Jadransko more

JADRANSKO MORE, fauna podmorja, crvena moruzgva, Actinia equina

Jadransko more ili Jadran, dio Sredozemnoga mora izmeu

Balkanskog i Apeninskoga poluotoka do Otrantskih vrata na
jugoistoku. Duljina mu iznosi 783 km, prosjena irina 248,3 km,
a prosjena dubina 173 m; obuhvaa 138 595 km. U
antici (gr.: Jadransko more) ili
(gr.: Jadranski zaljev); nazvano je po Adriji, vanom
lukom sreditu u antici (os. od VI. do IV. st. pr. Kr.). ( ADRIA)

Morska zavala, obale i postanak

Jadransko more duga je sinklinala, kojoj je sjeverozapadni kraj zasut nanosima
rijeke Pad i drugih alpskih rijeka, a krajnji jugoistoni dio nabiranjem u neogenu
postao je kopno. Tim su procesom nastala Otrantska vrata, koja spajaju
Jadransko i Jonsko more. Jadransko more najplie je u krajnjem
sjeverozapadnom dijelu (Transki zaljev, 24 do 26 m). Oko 380 km irok elf u
sjevernom Jadranu protee se od sjevera prema jugu; najvea mu je dubina oko
90 m (na rubu 190 m). Uz Apeninski poluotok elf se javlja u zaljevu
Manfredonia. Od otoka irja kraj ibenika do Ortone na obali Apeninskoga
poluotoka prua se do 268 m duboka poprena udolina, koja se po otoku Jabuci
zove Jabuka kotlina. Oko 150 km dug i do 130 m dubok podmorski Palagruki
prag (nazvan po otoku Palagrui) prua se od otoka Lastova do poluotoka
Gargano na istonoj obali Apeninskoga poluotoka. Prema jugoistoku se dno od
Palagrukoga praga sputa u Junojadransku kotlinu, gdje najvea dubina iznosi
1228 m. U sjeverozapadnom dijelu Jadranskoga mora dno se sastoji preteno od
pijeska i mulja. Uz kamenitu vapnenaku istonu obalu dno je kamenito, pa se
podudara s petrografskim sastavom obale.

Otoci uglavnom lee uz istonojadransku, odnosno hrvatsku obalu. Uz nju je

718 otoka i otoia. Najvei su otoci Cres (406,63 km), Krk (406,27 km) i
Bra (394,57 km). Istona se obala, osim Istre, prua od sjeverozapada prema
jugoistoku pa se podudara s tektonskim, geolokim i orografskim smjerom
kopna. Za istonu (dinarsku) obalu karakteristini su mnogobrojni zaljevi, uvale
i drage, po kojima se takva obala ubraja u dalmatinski tip obale, a nastala je
izmjenom antiklinalnih vapnenakih grebena i sinklinalnih dolina graenih od
mekana eocenskoga lapora i pjeenjaka (fli). Kada se more izdignulo, mnogi
su antiklinalni grebeni ostali strati iz mora kao otoci ili poluotoci, a sinklinalne
doline postale su kanali, zaljevi i drage (Neretvanski kanal, Velebitski kanal,
Katelanski zaljev i dr.). Na istarskoj obali stvorile su se, mjesto zaljeva,
kanjonske kanalske drage (Limska, Plominska, Raka i dr.). Duljina obalne
kopnene linije cijeloga Jadranskoga mora iznosi 3690 km, od ega Hrvatskoj
pripada 1777 km, Italiji 1249 km, Albaniji 396 km, Crnoj Gori 200 km,
Sloveniji 47 km i BiH 21 km. Otona je obala duga 4164 km (Hrvatskoj pripada
4058 km, Italiji 23 km, Albaniji 10 km, Grkoj 73 km).
U sadanjem obliku i veliini Jadransko more nastalo je Flandrijskom
transgresijom u kvartaru.
Sjeverni, plitki dio Jadrana potopljeni je dio Padske nizine. Na poetku tercijara
more je pokrivalo dinarski obalni pojas, ali se za miocena i pliocena povuklo
prema zapadu i poplavilo gotovo cijelu apeninsku stranu; istona strana sa svim
otocima bila je kopno. U pliocenu se obala pruala uz vanjsku stranu otoka.
Nakon pleistocena (otapanje leda) morska se razina izdignula (oko 100 m), pa je
more poplavilo nia podruja i prodrlo izmeu otoka do sadanje obale.
Podmorje Jadranskoga mora potencijalni je bazen leita nafte i prirodnoga
plina, to potvruju istraivake buotine.
Oceanografske osobine
Fizikalna svojstva i procesi u Jadranskome moru ovise o utjecaju atmosfere i
kopnenih voda na more i o meudjelovanju Jadrana i Jonskoga mora, a
topografija bazena vaan je kontrolirajui imbenik. U ranim fizikooceanografskim istraivanjima Jadrana, u drugoj pol. XIX. st., prednjaile su
austrougarske i talijanske institucije, a od poetka XX. st. znatna je uloga
hrvatskih sveuilita i instituta.
Kada se govori o slanosti, treba naglasiti da je Jadransko more bazen dilucije, tj.
da primitak voda oborinama i kopnenim dotocima nadmauje gubitak
isparavanjem, to znai da se sol unosi kroz Otrantska vrata. Slanost na povrini
opada s vie od 38 u jugoistonom dijelu Jadrana na manje od 35 u
sjeverozapadnom dijelu bazena; u dubljim je slojevima vea i ujednaenija (oko
38,5). Slanost je podlona vremenskim promjenama: godinjima (zbog kojih
se ljeti slanost smanji na veem dijelu povrine), meugodinjima (povezanima

s povremeno pojaanim dotokom slanije sredozemne vode u Jadran tzv.

jadranskim ingresijama) i dugogodinjima (koje su se oitovale u blagome
porastu slanosti tijekom posljednjih nekoliko desetljea).
Temperatura mora ponajprije ovisi o povrinskome protoku topline, koji dovodi
do zagrijavanja Jadrana u toplome dijelu godine i njegova hlaenja u hladnome
polugoditu. Zbirno Jadran predaje toplinu atmosferi, to znai da se toplina
unosi kroz Otrantska vrata. Povrinska temperatura najmanja je u veljai i
oujku, a najvea u kolovozu, kada se u zatienim obalnim podrujima opaaju
i dnevna kolebanja temperature. Zimi je temp. u veem dijelu bazena jednolika
du vertikale te opada s vie od 13 C u junom i istonom dijelu bazena na
manje od 8 C u sjevernom i zapadnom njegovu dijelu. Ljeti je povrinska
temperatura izjednaenija i kree se izmeu 24 i 25 C; na dubini od 10 do 30 m
temperatura naglo opada s dubinom (to je tzv. sloj termokline), da bi na
veim dubinama poprimila vrijednost izmeu 12 i 14 C. Satelitske snimke
Jadrana pokazuju da i zimsko i ljetno temperaturno polje obiljeavaju
mnogobrojne male tvorevine kao to su vrtlozi, filamenti i dr. Jako je izraena i
meugodinja promjenljivost temperature, pa su u nekim zimama opaene
vrijednosti do 4 C, a u pojedinim ljetima iznosi su vei od 28 C.
Ope strujanje na povrini Jadrana odvija se u smjeru suprotnom od kretanja
kazaljke na satu: voda utjee uz hrvatsku obalu, istjee na talijanskoj strani, s
time da postoji nekoliko poprenih tokova. Zabiljeena su i odstupanja od te
jednostavne sheme, pa se npr. u toplome dijelu godine opaaju manji kruni
tokovi u smjeru kretanja kazaljke na satu, a izlazna struja razvijenija je od
ulazne grane. I u veim dubinama prevladava strujanje suprotno kazaljki na satu,
s time da u intermedijarnome sloju prevladava ulazna struja, a u pridnenome
izlazna. Brzine tih struja nisu velike, izmeu 10 i 20 cm/s. Njihovo podrijetlo jo
nije u cijelosti objanjeno, ali prevladava miljenje da su povezane s
povrinskim i obalnim protocima vlage i topline te posljedinim promjenama
slanosti i temperature. Vjetrene struje u Jadranu dobro su razvijene: zimi, pod
utjecajem bure i juga, njihove brzine mogu premaiti 50 cm/s. Vjetar uzrokuje i
druge procese, koji se oituju u promjenama strujnoga polja: unutarnje valove
periode oko 1 sat, inercijalne oscilacije s periodom od oko 17 sati te Kelvinove
valove perioda kojih je nekoliko dana. Naposljetku, u Jadranu se opaaju i struje
povezane s morskim mijenama, ali njihove su brzine uglavnom malene (oko
10 cm/s).
Morske mijene oituju se u kolebanju razine mora, s poludnevnim i dnevnim
periodama. Poludnevni plimni val ulazi u Jadran uz istonu obalu i izlazi uz
zapadnu. Amplituda poludnevnih oscilacija najvea je u sjevernom Jadranu
(26 cm), a iezava u tzv. amfidromijskoj toki, koja se nalazi izmeu Zadra i
Ancone. Jednodnevni plimni val nastupa gotovo istodobno u cijelome Jadranu, a
amplituda mu je najvea u sjevernom dijelu bazena (18 cm). Osim morskih
mijena, na kolebanje razine Jadrana utjeu i atmosferski poremeaji, stvarajui

olujne uspore i tige ili see. U situacijama kada se nad sjevernim Jadranom
nae duboka ciklona, pad tlaka zraka i juni vjetar mogu uzdignuti morsku
razinu i za 1 m; takav olujni uspor uzrok je npr. poplavljivanja Venecije. Nakon
prolaska ciklone esto se u moru pojavljuju sei, koji mogu zahvatiti cijeli
Jadran (s periodom od oko 21 sat), odn. pojedine manje bazene, npr. Katelanski
zaljev (perioda 60 min), Bakarski zaljev (perioda 20 do 24 min) i dr. Zabiljeena
su i kolebanja na znatno veim vremenskim skalama: tijekom posljednjih 50-ak
god. razina sjevernog Jadrana uzdizala se u odnosu na kopno brzinom od oko
1 mm na god., a razina junog Jadrana pomicala se istom brzinom kao okolno
kopno. Na manjim vremenskim skalama posebno se istiu vjetreni valovi:
periode su im oko 10 s, a visina premda najee neznatna moe u
sjevernom Jadranu, u situacijama s olujnim jugom, premaiti 10 m.
Flora i fauna
Jadransko more u cjelini slabo je produktivno, oligotrofno more, produktivnije
uz obalu i u podruju kanal. Niska razina org. produkcije posljedica je male
koliine hranjivih soli u vodi, posebno fosfora i duika. No sjeverni se Jadran,
zbog razliitih specifinih utjecaja, smatra jednim od najproduktivnijih podruja
u Sredozemnome moru. Prema grubim procjenama, u Jadranskome je moru do
sada naeno izmeu 6000 i 7000 biljnih i ivotinjskih vrsta. Velik broj skupina,
posebice beskraljenjaka, nedostatno je istraen.
ivotinjski i biljni svijet dananjega Jadrana posljedica je mnogobrojnih
geolokih, geografskih, klimatskih i biolokih utjecaja koji su u prolosti Zemlje
sudjelovali u stvaranju Jadranskoga mora. Podrijetlom je iz prastaroga
mora Tetis, koje je u razdoblju od paleozoika do tercijara imalo izrazito tropske
znaajke. Tijekom hladnijega razdoblja, u drugoj polovici tercijara, u
Sredozemnome su moru nestale mnoge tropske biljne i ivotinjske vrste, a
uselile su se mnoge vrste iz sjevernijih (borealnih) krajeva. Malobrojni
predstavnici mora Tetis i borealnih doseljenika odrali su se kao sadanji
(recentni) trop. i borealni oblici. Danas se u Jadranskome moru prepoznaje pet
floristikih i faunistikih elemenata: tropski, borealni, sredozemno-atlantski,
iskljuivo sredozemni i endemsko jadranski. Tropski su elementi npr.
algeHalimeda tuna i Hypnaea musciformis te ribe tunj, sabljan, vladika
arbanaka i poletua. Borealni elementi neke su vrste iz
rodova Raja, Mustelus, Scyliorhinus, Salmo, Belone i Pleuronectes te
kamp. Sredozemno-atlantski elementi najbrojniji su i u njih pripadaju
alge Codium bursa i Flabelia petiolata, ivotinje morsko pero, jastog, dagnja i
obini trp te ribe srdela, brgljun i girice. Iskljuivo su sredozemni
elementi alge Lithophyllum tortuosum i Acetabularia mediterranea,ivotinje
crveni koralj, velika rakovica, jakobova kapica, prstac i periska, sredozemna
dlakavica te neke ribe. Unato floristikoj i faunistikoj slinosti sa
Sredozemnim morem, u Jadranu su se, zbog njegova posebnog izoliranoga
poloaja, razvile i endemine vrste: alge Cystoseira spicata i jadranski brai, a

od riba glavoi Chromogobius zebratus zebratus,Corcyrogobius

liechtensteini, Pomatoschistus canestrini i Speleogobius trigloides, ilo i jesetra.
Sredozemne endeme nalazimo ugl. u ju. Jadranu, a prema sjeveru prevladavaju
jadranski endemi.
Iako se, zbog burne geoloke prolosti, na podruju dananjega Jadranskoga
mora vie puta promijenilo podneblje, neke su se vrste iz davnih toplih doba
(miocen) odrale do danas. Jednako vrijedi i za borealne vrste, koje su u Jadranu
ivjele u ledeno doba. Kada se more u pliocenu poelo hladiti, pa je Jadran od
tropskoga postao umjereno toplo more, u nj su se poele useljavati atlantskomediteranske vrste, koje danas prevladavaju. Mnoge su od tih vrsta danas
rairene u cijelome Jadranu, kao npr. morski krastavac, jastog i hlap. Od
borealnih vrsta, veinom u sjevernom Jadranu, vrlo je rairen kamp, od
znaajnih sredozemnih vrsta crveni koralj, koji je vrlo rijedak u sjevernom
Jadranu. Malo ima izrazito toploljubnih (termofilnih) vrsta trop. podrijetla, npr.
zvjezdaa Hacelia attenuata, rijedak morski je Centrostephanus longispinus i
riba arbanaka vladika (Thalassoma pavo). Kozmopolitske vrste takoer su
rijetke, a to su npr. platenjaci Ciona intestinalis i Botryllus schlosseri. U
sjevernom Jadranu prevladavaju sjevernoatlantske, borealne i jadranske
endemine vrste, dok u srednjem i junom Jadranu ivi vie termofilnih vrsta
koje pripadaju sredozemnim endeminim vrstama.
Jadranska flora i fauna dijeli se, kao i sredozemna, na pelagijal i bentos.
Za cijelo podruje sjevernog i srednjeg Jadrana moe se rei kako pripada
neritikomu podruju, tj. da je pod utjecajem unosa slatke vode i hranjivih tvari
s kopna. to se tie hranjivih tvari, sjeverni je dio Jadrana stoga njegovo
najbogatije podruje. Junojadranska kotlina ima znaajke otvorenih oceanskih
podruja, pod malim je utjecajem kopna pa ima malenu primarnu produkciju.
Zbog toga je i bioraznolikost malena, a zbog manje koliine planktona manja je i
populacija plave ribe. Podruje pelagijala znaajno je i za rairenost bentoskih
ivotinja, jer veina njihovih liinki, koje su nazivaju meroplankton, dio ivota
provodi u pelagijalu.
Bentos. Bentos u Jadranu ima zonalnu grau, pa se u razliitim dubinama nalaze
razliite ivotne zajednice (biocenoze). Razlikuju se dva
sustava: obalni ili litoralni sustav i dubinski ili profundalni sustav. Prvi dopire
do dubine priblino od 200 m, a dijeli se na stepenice karakterizirane
specifinim ivotinjama: supralitoral, mediolitoral, infralitoral icirkalitoral.
Profundalni sustav dijeli se na batijalnu, abisalnu i hadalnu stepenicu, a prostire
se od dubine od 200 m do najveih dubina. Abisalna i hadalna stepenica ne
nalaze se u Jadranskome moru, zbog njegove nedovoljne dubine.
Supralitoral. Visina supralitoralne stepenice dodatno ovisi o nagibu obale te o
njezinoj izloenosti valovima i vjetru. Ona zapoinje pojasom vapnenca sive
boje, zbog prisutnosti supralitoralnih litofitskih modrozelenih alg ( LITOFITI).

Supralitoralna naselja tvrde podloge trajno su izvan izravnoga dodira s morem.

Uz litofitske modrozelene alge na toj stepenici ive i vie alge te neke ivotinje.
Najea modrozelena alga ondje je Rivularia atra

, u obliku malih crnih kuglica, a od viih alga esta je Catenella opuntia

. Znaajne ivotinjske vrste tvrde

(kamenite) podloge supralitorala pripadaju
rodovima Littorina, Ligia i Chthamalus, npr. mali obalni pui (Littorina

neritoides

italica)
brumbuljak (Chthamalus stellatus)

), izopodni rai babura(Ligia

i rak vitiar

. U zasjenjenim i vlanim
dijelovima te stepenice esto se naseljavaju vrste znaajne za mediolitoralnu
stepenicu, primjerice pu priljepak (Patella rustica)

. Posebno stanite supralitoralne stepenice (kao i

mediolitoralne) supralitoralne su lokvice. Ondje vladaju vrlo promjenljivi
ekoloki uvjeti, npr. slanost se mijenja od gotovo slatke vode do one u kojoj se
sol kristalizira. Takvim je promjenama prilagoeno vrlo malo ivotinja,

primjerice tvrdokrilac Ochthebius adriaticus

kopepodni rai Harpacticus fulvus

. Kod naselja pomine podloge
ta stepenica dolazi u dodir s morskom vodom zbog kapilarnog privlaenja vode
izmeu zrnaca pijeska ili mulja. U takvim stanitima ive neki izopodni raii
(npr. Tylos europaeus

i T. Ponticus) i amfipodni raii (Talitrus saltator

i Orchestia gammarella

) te
neke vrste mnogoetinaa, od kojih je esta vrsta Ophelia radiata

.
Mediolitoral. Mediolitoralna stepenica nalazi se u pojasu plime i oseke. Zbog
vee razlike izmeu plime i oseke, u sjevernom je Jadranu ona via nego u

srednjem i junom Jadranu. Gornja granica mediolitoralne stepenice u Jadranu

nalazi se od 0,5 do 3 m iznad srednje visine mora, a donja se granica poklapa s
donjom granicom normalne oseke. U toj se stepenici na tvrdoj podlozi
razlikuje gornji horizont, koji je u dodiru s morem zbog zalijevanja valovima,
i donji horizont, koji je za plime potopljen. Ta su dva horizonta jasno odvojena u
srednjem i junom Jadranu, dok u sjevernome nisu, zbog vee amplitude plime i
oseke. Gornji horizont mediolitoralne stepenice naseljavaju vrste Patella
rustica i Chthamalus stellatus, kolonije kojih esto prekrivaju velike povrine.
Ljeti ondje nalazimo supralitoralnu vrstu, Littorina neritoides. Na cijeloj
mediolitoralnoj stepenici est je rak gomnar (Pachygrapsus marmoratus)

. U gornjem dijelu mediolitorala gdjekad se

nalazi jedina jadranska amfibijska ribica, babica Blennius galerita

. U mediolitoralnoj
stepenici rastu neke vrste alg i ondje tvore prave livade. Na sjev. Jadranu esta
je smea alga brai (Fucus virsoides

), a
crvena alga Catenella opuntia raste u zasjenjenim raspuklinama uz povrinu
mora. U oneienu moru prevladavaju zelene alge Enteromorpha
compressa

i morska salata (Ulva lactuca)

, koje esto
zauzimaju ivotni prostor drugim algama i ivotinjama. Donji horizont
mediolitoralne stepenice naseljavaju priljepak Patella aspera

i hiton Middendorfia

caprearum

Lithophyllum

te neke alge iz rodova

i
, koje na strmim kamenim obalama
srednjeg i junog Jadrana grade poseban vapnenaki prag. Modrozelena
alga Rivularia atra ondje je gusta. Za taj dio mediolitorala, prvenstveno u
sjevernome Jadranu, znaajna je endemina alga jadranski brai, koja raste u
neto manje slanoj vodi. U raspuklinama stijena i prevjesima esto se nalaze
spuva Hymeniacydon sanguinea, crvena moruzgva (Actinia equina

),hitona Acanthochiton fascicularis

ogrci iz roda Monodonta

, te puevi

. Pojedini su dijelovi stijena potpuno obrateni naseljima dagnji, a esti su u

podrujima s velikim dotokom organskih tvari i ondje oznauju gornji rub
infralitoralne stepenice. U istome moru, na samoj granici izmeu
mediolitoralne i infralitoralne stepenice, raste smea alga Cystoseira spicata

. Pomine podloge mediolitoralne stepenice naseljavaju ugl. razliiti izopodni i

amfipodni rakovi te mnogoetinai poput vrste Ophelia radiata. Za naselja
pomine podloge vrlo je vana voda zarobljena meu zrncima pijeska, jer
produljuje vrijeme potrebno za isuivanje podloge poto nastupi oseka.

Infralitoral. Ispod donje granice plime i oseke poinje infralitoralna stepenica,

prvi morski pojas neovisan o kopnu. To je podruje najpogodnijih uvjeta za
veinu bentoskih organizama. Zbog dobre osvijetljenosti biljna je biomasa vea
od ivotinjske. Infralitoral s gornje strane granii s najniom osekom, a s donje
strane s graninom dubinom rasta morskih cvjetnica. Donja granica
infralitoralne stepenice u Jadranu je promjenljiva, zbog razlika u prozirnosti
mora te posljedino smanjena prodora svjetlosti. U sjevernome Jadranu ona see
priblino do 20 m, u srednjem i junom izmeu 30 i 40 m, a oko nekih otoka
otvorenoga Jadrana i do 50 m. Gornji dio infralitorala u Jadranskome moru
naseljavaju smee alge Cystoseira spicata. Gornja naselja infralitoralne
stepenice ugl. su stalno potopljena te izloena jaku udaranju valova. Kod velikih
valova ti utjecaji dopiru do 15 m, iznimno i do 30 m u dubinu. Biljke i ivotinje
koje naseljavaju infralitoralnu stepenicu pravi su morski organizmi i ne mogu
preivjeti na kopnu ni kratko vrijeme. Od ivotnih zajednica u infralitoralu je
najraznovrsnija ona fotofilnih alg na tvrdoj podlozi. Gusta naselja alg, koja
nazivamo i fital, slue kao zaklon mnogim ivotinjama te kao podloga na koju
se naseljavaju drugi organizmi, epibionti. U toj biocenozi ive mnoge vrste

pueva iz rodova Rissoa

, Cerithium

i Calliostoma

te onih bez kuice, rakova samaca, kao i

rakovica iz rodova Maia

i Pisa

, bodljikaa, npr. morske zvijezde Echinaster

sepositus

, Marthasterias glacialis

, Hacelia attenuata

, morski jeevi Sphaerechinus granularis

, Arbacia lixula

i Paracentrotus lividus

, spuve Chondrilla nucula

i Aplysina aerophoba
, mnogi mahovnjaci,
mnogoetinai i dr. Od riba koje se zadravaju u biocenozi fotofilnih alg
prevladavaju babice, glavoi

, usnjae

i pari

. Razliite vrste smeih alg iz roda Cystoseira te vrsta Padina pavonica (Paunov
rep (lat. Padina pavonica) je vrsta smee alge iz porodice Dyctiotaceae, koja je rasprostranjena

uAtlantskom oceanu i Sredozemnom moru. ivi u stjenovitim podrujima.

)stvaraju prave podmorske ume, koje omoguavaju naseljavanje organizama

(veinom spuava i mahovnjaka) koji ne podnose preveliko osvjetljenje, pa se
naseljavaju na donje dijelove alg. Zasjenjeni predjeli te biocenoze stvaraju
uvjete za naseljavanje vrsta karakteristinih za koraligensku biocenozu dubljega
dijela litorala. Naselja vrsta iz roda Cystoseira(Cistozira (lat. Cystoseira) je jedna od
najuestalijih alga koje se nalaze u Jadranskom moru iz obiteljiCystoseiraceae.
Ona spada u skupinu smeih algi. Moe biti visoka do pola metra. Obrasta u mirnim i zatienim
uvalama. Vrlo je razgranata i stvara guste podvodne nakupine. Cistozira je esto bogat izvor
hrane, pa i sklonite mnogimivotinjama.

) bujna su u podruju istoga mora, npr. na pliinama otok i otoia

otvorenoga mora. Ondje uspijevaju i alge iz roda Sargassum(Sargassum je
rod smeih makroalgi (morskih trava) iz reda Fucales.
Vrste ive u oceanima diljem svijeta, gdje nastanjuju plitke vode i koraljne grebene. Meutim, rod
je najpoznatiji po svojim planktonskim vrstama. Sargako more u Atlantskom oceanu dobilo je
ime po algi Sargassum, jer posjeduje njezine velike koliine.[1] U Jadransko moru obitava nekoliko
vrsta koje je meusobno teko razlikovati (S. acinarium, S. hornschuchii, S. linifolium, S.
muticum, S. vulgare).[2]
Ova alga moe narasti i do nekoliko metara. Boja talusa je smea ili tamnozelena, a sastavljen je
od oblika slinih stabljici, korijenu i listovima. Neke vrste imaju bobiaste mjehurie ispunjene
plinom, koji dre listove na povrini vode da bi se mogla dogoditi fotosinteza.

), koje zahtijevaju iznimno isto more. U

podruju vie ili manje zagaena mora biocenoza fotofilnih alg siromana je.
Na mjestima gdje je zagaenje povezano sa smanjenom slanou, prevladava
morska salata Ulva lactuca, vlasulja Anemonia viridis, pu Aplysia depilans

, neki mnogoetinai, te ribe, ugl. cipli

, glavoi i babice. Posebnomu tipu hridinastoga

dna pripadaju brakovi(pliine), koji se izdiu iz dubljih dijelova mora. Na
povrini su obrasli bogatom vegetacijom alg, najee cistozirama i sargasima.
Ondje ive gospodarski najznaajnije vrste riba: zubatci Zubatac (Dentex dentex),
pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Uz komaru i lubina najtraenija ribaJadrana. Svoje ime
duguje velikim onjacima koji se istiu na njegovu zubalu.
Naraste do 1 metra duljine i postigne teinu od 16 kg. vrste je grae, osobito glava sa prednjim
dijelom. Istiu se jake eljusti i vrlo veliki i otri onjaci. Duguljastog je ali istovremeno i prilino
visokog tijela u boku stisnutog. Po izgledu se odmah da zakljuiti da se radi o vrlo snanom
grabeljivcu i odlinom plivau. Voli obrasla dna na kojima se zadrava riba. Izbjegava
strmu obalu, pjeana i muljevita dna, mutne vode, mirne uvale i priobalje uz naselja. Hrani se
uglavnom ribom, rakovima, glavonocima, crvima itd. Kao tipini grabeljivac napada sve to je u
pokretu i uvijek je spreman za napad. Vrlo je uporan lovac. Kree se na velikom rasponu dubine
od 1 do 200 metara, ali najei je do 30 metara dubine. Skuplja se u veajata samo u sezoni
mrijeenja. Mrijesti se poetkom ljeta.
Najbogatija podruja zubataca su podruja ibenskih i zadarskih otoka, gusta naselja su i u
podruju Pulei Rovinja, i oko otoka Visa, Lastova, Mljeta i Palagrue.
Osim u Jadranu rasprostranjen je i u Mediteranu i istonom Atlantiku. Zubatac je zbog vrlo
ukusnog mesa nazivan 'carom o rib' . .

, pagri Pagar (lat. Pagrus pagrus)

je morska riba iz porodice ljuskavki. U Hrvatskoj ga jo nazivaju parag, pagra, pagari, albun,

crvenac, fag, hvag.

, ugori i
krpine. Iznad brakova se zadravaju jata lokarda Lokarda (lat. Scomber Japonicus)
je morska riba iz porodice skuovki. U Hrvatskoj je jo nazivaju plavica.

, njura

i srdela Srdela (lat. Sardina pilchardus) je morska riba iz porodice haringi (Clupeidae).
U Hrvatskoj je jo poznata kao sardina, srela, ardela, a ponegdje kao tijavica ili ir.

. Na brakovima esto nalazimo prave spuve, a u dubini koralje. Na pjeanome

dnu gornjeg infralitorala biocenozu fotofilnih alga zamjenjuje biocenoza livada
morskih cvjetnica, morskih trava. U Jadranskome moru najee kao
razdvojene livade rastu etiri vrste: perje (Zostera marina

), perje malo (Zostera nana

), svilina(Cymodocea nodosa

) i posidonija, puri ili voga (Posidonia oceanica

). Vrhunac biocenoze
morskih cvjetnica livade su najvee morske cvjetnice, posidonije. One
naseljavaju velike povrine u junom i srednjem, a neto manje u sjevernom
Jadranu, gdje prevladavaju livade drugih spomenutih vrsta. Posidonija najvie
naseljava zamuljeni pijesak do dubine priblino od 40 m. Njezine su livade
guste u podrujima s istom morskom vodom. Ondje gdje je sedimenta malo i
gdje nedostaje humusnih tvari, prva se naseljava otporna svilina, prvenstveno na

podrujima dubine 3 do 5 m. Perje raste u rijetkim livadama i prevladava u

podruju sjev. Jadrana. Ponegdje ga zamjenjuje srodna vrsta perje malo. U
biocenozi livada posidonije ive mnoge sesilne (privrene) i vagilne
(pokretne) bentoske vrste te mnogi epibionti. Na jako zasjenjenu dijelu, pri dnu
stabljika posidonije, naseljavaju se organizmi karakteristini za koraligensku
biocenozu. Na listovima nalazimo epibionte, npr. manje alge, spuve, arnjake,
sedentarne mnogoetinae, mahovnjake i platenjake. Po listovima puu puevi i
hodaju rakovi samci. Izmeu listova i stabljike plivaju kozice iz
roda Hippolyte. Ondje ive morski konjii (rod Hippocampus) i ila
(rodovi Syngnathus i Nerophis). Fauna sedimenta izmeu korijenja morskih
cvjetnica takoer je bogata. U livadama morskih cvjetnica sklonite pronalaze
mnoge ribe, a prevladavaju vrste iz por.Labridae, Sparidae, Serranidae,
Gobidae i Maenidae. Druge vrste riba dolaze povremeno. Od ostalih
infralitoralnih biocenoza mekih podloga znaajna je biocenoza krupnih pijesaka
i finih ljunaka. U njoj su posebno znaajne skupine epibiontskih ivotinja, koje
stvaraju podlogu za druge epibionte. Ondje je morsko dno, tzv. ljuturno dno,
sastavljeno od ljuturica koljkaa, kuica pueva, skeletnih ploica bodljikaa,
ostataka cijevi sedentarnih mnogoetinaa i sl. Uz mnogobrojne vrste koljkaa,
npr. sranku (Cardium edule) i venerku (Venus verrucosa), koji ive zakopani, te
mnoge pueve koji puze po sedimentu, za tu je biocenozu znaajna velika
gustoa zmijaa iz roda Ophiotrix i Ophiura te mnogoetinaa i trcaljaca; neto
manje je morskih zvijezda iz roda Astropecten, a vrlo je rijetka ali znaajna
vrstaAnseropoda placenta, koja se zakopava u sediment. Platenjaci poput
vrsta Phallusia mammilata i Microcosmus sabatierinaseljavaju se na biogeno
uvrenu podlogu. Od spuava je esta vrsta Suberites domuncula, koja obrasta
puevu kuicu s rakom samcem, najee vrstom Paguristes oculatus. est je i
drugi rak samac Eupagurus excavatus u simbiozi s moruzgvom Adamsia
palliata. Druga je, takoer simbiotska, moruzgva Calliactis parasitica. Ondje
nalazimo razliite vrste privrenih koljkaa, cjevaa s vapnenakim cijevima,
poput onih iz rodova Spirorbis, Serpula, Protula iPomatoceros, cjevaa s
mekanim cijevima poput vrsta Sabella spallanzanii i Sabella
pavonina, kolonijalnih platenjaka iz por. Didemnidae, zatim razliite spuve i
mahovnjake. Svi ti organizmi dodatno uvruju sekundarno tvrdo dno i tako
stvaraju uvjete za naseljavanje drugih sesilnih ivotinja i alg. Od riba, u toj se
biocenozi nalaze vrste iz
por. Gobidae,Trachinidae, Mullidae, Bothidae, Solenidae, neke vrste raa,
morskih golubova i manjih pridnenih morskih pasa.
Cirkalitoral. Ta stepenica zauzima najvei dio dna, s obzirom na to da je Jadran
razmjerno plitko more. Poinje na donjoj granici rasta morskih cvjetnica i
nastavlja se do dubine od priblino 200 m, gdje je donja granica rasta scijafilnih
alga. Za nju je znaajno da ivotinjska biomasa prevladava nad biljnom
biomasom. Promjene u slanosti i temperaturi manje su, kao i gibanje morske
vode, osim strujanja stalnih dubinskih vodenih masa. Glavna je znaajka

cirkalitorala slabija osvijetljenost, pa ivot veine biljnih vrsta nije mogu. Ipak,
ta je stepenica posljednja u fitalnom sustavu, gdje jo uvijek rastu neke alge,
prvenstveno koraligenske crvene alge koje inkrustriraju kalcijev karbonat.
Najznaajnija je biocenoza te stepenice koraligenska biocenoza. Ona je dobila
ime po crvenim algama iz por. Corallinaceae. Razvija se na tvrdoj podlozi, a
prevladavaju veinom kalcificirane crvene alge, primjerice Pseudolithophyllum
expansum, te nekalcificirane poput vrste Vidalia volubilis. Od ostalih alg este
su smee iz roda Cystoseira te zelene Halimeda tuna i Flabelia petiolata. Vrlo
su brojne spuve, npr. Petrosia ficiformis i one iz roda Axinella. Najee su
vrste koraligenske biocenoze gorgonije Eunicella cavolinii i Paramuricea
clavata, alcionarije Alcyonium palmatum i A. coralloides te
zoantarijParazoanthus axinellae. Mnogo je razliitih obrubnjaka i mahovnjaka
poput vrsta Sertella septentrionalis, Myriapora truncata i Hippodiplosia
foliacea. Od bodljikaa su este zvjezdae Ophidiaster
ophidianus i Sphaerodiscus placenta(vie u ju. Jadranu), od
platenjaka Clavelina lepadiformis te razliite vrste riba, veinom iz
por. Sparidae, Congeridae, Labridae i Serranidae. Koraligenska biocenoza
javlja se u dva oblika: kao pretkoraligenski, blae scijafilni oblik, gdje
prevladavaju nekalcificirane alge, i ve spomenuti koraligenski scijafilni oblik, u
kojem prevladavaju kalcificirane alge, koralji, mahovnjaci i spuve.
Pretkoraligenski oblik nalazimo takoer u infralitoralnoj stepenici, na
zasjenjenim dijelovima ispod morskih alg ili livada posidonije, na slabo
osvijetljenim dijelovima podmorskih stijena, u manjim rupama ili prevjesima.
Za ta su podruja znaajne vrste nekalcificirane alge, mnoge spuve te
gorgonije Eunicella stricta,koja naseljava manje zasjenjena stanita, i E.
cavolinii, na zasjenjenijim stanitima. Tipina koraligenska biocenoza dostie
vrhunac na dubini od 30 do 80 m na strmim podmorskim stijenama srednjeg i
junoga, a neto manje sjev. Jadrana. Veina ivotinja koje ive u njoj ne
podnosi veliku sedimentaciju kao ni velike promjene slanosti i temperature. Broj
je vrsta velik, a broj jedinki pojedinih vrsta malen. Kraj pretkoraligena i poetak
tipinoga koraligena oznauju gusta naselja gorgonije E. cavolinii. Za vrhunac
razvijene koraligenske biocenoze najznaajnija su gusta naselja
gorgonijeParamuricea clavata. Njezine su grane podloga za mnoge epibionte,
za alcionarij Alcyonium coralloides, te mnoge mahovnjake i platenjake. Izmeu
naselj gorgonija nalazi se i uti koralj (Gerardia savaglia). Povrina je stijena
gotovo u potpunosti obrasla razliitim spuvama, od kojih se mogu izdvojiti one
iz roda Axinella. Vrsta Axinella damicornisesto je potpuno prekrivena
kolonijama zoantarija Parazoanthus axinellae, koji je znaajan predstavnik
posebne biocenoze cirkalitorala, biocenoze polutamnih pilja. Na zavretku
strmih podmorskih stijena (u sjevernome Jadranu do dubine od 45 m, a u
srednjem i junom do 80 m), cirkalitoral se nastavlja u koraligenski
plato. Njegova se naselja ne razlikuju mnogo od onih na stijenama. I dalje
prevladavaju kalcificirane crvene alge, mnogoetinai i mahovnjaci, koji

povezuju i biogeno uvruju podlogu na koju se poslije naseljavaju drugi

organizmi. Na slabije osvijetljenim mjestima u cirkalitoralnoj stepenici nalazi se
biocenoza polutamnih pilja. Ondje se nalaze samo ivotinje, jer je i za scijafilne
alge premalo svjetlosti. Znaajan je crveni koralj (Corallium rubrum), koji se
moe pronai samo u zatienim podrujima. Na ulazima u podmorske rupe i
jame prevladavaju spuve, uti zoantarij Parazoanthus axunellae te u velikom
broju kameni samostalni koralji Leptopsammia pruvoti, Caryophyllia
inornata, C. Smithii i zadruni koralj Madracis pharensis.Prisutne su i neke
kozice, poput vrste Stenopus spinosus te ribe matulii (Apogon
imberbis), matuli barjaktar (Anthias anthias) i glavo Thorogobius epphipiatus.
Biocenoze cirkalitoralne stepenice pomine podloge ire se velikim dijelom dna
do dubine od 200 m i glavno su podruje ribolova u Jadranu. Prevladavaju neke
spuve, mekuci, rakovi i bodljikai. Zbog manje prozirnosti mora, mnoge vrste
znaajne za biocenoze detritikih i muljevitih dn u srednjem i junom Jadranu
nalaze se i u infralitoralu sjevernoga Jadrana.
Ispod cirkalitoralne stepenice zapoinje afitalni sustav, koji se dijeli na batijal,
abisal i hadal. U Jadranskome moru samo je junojadranska kotlina dovoljno
duboka da ju se moe pridodati gornjemu dijelu batijalne stepenice. Ondje vlada
potpuna tama, a temperatura i slanost ne mijenjaju se. Biocenoze i vrste
jadranskoga batijala slabo su istraene, a brojnost vrsta i njihova gustoa
vjerojatno je vrlo skromna.
Pelagijal. Biljke i ivotinje u slobodnoj vodi iznad morskoga dna tvore
pelagijal, koji se sastoji od planktona i nektona. Planktonske biljke
(fitoplankton) jednostanine su i mikroskopski malene. Meu njima su vrlo
brojne, pogotovo zimi, kremenjaice, meu kojima je najei
rod Chaetoceros, s mnogim vrstama. Od proljea do jeseni ima najvie
dinoflagelata, a najei su rodovi Ceratium i Peridinium. I ivotinjski plankton
(zooplankton) odlikuje se velikom raznolikou. Najpoznatiji su i najei
svjetlica Noctiluca miliaris, mnoge vrste
redova Tintinnida, Radiolaria (rodAcanthometron), Foraminifera (rod Globigeri
na) te raii veslonoci (podrazred Copepoda) i dr. U makroplanktonu ive
mnoge meduze (najpoznatije Pelagia noctiluca i Aurelia aurita), rebrai s
vrstama Cestus veneris i Beroe ovata, pelagiki puevi poput vrste Creseis
acicula, strjeliari (rod Sagitta) te razliite vrste
razreda Thaliacea (rod Salpa, Pyrosoma i dr.). Osim tih stalnih planktonskih
vrsta, ondje se nalaze i vrste koje u planktonu ive samo dok su liinke, poput
obrubnjaka, bodljikaa, platenjaka i riba. Drugoj skupini u pelagijalu
pripada nekton, koji ine ribe hrskavinjae poput raa (rodRaja), morskih
golubova (rod Myliobatis), drhtulja (rod Torpedo) i morskih pasa, od kojih su
ee vrste kostelji (rodSqualus), modrulj (Prionace glauca), dok su neto rjee
vrste lisica (Alopias vulpinus), golema psina (Cetorhinus maximus) i vrlo rijedak
i opasan veliki bijeli morski pas (Carcharodon carcharias). Od riba kotunjaa

znaajne su srdela, brgljun, papalina, tunj, polanda, skua i njur. Meu

glavonocima je to lignja, a meu gmazovima glavata elva. Od sisavaca esto
se susree dobri dupin (Tursiops truncatus), a rjee kitovi.
Utjecaji ovjeka stalna su opasnost za ivotne zajednice u pliim priobalnim
podrujima. To se ponajvie odnosi na graevinarske radove na obali,
nasipavanje i posljedino zamuljivanje dijelova akvatorija, odlaganje krutog
otpada te posebno na oneiavanje neproienim otpadnim vodama gradskog i
industrijskog podrijetla. Tim su imbenicima ugroene ivotne zajednice
supralitorala i mediolitorala, a od zajednica infralitorala, posebno su ugroene
livade morskih cvjetnica. Od sve veega nasipavanja obalnoga mora razliitim
graevinskim i zemljanim otpadom stradaju osobito naselja razliitih alg
roda Cystoseira te naselje endemske smee alge jadranskoga braia, koja je u
nekim oneienim dijelovima Jadrana (zapadna obala Istre, Split i dr.) gotovo
nestala. Naruavanju ekoloke ravnotee u bentoskim ekolokim sustavima
pridonose i prekomjeran gospodarski i portski ribolov, ali i haranja pojedinih
ronilaca. Useljavanje tropske alge Caulerpa taxifolia u sjeverno Sredozemlje
1984. novi je uzrok ugroenosti bioloke raznolikosti Jadrana.
Ribarstvo
Proizvodnja organskih tvari u Jadranskome moru uglavnom je ograniena na
razdoblje od poetka jeseni do kraja proljea, a nije tako intenzivna kao u
sjevernim morima, zbog vrlo male koliine hranjivih soli. Ona je ipak znatno
vea nego u veem dijelu Sredozemnoga mora ili na istim irinama Atlantika. S
obzirom na plodnost, postoje razlike izmeu pojedinih podruja. Tako su
priobalne vode, kao i vode sjevernoga Jadrana, znatno plodnije od voda
otvorenog i osobito junoga Jadrana. Vrlo visoku proizvodnju imaju vode
Kvarnera, obalnih dalmatinskih kanala i Boke kotorske. Ukupna lovina u
Jadranskome moru iznosi 137 109 t (1998), od ega 103 715 t otpada na Italiju,
24 688 t na Hrvatsku, 3910 t na Crnu Goru, a 2683 t na Albaniju. Sjeverni
Jadran (do crte koja spaja Anconu s otokom Loinjem) glavno je ribolovno
podruje; daje oko 60% ukupnog ulova. Na dubljem, srednjem dijelu
Jadranskoga mora (do Palagrukoga praga) lovi se oko 25% ribe, a na
najdubljem i najprostranijem, junom Jadranu samo oko 15%. U istonom
Jadranu najvaniji je lov na malu plavu ribu (srdela, papalina, inun, skua,
plavica, njur i iglica).
Promet
Jadransko more prodire duboko na sjever u europsko kopno, zbog ega ima
veliko prometno znaenje. Gusto naseljen i privredno razvijen srednjoeuropski
prostor ima preko Jadrana najkrau vezu sa Sredozemljem te s azijskim i
afrikim zemljama. Zbog toga je najvaniji uzduni prometni pravac, a promet
izmeu istone i zapadne obale uglavnom je od turistikoga znaenja.

Najpovoljniju vezu srednje Europe s Jadranom omoguuje 609 m visok prijelaz

preko Postojnskih vrata; njime je ve 1857. prola eljeznika pruga BeTrst
(1873. na tu je prometnicu prikljuena Rijeka, koja je iste godine dobila i
eljezniku vezu s Budimpetom). U krajnjem sjevernom dijelu Jadrana, gdje se
kopneni putovi iz srednjoeuropskog zalea sastaju s morskim putem, nalaze se
tri glavna luka i gradska sredita; preko Trsta, Venecije i Rijeke obavlja se
najvei dio jadranskoga pomorskog prometa i glavnina tranzita. Iako je Italija
vie usmjerena prema Tirenskomu moru (meu 12 talijanskih vodeih luka samo
su tri na jadranskoj obali), talijanske jadranske luke po opsegu prometa znatno
nadmauju luke istonoobalnih drava (Slovenija, Hrvatska, Crna Gora,
Albanija). Najvee su: Trst (49,3 mil. t, 2001), Venecija (23,6 mil. t, 1997) i
Ravenna (15,9 mil. t, 2001), zatim Ancona i Bari. Na istonoj obali Jadrana
najvea je luka Rijeka s 10 mil. t tereta godinje. Ukupni luki promet hrvatskih
morskih luka iznosi 16 866 000 t tereta i 14,9 mil. putnika (2000). Odravaju se
poprene trajektne veze: ZadarAncona, SplitPescara, DubrovnikBari i Bar
Bari te brze veze BariIgoumentsaPatras, AnconaIgoumentsaPatras. U
Sloveniji je glavna luka Kopar, u Albaniji Dra (Durrs), a u Crnoj Gori Bar.
Vanosti Jadrana kao prometnoga puta pridonosi jaanje industrijske funkcije
luka; izdvajaju se industrijske luke zone kraj Venecije (Porto Margliera i dr.),
Trsta (Muggia) i u Rijeci. Robni se promet osobito poveao izgradnjom
Transalpskoga naftovoda (TAL); nafta je na prvome mjestu u ukupnom robnom
prometu.
Prvi jadranski naftovod TrstIngolstadt (TAL), dug 464 km, s ogrankom od
Schwechata kraj Bea, po svojem se kapacitetu (do 54 mil. t) ubraja meu
najvee u Europi. Funkciji Jadrana kao naftnoga puta pridonosi i hrvatski
naftovod (terminal u Omilju na otoku Krku) dug 759 km, s kapacitetom od
20 mil. t.

KOMENTAR:

Zatiene vrste

Svijest o ouvanju okolia u 21. stoljeu u svima nama je duboko usaena. Pitanje je samo nae volje da po toj
savjesti i djelujemo. Zatita okolia u ronjenju obuhvaa i aktivnosti i prije i poslije zarona, ne samo u ronjenju. Od
pripreme, dolaska na lokaciju, zarona, odlaska s lokacije, ienja opreme, na zaron bi trebao proi tako da
poslije nas nitko ne moe znati da smo tamo ronili. ivi svijet podmorja danas je ugroeniji nego ikad. Krhkom
svijetu iz dana u dan pridruuju se nove vrste na listu ugroenih vrsta pa vlade mnogih zemalja, tako i Hrvatske,
zakonom zatiuju ugroene i vane vrste propisujui i visoke kazne.
SISAVCI sredozemna medvjedica (Monachus monachus), obini dupin (mali dupin) (Delphinus delphis) i sve
ostale vrste kitova (Cetacea) koji se zateknu u Jadranskom moru, dobri dupin (Tursiops truncatus)
GMAZOVI glavata elva (Caretta caretta), zelena elva (Chelonia mydas), sedmopruga usminjaa (Dermochelys
coriacea)
RIBE morska paklara (Petromyzon marinus), pas tupan (Carcharhinus plumbeus), pas modrulj (Prionace glauca),
jaram, mlat (Sphyrinidae Sphyrna zygaena), butor (Galeorhinus galeus), volonja (Heptranchias perlo) glavonja
(Hexanchus griseus), pas lisica (Alopias vulpinus), psina golema (Cetorhinus maximus), velika bijela psina
(Carcharodon carcharias), kuak (Isurus oxyrinchus), kuina (Lamna nasus), psina zmijozuba, troiljka
(Carcharias taurus), psina zmijozuba, petoiljka (Odontapsis ferox), utuga (Dasyatis pastinaca), leptirica
(Gymnura altavela) golub uhan (Mobula mobular), pilan (Pristidae Pristis pectinata) UT(A) volina (Dipturus batis),
klinka (Dipturus oxyrinchus), Rhinobatos rhinobatos, prasac (Oxynotus centrina), sklat utan (Squatina oculata),
sklat sivac (Squatina squatina), jesetra (Acipenser gueldenstaedtii), jadranska jesetra (Acipenser naccarii),
atlantska jesetra (Acipenser nudiventris sim, Acipenser sturio), moruna (Huso huso), jegulja (Anguilla anguilla),
epa (Alosa fallax), crnomorska haringa (Alosa immaculate, Alosa pontica), obrvan (Aphanius fasciatus), koljuka
(Gasterosteus aculeatus), konji dugokljuni (Hippocampus guttulatus, Hippocampus ramulosus), konji
kratkokljuni (Hippocampus hippocampus), Tortoneseov glavoi (Pomatoschistus tortonesei), drozd (Labrus
viridis)
RAKOVI Salmoneus sketi, Acartia italica, Badijella jalzici, Speleophria mestrovi, Speleohvarella
gamuliniMAHOVNJACI Hornera lichenoides

ARNJACI crni busenasti koralj (Antipathes dichotoma), sredozemni crni koralj (Antipathes mediterranea), crni
koralj (Antipathes subpinnata), zvjezdani koralj (Astroides calycularis), uta gerardia (Gerardia savaglia)
BODLJIKAI panceriova zvjezdica (Asterina panceri), zmijolika zvijezda (Ophidiaster ophidianus), igliasti jeinac
(Centrostephanus longispinus)
MEKUCI kamotoac (Pholas dactylus), prstac (Lithophaga lithophaga), periska (Atrina pectinata,Atrina fragilis),
plemenita periska (Pinna nobilis), venerin pu (Pinna rudis, Erosaria spurca), zupka (Luria lurida), kruka (Zonaria
pyrum), kvrgavi Tritonov rog (Charonia lampas,Ch. rubicunda, Ch. nodiferum), Tritonova truba (Charonia
tritonis,Ch. seguenziae), Argusovo oko (Ranella olearia), pu bava (Tonna galea), prugasta mitra (Mitra zonata)
SPUVE velika kremenjaa (Geodia cydonium Sarcotragus spinosulus) morske narane (Tethya spp.), mekana
rogljaa (Axinella cannabina), zvjezdasta rogljaa (Axinella polypoides), dubokomorska mesojedna spuva
(Asbestopluma hypogea), piljska sumporaa (Aplysina cavernicola), Petrobiona massiliana, dubokomorska
spuva staklaa (Oopsacas minuta)
BILJKE oceanski porost (Posidonia oceanica (L.) Delile), vorasta morska resa, (Cymodocea nodosa (Ucria)
Asch.), morska svilina (Zostera marina L.), patuljasta svilina (Zostera noltii)
ALGE Caulerpa prolifera (Forsskl) J. V. Lamouroux, Penicillus capitatus Lamarck, Cystoseira amentacea var.
spicata (Ercegovic) G.Iaccone Fucus virsoides J. Agardh, Cystoseira barbata (Stackhouse) C. Agardh, Cystoseira
compressa (Esper) Gerloff & Nizamuddin, Cystoseira corniculata (Turner) Zanardini, Cystoseira crinita Duby,
Cystoseira crinitophylla Ercegovi, Cystoseira spinosa Sauvageau (Cystoseira adriatica Sauvageau), Cystoseira
squarrosa De Notaris Cystoseira zosteroides C. Agardh, Sargassum hornschuchii C. Agardh Sargassum vulgare
C. Agardh, Laminariaceae Laminaria rodriguezii Bornet, Lithophyllum byssoides (Lamarck) Foslie (Lithophyllum
lichenoides), Lithophyllum dentatum (Ktzing) Foslie, Lithophyllum tortuosum (Esper) Foslie, Titanoderma
trochanter (Bory de SaintVincent)Benhissoune, Boudouresque, Perret-Boudouresque & Verlaque (Goniolithon
byssoides)