Professional Documents
Culture Documents
ARMIRANOBETONSKE LJUSKE
10.1. UVOD
Ljuske su nosee konstrukcije formirane od zakrivljenih povri, koje prihvataju optereenje
primarno silama u ravni (ravnomerno raspodeljenim po debljini ljuske), ali i savijanjem,
posebno u zoni oslanjanja i veze sa drugim elementima. Pogodnim izborom geometrije, sa
malim debljinama, ljuske mogu biti izuzetno racionalni elementi kad je o utorku materijala
re.
U optem sluaju, ljuske mogu biti razliitih oblika povri koje karakterie Gauss-ova mera
krivine, proizvod krivina glavnih pravaca ( i ):
K = =
1
, .....................................................................................(10.1)
r r
Eliptine povri imaju pozitivnu Gauss-ovu krivinu, odnosno, centri oba poluprenika
glavnih krivina su sa iste strane povri. Ove ljuske ne mogu menjati svoj oblik bez
istezanja srednje povri, zbog ega su vrlo krute.
Kada je debljina ljuske (h) mala u poreenju sa poluprenikom krivine (r), ljuska se smatra
tankom, a statiki tretman ovih elemenata moe biti baziran na teoriji tankih ljuski. Naelno,
ljuska se smatra tankom ukoliko je zadovoljeno:
h 1
. ........................................................................................................(10.2)
r 20
Osnovne pretpostavke tehnike teorije tankih ljuski su:
Smatra se da prava vlakna upravna na srednju povr ljuske ostaju prava i upravna na
deformisanu srednju povr, ne menjajui svoju duinu.
266
Analizu sila u preseku ljuske je pogodno sprovesti na delu povri ogranienom linijama
glavnih pravaca (koordinatnim linijama). Glavni pravci su odreeni maksimalnim i
minimalnim poluprenicima krivine. U optem sluaju, postoji deset sila u presenim
povrima ljuske: normalne sile N i N, smiue sile N i N, transverzalne sile Q i Q,
momenti savijanja M i M i momenti torzije M i M (Sl. 349). Ovih deset veliina, naelno,
nije mogue odrediti samo iz uslova ravnotee (problem nije statiki odreen), nego se
moraju postaviti i dopunske veze izmeu napona, deformacija i pomeranja ljuske.
Opti problem je, pod odreenim uslovima, mogue dekomponovati na nezavisne sluajeve
membranskog i fleksionog naprezanja ljuske.
Pretpostavljajui elastino ponaanje ljuski (Hooke-ova hipoteza), ljuska se moe analizirati
na nain koji podrazumeva njeno naprezanje samo u srednjoj povri, poput membrane koja
ne prua nikakav otpor savijanju. Od presenih sila, javljaju se samo normalne sile N i N,
smiue sile N i N, a ova vrsta naprezanja se naziva membransko naprezanje ljuski, dok
je odgovarajua teorija prorauna - membranska teorija (Sl. 350a). Membransko stanje
naprezanja se moe analizirati i kod ljuski konane debljine pod sledeim uslovima:
Granini uslovi oslanjanja moraju biti takvi da reaktivne sile napreu ljusku samo u
njenoj srednjoj povri. Ovim, mogu biti spreena samo pomeranja u pravcu tangente
na meridijalnu ivicu na kojoj se ljuska oslanja (Sl. 350b).
Debljina ljuske mora biti dovoljno mala da se lan z/r u izrazima datim na Sl. 349
moe zanemariti u odnosu na jedinicu. Ovim i raspodela normalnih i smiuih
napona po visini h preseka postaje konstantna:
N = h , N = h , N = N = h . .............................................(10.3)
Srednja povr mora biti glatka i ne sme biti naglih promena u debljini ljuske.
267
Sada, kada je broj nepoznatih veliina samo tri, (10.3), ove se mogu odrediti samo iz uslova
ravnotee.
Konturni uslovi ljuske su najee takvi da ne dozvoljavaju slobodnu membransku
deformaciju kraja ljuske su po konturi obino kruto vezane (elastino ukljetene) za druge
elemente (ljuske, ploe, prstenaste grede...). Ovim i membranski uslovi rada na krajevima
ljuske ne mogu biti ostvareni, nego su poremeeni fleksionim silama. Osim konturnih
uslova, do pojave momenata savijanja dovode i nagle promene debljine ljuske, koncentrisana
optereenja, skokovi u kontinualno promenljivom optereenju ili koncentrisana optereenja.
od
optereenja,
povrinskih
mogunost
konanih
uticaja
na
elemenata,
tanost
mogunost
rezultata
apliciranja
gustinom
mree,
proizvoljnog
mogunost
67
268
N = r ( p z + N / r ) , N = 0 , ................................................................(10.4)
1
1
( N N ) , =
( N N ) . .......................................(10.6)
E h
Eh
269
r = r =
r
( N N ) .....................................................................(10.7)
Eh
r 1 d r
cot
N N ( N N )
( N N ) . ........(10.8)
E h
r r d E h
N = N = 0 , M = M = 0 , Q = 0 . .......................................................(10.9)
Za preostalih pet sila mogu se postaviti uslovi ravnotee na elementu povrine (Sl. 354).
Suma sila u pravcu tangente na meridijalnu krivu, u pravcu normale na povr, te suma
momenata, respektivno, daju:
d
( r N ) r N cos r Q + py r r = 0 , .......................................(10.10)
d
d
r N + r N sin +
( r Q ) + pz r r = 0 , i ......................................(10.11)
d
d
( r M ) r M cos r r Q = 0 . .................................................(10.12)
d
Veze izmeu dilatacija i pomeranja su:
1
r
v cot + w
1
dv
, =
+ w , =
r
r
d
dw
v
, ..........................(10.13)
d
1
N = D
r
E h
dv
+
w
+
v
cot
+
w
, .............................(10.14)
(
)
, D=
1 2
d
r
dv
E h3
1
K
=
N = D
+ w + ( v cot + w ) ,
, ......................(10.15)
12 1 2
r
r d
1 d 1
dw
dw
M = K
v
+
v
cot ..............................(10.16)
d r r
d
r d r
270
d 1
dw 1
M = K
v
+
d r r
r d r
dw
v
cot
...............................(10.17)
Sl. 355. Ivini poremeaji cilindrine ljuske kruto spojene sa drugim elementima
Sl. 356. Momenti savijanja podu izvodnice za dugu i kratku cilindrinu ljusku
271
X 1 11 + X 2 12 + ... + 10 = 0
X 1 21 + X 2 22 + ... + 20 = 0
. .................................................................(10.18)
...
X 1 N 1 + X 2 N 2 + ... + N 0 = 0
Pri tome, svaki koeficijent ij ine dva sabirka, odnosno dobija se kao zbir odgovarajuih
pomeranja na oba (prvom i drugom) elementa u vezi:
ij = ij + ij . ..............................................................................................(10.19)
Koeficijenti i0 se odreuju kao odgovarajua pomeranja u osnovnom sistemu u pravcu i
smeru usvojenih statiki nepoznatih od spoljanjih optereenja. I oni predstavljaju zbir
odgovarajuih koeficijenata sa dva u voru vezana elementa.
Kod konstrukcija formiranih od dugih ljuski, problem odreivanja statiki nepoznatih se
znatno pojednostavljuje. Uvoenjem pretpostavke da se ivini poremeaji na jednom kraju
ljuske ne oseaju na drugom, ini odgovarajue ij koeficijente jednakima nuli. Za
posledicu, umesto jednog sistema jednaina, problem se dekomponuje na vie manjih
sistema jednaina (na primer, etiri puta statiki neodreen sistem na Sl. 357, uz cilindrinu
ljusku usvojenu dugom, postaje dva puta po dva puta statiki neodreen nezavisno je
mogue odrediti statiki nepoznate u gornjoj vezi od onih u donjoj).
U sluaju dejstva koncentrisanog (zapravo, linijskog) optereenja na ljusku, problem se
reava formiranjem dve nezavisne ljuske, pokazano na Sl. 358. Pri tome je nebitno da li se
samo optereenje pripisuje gornjoj ili donjoj ljuski, ili se deli. Slino se postupa i u
sluajevima ljuski kod kojih postoji skok u debljini (Sl. 359).
272
Treba imati na umu da statiki nepoznate veliine izazivaju u presecima ljuske, ne samo
momente savijanja (M i M) i transverzalne sile ( Q), nego i aksijalne sile N i N, zbog ega
se rezultujue aksijalne sile odreuju superpozicijom njihovih membranskih i fleksionih
vrednosti.
Ljuske se, u optem sluaju, dimenzioniu u dva ortogonalna glavna pravca na sloeno
savijanje: prstenasta armatura proizilazi kao rezultat dimenzionisanja pravougaonog
poprenog preseka jedinine irine (1m) na granine vrednosti uticaja M i N, dok se
meridijalna armatura odreuje iz odgovarajuih graninih uticaja M i N. Pri tome, treba
voditi rauna o razliitim statikim visinama u dva upravna pravca, te o minimalnim
koliinama armature, koje kod ljuski odgovaraju onima za pune ploe.
10.2.1. SFERNE LJUSKE (KUPOLE)
(KUPOLE)
Sferne kupole su najee konveksne ljuskaste figure pozitivne Gauss-ove krivine. Primenu
kao armiranobetonske pronalaze jo na poetku XX veka, uglavnom kao krovne konstrukcije
nad krunim osnovama, zahvaljujui sposobnosti da premoavaju velike raspone sa malim
debljinama. U pogledu utroka materijala ovo ih svrstava u red najracionalnijih konstrukcija.
Sa druge strane, racionalnost njihove primene je limitirana pogodnou i cenom izvoenja
(skupa oplata i skela).
Najee, rotacione sferne kupole se primenjuju za pokrivanje dvorana i hala krune osnove
i veih raspona, te kao elementi rezervoarskih konstrukcija (Sl. 360). U konstrukcijama se
javljaju u kombinacijama sa drugim elementima: prstenastim nosaima, ploama, drugim
ljuskama...
68
suvie malih debljina ljuske je ona kojom bi debljinu valjalo ograniiti sa donje strane u
funkciji poluprenika krivine na sledei nain: d / r 0.0015 (priblino 1/600!).
r = r = a , r = a sin , ............................................................................(10.20)
to se presene sile po membranskoj teoriji nalaze lako (videti (10.4) i (10.5)):
a sin
( a pz + (1 + ) N ) , i ........................................................(10.23)
Eh
a dp z
(1 + ) p y ......................................................................(10.24)
=
E h d
r =
U nastavku je, u formi specifinog sluaja, analizirano membransko dejstvo sopstvene teine
sferne kupole. Kako je:
p y = g sin i pz = g cos ,
to se aksijalne sile dobijaju:
N =
ag
1
i N = a g
cos .
1 + cos
1 + cos
Raspored i veliina aksijalnih sila prikazani su na Sl. 362. Primetiti da za ugao kupole vei od
51.49 prstenaste sile N prelaze iz pritiska u zatezanje. Takoe, interesantno je primetiti i
da normalni naponi ne zavise od debljine ljuske.
274
Sl. 363. Promena aksijalnih sila za dejstvo ravnomerno podeljenog optereenja po osnovi
Za karakteristine sluajeve optereenja (Sl. 364) izrazi za presene sile se obino mogu
pronai u obliku tabulisanih alata. NJima se uobiajeno daju i izrazi za karakteristina
pomeranja.
Za odreivanje ivinih poremeaja kod sferne kupole, jednaine (10.10) do (10.17) se, uz
odreena zanemarenja malih veliina i konstatovanjem da je py = pz = 0, svode na dve
nezavisne diferencijalne jednaine oblika (k koef. priguenja):
Q
4
+ 4 k 4 Q = 0 , k =
+ 4k4 = 0 ,
4
a
3 (1 2 ) . ..................(10.25)
h
275
Uz oznake kao na Sl. 365, zavisno od posmatrane ivice (n = 1, 2), reenje diferencijalne
jednaine se nalazi u obliku:
Q = C e k wn cos ( k wn + ) , ...................................................................(10.26)
gde su C i integracione konstante odreene uslovima na konturi. Izrazi za sile u
presecima, te integracione konstante za sluajeve ivinog optereenja horizonztalnim silama
i momentima, dati su na Sl. 366.
k ( 2 1 ) 6 i n 30 . ........................................................................(10.27)
U praksi je, i za fleksione poremeaje, uobiajena primena tabulisanih izraza za sile i
pomeranja. Pri tome, dovoljno je analizirati samo sluajeve prikazane na Sl. 366.
U najveem delu kupole vlada membransko stanje, pa se i dimenzionisanje u ovom delu
svodi na analizu centrino pritisnutog ili centrino zategnutog pravougaonog preseka
jedinine irine. U ivinim zonama, u meridijalnom pravcu, preseci se dimenzioniu na
sloeno savijanje, prema M i N. U zoni prostiranja poremeajnih uticaja obino se ljuska
kontinualno zadebljava. Momenat u tangencijalnom pravcu je najee prihvaen ve
podeonom armaturom.
276
Teme ljuske se, kao kod krunih ploa, armira ortogonalnom mreom. Ostatak ljuske se
armira meridijalnom i prstenastom armaturom . Kako se razmak meridijalne armature
poveava udaljavanjem od temena (smanjuje se povrina armature po jedinici duine), to je
neophodno (ak zbog odravanja neophodnog minimuma armature ili doputenog razmaka
izmeu ipki) polovljenje razmaka sve kraim ipkama (Sl. 367). Ljuska se u veem delu
armira mreom u sredini debljine (za ljuske debljine manje od 7cm) ili simetrinim mreama
na oba lica (za debljine preko 7cm) (Sl. 368). U zoni ojaanja, obostrano armiranje se u
meridijalnom pravcu najee postie ipkama oblika ukosnica, a tangencijalna armatura u
obe zone ima karakter podeone (Sl. 369).
Tanke ljuske se, po pravilu, zadebljavaju na spoju sa ivinim elementima (prstenom) u cilju
obezbeenja mogunosti prijema poremeejnih momenata savijanja (Sl. 369).
10.2.2. KONUSNE LJUSKE
Konusne ljuske se najee koriste (Sl. 370) za levkove silosa i bunkera, kod rezervoarskih
konstrukcija i vodotornjeva, kao stubovi tornjeva, kod dimnjaka... Mogu se izvoditi kao
klasine armiranobetonske ili kao prednapregnute ljuske, najee u horizontalnom pravcu.
Kod konusnih ljuski, glavni poluprenik krivine r ima beskonanu duinu, izvodnica u
meridijalnom pravcu je prava linija.
277
Ny =
, .............................................(10.29)
N = y p z cot , .....................................................................................(10.30)
r =
y cos
( y pz cot + N y ) , .........................................................(10.31)
Eh
cot
Eh
d 2
N y + cot dy ( y pz ) y py . ..........................................(10.32)
p y = g sin , pz = g cos ,
a vrednosti presenih sila su:
1
2
cos 3
sin
Sl. 373. Promena aksijalnih sila za dejstvo jednako podeljenog optereenja po osnovi
278
Za karakteristine sluajeve optereenja (poput onih datih na Sl. 374) izrazi za presene sile
se obino mogu pronai u obliku tabulisanih alata. NJima se uobiajeno daju i izrazi za
karakteristina pomeranja.
Neporemeeno membransko stanje je mogue samo ako je ivica ljuske oslonjena na nain da
reakcija oslonca dejstvuje u srednjoj ravni ljuske. Normalno, ivica ljuske zavrava obodnim
prstenom, koji uzrokuje ivine poremeaje. Spoj ljuske i prstena moe biti zgloban ili krut
(Sl. 375).
Za odreivanje ivinih poremeaja kod sferne kupole, jednaine (10.10) do (10.17) se, uz
odreena uproenja, svode na diferencijalnu jednainu etvrtog reda po nepoznatoj
promeni ugla obrtanja (k koef. priguenja):
4
+ 4k4 = 0, k =
4
y
tan
3 (1 2 ) ..............................................(10.33)
y h
= C ek
n dn
cos ( k n d n + ) , ...................................................................(10.34)
k ( y2 y1 ) 6 ............................................................................................(10.35)
279
Konusne ljuske se armiraju u smeru izvodnice i po koncentrinim krugovima. Broj ipki koje
se pruaju po izvodnicama, po jedinici duine se smanjuje sa pribliavanjem ivici, to valja
nadomestiti ubacivanjem meu-ipki. Ljuske deblje od 8cm se armiraju u dve zone celom
povrinom. Uz prsten, ljuska se dimenzionie na ekscentrini pritisak u pravcu izvodnice.
10.2.3. CILINDRINE LJUSKE
Armiranobetonski cilindri se koriste kod konstrukcija rezervoara, silosa i bunkera krune
osnove (Sl. 378). Kod rezervoara, cilindar se sa donje strane zatvara krunom ploom, koja
je najee kruto spojena s cilindrom, ali je mogue i reenje sa plivajuom varijantom. Sa
gornje strane, cilindar se zatvara ili krunom ploom ili ljuskom, preko krunog prstenastog
nosaa. Kod vodotornjeva, cilindri se projektuju u sklopu sa ostalim ljuskastim elementima u
cilju formiranja pogodne geometrije. Kod silosa, elije krune osnove su dugaki cilindri u
dnu najee vezani s konusnom ljuskom levka.
U svim ovim sluajevima, optereenje na povrinu cilindra je po pravilu rotaciono simetrino
(pritisak tenosti, zrnastog materijala ili tla).
Uvoenjem veza:
r = a , dy = r d , N N y , ..................................................................(10.36)
280
N y = p y dy , ...........................................................................................(10.37)
N = a p z (kotlovska formula), ...............................................................(10.38)
r =
a
( a pz + N y ) , .........................................................................(10.39)
E h
a dpz
a
py . ........................................................................(10.40)
E h dy
N y = g y , N = 0 , r =
ag y
E h
a g
.
E h
N y = 0 , N =
pa y
a2 p y
a2 p
, r =
, =
.
E hL
E hL
L
Za druge sluajeve optereenja (poput onih na Sl. 381) izrazi za presene sile i
karakteristina pomeranja se obino mogu pronai u obliku tabulisanih alata.
Q Q y , M M y , h = const. , .............................................................(10.41)
svode na jednu diferencijalnu jednainu etvrtog stepena:
d 4w
p
+ 4k4 w + z = 0 , k =
4
dy
K
3 (1 2 )
ah
. ..............................................(10.42)
k L 6 , .....................................................................................................(10.44)
281
d 4w
+ 4 k 4 w = 0 . .....................................................................................(10.45)
4
dy
Reenje jednaine:
w = C e k d n cos ( k d n + ) , ......................................................................(10.48)
gde se konstante C i odreuju iz konturnih uslova. Vrednosti sila u preseku i
karakteristinih pomeranja su date na Sl. 383.
C=
2 a2 k
X H , i = 0 , ..........................................................................(10.49)
E h
C=
4 a2 k 2
X M , = . ........................................................................(10.50)
4
2 E h
Puno ukljetenje cilindrinog zida u temelj (Sl. 384a) rezultira veim poremeajnim
momentima My i manjim aksijalnim silama N u odnosu na sluaj elastinog ukljetenja dna
cilindra (Sl. 384b).
282
283
Sl. 387. Popreni i poduni presek kroz prizmatinu ljuskastu krovnu konstrukciju
U podunom pravcu, grubo, ljuska se ponaa kao gredni element raspona l1, a savojna
krutost ovakve grede se uveava projektovanjem ivinih elemenata (Sl. 386, Sl. 387).
Ovakve ljuske se najee projektuju kao vietalasne, reanjem jedne uz drugu na nain da
dve susedne imaju zajedniki ivini element. Kod srednjih ivinih elemenata ovo rezultira
ponitavanjem horizontalnih projekcija membranskih sila N. Kod srednjih ljuski je, ovim,
savijanje u poprenom pravcu znaajno redukovano, a u podunom pravcu raspodela
normalnih sila Nx priblino odgovara onoj kod grednih elemenata. Krajnje ljuske, pak,
zahtevaju sloeniji (momentni) proraunski tretman u oba pravca. Alternativa je dodatno
ukruenje krajnjih ljuski poprenim dijafragmama u cilju smanjenja poprenih deformacija.
Na Sl. 388, za jednorasponsku ljusku, prikazan je uticaj poprenog ukruenja na deformaciju
ljuske.
Sl. 388. Deformacija ljuske, optereene sopstvenom teinom, bez i sa poprenim ukruenjem
Iako je membransko stanje naprezanja karakteristika veeg dela povrine ljuske (bar kad je o
optereenjima od sopstvene teine ili snega re), na spoju ljuske sa dijafragmama i ivinim
284
dugim. Njihov rad u podunom pravcu je blizak grednom elementu raspona l1 i poprenog
preseka koji formiraju ljuska i ivini elementi. Raspon dugih ljuski u podunom pravcu je
uobiajeno izmeu 20 i 30m. Strela svoda, f, zajedno sa visinom ivinog elementa, usvaja se
veom od desetine podunog i estine poprenog raspona. Ivini elementi (Sl. 390; date su i
uobiajene dimenzije) mogu biti projektovani razliitih oblika, zavisno od intenziteta
pojedinih uticaja, te potrebe prijema horizontalnih i/ili vertikalnih optereenja s ljuske.
Oslonake dijafragme mogu biti projektovane kao puni zidni nosai, reetkasti, luni (sa
zategom) ili okvirni. Na Sl. 391 prikazani su neki oblici oslonakih dijafragmi i popreni
preseci ivinih elemenata vietalasnih ljuski.
Priblini proraun dugih ljuski, za srednja polja vietalasnih dispozicija, moe odgovarati
proraunu grednih elemenata iji popreni presek formiraju preseci ljuske i ivinih
elemenata. Poloaj neutralne linije odreuje se za ovako pretpostavljeni homogen presek.
Dodatna aproksimacija moe biti pretpostavka linearne raspodele normalnih napona po
visini preseka, kako je na Sl. 392 prikazano za presek ljuske bez ivinih elemenata.
Sl. 392. Aproksimacija raspodele normalnih i smiuih napona po visini preseka ljuske
Kod krajnjih talasa, ili jednotalasnih ljuski, krajevi preseka se mogu pomerati i horizontalno i
vertikalno, pa prethodna aproksimacija ne moe biti efikasno primenjena.
285
Presek dugih ljuski se dimenzionie prema dijagramu normalnih napona x, glavnih kosih
napona po vrednosti jednakih smiuim x i napona od poremeajnih momenata savijanja.
Zateue normalne napone u celini prihvata armatura, ija se potrebna povrina odreuje iz
rezultantne sile zatezanja. Za kruni cilindar Sl. 392, bie:
Zu =
2 r h xg
yg
r sin 0 0 ( r yg ) . .................................................(10.51)
Smiui naponi (na visini neutralne linije brojno jednaki glavnim kosim naponima) se
odreuju iz globalne smiue sile, Tu, na poznat nain, usvajajui za irinu preseka
dvostruku debljinu ljuske (S statiki moment povrine preseka iznad teita):
x =
Tu S
. ...............................................................................................(10.52)
I 2h
Na dijafragme se optereenje s ljuske prenosi preko sila Sx, koje tangiraju srednju povr
ljuske (Sl. 393), a odreuju se iz smiuih napona u ljusci na osloncu. Uz ovo, dijafragme su,
naravno, optereene i sopstvenom teinom.
Poduna zategnuta armatura (10.51) se, po pravilu, koncentrie u dno ivinog elementa (na
maksimalnom kraku) i, naelno, njena koliina opada od sredine raspona ka osloncima (Sl.
394a). Ljuska se armira mreom, u podunom i poprenom pravcu, po celoj povrini, a
ljuske debljine vee od 9cm se armiraju dvostruko. Uz ivine elemente i uz dijafragme,
potreba za armaturom se odreuje i na osnovu intenziteta poremeajnih uticaja, kada je
ljuska optereena na savijanje sa aksijalnom silom. Prelaz od ljuske prema ivinom elementu
esto (posebno u sluaju vrlo tankih ljuski) treba projektovati kao zadebljan (vuta). Na spoju
sa ivinim elementom debljina ljuske je 2 do 2.5 puta vea od one u sredinjem delu, a
duina postepenog poveanja debljine je minimalno 10 debljina ljuske (Sl. 394b).
Aa =
Zu
Mu
1
q l2 l12
q l2 l12
=
=
. ...................(10.53)
8 2 0.55 ( f + a ) v 9 v ( f + a )
z v
Ljuska se armira lakom mreom (na primer prenikom 6 na razmaku 12 ili 15cm), a
maksimalni razmak ica ne sme biti vei od dvostruke debljine niti od 20cm. Iznad
dijafragmi i na spoju ljuske sa ivinim elementima postavlja se dopunska armatura za prijem
momenata savijanja.
Dijafragma kratkih ljuski optereena je smiuim silama koje deluju tangencijalno na srednju
povr ljuske. U tom, poprenom, pravcu, ljuska je pritiskujue napregnuta, a za maksimalnu
silu pritiska dovoljno je tano odrediti:
N = q r , ................................................................................................(10.54)
gde je q ukupno optereenje, a r poluprenik zakrivljenosti ljuske. Ukupna sila pritiska za
krajnju i za srednju dijafragmu (poduni pravac) iznosi:
N=
1
q r l1 , N = q r l1 . ........................................................................(10.55)
2
Kako ivini elementi ne mogu primiti pritiskujue sile poprenog pravca, N, to se ove
postepeno smanjuju od maksimalne vrednosti u temenu do nule na ivicama. Zakon ove
promene se moe aproksimirati kvadratnom parabolom (Sl. 396):
Tx =
dN x 4 q r l1
=
( l2 2 x ) . ................................................................(10.58)
dx
l22
Tmax =
2 q r l1
4 q r l1
, i Tmax =
. ...........................................................(10.59)
l2
l2
Tmax =
q r l1
2 l2
, i Tmax =
q r l1
l2
. ..........................................................(10.60)
Plitke ljuske nastaju translacijom izvodnice u obliku parabole, elipse ili krunice po dvema
voicama koje su takoe u obliku parabole, elipse ili krunice. Mogu se zamisliti kao iseak
288
Sl. 400. Pomeranje i aksijalne sile Nx plitke ljuske optereene sopstvenom teinom
Plitke ljuske se mogu proraunavati samo priblino po teoriji ljuski, ali se danas uspeno
proraunavaju
primenom
numerikih
metoda
(MKE).
Problematinost
egzaktnog
proraunskog tretmana posebno je izraena u aspektu kontrole izboavanja, zbog ega ovde
valja biti oprezan i konzervativan.
Ljuska se armira u smeru glavnih napona zatezanja i mreom koja se postavlja po celoj
povrini. Uz ivice, ljuska se obavezno armira dvostruko.
Konoidne ljuske nastaju translacijom prave izvodnice po dvema voicama, od kojih je prva
prava, a druga je kriva. Kako kriva voica moe biti razliitih oblika, to je i velik broj
mogunosti obrazovanja konoidnih ljuski. Za pokrivanje povrina najpogodnije su one
konoidne ljuske kojima je druga izvodnica mimoilazni pravac (hiperbolini paraboloid, Sl.
401a) ili parabola (konoid, Sl. 401b).
Hiperbolini paraboloid je ljuska negativne Gauss-ove krivine (jedan pravac je konveksan,
drugi konkavan), to je ini deformabilnom i zategnutom u jednom pravcu, ali se oplata
moe formirati od pravih dasaka, to znaajno pojednostavljuje izvoenje (Sl. 402).
289
Moe biti oslonjen na samo dva stuba. Ako stubovi podupiru nie uglove, potrebno je
izmeu stubova projektovati zategu (Sl. 403b). Ako su poduprti vii uglovi, poeljno je
projektovati razupira, kako je pokazano na Sl. 403a.
z = C x y ..................................................................................................(10.61)
Smiue sile u presecima paralelnim s ivicama se odreuju prema:
N xy = Z
( 2 C ) = G ( 2 C ) , za Z = G ,
......................................................(10.62)
N x = N y = 0 , N 1 = N 2 = N xy . ....................................................................(10.63)
Na ivicama ljuske smiue sile moraju preuzeti ivini elementi ili dijafragme.
Hiperbolini paraboloidi su zbog svoje statike i konstrukcijske jednostavnosti, te zbog
vizuelnog efekta, vrlo privlane za primenu. Meutim, valja biti oprezan kad su njihove mane
u pitanju (negativna Gauss-ova krivina ini ove ljuske vrlo osetljivim na promenljiva lokalna i
na koncentrisana optereenja, kao i na promenne oblika usled, na primer, izduenja zatege).
Armiraju se ortogonalnom mreom u jednom ili dva reda, a izmeu njih se postavlja kosa
armatura za prihvat smiuih sila.
Zbog konveksnog oblika, mogu biti racionalne i za blage nagibe, a pri tome minimalno
armirane. Strele atora su uobiajeno u rasponima L/12 do L/8.
Na Sl. 412a prikazan je karakteristian detalj armiranja u poprenom preseku nabora. Ploe
se armiraju glavnom armaturom za prijem savijanja u pravcu raspona sloene ljuske
(takasto prikazana armatura u ivinoj zoni), te poprenom armaturom koja, naelno,
obezbeuje popreni prenos optereenja sa ploa na ivine elemente (ivice). U blizini ivice i
dijafragme ploe se armiraju u dva reda radi prihvatanja negativnih momenata savijanja.
Dodatno, na spoju ploe i dijafragme se postavlja armatura za prijem smiuih sila (Sl.
412b).
293