AGRESIVNOST KOD DJECE

SEMINARSKI RAD IZ PREDSKOLSKE PEDAGOGIJE

UVOD

Mnogi psiholozi i pedagozi koji se bave djecom i mladim, vjerovatno e istaknuti

agresivnost kao najei problem zbog kojeg im se obraaju zabrinuti roditelji i uitelji.
Agresivnim ponaanjem se kod ljudi smatra ono ponaanje koje je uinjeno s namjerom
da se nekom nanese fizika ili verbalna, odnosno psiholoka teta.
O agresivnosti se radi kada postoji namjera i cilj da se nekoga povrijedi na razne
naine. Problem ovog seminarskog rada jeste upravo pitanje, zato i kako dolazi do
agresivnosti kod djece? Predmet seminarskog rada jeste upravo i sama tema, odnosno,
bavit emo se pitanjem agresivnosti kod djece. Cilj ovog rada je saznavanje kako
sprijeiti pojavu agresivnosti kod djece, odnosno kako se boriti protiv iste, nauit emo
neke od metoda sprjeavanja agresivnosti kod djece.

TA JE AGRESIVNO PONAANJE?

O agresivnosti se radi kada postoji namjera da se nekoga povrijedi. Neemo smatrati

agresijom, npr. ako neko dijete nenamjerno stane drugome na nogu, ali emo upanje
kose nazvati agresivnim ponaanjem.
Cilj agresije moe biti i duevno oteivanje te je agresija, npr. ako dijete govori
rune stvari o drugima. Agresivnost moe biti usmjerena prema ljudima, ivotinjama ili
predmetima, pa ak i prema samom sebi. Agresivno je ponaanje ako dijete namjerno
unitava tue stvari.
Razlikujemo agresiju koja je rezultat ljutnje, bijesa i onu koja je usmjerena postizanju
nekog cilja (igrake, privilegije i dr.).
Ako dijete opaa da agresivno ponaanje dovodi do cilja, moe ga koristiti kao
"instrument", npr. da agresijom prema mlaem ili slabijem djetetu postigne materijalnu
korist ili panju druge djece. Psiholozi navode tzv. "relacijsku agresivnost" kao jedan tip
agresivnosti. To je ponaanje kojim se pokuava nakoditi drugima tako da se unitavaju
ili se prijeti unitenjem veza, prijateljstva i prihvaenosti u skupini. Takvom se agresijom
nastoji nekoga izbaciti iz igre i druenja s drugima. Ova se agresivnost ee javlja kod
djevojica, nego kod djeaka. Agresivnost moe biti usmjerena i prema samom sebi; kod
djece moe biti izraena kao npr. upanje kose, jako grizenje noktiju, udaranje glavom o
zid..
Neki su ljudi agresivniji od drugih. Psiholozi smatraju da agresivne osobe imaju nii
prag tolerancije na frustraciju one odgovaraju napadom na manje smetnje i sprjeavanja
u svom naumu, koja dolaze iz okoline. One takoer tee ue kako koiti takvo ponaanje.
ta odreuje koliko e neka osoba biti nasilna? Istraivai su dokazali da se agresivnost
neke osobe gotovo ne mijenja tokom godina. Procjene agresivnosti djeteta koje su dali
njegovi vrnjaci u dobi od osam godina mogu dosta dobro predvidjeti koliko e ta osoba
biti agresivnog i antisocijalnog ponaanja kao tridesetogodinjak! Takva dosljednost
ponaanja govori nam da postoje neki bioloki uzroci, a oni se tumae hormonima,
uroenim temperamentom i mehanizmima dominacije (slini postoje i kod drugih vrsta, a
ne samo kod ovjeka). No, je li nasilnost odreena samo takvim, biolokim i genetskim
uzrocima? Koliko e neka osoba biti sklona agresivnom ponaanju, odreeno je i
genetskim faktorima, ali agresivno se ponaanje i ui djeca koju roditelji tjelesno
kanjavaju ee se tako ponaaju prema drugoj djeci.

Uzroci agresivnog ponaanja

Smatra se da je agresivnost kod djece djelimino bioloko i genetsko nasljee, a dio

agresivnog ponaanja se ui tokom rasta i razvoja. U veem broju agresivnost se javlja
kod djeaka, nego kod djevojica. Najei uzroci agresivnog ponaanja kod djece su:
Obitelj i obiteljska situacija smatraju se jednim od najvanijih uzorka agresije kod
djece. U obiteljima u kojoj se pojavljuje agresivnost najee se stvaraju i postaju
agresivna djeca. Ako se roditelji prema djeci ponaaju agresivno djeca e usvojiti njihovo
ponaanje te e se i oni tako ponaati prema drugima. U veini obitelji roditelji ne
stvaraju saradnju sa svojom djecom te na djetetovo nepoeljno ponaanje reagiraju
negativizmom. Umjesto da sa djetetom razgovaraju o novonastalim problemima djeca
dobivaju kazne ili zabrane bez ikakvog objanjenja. Djeca oblikuju svoje ponaanje
oponaajui odrasle oko sebe te ih imitiraju. Oni ue biti agresivni. U obitelji esto
roditelji zbog svojih prekomjernih obaveza nemaju ni vremena za svoju djecu pa djeca sa
ovakvim ponaanjem upravo agresivnou pokuavaju pridobiti panju majke ili oca.
Nedovoljno panje prueno djetetu jedan je od razloga zato djeca postaju agresivna.
Djeca znaju da e na taj nain privui panju i da e sva panja biti usmjerena na njih to
je i tano. Kada dijete pokae svoju ljutnju ili bijes, te se iskali na drugom najee
postupamo na nain da mu kaemo da prestane jer da to nije poeljno ponaanje, te
uemo u dublji razgovor sa djetetom da bismo ga pokuali shvatiti i shvatiti njegovo
ponaanje i postupke to je potpuno pogreno. U tim trenucima panja bi trebala biti
usmjerena prema rtvi agresivnosti jer je agresivno dijete na ovaj nain i postiglo svoj
eljeni prvenstveni cilj.
Osim obitelji i panje na razvoj agresivnosti uveliko utjee i okolina u kojoj dijete
odrasta. Djeca esto strahuju od neuspjeha i neispunjavanja oekivanog tj. onog to
odrasli i ostali vrnjaci oekuju od njega. Djeca reaguju agresivno kad su frustrirana i kad
ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i elje, kad ih se sprjeava u nekom naumu, zbog
osjeaja nemoi, neuspjeha, tjeskobe, i posebno zbog osjeaja ljutnje i bijesa.
Kanjavanje za loe vladanje u djetetu esto izaziva elje da tu agresivnost vrati prema
drugima ili prema sebi.
Na razvoj agresivnosti velik utjecaj ima dananja tehnologija, televizija, filmovi i
animirani filmovi u kojima se sukobi rjeavaju fizikim nasiljem pa djeca smatraju i ue

da je to prihvatljivo ponaanje. Djeca imitiraju likove iz filmova, video igrica jer ih

smatraju svojim idolima i super herojima.

MOE LI AGRESIVNOST BITI NORMALNO PONAANJE?

Agresivno ponaanje esto se pojavljuje kod djece i moemo ga u odreenoj mjeri

smatrati "normalnim".Kroz sukobe s drugima djeca ue kako se mogu ponaati i koje

ponaanje im omoguava snalaenje s drugom djecom i odraslima. Da bi roditelji mogli

procijeniti je li ponaanje njihovog djeteta agresivno, mogu sebi postaviti ova pitanja:

Nanosi li dijete takvim ponaanjem tetu sebi, drugoj djeci i odraslima?

Ugroava li sebe, drugu djecu ili odrasle?

Unitava li prostor i materijalne stvari?

Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, te ako dijete kod roditelja svojim
ponaanjem izaziva jake negativne emocije kao to je ljutnja, onda se sigurno radi o
agresivnom ponaanju. Nedavno su sastavljene smjernice koje upuuju na vane razlike
izmeu uobiajenog ponaanja djece i ponaanja koje je "zabrinjavajue" agresivno i kod
kojeg roditelji trebaju zatraiti strunu pomo. Prema tim smjernicama "abnormalno"
agresivno ponaanje razlikuje se od "normalnog":

Prema vrsti agresivnosti npr. djeca predkolske i kolske dobi esto se tuku.
Meutim, rijetko se javljaju agresivna ponaanja kao to su muenje ivotinja ili
podmetanje vatre. Takvi oblici agresije smatraju se abnormalnima.

Prema uestalosti, jaini i duini trajanja npr. kod djece do etiri godine mogu
se oekivati esti napadi bijesa, ali ako se javljaju kod starijeg djeteta, oni znae
probleme u emocionalnom razvoju.

Ako znaajno odstupa od onoga to se smatra "normalnim" za djecu te dobi i

spola. Npr. djeaci su agresivniji od djevojica pa se ista koliina agresivnosti kod
djevojica kolske dobi, kao to je ona kod djeaka, moe smatrati abnormalnom.

Ako ometa razliite aspekte razvoja djeteta uspjeh u koli, druenje s

vrnjacima i dr.

Ako tetno utjee na ponaanje ili imovinu drugih.

AGRESIVNOST U RANOM I SREDNJEM DJETINJSTVU

Kako roditelji mogu mijenjati i kanalizirati djeju agresivnost? ta mogu uiniti ako
je dijete agresivno?

Dosljedno pruajte djetetu ljubav i panju dijete e osjeati sigurnost i

povjerenje. Ne kanjavajte dijete uskraivanjem ljubavi i brige ljubav i briga su
osnova zdravog razvoja. I kada ste ljuti, recite djetetu da ga volite, ali da ne
doputajte takvo ponaanje.

Ne kanjavajte dijete tjelesno. Razmislite ta dijete od vas ui ako ga tjelesno

kanjavate ui da je u redu tui druge ako si jai!

Budite sigurni da je vae dijete pod nadzorom roditelji trebaju znati gdje je
dijete, ko su mu prijatelji.

Pokazujte odgovarajue oblike ponaanja svojim ponaanjem najbolje se ui iz

primjera.

Ne dopustite da dijete gleda nasilje u kui djeca trebaju sigurno i toplo

okruenje u kojem nee odrastati u strahu.

Zamolite ukuane da se ne slue vikanjem i povienim tonovima kada ele postii

svoje ciljeve.

Zaustavite agresivno ponaanje im se pojavi. Nemojte podnositi neke oblike

agresije vikanje, psovanje, bacanje i reagovati tek kada dijete "pretjera".

Objasnite djetetu posljedice agresivnog ponaanja.

Razgovarajte s djetetom o nainima rjeavanja problema to se sve moe uiniti

u razliitim situacijama sukoba ili nezadovoljstva.

Razgovarajte o tome kako se osjeala druga osoba agresivna djeca esto loe
tumae osjeaje i namjere drugih. Nije poeljno da pitate "A ta misli, kako se
osjealo dijete koje si udario?" jer zauzvrat moete dobiti "Ba me briga!" ili
slian odgovor. Moete rei, npr. "Drugi djeak sigurno se osjeao ljuto i tuno.
To ga nije samo boljelo nego i uvrijedilo." Razgovarajte o namjerama i eljama
drugog djeteta, npr. zato je gurnulo klupu i na taj nain "izazvalo" vae dijete.
Koje su sve namjere mogle biti uzrok takvog ponaanja? Moda je to bilo
sluajno, moda nije imalo dovoljno mjesta, moda se eljelo igrati.

Pokaite vlastitim primjerom suosjeanje s drugima.

Pohvaljujte i nagraujte svaki oblik dobrog ponaanja prema drugima. Ako se javi
agresivno ponaanje, ukinite povlastice.

Budite sigurni da dijete nema pristup oruju. Uite djecu da je oruje opasno
oruje i rjeavanje problema orujem pokazuje djeci da ono rjeava probleme.

Ne dopustite djetetu da gleda previe nasilja u tvemisijama i filmovima

razgovarajte o nasilju koje je vidjelo, koliko to moe biti tetno i bolno ako je
stvarno.

Uite dijete da izrazi osjeaje, ono smije rei da je ljuto. Razgovarajte o uzrocima
ljutnje i kako se taj problem moe rijeiti.

Uite dijete saradnji kroz igre sudjelovanje u saradnikim igrama i pomaganje

drugima ui dijete kako se moe slagati s drugima.

Potiite prijateljstva. Uite dijete kako moe biti dobar prijatelj, kako e dijeliti
stvari s prijateljima, da saeka na red u igri, kako e potovati pravila igre. Uite
ga da svi imaju pravo prihvatiti ili odbiti njegov poziv na igru i pravila igre koja
ono eli. Uite ga ljubaznosti to je ljubaznije, vea je ansa da e mu neko biti
prijatelj.

Nauite dijete kako e izbjei da postane rtva nasilja da ne smije kriti ako se
drugo dijete ili odrasla osoba prema njemu ponaa nasilno.

Pomozite djetetu da se suprotstavi nasilju uite ga da mirno, ali sigurno

odgovara drugima ako vidi da su nekoga uvrijedili, udarali ili prijetili. Pomozite
da shvati kako je potrebno vie hrabrosti za suprotstavljanje nasilju, nego da se
bude nasilan.

Ako dijete ispoljava izrazitu agresivnost, potraite strunu pomo. Najbolje je da

se u savjetovanje i tretman ukljue i roditelji, jer se mijenjanjem odnosa i
postupaka u obitelji moe bitno utjecati na ispoljavanje agresivnog ponaanja. Za
smanjenje agresivnog ponaanja dokazana je uinkovitost tri oblika tretmana:
programa potkrepljenja, programa za roditelje te kognitivno-bihevioralni pristup
(kod ovog pristupa dijete ui obuzdati impulzivne ili bijesne reakcije).

POREMEAJ OPHOENJA I POREMEAJ S PRKOENJEM

Poremeajem ophoenja naziva se agresivno i antisocijalno ponaanje kod djece i

mladih (agresivno ponaanje, krenje pravila, unitavanje tue imovine) kojima se
povrjeuju temeljna prava drugih i vane drutvene norme i pravila, u skladu dobi.
Ova psihijatrijska dijagnoza postavlja se ako tokom vremena ima sve vie
antisocijalnih postupaka. Blai oblik naziva se poremeaj s prkoenjem i
suprotstavljanjem. Procjene uestalosti ovih poremeaja su razliite. Smatra se da
poremeaj ophoenja ima oko 1 do 9% djece i mladih, a poremeaj s prkoenjem i
suprotstavljanjem oko 2%. Kod ovih poremeaja gotovo uvijek se javljaju i drugi
poremeaji. Tri etvrtine djece s poremeajem ophoenja imaju potekoe odravanja
panje i hiperaktivnost (ADHD). Moda iznenauje, ali se uz ove poremeaje kod
mnogih mladih pojavljuju se i depresija, strahovi, ovisnosti.

ZAKLJUAK

Agresivnou smatramo ponaanje koje je ciljano da nekog ili neto povrijedi.

Agresivnost se kod djece pojavljuje u najranijoj dobi, prije zavrene prve godine ivota.
U toj dobi djeca pokazuju agresivnost izljevima bijesa jer jo nisu kognitivno sposobna
nekome nanijeti tetu. Razlozi njihove agresivnosti su najee tjeskoba i neugoda,
nezadovoljstvo zbog odlaska na spavanje ili elja za panjom. U drugoj i treoj godini
ivota djeca najvie pokazuju agresivnost prilikom odluke oko igraaka. Kasnije se
agresivnost kroz godine smanjuje te djeca rjeavaju meusobno sukobe verbalno
komunikacijom meu sobom.
Djetetu treba pruiti panju i ljubav da se osjea voljeno. Kada se dijete osjea
voljeno osjea sigurnost i povjerene u svoje roditelje. Ljubav i briga su osnova djetetovog
zdravog razvoja i to im nikada ne bi smjeli uskratiti.
Djetetu uvijek moramo biti primjer pravilnog ponaanja svojim ponaanjem jer
dijete najbolje ui iz primjera zato uvijek budite primjer svome djetetu. Sprijeite
agresivno ponaanje im se pojavi na nain da razgovarate sa vlastitim djetetom.
Objasnite djetetu posljedice takvog ponaanja te s njim zajedno naite nain na koji moe
rijeiti svoj problem. Svaki dan pohvalite svoje dijete za odgovarajui i primjeren oblik
ponaanja. Dijete treba svakodnevno uti lijepu rije i pohvalu posebno od svojih
roditelja jer im na taj nain diemo njihovo samopotovanje i samopouzdanje.
Razgovarajte sa djetetom o osjeajima i nauite ga samokontroli i samoregulaciji
vlastitih emocija. Pomozite svojoj djeci da stvaraju nova prijateljstva i razvijaju

socijalizaciju. Neka manje provode vremena za kompjuterom, televizijom i na video

igricama. Nauite ih kako da budu dobri prijatelji, kako da pomau drugima i da naue
dijeliti. I najvanije od svega budite primjer svome djetetu, nauite ga pozitivnim
vrijednostima ivota jer je vae dijete vaa najvea vrijednost.

LITERATURA

ivkovi, . (2006). Agresivnost kod djece. akovo: Tempo,

Mackonochie (2006). Djeiji ispadi bijesa i runo ponaanje. Zagreb: mozaik knjiga,
Haug- Schnabel, Gabriele (1997). Agresivnost u djejem vrtiu: razumijevanje i
svladavanje problema. Zagreb: educa.