Mirja Jarak

POVIJEST STAROTNSE.I.NSKIHZAJEDNICA NA TLU

KONTINENTALNE HRVATSKE
"
Kao Sto je i u naslovu istaknuto, tema ovog
uvodnogtekstajest povijestantidkihkr5ianskihzajednica ^
na jednom geografski ogranidenupodrudju, na tlu
Hrvatske.Obje sintagme- starokr5ianska
kontinentalne
zajednicai kontinentalna Hrvatska - valja .potanko
odrediti u uvodnim napomenama,kako bi se iz tih
cjelinaocrtaoi osnovniokvir istraZivanja.
znadenjskih
StarokrSianske
zajednicena prvomemjestuodgovarajuizvomomupojmuCrkve.l S njima sezatimvezuju
nzhlitaetidkai teolo5kaznalanja.zU odnosuna cjelinu
antidkogadru5tvaza te zajednicevrijede ista nadela
oblikovanjakao i za profanezajednice.Ta namje razina
znadenjanajvaZnijajer otvara mnoga povijesnapitanja
povezana s ostvarivanjempojedinih hijerarhijskih
stupnjeva.Starokr5Canske
zajedniceimale su sloZenu
hijerarhijskustrukturu,koja sepostupnorazvijala,takoda
nam podaci o pojedinim sluZbamailustriraju stupanj
organizacijskog
oblikovanjaodredenihzajednica.U ovom
kontekstuu literaturi se destocitira poznati podatak o
organizacijskom
oblikovanjurimske opiine u-sredini3.
st.,koji donosiEuzebijeu svojojCrkvenojpovijesti.3Dok
je rimskazajednicaveisredinom3. st. bila organizacijski
potpunooblikovana,na podrudjukontinentalne
Hrvatske
moZemoza to dobapretpostavititek podetkeformiranja
prvih kr$Canskihzajednica.No, kako Cemopokazatiu
ne vrijedi samoza sjevernu
daljemtekstu,ovo zapal,anje
Hrvatsku,negoi za gotovosvesusjedne
krajeve.
Hijerarhijski stupnjevane
sluZbeunutarkr5Canskih
zajednicaodgovarajusvjetovnojhij erarhijskoj lj estvici
duZnostii predstavljajusvojevrstankr5danskicursas
honorum.aU literarnimizvorima i epigrafskommaterijalu
bo[iesu zastupljenivi5i stupnjevicrkvenehijerarhije.U
zapisimas crkvenihkoncila spominjuse gotovoiskljudivo biskupi.Sveienicii tlakoni koji su pratedisvoje
biskupe bili nazodni na vaZnijim crkvenim saborima,
spominjuse samousputi to bez posebnogimenovanja
pojedinaca.s
Imenovani su samo kad predstavljaju
posebnovaZneosobe,patakoditamo:"...Pancratius
presbyter & Hilarius diaconussedis apostolicaelegati.../...
sveienik Pankracije i dakon Hilarije, papinski poslanici...".oI na drugomemjestuu vezi osudearijanskih
biskupa:"..,Palladius& Secundianus
episcopiAriani, cum
Attalo quodam p r esbytero,damnantur.,.
I ...arijanski biskupi Paladije i Sekundijanosuctujuse zajednos nekim
Atalom, sveienikorn.'q Zanimliiv je i primjer ttakona

Felixa: "Cum Liberius EpiscopusRomanusprojectus

fuisset in exilium,ei substitutusest Felix Diaconus./Kad
je rimski biskupLiberije otjeran u progonstvo,zamijenio
gaje ilakonFeliks.'8
Natpisikoji nemajutako ekskluzivankarakterkao
koncilskizapisii koji donosepodatkei o obidnimvjernicima pripadnicimastarokr5ianskihopCina,dineizvoreza
tzv. nii,ecrkvenesluZbenike.Najbrojniji su natpisilektora, a rjetti akolita, egzorcistai ostijarija.eViSi crkveni
I SadrZaitog pdma prenosinamcrkveni pisacs kraja 2. i s podetka
3. st., Klement Aleksandrijski, koji pod pojmom Crkve misli
zajednicuizabranih,a ne mjestookupljanja(Clem.Alex. Strom.Yll,
V). Jedanod najveiih autoritetastarokr5Canske
arheologije,F. W.
Deichmann,u svomeshvaCanju
razvojakr36anskearhitekturepolazi
i od navedenogaKlementovaodreclenja,Klementovpojam Crkve
deichmannpromatra u. kontekstu "diste" religije, odnosno u
kontekstuprvotnogasvjetonazorskogstavastarokr5Canskih
zajednica kojem su bile stranekasnije materijalistidkeoznakeCrkve i
koji svojim idejnim sklopom nije dopultao razvoj krSdanske
poimanju
1983,68-88). U starokr5Canskom
arhitekture(DEIcHMANN
Crkve posebnuvaZnostima dakle ideja zajedni5tva,ideja zajednice
vjemikakoja predstavljaCrkvu par exelknce.
2 Opdenitoodredenakao dobro(bonum)- premaetidkomprincipu
opdadobrobit ima prednostpred privatnim interesima,kako su to
izra/avali ved apostolski oci - zajednicaje kljudni pojam za
razumijevanjestare Crkve, gdje samorazumljivovrijedi prvenstvo
dobre zajednicenad individualnimpostojanjem,nad pojedincem.
Dalju raSdlambubrojnih etidkih i teolo5kihpitanja daje PopKEs
1976.col.1100-1145.
3 Euseb.Hist.ec,c\.
, 6, 43, ll.
4 Mozaidkinatpisna podu atvilejske bazilike u kojem se spominje
Teodorovoodrastanjepredstavlja,kakoje to interpretiraoR. BratoZ,
lijep primjer neizravnogaupuCivanjana krlCanskuljestvicu dasti.
Kao primjerizravnogspominjanja hij erarhijski stupnjevaneljestvice
duZnostinavodimonatpis biskupa Flavija Latina, CIL V 4846; u
natpisuje obrnutim redom navedenonekoliko stupnjeva5to ih je
FlavijeLatin postigaoza tivota: bio je egzorcist,prezbiteri biskup.
5 Isp. primjericeu Mansijevojzbirci crkvenihkoncila:MaNsr,1759,
Tom III, 126C,294 C.
6 MlNsr, 1759,Tom lll,233 D.
7 Mensr, 1759,Tom In, 599-600.
8 MeNsr,1759,Tom III, 289E.
9Isp. Keuru,^.Nn1917,264-n1.

PRAvDE
Oo Nepos:eorvocSuxce oo SuNce,

sluZbenici dobro su predstavljeni u epigrafskom

materljalu.lo
Ista hijerarhijska struktura obiljeZava i starokrbianske zajednice na tlu sjeverne Hrvatske u doba
njihova potpuna razvitka, tj. nakon Dioklecijanova
progona kr5iana. Iako iz doba progona pa dak i iz druge
polovice 3. stoljeia raspolaZemos nekim imenima koja
svjedode o postojanju organizacijski oblikovanih zajednica s biskupima na delu, ti su podaci nedovoljni za
poimanje cj elovite strukture prvih kr5ianskih zajednica.
Premda se isti zakljudak o nemoguinosti stvaranja
cjelovite slike o kr56anskimzajednicamamoZeprotegnuti i
na doba nakon progona (ponovo zbog vrlo manjkavih i
fragmentarnihpodataka),ipak se za to kasnije doba moZe
sa sigurno5dutvrditi da su u zajednicama koje su u
izvorima posvjedodene kao biskupije, postojale sve
potrebnesluZbeza uspje5nodjelovanjetih zajednica.
Kao Sto smo u prethodnim razmi5ljanjima o
hijerarhij skoj strukturi staroki5ianskih zajednica mogli
povudi paralelu izmedu opdega razvoja i razvoja na tlu
dana5njeHrvatske, tako i u sljede6im razmi5ljanjima o
vjernidkoj masi koja je dinila jezgru kasnoantidkih
kr5ianskih zajednica,moZemo ukazati na slidne paralele.
Kao $to se opienito malo zna o obidnim vjernicima, tako
se o njima malo zna i kad je rijed o zajednicama koje su
postojale na podrudju dana5nje sjeverne Hrvatske. O
karakteru spoznaja o tzv. pudkom supstratu, koje
posreduju literarni izvori, svjedode neka mjesta iz
mudenidkih akata. Cijele zajedniceponekad se neodredeno
spominju u pasijamakr5ianskih mudenika, kada se Zeli
nagovijestitivelidina pojedinih opiina. Tako se u vrlo rano
nastaloj Pasiji sv. Ciprijana, koja ima veliku vrijednost
kao historijski izvor spominje mno5tvo vjernika: "Posr
hanc vero sententiam turbafratrum dicebat: Et nos cum
ipso decollernur./Poslijeove osude mnoitvo brate govoia.ie:Neka i nama s njim odrube glave."rr U Pasiji sv.
Justina, filozofa, spominje se neodredeni broj kr5iana
koji pokapaju mrtva tijela mudenika: "Post haec quidam
fideles clam illorurn corpora sustulerunt,& in loco idoneo
illa condiderunt...lNakon toga neki vjerni kradom su
odnijeli njihova tijela i sahranili ih na prikladnom
mjestu...".t2U Pasiji sv. Florijana, koja se moZe ubrojiti
medu autentidneantidke izvore, spominje se zaokruZeni
'Er conprehensisunt sanctorum
broj od40 "svetih" ljudi:
nurneroquadraginta, qui diutissimeconcertanteset multis
suppliciis cruciati missi sunt in carcerem./I uhva1eni su
sveti ljudi, njih 40 na broju, koji su vrlo dugo odolijevajuii napastima i trpedi rnnoge muke, bili baieni u
tamnicu."l3Na drugom mjestu u istom izvoru ti su sveci
oznadenikao confessores.r4MoZemo pretpostaviti da je
tih 40 kr5iana dinilo jezgru zajednice u Lauriaku
(Lauriacum).Ovaj brojdani podatak iz Pasije sv. Florijana
utolikoje dragocjeniji Sto se sasvim nezavisnim putem
dokazala njegova todnost i pouzdanost. Pokazalo se da
broj od 40 svetaca izral,ava historijsku zbilju. U
arheolo5kim istraZivanjima crkve Sv. Lovre u Lorchu
pronaden je relikvijar s kostima koje su pripadale
pribliZno tolikom broju ljudi.15 Tako je nalaz relikvija

18

lorbkih mudenika potvrdio autentidnostnavoda legende.

Treba ipak napomenuti da takvi zaokruZeni brojevi koji se
javljaju u legendama obidno nisu pouzdani i najde5ie
imaju simbolidko znalenje. Mnogo je de5ie neodredeno
spominjanjevelikoga broja vjernika.
Navedene karakteristike izvord o mudenicima
nalazimoi u legendamao naSim,panonskim mudenicima.
I u tim legendamasejavljaju okvirni spomeni kr5ianskih
zEednica, koje moZemo usporediti s prije navedenim
mjestima iz nekih vrlo slavnih pasija. Podaci iz pasija
panonskih mudenika dopu5taju nam uglavnom samo
zakljudak o postojanjukriianskih opiina na pryelazuiz3.
u 4. stoljeie. Koliko se na temelju drugih literarnih izvora
koji se odnose na doba razvijenih kr5ianskih zajednica
moZe tematiziratitzv. pudki supstrat, ostaje otvorenim
pitanjem.
Na tlu kontinentalne Hrvatske prostirale su se u
kasnoj antici, od Dioklecijanova doba dalje, tri
teritorijalno-administrativne cjeline: P annonia Savia,
Pannonia Secunda i Dalmatia. Te nazive daie Notitia
Dignitatum. Laterculus Veronensis naziva na5e dvde
panonskeprovincije Savensisi Inferior.l6 To su, medutim, nebitne terminolo5ke razlike, koje i inade karaktenziraju izv ore za administrativnupodjelu Carstva.
Dalrnatiaje obuhvaiala samo jedan manji dio
kontinentalnoga podrudja, ustvari prelazno podrudje
izmedu Panonije i Jadranskog mora. Taj prelazni dio
hrvatskog teritorija nije nam zanimljiv u ovom radu jer
literarni izvori ne daju nikakve podatke o postojanju
ranokr3ianskih opdina na tom prostoru. Naprotiv, o
dvjema panonskim provincijama postoji bogata izvorna
grada, koja je narazliEite nadine tematiziranau crkvenopovijesnoj i arheolo5koj literaturi. r7 Zanimliivo je da ta
izvorna grada ponekad daje dragocjene podatke o
svjetovnoj sferi, upravo o spomenutim teritorijalnoadministrativnim cjelinama.ls To nije samo obiljeZje
literarnih izvoraza crkvenu povijest panonskihprovincija,
nego je opia crta antidkih crkvenih izvora, posebice
koncilskih zapisa koji pokazuju pripadnost gradova
(biskupija) pojedinim provincijama.re Tako se i kod
obrade svjetovnih pitanja pokazuje posebnavrijednost
izv ord za crkvenu povij est.
Literarni izvori daju podatke za detiri starokr5ianske zajednicena tlu sjeverneHrvatske. Dvije su se
nalazileu granicamaPanonijeSavije: Sisciai lovia, a dvije
u granicamaPanonije Sekunde: Mursai Cibalae. Crkveni
lo KnurueNx1917,244-264.

1l Atta Procon.S. Cypriani, Y.

12Arto S. Justini,Y.
l3 Passio
S.Floriani,2.
14 PassioS.Ftariani, 10.
15 Ecruenr 1982,375-385.
16Isp. Jonns1964,Vol.lll, AppendixIII, 381-391.
17 Pregledliteraturekoja se bavi antidkim crkvenim izvorima isp.
kod Jnnex 1991.109-127.
18O tomeie detaljnijebiti govorau daljemtekstu.
19JoNes1964.381.

POVUEST STARoKRSCANSKIHZAJEDNICA NA TLU KoNTINENTALNE HRVATSKE

centarkojemu su pripadale obje Panonije, pa u skladu s

tim i navedenigradovi, bio je Sirmium.Kao crkveni centar
jednog Sireg prostora, Sirmium se polako, tokom 4.
stoljeia, uzdizao do nadbiskupijskog ranga. O uzdizanju
sirmijske biskupije do nadbiskupijske dasti zakljuduje se
iz saduvanihnaslova sirmijskih biskupa.20Nema, dakle,
nekog izravnog antidkog svjedodanstvakoje bi eksplicitno
navodilo vrij eme uspostavljanja sirmij ske nadbiskupije.
Isto vrijedi i za u_spostavljanja
susjednihnadbiskupija:
Akvileje i Salone.zrOvdje je bitno naglasitida se podru-ja
crkvenih gkruga, nadbiskupija, u kasnoj antici podudaraju
s podrudjima civilnih administrativnih cjelina. Tako ditamo
u Jonesa: "Theprovince ofthe ecclesiasticalorganisation
was in origin the administrative province of the empire,
and the ecclesiasticalmetropoliswas its secular capitAl."z2
Iako se u citatu spominju provincije, podrazumijevase isti
odnos i izmedu veiih svjetovnih i crkvenih
teritorijalno-administrativnihpodrudja.To bi znadiloda su
sirmijskoj nadbiskupiji bile podvrgnute i Crkve u obje
madarskePanonije (o kojima literarni izvori ne pruZaju
gotovo nikakve podatke), biskupije u oba Norika i u
Dalmaciji. Razvoj je, medutim, bio pone5to drugadiji, pa
se u jednoj od provincija, u Dalmacrji, razvlla samostalna
crkvena organizacija s vlastitom metropolijom, a za
crkvenu pripadnostoba Norika nemamo pouzdanevijesti.
S uspostavomnadbiskupija u Akvileji i Sirmiju, noridko
podrudjese na5loizmedu tih centara,paje moglo pripadati
i jednoj i {1ugoj metropoliji. MoZe se ipak pretpostaviri,
po analogiji sa svjetovnom upravom, da je Norik u drugoj
polovici4. st. potpadaopod sirmijsku nadbiskupiju.U 5.
st. s opadanjemznadenjaSirmija i s iastuiom ulogom
Akvileje, Norik ulazi u sferu akvilejske nadbiskupije.23
Jednaprovincija panonskedijecezeimala je, daklq
samostalancrkveno-organizacijski razvoj, dok su druge
provincije potpadalepod sirmdsku nadbiskupiju. Ako ie
upitamo za5to primjerice Panonija Savija nije postala
nezavisnimnadbiskupijskim podrudjem, onda odgovore
moZemodjelomice naii u malom broju gradova koji su se
nalazili na podrudju te provincije (u literarnim izvorima
pouzdanoje zabiljelena samo siscijska biskupija, dok je
ona u Joviji vi5e hipotetidkoga karaktera), a djelomice-u
opiim nepovoljnim okolnostima (barbarskoj opasnosti)
koje su negativno utjecale na razvoj panonskogapodrudja
u 5. i 6. stoljeiu. Ovo opaZanjedobiva na neki nadin
utemeljenjei u dinjenici da se dalmatinskacrkvena metropolija razvija tek na podetku5. st.,24dakle u vrijeme kad i
samasirmijska metropolija stagnirai kad se slidan razvoj
nije mogao dogoditi u Panoniji Saviji.
Izprethodnogizlaganjanedvojbenoproizlazitijesna
povezanostPanonijeSavije i PanondeSekunde.Rijed je o
jedinstvenomegeogpfskom, adminisffativnom,jezidnom i
kulturnom podrudju. Stoga izlaganje o starokr5ianskim
op6inamana tlu sjeverne ,Hrvatske moramo povezati s
izlaganjem opzvoju kr5ianske organizacdeu metropoliji
kojoj je gravitirao ditav na5 prostor. Pojava mudenila u
antidtim gradovima hrvatske Panonije razumljivija je
ukoliko nam je poznat tijek progona u Sirmiju. Iito tako,
kasnije djelovanje arijanskog biskupa iz Murse, razum-

ljivo je samou okviru poznavanjaopieg razvojatehereze.

Stoga ie se u ovom radu povijest starokr5ianskih zajednica sjeverneHrvatske pojaviti kao jedan segment,kao
jedan neodvojivi dio starokr5ianskepovijesti Panonije.
U pisanju "povijesti" starokr5danskihzajednicaovaj
rad samorazumljivo polazi od literarnih izvora. U
odre<lenojmjeri bit ie konzultiran i epigrafidki materijal,
dok ie arheoloSka grada (obuhvatno prezentirana u
zasebnomdlanku autorice B. Migotti), osim u nekim
iznimnim sludajevima,ostati netematizirana.S obzirom na
karakter literarnih izvora javlja se razlika izmedu izvora
koji donosepodatke o mudenicimai izvora koji se odnose
na kasniju povijest kr5ianskih zajednica.Glavni antidki
izvori za kr5ianske mudenike uopie, pa tako i za
mudenike s naiega podrudja,jesu Jeronimov martirologij i
pasije pojedinih mudenika. Glavni izvori za kasniju
crkvenu povijestjesu akta crkvenih koncila.
U vezi postojanja razliditih termina za izvore
posveienemudenicima - akta, pasije, legende,Zi6a izvore koji se odnose na na5e podrudje moZda je
najprikladnije nazivati pasijama ili legendama. Acta,
naime, pretendiraju na najveiu starosti autentidnostte na
neki nadin imaju najveiu teZinu. Passiones su spisi vei
ne5toslobodnijegasadrZaja;kod nekih je autentidnostvrlo
velika, kao kod akta, a kod nekih dolazi do kasnijih
dodavanja,mrjenjanjai obogaiivanja sadrZaja.Legendama
se mogu nazivati i acta i passiones pa i kasnija srednjovjekovna li6a.Taj termin - legenda- vrlo destorabi
znameniti hagiograf H. Delehaye. Termin Ziia asocirana
kasnije sastavljene,povijesno manje vrijedne spise.
Polazeli od navedenih glavnih izvora, unutar
povijesti starokr5ianskih zajednicarazlikujemo u ovome
radu dva glavna razdoblja: I. podetkei doba progon0,te II.
razdobljerazvijenih starokr5ianskihzajednica.

I. Poieci
S obzirom na
Sekunda ne ubrajaju
podrudja.2s NaSi su
relativnokasno - u

i doba progonA

cjelinu Carstva, Panonija Savija i

se medu vrlo rano kristijanizirana
prostori, naprotiv, kristijanizirani
sredini i u drugoj polovici 3. st.26

20Isp.BnnroZ 1983,268;
BneroZ 1990,536-539.
21Supran. 20.
22Jor.rps1964,VoI.II, 881.
23 O aknileiskomnadbiskupijskom
podrudjuisp. s.v. Aquileja,u:
Lex. Theol. Kir. l, 780-781; takoder i kartu akvilejske nadbiskupije:s.v.Aquileia,u: Enc.Can.l, 172l-1722.
24Supran. 20.
25 Razdiobupodiudja Carstvaprema stupnju kristijanizacijedaje
HARNACK
1924,341-354.
26 O navedenomvremenu kristijanizacije mole se zakljuditi iz
nedostatkabilo kakvih izyorazaranije razdobljei iz pretpostavljene
slidnostiu razvojusa susjednimpodrudjima.

t9

On NepoernorvocStlNcEoo SuNcePnAvos

Otprilike u isto doba ili ne5to prije, dolazi i do

e susjednihpodrudja - Dalmacije, sjeverne
kristijanizacij
Itaii.iei Istre.27Dok se za akvilejskopodrudjenatemelju
nekih posebnihdodatakau formuli vjeroispovijedi28
moZepretpostaviti postojanjeorganiziranekr5ianske
opiinevei na podetku3. st.,u Panonijikaoi u Dalmaciji
u to dobaprisutnostkr5ianapojedinacaali
dopu5tamo
nemamonikakvogosloncazazakljudako vei hijerarhijski
posvekorrstituiranimkr5ianskim zajednicama.
Legendarnevijesti koje stavljaju osnivanjeprvih opiina u
apostolskodoba imaju u sludajupanonskogproptora
utoliko pravoStoukazujuna podrijetloprvih misionarai
prostoras Malom Azijom i Grdkom.
vezepodunavskoga
O legendarnim-podecimapanonskeCrkve, bez
pravograzumijevanjalegendarnogkarakteratih vijesti,
pi5uautoriprvih crkveno-povijesnih
sintezakoje su se
ticaleovogapodrudja.Tako u sintezilllyricum sacrum,ze
u prikazusirmijskeCrkvespominjese njezinoutemeljenje
jo5 u apostolskodoba.Uodenje, medutim,nedostatak
izvoraza 2. i 3. st. i prazninakoja je dijelilapretpostavlienebiskupe1. st. od sigurnihvijestiDioklecijanova
doba.Iako ta dinjenicagovori protiv apostolskogpodsinteza
rijetlasirmijskeCrkve,u dobakadaje nastajala
Illyricum sacrum,"pridanje"o apostolskimpodecima
donosiloje posebanugled,a osim toga kritidko vrednovanjegraclejoS nije bilo tako uznapredovalo
da bi
omoguiilojasnu spoznajuo postupnostiu procesu
I u drugimranimdjelimaponavljajuseiste
kristijanizacije.
teizeo apostolimaili apostolskimudenicimakao utemeljiteljima panonskeCrkve, Stoje u suvremenojliteraturi
posve odbadeno,premda se ne odbacujemoguinost
kritidkogispitivanjalegendarnihsadrZaja,Sto, kao u
sludajukritidkogavrednovanjalegendeo podecimaakvilejskeCrkve,moZedovestido uodavanjanekih zbiljskih
povijesnihrnomenata
skrivenihunutarma5tovitosatkane
pride.
Trebapretpostaviti
dakristijanizacija,
kadajedo nje
doistado5lou 3. st., nikako nije bila tako snaZnada bi
Vjerojatno
obuhvatilanatpoloviEnuveiinu stanovni$tva.
je velik broj Uudiostaoodanpoganstvui tijekom4. st.,
osobitou seoskimsredinama.Dobarprimjerdugotrajnog
kr5ianstvanalazimou podrudjukoje namje
odbacivanja
ve6posluZilozaizvoilenjekomparativnihzakljudaka- u
podrudjusjeverneItalije. Ovaj put je, istina, rijed o
unutrabnjosti
sjeverneltalije, a ne o naprednom
zabadenoj
akvilejskompodrudju.Potkraj4. st.,u podrudjupoznatom
pod imenomVal di Non, do5loje do stradanjatrojice
koji su pokubalisagraditicrkvu.Stanovni5tvo
svedenika
tog podrudjabilo je rano romaniziranoi ne moZese
smatratibarbarskimili nbobrazovanim.PremaarheoloXkimnalazima,u tom je kraju bila vrlo razvijena
poganskareligija.Krajem4. st. podrudjeje bilo djelomidno kristijanizirano,medutim, odito su poganska
potpunu
vjerovanja
bilajo$ tako snaZnada nisu dopuBtala
Kr5ianstvojo5 nije bilo .pobijedilostaru
kristijanizaciju.
religiju i otvorenonegiranjete religije izgradnjorncrkve
doveloje do smaknuiaradikalnihsveCenika.30

20

Navedeni sludaj je jedini primjer tako radikalna

u sjevernojItalijijo5 krajem4. st.
odbacivanjakr5ianstva
U podru{u Panonijen4ezabiljelenneki slidanprimjer,ali
je sigurnoi tu postojalastrujakoja senekovrijemeopirala
kristijanizaciji.
Nasuprot tim razmi5ljanjima o poganskom
odbacivanjukr5ianstva,u literaturi o kasnoj antici s
pravom se istide da se s pojavomrazliditih orijentalnih
mitaizm43l u samojpoganskoj
kultova,osobitoSirenjem
religrjistvorilapodlogaza potonjeprihvaianjekrSianstva.
Znamo da su ti kultovi bili vrlo prisutni u Panoniji,o
demusvjedodebogati arheolobkinalazi.32Isto tako
govori o
dokazanaprisutnost Zidovskih zajednica,33
postojanjupretpostavki
za prihvaianjekr5ianstva.
Bliskostkasnoantidkihkultova krbianstvunavodi
nasna to da poznatamjestaiz Pasijedetvoriceovjendanih
tumadimo kao prividnu proturjednost.Kamenoresci
kr5ianskoguvjerenjaizraduju,naime,bez pogovorakip
bogaSuncaa odbijaju izraditiAsklepijevkip. r+ Oditoje
StovanjeSunca,kao vrlo razvijenikasnoantidkikult, bilo
bliskokr5ianskimuvjerenjimamajstora.
Iz prethodnihredaka koji su s razliditih sfrana
dodirnuliproblempodetakakr5ianstvau Panoniji,jasno
pro\zlazinedostatak
zaokruZenihspoznajao tom pitanju.
Kako na jednom mjestuu svojoj knjizi kaZeslovenski
podecikr5ianstvau Sirmiju zavihistoridarR. BratoZ,35
jeni su u tami. Tek za razdobljeprogondkr5ianaimamo
prve sigurnevijesti o panonskimzajednicama.
S jedne
je
popis
poimence
stranemoguie izdvojiti pregledan
poznatihmudenika,a s druge, moguie je na temelju
analizeop5irnijih izvora o stradanjima,izvestiodredene
opiina.
zakljudkeo karakterupanonskihstarokr36anskih
Iako je broj poznatih mudenikaiz zajednicaSto su
egzistiraleu hrvatskomdijelu Panonijeneusporedivo
manji od broja mudenikanajveie,sirmijskezajednice,
analiza izvora posveienih siscijskoj i cibalskoj
opiini,pokazat6e veliku vaZnostkoju ti izvoi, zahvaljujudi svojim podacima,imaju unutar korpusa
saduvanih
tekstova.

27 Zaiscrpanprikazpodetakakr5danstva
u sjevernojItaliji i Istri isp.
u Dalmacijividi Srncldtd
BnnroZ 1986.Za podetkekr$Canstva
1906.
l94l; isp.takoilerZBILLER
28 O ranom nastankuakvilejske zajednicegovori osobitododatak
invisibiliset hnpassibilisu formuli vjeroispovijedi.O tome pi5eR.
BratoZu naprijedcitiranimradovima.
29 Fnnmr 1817,465-482.
30 O smaknuiutrojicesveCenika
pi3eLrzzt 1990,156-173,
3l Osobitose urliteraturio mitraizmunaglalavajubrojneparalele
O tome isp. lxesr 1980, 1306izmetlumitraizmai kr5Canstva.
1332,gdjeje i osnovnaliteratura.
32 M6csv 1962.col. 728-750.
33 RaoeN 1973, 265-278; PNrsnovrd I 965a,6l-7 5.
34 PassioSS.quatt.coron.,765-784,
passim.
35Bneroz 1986.38.

PoVIJFST STARoKRSEANSKIHzAJEDNIcA NA TLU KoNTINENTALNE HRVATSKE

rh Siscia
Sirmium

e
u
n

EUX,NUS

Nicomedia

':@Ancvra'

IKFf,,ffiy"--_.4hia

(>

Alexandria

^,
f

prevladavajuii udecaji u kristijanizaciji Panonije

{'}

preuladauajuii utjecaji u kristijanizaciji sjeverneItalije

p*utuauuajuiiutjecajiu kristijanizacijiDalmacije
Karta l. -

Kristijanizacija Panonije, sjeverneItalije i Dalmacije u 3. stoljeiu

Kad je rijed o popisima tzv. autentidnihmudenika

koji sejavljaju u novijoj literaturi, potrebnoje poii od
glavnoga antidkog "kataloga", od Jeronimovamartirologija. Vijesti Jeronimova martirologija moZemouz
konzultaciju Delehayevih komentara (u kojima su
ispravljenaneka nejasnamjesta),smatratipouzdanima.
Jeronimov martirologij cijenjen je osobito zbog
svoje starine.Smatra se da je nastaou sredini 5. st. na
akvilejskom podrudju, dok najstardi saduvanirukopis
potjedeiz7. st.36U Jeronimovu martirologiju su, u
suprotnostis mudenidkim legendama, zastupljeni samo
najosnovniji podaci o kr5ianskim mudenicima.Iako se
smatra pouzdanim izvorom, treba napomenuti da
Jeronimov martirologij ne daje uvijek todnepodatke. Taj
kalendar karakteriziraju odretlene slabosti koje su
povezanes nadinom njegova nastanka. Izrazitoje kompilatorskoga karaktera, nastao nekritidkim spajanjem
razliditih starijih izvora. Zato jedna od njegovih slabostii

jest destoponavljanje imena istih mudenika. Jedante isti

mudenik javlja se tako nekoliko puta, pod razliditim
datumima,a da nidim nije upozorenona uzroke te pojave.
Kao primjer moZemo navesti opetovanispomen
sirmijske mudenice Anastazije koja je u Jeronimovu
martirologiju navedenanekoliko puta (25. prosinca,te 6, i
8. sijednja).
I druga velika slabost Jeronimova martirologija
proizlazi iz njegova kompilatorskog karaktera. Rijed je o
pogre5nom navodenju podrijetla pojedinih mudenika.
Umjesto pravih toponima javljaju se iskrivljeni ili posve
r azliditi obli ci (imen a u dalj enih geografskih podrudja).
Zatim, desto se prema nepotvrdenim legendarnim
vijestima navode mudenici diji historicitet nije dokazan.
Tako se i uz Sirmij veLe niz imena samo legendarnoga
znadenja.
36MencoN1955,77-93.

21

Op Nepogtrorvoc S unce Do SUNCAP RAVDE

Osobna imena se, kao i spomenuti toponimi, u

pravilu javljaju u iskrivljenim oblicima. Kako se
Jeronimov martirologij saduvaou razliditim rukopisima,
iskrivljena imena pokazuju dalju varijaciju osnovnoga
oblika. U sljedeiem popisu panonskihmudenikanavedeni
su samo oni mudenici koji $e prema opiem mnijenju
smatraju autentidnim panonskim martirima. Isto tako,
navedenisu samo oni datumi koje je kritidko vrednovanje
izv oraproglasilopravim spomen-danima.
Kronolo5ki se prvi javlja sirmijski mudenik Sinerot.
Datum njegove mudenidkesmrti je 23. velja&. Naravno,
ovdjeje rijed samoo relativnome kronolo5kom slijedu,jer
martirologij daje samo dane i mjesece, a ne i godine
stradanja.Stoga ie tek naknadno trebati odrediti stvarni
kronolo5ki slijed, i to uz pomoi podatakaiz drugih izvora.
Sv. Sinerotse kratko spominje u sva tri glavna rukopisa
(Cod. Bernensis, Cod. Epternacensis i Cod. Wissenburgensis).^Kaomjesto njegovastradanjanavodi se Sirmij
i Panonija.3T
Slijedeii datum vezanuz panorrskemudenikejest
26. olujak. To je dan pogubljenja sveienika Montana i
njegove supruge Maksime. Zanimljivo je da je o
mudenikuMontanu saduvanjedan od najduZihelogija u
Jeronimovu martirologiju. Takvih op5irnijih elogija u
cijelom martirologiju ima samo desetak,a inadesu podaci
Jeronimova martirologija sasvim Sturi. Elogij o sv.
Montanu saduvao se u samo jednom rukopisu (Cod.
Bern.). Ostala dva rukopisa donose uobidajenikratki
navod. Montanov elogij sadrZi opis kraja, zanimanje
mudenika,podatke o njegovu bijegu, uhiienju i pogubljenju te o nalazu svedevihposmrtnih ostataka.Sva tri
glavnarukopisanavodekao mjesto stradanjaSirmij.la
6. travnjadatumje mudenidkesmrti sv. Ireneja.S
iskrivljenim oblikom imena (Bereneus,Hereneus), taj se
mudenik spominje u sva tri rukopisa. Isto tako dva
rukopisa donose iskrivljeno ime grada - Firmi, iza
kojega se krije Q!*ttj, a u treiem rukopisu zapisanoje
todno ime grada.3g
9. travnja Jeronimov martirologij navodi ditav niz
panonskihmudenika. Od tih mudenika u novijoj se
literaturi spominju kao autentidni Fortunat, Donat,
Demetrijei anonimnesirmijske svetice.Njihov historicitet
potvrtlujuneke dodatnedinjenice.Za sv. Donata imamo
uvjerljivo tumadenjeR. Eggera.a0Naime, pored spomena
u Jeronimovu martirologiju, o mudeniku Donatu se
saduvalai originalnapasija,nastalajo5 u antici. Ta pasija
potjedeiz lokalnoga evandeljaitalskog gradiia Cividalea
(Forum lulii). U njoj je opisano stradanje panonskih
mudenikaDonata, Romula, Silvana, Venusta i Hermogena.Datum pogubljenja navedenu pasiji razlikuje se od
onog iz Jeronimovamartirologija. Egger se odludio za
datum iz Jeronimova martirologija; drugadije datiranje u
pasiji smatraoje odrazom lokalnoga kulta koji se razvio u
sjevemojltaliji. DrZaoje da taj drugi datum samo upuiuje
na lokalni blagdan. Medutim, bez obzira na pogreSan
datum,Pasijasv. Donatai drugovapotvrduje povijesnost
mudenikaDonata iz Jeronimovamartirologija. Povijesnost Fortunatakoji se u Jeronimovumartirologijujavlja

22

takoder9. travnja, potvrdenaje njegovom povezano5ius

mudenikom Hermogenom, navedenim u spomenutoj
Donatovoj pasiji. Fortunat i Hermogenjavljaju se zajedno
u Jeronimovumartirologiju23. kolovoza. Rijed je o istom
Hermogenukoji je navedenu Pasiji sv. Donata.Razlikaje
opet samou datumu. Ako prihvatimo Eggerovo datiranje
mudeni5tvasv. Donatai ostalih mudenikaiz pasijeonda bi
i dan Hermogenove smrti bio 9. travnja, koji bi bio i
Fortunatovspomen-dan.Fortunat se zajednos Hermogenom spominje i u vezi s kultom relikvija. Relikvije
panonskih mudenika Hermogena i Fortunata bile su
pohranjene u zajednidkom relikvijaru u katedrali u
Grndu.alTakva uska povezanost,saduvanadugo nakon
antidkogarazdoblja(izvje5tajo kultu relikvija potjedes
kraja 10. st.), svjedodi o zajednidkoj sudbini na5ih
mudenikakoji su vjerojatno stradali istodobno. Tako bi
mudenik Fortunat,koji se ne spominje u Pasiji sv. Donata,
ipak.pripadao Donatovoj skupini mudenika i pred.stavljao
sasvimsigurnopovijesnuosobu.O treiem mudeniku,sv.
Demetriju, postoji u novijoj literaturi nadelnasuglasnosts
obzirom na pitanje njegova podrijetla. U komentaru
Jeronimovamartirologijaa tako ditamo da je Demetrije
pretrpio mudeni5tvo u Sirmiju otkuda je njegov kult
prenesen u Solun: "Nostra coniectura est Demetrium
Sirmii martyrium fecisse, unde eius cultus Thessalonicam
delatus sit, et reliquiae in basilica maxima repositae.lNai
je zakljuiak da je Demetrije podnio muieniitvo u Sirmiju,
odakle je njegov kult preneien u Tesaloniku gdje su
relikvije pohranjene u najvefoj bazilici." Od dva razlidita
broja sirmijskih sveticaobidno se navodi samojedan (7
mudenica),i to kao podatak o jednoj skupini mudenica.U
martirologiju su, naime, u sva tri rukopisa navedenedvije
grupe svetical to se najdebie tumadi kao nepaZljivo
ponavljanje jednog podatka Sto je desta pojava u
Jeronimovu martirologiju. U tom smislu R. Egger
primjeiuje da je broj anonimnih mudenica u razliditim
rukopisima martirologija, nestalan.43Ostali mudenici koji
se spominju 9. travnja4 u novijoj su literaturi izostavljeni.
Potkraj travnja (28. IV.) spominju se u sva tri
glavna rukopisa panonski mudenici Euzebije i Polion.
Porednjihovih imena u sva tri rukopisaje u iskrivljenom
obliku navedenoi ime gradaCibala. U starijoj literaturi taj
se toponim tumadiokao ime osobe,pa se govorilo o jo5
jednome panonskom mudeniku - Tibalu. Takvo tumadenjenalazimo kod bolandista u jednom od starijih
svezakanjihovog monumentalnogdjela.asU jednom od
37 Mort. Hierum.,24.
38 Mort. Hieron.,36.
39 Mort. Hieron.,40.
4o Eccsn 1948,48-50.
4l O tome izvjeitava mletadki kronidar Dandulo. Za citat iz Dan*
dulove "Kronike" kao i interpretaciju kulta relikvija isp. BnnroZ
1986,61-63.
42 DBlBHeyr-QueNrru 1931,180.
43 Eccen 1948,47.
M Mart. Hieron., 41.
45 HeNscHsNrus1675, 565-567.

Povrresr srnnoxnSdnNsKrH zAJEDNICA

NA TLU KoNTTNENTALNE
HRVATSKE

posljednjih svezaka istog djela, u komentarima4fuz

Jeronimov martirologij, n alazimo ispravak iskrivlj enoga
oblika koji je zavaraoprve istraZivade.Tako nam 28.
travnja Jeronimov martirologij donosi spomen samo
dvojice svetaca- Euzebija i Poliona. Evo todnoga citata
iz Jeronimova martirologij a:
Cod. Bem.
IIII KL. MAIAS
IN PANNONIA.
Eusebi epi Pollionis
Tuballi.
Cod. Eptern.
IIII k m pannoniaeusebiepi pollionis tiballi
Cod. Wissenb.
mI KL. MAI. IIn -pannoniaeusebiepi
tiballi Pollionis a7
Blagdansv. Kvirina je 4. lipnja. Spominjese u sva
tri rukopisa u kojima je povezan sa Savarijom a ne sa
Siscijom. Da je rijed o sisadkombiskupu saznajese iz
drugih, prilidno brojnih izvora. U Jeronimovu martirologiju nakon spomenaKvirina u Savariji, spominje se pod
istim nadnevkom nekoliko drugih imena i grad Rim. Iz
teksta martirologija bi logidnije proizlazilo povezivanje
Rima s tom grupom mudenika, a ne s Kvirinom. Pomutnju, medutim, unosi tradicija o Kvirinovoj translaciji u
Rim. Kako ie tumadenjeizvord o Kvirinu biti i poslije
predmetom ovoga rada, sada ostavljamo problem otvorenim. Takoder u sljedeiem citatu navoda Jeronimova
martirologija,dajemo samoprvi, sigurni dio teksta:
Cod. Bern.
PRID. NO.IUN.
IN. SABARIA
ciuitate.pannonig
Quirini.
Cod. Eptern.
Pridie non iuff in sabacivi pannofi quirini
Cod. Wissenb.
II NON. IUN.
In sabariacivit quirini a8
4. srpnjaje datum mudenidkesmrti sirmijske svetice
Sabatije.O njoj nisu saduvaninikakvi dodatni podaci (o
stalelkoj pripadnosti,nadinu smrti itd.). Na istome mjestu
u Jeronimovu martirologiju nalazimo spomen jo5 nekih
sirmijskih mudenika, koje starija literatura prihvaia kao
autentidne,dok su u novijoj literaturi izostavqeni.+r
Slidno tomu na dan 15. srpnja u martirologiju u sva
tri g.lav-narukopisa spominje se nekoliko mudenika koje
starija literatura sve prihvaia dok se u novijim djelima
spominju samo dva imena: Agrippinus i Secundui. O ta
dva mudenikainadenem,unodrugih podataka.so
Za panonskogamudenika Ursicina kao dan smrti
prilrvaien je 14. kolovoza. To je nadnevak koji donosi
jedna grdka pasija i ko.ji je zabiljei,en u kalendlru cari-

gradskeCrkve.sl U Jeronimovu martirologiju pod tim

datumom nlje zabiljeZennijedan Ursicin. Medutim, pod
raznim drugim datumima zabiljel,ena su dak 4 Ursicina.
Panonski mudenik krije se pod imenom ravenskoga
mudenikaUrsicina, koji je u martirologiju naveden 13.
prosinca.To nam potvrtluje zapaianjeu komentaru,szgdje
se o toboZnjemravenskom mudeniku kaie daje vojnik i
mudenik iz Ilirika koji je pretvoren u Ligurca, lijednika i
ravenskogmudenika: "...mileset martyr lllyricus factus
est homoLigur, arte medicus,martyrio Ravennas...l...
vojnik i muienik iz llirika pretvorenje u Ligurca, lijeinika
i ravenskogmuienika." Na panonskogmudenikaUrsicina
odnosi se dakle
ipak jedan navod Jeronimova
martirologija.53
Dne 29. kolovoza spominje se u sva tri rukopisa
sirmijska mudenica Bazila o dijem Zivotu nije ni5ta
poznato.54
Dne 8. studenoga spominju se u Jeronimovu
martirologiju tzv. fruSkogorskiklesari. Isti datumjavlja se
i u saduvanojpasiji. U rukopisima Jeronimova martirologija izostavljenje jedan mudenik iz te grupe panonskih
mudenika - Simplicij e. Zanimljivo je da je prvotno
Simplicij e bio izostavljen i iz pasije posveienepanonskim
kamenorescima. Spomen o 5. mudeniku, Simpliciju
unesenje u pasijunaknadno,u ne3tokasnijemrazdoblju.
Usporedbom s navodima Jeronimova martirologija
moZemopobliZe odrediti vrijeme te interpolacije.Kako se
samapasija datira vrlo rano, vjerojatno vei u 4. st., i kako
se odreduje da je Jeronimov martirologij nastaou sredini
5. st., to navedenuinterpolacijumoZemodatirati u doba
nakon nastanka Jeronimova martirologija. Pretpostavljamo, naime, da je sastavljadmartirologija, koristeii
razlidite starije izvore, do5aou dodir s mudenidkimaktima
panonskihkamenorezaca,u kojima joS nije bilo spomena
o 5. mudeniku. Tako je prema izvornom tekstu pasije,
oblikovan zapisu Jeronimovumartirologiju. ss
Posljednja u svetadkom kalendaru nalazi se
sirmijska sveticaAnastazija.Njezin spomen-danje 25.
prosinca. Za razllku od kasnije legende, koja izostavlja
hjezino pravo podrijetlo, u rukopisima Jeronimovamartirologija Anastazijaje oznadenakaosirmijska svetica.56
Ovime zavrSavamopregled Jeronimova martirologija. Kod citiranja smo se posve pridrZavali De
Rossijeva izdanja, ostavljajuii sve nepravilnostikojima
martirologij obiluje. Time smo zorno upozorili na pote546DnLnHRys-QurNrrru
1931,215:
"Tiballinonrecte".

4 Mort. Hieron.,5l.
48 Mart. Hieron.,75.
49 Mort. Hieron.,86.
5a Mort. Hierun.,9l .
5l O grdkoj pasijiisp. BHGn.186l.
52 Der-eHeye-QueNtx 1931, 646
53 Mort. Hieron.,752.
54 Murt. Hientn.. | 12.
55 Mort. Hientn.,740.
56 Mort.Hienm.,7.

23

Oo NepoerEorvocSUNCADo SUNCAPRAVDE

koie s kojima su se susretali prvi istraZivadi koji su

zavedenimanjkavostimarukopisa ponekad izvodili pogre5nezakljudke(sludajTibala).
O nekim panonskimmudenicimane postojenikakvi
dodatnipodaci, a o drugima su saduvaneop5irnije pasije.
Bez mudenidkih akata su Euzebije, sedam sirmijskih
svetica,Fortunat (izostavljen je iz Donatovih akata, iako
pripadaDonatovoj skupini mudenika), Montan, Maksima.
Sabatija, Agripin, i B azlla.Informativne dlanke(uglavnom
komentari razliditih martirologija) o ovim slabo poznatim
mudenicimapisali su bolandisti.sTO njima se zbog
nedostataka izvora nije razvila bogatija literatura.
Naprotiv, mudenici sa saduvanimlegendamapostali su
predmet Zive diskusije te o njima postoji veii broj
znanstvenihradova.O njima su pisali i bolandisti,5s
koji
su objavljivali legendei davali kritidke osvrte na izvorne
tekstove.Bez obzira na neke nedostatkestarijih radova,
objave bolandista ostaju na neki nadin antologijskim
pothvatima.
Analiza navodd Jeronimovamartirologija pokazala
je prilidno velik broj mudenika s podrudja panonskih
provincija. Taj se broj posebice pokazuje velikim u
komparaciji s brojem noridkih, pa dak i dalmatinskih
martira.seBroj panonskihmudenikabio bi job veii da su
prihvaieni razliliti manje pouzdani podaci, uglavnom
legendarnoga
karaktera.MoZdaje neki od tih podatakai
vjerodostojan,te bi kalendar panonskih mudenika mogao
biti i 5iri, kako nam to ilustrira lista S. Ritiga.o Osim toga,
trebapretpostavitida su postojale i Lrtve o kojima se nije
saduvalapisana uspomena, pa na5 popis panonskih
mudenikane treba smatratiapsolutnodovr5enim,iako je
zahvaljujuii argumentima na kojima je utemeljen, u
najveioj mjeri prihvatljiv. Imena koja taj popis sadrZi,
svjedodeo slojevitome etnidkom sastavu panonskih
kr5ianskih zajednica.Osim grdkih imena (kao Sto su
Sinerot,Demetrije,Anastazija)javlja se i dostalatinskih
imena(npr. Montan, Fortunat,Donat, Kvirin). O povezanosti sa Zidovstvom svjedodi kognomen Sabatija,koji
pripadamedu kalendarskacognominaZidovskogporijekla.6l Slika koja se o najranijim panonskim zajednicama
moZe stvoriti na temelju saduvanihimena, govori nam,
dakle, o ranom Sirenjukr5ianstva medu latinskim stanovniStvom.
Vijesti iz Jeronimovamartirologija sadrZe,kad je
rijed o vrer.nenustradanjapojedinih mudenika,samotzv.
diesnatalis. Nedostaju bilo kakvi podaci o carevima,
odnosnoprogonimakojih su oni bili pokretadi.Stogaje,
radi todnijeg datiranjamudeni5tva,potrebnokonzultirati
op5irnijekasnoantidkeizvore, u prvome redu legende o
panonskimmudenicima.
Mudenidke legende nasuprot podacima martirologija predstavljajuSirezapise o samim mudenicima i o
dobu u kojem su se mudeni5tvadogaclala.Ogranidenjetih
legendi sastoji se u njihovoj iskljudivo religijskoj usmjerenosti, kojoj je podreden sadrZaj tekstova. Kao
povijesni izvori legendeimaju, prema tome, ogranidenu
vrijednost. Ako se tekstovi legendi promatraju unutar
djeld kasnoantidkeknjiZevnosti, opaLase i u tom sludaju

24

njihova ogranidenost. Tekstovi legendi u pravilu su

krajnje tipizirani, radeni prema usvojenim obrascima
kojima su se prilagodavale Zivotne pride razliditih
mudenika.U legendamastoga nailazimo na tzv. op(a
mjesta- sadrZajeprisutneu gotovo svim pasijamakoji
se i u nadinu rzicanja destopodudaraju (zato govorimo o
ustaljenim nadinima izicarya pojedinih sadrZajakoji dine
posebnufrazeologiju mudenidkih akata). Opiim mjestima
datiranjemudeni5tva,oznaku domamoZemosmatrati:62
Saja i jadine progona, reakciju kr5iana na nadolazeiu
opasnost,opis podrudjau kojem se zbivaju progonstva,
informacije o lokalnim progoniteljima, spomensluZbenog
poganskogkulta, isticanjemudenikamiSljenjao poganskim bogovima, naznaku mudenikova dru5tvenog
poloLalai zanimanja,podatke o ostalim kr5ianima u kraju
u kojem se odvija glavno zbivanje, opis mudenja,podatke
o mudenikovoj ustrajnostiu vjeri, izraLavanjedivljenja
izazvana kr5ianskom nepokolebljivo5iu, prikaz nadina
pogubljenja, opis mjesta i nadina pokopa posmrtnih
ostataka,spominjanjedudesnih dogadaja, osobito razliditih ozdravljenja(dudesase spominjuna samomekraju
pasije- npr. ozdravljenjapovezanas posveienimgrobom. ali i u drugim dijelovima teksta- npr. dudesnadjela
kojima se buduii mudenik istide prije podetkasudskoga
procesai poslije,tijekom samogaprocesa).63
Legendeo panonskimmudenicimasvojim stereotipnim sadrZajempokazuju navedenaobiljeZja hagiografskeliterature. Naravno, u pojedinim legendamadolazi
i do odredenihodstupanja,d. ne moraju se uvijek naii sva
"opia" mjesta,a mogu se pojaviti i neki netipidnipodaci
koji onda imaju posebnuvrijednost. Kao primjer navodimo tzv. opia mjestaPolionovei Kvirinove pasije:

57 HeNscseNrusI 675, 565-567; HENScHENIUS

1675a, 820-821: AA
SS Mart. III, De S. Irenaeo.,616-617;SoLLERlus1721,6; SolLsn1743,515-516.
rus 1725,28; SoLLERIUS
58 Ob.lauaakata panonskihmudenika u zbirci AA SS: HENScHENIUS
1675, 565*56'l; AA SS Oct. IV, De S. Demetritt., 5O-249; AA SS
Aug. III, De S. Ursicino, 156-163; AA SS Aug IV, De SS.Donato &
aliis, 411-413: AA SS Mart. lll, De S. Ierenaeo, 555-557; AA SS
Iun. l, De S. Quirino,380-384; AA SS Feb. III, De S. Sireno,
365-366; AA SS Nov. III, De SS.quatt. coron.,'148-784.
5 9 I s p . P r u - r N c e n 1 9 8 5 , 1 7 3 - 1 8 3 ;B n e r o Z 1 9 8 6 ,2 6 7 - 2 7 5 ;S r n cndti 1941,passim;But-ti 1984,333-361.
60Rrrrc 191l, I I 3-126, 248-268,353-371.
6 l K , q r R N r o1 9 6 5 6
. 2. 135.
62 Navedeni popis odgovara prikazu tzv. opiih mjesta mudnidkih
legendi Sto ga je na temelju podataka triianskih legendi dao R.
BnnroZ u knjizi o akvilejskom krlianstvu.
63 Popisu bi mogli dodati joS neke stereotipne podatke kao npr.
mudnikovu neosjetljivostna bolove (ovo mjesto moZemo pribrojiti
grupi dudesnihdoga<laja),spomen odreclenihlokacija i ustanova u
gradu (sudiite, tamnica, gradsko predgratle),izno5enjeistih brojdanih podatakaza medusobnonepovezanestvari (brojevi u tom sludaju
nemaju povijesnunego isklj udivo simbolidku vrijednost).

Povtrpsr sr,qnornSieusKrH zAJEDNTcA

NA TLU KoNTTNENTALNE
HRVATSKE

Loci co mmu ne s Polionovepasije:

;r

t1.l

*r\!., r

MudeniStvoje datiranou doba carevaDioklecijana i Maksimijana:

"...in civitate Cibalitana die quinto Kalendarum Majarum, jubentibus Diocletiano &
Maximiano Imperatoribzs..." (...u gradu cibalama, 5. dan prije majskih Kalenda,po
zapovijedicarevaDioklecijanai Maksimijana...)- PassioS. Pollionis,fr.
oznaka {gm,asajaprogonadanaje vrlo opsirno. Najprije se opisuje progon u Sirmiju, a
zatim u Cibalama. ovdje navodimo, samo kao opiu oznaku domasaja piogona, spomen
klerika:
"Probuspraesesimperata sibi persecutione,e clericis sumsitexordium..." (Po5tomu
je odredenoda provedeprogon, prezesProb zapodneod klerika...) - PassloS.
Pollionis.I.
Nema izvje5tajao reakciji kr5iana.
Opis podrudjau kojem se zbiva progon prilidno je iscrpan:
" ...ad urbem Cibalitarum pervenisset,de qua ValentinianusChristianissimus
Imperator oriundus essecognoscitur,& in qua superioi persecutioneEusebius
ejusdemecclesiaevenerandusantistesmoriendopro Christi nomine, de morte & de
diabolo noscitur tiumphasse;" (...bija5edo5aou grad Cibale u kojem se,kako je
poznato,rodio najkr5ianskiji car Valentinijan i u kojem je u prethodnomprogonu
dasnipoglavartamo5njeCrkve, Euzebije, umiruii u Kristovo ime, odnio pobjedu
nad smriu i zloduhom;)- PassioS. Pollionis,L
Informacija o lokalnom progonitelju sadrZanaje u citiranom izvje5tajuo doma5ajuprogona.
SluZbenipoganskikult spomenutje opienito:
",..utnon cessetdeos& Principesblasphemare."(...dane prestajekuditi bogovei
poglavare.)- PassioS. Pollionis,l.
Mudenik doZivljavapoganskebogove kao isprazneidole:
"...deLrm
ex ligno & lapide..."(...bogaod drvetai kamena...)- PassioS.Pollionis,
II.
Mudenikovo zanimanjeje todno odredeno:
"Probuspraesesdixit: Quod fficium geris?Pullio respondit: PrirniceriusLectorum."
(PrezesProbje rekao: Kakvu obna5a5duZnost?Polion je odgovorio: Prvi sam od
. lektora.) PassioS. Pollionis,il.
U-Polionovojpasiji spominju se poimenceneNi panonskimudenici:Euzebije (u citiranom
gdfgmku koji donosi opis podrudjau kojem se ibiva progon), Montan i lr-enej.Cibalska
kr5ianska opiina podrazumijevase pri spomenulektord koji se obraiaju kr5ianskom puku.
N"Tu posebnogopisamudenja.Mudenjem,medutim, moZemosmatratisamopogubljenje
spaljivanjem.
Mudenikova ustrajnostu vjeri je jasno istaknuta odbijanjem da Zrtvuje poganskimbogouma:
"Ego hocfacturus non sum, quia scriptum est: Sacrificansdaemoniis,& non Deo,
9rgdi9gbian" (Ja to neiu udiniti jer je pisano: onaj koji Zrtvuje demonima,a ne Bogu,
iskorijenit6e se.)- PassioS. Pollionis,IIl.
Divljenje seizralavazeljom da se i dalje ostvarujukreposti slavnih mudenika:
"...deprecamurdivinampotentiam, ut nos eorum meritisparticipes esseconcedere
dignetur." (..molimo se boZanskojmoii da se udostoji udiniti nas dionicima njihovih
zasluga.)- PassioS. Pollionis,lII.
Todnoje opisannadinpogubljenja:
" ..flammisjussit eum exuri." (...zapovijediogaje saZeiiognjem.)- passioS.
Pollionis,III.
Nema podatakao sahrani.
Nema spomenadudesnihdogaclaja.

25

Oo Neposnprvoc Srnce oo SuucRPnevoe

Loc i co mmu ne s Kviinove pasije:

Kvirinovo mudeni5tvodatiranoje u doba Dioklecijana i Maksimijana:
"Per lllyricum vero Diocletianus sacrilegispraeceptis in Christi populum hostiliter
saeviebat,addito tyrannidi suaeMaxintiano in regnoparticipe, qui & suamrabiem, &
Diocletiani per omnetnlllyricum ostenderet."(Kroz Ilirik je Dioklecijan sa
svetogrdnim,zapovijedima duSmanskimahnitao protiv kr5ianskog stanovni5tva,
pridruZiv5i svojoj tiraniji kao sudionika u vlasti Maksimijana, koji je u cijelom Iliriku
iskazivaoi svoj i Dioklecijanovgnjev.) - PassioS. Quirini,I.
Mudenikov diesnatalis navedenje na zavr5etkupasije:
"Passis est beatus Quirinus episcopus Siscianus,martyr Christi, sub die pridie
Nonarum Juniarum..." (BlaZeniKvirin, siscijski biskup i Kristov mudenik, mudenje
dan prije junijskih Nona...) - PassioS. Quirini,Y.
Osobitoje istaknutajadina progona,kako se vidi iz prethodnogcitata.
Kvirin pred nadolazeiom prijetnjom poku5avapobjeii:
je iz gradai
"...egresslts
est a civitate,&fugiens comprehensus
est..." (...iza5ao
bjeierbio uhvaien...)- PassioS. Quirini,l\
Opisje podrudjau Kvirinovoj pasiji vrlo zanimljiv. Spominju se dvije panonskeprovincije i
njihovi glavni gradovi kao i gradovi uz Dunav. Navodimo kratak spomen podunavskih
gradova:
"...adripamDanubii ad singulasciuitates(ducebanr)..."(...bija5evodenna obalu
Dunavaod gradado grada...)- PassioS. Quirini, IItr.
Informacije o lokalnim progoniteljima proteZuse cijelim tekstom. Rijedje o dvojici provincijskih namjesnika,Maksimu i Amanciju. Navodimo njihov zajednidkispomen:
"...MaximusQuirinum episcopumjussit ad Amantium praesidem, ad primam
Pannoniamdeduci..."(...Maksimje zapovjedioda sebiskup Kvirin odvedeprezesu
Amanciju u Prvu Panoniju...)- PassioS. Quirini,llI.
SluZbenipoganskikult spominje se vi5e puta. Tako ditamo:
"Respice& agnoscepotentesessedeos,quibusRomanorumservit imperium."
(Obazri se i spoznajda su moini bogovi kojima sluZi Rimsko Carstvo) - Passio S.
Quirini,II.
Mudenikovo mi5ljenje o poganskim bogovima moZdaje najsnaZnijeizraleno sljedeiim
tekstom:
"...contraDei praeceptajubet servosChristi diis vestrisimmolare, quibus ego non
servio, quia nihil sLtnt."(..protiv BoZjih zapovijedi traLi daKristove sluge Zrtvuju vaSimbogovimakojima ja ne sluZimjer ne predstavljajuniSta.)- PassioS. Quirini,U.
Jasnoje naznadenKvirinov poloZaj:
"...beatusQuirinusepiscopusSiscianus..."(...blaZeniKvirin, siscijskibiskup...) PassioS. Quirini,IL
Na pripadnike svoje opiine Kvirin upuiuje tijekom razgovora s prezesomMaksimom, a u
drugom dijelu pasije spomenutesu kr5ianke iz Prve Panonije.Navodimo to drugo mjesto:
"...Christianaemulieres,cibum,potumqueobtuleruntei." (...Lenekr5iankesu mu
donijelehranui piie.) - PassioS. Quirini,IY.
Nema iscrpnijegopisamudenja,nego se samokratko spominjebatinanje:
"Tunc Maximus praesesjussit eumfustibus caedi." (Tada ga je prezesMaksim
zapovjedioSibatibatinama.)- PassioS. Quirini,n
je u cijelom tekstu, iz kojega navodimo misao:
MudenikovanepokolebljivostnaglaSena
effectus
sum,
si me ipsumvero Deo sacrificiumobtulero."
"...veremodo sacerdos
(...uistinu sam postaosveienikom, ako samogasebepravom Bogu prinesemkao
Zrtvu.)- PassioS. Quirini,II
Divljenje se iskazuje okupljanjem na mudenikovugrobu:
"...ubimajor estpro ryeritisejusfrequentiaprocedendi."(...gdjeje, zbognjegovih
zasluga,veia udestalostdolaZenja.)- PassioS. Quirini,Y.

26

PovIJEsT STAROKRSEANSKIHZAJEDNICA NA TLU KONTINENTALNE HRVATSKE

Nadin pogubljenja istaknut je u namjesnikovoj zapovijedi, a zatim je opisano samo

pogubljenje. Navodimo namjesnikovu zapovijed:
"..jussit sanctoDei Sacerdotivelfamulo molam ad collum ligari & in fluvii Sibaris
undasdemergi."(...zapovjedioje da se svetomusveieniku ili BoZjemu sluzi sveZe
oko vrata mlinski kamen i da sebaci u valove rijeke Sibaris.) - PassloS. Quirini,Y.
Mjesto pokopa spomenutoje vrlo odredeno:
portam depositum..."(Ah
"Sedipsumsanctumcorpus in basilica ad Scarabetensem
isto svetotijelo pohranjenoje u bazilici kod Skarabancijskihvrata...) - PassioS.
Quirini,Y.
Jednood dudesnihzbivanja dogaclase u tamnici:
"Media autemnocte apparuit splendormagnusin carcere." (Sredinomnoii pojavila se
velika svjetlostu tamnici.)- PassioS. Quirini,Ill.
Napomena: U citiranju pasija umjesto zastarjelih grafema za slova c i s uvrstili smo suvremene
oblike. Sva ostala mjesta ostala su neizmijenjena. Tako se kod izgovorne varijante vokala i
(sludajevikad se vokal iizgovara kao j) u tekstovimajavlja grafem j. Morfolo5ke nepravilnostinisu
previ5e deste. MoZemo spomenuti nepravilnosti kod pojedinih glagolskih oblika (sznslt umjesto
sumnsit - Passio S. Pollionis. l\.

Pregled "opiih" mjesta pokazuje dodirne todke dviju

analiziranihpastja.Od posebnihnavoda koji se ubrajaju
metlu netipidnepodatke, u Polionovoj se pasiji izdvaja
neizravan spomen cibalske crkvene hijerarhije, a u
Kvirinovoj podatak o administrativnoj podjeli Panonije.U
legendamao drugim panonskim mudenicima takoder se
javljaju takvi posebni podaci koji se nalaze ili unutar
"opiih" mjesta (koja time dobivaju osobitu sadrZajnu
vrijednost i obojenje) ili u drugim dijelovima teksta. U
Sinerotovoj pasiji grupi posebnih podataka pripada
spomenmudenikova podrijetla i doseljenjau sirmijski
kraj. Taj podatak odgovarapovijesnoj situaciji odnosno
izr aienu utj ecaju i stodnjadkog stanovniStvau formiranju
panonskih kr5ianskih opiina. U Irenejevoj pasiji izdvaja
se spomen katolidkoga karaktqra sirmijske opiine, u
Donatovoj pasiji - podaci o panonskom kleru, u
Ursicinovoj pasiji - spomenprivatnogaizvangradskoga
imanja, u Pasiji Cetvorice ovjendanih - izvanrednovaZni
navodi o panonskim kamenolomima i klesarskoj
umjetnosti.
Polionovai Kvirinova pasija s pomodu kojih smo
ilustrirali stereotipni karakter mudenidkih legendi,j edine
su dvije pasije koje govore o opiinarna na tlu dana5nje
Hrvatske. Takav mali broj saduvanihlegendi odgovara
brojdanim podacima iz Jeronimova martirologija, u
kojemuje najveii broj mudenikapovezansaSirmijem.
NajvaZnije pitanje koje se postavlja u vezi s
mudenidkim aktima tide se vjerodostojnostidogadaja
ispridanih u legendama, tj. tide se historijske vrijednosti
izvora. Podjelu koja polazi od historijske vrijednosti akat4
Kako je ta podjela ostalado danas
daoje H. Delehaye.6a
temeljnom i kako su u njoj na5le mjesto legende o
panonskim mudenicima, moZemo i historijsku vrijednost
tih legendi naznaditi na temelju Delehayevih kriterija. U
Delehayevojklasifikaciji koja dijeli sve legendeu 6 grupa,
svaka sljedeia grupa unutar podjele jest udaljavanjeod
zahtijevanogakriterij a povij esnevrij ednosti izvora. Prema
grupamakojima pripadajupanonskelegendejasno je da

seone ne ubrajajuu izvore od najveie vrijednosti,ali isto

tako i da imaju odreclenupovijesnu vrijednost.
Saduvane legende o panonskim mudenicima
pripadaju3. i 4. grupi Delehayeveklasifikacije. 3. grupi
pripadaju legendeo Ireneju, Polionu, Kvirinu, Sinerotu,
Donatu i drugovima, Ursicinu i panonskim klesarima.4.
grupi pripadajulegendeo Anastaziji i Demetriju.
Za 3. Delehayevu grupu opienito j e karakteristidno
da se u nju ubrajaju legende koje su kasnije preradbe
originalnih dokumenata.Jim je legendamadakle izvor
neki autentidnidokument. Cestou 3. grupi nalazimo pasije
nastalevi5estrukom preradbom originalnih dokumenata.
Prema stupnju na kojem se promjene zbivaju (preradba
originalnih ili vei preradenih, sekundarnih dokumenata),
legendeove grupe obiljeZavajumale stilske izmjene ili
v ele, sadfrajne promj ene.
Legende4. grupe nastalesu, za razliku od legendi
prethodne3. grupe, bez podloge pisanih izvoru. Njihov je
sadrlaj rezultat kombinacije realnih i irealnih elemenata.
Legende ove grupe nazivaju se historijskim romanima i
vrlo su brojna kategorija. Historijski elementu njima se
svodi na minimum. MoZemo ga otkriti u imenu mudenika,
datumu pogubljenja i eventualnom postojanju kultnog
mjesta.
O pripadnosti akata panonskih mudenika 3. i 4.
Delehayevojgrupi govori u prvom redu njihov sadrZaj.
Legendao sv. Polionu izvje5tavao Dioklecijanovu
progonu. Nakon procesaprotiv sirmijskih kr5danaprezes
Prob okrenuo se susjednimopiinama i u Cibalamaosudio
prvog lektora tamo5nje zajednice, Poliona. Glavninu
pasijedini dijalog izmedu prezesai osutlenika- dijalog
je zapravo slobodnije oblikovan tijek saslu5avanja.
Polionovapasijanema slikovite dodatke kao Sto su npr.
opisi dudesnih obraienja. Ona je ogranidena na
prepridavanjesudskogprocesa,koji je dan vrlo op5irno.
Ta strogostsadrZajaupuiuje na vjerodostojnostizvora,
64Dnr-sHnvn
1955.106-109.

27

OD NEpoBJEDtvocSr.lNcADo SUNcAPRAvDE

premda se u suvremenojliteraturi Polionova pasija smatra

manjepouzdanom6s(osobito u usporedbi s-Pasijomsv.
Ireneja,koja vrijedi kao najpouzdanijapanonskalegenda).
Usmjerenostna prepridavanjesudskog procesapokazuje
da su sastavljaduPolionove pasije bili poznati originalni
sudski zapisi, pa legenda opravdano pripada 3.
Delehayevoj grupi. Mudenik Polion pogubljen je
spaljivanjemu blizini svogagrada.
Siscijski biskup Kvirin pogubljenje po legendi u
Prvoj Panoniji, u Savariji. Legenda donosi izvjeitaj o
dvostrukom saslu5avanju- prvom u Siscdi i drugome u
favar.rji.To govori o njezinom.usloZenukarakteru; nastala
je naime, na osnovu zapisnika s dvostrukog sudskog
procesakoji je voden protiv Kvirina. Mudenik Kvirin ie
nakon drugog ispitivanja baden u rijeku s mlinskim
kamenom oko vrata.
Od drugih legendi o panonskim mudenicimaPasija
9v._Irengjaodlikuje se vrlo distom formom a stereotipni
izvje5taj o tijeku sudskog procesa donosi i Pasija iv.
Donata i drugova. Slobodnijeg su sadrZajalegende o
mudenicimaSinerotu, Ursicinu i panonskim klesarima.
Pasija sv. Ireneja daje izvje5taj o sirmijskom biskupu
Ireneju,koji je pogubljen za Dioklecijanova progona.Vaii
dio teksta zauzima dijalog izmedu prezesa Proba i
optuZenog Ireneja. Taj tekst evocira tijek sluZbena
sudskoga procesa, koji je vjerojatno bio zabiljeZen u
originalnim dokumentima.Irenejje u legendi prikazankao
vrlo mlad dovjek, ali i kao gorljiv i nepokolebljiv kr5ianin.
Kada je odbio Zrtvovati poganskim bogovima, po zapovijedi prezesaProba pogubljen je madem i baden u
rijeku Savu. Legenda o sv. Donatu i detvorici drugih
panonskih mudenika prepridava sudski proces protiv tih
mudenika.Kako je nerazmjernovelik dio teksta posveien
procesuprotiv panonskogmudenikaHermogena,pasiju bi
opravdano mogli nazvati Aktima sv. Hermogena i
drugova. Svi mudenici iz ove legende dlanovi su
panonskogaklera. Dogaclajise datiraju u Dioklecijanovo
doba. Legendao sv. Sinerotugovori o Sirmiju. Veii dio
teksta odlikuje se posebnompripovjedadkom svjeZinom i
neobidnompridom. Stereotipnidijalog (odraz sudskoga
procesa) zauzima manji dio teksta. Legenda govori o
skromnomevrtlaru Sinerotu, kojega je na poganski sud
dovela osveta uvrijedene Zene, kojoj je zamjerio
neiudoredanZivot. Pogubljenje madem.Legenda o sv.
Ursicinu donosi op3irniji prlkaz procesa protiv
panonskogavojnog tribuna, krlianina Ursicina. U legendi
se kao Ursicinovo rodno mjesto spominje grad Sibentum
u Gornjem Iliriku. Prema opisu procesa zakljuduje se da
s9 vo{ig u Sirmdu. Ursicin je pogubljen madem.Datiranje
dogactajanije posve sigurno. Legenda o panonskim
klesarima govori o Dioklecijanovu boravku u Panoniji i
njegovu susretus vje5tim kamenorescimaSimpronijanom,
Klaudijem, Kastorijem, Nikostratom i Simpficijem. Oni
ispunjavaju careve lelje, izraduju mu razlidite skulpture i
dekorativneukrase i sve vi5e se potvrduju u svome
nadahnutomumijeiu. Kao kr5iani, odbijaju izraditi kip
bogaEskulapa,na5tobivaju osudenii pogubljeni.Zivi su
zatvoreniu olovne sanduke i badeni u rijeku. Kako je

28

vidljivo iz Dioklecijanove prisutnosti, dogaetajise datiraju

u njegovo doba. Legendao panonskim klesarimavrlo je
op5irnai slobodno oblikovana. SluZbeniizvje5taj, koji se
vjerojatno nalazio u njezinoj osnovi, preoblikovan je do
neprepoznavanja.Ipak, smatra se da je u legendi rijed o
autentidnimdogattajimai da osim imena mudenika i neki
drugi podaci (o geografskom podrudju, panonskim
kamenolomima,razvijenoj klesarskojdjelatnosti)svjedode
o njezinoj pripadnosti 3. Delehayevojgrupi.
Dvije legende (o sv. Anastaziji i mudeniku
Demetriju) imaju obiljeZja historijskih romana te se
ubrajaju u Delehayevu 4. grupu. U njima su stvarna
zbivanja posve zapostavljenai svedena na minimum.
Umjesto u Panoniju, doga<laji su postavljeni u strane
sredine, u kojima se javljaju osobe koje s na5im
mudenicimanisu imale nikakve veze.
Nakon pitanja o historijskoj vrijednosti mudenidkih
akatapostavljasepitanje o vremenu njihova nastanka.Do
nas su ranokr5ianske legende doprle preko srednjovjekovnih rukopisa. Kao primjer moZemo navesti
mnogobrojnerukopise u kojima je saduvanalegenda o
panonskim klesarima. Najraniji od tih rukopisa potjedeiz
8. st. (Pari5kikodeks br. 10861).Ostali se datiraju nebto
kasnije.66 Isto tako se i legende o drugim panonskim
mudenicima nalaze zabillei,ene u razliditim srednjovjekovnim rukopisima. Pitanje koje ipak treba posebno
postaviti tide se teze o antidkom podrijetlu mudenidkih
legendi.MoZe li se sa sigurno5iu govoriti o nastanku
legendijo5 u kasnoantidkomrazdoblju? Da li su one tada
postojale samo kao ideje ili su vei imale literarni oblik?
Na ta pitanja hagiografskaliteratura daje zadovoljavajuie
odgovore.Sve pasije3. Delehayevegrupe nesumnjivosu
nastalejoS u antici. One su, naime, slobodnije preradbe
dokumenatanastalih u doba progona. Morale su stogabiti
sastavljeneondh kada su prvotni izvori jo5 bili dobro
saduvanii opienito poznati.
Legendeo mudenicimaIreneju, Polionu, Kvirinu,
Sinerotu i panonskim klesarima mogu se datirati u 4. st.
Od njih je moZdanajstarijalegendao sv. Ireneju, koja u
vrlo distoj formi prenosi tijek sudskog procesa. Datum
Irenejeve smrti koji donosi legenda odgovara datumu iz
Jeronimova martirologija. Sintagma Ecclesia tua
catholica61upuiuje na prvu pol. 4. st-.,kada su se na delu
sirmijske opiine nalazili ortodoksno orijentirani biskupi.
Sredinom 4. st. s postavljanjem arijanskog biskupa
Germinija sirmijska opiina postaje naprotiv tzrazito
arijanskazajednica.Pridjev katolidki6s u 4. st. je vei
dobro poznat i udomaien. On se u saduvanojliteraturi
rijetko javlja u pretkonstantinovskom razdoblju iako je i
tada bio poznat i koriSten od nekih crkvenih pisaca.U 4.
st. je njegovojavljanje sasvim odekivanoi ne proturjedi
predloZenojdataciji pasrje.
65Musunru-o1972,Introduction
XLI[.
66DeI-eHnys
1910,750-753.
67 PassioS. Irenaei,Y.
68 Isp. Mounr eu 1923,1ggg-2012.

Povursr srnnorn5dnNsKrH zAJEDNICA

HRvATSKE
NA TLU KoNTINENTALNE

Pasijasv. Poliona datira se u 2. pol. 4. st., u doba

cara Valentinijana I. koji se u njoj spominje. Literarni
oblik je moZda dobila vei prije, u prvoj pol. 4. st.. U
Valentinijanovo doba vjerojatno je napisanasaduvana
verzrla,premda je moZda i poslije dolazilo do nekih
izmjenai nadopunjavanja.6eSpomen Valentinijana kao
najkr5ianskijeg vladara ima smisla samo ako je pasija
napisanau njegovo doba. Da je pasijanastalaprimjerice
stoljeie kasnije, Valentinijan sigurno ne bi bio tako
istaknut, jer bi vremenska distanca omoguiila todnije
njegova karaktera i postupaka.Po svome
sagledavanje
karakteru Valentinijan I. sigurno ne zasluZujenaziv
najkrSianskijegavladara, a isto tako niti po svojim
postupcima,osobito ako se ima u vidu njegova vjerska
sno5ljivost.Metlutim, sastavljadpasije koji je pisao u
doba Valentinijanova vladanja, zanemario je careve
negativne strane i u tekstu kojim se sluZila cibalska
kr5ianska zajednicaprikazao ga je u najljep5emsvjetlu,
sigurnoi zato Stose car rodio u Cibalama.
O kompilatorskome karakteru Kvirinovih akata
govori izvje5tajo dvostrukomesudskom procesu.Odito
se sastavljadakata koristio razliditim primarnim izvorima
koji su jo5 bili saduvanii dostupni. Terminusante quem
za nastanakpasijesasvimje sigurno prijenosKvirinovih
relikvija u Rim do degaje dollo podetkom5. st. U pasiji
se, naime, spominjeKvirinov grob u Savariji a o prijenosu
relikvija nema nikakvih podataka. Tek kasniji dodatak
Kvirinovoj pasiji spominjetranslacijuu Rim. Prematome,
prvobitni tekst legendemoie se datirati u drugu pol. 4. st.
U Pasiji sv. Sinerotaosim mudenika,imenovanje
samo car Maksimijan. Upravitelj provincije ostao je
anoniman.Spomenutje jedino njegov namjesnidkirang, tj.
titula prezesa.Dataciju Sinerotovih akata u 4. st. podupire
uvodna napomenao Sinerotovu doseljenju u Sirmij.
Sinerotje oznadenkao grdki gradanin koji je doselio u
Sirmij. Zbog dosta slobodnasadrZajalegendemoZe se
pretpostaviti da podatak o Sinerotovu doseljenju nije
preuzetiz nekoga sluZbenogspisa, nego se saduvao
usmenom tradicijom. Takva doseljavanja iz istodnih
krajevau 4. st. bila su uobidajenapojava. Poslije,u 5. i 6.
st., prestaje priljev istodnjadkog stanovni5tva.DrZimo
stoga da je autor legende naglasio Sinerotovostrano
podrijetlo piSuii u doba kada su doseljavanjau Sirmij bila
uobidajenapojava. On je tada predajumogao usporeditisa
stvarnom situacijom, zaklj udujuii iz nj ihova podudaranja
o vjerodostojnostipride.
Legendao panonskimklesarimapotjedeiz antidkog
razdobljai to iz ranijeg kasnoantidkogperioda. Glavni
argumentza datacijupasijeved u 4. st. jest latinski jezik
kojim je pisana,posebiceupotrijebljeni tehnidki nazivi r
cttatiz MatejeVaevandelja,koji potjedeiz prijevoda 5toje
prethodioJeronimovutekstu.
Za legendu o sv. Donatu i drugovima moZe se
prihvatiti Eggerovadatacija. Kao i kod Kvirinovih akata
nastanakDonatovepasije promatra se u vezi s prijenosom
mudenidkihrelikvija.Dok je u Kvirinovu sludajuprijenos
svedevihrelikvija predstavljao terminus ante quem za
nastanakpasije, u Donatove grupe mudenika prijenos

relikvija jest terminus post quem. Relikvije panonskih

klerika Donata, Romula, Silvana,Venusta i Hermogena
dospjelesu u sjevernuItaliju na podetku 5. st. Tada je,
uskoro nakon pohrane relikvija, na tlu Italije napisana
legendao panonskim mudenicima.R. Egger je kao i S.
Ritig smatraoda su Donatova akta napisanapod utjecajem
Akata sv. Poliona.T0Eggerovo mi5ljenje razlikovalo se od
Ritigova utoliko 5to je Egger kasnije datirao nastanak
Donatovih akata (S. Ritig je Donatovu pasiju smatrao
istodobnomPolionovoj).
Legendu o mudeniku Ursicinu te5koje sa sigurno5iu datirati.O ne5tokasnijemnastankulegendegovori
primjerice iskrivljeni naziv mudenikova rodnoga grada,
koji se u legendi javlja kao Sibentura. Isto tako, o
kasnijemnastankulegendegovori datiranjepo indikcijama
koje sejavlja na kraju pasrje.
Dvije na5elegendekoje pripadaju4. Delehayevoj
grupi (legenda o sv. Demetriju i legenda o Anastaziji
Sirmijskoj) nastalesu takoder ne5to kasnije, ali sasvim
sigurnojo5 u antici.7l
Medu valnije podatke koje donose mudenidke
legende ubrajaju se podaci o vremenu pogubljenja
pojedinih svetaca.Mudenidkelegendene donosegodinu
pogubljenjanego samo dan i mjesec. Pamienje godine
pogubljenjanije imalo liturgijske vaZnosti pa se moglo
zanemariti.Kr5ianske opiine duvale su, medutim, sjeianje na careveprogonitelje te su njihova imena navedena
u legendama.

69 Isp. KuNxeRA -ULMAN -Dnecurlxec

1972. passim.
7o Eccen 1948, 50.
7l Tri legendeo sv. Demetriju objavljene u zbirci AA SS prikazuju
Demetrija kao solunskogmudnika - AA SS Oct. IV, De S. Demetrio, 5O-209. Prema podacima o Demetrijevu porijeklu sve tri
legende mogu se datirati u vrijeme nakon udvr5ienja njegova kulta u
Solunu.Demetrijeje tada pretvorenu domaieg solunskogmudnika a
njegovo pravo porijeklo se nastojalo izbrisati. Ipak, znanje o
mudnikovu pravom porijeklu u kasnoantidkom razdoblju je jo5
uvijek postojalo i ono se u prikrivenoj formi javlja i u navedenim
legendama.U 2. i 3. pasiji spominje se tako prijenos Demetrijevih
relikvija u Sirmij. U obje pasije spominje se pohrana Demetrijevih
relikvija u sirmijskoj bazilici 5to se nalazila u blizini sveti5ta
mudnice Anastazije- AA SS Oct. IV, De S. Demetrio,95, l03.Iz
dobrog poz- navanja sirmijskih crkava vidljivo je da su legende
nastaleu kasnoj antici, u vrijeme kada su te grailevinejoSpostojale.
Kako je, medutim, sv. Demetrije pretvoren u solunskogsvecato su
legendemorale nastatinakon prijenosanjegovih relikvija u Solun. S
obzirom na dva granidna termina (prijenos relikvija u Solun i pad
Sirmija) legendese mogu okvirno datirati u 5-6. st. Dataciju legende
o sv. Anastaziji omoguiuje usporedba sa sadrZajemjedne druge
legende. Rrjed je o legendi o Kancijima, vrlo popularnim akvilejskim mudnicima. SadrZaj legende pokazuje da je legenda o
Anastaziji starija od legende o Kancijima. Detaljnom analizom pasija
H. Delehayeje ustanovio pribliZno vrijeme nastankaobiju legendi.
Legendu o sv. Anastaziji datirao je u vrijeme poslije 521. g. Za
kritidko izdanje ove legendeisp. DeleuRve 1936,221-258.

29

Op Nnpoeleurvoc SUNCAoo SuNcePnevon

Veiina panonskih mudenika stradala je u

Dioklecijanovodoba. U legendamao Ireneju, Polionu,
Kvirinu, Donatu, panonskim klesarima, Anastaziji i
Demetriju spominje se Dioklecijanov progon (spominju
se zajednocarevi Dioklecijan i Maksimijan ili samojedan
od njih). U literaturije kao godina smrti Ireneja,Poliona,
Donata (i drugih mudenika iz Donatovih akata), te
Anastazije i Demetrija prihvaiena 304. god. Podetak
Polionovepasije,72u kojem se spominju prethodna
stradanjau Sirmiju, valan je izvor za izvodenje kronolo5kogaslijedastradanjapanonskihmudenika.Kako u
pasiji stoji a clericissumsitexordium13podrazumijevase
daje taj progon bio usmjereni protiv laika, tj. da je rijed o
4. Dioklecijanovuprogonu iz proljela 3O4.74Redoslijed
kojim su navedenimudeniciu Polionovoj pasiji odgovara
redoslijedu u Jeronimovu martirologiju. Najprije je
stradaosveienik Montan, 26. olujka 304. god., azatim 6.
travnjabiskup Irenej, te 28. travnjaPolion. Kako sejasno
vidi iz Jeronimovamartirologija, uz ove klerike u progonu
su stradalii laici Stoupuiuje na 4. edikt. Kao prva od laika
sa sveienikom Montanom stradalaje njegova i.ena
Maksima.Uz klerike Donata(s kojim sepovezujei grupa
mudenikaspominjanih u Donatovim aktima) i Demetrija
povezujuse zatim u Jeronimovumartirologiju anonimne
sirmijske svetice.Smrt Anastazijete mudenika o Zivotu
kojih nemanikakvih podataka(Sabatija,Agripin, Sekund,
Bazlla) treba takoder staviti u 304. god., kada su svi
graclaniCarstvabili izloZeniprogonu.
Ostali mudenici koji su poznati iz navoda
Jeronimovamartirologija i iz saduvanihlegendi, stradali
su u razliditim progonima.
Sasvimje sigurno da je prvi medu panonskim
kr5ianima stradao cibalski biskup Euzebije. On se
spominje u Jeronimovu martirologiju i u Pasiji sv.
Poliona,a nema vlastitu saduvanulegendu.Iz navoda u
Jeronimovumartirologiju moglo bi se pomisliti da je
Euzebijestradaoiste godine kad i Polion - mudenici su
navedenizajedno pod istim datumom. U Polionovoj
pasljiT5medutim jasno stoji da je Euzebije stradao u
prethodnom progonu; pitanje je kojem? SmjeStanje
stradanjau 2. st. svakako otpada zbog kasnije kristijanizacrlepanonskogpodrudja. Od moguiih progona u 3.
st., opet s obzirom na stupanjkristijanizacijepanonskog
prostora,dini se da je kao vrijeme Euzebijevastradanja
najprikladnijeValerijanovo doba.
Smrt panonskih klesara treba prema legendi vezati
uz Dioklecijanovboravak u Panoniji.Kako Dioklecijan u
studenom304. g. nije boravio u Panoniji postavlja se
hipotezao ne5tokasnijemmudeniStvutzv. fru5kogorskih
klesara.U literaturi se predlaZe306. kao godina njihova
stradanja.T6
Legendao sv. Sinerotudatiranjegovomudeni5tvou
doba caraMaksimijana.Premausvojenommi5ljenju rijed
je o Galeriju Maksimijanu. Sinerotovasmrt stavlja se u
doba nakon Dioklecijanovaprogona- najvjerojatnijeu
307. god. Iako je Galerijepanonskopodrudjesa Sirmijem
drLaoi kao cezar(pa se time moZe objasniti i velik broj
LrtavaDioklecijanova progona),u legendamakoje opisuju

30

mudeni5tvaiz 304. god. spominju se Dioklecijan i

Maksimijan zajedno,kao pokretadi progona.Galerijeje
spomenutsamostalnotek kao august,u Sinerotovojpasiji.
Todno godinu Ursicinove smfii te5koje odrediti. U
samoj pasiji Ursicinova smrt je datirana zajednidkim
konzulatom Dalmata i Maksencija, 5to je neuobidajena
preciznostza mudenidkelegende.Takoclerje naznadeni
broj indikcije. U konzulskim listama nisu zabiljeZeni
Dalmat i Maksencdeni na podetku4. st. ni u drugoj pol.
3. st.77Na podetku 4. st. pojavljuje se u konzulskim
listama samo Maksencijevoime, i to nekoliko puta rijed je o 4 konzulata cara Maksencija. Ako se i
pretpostavida je autor pasije mislio na 2. Maksencijev
konzulat12309.god., navedenibroj indikcije ne cidgovara
toj dataciji. Godina Ursicinove smrti ostaje stoga
nepoznatom.
U Kvirinovoj se pasiji mudeni5tvo veLe uz
Dioklecijanai Maksimijana.Premadrugim, pouzdanijim
izvorima, Kvirinova smrt se stavlja u doba poslije
Dioklecijanova progona, u god. 308. Veliki kr5ianski
pjesnikPrudencljene navodi godinu Kvirinova stradanja,
ali todno postavlja mudeni5tvo u Galerijevo doba.78
Prudencije u podetnim stihovima povezuje Kvirina sa
Siscijom,?e
a Savarijuuopie ne spominje.God. 308. daje
Jeronims0koji poput Prudencijaopisuje smrt siscijskog
biskupa.Ta godinaje prihvatljiva s obziromna datum,4.
lipnja, koji donosi Jeronimov martirologij. Kasnije te
godine,11. studenoga,
panonskopodrudjepotpalojepod
Licinijevu vlast.Do tadaje PanonijomvladaoGalerije,pa
se Jeronimova datacija slaZe s ostalim podacima o
Kvirinu, koji se tako smatra posljednjim panonskim
mudenikom.JoSjedan antidki pisac iz ne5to kasnijeg
doba,iz 6. st., koji spominjeKvirina, Grgur Tourski,8lne
donosinikakve nove spoznajeu vezi s Kvirinovom smrti.
Grgur kao i ostali spomenutipisci, vrlo detaljnoopisuje
samo pogubljenje utapljanjem, a vaLne podatke o
okolnostimapogubljenja zanemaruje.
U sljedeiem tabelarnom pregledu izloZenaje
predloZenakronologija panonskihmartirija:
Mudenici:
Euzebije
Montan,Maksima
Irenej

Vriieme stradania:

28.travnja259. ?
26. olujka304.
6. travnja304.

t" PassktS.Pollksnis,I.
73 Passit,
S.Poltionis,l.
74 O Dioklecilanovim
progonima
isp.Knneszres1983,3?9-399,
75 Passkt
S.Pollionis,l.
76VurrC 1931.366-367.
17 Zapopiskonzulado 337.g. n. e. isp.BtcrenrranN
1969,170-192.
78Prudentius
Peristeph.,
VII, 6-10.
79Prudentius
VII, 1-5.
Peristeph.,
8oHieron.Chron.,
s.a.306.
81Greg.Tur. Hisl.Franc,l,33.

Povrrnsr sranorn5deNsKtH zAJEDNtcANA TLUKoNTTNENTALNE

HRVATSKE

Fortunat,Donat, Romul,
Silvan,Venust,
Hermogen,Demetrije,
anonimnesirmijskesvetice
Polion
Sabatija
Agripin, Sekund
Bazila
Anastazija
Ursicin
Panonskiklesari
Sinerot
Kvirin

9. travrya3}4.

28.travnja304.
4. srpnja304.
15.srpnja304.
29.kolovoza304.
25.prosinca304.
14.kolovoza(god.
?)
8. studenog
306.?
23.velja&307.?
4. lipnja308.

Iako su svi navedenimudenicinesumnjivopovijesne osobe,historicitet Ireneja i Sinerotadodatno potvrduju

sirmijski epigrafidki spomenici.82
Mudenici cibalskei siscijske zajedniceimaju unutar
opieg popisa vrlo istaknuto mjesto i u posve formalnom,
ali i u sadrZajnomsmislu. U formalnom smislu s njima
progoni zapodinjui zavr5avaju- prvi poznati mudenik
pripadaoje cibalskoj opiini a posljednji, siscijskoj. U
sadrZajnomsmislu posebnuteZinuima podatak o prvom
panonskommartiru - Euzebiju. Taj podatak govori o
razvijenosticibalske opiine u sredini 3. st. Ona tada
sigurnonije zaostajalaza sirmijskom zajednicom,o dijim
mudenicimau to doba nema podataka,5to ne znadida nisu
postojali. Ipak, Sirmij sredinom 3. st. jo5 nema onu
vaZnostkoju zadobiva s Dioklecijanovom teritorijalnoadministrativnomreorganizacijom Carstva,pa stoga Sutnja
izvordo moguiim martirima 3. st. moZda odgovara stvarnosti.Tako se s cibalskimmudenikomEuzebijemstvarno
otvara povijest kr5ianskih zajednica ditavog panonskog
prostora.
Dok o samom Euzebiju osim podatka
da je bio
'o
biskup, nema nikakvih spoznaja,
drugoj dvojici
mudenika,Polionu i Kvirinu, zna se mnoso vi5e. O
Polionovu karakteru i dru5tvenom poloZaji izvje5tava
saduvanalegenda,a o Kvirinu i legendai neki vrlo slavni
antidli pisci. Pitanjeje je li Kvirin bio toliko glasovitdaje
privukao paZnju sv. Jeronima i Prudencija ili su ovi o
njemu pisali zbog svoje posebnepovezanostis Pano4jgm. Sv- Jeronim je zbog svoga podrijetla mogao
istaknutisiscijskogbiskupa. ZaPrudencijaje poznato da
je bio upraviteljjedne neimenovaneprovincije, pa se u
literaturi upravo zbog njegova velidanjaKvirina mbZenaii
pretpostavkada je bio namjesniku PanonijiSaviji. 83 Bez
obzira na ovu moguinost dini nam se da je Kvirinova
slavamogla potaknutipjesnika da mu posveti prekrasnu
himnu.
O posebnomepoloZaju siscijskog biskupa Kvirin4 u kpnoj antici,svjedodei neki vrlo vrijedni spomenici.
Na jednomu vrlo lijepu srebrnom relikvijaru koji se duva
u grade5kojkatedrali, a vjerojatno se izvorno nalazio u

Akvileji, saduvaose Kvirinov portret. Kvirin je prikazan u

dru5tvu svetaca(Kancijeva grupa mudenika i Latin iz
Rima) koji su u doba nastankarelikvijara bili da5ieni u
Akvileji.84Odito je i Kvirinov kult u 5. stoljeiu bio vrlo
razvijen u akvilejskome podrudju, te je visok stupanj
Stovanjadoveo do saduvanogalikovnog pikaza.
Drugi spomenik povezan s Kvirinom potjede iz
Rima. Rijed je o glasovitom natpisu koji je pronaden
potkraj pro5logstoljeia na lokalitetu ad catacumbas,na
kultnomemjestuapostolskihprvaka.85Smatrase da je taj
natpis u kojem se spominje Kvirin, stajao na svedevu
grobu u Rimu, te da dokazuje prijenos mudenikovih
ostatakaiz Panonijeu Rim, o demu govori kasniji dodatak
Kvirinovoj pasiji.86S obzirom na povijesna zbivanlana
prijelazu iz 4. u 5. stoljeie te kroz cijelu kasnu antiku
prisutnu povezanostPanonijes ltalijom, koja se ogleda i u
razvijenomkultu drugih panonskihmudenikau sjevemoj
Italiji i Rimu, dini se da rimski Kvirinov natpis zaistatreba
vezivati uz siscijskog biskupa. Problem Kvirinove
povezanosti s Rimom koji je bio naznadeni u analizi
Jeronimovamartirologija, razrije5ava se tako pouzdano5du
svjedodanstva
i natpisai dodatkaizvornim aktima. Sto se
tide samoganavoda u Jeronimovumartirologiju, iako je
prema datiranju martirologija nastao nakon Kvirinova
prijenosa u Rim, u njemu ne treba traliti dokaz o
povezanosti s Rimom. Spomen Rima u Jeronimovu
martirologiju,premakontekstuu kojem sejavlja, ne treba
povezivatis Kvirinom.8T
Mudenici cibalske zajednice,Euzebijei Polion, nisu
pobudili takav interes antidkih pisaca kakav je izazvao
Kvirin, pa se siscijski biskup moZe oznaditi najglasovitijim predstavnikom podetnog razdoblja formiranja
starokrSianskihopiina na tlu Hrvatske. Kvirin se moZe
usporediti sa slavnim predstavnicimasirmijske op6ine,
Demetrijem i Anastazijom, diji je kult prerastaolokalne
okvire i utkao se u temelje Siregaregionalnog razvoja"
srednjovj ekovnogakr5ianstva.
Dvije saduvanelegende o mudenicimaiz Cibala i
Siscije,unatodsvojoj usmjerenostina religijska pitanja i
stereotipneforme ( o demu svjedodi pregled tzv. opiih
mjesta),donosepodatke zanimljive i u kontekstucrkvene i
op6e, svjetovne povijesti. Kako je naznadenou analizi
Polionovepasije,njezinoje veliko znadenjeu donoSenju
podatakao tijeku progona u Panoniji. Kvirinova pasija
spominj anjem dvaju provin cij skih namjesnika neizravno
upuiuje na Dioklecijanovu teritorijalno-administrativnu
podjelu Panonije. Ti su upravitelji uvr5teni u popise
82Duver 1979,83-84;CILII 10232,10233.
83RoNcnror-r
1981,
222.
84BnusrN-ZovArro1957
Cuscrro1986,
22-27.
, 513-5221
85Natpir.l"desto
proudavanja
biopredmetom
u strudnoj
literaturi,
od
De Walla i De Rossijado C. Roncaioli.Ovdje upuiujemona
Kaufmannovu
objavu- KRupueNN1917,372-373.
86ee SSJun.l. De S.
Quirino,380-384.
87PitanlemKvirinovepovezanostis Rimom detaljnijese bavi RoNcetort 1981,passim.

31

Op Nepoeierrvoc SuNc,qoo SUNcRPnevon

provincijskih namjesnika8ssamona temelju spomenau

Kvirinovoj pasiji, pa se na5a legendaubraja medu one
hagiografskeizvore koji imaju nesumnjivu povijesnu
vrijednost.8eDa se takvim povijesnim podacima u
hagiografskojliteraturi moZe vj erovati, dokazuju sludajevi
njihova potvrctivanjaepigrafskim nalazima.e0 Stoga se i
kada nedostaju epigrafidke potvrde, kao u sludaju
panonskih namjesnika iz Kvirinove pasije, moZe
pretpostavitida su podaci izizvoratodni.el Takvi profani
podaci pored znaEenja koja imaju sami po sebi,
omoguiavaju da se spoznaje o starokr5ianskim zajednicamapostaveu jasan povijesni okvir.
Na temelju analize oplirnijih izvora o stradanjima
(mudenidkihlegendi) mogu sena kraju ovoga propitivanja
podetnograzdoblja nastajanjakr5ianskih opiina, izvesti
vrlo opieniti zaljudci o karakteru prvih starokriianskih
zajednicau Panoniji uopie, pa stoga i u Hrvatskoj. Vei
spominjani podatak iz Irenejeve pasije o katolidkome
karakteru sirmijske Crkve moZe se uzeti kao mjerilo i za
drugezajednice.Vjerojatno su,jer nemaprotivnih podataka, panonskezajedniceu svojim podecimabile katolidki
orijentirane. One su bile i brojdano velike, kako to
svjedodiveliki broj poznatih mudenika (pripadnikarazliiitih druStvenihstaleZa)i primjerice, navod iz legendeo
detvorici ovjendanih,u kojem se spominje veliki broj
zatodenihkr5iana u tamnici.e2
II. Razdoblje razvijenih starokr5danskih
zajednica
U podetnome razdoblju formiranja kr5ianskih
zajednica, u panonskome prostoru su se oditovali
dvostruki utjecaji - utjecaji iz Male Azlje i Grdke i
utjecaji iz sjeverneItalije. I u doba razvijenih kr5ianskih
zajednicaopaZajuse veze sa istodnim i sa zapadnim
podrudjima.Odnosi sa susjednomprovincijom Dalmacijom, su, nasuprot tomu, slabo istraZeni.Tek u 6. st.
javljaju se podaci o povezanostis Dalmacijom, Sto je
uvjetovanostagnacijompanonskogpodrudja.
Odnose s Malom Azijom ilustriraju biskupi
istodnogapodrijetla (sirmijski biskupi Fotin i Germinije).
Arijanstvokao najznadajnijahereza4. st., u prvome redu
karakteristidnaza istodnezajednice,takoder vrlo snaZno
odvajaheretidkebiskupe panonskihopiina od uglavnom
katolidki orijentiranih zapadnih biskupa. Djelovanje
arijanskih biskupa te pitanje nadelnoga odnosa snaga
izmedu katolidkogai arijanskogakrSianstvau panonskom
prostoru, svakakoje najzanimljivija tema koju otvaraju
saduvaniliterarni izvori. Tijekom 4. st. veze s Italijom
intenzivirajuse a kulminiraju u djelovanju Ambrozija
Milanskoga.Osim posvjedodenoga
Ambrozijeva odnosa
sa sirmijskomzajednicom,od posebneje vaZnostipitanje
o njegovumogu6emutjecaju na zbivanja u opiinama na
tlu dana5njeHrvatske.
Osnovu za proudavanje panonskihkr5ianskih
zajednica4., 5. i 6. st. predstavljaju iz literarnih izvora
izvedenebiskupske liste. Najpotpunija biskupska lista

32

saduvanaje za sirmijsku opiinu (najpotpunijau odnosuna

preostale panonske biskupije, a zapravo i sama vrlo
fragmentarna), dok o ostalim biskupijama svjedodi mali
broj poznatihimena.
Sirmdska biskupska lista, izvedenaiz pouzdanih
izvora i prihvaiena u suvremenoj literaturi od Zeillera i
Nagya do Vuliia, Leclercqa,Bratoi,ai Duvala,93sadrZi
sljedeiaimena:
Nakon biskupa-mudenikalreneja, koji je stradao
304. god., kao prvi sudionik nekoga crkvenogkoncila iz
panonskogprostora,spominje se sirmijski biskup Domno. On sejavlja u listama potpisnika koncila u Nikeji:
"ProvinciaePannoniae
DomnusStridonensis."94
"Pannoniae.
DomnusP annoniensis."95
Da je rijed o sirmijskom biskupu, dokazujeprimarni izvor,
sv. Atanazlje, koji u djelu Historia Arianorum ad
monachos izmedu ostalih biskupa spominje i Domnija
Sirmijskog.e6
Kao slijedeii sirmijski biskup navodi se Euterije,
sudionik koncila u Serdiki:
"Eutheriusa P annoniis"9T
Primarni izvor za Euterija jest sv. Hilarije, koji ga
spominjeu svomepopisubiskupa.e8
O biskupu Fotinu postoje mnogobrojni izvori. I u
Mansijevoj zbirci koncilskih akata Fotin se stoga desto
spominje (npr. unutar pikaza koncila u Milanu, Rimu,
Sirmiju...).ee Od primarnih izvora upuiujemo primjerice
na SokratovuCrkvenu povijest.lm
Isto tako su se o biskupu Germiniju saduvala
mnogobrojna svjedodanstva.Taj se biskup u izvorima
spominje u razdoblju duljem od 20 godina. Obidno se
88JoNns-MeRTTNDALE-Monnrs
1971,50,580,1091.
89 O nekimdrugimpovijesnimpodacimau hagiografskim
izvorima
Woons 1992,31-39,WooDS1993,
isp.npr.WooDS1991,286-292;
78-84.
90 Ovdiesu osobitozanimljivi epigrafidkinalazikoji su potvrdili
podatakao provincijskimnamjesnicimakoje su
vjerodostojnost
neki hagiografiski
izvori,isp.Woons 1992a,131-134.
spominjafi
91 U Kuirinouojpasijise oba namjesnika
javljaju s titulompraeses
ali s razliditim ovlastima.S tim u vezi zanimljivorazmiSljaC.
ovlastiproizlazileiz
RoncaiolikojadrZida su razliditenamjesnidke
razliditograngaprovincijai da je sjedi5teapelacionog
sudabilo u
Savariji.O tomepobliZe,RoucRtor-t1981,220.
92Passio
Sanct.ouatt.coron..6. 1910.769.
93 Zltttl:p. tSt8, SSS;NAcy 1939,211;Yuuc 1929,159;LncBneroZ 1986a,384-385;Duv.e,l1988,
Lence 1937,1054-1055;
363-365.
94MaNsr1759.Tom.II. 696D.
95MeNsr1759.Tom.ll.7O2A.
96Athanasius
Hist.Arian.,5(PG XXV, 1884,700B).
97MeNsr1759,Tom.III, 39 A.
98HilariusColl.Antiar.Paris.,Bll,4 (CSELLXV, 1916,13.)
99MeNst1759,Tom. lll, passtm.
1005o.. Hist.Eccl.,II, XXIX, 123-124(PC LXVI, 1864,col.
275-278\.

POVUESTSTARoKRSCANSKIHZAJEDNIcA NA TLU KoNTINENTALNE HRVATSKE

Karta 2. -

U literarnim izvorima posvjedodenekasnoantidkebiskupije na tlu sjeveme Hrvatske

spominje zajedno s panonskim biskupima Valentom i

Ursacijem.rol 9 9e1-iniju i o spomenutojdvojici pi5u
mnogi antidkipisci.lo:
Biskup Anemije zablljei,enje kao sudionik koncila
u Akvileji 381. god. Od njega potjede poznatai4ava o
Sirmiju kao glavnom BraduIlirika. 103
Ostali poznati sirmijski biskupi ne navode se kao
sudionicicrkvenih koncila. Oni su spomenutiu papinskim
pismima, a anonimni sirmijski biskup u jednome
fragmentu povjesnidaraPriska. Biskup Kornelije spomenut je u 16. pismu pape Inocentija.l0+ U naslovu
jednogadrugogapisma istog papel05spominjese biskup
Lovro "InnocentiusLaurentio episcopoSeniensi". Biskup
Sebastijanspominje se u naslovu dvaju pisama pape
Grgura Velikog.106 U oba pisma naslov je identi8an:
"GregoriusSebastianoepiscopoResiniensi". Anonimni
sirmijski biskup javlja se u Priskovu fragmentu br. 8.107
O ostalim panonskim ranokr5ianskim opiinama
.
ima mnogo manje podataka.Umjesto o biskupskim listama boljeje govoriti o pojedinadnimimenima.
U Cibalama,osim prvog biskupa i mudenikaiz 3.
st-, prema kasnijoj Sutnji izvora, kao da i nije bilo drugih
biskupa. Nedostatak bilo kakvih podatakaonemoguiuje
istraZivanjacibalskecrkvenepovijesti.
Za biskupiju u Joviji takoder nema gotovo nikakvih
podataka.Jedino ime koje se tradicionalno veZeuz Joviju
je ono bisF^upaAmancija, potpisnika koncila u Akvileji
381.god.to8
Za.biskupiju u_Mtrsi raspolaZemos jednim
.
sigurnim imenom - biskupom Valentom. O njemu
po.stojemnogobrojna svjedodanstva,buduii da je bio
jedan od najaktivnijih sudionikau dugotrajnomesukobu

izmedu arijanstvai ortodoksije. Kako su izvori o biskupu

Valentu mnogobrojni, ovdje je dovoljno napomenutida
mu mnogo palnje posveiuju najistaknutiji crkveni pisci
poput Sokrata,Sozomena,Atanazijai Hilarija.
Za siscijsku opiinu saduvano je nekoliko
pouzdanihimena. Nakon biskupa-mudenikaKvirina, u
kasnijemrazdoblju djelatni siscijski biskupi spominjuse
kao sudionici crkvenih koncila.
Siscijski biskup Marko sudionik je koncila u
Serdiki. U Mansdevoj zbirci koncilskih akatanalazimo ga
medu potpisnicima koncila: "Marclts ab Asia, de
Sciscia"'roeu drugoj listi potpisnika naveden je kao:
"Marcus ab Asia de Fissia";l l0 i na kraju u alfabetskom
popisu koncilskih sudionika nalazi se ispravak prethodnih
nepravilnih navoda: "Corrige a Savia de Siscia."Lll
lol Supran. 99.
102O Germiniju isp. JOllcHnR1910, col. 1262-1263.
103 144p5v 1759, Tom III, 604 B. Pravilan oblik imena vidi u
najnovijemizdanju izvornog teksta - Schol. Arrian.20 (CCSL 87,
P a r sI , 1 9 8 2 ,1 5 8 ) .
104InnocentiusEpist., XVI (Pl, 20, 19752,520B).
105Innocentius Epi.rt., XLI (PL 20, lg7 5, 6W).
106c.eg. Mag. Res. Epist.,l,27 i V,40 (CCSL CXL, 1982,
35 i

318-320).
to7 Plsrz 1987,32.
1o8Grrto Conc.Aquil.,'1,64 (CSEL 82/3 1982,325,327, 363);
Eccsn 1924,329-330.
lo9 144N51
1759,Tom III, 39 B.
11014ap51
1759,Tom ltl,42D.
l1l 14as51
1759,Tom lll,47 E.
JJ

Oo Nepos-rBorvoc
PnRvos
SuNcaDoSUNcA

Mansijev je ispravak prihvatljiv. Todan naziv Markove

biskupije daje i primarni izvor, sv. Hilarije:
"52)Marcusa Sauiade Siscia.''t112
Biskup Konstancijejavlja se na koncilu u Akvileji
381. god. U Mansijevojzbirci spominjese nekoliko puta,
najprije u popisu sudionika koncila, a zatim kao aktivni
sudionik rasprave.113
Ivan i Konstantinjavljaju se u 6. st. kao sudionici
dvaju koncilau Saloni530. i 533. god. U Si5iievu izdanju
akata tih sabora stoji: "Joannes episcopusecclesiae
Siscianae..."i "Constantinusepiscopus ecclesiae Siscianae...t' .114

JoSvalja spomenutii biskupiju u Basijani, koja je

bila izvan hrvatskog teritorija. U 6. st. spominje se naime
anonimnibiskup iz Basijane.l15Taj je spomenu svezi s
utemeljenjem nadbiskupfe u Justinijani Primi. Nova
nadbiskupijanadomjestilaje nekada5njusirmijsku i pod
njezinim pokroviteljstvom na5aose dio podrudjakoji je
nekadapripadaoSirmiju.ll6 Biskupija u Basijani ne
spominjese prije 6. st., te su pogrije5ilioni koji su poput
Szal6gyija ranije datirali nj ezinepodetke.l l 7
Prvo pitanje koje se postavilo u svezi s navedenim
nepotpunim biskupskim listama, a dija razrada osobito
dominira u starijoj literaturi, tide se moguie popunetih
popisa. Sirmijsku kronotaksu su stariji autori, osim s
legendamimbiskupima iz l. st., poku5avalidopuniti razliditim imenima, koja su nalazili metlu potpisnicima
kasnoantidkihcrkvenih koncila. U tom smislu se najvi5e
potrudioSzaldgyi,l18 koji donosinajvi5eimena.Szaldgyi
je takoder poku5ao popuniti i kronotaksu ostalih panonskih biskupija. Ti i prijedlozi nekih drugih autora
zasluZuju zbog predodenefragmentarnosti usvojenih
popisa,iscrpnijiosvrt.
Na prvom semjestujavlja problem cibalskeopiine,
za koju se ne moZe sa sigurno5iu navesti ni jedan
predstavniknakon biskupa i mudenika Euzebija. Szaldgyi
ipak uodavajedno ime koje se u aktima crkvenih koncila
destospominjei koje bi se moglo odnositi na cibalskoga
biskupa.Rijedje o panonskomebiskupuGaju, koji se kao
predstavnikarijanstvau izvorima vrlo destobiljeZi skupa s
arijanskim biskupima Valentom, Ursacijem i Germinijem. Dok se uz imena posljednje trojice u pravilu
nalazti oznaka biskupije, uz Gajevo ime ta oznaka nedostaje.Gaj se, medutim, spominjekao panonskibiskup,
te se nalaziona delu neke od panonskihopiina. I zaista,
kako Mansi u svojoj kompilaciji, tako i primarni antidki
izvoi, vrlo destospominju panonskogbiskupa Gaja.lll
Szaldgyije smatrao da je rijed o cibalskom biskupu:
"Suspicio me non levis pulsat, Pannonium illum
Episcopum, nomine Gajum, Valentis, & Ursacii, rc
Germinii in propugnanda haeresiAriana socium, de quo
saepiushactenusmentionemfecimus,fuisse Praesulem
Cibalensem.lSlutim,
zaista,da je onaj panonski biskup, po
imenu Gaj, drug Valentov, Ursacijev i Germinijev u
branjenu arijanske hereze,o kojemu smo do sada iei6e
govorili, bio cibalski voda.'/I20NavedenoSzal6gyijevo
mi5ljenje o biskupu Gaju moZda bi se moglo prihvatiti,
iako se u literaturi mogu naii i drugadijaodredenja.Tako

34

T. Nagyl2l pretpostavljada je arijanac Gaj bio biskup

Jovije prije dolaska katolidki orijentiranog biskupa
Amancija.
I siscijska kronotaksa bila je predmetom slidnih
diskusija.Od petoricepouzdanoposvjedodenihsiscijskih
biskupa prva trojica pripadaju 4. st., dok se Ivan i
Konstantin spominju u 6. st. U na5em poznavanju
siscijskekronotaksepostoje,dakle, velike praznine.Nije
saduvanspomenbiskupa iz 5. st., a i medu saduvanih'
nekoliko imena postoje poprilidne praznine.Stoga kod
nekih autora crkveno-povijesnih sintezanalazimo poku5aje dj elomidnepopunesiscijske kronotakse.
Szal6gyi poku5avaispuniti hijat izmettu pouzdano
potvrdenih biskupa Marka i Konstancija navodenjem
nekih biskupa, dija su imena zabrljeiena na koncilu u
Ariminiju 359. god.: "Inter EpiscoposArianae perfidiae
patronos fuere ex lllyrico in Synodo Ariminensi arun
359. celebrata Valens, Ursacius, Germinius, Gajus,
Migdonius, p Megasius. Certae sunt omnium istorum
sedes,praeterquam duorum postremorum,Migdonii, &
Megasii: nam Valens Mursensem, Ursacio Singidunensem, Germinius Sirmiensem, Gajus, ut supra
conjecimus, Cibalitanam sedem occupabant. Migdonius,
& Megasius cum Illyricani fuerint, tum eosdem
P annonios fuis se.../I zmedu biskupa arij anskoga krivoujerja bili su zaititnici iz llirika, na sinodi odrianoj u
Ariminiju 359. god., Valent, Ursacije, Germinije, Gaj,
Migdoniie i Megazije. Sigurna su sviiu niih siediita, osim
posljednje dvojice, Migdoniia i Megaziia. Valent ie,
naime, zauzimao mursij sku stoli cu, Ur sacij e singidunsku,
Germinije sirmijsku, Gaj, kako smo raniie zakljuiili,
cibalsku. Migdonije i Megazije ne samo da su bili llirici,
ve6 su bili i Panonci."l22 Da je rijed upravo o siscijskim
biskupima, govore prethodne redenice: "...Sisciaepost
Marcum, & ante ConstantiumArianos sedisseEpiscopos.
..At quinam hi fuerint, nunc indagamus.lU Sisciji su
poslije Marka, a prije Konstanciia bili arijanski biskupi...
A koji su to bili, sada istraiujemo."l23 Ovaj poduZi citat
ilustrira Szal6gyijevo nastojanje popunjavanjasiscijske

ll2 gilur1us
138).
Paris.,Blll4 (CSELLXV, 1916,
Coll.Antinr.
113144v51
1759.
TomIII.600D,613A.
114
160.164.
SrSrC
1914.
I 15lsp.Drcrz1987,45-46.
l16 Temeljnu
je GneNtc
napisao
studijuo toj novojnadbiskupiji
1925,t13-r34.
117Snl,qcrus
(Libertertius).
1':-77,163
1185at-a61us
44(Libertertius).
17'17,

119y"1; spomenipanonskog
biskupaGaja:MeNsl 1759,Tom. III.
314D, 359 B-C, 361B, 399B: Soc.Hi.rr.Eccl.,ll, XXXVII, 137
(PG LXVII, 1864,col. 307);Soz.Hist.Eccl.,lV, XVII, 155(PG
LXVII, 1864,col. 1162).
120Sar,qctus1777, 160(Liber tertius).
12151oo"1939,217.
122Snrecrus1777,183
(Liber tertius).
123Supran. 122.

POVUESTSTARoKRSCANSKIHZAJEDNICA NA TLU KoNTINENTALNE HRVATSKE

biskupske liste. Migdonije i Megazije spominju se

zajedngs Ursacijem,Valentom, Gajem i nekim drugim
biskupimau pismu i2359. god. koje donosiHilarije.tza
7a 5. st. Szal6gyine pronalaziodgovarajuielidnosti.
J. Zeiller predlaZe da se siscijanskim biskupom
smalraVindemrje, sudionik koncila u Gradu 579. god. T4j
Vindemije jeu aktima potpisankao Vindemius episcopui
Cessensis.
U izvorima se pojavljuje i poslije, na koncilima
589. i 590. god. Zeiller navodi Pavla Dakona, koji izvje5tavao Vindemijinu sudjelovanju na koncilima. Pavao
Dakon gaje smatraobiskupom Istre, s dime se Zeiller ne
slaZe.Po Zeillerovu mi5ljenju, rijed je o siscijskombiskuPu.12s
U novrjoj literaturi Zeillerovateza o Vindemiju kao
posljednjemupoznatom siscijskom biskupu nije prihva(ena.Najuvjerljivijom se dinitezaM. Suiia, koji Vindemijevubiskupijupostavljana otok Brijun.l2o
_ Drugo pitanje iz literature o panonskoj Crkvi
takoder se najuZe povezuje s fragmentarnim karakterom
pgltojeiih biskupskih lista. Rijedje o problemujovijskoga
biskupa i jovijske biskupije uopie. Naime, u raspravljanju
o Joviji trebarazlikovati dvije razineistraZivanja,odnosno
dva medusobnopovezanaproblema:problem postojanja
samebiskupije u Joviji (StoproizlaziizrazliEitih podataka
u izvorima) i problem lociranja te biskupije (koj1 nastaje
nakon Sto se prihvati da se izvori odista odnose na
biskupiju u Joviji).
.TeVa o biskupiji u Joviji nastalaje na temelju
koncilskih akata u kojima se uz ime biskupa Amancija,
sudionikakoncila u Akvileji 381. god. pojavljujeoznaka
Ioviensium. Medutim, u nekim izvorima umjesto
Ioviensium ditamo Niciensis.l27Radi li se u ovom sludaju
o dvojici razliditih biskupa ili jedan od spomenutihnavoda
treba odbaciti kao pogre5an ? Sudeii prema mnogim
nejasnimmjestimaiz koncilskih akata (spomenimosamo
razlidrte varijante pisanja istog imena, koje moZe biti
iskrivljeno do neprepoznavanja)moguie je i jedno i
drugo. Uz Amancija se, medutim, veZei tre(a oznaka.U
novom izdanju akata akvilejskogakoncila (CSEL 8Z/3,
1982) umjesto spomenutih odredenja, stoji Amantius
gqiscopusLotovensium. U najnovijoj se literaturi stoga
isqidgdyojbenostAmancijeve veze s Jovijom, premdaio
nije iskljudivo stajali5te,te se i dalje u literaturijednako
zastupaitezao Amanciju kao biskupuJovije.l2a
Osim koncilskih akata, prema Eggerovim vrlo
uvjerljivim argumentima drugi vai,an izvor za istoga
Amancija, sudionikakoncila u Akvileji, jest izgubljeni
natpissjednoga sjevernoitalskogsarkofaga.rzeVtom se
natpisu medutim nigdje ne spominje Jovija, iako se iz
{egovg. sadrZajamoZe pretpostaviti da se Amancijeva
biskupija nalazila u Panoniji. Ako se sada u izvorima
potraLineki biskup Amancije iz Panonije,pojavljuje se
vei spomenuti navod o Amanciju iz Jovije. takb se
posredno,alali,zom sadrLajanatpisasa sarkofaga biskupa
Amancija, dvojbeni podatak o biskupiji u Jovijfpojavljuje
u novomesvjetlu.
j.e
. Ak9 y iz-vorimazaistarijed o biskupiji u Joviji,
potrebnoje jo5 rije5iti pitanje poloZajate biskupije. prema

Eggerovumi5ljenju od tri panonskeJovije samoje jedna

moglabiti biskupskosjedi5te.r30To bi bila Jovija smje5tenaizmedu Petovijai Murse, jedina oznaEenakaocivitas,
a druge dvije Jovijel3l bile su samo skromne cestovne
postajete nisu mogle imati rang biskupije. U ma<larskoj
litelaturi postoji medutim drukdije mi5ljenje gledelokacije
antidke biskupije. T. Nagy je prerna Eggerovom kriteriju
velidine i znadenjagrada, postavio tezu da je jovijska
biskupija bila u Hetdnypuszti(lokalitet s vaZnim antidkim
ostacima).132
Tu se moglo naluiti veliko utvrdenonaselje,
civitas u kasnoantidkomesmislu rijedi. Kako je takvo
naseljeprelazilookvire obidnecestovnepostaje,u njemu
se mogla nalaziti i starokr5ianska biskupija. I drugi
madarski autori tvrde da je jovijska biskupija bila u
Hetdnypuszti.l33
Kako nasuprot tome braniti tezu o
biskupiji u dana5njemLudbregu ? Ako znamo da su
madarski starokr5ianski, a i uopie kasnoantidki nalazi
vrlo brojni i bogati, dok su naprotiv u Hrvatskoj vrlo
oskudni, onda bogatstvo nalaza u Het6nypuszti nije
nikakav argumentza lokaciju biskupije u tom mjestu. I na
drugim hrvatskim lokalitetima, u Sisku, Osijeku ili Vinkovcima, starokr5ianskinalazi su vrlo oskudni (mislimo
na nedostatakstarokr5ianskearhitekture), pa ipak nitko i
ne pomi5ljada Sisciju,Mursu ili Cibale, trebazbog toga
locirati na drugim mjestima. Naravno, problem lokacije
Jovije posebnoje izrai.enzbog postojanjavi5eistoimenih
naseljana prilidno usku prostoru.Ipak, oskudnoststarokr5ianskih nalaza, koja je opienito karakteristidnaza
sjevernu Hrvatsku, ne moZe biti dokazom protiv postojanjajovijske biskupije u Ludbregu. To ne znadi da u
Maclarskojnije bilo biskupija ili da ih dak nije bilo mnogo.
Obilj e nalaza,osobito starokr5ianskearhitekture,svjedodi
o postojanjubiskupija na madarskom tlu. One naZalost
ostaju bez potvrda u literarnim izvorima jer se njihov
spomen nije saduvao u postojeiim aktima, a kato je
korpus kasnoantidkih izvora zatvoren i dobro istraZen,
malaje ili gotovo nikakva moguinost potvrdivanjaneke
madarskekasnoantidkebiskupije literarnim zapisom.134

124HilariusFrugm.,X, 693B (PL X, 1845,col. 705).

125Z;eli.:ren
1918,t40.
1265u16lg87, 203-215.
127 PregledrazliditihimenovanjabiskupaAmancijau izdanjima
koncilskihakatadonosiEccus. 1924,328.
128lrp. BnaroZ 1986a,372n. 58.
129z^ objavui detaljnuinterpretacij
u natpisaE ccnn 1924,32':--341.
13og66Bp1924,340.
131O ui3"lokaliteta
podimenomlovia,tsp.VuI-re1916,col. 2005;
Gne.p1936,41,62-64.119-120.
132Pa6y 1971,320.
133lrp.npr. THoues 1980,109;Tnoues 1982,263.
1341.4ini podataku literarnimizvorimajest zapiso Vigitiju, moguiem biskupuSkarabancije.
Zbog kasnogavremenau kojem se
Vigilije javlja i taj je podatakdvojben.Izvoreo Vigiliju i kasniju
sekundarnu
fiteraturudonosiT6rs 1974. 269-275.

35

Op NeposrEprvoc
SuqcRoo SuNcePnlvoe

poznatisiscijski arijanski biskupi. Po toj konstrukciji imali

lzgleda da i povijesne okolnosti i doba u kojem se
govore
prilog
u
Eggerove
Amancije
Jovijski
bi i u Sisciji slidnu situaciju kao u Sirmiju, gdje nakon
spominje
periodadominacije arijanstva,dolazi do katolidke reakcije
Taj je biskup samojedan od posrednikai
argumentacije.
prenositelja sjevernoitalskih utjecaja u panonskom i postavljanjakatolidkoga biskupa. Dalje pitanje koje bi se
u ovome kontekstu moglo postaviti tide se moguie
medurjedju u doba Ambrozija Milanskoga. Podaci o
povezanostiizmedu Ambrozija Milanskoga i siscijskog
pokopa
izgubljenoga
Amancijeva
sarkofaga
vremenu
s
govore da je biskup djelovao u Panoniji u zadnjim
biskupa Konstancija. Ima li literarnih potvrda o njihovoj
povezanosti?
desetljedima4.st., upravo u doba djelovanja Anemija,
Konstancijeje nesumnjivo kao katolidki biskup i
Ambrozijeva Stiienika u Sirmiju. Kao 5to je poznato,
je
protivnik
koncila u Akvileji, bio u nekoj vezi s AmMilanski
kao
arijanstva
djelovao
sudionik
Ambrozije
brozijem Milanskim. Poznataje Ambrozijeva koresvrlo radikalno teje uz njegovu osobnuintervencijuna delo
pondencijas nekoliko sjevernoitalskihbiskupa, nad
sirmijske metropolije postavljen katolidki orijentiran
kojima je imao neposredanudecaj,a takodersu saduvana
Anemije. O tom dinu Ambrozijeva uplitanja u crkvenu
politiku Ilirika izvje5tavaAmbrozijev biograf puu1in.13s njegovapisma upuiena drugim osobama,medu ostalimai
onodobnim carevima. Unutar korpusa saduvanihAmbroPaulin izidito govori o Ambrozijevu dolasku u Sirmij
zijevih pisama,dva su upgrienaizvjesnuKonstanciju,koji
zbog posveienja biskupa Anemija. Spominje takoder
neprijateljsko drZanje arijanaca pod za5titom carice nije sigurnoidentificiran.Stovi5e,ni5tane dokazujeda su
oba pisma upuiena istoj osobi. Prvo pismo upuieno
Justine,koji se nisu slagali s izborom katolika Anemija.
Konstancijudatiranoje u kritidkom izdanju Ambrozijevih
Na ovome mjestu Paulinovo pripovijedanje poprima
pisamau 379. god. U pismu se spominje Konstancijevo
anegdotskikarakter - svu paZnju poklanja neobidnom
nedavnoimenovanjebiskupom, pa je iskljudenoda se radi
dogadaju,napadudjevojke arijanke na Ambrozija. Ono
pridanja,
o nekoj svjetovnoj osobi. U to doba se osim siscijskoga
StoPaulin ne prenosi,a Stoproizlaziiz njegova
jest znadenjekoje je imalo Ambrozijevo djelovanje u
Konstancija pojavljuje jo5 jedan istoimeni biskup
ConstantiusArausicanus.Pismo medutim, po jednome
kontekstu crkvenih odnosa izmedu Milana i Sirmija.
svom navodu, nije bilo upu6enoni jednomu ni drugomu
Ambrozije je naime djelovao izvan postojeiih crkvenih
jer
je
poznatom Konstanciju. U tome navodu, Ambrozije
prakse,
sirmijskaCrkva, koja se
kanonai dotada5nje
povjerava svome Stiieniku Konstanciju na brigu
ranga,
crkvenobila
tada uzdtie do metropolijskoga
kr5iansku zajednicu u blizini gradiia Forum Cornelii,
pravnonezavisnaod sjeverneItalije i imala je navlastito
pravo samostalnogauredenja svoje hijerarhije. U tom
koju je trebalo de5ie posjeiivati. To znadi da se
Konstancijeva biskupija morala nalaziti negdje u blizini
smislu se Ambrozijevo djelovanjeizvan njegovapodrudja,
posebnoistide i tematizira u suvremenojliteraturi. Tako
toga gradiia. Autor komentara uz ovo pismo Konstanc_ij^q
priznaje da ne moZe odrediti Konstancijevo sjediSte.138
ditamo kod Jonesa: "Milan was at this period the
administrativecapital of the West, but its ecclesiastical Drugo pismo upuieno Konstanciju ne sadrZavamedutim
nitikv6 podatG o lokaciji Konstancijevebiskupije.l3eTo
pre-eminence was due less to this fact than to the
personality
pismo raspravljao ruzlozimanekih razlika izmedu Staroga
of its
dominating, not to say domineering,
assertion
of
his
i Novoga zavjetai posveje teorijske prirode. O Konsmost
extraordinary
Ambrose.
His
bishop,
tancijevoj osobi ne kazuje ni5ta.Iako se moZepretpostaviti
authority was to consecratea bishop of Sirmium in 376.
da su oba pisma upuiena istoj osobi (kako pretpostavlja
No canon or ancient custom justified this interferenceof
autor komentara),to i ne mora biti todno. Moguie je daje
the bishop of Milan in the affairs of a church which lay
province
drugo pismo Konstanciju (ono objavljeno pod brojemT2)
but
another
diocese.rr136
in
another
not only
bilo upu6enosiscijskomebiskupu. Time bi i Konstancije,
Ambrozijevo djelovanjeu Sirmiju moZe se objasniti samo
poput Anemija i Amancija, bio povezan s Ambrozijem
snagomnjegove lidnosti i njegovim velikim autoritetom i
Milanskim. dime obnovljenaortodoksnaorijentacija paono ne oznadavapotpadanje sirmijskog podrudja pod
jurisdikciju Milana. Rijed je o prolaznome utjecaju na
nonske Crkve zadobiva posebnu kompaktnost, koja se
crkveneprilike u inadecrkveno-jurisdikcijski nezavisnu rzraLavala u vrlo slidnim uvjerenjima predstavnika
panonskihopiina.
podrudju.
U proudavanjustarokr5ianskihpanonskih zajednica
Pored Anemija Sirmijskog i Amancija iz Jovije
je valno pitanje o mjestu koje su predstavnicitih
posebno
spominje se u isto doba katolidki siscijski biskup
opiina imali unutar opiega razvoia kr5ianske Crkve.
Konstancije.Kao i prethodnadvojica panonskihbiskupai
Predodenekronotakse svjedodeo malome broju poznatih
KonstancijeSiscijski pojavljuje se na koncilu u Akvileji
381.god., gdje aktivno sudjelujeu raspravio arijanstvui
135puulinrrVitaS.Ambrosii
, 11(PLXIV, 1882,32-33).
pridruZujese ostalim katolicima u osudi Paladija.trT g
1
3
6
;
s
N
r
B
5
je
1
9
6
4
8
,
8
8
.
poznato,
i
Sirmija,
zarazliku od Murse
Sisciji,koliko
137P1o*rt1759,Tom.III, 613A.
nisu djelovali arijanski biskupi, pa se Konstancijeva
138AmbrosiusMed.Epist.,11,755-761(PL 16, 1979,col. 8'19orijentacija moZe smatrati nastavkom vei utvrdene
888,851-852).
crkvene politike. Ipak, kako smo op5irno ilustrirali
139Ambro"iusMed. Epist., LXXll, 1071ft. (PL 16, 1979,col.
navoilenjemSzal6gyijevami5ljenja, moZda se u nekim
867-868).
pratiocima Valenta, Ursacija i Germinija, mogu pre1243-1251.

36

POVUESTSTARoKRSEANSKIHZAJEDNICA NA TLU KONTINENTALNE HRVATSKE

O
'+
----

metropolije

podrudjesirmijske metropolije krajem 4. i u 5. stoljeiu

biskupije na tlu sjeverneHrvatske

podrudjesalonitanskemetropolije u 6. stoljeiu

granice provincija

sferautjecajaakvilejske crkve

Karta 3. -

Crkveno jurisdikcijska pripadnost antidkih biskupija sjeverneHrvatske

biskupa. O nekim drugim podrudjima Carstva koja su

ulivalamirniji razvoj nego panonskopodrudje,ostaloje
mnogo vi5e podatakai o razvoju hijerarhije i o brojnosti
klera (primjerice susjednasalonitanskabiskupija). Od
broja predstavnikapuno je vaZn4adjelatnostpojedinih
lica, pa su prema tome kriteriju zajednices fragmentarnim
kronotaksama mogle imati vaZniju ulogu od onih s
posvjedodenimkontinuitetom, ali s neaktivnim predstavnicima, koji se svojim stavom i uvjerenjima nisu
posebnoisticali. Panonskekr5ianske zajedniceu 4. st.
imale su nerazmjerno veliko znalenje i utjecaj na
onodobna zbivanja u odnosu na broj poznatih predstavnika. O tome govori prisutnost i uloga panonskih
biskupana crkvenim koncilima u 4. st. Arijanski biskupi
panonskih zajednica,pretvorili su zapravo, kako se to u
literaturis pravomistide,l4 4. st. u svoje stoljeie. ViSeje
povijesnih okolnosti dovelo do takvoga razvoja.Sirmij, pa
ondai cijela Panonlja,u 4. st. vrlo su destomjesta boravka
rimskih careva.Naravno da to udedena procvat cijeloga
kraja i jadanjesamosvijestilokalnogasveienstva,koje ie
smatra pozvanim svima odredivati pravu mjeru vjere.

Duboka odanost arijanstvu djelomice se razvila i zbog

Arijeva boravka u Panoniji.141MoZda je nepokolebljiva
ustrajnostu arijanstvu usred katoliEkog Zapadajednim
dijelom uvjetovana i teZnjom za isticanjem vlastite
posebnosti.Ovo bi se moZda moglo naslutiti iz sadiiaja
antidkih izvora koji vi5e nagla5avaju pragmatizam
panonskiharijanskih biskupa nego njihovu velidinu kao
teologai mislilaca.
Najglasovitiji arijanski biskup, Mursijac Valent bio
je prisutanna mnogobrojnim crkvenim sjednicamakroz
dugo vremenskorazdoblje. Prvi put se pojavljuje, zajedno
s Ursacijem na sinodi u Tiru 335. god. Tu se Valent i
Ursacije sukobljavaju sa sv. Atanazijem, koji je vai,an
140Za povijestcrkvenihkoncilajo5 je najvaZnijemonumentalno
djeloiz 19.st.,HEFELe1873(ErsterBand),1875(ZweiterBand).O
arijanskojhereziisp. primjericeGwerrrx 1882i Scsweprz 1959,
jeziku PAVri 1891,Roco5li 1962i
te studijena hrvatskome
Gesnrisvti 1987.Koristanie i informativan
Gnxrz 1950.
1411.4ini saduvanilikovnl prikaz Arija potjedeiz PanonijeTHoHrRs
1980,203.

3I

OD NEPOBJEDIVOGSUNCA DO SUNCA PRAVDE

izvor za njihovo djelovanje. Naime, od Valenta i Ursacija

nisu $a saduvalinikakvi spisi, nikakva djela u kojima bi
obrazlolrli svoja teolo5ka gledanja. MoZda je i to Sto o
njima najvi5e znamo iz opisa protivnika razlogom 5to
pobutluju negativneemocije. Susreiemo ih ponovno kao
vaZnesudionike zbivanja na crkvenom koncilu 343. god.
u Serdiki.
Zatim se javljaju u Milanu 347., na sirmijskim
saborima 50-tih godina (na kojima su donesenetzv.
formulaeSirmienses),u Milanu 355. god. i u Ariminiju
359. god. Nije sigurno jesu li bili nazodni na sinodi u
Rimu 369. god., na kojoj su pod papom Damazom
osudeniiizopleni. Ne zna se da li su nakon toga napustili
Panoniju i kakva im je bila dalja sudbina.Njihov
istomi5ljenik Germinije Sirmijski takoder u to vrijeme
i5dezavaiz crkvenih rzvora, a da, nakon Sto je ublaZio
svoje arijansko shvaianje, nije bio izopien na rimskoj
sinodi369. god.
PoloZaj ostalih panonskih biskupa ogleda se u
njihovom sudjelovanju na najv aLnijim crkv enim k oncilima
u 4. st. Tako Domnio Sirmijski sudjelujena I. ekumenskom koncilu u Nikeji 325. god.Sto govori o visokom
stupnju kristijanizacije panonskog prostora, pogotovo
kada se ima u vidu da je u Nikeji bilo vrlo malo biskupa s
latinskogZapada.
Na srediSnjemkoncilu u 4. st., saboru u Serdiki,
odrZanuvjerojatno 343. god. (razliditi izvori daju razlidite
datumeodrZavanjakoncila),t+z 611isu nazodni katolici
Marko Siscijski i Euterije Sirmijski te arijanacValent iz
Murse. Kako je na tome koncilu doSlo do razdvajanja
katolika i arijanaca,spomenuti biskupi bili su zapravo na
dvama razliditim koncilima, pri demu se Valent pridruZio
preteZitoistodnoj skupini, dok su Marko i Euterije ostali
vjern\Zapadu. U crkvenoj se historiograflji posebnoistide
ta dimenzija koncila u Serdiki, naime prvi put jasno
iskazanodijeljenje kr5ianske Crkve na Istodnu iZapadnu,
Stoie se onda dalje produbljivati na koncilima i u 4. i u
kasnijim stoljeiima.la3Mursijac Valent je na serdidkom
koncilu posebnoosuden od strane ortodoksnihbiskupa
zbog poku5ajazatzimaryaakvilejske stolice.Iz opisa toga
nemilog dogacfaja,koji daje sv. Hilarije, 144prosijava
negativnostValentovakaraktera.
Na kraju, po zavr5etku dominacije arijanstva,
pojavljuju se na koncilu u Akvileji trojica katolika:
Konstancije Siscijski, Anemije Sirmijski i Amancije
Jovijski. Akvilejski sabor 381. bio je sabor Zapada;
istodobno je odrZan istodni sabor u Carigradu, Sto
pokazuje kako se nastavila praksa zapodetau Serdiki. Ti
sabori iz 381. god. poznati su po konadnoj osudi
preostalih arijanskih biskupa, nakon dega ta hereza
umnogomegubi na vaZnosti.
Treba napomenuti da je arijansko krivovjerje u
odnosu na katolidko shvaianje sv. Trojstva bilo samo
najvaZnij4 ali ne i jedina neortodoksnaorijentacija unutar
panonskogakr5danstva.Spomenimoovdje samo heretidko
udenje sirmijskoga biskupa Fotina, dija je kristologija
imala udecajai nakon njegovaprotjerivanjaiz Sirmija.

38

Slika o panonskim starokrBianskim opiinama,

proizlazi kako je vidljivo, iz podataka o biskupima;
voclamatih zajednica. O tome kakva su bila religijska
uvjerenjaobidnih ljudi, manje se zna. To nije neka posebnost panonskog prostora, nego je opia karakteristika
na5ihspoznajao starokr5ianskomrazdoblju. Tako npr. na
koncilu u Serdiki nije bilo govora o uvjerenjima obidnoga
puka: "This period was dominated ecclesiasticallyby the
power and authority of bishops. We find nothing in the
Serdicadocumentsconcerningthe religion of the masses
of the people. The later Eastern Orthodox belief that the
authority of the Church is diffused among all its members,
bishops, clergy and people had not yet come into
prominence."145
Tradak svjetla u pitanje teolo5kih shvaianja puka
unosi, kad je rijed o sirmijskoj opiini, saduvanarasprava
izmedu pudanina Heraklijana i biskupa Germinija Altercatio Heracliani laici cum Germinio episcopo
Sirmiensi.l46Tai dokument, kako kaZe Gabridevii: "na
veoma jasan nadin govori o zanimanju Sirokih slojeva
pudanstvau Sirmiju za teolo5ke rasprave, odnosno za
politidko-vjerska pitanja koja su sa tim raspravama
ivakako bila u vezi." 141Zanimliivo je da pudanin Heraklijan ne pristajeuz biskupova shvaianja i da ima vlastite
kristolo5kepoglede.To je medutim jedini primjer da se u
saduvanim izvorima za panonsku Crkvu spominju
uvjerenjaobidnogapuka. Ni saduvaniepigrafidki materijal
(posebnokadaje u pitanju hrvatsko podrudje, gdje s9
starokr5ianski epigrafidki spomenici rijetki) ne unosi
mnogo svjetlau tu problematiku.
U literarnim izvorima koji se odnosena sakralnu i
na svjetovnupovijest nalazimo neke vremenskeodrednice
koje govore o moguiem trajanju starokr5ianskihopiina.
Crkveno-povijesneizvore naveli smo unutar ovoga rada.
Rijedje o onim, prilidno rijetkim podacima,o biskupima
6. st. Uz rezervuspram T6thova iZelllerova mi5ljenja(o
biskupima Vigiliju i Vindemiju) u izvorima nalazimo
samonekoliko podataka.Godine 530. i 533. spominjuse
siscijski biskupi Ivan i Konstantin.Njihovo sudjelovanje
na salonitanskimkoncilima govori o prikljudenju siscijske
opiine salonitanskojn adbiskupiji. Spomenvj erojatno sirmijskog biskupa Sebastijanau kasnom 6. st. predstavlja
zapravosvjedodanstvoo padu Sirmija. I na kraju, podatak
o anonimnombiskupu iz Basijane,koji je potdinjennovoj
nadbiskupiji, takoder govori o opadanju znader4aSirmija.
MoZemoreii da crkveno-povijesni zapisi iz 6. st. prije

1 4 2B n n x n n p1 9 8 3 , 4 9 .
143Be.nNnno
1983,passim.
144gi1u.1ur
Fragm.,fr. II, 630,12 (PL X, 1845,col.641).
145BeRuano1983,132.
146OblavSena
u Pl, Suppl.l, 1958,350.- PodatakpremaBna'roZ
n.204.
1990,549
147Gaenrdpvtc1987,298.

PovUEsT STAROKRSEANSKIHZAJEDNICA NA TLU KONTINENTALNE HRVATSKE

svjedode o nestajanjupanonske crkvene organizacije,

nego o njezinu trajanju. Ipak, oni su pouzdani dokazi o
postojanju pojedinadnihopiina.
lzvori koji se odnose na svjetovnu povijest,
odnosno na zbivanja oko seobe naroda, mnogo su
broJnlji.l4sTi su izvori vrlo vaZni za pitanje kasnoantidkoga kontinuiteta romaniziranogstanovni5tva.Razlidite
teorije o kasnoantidkom kontinuitetu roma- niziranog
Zivlja Panonije, koje su osobito brojne u suvremenoj
literaturi, poJazei od literarnih podatakai od arheolo5kih
nalaza"lae$16 je posebno valno, te teorije dokazuju
kontinuitet romaniziranog stanovni5tvana tlu Madarske,
pa se iz toga samopo sebi podrazumijevada je u juZnim
krajevima (na tlu Hrvatske) taj kontinuitet bio jo5
izrai,enlji.rsOEvo nekih argumenatazastupnika teorije o
kontinuitetu,izvedenihsamo iz radova jedne osobe, E. B.
Thomas.
U klasidna djela provincijalne arheologije spada
knjiga E. B. Thomas o rimskim vilama u Panoniji.
Autoricaje u cijelomenizu objekata pretpostavilasakralnu
namjenuili prilagodbuprostora.15lU poglavlju o kontinuiteturimskih vila Thomas pretpostavljanjihovo trajanje
tijekom 5. st. Ona govori o zajednidkomZivotu kasnoantidkoga romaniziranog i novodo5loga, barbarskog
stanovni5tva.
U pregledu arheolo5kih starokr5ianskih nalazaiz
madarskogadijela PanonijeThomas povezujeneke nalaze
s produZenomegzistencijomkasnoantidkogastanovniStva.
Medu te nalazepripadaju plodastefibule koje su panonski
kr5iani kao hododasnidkespomen-predmetedonosili iz
SveteZemlje. Ove su fibule narodito brojne u grotovima
koji se datirajuu 6. i 7. st.1s2
Peduhai Fen6kpuszte,

U drugome slidnom pregledu starokrSianskihnalazal53

Thomas mnoge predmete datira u 5. i 6. st. Iako ne
iskljuduje moguinost egzistiranja pojedinih barbarskih
krBianskih grupa, kojima pripisuje neke starokr5ianske
nalaze, Thomas smatra da se ranokrbianski predmeti
mogu uglavnom pripisati kasnoantidkomuromaniziranom
stanovni5tvu.Ona smatrada se osobito u nekim manjim
podrudjima kontinuitet romaniziranogastanovni5tvamoZe
dokazati do duboko u srednji vijek.
Slidnomi5ljenje imaju mnogi suvremeniistraZivadi.
Svi oni pristaju uz teoriju kontinuiteta koja je u
suvremenojliteraturi opienito prihvaiena.
U svjetlu takvih razmi5ljanja,a imajudi u vidu i one
malobrojne literarne vij esti o postojanju starokr5ianskih
zajednica (osobito u Sirmiju i Sisciji) na juZnome
panonskompodrudju, moZemo smatrati sigurnim da su te
z4ednicepostojaletrjekom cijeloga 6. st. prilagorlavajqii
se novim prilikama, kako to svjedodi pripojenje Siscije
salonitanskojmetropoliji.
148y16inpr.njihovuobjavukodDrcrz1987,27-6'1
.

1495"1u mi5ljenjao kasnoantidkome

kontinuitetu:ALFOLDI1926;
1980.13-17;T6rH 1980,93-100.
SnSBI150grnounaliteratuiao gradovima
juZnePanonije:
1902,
BRLNSMID
l|'t-166: Mtnrovli (M) 1971,5-90; PlNrsnovti 1978;Sa- Sel
1974, col.'l02-74l ; GoneNc-V lrrc 1983,59-7 l.
l5l 1s6va5 1964,pussim.
1521lsNars 1982,280-281
1531sep6s 1987,284-294.
Napomena:Zahvaljujemse prof. dr. B. Kuntii-Makvii na brojnim
koje su poboljialeovajtekst.
i sugestijama
primjedbama

39