Gordan Ravani

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM

OBITELJIMA SREDNJOVJEKOVNOG
DUBROVNIKA
Autor razmatra neke aspekte poloaja i privatnog ivota enske posluge u svakodnevnom ivotu patricijskih obitelji kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Iako izvori iz tog razdoblja relativno turo govore o intimnim odnosima unutar obitelji, autor je
pokuao doi do nekih odgovora na osnovi kaznenih spisa i nekih
oporuka te postojee literature o temi obitelji i poloaju ena u
srednjovjekovnom drutvu.
Kljune rijei: sluge, obitelj, srednji vijek, Dubrovnik

Iako tema ovog priloga nije struktura obitelji, tj. roda u srednjovjekovnom Dubrovniku, nego enska posluga (tzv. famule i
ancillae) u dobrostojeim i vlasteoskim obiteljima, ipak mislim
da na poetku valja izloiti neke injenice vezane uz obiteljsku
/ rodovsku strukturu u srednjovjekovnom Dubrovniku to e
vjerujem pridonijeti boljem razumijevanju teme ovog rada.82
U postojeoj literaturi o ovoj temi istie se da je obitelj bila
osnovom (osnovnom drutvenom jedinicom) srednjovjekovnog

Ovaj rad u poneto drugaijoj formi i pod drugim naslovom objavljen je jo

2003. godine (Izvanbrana ljubav i enska posluga u vlasteoskim obiteljima kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika u Hereditas rerum Croaticarum, ur. Alexander
Buczynski, Milan Kruhek i Stjepan Matkovi (Zagreb: Hrvatski institut za povijest,
2003.), 63-68.). No, ovaj prilog predstavlja njegovu nadopunu i osuvremenjenu verziju rezultata tog istraivanja u poneto drugaijem kontekstu.
82

69

Gordan Ravani

dubrovakoga drutva.83 itav koncept drutvene slojevitosti

srednjovjekovnog Dubrovnika ne moe biti jasno predoen niti
analiziran bez poznavanja i usvajanja ove injenice.
Najei oblik vlasteoske obitelji/roda u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku bila je agnatska sloena obitelj, gdje je i po
nekoliko generacija te obitelji moglo ivjeti pod istim krovom, tj.
u istom kuanstvu. Nadalje, kao i u cijeloj onodobnoj Europi, sva
kuna posluga to je ivjela pod istim krovom drana je dijelom
obitelji i gospodar kue imao je vlast nad njima.
Ovakav koncept proirene obitelji srednji vijek je batino
jo iz antikih vremena. Naime, pojam obitelji i kuanstva (domainstva) uvelike se preplitao u svom funkcionalnom zanaenju predmodernih drutava. Moda ponajbolja poredba jest sadrana u latinskom pojmu familia koji je unutar sebe objedinjavao
podjednako i krvno srodstvo i nasljedno pravo i upravljaku mo
osobe (potestas patris) na elu te drutvene jedinice.84 No, jednako tako valja imati na umu da upravo pojam familia koji danas
najee prevodimo s pojmom obitelj u svojim poecima uope nije obuhvaao takav sadraj. Naprotiv, vrlo dugo u antikim
svijetu pojam familia odnosio se na skupinu slugu uglavnom vezanu uz domainstvo, a tek s iezavanjem antikog koncepta
ropstva u srednjem vijeku taj se pojam poinje koristiti za sve
osobe koje je obuhvaala patria potestas.85

83
Vidi e. g.: Zdenka JANEKOVI RMER, Rod i grad. Dubrovaka obitelj od XIII do XV stoljea (Dubrovnik: Zavod za povjesne znanosti HAZU u
Dubrovniku, 1994.), passim. Jednako tako, ovo odgovara shemama koje u to vrijeme prevladavaju onodobnom Europom. Vidi e. g.: Georges Duby, Il matrimonio
nella societ dellalto medio evo, u: Medioevo maschio. Amore e matriomonio
(Roma-Bari: Laterza & Figli Spa, 2002.), 5-7, passim.
84
O tome detaljnije vidjeti npr: David Herlihy, Medieval Households (Cambridbe
MS London: Harvard University Press, 1985.), 2-4; David Herlihy, Family The
American Historical Review 96/1 (1991.): 1-16; Antti Arjava, Parental Power in
Late Antiquity The Journal of Roman Studies 88 (1998.): 147-165.
85
HERLIHY, Family, 2-3.

70

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

U svakom sluaju, pojam srednjovjekovne obitelji i njene

drutvene funkcije uvelike je bio povezan s konceptom posjeda i
vlasnitva, kako u gospodarskom tako i u upravljakom smislu.
Imajui to na umu, ideja ukljuivanja kune posluge u obitelj vie
se ne ini tako stranom. Naime, cjelokupni koncept dobrostojeih predmodernih obitelji bih se mogao opisati shemom u kojoj su s jedne strane bili gospodari, s druge sluge (servientes).86
Posluga srednjovjekovnih dobrostojeih domainstava ukljuivala je razliite poslove od kune posluge poput spremaica i
kuharica sve do konjiara i ostalih poslova oko stoke i odravanja kue i imanja, a mogli su ukljuivati i gospodarevu osobnu
strau.87
Razmatrajui sluinad u srednjovjekovnim drutvima vano je istaknuti da sve te kune sluge nisu imali jednaku drutvenu pozadinu, tj. nisu potjecali iz istih drutvenih slojeva. Neki
od njih bili su robovi (famuli/servi i ancillae),88 a drugi su bili
jednostavno unajmljene sluge. Iako je njihov status unutar domainstva bio jednak, ipak njihov pravni poloaj bio je razliit.89
Naime, dok su najmljeni sluge imali mogunost slobodnog naputanja gospodara, famuli i ancillae nisu imali tu slobodu. tovie,
ukoliko bi se htjeli, primjerice, eniti nisu to mogli bez izravne

A History of Private Life. Revelations of the Medieval World, ur. Geogres

Duby (Cambridge London: Harvard University Press, 91999.), 64-65.
87
HERLIHY, Medieval Household, passim; A History of Private Life, 65-66.
88
Ropstvo je postojalo u Dubrovniku sve do 1416. godine, a i kasnije je bilo
mogue posjedovati roba ako je taj rob bio namijenjen za rad u kui tj. kao kuna
posluga. Vie o ropstvu na jadranskoj obali vidi: Neven Budak, Pregled literature
i objavljenih izvora o problemu serva i famula u srednjovjekovnim drutvima na
istonom Jadranu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 17. (1984.): 5-34. Vidi i:
Neven Budak, Pravni poloaj serva i famula u komunalnim drutvima na istonom
Jadranu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 19. (1986.): 45-60.
89
Glede poloaja robova u srednjovjekovnom Dubrovniku vidi: Statut grada
Dubrovnika (Dubrovnik: Dravni arhiv Dubrovnik, 2002.), lib. 3, cap. 12, 46, 58;
lib. 4, cap. 79; lib. 6, cap. 42-53.
86

71

Gordan Ravani

privole svog gospodara. No kako bilo, ini se da su ene kao

dio kune posluge bile brojnije vjerojatno jer kuanstvo nudi
vie tzv. enskih poslova, kao to su kuhanje, pranje, ienje,
spremanje kreveta itd.
Mnoge od tih enskih sluavki dolazile su u patricijske obitelji jo kao djeca. Uzrok je tome vrlo esto bila nemogunost
obitelji da prehrani ensko dijete te ga se davalo za slugu u neku
patricijsku ili boljestojeu puansku kuu.90 Budui su dolazile u
vlasteoske kue u tako ranoj dobi, te su djevojice u osnovi bile
preputene milosti i dobrohotnosti lanova obitelji kojoj su sluile. O njihovu ivotu sauvani izvori gotovo da nita ne govore
i tek poneki trag u oporukama i povjesniareva mata mogu
razotkriti neke od moguih obrazaca njihova ivota. Nije nemogue da su neke od njih prije zavretka svog sluenja izmijenile
i nekoliko obitelji, a europski obrasci pokazuju da je enska sluinad starija od 40 godina bila rijetkost u dobrostojeim obiteljima.91
Glavar kue (obitelji) u srednjovjekovnim dobrostojeim
obiteljima u Dubrovniku, kao i drugdje u onovremenoj Europi,
obino je bio najstariji mukarac u obitelji i njegova je uloga
bila slina poloaju rimskog pater familias-a. Kao glava kue,
on je imao svu mo i pravo odluke, kao i pravo kanjavanja svih
lanova kuanstva/obitelji a to je onda ukljuivalo i poslugu.
On je odluivao o svim branim ugovorima svojih ukuana i bez
njegova pristanka nitko od njegovih sinova nije mogao odvojiti
svoju nuklearnu obitelj niti odvojiti dio obiteljske imovine, iako
su sinovi esto imali pravo na to. U takvoj obitelji poloaj keri
bio je jo nezahvalniji. Iako je svaka od njih imala pravo na svoju
dotu/miraz, nerijetko se dogaalo, ako u obitelji nije bilo dosta

90
91

A History of Private Life, 230, 294; Herlihy, Medieval Houslehold, 153-155.

HERLIHY, Medieval Houslehold, 154.

72

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

novca da se podmire mirazi za sve keri, da neke od njih budu

prisiljene zarediti se i postati opatice.
Glede branih ugovora i buduih suprunika vano je naglasiti da je u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku postojala
stanovita dobna razlika izmeu mladoenje i mladenke. Naime,
mladoenja je obino bio bitno stariji od mladenke uobiajena
dob mladenki je bila izmeu 14 i 16 godina ivota, a mladoenjina je dob bila 20 i vie godina.92 Nadalje, takvi brakovi obino
su obiteljski ugovarani znatno prije same enidbe, pa su budui
suprunici vrlo rijetko dobro poznavali jedno drugo u trenutku
sklapanja braka. tovie, nije bila rijetkost da jedno od suprunika (obino je to bio mukarac) ne eli prihvatiti takav brak.
Sluaj Stjepana de Zamagna vrlo lijepo oslikava kako su dubrovake vlasti reagirale u takvim situacijama odbijanja unaprijed ugovorenog braka. Naime, 18. prosinca 1474. dubrovake su
vlasti zatvorile Stjepana jer je odbio oeniti i odvesti kui Franuu
de Bona, iako je taj brak bio ve odavno ugovoren. tovie,
Stjepanova obitelj ve je ranije prihvatila Franuin miraz, a ini se
i potroila ga. Kako bilo, Stjepan je ipak nekako uspio pobjei iz
tamnice. No, tad su dubrovake vlasti zapovjedile Stjepanovu ocu
da mora vratit miraz i povrh toga platiti kaznu u visini Stjepanova
dijela imovine, sve zbog nepotovanja branog ugovora. ini se
da je Stjepanov otac u tom trenutku bio u dugovima i nije mogao
isplatit navedenu kaznu, a to je znailo da e sva imovina i oca i
sina biti konfiscirana sve dok brak ne bude konzumiran. Ovakav
postupak dubrovakih vlasti poluio je eljeni rezultat jer samo
nekoliko dana kasnije Stjepan se vratio u Dubrovnik i nakon tri

92
Razlozi za takvu situaciju bili su brojni: mirazi vlasteoskih obitelji znali su
biti iznimno visoki, a postojala je i institucija uzdarja (tj. uzvratnog poklona) s
mladoenjine strane; osim toga vrlo esto je mladoenja prije stupanja u brak morao
zaraditi odreeni imetak kao dokaz mogunosti uzdravanja obitelji te je za tako
neto naravno trebao odreeno vrijeme, itd. (Janekovi, Rod i grad, 49).

73

Gordan Ravani

dana vlasti su bile informirane da je brak konzumiran per copulam carnalem prout est publica vox et fama.93
Kao to i gore navedeni sluaj nagovjetava, teko je vjerovati da je u takvim brakovima u samom poetku postojala prava
ljubav izmeu suprunika. tovie, ini se da je u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku brak smatran prije svega obiteljskim
poslom iz kojeg obje strane mogu imati koristi u materijalnom
i poslovnom smislu.94 No i u tom (obiteljskom) poslu, jedna od
temeljnih funkcija braka, tj. obitelji, bila je prokreacija.95 Tomu
svjedoi i gore navedeni sluaj Stjepana de Zamagna jer njegov
brak je postao pravovaljan tek nakon copulam carnalem.
Imajui navedeno na umu, takoer je teko vjerovati da su
mladi vlastelini ekali prvu branu no da iskuse tjelesnu ljubav.
Vjerojatnija je pretpostavka da je veina svoju mukost prvi put
potvrdila na neki drugi nain. Naime, srednjovjekovni registri
dubrovakih vlasti svjedoe da je u Dubrovniku slino kao i
u Veneciji postojala gradska etvrt znana Castelleto, gdje je
putnik namjernik ili neki ovjek iz grada mogao pronai ljubav
za novac. Naalost, izvori koje bi se moglo uporabiti za istraivanja o prostituciji u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku nisu
ba esti, a i oni koji su sauvani ne govore puno o dubrovakim
nonim damama, tj. o njihovu poslu.96
S druge strane, iako je u Dubrovniku postojala ovakva etvrt crvenih svjetiljki, ini se da dubrovaki mladi vlastelini

Acta consilii rogatorum, 3, vol. 22, fol. 158-160 (Dravni arhiv u

Dubrovniku). Na ovom mjestu najljepe se zahvaljujem kolegici Zrinki Nikoli
koja me je uputila na ovaj sluaj. Vidi: Rejection of Marriages in Late Medieval
Dubrovnik (Odbijanje brakova u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku). Otium,
7-8 (1999.-2000.): 87-93.
94
JANEKOVI, Rod i grad, 64.
95
HERLIHY, Medieval Household, 142.
96
O ovome vidi vie u: Gordan Ravani, Prilog poznavanju prostitucije
u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku Radovi Zavoda za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 31. (1998.): 123-130.
93

74

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

ipak nisu pronalazili svoje prve ljubavi u toj etvrti, nego da su

prva iskustva na tom planu skupljali upravo u obiteljima gdje su
odrastali.97 Naime, izvori svjedoe da su mnogi od dubrovakih
vlastelina imali stalne ili povremene ljubavnice, tj. konkubine,
koje su dolazile najee iz sloja enske posluge u tom kuanstvu. Izvori koji otkrivaju takvo stanje ponajee su oporuke, u
kojima se vrlo esto mogu nai podaci o tome kako je pojedini
vlastelin ostavio razliite stvari ili novac svojoj nezakonitoj djeci, a jednako tako i njihovim majkama (tj. svojim sluavkama/
konkubinama).98 Iako su takvi preljubi u osnovi bili moralno osuivani, ini se da su u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku oni
bili neka vrst javne tajne. Naime, ta nezakonita djeca filii naturales ili bastardi kako ih nazivaju izvori vrlo su esto nosila
prezimena svojih otaca.99 Stoga se vrlo lako moglo zakljuiti ija
su oni djeca.
Nadalje, gradski je statut doputao da otac oporuno zbrine
svoju nezakonitu djecu.100 Stoga se, itajui oporuke iz ovog razdoblja, relativno lako moe utvrditi koji su vlastelini oporuno
darivali svoju nezakonitu djecu. Tako na primjer, vlastelin Tripe
de Georgiis 1348. oporuno je ostavio svom nezakonitom sinu
Pavlu 300 perpera, a godine 1425. Lampre de Sorgo ostavio je
svojim nezakonitim sinovima Vitku i Simku 1000 perpera.101

Za europske primjere vidjeti npr.: A History of Private Life, 294-295.

Duanka DINI-KNEEVI, Poloaj ena u Dubrovniku u XIII i XIV veku
(Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1974.), 138; Janekovi, Rod i grad, 48.
99
E. g. U jednom sluaju zabiljeenom u kaznemim spisima grada Dubrovnika
u 14. stoljeu navedena su imena dvojice svjedoka jedne tue koja se zbila u jednoj krmi. Ti svjedoci zvali su se Iaxa de Gondola i Ifchus de Seracha. Iako su
obojica nosila vlasteoska prezimena nisu bili dubrovaki vlastelini nego vjerojatno
nezakonita djeca dubrovake vlastele. (Lamenta de intus et de foris, 53, vol. 1, fol.
156). Nadalje, ak i slavni Marin Dri odvjetak je neplemenite linije dubrovakog
vlasteoskog roda Dersa.
100
Statut grada Dubrovnika, lib. 4. cap. 71.
101
Ovi primjeri preuzeti su iz: Dini-Kneevi, Poloaj ene, 109.
97
98

75

Gordan Ravani

Slino sinovima i nezakonite keri mogle su se nadati da e ih

njihovi plemeniti oevi oporuno obdariti pristojnim mirazom.102
Zanimljivo je primijetiti da su neka povijesno-demografsko-statistika istraivanja pokazala da je u Dubrovniku izmeu trinaestog i petnaestog stoljea bilo 94 nezakonita djeteta u
33 dubrovaka vlasteoska roda.103 Ipak, valja imati na umu da
je ovaj broj vrlo vjerojatno bio i znatno vei jer mnogu od takve
nezakonite djece oevi nisu htjeli priznati.
Jednako tako ini se da je tijekom 15. stoljea broj takve nezakonite i neeljene djece postao svojevrstan problem za itavu zajednicu. Mogue je i da je u tom razdoblju porastao i broj
edomorstava,104 pa su dubrovake vlasti 1432. odluile osnovati
javno nahodite (Ospedale della misericordia), slino onima koji
su ve postojali u nekim talijanskim gradovima. Pri tome, valja
napomenuti da je i prije 1432. godine u Dubrovniku postojala
jedna slina institucija.105 Naime, godine 1290. opatice samostana Sv. Klare organizirale su nahodite da bi pomogle enama
koje nisu mogle uzdravat svoju djecu.
O odnosu izmeu vlastelina i enske posluge moe se naalost
vrlo malo rei jer izvori vema o tome ute. Ipak, kazneni spisi
kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika otkrivaju neke podatke,106
koji otvaraju mogunost spekulacije. Naime, u kaznenim spisima
JANEKOVI, Rod i grad, 117.
Stjepan KRIVOI, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene
u prolosti (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
1990.), 79.
104
Ovo je samo pretpostavka jer za tonu procjenu edomorstava valjalo bi
temeljito prouiti kaznene spise Dubrovake Republike u razdoblju od 1390-ih
do 1430-ih godina.
105
Prema informacijama do kojih sam mogao doi iz literature, Firenca je
bila prvi grad koji je osnovao takvu instituciju u razdoblju 1419. 1424.
106
Arhivske serije Dravnog arhiva u Dubrovniku u kojima se mogu
nai zabiljeke sudskih kaznenih procesa jesu: Libri de maleficiis 50-1 (LM),
Lamenta de intus 51 (LI), Lamenta de foris 52 (LF), and Lamenta de intus et
de foris 53 (LIF).
102
103

76

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

iz godine 1436. sauvana je biljeka o sluaju pokuaja silovanja u noi 7. listopada, prilikom vraanja iz krme, u kojoj je
kupila vina za kunu upotrebu, famula Katarina bila je napadnuta od dvojice mladih vlastelina ser Antonija de Prodanello i ser
Marina Dobre de Buchia, koji su je pokuali silovati. Zanimljivo
u ovom sluaju jest injenica da se sve to dogodilo na ulicama
Dubrovnika, te da su itav sluaj vidjeli brojni svjedoci. Iako su
se vlastelini na sudu pokuali opravdati, govorei da je Katarina
njih prethodno zadirkivala i da je ona sama eljela imati odnos
s njima, sudac nije imao razumijevanja za njihove prie jer su
svjedoci potvrdili Katarininu optubu. Na kraju oba su vlastelina
osuena su na tromjeseni zatvor.107
S druge strane, koliko je meni poznato, u Dubrovniku u ovom
razdoblju ne postoji zabiljeen kazneni postupak protiv seksualnog napastovanja unutar obitelji/kuanstva, kakvi se mogu nai u
onodobnoj Veneciji i drugdje u Europi.108 Ipak, takva mogunost
ne smije se iskljuiti, jer enska sluinad bez ikakvih svjedoka
teko da je imala bilo kakvu ansu dobiti parnicu protiv uglednog
vlastelina. Ova pretpostavka moe bar djelomino bit potkrijepljena jednim kaznenim postupkom koji svjedoi o nasilju unutar
obitelji. Naime, godine 1319. vladika Ana de Gondola dobila je
parnicu u kojoj je traila rastavu od svog mua propter ipsius
perversam condictionem et nequiciam et propter magnum malum
quod ei indebite facit.109 S druge strane, valja napomenuti da kazneni spisi srednjovjekovnog Dubrovnika biljee relativno velik
broj seksualnog nasilja puana nad enskom poslugom.110
Glavnina podataka to otkrivaju poneto o vlasteoskim preljubima sa enskom poslugom dolazi, kao to sam ve naveo, iz
LM, 50-1, vol. 7, fol. 184-187.
Za takve primjere iz Venecije vidi e. g.: Guido RUGGIERO, Boundaries
of Eros. Sex Crime and Sexuality in Renaissance Venice (New York-Oxford:
Oxford University Press, 1989.), 107-108; A History of Private Life, 294.
109
Diversa de nototaria, 26, vol. 3, fol. 114 (Dravni arhiv u Dubrovniku).
110
E.g. LI, 51, vol. 1, fol. 146, 166, 203, 205; LI, 51, vol. 2, fol. 177.
107
108

77

Gordan Ravani

oporuka tih preljubnika. S druge strane, te oporuke najee ne

govore nita o prirodi takvih preljubnikih odnosa (avantura), ali
se u njima mogu nai podaci o posljedicama, tj. djeci proizaloj iz takvih odnosa. Stoga se moe samo pretpostavljati kako su
takve avanture poinjale i kako su se razvijale.
No, povremeno se mogu nai relevantni podaci i u nekim
drugim arhivskim serijama kao to su notarske knjige, tj. ugovori sauvani u njima. Tako je, na primjer, ostao sauvan jedan
ugovor iz kojeg se jasno vidi da je ser Mihajlo de Bodaccia darovao svojoj ljubavnici (amica) Radost jednu kuu,111 iz ega se
s prilinom sigurnou moe tvrditi da je veza izmeu njih dvoje
nadilazila razinu prijateljstva (ukoliko je tako neto uope moglo postojati izmeu njih dvoje s obzirom na bitan drutveni jaz
u njihovom podrijetlu). U drugim slinim sluajevima najee
se dogaalo da bi vlastelin preljubnik s vremenom naao svojoj
ljubavnici prikladnog enika.112
Razlozi zato ti vlastelini preljubnici nisu u konanici brakom okrunili svoje avanture, iako su neki od njih imali dugotrajne preljubnike veze, u osnovi su prilino jednostavni i lako
objanjivi. Naime, iako su crkveni kanoni doputali brak izmeu
plemenitih i ne-plemenitih, tj. puana, civilni zakoni kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika striktno su zabranjivali takve brakove.
Samo su endogamni brakovi (u stalekom smislu) bili doputeni.
Iako je ve u 14. stoljeu vlastela pokuavala na razne naine
zabraniti meu-staleke brakove, tek je u 15. stoljeu donijeta
izriita zabrana takvih branih veza. Oni koji bi se ogluili na tu
zabranu te se odluili oeniti s nekom puankom automatski bi
gubili sva vlasteoska prava i privilegije.113

DINI-KNEEVI, Poloaj ene, 139.

JANEKOVI, Rod i grad, 71.
113
Godine 1464. ovaj zakon je neto ublaen vlastelinima, koji bi se oenili s puankom, ipak je bilo doputeno obavljati neke nie opinske dunosti,
ali njihova djeca nisu smatrana vlastelinima.
111

112

78

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

Na kraju se moe zakljuiti da je upravo realnost ivota u takvu drutvu sa svojevrsnim dvostrukim moralom otvarala nekim
od kasnosrednjovjekovnih dubrovakih vlastelina mogunost
stvaranja svojevrsnog modus vivendi-ja. S druge strane, sluavke koje su bile uvuene u takvu vrst nezakonite veze mogle su
se samo nadati da e uspjeti zadovoljiti svoje gospodare te da
e ta veza to dulje potrajati jer im je to osiguravalo neku vrst
sigurnosti unutar kuanstva. Jednako tako, mogle su se nadati i
tome da e nakon svretka takva odnosa njihovi gospodari biti
dovoljno dobrohotni te da e im pronai prikladnog enika njihova drutvenog poloaja. Ipak, moda ne treba u potpunosti tako
strogo suditi mukarce i dobrostojee obitelji, jer upitno je kako
bi izgledao ivot tih slukinjica da nisu u ranoj dobi zavrile u
tim obiteljima nego na ulicama srednjovjekovnog Grada.

79

Gordan Ravani

Summary
Gordan Ravani
FEMALE SERVANTS IN WEALTHY FAMILIES IN
MEDIEVAL DUBROVNIK
Although the topic of this article is not family structure but
female servants in wealthy families, it is necessary to note some
facts about family and household structure in medieval Dubrovnik.
The head of a house/family was usually the oldest man in the family and his role was that of the pater familias. As the head of the
house he had all the power of decision and punishment among the
members of the household. Thus, he was deciding about marriage
arrangements for his children and other members of the family,
and without his consent none of his sons could separate his nuclear family or part of the family property, though they might have
rights to some part of it. Daughters were in even worse position
mostly their dowry was the all they could claim, and if there was
not enough money to provide dowries for all the daughters some
of them usually had to go to a monastery and became nuns.
Household servants who were under the power of pater familiasdid not have the same social background some of them were
slaves (famuli/serviand ancillae) and the others were hired servants.
Although their actual position in the family was that of the equal
treatment, their legal rights were much different. Moreover, it seems
that female servants were predominant in a patrician household in
late medieval Dubrovnik probably because a house offered more
female jobs (cocking, washing, cleaning, laying beds etc.). Many
of these female servants came to patrician families in their early
age, probably because their own families could not support them.
As such young age they were basically left to the kindness and authority of the members of the family where they served.
80

ENSKA POSLUGA U DOBROSTOJEIM OBITELJIMA...

Concerning the marriage arrangements and the spouses, it is

important to stress that in late medieval Dubrovnik existed considerable discrepancy between the age of groom and his bride.
Namely, a groom was usually much older than a bride. Moreover,
these marriages usually were arranged long before the actual
wedding, so the spouses hardly knew each other and there were
cases in which one of the spouses did not want to marry the other.
In such a bond there is little space to believe that at the beginning
of such a marriage existed love or affection between spouses.
Moreover, it seems that the late medieval Dubrovnik patricians
mostly saw marriage as a kind of family business in which both sides could profit gaining business connections and material funds.
Bearing these facts in mind, it is not likely that all the young
male patricians waited for their first wedding night to experience
carnal love for the first time but most of them had to gain their
virility in some other way. The city records witness that in late
medieval Dubrovnik existed, similarly to Venice, a specialised
quarter called Castelleto where a potential customer could find
prostitutes and love for a night or hour. Unfortunately the sources
regarding the prostitution and visiting frequency of these ladies
of the night are less than brief.However, it seems that the most
of these young patricians did not find their first love in this quarter
(i.e. red light district of medieval Dubrovnik) but directly within
the family where they had been brought up. Namely, the sources
witness that many of patricians had permanent or temporarily lovers or concubines who were primarily the female servants in
their households. Primary sources that reveal this fact are testaments, in which one can often find data about various bequests
to illegitimate children of these noblemen, and often also to their
mothers (i.e. servants/concubines). It seems that although such
bonds were morally condemned, they were a kind of public secret in late medieval Dubrovnik because such illegitimate children (filiinaturalesor bastardi as sources call them) sometimes
had patrician surnames. Thus, everyone knew whose children
81

Gordan Ravani

they were. Some statistic researches showed that in the period

between the thirteenth and the fifteenth centuries were 94 illegitimate children among 33 family clans of Dubrovnik. However,
this number must have been even higher because the most of these children were not recognized
The extent data that can be revealed concerning these relationships between male patricians and female servants comes mainly, as it was mentioned already before, from testaments of these
fornicators. On the other hand, these testaments mainly do not say
anything about the actual nature of this kind of relationship (affair)
but one can find in them various information about the consequences (i.e. children). Therefore, one can only guess how and when
such an affair started and how it was developing. Occasionally
some information can be found also in other archival documents
such as contracts or similar. The reasons why those patricians who
actually had an affair with non-noble women did not marry them
instead of living in sin is quite simple although the Church
canons permitted marriage between noblemen and non-nobles/
commoners, the civil law of late medieval Dubrovnik strictly prohibited such a bond.
Therefore, the possibility of living in a society of doublesided morality gave to some of late medieval Dubrovnik male
patricians a modus vivendi. On the other hand, these female servants who got involved in such a illegitimate bond could only
hope that they will satisfy their masters and that this relationship
will give them a kind of secure position within the family or that
their master will be kind enough to marry them suitably later.
Keywords: servants, family, middle ages, Dubrovnik

82