ne.
Ne, to?
Ne, ne elim da se iulja. Charlie bi trebala znati da si ovdje. Da
si doao zbog nje.
Poznajem Lucasa. Nije bilo vano kakve su slatke rijei upravo
izale iz njegovih usta nije namjeravao otii tiho nakon to je preletio
ocean za svoju ker.
Spustio je ruku do mog struka. Podigne donji rub majice, pusti da
mu prsti klize te izvue pitolj. Mogla bi malo vjebati brzo potezanje.
Ne bi trebala nositi pitolj ako ga ne moe izvui iz hlaa.
Pokuam smisliti otar odgovor, no ne uspijem.
to kae na to da sutra malo obnovimo znanje? upita.
U glavi mi vie ne tutnji. Da jo vjerujem u njih, rekla bih da su
bogovi poslali ovog ovjeka.
Lucas nijedanput nije posumnjao u moj zdrav razum, ili me odbio.
Gurne pitolj u moju ruku. Spremi ga.
Uini mi uslugu sutra ujutro, kaem.
Koja ukljuuje?
Kopanje.
*

Spavaa je soba u mraku, osim svjetla iPada. Naslonjena sam na hrpu

jastuka. Puna aa vina je nadohvat moje ruke na nonom ormariu.
Lucas lei ispruen na kauu hrui, a sadraj njegove platnene
vree razbacan je po podu dnevnog boravka. Charlie alje poruke ispod
pokrivaa. Veeranja natjecateljska igra izmeu oca i keri Assassins
Creed bila je malo previe pouna za moj ukus. Osjetila sam olakanje
223

kad je Lucas iskljuio igricu prije sat i pol i spremio svoju tinejderku u
krevet prvi put nakon niza mjeseci. Glumila je da je previe odrasla da
je se sprema u krevet, no mi se nismo dali zavarati.
Mrak je sad ugodan. Mukarac na naoj sofi izvukao je sve loe
stvari iz noi i ugurao ih pod svoj jastuk.
Ipak nisam mirna. Odluila sam da u malo otputovati u prolost.
Fotografiju koju drim u ruci pribliim svjetlu, na to zapleu
njezine oi. Vrpca panjolske ipke slijeva se niz njezinu kosu i preko
ramena. Mali medaljon ugnijezdio se na njezinom vratu. Moderna
djevojka pretvorena u prelijepu starinsku mladenku.
Davno sam iz novina izrezala Benitinu fotografiju s vjenanja,
moda dva ljeta nakon suenja. Sadri samo najosnovnije informacije.
Benita se na fotografiji smijei vrlo bijelom mukarcu s vrlo bijelim
imenom. Navedena su imena mladenkinih roditelja, g. i ga Alvarez, i
ona mladoenje, g. i ga Joseph Smith Sr.
Dobro, Benita, poznata i kao ga Joe Smith. Upiem Benita Smith u
iPadovu trailicu i kliknem images. Prvih dvadeset i pet lica ne
pripadaju Beniti Smith. Dvadeset i esta fotografija je crveni Mercedes,
a sljedea boino drvce u trgovakom centru, slijedi biserna ogrlica pa
djeje stopalo. Malo nie je smonica s jarkocrvenom kvakom. U
sluaju da se doista prikljuila stricu u prodaji ormara, otvorim tu
stranicu. Bez uspjeha. Preletim bezbroj, beskorisnih linkova za Benitu
Smith prije nego to se odluim za Facebook kako bih potraila Benitu
Alvarez Smith. Nita. Izbriem djevojako prezime, a Facebook ispie
stotine Benita Smith.
Dio mene ne eli se previe truditi oko ovoga. Bi li ona doista znala
neto to bi moglo pomoi Terrellu? Je li sluajno ula neto?
Posumnjala u neto?
Pustila sam da Benita nestane iz mog ivota prije sedamnaest
godina. Za to mora postojati dobar razlog, zar ne? Sastajale bismo se na
kavi svakog utorka popodne nekoliko mjeseci nakon mog svjedoenja.
Posljednji put odbacila je sve profesionalne maske. Ula je u kafi u
224

uskim crnim trapericama i majici s natpisom Remember Selena sa

svojom estogodinjom sestrom o kojoj se brinula. Texas Monthly tog
je mjeseca umjesto mene na naslovnici imao traginu Selenu, pa sam
jo osjeala naivno blaenstvo to sam postala stara vijest.
Nedugo nakon to je Terrell proglaen krivim, Selenina ubojica bila
je osuena i zatvorena u Gatesvilleu. Dvadeset i tri sata dnevno drali
su je u maloj eliji zbog prijetnji smru. Ljubitelji Tejano glazbe koji su
bili iza reetaka, eljeli su da Yolanda Saldivar umre za svoje grijehe.
Dok smo Benita i ja aputale o tome, njezina je sestra oprezno nizala
plastine kuglice na vezicu za cipele. Zavezala je narukvicu oko moje
ruke poput ruiasto-utog crvia.
Sumnjam da se Benita Alvarez odvano pojavljuje u slubenim
spisima sluaja Crnookih Suzana. Ako se njezino ime uope spominje,
Bill i Angie bi, ne opazivi ga, preletjeli preko njega. Nikad je nisu
intervjuirali mediji. Nije svjedoila i prisustvovala je suenja samo ona
dva dana tijekom kojih sam ja svjedoila. Imala je sporednu ulogu za
sve osim mene, nadglasana grmljavinom Ala Vege ili Alfonsa, kako
se sada voli zvati. G. Vega, stopostotni Talijan, dodao je fonso kako bi
se ulagivao hispanoamerikim glasaima kad je sudjelovao u svojoj
prvoj uspjenoj utrci za mjesto teksakoga javnog tuitelja.
Kad iskrsne pitanje o Terrellu Darcyju Goodwinu, g. Vega nimalo
dvosmislenim rijeima izjavljuje da ni danas sluaj ne bi drugaije
predstavio pred sudom. Poslao mi je roendansku estitku kad sam
navrila osamnaest i estitku s izrazom suuti kad mi je preminuo otac.
Na obje je nakrabao svoje ime i ispod toga napisao: Uvijek u biti tu
za tebe. Cinik u meni pita se jesu li te rijei samo dio njegova
uobiajena potpisa rtvama koje je prisilio da sjednu na mjesto za
svjedoka. A Tessie? Tessie vjeruje da ga moe nazvati telefonom i da
bi se on za nekoliko sekunda naao pred njezinim ulaznim vratima.
Izbriem slova u trailici. Oklijevam, samo na sekundu. Piem.
Nestao je vei dio mog tinejderskog straha od lijenika. Zurim u
linkove s nizom bombastinih radova koje je napisao za internetske
blogove i asopise za psihijatriju. Ima jedan novi od moje posljednje
225

pretrage: Ljubavna afera Colbert: Zato se prepoznajemo u

izmiljenom francuskom konzervativnom narcisu.
Izbriem slova u trailici i upiem drugo ime, jo bezvoljnije. Prvi
put kliknem na poveznicu na vrhu.
Zurim u tjedni blog Richarda Lincolna znanog kao Dick the Dick,
istog trena poalivi to sam mu poveala broj posjetitelja, pokazala i
najmanji traak pobude da nastavim. Dananji post: Boriti se za zrak.
Teko je odvratiti pogled kad sam ve stigla ovako daleko. Angie je
uvijek eljela da razgovaram s njim. Mislila je da bi to moglo neto
osloboditi. On je drugi ovjek.
Jedva mogu probaviti biografiju, pa je samo preletim oima. Richard
Lincoln, kriar. Nacionalno poznat odvjetnik za sluajeve smrtne kazne.
Autor bestselera The New York Timesa, Moje crno oko.
Moje crno oko. Njegova ispovijed, godinu nakon suenja. Uvijek
kad sam u knjiari, pogledam poleinu premda sam ula da donira
polovinu profita djeci zatvorenika. Zato ne donira sav profit?
Postoji YouTube videoveza kraj bloga koju moj prst klikne bez
doputenja mozga. Odjednom njegov glas neugodnim zvukom vrijea
tiinu u kui, pojaava se i stiava poput glasa propovjednika, a moja
koa na njega jo reagira kao na napad. Pourim i prstom ga utiam. On
je ohar na dvije noge koji hoda amo-tamo po nepoznatoj pozornici.
Lincolnski, tako ga opisuju njegovi oboavatelji. Iznevjerio sam
Terrella, govori. Unitio sam tu djevojku. Sluaj Crnookih Suzana bio
je prekretnica u mom ivotu.
Ne mogu vie sluati.
Nije unitio samo mene. Unitio je mog djeda i baku. Policija i Dick
the Dick djelovali su neobino slono u tom pogledu. Policija je
ispremetala dvorac i odvezla se s djedovim kamionetom kao dokazom.
Nitko u Teksasu ne uzima ovjekov kamionet ako nije prokleto kriv, pa
su se poeli pitati i njegovi najbolji i najnepokolebljiviji prijatelji
farmeri. Nije bilo vano to je policija rekla ajme mjesecima prije
suenja. Dick the Dick nastavio je lupetati u sudnici. Jedan tabloid je
226

vritao Moe li djed biti ubojica? Ne, ne mogu oprostiti Dicku usprkos
injenici da je u posljednjih trinaest godina Richard Lincoln u Teksasu
oslobodio tri neduna ovjeka od smrtne kazne upotrijebivi DNK
dokaze. Prebacim pokriva preko iPada. Odgurnem nekoliko dodatnih
jastuka na pod. Skrijem se dublje medu plahte hrapave od pijeska iz
neke ratne zone. Stisnem oi. Zamislim lijenika kako ljenari u
pidami prekrivenoj patkama gledajui reprizu Colberta. Poelim da je
Benitin ivot nalik na zabavu punu ruiastih i utih kuglica.
Lebdim na rubu svijesti kad Lydia pronae siunu crvotoinu.
Nije da nisam tisue puta pretraivala internet za njom. Nita. Nita
o njoj ili g. i gi Bell. Kao da hodaju uokolo na vrhovima prstiju u
nevidljivoj tinti dok svi ostali galopiraju u vriteim neonskim bojama.
Bellovi su bili udni. Imali su malu obitelj i duboko se povezali samo s
vrlo malim brojem ljudi u gradu. Lydia vie nije imala ni baku ni djeda.
Mutno se sjeam dalekog roaka ge Bell koji je za Boi poslao
boinu zvijezdu. No kako jedna obitelj moe samo tako nestati? Kako
moe nikoga ne biti istinski briga?
Tijekom godina smiljala sam raznorazne sulude zaplete o njihovoj
sudbini. Moda ih je ubilo moje udovite jer je Lydia neto znala.
Neprestano je izrezivala lanke o sluaju Crnookih Suzana i lijepila ih
u album za koji je mislila da ne znam da postoji. krabala opaske na
marginama svojom stisnutom, inteligentnom rukom. Moje udovite
nije pretvorilo sklonite u obiteljski mauzolej, ali moglo je razbacati
njihove kosti pustinjom u zapadnom Teksasu.
Ili bi njihova tijela mogla leati kilometrima i kilometrima pod
morem s oceanskim smeem. Cijela obitelj moda je spontano krenula
na odmor i potonula na dno Bermudskog trokuta u udljivom brodu
kojim je upravljao g. Bell. Uvijek je zaboravljao kupiti dozvolu za
brodarenje. Moda su neprijavljeni skliznuli pod valove.
Moja najloginija teorija bila je zatita svjedoka. Netko je morao
zabiti znak Na prodaju. G. Bell bavio se recikliranjem auto-dijelova s
meksikim mafijakim tipovima u dvoritima s otpacima. Uvijek bi

227

odjurio usred noi kako bi se sastao s njima. Lydia mi je pokazala

njegovu ladicu punu novanica od sto dolara.
No sigurna sam u ovo. Da je neka druga obitelj iz etvrti tiho nestala
iz grada nakon suenja i da Lydia nagaa, ona bi izjavila da je otac
ubojica Crnookih Suzana. Da su supruga i ki njegovi pomagai. Da ih
toliko plai to sam preivjela da se sada sele iz grada u grad, mijenjaju
imena dok putuju i ubijaju djevojke.
To je upravo ona vrsta prie koju bi Lydia smislila dok smo ispod
plahti s runim svjetiljkama, a ona me pokuava nasmrt prestraiti.

228

Tessie, 1995.

Treeg listopada, tisuu devetsto i devedeset pete, jedan sat popodne.

Prije sat vremena oslobodili su O. J.-a, od ega mi je muno u
elucu.
I mene e za nekoliko minuta, ako ne zeznem stvar.
Ovo je moja zadnja seansa. Lijenik preporua pregled svakih est
mjeseci sljedee dvije godine i, naravno, neka nazovem i prije ako
osjetim nemir. On ide na slobodnu studijsku godinu u Kinu, stoga nee
biti u blizini, no preporuit e nekoga savrenog za mene. Zapravo, ve
ima nekoga na umu. Treba ispuniti nekoliko dokumenata zbog
prijelaza, no on e se pobrinuti za to prije odlaska. Koja srea, kae on,
da je suenje potrajalo samo mjesec dana. Da je poroti bio potreban
samo jedan dan da donese presudu.
Svi sjaje. Lijenik. Moj tata. Ja sjajim iznutra jer bih inae mogla
eksplodirati. Skoro slobodna, skoro slobodna, skoro slobodna.
elim ponoviti koliko je bilo hrabro to si svjedoila, kae
lijenik. Bila si nepokolebljiva. Glavna stvar: Zbog tebe je ubojica
osuen na smrt.
Da. Koje olakanje. La. Jedino je olakanje da moj lijenik
putuje u Kinu.
Sjedi ondje, tako samodopadno. Ne mogu dopustiti da se samo tako
izvue. Neu si moi oprostiti.
Tata, moe li nam dati sekundu da se oprostimo?
Naravno. Svakako. Poljubi me u elo. Rukuje se s lijenikom.

229

Tata ne povue vrata dovoljno snano pri izlasku, stoga lijenik

ustane i zatvori ih do kraja. Klik. Povjerljivost izmeu lijenika i
pacijenta, i sve to.
Zato nikad niste htjeli razgovarati o Rebecci? upitam prije nego
to je sjeo.
Tessie, to je vrlo bolno. To sigurno moe razumjeti. I bilo bi
neprofesionalno od mene da sam to inio. Nisam trebao rei ni ono to
jesam. Treba zaboraviti na to. To ne moe biti dio naega
profesionalnog odnosa.
Kojem je doao kraj. Upravo sad.
Da, ali to nema veze. Jo si moja pacijentica dok ne izie kroz ona
vrata.
Vidjela sam vas s njom.
Zbilja me poinje zabrinjavati, Tessie. I, njegovo lice zapravo
izgleda zabrinuto. Bila si u pravu. Moja je ki vrlo vjerojatno mrtva.
Ne... obraa ti se, zar ne? Poput Suzana?
Ne govorim o vaoj keri.
Onda nemam pojma o emu govori, kae on.
Ne kaem to naglas, jer, kakvog to ima smisla?
Oboje znamo da lae.
Vidimo se, kaem ja.

230

2. DIO
Odbrojavanje
Prema L.A. Timesu, dravni tuitelj John Ashcroft eli
zauzeti >otriji stav< prema smrtnoj kazni. to je otriji
stav prema smrtnoj kazni? Pa, ubit emo tipa. Kako se
zauzima otriji stav prema smrtnoj kazni? Hoemo li ga
prvo kakljati? Dati mu prah za svrbe? Podmetnuti
avli na elektrinu stolicu? Jay Leno
Tessa, sluajui The Tonight Show u krevetu,
2004.

231

Rujan 1995.

G. VEGA: Znam da je ovo bio vrlo teak dan svjedoenja, Tessie.

Cijenim tvoju spremnost da govori u ime svih rtava, i znam da tako
misli i porota. U ovom trenutku imam samo jo jedno pitanje. to je
bilo najgore dok si leala u grobu?
GICA CARTWRIGHT: Saznanje da e moj otac i moj mali brat
morati ivjeti ne saznavi to se dogodilo ako odustanem i umrem. Da
e misliti da je bilo stranije nego to je bilo. eljela sam im rei da nije
bilo tako grozno.
G. VEGA: Leala si gotovo bez svijesti sa slomljenim glenjem u
grobu s mrtvom djevojkom i kostima drugih rtava i eljela si rei
svom ocu da nije bilo tako grozno?
GICA CARTWRIGHT: Pa, bilo je grozno. No gore je do kraja ivota
zamiljati to se dogodilo. Znate, dopustiti umu da sve to dopuni na
milijun razliitih naina. O tome sam mnogo razmiljala... kako e to
morati initi. Kad su stigli spasioci, osjetila sam takvo olakanje to u
moi rei tati da nije bilo tako grozno.

232

29 dana do pogubljenja

Za mjesec dana Terrellov lijes, crn i sjajan poput novog Mustanga, bit
e privezan za kola prikaena za traktor John Deere. Poloit e ga u
zemlju kraj tijela tisua silovatelja i ubojica koji trunu na groblju
Captain Joe Byrd. Veina tih mukaraca ivjela je nasilnim ivotom, no
pokopat e ih na prekrasnom malom breuljku u istonom Teksasu,
nalik na ona iz snova Walta Whitmana. Ti mukarci bili su neeljeni u
svojoj smrti. U Terrellovom sluaju, njegovi ga blinji ele, vole
samo nemaju novca da ga sahrane. To e uiniti drava Teksas s 2.000
dolara od poreznih obveznika i s iznenaujuom dobrohotnosti.
Zatvorenici e voziti traktor. Oni e biti lanovi njegove poasne
pratnje pognutih glava. Oni e isklesati njegov nadgrobni kamen.
Urezati njegov zatvoreniki broj. Moda pogreno napisati njegovo
ime.
Koristit e lopatu poput one u mojoj ruci.
eludac mi se stisnuo zbog Terrella dok zurim u komad crne zemlje
koji je djed neko obraivao iza svoje bajkovite kue. Na istom sam
mjestu prije dvanaest godina jednoga vrueg srpanjskog dana pronala
sumnjivi komad zemlje s crnookim suzanama. To je posljednje mjesto
koje elim prekopati u potrazi za darom mog udovita, pa sam to i
uinila. Ostavila ga za kraj. I tog je dana moj eludac bolno nemiran.
Imala sam dvadeset i dvije godine. Teta Hilda i ja nekoliko smo sati
prije bile zabile znak Na prodaju u prednji travnjak. Baka je bila
preminula osam mjeseci prije. Bila je sahranjena pokraj keri i supruga
na malom seoskom groblju, petnaest kilometara niz cestu od njihove
udesne kue.

233

Tog sam dana izila na zrak nakon to sam otvorila ladicu u bakinoj
kutiji za nakit i udahnula snaan miris njezina crkvena parfema. Charlie
je imala gotovo tri godine, zalupila je mreastim vratima koja su vodila
na stranji trijem nekoliko minuta prije mene. Kad sam otvorila vrata,
moja nasmijeena djevojica stajala je nekoliko metara daleko od dna
stuba s rukama iza lea. Naglo je ispruila kitu crnookih suzana koje je
gnjeila u znojnoj aci. Iza nje, tri metra dalje, njezine su sestre plesale
u nabranim utim suknjama lijepi mali nasilnici koji se drue kraj
reda boleljivih mahuna i bonsai stabla smokve.
Izlila sam lonac kipue vode u njihove oi dok je Charlie zurila s
trijema. Kad me je teta dozvala iz kue i pitala me to radim,
odgovorila sam da se rjeavam opake hrpe vatrenih mrava, to je samo
bio bonus. Ne elim da ugrizu Charlie. Nekoliko mrava ve je na
leima odnosilo mrtve.
Naglo se vratim u sadanjost kad Herb Wermuth pusti da se
mreasta vrata zalupe za njim. Odzvanjaju poput limenog simbola.
Nakon vie od desetljea, ovo je njegov dvorac, a ne djedov. Uao je,
ostavivi Lucasa i mene s poneto uputa o prijetvornom zimskom suncu
i vrtu koji prema njegovim rijeima Bessie dva puta godinje preore s
farmerom. Sretno u pronalaenju iega. Herb je otvoreno pokazao da
ga nije briga gdje kopamo ako ne traimo le i ako nisu ukljueni
mediji. No zamolio nas je da zavrimo s poslom prije nego to se
njegova supruga vrati za dva sati sa sesije s novim osobnim trenerom.
Isprva, kad smo se pojavili na trijemu, Herb nije bio tako susretljiv.
Sluam vijesti, rekao je strogo. Nakon toliko vremena niste sigurni
da su ulovili pravog ubojicu. Suraujete s njegovim odvjetnikom.
Pogledom je preao preko lopate koja je visjela s moje ruke. Doista
mislite da je jedna od njegovih djevojaka zakopana ondje straga?
Ne, ne, naravno da nije. Pourila sam uvjeriti ga dok sam skrivala
odbojnost na spomen zamjenice. Njegovih. Kao da nas udovite
posjeduje. Posjeduje mene. Panduri bi bili ovdje da je tako. Kao to
sam rekla, uvijek sam mislila kako je mogue da je ud... ubojica
zakopao... neto za mene u vrtu.
234

Herb nije mogao sakriti izraz lica kako vjeruje, kao veina ljudi u
okolici, da Cartwright djevojka vie nikad nije bila ista u glavi.
Morate mi obeati, inzistirao je. Bez medija. Juer sam se rijeio
tabloidnog fotografa koji je htio snimiti sobu u kojoj je spavala
Crnooka Suzana. I neki tip iz Texas Monthlyja nazvao je prije neki dan
i traio doputenje da vas fotografira ispred kue. Rekao je da mu niste
uzvratili poziv. Toliko je naporno da Bessie vodim na Floridu dok ne
proe cijela stvar oko pogubljenja.
Bez medija. odluno je odgovorio Lucas. Tessa samo mora
olakati duu. Pokroviteljski. Osjetila sam kako mi se uz vrat penje
osjeaj ljutnje, ali postigao je cilj kod Herba. ak je za Lucasa izvukao
sjajnu novu lopatu iz garae.
Tako nas je Herb pustio same. Osim to se Lucas i ja nismo maknuli
s mjesta otkad su, prije minute, mreasta vrata odskoila sa svojih
arka. Umjesto da proui vrt, Lucas pogledom pomno prelazi po
zidovima i prozorima djedove mitske kue. Nikad nije bio ovdje
premda je udaljena samo sat vonje od Fort Wortha. Kad smo se Lucas
i ja poeli hrvati na stranjim sjedalima automobila, moj djed je bio
napola slijep i trajno prikovan za krevet.
Utjeno je znati da je Lucas tako usredotoen. to me titi od mog
udovita, iako je uvijek vjerovao da, bez obzira na to to kaem,
udovite uglavnom postoji u mojoj glavi.
Kua je bacala hladnu, tamnu ruku preko mojih ramena. Poznajem
ovu kuu kao da je moje vlastito tijelo, i ona poznaje mene. Svaku
skrivenu pukotinu, svaki pokvareni zub, svako lano lice. Svaki
pametni trik iz djedove mate.
Malo se trgnem kad Lucas stane kraj mene, naoruan lopatom i
spreman da krene.
*

235

Suzana tempira upozorenje tako da se poklopi s mojim prvim

ljapkajuim korakom po zemlji.
Moda je ipak pokopao jednu od naih sestara ovdje.
Da nema smokve koja stoji ondje poput artritine stare babe, ne bih
znala gdje kopati. Vrt je dvostruko vei nego kad je baka sadila svoje
precizne redove rajica Early Girl, mahune Kentucky Wonder i
naranaste papriice habanero koje je pretvarala u ele koji mi je poput
lave klizio niz jezik. Ovoga jutra, vrt je ravni smei kvadrat, izuzevi
drvo smokve koje raste uvis.
Obiavala sam stajati u ovom vrtu i matati. Kosovi koji su se nizali
nebom bili su zapravo zle vjetice na medama. Daleki rubovi polja
penice bili su zlatne ike usnulog diva. Crni, goroviti oblaci na
obzoru bili su magini i mogli su me odnijeti u Oz. Iznimke su bili
brutalni ljetni dani kad je sve bilo nepokretno. Kad nije bilo boja.
Nitavilo tako beskrajno i tupo da me je od toga boljelo srce. Prije
udovita, uvijek sam radije osjeala strah nego dosadu.
Ovo je vrlo otvoreno podruje, Tessa, napomene Lucas. Ma tko
da je pogledao kroz prozor u zapadnom dijelu kue mogao ga je vidjeti
kako sadi cvijee. To je prilino drsko za tipa za kojeg misli da je
uspio nasamariti sve da ne postoji. Rukom zakloni oi kako bi
podignuo pogled. Je li ono gola ena ondje gore na krovu? Nema
veze. Jest.
Ona je replika kipa Male sirene koja nadgleda luku u
Kopenhagenu, kaem. Ona Hansa Christiana Andersena ne
Disneyjeva verzija.
Razumijem. Definitivno nije prikladna za sve uzraste.
Moj djed je sam napravio odljev. Morao je unajmiti dizalicu kako
bi je podigao onamo. Od stabla smokve napravim tri pomno izmjerena
koraka prema sjeveru. Otprilike ovdje, kaem.
Lucas gurne sjajni metal Herbove lopate odrjeitom, potpunom
usredotoenou u zemlju. Moja zahrala lopata naslonjena je na drvo.

236

Ponijela sam hrpu novina, staro metalno sito iz kuhinje i par radnikih
rukavica. Bacim se na pod i ponem prosijavati prve grumene iskopane
zemlje. U glavi ujem Join glas koji inzistira da ovo nije pravi nain.
Podignem pogled i na sekundu vidim malu Charlie na trijemu.
Trepnem, i ona nestane.
Ne potraje dugo i Lucas skine majicu. Ja nastavim prosijavati
odvraajui pogled od miia koji su se nabirali na njegovim leima.
Ispriaj mi priu, kae.
Zbilja? Sad? Crni kukac klizi niz moje traperice. Trepnem, i vie
ga nema.
Naravno, kae Lucas. Nedostaju mi tvoje prie. Reci mi sve o
djevojci ondje gore na krovu s lijepim cicama.
Izvuem hrapav komad starog metala. Razmiljam koliko slojeva
izostaviti iz vieslojne prie. Lucas ima kratak raspon panje. Znam da
mi samo pokuava odvratiti pozornost.
Jednom davno jedna se sirena ludo zaljubila u princa kojeg je
spasila iz mora. No pripadali su razliitim svjetovima.
Ve nasluujem tuan kraj. Ona izgleda usamljeno ondje gore.
Princ nije znao da ga je spasila sirena. Zastanem kako bih
razmrvila veliki grumen zemlje. Poljubila ga je i polegla ga na plau,
u nesvijesti, i otplivala na morsku puinu. No oajniki je eljela biti s
njim. Popila je vjetiji napitak koji joj je oduzeo prekrasan pjevan
glas, no zauzvrat joj dao dvije noge. Vjetica je rekla sireni da e biti
najgracioznija plesaica na svijetu, no svaki korak e je boljeti kao da
hoda po noevima. Sirenu nije bilo briga. Potraila je princa i plesala za
njega, nijema, nesposobna da izrazi svoju ljubav. On je bio oaran.
Tako je ona plesala i plesala za njega premda je to bilo bolno.
Uasna pria.
Postoje divni prizori kad je se ita naglas. Pria gubi mnogo u mom
prepriavanju. Podignem pogled prema prozoru moje stare sobe u

237

tornjiu. Zbog djelomino sputenih aluzina izgleda kao napola

zatvoreno oko. Zamislim priguen zvuk djedova recitiranja s druge
strane obojenog stakla. Ocean plav kao najljepi suncokret. Sante leda
kao biseri. Nebo, stakleno zvono.
I je li joj taj gad od princa uzvratio ljubav? upita Lucas.
Ne. Sirena je bila osuena na smrt ako ne ubije princa i pusti tla
njegova krv kapne na njezine noge i pretvori ih opet u peraje.
Zastanem u tom trenutku. Lucas je ve bio iskopao impresivnu rupu
veliine maloga plastinog bazena i otprilike toliko duboku. Ja daleko
zaostajem sa svojim prosijavanjem zemlje. Sve to moj uloeni trud
moe pokazati je hrpa kamenja, traka zahralog metala i dvije plastine
oznake za mauhice.
Lucas ispusti lopatu i padne na koljena kraj mene. Treba pomo?
upita. Znam ga dovoljno dobro da to prevedem. On misli da je ovo
besmisleno. Ni ja zapravo nisam silno zainteresirana.
Zaujem kripu vrata koja se otvaraju, pa buno zalupe. Bessie
Wermuth klipe u naem smjeru u arkocrvenoj trenirki priljubljenoj za
dvije tanke naslage sala oko njezina struka. Nosi visoke ute plastine
ae s komadiima leda i jantarnom tekuinom.
Dobro jutro, Tessa. Ona sjaji. Ba je lijepo vidjeti te i... tvog
prijatelja.
Ja sam Lucas, gospoo. Dajte da vam pomognem s tim aama.
Uzme jednu i proguta etvrtinu u prvom gutljaju. Izvrstan aj. Hvala
vam.
Bessien pogled uprt je u Lucasovu tetoviranu zmiju koja zapoinje
od njegova pupka i nestaje ispod traperica.
Jeste li ve neto pronali? Podigne pogled s Lucasove kope na
remenu.
Nekoliko fosila, plastine oznake za biljke, zahrali komad
metala.

238

Bessie jedva da je pogledala moju hrpu. eljela sam vam

spomenuti moju kutiju. Herb mi je rekao da vam nije spomenuo moju
kutiju.
Vau kutiju? Krivljenje usne iz nelagode.
Zapravo, hrpu bezvrijednih stvari, kae ona. ak sam je i
oznaila, Stvari koje nitko ne eli osim mame. Znate, kako ih moja
djeca ne bi dodala starudijama koje e izbaciti kad umremo. No u njoj
bi moglo biti neto to vas zanima.
Znoj pod mojim rukama je leden. to je sa mnom? To su samo stvari
koje nitko ne eli.
Idem unutra po nju, kae ona. Nisam mogla nositi kutiju i aj.
Naemo se kraj stola za piknik.
Jesi li dobro? Ne izgleda dobro. Lucas me uspravi. Ionako
trebamo pauzu.
Da. Moe. Ne kaem to mislim da imam lo predosjeaj u vezi
s Bessie i njezinim neumornim oranjem. Odetamo tridesetak metara i
smjestimo se na plou starog stola za piknik nemarno premazanog
zelenom bojom.
Lucas kimne u smjeru kue. Evo je.
Bessie preko dvorita vue staru kartonsku kutiju, daui od svog
estokog nauma. Lucas poskoi, presretne je na pola puta i oslobodi je
kutije. Stavi je preda me, ali ja ne posegnem za njom. Hipnotizirana
sam Bessienim velikim natpisom koji govori tono ono to je navela, i
zbog kojega njezina tugujua, zacijelo sentimentalna djeca nikad, bez
obzira na sve, nee baciti ovu kutiju.
U njoj su sve sitnice koje sam pronala na zemljitu otkad smo se
doselili. Bessie rastvori preklope. Beskorisna arheologija, zapravo.
Osim starih boca. One su na kuhinjskoj prozorskoj dasci. No ako dolazi
iz zemlje i ne migolji se i ne grize, onda je sauvano ovdje. Nisam
stvari organizirala prema lokaciji ili vremenu. Samo su ubaene unutra.
Nemam pojma to je iskopano iz vrta, a to je izvukla kosilica.
239

Lucas se nagnuo nad kutiju i prekopava je.

Samo je izvrni, kae Bessie. Ne moe se nita razbiti. Onda
moe vidjeti i Tessa.
Prije nego to se mogu pripremiti, sadraj se bezbrino kotrlja po
stolu. iane opruge i zahrali avli, stara, napola zgnjeena limenka
Dr Pepper na ute i crvene pruge i plavi auti Matchbox bez kotaa.
Mala limena kutija za aspirine Bayer, izgriena psea kost, veliki bijeli
kamen proaran zlatom, slomljeni iljak strelice, (osili glavonoca koji
se neko uljao uokolo s ticalima i oima nalik na kameru.
Lucas prebire po komadiima slomljenoga crvenog stakla.
Odgurnuo je siuan smei predmet sa iljkom.
Ovo je zub, kae on.
To sam i mislila! vikne Bessie. Herb mi je rekao da je to slatki.
No ja zurim u neto to lei na rubu stola.
Mislim da je ovo bilo Lydijino. Rijei mi zapnu u grlu.
Sablasno. Bessie podigne malu ruiastu kopu, pogleda je
namrteno. Skinem rukavice i uzmem je nesigurnim prstima.
to mislite da to znai? eli znati. Mislite li da je neki trag?
Bessie ne die ubrzano zato to je stara ili zato to je Lucas znojno
boanstvo. Bessie je ovisnica. Vjerojatno je progutala sve to je ikad
bilo napisano o Crnookim Suzanama. Kako mi je to moglo promaknuti?
Kupila je djedovu kuu kad je nitko drugi nije htio. Oigledno, bez
dodatnog objanjenja, zna tono tko je Lydia.
Lucas je spustio ruku na moje rame. Posudit emo zub i tu... stvar
za kosu, ako je to u redu, Lucas kae Bessie.
Naravno, naravno. to god Herb i ja moemo uiniti.
Odsutno prstom trljam utog smjeka urezanog u plastiku. Ovo ne
znai nita, prigovaram samoj sebi. Vjerojatno ju je iz Lydijine kose
izvukla vlat ita tijekom igre skrivaa kad smo mislile da su udovita
izmiljena bia.
240

Pa ipak. Ruiasta kopa sa smijekom. Viktorijanski prsten,

Poeova knjiga, klju. Zato imam osjeaj da je Lydia ta koja se igra sa
mnom, i da je sve bilo lukavo unaprijed isplanirano?
Lucas mi promotri lice, i nema dvojbe o tome treba li prosijati
ostatak zemlje.
Podignem pogled. Na krovu, bljesak dviju djevojaka. Jedna vatrene
crvene kose. Trepnem, i vie ih nema.
Lydijina kopa je u mojoj torbi, umotana u rupi. Zub je u
Lucasovom depu. Oko dvadeset kilometara niz cestu, Lucas se
nakalje i prekine tiinu. Hoe li mi rei to se dogodilo s onom
curom-sirenom?
Moj suvozaki prozor preplavljen je plavom i smeom bojom.
Teksako nebo, stakleno zvono; valovito se protee farmerska zemlja,
neko zakopana pod neizmjernim morem. Sunce tako snano da je
sirena esto morala zaroniti kako bi osvjeila uareno lice.
Utiam djedov glas. Stavim ruke na uarene obraze. Okrenem se
prema Lucasovom profilu, stijeni za koju se mogu drati.
Sirena se ne moe natjerati i ubiti princa, kaem ja. Baci se u
more, rtvuje se i raspline u morsku pjenu. No dogodi se udo njezin
duh lebdi nad povrinom. Pretvorila se u ker zraka. Zasluila je
besmrtnu duu i moe otii ivjeti s Bogom.
Keri zraka. Poput nas, poput nas, poput nas, apuu Suzane.
Baptist u tvom djedu zacijelo je volio ovu priu, kae Lucas.
Zapravo nije. Baptisti misle da ne moe zasluiti raj. Jedini nain
na koji se moe spasiti je kajanje. Tad si spreman za odlazak, ak i ako
pretvara ljupke sirene u morsku pjenu.
Ili djevojke u kosti.

241

Rujan, 1995.

G. LINCOLN: Tessie, voli li djeda?

GICA CARTWRIGHT: Da. Naravno.
G. LINCOLN: Bilo bi vrlo teko pomisliti neto strano o njemu, zar
ne?
G. VEGA: Prigovor.
SUTKINJA WATERS: Dat u vam malo prostora, g. Lincoln, ali ne
mnogo.
G. LINCOLN: Je li policija pretraila kuu tvog djeda dan nakon to su
te pronali?
GICA CARTWRIGHT: Da. Ali on im je to dopustio.
G. LINCOLN: Jesu li neto uzeli?
GICA CARTWRIGHT: Nekoliko njegovih slika. Lopatu. Njegov
kamionet. Ali sve su vratili.

242

G. LINCOLN: I lopata je netom bila oprana, je li tako?

GICA CARTWRIGHT: Da, baka je mrkom prela preko nje dan
prije.
G. LINCOLN: Gdje je danas tvoj djed? GICA CARTWRIGHT: Doma je s
bakom. Bolestan je. Imao je modani udar.
G. LINCOLN: Imao je modani udar oko dva tjedna nakon to su te
pronali, zar ne?
GICA CARTWRIGHT: Da. Bio je vrlo zabrinut za... mene. Htio je
pronai onoga koji je to uinio i ubiti ga. Rekao je da smrtna kazna nije
dovoljna.
G. LINCOLN: Rekao ti je to?
GICA CARTWRIGHT: Sluajno sam ga ula kako razgovara s
tetom.
G. LINCOLN: Zanimljivo.
GICA CARTWRIGHT: Svi su zaboravili da mogu uti premda sam
slijepa.
G. LINCOLN: Poslije u se vratiti na tvoju epizodu sljepoe. Jesi li
ikad pomislila da je tvoj djed udan?

243

G.VEGA: Prigovor. Nije Tessien djed na optuenikoj klupi.

G. LINCOLN: Sutkinjo, skoro sam zavrio s ovim nizom pitanja.
SUTKINJA waters: Moete odgovoriti na pitanje, gice Cartwright.
GICA CARTWRIGHT: Nisam sigurna kako to mislite.
G. LINCOLN: Tvoj djed znao je slikati strane prizore, zar ne?
GICA CARTWRIGHT: Pa, da, kad je imitirao Salvadora Dalija ili
Picassa ili neto slino. On je bio umjetnik. Eksperimentirao je cijelo
vrijeme.
G. LINCOLN: Je li ti ikad priao strane prie?
GICA CARTWRIGHT: itao mi je bajke kad sam bila mala.
G. LINCOLN: Pljaka enik koji otme djevojku, isijee je i skuha?
Djevojku bez ruku kojoj otac odsijee ruke?
G. VEGA: O, dajte molim vas, asni sude.
GICA CARTWRIGHT: Opet joj narastu ruke. Nakon sedam godina,
opet joj narastu ruke.

244

26 dana do pogubljenja

Pitam se strue li Jo u ledenom laboratoriju caklinu sa zuba koji je nalik

na slatki dok ja slaem i spremam odjeu jo toplu od suila. Sjedi li
Terrell na svom poljskom krevetu tvrdom kao kamen, pie li svoje
posljednje rijei, pije li vodu koja ima okus na sirovu bijelu repu, dok ja
pijem dvanaest dolara skupi pinot i odluujem hou li baciti Charliene
ruiaste arape s rupom na lijevoj peti. Ismijava li me Lydia tamo
negdje, ili joj nedostajem, ili je negdje gore na nebu i dodijava mrtvim
autorima dok joj se tijelo raspada u mjestu koje je poznato samo mom
udovitu. Pitam se je li zub iz zemlje kod djedove kue moda njezin.
Tri sam dana raspravljala hou li zub predati Jo. Nisam Lucasu
mogla objasniti zato oklijevam. Savreno je imalo smisla istraiti
svaku neizglednu stvar, razotkriti sve, osim ako sam zapravo eljela ne
znati. Jo se sastala s nama na parkiralitu North Texas Health Science
Center prije nekoliko sati. Jo je imala bijele navlake za cipele iz
laboratorija. U napetoj tiini sluala je moje nesuvislo trabunjanje o
potapanju crnookih suzana u kipuoj vodi i kutiji beskorisnih predmeta
za koje nitko nije mario osim Bessie. Nisam spomenula Lydijinu
ruiastu kopu sa smjekom. Jo je uzela zub Lucasu. Nije mnogo rekla
zauzvrat.
Pitam se hoe li mi Jo oprostiti to je nisam povela, iako se to sad ne
ini previe vanim. Nita se ne ini previe vanim. Hvata me tupost,
otrov koji sporo djeluje i umrtvljuje Suzane kako bi zaspale, a mojim
rukama i dalje doputa da slaem savrene male tornjeve odjee.
Odjea koja se intimno ispremijeala u suilu Lucasovo vojno rublje,
Charliena flanelska pidama s ruiastim ovcama mekanim poput
eerne vune, moje hlaice za tranje neonske boje.

245

Lucas u velikim gutljajima pije pivo na jednom kraju kaua, gleda

CNN i mota svoje gae u male rolade, u stilu Army Rangersa, pa
nacilja te ih baci u moju glavu, stranjicu, to god je dobra meta.
Pretvaramo se da smo dobro dok sat u mojoj glavi otkucava sekunde
moga zdravog razuma. Jer nakon to umre Terrell, to onda?
Nastavi slagati. Zazvoni na vratima, Lucas se digne i otvori vrata.
Vjerojatno Effie koja je donijela jestivu bombu. Pogledam na sat: 16:22
dva sata prije nego to moram pokupiti Charlie nakon treninga.
Je li Tessa kod kue? ivac mi je zatitrao poput ice na gitari im
sam ula glas.
Lucas se namjerno ne mie s mjesta i zaklanja mi pogled do vrata. I
to bi bilo u vezi s im? Otee rijeima i tako izvlai svaki komadi
zapadnog Teksaanina iz sebe. U usporenoj verziji vidim Lucasovu
lijevu ruku, ruku za obranu, kako se leerno die i zaustavlja na
gornjem dijelu prsa. Prsti na njegovoj desnoj ruci su stisnuti. Poloaj za
najbre izvlaenje pitolja iz hlaa. To mi je pokazao u stranjem
dvoritu prije nepunih sat vremena.
Lucas! Odskoim od kaua prevrnuvi tri hrpe. Ovo je Bill,
odvjetnik o kojemu sam ti priala, koji vodi Terrellovu albu. Angien
prijatelj. Sve to mogu vidjeti iza Lucasa je vrh kape Boston Red Sox.
Iza Lucasa sam, i neuspjeno odgurujem tvrde miie. Opipam njegov
struk u potrazi za pitoljem kojeg nema. Njegovi pokreti prije nekoliko
sekunda bili su samo refleksi oprezna ovjeka. Dok mi Bill ne moe
vidjeti lice, shvatim da ima savren pogled na moju ruku koja je
intimno savijena u blizini Lucasovih prepona.
Zbog stare zlovolje, lice mi oblijeva vruina. Ti Lucasovi maistiki
idiotizmi osnovan su razlog zbog kojeg smo osjetili meusobnu
privlanost kad sam bila prestraena osamnaestogodinjakinja puna
hormona i osnovan razlog zbog kojeg smo se razili. On je potjecao iz
generacije mukaraca od ijeg bi zveketa izama uasnuta srca poela
ubrzano lupati. Koja je ivjela ivot kao da e svi svaki tren potegnuti
oruje. Lucas revno poskoi na maji cvile, pucanje iz ispune cijevi,

246

kucanje na vratima. On je dobar ovjek i sjajan vojnik, najbolji, no kao

ivotni partner uspijeva nakostrijeiti svaku dlaku na mom tijelu.
Lucase, mii se. Snanije ga odgurnem.
Lucas se mrvicu pomakne u stranu kako bih se mogla provui kraj
njega.
Bill, Lucas, kaem ja. Lucas, Bill.
Bill prui ruku. Lucas je ignorira. Zdravo, Bille. Namjeravao sam
te upoznati. Namjeravao sam te pitati kako je uplitanje Tesse u
ovakvom kasnom stadiju dobra stvar? Zar ne mislite da je vrijeme da se
povuete? Da se odveze svojim BMW-om ondje vani? Da Tessu i
moju ker ostavite na miru, to i zasluuju?
Na trenutak sam ostala bez rijei. Nisam imala pojma da u Lucasu
kuha takva vrsta bijesa. Pucali smo, svi mi. Odluno koraknem na
trijem. Lucase. Ovo je moja stvar, u redu? to god radim, ja
odluujem. Bill me ne prisiljava.
Pred nosom mu zalupim vratima, i to ne prvi put. Moe skinuti taj
izraz s lica, Bille. Nije ba ono to sam namjeravala rei. Nije,
nedostaje mi.
To je, dakle, tvoj vojnik? upita Bill.
Ako misli na Charliena oca, da.
ivi ovdje?
Na kratkom je dopustu. Duga pria, ali Charlie je bilo strah nakon
one noi... vandalizma. Skypeom je kontaktirala Lucasa i uskoro nakon
toga pojavio se na mom pragu. Ima uviavnog efa, a ionako je
prekoraio rok da posjeti Charlie. Nisam ga pozvala, no nije mi ao to
je doao. On je... na kauu.
To ne zvui kao jako duga pria. Billov glas je miran. Ako ga jo
uvijek voli, samo reci.
Ruke su mi vrsto prekriene preko tanke majice. Ne namjeravam
pozvati Billa unutra kako bih glumila arbitra izmeu njih dvojice.
247

Ovo nije razgovor... koji moramo voditi, kaem ja. Ti i ja... ne

moemo biti par. Spavali smo zajedno iz pogrenih razloga. Nije
nimalo nalik na mene da uinim neto tako impulzivno. Nisam taj tip
djevojke.
Nisi odgovorila na pitanje. Pogledam ga u oi. Ustuknem. Pogled
je gotovo nepodnoljivo intenzivan. Lucas me nikad nije tako gledao.
Kod Lucasa se sve svodilo na dodir i instinkt.
Nisam zaljubljena u Lucasa. On je dobar tip. Samo si ga ulovio u
nezgodnom trenutku. Ve se pitam je li Billov laserski pogled stvaran
ili samo promiljena gluma koju pali i gasi pritiskom na prekida.
Korisna za unitavanje svjedoka ili ogoljavanje djevojke na njezine
oiljke.
Lydia se uvijek zaklinjala da nitko oima ne moe prodrijeti do
njezine vagine osim Paula Newmana, Iako je prastar. Nije upoznala
Billa. Ne bih eljela da upozna Billa. Da okalja ovo, to god ovo bilo.
Zato upravo sad razmiljam o Lydiji?
Bill se uvali u ljuljaku, jasno pokazujui da ne namjerava otii.
Nerado se smjestim na drugi kraj. Prvi put uoim veliku, debelu, smeu
omotnicu u njegovoj ruci.
Donio sam ti neto. Jesi li ikad proitala bilo koji dio svog
svjedoenja sa suenja?
To mi nikad nije palo na pamet. La. Mnogo sam razmiljala o
tome. Poroti koja me zaljubljeno gleda kao da sam svemirac i crta
skica koji dugim, brzim potezima pisaljke nevjeto crta moju kosu.
Mom ocu koji sjedi u prvom redu natrpane prostorije, okamenjen zbog
mene, i Terrellu s jeftinom plavom kravatom na zlatne pruge, pogleda
zalijepljena za prazan list papira u bloku za biljeke ispred njega. Nije
me nijedanput pogledao, nije napisao nijednu biljeku. Porota je to
protumaila kao krivnju.
Izvukao sam nekoliko odlomaka za tebe, kae Bill.
Zato?
248

Jer osjea toliku krivnju zbog svog svjedoenja. Bill naglo

zaustavi ljuljaku. Spusti omotnicu koja sad lei izmeu nas. Molim
te, proitaj ovo. Moglo bi pomoi. Ti nisi razlog zbog kojeg Terrell
sjedi u zatvoru.
Snanije stisnem prekriene ruke. Moda samo misli da je
vjerojatnije da u se sjetiti neega to bi moglo pomoi Terrellu ako se
ee vraam u to vrijeme.
Je li to pogreno?
Srce mi pone snano lupati. Mrzim ovo. Ne. Naravno da nije.
Ustao je, a ljuljaka se njie i trza u znak protesta. Jo mi je rekla za
zub. Volio bih da si nam rekla da ide do djedove kue. Volio bih da
nisi tako odluna u tome da me iskljui iz svega. Planira li kopati
negdje drugdje? Rukom dri ljuljaku dok ja ustajem.
Ne. To je bilo posljednje mjesto. Je li Jo... ljuta?
Mora pitati nju.
Udaljuje se, nakostrijeen i frustriran. ivotom. Mnome. Zgrabim
omotnicu s ljuljake i slijedim ga do stuba. Reci mi istinu. Postoji li
ikakva nada za Terrella?
Pone se sputati s trijema prije nego to se napola okrene, skoro me
odgurnuvi. Ja sam ve ondje, udaljena samo nekoliko centimetara.
Moram poslati jo nekoliko albi, odgovori. Odvest u se u
Huntsville kako bih ga sljedei tjedan vidio zadnji put.
Zgrabim ga za ruku. Zadnji put? To ne zvui dobro. Hoe li rei
Terrellu... da se i dalje jako trudim sjetiti se?
Billov pogled zalijepljen je za moje nokte koji vrsto dre njegovu
majicu, uvijek nelakirane i kratko podrezane, jo pune komadia blata
iz djedova vrta. Zato mu to ne kae sama?
Ne misli ozbiljno! Ja bih bila zadnja osoba koju bi elio vidjeti.
Bill mi odluno makne ruku. Mogao me je isto tako i odgurnuti.

249

To nije moja zamisao, kae on. Njegova je.

Zar me Terrell... ne mrzi?
Terrell nije mrzitelj, Tessa. Nije ogoren. On je jedna od
najizvanrednijih osoba koje sam ikad upoznao. On misli da je tebi
najgore. Rekao je da te je, iznad svih zvukova u zatvoru za osuenike
na smrt, dugo vremena mogao uti kako plae nou. Pomoli se za tebe
prije spavanja. Rekao mi je da te ne prisiljavam.
Terrell me je uo kako plaem u zatvoru za osuenike na smrt.
Drim ga budnim. Ja sam jeka u njegovoj glavi, kao to su Suzane u
mojoj.
Zato mi to, dovraga, nisi rekao prije?
Nema ljudskog dodira. Moe li to zamisliti? Dvadeset i tri sata na
dan u siunom kavezu s uskim prorezom za hranu. Siuan prozor od
pleksiglasa koji je postavljen tako visoko da mora smotati madrac i
popeti se na njega kako bi pogledao van, za nejasan pogled u nita. Sat
vremena na dan kako bi brzo hodao u krug u jo jednom malom kavezu
za vjebu. Svaka sekunda dana za razmiljanje o smrti. Zna to kae
da je najgore? Gore od mukaraca koji vrite ili se pokuavaju uguiti,
ili se svaaju oko izmiljenih ahovskih igara, ili neprestanog kuckanja
pisaih strojeva? Miris. Vonj straha i beznaa koji probija iz pet stotina
mukaraca. Terrell nikad duboko ne udahne u zatvoru za osuenike na
smrt. Misli da bi se mogao uguiti ili poludjeti ako to uini. Ja ne mogu
duboko udahnuti, a da ne pomislim na Terrella. Zato ti to nisam rekao
prije, Tessa? Jer ima dovoljno tereta koji nosi sa sobom.
Prstima kucne po omotnici koju drim. Proitaj ovo.
Ne mahne mi u znak pozdrava dok izlazi s prilaza.
Uavi, vidim Lucasa, licem okrenutog vratima, kako naslonjen na
stranji dio kaua pije pivo. eka. to nije u redu? Ve je sloio
hrpice odjee koje su se prevrnule. Lucasov stil isprike. to je htio?
Nita vano. Mislim da u kratko odspavati prije nego to krenem
po Charlie.
250

Spava s njim. Izjava, a ne pitanje.

Idem kratko odspavati. Okrznem ga na putu prema hodniku.
Moda te iskoritava, Tess.
Zatvorim vrata sobe i skliznem niz njih na pod. Lucas me jo doziva.
Suze mi se skupljaju u kutovima oiju.
Noktom prijeen ispod preklopa omotnice i izvuem urednu hrpu
sudskih spisa.
Bill moda misli da Tessie nije kriva. No ja znam da jest.

251

Rujan, 1995.

G. LINCOLN: Tessie, misli li da si se igrala neobinih igara kao

dijete?
GICA CARTWRIGHT: Nisam sigurna kako to mislite.
G. LINCOLN: Da preformuliram. Ima prilino bujnu matu, zar ne?
GICA CARTWRIGHT: Pretpostavljam. Da.
G. LINCOLN: Jesi li ikad igrala igru Anne Boleyn?
GICA CARTWRIGHT: Da.
G. LINCOLN: Jesi li ikad igrala igru Amelia Earhart?
GICA CARTWRIGHT: Da.
G. LINCOLN: Jesi li ikad igrala igru Marie Antoinette? Jesi li poloila
svoju glavu na panj i dopustila nekome da glumi kako ti odsijeca
glavu?

252

G. VEGA: asni sude, jo jednom, g. Lincoln svojim pitanjima eli

odvratiti pozornost porote od iega smislenog i od ovjeka kojemu se
sudi.
G. LINCOLN: Naprotiv, asni sude, pokuavam pomoi poroti da
razumije okruenje u kojemu je odrasla Tessa. Drim to vrlo
smislenim.
G. VEGA: U tom sluaju, neka ue u zapisnik da je Tessa takoer
igrala ah, da se igrala s lutkama, da se igrala ajanki, borbe palevima
i Red Rover.
SUTKINJA WATERS: G. Vega, sjednite. ivcirate me. Obavijestit u
vas kad me ivcirate, g. Lincolne, i vrlo ste blizu.
G. LINCOLN: Hvala vam, asni sude. Tessa, eli li au vode prije
nego to nastavimo.
GICA CARTWRIGHT: Ne.
G. LINCOLN: Jesi li se ikad igrala zakopanog blaga?
GICA CARTWRIGHT: Da.
G. LINCOLN: Jesi li se ikad igrala Jacka Trbosjeka?
G. VEGA: asni sude...

253

GICA CARTWRIGHT: Da. Ne. Poeli smo se igrati, ali nije mi se

svidjelo.
G. LINCOLN: Mi, znai ti i tvoja najbolja prijateljica, Lydia Bell, koju
su prije spomenula? GICA CARTWRIGHT: Da. I moj brat. I druga
djeca iz susjedstva koja su bila u blizini. Bio je iznimno vru dan.
aici nas bilo je dosadno. Ali nijedna djevojica nije htjela biti rtva
nakon to je jedan djeak donio bocu s keapom. Moda je to bila i
Lydia. Odluili smo umjesto toga napraviti tand s osvjeavajuim
piima.
G. VEGA: asni sude, ja sam obiavao secirati abe kraj rijeke kad
sam imao est godina. to to govori o meni? elio bih podsjetiti njega i
porotu da je Tessa rtva. Ovo je jako dug dan za svjedokinju.
G. LINCOLN: G. Vega, imam zaista dobar odgovor na vae pitanje o
abama. No sad elim istaknuti da je Tessieno djetinjstvo ukljuivalo
igre s temom nasilnih smrti, nestalim ljudima i zakopanim predmetima.
Da je umjetnost imitirala ivot mnogo prije nego to je bila pronaena
u grobu. A zato je tako?
G. VEGA: Isuse, ti zaista svjedoi. Zove li ono to se dogodilo Tessie
umjetnou? Sugerira li da je to bila neka boanska karma? Ti
kukin sine.
SUTKINJA WATERS: Priite, momci.

254

19 dana do pogubljenja

Terrell i ja ne diemo isti zrak. To je prvo to pomislim. Pitam se

koliko je napuenih usana majki i ljubavnica poljubilo mutno staklo
koje nas razdvaja.
Prvo to osjetim je stid. Do ovog trenutka, zapravo nikad nisam
promotrila njegovo lice. Ni u sudnici kad je bio udaljen samo pet
metara, ni na televiziji kad bi gromoglasno objavljivali naa imena kao
da smo slavan brani par, ni na zrnatim fotografijama u novinama.
Njegove su oi zakrvavljene rupe. Njegova je koa sjajne crne boje.
Puna oiljaka od boginja. Crta povuena noem slijeva se poput
mlijeka niz njegovu bradu. Ja zurim u njegov oiljak i on zuri u moj.
Proe vie od minute prije nego to posegne za telefonom sa svoje
strane zida. Gestom mi pokae da uinim isto.
Podignem je i snano je stisnem uz uho kako Terrell Darcy Goodwin
ne bi vidio da mi se trese ruka. On sjedi u siunoj kabini s druge strane
stakla. Iz malog otvora iznad moje glave pue hladan zrak i isuuje mi
grlo.
Billy je rekao da e doi, kae on.
Billy? zakrijetim nehotino.
Aha, mrzi to. Ali netko mu mora raditi probleme, zar ne misli
tako?
Terrell, koji me pokuava opustiti. Pokuam se osmjehnuti.
Kako si zaradio svoj? Nokat kojim prelazim preko brade nalik je
na tupi kraj noa, podrugivanje prije napada ubojice.

255

Ovaj sam oiljak zaradio kad sam s trinaest sklapao pogrena

prijateljstva, kae Terrell s lakoom. Rano sam skrenuo s Bojeg
puta. I evo me.
Prole su dvije minute i ve smo kod Boga.
Vjeruje li u naeg Spasitelja Isusa Krista? upita.
Katkad.
Pa, Isus i ja smo se jako zbliili ovdje unutra. Isus i ja imamo puno
vremena svaki dan pa razgovaramo o tome kako sam sjebao svoj ivot.
Kako sam sjebao ivot svoje obitelji. Moja ki, moj sin, moja supruga,
svi e oni platiti cijenu za no kad sam opet bio nadrogiran i nisam
znao gdje sam. Njegovo elo sad gotovo dodiruje staklo. Gledaj,
treba imati petlje i doi ovamo, i nemamo puno vremena. Moram neto
rei. Trebam te prekriiti na svojoj listi. Treba prihvatiti da ti nisi kriva
za moju smrt. Ne elim umrijeti i ostati nekome na teret, u redu?
Nisam trebala svjedoiti, protestiram. Nieg se nisam sjeala.
Bila sam samo dio scenografije. Sve je bilo prijevara. Porota me nije
mogla pogledati, a da ne pomisli na svoje keri.
I velikog crnog bauka koji ju je ulovio. Zaudno, no on to kae
bez ogorenja. Morao sam to ostaviti za sobom prije puno godina. To
me ivog izjedalo. Svaku no ujem one koji su poludjeli. avrljaju s
ljudima kojih nema. Ili su tihi tjednima, a ti se pita jesu li njihovi
mozgovi samo tako izletjeli iz njihovih glava i ostavili veliku rupu.
Odluio sam ne poludjeti. Meditiram. itam Bibliju i Martina Luthera
Kinga. esto igram ah u glavi. Radim na svom sluaju. Piem svojoj
djeci.
On pokuava umiriti mene. Terrelle, prije niza godina pomislila
sam da bi mogao biti nevin. I nisam uinila nita. Ima pravo mrziti
me.
Ako se ne moe sjetiti, zato si tako sigurna da te ja nisam
pokupio te noi?

256

Ubojica je nastavio saditi crnooke suzane za mene. Prvi je put to

uinio tri dana nakon to si bio osuen. Ponudim Terrellu odglumljen
osmijeh. U redu je ako misli da sam luda. I ja bih to pomislila. I
mislim.
Ne mislim da si luda. Zlo se doulja na majim apicama. Sjeda
promatrajui luku i grad na tihim stupovima. Znam da tako ne ide
pjesma. Rije je o magli na majim noicama. Magla. Zlo. Vrijedi i za
jedno i za drugo. Obino ne vidi kako se pribliavaju farovi dok nije
prekasno.
Trepnem i otjeram sliku ovog diva na poljskom krevetu koji recitira
pjesmu Carla Sandburga, pokuavam ne uti mukarce koji se grebui
penju zidovima poput maki.
Kad sam te prvi put ugledao, nastavi Terrell, sjedila si na mjestu
svjedoka u onoj lijepoj plavoj haljini, i tresla si se tako jako da sam
mislio da e se rasprsnuti u komadie. Zamislio sam kako moje keri
sjede ondje.
Zato me nisi gledao, kaem usporeno. Vodilo se bezbroj debata o
Plavoj haljini. Svi su imali svoje miljenje. G. Vega, Benita, lijenik,
Lydia, ak i teta Hilda. Svrbjela me ipka, no nisam nikome rekla. Dok
sam svjedoila, morala sam leerno rukom prijei preko vrata i ramena
kako bih bila sigurna da po meni ne gmiu kukci. Plava haljina nije bila
nimalo nalik na neto to bi Tessie nosila u stvarnom ivotu. Rub bi
trebao neznatno sezati iznad koljena kako bi porota mogla vidjeti
ortopedsku izmu oko glenja. Ne previe seksi. Nosit e izmu, zar ne?
Moemo li suziti struk kako bismo istaknuli da je i dalje vie-manje kost
i koa? Lice joj od te boje poprimi pomalo utu boju, ali mislim da je to
dobro.
Nisam ti elio oteavati stvar. Terrellov glas me vrati u
sadanjost. Smije se. Prilino sam ruan mukarac.
uvar protrese kavez iza Terrellovih lea. Idemo, Terrelle. Ranije
zatvaramo.

257

Veeras odlazi jedan ovjek, injenino mi kae Terrell. U

zatvoru je uvijek posebno napeto kad ovjek odlazi. Ovo je drugi put
ovog mjeseca. Terrell ustaje dok govori u slualicu. Njegovo iroko
tijelo ispuni prozor, mekanije i oblije nego to sam ga bila zamislila.
Zbilja treba imati petlje doi ovamo, Tessie. Znam da si sputana zbog
ovoga. Sjeti se to sam rekao. Kad umrem, ostavi to za sobom.
eludac mi zaplee od iznenadne boli. To je to.
Rijei su kipjele u napadu oaja. Opet u svjedoiti ako ti odobre
sasluanje. Bill je sjajan odvjetnik. On doista misli da postoji... nada.
Osobito sad, s DNK rezultatima u vezi s crvenom dlakom. Nije moja,
naravno. Potegnem bakrenast pramen preko uha.
Terrellu je sve ovo poznato. Billy je ve proveo sat vremena s njim.
U blizini je, dovrava albu za ponovno sasluanje na svom laptopu.
Sve druge stvari kojima se Bill nadao da bi mogle pomoi albi, nisu se
ostvarile.
Da, Billy je dobar momak. Nikad nisam upoznao ovjeka kojega
toliko vodi Svevinji, a koji ni najmanje ne vjeruje u Svevinjega.
Imam jo malo vremena da ga uvjerim da promijeni miljenje. Terrell
mi namigne. uvaj se, Tessie. Ostavi to za sobom.
I, poklopi.
Sjedim paralizirana na plastinoj stolici. ini se da je sve bilo
uredno odlueno s posljednjim klikom slualice. Terrellova sudbina.
Moja.
Nagne se i prstom dodirne staklo u ravnini s mojim oiljkom u
obliku polumjeseca. Poinje tutnjati. Jedna Suzana kucka. On je
predobar da bi bio stvaran, predobar da bi bio stvaran.
Pomiu mu se usne. Paniarim. Ne mogu uti kroz staklo.
Ponovi to drugi put, paljivo oblikujui rijei.
Zna tko je.
*

258

Bill me veeras nije elio povesti sa sobom, ali ja sam inzistirala.

Udaljeni smo samo nekoliko stotina metara od zloglasnog odjela
zatvora za osuenike na smrt znanog kao The Walls, gdje mi je
Terrell samo nekoliko sati prije rekao da e jedan mukarac otii. The
Walls je neobina, dostojanstveno stara zgrada previe umorna da
jadikuje. Vie od stoljea svjedoi smrtima vjeanjem i elektrinom
stolicom, pucanjem i otrovima.
Susjedna je graevina mala bijela drvenjara s uredno prekrivenim
rotiljem na prednjem trijemu. Drugu stranu okruuje crkva.
Terrell lei u svojoj eliji nekoliko kilometara daleko u odjelu
Wynne u zatvoru za osuenike na smrt i sprema se odloiti svoje tivo.
Bill mi je rekao da e Terrell ak i u samici i s ugaenim svjetlima znati
prije nas je li provedeno veeranje pogubljenje.
Kad ga pitam kako je to mogue, on slegne ramenima. Zatvorenici
imaju svoje naine.
Siune ledene kuglice krckaju na mojoj jakni. Podignem kapuljau.
Nee nas pustiti unutra. Mi smo samo voajeri.
Udisala sam prainu svoga preuranjenoga groba, ali nikad nisam
osjetila neto tako deprimirajue kao teinu ovog zraka. Kao da je
umirua tvornica izbljuvala smrt, izbacila oblake tuge i oaja, nade i
neizbjenosti. Zbog nade sve je uzavrelo. Pitam se koliko daleko
moram trati kako bih pobjegla od ovoga otrovnog oblaka. Gdje
zavravaju njegovi pauinasti rubovi. Dva bloka od prostorije za
pogubljenje? Kilometar? Da gledam iz svemira, bi li guila cijeli grad?
Huntsville je mitsko mjesto koje sam pogreno zamiljala. U mojoj
je glavi Huntsville bila jedna kua strave i uasa. Divovski komad
betona usred niega u koji drava Teksas zatvara Stvari koje zavrjeuju
umrijeti. Gdje se dogaaju stvari za koje nikad, nikad ne treba znati,
osim ako se ne odvijaju na velikom platnu s Tomom Hanksom.
To nam je uvijek govorio Lydijin otac, veliki oboavatelj Toma
Hanksa i osvetnike filozofije Deuterenomije.

259

Bila sam pogreno informirana. Huntsville nije samo jedan gadan

zatvor nego sedam razasutih po tom kraju. Zgrada za osuenike na smrt
koja se uzdie pred nama pod blijedeim svjetlom, nije usred niega.
Ona je sto i pedeset godina stara zgrada od crvene opeke s tornjem
sa satom gdje je vrijeme doslovno stalo. Udaljena je dva bloka od
udnog trga sa sudnicom usred grada. Ljudi upravo sad trpaju u sebe
peenu piletinu i kola od jagoda u najboljem gradskom restoranu, s
izravnim pogledom na The Walls.
Panduri prednju stranu zatvora leerno ograuju policijskom trakom.
Mi smo nedaleko od ugla zgrade bez prozora, gdje e se dogoditi
pogubljenje.
Pokuavam sakriti od Billa koliko me uznemirava sva ta injenina
uinkovitost. Od samog poetka, kad je Bill s lakoom skrenuo i
parkirao auto na mjesto s pokrajnje strane zida zatvorske zgrade od
opeke, te viknuo straaru na krovu i pitao je li u redu to parkira ovdje.
Ona je viknula naravno, kao da je rije o srednjokolskoj koarkakoj
utakmici.
Oni Za i oni Protiv posluno se smjetaju na suprotnim stranama
zgrade, udaljeni su etiristo metara jedni od drugih, borci u ringu koji
se nikad nee sukobiti.
Tako civilizirano. Tako necivilizirano. Tako leerno.
Nekoliko Texas Rangersa dokono stoji u blizini, promatra malo
mnotvo koje se polako okuplja. Nitko ne djeluje zabrinuto da bi moglo
doi do nereda. Dvije panjolske televizijske ekipe pripremaju se za
snimanje uivo, dok se ostatak medijske delegacije sastoji od
tamnoputih glava smjetenih u osvijetljenoj zgradi nasuprot zatvoru.
Skupina Meksikanki klei pokraj uveane fotografije osuenika i pjeva
na panjolskom. Dvije treine mnotva koje se protivi smrtnoj kazni su
Meksikanci. Ostalu treinu uglavnom sainjavaju bijelci, starci,
rezignirani i tihi.
Veeras e biti smaknut Meksikanac jer je ispucao tri metka u glavu
hjustonskog policajca. A potom, za devetnaest dana, Terrell. A potom
260

tip koji je svoju djevojku, dostavljaicu pizze, bejzbolskom palicom

odalamio po glavi, a zatim mukarac koji je sudjelovao u grupnom
silovanju i ubojstvu djevojke s mentalnim potekoama na usamljenoj
cesti. I tako dalje, i tako dalje.
Svakih nekoliko minuta, Blue Knights krue oko uglova zgrade na
svojim Harleyjima. Oni su bivi policijski asnici koji ele odmazdu za
kolegu, koji bi moda rado sami ispraznili injekciju. Gledam kako se
okupljaju s one strane zatvora, na strani onih Za, blizu prostorije za
pogubljenje. Policajci i straari su ivnuli, usmjeravaju ih prema parku
koji je neto udaljeniji.
Jesi li sigurna da eli biti ovdje? Bill upita jo jednom.
Vrtimo se na malom komadu niije zemlje, izmeu obiju strana.
Nisam siguran da to ima smisla.
Naravno da ima smisla. Stvar je u tome to ne znam u to vjerujem.
Samo znam to elim vjerovati.
No ne kaem to. to manje emocija, to bolje. Sloili smo se da emo
provesti nelagodan detant im sam ga nazvala i zamolila da me povede
sa sobom u Huntsville kako bih upoznala Terrella. Obeala sam da se
neu slomiti. Pogled mi odluta na drugu stranu ulice do mukarca koji
dri boinu svijeu na baterije. Naslonjen je na ogradu privrenu za
reklamni pano benzinske crpke koja obavjetava netom otputene
zatvorenike da ovdje unove svoje ekove. Ugodno je smjeten izmeu
dviju ena koje se dre miroljubivo poput redovnica, i dvaju
mukaraca. Svi su u kasnim ezdesetima.
Bill slijedi moj pogled. Ono je Dennis. Ne propusti nijedno
pogubljenje. Katkad je jedini momak ovdje.
Mislila sam da e biti vie ljudi. Gdje su svi ljudi koji vrite na
Facebooku?
Na kauu. Vrite.
Kad e poeti?

261

Pogubljenje? Pogleda na sat. Sad je osam. Vjerojatno za petnaest

minuta. Obino je dogovoreno vrijeme est popodne, i sve se obavi do
sedam. Veeras je dolo do odgaanja jer je savezni sud raspravljao o
albi pristigloj u zadnji tren, da je osuenik mentalno zaostao. Opet
pokae na one s druge strane ulice. Dennis i onih etvero koji ine
jezgru skupine, vie su ovdje radi bdijenja, a manje iz protesta. Mislim,
u ovom je trenutku jasno da e doi do zlokobnog dogaaja. Dennis je
onaj koji uvijek ostane do samoga kraja, ak i za rijetkih sluajeva kad
se o albama raspravlja do ponoi. On eka dok ne izae obitelj
smaknutoga. eli da znaju da je netko tu za njih.
Zamislim to mravi stari Djed Mraz, njegova boina svijea,
usamljeni ugao kraj znaka stop, i no.
ena s runim megafonom je Gloria. Preusmjeri moju pozornost
na prosvjednike s transparentima na ulici koji su neobino tihi. Nema
uzvikivanja. I ona je uvijek ovdje. Ona, manje ili vie, misli da su svi
osuenici na smrt nevini. Naravno, veina njih je prokleto kriva. No
vrlo je omiljena zbog svoje predanosti. Uskoro e poeti odbrojavati.
Gdje su sad obitelji?
Obitelj rtve, ako itko od njih eli biti ondje, ve je unutra u
zatvoru. Obitelj zatvorenika je u zgradi s druge strane ulice. uo sam
da je Gutierrez zamolio svoju majku da ne gleda. Tko god e biti
njegov svjedok, prijei e ulicu s nekoliko novinara im isteknu sve
albe. To je unaprijed dogovoreni znak. Usmjerava moj pogled na dno
tornja sa satom gdje su stube koje vode gore i unutra.
Mladi televizijski novinar u novom plavom odijelu i sjajnoj kravati
boje lavande spremnoj za kameru, pojavio se s moje desne strane. Gura
mikrofon u lice eni sa znakom na kojemu pie da je guverner serijski
ubojica. Kamera baca jezovito svjetlo na oba lica.
Ramena prosvjednice artritino su svinuta. Ionako putuje u crvenim
kaubojskim izmama. Oteui samoglasnike, odgovori novinaru
pomalo cinino kao da je razgovarala sa stotinama njemu nalik. Da,
neko bi se svjetla u cijelom gradu priguila na sekundu kad bi
262

zatvorenik bio smaknut na elektrinoj stolici. Da, ovo je uobiajeno

mnotvo. Da, najvie cirkusa bilo je oko Karle Faye Tucker jer je ena.
Netko je na trgu ak stavio reklamu Ubojite cijene.
Novinar je naglo prekine.
Bill me gurka laktom. Gloria je podignula runi megafon do usta.
Sjene prelaze ulicu. Led nastavlja padati s neba.
Zrak odjednom vibrira urlicima stotine bijesnih tigrova, tako glasnih
i tako prodornih da su mi prodrmali mozak, stopala, utrobu.
Gromoglasna buka zaglui Gloriju koja vie u megafon i crkvenu
pjesmu ena ija usta se i dalje otvaraju i zatvaraju poput usta gladnih
ptica.
Blue Knights jednoglasno turiraju svoje motore, kako bi ih uo.
Ubijte ga.

263

Rujan, 1995.

G. VEGA: Moete li, molim vas, navesti svoje puno ime za zapisnik?
G. BOYD: Ural Russell Boyd. Ljudi me zovu You-All. Sve otkad sam
igrao koarku u srednjoj koli. Cheerleaderice su ga pretvorile u jedan
od svojih kratkih poklika.
G. VEGA: Kako biste eljeli da vas oslovljavam danas?
G. BOYD: You-All je u redu. Malo sam nervozan.
G. VEGA: Nema potrebe. Dobro vam ide. Posjedujete etiristo hektara
zemlje dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Fort Wortha, zar ne?
G. BOYD: Da, sir. U mojoj je obitelji ve ezdeset godina. No svi je i
dalje zovu imanje Jenkinsovih.
G. VEGA: Hoete li nam, molim vas, rei to se dogodilo tog jutra, 23.
lipnja 1994.?
G, BOYD: Da, sir. Nestao je moj lovaki pas. Tog smo jutra trebali
vrlo rano krenuti u lov na ptice. Kad ga nisam uspio nai, krenuo sam s
Ramonom.

264

G. LINCOLN: Ramona je...?

G. BOYD: Konj moje keri. Ramona je bila najraspoloenija za jahanje
tog jutra.
G. LINCOLN: I to se dogodilo nakon toga?
G. BOYD: Gotovo odmah sam uo Harleyja kako zavija nedaleko od
zapadnog panjaka. Mislio sam da je moda naiao na zmiju otrovnicu.
Imao sam problema sa zmijama.
G. VEGA: Slijedili ste njegovo zavijanje?
G. BOYD: Da, sir. Jednom kad je krenuo, nije htio stati. Mislim da je
osjeao vibracije od Ramoninih kopita i znao da dolazimo. On je doista
pametan pas.
G. LINCOLN: U koje je to, otprilike, vrijeme bilo?
G. BOYD: Oko 4:30.
G. LINCOLN: Koliko vam je trebalo vremena da pronaete Harleyja?
G. BOYD: Deset minuta. Bilo je mrano. Bio je u udaljenom uglu
zemljita, oko osamsto metara daleko od autoceste. uvao je strau.

265

G. VEGA: Nad im je straario?

G. BOYD: Nad dvjema mrtvim djevojkama. Nisam znao da je jedna od
njih iva. Nije se doimala ivom.
G. VEGA: Hoete li, molim vas, poroti tono opisati to ste vidjeli kad
ste stigli do groba?
G. BOYD: Prvo sam svjetiljku uperio u Harleyja. Leao je ispruen na
hrpi cvijea u jarku. Nije se pomicao. Isprva nisam vidio ruku jer je
njegova njuka leala na njoj. Znao sam da je to ruka djevojke zbog
plavog laka na noktima. Sir, uzeo bih minutu predaha.
G. VEGA: Svakako.
G. BOYD: (neujno)
G. VEGA: Uzmite vremena koliko vam treba.
G. BOYD: To je bio straan trenutak. Moja ki stalno bere to cvijee.
Nisam provjerio je li u krevetu prije nego to sam iziao iz kue.

266

18 dana do pogubljenja

Dok smo Bill i ja ekali smrt Manuela Abela Gutierreza, lagana ledena
kia pretvorila je autocestu do kue u prugu svjetlucavog leda. To je
ona vrsta oluje koju Jenkiji na Facebooku ismijavaju fotografijom
izvrnute ae leda na ploniku zbog koje se zatvaraju kole ili
karikaturom lananog sudara automobila koji je uzrokovala jedna
jedina pahulja snijega. To bi bilo smijeno da pola centimetra leda u
Teksasu nije smrtonosno.
Bill je nakon est minuta na I-45 obznanio da nee etiri sata voziti
po klizalitu kako bi stigao kui te naglo okrenuo auto za 180
stupnjeva. Evo nas, zarobljeni u viktorijanskom ledenom dvorcu dva
bloka od prostorije za pogubljenje i njezina rasplinuta oblaka. Imali
smo sree to se ga Munson, osamdeset i sedmogodinja vlasnica
prenoita, javila na telefon u 23:26. Svi drugi hoteli uz autocestu bili
su puni, njihova parkiralita nakrcana automobilima smrznutima poput
petit fours16.
Bill puta vodu u svojoj kupaonici. Zvuk prodire kroz zid i
centimetar iroku pukotinu ispod unutarnjih vrata koja povezuju nae
sobe. Ga Munson dozivala nas je tri puta dok smo se penjali stubama
kako bi nam rekla da su u cijeloj kui promijenjene instalacije i
uvedene cijevi za grijanje, kao da to ne moemo sami zakljuiti po
cijeni sobe od tristo dolara. Lagano se bacim na krevet i prijeem
prstima preko redova siunih avova na pokrivau s uzorkom od
crvenih i utih tulipana. Poelim rei gi Munson da je njezin smjetaj
vrijedan svakog penija.

16

Mali ukusni kolaii, poznati i kao minjoni. (op. prev.)

267

Lydia bi oboavala ovu sobu s crvenkastoutim zidovima i

namrtenim licima pokojnika koji zure s komode. eljeznu svjetiljku sa
sjenilom zlatnog poruba koja iri rumeni sjaj poput siune vatre.
Komadie leda koji kuckaju o prozor, cvokotave zube.
Leala bi na ovom krevetu i izmislila romansu osuenu na propast
za prastaru tanahnu vjenanicu koja visi poput duha u napola
otvorenom ormaru i jo uasniju bajku o vratima u drugu dimenziju
koja se skrivaju u sjeni iza nje. Moda bi obje prie spojila u jednu.
No bi jurila svom kraju, divna, sjajna pustolovina. Opet bismo bile
djevojice, prije udovita i razarajuih rijei, a nae mate meusobno
povezane.
Kratko kucanje na vratima.
Ui, Bille , kaem neposredno.
Bill oklijeva na pragu, u trapericama i majici kratkih rukava koja je
sigurno bila skrivena ispod koulje. Pronaao sam etkice za zube u
ormariu u kupaonici. eli jednu? Skliznem s kreveta i krenem
prema njemu.
Hvala. Odaberem plavu umjesto ute. Dobro bi mi dola i aa
vina. Moda i aica tekile.
Mislim da toga nema u ormariu u kupaonici. Idem po bocu vode
iz malog hladnjaka u hodniku. eli jednu?
Naravno.
Nestane u svojoj sobi prije nego to mu mogu rei da kroz moja
vrata izae na hodnik. Tako smo uljudni. Ranije te veeri, prije nego
to smo krenuli na pogubljenje, Bill je stisnuo tipku na kompjutoru i
saveznom sudu slubeno poslao Terrellovu molbu za ponovno
sasluanje. U njoj se istie neznanstveni DNK rezultati o crvenoj
kosi, silna statistika o pogrenoj identifikaciji svjedoka i moja izjava,
izjava preivjele rtve koja misli da je stvarni ubojica Crnookih Suzana
moda jo prati i koja je spremna potvrditi to pod prisegom. Nisu

268

navedeni tajnoviti nasadi crnookih suzana, zakopana Poeova knjiga u

Lydijinom stranjem dvoritu ili zub u staroj kartonskoj kutiji.
Vie od jedanput poeljela sam da sam sauvala odlomak bolesne
poezije koji sam pronala ispod svoje kuice na drvetu, a ne rastrgala
ga u komadie i bacila boicu za tablete u kojoj se nalazio. Moda bi
bilo nemogue izvui DNK ili otiske prstiju s papira ili plastike nakon
svih tih godina, no bili bi opipljivi dokaz da to nisam izmislila.
Billova molba sudu znatno je kraa od one koju je htio poslati, no
nada se da je dovoljna da sudac odobri sasluanje. Nada se da e Jo u
meuvremenu izvui vie toga iz kostiju.
Izvoli, kae Bill. Vidim da i ti ima kablovsku televiziju. No nije
ba lako gledati TV izmeu stupova kreveta golemih poput debla
stabala. Jesi li uspjela dobiti Lucasa?
Sve je u redu. Ima sve pod kontrolom. Charlie spava.
Mogu li sjesti na sekundu?
Naravno.
Izvue naslonja kraj komode i sjedne na njegovu presvlaku
izvezenu ruama. Ja se ponovno smjestim na rub kreveta.
Prije neki dan pitala si ima li nade, kae Bill. Nakon dananjeg
dana... mislim da je bolje biti iskren. Mislim da je izvjesno da e Terrell
umrijeti. On sjedi u vlaku koji se vie ne moe zaustaviti. Znam da je ti
je danas bilo teko. Susret s Terrellom. Pogubljenje. Nema veze to
misli o smrtnoj kazni. Ja sam bio pristalica smrtne kazne prije pet
godina, i jebeno je strano na obje strane.
Zapanjena sam ovim priznanjem. Nikad nisam pomislila da je imalo
nesiguran.
Dogodile su mi se dvije stvari zbog kojih sam promijenio miljenje.
Trenutak u ivotu odvjetnika u kojemu on shvati da nikad nee vidjeti
bogatog bijelca na leaju s remenima. I trenutak s Angie. Natjerala me
da upoznam nekoliko tipova osuenih na smrt. One koji su bili krivi,
poput tipa koji je nadrogiran amfetaminima provalio u stranje dvorite
269

i upucao postariju enu koja je sjedila u vrtu u invalidskim kolicima,

kako bi mogao utrati unutra i ukrasti njezinu torbicu. Angie je mislila
da neu moi zadovoljavajue obavljati ovaj posao dok ne shvatim da
se ne radi samo o dokazivanju nevinosti. Dok ne budem sav u tome.
Dok ne shvatim da su mukarci osueni na smrt ljudska bia koja su
uinila strane stvari, no da to ne znai da su oni strani. Mukarci
osueni na smrt koje sam ja upoznao nisu isti mukarci koji su poinili
te zloine. Oni su trezveni. Iznova roeni. Kaju se. Ili su ludi ko
imii. Nasloni se. Povremeno, ali ne esto, i nevini.
Pitam se koliko je dugo potiskivao taj govor i zato je odluio
odrati ga veeras. Ne znam to mislim o smrtnoj kazni, kaem.
Jednostavno... nisam... stigla dotle. Al moram odrati obeanja.17
A Terrell?
Ne mogu razgovarati o Terrellu.
Kimne. Pustit u te da odspava.
im zatvori vrata, oajniki elim sprati sa sebe dananji dan.
Ulazim u kupaonicu koja je istovremeno i starinska i moderna, skidam
svu odjeu i odloim je na pult. Strahujem od toga to u je sutra morati
odjenuti. Okaljana je smru. No nisam ponijela nita drugo u ruksaku
samo nekoliko energetskih ploica, bocu vode, kalem sa svilenim
koncem i igle za eksperiment u izraivanju ipke. I, u posljednji sam
tren ubacila svjedoenje, najvie zbog Billa u sluaju da me pita jesam
li ga proitala. Nisam. Otvorila sam omotnicu, izvukla papire i odmah
ih vratila.
Odgurnem zavjesu od tua u stranu i okrenem pipu. Pojavi se vrua
voda, svilenasta, vrua i neposredna. Operem sve tri puta prije nego to
stanem na jeftine bijele glatke ploice i nerado skinem dananje rublje i
bijeli pamuni topi koji je predstavljao moj neuspjean pokuaj
slojevitoga zimskog odijevanja. Runikom istrljam kosu previe
umorna da neukrotive kovre osuim skupocjenim keramikim suilom
17

Citat iz pjesme Roberta Frosta (prijevod Ivana Slamniga).

270

na pultu. Skliznem ispod hladnih plahti, drui, pokuavajui ne

misliti na tugujuu majku koja je veeras odjurila u mrtvanicu. Koja
se nadala da e prvi put nakon niza godina, dodirnuti tijelo svog sina,
ubojice, jo dok je toplo.
*

U 4:02 naglo otvorim oi. Pokuavam doi do zraka kao da je mi tko

upravo maknuo jastuk s lica.
Lydia.
Hladna svjetlost struji kroz prozor. Zimska oluja spava. Moje misli
jure.
Prema Charlie, na sigurnom kod kue, zapletenoj pod poplunom.
Zamiljam kako die tiho, udisaj i izdisaj, i ja diem u ritmu s njom.
Prema Lydiji koja mi pred licem dri papirnatu vreicu nakon utrke i
govori da diem, i ja to inim. Udisaj i izdisaj.
Lydia, Lydia, Lydia. Provalila je u ovu sobu. Stara Lydia koja mi je
provjeravala puls, i ona druga koja grebe kako bi izila iz Billove
omotnice u mom ruksaku.
Jesu li mi promaknuli tragovi? Ili smo svi mi samo jednu izdaju,
moda jednu reenicu, udaljeni od toga da vie nikad ne razgovaramo
jedni s drugima? Uvijek, uvijek sam branila svoju najbolju prijateljicu.
ak ni djed, oboavatelj njezine mahnite mate, nije bio posve siguran.
Pitao me jedanput: to vidi u Lydiji?
Nije ni na koga nalik, bila sam odgovorila, pomalo defenzivno. I
odana je.
Promijenila se mjesec dana prije suenja. Stara Lydia ismijavala je
push-up Wonderbra. Ugurala bi ruke ispod grudi, oblikovala male
planine i izrugivala se plakatima s Evom Herzigovom. Pogledaj me u
oi i reci da me voli. Izbacila bi koljeno, poloila ruke na bokove,
isprsila se i oteui rijei rekla: Koga briga ako je lo dan za kosu ?

271

Nova Lydia kupila je Wonderbra i stavila ga. Zalila se da je sve to

srednjokolski momci ele prazan list papira kako bi na njemu pisali
svojom pisaljkom. Njezine ocjene krenule su od pet minus nanie.
Odrekla se Dr Peppera i Sonicovih kroketia sa sirom i, najgore od
svega, prestala je sa svojim nezaustavljivim, enciklopedijskim
brbljanjem. Znala sam da bih trebala vriti pritisak na nju, ali bila sam
zarobljena u vlastitoj glavi.
Stara Lydia uvala je sve moje tajne.
Nova Lydia otkrivala je moje tajne svijetu.
*

Stojim nad njegovim krevetom. Pokrivai su zguvana hrpa, kao da

snijeg pada kroz strop. Bill je okrenut na drugu stranu. Njegovo tijelo,
polako i odmjereno, raste i pada.
Ovo nije nalik na mene, pomislim dok skidam majicu, a ona pada
beumno na pod. Ne igram igrice. Nisam impulzivna. Nisam taj tip
djevojke. Podignem pokriva i uvuem se ispod njega. Stisnem svoju
golu kou uz njegova vrua lea. Njegovo disanje utihne. Prieka
nekoliko znaenjem nabijenih sekunda prije nego to se okrene prema
meni. Ostavio je nekoliko centimetara prostora izmeu nas.
Hej, kae. Previe je mrano da bih mogla vidjeti izraz njegova
lica.
Ovo je bila pogreka, pomislim. On je mentalno ve krenuo dalje.
Sad je ispruio ruku kako bi me odgurnuo.
Umjesto toga, prstom prelazi po mom obrazu, onome bez oiljka.
Odjednom sam svjesna da mi je lice mokro.
Jesi li u redu? Njegov glas, promukao. Ponaa se viteki, nudi mi
posljednju priliku da pobjegnem, iako sam se pojavila gola u njegovom
krevetu.
Nisam taj tip djevojke. Nagnem se. Jezikom prijeem po
njegovom uhu.
272

Hvala Bogu, odgovori i povue me k sebi.

Pjev ptice u nevolji zaree tiinu i naglo me probudi. To je prodorna
molba s grane kraj prozora. Zato se moj svijet smrznuo? Kamo su svi
otili?
Ispuem iz kreveta, daleko od ugodne topline Billova tijela. Njegovo
disanje, ritmino.
Zatvorim vrata, opet sam na svojoj strani. Iznova proivim intimnost
onoga to se upravo dogodilo. Stvari koje ne inim ako nisam
zaljubljena. Kako ikad mogu biti sigurna da ga privlaim ja, a ne sjaj i
bljetavih Crnooke Suzane?
Moja jakna North Face, crvena poput kapljica krvi, visi s kvake
ormara. Svjea bijela orhideja ugurana sasvim sama u vazu, iako nitko
nije znao da dolazim. Mlada ena u antiknom okviru na komodi gleda
me ravnoduno kao da mi nije mjesto u njezinoj sobi.
Ona je samo djevojka na fotografiji, otprilike Charlienih godina.
Debela teka pletenica obavija joj glavu. Zamiljam je s oputenim
pletenicama i s malo Charliene minke. Podignem fotografiju i
okrenem je.
Mary Jane Whitford, roena 6. svibnja 1918., preminula 16. oujka
1934., kad je robija koji je lutao plantaama eerne trske iskoio
pred njenu koiju i prestraio konje.
Turistika atrakcija. Poput mene.
Ima smisla to me Lydia posjetila ovdje, u ovoj sobi, utkana poput
tabletia u mrano predivo ovoga grada. U kojemu me lijepa djevojka s
pletenicama podsjetila da nemamo mogunost izbora.
*

Gotovo sam poginula prije tri sata na 1-45, na pola puta izmeu
Huntsvillea i Corsicane. Kakav bi to ironian kraj bio jedinu
preivjelu rtvu ubojice Crnookih Suzana ubio teglja nakrcan
pekarskim proizvodima. Voza kamiona, sto metara ispred naeg auta,
273

kotaima je klizio po komadu leda dok mu se zaokretala prikolica. Da

je klizanje na kotaima olimpijski sport, on bi bio pobjednik. Jedino o
emu sam mogla razmiljati u tih est sekunda, dok smo Bill i ja jurili
prema plakatu goleme krafne posute ruiastim konfetima, bilo je, Zar
e se sve svesti na ovo?
Umjesto toga sve se svelo na moju potpunu promjenu stava prema
BMW-ima. Njihovi vozai djeluju superiornije s razlogom.
Lucas otvori vrata prije nego to sam to sama uspjela uiniti, to je
dobro jer se ne mogu sjetiti novoga sigurnosnog koda na kojemu je
inzistirao, a i loe jer je Bill jo na prilazu kako bi se uvjerio da sam
ula i da sam na sigurnom. Okrenem se kako bih mahnula, no Bill se
BMW-om ve sputa na cestu. Nadam se da mi je vjerovao kad sam
rekla da ne spavam s Lucasom.
Doruak u prenoitu bio je pomalo neugodan. Bill je sjedio meni
nasuprot za stolom formalno opremljenim krhkim kristalom i cijelim
nizom srebrnine, dok je ga Munson sjedila na elu stola i brbljala o
tome kako su zatvorenici urezali zamren detalj na kredencu iza nas.
Bilo je nemogue odoljeti umjetnikom djelu koje je ki ge Munson
stavila pred nas, male nizozemske palainke s jagodama poredanim u
obliku lepeze i posute eerom u prahu.
Moda je Bill bio uzrujan to se probudio sam u krevetu. Poslije, u
autu, kao da smo oboje ekali da onaj drugi spomene onih trideset
intimnih minuta. Gotovo je bilo nalik na san koji je dozvala kua kojoj
je nedostajala buka i znaaj njezinoga starog ivota ljudi koji su se
vjenavali na njezinom travnjaku, raali u njezinim krevetima, leali
mrtvi u ljesovima na prednjem trijemu. Osim to jo mogu osjetiti
otiske njegovih ruku na svojoj koi.
Nakon to je Bill izbjegao sudar, tiina u autu postala je jo
neugodnija. Kao da je Bill bio umoran od spaavanja ivota.
Zato to sam rastresena zbog briga o ljubavnim odnosima, to jo
nosim smrt kao kaput, to sam oduevljena jer nisam mala nizozemska
palainka, treba mi sekunda da uoim izraz na Lucasovom licu.
274

Dobrodola kui. Ne ini se oputenim. Skida mi ruksak s ramena

dok hodam do dnevnog boravka.
to nije u redu? upitam.
Netko je objavio tvoj... osjeaj... da je ubojica Crnookih Suzana
tijekom godina sadio cvijee za tebe. Nekoliko nadrilijenika na TV-u
razglaba o tvom mentalnom stanju. Krui mutna fotografija ene s
lopatom kraj stare viktorijanske kue u kojoj si neko ivjela. To bi
trebala biti ti. To jesi ti. No teko je ita razabrati.
Kad si to otkrio?
Zato ne sjedne?
Sjedila sam satima.
Lucas mi pomno promotri lice. Charlie mi je poslala poruku.
Posvuda je na Twitteru i Instagramu.
Sranje. Sranje, sranje, sranje.
Oklijeva. Morao sam iskljuiti zvono na telefonu. Zato uope ima
fiksni telefon?
Moemo li o tome razgovarati neki drugi put? Ionako nema veze,
zar ne? Terrell e umrijeti. Nemogue je zatititi Charlie. Otila sam
do kuhinjskog pulta gdje je Lucas sloio potu. Iza mene je, masira mi
ramena. Drag. Zabrinut. No ne pomae mi. Njegovi prsti utrljavaju
smrt zalijepljenu za odjeu u moju kou.
Pokuavam biti leerna dok se odmiem. to je ovo? Pipam
otvorenu kartonsku kutiju. Novo depno izdanje lei kraj nje na pultu.
To je danas stiglo potom. Charlie je otvorila kutiju jer je mislila da
je Kvaka-22 koju eli poeti itati za predavanje iz engleskog. Rekla mi
je da te zamolila da je narui prije tjedan dana.
Zaboravila sam. Nisam naruila Kvaku-22. Ni bilo koju drugu
knjigu.

275

Tvoje je ime na naljepnici s adresom. Okrene je kako bih ga

vidjela.
Gdje je potvrda o primitku? Zurim u naslovnicu. Filmski prizor
lika, koji je napola duh, a napola djevojka, dok se uzdie iz nemirna
mora. Lijepi duh Rose Mylett.
Rose Mylett. Ime pobudi osjeaj nelagode negdje iz prikrajka
mozga.
Lucas posegne u kutiju. Ovo je potvrda. Izgleda da je dar. Ima i
poruka. Nadam se da e uivati. Samo to.
Nadam se da e uivati. Obine rijei koje mi poput paukova gmiu
uz lea.
Je li sve u redu? upita.
Naravno, kaem tupo. To je samo knjiga. Dar. Moram skinuti
ovu odjeu.
Jo jedna stvar. Tvoju prijateljica Jo navratila je na sekundu.
Treba je nazvati. Njezin prijatelj geokemiar stie u grad, onaj koji je
radio na kostima Suzana. eli da ga upozna. O, i onaj zub iz dvorita
tvog djeda? Pripada kojotu.
*

Dvadeset minuta dok se Charlie ne vrati iz kole. Malo due prije nego
se Lucas vrati iz potrage za Kvakom-22 i kave s novim prijateljem
Lucasova ifra za enu.
Nemam vremena osuiti kosu. Jae stisnem remen kunoga ogrtaa
oko struka, prekopam Charlienu ladicu za upavim arapama i
smjestim se na njezin krevet sa svojim laptopom. Pronaao je udoban
dom meu njezinim plahtama dok me nije bilo.
Puna sam manine energije, baena natrag u ivot nakon tuiranja i
izvjesnosti da Rose Mylett ima neko znaenje. Njezino ime mi probada
mozak, vanije je od mene, i Grima Reaperettea koji je upravo na

276

Twitteru ili Jo koju moram nazvati kako bih sluala o beznadnim

pokuajima da se izvuku imena iz praine. Te kosti su tvrdoglave.
Pogodak. Prva Rose Mylett koja se pojavljuje nije istinski pisac
krimia. Slika na mom zaslonu nije retuirana autorica koja pokuava
izgledati pametno, lijepo i deset godina mlae.
Ova Rose Mylett je nadasve mrtva. Ubijena 1888. Navodno rtva
Jacka Trbosjeka. Prostitutka takoer znana kao Catherine, Drunk Lizzie
i Fair Alice. Nosila je ljubiastu pregau, crvenu flanelsku podsuknju i
arape na plave i crvene pruge kad je bila pronaena s tragovima ueta
na vratu.
Na sekundu opet imam etrnaest godina, sjedim u drugom redu,
nanosim sjajilo Pink Lemonade Lip Smacker, sluam Lydijin rad o
Jacku Trbosjeku od kojeg je polovica razreda imala none more.
Moji prsti jo rade u sadanjosti. Idu na sljedeu stranicu, i etiri
linka nie, pronalaze Rose Mylett, autorica, Lijepi duh, to nam
Elizabeth Bates pokuava rei petnaest godina nakon svog ubojstva.
Aha, ista ona knjiga koja lei na mom kuhinjskom pultu. Na brzinu
proitam saetak. Ovaj zloin mi ne zvui nimalo poznato - pria o
mladoj engleskoj aristokratkinji koja je nestala na krevitoj obali North
Devona za svoga medenog mjeseca 184 recenzije, 4.6 zvjezdica.
Objavljeno prije pet godina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Onih 0.4
zvjezdica koje nedostaju kako bi bila savrena, izjedale bi Lydiju.
Nema biografije autorice. Nema nijedne druge knjige Rose Mylett.
Stranica pristojno predlae: Ako vam se svia ova autorica, mogle bi
vam se svidjeti knjige Annie Farmer i Elizabeth Stride. Na brzinu ih
guglam, iako ve znam. Jo dvije rtve Trbosjeka. Pametna, pametna
Lydia.
Ovo mora biti Lydia, zar ne? alje cvijee. Potom naruuje knjigu
za moj italaki uitak.
Ipak jo hoda zemljom. Jo zabada nos u zlo. Krade pseudonime od
bijednih mrtvih kurvi. Zarauje na nepodnoljivoj boli. Iz nekoga
bezbonog razloga, grubo se ali sa mnom.
277

Zato si se odjednom vratila, Lydia?

Naglo zaklopim laptop.
Moja ki se vraa kui.
Nekoliko dragocjenih trenutaka uivam u Charlienom boemskom
duhu: zid prekriven crnom ploom za crtanje kredom koju je preslikala
sama prolog ljeta, sada puna citata Stephena Colberta i vjetih grafita
njezinih prijatelja; njezina kolekcija ukrasa u obliku mjeseca i zvijezda
koji vise s udica privrenih avliima za strop; cijeli niz svijea u
razliitim stadijima rastapanja na prozorskoj dasci. Trofeje je ugurala u
gornju policu ormara jer su hvalisavi.
Uurbano ulijevam deterdent u perilicu kad zaujem klik kljueva u
kljuanici.
Mama?
U praonici! viknem. Tri tutnja. Njezin ruksak koji pada na pod.
Jedna cipela izuvena, pa druga. Dobri zvukovi.
Charlie me odostraga pokuava obgrliti rukama upravo kad
namjeravam spustiti poklopac na odjeu koja se vjerojatno vie nikad
nee doimati istom.
Zato je tako prokleto hladno vani? upita. Ne Zato si ti takva
luakinja? Onu vrstu mame koja zavri na Twitteru? vre stisnem
Charliene ruke oko sebe.
Nedostajala si mi, kae Charlie. to emo jesti? Oslobodi me
svog zagrljaja s lea. Odluim dodatno ubaciti malo Biza u perilicu.
I ti si meni nedostajala. Razmiljam o tome da skuham eggala.
Genijalno. Eggala, kratica za jaja la zlatoipka, nae jelo za
utjehu. Tvrdo kuhani bjelanjak pretvoren u bijeli umak, namazan po
tostu, posut utanjkom u prahu. Mnotvo soli i papra. Uz Dr Pepper.
Tete Hilda pripremala mi ga je jedanput na tjedan dok sam bila slijepa.
ao mi je zbog...danas, kaem.

278

Nita strano. Moji prijatelji ne vjeruju u to. Zapoet e kampanju

protiv toga. Dodaj i malo slanine, moe? Hej, nemoj upaliti perilicu.
Imam tonu odjee s odbojke. Ljudi su zaboravljali sra... stvari cijeli
tjedan pa nas je trener neprestano tjerao da trimo. Sve smrdi. Uz to je
mama jednog tipa skrenula jer joj sin ima neki svrab na stopalu. Ljudi u
odijelima iz Ratova zvijezda oistili su sve ormarie pa sad svi u koli
smrde na Lysol. Odnosno, deki smrde na Lysol i Axe.
Hmm, nije dobro. Zatvorim poklopac. Ne brini, oprat u tvoju
hrpu odjee nakon ove.
Ali gotovo niega nema unutra, protestira. Idem odmah donijeti
ostatak. Sutra ne smijem nita zaboraviti. Tim ne moe izdrati jo
jedno tranje.
Ve je svukla odjeu. Stoji ondje u grudnjaku, gaicama i
dokoljenkama, vesela, melodramatska amerika djevojka. Prije
etrnaest godina bila je predivan ruiast paketi s crvenim maljama,
poslana tinejderki zvanoj Tessie kako bi ona pristala i ostala na zemlji.
U redu je. vrsto zatvorim poklopac. Ne elim da ova odjea
oboji tvoju.
Laem i govorim istinu.
*

U pidami sam kad se sjetim nazvati Jo. Ona se javi nakon prvog
zvona.
Tessa? pita gorljivo.
Tako mi je ao to nisam nazvala prije.
U redu je. Razgovarala sam s Billom. Priao mi je o vaem
putovanju. Led i tuga, i bez tekile. Zvui naporno. Moe li skoiti do
mog ureda sutra ujutro?
Da. Naravno. Moj je odgovor izravan makar je jedino to elim
napraviti zakljuati ulazna vrata i nikad vie ne izii.

279

eljela sam te upozoriti prije nego to se vidimo jer e ovo biti dio
njegove prezentacije. Jo ubrzano izbacuje rijei. Preutjela sam ti
neto jer se jednostavno inilo... malo pretekim. Razumije? Prije
tjedan i pol jedan od mojih doktoranda dovravao je popis ostataka od
Suzana iz dvaju ljesova koje smo ekshumirali. Bilo je mnotvo
organskih ostataka, moe i sama zamisliti. Zemlja, ilovaa, praina,
komadii kostiju. Htjela sam biti sigurna da je svaki pojedini komad
zapisan nakon to smo otkrili da je prvotni mrtvozornik previdio treu
desnu bedrenu kost. Ustvari, provjeravamo neke druge hladne sluajeve
na kojima je radio i pronali smo jo pogreaka.
Reci otvoreno, Jo, kaem.
Moj student imao je predosjeaj u vezi sa siunim komadom
hrskavice. Ja sam potvrdila tu slutnju. Hrskavica pripada fetusu. Jedna
od dviju neidentificiranih djevojaka bila je trudna, nosila je djevojicu.
Upravo smo testirali djetetov DNK s Terrellovim. Postoji 99.6 postotna
ansa da on nije otac. Ubacit emo djetetov DNK u baze podataka
zloinaca. Moda emo pronai podudarnosti. Novi trag.
Naravno da Terrell nije taj.
Brojim u glavi. est djevojaka u tom grobu. Merry i ja. Hannah je
trea. Jo dva neidentificirana skupa kostiju. A sad i mala djevojica.
Jedna od njih se mrmljajui budi u mojoj glavi, podsjea me, u sluaju
da sam zaboravila.
Ja sam ona koja ima sve odgovore.

280

Rujan, 1995.

G. VEGA: Tessie, moe li nam neto rei o ljokicama Crnookih

Suzana?
GICA CARTWRIGHT: Teko je to objasniti. Moja prijateljica Lydia
smislila je taj naziv.
G. VEGA: Pokuaj najbolje to moe. Moda bi mogla zapoeti s
onim danom kad si stajala vani usred strane oluje i tvoj otac te nije
mogao nagovoriti da ue.
GICA CARTWRIGHT: Mislila sam da e kia isprati sve ljokice
Crnookih Suzana ako dovoljno dugo stojim vani.
G. VEGA: Moe li vidjeti te ljokice?
GICA CARTWRIGHT: Ne.
G. VEGA: I kad si ih prvi put opazila?
GICA CARTWRIGHT: Onog dana kad sam se vratila iz bolnice. Da
ponovim, ja ih ne mogu vidjeti. Neko vrijeme sam mislila da su u mom
omekivau za kosu. U sapunu Ivory. U deterdentu koji stavljamo u
perilicu. Zakljuila sam da ih se zato ne mogu rijeiti.
281

G. VEGA: Ima li sad ljokica na sebi?

GICA CARTWRIGHT: Samo malo. Najgore je bilo kad su bile u
parmezanu koji sam stavila na pagete. Povraala sam cijelu no.

282

17 dana do pogubljenja

Nema kostiju Suzana na Joinom konferencijskom stolu. Samo ona

usamljena smea kutija papirnatih maramica. Imam osjeaj kao da mi
je tko zabio avao u srce.
Bila sam zabrinuta da u zakasniti na sastanak s Jo, no dok otvaram
vrata konferencijske sobe, postaje oito da svi drugi kasne jo vie.
Soba je prazna, izuzevi stol i stolice, ako se ne rauna rekvijem boli
koji su Hannina majka i njezin brat ostavili za sobom. Da postoji crna
svjetlost koja otkriva tugu i bijes, na zidovima bi sigurno bili ispisani
grafiti, u Dalijevom stilu. Ne samo izvueni iz Hannine obitelji, nego i
iz svih drugih koje su sjedile ovdje i ekale da se njihove najblie svede
na tvrdoglava pravila znanosti.
Vrata se uz klik zatvore za mnom. Fluorescentno bljetavilo kao da
sprjeava dotok krvi u moju glavu. Spustim se u stolicu u kojoj je
Hannin brat sjedio u stavu mirno u svojoj plavoj odori ne tako davno i
nekoliko minuta pokuavam ne razmiljati.
Vrata se otvore i svi se odjedanput sliju u konferencijsku sobu. Bill,
porunica Myron, Jo i ruski prijatelj, dr. Igor Aristov, genij iz
Galvestona.
Igor, kao Igor Stravinski, rekla mi je Jo sino na telefon, znajui
naravno, da zamiljam grbavog Frankensteina, a ne onog koji je
skladao Posveenje proljea.
No ovaj Igor nije grbav, nema crnu kapuljau i ne zgrozi me bijelim
oima nalik na golfske loptice. On je visok i u formi, nosi hlae kaki
boje i crvenu polo majicu. Oi su mu tople boje ljenjaka. Ima kratke
sitne bore oko oiju. I siune tragove sijedih na sljepoonicama.

283

Odmah prijee prostoriju kako bi se prvi rukovao sa mnom. Vi ste

zacijelo Tessa. Drago mi je. Ima jak akcent, i veina ena poeljela bi
da im uvijek iznova izgovara ime i nikad im ne pusti ruku. Ne i ja.
Moja prisutnost u ovoj sobi iskljuivo je pomirljiva gesta upuena Jo.
Ne elim uti Igorov moda i ako. Osim ako ovaj laboratorijski genij ne
izvue udo iz eira, trebam sluati Billa. Moram se pomiriti s
Terrellovom sudbinom.
Porunica Myron prva je sjela. Pitam se izgledam li ogrubjelo kao
ona. Sjednimo, svi, kae Jo. Obavit emo ovo najbre to moemo.
Ellen je imala teku no.
Pandur i njegova supruga, u braku tek est mjeseci, objasni
porunica Myron. Ispalio joj je metak u lice za svaki mjesec braka.
Nastavi, Jo.
Jo kimne. Ruke su joj nemirne i nema ih gdje sakriti. Nikad je nisam
vidjela tako oigledno nervoznu. Obino, kae, aljem Igoru uzorke
praha od kostiju i on mi e-mailom alje svoje nalaze. No to je bijela
knjiga izmeu dva znanstvenika. elim da vas troje ujete sve iz
njegovih usta u sluaju da vam neki detalj zagolica mozak. Trudi se ne
pogledati me. Oigledno je da sam ja ona iji mozak treba najvie
zagolicati.
Igor se smjestio na elu stola. Ja sam geokemiar. Forenziki
geolog. Razumije li tko od vas osnove izotopne analize?
Pojednostavit u najvie to mogu, nastavi Igor ne priekavi
odgovore. Sluajevima u dati ime Suzana Jedan i Suzana Dva.
Primio sam uzorke bedrene kosti Suzane Jedan te lubanje i zubi Suzane
Dva. Takoer sam dobio komadi fetusa koji je pripadao Suzani Dva.
Uspio sam utvrditi da je jedna od ena veinu ivota provela u
Tennesseeju, a druga je sigurno iz Meksika.
Molim? Billova iznenaenost razbije tenziju u sobi. Kako je to
mogue znati?
Igor skrene uravnoteen pogled prema Billu. Vae kosti apsorbiraju
odreene kemijske markere iz zemlje na kojoj ivite. Neka podruja su
284

zadrala isti omjer elemenata kisika, olova, cinka, i tako dalje

stotinama tisua godina, sve od vremena u kojemu su se formirale
rijeke i planine. A postoje i moderniji markeri. Lako se utvrdi da je
Suzana Jedan Amerikanka, a ne Europljanka jer su Amerika i Europa
rabili razliite rafinerijske izvore za olovno gorivo.
Upijamo sranja iz zraka u nae kosti? Porunica Myron pouruje,
odjednom angairana. Bez obzira na to to vie ne rabimo olovno
gorivo za nae automobile.
To nema veze, odgovori strpljivo. Ostaci olovnoga goriva,
premda je zabranjeno ve godinama, i dalje su u naoj zemlji i nae ga
kosti upijaju. Markeri Suzane Jedan takoer ukazuju na to da je
znaajan dio ivota provela nedaleko od specifine vrste rudnika,
vjerojatno u blizini Knoxvillea, u Tennesseeju. Ne mogu vam precizno
rei koliko dugo. Ili gdje je tono umrla. Moda bih to mogao da sam
imao rebro. Rebra neprestano rastu, mijenjaju se i apsorbiraju okolinu.
Obino zahvaljujui njima moemo pretpostaviti rtvino prebivalite
tijekom posljednjih osam do deset godina ivota. I, naravno, velik dio
kostiju je izgubljen, pa su u grobu ostali samo nasumini dijelovi
slagalice.
Meksiko. Tennessee. Billove su oi uperene u porunicu Myron.
Va ubojica bi mogao biti putnik. Terrell je bio kuni tip.
On nije moj ubojica. Sarkazam porunice Myron ne izazove ni
najmanju reakciju kod Billa koji nastavi upisivati biljeke u svoj
telefon.
Dajte, cure i deki, pustite ga da nastavi, kae Jo.
Ne smeta mi, kae Igor. Iskreno, uzbudljivo je biti izvan
laboratorija. I upoznati osobito tebe, Tessa. Rijetko upoznajem rtve.
One ine moju znanost... ivom. I ovaj je sluaj posebno zanimljiv.
Uspio sam otkriti jo toga o Suzani Dva i njezinom neroenom fetusu.
Kosti Suzane Dva otkrivaju prehrambene navike bogate penicom i
elemente vulkanskog tla. Ako bih se odvaio nagaati, rekao bih da je

285

roena u ili nedaleko od Mexico Cityja. Slaem se s Jo da je bila u

ranim dvadesetima kad je preminula.
to jo?
Igor poloi dlanove na stol. U grobu je bila samo jedna lubanja,
ona Suzane Dva. Zamolio sam Jo da mi poalje strugotine odreenih
zuba jer nam zubi mogu dati vremensku crtu. Njegov glas, dosad u
tonalitetu predavanja na koledu, sada ima notu uzbuenja. Doista je
fascinantno to znanost razotkriva. Kao djeca, stavljamo predmete u
usta. Zubna caklina apsorbira prainu. Prvi kutnjak oblikuje se s tri
godine i on zaledi izotopni signal za to razdoblje. Stoga mogu rei da
nam prvi kutnjak Suzane Dva govori da je kao dijete ivjela u Meksiku.
Sjekutii prestanu rasti u dobi od est ili sedam godina. Kemijski
markeri u jednom od njezinih sjekutia ukazuju na to da je tad jo
ivjela u Meksiku. Signal treega kutnjaka gasi se u tinejderskoj dobi.
Za Suzanu Dva, jo uvijek Meksiko. Nakon toga, ne znam. Preselila se
ili bila oteta negdje u kasnim tinejderskim godinama ili u ranim
dvadesetima.
Ovo je izuzetno. Porunica Myron baci pogled oko stola. Zar
ovo nije izuzetno? Nisam sigurna je li iskreno oarana ili ima
vrtoglavicu od manjka sna i stalne izloenosti okrutnostima.
Kako moete biti sigurni da je iva napustila Meksiko? upita Bill.
Znamo da su kosti bile premjetene barem jedanput jer nisu izvorno
bile zakopane u polju cvijea gdje je Tessa bila odbaena. Naglo
podigne pogled prema meni, kao da se prisjea da sam u prostoriji.
Oprosti, Tessa. elim rei da su kosti moda jednostavno bile
prebaene preko granice.
Njezino nam dijete otkriva taj dio prie, kae Igor brzo. Ova
mlada ena ivjela je u Teksasu barem nekoliko posljednjih mjeseci
prije smrti. Znam to jer su fetalne kosti najnoviji marker koji moemo
dobiti. Bile su u razvoju i stoga su i dalje apsorbirali okolinu u vrijeme
smrti.

286

Porunica Myron prstima prolazi kroz raupanu kosu. Ako je bila

ilegalan imigrant ili oteta, to na posao ini gotovo nemoguim.
Njezina obitelj ne bi eljela otkriti svoj ilegalan status i zacijelo ne bi
ubacila svoj DNK u bazu podataka. Ako misle da je njihovu ker
zgrabio narko-kartel, jo su manje anse ne bi ih eljeli razbjesniti. Ti
tipovi vjeaju bezglava tijela s mostova. Obitelj bi morala zatititi svoje
druge keri ako ih ima.
Jo kimne sloivi se. U pravu je. Radila sam na kostima djevojaka i
ena koje su bile ubijene i zakopane u pustinji nedaleko od Juareza.
Razgovarala s obiteljima. Nasmrt su preplaeni. Ima stotine djevojaka u
toj pustinji. I svake ih je godine sve vie.
Sve to mogu je podijeliti svoju znanosti. Igor slegne ramenima.
I, iskreno, izvukao sam mnogo vie nego to je uobiajeno za hladne
sluajeve poput ovog. Ovo je prilino nova strategija u forenzikoj
znanosti. Imamo sree to su ove ene ivjele u mjestima u kojima smo
izradili baze podataka o tlu. Moj san je da mapiramo veliki dio
geolokog svijeta u sljedeem desetljeu, no trenutano je vraki
aren.
Billovo je lice zagonetno, ali znam to misli. Prekasno je za ovo.
Jednoga dana znanost e moda Suzanama vratiti njihova imena, no ne
i pravovremeno za Terrella.
Porunica Myron poskoi, iznova ivahna. Prie Billu i zaigrano ga
potapa po ramenu. Razvedri se. Ti si jedan od onih Teksaanina koji
vjeruju u evoluciju, zar ne? Okrene se prema nama.
Bacit emo se na novinske baze podataka i one o nestalim
osobama, kae. Za sat vremena idemo u potragu za nestalim
djevojkama u kasnim tinejderskim godinama ili ranim dvadesetima iz
Tennesseeja i Meksika koje se uklapaju u nae vremenske okvire.
Najvie nade prua dio prie iz Tennesseeja. Dobro obavljen posao, dr.
Frankensteine. Ovo je neto stvarno. Mislite da mi nije stalo? Stalo mi
je.

287

Ne bi se rado nala u mojoj glavi. Pitam se zato mi se nijedna od

Suzana ne obraa na panjolskom.
*

Tiho uem u kuu i ugledam svoju zatvorsku odjeu uredno sloenu u

hrpicu na kuhinjskoj stolici. Pitam se jesu li je Charlie ili Lucas odvojili
od ostatka odjee; pitanje je tko me od njih dvoje bolje prozreo.
Charliena oprema za odbojku sloena je na
progutao mrvice kokica ispred kaua. Lucas
zemaljskim, vanim detaljima mog ivota dok
pojmiti kako smo duboko povezani sa zemljom
postali dio naih kostiju.

stoliu. Usisava je
je vodio brigu o
sam ja pokuavala
i vjetrom da su oni

Ne predstavlja mi problem vjerovati dr. Igoru. To i nije bila prava

znanost, no postojalo je vrijeme kad sam vjerovala da e se cvjetni prah
crnookih suzana otrti poput ljepljiva prokletstva ako me tko sluajno
okrzne ramenom ili se poeli rukovati sa mnom. Ljudi su mislili da sam
opsesivno-kompulzivna jer sam ignorirala ispruene ruke. Samo sam ih
titila.
Sad sam velika cura. Strancima nudim vrst stisak nalik na djedov,
grlim ker dva puta na dan i doputam prijateljima da otpiju gutljaj
moga ledenog aja Route 44 Sonic, a da me ne oblije znoj. To ne znai
da i dalje nisam Crnooka Suzana. To je brend. Poput shizofrenije.
Pretilosti. Poremeaja panje.
Lucas se nakratko digne s kaua, pa se opet spusti nakon to ugleda
mene. Opet je zaspao, vojnik koji ukrade malo sna dok moe, zato ne
pokuavam dozvati Charlie. Vjerojatno je u svojoj sobi i izvodi svoj
sloeni ples. Jane Austen, matematika, Snapchat. Ponovi.
U trenucima poput ovih teko mi je objasniti samoj sebi i Charlie
zato Lucas i ja nismo stalan tim. Koliko potpukovnika bi slagalo
ensko rublje? Namiriem juhu od krumpira koja se krka u loncu za
sporo kuhanje jer je to otprilike sav Lucasov kuharski repertoar.
Krumpiri, luk, mlijeko, sol, papar, maslac. Komadii slanine, za
288

Charlie. Ako je primoran, moe napraviti i prilino sjajan bolonjez i

sendvi sa senfom.
Normalan ivot uvijek se pokuava privinuti uz mene, no ja ga
obino odgurujem. Moja je majka u jednom trenutku pekla browniese,
a u sljedeem leala mrtva na kuhinjskom podu. To je moj kriterij za
normalno. Nakon toga slijedi vrlo raspren graf.
Spustim torbicu na kuhinjski pult. Lijepi duh odguran je u stranu s
poneto neotvorene pote. elim je proitati, ali ne mogu podnijeti
pomisao da je dodirnem. U njoj e biti odgovora o Lydiji za koje ne
mogu zamisliti da u ih saznati, ili u se potezati o papir i pasti u ukleti
san. Prsti mi odsutno istrauju folijom umotanu ciglu na pultu koja
jutros nije bila ondje. krabotina na etiketi od selotejpa otkriva da je to
Effien Kruh Iznenaenja od Rogaa i Smokve. Gotovo svaki Effien
uradak ima rije iznenaenje u sebi, a ako nema, trebao bi.
Pitam se je li njezina ki upravo u susjedstvu i pokuava li uljudno
vakati i gutati. Dok sam skretala u prilaz, opazila sam Ford Focus s
tablicama iz New Jerseyja parkiran kod Effie. Prolog tjedna rekla mi je
puna uzbuenja da njezina ki kree na Jug posjetiti je. Samo sam joj
djelomice vjerovala pomislivi da je to pomijeala s vremenom kad joj
je Sue dala to lano obeanje prije godinu dana, ili ak tri godine. Ne
znam to znai njezin dolazak nakon godina nedolaenja, no nadam se
da je to dobro za Effie. Moda je i Sue saznala za kradljivca lopata koji
ivi u Effienoj glavi. On svakako jest prvoklasni kradljivac, samo ne
onakav kakvim ga zamilja Effie. Jo se najeim od prizora svih onih
uredno poredanih lopata.
Bacim pokriva preko Lucasa i odluim provjeriti to radi Charlie.
Vrata njezine sobe su zatvorena. Pokucam. Nema odgovora. Ponovno
kucam malo jae prije nego to okrenem kvaku. Sa stropa trepere bijela
svjetla, znak da je namjeravala logorovati ovdje neko vrijeme. Ali nema
Charlie.
Neznatan zvuk s druge strane zida, u mojoj sobi. mrcanje? Zar je
bolesna? Trai utjehu u mojoj sobi dok sam ja na terenskom

289

istraivanju sa Suzanama? Oblije me osjeaj krivnje. Lucas me trebao

nazvati i rei mi. Moda cjepivo nije upalilo, ili se pogoravaju njezine
alergije, ili je trener ozlijedio njezino krhko tinejdersko srce
neuljudnim komentarom.
Ne. Nije bolesna. Charlie prekrienih nogu sjedi na mom krevetu
kao to je to znala initi Lydia, kovre joj prekrivaju lice dok
zaokupljeno ita neko tivo. Posvuda je hrpa porazbacanog papira,
prekriva krevet i stari antikni sag na podu. Moj ruksak naslonjen je na
jastuk iza nje. Prvi put od mog povratka iz Huntsvillea, otvoren je
patentni zatvara. elim vrisnuti, ne, ali prekasno je.
Charlieni obrazi su sjajni od suza. Traila sam fluorescentni
marker.
Podigne list papira.
Znam u tom trenutku da na odnos vie nikad nee biti isti. Zato
vie ne eli jesti Snickers? upita.
Prije nego to mogu ita rei, pojavi se Lucas. Prua mi telefon koji
sam ostavila na kuhinjskom pultu s torbicom.
Jo. Kae da se mora vratiti u njezin ured. Smjesta.

290

Rujan, 1995.

G. LINCOLN: Lydia... Mogu te zvati Lydia, zar ne?

GICA BELL: Da.
G. LINCOLN: Koliko dugo poznajete Tessu Cartwright?
GICA BELL: Od drugog razreda. Nai stolovi bili su u abecednom
redu. Tessiena teta znala je rei da je Bog izradio taj raspored sjedenja.
G. LINCOLN: I otad ste najbolje prijateljice? Deset godina?
GICA BELL: Da.
G. LINCOLN: Sigurno si bila uasnuta kad je nestala Tessie?
GICA BELL: Odmah sam imala zbilja lo predosjeaj. Imali smo
tajni nain kojim smo obavjetavale jedna drugu da smo dobro.
Jednu bi nazvala drugu i pustila da telefon zazvoni dva puta. Zatim
bismo priekale pet minuta, pa opet pustile da telefon zazvoni dva puta.
To je bilo pomalo budalasta stvar koju smo radile kad smo bile male.
No ja sam ostala kod kue i ekala.

291

G. LINCOLN: Tessie nije nazvala? I ti uope nisi izlazila iz kue?

GICA BELL: Ne. Pa, izala sam na deset minuta kako bih provjerila
njezinu kuicu na drvetu.
G. LINCOLN: Provjerila je li... Tessa u kuici?
GICA BELL: Ostavljale smo poruke u malom procjepu.
G. LINCOLN: I nije bilo poruke?
GICA BELL: Nije bilo poruke.
G. LINCOLN: Jesu li tvoj otac i tvoja majka bili u kui dok si ekala, a
Tessie nije bilo?
GICA BELL: Da. Moja mama bila je u kui. Moj tata je morao
obaviti neki hitan posao. Eksplodirao je motor auta ili tako neto.
Kasno se vratio kui.
G. LINCOLN: Da, vratit emo se na to. U jednoj si prethodnoj izjavi
spomenula da si imala none more od napada na Tessu. Je li to tono?
GICA BELL: Da. Ali ne tako strane kao Tessie.
G. LINCOLN: Moe li opisati jednu?

292

GICA BELL: Postoji samo jedna. Sanjam je skoro svaku no. Stojim
na dnu jezera, To je kliej. Freud ne bi bio previe zainteresiran, znate?
G. LINCOLN: Je li Tessie u tom snu? GICA BELL: Ne. Mogu vidjeti
svoje lice, no to nije moje lice. Otac mi prua ruku s amca. Uvijek je
izio da e se jedna od nas utopiti. U svakom sluaju, njegov prsten s
koleda upadne u vodu i pone tonuti. izio je neprestano i oko toga, i
nikad ga nije nosio na amcu. Pohaao je Ohio State godinu dana.
Doista je ponosan na to. Oboava taj prsten. Kupio ga je na garanoj
rasprodaji.
G. LINCOLN: Znam da je to teko, no pokuaj odgovoriti to
jednostavnije, u redu? Reci mi ovo: Je li se Tessa ikad bojala tvog oca?

293

16 dana do pogubljenja

Ovaj put nisam prva koja je stigla ovamo. Netom je prola pono.
Kutija maramica na konferencijskom stolu bila je u optjecaju.
Premjetena na udaljeni kraj stola. Jo navlai rukavice od lateksa. Rekla
je na telefon da moram doi, smjesta, ali nisam mogla ostaviti Charlie
na krevetu punom listova mog svjedoenja. Morale smo razgovarali.
Charlie je katkad mala Tessie. Prebrzo uvjerava odrasle da je u redu.
Jo mi nije htjela rei zato moram doi. To me izluivalo. Vozi
oprezno, pourivala me je. im sam se odvojila od Charlie, vozila sam
se warp brzinom, prola kroz dva crvena svjetla s kamerama pitajui se
to me eka. Moje udovite u lisiinama. Jo kostura Suzana koji se
podlo cere.
Jo je jedna osoba u sobi. Mlada djevojka kraj prozora koja je
neosporno iva. Svilenkasti smei konjski rep pada joj niz leda.
Zagledala se kroz prozor u srebrnasta stabla osvijetljena blijedom
mjeseinom na travnjaku Muzeja moderne umjetnosti s druge strane
ceste. Dva stabla od nehrajua elika, njihove zapletene i razvuene
grane posezale su jedna prema drugoj kao da su pod utjecajem neke
magnetske sile. Takav sam imala osjeaj prema toj djevojci, kao da se
ne moe dovoljno brzo okrenuti prema meni. Kad to uini, isti tren
osjetim prisnost. enju.
Ova mlada ena je Aurora Leigh, kae Jo. Kae da je ki Lydije
Bell .
*

Nije da to ne bih pogodila iz prve. Kosa je tamnija, koa jo vie

bjelokosna, ali oi, snene, plave, inteligentne, oigledno.
294

I njezino ime. Aurora Leigh. Epska heroina iz Lydijine omiljene

pjesme.
Bog, Aurora, kaem. Pokuavam stiati rijei kojima Suzane tiho
obasipaju Auroru. Laljivica, vriti jedna. Uljez.
Jo tapka prstima po stolu, privlai moju pozornost natrag k sebi.
Aurora je prvo otila do policijske postaje. Nazvali su porunicu
Myron koja nije deurna. Rekla je prijamnom uredu da kontaktiraju
mene.
Napravila sam scenu. Aurora se stropota na najbliu stolicu i
ispusti iz ruke hrpu zguvanih rupia na stol. Nos joj je sjajan i crven,
i probuen siunim srebrnim prstenom. Njezine divne oi su
zakrvavljene. Oprostite. Smirila sam se.
I ti sjedni, Tessa. Okrene se prema Aurori. eli da objasnim?
Spusti ruku na Aurorino rame, i ona se lecne.
Ne, odgovori Aurora. U redu je. Ja u. U redu sam. Zbilja. Samo
sam eljela da me tko poslua. Ti si sluala. ivahno se okrene prema
meni. Vidjela sam prilog na Foxu o kutiji koja je bila iskopana. To su
stvari moje mame. Pripadaju meni.
Objasnila sam Aurori da su to jo dokazi, kae Jo. Moda ih
moe dobiti poslije.
Ne elim ih poslije. Sad ih elim vidjeti. Prozaina i drska u isto
vrijeme. Podsjeti me na Charlie. Ova djevojka od nje ne moe biti
starija vie od dvije godine. esnaest. Najvie sedamnaest.
Nisam znala da Lydia ima ker. Moj glas zvui iznenaujue
smireno. Gdje je tvoja majka u ovom trenutku?
Nikad je nisam upoznala. Aurorine rijei su napad. ak i optuba.
Joino lice poprimi izraz profesionalne maske. Aurora kae da je
ivjela s djedom i bakom od roenja. Gospodinom i gospoom Bell.
Iako Aurora kae da je upravo saznala da su promijenili prezime. Rekli
su joj da joj je majka mrtva i da nemaju pojma tko joj je otac. Nije
imala razloga posumnjati u njihove rijei. Onda joj je preminula baka.
295

Djed je imao modani udar prole godine te bio premjeten u centar za

cjelodnevnu skrb. Aurora ivi s udomiteljskom obitelji na Floridi. Ve
sam ih nazvala i obavijestila ih da je u redu.
I... Zaponem.
I, odvjetnik je prije mjesec dana ispraznio kutiju iz bankovnog sefa
koji je pripadao djedu i baki. Rodni list. Porezni dokumenti. Sve je u
Aurorinoj torbi. Pokae na veliku natrpanu torbu na ruiaste
cvjetove.
Lagali su mi. Svaki dan su mi lagali. Ja nisam Aurora Leigh Green.
Ja sam Aurora Leigh Bell. Aurora izvue jo jednu papirnatu
maramicu. tedjela sam novac za privatnog istraitelja. U
meuvremenu sam guglala. Poizila sam kad se nekoliko puta pojavilo
ime Lydia Bell. Zna, u onim priama o Crnookim Suzanama. Ali
nisam znala je li to ta ista Lydia Bell. Nisam to eljela. Zatim sam
vidjela priu o policiji kako kopa oko stare kue mog djeda i bake.
Rekli su njihova prava imena. Tad sam znala. Vie nisam mogla ekati.
Ukrala sam neto novca za autobus iz torbice svoje pomajke. Opet joj
navru suze. Ubit e me. Vjerojatno me nee uzeti natrag. Zapravo nije
tako loa.
Sretna je to si u redu, Aurora. Sjea se, razgovarala sam s njom i
rekla ti je da se ne brine, Jo, uvjerljivo. Aurora se brine da je njezina
majka bila rtva ubojice Crnookih Suzana i da je to razlog zbog kojeg
su se njezini baka i djed skrivali. Rekla sam joj da ne postoji ni
najmanji dokaz da je bila rtva. Objasnila sam joj da joj ti najvie toga
moe rei o njezinoj majci. Kakva je bila. S kim je izlazila?
Otvorim usta, pa ih zatvorim.
Koliko ja znam, Lydia je samo jedanput isprobala oralni seks, i to sa
slavnim igraem tree baze iz nae kole. Lydia je uivala u
prozainosti svega toga. ak mi je rekla da razmilja o slinim
osvajanjima igraa prve i druge baze. Zbog toga sam silno eznula za
njom. Kad je bilo rije o Lydiji, deki su samo eljeli jeftino uz

296

buenje: upoznati lijepu, ludu djevojku u mraku i nadati se da nije

ponijela sjekiru.
Aurorino lice trza se od nestrpljenja. Evo je, drska, dokaz od krvi i
mesa za koji nisam ni sanjala da postoji. Osjeam se glupavo
nesposobnom da joj odgovorim, a da je ne povrijedim. Aurorine oi su
usijane rupe usprkos nesmiljenom svjetlu u konferencijskoj sobi. ak i
s ringom na nosu i namrgoena, zapanjujua je replika svoje majke.
Jo, zato ima rukavice? upitam.
Namjeravala sam uzeti Aurorin DNK. Rekla sam joj da joj ne
mogu dati dokaze, no mogu ubaciti njezin DNK u sve baze podataka.
Kako bi moda mogla pronai mog oca. Taj red bio je prazan na
rodnom listu. Aurora je tako puna nade. Nevina. Moda nije znao za
mene.
Koliko ima godina? upitam.
esnaest.
Lydia je dakle bila trudna kad je nestala iz grada. Slika je malo
jasnija. Zato su Bellovi pobjegli. Ga Bell vjerovala je da mladenke
moraju izai pred oltar netaknuta himena. Spermiji i jaja odmah
stvaraju mikroskopske ljude. Trudna ki bila bi krajnje ponienje.
Pobaaj, nikakva opcija. Ali, promijeniti prezime?
Jo kae da ste bile najbolje prijateljice. Lydijina ki me moli. Za
bilo to.
Aurorin dolazak ini se malo previe prikladnim.
Moda govori istinu. Ili je moda pijun svoje majke.
Bila je odana. Laem. Kao nitko drugi.

297

Rujan, 1995.

GICA BELL: Ne. Tessie se ne boji mog tate. Znao je biti malo podao
nakon nekoliko piva, ali nikad nije gnjavio Tessie. Katkad je bila tako
snana. Zauzimala bi se za sve. Jedanput sam joj rekla da nikad ne bih
probavila injenicu da sam ja bila ta koja se probudila u grobu.
Nemojte me pogreno shvatiti. Sjebana je. Ili je sad moda smrtna kao i
svi mi drugi. Ali ja bih potpuno poludjela. I znate to je rekla? Rekla je
da se to zato dogodilo njoj, a ne meni. Ne kako bih se osjeala krivom
ili neto slino, ili kako bi ona ispala muenica, nego samo zato to ne
moe podnijeti da tko drugi nastrada. Trebate znati neto... Tessie je
najbolja.
G. LINCOLN: Ponovno, pokuaj skratiti svoje odgovore, i ograniiti ih
na moja pitanja. Siguran sam da ti je to rekao i g. Vega.
G. VEGA: Nisam uloio prigovor.
G. LINCOLN: Lydia, dopusti mi da te pitam sljedee. Je li te ikad strah
tvog oca? GICA BELL: Samo ponekad. Kad pije. Ali potraio je
pomo u vezi s tim.
G. LINCOLN: Lydia, tvoj san mi zvui prilino jezivo. Na dnu jezera i
nitko te ne dolazi spasiti.

298

GICA BELL: Nisam rekla da me nitko ne doe spasiti. Moj tata

uvijek zaroni po mene.
G. LINCOLN: Zanimljivo to nikad nisi spomenula taj kraj kad sam
uzimao tvoju izjavu. Kako moe biti sigurna da tvoj otac nije iao u
potragu za prstenom s koleda koji je tako volio?
G. VEGA: U redu, asni sude, sad ulaem prigovor.

299

12 dana do pogubljenja

Rekonstrukcija sjeanja ne funkcionira na takav nain, kae dr.

Giles. To nije maioniarski trik. I ja nisam strunjak za laganu
hipnozu. Rekla sam ti to.
Buljim u isti prazni barunasti naslonja kao proli put, kad mi je dr.
Giles predloila da zamislim svoje udovite u njemu i postavim mu
par kviz pitanja. upava plavokosa Barbie smjetena je u kutu, ruke su
joj podignute kao da je upravo postigla zgoditak. Recite mi kako
funkcionira, zamolim je.
Neki terapeuti rabe sliku ueta ili ljestvi. Ili predloe da gledate
bolan dogaaj odozgo, poput voajera. Postoji slavan citat
traumatsko sjeanje je niz brzih snimki ili nijemi film, a uloga
terapije je da pronae glazbu ili rijei.
Pa, pronaimo glazbu, kaem, I slike. Odabirem... gledanje
odozgo. Snimimo moj film.
Ne kaem joj za Aurora koja je opet na sigurnom na Floridi sa
svojom pomajkom.
Ne kaem joj da u danas Lydiji dati glavnu ulogu. Uvijek ju je
eljela, a ja sam joj je uvijek oduzimala. Ja sam bila mala djevojica s
mrtvom mamicom. Ja sam bila Crnooka Suzana.
Nadam se da e se Lydia pojaviti u naslonjau i rei mi neto to ne
znam. Obino to uini.
Ako doista eli isprobati hipnozu, preporuit u drugog terapeuta.
Ne razumijem se u to dovoljno. To nije moje podruje. Mislila sam da
to razumije.
Ne elim drugog terapeuta.
300

elo mi se pone znojiti. Visim sa stropa, imi u mraku.

Ondje sam. Na stranjem dijelu parkiralita. Veem ruiaste vezice
na tenisicama Adidas koje su me ekale u mojoj boinoj arapi.
Gledam uvis. Merry je ondje, zaepljenih usta, stisnula je lice uz
stranji prozor plavoga kombija. Ja, trim. vrsto drim ljepljivi
telefon. Molim se da me silueta koja pali motor u kombiju ne opazi.
Odjednom, intenzivna bol u glenju. Udarac u beton. Njegovo lice,
nada mnom. Snane ruke, podiu me. Mrak.
Tessa, vidi li neto?
Ne sad. Ne mogu zaustaviti film kako bih priala. elim vie.
Zatvorim oi pred svjetlom toliko snanim da me pee. Ondje je Lydia,
plee sa Suzanama. Odguruje ih s podija. Plee uz Madonnu u mojoj
kuhinji. elja mi kosu dok me ne pone kakljati tjeme. Imitira seksi
razgovore trenera Winklea: Svaki put kad pomisli da to ini, elim da
se pojavi moje lice koje govori: Genitalne bradavice, genitalne
bradavice!
Slike mi salijeu mozak. Lydijin crte crvenokose djevojke i ljutitih
cvjetova. G. Bell, pijan. Psi laju i poludjeli se vrte u krug. Ga Bell
plae. Lydia i ja vozimo bicikl do moje kue, tijela su nam nagnuta
prema dolje i prema naprijed, stopalima pritiemo pedale najbre to
moemo. Ford Mustang g. Bella die poput stranog zmaja na prilazu
dok se mi krijemo u cvjetnom vrtu. Moj otac koji razgovara s njim u
umirujuem tonu na trijemu. alje ga natrag. To je bila jedna no, i
stotine noi.
Ja, zatitnik. Jecaj mi zapne u grlu.
Rez. Novi prizor. Stie lijenik. U pravi trenutak. Ve sam gledala
ovaj dio filma. Ondje je Lydia. A tamo, pod stablom, Oscar i ja. Kakav
lijepi kampus za etnju. Da sam Oscaru dopustila da me odvue na
drugu stranu, ne bih ih nikad opazila.
Kamera se lagano pribliava. Gotovo mogu proitati naslove knjiga
iz knjinice koje Lydia stie u rukama. Lydia, tobonja djevojka s
koleda. Blebee lijeniku na svoj uobiajeno ivahan i mahnit nain.
301

Lijenik, u urbi, pokuava biti uljudan, no doima se kao da nita ne

eli vie nego pobjei.

302

Rujan, 1995.

G. LINCOLN: asni sude, dopustite mi da svjedokinju ocijenim

neprijateljski raspoloenom. Bio sam strpljiv, no pri samom sam kraju.
Svjedokinja je izbjegavala izravno odgovoriti na mojih posljednjih pet
pitanja.
SUTKINJA WATERS: G. Lincoln, ne vidim nita neprijateljsko u
djevojci od pedeset kilograma s naoalama, osim to je njezin kvocijent
inteligencije vii od vaeg.
G. LINCOLN: Prigovor... vama... asni sude.
SUTKINJA WATERS: Gospoice Bell. Trebate odgovoriti. Je li Tessie
lagala u vezi iega vezanog uz sluaj?
GICA BELL: Da, asni sude.
G. LINCOLN: U redu, proimo kroz ovo jo jedanput. Tessie je lagala
o crteima?
GICA BELL: Da.
G. LINCOLN: I lagala je o tome kad je ponovno progledala?

303

GICA BELL: Da.

G. LINCOLN: I prije napada, lagala je o tome kamo ide trati?

GICA BELL: Da. Katkad.
G. LINCOLN: I tvoj je otac takoer katkad lagao o tome kamo ide?
G. VEGA: asni sude, ulaem prigovor.

304

9 dana do pogubljenja

Ostalo je malo vie od tjedan dana do zakazanog datuma Terrellove

smrti, a ja istim Effien zamrziva.
Sudac je prije pet sati odbio Terrellov zahtjev za ponovno
sasluanje, vijest koja mi je polako klizila na dno eluca. Bill mi je to
obznanio telefonom. Jedva sam mogla nastaviti sluati nakon to sam
ula rije odbio. Neto o tome kako je sudac mislio da je to teka
odluka, no da ne postoje uvjerljivi dokazi da je Terrell nevin i da je
porota pogrijeila.
Nije da je policija prestala marljivo raditi na Igorovim novim
teorijama. Otkrili su ezdeset i osam imena djevojaka u kasnim
tinejderskim ili ranim dvadesetim godinama iz Meksika i Tennesseeja
koje su nestale sredinom ili krajem 80-ih Joina najbolja procjena na
temelju starosti kostiju.
Problem je u tome to taj popis sa ezdeset i osam djevojaka znai
stotine potraga za lanovima obitelji koji su se preselili, ili umrli, ili se
ne javljaju na telefon, ili jednostavno ne ele dati svoj DNK kako bi
pomogli u identificiranju Suzana. Barem petnaest osoba, koje je
kontaktirala policija, lanovi su obitelji koji su jo navedeni kao
osumnjienici u tim sluajevima. Neki od njih su vjerojatno ubojice,
samo ne onaj kojega mi traimo. Pokazalo se da su jedanaest djevojaka
bjegunci i nisu ubijene. no nikad nisu bile izbrisane iz baze podataka
nestalih osoba. To je naporan posao koji bi mogao potrajati mjesecima
ili godinama, nagaanje na temelju drevnoga koda iz zemlje. ini se
nemoguim. Ja ne mogu ak ni otkriti najbolji nain kojim u ostrugati
ljubiaste ostatke sladoleda iz Effiena zamrzivaa.

305

Effie, zadrati ili baciti? Znam odgovor moja mantra posljednjih

sat vremena ali nastavljam postavljati to pitanje. Drim plastinu
vreicu s izlizanim depnim izdanjem Usamljene golubice. Gus
McCrae i Pea Eye Parker godinama su se smrzavali iza nekoliko
artikala umotanih u foliju i upavih od ledenih kristala. Oni su
jednoglasno zavrili vani u kanti za smee bez Effiena znanja.
Zadrati, upozori me Effie. Obavezno. Usamljena golubica je
moja omiljena knjiga svih vremena. Stavila sam je unutra kako bih
znala gdje je. Nikad nisam sigurna jesu li ta Effiena objanjenja
istinita ili puko zatakavanje.
Dva dana nakon zakazanog datuma Terrellove smrti, Effie se seli k
svojoj keri u New Jersey. Jedva mogu disati dok razmiljam o
odsutnosti Effiena duha u ovoj kui, ali evo me, pomaem prijateljici
da svoj ivot utrpa u kutije. Barem je tako bilo planirano.
Dosad se nije odrekla nijedne stvari, ukljuujui etiri eljezne tave
koje su gotovo identine, osim pria koje su dio njezine zagorjele, crne
povijesti. Effie je u jednoj suprugu pripremala omiljene palainke s
borovnicama na dan njegove smrti. Tava s malice nagorjelom rukom
pripadala je njezinoj majci. Effie se zbog nje nakon sprovoda zamalo
potukla sa sestrom koja ne zna ispei ni jaja. Na ostalim dvjema
tavama priprema najbolju, hrskavu, gotovo izgorjelu koricu na
bamijama i kukuruznom kruhu, a uvijek mora imati dvije tave bamija.
Effie je prilino elegantno ispruena na kuhinjskom podu u crvenoj
svilenoj pidami i izgleda kao stara holivudska diva, ako je to mogue
dok sjedi na poutjelom crno-bijelom linoleumu okruena ezdeset
godina starim loncima i tavama. Kuhinja je, poput ostatka kue, u
neredu. Posljednja tri dana provela je izvlaei sve iz vitrina, polica i
ormara i bacajui to na krevete, pod, stolove, bilo koji slobodan prostor.
Kao da je tornado pogodio trgovinu s antikvitetima.
Sue, strano si tiha. Radi li se o onom vrajem Terrellu
Goodwinu?

306

Moja vilica prestane strugati. Izvuem glavu iz zamrzivaa. Effie mi

se obratila sa Sue, imenom svoje keri, dok me pita najizravnije pitanje
u naem odnosu.
Nemoj izgledati tako iznenaeno. Nije mi toliko zahrao mozak,
duo. Mislila sam da e to napokon spomenuti nakon to mi je policija
sruila vrata one noi i strgnula mi slualice. To nije ni mrvica onoga
to zapravo jesi, duo. to zapravo jesi pa, strano e mi nedostajati
ono to jesi. I Charlie. elim vidjeti kako ta djevojka odrasta. Nauit e
me da se koristim onom novotarijom od Skypa. Jesam li ti rekla da smo
Suein zarunik i ja vodili zbilja dobar razgovor sino? On je peta
generacija Talijana iz New Jerseyja. Rekao mi je da je u njegovoj
obitelji oduvijek bilo ast i privilegija brinuti se o starijima. Barem
mislim da je to rekao. Nisam razumjela pola razgovora. Prvih sam
petnaest minuta mislila da ima govornu manu.
Nasmijem se jer sam ula kako Effie ivahno brblja na tenom
francuskom razvlaei rijei na istono-teksaki nain, i to nije bilo
ljupko kao akcent iz Hobokena. To je pomalo bojaljiv smijeh jer me
ne zanima iskreno, otvoreno opratanje od Effie. Neu uznemiravati
njezine snove. Ne elim da vidi kako mi se oi ire i pretvaraju u crne
rupe, ne elim da ee beskrajnim poljima utih cvjetova koje uvaju
miris smrti. Ne elim da se probudi s tim mirisom.
Osjetim olakanje kad mi telefon pone zujati negdje u blizini pulta
s porazbacanim zainima. Izvuem ga ispod poutjelih stranica uputa
za aparat za kavu Sunbeam i recepta za salatu Doc's Gay. Ne sjeam se
da sam stavila telefon ispod bilo ega; kuhinja kao da se pretvara u
neto poput nezaustavljive japanske divlje loze.
Joino ime je na zaslonu. U istom trenu osjeaj strave pomijean s
nadom.
Bog, kaem.
Zdravo, Tessa. Mill mi je rekao da ti je javio suevu odluku.
Sranje.
Da, nazvao me. elim rei vie toga, no ovdje je Effie.
307

Malo sam zabrinuta za Billa. Izgleda kao da danima nije spavao.

Nikad ga nisam vidjela takvog kad je rije o nekom sluaju. Mislim da
sve to ima veze s njegovim tugovanjem za Angie. Kao da je ne smije
iznevjeriti.
Ako u ovom trenutku ponem neto osjeati za Billa i Terrella,
osjetit u sve. Ve osjeam vrue suze koje se skupljaju iza mojih oiju.
Zovem iz jo jednog razloga, nastavi Jo. Panduri su ulovili tipa
koji je zabio one znakove u tvoje dvorite. Ulovili su ga kako unereuje
travnjak katolikog sveenika u Boerneu. Pomislila sam da bi moda
eljela podnijeti zahtjev za zabranu pristupa. Pustili su ga uz jamevinu.
Ime mu je Jared Lester. Vjerojatno e mu umjesto zatvorske kazne
odrediti veliku globu i drutveno koristan rad.
U redu. Hvala. Razmislit u. Razmislit u o tome da ga namjerno
ne naljutim u ovom trenutku.
Jo jedna stvar. Tvrdi, prilino ponosno, da je on prije nekoliko
tjedana posadio crnooke suzane ispod tvog prozora. Provjerila sam, i
zemlja za cvijee u njegovoj garai ima iste osnovne karakteristike kao
i uzorak koji sam uzela iz tvog dvorita tog dana. Ne mislim da lae.
Samovoljno je to spomenuo tijekom policijskog intervjua. A sad ono
vano. Ima samo dvadeset i tri godine. Odnosno, nije moje udovite.
Izraunam. Imao je pet godina kad sam bila baena u onaj grob.
Effie mi gleda vrat, ondje gdje mi bubnja puls. Jedna moja suza
kapne na poutjele upute s nacrtanim aparatom za kavu i licem Mr.
Kool-Aida. Ponem metodiki postavljati zaine u uredne redove.
Koliko dugo Jo zna za to? Dovoljno dugo da je policija uhvatila tog
mukarca, intervjuirala ga i odredila jamevinu. Dovoljno dugo da
testira zemlju za cvijee.
Trebala bih Jo pruiti ansu, naravno. Dok je testirala, sigurno je
znala da me rezultat nee previe umiriti.
Moje udovite je i dalje na slobodi.
*

308

Ovaj put se vrata otvaraju i ja sam s one druge strane i elim ui.
Pogledam njegovo lice i srce mi klone.
Nijemo ga molim da me vidi cijelu. Crnooku Suzanu koja se obraa
mrtvacima i umjetnicu s oiljkom u obliku polumjeseca koja mui boje
i konac kako bi bila sigurna da negdje u njoj postoji ljepota. Majku koja
je svojoj keri dala ime Charlie prema oevom omiljenom teksakom
bejzbol igrau bacau i trkau koji nikad nije prestao trati.
Izgleda prokleto loe, kaem.
to radi ovdje? Dok to govori, Bill me povue preko praga u svoj
zagrljaj.
Nismo puno razgovarali ili slali poruke posljednjih nekoliko dana.
ini se da se Bill nije tuirao vei dio tog vremena. To mi ne smeta.
Mirie na ivot. Njegova me brada grebe po obrazu poput brusnog
papira. Spoje nam se usne i, jako dugo vremena, to je sve to postoji.
Ovo nije dobra ideja, kae, razdvojivi nas.
To je moja reenica.
Ozbiljno. Ruim se od umora. Donijet u ti pivo pa emo
razgovarati.
Tako mi je ao zbog Terrella, kaem slijedei ga unutra. ao mi
je zbog svega. Moje rijei, neprikladne.
Da. I meni, rekao je potitena glasa.
Nisam elio tako brzo prekinuti razgovor telefonom. Bio sam
jednostavno... okiran.
Slegne ramenima. Sljedea postaja, Ameriki prizivni sud. Druina
lakrdijaa koja rutinski udara igove. alba za ponovno sasluanje bila
je naa prava prilika. Sjedni, vraam se s tvojim pivom.
Nestane kroz luni prolaz, ostavivi me da otkrijem to mogu za
prvog susreta s njegovim ivotnim prostorom. Pogledam umjetnika
djela na zidovima na nain na koji drugi ljudi potajno i radoznalo

309

gledaju u police s knjigama ili kolekcije CD-ova. Ili su to barem nekad

inili. Nekoliko pristojnih modernih kopija s crvenim, zelenim i zlatnim
bojama. Nita to bi moglo dati uvid u Billovu duu, a ako i daje, ne
elim da mi to rasprsne mjehuri.
Odaberem konati naslonja boje maslaca i zapitam se malo
prekasno jesam li dragu mladu staisticu prava po imenu Kayley dovela
u nepriliku prisilivi je da mi otkrije Billovu kunu adresu. Kad sam se
pojavila u Angienom podrumu, Kayley je zraila umorom koliko i Bill.
Iscrpila sam je svojim zakrvavljenim oima, vozakom dozvolom i
nesuvislom disertacijom o sv. Stjepanu kojega su i dalje kamenovali
iznad Angiena oltara od stola. Kayley je vei dio vremena moje
disertacije provela pokuavajui ne zuriti u moj oiljak, otvoreno
impresionirana to je upoznala mit.
Sve to odvelo me do ove preureene garae iz 1960-ih koja, sigurna
sam, vrijedi vie od 600.000 dolara. Smjetena je meu vijugavim
vodenim putovima i drveem Turtle Creeka, poznate, bogate, stare
etvrti Dallasa u kojoj su neko logorovali Indijanci. Volim igru svjetla
na drvetu, ljupki kamin od bijele opeke s ognjitem punim pepela, ak i
koncentrine krugove od kave na stoliu kraj laptopa. Umjetnika djela,
ne toliko. Pristaju uz ove jastuke.
Bill se pojavi s dvjema bocama St. Pauli Girls u rukama. elim
vjerovati da to znai da je zapamtio moje omiljeno pivo i nabavio ga.
U sluaju da se pita, kae gestikulirajui svojim pivom, ja sam
skvoter. Moj tata voli kupovati i prodavati gradske kue, to je,
pretpostavljam, bolje od igranja bakaraa u Choctawu. Moja majka ih
ureuje. Ja sam ovdje kako bi izgledalo da je netko stanovao u kui
prije prodaje. Otpije gutljaj i smjesti se na kau meni nasuprot.
Moram ti priznati, kae, da je Kayley nazvala kako bi me
upozorila da stie.
Kako bi mogao pripremiti pitolj. Nasmijem se.
Pa, to mi ne bi bio prvi put, kae.

310

Vratim razgovor na Terrella. Koliko puta si uspio izvojevati

odgodu u sluaju smrtne kazne?
Odgodu? Pet ili est puta. To je veinom istinski cilj. Produiti
ivot najdue mogue jer ako si osuen na smrt u Teksasu,
najvjerojatnije e umrijeti na leaju s remenima. Radio sam samo na
jednom sluaju sa sretnim krajem kao u Caprinim filmovima. Angie je
bila glavna. Ne radim to puno radno vrijeme. No to zna i sama.
Taj jedini put... sigurno si bio... ponesen ishodom, kaem.
Ponesen i nije ba prava rije. To ne mijenja injenicu da je rtva
umrla stranom smru. Tamo vani postoji obitelj koja e moda
zauvijek imati osjeaj da smo oslobodili ubojicu. Stoga bih rekao da
sam osjetio veliko, veliko, veliko olakanje. Angie je inzistirala da
proslavimo nasamo. Bill potapa mjesto kraj sebe na kauu. Doi
ovamo. Previe si daleko.
Ustanem jako polako. On me privue k sebi u zagrljaj i poljupcem
prijee od jednog kuta mojih usana do drugog. Legni.
Mislila sam da to nije dobra ideja.
Ovo je jako dobra ideja. Spavat emo.
*

Snano lupanje oboje nas naglo uspravi i posve razbudi.

Bill poskoi s kaua, ostavivi me bestidno ispruenu na jastucima.
Ve zuri kroz kljuanicu prije nego to moja stopala dodirnu pod. U
sekundi sam kraj njega. Otii u kuhinju, zapovjedi, ako eli da
naa veza ostane tajnom.
Ne miem se s mjesta, i on okrene kvaku.
Zaslijepi me zelena boja limete. Skijaka jakna koja bi trebala biti
upadljiva spasiocima iz helikoptera na snijegom pokrivenim padinama.
Joina glava viri iz nje. Ugura se unutra kao da je ve bila ovdje.

311

Brzo procijeni to znai moja prisutnost ovdje. Tessa? Zato...?

Odmahne glavom. Oh, nema veze. Nije vano. I ti bi trebala saznati.
Saznati to? Nespretno poravnavam kosu.
O Aurori.
Zar neto nije u redu? Je li ozlijeena? Ili mrtva?
Ne, ne. Rije je o njezinom DNK-u. Potvrdili smo podudaranje.
Bizarno je.
Hajde, Jo. to je? Bill, nestrpljivo. Promatra moje lice.
Uzorak Aurorinog DNK-a podudara se s onim fetalne kosti koju
smo pronali u grobu Crnookih Suzana. Imaju istog oca. Bile bi
polusestre.
DNK se podudara s onim... Lydijine keri? Bill izgovori te rijei
pune sumnji dok ja pokuavam nadoknaditi proputeno. Rijeiti se
prizora, Lydije i srednjokolca, golih, isprepletenih.
Lydia je spavala s ubojicom. Ili je bila silovana.
Ja sam ona koja ima sve odgovore, apne Suzana.
Billov telefon pone meketati. Izvue ga iz depa, ljutito, i pogleda
zaslon. Njegovo lice odjednom je neprobojno.
Moram se javiti. Prstom pokae na Jo i mene. Priekajte dok ne
zavrim s razgovorom.
Jo me uhvati za lakat i odvede do kaua. Suzane apuu jako tiho,
poput vjetra koji bruji kroz onu siunu rupu u mojoj kuici na drvetu.
*

Suzane mi se te noi pojave u snu. Mahnite su, tre uokolo, mutna su

slika mlaahnih ruku i nogu, i vrtloga suknji jarkih boja, vie no ikad
pune ivota. Tragaju za mojim udovitem u svakom kutku i pukotini
kao da e eksplodirati njihova palaa u mojoj glavi. Kao da to ine
posljednji put.

312

Viu i psuju jedna na drugu, na mene.

Probudi se, Tessie! vrite. Lydia neto zna! Rasprile su se poput
vojnika. Otvaraju i zatvaraju vrata ormara, bacaju pokrivae s kreveta,
skidaju pauinu s lustera, upaju korov iz vrta. Merry, slatka Merry,
baca se na koljena i moli Boga za milost.
Jedna Suzana vikne. Ovamo! Pronala sam udovite! Govori mi
pouri, pouri, pouri jer ga ne moe dugo zadrati.
Posrem na rubu svijesti. Suzana je na njemu, njezina crvena suknja
poput krvi prekriva njegovo tijelo. Koristi i zadnju mrvicu snage da mu
okrene vrat kako bih ga vidjela. Crv mu migoljei izlazi iz usta.
Njegovo lice je zaprljano blatom.
Probudim se jecajui.
Moje udovite i dalje nosi masku. A Lydia zna tono tko je on.

313

Rujan, 1995.

G. LINCOLN: Mislim da smo gotovi, gice Bell. Hvala vam na

svjedoenju. ao mi je to je ovo bio teak dan za vas.
GICA BELL: Nije bio teak. Jo jedna stvar. Rije je o Tessienom
dnevniku.
G. LINCOLN: Nisam znao da vodi dnevnik.
G. VEGA: Prigovor. Ne znam nita o dnevniku. Nije meu dokazima,
asni sude, i ne vidim da je od ikakvog znaaja.
SUTKINJA WATERS: G. Lincoln?
G. LINCOLN: Razmiljam.
SUTKINJA WATERS: Pa, dok razmiljate, postavit u svjedokinji
nekoliko pitanja.
G. VEGA: Prigovor. Mislim da malo prekoraujete svoje ovlasti, asni
sude. Imamo samo rije ove svjedokinje da on postoji.

314

G. LINCOLN: Mislim da i ja ulaem prigovor, asni sude. Moram biti

na oprezu kao g. Vega jer mi nije poznat njegov sadraj.
SUTKINJA WATERS: Hvala vam za va zajedniki interes u potrazi
za istinom, gospodo. Pogledajte me, gice Bell. Molim vas da
odgovorite vrlo openito. Jeste li spomenuli dnevnik jer mislite da u
njemu ima neto relevantno za ovo suenje?
GICA BELL: Vei dio odnosi se na postignute rezultate na utrkama,
osobne stvari. Katkad bi mi itala iz njega. Bajku koju je izmislila. Ili
mi pokazala skicu koju je nacrtala. Ili...
SUTKINJA WATERS: ekajte, gice Bell. Je li vam gica Cartwright
dopustila da itate njezin dnevnik?
GICA BELL: Ne ba. No ja bih ga proitala kad bi se ponaala
udno. Pretresla bih joj torbicu ili ladicu kako bih bila sigurna da ne
stvara zalihe Benadryla i slinih stvari. Tome slue najbolji prijatelji.
SUTKINJA WATERS: Gice Bell, molim vas da odgovorite na moje
pitanje s da ili ne. Vjerujete li da u dnevniku postoji neto to je
relevantno za suenje?
GICA BELL: Teko je rei, znate, ono, pitam se to. Nikad ga nisam
proitala cijelog. Bacila bih pogled. Neko smo zajedno pisale
dnevnike. To je bila jedna od onih stvari koje smo voljele raditi.
SUTKINJA WATERS: Znate li gdje je Tessien dnevnik?
315

GICA BELL: Da.

SUTKINJA WATERS: A to je, gdje?
GICA BELL: Dala sam ga njezinu psihijatru.
SUTKINJA WATERS: I zato ste to uinili?
GICA BELL: Jer je u njemu crte koji je napravila kad je bila slijepa,
crte crvenokose sirene koja skae s krova djedove kue. Kuite, ubija
se.

316

3. DIO
Tessa i Lydia
Umirujue je gledati cvijee.
Ono nema ni emocija proturjeja.
Lydia, 15 godina, ita rijei Sigmunda Freuda
dok ljenari u oevom amcu, 1993.

317

Tessa, sadanjost
1:46
Effie stoji na mom prednjem trijemu i dri veliki smei paket. Njezin
upavi ogrta nadima se iza nje. Susjedstvo sniva najdubljim snom,
osim nas i nekoliko ulinih svjetiljki. Prije nego to je pokucala, bila
sam sasvim budna i pokuavala itati eljugara, no razmiljala sam o
Terrellu.
Jo tri dana.
Zaboravila sam ti to dati. Effie ispusti paket u moje ruke. Vidjela
sam djevojku u ljubiastoj haljini kako ga ostavlja. Ili je to moda bio
zgodan mukarac u odijelu. U svakom sluaju, vidjela sam ga na tvom
prednjem trijemu danas popodne. Ili juer. Ili moda prije tjedan dana.
Mislila sam da bih ti ga trebala donijeti.
Hvala, kaem odsutno.
Tessie nakrabano na prednjoj strani. Nema potanske marke. Nema
povratne adrese. Mekan je na dodir, s neim tvrdim u sredini.
Ne otvaraj ga. Suzana, koja me upozorava.
Bacim pogled pokraj Effie na taman travnjak. Pregledam neuredne
grmove koji ue na granici izmeu naih zemljita. Sjene koje pleu na
bezvuan ritam na prilazu.
Charlie spava kod prijateljice. Lucas je na spoju. Bill je u Days Innu
u Huntsvilleu jer ga je Terrell zamolio.
Effie lebdei ve prelazi dvorite.

318

Lydia, 16 godina
43 SATA NAKON NAPADA
Ovo nije moja najbolja prijateljica.
Ovo je stvar, s klaunovskom perikom, omlitavjelim licem i bezbroj
cjevica poput suludog vodenog parka, osim to je voda uta i crvena.
Drim Tessienu ruku i stiem je, mjerim vrijeme svakog stiska
prema svom satu jer mi je to rekla teta Hilda. Otprilike svaku minutu,
rekla je. elimo da zna da smo ovdje. Pokuavam ne stisnuti dio ruke
gdje zavoj postaje ruiast. Sluajno sam ula kako je bolniarka rekla
da su Tessieni nokti bili iupani, kao da se rukama pokuala iskopati iz
groba. Morali su izvui ute latice iz duboke otvorene rane na njezinoj
glavi.
Zna potrajati osamnaest mjeseci da narastu nokti na nonim
prstima, kaem glasno zato to je teta Hilda rekla da priam jer ne
znamo to moe uti i zato to sam ve utjeila Tessie da noktima na
rukama treba samo est mjeseci.
im sam ula da je Tessie nestala, poela sam povraati. Nakon
dvanaest sati bila sam sigurna da joj se dogodilo neto strano. Poela
sam pisati ono to u rei na sprovodu. Napisala sam da nikad vie
neu osjetiti njezine prste kako mi pletu kosu ili je gledati kako za samo
trideset sekunda nacrta prekrasnu stvar ili vidjeti kako joj lice postaje
ivotinjsko kad tri. Ljudi bi sigurno zaplakali da su to uli.
Namjeravala sam citirati Chaucera i Isusa te obeati da u cijeli
ivot posvetiti potrazi za njezinim ubojicom. Namjeravala sam stajati

319

na propovjedaonici u Baptistikoj crkvi i poslati upozorenje ubojici u

sluaju da on slua, jer ubojice to obino ine. Umjesto da kau Mir s
tobom, ljudi e se naglo okretati u klupama i nervozno se pogledavati i
odsada se pitati tko ivi u njihovu susjedstvu. U svakoj kuhinjskoj
ladici postoji no, na svakom krevetu jastuci, u svakoj garai antifriz.
Posvuda oruje, ljudi, i mi smo spremni pucati. To bi bila moja poruka.
Tessie misli da su ljudi u osnovi dobri. Za razliku od mene. Umirem
od elje da je pitam misli li i sad da je zlo zastranjivanje, no ne elim da
pomisli da je izazivam.
Monitor iznad njezine glave zacvili po stoti put i ja poskoim, ali
Tessie se ne pomakne. Imam osjeaj da mi ruka stie komad
mozzarelle. Po deseti me put pogodi punom snagom misao da ona vie
nikad nee biti ista. Na licu joj je zavoj koji neto skriva. Moda vie
nije lijepa, ili smijena, moda vie nee razumjeti sve moje knjievne
aluzije, ili biti jedina osoba na svijetu koja ne misli da sam totalni
demon. Katkad me ak i tata zove Morticia18.
Pitanje ne prestaje. Opet pritisnem dugme za poziv. Bolniarka
naglo otvori vrata i upita me hoe li se uskoro vratiti neka odrasla
osoba. Kao da sam ja problem.
Ne elim da me ponovno poalju u ekaonicu. Ondje je milijun ljudi.
Izluivao me Tessien trener tranja. Ponavljao je kako je sjajno to je
kalvarija19 na vrijeme stigla do Tessie. Kalvarija je mjesto gdje je Isus
umro na kriu, imbecilu. Priu opet ispriam Tessie, makar sam to
napravila prije nekoliko minuta.
Tessieni kapci zatitraju. Osim to me teta Hilda upozorila da njezine
oi to ine redovito. To ne znai da se budi.
18

Morticia iz Obitelji Addams, stripa Charlesa Addamsa prema kojemu je

snimljena poznata televizijska serija u 1960-ima i brojni filmovi. Najslavnija Morticia
(majka u ekscentrinoj obitelji Addams) vjerojatno je Angelica Houston.

19

Kalvarija umjesto kavalerija, odnosno konjica.

320

Izabrala sam Tessie u drugom razredu, im sam sjela u klupu pokraj

njene.
Stisnem joj ruku. U redu je vratiti se. Neu dopustiti da te uhvati.

321

Tessa, sadanjost
1:51
Zatvorim vrata. Utipkam sigurnosni kod.
Okrenem se i gotovo prestanem disati.
Merryno lice otisnuto je na zrcalnom odrazu na zidu.
Zarobljena je s druge strane stakla, kao i one noi kad je stisnula lice
uz prozor auta na parkiralitu ljekarne. Koliko je truda morala uloiti da
se pridigne sa stranjeg sjedala, napola mrtva, napola drogirana, s
plavim rupcem preko usta, zadnji pokuaj u nadi da e netko poput
mene naii i spasiti je. Od svih Suzana u mojoj glavi, Merry je
najmanje zahtjevna, najmanje optuujua. Najvie kriva.
U redu, kaem blago, pribliavajui joj se. Nisi ti kriva. Ja sam ona
kojoj je ao. Trebala sam te spasiti.
U trenutku kad pritisnem ispruen dlan na staklo, Merry vie nema,
zamijenila ju je bljedolika ena neuredne crvene kose, zelenih oiju i sa
zlatnom rkarijom od privjeska u udubini vrata. Moj dah zamagli
zrcalo, pa nestanem i ja.
Merry se pojavila ve dva puta. Ukazala se na prozoru u
lijenikovom uredu kad sam imala sedamnaest godina, pet dana nakon
to sam progledala. Prije etiri godine pjevala je Fly Away u
stranjem redu crkvenog zbora na oevom sprovodu.
Odem do ladice u kuhinji, izvuem no i zareem njime paket.
Suzane, sve glasnije zuje u mojoj glavi.

322

Lydia, 16 godina
6 MJESECI PRIJE SUENJA
Lupam po vratima i izvikujem Tessieno ime.
Zakljuala me. Zarobljena sam u njezinoj glupoj ruiastoj sobi iz
bajki koja je bila u redu kad smo imale deset godina. Probudila sam se i
nije bila u krevetu, a sad ne mogu otvoriti vrata na terasu. Rekla sam joj
da ne elim da veeras bude sama vani zato to je slijepa, i zato to je
opasno, i zato to sam ja odgovorna za nju. No zapravo zato to mislim
da bi mogla skoiti s krova djedove kue.
Danas je bio jo jedan Tuan Dan. Imala ih je dvadeset i est u nizu.
Nacrtam smajli u kalendar svaki dan kad se jedanput osmjehne. Nitko
drugi ne crta smajlie u kalendar, no ako se Tessie veeras ubije, za to
e biti kriva Lydia Frances Bell.
Lydia nikad nije imala pozitivan utjecaj. Lydia je morbidna. Lydia je
moda malko pogurala Tessie.
Prislonim uho na vrata. Jo je iva. Svira neku tualjku na flauti.
Potrebno je snano puhati kako bi se svirala flauta. Ne bih htjela stajati
preblizu i uloviti dah. est dana nije oprala zube. Nitko osim mene ne
biljei ni taj broj. Jedna ivotna lekcija u vezi s Tessie je da je tee
voljeti ljude kad smrde. Naravno da postoji i mnotvo dobrih stvari.
Kul je to me je asopis People nazvao njezinom prijateljicom iz
bajke. I, neprestano osjeam neko tajno, golicavo uzbuenje, kao kad
zurim u ocean i razmiljam koliko je dubok i crn i to vreba na njegovu
dnu. Volim putovati kroz strane romane, proivljavati ih, ustajati se

323

svaki dan kako bih napisala novu stranicu, iako ljudi uvijek Tessie
doivljavaju kao glavni lik.
Vrata su malo ispupena, pa malo snanije udaram bokom u njih. To
je bila glupa ideja njezinih djeda i bake, a ne moja, da provede vikend u
njihovom dvorcu. Naravno, oni su zaorili u 9:30 i napola su gluhi.
Sigurno ne bi skoila zbog moje primjedbe o Fridi Kahlo za
veerom. Njezina baka mi je dobacila neprijateljski pogled. Pa, njezin
djed je to spomenuo.
Priao je Tessie kako je Frida Kahlo slikala u krevetu nakon strane
prometne nesree koju je imala s osamnaest godina i zbog koje joj je
cijelo tijelo ostalo zarobljeno u gipsu. Fridina majka napravila je
poseban stalak za njezin krevet. Pa je Tessien djed pitao eli li da
napravi neto slino za nju. Pokuavao ju je nadahnuti, no meni se ini
da je pouka bila ta da je nasumina prometna nesrea sjebala Fridu
Kahlo gotovo za cijeli ivot, to e se dogoditi i Tessie.
I sve to sam ja rekla bilo je da je dobro to se Kahlo ubila jer se
doslovno ubijala slikanjem. Mislila sam da je to smijeno. Kao, koliko
portreta Fride Kahlo svijet moe podnijeti?
Vrata odjednom popuste i ja spotiui se zavrim na terasi. Ona sjedi
na rubu leima okrenutima prema meni, u djedovoj prevelikoj majici
kratkih rukava Hanes i izgleda kao Casper, ljubazni duh. Zaboravila je
spavaicu za nae malo nono putovanje pa je posudila majicu iz
djedova ormara.
Postoje mnogo bolji naini na koje se moe ubiti, razmiljam. I ne
bih odjenula to.
Moda bih je trebala pustiti da skoi. To mi samo tako padne na
pamet.
Da to uini, vjerojatno bi samo zavrila u kolicima jer je te sree. Ili
nesree. Kakva jeziva reenica. Sav taj mukotrpan rad kako bismo je
vratili u ivot makar sam prilino sigurna da eli da je zaspala u onom
grobu i vie se nikad nije probudila.

324

Zbilja, zbilja sam ljuta veeras. Vie nego obino. Plaem. Nisam
sigurna koliko dugo ovo mogu izdrati. Sve te prie u novinama, a ipak
nije ispriana ona runa, stvarna pria.
Jo svira glupu flautu. Od toga ja poelim skoiti.
Molim te, makni se s ruba, kaem suzbijajui suze. Molim te.

325

Tessa, sadanjost
1:54
Posegnem u paket i izvuem plastinu vreicu. Unutra je majica.
Umrljala je zgruanom krvlju. Prepoznajem je.
Da. Usavrim grimasu na jednom cvijetu i dodam joj ga. Iznimno,
nije mi neugodno to crtam u istoj sobi s Tessie. Morala je oslijepiti da
se to dogodi. Sve to crta uvijek je tako savreno. Svia mi se ovaj
crte. Definitivno slikam bolje kad Tessie nije konkurencija.
Ipak mislim da je crte pomalo doslovan. Polje monstruoznih
cvjetova. Zastraena djevojka. Nedostaje mu dramatinosti.
Dodam jo jednu djevojku tono iznad prve. Ubacim malo crvene.
Bore li se ove djevojke do smrti? Ubija li jedna onu drugu? Jesu li jadni
mali cvjetovi samo zabrinuti i pokuavaju to zaustaviti?
Ha-ha. Neka se zapita.

326

Lydia, 17 godina
10 TJEDANA PRIJE SUENJA
Danas bih mogla nacrtati dvadeset smajlia u kalendar.
Moja mama nam je upravo donijela limenke ledene Cole sa
slamkama i ips na tanjuru. Rekla je da je lijepo uti nas kako se
smijemo. Nakon toga sam zakljuala vrata. Tessiena je bila ideja da
nacrtamo lane crtee za njezinoga novog lijenika, pravi ok, jer je to
ona vrsta ideje koje bih se ja obino sjetila. Tessie nikad nije bila velika
laljivica, ali to mi nije smetalo ako je sredstvo koje vodi nekom cilju.
Rekla mi je da nije spremna da novom lijeniku dopusti da proviri u
njezinu duu. Spominjanjem due samo je oponaala lijenika kojeg su
joj odredili prije ovoga. Taj idiot joj je rekao da moe izlijeiti sljepou
tako da skoi s tornja i otvori oi ispod vode. Nikad nisam vidjela
Tessiena oca tako ljutitog kao kad sam mu to rekla. Mogao joj je isto
tako predloiti da se ubije!
Tessie je u onoj bijeloj treberskoj pidami s ipkom koju joj je dala
teta Hilda. Da je moe vidjeti, ne bi je stavila ni za ivu glavu. Ali ne
moe, i to je nekako slatko. U njoj izgleda tako nevino, kao da svijet ne
dolazi svom kraju.
Ima li crni marker? upita Tessie.

327

Tessa, sadanjost
2:03
Moje su oi zalijepljene za smeu mrlju na ruiastoj majici. Mojoj
majici. Davno ju je posudila od mene i nikad je nije vratila.
To je mnogo krvi.
Ne prvi put, tupo razmatram ideju o Lydiji, ubijenoj.
Lydia je voljela keap, podsjetim se. Kukuruzni sirup i crvenu boju,
manipulacije i igre pogaanja.
Jo je neto u paketu.
Notes na crte. Prepoznajem i njega. Imala sam ih punu kutiju.
Na naslovnoj strani nakraban je datum. I ime.
Slovo L zavinuto je na kraju, poput makina repa. Stotine sam puta
vidjela kako pie slovo L.
Ruka mi lebdi izmeu notesa i mobitela.
Kako ovo odigrati.

328

Lydia, 17 godina
3 TJEDNA PRIJE SUENJA
Ja sam Lydia Frances Bell, predstavim se i poelim da nisam dodala
Frances. Ili navela Lydia, koje nikad nisam smatrala svojim pravim
imenom. Ja sam vie nalik na Audrianu, Violettu ili Dahliju. Trebala
sam mu dati lano ime. Tessie bi rekla da je glupo to sam mu se uope
predstavila. Bila bi ljuta. Rekla sam joj da u jedanput otii na
predavanje njezina lijenika kako bih ga promotrila, i da neu ak ni
podignuti ruku. Otad sam otila dva puta. Tessie me potpuno izluuje.
Sino mi je gotovo iupala glavu kad sam si napravila sendvi s
maslacem od kikirikija i donijela ga u sobu. Saberi se. To je samo
sendvi.
Danas sam se prvi put prijavila za konzultacije. Osjeam se
pripremljenom koliko to mogu biti. Istraila sam sve to sam mogla o
njemu. Proitala sam niz njegovih predavanja Od Marilyn Monroe do
Eve Braun: Najmonije lutkice u povijesti. Progutala sam istraivanje o
sluaju djevojke koja je preivjela nakon to ju je njezin ouh ivu
zakopao. Zbog njega su se svi sloili da on mora biti Tessien terapeut
kad se pojavio na popisu s kandidatima. Bio je gostujui profesor na tri
Ivy League koleda. Nikad ne predaje neto s brojem 101 u naslovu.
Nisam pronala mnogo osobnih podataka, sranje, i nita o njegovoj
nestaloj keri, no sigurna sam da je povuen i posve posveen svom
poslu.

329

Tako mi je drago to si navratila, Lydia, kae. Vidio sam te kako

sjedi u prvom redu. Njegov je osmijeh zraka sunca. Zbog njega
razmiljam kao Keats.
Spustim svoje opirne biljeke s njegovoga posljednjeg predavanja o
mranoj trijadi linosti, kako bi odmah mogao vidjeti koliko sam dobra
studentica. Pita me slaem li se s Machiavellijem da nismo bespomoni
kad nas snae loa srea. To je oito bilo retoriko pitanje jer je
nastavio govoriti. Volim zvuk njegova glasa dok se kotrlja preko svih
tih etveroslonih rijei. Imam osjeaj da se seksa s mojim mozgom.
Pripremila sam deset briljantnih pitanja kako bih ga impresionirala,
a nisam postavila nijedno.
Dokotrljao je svoju stolicu na kojoj je sjedio iza stola. Njegovo
koljeno stisnuto je uz moju nogu na predivan, istodobno ugodan i bolan
nain. Jedva mogu misliti dok je njegovo koljeno kraj mojeg, a on
glumi kao da uope nije ondje.
Znam da mu moram rei da sam ja Lydia, Tessiena najbolja
prijateljica, ali ne dok me tako gleda.
Sljedei put.

330

Tessa, sadanjost
2:24
Preletjela sam stranice. Brutalne su. Reu me, zabijaju mi no, udaraju
me u utrobu. Dobacuju mi nekoliko poljubaca. Ljubav i zamjeranje,
pomijeani.
Postojala je posve drugaija Lydia kad sam imala esnaest godina.
Slika iza slike. Naglo se vratim u onu no na terasi kad sam mislila da
smo izvukle sav mulj. Svaki neizgovoreni kameni bijesa. Svaki
benigni tumor koji je rastao od poetka naeg prijateljstva tumor koji
ivi pod povrinom svakog odnosa sve do neoprostivog trenutka koji
zauvijek promijeni njegovu kemiju.
Bila sam u krivu. Bilo je toliko toga vie.
Pokuavam uskladiti djevojku u ovom notesu s onom koja mi je
vratila dah smeom papirnatom vreicom. Koja me je grlila cijelu no
kad mi je umrla majka, i plela kosu kad sam bila slijepa. Koja mi je
itala poeziju od koje se ostaje bez daha. Koja je pisala biljeke
ifrirane na omiljeni nain Edgara Allana Poea, nevidljivom tintom
napravljenom od limunova soka, i gurala ih u procjep u mojoj kuici na
drvetu kako bih ih pronala sljedeeg dana. Kako bih njezine rijei
mogla podignuti prema suncu.
Muno mi je.
Zazvoni telefon. Poskoim i sruim bocu s vodom.
Lydijina tinta poinje se razmazivati.

331

Mahnito pokuavam osuiti listove.

Telefon opet zajei. Uporno.
Zurim u ime pozivatelja.
Outler, Euphemia.
Ostala je barem etvrtina listova. Ne znam kako zavrava Lydijina
pria. Ili koliko brzo e moje vrijeme s dnevnikom doi kraju. Moram
to otkriti, skoro, vrlo skoro.
Podignem slualicu.
Sue? Sue? Panika u Effienu stilu, u punom opsegu.
Stia glas.
Mislim da je prokleti kradljivac lopata ovdje.

332

Lydia, 17 godina
2 DANA NAKON SUENJA
Tessie vriti na mene.
Dala si moj dnevnik lijeniku? Kopa po mojim stvarima?
Morala sam, kako bi porota dobila cijelu sliku. Kvragu, poizila
je. Mislila sam da e shvatiti. Dala sam im dnevnik kako bih te
zatitila. Svjedoila sam kako bih pomogla da osude Terrella.
Aha, da. Morala si im rei da se ne kupam? Da si mi pronala ui u
kosi? Da sam ukrala analgetike iz ormaria tete Hilde?
Oprosti to sam rekla da te deki zovu Suzy Scarface. To je bio
jadan naslov.
Zar me zbilja tako zovu, Lydia? Tessie izgleda kao da e se
rasplakati. Ali ne mogu popustiti. Ona uvijek eli da je vuk sit i koza
cijela.
Svjedoila si za sebe, kae Tessie. Kako bi ti bila zvijezda.
Stojimo na terasi njezina djeda kao milijun puta prije. Trese se,
jebeno je ljuta na mene. No i ja sam svake sekunde sve bjesnija.
Zar ne razumije to sam sve uinila za nju? Ona vie, i ja viem,
svaa stoljea. Naposljetku vie nije znala to odgovoriti. Ostala je
samo tiina, crna no i mi koje diemo s naporom.
Vidjela sam te s lijenikom. Najeim se od njezina tona.
O emu govori? Naravno da znam o emu govori. Ali koji put?
Koliko toga zna? Nagaam. Misli kad sam mu dala dnevnik?
333

Valjda. etala sam Oscara kraj koleda. to ti je bilo, Lydia?

Odlazi.
Njezina baka se odjednom nae iza mojih lea, zgrabi me za
ramena, pomalo hriplje jer se morala popeti svim onim stubama. Nikad
me nije previe voljela. Djevojke...
Odlazi, Lydia, zajeca Tessie. Odlaziodlaziodlazi.

334

Tessa, sadanjost
2:29
Jurim dvoritem, trim. Bosa. Kao u snu. Zvjezdana no iznad moje
glave. Slatki lebdei miris koji izaziva muninu.
Sjene se sputaju sa svakog stabla, spremne da me ugue.
Usredotoim se na svjetlo koje kapa iz Effienoga kuhinjskog prozora.
Na hladan elik u mojim rukama. Na prizor Effie, samu s udovitem.
Onog koji joj izjeda mozak, onog koji djevojke pretvara u kosti, onog
koji mi je obiavao eljati kosu i tajno me prezirao zbog moje slabosti.
Moda sva tri.
Koja ekaju na mene. Koriste Effie kao mamac.
to je ono na tlu? Sagnem se i prstima proem kroz travu. Konfeti.
Oblikuju stazu izmeu moje kue i Effiene. Trljam papirie meu
prstima. Gledam kako komadii padaju i lebde poput svjetlucavih
apstraktnih misli.
To nisu konfeti.
Trava je prekrivena crnookim suzanama.
Netko je rastrgao njihova tijela i ostavio mi trag.
Daem, uvlaim zrak koji isparava.
Van Goghovo nebo vrti se iznad mene.
U mojoj je glavi eksplozija slika, zastajem na jednoj.
Napokon je obrisao blato s lica.

335

Moje udovite. Ubojica Crnookih Suzana.

ist je i obrijan. Osmjehuje se.
Suzane zavijaju od veselja. To je on to je on to je on!
Osjeam njegovu ruku oko svog ramena. Miriem kolonjsku vodu
na njegovom sakou.
ujem njegovo lijeno, umirujue otezanje.
Da ima tri elje, Tessie, koje bi to bile?

336

Lydia, 17 godina
3 DANA NAKON SUENJA
Dva puta smo vodili ljubav. Ve je na rubu kreveta.
Idem se istuirati, duo, kae on. Zatim u morati krenuti.
Spremi se, moe?
Duo. Kao da sam ljubavnica u 1940-ima. to kae na neto malo
vie mitoloko? Poput Euridika? Ili Izolda? Mislim da Lydia Frances
Bell u ovom trenutku zasluuje neto bolje od grubih plahti i spremi se
i duo.
Ve je pod tuem.
Gola se izvuem iz kreveta, drui. Uvijek je ledeno u njegovom
stanu. Ne voli buku kad se pe pali i gasi. to god. Pokupim njegovu
majicu s poda i uguram ruke u nju. Maem dugim rukavima kao ptica.
Ovo je njegov posljednji dan u koli prije slobodne studijske godine u
Kini. Kae da Tessie nikad ne mora saznati da smo spavali zajedno, to
je, kao, od goleme vanosti. Mislim da e prebroditi stvar sa
svjedoenjem. Dajem joj mjesec dana.
Ove kutije za selidbu su jebeno posvuda.
Moda idem u izvianje. I pronaem neku stvaricu za uspomenu za
koju nee primijetiti da je nema.
Uguram ruke u depove njegovog odijela za starce. Da mi barem
dopusti da ga ja odijevam. Koulje su mu previe ukrobljene. Grebu
me za vrat. Prelistam hrpu prirunika od kojih bih umrla od dosade.
Kopam po njegovoj ladici s rubljem. Obino, obino, obino.
337

Jo je pod tuem.
Otvorim i zatvorim jo praznih ladica. Pogledam u hladnjak.
Pregledam hrpu pote. Isuse, ak mi i Tessie priredi bolja
iznenaenja.
Gotovo se nisam potrudila otvoriti ormari ispod kuhinjskog
sudopera.
Ondje sam ih pronala.
Razbacane ute cvjetove s crnim oima kako sjede u mraku.

338

Tessa, sadanjost
2:34
Kleim. Zurim u laticu zalijepljenu za moju ruku. Koja pulsira od
bijesa.
Prema njemu. Prema sebi, jer sam cijelo vrijeme znala, ali me bilo
previe strah to vidjeti.
Prema Lydiji.
Ne znam koliko je vremena prolo. Sekunde? Minute? Svjetlo jo
jednolino gori u Effienoj kuhinji.
Ti kontrolira svoj um, Tessie. Lijenik. U mojoj glavi. Ceri se.
Izruguje.
Natjeram se i ustanem.
Latice su posvuda, zalijepljene za moja koljena, za pete mojih bosih
stopala. Posegnem dolje da ih obriem.
To nisu latice.
To su siuni, zguvani komadii Kleenexa. Djelii papirnate
maramice koji su se dezintegrirali u perilici. One maramice koja se
neprestano gnijezdi u depovima Effienih ogrtaa i majica.
Ovo je Effien trag. Vodi do njezinih ulaznih vrata, miljama daleko
od groba u koji je Tessie otila spavati.
Osim to se Tessie budi. Stara Tessie, koja je trala bre od djeaka,
koja je pobijedila klipsajue srce, koja je riskirala da dobije kraste,

339

oiljke, da slomi kosti, koja nije gubila jer je majka navijala za nju sve
do cilja.
Vidim Tessie u unju na stazi pod zasljepljujuim suncem. Vruina
se die u vidljivim valovima. Njezin je pogled sputen. Kako bi stigla
prva, provest e najmanje vremena u zraku, iznad prepreka.
Vrhovima prstiju oslonjena je na pjeanu zemlju.
Moji prsti okreu Effienu kvaku.
Obje, spremni za hitac iz pitolja.

340

Lydia, 17 godina
10 DANA NAKON SUENJA
On je poput g. Darcyja koji je ujedno i serijski ubojica, dok mi prua
ruku kako bih uskoila u amac koji se, poskakujui na valovima,
udaljava od zaputenoga gata. Sputali smo se zavojitom uskom stazom
od kolibe kako bismo stigli ovamo. Njegova ideja, unajmljena koliba.
Naa posebna oprotajna veer, kae on, prije odlaska u Kinu ili kamo
god zaista ide. Ovo je mjesto vraki daleko. Pitam se je li ovamo
dovodio druge djevojke. Ili svaki put odabere drugo mjesto? Sve je
crno. Voda, nebo, uma stabala iza nas. I to znai ona cerada na dnu
amca? Zar doista misli da je Lydia Bell tako glupa? Naravno, ulazim u
amac sa serijskim ubojicom, ali to je ono to morate uiniti kad ne
postoje pravi dokazi, a vi ste posljednja nada.
Oprezno, upozori me dok se sputam. eli li voziti? Dok ja
sjedim, on potee konop za startanje, ima malo problema sa
zagrijavanjem motora. Mogla bih mu dati savjet, ali to ne inim.
Ne, hvala, kaem. Bilo bi me strah. Samo u se nasloniti i gledati
u mjesec ako ga mogu pronai. Imam runu svjetiljku. Moda u ti
itati. Mahnem knjigom koju drim u ruci. Ultimativna knjiga
ljubavnih pjesama: od Browninga do Yeatsa, makar imam fotografsko
pamenje i makar sam ovu knjigu proitala milijardu puta.
Nisam znao da te ita moe prestraiti, zadirkuje me. Hmm,
razmiljam, ono s bilo bi me strah, bilo je malo pretjerano.

341

Svidjet e ti se vani na jezeru u mraku, govori. Upravo tvoj stil.

Priekaj s itanjem dok ne doemo do lijepog mjesta. Ugasit u motor
pa moemo malo plutati. Popiti malo vina.
Bio se udaljio oko dvije milje od obale i usporio amac kad sam
upalila runu svjetiljku, otvorila knjigu i zapoela. Voli me. Ne voli
me.
Rijei se izgube u buci motora.
Molim? Nestrpljivo. Rekao sam ti da jo ne pone itati.
Uutim, to je teko.
Ugasi motor u sredini jezera.
Ja sam spremna, naravno. Deset pitanja ispisano je u mojoj glavi,
oznaeno brojem, jedno ispod drugog. Zaklopim knjigu.
Pitanje broj 1: Jesi li ubio one djevojke?
Koje djevojke, duo?
Jesi li mislio da te vie ne bih voljela? Da bih te odala?
Lydia. Prestani.
Jesi li znao tko sam onoga prvog dana u svom uredu? Da sam
Tessiena najbolja prijateljica? elim da kae ne. elim da objasni.
Teko je razaznati njegovo lice u mraku. Njegovo je tijelo savreno
oputeno. Duo, naravno da sam znao. Znao sam sve o tebi i Tessie.
Vi ste sjebane male djevojice.
Pratim njegove ruke, kako petljaju oko zamotanog ueta.
Slubeno je. Lydia Frances Bell voljela je serijskog ubojicu.
Srce mi lupa prilino snano, to je bilo i za oekivati. Zadrim
pogled na uetu. Kamo zapravo ide tim zrakoplovom?
Tvoj veliki mozak zacijelo ima bolja pitanja od ovih, Lydia. Ali
kako bih odgovorio... nisam jo siguran.
Imam sveukupno deset pitanja.

342

Pucaj.
Ima li doista ker po imenu Rebecca?
Nemam. Ceri se.
Nema obitelj? Nema prijatelja?
Bespotrebni su, zar ne?
Moja ostala tri pitanja nisu vana.
Moji prsti se stisnu oko tatinog pitolja u depu jakne. Trudna
sam, kaem.
Sad je pitolj uperen u njegova prsa.
Krv umjesto toga curi iz njegovog ramena.
Nisam ni ula kako je opalio. Pucanj na jezeru zvui kao da je nebo
prsnulo. Kao da e padati krhotine stakla. To je znala rei Tessie.
Otrijeznim se.
ekaj, duo. Preklinje me. Moemo ovo rijeiti. Ti i ja, mi smo
isti.

343

Tessa, sadanjost
2:44
Predvorje, u mraku.
Effie? viknem.
U kuhinji, Sue. Njezin glas dopire iz susjedne prostorije.
Pjevuei. Nema ni traga panici. Namiriem neto zagorjelo.
Pitam se je li to barut. Je li moja susjeda upucala kradljivca lopata
svojim malim revolverom s biserastim rukohvatom koji, protivno
mojim eljama, dri napunjenog u nonom ormariu.
Ti to moe. Za Charlie.
Skrenem.
Obian prizor.
I jezovit.
Lydia, vrlo iva, plavokosa Lydia sjedi za stolom.
Effie blista i sputa porculanski tanjur s plavim cvjetovima pred nju.
Stigla si! kae Effie oduevljeno. Lana uzbuna! Ipak nije bio
kradljivac lopata. Samo Liz. to je pravo veselje.
Lydia, s osmijehom na licu.. Nije pokopana u nekom anonimnom
grobu. Nije slomljena. Nije joj ao. Dio je svega.
Usne su joj premazane arko crvenom bojom. Vidim siuni, siuni
made. na njezinoj gornjoj usni. Jedan djeak ju je zadirkivao da je to
krpelj. Cijeli je tjedan rukom prekrivala usta.
344

Lijevu nogu prebacila je preko desnoga koljena u poneto

neobinom kutu. Obiavala je sjediti tono tako tijekom jednog ljeta
kako bi sakrila trag od kope s tatinog remena. To je postala navika
koje se nije mogla rijeiti.
Poznavala sam njezine navike. Poznavala sam tajne od kojih bi
zaurlala. Mogla bih je rastrgati u komadie.
Lydia me pomno promatra. Jo nije rekla ni rije.
Moj pitolj sa tropotom padne na pod.
Ne pomaknem se. Jer to je bio moj potez.
Neto ti je ispalo, draga, govori Effie. Zar to nee podignuti?
Moda se sjea da sam ti priala o Liz. Ona je istraivaica iz
Nacionalnoga povijesnog drutva koja me tu i tamo posjeuje. Nedavno
je spremila nekoliko svojih kutija o Fort Worthu u moju upu. Ona
posjeuje drutva irom zemlje!
Sjeam se. Kutija, vrsto zalijepljenih. Charlie koja pomae Effie i
nekoj udnoj eni da ih odvuku do upe.
Liz je stigla veeras kako bi izvukla iz njih neto to joj treba, i nije
me htjela probuditi, nastavi Effie. Rekla sam da je bolje ne uljati se
uokolo ovdje u Teksasu. Ona provodi vei dio svog vremena u
civiliziranijim mjestima poput Washingtona i Londona, zar ne?
Lydia, ta obojena, nasmijeena, kimajua Lydia, uvukla se u Effien
ivot. Pretvarajui se da je netko tko nije. pijunirajui, kao uvijek.
Vrebajui mene. Vrebajui Charlie. Ostavivi svoj dnevnik na mom
pragu. Vrativi moju majicu, natopljenu crvenom bojom. Igrajui se
svojih igrica.
Gdje je? zasikem prema Lydiji.
Lydia je bila ta koja mi je uvijek govorila da ne izgovaram
lijenikovo ime naglas. Preuzmi kontrolu. Ogranii njegovu mo.
Kradljivac lopata nije ovdje, draga. Effie, koja pokuava razjasniti
stvari. Kao to sam rekla, Liz je bila u stranjem dvoritu. Upravo smo

345

raspravljale o malom Mudgettu iz Chicaga koji je pokuao izgraditi

jednu od svojih palaa za ubijanje u sreditu grada. Liz zna sve o
starom Fort Worthu. Slaem se s njom da bi se komemorativna ploa
trebala postaviti na mjestu na kojem je planirao podii klaonicu za
djevojke.
Sigurna sam da zna sve o serijskim ubojicama. Ne mogu skrenuti
pogled s nje. Sjajne, meni poznate oi. Skupocjene naoale od
kornjaevine. Kosa podignuta u elegantan, neuredan vor. Veliki
konati sat marke Breitling vrsto stisnut oko njezina zgloba.
Jednostavna iroka vrpca od kovanog srebra na njezinoj desnoj ruci.
Mrtav je, Tessie. Prve rijei koje mi je Lydia rekla u sedamnaest
godina. Njezin glas, trijumfalan. Ubila sam ga.
Naravno da je mrtav, brblja Effie. G. Mudgett umro je u zatvoru
1896. Objesili su ga u Moyamensingu, Liz. Prije sekundu si mi rekla da
se trzao petnaest minuta.

346

Lydia, 17 godina

etiri puta stisnem obara.

Samo tako, za sjebanu teksaku djevojku.
Otpuem do njega, do kormila.
Jedanaest minuta jurim jezerom u mraku, u potrazi za Dumbom.
Mojom oznakom. Velikim stablom na zapadnoj obali sa samo jednom
granom koja se uvija poput slonove surle.
Ovo je najjezovitije mjesto na jezeru. Mrtvaki trokut. Dobro mjesto
za ribolov, no kad ljudi potonu ovdje, esto se vie ne vrate na
povrinu. Upravljala sam amcem po ovom jezeru otkad sam mogla
gledati iznad pramca i otkad je moj otac pijandura, to znai, manje ili
vie, od dana roenja. Tata i ja proveli smo najbolje trenutke na ovom
jezeru. Ja sam istila ribe ne povraajui, a on je pio votku iz limenke
Cole i uvijek povraao.
U glavi mi je tako tiho, tie nego ikad prije. udno je to. Ugasim
motor. Plutam na sekundu. Bolje da se uhvatim posla. Nije tako teko
izgurati ga s amca. Pljus. Potone za manje od minute. Ne osjeam
nita dok ga promatram kako tone. Bacim i staru knjigu koju sam
pronala ispod njegovoga kuhinjskog sudopera s crnookim suzanama i
Cascade. Rebecca Daphne de Maurier. Ima krvi na krhkom uvezu,
inae bi je zadrala. Ta je knjiga bila moje 8., 9. i 10. pitanje, ali
namjeravao me uhvatiti onim jebenim uetom kao lasom.
Za tren se vratim do obale, naglo povuem ceradu iz amca i
pokupim sve nae stvari u kolibi. Izaite do 11:00, nareuje mi

347

obavijest s druge strane vrata. Nemojte zaboraviti propisno privezati

amac uz gat. Ostavite kljueve kolibe na stolu.
Zubi mi krguu, a ruke i noge su mi ukoene dok guram njegov
klju u bravu, ali osjeam se prilino zadovoljna sobom. Odvezem se
do terena za kampiranje u Lake Texoma State Parku i bacim ceradu i
njegov koveg u dva golema kontejnera za smee smjetena na
suprotnim stranama.
Na pola puta sam do mjesta za najam vozila kako bih vratila auto
kad ostanem bez benzina.

348

Tessie, sadanjost
2:52
Moje udovite je mrtvo.
Moja najbolja prijateljica je iva, i slae bijeli rupi u pravilan
trokut.
Zato onda osjeam uasavajui poriv da pobjegnem?
Da viem na Effie.
Bjei.

349

Lydia, 17 godina

Mislila sam da e me Tata ubiti. Morao me pokupiti kraj Whataburgera

u Shermanu. Pjeaila sam est kilometara. Bilo je krvi po mom licu i
odjei. Rekla sam eni iza pulta da je to od puknutog paketia keapa
kad sam je pitala mogu li se posluiti telefonom. Tata je pametniji.
Slomio me je kao to to obino ini. Bila sam tako umorna. Jedva
sam se mogla pomaknuti. Nije mi morao dugo prijetiti. Da sam barem
mogla nazvati Tessie.
Tata je rekao mnogo stvari na putu do kue. Nema dokaza da je on
ubojica. Ni u kom sluaju nee ii na pobaaj. Isuse Kriste, Lydia.
Isuse Kriste.
Sluajno sam ula kako je nazvao dvojicu svojih kompanjona s
dvorita s otpacima. Platio im je kako bi natoili benzin u auto koji je
unajmio lijenik te ga potom vratili.
Bez obzira koliko se trudim, ne mogu se utopliti.
ini se kao da je prolo milijun godina otkad sam stajala iza upe i
gledala ga kako zakopava cvijee ispod Tessiene kuice na drvetu.
Moji roditelji su na kauu i smiljaju plan, a ja sam se bacila na
zakopavanje vani, u stranjem dvoritu. Nazvala sam je mala kutija
loih stvari. Klju kolibe koji sam zaboravila ostaviti na pultu. Tessien
prsten koji sam ukrala i ugurala u kut kutije s nakitom jer joj je donosio
nesreu. Moja omiljena knjiga Edgara Alana Poea jer sam mislila da
ujem kako otkucava na polici, a nisam namjeravala ivjeti s tim do
kraja ivota. Nikad neu postati luda kao Tessie.
350

Tessa, sadanjost
2:53
Ona je luda. Lydia je luda.
Kad sam to trebala shvatiti? im je sjela kraj mene u drugom
razredu sa svojim crvenim, svjetlucavim olovkama nailjenim poput
noa za led?
Brblja, kao to to Lydia uvijek ini kad govori istinu, o Keatsu i o
nebu koje se raspuklo iznad jezera i kako je posljednja stvar koju sam
vidjela od njega bio goli komad koe nalik na veliki ugriz komarca, a
zatim mrak, mrak, mrak.
Lijenik. Moje udovite. Njezin ljubavnik.
Na dnu jezera. Na kojemu sam Charlie nauila skijati. Vjerojatno je
proskijala tono iznad njega.
Cijelo je vrijeme bio mrtav.
Preplavljuje me osjeaj olakanja. Drma me spoznaja.
Ja sam ta koja je udovite odrala ivim.
Moja najbolja prijateljica pustila je da se to dogodi. Pustila je da
patim. Pustila je da Terrell plati za ono to nije uinio.
Lydia, pohlepan cvijet. Vie nalik na crnooku suzanu nego ijedna od
djevojaka u grobu. Dominira. Uspijeva u opustoenom tlu.
Gledala sam ga kako satima sadi crnooke suzane ispod tvoje kuice
na drvetu nakon to smo posljednji put vodili ljubav, kae Lydia

351

mirno. Pronala sam ih u malim plastinim teglama ispod njegovog

ormaria, a onda sam ga slijedila i gledala kako kopa rupu. Ne treba
mene udariti po glavi. Hihoe.
On nikad nee dotaknuti moju ker, pomislim.
Od njega su ostale samo kosti.
Lydia ga je voljela.
Izgleda udno, draga, kae Effie. Umorno. Trebala bi sjesti.
Cvijee...? Zamucam prema Lydiji.
Da? Nestrpljivo. U iekivanju neega.
Zahvalnosti. Lydia eka na zahvalnost. Borim se protiv navale bijesa
i nevjerovanja. Sedamnaest je godina drala moj um zatoenim i htjela
bi da joj se zahvalim na tome. Osjetim divljaki poriv da je oamarim,
da upam njezinu sjajnu lanu kosu, da vritim zato dok se temelji
stare Effiene kue ne zatresu.
Lydia je ve nemirna, a ja moram biti sigurna. Lydia, ponem jo
jedanput. Ako je on mrtav... tko je nastavio saditi crnooke suzane za
mene sve ove godine?
Njezin pogled zastane na meni. Optuuje li to mene? Kako bih ja
mogla znati? To je samo cvijee, Tessie. izi li i dalje na maslac od
kikirikija s marmeladom?
Lizin posao nema nikakve veze sa sadnjom, ubaci se Effie.
Marjory Schwab iz vrtlarskog drutva odgovorna je za divlje cvijee.
A izvjesna Blanche brine se za sendvie. Ili se moda zove Gladys. I,
ona je Liz, ne Lydia, draga.
U redu je, Effie, kaem.
Lydia rupiem otre usne. Jo pretvaranja. Nije zagrizla to god je ta
Effiena gruda na tanjuru pred njom. Znam da si bijesna.

352

Tessie. No savrena ubojstva se ne dogaaju samo tako. Tempiranje

je sve. Bilo je jako u stilu O. J.-a to sam zadrala svoju majicu, zar
ne?
To je... njegova krv na majici, kaem polako. Od one noi kad si
ga ubila.
Zar nisi stigla do kraja dnevnika? upita. Dala sam ti etrdeset i
pet minuta.
Moj mozak ju je iskljuio. Usredotoen je na jedinu stvar koja je jo
vana. Koja se jo moe srediti. Terrell.
Lijenikova krv na ruiastoj majici. Fetus u grobu. Aurorin DNK.
Sve povezano. Znanost koja bi mogla pomoi u oslobaanju
Terrella. Ako Lydia govori istinu, krv na toj majici sve ih povezuje.
Lijenik nije samo otac Lydijine keri, nego i djeteta ubijene Crnooke
Suzane.
Zar me nee pitati zato sam ovdje? Lydia zvui tugaljivo, kao
to je zvuala s deset, i s dvanaest, i sa esnaest godina. Imam tri
godine istraivanja o lijeniku ondje u upi. O koledima na kojima je
predavao. O djevojkama koje su nestale dok je bio ondje. Indicije, ali
sve se vrlo lijepo poklapa. I, naravno da emo ih natjerati da isue
jezero. I dopustit u im da me intervjuiraju, ali bit u previe shrvana da
podijelim sve. Vrti joj se od bivanja Lydijom. Pojavila sam se s
razlogom, Tessie. Dolazak u posljednji tren bit e fantastian nain na
koji u zavriti svoju novu knjigu. ak i ako ga ubiju, ja sam junakinja
jer sam pokuala. Knjiga govori o svim ostalim preivjelim Crnookim
Suzanama. O meni. Ispriala sam je u obliku moderne feministike
bajke. Oboavat e je. Bit je da je udovite dobilo to je zasluilo.
Poinjem misliti da niste iz povijesnog drutva, kae Effie.
Lydia zabode vilicu u komad Effiena kolaa. Blizu usana joj je.
Ne zaustavim je.
Prvi put nakon dugo vremena osjetim nadu. Kao da mi je hladni
vjetar fijukom proistio glavu.
353

udovite, 1995.

Treeg listopada, tisuu devetsto devedeset i pete, 13:00.

ivio O.J. koji je upravo napustio sudnicu kao slobodan ovjek.
Ovo je naa posljednja seansa. Tessie ima one izdajniki
zarumenjele obraze. Uzrujana je.
Majuni oiljak istie se na njezinoj koi poput mlaaka na nebu
punom pjegica. Danas nije prekriven minkom. Svia mi se to. Znak
ponovno usvojenog samopouzdanja. Izrazito smaragdno zelene oi su
otre i fokusirane. Velianstvena bakrena kosa vrsto je zaeljana uz
njezinu lubanju kao da se sprema na utrku. Miii na njezinom licu su
napeti i odluni, a ne mlohava vrea koja visi s kostiju kao prvog dana
kad je ula ovamo. Jo grize nokte, no paljivo ih je namazala lakom
ljupke boje lavande.
elim joj rei toliko toga.
Kako sam je namjeravao rastrgati, no bilo je mnogo, mnogo
uzbudljivije opet je sastaviti.
Kako je Rebecca ujedno bila i brzopleta la koju sam rekao lijenom
novinaru i metafora za sve. Rebecca je duh koji mi je pravio drutvo
tijekom najgore noi u mom ivotu. Ona predstavlja sve ene i keri
koje nikad neu imati i svaku posebnu djevojku koja je sjedila na mom
predavanju, podigla svoj pogled ne spazivi svoju sudbinu.
elim rei Tessie da mi je katkad esto ao.

354

elim dovriti priu koju sam zapoeo o djeaku koji je hodao do

usamljene kue nakon kole i upalio grijanje.
Tessie se zabrinula za tog djeaka, opazio sam to. Kad je tuna,
njezino lice se uvijek lijepo nabora, poput origamija.
Majka tog djeaka uvijek je ostavljala strano iznenaenje koje on
mora nai dok je ona na poslu. Mrtvoga malog ptia na njegovom
jastuku. ivu vodenu zmiju u WC-koljci. Maje govno u kutiji za
bombone. Gegovi, tako ih je zvala.
One subotnje veeri kad je stavio dvadeset smrvljenih tableta u
mamino jeftino crno vino, ona je zaspala na 136. stranici Rebecce.
Daphne du Maurier. Izgovarala je ime dumajer, debela glupaa kakva
je bila.
Protresao je njezin jastuk, prebacio ureaj za hlaenje na najjae
usred zime te proitao cijelu knjigu prije nego to je nazvao policiju i
rekao im da je mjesecima bila samoubilaki raspoloena.
Vidjela sam te s njom. Tessie mi se ruga.
elim poloiti ruku na Tessieno koljeno kako bi prestala lupkati.
elim staviti tu pomno prelistanu knjigu u njezinu ruku.
elim joj rei da je crveno cvijee, a ne uto, imalo posebno
znaenje za Rebeccu.
elim joj rei da u uskoro prstom prijei preko tetoviranog leptira
na njezinu boku. Onoga istog kojeg ima Lydia.

355

POGOVOR

Mata, naravno, moe otvoriti sva vrata okrenuti klju i

pustiti uasu da ue.
Lydia, 16 godina, ita Hladnokrvno ubojstvo pod
mostom u parku Trinity, i eka da Tessie zavri s
tranjem, deset dana prije napada, 1994.

356

Tessa

Jedan po jedan, pojavili su se komadii, poput srameljivih djevojaka

koje su izale na ples.
Lydia je priznala da je poinila hladnokrvno ubojstvo i da je bila u
vezi s lijenikom, ali nikad da je posadila crnooke suzane u svom
stranjem dvoritu, ili kod mog starog stana, ili priljubljene uz mrtve
stabljike rajice moje bake, ili pod mostom koji je huao poput oceana.
Ako je to istina, lijenik je samo jedanput posadio cvijee, prvi put.
Vjetar i ludi protivnik smrtne kazne bili su odgovorni za ostatak.
Dopustila sam dijabolinom vrtlaru da vie od desetljea ivi u mojoj
glavi. Poput brae Grimm, pripisivala sam mo obinom, nevinom
predmetu. Oh, pakao koji moe stvoriti runo ogledalce. Jedno zrno
graka. Jednooki cvijet.
Sjetila sam se majice koju je nosila Merry jednoga jutra dok je
Charlie jela itne pahuljice iz ute zdjelice koja je neko pripadala
mojoj majci. Dobrodoli u KAMP SUNSHINE, pisalo je na majici, osim to
su blato i krv izbrisali sve osim rijei SUN. S-U-N. Moja oajnika
mnemotehnika vjeba za imenovanje majki tih djevojaka bio je samo
ip u glavi koji je poaavio. Sredstvo preivljavanja, kae dr. Giles.
Dr. Giles pokuava me uvjeriti tijekom svake druge seanse da
Suzane u mojoj glavi nisu bile stvarne. Nikad joj neu povjerovati.
Suzane su stvarne koliko to neto moe biti. Obiavala sam nou leati
budna zamiljajui da je moj um djedova kua, s prolazima i mranim
sobama u potrazi za svijeom i Suzanama koje spavaju i bude se u
svakom od mnogobrojnih kreveta. Sad se mjesec slijeva poput
357

rastopljenog maslaca kroz te prozore. Podovi su pometeni. Kreveti su

napravljeni. Ormari ispranjeni.
Suzane su odletjele iz moje glave, ali samo zato to sam odrala
obeanja. To je bio jedini savjet mog djeda za preivljavanje ako se
ikad naem zarobljena u bajci. Odri obeanja. Loe stvari se dogaaju
ako to ne uini.
Kosti ostalih dviju Suzana u grobu slubeno su identificirane kao
Carmen Rivera, meksika studentica na razmjeni na Sveuilitu Teksas,
i Grace Neely, studentica kognitivne znanosti na Vanderbiltu. Zemljin
kod pokazao se izvanredno preciznim. Dodatnih osam neidentificiranih
djevojaka u mrtvanicama u tri drave dovedeno je u vezu s Lydijinim
pomnim istraivanjem.
Na moje olakanje, Benita Alvarez Smith ne pojavljuje se ni na
jednom nizu fotografija osim onom u direktoriju njezine crkve. Lucas
ju je pronaao za mene. Ona je sretno udana majka dvoje djece u
Laredu koja e se nai sa mnom na kavi u Fort Worthu sljedeeg
mjeseca tijekom posjeta roditeljima.
Najbolji dio se, naravno, tie Terrella. Lydijino enciklopedijsko
istraivanje oslobodilo je Terrella. To, i podudaranje DNK-a fetusa i
onoga na majici stvorili su dovoljno osnovane sumnje da dravni sud
zaustavi izvrenje smrtne kazne i est tjedana poslije oslobodi Terrella.
Bila sam zabrinuta da je tri dana premalo vremena da se zaustavi
teksaki vlak smrti. Bill je izjavio da su tri dana cijela vjenost u
zatvoru za osuenike na smrt.
Tako Terrell sad slama srca u talk-showovima, uvjerava ljude u
smislenost ivota, Boga, oprost, u sve to ne bi trebalo izlaziti iz usta
ovjeka koji je bio nevina rtva rasistikog sustava. Kad nije pred
kamerama, Terrell se povue u jednu sobu, ima navuene zastore,
najbolje spava na kauu jer se jo ne moe rijeiti klaustrofobije.
Takoer e primiti odtetu u iznosu od milijun dolara od drave
Teksas i osigurani prihod od 80.000 dolara svake godine do kraja

358

ivota. Tko bi rekao da je drava koja pogubljuje najvie ljudi i

najdareljivija u naknadama za svoje greke?
Charlie i meni nedostaje Effie. Javlja nam se Skypom s ruiastim
plastinim viklerima u kosi, potom nam alje pakete hrane bez obzira
na potarinu, i dalje se dri dobro u borbi sa svojim gremlinima. Novi
vlasnici obojili su njezinu kuu u nepovijesnu Notre Dame plavu i
zlatnu. Tri siuna ljudska uasa koja su poveli sa sobom iupala su
svaki komad Effienoga ureenog vrta. Charlie uljudno odbija uvati
djecu za trajnu ponudu od dvadeset dolara na sat.
Jo nastavlja svoju bitku s beskonanom ponudom udovita, svaki
dan odjene svoju bijelu laboratorijsku kutu i strue kosti izgubljenih.
Zajedno trimo, i jo tota. No prije Lydijinoga grandioznog nastupa,
svratila je k meni. Skinula je svoju zlatnu ogrlicu s DNK privjeskom i
stavila mi je oko vrata kao talisman.
Provodim mnogo vie vremena nego to elim priznati, razmiljajui
o Lydiji Frances Bell, odnosno Elizabeth Stride, odnosno Rose Mylett.
Pronala je svoj dom u Engleskoj gdje ivi sa svoje dvije make,
Pippinom i Zeldom. Barem tako pie u biljeci na stranjoj omotnici
njezina New York Times bestselera, Tajnovita Suzana. Charlie potajno
ita Lydijinu knjigu. Pusti je, inzistira dr. Giles.
Charlie i Aurora redovno si alju poruke. Poele su se pratiti na
Facebooku nakon medijske pozornosti koja je sve nas dva mjeseca
drala taocima. Aurora je imala usran ivot, a ja nisam, kae mi
Charlie, kao da brani svoj odnos. eli postati bolniarka. Njezini
udomitelji upravo su joj kupili stari uti Bug. Jo se nada da e njezina
mama uzeti telefon u ruke i nazvati je.
Njihov odnos me usreuje, ali izaziva i osjeaj nelagode. Moj pogled
see najdalje to moe preko blatnjavog, tamnog Zaljeva. Razmiljam
kako ga naslikati? Tamnim, nepromiljenim, apstraktnim potezima? Sa
sjajnim Isusovim nebom koje podie iz mrtvih sve to ivi pod
njegovom povrinom?

359

Isus danas nije iznenadna zraka sunca. Prije sat vremena dolo je do
napada morskog psa, pa je samo nekoliko odvanih arenih toki u
moru. Oblano je. More je olovno i neprobojno, kao to esto jest u
Galvestonu, ak i kad sja sunce. Pijesak je pun morske trave pa ima
osjeaj da hoda bos po tisuama zmija.
Moja ki i ja ionako se vraamo u tu tronu kuu za odmor na tjedan
dana svako ljeto. Otri, grudavi pijesak savren je za gradnju kula.
Zalasci sunca vrijede svaku sekundu mirnog promatranja. Nou se
moe izvaliti na zid i brojati ribe koje iskau iz mora pod mjeseinom.
To je otok, ruan i lijep, s povijeu dubokom, mranom i hirovitom
kao naa.
Prvi smo put probno pozvali drutvo. Bill bi mogao naii ovog
vikenda. Ja sam na palubi, gledam kako Charlie tri uz rub mora sa
svojom prijateljicom Annom iju mamu su poslali na tromjesenu
rehabilitaciju zbog Big Gulp Diet Coke i votka navike. Nitko u
prolazu ne bi pomislio da ita mui jednu od ovih dviju tinejderica.
Udaraju u valove, smiju se, njihovo brbljanje izmijeano je s kricima
galebova.
Podsjeaju me na druge dvije djevojke.
Prije nego to je Lydia kidnula zrakoplovom, policiji je ispriala
primamljivu i posve uvjerljivu priu o noi kad je eliminirala ubojicu
Crnookih Suzana. Samoobrana. Silovanje. Manipulacija njezinih
roditelja. Policija nikad nije razmiljala o tome da podnese prijavu. Kad
su na internetu naili na iste tekstove iz asopisa za psihologiju kao ja,
potpisane lijenikovim imenom, Lydia je otvoreno priznala da ih je ona
napisala. Manje sam se osjeala njegovom rtvom koristei njegovo
ime, rekla im je. Ne mogu to objasniti. Tako su je oslobodili
krivnje.
Protivnici smrtne kazne i dalje pokuavaju nagnati Terrella da
podnese tubu protiv nje. Voditeljicama talk-showova koje se kreu
meu glupavim plemenskim krugovima ne svia se to je Lydia
zaradila na tome, Grupe za zatitu rtava obiteljskog nasilja

360

nepokolebljivo je podravaju. Ona je bila tinejderka koju je seksualno

manipulirao ubojica. Ili to, pomislim, ili obrnuto. Puno je toga bilo
reeno o lijenikovoj nadarenosti. Riziku koji je preuzeo kako bi
poremetio proces. Njegovoj sposobnosti da nasamari okrutnog tuitelja
i predanog oca. Nainu na koji se uvukao na listu kandidata kako bih ga
ja sama odabrala.
Zakljuala sam svoj bijes na mjestu koje sve rjee posjeujem.
Rabim trikove koje me je nauio. Kad mu ipak dopustim da mi se
uvue u glavu, vrlo je iv. Sjedi pod onim platnom Winslowa Homera
ispruenih nogu i eka na mene. Sklie se u mraku na dnu jezera. Isuili
su dijelove jezera Taxoma vrhunskom opremom ve tri puta, otkrivi
lubanje neidentificirane ene u pedesetima i dvogodinjeg djeaka koji
se utopio prole jeseni, ali ne i ostatke udovita.
Naravno, poinjem se pitati.
Je li gotovo svaka rije iz Lydijinih usta bila la?
Jesu li joj depovi puni sjemenki?
Je li izmeu mene i Lydije doista gotovo?
Za svaki sluaj, zadrala sam posljednje oruje. Njezin dnevnik.
Ugurala sam njezin notes u moje staro skrovite u zidu djedovog
podruma. Neu oklijevati pri otvaranju toga groba ako moram izloiti
svjetlu sav njezin mrak i tatinu. Neka je poraze Lydijine vlastite rijei.
Ogole sve do one bljedolike, udne male djevojice s kojom se nitko
nije htio igrati osim mene.
No odlazim spavati sigurna u jednu stvar.
Gdje god je Lydia sama sa svojom olovkom, na mekom pijesku ili
ispruena na polju cvijea, Suzane tiho grade svoju novu palau u
njezinoj glavi, opeku po opeku.

361

KRAJ

Gledaj, prosvira glavu tipu sa sputenim hlaama, vjeruj mi,

Teksas nije mjesto u kojem eli da te ulove.
Lydia i Tessie, 14, gledaju Thelmu i Louise, druei
se na stranjem kraju kamioneta u drive-inu Brazos,
1992.

362

Zahvale

Za pisanje ove knjige bila je potrebna vojska susretljivih, briljantnih

ljudskih bia znanstvenika, terapeuta i pravnih strunjaka koja me
je velikoduno savjetovala o najnovijim znanstvenim dostignuima
vezanima uz DNK, utjecaju psihikih trauma na tinejdere i sporom
putu do teksakog pogubljenja.
Lumen za mitohondrijski DNK i djevojka iz Oklahome Rhonda
Roba savjetovala me je za Crnooke suzane piui mi poruke, emailove, zovui me telefonom, ispijajui sa mnom piva. Takoer je sa
mnom podijelila svoja duboka iskustva pri identificiranju rtava
serijskih ubojica, rata u Vijetnamu, Pinocheta, zrakoplovnih nesrea i
napada 11. rujna. Nekoliko dana nakon napada, stajala je zajedno s
nekima od najboljih svjetskih znanstvenika na Ground Zero, i
godinama pomagala obiteljima rtava. Ova knjiga protkana je njezinom
osobnosti, strunosti i humanosti. I ona suluda pria o jelenu? Istinita
je. Rhonda sad ima posao iz snova kao profesorica na Institutu J. Craig
Venter.
The University of North Texas Center for Human Identification u
Fort Worthu predstavljen je s malo fikcionalne slobode, ali ne previe.
Njegova misija, pod vodstvom Arthura Eisenberga, onkraj je
zamislivoga povezati imena i neidentificirane kosti kad to ne moe
nitko drugi. Agencije za provedbu zakona iz cijelog svijeta ovamo alju
svoje najhladnije sluajeve. I, da, UNTCHI identificirao je jednu od
neidentificiranih rtava serijskog ubojice Johna Waynea Gacyja trideset

363

i tri godine nakon to su njegovi ostaci bili iskopani iz niskog prolaza

ispod jedne ikake kue.
George Dimitrov Kamenov, geokemiar sa Sveuilita u Floridi,
otkrio mi je udo zvano izotopna analiza i njezinu primjenu u
rjeavanju zloina i identificiranju starih kostiju. On mi je pomogao da
shvatim, vie nego itko prije, da mi jesmo zemlja. George me je takoer
nadahnuo za jedan od mojih omiljenih preokreta.
Nancy Giles, dugogodinja djeja terapeutkinja, opskrbila me
zamrenim pojedinostima o tome kako rade dobri i loi terapeuti i
popisom udbenika o psihijatriji (Shattered Assumptions, Too Scared
to Cry, Trauma and Recovery) koji je promijenio tijek knjige. Pomagao
mi je i njezin sin Robert Giles III., strunjak za Program pomoi za
djecu u Judge Advocate Generals Corps za Ameriku ratnu mornaricu,
i njegova supruga, Kelly Giles, terapeutkinja koja je dobar dio ivota
posvetila lijeenju zlostavljane djece. Nancyn suprug, Bob Giles,
urednik, dvostruki dobitnik Nagrade Pulitzer i moj nekadanji ef,
vjerovao je u mene od poetka moje novinarske karijere. On je imao
velik utjecaj na to to sam naposljetku imala ludo samopouzdanje da
napiem knjigu.
David Dow, poznati teksaki odvjetnik obrane u sluajevima smrtne
kazne, odmah je uskoio u zamiljenu priu moje knjige i rekao mi
kako bi odradio sluaj. No nisam oekivala da e naposljetku
upotpuniti filozofsku sr jednoga mog lika. Njegovi su memoari, The
Autobiography of an Execution, nezaboravni, i iznimno ih preporuam
bez obzira na to kakvo imate miljenje o smrtnoj kazni.
Davidov bivi klijent osuen na smrt, Anthony Graves, poklonio mi
je dan dragocjena ivota na slobodi kako bi razgovarao sa mnom
telefonom i podijelio sa mnom iskustvo nevine osobe iza reetaka.
Proveo je osamnaest godina u zatvoru, pogreno optuen za ubojstvo
esterolane obitelji. Kao slobodan ovjek, danas zrai duhovnim
samopouzdanjem kraj kojega gotovo svi mi djelujemo jadno.
Pogledajte njegov neumoran rad na anthonygiaveslouiulation.org
Dennis Longmire, profesor na Sam Houston State University,
364

godinama redovito prisustvuje pogubljenjima u Teksasu. Uvijek sa

sobom nosi boinu svijeu na baterije. Jedne prohladne noi ispred
Texas Death House, on i drugi protivnici smrtne kazne objasnili su mi
injeninu realnost pogubljenja. John Moritz, nekadanji novinar Fort
Worth Star-Telegrarna koji je bio svjedok na vie od deset pogubljenja,
opskrbio me s jo detalja.
Majka i ki, Mary i Mary Clegg, koje vode B&B Whistler samo
nekoliko blokova daleko od ozloglaene Walls Unit, otkrili su mi
njeniji dio Huntsvillea u Teksasu. Uzela sam si malo fikcionalne
slobode u pogledu duhova u njihovom prekrasnom, starinskom domu,
no posluile su me najukusnijim malim nizozemskim palainkama koje
sam ikad jela. Tko god se nae u Huntsvilleu, neka ne propusti otii
kod dvije Mary.
Takoer bih htjela istaknuti lanak Cathy A. Malchiodi o
umjetnikim intervencijama kod traumatizirane djece. Ona je po tanko
ispriala sluaj male Tesse i lutkine kue koju sam ubacila u knjigu
kao anegdotu.
Laura Gaydosh Combs uputila me gdje mogu pronai informacije o
fetalnim kostima.
Crnooke suzane su fikcija, no bilo mi je vano da forenzika
znanost, uloga terapije kod psihikih trauma i pravni put teksakih
pogubljena budu ukorijenjeni u istini. Ako postoje ikakve pogreke ili
izmiljotine, one su moje.
Takoer bih se eljela zahvaliti:
Christopheru Kellyju, fenomenalnom prijatelju i piscu koji je kritiar
kad ga trebam i rame za plakanje kad ga ne trebam.
Christini Kowal, zato to mi je sa stranjeg sjedala dobacila reenicu
o Big Macu i jer je postala dio Charlie. I njezinoj mami, dragoj frendici
Melissi.

365

Samu Kaskovichu, mom sinu, zato to je nacrtao brkove Jane Eyre,

zato to misli da su trofeji hvalisavi i zato to je tako pun vjere i
dobrote. Ovu knjigu svim srcem posveujem njemu.
Kay Schnurman koja ini uda od konca i elika i koja je bila
nadahnue za Tessinu umjetniku stranu.
Chucku i Sue Heaberlin, mojim roditeljima koji se zacijelo pitaju
zato sve te mrane stvari izlaze iz moje glave i zavre na papiru, no
koji su usprkos tome ponosni na mene.
Cijelom selu u Random Houseu: Kate Miciak, mojoj urednici,
buldogu i pjesnikinji koja je najbolja na svijetu u ureivanju knjiga;
Jennifer Hershey, ranoj ampionki Crnookih suzana; Libby McGuire;
Rachel Kind i njezinom timu u odjelu za prodaju prava; mojoj
prvoklasnoj agentici za odnose s javnou, Lindsey Kennedy.
I ljudima koji me spaavaju od vlastitih pogreaka i pretvore knjigu
u prelijep paket: tehnikoj urednici, Loren Noveck, lektorici Pam
Feinstein, izvrnoj urednici Angeli McNally; dizajnerici teksta Dani
Leigh Blanchette i dizajnericama ovitka Lee Motley i Belini Huey.
Takoer, Kathy Harris za rano lektoriranje.
Maxine Hitchcock u Michael Joseph/Penguin UK, za njezinu
entuzijastinu potporu ovoj knjizi i mojoj karijeri.
Danielle Perez. Neu zaboraviti. Hvala.
Steveu Kaskovichu, mom suprugu, terapeutu i ranom itatelju.
Najsretniji dan u mom ivotu bio je kad je bacio one Mardi Gras perlice
na drugu stranu urednitva i pitao me da izaem s njim sve dok nisam
pristala.
Garlandu E. Wilsonu, umjetniku, fotografu mrtvanica, pjevau i
pripovjedau. On je bio najbolji djed koji bi ijedna djevojica mogla
imati. Nedostaje mi tvoj jezivi podrum.
I, na samom kraju i najizrazitije, mojoj agentici Pam Ahearn koja je
bila tu za mene tijekom svih uspona i padova na ovim stranicama.

366

Nikad nije prestala vjerovati u ovu knjigu ili u mene. Zauvijek u biti
zahvalna.

367

JULIA
HEABERLIN
amerika
je
spisateljica odrasla u Decaturu, u
Teksasu, gradiu sa sjajnom knjinicom
i mnogobrojnim tajnama koje ne bi
pronala nigdje drugdje. Nagraivana je
novinarka koja je radila kao urednica u
Fort Worth Star-Telegram, The Dallas
Morning News i The Detroit News.
Crnooke
suzane
(Black-Eyed
Susans, 2015.) njezin su trei
psiholoki triler s radnjom smjetenom
u Teksasu. ivi u blizini Dallasa/Fort Wortha. Trenutano radi na svom
sljedeom trileru.

368