http://www.balkandownload.

org/

JANE AUSTEN

Naslov izvornika:
Jane Austen NORTHANGER ABBEY

vo je maleno djelo zavreno godine 1803. i trebalo je biti odmah objavljeno.

Poslano je izdavau, ak je i reklamirano, a zato se na tome stalo, autorica
nikad nije uspjela saznati. ini se veoma neobinim da bi bilo koji izdava
smatrao isplativim kupiti neto to nije smatrao isplativim objaviti. No time se ni autorica
ni itatelji ne moraju zamarati, osim to treba imati na umu da se u djelu nalaze neki
dijelovi koji se nakon trinaest godina doimaju relativno zastarjelima. Molim itatelje da
imaju na umu kako je prolo trinaest godina otkako je djelo dovreno, i jo mnogo vie
otkako je zapoeto, te da je tijekom tog razdoblja dolo do znatnih promjena mjesta,
ponaanja, knjiga i stavova.

Prvo poglavlje

itko od onih koji su ikad vidjeli Catherine Morland u doba njezina djetinjstva
ne bi oekivao da je roena za heroinu. Njezina ivotna situacija, osobnost
njezina oca i majke, njezina vlastita osobnost i narav, sve je to bilo protiv nje.
Njezin je otac bio sveenik, ni nemaran ni siromaan, i veoma ugledan ovjek, premda se
zvao Richard i nikad nije bio privlaan. Imao je znatnu vlastitu imovinu, uz dva dobra
prihoda, i uope nije bio sklon obuzdavanju svojih keri. Njezina je majka bila ena
korisna zdrava razuma, dobre naravi i, to je jo vanije, dobre konstitucije. Imala je tri
sina prije Catherinina roenja; i umjesto da umre prilikom donoenja djevojice na svijet,
to bi svatko mogao oekivati, nastavila je ivjeti ivjeti i roditi jo estero djece
gledati ih kako rastu oko nje i uivati u svom izvrsnom zdravlju. Obitelj s desetero djece
uvijek se moe smatrati lijepom obitelji, s mnotvom glava, ruku i nogu; no na Morlande
se ta rije inae nije mogla primijeniti jer su openito bili sasvim obini, a Catherine je,
tijekom mnogih godina svoga ivota, bila jednako obina. Bila je mrava i nezgrapna,
blijede bezbojne koe, tanine ravne kose i snanih crta lica; toliko o njezinu izgledu, a ni
njezin se um nije inio nita vie pogodnim za heroinu. Voljela je sve djeake igre, a
najvie kriket kojemu je davala prednost ne samo pred lutkama, ve i pred drugim
blagodatima djetinjstva, primjerice pred njegovanjem puha, hranjenjem kanarinca ili
zalijevanjem rua. Zapravo uope nije uivala u vrtu, a ako je brala cvijee, to je inila
kako bi uivala u nestaluku, barem se tako moglo zakljuiti po tome to je uvijek
uzimala zabranjeno cvijee. Takve su bile njezine sklonosti; njezine su sposobnosti bile
jednako neobine. Nikad nije mogla neto nauiti ili razumjeti prije nego ju je netko
tome pouio, a katkad ak ni tada, jer esto nije pazila, a povremeno se doimala i
glupom. Njezina se majka tri mjeseca muila ne bi li je nauila samo da ponovi
Prosjakovu molbu, a ipak ju je njezina mlaa sestra Sally mogla recitirati bolje od nje.
Nije rije o tome da je Catherine uvijek bila glupa; nikako; bajku Zec i mnogi prijatelji
nauila je jednako brzo kao i bilo koja djevojica u Engleskoj. Njezina je majka eljela da
Catherine ui glazbu, a ona je bila sigurna da bi joj se to trebalo sviati jer je jako rado
prebirala po tipkama starog naputenog spineta, i tako je poela kad joj je bilo osam
godina. Uila je godinu dana i nije to mogla podnositi; gospoa Morland, koja nije
inzistirala na tome da njezine keri ostvare neka postignua unato nesposobnosti ili
nesklonosti, dopustila joj je da odustane. Dan kad je otkazano uitelju glazbe bio je
jedan od najsretnijih u Catherininu ivotu. Njezina sklonost crtanju nije bila nimalo jaa;
*

iako je u tome davala sve od sebe jer, kad god bi se domogla nekog komada papira,
crtala je kue i stabla, kokoi i pilie, a sve veoma slino jedno drugome. Otac ju je
pouavao pisanju i raunanju; majka ju je uila francuski. Ni u emu nije bila posebno
uspjena, a izbjegavala je lekcije kad god je mogla. Kako udno neobjanjiva osobnost,
jer uza sve te simptome razuzdanosti u dobi od deset godina nije imala ni zlo srce ni lou
narav, rijetko je bila tvrdoglava, gotovo nikad svadljiva i veoma ljubazna prema
malenima, uz samo poneki znak tiranije. Bila je, tovie, buna i divlja, mrzila je
ogranienja i urednost, a najvie od svega voljela je kotrljanje niz zelenu padinu iza kue.
Takva je bila Catherine Morland u dobi od deset godina. U petnaestoj su se izgledi
poboljali; poela je uvijati kosu i eznuti za balovima, njezin se ten popravio, punanost
i boja ublaile su njezine crte lica, oi su joj postale vatrenije, a tijelo zaobljenije. Njezino
uivanje u blatu ustupilo je mjesto sklonosti lijepoj odjei, te se istodobno razvijala
njezina urednost i njezin um; katkad je imala prilike uivati u oevim i majinim
primjedbama o njezinom osobnom napredovanju. Catherine se razvija u sasvim
privlanu djevojku; danas je gotovo lijepa, bile su rijei to su joj s vremena na vrijeme
dopirale do uiju; a kako joj je to godilo! Izgledati gotovo lijepo znailo je mnogo vie
djevojci koja je prvih petnaest godina ivota izgledala obino no to bi bilo kakav
kompliment mogao znaiti nekome tko je od roenja smatran lijepim.
Gospoa je Morland bila veoma dobra ena i eljela je doivjeti da njezina djeca
budu sve ono to bi trebala biti: no njezino je vrijeme bilo toliko zaokupljeno porodima i
pouavanjem malenih, da su njezine starije keri neminovno bile preputene same sebi;
te uope nije udno da je Catherine, koja po prirodi u sebi nije imala nita od heroine, u
dobi od etrnaest godina vie voljela kriket, bejzbol, jahanje i jurnjavu naokolo nego
knjige, ili barem knjige s informacijama, jer, pod uvjetom da se iz njih nije moglo dobiti
nita slino korisnom znanju, pod uvjetom da su bile samo prie bez razmiljanja, nikad
nije imala ba nita protiv knjiga. No od petnaeste do sedamnaeste obuavala se za
heroinu; proitala je sva ona djela to ih heroine moraju proitati kako bi svoj um
opskrbile onim citatima koji tako dobro dou i tako su umirujui u nestalnosti njihovih
doivljajima bogatih ivota.
Pope ju je nauio osuivati one koji
nose sa sobom laan jad.
Gray joj je ukazao:
Mnogi se cvijet raa da rumeni nevidljiv,
i trati svoju ljepotu na pustinjski zrak.
Thomson je rekao da je
Velianstven zadatak...
nauiti novu ideju da nikne.
A od Shakespearea je prikupila obilje informacija: izmeu ostaloga:
malenkosti lagane poput zraka,
za ljubomorne su snane potvrde
*

kao i dokazi Svetog pisma.

Kao i:
Siroti kukac kojega gazimo,
u tjelesnoj patnji osjea bol jednako velik
kao i kad umire div.
Te da mlada zaljubljena ena uvijek izgleda
kao Strpljenje na spomeniku
Smijeak upuen alosti.
Zasad je njezino napredovanje bilo dostatno, a i u mnogim drugim pitanjima veoma
se dobro snalazila; jer iako nije znala pisati sonete, natjerala se da ih ita; premda nije
bilo ba velikih izgleda da e cijelo drutvo dovesti u zanos preludijem na glasoviru to
ga je sama skladala, mogla je strpljivo sluati izvedbe drugih ljudi. Njezin najvei
nedostatak bio je onaj povezan s olovkom uope nije imala dara za crtanje ak ni
toliko da bi pokuala skicirati profil svog udvaraa. Tu je doista bijedno zakazala kad je
rije o osobinama heroine. Trenutno nije ni znala koliko je siromana, jer nije imala
udvaraa kojega bi mogla portretirati. Navrila je sedamnaest godina, a nije vidjela niti
jednog ljubaznog mladia koji bi mogao probuditi njezine osjeaje; nitko u njoj nije
nadahnuo niti jednu pravu strast, nije osjetila ak ni divljenje, ve samo neto umjereno i
prolazno. To je doista bilo neobino! No neobinosti se esto mogu objasniti ako se
njihov uzrok temeljito istrai. U susjedstvu nije bilo niti jednog plemia; ne, ak ni
baroneta. Meu njihovim poznanicima nije bilo niti jedne obitelji koja je odgojila i
uzdravala momka kojeg su sluajno nali na svom pragu; nije bilo niti jednog mladia
nepoznata podrijetla. Njezin otac nije imao tienika, a vlastelin upe nije imao djece.
No kad mlada dama treba postati heroina, nastranost etrdeset okolnih obitelji ne
moe je u tome sprijeiti. Neto se mora i hoe dogoditi da joj na put dovede jednog
heroja.
Gospodin Allen, vlasnik veeg dijela imanja oko Fullertona, sela u Wiltshireu gdje su
Morlandi ivjeli, morao je poi u Bath radi lijeenja; a njegova gospoa, ena dobre udi,
kojoj je gospoica Morland bila draga i koja je vjerojatno znala da mlada ena mora
potraiti pustolovine negdje drugdje ukoliko ih nee doivjeti u vlastitom selu, pozvala
ju je da poe s njima. Gospodin i gospoa Morland spremno su pristali, a Catherine je
blistala od sree.

Drugo poglavlje

ovrh svega to je ve reeno o osobnim i mentalnim darovitostima Catherine

Morland, prije nego dospije u sve tekoe i opasnosti estotjednog boravka u
Bathu, moda bi trebalo rei, radi boljeg informiranja itatelja, za sluaj da
sljedee stranice inae daju nepotpunu sliku njezine osobnosti, da je imala dobroduno
srce, vedru i otvorenu narav, bez bilo kakve tatine ili prenemaganja; njezino je
ponaanje tek uspjelo svladati nezgrapnost i srameljivost djevojice; bila je ugodna i
zgodna^ kad bi se dotjerala; a kad je rije o njezinu umu, znala je malo i bila slabo
informirana, to je obino sluaj sa svakim enskim umom od sedamnaest godina.
Kako se pribliavao trenutak polaska, bilo je normalno oekivati da e jaati
majinska tjeskoba gospoe Morland. Tisuu zastraujuih slutnji o zlu to prijeti
njezinoj voljenoj Catherine zbog ovog rastanka zasigurno joj alou pritie srce i utapa
je u suzama tijekom posljednjih zajedno provedenih dan ili dva; najvaniji i najkorisniji
savjeti moraju, naravno, potei s njezinih mudrih usana kad u njezinoj sobi budu imale
sastanak prije odlaska. Upozorenja o nasilnosti takvih plemia i baroneta koji silom
odvlae mlade dame do neke udaljene seoske kue moraju, u takvom trenutku, olakati
teinu u njezinu srcu. Tko to ne bi pomislio? No gospoa je Morland znala tako malo o
lordovima i baronetima da nije imala pojma o njihovim nestalucima, te uope nije
pomiljala na opasnost koja njezinoj keri prijeti od njihovih makinacija. Njezina su se
upozorenja ograniila na sljedea pitanja: Molim te, Catherine, kad uveer izie iz
sobe, uvijek se toplo omotaj oko vrata; voljela bih da pokua voditi rauna o novcu to
ga potroi; u tu svrhu dat u ti ovu malenu knjiicu.
Sally, ili bolje reeno Sarah (jer koja e mlada dama otmjenija roda stii do dobi od
esnaest godina bez da promijeni ime koliko god moe?), morala bi u ovom trenutku i
situaciji biti intimna prijateljica i pouzdanica svoje sestre. Meutim, neobino je to nije
inzistirala da joj Catherine pie sa svake postaje, niti je izmamila njezino obeanje da e
joj podrobno opisati osobnost svakog novog poznanika, niti pojedinosti svakog
zanimljivog razgovora do kojeg bi moglo doi u Bathu. Zapravo je sve u vezi s tim
vanim putovanjem sa strane obitelji Morland uinjeno umjereno i staloeno, to se
inilo prilino u skladu s obinim osjeajima svakodnevnog ivota, ali ne i s rafiniranom
tankoutnou njenim emocijama to bi ih uvijek trebao izazivati prvi rastanak
heroine od njezine obitelji. Njezin otac, umjesto da joj dade neogranieni pristup svom
bankovnom raunu, ili ak da joj u ruke stavi novanicu od stotinu funti, dao joj je samo
*

deset gvineja i obeao joj vie ako joj zatreba.

Pod takvim neobeavajuim pokroviteljstvom dolo je do rastanka i putovanje je
poelo. Obavljeno je s odgovarajuom smirenou i sigurnou bez ikakvih zanimljivih
doivljaja. Nisu se susreli ni s pljakaima ni s olujama, nije bilo niti jednog sretnog
prevrata koji bi ih upoznao s junakom. Nije se dogodilo nita uznemirujue, osim bojazni
gospoe Allen da je jednom u konaitu ostavila cokule, ali to se sreom pokazalo
netonim.
Stigli su u Bath. Catherine se sva pretvorila u eljno ushienje; oi su joj bile ovdje,
tamo, svuda, dok su se pribliavali urednim i prelijepim predgraima, a kasnije se vozili
ulicama prema hotelu. Dola je da bi bila sretna, i ve se osjeala sretnom.
Uskoro su se smjestili u udobnim prostorijama u Ulici Pulteney.
Sada bi trebalo malo opisati gospou Allen kako bi itatelj mogao procijeniti na koji
e nain njezini daljnji postupci utjecati na ope nevolje i kako e ona vjerojatno
doprinijeti pretvaranju sirote Catherine u jad i oaj bilo njezinom nerazboritou,
vulgarnou ili ljubomorom presretanjem njezinih pisama, unitavanjem njezine
osobnosti ili izbacivanjem na cestu.
Gospoa Allen ubrajala se meu brojne osobe enskoga roda ije drutvo ne moe
izazvati drugi osjeaj do iznenaenja ako na svijetu postoji neki mukarac kojemu bi se
toliko sviale da bi ih elio oeniti. Nije posjedovala ni ljepotu, ni pamet, ni postignua,
ni ponaanje. Otmjeno dranje, najee utnja, pasivna dobra narav i malo razuma
jedino je to moe objasniti da ju je izabrao uviavni, inteligentni mukarac kakav je
gospodin Allen. U jednom je smislu doista bila prava osoba za uvoenje mlade ene u
drutvo, jer je i sama voljela poi svakamo i vidjeti sve, ba kao neka mlada dama.
Odijevanje je bilo njezina strast. Oduevljavala se elegancijom; uvoenje nae heroine u
ivot nije se moglo dogoditi sve dok se tri ili etiri dana nisu provela u uenju to se
najvie nosi i dok njezina pokroviteljica nije nabavila haljinu po najnovijoj modi.
Catherine je takoer neto kupila, a kad je sve to sreeno, stigla je vana veer kad ju je
trebalo uvesti u Gornju dvoranu. Kosu joj je podrezala i poeljala najbolja ruka, odjeu
je pomno dotjerala, a gospoa Allen i njezina slukinja rekle su da izgleda ba onako
kako treba. Uz takvo ohrabrenje Catherine se nadala da e barem neopaeno proi kroz
mnotvo; to se tie divljenja, uvijek je bilo dobrodolo ako ga je bilo, ali nije ovisila o
tome.
Gospoa se Allen tako dugo pripremala da su tek jako kasno ule u plesnu
dvoranu. Budui da je sezona bila u punom jeku, prostorija je bila pretrpana, a dvije su se
dame ugurale unutra kako su najbolje znale i mogle. to se tie gospodina Allena, on je
odmah skrenuo u prostoriju za kartanje, a njih ostavio da same uivaju u guvi. Vie
vodei rauna o sigurnosti svoje nove haljine nego o udobnosti svoje tienice, gospoa
se Allen zaputila kroz mnotvo mukaraca kraj vrata, onako brzo kako je to doputao
nuan oprez; no Catherine se drala tik uz nju, vrsto je uhvativi za ruku kako je nikakvo
guranje ne bi moglo odvojiti. Ali je na svoje posvemanje zaprepatenje otkrila da to to
su ule dublje u prostoriju ni u kojem sluaju ne znai oslobaanje od guve; zapravo se
inilo da se poveava dok su hodale dalje; zamiljala je da e, kad prou mnotvo na
*

ulazu, lako nai mjesta za sjedenje i moi gledati ples iz savrene udobnosti. No uope
nije bilo tako; te iako su neumornom marljivou stigle do sredine prostorije, njihova je
situacija ostala ista; od plesaa su vidjele samo visoka pera nekih dama. Nastavile su
dalje: jo uvijek su mogle nai neto bolje; stalnim ulaganjem napora i dovitljivosti,
konano su se nale u prolazu iza najvie klupe. Ovdje je bilo malo manje guve nego
dolje; odatle je gospoica Morland imala sveobuhvatni pogled na cijelo drutvo ispod
sebe, i na sve opasnosti nedavnog prolaenja kroz mnotvo. To je bio velianstven
prizor, a ona je poela, prvi put te veeri, osjeati da se nalazi na balu: arko je eljela
plesati, ali nije imala niti jednog poznanika u dvorani. Gospoa je Allen inila sve to je
mogla initi u takvom sluaju, s vremena na vrijeme tiho govorei: Voljela bih da moe
plesati, draga moja; voljela bih da moe nai partnera. Neko je vrijeme njezina mlada
prijateljica osjeala zahvalnost zbog tih elja, ali tako ih je esto ponavljala i pokazale su
se sasvim neuinkovitima, da se Catherine na koncu umorila i vie joj nije zahvaljivala.
Meutim, nisu mogle dugo uivati u spokoju to su ga tako mukotrpno stekle.
Uskoro su svi krenuli po aj, a one su se morale gurati poput ostalih. Catherine je poela
osjeati neto slino razoaranju: umorila se od stalnoga guranja uz druge ljude, ija lica
openito nisu pokazivala nita zanimljivo i meu kojima ba nikoga nije poznavala pa
zamor to ga je osjeala nije mogla ublaiti ni razmjenjivanjem poneke rijei s drugim
zarobljenicima guve; kad su napokon stigle u prostoriju za aj, osjeala se jo
neugodnije jer se nisu imale kome pridruiti, nisu imale poznanika, niti jednog
dentlmena koji bi im pomogao. Nisu vidjele ni traga gospodinu Allenu, te su, nakon to
su se uzalud osvrtale naokolo u potrazi za prikladnijom situacijom, morale sjesti na kraju
jednog stola za kojim je ve sjedilo veliko drutvo. Ondje nisu imale to raditi ni s kim
razgovarati, osim jedna s drugom.
Gospoa Allen je sama sebi estitala, im su se smjestile, to je uspjela sauvati
svoju haljinu. Bilo bi veoma neugodno da sam je poderala rekla je zar ne? Ovo je
tako osjetljiv muselin. to se mene tie, u cijeloj prostoriji nisam vidjela nita to mi se
toliko svia, uvjeravam te.
Kako je neugodno apnula je Catherine to ovdje nemamo niti jednog
poznanika!
Da, draga moja savreno je spokojno odgovorila gospoa Allen veoma je
neugodno, doista.
to emo uiniti? Gospoda i dame za ovim stolom izgledaju kao da se pitaju zato
smo dole ovamo; ini se kao da se nameemo njihovom drutvu.
Da, istina je. To je veoma neprikladno. Voljela bih da ovdje imamo mnogo
poznatih.
Ja bih voljela da imamo barem nekoga; mogle bismo se nekome pridruiti.
Prava istina, draga moja; kad bismo nekoga poznavale, odmah bismo mu se
pridruile. Obitelj Skinner je prole godine bila ovdje; voljela bih da su i sada ovdje.
Zar ne bi bilo bolje da odemo kad je ovako? Ovdje nema pribora za aj za nas,
vidite.
Vie ga nema, doista. Kako to razdrauje! Ali mislim da je bolje ostati ovdje jer se
*

10

ljudi tako guraju u ovoj guvi. Kakva mi je glava, draga moja? Netko me je estoko
gurnuo, bojim se.
Ne, doista, veoma lijepo izgleda. Ali, draga gospoo Allen, jeste li sigurni da ba
nikoga ne poznajete meu ovoliko mnogo ljudi? Mislim da biste morali nekoga
poznavati.
Ne poznajem, dajem ti rije; voljela bih da poznajem. Svim bih srcem eljela da
ovdje imam mnogo znanaca, a tada bih ti nala partnera. Bilo bi mi tako drago da plee.
Ondje je jedna ena neobina izgleda! Kako udnu haljinu ima! Kako je staromodna!
Pogledaj joj lea.
Nakon nekog vremena jedan od njihovih susjeda ponudio im je aj; sa zahvalnou
su ga prihvatile, a potom je uslijedio lagani razgovor s gospodinom koji ga je ponudio,
to je bio jedini put da im se tijekom cijele veeri netko obratio, sve dok ih po zavretku
plesa nije pronaao i pridruio im se gospodin Allen.
Pa, gospoice Morland obratio joj se nadam se da ste proveli ugodnu veer na
balu.
Veoma ugodnu, doista odgovorila je nastojei prikriti zijevanje.
Voljela bih da je mogla plesati rekla je njegova ena. Voljela bih da smo joj
mogli nai partnera. Govorila sam kako bi mi bilo drago da je obitelj Skinner ovdje ove
zime umjesto prole; ili da je dola obitelj Parry, kako su jednom priali, mogla je plesati
s Georgeom Parryjem. Tako mi je ao da nije imala partnera.
Bit e bolje neke druge veeri, nadam se tjeio ju je gospodin Allen.
Drutvo se poelo razilaziti kad je ples zavrio. Ostalo je dovoljno mjesta da oni koji
su jo ostali mogu donekle ugodno hodati naokolo; stigao je trenutak da je netko zapazi
i divi se heroini, koja u dogaajima te veeri nije odigrala naroito vanu ulogu. Svakih
pet minuta, odlaskom dijela mnotva, njezine su ari postajale vidljivije. Sad ju je vidjelo
mnogo mladih ljudi koji ranije nisu bili u njezinoj blizini. Meutim, niti jedan joj se nije
poeo ushieno diviti, prostorijom nije proao apat eljnih upita, niti ju je bilo tko
nazvao boanstvenom. Ipak, Catherine je veoma dobro izgledala, a da ju je drutvo
barem vidjelo prije tri godine, sada bi je smatralo iznimno privlanom.
No netko ju je promatrao, i to s divljenjem; jer je vlastitim uima ula kako su je dva
gospodina proglasila zgodnom djevojkom. Te su rijei ostvarile svoj uinak: odmah je
zakljuila da je veer ugodnija, njezina skromna tatina bila je zadovoljna; dvojici je
mladia bila zahvalnija za ovu jednostavnu pohvalu no to bi prava heroina bila za
petnaest soneta kojima se slave njezine ari, te je pola do svoje stolice dobro
raspoloena prema svima i savreno zadovoljna svojim dijelom javne pozornosti.

11

Tree poglavlje

ada je svako jutro donosilo svoje redovite obveze; trebalo je posjetiti

prodavaonice, razgledati neki novi dio grada, otii u dvoranu u kojoj se pije
mineralna voda, gdje su sat vremena paradirale goredolje, gledajui sve i
svakoga, ali ni s kim ne razgovarajui. Zelja za brojnim poznanstvima i dalje je bila prva
na popisu gospoe Allen, a ponavljala ju je nakon svakog novog dokaza, to ga je
donosilo svako jutro, da ne poznaje ba nikoga.
Pole su i u Donju dvoranu, a ovdje je sudbina bila sklonija naoj heroini. Metar
ceremonija upoznao ju je s mladiem dentlmenska ponaanja koji joj je trebao biti
partner; zvao se Tilney. inilo se da mu je oko dvadeset etiri ili dvadeset pet godina, bio
je prilino visok, imao je ugodno lice, veoma inteligentne i ivahne oi, te je bio veoma
blizu tome da bude privlaan. Lijepo se ponaao, a Catherine se smatrala vrlo sretnom.
Dok su plesali, nisu imali prilike za razgovor, ali kad su sjedili i pili aj, otkrila je da je
doista onako ugodan kakvim joj se uinio. Govorio je teno i nadahnuto, a u njegovu je
ponaanju bilo objeenjatva i duhovitosti, to je nju zanimalo premda ga nije ba u
potpunosti razumjela. Nakon to su neko vrijeme avrljali o temama to prirodno izviru
iz situacije u kojoj su se nalazili, on joj se odjednom obratio rijeima: Do ovog sam asa
bio veoma povran, gospoo, kad je rije o prikladnim panjama partnera. Jo vas nisam
pitao koliko se dugo nalazite u Bathu, jeste li ikad ranije bili ovdje, jeste li bili u Gornjoj
dvorani, kazalitu, na koncertu, te kako vam se openito svia ovo mjesto. Bio sam
veoma nemaran, ali jeste li sada raspoloeni za razgovor o tim stvarima? Ako jeste,
odmah u poeti.
Ne morate se time zamarati, gospodine.
Nije to zamaranje, uvjeravam vas, gospoo. Zatim je na lice navukao namjeteni
osmijeh i izvjetaeno ublaio svoj glas, te je, budalasto se kreveljei, dodao: Jeste li
ve dugo u Bathu, gospoo?
Oko tjedan dana, gospodine odgovorila je Catherine nastojei potisnuti smijeh.
Doista! s hinjenim zaprepatenjem.
Zato bi vas to udilo, gospodine?
Zato doista? rekao je prirodnim glasom. No neka se emocija mora pojaviti
nakon vaeg odgovora, a iznenaenje se lake odglumi nego neto drugo, i sasvim je
razumljivo. Sada moemo nastaviti. Zar nikad ranije niste bili ovdje, gospoo?
*

12

 Nikada, gospodine.
Doista! Jeste li ve posjetili Gornju dvoranu?

Da, gospodine. Bila sam ondje proli ponedjeljak.

Jeste li bili u kazalitu?
Da, gospodine. Gledala sam predstavu u utorak.
Na koncertu?
Da, gospodine, u srijedu.
I jeste li openito zadovoljni Bathom?
Da, veoma mi se svia.
Sada se moram sladunjavo osmjehnuti, a zatim opet moemo biti razumni.
Catherine je okrenula glavu jer nije znala smije li se nasmijati.
Vidim to mislite o meni ozbiljno e on. Sutra u ispasti jadan lik u vaem
dnevniku.
U mojem dnevniku!
Da. Tono znam to ete napisati: Petak, bila sam u Donjoj dvorani; nosila sam
haljinu od muselina ukraenog granicama s plavim obrubima i obine crne cipele;
veoma sam lijepo izgledala, ali me je neobino opsjedao udan budalasti ovjek koji me
je tjerao da s njim pleem i uznemiravao me svojim besmislicama.
Sigurno neu napisati nita slino tome.
Hou li vam rei to biste trebali napisati?
Ako elite.
Plesala sam s veoma ugodnim mladim ovjekom s kojim me je upoznao gospodin
King; mnogo sam s njim razgovarala; doima se poput izvanredno umne osobe; nadam se
da u ga bolje upoznati. To je, gospoo, ono to bih ja elio da napiete.
Ali moda ja ne vodim dnevnik.
Moda vi ne sjedite u ovoj prostoriji i ja ne sjedim kraj vas. To su pitanja u koja je
mogue jednako sumnjati. Ne vodite dnevnik! Kako e vae odsutne roakinje moi
shvatiti sadraj vaeg ivota u Bathu ako ga ne vodite? Kako e se pravilno prenijeti
uljudnosti i komplimenti svakoga dana osim ako se svake veeri ne zabiljee u dnevnik?
Kako e vae razliite haljine ostati u sjeanju, odreeno stanje vaega tena, kako e se
opisati raznovrsnost uvojaka u vaoj kosi bez stalne pomoi dnevnika? Moja draga
gospoo, nisam takva neznalica kad je rije o postupcima mladih djevojaka kakvim biste
me vi eljeli smatrati. Upravo je ta krasna navika voenja dnevnika ono to uvelike
doprinosi oblikovanju jednostavnog stila pisanja po emu su dame tako hvaljene. Svi se
slau u tome da je dar za pisanje ljubaznih i ugodnih pisama izrazito enska osobina.
Priroda je tu moda neto uinila, ali siguran sam da veliku ulogu igra praksa voenja
dnevnika.
Katkad sam se pitala sumnjiavo je rekla Catherine piu li dame doista toliko
bolja pisma od gospode. Ne bih rekla da je superiornost uvijek bila na naoj strani.
Koliko sam ja imao priliku prosuditi, ini mi se da je uobiajeni stil pisanja pisama
*

13

meu enama bez greke, osim u tri pojedinosti.

A koje su to?
Openita manjkavost tema, posvemanje zanemarivanje toaka i esto
nepoznavanje gramatike.
Tako mi svega, nisam se morala odricati komplimenta! Nemate ba visoko
miljenje o nama kad je o tome rije.
Ne bih mogao rei da je openito pravilo da ene piu bolja pisma nego mukarci,
niti da bolje pjevaju duete ili ljepe crtaju krajolike. U svakoj sposobnosti za koju je
temelj ukus, darovitost je prilino ravnomjerno podijeljena izmeu spolova.
Prekinula ih je gospoa Allen. Moja draga Catherine rekla je molim te, izvadi
ovu iglu iz mog rukava. Bojim se da je ve napravila rupicu. Bit e mi jako ao ako jest jer
mi je ovo omiljena haljina, premda je cijena metra bila samo devet ilinga.
Tono bih tako i pretpostavio, gospoo rekao je gospodin Tinley prouavajui
muselin.
Razumijete li se u materijale, gospodine?
Prilino dobro; uvijek kupujem vlastite kravate i mogu biti izvrstan sudac; moja mi
je sestra esto povjeravala izbor haljine. Neki dan sam joj jednu kupio, a svaka dama koja
ju je vidjela proglasila ju je izvrsnom kupovinom. Dao sam samo pet ilinga za metar,
pravi indijski muselin.
Gospoa Allen bila je krajnje iznenaena njegovim poznavanjem teme. Mukarci
obino jedva zamjeuju takve stvari rekla je. Nikako mi ne uspijeva da gospodin Allen
razlikuje jednu moju haljinu od druge. Zacijelo ste velika pomo svojoj sestri, gospodine.
Nadam se da jesam, gospoo.
I molim vas, gospodine, to mislite o haljini gospoice Morland?
Veoma je lijepa, gospoo rekao je pomno prouavajui haljinu ali mislim da se
nee dobro prati. Bojim se da e se izlizati.
Kako moete nasmijala se Catherine biti tako ...? umalo je rekla udni.
Posve se slaem s vaim miljenjem, gospodine odgovorila je gospoa Allen.
To sam i rekla gospoici Morland kad ju je kupila.
No vi znate, gospoo, muselin se uvijek moe ovako ili onako iskoristiti.
Gospoica Morland e ga imati dovoljno za rupi, ili kapu, ili al. Za muselin se nikad ne
moe rei da je uludo baeni novac. uo sam sestru kako to kae barem etrdeset puta,
kad je pretjerala i kupila ga vie no to je eljela ili ga je neoprezno porezala na komade.
Bath je oaravajue mjesto, gospodine; ovdje ima tako mnogo dobrih duana. Mi
smo naalost na selu; premda imamo dobrih duana u Salisburyju, ali je to prilino
daleko; trinaest kilometara je dalek put. Gospodin Allen kae da je etrnaest, izmjerio je
etrnaest, ali sigurna sam da ne moe biti vie od trinaest; i to je tako naporno, uvijek se
vraam mrtva umorna. Ali ovdje ovjek moe izii i za pet minuta nabaviti ono to mu je
potrebno.
Gospodin Tilney je bio dovoljno pristojan da se doima zainteresiranim za ono to je
*

14

govorila, a drala ga je na temi muselina sve dok ponovno nije poeo ples. Dok je sluala
njihovu raspravu, Catherine se bojala da se on malo previe uputa u slabosti drugih
ljudi. O emu tako usrdno razmiljate? pitao je dok su hodali prema plesnoj dvorani.
Ne o svom partneru, nadam se, jer po odmahivanju vae glave zakljuujem da vai
zakljuci nisu zadovoljavajui.
Catherine je porumenjela i rekla: Ni o emu nisam razmiljala.
To je dosjetljivo i mudro, sigurno, ali ja bih vie volio da mi odmah kaete da mi
neete rei.
Pa, onda, neu vam rei.
Hvala vam, jer sada emo se uskoro bolje upoznati budui da sam ovlaten
zadirkivati vas o toj temi kad god se sretnemo, a nita na svijetu ne moe tako ubrzati
prisnost.
Ponovno su plesali, a kad je ples zavrio, rastali su se s ozbiljnom nakanom da se
poznanstvo nastavi, barem to se tie enske strane. Je li joj se on tako sviao, dok je
pila toplo vino i vodu i pripremala se za spavanje, da bi o njemu sanjala kad legne, ne
moe se sa sigurnou znati, ali nadam se da to nije bilo nita vie od laganog drijemea
ili najvie u jutarnjem polusnu; jer ako je istina, kako je slavni pisac ustvrdio, da se ne
moe opravdati zaljubljivanje niti jedne mlade dame prije nego joj gospodin izjavi svoju
ljubav, zacijelo je veoma neprikladno da mlada dama sanja o gospodinu prije nego se
zna da je gospodin prvi sanjao o njoj. Koliko prikladan bi gospodin Tilney mogao biti kao
sanjar ili kao udvara, moda jo nije doprlo u glavu gospodina Allena, ali da mu se nita
ne moe zamjeriti kao obinom poznaniku njegove mlade tienice, u to se uvjerio
zahvaljujui raspitivanju; jer se rano uveer potrudio saznati tko je njezin partner, te su
ga uvjerili da je gospodin Tilney sveenik i potjee iz veoma ugledne obitelji iz
Gloucestershirea.

15

etvrto poglavlje

dueg je dana Catherine s vie od uobiajene gorljivosti urila u prostoriju u kojoj

se pije mineralna voda, u sebi sigurna da e vidjeti gospodina Tilneyja i spremna
sresti ga sa smijekom, ali smijeak nije bio potreban gospodin Tilney se nije
pojavio. Sva stvorenja u Bathu, osim njega, moglo se vidjeti u prostoriji u razliitim
trenucima jutarnjih sati; gomile ljudi ulazile su i izlazile, uza stube i niza stube; ljudi do
kojih nikome nije stalo i koje nitko nije elio vidjeti, a samo je on bio odsutan.
Kako je Bath krasno mjesto rekla je gospoa Allen kad su sjele blizu velike ure,
nakon to su etale prostorijom sve dok se nisu umorile. I kako bi bilo ugodno kad
bismo ovdje imale neke poznanike.
Ovu je elju tako esto uzalud ponavljala da gospoa Allen nije imala nikakva
posebna razloga nadati se da e joj se sada ostvariti. No reeno nam je da ne
oajavamo zbog neega to emo postii jer e neumoran trud ostvariti nau elju, a
neumoran trud kojim je svakoga dana eljela isto uskoro e biti nagraen. Nije sjedila ni
deset minuta prije nego joj se dama otprilike njezinih godina, koja je sjedila kraj nje i
nekoliko je minuta pozorno promatrala, veoma ljubazno obratila ovim rijeima: Mislim,
gospoo, da nisam pogrijeila; prolo je mnogo vremena otkako sam imala zadovoljstvo
vidjeti vas, ali nije li vae ime Allen? Nakon to je odgovoreno na to pitanje, to je
spremno uinjeno, neznanka se predstavila kao gospoa Thorpe, a gospoa je Allen
odmah prepoznala lice bive suuenice i prijateljice, koju je vidjela samo jednom nakon
to su se obje udale, a i to je bilo prije mnogo godina. Njihova je radost zbog susreta bila
veoma velika, to je sasvim razumljivo, jer tijekom posljednjih petnaest godina nita nisu
znale jedna o drugoj. Zatim su uslijedili komplimenti o dobrom izgledu, a nakon
primjedbi o tome kako je vrijeme brzo prolo otkad su zadnji put bile zajedno, kako im
nije bilo ni na kraj pameti da e se sresti u Bathu i kako je ugodno vidjeti staru
prijateljicu, nastavile su s raspitivanjem i davanjem obavijesti o svojim obiteljima,
sestrama i roacima. Obje su istodobno govorile, daleko spremnije davati nego primati
informacije, a svaka je jako malo ula od onoga to je druga govorila. Meutim, gospoa
je Thorpe imala jednu veliku prednost u odnosu na gospou Allen, jer je imala obitelj s
mnogo djece. Dok je priala o darovitosti svojih sinova i ljepoti svojih keri, dok je
govorila o njihovim razliitim ivotnim situacijama i stavovima, da je John na Oxfordu,
Edward se bavi trgovinom i William je na moru, a svi su voljeniji i cjenjeniji no to su bilo
koja tri bia ikad bila, gospoa Allen nije imala slinih informacija, nikakvih slinih
*

16

uspjeha u koje bi uvjeravala prijateljicu koja nije spremna i ne eli joj vjerovati. Bila je
prisiljena sjediti i doimati se da slua sve te majinske izljeve, tjeei se, meutim,
otkriem do kojeg su njezine otre oi uskoro dole, da ipka na ogrtau gospoe
Thorpe nije ni upola tako lijepa kao na njezinom.
Eno, dolaze moje drage djevojke uzviknula je gospoa Thorpe i pokazala prema
tri elegantne mlade dame koje su se, rukom pod ruku, pribliavale k njoj.
Draga gospoo Allen, jedva ekam da vam ih predstavim. Bit e im tako drago da
vas vide. Najvia je Isabella, moja najstarija; nije li krasna mlada ena? Drugima se
takoer uvelike dive, ali mislim da je Isabella najljepa.
Gospoice Thorpe su predstavljene, a tada je predstavljena i gospoica Morland,
koja je na kratko vrijeme bila zaboravljena. inilo se da je njezino ime na sve njih ostavilo
dubok dojam. Nakon to su veoma uljudno s njom razgovarale, najstarija mlada dama
glasno je rekla ostalima: Kako je gospoica Morland slina bratu!
Njegova slika i prilika, doista! uzviknula je majka, a sve su dva ili tri puta ponovile
rijei: Mogla bih je svugdje prepoznati kao njegovu sestru! Catherine je na trenutak
ostala iznenaena, ali gospoa Thorpe i njezine keri tek su poele priati o svom
poznanstvu s gospodinom Jamesom Morlandom kad se sjetila da je njezin najstariji brat
nedavno na fakultetu sklopio prijateljstvo s mladiem po imenu Thorpe, te da je
posljednji tjedan boinih blagdana proveo s njegovom obitelji blizu Londona.
Kad se sve to objasnilo, gospoice Thorpe mnogim su rijeima izrazile svoju elju
da je bolje upoznaju, da je ve smatraju prijateljicom zahvaljujui prijateljstvu njihove
brae, i tako dalje, to je Catherine sa zadovoljstvom sluala i odgovarala svim lijepim
izrazima kojih se mogla domisliti. Kao prvi dokaz prijateljstva, najstarija gospoica
Thorpe uskoro ju je pozvala da je uhvati pod ruku i proeta s njom kroz prostoriju.
Catherine je bila oduevljena takvim razvojem poznanstva i gotovo je zaboravila
gospodina Tilneyja dok je razgovarala s gospoicom Thorpe. Prijateljstvo je svakako
najbolji balzam za razoaranje u ljubavi.
Njihov se razgovor okrenuo na teme o kojima se moglo uvelike raspravljati prilikom
sklapanja novog prijateljstva dviju mladih dama: odijevanje, balovi, udvaranje i udaci.
No gospoica je Thorpe, etiri godine starija od gospoice Morland i barem etiri godine
bolje informirana, imala veliku prednost kad se o tome raspravljalo. Mogla je
usporeivati balove u Bathu s onima u Tunbridgeu; njegovu modu s modom u Londonu;
mogla je ispraviti miljenje svoje nove prijateljice u mnogim pitanjima ukusnog
odijevanja; mogla je otkriti oijukanje izmeu bilo kojeg dentlmena i dame koji bi se
samo osmjehnuli jedno drugome; ukazati na udaka u guvi mnotva. Catherine je tim
sposobnostima ukazala duno divljenje jer njoj je sve to bilo posve novo. Potovanje to
ga je to u njoj sasvim prirodno izazivalo moglo je biti previe veliko za prisnost, ali su
leerna vedrina ponaanja gospoice Thorpe i njezini esti izrazi oduevljenja novim
poznanstvom ublaili svaki osjeaj strahopotovanja, ostavljajui samo njenu sklonost.
Njihova sve vea povezanost nije bila zadovoljena s nekoliko etnji prostorijom, ve je
iziskivala, kad su svi zajedno odande otili, da gospoica Thorpe otprati gospoicu
Morland do samih vrata boravita gospoe Allen, te da se ondje rastanu veoma
*

17

srdanim i dugotrajnim stiskom ruke, nakon to su saznale, na uzajamno olakanje, da

e se te veeri vidjeti u kazalitu i idueg se jutra pomoliti u istoj crkvi. Catherine je tada
potrala ravno gore i s prozora salona promatrala kako se gospoica Thorpe udaljava
ulicom, divila se otmjenoj produhovljenosti njezina hoda, modernom dranju njezina
tijela i odjee, te se osjetila zahvalnom, kako i treba, za priliku koja joj je osigurala takvu
prijateljicu.
Gospoa Thorpe bila je udovica, i to ne ba imuna; bila je ena ugodne naravi i
dobra srca, i veoma popustljiva majka. Njezina je najstarija ki posjedovala veliku osobnu
ljepotu, a mlae su, pretvarajui se da su lijepe poput svoje sestre, oponaajui njezino
dranje i odijevajui se u istom stilu, sasvim dobro napredovale.
Ova kratka pria o obitelji pobija potrebu da gospoa Thorpe nadugo i podrobno
pria o tome, o svojim prolim doivljajima i patnjama, to bi inae moglo ispuniti tri ili
etiri naredna poglavlja u kojima bi se mogla isticati nevrijednost vlastelina i pravnih
zastupnika, a razgovori obavljeni prije dvadeset godina ponavljati od rijei do rijei.

18

Peto poglavlje

e veeri u kazalitu Catherine nije bila toliko zaokupljena uzvraanjem

pozdrava i osmijeha gospoici Thorpe, premda su iziskivali mnogo njezina
vremena, da bi zaboravila upitnim pogledom traiti gospodina Tilneyja u svakoj
loi u koju je mogla zaviriti, ali traila je uzalud. Gospodina Tilneya predstava nije
zanimala nita vie nego prostorija za toenje mineralne vode. Nadala se da e iduega
dana imati vie sree, a kad su njezine elje usliane i svanulo je prelijepo jutro, uope
nije sumnjala u to; jer lijepa nedjelja u Bathu izvue sve itelje iz kua i cijeli se svijet
pojavljuje u takvoj prilici, ee naokolo i govori svojim poznanicima kako je divan dan.
im je zavrila boja sluba, obitelji Thorpe i Allen eljno su se udruile i, nakon to
su u prostoriji za toenje mineralne vode ostali dovoljno dugo da otkriju kako je guva
nepodnoljiva, te da nema niti jednog otmjenog lica, to svatko otkriva svake nedjelje
tijekom cijele sezone, pourili su u Crescent kako bi udisali svjei zrak boljega drutva.
Ovdje su Catherine i Isabella, rukom pod ruku, ponovno okusile ari prijateljstva u
slobodnom razgovoru. Govorile su mnogo i uivale u tome, ali Catherine se opet
razoarala u nadi da e ponovno vidjeti svoga partnera. Nigdje ga se nije moglo sresti;
svaka je potraga za njim bila jednako neuspjena, u jutarnjim boravitima ili na veernjim
druenjima, niti u Gornjoj ni u Donjoj dvorani, na otmjenim ili obinim balovima, ni meu
etaima, ni jahaima, ni onima koji su se tog jutra vozili u lakim koijama. Njegovog
imena nije bilo u knjizi toionice mineralne vode, a znatielja joj vie nije pomagala.
Zacijelo je otiao iz Batha; ipak, nije spomenuo da e njegov boravak biti tako kratak.
Ova vrsta tajanstvenosti, koja uvijek tako dobro pristaje junaku, prema Catherininu je
miljenju, pruala novu otmjenost njegovoj osobnosti i dranju, a poveala je njezinu
elju da sazna vie o njemu. Od Thorpeovih nije mogla nita saznati jer su u Bathu bili
samo dva dana prije nego su sreli gospou Allen. Meutim, o toj je temi esto
razgovarala sa svojom prijateljicom koja ju je na sve mogue naine ohrabrivala neka i
dalje misli o njemu, te stoga njegov dojam na njezinu matu nije oslabio. Isabella je bila
veoma sigurna da je on zacijelo armantan mladi, a bila je jednako sigurna da se
oduevio njezinom dragom Catherine te e se stoga uskoro vratiti. Jo joj se vie sviao
jer je bio sveenik jer mora priznati da je veoma sklona toj profesiji, a neto slino
uzdahu zaulo se dok je to govorila. Moda je Catherine pogrijeila jer nije traila da joj
kae koji je uzrok te njene emocije, ali nije imala dovoljno iskustva u finesama ljubavi, ili
dunostima prijateljstva, da bi znala kad je potrebno blago zadirkivanje ili kada treba
*

19

inzistirati na povjeravanju.
Gospoa Allen je sada bila sasvim sretna, posve zadovoljna Bathom. Nala je
poznanike; zapravo je imala toliko sree da se radilo o obitelji stare prijateljice; a najvea
je srea bila u tome to ti prijatelji nisu bili onako skupo odjeveni kao ona. Njezine
svakodnevne primjedbe vie nisu bile voljela bih da u Bathu imamo neke poznanike.
Promijenile su se u kako mi je drago da smo srele gospou Thorpe, a jednako je
usrdno eljela da se dvije obitelji drue kao i njezina mlada tienica i Isabella; nikad nije
bila zadovoljna danom ukoliko njegov vei dio nije provela uz gospou Thorpe u onome
to su one zvale razgovorom, ali u emu se rijetko kada razmjenjivalo neko miljenje, niti
su razgovarale o razliitim temama jer je gospoa Thorpe uglavnom priala o svojoj
djeci, a gospoa Allen o svojim haljinama.
Prijateljstvo izmeu Catherine i Isabelle brzo se razvijalo, ba kao to je poetak
istoga bio topao, a tako su urno prolazile kroza sve stupnjeve sve vee njenosti, da
uskoro vie nisu imale novih dokaza koje bi mogle pruiti svojim prijateljima ili sebi.
Obraale su se jedna drugoj po krsnom imenu, uvijek su etale rukom pod ruku,
privrivale su jedna drugoj povlaku prije plesa i nisu dopustile da ih razdvajaju. Ako bi
im kino jutro onemoguilo druge uitke, ipak su bile odlune u nakani da e se nai,
usprkos kii i blatu, te bi se zatvarale i zajedno itale romane. Da, romane; jer neu
prihvatiti onaj neplemenit i nerazborit obiaj, tako est u romanopisaca, prezirnog
cenzuriranja i time poniavanja ba onih djela iji broj i sami poveavaju; udruivanja s
njihovim najveim neprijateljima i obasipanju takvih djela najotrijim epitetima; jedva
ikad doputaju da ih ita njihova heroina koja e, ako sluajno uzme roman u ruke, s
gnuanjem okretati njegove neukusne stranice. alosno! Ako heroini jednog romana
nee pomagati heroina drugoga, od koga moe oekivati zatitu i potovanje? Ne mogu
to odobravati.
Prepustimo kritiarima neka bez urbe napadaju takve izljeve mate, neka o
svakom novom romanu otrcanim frazama govore o kiu pod kojim sada stenje
izdavatvo. Nemojmo napustiti jedni druge; mi smo ozlijeeno tijelo. Premda su naa
djela pruila vie sveobuhvatnog i nepatvorenog zadovoljstva od onih iz bilo kojeg
drugog literarnog udruenja na svijetu, nijedna vrsta stvaralatva nije dovedena na tako
zao glas. Zbog ponosa, neznanja ili mode, nai su neprijatelji gotovo jednako brojni kao i
nai itatelji. I dok tisue pera veliaju sposobnosti devetstotog povjesniara koji pie
saetak engleske prolosti, ili ovjeka koji skuplja i objavljuje u jednoj knjizi po desetak
stihova Miltona, Popea i Priora, uz kritiku iz Spectator a i poglavlje Sternea, ini se da
postoji opa elja da se ponizi i omalovai rad romanopisca, prezru djela to ih
preporuuju jedino um, duhovitost i ukus. Ne itam romane; rijetko kada pogledam
roman; nemoj misliti da esto itam romane; to je uistinu veoma dobro za jedan roman.
To su uobiajene uzreice. to to itate, gospoice ...? Oh! To je samo roman!,
odgovara mlada dama i odlae svoju knjigu s afektiranom ravnodunou ili osjeajem
stida. To je samo Cecilia, ili Camilla, ili Belinda, ili ukratko reeno, samo neko djelo u
kojem su prikazane najvee moi uma, u kojem se svijetu najbolje izabranim rijeima
prenosi najpotpunije poznavanje ljudske prirode, najbolji opisi njezine raznovrsnosti,
najivahniji izljevi duhovitosti i humora. Dakle, da je ista mlada dama bila zaokupljena
*

20

izdanjem Spectatora, a ne takvim djelom, kako bi ponosno pokazala knjigu i izgovorila

njezin naziv! Premda nema ba mnogo izgleda da e je zaokupiti bilo koji dio te opsene
publikacije, ija se tema i nain pisanja ne bi gadili mladoj osobi koja ima ukusa; sadraj
tih stranica tako se esto sastoji od reenica o malo vjerojatnim okolnostima,
neprirodnim likovima i temama razgovora, koje se vie ne tiu niti jedne ive osobe; a
njihov je jezik, takoer, esto tako obian te ne stvara povoljan dojam o dobu koje bi ga
moglo podnijeti.

21

esuo poglavlje

ljedei razgovor koji se jednog jutra odvijao izmeu dviju prijateljica u prostoriji za
toenje mineralne vode, nakon poznanstva od osam ili devet dana, naveden je
kao primjer veoma tople povezanosti, te istananosti, diskrecije, originalnosti
misli i literarnog ukusa, to je obiljeavalo opravdanost te povezanosti.
Nale su se prema dogovoru, a kako je Isabella stigla gotovo pet minuta prije svoje
prijateljice, njezine prve rijei bile su: Draga moja, to te je natjeralo da toliko zakasni?
ekam te ve cijelu vjenost!
Zar doista? Jako mi je ao, ali zapravo sam mislila da dolazim na vrijeme. Tek sam
malo zakasnila. Nadam se da nisi ve dugo ovdje?
Oh! Veoma dugo. Sigurna sam da sam ovdje ve pola sata. Ali sada poimo i
sjednimo na drugom kraju dvorane i uivajmo. Moram ti rei stotinu stvari. Kao prvo,
tako sam se bojala da e jutros padati kia ba kad sam trebala krenuti. Izgledalo je
veoma tmurno, a to bi me bacilo u agoniju! Zna li da sam ba sada vidjela najljepi eir
to ga moe zamisliti u izlogu u Ulici Milsom; veoma slian tvojemu, ali s drugom bojom
vrpca. Tako sam ga zaeljela. Ali, najdraa Catherine, to si radila cijelo jutro? Jesi li
nastavila itati Udolpho?
Da, itala sam ga otkako sam se probudila i stigla sam do crnog vela.
Jesi li, doista? Kako krasno! Oh! Ni za to na svijetu ne bih ti rekla to je iza crnog
vela! Zar ne eli svim srcem znati?
Oh! Da, sigurno, to bi moglo biti? Ali nemoj mi rei; nikako ne elim da mi kae.
Znam da mora biti kostur; sigurna sam da je Laurentinin kostur. Oh! Oduevljena sam
knjigom! Rado bih cijeli ivot provela itajui je, uvjeravam te. Da se nisam morala nai s
tobom, ni za to na svijetu ne bih se odvojila od knjige.
Drago stvorenje, kako sam ti zahvalna, a kad zavri s Udolphom, zajedno emo
itati Talijana, i napravila sam popis od jo deset ili dvanaest romana iste vrste za tebe.
Jesi li, doista? Kako mi je drago! Koji su to?
Odmah u ti proitati njihove nazive; imam ih ovdje u depu. Dvorac Wolfenbach,
Clermont, Tajanstvena upozorenja, Nekromant iz Crne ume, Ponono zvono, Siroe s
Rajne i Strane zagonetke. To e nam biti dovoljno za neko vrijeme.
Da, veoma dobro, ali jesu li svi strani? Jesi li sigurna da su svi strani?
*

22

 Da, posve sigurna, jer je jedna moja prijateljica, gospoica Andrews, draga

djevojka, jedno od najsimpatinijih stvorenja na svijetu, proitala sve to. Voljela bih da
upozna gospoicu Andrews, oduevila bi se njome. Sama za sebe plete najslai ogrta
to ga moe zamisliti. Smatram je lijepom poput anela i tako se ljutim na mukarce jer
joj se ne dive! Neobino ih grdim zbog toga.
Grdi ih! Grdi ih zato jer joj se ne dive?
Da, tako je. Nema niega to ne bih uinila za one koji su mi pravi prijatelji. Ne
razumijem kako se ljude moe voljeti djelomino; to nije u mojoj prirodi. Moje su
privrenosti uvijek neobino snane. Rekla sam kapetanu Huntu, na jednom od naih
druenja ove zime, da neu s njim plesati ako me kani cijele veeri zadirkivati, osim
ukoliko ne prizna da je gospoica Andrews ljupka poput anela. Mukarci nas smatraju
nesposobnima za pravo prijateljstvo, zna, a ja sam vrsto odluila da u ih uvjeriti kako
su u zabludi. Dakle, ako bih nekoga ula da s omalovaavanjem govori o tebi, u trenutku
bih planula, ali to uope nije vjerojatno jer ti si ba onakva djevojka koja je omiljena
meu mukarcima.
O, Boe! uzviknula je Catherine, porumenjevi kako to moe znati?
Jako te dobro poznajem; posjeduje tako mnogo svjeine, to je upravo ono to
nedostaje gospoici Andrews; moram priznati da u njoj ima neega nevjerojatno
dosadnog. Oh! Moram ti rei da sam, ba nakon to smo se juer rastale, vidjela jednog
mladog ovjeka koji te tako usrdno promatrao; sigurna sam da je zaljubljen u tebe.
Catherine je porumenjela i opet se pobunila. Isabella se nasmijala. Istina je, tako mi
asti, ali vidim kako stoje stvari: ravnoduna si na svaije divljenje, osim na ono jednoga
gospodina, koji e ostati bezimen. Ne, ne mogu ti zamjeriti rekla je ozbiljnijim tonom
tvoje je osjeaje lako razumjeti. Kad je srce doista zauzeto, jako dobro znam kako malo
zadovoljstva moe pruiti panja bilo koga drugoga. Sve je tako dosadno, tako
nezanimljivo, ako se ne odnosi na predmet ljubavi! Savreno razumijem tvoje osjeaje.
Ali ne bi me smjela nagovarati da tako mnogo mislim na gospodina Tilneyja jer ga
moda vie nikad neu vidjeti.
Nee ga vie vidjeti! Najdrae moje stvorenje, nemoj o tome govoriti. Sigurna
sam da bi bila nesretna kad bi tako mislila.
Ne, doista, ne bih. Ne mogu rei da nisam bila jako zadovoljna njime, ali dok imam
Udolpha za itanje, osjeam da bi me svatko mogao uiniti nesretnom. Oh! Onaj uasni
crni veo! Draga moja Isabella, sigurna sam da iza njega mora biti Laurentinin kostur.
Meni je tako neobino da nikad ranije nisi itala Udolpha, ali pretpostavljam da
gospoa Morland ne odobrava romane.
Nije tako. Ona veoma esto i sama ita Sir Charlesa Grandisona, ali nije lako
nabaviti nove knjige.
Sir Charles Grandison! To je nevjerojatno strana knjiga, nije li? Sjeam se da
gospoica Andrews nije uspjela proitati prvi dio.
Uope nije slino Udolphu, ali ipak mislim da je veoma zabavna.
Zar doista? Iznenauje me, mislila sam da nije bila itljiva. Ali, najdraa Catherine,
*

23

jesi li odluila to e veeras nositi na glavi? vrsto sam odluila da u se odjenuti tono
onako kao i ti. Mukarci katkad to zapaaju, zna.
Ali to nita ne znai, ako i zapaze veoma je neduno rekla Catherine.
Znai! O, nebesa! Drim se pravila da nikad ne obraam pozornost na ono to
kau. esto su neobino drski ako se prema njima ne ophodi kako treba i natjera ih da
se dre podalje.
Jesu li? Pa, nikad to nisam primijetila. Prema meni se uvijek veoma pristojno
ponaaju.
Oh! Tako si umiljaju sve i svata. Oni su najtatija stvorenja na svijetu i smatraju
se tako vanima! Usput reeno, premda sam ve sto puta pomiljala na to, uvijek te
zaboravim pitati kakvi ti se mukarci sviaju. Voli li vie tamnopute ili one svjetlijeg
tena?
Ne bih znala. Nikad nisam ba razmiljala o tome. Neto u sredini, rekla bih;
smei, ne svijetli i ne jako tamni.
Veoma dobro, Catherine. To je tono on. Nisam zaboravila tvoj opis gospodina
Tilneyja: smea koa, tamne oi i prilino tamna kosa. Pa, moj je ukus drukiji. Vie
volim svijetle oi, a to se tie tena, zna li da najvie volim blijeda lica? Ne smije me
odati ako se ikad sretne s nekim tvojim poznanikom koji odgovara tom opisu.
Odati te! Kako to misli?
Ne, nemoj me uzrujavati. Mislim da sam previe rekla. Prijeimo na drugu temu.
Catherine joj je, pomalo zaueno, udovoljila, a nakon to je nekoliko trenutaka
utjela, ba se kanila vratiti na ono to ju je tada zanimalo vie od svega na svijetu,
Laurentinin kostur, kad ju je prijateljica preduhitrila rekavi: Za Boga miloga! Maknimo
se s ovog kraja prostorije. Zna li da su ondje dva odvratna mlada ovjeka koji ve pola
sata zure u mene? Doista su me sasvim zbunili. Poimo pogledati tko je jo stigao. Teko
da e nas onamo slijediti.
Pole su prema knjizi, a dok je Isabella prouavala imena, Catherine je dobila
zadatak paziti na postupke zabrinjavajuih mladih ljudi.
Ne dolaze ovamo, je li? Nadam se da nisu toliko drski da bi nas slijedili. Molim te,
reci mi ako dolaze. Odluila sam da neu podii glavu.
Catherine ju je za nekoliko trenutaka s iskrenim zadovoljstvom uvjerila da se vie
ne mora osjeati nelagodno jer su gospoda upravo otila iz prostorije.
U kojem su smjeru otili? pitala je Isabella i urno se okretala naokolo. Jedan je
bio veoma privlaan mladi.
Poli su prema crkvi.
Pa, neobino mi je drago da sam ih se rijeila. A sada, to misli o tome da sa
mnom poe do Edgars Buildingsa i pogleda moj novi eir? Rekla si da bi ga rado
vidjela.
Catherine je spremno pristala. Samo dodala je moda emo pretei dvojicu
mladih ljudi.
*

24

 O, nije vano. Ako pourimo, zaas emo proi kraj njih, a ja jedva ekam da ti

pokaem svoj eir.

No ako priekamo samo nekoliko minuta, uope nee biti opasnosti da ih vidimo.
Neu se tako optereivati njima, uvjeravam te. Nemam namjeru s takvim se
potovanjem odnositi prema mukarcima. To je nain da ih se razmazi.
Catherine nije imala to prigovoriti takvom razmiljanju i stoga su, kako bi pokazale
neovisnost gospoice Thorpe i njezinu odluku da omalovaava muki rod, odmah
krenule, to su bre mogle, za dvojicom mladia.

25

Sedmo poglavlje

ola minute trebalo im je da prou dvoritem i stignu do nadsvoenog prolaza

nasuprot Union Passageu, ali ondje su morale stati. Svatko tko poznaje Bath
moe se sjetiti potekoa prilikom prelaenja Ulice Cheap na ovome mjestu; to
je tako naporna ulica, tako nesretno povezana s velikim cestama za London i Oxford i
glavni ulaz u grad, tako da ne proe niti jedan dan u kojem skupine dama, bez obzira na
vanost njihova posla, ure li za kolaima, kitniarskom robom ili ak (kao u ovom
sluaju) za mladiima, ne moraju ekati na jednoj ili drugoj strani jer im koije, jahai ili
kola ne doputaju da prijeu na drugu stranu. O tom je zlu Isabella govorila barem tri
puta na dan otkako je stigla u Bath; sad ju je to ponovno ometalo i opet se mogla aliti;
jer ba u trenutku kad su stigle nasuprot Union Passageu, nadomak dvojici dentlmena
koji su nastavili hodati kroz mnotvo i provlaiti se kroz tu zanimljivu uliicu, nisu mogle
prijei na suprotnu stranu jer su se pribliavala jednoprena kola na dva kotaa, a njima
je koija vana izraza lica upravljao takvom estinom koja je ugroavala njegov ivot,
ivote njegovih putnika i njegova konja.
Oh! Ova mrska kola! rekla je Isabella i podigla glavu. Kako ih mrzim! No ta je
mrnja, premda sasvim opravdana, kratko trajala jer je ponovno pogledala i uskliknula:
Sjajno! Gospodin Morland i moj brat!
Nebesa! To je James! u istom je trenutku promrmljala Catherine, a kad su ih
mladii ugledali, konj je smjesta tako silovito zaustavljen da je gotovo pao, a koija je
jedva zadrao ravnoteu. Mladii su iskoili, a kola su preputena njegovoj skrbi.
Catherine, koja ni u snu nije oekivala ovaj susret, sa ivahnim je zadovoljstvom
doekala svoga brata, a on, budui da je bio veoma srdane naravi i iskreno privren
sestri, pruio je sve dokaze o podjednakom zadovoljstvu to je vidi, to je mogao initi
bez urbe dok su arke oi gospoice Thorpe neprestano izazivale njegovu pozornost.
Njoj je ukazao duno potovanje, uz mjeavinu radosti i nelagode koja bi moda
upozorila Catherine, da je bila vei strunjak za razvoj osjeaja drugih ljudi i manje
zaokupljena svojima, da njezin brat Isabelle smatra jednako lijepom kao i ona.
John Thorpe, koji je u meuvremenu davao naredbe u vezi s konjem, uskoro im se
pridruio, a od njega je odmah primila poasti to ih je i zasluivala; dok je tek neznatno i
nemarno dotaknuo Isabellinu ruku, nad njezinom se duboko naklonio. Bio je krupan
mlad ovjek srednje visine, obina lica i neotmjena dranja, a ini se da se bojao da e
biti previe privlaan ako ne nosi odjeu konjuara, i previe dentlmen ako ne bude
*

26

lakomislen. Izvadio je sat. to mislite koliko smo se vozili od Tetburyja, gospoice

Morland?
Ne znam kolika je udaljenost. Brat joj je rekao da je udaljenost trideset sedam
kilometara.
Trideset sedam ! uzviknuo je Thorpe. Nije ni centimetra manje od etrdeset.
Morland je dokazivao, pozivao se na cestovne knjige, gostioniare i obiljeja uz ceste, ali
njegov je prijatelj sve to odbacio; on je imao toniji pokazatelj udaljenosti. Znam da
mora biti etrdeset rekao je po vremenu koliko smo se vozili. Sad je jedan i pol; iz
dvorita u Tetburyju krenuli smo kad je na gradskoj uri odbilo jedanaest, a ja bih se
kladio s bilo kojim ovjekom u Engleskoj da moji konji ne idu manje od esnaest
kilometara na sat; tako dobivamo tono etrdeset.
Izgubio si jedan sat rekao je Morland bilo je tek deset sati kad smo krenuli iz
Tetburyja.
Deset sati! Bilo je jedanaest, due mi! Brojio sam svaki udarac. Ovaj va brat
uvjerio bi me da nisam pri sebi, gospoice Morland. Pogledajte moga konja; jeste li ikad
u ivotu vidjeli ivotinju tako graenu za brzinu? (Sluga se upravo popeo na kola i
potjerao konja.) Takva vrua krv! Tri sata i pol, doista, za samo trideset sedam
kilometara! Pogledajte to stvorenje i smatrajte to moguim, ako moete.
Doista izgleda da mu je veoma vrue, svakako!
Vrue! Nije bilo ni traga umoru sve dok nismo stigli do crkve u Walcotu, ali
pogledajte mu elo; pogledajte mu slabine; samo pogledajte kako se kree; taj konj ne
moe ii manje od esnaest kilometara na sat; veite mu noge, a on e napredovati. to
mislite o mojoj koiji, gospoice Morland? Zgodna je, zar ne? Dobra ravnotea;
napravljena u gradu. Imam je manje od mjesec dana. Bila je napravljena za ovjeka iz
kranske crkve, moga prijatelja, veoma dobar momak. Sluio se njome nekoliko tjedana
dok mu nije odgovaralo da je proda. Sluajno sam ba tada traio neka slina lagana
kola, premda sam se bio odluio za dvoprena kola. No sluajno sam ga sreo na
Magdalen Bridgeu dok se vozio u Oxford tijekom prolog semestra. Ah! Thorpe, rekao
je, eli li sluajno ovako malena kola? Vrhunska su za tu vrstu, ah meni ih je ve dosta.
O, dovraga rekao sam ja ja sam tvoj ovjek; koliko trai? I to mislite koliko je
traio, gospoice Morland?
Sigurna sam da to nikako ne mogu pogoditi.
Ravnotea kao u dvoprene, vidite; sjedalo, sanduk, spremite za maeve, zatita
od prskanja, lampe, srebrni ukrasi, sve, kao to vidite, u kompletu; eljezarija kao nova,
ili bolja. Traio je pedeset gvineja. Odmah sam sklopio posao, dao mu novac i koija je
postala moja.
Sigurna sam rekla je Catherine da premalo znam o tim stvarima, pa ne mogu
procijeniti je li to bilo jeftino ili skupo.
Ni jedno ni drugo. Mogao sam je dobiti za manje, usuujem se rei, ali mrzim
cjenkanje, a siroti je Freeman elio gotovinu.
To je bilo veoma lijepo od vas rekla je Catherine, sasvim zadovoljna.
*

27

 Oh! Dovraga, kad netko ima mogunosti uiniti uslugu prijatelju, mrzim biti

sitniav.
Potom su se raspitali kamo su se mlade dame zaputile, a kad su saznali kamo idu,
odlueno je da e ih gospoda pratiti do Edgars Buildingsa i pozdraviti gospou Thorpe.
James i Isabella su poli naprijed, a ona je bila tako sretna pa se potrudila osigurati
ugodnu etnju njemu, koji je ujedno bio prijatelj njezina brata i brat njezine prijateljice,
tako su isti i besprijekorni bili njezini osjeaji da, premda su u Ulici Milsom proli kraj
dvojice drznika, vie uope nije pokuavala privui njihovu pozornost pa je pogledala
natrag prema njima samo tri puta.
John Thorpe je, naravno, hodao uz Catherine, a nakon nekoliko minuta tiine opet
se vratio na razgovor o svojim kolima. No vidjet ete, gospoice Morland, da bi neki
ljudi to smatrali jeftinim, jer sam je iduega dana mogao prodati za deset gvineja vie;
Jackson iz Oriela odmah mi je ponudio ezdeset; Morland je tada bio sa mnom.
Da rekao je Morland koji je uo njegove rijei ali zaboravlja da je u tu cijenu
bio ukljuen i tvoj konj.
Moj konj! O, dovraga! Svoga konja ne bih prodao ni za stotinu. Svia li vam se
otvorena koija, gospoice Morland?
Da, veoma. Rijetko imam priliku voziti se u takvoj koiji, ali posebno mi se sviaju.
Drago mi je. Vozit u vas u svojoj svakoga dana.
Hvala vam malo je uznemireno rekla Catherine jer nije znala je li pristojno
prihvatiti takvu ponudu.
Sutra u vas odvesti na Lansdown Hill.
Hvala vam, ali zar se va konj ne bi trebao odmoriti?
Odmoriti! Danas je preao samo trideset sedam kilometara. To su besmislice;
nita ne unitava konje kao odmaranje; nita ih tako brzo ne sredi. Ne, ne; moj e
svakoga dana vjebati etiri sata dok sam ovdje.
Zar doista? veoma ozbiljno ree Catherine. To e biti ezdeset etiri kilometra
na dan.
ezdeset etiri! Da, moe i osamdeset, to se mene tie. Pa, sutra u vas odvesti
do Lansdowna; pazite, obvezao sam se.
Kako e to biti lijepo! usklikne Isabella okrenuvi se. Moja najdraa Catherine,
prilino ti zavidim, ali bojim se, brate, da nee imati mjesta za treu osobu.
Treu, doista! Ne, ne, nisam doao u Bath da bih naokolo vozikao svoje sestre. To
bi bilo smijeno, vjere mi! Morland se mora pobrinuti za tebe.
To je izazvalo uljudan dijalog izmeu drugo dvoje, ali Catherine nije ula ni
pojedinosti ni rezultat. Razgovor njezina pratitelja sada je iz ivahna predavanja preao
na tek poneku kratku, presudnu reenicu pohvale ili pokude lica svake ene koju su sreli.
Catherine je sluala i slagala se to je dulje mogla, uza svu uljudnost i potovanje mladog
enskog uma, bojei se izraziti svoje miljenje suprotno onome samouvjerenog
mukarca, pogotovo ako je rije o ljepoti njezina vlastita spola, te je na koncu odluila
pokuati promijeniti temu pitanjem koje joj je ve dugo bilo na pameti. To je bilo: Jeste
*

28

li ikada itali roman Udolpho, gospodine Thorpe?

Udolpho! O, Boe! Ja ne, nikad ne itam romane. Imam pametnijeg posla.
Catherine, skruena i posramljena, kanila se ispriati zbog svoga pitanja, ali ju je on
sprijeio rijeima: Romani su tako puni besmislica i slinih stvari! Nije iziao niti jedan
podnoljivo pristojan jo od Toma Jonesa, osim Redovnika; to sam neki dan proitao, ali
to se tie svih ostalih, to su najgluplja ostvarenja.
Mislim da bi vam se sigurno svidio Udolpho kad biste ga proitali. Tako je
zanimljiv.
Ne meni, vjere mi! Ne, ako bilo koji proitam, bit e od gospoe Radcliffe. Njezini
su romani dovoljno zabavni; vrijedi ih proitati; u njima ima malo zanimljivoga i
prirodnoga.
Gospoa je Radcliffe napisala roman Udolpho rekla je Catherine, pomalo
oklijevajui od straha da e ga posramiti.
Ne, sigurno, zar doista? Da, sjeam se, tako je; mislio sam na onu drugu glupu
knjigu to ju je napisala ona ena oko koje diu takvu buku, ona koja se udala za
francuskog emigranta.
Pretpostavljam da mislite na Camillu!
Da, to je ta knjiga; tako neprirodne stvari! Starac koji se igra na klackalici. Jednom
sam uzeo u ruke prvu knjigu, prolistao je, ali sam uskoro shvatio da to nee ii. Zapravo,
pogodio sam kakva e vrsta to biti prije nego sam je vidio; im sam uo da se udala za
emigranta, bio sam siguran da to nikada neu uspjeti proitati.
Ja to nisam itala.
Nita niste izgubili, uvjeravam vas. To su najgore besmislice to ih moete
zamisliti; ondje nema niega osim starca koji se igra na klackalici i ui latinski; tako mi
due, nema niega.
Ova kritika, iju opravdanost Catherine naalost nije shvatila, dovela ih je do vrata
boravita gospoe Thorpe, a osjeaji razboritog itatelja Camille, bez predrasuda,
ustupili su mjesto osjeajima poslunog i brinog sina kad su stigli do gospoe Thorpe
koja ih je opazila odozgo, iz hodnika. Ah, majko, kako si? rekao je i srdano joj stisnuo
ruku. Gdje si nabavila to udo od eira? Izgleda poput stare vjetice s tim na glavi.
Ovdje je Morland, a ja sam doao provesti nekoliko dana s tobom, pa negdje u blizini
mora potraiti dva dobra kreveta. inilo se da su te rijei zadovoljile sve elje majina
srca jer ga je primila s oduevljenjem i radosnom ljubavlju. Zatim je svojim dvjema
mlaim sestrama uputio jednaki dio bratske njenosti jer je svaku pitao kako je i
primijetio da obje veoma runo izgledaju.
Takvo ponaanje nije se svialo Catherine, ali on je bio Jamesov prijatelj i Isabellin
brat. Njezina se prosudba nadalje ublaila Isabellinim uvjeravanjem, kad su se povukle
kako bi vidjele njezin novi eir, da je John smatra najarobnijom djevojkom na svijetu,
te Johnovom ponudom da joj bude partner prije nego su te veeri poli na ples. Da je
bila starija ili tatija, takvi bi napadi imali slabog uspjeha, ali kad se ujedine mladost i
plahost, potreban je staloen um da bi se odoljelo ugodi to je donosi epitet
*

29

najarobnije djevojke na svijetu i tako usrdna ponuda partnera za ples. Slijedom toga,
kad su brat i sestra Morland, nakon sat vremena sjedenja s Thorpeovima, poli natrag
do gospoe Allen i James ju je pitao: Pa, Catherine, kako ti se svia moj prijatelj
Thorpe? umjesto da odgovori, to bi vjerojatno uinila da se nije radilo o prijateljstvu i
laskanju, Uope mi se ne svia, ona je odmah rekla: Veoma mi se svia, ini se jako
ljubaznim.
On je dobroduan momak, kakav samo moe biti; malo je brbljav, ali vjerujem da
se to svia tvojem spolu. A kako ti se svia ostatak obitelji?
Veoma, veoma mnogo, doista; pogotovo Isabella.
Jako mi je drago da to kae. Ona je ba onakva mlada ena kakvu bih elio za
tvoju prijateljicu; ima tako mnogo zdravog razuma, posve je jednostavna i ljubazna.
Uvijek sam elio da je upozna, a ini se da se i ti njoj jako svia. Lijepim te je rijeima
nadasve hvalila, a pohvala takve djevojke kakva je gospoica Thorpe, ak i tebe,
Catherine s ljubavlju ju je uhvatio za ruku moe initi ponosnom.
Doista jesam odgovorila je jako je volim i ushiena sam da se i tebi svia.
Jedva si je kojom rijeju spomenuo kad si mi pisao nakon to si ih posjetio.
Jer sam mislio da emo se uskoro vidjeti. Nadam se da ete u Bathu mnogo
vremena zajedno provesti. Ona je uistinu veoma srdana djevojka; ima tako mnogo
razumijevanja! Kako je cijela obitelj voli; ona je oito miljenica, i kako joj se zacijelo dive
na ovakvome mjestu. Nije li tako?
Da, veoma mnogo, doista, mislim. Gospodin Allen smatra je najzgodnijom
djevojkom u Bathu.
Usuujem se rei da je tako, a ne poznajem niti jednog ovjeka koji bolje od
gospodina Allena moe procijeniti ljepotu. Ne moram te ni pitati jesi li ovdje sretna,
draga moja Catherine. Uz takvu druicu i prijateljicu kao to je Isabella Thorpe, bilo bi
nemogue da je drukije. Siguran sam da su i Alleni veoma dobri prema tebi.
Da, veoma su ljubazni. Nikad ranije nisam bila tako sretna, a sad kad si i ti stigao,
bit e ljepe nego ikad. Kako je lijepo od tebe to si doao ovako daleko da bi vidio
mene.
James je prihvatio njezinu zahvalnost, a svoju je savjest takoer umirio sasvim
iskreno rekavi: Doista, Catherine, veoma te volim.
Potom su uslijedili upiti i obavijesti o brai i sestrama, situaciji nekih, rastu ostalih,
te drugim obiteljskim pitanjima, a to se nastavljalo, uz jednu malu digresiju s Jamesove
strane, kad je veliao gospoicu Thorpe, sve dok nisu stigli u Ulicu Pulteney gdje su ga
gospodin i gospoa Allen veoma ljubazno doekah. Gospodin Allen pozvao ga je da s
njima veera, a gospoa Allen traila je da pogodi cijenu i procijeni vrijednost novog
mufa i krznenog ovratnika. Raniji dogovor u Edgars Buildingsu onemoguio mu je
prihvaanje poziva i obvezao ga da pouri natrag im je zadovoljio zahtjev gospoe
Allen. Tono je dogovoreno vrijeme u koje e se dvije grupe nai u Osmerokutnoj
dvorani i Catherine je tada preputena uivanju u napetoj, nemirnoj i prestraenoj mati
nad stranicama Udolpha, izgubljena za sve svjetovne brige oko odijevanja i veere,
nesposobna umiriti bojazni gospoe Allen o kanjenju oekivane krojaice, a samo je
*

30

jednu minutu od ezdeset razmiljala o vlastitoj srei jer za tu veer ve ima partnera.

31

Osmo poglavlje

eutim, unato Udolphu i krojaici, drutvo iz Ulice Pulteney na vrijeme je

stiglo do Gornje dvorane. Obitelj Thorpe i James Morland stigli su samo dvije
minute prije njih. Nakon to je Isabella prola uobiajenu ceremoniju susreta
s prijateljicom, uz osmijehe i srdanu urbu, divei se njezinoj odjei i zavidei na
uvojcima u njezinoj kosi, rukom pod ruku pole su za svojim gardedamama u plesnu
dvoranu, apui jedna drugoj kad god bi im neto palo na pamet, te dopunjujui mnoge
ideje stiskom ruke ili smijekom.
Ples je poeo nekoliko minuta nakon to su se smjestili, a James, koji se obvezao za
plesnog partnera onda kad se John ponudio Catherine, veoma je nametljivo traio da
Isabella ustane. No John je otiao u prostoriju za kartanje kako bi razgovarao s
prijateljem, a Isabella je ustvrdila da je nita ne moe natjerati na plesni podij ako ne
moe poi i njezina draga Catherine. Uvjeravam te rekla je ne bih ustala bez tvoje
drage sestre ni za cijeli svijet; jer kad bih to uinila, sigurno bismo cijelu veer bile
razdvojene. Catherine je sa zahvalnou prihvatila tu ljubaznost, te su jo tri minute
nastavili jednako sjediti kad se Isabella, koja je s druge strane razgovarala s Jamesom,
ponovno okrenula k njegovoj sestri i apnula: Draga moja, bojim se da te moram
napustiti jer je tvoj brat tako nevjerojatno nestrpljiv. Znam da mi nee zamjeriti to
idem, a vjerujem da e se John zaas vratiti i tada e me lako nai. Premda je
Catherine bila malo razoarana, njezina dobrodunost nije joj dopustila da se pobuni.
Dok su ustajali, Isabella je imala vremena samo stisnuti prijateljiinu ruku i rei:
Dovienja, draga prijateljice. Tada su se urno udaljili. Mlae gospoice Thorpe
takoer su plesale, a Catherine je ostala preputena gospoi Thorpe i gospoi Allen,
izmeu kojih je sada ostala. Nije uspijevala potisnuti razdraenost zbog nepojavljivanja
gospodina Thorpea, jer ne samo to je eznula za plesom, ve je isto tako bila svjesna,
budui da se njezina prava situacija nije mogla poznavati, da sa svim mladim damama
koje jo uvijek sjede dijeli sramotu to je donosi nepostojanje partnera. Biti osramoena
pred oima svijeta, doimati se neasno dok joj je srce sama istoa, njezini postupci
posve neduni, a loe ponaanje nekog drugog je pravi uzrok njezina ponienja, jedna je
od onih okolnosti koje se na neobian nain uklapaju u ivot heroine, a njezina snaga u
tome je ono to posebno istie njezinu osobnost. Catherine je takoer imala snage;
patila je, ali iz njezinih se usta nije zaula nikakva prituba.
Iz tog stanja ponienja izvukao ju je, deset minuta kasnije, ugodan osjeaj kad je
*

32

ugledala, ne gospodina Thorpea, ve gospodina Tilneyja, ni tri metra od mjesta na kojem

su sjedile. inilo se da ide prema njima, ali nije ju vidio pa su stoga osmijeh i rumenilo, to
ih je njegovo neoekivano pojavljivanje izazvalo u Catherine, proli nezapaeno i nisu
umanjili njezinu vanost heroine. Izgledao je privlano i ivahno kao uvijek, a
zainteresirano je razgovarao s modernom mladom enom ugodna izgleda koja se
oslanjala na njegovu ruku i za koju je Catherine odmah pogodila da mu je sestra. Tako je
nesvjesno odbacila mogunost da je on za nju zauvijek izgubljen jer je ve oenjen. No,
voena samo onim to je jednostavno i vjerojatno, nikad joj nije palo na pamet da bi
gospodin Tilney mogao biti oenjen; nije se ponaao, nije govorio poput oenjenih
mukaraca na koje je navikla; nikad nije spomenuo enu, a rekao je da ima sestru. Iz toga
je trenutno zakljuila da je sada uz njega njegova sestra i stoga je, umjesto da smrtno
problijedi i brizne u pla zagnjurivi lice na prsa gospoe Allen, Catherine uspravno
sjedila, posve vladajui svojim osjetilima, s obrazima samo malo rumenijima nego inae.
Ispred gospodina Tilneyja i njegove druice, koji su se polako nastavili pribliavati,
hodala je jedna dama, poznanica gospoe Thorpe. Ta se dama zaustavila da bi s njom
popriala, a oni su, kao da joj pripadaju, takoer stali. Catherine je uhvatila pogled
gospodina Tilneyja i odmah od njega primila osmijeh prepoznavanja. Sa zadovoljstvom
mu je uzvratila na isti nain, a tada su se jo vie pribliili i on se obratio njoj i gospoi
Allen koja ga je uljudno pozdravila. Veoma mi je drago da vas opet vidim, gospodine,
doista; bojala sam se da ste otili iz Batha. Zahvalio joj je na brizi i rekao da je na tjedan
dana otiao ba onog jutra nakon to je imao zadovoljstvo upoznati ih.
Pa, gospodine, usuujem se rei da niste poalili to ste se vratili, jer ovo je ba
mjesto za mlade ljude; i doista, za sve ostale, takoer. Govorim gospodinu Allenu, kad
prigovara da mu je ve dosta, kako sam sigurna da se ne bi trebao aliti jer je ovo veoma
ugodno mjesto, da je mnogo bolje biti ovdje nego kod kue u ovo dosadno doba godine.
Govorim mu da je imao sree to su ga radi zdravlja poslali ovamo.
Nadam se, gospoo, da e gospodin Allen morati zavoljeti ovo mjesto jer e mu
zacijelo koristiti.
Hvala vam, gospodine. Uope ne sumnjam da hoe. Jedan na susjed, dr. Skinner,
bio je prole zime ovdje radi zdravlja i vratio se mnogo zdraviji.
Ta okolnost zasigurno prua veliko ohrabrenje.
Da, gospodine, a dr. Skinner i njegova obitelj bili su ovdje tri mjeseca i zato kaem
gospodinu Allenu da ne smije uriti s odlaskom.
Ovdje ih je prekinula gospoa Thorpe zatraivi od gospoe Allen da se malo
pomakne kako bi gospoa Hughes i gospoica Tilney mogle sjesti jer su pristale
pridruiti se njihovom drutvu. To je obavljeno, a gospodin Tilney je i dalje stajao pred
njima. Nakon nekoliko minuta promiljanja, zamolio ja Catherine za ples. Taj ju je
kompliment, iako je u njoj izazvao ushienje, doveo u veoma neugodnu situaciju. Dok ga
je odbijala, tako je iskreno izraavala svoje aljenje zbog toga da bi gospodin Thorpe,
koji im se pridruio odmah nakon toga, da je stigao pola minute ranije, njezinu patnju
mogao smatrati previe otvorenom. Veoma leeran nain na koji joj je tada rekao da ju
je pustio ekati nije joj, ni u kojem sluaju olakao situaciju; niti su je pojedinosti o kojima
*

33

je govorio dok su stajali, o konjima i psima prijatelja s kojim je upravo razgovarao, te o

predloenoj razmjeni terijera meu njima, toliko zanimale da bi je sprijeile u tome da
veoma esto pogledava prema dijelu prostorije u kojem je ostavila gospodina Tilneyja.
Svoju dragu Isabellu, kojoj je arko eljela pokazati dotinoga gospodina, nigdje
nije vidjela. Nalazile su se u razliitim grupama. Bila je odvojena od cijelog svog drutva,
daleko od svih poznanika; jedna je muka smjenjivala drugu, a iz svega je toga izvukla
koristan zakljuak, da poi na bal unaprijed se obvezujui nekom partneru ne mora
poveati ni dostojanstvo ni uitak mlade dame. Iz takvog ju je razmiljanja odjednom
trgnuo dodir ruke na ramenu. Okrenula se i tono iza sebe ugledala gospou Hughes uz
koju su se nalazili gospoica Tilney i jedan gospodin. Molim vas da mi oprostite,
gospoice Morland rekla je zbog ove slobode, ali nikako ne mogu nai gospoicu
Thorpe, a gospoa je Thorpe rekla kako je sigurna da vi neete imati nita protiv ako
vama povjerim ovu mladu damu. Gospoa Hughes nije se mogla obratiti niti jednom
drugom stvorenju u dvorani koje bi joj spremnije udovoljilo nego Catherine. Mlade su se
dame upoznale, a gospoica Tilney je izrazila zahvalnost na takvoj dobroti. Gospoica
Morland je, s istinskom njenou velikoduna uma, obvezu vedro prihvatila, a gospoa
se Hughes, zadovoljna to je tako ugodno zbrinula svoju mladu tienicu, vratila svome
drutvu.
Gospoica je Tilney imala dobro tijelo, zgodno lice i veoma ugodnu narav, a njezino
je dranje, premda nije zrailo jasnom pretencioznou i izrazitom otmjenou
gospoice Thorpe, posjedovalo vie prave elegancije. Njezino je ponaanje pokazivalo
zdrav razum i dobar odgoj; nije bila ni plaha ni izvjetaeno otvorena; doimala se
sposobnom da bude mlada, privlana i na plesu bez elje da privue pozornost svakog
mukarca u svojoj blizini, te bez pretjeranih osjeaja ushienog oduevljenja ili
nezamislivog uzrujavanja nad svakim nevanim dogaajem. Catherine je, koju je odmah
zainteresirala njezina pojava i njezina veza s gospodinom Tilneyjem, eljela joj postati
prijateljicom, te je stoga spremno govorila kad god bi uspijevala smisliti neku temu, i kad
je imala hrabrosti i vremena to rei. No zapreka baena na put veoma brze prisnosti
zbog estog pomanjkanja neega od navedenog, onemoguila je sve osim osnova
upoznavanja, informiranja o tome koliko im se svia Bath, kako se dive graevinama i
okolnom kraju; bave li se crtanjem, sviranjem ili pjevanjem, te vole li jahati.
Dva su plesa tek zavrila kad je Catherine osjetila kako joj ruku njeno stie njezina
odana Isabella koja je uzbueno uzviknula: Napokon sam te nala. Najdraa moja, ve
te sat vremena traim. to te je navelo da doe u ovu grupu kad si znala da sam ja u
drugoj? Bila sam veoma potitena bez tebe.
Moja draga Isabella, kako sam mogla doi do tebe? Nisam ak ni vidjela gdje si.
To sam cijelo vrijeme govorila tvom bratu, ali mi on nije vjerovao. Poite je
potraiti, gospodine Morland, govorila sam, ali sve uzalud, nije se ni pomaknuo. Nije li
tako bilo, gospodine Morland? No vi mukarci svi ste neumjereno lijeni! Tako sam ga
grdila, draga moja, da bi se ti zaprepastila. Zna da nikad ne okoliam s takvim ljudima.
Pogledaj onu mladu damu s bijelim ukrasom oko glave apnula je Catherine
odvukavi prijateljicu od Jamesa. To je sestra gospodina Tilneyja.
*

34

 O, nebesa! Nemoj mi rei! Dopusti da je pogledam. Kako krasna djevojka! Nikad

nisam vidjela nekoga tako lijepog! Ali gdje je njezin brat osvaja? Je li u dvorani? Odmah
mi ga pokai ako jest, umirem od elje da ga vidim. Gospodine Morland, vi ne smijete
sluati; ne govorimo o vama.
Ali kakvo je ovo aptanje? to se dogaa?
Eto sada, znala sam kako e biti! Vi mukarci tako ste znatieljni! Kad se govori o
enskoj znatielji, doista! To nije nita. No budite zadovoljni jer ba nita neete saznati
o tome.
Mislite li da u time biti zadovoljan?
Dakle, tvrdim da nikad nisam poznavala nekoga poput vas. Zato je vama vano o
emu mi razgovaramo? Moda govorimo o vama; stoga bih vam savjetovala da ne
sluate ili biste mogli uti neto to vam nee ba goditi.
U ovakvom besmislenom avrljanju, koje je potrajalo neko vrijeme, inilo se da je
sasvim zaboravljena prvobitna tema. Premda je Catherine bila veoma zadovoljna da su
naas prestale o tome razgovarati, nije mogla potisnuti malenu sumnju da Isabellina
nestrpljiva elja da vidi gospodina Tilneyja uope postoji. Kad je orkestar zasvirao novi
ples, James bi bio odveo svoju partnericu, ali se ona oduprla. Kaem vam, gospodine
Morland uzviknula je ni za to na svijetu ne bih tako neto uinila! Kako me moete
tako zadirkivati? Samo zamisli, draga moja Catherine, to tvoj brat eli od mene. eli da
ponovno s njim pleem premda mu govorim da to nije prikladno, i sasvim se protivi
pravilima. Postali bismo predmet ogovaranja kad ne bismo promijenili partnere.
Tako mi asti ree James na ovim se javnim mjestima to moe i ne mora initi.
Besmislice, kako to moete rei? No kad vi mukarci elite neto dokazati, nikad
niste dosljedni. Slatka moja Catherine, podri me; objasni svom bratu kako je to
nemogue. Reci mu da bi te okiralo kad bih tako neto uinila, ne bi li?
Ne, ni najmanje; no ako misli da je to pogreno, bolje je da promijeni partnera.
Eto uzvikne Isabella uli ste to kae vaa sestra, a ipak je neete sluati. Pa,
imajte na umu da nije moja krivnja ako uzbudimo sve stare dame u Bathu. Doi, najdraa
Catherine, za Boga miloga, budi uz mene. Krenule su i vratile se na svoja prijanja
mjesta. John Thorpe se u meuvremenu udaljio, a Catherine se, veoma spremna
gospodinu Tilneyju pruiti priliku da ponovi svoju ugodnu molbu kojom joj je ve jednom
polaskao, to je bre mogla zaputila do gospoe Allen i gospoe Thorpe, nadajui se da
e ga jo uvijek ondje nai, no kad se ta nada pokazala uzaludnom, osjetila je da je bila
veoma nerazumna. Pa, draga moja rekla je gospoa Thorpe, nestrpljivo ekajui
pohvalu na raun svoga sina nadam se da ste imali ugodnog partnera.
Veoma ugodnog, gospoo.
Drago mi je. John ima oaravajui duh, nije li tako?
Jesi li srela gospodina Tilneyja, draga? upita gospoa Allen.
Ne, gdje je?
Maloas je bio s nama, a rekao je da se umorio od sjedenja pa je vrsto odluio
poi i plesati. Mislila sam da e moda zamoliti tebe, ako se sretnete.
*

35

 Gdje bi mogao biti? ree Catherine gledajui naokolo; ali nije dugo gledala prije

nego ga je vidjela kako jednu mladu damu vodi na ples.

Ah, naao je partnericu; voljela bih da je tebe pozvao ree gospoa Allen i
nakon kratke stanke doda: On je veoma ugodan mladi ovjek.
Doista jest, gospoo Allen ree gospoa Thorpe samodopadno se smijeei
moram to rei, premda jesam njegova majka, da na svijetu ne postoji ugodniji mladi.
Ovakav bi odgovor mogao mnoge zbuniti, ali to nije bio sluaj s gospoom Allen;
jer je, nakon samo trenutka promiljanja, aptom rekla Catherine: Usuujem se rei da
je mislila kako govorim o njezinu sinu.
Catherine je bila razoarana i uzrujana. inilo se da joj je za dlaku izmaknuo onaj
kojega je imala u vidu, a to uvjerenje nije ju navelo da bude posebno ljubazna kad se
malo kasnije pojavio John Thorpe i rekao: Pa, gospoice Morland, pretpostavljam da
bismo vi i ja trebali ustati i ponovno zajedno zaplesati?
O, ne! Veoma sam vam zahvalna, ali naa su dva plesa zavrila; osim toga, umorna
sam i vie ne kanim plesati.
Zar doista? Onda poimo promatrati ljude. Doite sa mnom pa u vam pokazati
etiri najvea udaka u ovoj prostoriji; moje dvije mlae sestre i njihove partnere. Ve se
pola sata smijem oko njih.
Catherine se ponovno ispriala, te je na koncu sam otiao ismijavati svoje sestre.
Ostatak veeri inio joj se veoma dosadnim; gospodin Tilney udaljio se iz njihova drutva
i poao na aj s drutvom svoje partnerice; gospoica Tilney je ostala, ali nije sjedila kraj
nje, a James i Isabella bili su tako zaokupljeni svojim razgovorom da joj je prijateljica
uputila tek jedan smijeak, jedan stisak ruke i jedno najdraa Catherine.

36

Deveto poglavlje

atherinin jad na sljedei je nain napredovao od dogaaja te veeri: Najprije se

pojavilo ope nezadovoljstvo svima oko nje, dok je jo boravila u dvorani, to je
brzo izazvalo znatan umor i snanu elju da poe kui. Po dolasku u Ulicu
Pulteney to je prelo u nevjerojatan osjeaj gladi, a kad je to zadovoljeno, promijenilo se
u enju da bude u krevetu. To je bila krajnja toka njezina nemira, jer kad se ondje
nala, odmah je utonula u dubok san koji je trajao devet sati. Probudila se savreno
odmorena, izvrsno raspoloena, s novim nadama i novim planovima. Prva elja njezina
srca bila je unaprijediti poznanstvo s gospoicom Tilney, a slijedom toga i njezina prva
odluka da je u podne potrai u prostoriji za mineralnu vodu. Ondje se mora sresti
nekoga tko je tek stigao u Bath; a za tu je zgradu ve znala da je pogodna za otkrivanje
enskih vrlina i stvaranje enske prisnosti, tako divno prikladna za tajne razgovore i
neograniena povjeravanja da je s pravom oekivala kako e unutar tih zidova nai jo
jednu prijateljicu. Nakon to je razradila plan za to jutro, nakon doruka je mirno sjela
uza svoju knjigu, odluivi da e ostati na istome mjestu i pri istom poslu dok ura ne
odbije jedan. Iz navike su je vrlo malo inkomodirale primjedbe i uzvici gospoe Allen, ija
je ispraznost uma i nesposobnost razmiljanja bila takva da, budui da nikad nije mnogo
govorila, nikad nije mogla biti ni posve tiha; stoga bi, dok bi sjedila za svojim runim
radom, ako bi izgubila iglu ili prekinula konac, ako bi ula koiju na ulici ili vidjela mrljicu
na svojoj haljini, morala o tome glasno priati, bez obzira je li netko bio raspoloen da joj
odgovori ili nije. Oko dvanaest i trideset zaulo se neobino glasno kucanje, pa je ona
urno prila prozoru i jedva je imala vremena upozoriti Catherine da su pred vratima
dvije otvorene koije, u prvoj samo sluga, a u drugoj njezin brat s gospoicom Thorpe,
prije no to je John Thorpe dotrao uza stube i doviknuo: Pa, gospoice Morland, evo
me. Jeste li dugo ekali? Nismo mogli ranije stii jer je starom vragu koji izrauje koije
trebala cijela vjenost da nae neto prikladno za vonju, a sad je deset tisua prema
jedan da e se raspasti prije nego iziemo iz ulice. Kako ste, gospoo Allen? Krasan ples
sino, zar ne? Hajde, gospoice Morland, pourite jer ostali jedva ekaju da krenu.
Postaju nestrpljivi.
Kako to mislite? upita Catherine. Kamo svi idete?
Kamo idemo! Zaboga, niste valjda zaboravih na na dogovor? Nismo li se sloili da
emo jutros poi na vonju? Kakvu glavu imate! Idemo gore do Claverton Downa.
Neto je reeno o tome, sjeam se rekla je Catherine i pogledala gospou Allen
*

37

ne bi li ula njezino miljenje. Ali zapravo vas nisam oekivala.

Niste me oekivali! Ta je dobra! A kakvu biste prainu podigli da nisam doao!
U meuvremenu je Catherinina tiha molba posve odbaena, jer gospoa Allen, koja
uope nije imala naviku pogledom neto izraavati, nije bila svjesna injenice da bi to
mogao pokuati netko drugi. Stoga je Catherine, ija se elja da ponovno vidi gospoicu
Tilney mogla nakratko odgoditi u korist vonje, i koja je mislila da ne moe biti nieg
nepristojnog u tome da poe s gospodinom Thorpeom budui da Isabella istodobno ide
s Jamesom, morala govoriti jasnije: Pa, gospoo, to vi kaete na to? Moete li bez
mene sat ili dva?
Uini onako kako eli, draga moja odgovorila je gospoa Allen s izrazom
spokojne ravnodunosti. Catherine je posluala njezin savjet i potrala se spremiti.
Pojavila se za samo nekoliko minuta, jedva im pruivi vremena da izgovore nekoliko
reenica pohvale o njoj, nakon to je Thorpe izmamio divljenje gospoe Allen za svoju
koiju. Gospoa Allen im je zaeljela ugodnu zabavu pa su pourili dolje. Moje najdrae
stvorenje uzviknula je Isabella; dunost prijateljstva odmah ju je uputila k njoj, prije
nego se uspela u koiju. Spremala si se barem tri sata. Pobojala sam se da si se
razboljela. Kako je sino bio divan bal! Imam ti rei tisuu stvari, ali pouri i ukrcaj se jer
jedva ekam da krenemo.
Catherine ju je posluala i okrenula se, ali ne prije nego je ula kako njezina
prijateljica glasno govori Jamesu: Kako je to slatka djevojka! Ludo je volim!
Neete se bojati, gospoice Morland rekao je Thorpe dok joj je pomagao da se
uspne u koiju ako moj konj malo poskakuje naokolo prije nego krenemo.
Najvjerojatnije e se trgnuti jednom ili dvaput i moda e se malo odmarati, ali uskoro e
shvatiti tko je glavni. Pun je duha, posve zaigran, ali nema u njemu zla.
Catherine to nije smatrala posebno privlanom slikom, ali bilo je prekasno za
povlaenje, a bila je premlada da bi priznala kako se boji; tako se prepustila sudbini i
vjerujui da e se ivotinja pokoriti vlasniku, mirno je sjela i gledala kako Thorpe sjeda
kraj nje. Kad je sve tako sreeno, slugi kraj konjske glave vanim je glasom reeno neka
ga pusti, te su krenuli na najtii mogui nain, bez trzanja ili poskakivanja, ili bilo ega
slinoga. Catherine se oduevila tako sretnim poetkom, pa je glasno i sa zahvalnim
iznenaenjem izrazila svoje zadovoljstvo. Njezin je pratilac odmah pojednostavnio stvar
uvjeravajui je da je za to zasluna iskljuivo njegova neobina vjetina kojom je drao
uzde i jedinstvena razboritost i spretnost rukovanja biem. Premda se Catherine morala
zapitati zato je drao potrebnim prestraiti je ako tako savreno vlada svojim konjem,
ipak si je iskreno estitala to ima sreu voziti se s tako vjetim koijaem. Opaajui da
ivotinja nastavlja na jednako miran nain, bez i najmanjeg znaka sklonosti prema
neugodnoj ivahnosti i (s obzirom da je njezina brzina esnaest kilometara na sat)
neprimjerenoj brzini, prepustila se uivanju u okrepljujuoj vonji tog lijepog, mirnog
dana veljae, uvjerena da nema nikakve opasnosti. Nakon prvog kratkog dijaloga
uslijedilo je nekoliko minuta tiine. Prekinuo ju je Thorpe kad je veoma naglo rekao:
Stari je Allen bogat poput idova, nije li? Catherine ga nije razumjela, pa je ponovio
pitanje i dodao objanjenje: Stari Allen, ovjek s kojim ste ovdje.
*

38

 Oh! Mislite, gospodin Allen. Da, vjerujem da je veoma bogat.

I uope nema djece?
Ne, nema djece.
Izvrsna stvar za njegove nasljednike. On jest va kum, nije li?
Moj kum! Ne.
Ali uvijek ste mnogo u njihovom drutvu?
Da, veoma mnogo.
Da, to sam mislio. ini se dobrim starim momkom, a usuujem se rei da je dobro

proivio; ne pati od uloga, nikako. Pije li sada svoju bocu na dan?

Bocu na dan! Ne. Zato biste mislili tako neto? On je veoma umjeren ovjek, a
sino ga niste mogli vidjeti da je pod utjecajem pia, zar ne?
Boe, pomozi mi! Vi ene uvijek mislite da su mukarci pod utjecajem pia. Valjda
ne mislite da bi jedna boca mogla oboriti ovjeka? Siguran sam u ovo, kad bi svatko
popio bocu na dan, bilo bi upola manje nereda u svijetu. To bi bilo jako dobro za sve nas.
To ne mogu vjerovati.
O, Boe, to bi bio spas za tisue. U ovoj se zemlji ne popije ni stoti dio vina to bi
ga trebalo popiti. Naa maglovita klima treba pomo.
Ipak, ula sam da se u Oxfordu pije mnogo vina.
Oxford! Sada se na Oxfordu ne pije, uvjeravam vas. Ondje nitko ne pije. Teko
ete sresti ovjeka koji popije vie od etiri politre. Dakle, na primjer, smatralo se velikim
uspjehom kad se na zadnjoj zabavi u mojim sobama u prosjeku popilo pet politri po
glavi. O tome se govorilo kao o neobinosti. Moje je vino poznato kao izuzetno dobro,
sigurno. Na Oxfordu neete esto naii na neto slino, i moda je to objanjenje. No to
bi vam trebalo dati opu sliku o tome koliko se ondje pije.
Da, daje mi sliku uzbueno e Catherine to jest, da svi vi pijete mnogo vie
vina no to sam ja mislila. Meutim, sigurna sam da James ne pije toliko.
Ta je tvrdnja izazvala glasni i uglavnom smueni odgovor, te je razabrala samo
este uzvike, gotovo psovke, a na koncu je Catherine ostala u uvjerenju da se u Oxfordu
pije mnogo vina, ali je zadrala i sretno vjerovanje da je njezin brat trezvenjak.
Thorpeove su se misli potom vratile na njegovu koiju, te se morala diviti duhu i
slobodi kojom se njegov konj kretao putem, zatim ugodnoj vonji u koiji zahvaljujui
lakoi njegova koraka i izvrsnim oprugama. Divila se koliko god je mogla. Nije bilo
mogue uiniti neto vie ili neto manje. Njegovo poznavanje i njezino nepoznavanje
teme, brzina kojom se izraavao i njezina nesigurnost spreavali su je u tome; nije mogla
dodati nita novo, ali je spremno potvrivala sve to je on ustvrdio, te su se konano
suglasili, bez ikakvih tekoa, da su ova jednoprena kola najbolja te vrste u Engleskoj,
njegova koija najurednija, njegov konj najbri, a on sam je najbolji koija. Valjda
uistinu ne mislite, gospodine Thorpe rekla je Catherine, nakon nekog vremena
zakljuivi da je to pitanje zakljueno i odluivi malo promijeniti temu da e se
Jamesova kola pokvariti?
*

39

 Pokvariti! O, Boe! Jeste li ikad u ivotu vidjeli tako malenu skakutavu stvar?

Ondje nema niti jednog vrstog komada eljeza. Kotai su se dobro istroili tijekom
najmanje deset godina; a to se tie gornjeg dijela, tako mi due, vi biste je mogli samo
dodirom pretvoriti u komadie. To je najtraljaviji rad to sam ga ikad vidio! Hvala Bogu,
mi imamo bolje. Da mi netko ponudi pedeset tisua funti, ne bih pristao prijei ni tri
kilometra u onome.
Za Boga miloga! prestraeno je uzviknula Catherine. Onda vas molim, vratimo
se; sigurno e doivjeti nesreu ako poemo dalje. Molim vas, poimo natrag,
gospodine Thorpe; stanite i razgovarajte s mojim bratom, recite mu kako je to veoma
opasno.
Opasno! O, Boe! to im se moe dogoditi? Samo e se malo valjati ako se neto
slomi. Ima dovoljno blata, pa e to biti izvrstan pad. O, dovraga! Koija je dovoljno
sigurna ako ovjek zna njome upravljati. Stvar te vrste u dobrim e rukama potrajati vie
od dvadeset godina, ak i nakon to se dobro istroi. Bog vas blagoslovio! Za pet funti
vozio bih je do Yorka i natrag, a ne bih izgubio niti jedan avao.
Catherine je zapanjeno sluala. Nije znala kako bi mogla pomiriti dva toliko razliita
prikaza iste stvari; jer nije odgojena tako da bi razumjela sklonost brbljanju, niti da bi
znala do koliko e nepromiljenih tvrdnji i bezonih izmiljotina dovesti umiljenost.
Njezina se obitelj sastoji od obinih jednostavnih ljudi koji su rijetko pokuavali biti na
bilo koji nain duhoviti; njezin se otac katkad zadovoljavao dosjetkom, a majka
poslovicom; dakle, nisu imah naviku izgovarati lai kako bi poveali svoju vanost, ih u
jednom trenutku tvrditi neto to e u iduem pobiti. Neko je vrijeme veoma zbunjeno
razmiljala o tome, te je vie nego jednom poeljela zamoliti gospodina Thorpea da joj
jasnije iznese svoje miljenje o temi, ali je odustala od toga jer joj se inilo da on ba nije
vjet u iznoenju jasnih misli, u objanjavanju onih stvari to ih je ranije uinio
dvosmislenim, a tome je dodala zakljuak da zapravo ne bi sestru i prijatelja prepustio
opasnosti koje bi ih lako mogao potedjeti, te je na koncu zakljuila kako on sigurno zna
da je koija posve bezopasna i stoga se vie ne mora zabrinjavati. inilo se da je on
posve zaboravio na cijelo to pitanje, a cijeli ostatak razgovora, ili bolje reeno govora,
poinjao je i zavravao s njim i njegovim problemima. Priao joj je o konjima koje je kupio
za sitnicu i prodao za goleme svote; o utrkama u kojima je, zahvaljujui svojoj
nepogreivoj prosudbi, uvijek predvidio pobjednika; o lovu u kojem je ubio vie ptica
(premda nije imao dobru puku) nego svi iz njegovoga drutva zajedno; opisao joj je
slavne dane lova na lisice, kad je njegova promiljenost i vjetina upravljanja psima
popravila greke najiskusnijih lovaca, te kad je njegovo neustraivo jahanje, premda to ni
na trenutak nije ugrozilo njegov ivot, neprestano ostale uvaljivalo u nevolje to je,
mirno je zakljuio, mnogima slomilo vrat.
Iako Catherine nije imala naviku sama prosuivati, i bez obzira koliko su
neodreene bile njezine openite zamisli o tome kakvi bi mukarci trebah biti, nije
mogla sasvim potisnuti sumnju, dok je sluala izljeve njegove beskrajne
samodopadnosti, da on ba nije sasvim ugodan. To je bio hrabar zakljuak, jer on je bio
Isabellin brat, a James ju je uvjeravao da bi se njegovo ponaanje svialo svim
pripadnicama njezina spola; ali unato tome, krajnji zamor to ga je osjeala u njegovu
*

40

drutvu prije isteka jednog sata, koji je postajao sve naglaeniji sve dok nisu ponovno
stali u Ulici Pulteney, naveo ju je da se donekle odupre tako visokom autoritetu i zakljui
da gospodin Thorpe ipak ne moe pruati tako univerzalno zadovoljstvo.
Kad su stigli do vrata gospoe Allen, Isabella je jedva izrazila svoje zaprepatenje
kad je otkrila da je prekasno da pou s prijateljicom u kuu: Prola su tri sata! To je
bilo nezamislivo, nevjerojatno, nemogue, a ona nije htjela vjerovati ni vlastitom satu, ni
bratovu, ni slugi, nije htjela vjerovati nikakvom uvjeravanju temeljenom na razumu ili
stvarnosti, sve dok Morland nije izvadio svoj sat i potvrdio injenicu; da je tada jo samo
trenutak sumnjala, to bi bilo jednako nezamislivo, nevjerojatno i nemogue, te je mogla
samo neprestano ponavljati da joj dva i pol sata nikad ranije nisu tako brzo prola, to je
traila da Catherine potvrdi. Catherine nije mogla izgovoriti la ak ni da bi udovoljila
Isabelli, ali nije morala razoarati prijateljicu jer ona nije ekala njezin odgovor. Bila je
sasvim zaokupljena vlastitim osjeajima; njezina je potitenost bila najiskrenija kad je
shvatila da mora poi ravno kui. Prola je cijela vjenost otkako je mogla na trenutak
razgovarati sa svojom najdraom Catherine i premda joj mora rei tisuu stvari, inilo se
da vie nikad nee biti zajedno; tako je s najalosnijim osmijehom i oajnikim pogledom
pozdravila svoju prijateljicu i udaljila se.
Catherine je nala gospou Allen koja se upravo vratila iz jutarnjeg obilaska i
odmah je doekala rijeima: Pa, draga moja, tu si! Istina koju nije mogla niti eljela
pobijati. Nadam se da si se ugodno provela na zraku?
Da, gospoo, hvala vam. Nismo mogli imati bolje vrijeme.
To je rekla i gospoa Thorpe. Bila je jako zadovoljna to ste svi poli.
Znai, vidjeli ste gospou Thorpe?
Da, pola sam u prostoriju za toenje mineralne vode im ste vi otili i ondje sam
je srela. Mnogo smo razgovarale. Kae da se jutros na trnici jedva mogla nai teletina,
tako je nevjerojatno malo ima.
Jeste li vidjeli jo nekog poznatog?
Da, pole smo proetati Crescentom, a ondje smo srele gospou Hughes,
gospodina i gospou Tilney.
Jeste li, doista? Jeste li razgovarali s njima?
Jesmo; pola sata smo zajedno etali Crescentom. Doimaju se kao veoma ugodni
ljudi. Gospoica Tilney imala je na sebi veoma lijep muselin na tokice, a meni se ini, po
onome to vidim, da se uvijek veoma elegantno odijeva. Gospoa Hughes mi je mnogo
priala o obitelji.
I to vam je rekla o njima?
O, jako mnogo, doista; jedva je govorila o bilo emu drugome.
Je li vam rekla iz kojeg su dijela Gloucestershirea?
Da, rekla mi je, ali sad se ne mogu sjetiti. Ali to su veoma dobri ljudi, i veoma
bogati. Gospoa Tilney je bila gospoica Drummond, a ona i gospoa Hughes zajedno
su pohaale kolu. Gospoica Drummond je imala veliki imetak, a kad se udala, otac joj
je dao dvadeset tisua funti, i pet stotina za kupovinu vjenanice. Gospoa Hughes je
*

41

svu tu odjeu vidjela nakon to je stigla iz skladita.

Jesu li gospodin i gospoa Tilney takoer u Bathu?
Da, pretpostavljam da jesu, ali nisam posve sigurna. Kad malo razmislim,
meutim, ini mi se da su oboje mrtvi; barem majka jest; da, sigurna sam da je gospoa
Tilney umrla jer mi je gospoa Hughes rekla da postoji veoma lijepa niska bisera to ju je
gospodin Drummond dao svojoj keri na dan vjenanja, te da ih sada ima gospoica
Tilney jer ih je naslijedila kad joj je majka umrla.
Je li gospodin Tilney, moj partner, jedini sin?
U to ne mogu biti sasvim sigurna, draga moja; nekako mi se ini da jest; no,
meutim, on je veoma fin mladi, kae gospoa Hughes, i vjerojatno e uspjeti u ivotu.
Catherine vie nita nije pitala; ula je dovoljno da zakljui kako gospoa Allen
zapravo nema pravih podataka, te da je ona sama posebno nesretna jer je propustila
takav susret s bratom i sestrom. Da je mogla predvidjeti takve okolnosti, nita je ne bi
moglo natjerati da poe s ostalima, a ovako samo moe kuditi svoju zlu sreu i
razmiljati o onome to je izgubila. Polako joj je postalo jasno da vonja ni u kojem
sluaju nije bila posebno ugodna, a John Thorpe je zapravo veoma neugodna osoba.

42

Deseto poglavlje

bitelji Allen, Thorpe i Morland sastale su se uveer u kazalitu, a kako su

Catherine i Isabella zajedno sjedile, ova druga je tada imala priliku izgovoriti
nekoliko od tisuu stvari to su se nakupljale u njoj tijekom beskrajno dugog
razdoblja koliko su bile odvojene.
O, nebesa, moja voljena Catherine, jesam li te konano doekala? bile su njezine rijei
kad je Catherine ula u lou i sjela kraj nje. Dakle, gospodine Morland jer on se
nalazio kraj nje s druge strane neu vam se obratiti niti jednom rijeju do kraja veeri,
pa vam kaem da to ne oekujete. Slatka moja Catherine, kako ti je bilo cijelu ovu
vjenost? No ne moram te pitati jer izvrsno izgleda. Doista si uredila kosu boanstvenije
nego ikad; ti nestano stvorenje, zar svakoga eli privui? Uvjeravam te, moj se brat ve
zaljubio u tebe, a to se tie gospodina Tilneyja, to je gotova stvar, ak ni tvoja
skromnost vie ne moe sumnjati da ga privlai, njegov povratak u Bath to jasno
govori. Oh, to ne bih dala da ga vidim! Doista sam mahnita od nestrpljenja. Moja majka
kae da je najarobniji mladi na svijetu. Vidjela ga je jutros, zna. Mora me upoznati s
njim. Je li sada ovdje? Pogledaj naokolo, za ime boje! Uvjeravam te da u jedva
preivjeti dok ga ne vidim.
Ne ree Catherine nije ovdje. Nigdje ga ne vidim.
O, strano! Zar ga nikad neu upoznati? Kako ti se svia moja haljina? Mislim da ne
izgleda loe; rukave sam posve sama smislila. Zna li, katkad mi tako dojadi Bath! Tvoj
brat i ja smo se jutros sloili da, premda je krasno ovdje boraviti nekoliko tjedana, ni za
to na svijetu ne bismo ivjeli ovdje. Uskoro smo otkrili da su nai ukusi posve jednaki
kad je rije o tome da vie volimo selo od bilo kojeg drugog mjesta; naa su miljenja
doista bila tako jednaka da je to bilo smijeno! Nije bilo niti jednog pitanja u kojem smo
se razlikovali. Ni za to na svijetu ne bih voljela da si bila s nama; ti si tako nestana,
sigurna sam da bi o tome stavila neku aljivu primjedbu.
Ne, doista, ne bih.
O, da, sigurno bi. Poznajem te bolje no to ti samu sebe poznaje. Bila bi nam
rekla kako se ini da smo roeni jedno za drugo, ili neku takvu besmislicu koja bi me
nezamislivo uzrujala; moji bi obrazi bih crveni poput tvojih rua; ni za to na svijetu ne
bih voljela da si bila s nama.
Doista, ini mi nepravdu; ni u kojem sluaju ne bih stavila tako neprikladnu
*

43

primjedbu, a osim toga, sigurna sam da mi to nikad ne bi palo na pamet.

Isabella se s nevjericom nasmijeila i ostatak veeri razgovarala s Jamesom.
Catherinina odluka da se ponovno pokua sresti s gospoicom Tilney postala je jo
vra idueg jutra, a do uobiajenog trenutka odlaska u prostoriju za toenje mineralne
vode, pomalo se panino bojala da je opet neto ne sprijei u tome. Ali nita se slino
nije dogodilo, nisu se pojavili nikakvi gosti koji bi ih zadrali, te je sve troje na vrijeme
krenulo onamo gdje su se zbivali uobiajeni dogaaji i vodili uobiajeni razgovori.
Gospodin Allen je popio au mineralne vode i pridruio se nekoj gospodi kako bi
razgovarali o politici i usporeivali napise u svojim novinama, a dame su zajedno etale
naokolo, opaajui svako novo lice i gotovo svaki novi eiri u prostoriji. enski dio
obitelji Thorpe, u pratnji Jamesa Morlanda, pojavio se u drutvu za manje od etvrt sata,
a Catherine je odmah zauzela svoje uobiajeno mjesto kraj prijateljice. James, koji je
sada bio stalna pratnja, zadrao je slian poloaj, te su se odvojili od ostatka drutva i
tako neko vrijeme etali dok Catherine nije poela sumnjati u radost takve situacije, jer je
bila upuena samo na svoju prijateljicu i brata, a i jedno i drugo obraalo joj je jako malo
pozornosti. Uvijek su bili zaokupljeni nekim sentimentalnim razgovorom ili ivahnom
raspravom, ali svoje su misli izraavali tako tihim glasovima, a ivahnost pratili s tako
mnogo smijeha, da Catherine nikad nije mogla dati svoje miljenje, premda su ga katkad
traili, jer nije ula ni rijei od onoga to su govorili. Meutim, uskoro je smogla snage
odvojiti se od prijateljice zbog potrebe da razgovara s gospoicom Tilney, koju je veoma
radosno ugledala kako upravo ulazi u prostoriju s gospoom Hughes. Odmah joj se
pridruila, odlunija u svojoj nakani da sklopi prijateljstvo upravo zahvaljujui
jueranjem razoaranju. Gospoica Tilney doekala ju je veoma uljudno i jednako
srdano odgovarala na njezine primjedbe, te su nastavile razgovarati sve dok su oba
drutva ostala u prostoriji. Premda je najvjerojatnije da su izgovarale primjedbe i koristile
izraze kakvi su se ve tisue puta koristili pod tim krovom, tijekom svake sezone u
Bathu, ipak bi se posebnom mogla smatrati injenica da su govorile jednostavno i
iskreno, i bez tatine.
Kako dobro va brat plee! glasio je nespretan Catherinin uzvik pri kraju njihova
razgovora, to je odmah iznenadilo i zabavilo njezinu druicu.
Henry! odgovorila je uz osmijeh. Da, doista veoma dobro plee.
Zasigurno je smatrao veoma udnim kad me je uo kako neku veer kaem da
sam zauzeta, a vidio me je da sjedim. No doista me je toga dana gospodin Thorpe
obvezao da pleem s njim. Gospoica Tilney samo je mogla lagano kimnuti. Ne
moete zamisliti dodala je Catherine nakon trenutka tiine kako sam se iznenadila
kad sam ga ponovno vidjela. Bila sam sigurna da je otiao.
Kad je Henry imao zadovoljstvo upoznati vas, bio je u Bathu samo dva dana.
Doao je samo nai boravite za nas.
To mi nikad nije palo na pamet, a naravno, kako ga nigdje nisam vidjela, pomislila
sam da je otiao. Nije li mlada dama s kojom je u ponedjeljak plesao neka gospoica
Smith?
Da, poznanica gospoe Hughes.
*

44

 Usuujem se rei da joj je bilo jako drago to plee. Smatrate li je lijepom?

Ne ba.
On nikad ne dolazi u prostoriju u kojoj se pije mineralna voda, pretpostavljam?
Da, katkad, ali jutros je otiao na vonju s mojim ocem.

Sad im se pridruila gospoa Hughes i pitala gospoicu Tilney je li spremna za

odlazak. Nadam se da u uskoro imati zadovoljstvo ponovno vas vidjeti ree
Catherine. Hoete li sutra biti na sveanom balu?
Moda mi... da, mislim da hoemo.
Drago mi je, jer mi emo svi biti ondje. Na ovu je uljudnost prikladno
odgovoreno; gospoica Tilney je donekle upoznala osjeaje svoje nove poznanice, a
Catherine nije imala pojma da ih je objasnila.
Pola je kui veoma sretna. Jutro je ispunilo sve njezine nade, a veer sljedeega
dana postala je predmetom oekivanja budue dobrobiti. Njezina glavna briga postala
je nedoumica koju haljinu odjenuti i to staviti na glavu. Za to nema opravdanja.
Odijevanje je u svakom trenutku frivolno isticanje, a prekomjerna brinost posveena
tome esto unitava cilj. Catherine je sve to veoma dobro znala; njezina joj je prateta o
tome odrala predavanje prolog Boia, a ipak je u srijedu uveer deset minuta leala
budna i premiljala se izmeu tokastog i vezenog muselina; samo ju je pomanjkanje
vremena sprijeilo da za tu veer kupi novu haljinu. To bi bila pogrena prosudba, velika
premda ne rijetka, na koju bi je mogao upozoriti netko drugog spola, brat prije nego
prateta, jer samo mukarac moe biti svjestan neosjetljivosti mukarca prema novoj
haljini. Povrijedilo bi osjeaje mnogih dama kad bi mogle shvatiti kako malo skupa ili
nova odjea djeluje na muko srce; kako ih malo privlai tekstura njihova muselina, te
kako uope ne opaaju uzorke tokica ili granica, finou ili vrstu tkanine. ena je
elegantna iskljuivo radi vlastitog zadovoljstva. Niti jedan mukarac nee joj se zbog
toga vie diviti, niti jednoj se eni nee vie sviati. Prvima je dovoljna urednost i moda, a
druge e prije oarati malo pohabanosti ili neprikladnosti. No niti jedno od takvih
razmiljanja nije uznemirilo Catherinin spokoj.
U etvrtak je ula u dvoranu obuzeta osjeajima koji su se uvelike razlikovali od
onih u ponedjeljak. Tada je bila ushiena obvezom prema Thorpeu, a sada ga je svim
silama eljela izbjegavati, bojei se da bi opet mogao traiti da plee s njim; jer premda
nije mogla, nije se usuivala oekivati da e je gospodin Tilney po trei put zamoliti za
ples, njezine elje, nade i planovi, sve se vrtjelo ba oko toga. Svaka mlada dama moe u
ovom kritinom trenutku suosjeati s mojom heroinom, jer je svaka mlada dama barem
jednom u ivotu upoznala istu strepnju. Sve su bile, ili su barem sve vjerovale da im
prijeti opasnost od proganjanja osobe koju su eljele izbjei, i sve su tjeskobno udjele
za panjom osobe koju su eljele oarati. im su im se Thorpeovi pridruili, poela je
Catherinina agonija; vrpoljila se ako bi se John Thorpe zaputio prema njoj, skrivala se
njegovom pogledu koliko god je mogla, a kad bi joj se obratio, pretvarala se da ga ne
uje. Sveani je prvi ples zavrio, obian je ples poinjao, a ona jo nije vidjela Tilneyje.
Nemoj se bojati, draga Catherine apnula je Isabella ali doista u ponovno plesati s
tvojim bratom. Iskreno tvrdim da je to prilino skandalozno. Kaem mu da bi se trebao
*

45

stidjeti, ali ti i John morate nas podrati. Pouri, drago stvorenje, i doite za nama. John
se upravo udaljio, ali zaas e se vratiti.
Catherine nije imala ni vremena ni volje odgovoriti. Ostali su se udaljili. John Thorpe
je jo uvijek bio na vidiku, a ona se pomirila s injenicom da je izgubljena. Meutim, kako
ne bi izgledalo da ga promatra ili oekuje, prikovala je pogled na svoju lepezu. Korila je
samu sebe zbog lude pretpostavke da e u takvoj guvi u dogledno vrijeme uope sresti
Tilneyje, a tada joj se odjednom obratio i zamolio je za ples gospodin Tilney osobno.
Moe se lako zamisliti kako je spremno i s kakvim sjajem u oima udovoljila njegovoj
molbi, te kako joj je srce treperilo u prsima! Pobjei, kako je vjerovala, pobjei za dlaku
Johnu Thorpeu, a gospodin Tilney ju je tako brzo po dolasku zamolio za ples, kao da ju je
namjerno potraio! Nije vjerovala da joj ivot moe pruiti vie sree.
Tek to su nali mirno mjesto, njezinu je pozornost zaokupio John Thorpe koji je
stajao iza nje. Hej, gospoice Morland! rekao je. to ovo znai? Mislio sam da emo
vi i ja zajedno plesati.
udi me zato tako mislite jer me niste zamolili za ples.
Ta vam je dobra, tako mi svega! Pitao sam vas im sam uao u dvoranu, a upravo
sam vas kanio ponovno pitati, ali kad sam se okrenuo, vi ste nestali! Ovo je prokleto
otrcani trik! Doao sam samo radi plesa s vama, a vrsto vjerujem da ste mi obeali jo u
ponedjeljak. Da, sjeam se, pitao sam vas dok ste u predvorju ekali svoj ogrta; i jo
sam svim svojim znancima priao kako u plesati s najljepom djevojkom u dvorani; kad
vide kako ustajete s nekim drugim, izludjet e me zadirkivanjem.
O, ne, nikad ne bi pomislili na mene nakon takvog opisa.
Nebesa! Ako ne pomisle, izbacit u ih odavde kao budale. Koga to imate ovdje?
Catherine je udovoljila njegovoj znatielji. Tilney ponovio je hm; ne poznajem ga.
ovjek dobro izgleda; ini se u redu. eli li konja? Jedan moj prijatelj, Sam Fletcher, ima
na prodaju jednoga koji bi svakome odgovarao. Izvrsna ivotinja za putovanja; samo
etrdeset gvineja. Kanio sam ga i sam kupiti, jer je jedna od mojih maksima da uvijek
kupim dobroga konja ako na njega naiem, ali ne bi odgovarao mojim potrebama, ne bi
bio dobar za polje. Dao bih koliko god treba za doista dobrog lovca. Sad imam tri,
najbolji koji se mogu nai. Ne bih ih prodao ni za osamsto gvineja. Fletcher i ja kanimo
unajmiti kuu u Leicestershireu za iduu sezonu. Tako je prokleto neudobno ivjeti u
svratitu.
To je bila posljednja reenica kojom je zamarao Catherininu pozornost jer ga je
upravo gurnuo niz dama u prolazu. Njezin joj se partner sada primaknuo i rekao: Taj bi
gospodin potroio sve moje strpljenje da je ostao uz vas jo samo pola minute. Ne smije
od mene odvlaiti pozornost moje partnerice. Sklopili smo dogovor za ovu veer, a sva
naa ugoda za to vrijeme pripada samo nama. Nitko ne moe zaokupiti pozornost
jednoga bez da povrijedi prava drugoga. Obvezu plesa smatram simbolom braka.
Vjernost i susretljivost glavne su obveze jednog i drugog, a oni mukarci koji sami ne
ele plesati ili sklopiti brak ne smiju imati nikakva posla s partnericama ili enama svojih
susjeda.
Ali to su tako razliite stvari!
*

46

 Mislite da se ne mogu usporeivati?

Sigurno ne. Ljudi koji se vjenaju nikad se ne mogu rastati, ve moraju poi i

zajedno ivjeti. Ljudi koji pleu samo pola sata stoje jedno nasuprot drugome u dugakoj
dvorani.
Takva je vaa definicija braka i plesa. Ako se tako gleda, naravno, njihova slinost
nije naroita, ali mislim da ih i tako mogu usporediti. Dopustit ete da u jednom i drugom
mukarac ima prednost izbora, ena jedino mo odbijanja; u oba sluaja postoji obveza
izmeu mukarca i ene, to je prednost za oboje; te kad je jednom prihvate, pripadaju
iskljuivo jedno drugome do trenutka razvrgnua; njihova je dunost nastojati da onom
drugom ne prue nikakav razlog iz kojeg bi poelio da se obvezao negdje drugdje, a u
njihovom je najboljem interesu da sprijee skretanje svoje mate na razmiljanje o
susjedima, ili zamiljanje da bi im bilo bolje s nekim drugim. Doputate da je sve to
tono?
Da, svakako, kad ovako govorite, sve to veoma dobro zvui, ali ipak se tako
razlikuju. Uope ih ne mogu promatrati u istom svjetlu, niti mislim da podrazumijevaju
iste dunosti.
U jednom smislu, doista postoji razlika. U braku bi se mukarac trebao pobrinuti
za uzdravanje ene; ena bi dom trebala uiniti ugodnim za mukarca; on treba
opskrbljivati, a ona se treba smijeiti. No u plesu, njihove su dunosti tono suprotne;
susretljivost, uslunost, oekuju se od njega, a ona se bavi lepezom i vodicom od
lavande. Pretpostavljam da su to razlike koje vam ne doputaju usporedbu.
Ne, doista, to mi nikad nije palo na pamet.
Onda sam posve zbunjen. Meutim, moram primijetiti jedno. Ovaj va stav
prilino je zabrinjavajui. Uope ne doputate slinost u obvezama; mogu li tada
zakljuiti da je vae miljenje o dunostima u plesu manje strogo no to bi va partner
elio? Nemam li razloga za strah da vas, kad bi se vratio gospodin koji je maloas s vama
razgovarao, ili kad bi vam se bilo koji gospodin obratio, nita ne bi sprijeilo u tome da s
njim razgovarate koliko god elite?
Gospodin Thorpe je veoma dobar prijatelj moga brata, pa ako mi se obrati,
moram ponovno razgovarati s njim, ali u dvorani nema ba mnogo mladih ljudi koje
poznajem.
I to bi trebala biti moja jedina sigurnost? Jao! Jao!
No, sigurna sam da ne moete biti sigurniji, jer ako nikoga ne poznajem,
nemogue je da razgovaram s njima, a osim toga, ne elim ni s kim razgovarati.
Sad ste mi pruili sigurnost koju vrijedi imati, a ja u hrabro nastaviti. ini li vam se
Bath jo uvijek onako ugodnim kao i onda kad sam imao ast prvi put to pitati?
Da, doista, jo vie, zapravo.
Jo vie! Pazite jer ete zaboraviti u pravom trenutku rei da vas zamara. Trebao
bi vas zamarati po isteku est tjedana.
Mislim da me ne bi zamarao ni kad bih ovdje ostala est mjeseci.
Bath, u usporedbi s Londonom, ima malo raznovrsnosti, to svi svake godine
*

47

otkrivaju. Za est tjedana, doputam, Bath je dovoljno ugodan, ali vie od toga, to je
najzamornije mjesto na svijetu. To e vam govoriti svi mogui ljudi koji redovito dolaze
svake zime, produljuju svoj boravak na deset ili dvanaest tjedana, a na koncu odlaze jer
si ne mogu priutiti da jo ostanu.
Pa, drugi ljudi moraju sami procijeniti, a onima koji idu u London Bath se moe
initi nikakvim. Ali ja koja ivim u malenom zabaenom selu, na ovakvome mjestu nikad
neu nai veu jednolinost od one to je imam kod kue; jer ovdje ima mnogo zabave,
niz stvari kojima se ovjek cijeloga dana moe baviti, a ondje i ne znamo o tome.
Ne volite selo.
Da, volim. Oduvijek ivim ondje i uvijek sam bila veoma sretna. No sigurno ima
mnogo vie jednolinosti u seoskom ivotu nego ako se ivi u Bathu. Jedan dan na selu
posve je jednak drugome.
No vrijeme na selu provodite mnogo razumnije.
Zar doista?
Nije li tako?
Ne vjerujem da ima velike razlike.
Ovdje cijeloga dana traite razonodu.
Jednako kao i kod kue, ali je toliko ne nalazim. eem naokolo ovdje, a to inim i
ondje; ali ovdje vidim razne ljude u svakoj ulici, a ondje mogu posjetiti jedino gospou
Allen.
Gospodina Tilneyja to je veoma zabavljalo. Moete posjetiti samo gospou Allen!
ponovio je. Kakva slika intelektualnog siromatva! Meutim, kad ponovno utonete u
taj ponor, imat ete o emu priati. Moi ete razgovarati o Bathu i o svemu to ste
ovdje inile.
O, da; vie mi nikad nee nedostajati tema za razgovor s gospoom Allen, ili s bilo
kim drugim. Doista vjerujem da u uvijek priati o Bathu, kad se opet vratim kui; doista
mi se veoma svia. Kad bi ovdje mogli biti tata i mama, i ostali, pretpostavljam da bih
bila previe sretna! Jamesov dolazak (moj najstariji brat) posve me je oduevio;
pogotovo jer se pokazalo da je obitelj s kojom smo se upravo sprijateljili ve u
prijateljskim odnosima s njim. Oh! Tko se ikad moe umoriti od Batha?
Ne oni koji donose tako razliite osjeaje svjeine kao vi. No tate i mame, braa i
intimne prijateljice, sve je to uglavnom nezanimljivo veini posjetitelja Batha; njima vie
nisu zanimljivi ni balovi ni predstave, kao ni svakodnevne etnje i susreti.
Tu je njihov razgovor zavrio; zahtjevi plesa postali su previe nametljivi da bi
dopustili podijeljenu pozornost.
Uskoro nakon to su stigli do kraja reda, Catherine je opazila da je pomno promatra
gospodin koji je stajao meu gledateljima, odmah iza njezina partnera. Bio je veoma
privlaan mukarac, zapovjedna dranja, ne vie u cvijetu mladosti, ali jo uvijek pun
ivota; dok je i dalje gledao ravno u nju, vidjela je kako se gospodinu Tilneyju obraa
povjerljivim aptom. Smuena njegovom panjom i porumenjevi od straha da je to
izazvalo neto loe u njezinom izgledu, okrenula je glavu. No dok je to inila, gospodin
*

48

se povukao, a njezin je partner priao blie i rekao: Vidim da ste pogodili to je upravo
zatraeno od mene. Taj gospodin zna vae ime i vi imate pravo znati njegovo. To je
general Tilney, moj otac.
Catherine je odgovorila samo: Oh! No taj je Oh! izraavao sve potrebno:
pozornost posveenu njegovim rijeima i posvemanje oslanjanje na istinitost istih. Sad
je s pravim zanimanjem i snanim divljenjem pogledom slijedila generala dok se kretao
kroz mnotvo, a u sebi je tiho primijetila: Kako je to lijepa obitelj!
U avrljanju s gospoicom Tilney prije kraja veeri nala je novi izvor sree. Otkako
je stigla u Bath, niti jednom nije proetala krajem oko gradia. Gospoica Tilney, koja je
poznavala sve najee posjeivane krajeve izvan gradia, govorila je o tome takvim
rijeima da je i Catherine jedva ekala da ih upozna. Otvoreno je izrazila bojazan da
moda nee nai nikoga tko bi poao s njom; brat i sestra su predloili da jednog jutra
zajedno pou u etnju. To e mi se sviati uzviknula je vie od svega na svijetu, i
nemojmo odgaati; poimo sutra. To je spremno prihvaeno, uz jedan uvjet
gospoice Tilney, da ne pada kia, a Catherine je bila sigurna da nee. Dogovoreno je da
e u dvanaest sati doi po nju u Ulicu Pulteney, a nemojte zaboraviti, u dvanaest sati
bile su njezine pozdravne rijei novoj prijateljici. Svoju drugu, stariju i vru prijateljicu,
Isabellu, iju je odanost i valjanost uivala dva tjedna, jedva da je te veeri uope vidjela.
Ipak, premda je eznula da je upozna sa svojom sreom, vedro se pokorila elji
gospodina Allena koji ih je prilino rano poveo kui, a u njoj je sve plesalo dok je i sama
plesala na svom sjedalu na povratku.

49

Jedanaesto poglavlje

utradan je svanulo veoma tmurno jutro, sunce se jedva probijalo kroz oblake, a
Catherine ga je preklinjala da joj ispuni elje. Vedro jutro u to doba godine,
razmiljala je, moglo bi se pretvoriti u kini dan, ali oblano je jutro obeavalo
bolje vrijeme kasnije. Obratila se gospodinu Allenu kako bi potvrdio opravdanost
njezinih nadanja, ali budui da gospodin Allen nije uza se imao vlastiti barometar, nije joj
mogao obeati sunan dan. Obratila se gospoi Allen, a njezino je miljenje bilo
pozitivnije. Uope nije sumnjala da e biti lijep dan ako sunce rastjera oblake.
Meutim, oko jedanaest sati nekoliko je siunih kapi kie na prozorima zapelo za
Catherinino oko, te: O, Boe! Doista mislim da e padati izgovorila je oajnikim
tonom.
Mislila sam da e tako biti rekla je gospoa Allen.
Danas nema etnje za mene uzdahnula je Catherine ali moda to nee biti
nita, ili e prestati prije dvanaest.
Moda hoe, ali tada e sve biti tako prljavo, draga moja.
O, to nije vano; meni nikad ne smeta blato.
Ne veoma je blago odgovorila gospoa Allen znam da ti nikad ne smeta blato.
Nakon kratke stanke: Pada sve jae i jae rekla je Catherine dok je stajala i
gledala kroz prozor.
Pada, doista. Ako nastavi tako, sve e ulice biti jako mokre.
Ve vidim etiri kiobrana. Kako mrzim vidjeti kiobrane!
Veoma su nezgodni za noenje. Radije bih ponijela stolicu.
Bilo je tako lijepo jutro! Bila sam tako uvjerena da e biti suho!
Svatko bi to pomislio, doista. Bit e jako malo ljudi u prostoriji za mineralnu vodu,
bude li cijelo jutro padala kia. Nadam se da e gospodin Allen odjenuti kaput kada
poe, ali usuujem se rei da nee jer bi radije uinio bilo to samo da ne mora izii u
kaputu. udi me zato ga ne voli, zacijelo je tako udoban.
Kia je i dalje padala, uporno premda ne obilno. Catherine je svakih pet minuta
prilazila uri, pri svakom povratku prijetei da e, bude li padalo jo pet minuta, odustati
od etnje kao beznadne. Ura je odbila dvanaest sati, a kia je jo uvijek padala. Nee
moi poi, draga moja.
*

50

 Jo nisam oajna. Neu odustati do dvanaest i petnaest. Ovo je ba doba dana

kad bi se moglo razvedriti, a doista mislim da izgleda malo manje tmurno. Evo, sad je
dvanaest i dvadeset i sad u posve odustati. Oh! Kad bismo ovdje imah onakvo vrijeme
kao u Udolphu, ili barem u Toskani i na jugu Francuske! One noi kad je siroti sv. Aubin
umro, tako divno vrijeme!
U dvanaest i trideset, kad je Catherine prestala tjeskobno prouavati vrijeme i vie
nije mogla oekivati korist od njegova poboljanja, nebo se poelo razvedravati. Zraka
sunca sasvim ju je iznenadila. Okrenula se i vidjela da se oblaci razilaze, te se odmah
vratila do prozora kako bi motrila i ohrabrivala radosnu pojavu. Nakon deset minuta bilo
je sigurno da e uslijediti vedro poslijepodne, to je opravdalo miljenje gospoe Allen
koja je uvijek mislila da e se razvedriti. No moe li Catherine jo uvijek oekivati svoje
prijatelje, je li to bilo previe kie da bi se gospoica Tilney ipak odluila za etnju, to je
jo uvijek ostalo pod znakom pitanja.
Bilo je previe prljavo da bi gospoa Allen pratila svog mua do prostorije za
toenje mineralne vode; stoga je on poao sam, a Catherine je gledala kako se udaljava
ulicom kad je opazila da se pribliavaju dvije iste otvorene koije i u njima isto troje ljudi
koji su je tako iznenadili prije nekoliko dana.
Isabella, moj brat i gospodin Thorpe, vidim! Moda dolaze po mene, ali ja neu
poi. Doista ne mogu poi jer, znate, gospoica Tilney bi jo uvijek mogla doi po mene.
Gospoa se Allen sloila s njom. John Thorpe se uskoro pojavio kod njih, a njegov su
glas ule jo ranije jer je sa stubita dovikivao gospoici Morland neka se pouri.
Pourite! Pourite! naglo je otvorio vrata. Odmah stavite svoj eir, nemamo
vremena za gubljenje; idemo u Bristol. Kako ste, gospoo Allen?
U Bristol! Nije li to jako daleko? No, svejedno, danas ne mogu poi s vama jer sam
zauzeta; u svakom trenutku oekujem neke prijatelje. To je, naravno, odbaeno kao
nikakav razlog. Pozvao je gospou Allen da ga podri, a uli su i ostali kako bi mu
pomogli. Slatka moja Catherine, nije li to krasno? Imat emo boanstvenu vonju. Na
tome mora zahvaliti svom bratu i meni; palo nam je na pamet za dorukom, doista
vjerujem u istom trenutku; i trebah smo krenuti prije dva sata, da nije bilo ove odvratne
kie. Ali nije vano, uveer je mjeseina i bit e nam krasno. Oh, tako sam ushiena pri
pomisli na malo svjeeg zraka i tiine! Mnogo bolje od odlaska u Donju dvoranu. Odvest
emo se ravno u Clifton i ondje veerati, a im pojedemo, ako za to bude vremena, poi
emo do Kingswestona.
Sumnjam da emo moi toliko uiniti ree Morland.
Ti, zloguko mome! uzvikne Thorpe. Moi emo uiniti deset puta vie.
Kingsweston, da, i Blaize Castle takoer, i sve drugo to nam padne na pamet; no tvoja
sestra kae da nee ii.
Blaize Castle! usklikne Catherine. to je to?
Najljepe mjesto u Engleskoj; u svako se doba isplati prijei osamdeset kilometara
da bi ga se vidjelo.
to, je li to doista dvorac, stari dvorac?
Najstariji u kraljevstvu.
*

51

 No je li poput onih o kojima ovjek ita?

Ba takav; posve isti.
Ali doista, ima li tornjeva i dugakih galerija?
Na desetke.
Onda bih ga voljela vidjeti, ali ne mogu, ne mogu poi.
Ne moe poi! Voljeno moje stvorenje, kako to misli?
Ne mogu poi jer spustila je pogled dok je govorila jer je strepjela od Isabellinog

osmijeha oekujem da e gospoica Tilney i njezin brat doi po mene pa emo poi u
etnju. Obeali su da e doi u dvanaest, ali je padala kia; ali sada, budui da se
razvedrilo, usuujem se rei da e uskoro doi.
Oni nee, doista uzvikne Thorpe jer sam ih vidio kad smo skrenuli u Ulicu
Broad. Nema li on koiju s dva riana?
Ne znam, doista.
Da, znam da ima; vidio sam ga. Govorite o ovjeku s kojim ste sino plesali, zar
ne?
Da.
Pa, maloas sam ga vidio kako skree na Lansdown Road i vozi jednu elegantnu
djevojku.
Jeste li, doista?
Jesam, tako mi due. Odmah sam ga prepoznao; ini se da ima jako dobre konje.
To je veoma udno! No pretpostavljam da su mislili kako e biti previe blata za
etnju.
I s pravom, jer nikad u ivotu nisam vidio toliko blata. etnja! Ne biste mogli etati
ba kao to ne biste mogli ni letjeti! Cijele zime nije bilo tako blatnjavo; svuda ima blata
do glenjeva.
Isabella je to potvrdila: Najdraa Catherine, ne moe ni zamisliti koliko ima blata.
Hajde, mora poi, sad nas ne moe odbiti.
Voljela bih vidjeti dvorac, ali moemo li ga cijeloga proi? Smijemo li se penjati
svim stubitima i ui u sve prostorije?
Da, da, u svaku udubinu i kutak.
No s druge strane, ako se budu vozili samo jedan sat dok se sve malo ne osui, a
tada dou po mene?
Umirite se, nema opasnosti od toga; jer uo sam kako Tilney dovikuje ovjeku koji
je kraj njega projahao kako idu ak do Wick Rocksa.
Onda hou. Da poem, gospoo Allen?
Kako god eli, draga moja.
Gospoo Allen, morate je nagovoriti da poe svi su uzviknuli. Gospoa Allen
nije se ogluila na to.
Pa, draga moja rekla je pretpostavljam da bi trebala poi. I za dvije su minute
*

52

krenuli.
Catherinini su osjeaji, dok se penjala u koiju, bili veoma uznemireni; podijeljeni
izmeu aljenja za gubitkom jednog velikog uitka i nade da e uskoro doivjeti drugi,
gotovo jednak po stupnju, premda veoma razliit po vrsti. Nije smatrala da su se
Tilneyjevi ba lijepo ponijeli prema njoj, budui da su tako spremno odustali od njihova
dogovora, bez da su joj poslali poruku s isprikom. Ve je sat vremena prolo od
dogovorenog poetka etnje; i unato onome to je ula o obilnom nakupljanju blata
tijekom tog sata, ipak nije mogla potisnuti pomisao da su mogli poi bez veih
problema. Bilo je veoma bolno osjeati se odbaenom s njihove strane. S druge strane,
uitak istraivanja graevine poput Udolpha, kako je u svojoj mati zamislila Blaize
Castle, bio je tako dobra protutea koja bi joj gotovo za sve bila utjeha.
ustro su proli Ulicom Pulteney i kroz Laura Place, bez razmjenjivanja mnogih
rijei. Thorpe je govorio svom konju, a ona je razmiljala o prekrenim obeanjima i
razbijenim lukovima, dvoprenim koijama i lanim draperijama, Tilneyjevima i
zaklopnim vratima. Meutim, dok su ulazili u Argyle Buildings, iz misli su je trgnule
sljedee rijei njezina pratitelja: Tko je ona djevojka koja vas je onako pozorno
promatrala kad je prola?
Tko? Gdje?
Na ploniku s desne strane; sad se ve gotovo izgubila iz vida. Catherine se
osvrnula i vidjela gospoicu Tilney kako se oslanja na bratovu ruku i polako hoda ulicom.
Vidjela je da oboje gledaju prema njoj. Stanite, stanite, gospodine Thorpe nestrpljivo
e ona to je gospoica Tilney; doista jest. Kako ste mi mogli rei da su otili? Stanite,
stanite, odmah u sii i poi k njima. No emu je uope govorila? Thorpe je samo
oinuo svoga konja i natjerao ga u ustriji galop. Brat i sestra Tilney vie nisu gledali za
njom i uskoro su nestali iza ugla Laura Placea, a u iduem je trenutku Catherine ve bila
na Market Placeu. Meutim, ipak ga je jo uvijek, i du cijele naredne ulice, preklinjala da
stane. Molim vas, molim vas, stanite, gospodine Thorpe. Ne mogu ii dalje; neu ii
dalje; moram se vratiti do gospoice Tilney. No gospodin Thorpe se samo nasmijao,
pucnuo biem, ohrabrio svoga konja, stvarao udne zvukove i vozio dalje. Catherine je,
ljutita i uzrujana, morala odustati i pokoriti se jer nije imala snage oduprijeti se. No nije
ga potedjela prijekora. Kako ste me mogli tako prevariti, gospodine Thorpe? Kako ste
mogli rei da ste ih vidjeli kako se voze Lansdown Roadom? Ni za to na svijetu ne bih
dopustila da se ovako neto dogodi. Sigurno misle da je s moje strane veoma udno,
veoma nepristojno, da ih ovako iznevjerim, bez rijei! Ne znate kako sam uzrujana. Nee
mi biti lijepo u Cliftonu, niti bilo gdje drugdje. Radije bih, deset tisua puta bih radije sada
izila i hodala natrag do njih. Kako ste mogli rei da ste ih vidjeli kako odlaze u koiji?
Thorpe se tvrdoglavo branio, tvrdei da nikad u ivotu nije vidio dva tako slina
mukarca, te je jo uvijek tvrdio da je ono morao biti Tilney.
Njihova vonja, ak i kad su zavrili s tom temom, nije mogla biti naroito ugodna.
Catherine vie nije bila onako ljubazna kao prilikom prve vonje. Nevoljko je sluala i
kratko odgovarala. Blaize Castle ostao je njezina jedina utjeha; tome se i dalje katkad
radovala, premda bi spremno odustala od uitka razgledavanja njegovih zidova kad bi
mogla vratiti vrijeme unatrag i poi na obeanu etnju, a pogotovo kad bi mogla biti
*

53

sigurna da brat i sestra Tilney ne misle runo o njoj. Odustala bi od sree uivanja u
hodanju kroz dugi niz visokih prostorija u kojima su izloeni ostaci velianstvenog
namjetaja, ve mnogo godina naputenog; etnje du uskih nadsvoenih hodnika to
zavravaju niskim, kripavim vratima; ili ak doivljaja da nalet vjetra ugasi njihovu
svjetiljku, njihovu jedinu svjetiljku, tako da ostanu u potpunom mraku. U meuvremenu
su nastavili putovanje bez ikakvih doivljaja, a stigli su nadomak Keynshama kad je
Morlandov povik, koji je bio iza njih, natjerao njegovog prijatelja da zaustavi konje kako
bi saznao to se dogaa. Druga im se koija pribliila toliko da bi mogli razgovarati i
Morland je rekao: Bit e bolje da se vratimo, Thorpe; prekasno je da danas nastavimo
dalje; tvoja se sestra slae sa mnom. Ve se tono sat vremena vozimo od Ulice
Pulteney, a proli smo malo vie od jedanaest kilometara; pretpostavljam da moramo
prijei jo barem trinaest. To neemo uspjeti. Prekasno smo krenuli. Bit e mnogo bolje
da ovo odgodimo za neki drugi dan i vratimo se.
Meni je svejedno odgovorio je Thorpe, prilino ljutito. Odmah je okrenuo konja
pa su se poeli vraati u Bath.
Da va brat nema tako prokleto lou ivotinju uskoro je rekao mogli smo bez
problema uspjeli. Moj bi konj za sat vremena stigao do Cliftona, da je bio sam, a ja sam
gotovo slomio ruku dok sam ga potezao ne bi li usporio. Morland je budala jer nema
vlastitog konja i koiju.
Ne, nije toplo e Catherine jer sam sigurna da si to ne moe priutiti.
A zato si to ne moe priutiti?
Jer nema dovoljno novaca.
A tko je za to kriv?
Nitko, koliko ja znam. Thorpe je tada rekao neto na svoj glasni, nerazumljivi
nain kojem je esto pribjegavao, o tome kako je prokleta stvar biti krt; te da ako si ljudi
koji se valjaju u novcu ne mogu priutiti stvari, on ne zna tko moe, to Catherine nije ni
pokuala shvatiti. Razoarana onim to je trebalo biti utjeha za njezino prvo razoaranje,
bila je sve manje spremna sama se ponaati ljubazno, ili svoga pratitelja smatrati
ugodnim. Vratili su se u Ulicu Pulteney, a ona cijelim putem nije izgovorila vie od
dvadeset rijei.
Kad je ula u kuu, lakaj joj je rekao da su svratili jedan gospodin i dama, nekoliko
minuta nakon to je otila, i pitah za nju; kad im je rekao da je otila s gospodinom
Thorpeom, dama je pitala je li za nju ostavila poruku. On joj je rekao da nije, a ona je
potraila karticu, ali je nije imala uza se, pa su otili. Razmiljajui o tim munim
dogaajima, Catherine je polako pola stubama. Na vrhu stubita doekala ju je gospoa
Allen koja je, nakon to je ula razlog za njihov povratak, rekla: Drago mi je da tvoj brat
ima toliko razuma; drago mi je da ste se vratili. To je bio neobino ludi plan.
Veer su svi zajedno proveli kod Thorpeovih. Catherine je bila uznemirena i
bezvoljna, ali se inilo da se Isabella jako dobro zabavlja, uglavnom se druei iskljuivo s
Morlandom, to je njoj bila veoma dobra zamjena za tiinu i svjei zrak gostionice u
Cliftonu. Takoer je vie puta izrazila svoje zadovoljstvo to nisu poli u Donju dvoranu.
Kako alim sirota stvorenja koja idu onamo! Kako mi je drago da nisam meu njima!
*

54

Pitam se hoe li to biti cijeli bal ili ne! Jo nisu poeli plesati. Ni za to na svijetu ne bih
bila ondje. Tako je krasno katkad imati veer samo za sebe. Usuujem se rei da to nee
biti ba dobar bal. Znam da Mitchelli nee biti ondje. Sigurna sam da alim sve one koji
jesu. No usuujem se rei, gospodine Morland, vi elite biti ondje, zar ne? Sigurna sam
da elite. Pa, molim vas, nemojte dopustiti da vas netko ovdje spreava u tome.
Usuujem se rei da bismo se sasvim dobro snali i bez vas, ali vi se mukarci smatrate
tako vanima.
Catherine je gotovo mogla optuiti Isabellu da ne obraa pozornost na nju i njezinu
alost jer se inilo da joj to uope nije na pameti, a utjeha to ju je ponudila bila je posve
neprikladna. Nemoj biti tako mrzovoljna, najdrae stvorenje apnula je. Slomit e
mi srce. To je bilo veoma neugodno, sigurno, ali krivi su iskljuivo Tilneyjevi. Zato nisu
doli na vrijeme? Bilo je prljavo, doista, ali to je to znailo? Sigurna sam da Johnu i meni
ne bi smetalo. Nikad mi ne smeta proi kroz bilo to ako je rije o prijateljici; takva je
moja narav, a John je posve isti; ima neobino snane osjeaje. Nebesa! Kako izvrsne
karte ima! Kraljevi, zaboga! Nikad u ivotu nisam bila tako sretna! Pedeset puta vie
volim da ih ima ti, a ne ja.
Sada svoju heroinu mogu prepustiti besanom kauu to je pravo mjesto za nju;
jastuku mokrom od suza. I moe se smatrati sretnom ako se tijekom idua tri mjeseca
jo jednom dobro naspava.

55

Dvanaesto poglavlje

ospoo Allen idueg jutra ree Catherine hoe li biti neprikladno ako danas
posjetim gospoicu Tilney? Neu se umiriti dok sve ne objasnim.
Poi, svakako, draga moja; samo odjeni bijelu haljinu. Gospoica Tilney uvijek
nosi bijelo.
Catherine ju je radosno posluala. Kad se pravilno opremila, nestrpljivo je ekala da
stigne u prostoriju za toenje mineralne vode kako bi ondje saznala gdje boravi obitelj
generala Tilneyja. Premda je vjerovala da su u Ulici Milsom, nije bila sigurna u kojoj su
kui, a kolebljiva uvjerenja gospoe Allen samo su je jo vie zbunjivala. Uputili su je
Ulicu Milsom, a kad je saznala kuni broj, eljnim se koracima i uzbuenim srcem urno
uputila onamo kako bi objasnila svoje ponaanje i dobila oprost. Brzo koraajui kroz
groblje i odluno skreui pogled kako ne bi morala vidjeti svoju voljenu Isabellu i
njezinu obitelj koji su, imala je razloga vjerovati, negdje u blizini. Stigla je do kue bez
ikakvih zapreka, pogledala broj, pokucala na vrata i pitala za gospoicu Tilney. ovjek je
mislio da je gospoica Tilney kod kue, ali nije bio posve siguran. Hoe li, zamolio ju je,
dati svoje ime? Dala mu je svoju karticu. Sluga se za nekoliko minuta vratio te je, s
izrazom lica koji nije potvrivao njegove rijei, rekao da je pogrijeio jer je gospoica
Tilney izila. Catherine je porumenjela od postienosti i otila. Dok je odlazila, bila je
gotovo sigurna da gospoica Tilney jest kod kue, ali je previe uvrijeena da bi je
primila. Udaljavajui se ulicom, osvrnula se prema prozorima oekujui da e je ondje
vidjeti, ali na njima se nitko nije pojavio. Meutim, na kraju ulice se jo jednom okrenula,
a tada je, ne na prozoru nego na vratima, vidjela osobno gospoicu Tilney. Pratio ju je
gospodin za kojeg je Catherine vjerovala da je njezin otac, te su skrenuli prema Edgars
Buildingsu. Catherine je, duboko poniena, nastavila svojim putem. Gotovo se i sama
mogla naljutiti zbog takve neuljudnosti, ali je potisnula taj osjeaj sjetivi se vlastitog
neznanja. Nije znala kako bi pravila ponaanja mogla klasificirati njezin prekraj, do koje
bi mjere njezina pogreka mogla biti neoprostiva, niti kakve nepristojnosti moe za
uzvrat oekivati. Odbaena i poniena, ak je razmiljala da te veeri ne poe u kazalite
s ostalima, ali mora se priznati da takva razmiljanja nisu dugo trajala jer je uskoro
zakljuila da, u prvom redu, nema nikakva razloga to ga moe navesti za ostanak kod
kue; i drugo, rije je o predstavi koju je jako eljela vidjeti. Stoga su svi poli u kazalite.
Nije se pojavio niti jedan lan obitelji Tilney da je proganja ili usrei; bojala se da ljubav
prema kazalitu nije jedna od osobina obitelji, ali moda je tome razlog injenica da su
*

56

navikli na bolje izvedbe u Londonu, a po Isabellinim je rijeima znala da je u usporedbi s

time sve ostalo posve grozno. Nije se razoarala predstavom jer je komedija uspjeno
potisnula njezine brige, a oni koji su je vidjeli tijekom prva etiri ina nikad ne bi pomislili
da je nesretna. Meutim, na poetku petog ina odjednom je ugledala gospodina
Henryja Tilneyja i njegovog oca kako se pridruuju ljudima u nasuprotnoj loi, a to je u
njoj ponovno izazvalo tjeskobu i uzrujanost. Pozornica joj vie nije mogla pruiti istinsku
vedrinu, vie nije uspijevala zaokupiti svu njezinu pozornost. Svaki drugi pogled
upuivala je prema loi na suprotnoj strani, te je tijekom cijela dva prizora promatrala
Henryja Tilneyja, ali niti jednom nije uspjela uhvatiti njegov pogled. Vie ga se nije moglo
optuiti da je ravnoduan prema kazalinoj predstavi; njegova pozornost uope nije
skretala s pozornice. Meutim, na koncu je ipak pogledao prema njoj i naklonio se, ali
kakav je to naklon bio! Bez osmijeha, bez zadravanja pogleda na njoj; njegove su se oi
odmah vratile na pozornicu. Catherine se osjeala jadno i uznemireno; gotovo je
poeljela potrati naokolo do loe u kojoj je sjedio i prisiliti ga da uje njezino
objanjenje. Obuzeli su je sasvim prirodni osjeaji, neprikladni za heroinu. Umjesto da
uzme u obzir vlastiti ponos povrijeen takvom osudom; umjesto da se dostojanstveno
prepusti svijesti o svojoj nedunosti, pokae svoju osudu njegove spremnosti da u to
posumnja, njemu prepusti trud oko traenja objanjenja, te da ga uznemiri time to e
ga izbjegavati ili oijukati s nekim drugim, preuzela je na sebe svu sramotu neprikladnog
ponaanja, ili barem dojma takvog ponaanja, i samo je eljela dobiti priliku za
objanjavanje uzroka svega toga.
Predstava je zavrila, zastor se spustio. Henry Tilney vie nije bio ondje gdje je do
maloas sjedio, ali je njegov otac ostao, a moda se on sada pribliava njihovoj loi.
Imala je pravo; pojavio se za nekoliko minuta te se mirno i uljudno obratio gospoi Allen
i njezinoj tienici.
Ova druga mu je bez takve smirenosti odgovorila: O, gospodine Tilney, silno sam
eljela razgovarati s vama i ispriati se. Zasigurno ste me smatrali veoma nepristojnom,
ali doista nije bila moja krivnja. Zar ne, gospoo Allen? Nisu li mi rekli da su se gospodin
Tilney i njegova sestra izvezli u koiji? to sam tada mogla uiniti? No radije bih bila pola
s vama, deset tisua puta. Nije li tako, gospoo Allen?
Draga moja, guva mi haljinu glasio je odgovor gospoe Allen.
Njezina uvjeravanja, premda bez podrke, ipak nisu odbaena; izazvala su
ljubazniji, prirodniji smijeak, te je odgovorio tonom u kojem se osjealo tek malo
afektirane rezerviranosti. U svakom sluaju, bili smo vam veoma zahvalni kad ste nam
zaeljeli ugodnu etnju nakon to ste u Ulici Argyle proli kraj nas. Bilo je tako ljubazno
od vas to ste se okrenuli prema nama.
Ali doista, nisam vam zaeljela ugodnu etnju, to mi uope nije palo na pamet; ali
usrdno sam gospodina Thorpea preklinjala da stane. Doviknula sam mu im sam vas
vidjela. Dakle, gospoo Allen, nisam li... Oh! Vi niste bih ondje. Ali, doista, jesam. Da je
gospodin Thorpe barem htio stati, ja bih iskoila i potrala za vama.
Postoji li neki Henry na svijetu koji bi mogao ostati neosjetljiv na takvu izjavu?
Henry Tilney nije bio. Uz jo ljubazniji osmijeh, rekao je sve to je trebao rei o
*

57

zabrinutosti svoje sestre, njezinu aljenu i pouzdavanju u Catherininu ast. O, nemojte

govoriti da se gospoica Tilney nije naljutila uzviknula je Catherine jer znam da jest,
jer me nije htjela primiti kad sam je jutros posjetila. Vidjela sam je kako minutu nakon
mojeg odlaska izlazi iz kue. Bila sam povrijeena, ali me to nije uvrijedilo. Moda vi niste
znali da sam bila ondje.
Tada nisam bio kod kue, ali sam uo o tome od Eleanor, a ona vas otad eli
vidjeti, kako bi objasnila razlog za takvu neuljudnost. No moda to i ja mogu uiniti.
Radilo se samo o tome da je moj otac... Ba su se pripremili za odlazak, a njemu se urilo
i nije elio odgaati, te je rekao sluzi neka kae da je nema. To je bilo sve, uvjeravam vas.
Ona se veoma uzrujala i kanila se to prije ispriati.
Ta je informacija uvelike ublaila Catherininu patnju, a ipak je ostalo malo
zabrinutosti iz koje je niknulo sljedee pitanje, posve nespretno samo po sebi, premda
veoma uznemirujue za gospodina: Ali, gospodine Tilney, zato ste vi bili manje
velikoduni od svoje sestre? Ako je ona imala toliko povjerenja u moje dobre namjere, te
je mogla pretpostaviti da je to samo nesporazum, zato ste vi tako spremni uvrijediti se?
Ja! Uvrijediti se!
No, sigurna sam po vaem pogledu, kad ste uli u lou, da ste bili ljutiti.
Ja ljutit! Nisam imao nikakvo pravo!
Pa, nitko od onih koji su vidjeli vae lice ne bi pomislio da niste imali nikakvo
pravo.
Odgovorio je tako da ju je zamolio neka mu napravi malo mjesta pa su razgovarali
o predstavi. Neko je vrijeme ostao s njima i bio je krajnje srdaan tako da je Catherine
ostala zadovoljna kad je otiao. Meutim, prije nego su se rastali, dogovoreno je da e
se planirana etnja ostvariti to je mogue prije; premda joj je bilo ao kad je otiao iz
njihove loe, Catherine se ipak osjeala kao najsretnije stvorenje na svijetu.
Dok su oni razgovarali, Catherine je pomalo zaueno opazila da John Thorpe, koji
se nikad nigdje nije zadravao vie od deset minuta, razgovara s generalom Tilneyjem.
Osjetila je i neto vie od iznenaenja kad joj se uinilo da je ona predmet njihove
pozornosti i razgovora. to bi oni mogli govoriti o njoj? Bojala se da se generalu Tilneyju
ne svia njezin izgled. Smatrala je da je to nagovijestio kad je sprijeio njezin posjet
svojoj keri, umjesto da vlastitu etnju odgodi za nekoliko minuta.
Kako je gospodin Thorpe upoznao vaeg oca? tjeskobno je pitala kad ih je
pokazala Henryju. On o tome nije nita znao; no njegov je otac, poput svakog ovjeka iz
vojske, poznavao mnogo ljudi.
Kad je predstava zavrila, Thorpe je doao po njih. Catherine je posvetio vei dio
svoje pozornosti. Dok su u predvorju ekali koiju, preduhitrio je njezino pitanje, koje joj
je iz srca stiglo gotovo do vrha jezika, tako to je vano pitao je li ga vidjela kako je
razgovarao s generalom Tilneyjem. On je dobar stari momak, tako mi due! vrst,
aktivan; izgleda mlado poput svog sina. Veoma ga cijenim, uvjeravam vas. Pravi
dentlmen, malo mu je ravnih.
Ali kako ste ga upoznali?
*

58

 Upoznao! Malo je ljudi u ovom gradiu koje ja ne poznajem. Upoznao sam ga u

Bedfordu, a danas sam ga odmah prepoznao, im je uao u prostoriju za bilijar. Jedan od

najboljih igraa koje imamo, usput reeno, te smo se malo nadmetali, premda sam ga se
u poetku gotovo bojao. anse su bile pet prema etiri u njegovu korist i, da nisam izveo
moda najbolji udarac ikad uinjen na svijetu, tono sam pokupio njegovu kuglu, ali to
vam ne mogu objasniti bez stola; meutim, pobijedio sam ga. Veoma fin momak; bogat
poput idova. Volio bih veerati kod njega. Usuujem se rei da prireuje sjajne veere.
Ali to mislite, o emu smo razgovarali? O vama. Da, tako mi svega, i general misli da ste
najljepa djevojka u Bathu.
O, besmislice! Kako to moete rei?
A to mislite, to sam ja rekao? spustio je glas. Bravo, generale, rekao sam,
sasvim se slaem s vama.
U tom je trenutku gospoa Allen pozvala Catherine, to je njoj sasvim odgovaralo
jer ju je mnogo manje zanimalo Thorpeovo divljenje od onoga to je rekao general
Tilney. No Thorpe ju je pratio do koije i nastavio joj je laskati sve dok nije ula, unato
tome to mu je govorila neka prestane.
Oduevilo ju je to joj se general Tilney divi, a ona se bojala da mu se ne svia; s
radou je mislila da sad u obitelji nema nikoga s kim bi se bojala sresti. Veer je za nju
uinila vie, mnogo vie, od onoga to je mogla oekivati.

59

Trinaesto poglavlje

onedjeljak, utorak, srijeda, etvrtak, petak i subota dosad su prikazani itatelju;

dogaaji svakoga dana, nade i bojazni, ponienja i zadovoljstva, zasebno su
opisani, te jo treba opisati nedjelju i tako zakljuiti tjedan. Plan o odlasku u
Clifton samo je odgoen, ali ne i otkazan, te je poslijepodne toga dana ponovno
spomenut. U privatnom dogovoru Jamesa i Isabelle, koja je posebno eljela poi, a
James joj je svim srcem elio udovoljiti, odlueno je da e, ukoliko vrijeme dopusti,
krenuti idueg jutra. Trebali su poi veoma rano kako bi se na vrijeme vratili kui. Kad su
tako odluili i dobili Thorpeovu podrku, s time je jo samo trebalo upoznati Catherine.
Udaljila se od njih na nekoliko minuta kako bi razgovarala s gospoicom Tilney. Za to je
vrijeme plan dogotovljen, a im se Catherine vratila, zahtijevali su njezin pristanak. No
umjesto radosnog pristanka to ga je Isabella oekivala, Catherine je ostala ozbiljna, bilo
joj je jako ao, ali ne moe poi. Dogovor koji ju je trebao sprijeiti da im se pridrui u
prvom pokuaju sad joj onemoguava da poe s njima. Upravo se dogovorila s
gospoicom Tilney da na obeanu etnju pou sutra. Odlueno je i ona nee, ba
nikako, odustati. No da mora i treba odustati odmah su uzviknuli brat i sestra Thorpe;
moraju sutra poi u Clifton, nee poi bez nje, nije vano ako se obina etnja odgodi za
jo jedan dan, i oni ne ele ni uti o njezinom odbijanju. Catherine je bila uzrujana, ali ne i
potitena. Nemoj me nagovarati, Isabella. Dogovorila sam se s gospoicom Tilney. Ne
mogu poi. To joj nita nije vrijedilo. Ponovno je sluala ista uvjeravanja; mora poi,
treba poi, i oni ne ele uti njezino odbijanje. Bilo bi tako lako rei gospoici Tilney da
smo te upravo podsjetili na prijanji dogovor, pa etnju mora samo odgoditi do utorka.
Ne, ne bi bilo lako. Ne bih to mogla uiniti. Nije bilo nikakvog prijanjeg dogovora.
No Isabella je postajala sve usrdnija i uvjerljivija; obraala joj se na veoma srdaan
nain; obraala joj se laskavim rijeima. Bila je sigurna da njezina najdraa, najslaa
Catherine ne bi doista odbila tako sitnu molbu prijateljici koja je toliko voli. Znala je da
njezina voljena Catherine ima tako njeno srce, tako dragu narav, da e je lako
nagovoriti oni koje voli. No sve je bilo uzalud; Catherine je osjeala da je u pravu, i
premda ju je optereivalo tako njeno, tako laskavo preklinjanje, nije mogla dopustiti da
je to pokoleba. Isabella je tada pokuala na drugi nain. Predbacivala joj je da vie voli
gospoicu Tilney, premda je poznaje tako kratko, nego svoje najbolje i najstarije
prijatelje; da postaje hladna i ravnoduna, ukratko, prema njoj. Ne mogu potisnuti
osjeaj ljubomore, Catherine, kad vidim kako me odbacuje radi stranaca; mene, koja te
*

60

tako silno volim! Kad ja nekome poklonim svoje osjeaje, nita ih ne moe promijeniti.
No vjerujem da su moji osjeaji jai od osjeaja bilo koga; sigurna sam da su previe jaki
za moje vlastito dobro; vidjeti da me iz tvog srca istiskuju stranci veoma me boli, doista.
ini se da ti Tilneyji sve gutaju.
Catherine je ovo predbacivanje smatrala podjednako neobinim i neljubaznim. Zar
bi prijateljica trebala tako razotkrivati svoje osjeaje pred drugima? Isabella joj se inila
sebinom i nimalo velikodunom, ni na to se nije obazirala, osim na vlastito
zadovoljstvo. Te su joj bolne misli proletjele glavom, ali nita nije rekla. Isabella je u
meuvremenu prinijela rupi oima, a Morland, kojega je taj prizor rastuio, morao je
rei: Ne, Catherine, mislim da vie ne moe odbijati. rtva nije velika, i to da bi
udovoljila takvoj prijateljici; smatrat u te veoma neljubaznom bude li i dalje odbijala.
To je bio prvi put da je njezin brat otvoreno protiv nje; elei izbjei njegovo
nezadovoljstvo, predloila je kompromis. Kad bi oni barem odgodili svoj plan za utorak,
to bi lako mogli uiniti jer to ovisi samo o njima, mogla bi poi s njima i tada bi svi bih
zadovoljni. Ne, ne, ne odmah je glasio odgovor to nije mogue jer Thorpe ne zna
hoe li u utorak biti slobodan.
Catherine je rekla da joj je ao, ali vie nita ne moe uiniti. Uslijedila je kratka
tiina, a prekinula ju je Isabella koja je hladnim glasom rekla: Dobro, onda nema nita
od toga. Ako Catherine ne ide, ni ja ne mogu poi. Ne mogu biti jedina ena. Ni za to na
svijetu ne bih uinila neto tako neprikladno.
Catherine, mora poi ree James.
Ali zato gospodin Thorpe ne bi mogao povesti jednu od svojih sestara?
Usuujem se rei da bi bilo koja od njih rado pola.
Hvala lijepa uzvikne Thorpe ali nisam doao u Bath da bih naokolo vozio svoje
sestre i doimao se poput budale. Ne, ako vi ne idete, nek sam proklet ako ja poem.
Idem samo zato da bih mogao vas voziti.
To je kompliment koji mi ne prua nikakvo zadovoljstvo. No njezine rijei nisu
djelovale na Thorpea koji se naglo okrenuo od njih.
Njih je troje nastavilo razgovarati, veoma se neugodnim tonom obraajui
Catherine; katkad ne bi nita govorili, a katkad bi je napadali molbama i prijekorima.
Njezina je ruka jo uvijek bila provuena kroz Isabellinu, premda su njihova srca zaratila.
U jednom bi trenutku omekala, u drugom bi se razdraila; uvijek uznemirena, ali nikad
pokolebana.
Nisam mislio da si tako tvrdoglava, Catherine rekao je James. Nekad te nije
bilo tako teko nagovoriti, neko si bila najljubaznija, najsrdanija od mojih sestara.
Nadam se da je ostalo tako osjeajno je odgovorila ali doista ne mogu poi.
Ako grijeim, inim ono to vjerujem da je ispravno.
Pretpostavljam tihim je glasom primijetila Isabella da se ne mui ba previe.
Catherinino je srce poskoilo; povukla je ruku, a Isabella se nije pobunila. Tako je
prolo dugih deset minuta dok im se ponovno nije pridruio Thorpe koji ih je veselije
promatrao i rekao: Pa, sredio sam stvar i sada svi moemo mirne savjesti poi sutra na
*

61

izlet. Bio sam do gospoice Tilney i ispriao se u vae ime.

Niste valjda! kriknula je Catherine.
Jesam, tako mi due. Ovog sam trenutka otiao od nje. Rekao sam joj da ste me
poslali da joj kaem kako ste se upravo sjetili prijanjeg dogovora o sutranjem odlasku
u Clifton s nama pa ne moete imati zadovoljstvo poi s njom u etnju sve do utorka.
Rekla je u redu, da joj utorak jednako odgovara; dakle, tu je kraj svih naih problema.
Dobro sam se sjetio, je li?
Isabellino se dranje ponovno promijenilo u blistave osmijehe i dobro raspoloenje,
a James je takoer ponovno djelovao sretno.
Velianstvena misao, doista! No, slatka moja Catherine, sve su nae nevolje
prole, ti si se asno izvukla i mi emo sutra imati krasan izlet.
To nee ii rekla je Catherine ne mogu na to pristati. Moram odmah potrati
za gospoicom Tilney i rei joj istinu.
Meutim, Isabella ju je uhvatila za jednu ruku, Thorpe za drugu, a sve troje ju je
poelo grditi. ak je i James bio veoma ljutit. Kad je sve dogovoreno, kad je gospoica
Tilney sama rekla da joj utorak sasvim odgovara, posve je smijeno, posve apsurdno,
dalje se buniti.
Nije me briga. Gospodin Thorpe nije smio izmisliti takvu poruku. Da sam smatrala
ispravnim odgoditi etnju, ja bih sama razgovarala s gospoicom Tilney. Ovo je samo
nepristojniji nain; i kako ja mogu znati da je gospodin Thorpe... Moda je ponovno
pogrijeio. Svojom me je grekom u petak naveo na jedan nepristojni postupak. Pustite
me, gospodine Thorpe; Isabella, nemoj me drati.
Thorpe joj je rekao da bi bilo uzalud poi za Tilneyjevima; skrenuli su za ugao u
Ulicu Brook kad ih je sustigao, a sad su ve vjerojatno kod kue.
Onda u poi za njima rekla je Catherine bez obzira gdje su, poi u za njima.
Nema smisla govoriti. Ako me niste mogli nagovoriti da uinim neto to sam smatrala
pogrenim, ni trikom me na to neete navesti. Rekavi to, otrgnula se od njih i urno
udaljila. Thorpe bi bio potrao za njom, ali ga je Morland zadrao.
Pusti je, pusti je, ako tako eli otii. Tvrdoglava je poput...
Morland nije zavrio poredbu jer sigurno ne bi bila ba prikladna.
Catherine je veoma uzrujano hodala, brzinom kojom joj je doputala guva, bojei
se da e poi za njom, a ipak odluna da ustraje. Dok je hodala, razmiljala je o onome
to se dogodilo. Bilo joj je bolno razoarati ih i izazvati njihovo nezadovoljstvo,
pogotovo svoga brata, ali nije se mogla kajati zbog svog otpora. Bez obzira na vlastite
elje, da je i po drugi put iznevjerila dogovor s gospoicom Tilney, da je povukla
obeanje dano samo pet minuta ranije, i to s lanim isprikama, to bi sigurno bilo
pogreno. Nije im se suprotstavila samo iz sebinih razloga, nije mislila iskljuivo na
svoje zadovoljstvo; to bi jednim dijelom mogla imati i na samom izletu, kad bi vidjela
Blaize Castle; ne, povela se za onim to je dugovala drugima, kao i svojoj osobnosti kako
je oni doivljavaju. Meutim, njezino uvjerenje da je u pravu nije bilo dovoljno da joj vrati
samopouzdanje. Dok ne bude razgovarala s gospoicom Tilney, nee se moi smiriti.
*

62

Ubrzala je kad se udaljila s Crescenta, pa je gotovo pretrala ostatak puta do poetka

Ulice Milsom. Tako se brzo kretala da su Tilneyjevi, unato prednosti to su je imali, ba
skretali prema svom boravitu kad ih je ugledala. Sluga je jo uvijek stajao na otvorenim
vratima pa je samo rekla da mora smjesta razgovarati s gospoicom Tilney i pourila kraj
njega uza stube. Tada je otvorila prva vrata na koja je naila, sluajno ona prava, i odmah
se nala u dnevnom boravku s generalom Tilneyjem, njegovim sinom i kerkom. Odmah
je dala svoje objanjenje kojemu je manjkalo jedino to to zapravo, zbog uzrujanosti i
zadihanosti, uope nije bilo objanjenje. Dola sam veoma brzo; sve je to bila greka;
nikad nisam obeala da u poi; odmah sam im rekla da ne mogu poi; brzo sam
pobjegla kako bih objasnila; nije me bilo briga to ete misliti o meni; nisam stala kod
sluge.
No cijela je stvar, premda ne ba razjanjena tim govorom, uskoro postala jasna.
Catherine je saznala da John Thorpe jest predao poruku, a gospoica Tilney nije krila
svoje veliko iznenaenje. No je li njezin brat time bio jednako iznenaen, Catherine nije
mogla znati, premda se nagonski obraala podjednako jednome i drugome. Bez obzira
to su moda osjeali prije njezina dolaska, njezine iskrene tvrdnje odmah su sve
poglede i reenice pretvorile u onoliko prijateljske koliko je to mogla poeljeti.
Kad je to pitanje rijeeno, gospoica Tilney upoznala ju je sa svojim ocem, a on ju je
primio s tako spremnom i brinom uljudnou da se sjetila Thorpeovih rijei i sa
zadovoljstvom pomislila da se na njega katkad ipak moe osloniti. General je bio toliko
uljudan da se, ne znajui kako je urno ula u kuu, prilino ljutio na slugu zbog ijeg je
nemara sama morala otvoriti vrata stana. to je William mislio? Svakako treba istraiti
taj sluaj. Catherine ga je najtoplijim rijeima uzela u obranu jer se inilo vjerojatnim da
e William zauvijek izgubiti naklonost svoga gospodara, ako ne i radno mjesto, zbog
njezine urbe.
Nakon to je s njima sjedila etvrt sata, ustala je da poe, a tada ju je general Tilney
veoma ugodno iznenadio kad ju je pitao hoe li njegovoj keri ukazati ast te s njom
veerati i ostatak dana provesti u njezinu drutvu. Gospoica Tilney je i sama izrazila
takvu elju. Catherine im je bila veoma zahvalna, ali to nije bilo u njezinoj moi jer
gospodin i gospoa Allen oekuju da e se svakog trenutka vratiti. General je ustvrdio
da protiv toga nita ne moe; gospodin i gospoa Allen svakako imaju prednost, ali
jednog drugog dana, vjerovao je, kad ih bude mogla unaprijed obavijestiti, zasigurno e
biti voljni prepustiti je prijateljici. O, da. Catherine je bila sigurna da oni nee imati ba
nita protiv, a ona e veoma rado doi. General ju je osobno ispratio do ulaznih vrata,
udvorno s njom razgovarajui dok su silazili stubama, divei se gipkosti njezina hoda, to
je tono odgovaralo nainu na koji plee, a na koncu joj se veoma otmjeno naklonio kad
su se rastali.
Catherine je bila oduevljena svime to se dogaalo, te je veselo nastavila put do
Ulice Pulteney hodajui, zakljuila je, veoma gipko, premda nikad ranije nije na to
pomislila. Stigla je kui bez da je vidjela bilo koga iz uvrijeenoga drutva, a sad kad je
izvojevala pobjedu, postupila po vlastitom uvjerenju i osjeala se sigurnom u svom
hodu, poela je (kako se uzbuenje smirivalo) sumnjati u to da je bila ba sasvim u
pravu. rtvovanje je uvijek plemenito, a da je popustila pred njihovim molbama, ne bi se
*

63

morala optereivati munim mislima o nezadovoljnoj prijateljici, ljutitom bratu i

unitenim planovima za veliku sreu njih dvoje, moda zbog njezinih postupaka. Kako bi
olakala duu, i kako bi osoba bez predrasuda rekla kakvo je njezino ponaanje doista
bilo, iskoristila je priliku da pred gospodinom Allenom spomene napola dogovoreni plan
svoga brata i Thorpeovih za sljedei dan. Gospodin Allen je odmah preao na stvar. Pa
rekao je misli li i ti poi?
Ne, upravo sam se dogovorila za etnju s gospoicom Tilney prije nego su mi rekli
o tome. Stoga, znate, nisam mogla poi s njima, zar ne?
Ne, sigurno da ne, i meni je drago to ti ne ide. Ti planovi nisu ba prikladni.
Mladi mukarci i ene voze se naokolo u otvorenim koijama! Katkad je to u redu, ali
odlaziti u gostionice i na javna mjesta zajedno! To nije u redu, i udim se da to gospoa
Thorpe doputa. Drago mi je da ne kani ii. Siguran sam da gospoi Morland to ne bi
bilo pravo. Gospoo Allen, ne misli li i ti tako? Ne smatra li takve stvari neprikladnima?
Da, veoma, doista. Otvorene koije su neugodne stvari. ista haljina se u njima za
pet minuta zaprlja. Prska blato kad ulazi i izlazi, a vjetar ti nosi kosu i eiri na sve
strane. Ja mrzim otvorene koije.
Znam da mrzi, ali nije o tome rije. Ne ini li ti se da neobino izgleda ako se
mlade dame esto voze s mladim mukarcima s kojima nisu ak ni u rodu?
Da, dragi moj, veoma neobino, doista. Ne mogu to podnijeti.
Draga gospoo uskliknula je Catherine zato mi to onda niste ranije rekli?
Sigurna sam da uope ne bih pola s gospodinom Thorpeom da sam znala kako je to
neprikladno, ali uvijek sam se nadala da ete mi rei ako mislite da pogreno postupam.
I hou, draga moja, moe se osloniti na to. Jer kao to sam rekla gospoi
Morland na rastanku, uvijek u uiniti za tebe sve to je u mojoj moi. No ovjek ne smije
biti previe strog. Mladi ljudi jesu mladi ljudi, kao to kae i tvoja dobra majka. Zna da
nisam eljela, im smo stigle ovamo, da kupi onaj muselin s uzorkom granica, ali ti si ga
ipak kupila. Mladi ljudi ne vole da im se uvijek mrsi raune.
Ali ovo je bilo neto doista vano, a mislim da biste me lako uvjerili.
Zasad nije poinjena nikakva teta rekao je gospodin Allen a ja bih ti samo
savjetovao, draga moja, da vie ne izlazi s gospodinom Thorpeom.
Ba sam to i ja htjela rei dodala je njegova ena.
Catherine je osjetila olakanje za sebe, ali tjeskobu za Isabellu. Nakon trenutka
razmiljanja pitala je gospodina Allena bi li bilo prikladno i ljubazno da pie gospoici
Thorpe i objasni joj neumjesnost koje zasigurno ni ona nije svjesna, jer je mislila da bi
Isabella moda ipak mogla poi u Clifton iduega dana, unato svemu to se dogodilo.
No gospodin Allen ju je od toga odgovorio. Bit e bolje da je ostavi na miru, draga
moja, ona je dovoljno stara da zna to radi. Ako nije, ima majku koja je moe savjetovati.
Nema sumnje da je gospoa Thorpe previe popustljiva, ali ipak je bolje da se ne mijea.
Ako su ona i tvoj brat odluili poi, samo e ti zamjeriti.
Catherine se pokorila. Premda joj je bilo ao to Isabella ini neto neprikladno,
osjeala je veliko olakanje jer je gospodin Allen odobravao njezino ponaanje. Istinski
*

64

se radovala to ju je njegov savjet potedio opasnosti da i sama poini takvu greku.

Njezin bijeg od toga da bude u drutvu koje ide u Clifton sada je doista postao bijeg; jer
to bi obitelj Tilney mislila o njoj da je prekrila obeanje to im ga je dala kako bi uinila
neto samo po sebi pogreno, da je poinila jednu nepristojnost samo da bi mogla
poiniti jo jednu?

65

etrnaesto poglavlje

rugog je dana svanulo lijepo jutro, a Catherine je gotovo oekivala novi napad
drutva. Uz podrku gospodina Allena, nije strepjela pred tom mogunou, ali
voljela bi biti poteena natjecanja u kojem je i sama pobjeda bolna, te se stoga
svim srcem radovala to ih nije ni ula ni vidjela. Brat i sestra Tilney doli su po nju u
dogovoreno vrijeme; nije bilo nikakvih novih potekoa, nikakvog iznenadnog sjeanja,
nikakvih neoekivanih poziva, nikakve drske upadice koja bi poremetila njezine nakane,
moja je heroina za divno udo mogla odrati dogovor, premda je u njemu sudjelovao i
sam glavni junak. Odluili su se za etnju oko Beechen Cliffa, onog prelijepog brijega ije
zelenilo i visee grmlje privlai poglede s gotovo svakog mjesta u Bathu.
Nikad ga ne pogledam rekla je Catherine dok su hodah obalom rijeke a da ne
pomislim na jug Francuske.
Znai, bili ste u inozemstvu? pomalo iznenaeno upita Henry.
O, ne, mislim samo na ono o emu sam itala. Uvijek me podsjeti na krajeve kroz
koje su putovali Emily i njezin otac u romanu Zagonetke Udolpha. Ali vi nikad ne itate
romane, usuujem se rei?
Zato ne?
Jer nisu dovoljno pametni za vas; gospoda itaju bolje knjige.
Osoba, bez obzira je li rije o gospodinu ili dami, koja ne uiva u dobrom romanu,
zasigurno je nepodnoljivo glupa. Proitao sam sva djela gospoe Radcliffe, i veinu s
velikim uitkom. Kad sam poeo itati Zagonetke Udolpha, nisam mogao prestati.
Sjeam se da sam knjigu proitao u dva dana, a cijelo sam vrijeme napeto iekivao to
e se dalje dogaati.
Da doda gospoica Tilney i sjeam se da si mi to glasno itao, a kad su me
pozvali na samo pet minuta, da odgovorim na jednu poruku, umjesto da me eka,
ponio si knjigu u Hermitage Walk, a ja sam morala ekati dok nisi zavrio.
Hvala, Eleanor; to je pravo svjedoanstvo. Vidite, gospoice Morland, kako su
nepravedne vae sumnje. Tako sam bio nestrpljiv da ni pet minuta nisam htio ekati
sestru, prekrio sam obeanje da u glasno itati i drao sam je u neizvjesnosti na
najzanimljivijem dijelu tako to sam pobjegao s knjigom, koja je, morate znati, bila
njezina, ba njezina. Ponosan sam kad se toga sjetim, i mislim da ete popraviti svoje
miljenje o meni.
*

66

 Veoma mi je drago to uti; vie se neu stidjeti to se i meni tako svia Udolpho.

No ranije sam doista mislila da mladi mukarci udesno preziru romane.

To je doista udesno, jer znam da itaju gotovo jednako kao i ene. Ja sam ih osobno
proitao na stotine. Nemojte misliti da se sa mnom moete natjecati kad je rije o
poznavanju Julija i Louisa. Nastavimo li s pojedinost ima i prijeemo na beskrajna pitanja
Jeste li proitali ovo? i Jeste li itali ono?, sjetite se koliko prednosti imam u odnosu
na vas. Poeo sam studirati na Oxfordu kad ste vi jo bili dobra djevojica i bavili se
runim radom kod kue!
Ne ba posebno dobra, bojim se. No, doista, ne smatrate li da je Udolpho
najljepa knjiga na svijetu?
Najljepa, a time mislite da je najurednija, pretpostavljam. To zasigurno ovisi o
uvezu.
Henry ree gospoica Tilney veoma si bezobrazan. Gospoice Morland,
ponaa se prema vama tono onako kao i prema svojoj sestri. Uvijek mi pronalazi neke
greke u nainu izraavanja, a sad si je uzeo istu slobodu s vama. Rije najljepa, kako
ste je vi upotrijebili, nije mu se svidjela. Bit e bolje da je to prije promijenite, ili e nas
ostatak dana pouavati jeziku.
Sigurna sam uzvikne Catherine da nisam kanila rei nita pogreno, ali to jest
lijepa knjiga, i zato ne bih tako rekla?
Sasvim tono ree Henry i ovo je veoma lijep dan, mi uivamo u veoma lijepoj
etnji, a vas dvije ste veoma lijepe mlade dame. O, ovo je veoma lijep svijet, doista!
Vrijedi za sve. Moda se u poetku primijenjivala samo za izraavanje urednosti,
pristojnosti, njenosti ili profinjenosti; ljudi su se lijepo odijevali, lijepo su se osjeali. No
sada se svaka pohvala o svakoj temi sastoji od jedne rijei.
Dok bi se, zapravo primijeti njegova sestra trebala primijeniti samo na tebe,
bez ikakve preporuke. Vie si lijep nego mudar. Doite, gospoice Morland, prepustimo
ga razmiljanju o naim pogrekama u pravilnom izraavanju, a mi emo hvaliti Udolpha
izrazima koji nam se najvie sviaju. To je veoma zanimljivo djelo. Svia vam se takvo
tivo?
Iskreno govorei, nita drugo mi se ba ne svia previe.
Doista!
To jest, mogu itati poeziju i drame, takve stvari, a sviaju mi se i putopisi. No
povijest, prava ozbiljna povijest, to me ne zanima. Zanima li vas?
Da, volim itati o povijesti.
Voljela bih da se i meni svia. Neto malo itam, vie iz osjeaja dunosti, ali ne
otkriva mi nita to me ne uzrujava ili umara. Svae papa i kraljeva, s ratovima i
poastima na svakoj stranici; mukarci ni za to nisu dobri, a ena gotovo uope nema;
sve me to jako zamara. Ipak, esto mislim da je neobino to je tako dosadno jer mnogo
toga mora biti izmiljeno. Govori to se stavljaju u usta junacima, njihove misli i planovi,
veina toga mora biti izmiljeno, a ba me to oduevljava u drugim knjigama.
Mislite da povjesniari ree gospoica Tilney nisu ba matoviti. ak ni onim
*

67

to izmisli njihova mata ne mogu pobuditi zanimanje. Meni se svia povijest, te

spremno prihvaam izmiljeno i istinito. Za osnovne injenice imaju izvor podataka u
bivim zapisima i biljekama, na to se ovjek moe osloniti, zakljuujem, kao i na sve to
vlastitim oima ne vidi. to se tie malenih ukraavanja o kojima govorite, to su tek
ukrasi i meni se kao takvi sviaju. Ako je neki govor dobro sastavljen, itam ga sa
zadovoljstvom, bez obzira tko ga je odrao; vjerojatno s veim uitkom ako su ga
sastavili gospodin Hume ili gospodin Robertson nego da su to doista rijei Caractacusa,
Agricole ili Alfreda Velikog.
Vi volite povijest! Jednako kao gospodin Allen i moj otac, a imam i dva brata
kojima se svia. Tako mnogo primjera u mojem malenom krugu prijatelja! Kad je tako,
vie neu aliti one koji piu o prolosti. Ako ljudi vole itati njihove knjige, to je sasvim u
redu, ali toliko se truditi oko pisanja ogromnih knjiga to ih, kako sam neko mislila,
nitko nee svojevoljno proitati, mukotrpno raditi samo da bi se moglo muiti djeake i
djevojice, uvijek mi se inilo tekim zadatkom. Premda znam da je sve to veoma dobro i
potrebno, esto sam se udila hrabrosti neke osobe koja je mogla sjesti i posvetiti se
tome.
Da djeake i djevojice treba muiti ree Henry injenica je to je nitko od onih
koji malo poznaju ljudsku prirodu ne moe zanijekati, no u ime naih najistaknutijih
povjesniara moram primijetiti da bi se mogli uvrijediti kad bi se pretpostavilo da nemaju
nikakav vii cilj, te da su zahvaljujui svojoj metodinosti i stilu sasvim osposobljeni za
muenje itatelja naprednijih razuma i zrelije dobi. Koristim se glagolom muiti jer sam
opazio da se vi njime sluite, umjesto pouavati, a pretpostavljam da se to sada moe
smatrati sinonimima.
Smatrate me glupom jer sam pouavanje nazvala muenjem, ali da ste kao ja
sluali kako su jadna malena djeca najprije uila slova i zatim itanje rijei, da ste ikad
vidjeli kako se cijelo jutro mogu muiti i kako je moja sirota majka na kraju toga umorna,
to gotovo cijelog ivota gledam kod kue, dopustili biste da muiti i pouavati katkad
mogu biti sinonimi.
Veoma vjerojatno. No povjesniari nisu odgovorni za potekoe uenja itanja, a
ak ete i vi, premda niste ba skloni veoma strogom i intenzivnom pouavanju, moda
priznati da se doista isplati dvije ili tri godine podnositi muenje kako bi se ostatak ivota
znalo itati. Zamislite, da nitko nije uio itati, gospoa bi Radcliffe uzalud pisala, ili
moda uope ne bi pisala.
Catherine se sloila, a razgovor o toj temi zavren je njezinim toplim hvalospjevom
djelima te dame. Tilneyjevi su uskoro preli na drugu temu, a tu ona nije imala to rei.
Promatrali su krajolik oima osoba naviklih na crtanje, te su zakljuili da se sve moe
pretoiti u slike, govorei s pravim razumijevanjem. Tu je Catherine bila posve
izgubljena. Nita nije znala o crtanju, nije se razumjela u slikarstvo, te ih je pozorno
sluala, ali to joj je malo koristilo jer su u razgovoru koristili izraze koje nije razumjela.
Meutim, ono malo to je ipak razumjela kao da je proturjeilo onome to je ranije o
tome mislila. inilo se da se dobar pogled vie ne prua s vrha visokog brda, te da vedro
plavo nebo vie nije dokaz da e biti lijep dan. Iskreno se stidjela svojeg neznanja
sasvim nepotrebno. Ako ljudi ele stei neiju naklonost, uvijek bi trebali biti neznalice.
*

68

Dou li dobro upueni u sve, znai da nee moi ugoditi tatini ostalih, to bi razumna
osoba uvijek trebala izbjegavati. Pogotovo bi ena, ako ima tu nesreu da neto zna, to
uvijek trebala to bolje prikriti.
Prednosti priroene gluposti u lijepe djevojke ve je svojim perom istaknula vrsna
spisateljica, a njezinoj obradi teme samo u dodati, kako se mukarcima ne bi inila
potpuna nepravda, da postoji odreeni broj mukaraca koji su previe razumni i
predobro informirani da bi od ena traili neto vie od neznanja, premda vei i povrniji
dio mukog roda slaboumnost smatra sjajnom osobinom ena. No Catherine nije bila
svjesna svojih prednosti; nije znala da privlana djevojka dobra srca i bez mnogo znanja
u glavi svakako moe privui pametnog mladog ovjeka, osim ako okolnosti nisu
posebno nepovoljne. U ovom je sluaju priznala i alila zbog pomanjkanja svog znanja,
ustvrdila je da bi dala sve na svijetu samo da moe crtati, a odmah je uslijedila lekcija o
slikovitosti pri emu su njegove upute bile tako jasne da je uskoro poela vidjeti ljepotu
u svemu emu se on divio. Tako je usrdno upijala sve to joj je govorio da je zakljuio
kako ima mnogo prirodnog ukusa. Priao je o prednjem planu, daljini i srednjoj daljini,
perspektivi, svjetlu i sjeni, a Catherine je bila tako marljiva uenica da je, kad su stigli na
vrh Beechen Cliffa, odbacila cijeli gradi Bath kao nedostojan da bude dio krajolika.
Oduevljen njezinim napredovanjem i bojei se da je ne umori s previe mudrosti
odjednom, Henry je polako mijenjao temu, preavi s opisa jedne stijene i starog hrasta
blizu vrha na hrastove openito ume, njihov okoli, pustare, krunske zemlje i vladu
uskoro se naao u politici, a od politike je bio samo jedan korak do tiine. Stanku to je
uslijedila nakon njegovoga kratkoga razlaganja o stanju u dravi prekinula je Catherine
koja je, prilino sveanim tonom glasa, izustila ove rijei: ula sam da e se u Londonu
uskoro pojaviti neto veoma okantno.
Gospoica Tilney, kojoj su ove rijei bile uglavnom upuene, iznenadila se i urno
odgovorila: Doista! A koje prirode?
To ne znam, niti tko je autor. Samo sam ula da e biti uasnije od svega s ime
smo se do sada sreli.
Nebesa! Gdje ste mogli uti tako neto?
Jedna je moja prijateljica juer dobila obavijest o tome, u pismu iz Londona. Bit e
neuobiajeno strano. Oekivat u umorstva i sve tome slino.
Vi govorite zapanjujue pribrano. Ali nadam se da je vaa prijateljica pretjerala, te
ako se za tako neto unaprijed zna, nema sumnje da bi vlada trebala poduzeti
odgovarajue mjere kako bi sprijeila ostvarivanje dogaaja.
Vlada ree Henry nastojei prikrili osmijeh niti eli niti se usuuje upletati u
takve stvari. Mora biti umorstava, a vladu nije briga za to.
Dame su zurile u njega. Nasmijao se i dodao: Hajde, hou li se pobrinuti da
razumijete jedna drugu ili u pustiti da i dalje same traite objanjenje? Ne, bit u
plemenit. Dokazat u da sam ovjek velikodune due i bistra uma. Nemam strpljenja za
one pripadnike moga spola koji se s prezirom odnose prema mogunostima shvaanja
vaega. Moda sposobnosti ena nisu razboritost ni otroumnost, niti odlunost ni
gorljivost. Moda im nedostaje mo opaanja, razbor, prosuivanje, estina, umna
*

69

sposobnost i domiljatost.
Gospoice Morland, ne obraajte pozornost na ono to on govori, ve budite
tako dobri i recite mi o tim stranim neredima.
Neredima! Kakvim neredima?
Draga moja Eleanor, neredi su samo u tvome mozgu. Ondje je smuenost
skandalozna. Gospoica Morland nije govorila ni o emu stranijem od novog izdanja
to e uskoro biti objavljeno, u tri depne knjige, dvjesto sedamdeset est stranica u
svakoj, s naslovnom stranicom u prvoj, o dva nadgrobna spomenika i fenjeru, razumije
li? A vi, gospoice Morland, moja budalasta sestra pogreno je shvatila sve vae
najjasnije izraze. Govorili ste o oekivanim uasima u Londonu, te umjesto da odmah
zakljui, to bi uinilo svako razumno stvorenje, da se takve rijei mogu odnositi jedino
na knjievno djelo, odmah je u glavi zamislila rulju od tri tisue mukaraca kako se
okuplja u St. Georges Fieldsu; napad na banku, prijetnju Toweru, ulice Londona pune
krvi, detaman 12. lake konjice (nacionalna nada) pozvan iz Northamptona kako bi
uguio ustanak, a galantni kapetan Frederick Tilney, u trenutku juria na elu svoje
trupe, pogoen je ciglom u glavu i zbaen s konja. Oprostite joj njezinu glupost. Bojazan
sestre spojio se sa slabou ene, ali ona inae doista nije budalasta.
Catherine je izgledala zabrinuto. A sada, Henry ree gospoica Tilney kad si
nam pomogao da razumijemo jedna drugu, bit e bolje da uini neto kako bi
gospoica Morland razumjela tebe, osim ako ne eli da te smatra nepodnoljivo
nepristojnim prema vlastitoj sestri, kao i pravim neovjekom kad je rije o tvom miljenju
o enama openito. Gospoica Morland nije navikla na tvoje neobinosti.
Veoma u je rado bolje upoznati s njima.
Nema sumnje, ali to ne objanjava sadanju situaciju.
to bih trebao uiniti?
Zna to bi trebao uiniti. Osvjetlaj svoju osobnost pred njom. Reci joj da ima
veoma visoko miljenje o sposobnosti shvaanja u ena.
Gospoice Morland, imam veoma visoko miljenje o sposobnostima shvaanja u
svih ena na svijetu, pogotovo onih, bez obzira tko su, koje se sluajno nalaze u mojem
drutvu.
To nije dovoljno. Budi ozbiljniji.
Gospoice Morland, nitko ne moe imati bolje miljenje o enskom razumu od
mene. Po mojem miljenju, priroda im ga je dala toliko da nikad ne smatraju potrebnim
sluiti se s vie od polovice.
Od njega vie neemo uti nita ozbiljno, gospoice Morland. Nije u takvom
raspoloenju. No uvjeravam vas da ga zasigurno posve pogreno shvaaju ako se ikad
doima kao da govori neto nepravedno o bilo kojoj eni, ili neto neljubazno o meni.
Catherine je spremno vjerovala da Henry Tilney nikad ne bi mogao biti u krivu.
Njegovo ponaanje katkad moe iznenaditi, ali njegove namjere uvijek moraju biti
valjane; bila je gotovo spremna jednako se diviti onome to nije razumjela kao i onome
to jest. Cijeli je razgovor bio prekrasan, a premda je prerano zavrio, zakljuak je
*

70

takoer bio prekrasan. Dopratili su je do kue, a prije nego su se rastali, gospoica se

Tilney s potovanjem obratila gospoi Allen, kao i Catherine, i zamolila doputenje da
Catherine prekosutra poe s njima na veeru. Gospoa Allen nije stvarala nikakve
potekoe, a Catherine je jedino imala problema s prikrivanjem prekomjernog
zadovoljstva.
Jutro je prolo u tako ugodnom raspoloenju da se uope nije sjetila prijateljstva i
bratske ljubavi; jer tijekom etnje niti jednom nije pomislila na Isabellu ili Jamesa. Kad su
Tilneyjevi otili, opet je postala srdana, ali joj to nije donijelo nikakvu korist; gospoa
Allen nije joj znala rei nita to bi ublailo njezinu tjeskobu jer nije nita nije ula o bilo
kome od njih. Meutim, pri kraju jutra Catherine je morala nabaviti metar trake, to je
trebalo kupiti bez trenutka odgaanja, te je pola u gradi i u Ulici Bond srela drugu
gospoicu Thorpe, koja je polako hodala prema Edgars Buildingsu izmeu dvije najslae
djevojke na svijetu, u ijem je drutvu provela cijelo jutro. Od nje je uskoro saznala da je
drutvo ipak polo u Clifton. Krenuli su jutros u osam rekla je gospoica Anne a
sigurno je da im ne zavidim na vonji. Mislim da smo se vi i ja sretno izvukle. To mora biti
najdosadnija stvar na svijetu, jer u ovo doba godine u Cliftonu nema ni ive due. Belle je
pola s vaim bratom, a John je vozio Mariju.
Catherine je izrazila svoje iskreno zadovoljstvo kad je saznala za taj dogovor.
O, da! rekla je djevojka. Maria je pola. Doista je eljela poi. Mislila je da e to
biti neto doista lijepo. Ne mogu rei da razumijem njezin ukus; to se mene tie, od
poetka sam odluila da neu poi, bez obzira na njihov pritisak.
Catherine je pomalo sumnjala u to, pa je odgovorila: Voljela bih da ste i vi mogli
poi. teta to svi niste poli.
Hvala vam, ali meni je to sasvim svejedno. Doista, ni za to na svijetu ne bih pola.
Ba sam to govorila Emily i Sophiji kad ste nas sustigli.
Catherine jo uvijek nije bila uvjerena, ali joj je bilo drago to Anne ima prijateljstvo
Emily i Sophije kako bi se utjeila. Pozdravila ju je i vratila se kui, zadovoljna to njezino
odbijanje nije onemoguilo ostvarenje njihovoga plana, i svim se srcem nadala da e
provesti veoma ugodan dan pa se James i Isabella vie nee ljutiti na nju.

71

Petnaesto poglavlje

ano iduega dana Catherine je primila Isabellinu poruku, a u svakoj se

reenici osjeala njenost i elja za pomirenjem, kojom ju je molila da odmah
doe k njoj zbog neke veoma vane stvari, te je pourila do Edgars
Buildingsa, u radosnom stanju iekivanja i radoznalosti. Dvije mlae gospoice Thorpe
bile su same u salonu, a kad je Anne pola pozvati svoju sestru, Catherine je iskoristila
priliku da Mariju pita kako je bilo na jueranjem izletu.
Maria je jedva ekala da o tome govori, te je Catherine odmah saznala kako je to
bio najbolji plan na svijetu, da nitko ne bi mogao zamisliti kako je bilo lijepo, te da je bilo
ljepe no to bi itko mogao oekivati. Takve je informacije dobivala prvih pet minuta;
tijekom drugih pet minuta saznala je da su se odvezli ravno u hotel York, pojeli malo
juhe, naruili ranu veeru, proetali do prostorije za toenje mineralne vode, kuah je i
potroili nekoliko ilinga na sitnice, zatim su jeli sladoled u slastiarnici, brzo se vratili u
hotel, urno pojeli veeru kako ih ne bi uhvatio mrak, te uivali u prekrasnoj vonji
natrag, samo to mjesec nije iziao, malo je padala kia, a konj gospodina Morlanda bio
je tako umoran da se jedva vukao.
Catherine je sluala s iskrenim zadovoljstvom. inilo se da uope nisu ni pomislili na
Blaize Castle, a to se tie svega ostaloga, ni za im nije mogla aliti. Marijin je izvjetaj
zavrio njenim izraavanjem aljenja prema sestri Anne, za koju je rekla da je neopisivo
ljutita jer nije bila ukljuena u drutvo.
Nikad mi nee oprostiti, sigurna sam, ali znate, to sam mogla uiniti? John je
elio da poem ja, zarekao se da nju nee voziti jer ima tako debele glenjeve. Usuujem
se rei da ovog mjeseca vie nee biti dobro raspoloena, ali ja sam vrsto odluila da se
neu ljutiti; nee mi neka sitnica pokvariti raspoloenje.
Isabella je sada ula u prostoriju tako ustrim korakom i s izrazom tako radosne
vanosti, da je zaokupila svu Catherininu pozornost. Mariju je bez okolianja poslala iz
salona, te je zagrlila Catherine i rekla: Da, draga moja Catherine, doista je tako; tvoja te
pronicavost nije prevarila. O, taj tvoj lukavi pogled! Sve moe prozrijeti.
Catherine joj je odgovorila samo zauenim i upitnim pogledom.
No, moja voljena, najslaa prijateljice nastavila je Isabella priberi se. Ja sam
nevjerojatno uzbuena, kao to vidi. Sjednimo pa emo mirno razgovarati. Dakle,
pogodila si im si primila moju poruku? Prepredeno stvorenje! O, draga moja Catherine,
*

72

samo ti koja poznaje moje srce moe procijeniti koliko sam sretna. Tvoj je brat
najarmantniji mukarac. Samo bih eljela da sam ga dostojnija. Ali to e rei tvoji divni
otac i majka? O, nebesa! Kad pomislim na njih, tako se uzrujam!
Catherine je napokon poela shvaati; odjednom joj je palo na pamet o emu je
rije. Porumenjela je pri pomisli na tako novu emociju i uzviknula: Za Boga miloga!
Draga moja Isabella, to eli rei? Zar si... zar si doista zaljubljena u Jamesa?
Premda je donijela smjeli zakljuak, uskoro je saznala da je razumjela samo
polovicu injenice. Isabella ju je optuila da je neprestano promatrala tjeskobnu ljubav u
svakom njezinom pogledu i inu, no sreom, tijekom jueranjeg izleta primila je
predivno priznanje jednake ljubavi. James joj je uzvraao ljubav i vjeru. Catherine nikad
nije sluala neto tako zanimljivo, udesno i radosno. Njezin brat i njezina prijateljica su
zarueni! Takve su joj okolnosti bile sasvim nove, inilo joj se da imaju neizrecivo veliku
vanost, pa je to doivjela kao jedan od onih velianstvenih dogaaja to ih obian tijek
ivota teko moe ponoviti. Nije mogla izraziti jainu svojih osjeaja, no njezina je
prijateljica bila zadovoljna njihovom prirodom. Radost to e dobiti takvu sestru bila je
prva to ju je izrazila, a dvije su se dame prepustile zagrljaju i suzama radosnicama.
Meutim, premda se Catherine iskreno oduevljavala njihovom buduom vezom,
treba rei da ju je Isabella uvelike nadmaila u njenim iekivanjima. Bit e mi mnogo
draa, draga moja Catherine, od Anne ili Marije. Osjeam da u biti mnogo privrenija
dragoj obitelji Morland nego svojoj vlastitoj.
To je bilo malo previe za Catherine.
Ti si tako slina svom dragom bratu nastavila je Isabella da sam te zavoljela
im sam te prvi put vidjela. Ali tako je uvijek sa mnom, prvi trenutak sve rijei. Onoga
prvoga dana kad je Morland doao k nama za proli Boi, od prvog trenutka kad sam
ga ugledala, moje je srce bilo izgubljeno. Sjeam se da sam nosila svoju utu haljinu, a
kosa mi je bila spletena u pletenice. Kad sam dola u dnevnu sobu i John me upoznao s
njim, pomislila sam da nikad ranije nisam vidjela nekoga tako privlanog.
Ovdje je Catherine u sebi priznala da ljubav ima veliku mo; jer premda je veoma
voljela svoga brata i bila pristrana kad je rije o njegovim vrlinama, nikad ga u ivotu nije
smatrala privlanim.
Takoer se sjeam, gospoica Andrews je te veeri s nama pila aj, nosila je
crvenkastosmeu haljinu od svilenkastog florentinskog tafta, a izgledala je tako
boanstveno da sam mislila kako e se tvoj brat zasigurno zaljubiti u nju. Cijele noi
nisam ni oka sklopila razmiljajui o tome. O, Catherine, koliko sam besanih noi provela
zbog tvoga brata! Ne bih eljela da propati ni polovicu onoga to sam ja propatila!
Strano sam smravjela, znam, ali neu te optereivati opisivanjem svoje tjeskobe,
dovoljno si i sama vidjela. Osjeam da sam se pred tobom stalno razotkrivala, ali sam
uvijek bila sigurna da je moja tajna kod tebe sigurna.
Catherine je pomislila da nita nije moglo biti sigurnije, ali posramljena zbog
pomanjkanja dara zapaanja, vie se nije usuivala proturjeiti, niti tvrditi da nije bila
tako pronicava i suosjeajna kakvom ju je Isabella odluila smatrati. Saznala je da se
njezin brat sprema urno otputovati u Fullerton kako bi objasnio situaciju i zatraio
*

73

pristanak, a to je bio izvor stvarne uzrujanosti za Isabellu. Catherine ju je nastojala

uvjeriti, kako je i sama bila uvjerena, da se njezini otac i majka nikad ne bi usprotivili
sinovljevim eljama. Nemogue je rekla je da roditelji budu susretljiviji ili da vie
ele sreu svojoj djeci. Uope ne sumnjam da e odmah dati svoj pristanak.
Morland kae posve isto odgovorila je Isabella a ipak, ja se ne usuujem to
oekivati. Moj e miraz biti tako malen, nikako nee moi pristati na to. Tvoj brat, koji bi
mogao oeniti koga god hoe!
Ovdje je Catherine ponovno prepoznala mo ljubavi.
Doista, Isabella, previe si skromna. Miraz tu nita ne moe znaiti.
O, slatka moja Catherine, znam da u tvojem velikodunom srcu to nita ne bi
znailo, ali takvu nezainteresiranost ne smijemo oekivati od mnogih. to se mene tie,
samo bih eljela da su nae situacije obrnute. Kad bih ja na raspolaganju imala milijune,
kad bih ja bila gospodarica cijeloga svijeta, tvoj bi brat bio moj jedini izbor.
Ova armantna izjava podsjetila je Catherine na sve heroine koje je poznavala, a
inilo joj se da njezina prijateljica nikad nije djelovala ljupkije nego kad je izgovarala te
rijei. Sigurna sam da e dati svoj pristanak esto je ponavljala. Sigurna sam da e
biti oduevljeni tobom.
to se mene tie rekla je Isabella moje su elje tako umjerene da bi za mene i
najmanji prihod bio dovoljan. Kad se ljudi doista vole, siromatvo postaje bogatstvo;
prezirem sjaj; ni za to na svijetu ne bih ivjela u Londonu. Koliba u nekom zabaenom
selu bila bi prava ekstaza. Ima nekoliko oaravajuih malenih vila oko Richmonda.
Richmond! uzvikne Catherine. Morate se nastaniti blizu Fullertona. Morate biti
u naoj blizini.
Sigurna sam da u biti nesretna ako ne bude tako. Kad bih mogla biti blizu tebe,
bila bih zadovoljna. Ali to je samo brbljanje! Neu si dopustiti razmiljanje o takvim
stvarima sve dok ne dobijemo odgovor tvog oca. Morland kae da bismo ga mogli dobiti
sutra ako ga veeras poalje u Salisbury. Sutra! Znam da nikako neu smoi hrabrosti za
otvaranje pisma. Znam da e me to ubiti.
Nakon te je izjave uslijedila tiina, a kad je Isabella ponovno progovorila, tema je
bila njezina vjenana haljina.
Njihov je razgovor prekinuo tjeskobni mladi zarunik osobno, koji je doao
uzdahnuti na rastanku prije odlaska za Wiltshire. Catherine mu je eljela estitati, ali nije
znala to bi rekla pa je govorila samo oima. No iz njih je zrailo dovoljno elja, a James
ih je lako shvatio. Nestrpljivo iekujui ostvarenje svega onoga emu se nadao kod
kue, nije se dugo opratao, a to bi trajalo jo krae da ga njegova budua nije esto
zadravala usrdnim molbama da poe to prije. Dvaput ga je svojom eljom da to prije
krene zaustavila gotovo na vratima. Doista, Morlande, moram te otjerati. Sjeti se
koliko daleko mora putovati. Ne mogu podnijeti da toliko odugovlai. Za Boga miloga,
nemoj tratiti vrijeme. Hajde, poi, poi, inzistiram.
Dvije su prijateljice, sada s ujedinjenim srcima kao nikad ranije, cijeli dan bile
nerazdvojne, a sati su letjeli u planiranju sestrinske sree. Gospoa Thorpe i njezin sin,
kojima je sve bilo poznato i inilo se kako samo ele da gospodin Morland Isabelline
*

74

zaruke smatra najveom moguom sreom za svoju obitelj, smijeh su se pridruiti

njihovim savjetovanjima te dodati svoj dio znaajnih pogleda i zagonetnih izraza, to je
samo jo vie poveavalo radoznalost neprivilegiranih mlaih sestara. Catherininoj
jednostavnosti takvo se ponaanje inilo neljubaznim i nedosljednim, te bi zacijelo bila
ukazala na neljubaznost da nije shvatila kako je mlaim sestrama sve jasno. Anne i Maria
uskoro su je umirile svojim znam o emu se radi, a veer je prola u nekoj vrsti rata
dosjetkama, prikazom obiteljske dovitljivosti; s jedne strane zagonetnost navodne tajne,
a s druge nedefiniranog otkria, sve podjednako otroumno.
Catherine je idui dan ponovno provela s prijateljicom, nastojei joj pruiti podrku
i olakati mnoge mune sate dok ne stigne pota; to je doista bilo potrebno, jer kako se
primicalo vrijeme za dostavu pote, Isabella je postajala sve uznemirenija, a prije nego je
pismo stiglo, dovela se u stanje prave tjeskobe. No kad je ipak stiglo, kamo je nestala
tjeskoba? Nisam imao nikakvih potekoa u dobivanju pristanka mojih dragih roditelja i
obeali su mi da e uiniti sve to je u njihovoj moi kako bi osigurali moju sreu, glasile su
prve rijei te se u jednom trenutku sve pretvorilo u radosnu sigurnost. Isabellinim se
licem trenutno razlio blistavi sjaj, inilo se da su nestale sve brige i tjeskoba, njezino je
ushienje postalo takvo da ga je bilo teko kontrolirati, te se bez ikakva ustezanja
proglasila najsretnijim smrtnikom.
Gospoa je Thorpe, sa suzama radosnicama u oima, zagrlila svoju ker, svoga sina,
mladu gou, a mogla bi sa zadovoljstvom zagrliti pola stanovnika Batha. Srce joj je bilo
prepuno emocija. Svaki je as govorila dragi John i draga Catherine; draga Anne i
draga Maria moraju odmah saznati za veliku sreu, a dvije drage odjednom prije
Isabellina imena bile su doista ono to je to voljeno dijete zavrijedilo. ak ni John nije
krio svoju radost. Ne samo to je gospodina
Morlanda hvalio kao jednog od najboljih ljudi na svijetu, ve je mnogim reenicama
hvalio sve njegove osobine.
Pismo koje je donijelo toliko sree bilo je kratko i sadravalo tek neto vie od
uvjeravanja u taj uspjeh. Na ostale e pojedinosti trebati ekati dok James ponovno ne
bude pisao. No Isabella je sada mogla ekati pojedinosti. Ono bitno nalazilo se u
obeanju gospodina Morlanda; svojom je au preuzeo obvezu da sve uini
jednostavnim. Na koji e nain ostvarivati svoj prihod, hoe li dobiti zemlju na koritenje
ili e mu biti dodijeljena odreena svota novca, to vie nije bila njezina briga. Znala je
dovoljno da bi se osjeala sigurnom u asni i brzo osnovani dom, a njezina je mata ve
hitro oslikala buduu sreu. Vidjela je sebe, po isteku nekoliko tjedana, kao predmet
divljenja svakog novog poznanika u Fullertonu, zavisti svakog starog prijatelja i
prijateljice u Putneyju, s koijom na raspolaganju, novim imenom na karticama i
blistavom zbirkom prstenja na ruci.
Kad su bili sigurni u sadraj pisma, John Thorpe, koji je samo ekao dolazak pisma
da bi krenuo na svoje putovanje u London, pripremio se za polazak. Pa, gospoice
Morland rekao je kad ju je naao samu u salonu doao sam se pozdraviti s vama.
Catherine mu je zaeljela sretan put. inilo se da je nije uo, priao je prozoru, vrpoljio
se, pjevuio neki napjev i djelovao posve zaokupljen samim sobom.
*

75

 Zar neete zakasniti? rekla je Catherine. Nije odgovorio, ali je nakon minute

utnje naglo rekao: Ba je dobar ovaj plan o vjenanju, tako mi due! Pametna ideja
Morlanda i Belle. to mislite o tome, gospoice Morland? Ja kaem da to uope nije
loe.
Sigurno je da i ja to smatram veoma dobrim.
Doista? To je iskreno, tako mi svega! Drago mi je da niste neprijatelj braka. Jeste li
ikad uli staru pjesmu Jedno vjenanje priziva drugo? ujte, doi ete na Bellino
vjenanje, nadam se?
Da. Obeala sam vaoj sestri da u biti uz nju, ako bude mogue.
I tada, znate okrenuo se i silom se glupavo nasmijao kaem, tada bismo,
znate, mogli provjeriti istinitost one pjesme.
Bismo li? Ali ja nikad ne pjevam. Pa, elim vam ugodno putovanje. Danas idem na
veeru kod gospoice Tilney i sad moram poi kui.
No, nema razloga za takvu urbu. Tko zna kad emo opet biti zajedno! Ovamo u
doi tek za dva tjedna, a to e mi biti vraki duga dva tjedna.
Zato onda toliko ostajete? rekla je Catherine jer je shvatila da on oekuje
odgovor.
To je ljubazno od vas, ljubazno i dobronamjerno. Neu to brzo zaboraviti. Ali vi
imate vie dobrote, i svega toga, nego bilo koje ivo bie, vjerujem. Golemu dobrotu, i to
nije samo dobrota, ve imate toliko... toliko svega; a zatim imate tako... tako mi due, ne
poznajem nikoga poput vas.
O, Boe! Ima jako mnogo ljudi poput mene, rekla bih, samo mnogo boljih.
Pozdravljam vas.
Ali kaem, gospoice Morland, uskoro u doi i izraziti svoje potovanje u
Fullertonu, ako vam to nee smetati.
Molim vas, doite, moji otac i majka rado e vas primiti.
I nadam se, nadam se, gospoice Morland, da ete me i vi rado primiti.
O, Boe, svakako! Gotovo sve ljude rado primam. Drutvo je uvijek veselo.
Ba tako i ja mislim. Dajte mi samo malo veselog drutva, dopustite mi da budem
meu ljudima koje volim, pustite me da budem ondje gdje mi se svia i s onima koji mi se
sviaju, a nek vrag nosi sve ostalo, kaem ja. Veoma mi je drago kad ujem da vi kaete
isto. No ini mi se, gospoice Morland, da vi i ja imamo jednako miljenje o veini stvari.
Moda je tako, ali to je vie od onoga o emu sam razmiljala. to se tie veine
stvari, iskreno reeno, ima mnogo toga o emu ak niti ne znam svoje miljenje.
Tako mi svega, ne znam ni ja! Nemam obiaj optereivati se onim to me se ne
tie. Moje je miljenje o stvarima veoma jednostavno. elim samo imati djevojku koja mi
se svia, kaem ja, uz udoban krov nad glavom, i to me je briga za sve ostalo?
Bogatstvo nije vano. Siguran sam u dobar vlastiti prihod, a ako ona nema niega, tim
bolje.
Veoma tono. Tu se slaem s vama. Ako s jedne strane postoji imetak, nema
*

76

potrebe da bude i s druge. Nije vano tko ga ima, glavno da bude dovoljno. Mrzim
pomisao da jedno veliko bogatstvo trai drugo, a brak iz interesa smatram jednom od
najgorih stvari koja postoji. elim vam ugodan dan. Bit e nam veoma drago vidjeti vas u
Fullertonu kad god vam odgovara. Tada je otila. Vie je ni na koji nain nije uspijevao
zadrati. Uz vijesti to ih je imala prenijeti i posjet za koji se trebala pripremiti, nita nije
moglo odgoditi njezin odlazak. urno se udaljila i prepustila ga razmiljanju o njegovim
vlastitim sretno izabranim rijeima i njezinom jasnom ohrabrenju.
Uzbuenje to ga je sama osjetila kad je prvi put saznala za zaruke svoga brata
navelo ju je da oekuje jednake emocije u gospodina i gospoe Allen kad ih obavijesti o
sretnom dogaaju. Kako se razoarala! Vaan dogaaj, to ga je najavila mnogim
rijeima, oni su oekivali jo od dolaska njezina brata, a sve to su rekli sastojalo se od
elje da mladi ljudi budu sretni, uz gospodinovu primjedbu o Isabellinoj ljepoti i
gospoinu o njezinoj velikoj srei. Za Catherine je to bila veoma neobina
bezosjeajnost. Meutim, kad je rekla da je James prethodnoga dana otputovao u
Fullerton, ipak je pobudila neke emocije u gospoe Allen. To nije mogla savreno mirno
sluati, ve je neprestano ponavljala da to nije trebalo skrivati, alila je to nije znala za
njegovu namjeru, voljela bi da ga je vidjela prije polaska jer bi svakako poslala pozdrave
njegovom ocu i majci, kao i najljepe elje svim Skinnerima.

77

esnaesuo poglavlje

atherine je oekivala golemo zadovoljstvo od posjeta u Ulici Milsom, da je

razoaranje bilo neminovno. Premda ju je general Tilney veoma ljubazno primio
i njegova je ki bila doista srdana; premda je Henry bio kod kue i ona je bila
jedini gost, po povratku kui shvatila je, bez da je satima prouavala svoje osjeaje, da je
otila u posjet pripremajui se za sreu koju nije nala. Umjesto da se njezino
poznanstvo s gospoicom Tilney uvrsti, inilo se da nisu ni izbliza onako prisne kao
ranije. Umjesto da Henryja Tilneyja vidi u boljem izdanju nego ikad, oputenog u krugu
obitelji, nikad nije tako malo govorio niti je bio tako malo susretljiv. Unato uljudnosti
njihova oca prema njoj, unato njegovim zahvaljivanjima, pozivima i komplimentima,
laknulo joj je kad je otila od njega. Nije sve to znala objasniti. To nije mogla biti krivnja
generala Tilneyja. Nije bilo nikakve sumnje da je savreno ljubazan i dobronamjeran,
openito veoma armantan mukarac, jer bio je visok i privlaan, i Henryjev otac. On nije
mogao biti odgovoran za loe raspoloenje svoje djece, niti za to to ona nije uivala u
njegovu drutvu. Na koncu se ponadala da je ovo prvo bilo sluajno, a drugo je mogla
pripisati samo vlastitoj gluposti. Kad je Isabella ula o pojedinostima posjeta, drukije je
to objasnila. Sve je to bio ponos, ponos; nepodnoljiva uznositost i ponos. Odavno je
sumnjala da je obitelj veoma uznosita, a ovo je samo potvrda. Za tako bezobrazno
ponaanje kakvo je ono gospoice Tilney nikad u ivotu nije ula! Ne osvjetlati ast svoje
kue obinim dobrim odgojem! Tako se oholo odnositi prema svojoj goi! Jedva uope
razgovarati s njom!
Ali nije bilo tako loe, Isabella. Nije bilo oholosti; bila je veoma uljudna.
O, nemoj je braniti! A zatim i njezin brat, koji se inio tako privrenim tebi!
Nebesa! Pa, osjeaji nekih ljudi jednostavno su neshvatljivi. Znai, jedva te je pogledao
za cijelo to vrijeme?
Nisam to rekla, ali inilo se da nije dobro raspoloen.
Kako podlo! Od svega na svijetu najvie mrzim kolebljivost. Molim te da vie
nikad ne pomisli na njega, draga Catherine. Doista, nije te vrijedan.
Nije me vrijedan! Ne vjerujem da ikad pomisli na mene.
Upravo to kaem; nikad ne misli na tebe. Takva neodlunost! O, kako se razlikuje
od tvog i mog brata! Doista vjerujem da John ima najpostojanije srce.
No to se tie generala Tilneyja, uvjeravam te da se nitko prema meni ne bi
*

78

mogao ponaati uljudnije i paljivije. inilo se da mu je jedina briga mene zabaviti i

usreiti.
O, ne znam nita loe o njemu; ne optuujem ga za uznositost. Vjerujem da je
pravi dentlmen. John ima jako dobro miljenje o njemu, a Johnova prosudba...
Pa, vidjet u kako e se veeras ponaati prema meni. Srest emo se u dvorani.
Zar moram i ja poi?
Nisi li namjeravala? Mislila sam da je sve dogovoreno.
No, budui da to toliko eli, ne mogu ti odbiti. Ali nemoj oekivati da u biti
naroito srdana jer e moje srce, zna, biti nekih ezdesetak kilometara daleko. to se
tie plesanja, nemoj ga ni spominjati, molim te; to ne dolazi u obzir. Charles Hodges e
me progoniti, usuujem se rei, ali ja u ga kratko odbiti. Deset prema jedan da e
pogoditi razlog, a ba to elim izbjei pa u inzistirati da svoj zakljuak zadri za sebe.
Isabellino miljenje o obitelji Tilney nije utjecalo na njezinu prijateljicu; bila je
sigurna da ponaanje brata i sestre nije bilo uvredljivo i nije vjerovala da u njihovim
srcima ima uznositosti. Veer je opravdala njezino povjerenje; ona ju je doekala s istom
srdanou, a on joj je posvetio jednaku pozornost kao i do tada. Gospoica Tilney svim
se silama trudila da bude uz nju, a Henry ju je zamolio za ples.
Budui da je dan ranije u Ulici Milsom ula da se oekuje dolazak njihova starijeg
brata, kapetana Tilneyja, pogodila je tko je veoma privlaan mladi moderna izgleda
kojega nikad ranije nije vidjela, a koji je sada oito bio s njima u drutvu. Promatrala ga je
s osjeajem velikog divljenja, i ak je smatrala moguim da bi ga netko mogao drati
ljepim od njegova brata, premda je u njezinim oima njegovo dranje bilo oholije i lice
manje privlano. Njegov ukus i ponaanje zasigurno su bili manje privlani, jer je sama
ula kako odbacuje svaku pomisao na to da bi i sam mogao zaplesati, i ak se otvoreno
smije Henryju jer to smatra moguim. Iz toga bi se moglo zakljuiti da, bez obzira kakvo
je miljenje nae heroine o njemu, njegovo divljenje prema njoj nije bilo nimalo opasno;
nije bilo vjerojatno da e izazvati suparnitvo meu braom, niti uznemiravanje dame.
On ne moe biti odgovoran za postupak trojice nitkova u koijakim kaputima koji e je
uskoro silom ugurati u koiju i velikom brzinom odvesti. Catherine je u meuvremenu,
nesvjesna prijetnje takvog zla, ili bilo kakvog zla, osim to ju je muila kratkoa plesa,
uivala u svojoj uobiajenoj srei s Henryjem Tilneyjem, blistavih oiju sluajui sve to je
govorio, te je, smatrajui ga neodoljivim, i sama postala neodoljiva.
Na kraju prvoga plesa kapetan Tilney je ponovno poao prema njima i, na
Catherinino nezadovoljstvo, povukao svoga brata sa sobom. Neto su zajedno aptali i,
premda njezina senzibilnost nije odmah izazvala paniku, zakljuila je da je kapetan Tilney
zacijelo uo neto loe o njoj i sad je to urno prenosio svome bratu u nadi da e ih
zauvijek rastaviti, te nije uspijevala otrgnuti pogled sa svoga partnera bez veoma
nelagodnih osjeaja. Njezina je tjeskoba trajala punih pet minuta, a ona je to doivjela
kao dugotrajnih etvrt sata, kad su se obojica vratila. Tada je dobila objanjenje jer je
Henry elio znati misli li da e njezina prijateljica, gospoica Thorpe, imati neto protiv
plesanja jer bi se njegov brat veoma rado s njom upoznao. Catherine je bez oklijevanja
odgovorila kako je sigurna da gospoica Thorpe uope ne kani plesati. Okrutan je
*

79

odgovor odmah prenio svome bratu, a on je smjesta otiao.

Tvoj se brat nee ljutiti, znam rekla je jer sam ga ula kako ranije govori da
mrzi plesanje, ali bilo je veoma lijepo s njegove strane da se toga sjeti. Pretpostavljam da
je vidio Isabellu kako sjedi pa je pomislio da moda eli partnera, ali sasvim je u krivu jer
ona ni za to na svijetu ne bi plesala.
Henry se nasmijeio i rekao: Kako se malo optereujete nastojanjem da shvatite
motive postupaka drugih ljudi.
Zato? Kako to mislite?
Kod vas to nije pitanje kako e to utjecati na takvu osobu, koji bi motiv imala
takva osoba s obzirom na osjeaje, dob, situaciju i vjerojatne ivotne navike. Vi polazite
od toga kako bi to utjecalo na vas, te to bi bih vai motivi za taj i taj postupak.
Ne razumijem vas.
Onda smo u veoma neravnopravnom poloaju, jer ja vas savreno dobro
razumijem.
Mene? Da, ne znam se dovoljno dobro izraavati da bih bila nerazumljiva.
Bravo! Izvrsna satira na raun suvremenog jezika.
Molim vas, recite mi to time mislite.
Hou li, doista? Zar to uistinu elite? No vi niste svjesni posljedica; to bi u vama
izazvalo veoma okrutnu nelagodu, i sigurno bi meu nama dolo do nesuglasica.
Ne, ne, nee se dogoditi ni jedno ni drugo; ja se ne bojim.
Pa, onda, samo sam mislio da vae pripisivanje elje moga brata da plee s
gospoicom Thorpe iskljuivo dobroti njegova srca uvjerilo me da vi sami imate mnogo
bolje srce od svih ostalih na svijetu.
Catherine je porumenjela i usprotivila se, a to je samo potvrdilo njegovo miljenje.
Meutim, u njegovim je rijeima bilo neega to joj je nadoknadilo nelagodu
zbunjenosti, a to neto toliko je zaokupilo njezine misli da se na neko vrijeme povukla u
sebe, zaboravljajui govoriti ili sluati, i gotovo zaboravljajui gdje se nalazi, sve dok je
nije trgnuo Isabellin glas. Podigla je pogled i vidjela kako se priprema za ples s
kapetanom Tilneyjem.
Isabella je slegnula ramenima i nasmijeila se, to je u tom trenutku moglo biti
jedino dano objanjenje, no kako to nije bilo dovoljno da bi je Catherine razumjela,
veoma je jasno izrazila svoje zaprepatenje.
Ne shvaam kako se to moglo dogoditi! Isabella je bila tako odluna da nee
plesati.
Zar se Isabella nikad ranije nije predomislila?
O, ali zato ... I va brat! Nakon onoga to ste mu rekli, kako ju je uope mogao
pozvati?
Ne mogu se iznenaditi po tom pitanju. Vi kaete da bih trebao biti iznenaen kad
je rije o vaoj prijateljici, pa stoga i jesam, ali to se tie moga brata, moram priznati da
me njegovo ponaanje uope ne udi. Privukla ga je ljepota vae prijateljice. Njezinu
*

80

odlunost, znate, moe shvatiti jedino ona sama.

Vi se smijete, ali uvjeravam vas, Isabella je openito veoma odluna.
To je najvie to bi trebalo za bilo koga rei. Biti uvijek odluan mora znaiti biti
esto tvrdoglav. Kad je pravilno se opustiti predmet je prosudbe i, bez obzira na moga
brata, doista mislim da gospoica Thorpe nije loe izabrala u ovom trenutku.
Prijateljice se nisu mogle nai na povjerljivom razgovoru sve dok ples nije zavrio,
ali tada, dok su hodale rukom pod ruku po prostoriji, Isabella je ovako objasnila svoj
postupak: Ne udi me tvoje iznenaenje, i doista sam smrtno umorna. On je takav
brbljavac! Dovoljno zabavan, ako nisam mislila na ono to govori, ali dala bih sve na
svijetu da sam mogla mirno sjediti.
Onda zato nisi?
O, draga moja, to bi izgledalo tako neobino, a zna kako mi je to mrsko. Odbijala
sam ga koliko god sam mogla, ali on to nije elio prihvatiti. Nema pojma kakav je
pritisak vrio. Preklinjala sam ga da me ispria i nae si drugu partnericu, ali ne, on ne;
nakon to se odluio za mene, u dvorani nije vidio nikoga na koga bi uope mogao
pomisliti. Nije rije samo o tome da je elio plesati, elio je biti sa mnom. O, kakve
besmislice! Rekla sam mu da je odabrao veoma neprikladan nain da djeluje na mene, jer
od svega na svijetu najvie mrzim uglaeni govor i komplimente. I tako sam... tako sam
shvatila da neu imati mira ako ne ustanem. Osim toga, mislila sam da bi se gospoa
Hughes, koja nas je upoznala, mogla uvrijediti ako to ne uinim. A tvoj dragi brat,
sigurna sam da bi bio alostan da sam cijelu veer sjedila. Tako mi je drago da je gotovo!
Posve sam iscrpljena od sluanja njegovih besmislica, a povrh toga, budui da je tako
otmjen mladi, vidjela sam da nas svi gledaju.
Doista je veoma privlaan.
Privlaan! Da, pretpostavljam da jest. Usuujem se rei da mu se ljudi openito
dive, ali uope nije moj tip ljepote. Mrzim rumene obraze i tamne oi u mukarca.
Meutim, sasvim je u redu. Neobino sujetan, sigurno. Spustila sam ga na zemlju
nekoliko puta, zna, na svoj nain.
Kad su se mlade dame sljedei put srele, imale su daleko zanimljiviju temu
razgovora. Tada je ve stiglo drugo pismo Jamesa Morlanda u kojem su u potpunosti
objanjene ljubazne namjere njegova oca. Nadarbina, iji je korisnik gospodin Morland
osobno, od otprilike etiristo funti godinje, bit e preputena njegovom sinu im on
bude dovoljno star; to nije bio neznatan dio obiteljskih prihoda, niti krti dar jednom od
desetero djece. tovie, imanje barem jednake vrijednosti bit e zasigurno njegovo
budue naslijee.
James je izrazio svoju zahvalnost na tome, a potrebu da se s vjenanjem eka od
dvije do tri godine, premda mu to nije odgovaralo, ali ju je oekivao, prihvatio je bez
pogovora. Catherine, ija su oekivanja bila jednako neodreena kao i njezino poimanje
oeva dohotka, i ija je prosudba bila sasvim pod bratovim utjecajem, osjeala se
jednako zadovoljnom, te je srdano estitala Isabelli jer se sve tako lijepo sredilo.
To je veoma lijepo, doista rekla je Isabella ozbiljna lica.
Gospodin Morland doista se ponio veoma velikoduno rekla je blaga gospoa
*

81

Thorpe tjeskobno promatrajui svoju ker. Samo bih eljela da i ja toliko mogu uiniti.
ovjek ne moe od njega vie oekivati, zna. Ako on misli da moe uiniti vie, usput
reeno, zacijelo e to uiniti jer sam sigurna da je on divan ovjek dobra srca. etiristo
funti je doista malen prihod za poetak, ali tvoje su elje, draga moja Isabella, tako
umjerene da niti ne razmilja o tome kako si uvijek skromna.
Ne elim vie zbog sebe, ali ne mogu podnijeti pomisao da e dragi Morland zbog
mene patiti jer e morati ivjeti od prihoda koji je jedva dovoljan za svakodnevni ivot.
to se mene tie, nije vano, nikad ne mislim na sebe.
Znam da nikad ne misli na sebe, draga moja, a nagradu za to uvijek e nai u
ljubavi to je zbog toga svi osjeaju prema tebi. Nikad nije postojala mlada ena koju
tako vole svi koji je poznaju. Usuujem se rei, kada te gospodin Morland vidi, drago
moje dijete, ali nemojmo uznemiravati Catherine razgovorom o takvim stvarima.
Gospodin Morland ponio se veoma velikoduno, zna. Uvijek sam ula da je on doista
krasan ovjek. I zna, draga moja, ne bismo smjele misliti da bi dao neto vie kad bi ti
imala odgovarajui miraz, jer sam sigurna da je on ovjek veoma liberalnih nazora.
Nitko ne moe imati bolje miljenje o gospodinu Morlandu nego ja, sigurna sam.
No svatko ima svoju manu, zna, i svatko ima pravo sa svojim novcem initi ono to ga je
volja.
Catherine je bila veoma povrijeena tim insinuacijama. Sigurna sam rekla je da
je moj otac obeao uiniti sve to je u njegovoj moi.
Isabella se pribrala. to se toga tie, slatka moja Catherine, ne moe biti nikakve
sumnje, a poznaje me dovoljno dobro da bi bila sigurna kako bi mene zadovoljio i
mnogo manji prihod. Za moje sadanje malo loije raspoloenje nije kriva elja za vie
novca. Mrzim novac, a kad bi se sada mogla osnovati naa zajednica sa samo pedeset
funti godinje, bile bi ispunjene sve moje elje. Ah, moja Catherine, otkrila si me. U tome
je problem. Duge, duge, beskrajne dvije i pol godine koje e proi prije nego tvoj brat
bude mogao osnovati obitelj.
Da, da, draga moja Isabella rekla je gospoa Thorpe moemo vidjeti to se
zbiva u tvome srcu. Nita ne moe sakriti. Savreno smo razumjele to te mui, a svi te
zasigurno jo vie vole zbog tako plemenite, iskrene ljubavi.
Catherinini osjeaji nelagode poeli su se ublaavati. Nastojala je vjerovati da je
odgaanje vjenanja bilo jedini razlog Isabellina aljenja, a kad ju je prilikom sljedeeg
susreta vidjela vedru i srdanu kao uvijek, trudila se zaboraviti da je ikad mislila drukije.
James je stigao brzo nakon pisma, a primili su ga s najsrdanijom ljubaznou.

82

Sedamnaesto poglavlje

oinjao je esti tjedan boravka branog para Allen u Bathu. Hoe li to biti i
posljednji tjedan, neko se vrijeme nije znalo, a Catherine je uznemirena srca
ekala odluku. Kad bi njezino poznanstvo s Tilneyjevima tako brzo zavrilo, nita
je ne bi moglo utjeiti. inilo se da je sva njezina srea na kocki dok se o tome
razmiljalo, a sve se rijeilo kad je odlueno da se boravak produlji za jo dva tjedna. to
e joj donijeti tih dodatnih etrnaest dana, osim zadovoljstva da katkad vidi Henryja
Tilneyja, inilo je tek maleni dio Catherininih nagaanja. Jednom ili dvaput je doista,
otkako su je Jamesove zaruke nauile to bi se moglo dogoditi, dospjela tako daleko da
se prepustila tajnome moda, ali openito ju je zaokupljala srea to sada moe biti s
njim; sada se sastojalo od jo tri tjedna; budui da je u tom razdoblju njezina srea bila
osigurana, ostatak ivota bio je tako daleko da je u njoj budio malo zanimanja. Tijekom
jutra kad je to dogovoreno, posjetila je gospoicu Tilney i povjerila joj svoje radosne
osjeaje. No to je bio dan iskuenja. Tek to je izrazila svoje ushienje zbog produljenog
boravka gospodina Allena, gospoica Tilney rekla joj je da je njezin otac upravo odluio
otii iz Batha krajem iduega tjedna. Kakav udarac! Neizvjesnost jutra bila je sitnica u
odnosu na sadanje razoaranje. Catherinino se lice snudilo te je glasom najiskrenije
zabrinutosti ponovila posljednje rijei gospoice Tilney: Krajem idueg tjedna!
Da, mog se oca rijetko kada moe nagovoriti da toplicama prui ono to ja drim
potenom prilikom. Razoarao se jer nee doi neki njegovi prijatelji koje je oekivao, a
sad mu je dosta dobro pa mu se uri kui.
To mi je jako ao poraeno je rekla Catherine. Da sam to ranije znala ...
Moda s nelagodom je rekla gospoica Tilney biste bili tako dobri... jako bi me
usreilo kad biste...
Dolazak njezina oca prekinuo je uljudnost za koju se Catherine poela nadati da bi
mogla biti elja za njihovim dopisivanjem. Nakon to joj se obratio na svoj uobiajeni
pristojni nain, okrenuo se svojoj keri i rekao: Dakle, Eleanor, smijem li ti estitati da si
dobila potvrdan odgovor na svoju molbu?
Ba sam poela postavljati pitanje, gospodine, kad ste vi uli.
Pa, nastavi, svakako. Znam koliko tvoje srce to eli. Moja ki, gospoice Morland
nastavio je bez da je svojoj keri dao priliku za objanjenje ima veoma smjelu elju.
Odlazimo iz Batha, kao to vam je moda rekla, sljedee subote. Pismo moga posilnoga
*

83

kae mi da je moja nazonost potrebna kod kue, a budui da sam se razoarao u nadi
da u ovdje vidjeti markiza Longtowna i generala Courtenaya, moje stare prijatelje, vie
me nita ne zadrava u Bathu. Uspijemo li ostvariti svoju sebinu elju kad je rije o
vama, otili smo bez aljenja. Ukratko reeno, moe li vas se nagovoriti da odete iz ove
zabavne sredine i razveselite svoju prijateljicu Eleanor tako da joj pravite drutvo u
Gloucestershireu? Gotovo se sramim izgovoriti tu molbu, premda bi se njezina drskost
sigurno svakom stvorenju u Bathu inila veom nego vama zbog skromnosti kakva je
vaa, ali ni za to na svijetu ne bih je optereivao otvorenom hvalom. Ako nas moete
poastiti svojim posjetom, beskrajno biste nas usreili. Istina je da vam ne moemo
ponuditi nita slino razonodi u ovom ivahnom mjestu; ne moemo vas privui ni
zabavama ni veliajnou, jer je na nain ivota, kao to vidite, jednostavan i
nepretenciozan. Ipak, svim emo silama nastojati da vam u Opatiji Northanger bude
barem donekle ugodno.
Opatija Northanger! To su bile uzbudljive rijei, a Catherinine su osjeaje dovele do
toke ekstaze. Njezino zahvalno i zadovoljno srce jedva je uspijevalo obuzdati izraze
ushienja u okvire donekle smirenoga govorenja. Primiti tako laskavi poziv! Da netko
tako eli njezino drutvo! Sve asno i umirujue, svaki sadanji uitak i svaka budua
nada nalazila se u tome, a ona je eljno dala svoj pristanak, uz uvjet da njezini majka i
otac pristanu. Odmah u im poslati pismo rekla je i ako oni nemaju nita protiv, a
usuujem se rei da nee imati...
General Tilney bio je jednako optimistian, jer je ve razgovarao s njezinim
prijateljima u Ulici Pulteney i dobio njihovo odobrenje. Budui da oni mogu pristati na
rastanak s vama rekao je moemo isto oekivati od cijeloga svijeta.
Gospoica Tilney takoer je uljudno i usrdno, premda na blai nain, potvrdila
oeve rijei, te je sve gotovo dogovoreno za samo nekoliko minuta, a ovisilo je samo o
pristanku iz Fullertona.
To je jutro Catherininim osjeajima donijelo razne stupnjeve napetosti, sigurnosti i
razoaranja, ali sad su se ispunili blaenstvom, te je u ushienom raspoloenju, s
Henryjem u srcu i Opatijom Northanger na usnama, pourila kui kako bi napisala pismo.
Gospodin i gospoa Morland, oslanjajui se na diskreciju prijatelja kojima su ve povjerili
svoju ker, nisu sumnjali u prikladnost poznanstva sklopljenog pred njihovim oima, te
su stoga potom poslali svoje doputenje da posjeti Gloucestershire. Ta je popustljivost,
premda joj se Catherine nadala, uvrstila njezino uvjerenje da ima sree vie od svih
drugih ljudskih stvorenja, kad je rije o prijateljima, okolnostima i sudbini. inilo se da
sve ide njoj u prilog. Zahvaljujui ljubaznosti svojih prvih prijatelja, branog para Allen,
uvedena je u krugove u kojima je nala zadovoljstva svih vrsta. Njezini osjeaji, njezine
elje, sve je upoznalo sreu. Gdje god je osjetila povezanost, mogla ju je ostvariti. Ljubav
Isabelle bit e joj osigurana u sestrinskom obliku. Obitelj Tilney, za koju je najvie eljela
da o njoj ima lijepo miljenje, nadmaila je ak i njezine elje svojim laskavim mjerama
zahvaljujui kojima e se njihova prisnost nastaviti. Ona e biti njihov odabrani
posjetitelj, bit e tjednima pod istim krovom s osobom ije je drutvo najvie cijenila, a
povrh svega toga, to e biti krov jedne opatije! Njezina strast za drevnim graevinama
bila je samo za stupanj slabija od njezine strasti za Henryjem Tilneyjem, a dvorci i opatije
*

84

obino su ispunjavali ona sanjarenja u kojima nije bio samo on. Vidjeti i istraivati
bedeme i tvrave jednoga ili trijemove drugoga, to je ve niz tjedana bila njezina velika
elja, premda su se izgledi da bude neto vie od obinog posjetitelja u obilasku na sat
vremena doimali gotovo nemoguim, a ipak e se to dogoditi. Uza sve izglede da e
Northanger biti kua, dvorana, mjesto, park ili koliba, pokazalo se da je to opatija, a ona
e ondje boraviti. Dugaki, vlani hodnici, tijesne elije i ruevna kapelica, sve e joj to
svakodnevno biti nadohvat ruke, te nije uspijevala posve potisnuti nadu da e uti neke
legende, neka tuna sjeanja na povrijeenu i zlosretnu opaticu.
Bilo je divno to su se njezini prijatelji doimali tako ravnodunima prema
posjedovanju takvoga doma, da se time gotovo uope ne ponose. Opravdanje za to
moe biti jedino injenica da su se odmalena na to navikli. Posebnost to je imaju od
roenja nije u njima izazvala ponos. Njihova superiornost po pitanju mjesta u kojem ive
za njih nije bila nimalo vea od superiornosti to je imaju kao osobe.
Mnoga je pitanja eljela postaviti gospoici Tilney, ali njezine su misli bile tako
aktivne pa kad je dobila odgovore, jedva je bila vie uvjerena nego ranije da je Opatija
Northanger bila bogato opremljeni samostan u vrijeme reformacije, da je dospjela u
ruke Tilneyjevih predaka kad se samostan zatvorio, da veliki dio drevne graevine jo
uvijek ini dio sadanje zgrade, iako je ostatak propao, te da se nalazi nisko u dolini, sa
sjevera i istoka zatiena gustim hrastovim umama.

85

Osamnaesto poglavlje

ako obuzeta sreom, Catherine je jedva bila svjesna da su prola dva ih tri dana,
a ona je sve zajedno vidjela Isabellu na samo nekoliko minuta. Prvi je put toga
postala svjesna, i poeljela razgovor s njom, dok je jednog jutra etala
prostorijom za toenje mineralne vode u drutvu gospoe Allen, a nije imala to rei ni
to uti. Tek to je pet minuta eznula za prijateljicom, kad se ona pojavila, pozvala je na
tajni razgovor i povela je do sjedala. Ovo je moje omiljeno mjesto rekla je kad su sjele
na klupu izmeu vrata i odakle su imale dobar pogled na svakoga tko ulazi kroz jedan ili
drugi ulaz jer tu nas nitko nee vidjeti.
Catherine je opazila da su Isabelline oi neprestano uperene u jedna ili druga vrata,
kao da nekoga eljno oekuje, i sjetila se kako ju je esto neopravdano optuivala da je
prepredena, pa je zakljuila kako je ovo dobra prilika da to doista bude i stoga je vedro
rekla: Nemoj biti nervozna, Isabella. James e uskoro biti ovdje.
Ha, drago moje stvorenje odgovorila je nemoj me smatrati takvom jadnicom
da u ga uvijek eljeti imati uza se. Bilo bi grozno kad bismo uvijek bili zajedno; postali
bismo predmet zadirkivanja cijeloga mjesta. I tako ti ide u Northanger! Neobino mi je
drago. To je jedna od najljepih starina u Engleskoj, koliko sam shvatila. Morat e mi sve
potanko opisati.
Ti e zasigurno dobiti najbolji opis to ga mogu dati. Ali koga trai? Dolaze li
tvoje sestre?
Nikoga ne traim. ovjek mora nekamo gledati, a zna kako se ja glupo zagledam
u jedno mjesto kad sam u mislima jako daleko. Neobino sam odsutna duhom; vjerujem
da sam po tome najgora na svijetu. Tilney kae da je uvijek tako s umovima posebnih
znaajki.
No mislila sam, Isabella, da mi eli rei neto odreeno?
O, da, imam. No eto dokaza za ovo to sam rekla. Moja sirota glava! Sasvim sam
zaboravila. Pa, rije je o ovome: upravo sam primila pismo od Johna. Moe pogoditi to
pie.
Ne, doista, ne mogu.
Draga moja, nemoj biti tako odvratno izvjetaena. O emu bi mogao pisati ako
ne o tebi? Zna da je preko uiju zaljubljen u tebe.
U mene, draga Isabella?
*

86

 No, najslaa moja Catherine, ovo je posve apsurdno. Skromnost, i sve to, dobro je

na svoj nain, ali malo obine iskrenosti katkad je jednako privlano. To me ve zamara.
Kao da trai komplimente. Posveivao ti je takvu panju da je i dijete moralo opaziti, a
samo pola sata prije njegova odlaska iz Batha dala si mu najpozitivnije ohrabrenje. On
tako kae u svom pismu; kae da ti je gotovo dao ponudu, a ti si na najljubazniji nain
primila njegovo udvaranje te sada eli da ga ja zagovaram kod tebe i kaem ti sve
mogue lijepe stvari. Stoga uzalud glumi neznanje.
Catherine je sa svom usrdnou istine izrazila zaprepatenje nad takvom pomisli,
tvrdila je da joj nije bilo ni na kraj pameti da je gospodin Thorpe zaljubljen u nju, a
slijedom toga nije ga nikad ni kanila ohrabrivati. to se tie bilo kakvog udvaranja s
njegove strane, zalaem svoju ast da to ni u jednom trenutku nisam opazila, osim to
me je zamolio za ples prvoga dana kad je doao. To da mi je dao ponudu, ili neto tome
slino, zacijelo je dolo do neke neobjanjive greke. Tako neto nisam mogla pogreno
shvatiti, zna, i svim srcem elim da mi vjeruje kada tvrdim da niti jedna rije takve
prirode nikad meu nama nije izgovorena. Posljednjih pola sata prije nego je otiao! Sve
to mora biti velika pogreka jer ga cijelo jutro uope nisam vidjela.
Ali sigurno jesi, jer si cijelo jutro provela u Edgars Buildingsu. Tog je dana stigao
pristanak tvog oca, a ja sam prilino sigurna da ste ti i John neko vrijeme bili sami u
salonu prije no to si otila iz kue.
Jesi li? Pa, ako ti tako kae, onda je tako i bilo, ali ja se toga ne mogu sjetiti, tako
mi svega. Sjeam se da sam bila s tobom, te da sam vidjela njega kao i ostale, ali da smo
bili sami pet minuta... Meutim, ne vrijedi se oko toga prepirati, jer bez obzira to on
kae, po tome kako se ja uope ne sjeam toga, mora shvatiti da ja nikad nisam
pomislila, niti oekivala, niti eljela bilo to slino od njega. Beskrajno mi je ao ako on
bilo to osjea prema meni, ali to je doista bilo sasvim nenamjerno s moje strane; nikad
nisam uope pomislila na tako neto. Molim te, objasni mu to to prije moe i reci mu
kako ga molim da mi oprosti; to jest ... ne znam to bih trebala rei ... no potrudi se na
najprikladniji nain da on to shvati. Nikad ne bih loe govorila o nekom od tvoje brae,
Isabella, sigurna sam, ali ti vrlo dobro zna da kad bih o jednom mukarcu mogla misliti
vie nego o drugom, on nije ta osoba. Isabella je utjela. Draga moja prijateljice, ne
smije se ljutiti na mene. Nisam mogla pretpostaviti da je tvom bratu toliko stalo do
mene, i zna, ipak emo biti sestre.
Da, da porumenjela je moemo postati sestre na vie naina. No o emu ja
razmiljam? Dakle, draga moja Catherine, ini se da si vrsto odluila na tetu sirotog
Johna, nije li tako?
Sigurno je da mu ne mogu uzvratiti osjeaje, i sigurno ga nikad nisam kanila
ohrabrivati.
Ako je tako, sigurno te vie neu time optereivati. John je elio da s tobom
razgovaram o tome, pa sam to i uinila. No priznajem, im sam proitala njegovo pismo,
pomislila sam da je to veoma glupa, nerazumna zamisao koja ni jednome od vas ne bi
donijela nita dobroga; jer od ega biste ivjeli, pod pretpostavkom da se vjenate?
Oboje imate neto malo, sigurno, ali u dananje vrijeme nije dovoljna sitnica da bi obitelj
*

87

preivjela, a bez obzira na sve to kau pisci romantinih pria, nema sree bez novca.
Samo se pitam kako je to Johnu moglo pasti na pamet; jo e on mene uti.
Znai, oslobaa me svake optube da sam uinila neto loe? Uvjerena si da
nikad nisam kanila prevariti tvoga brata, nikad nisam pomislila da mu se sviam, sve do
ovoga trenutka?
O, to se toga tie nasmijano je odgovorila Isabella ne mogu se pretvarati da
tono znam kakve su tvoje misli i planovi u prolosti mogli biti. To najbolje ti sama zna.
Moe doi do malo bezopasnog oijukanja, ili tako neto, a ovjek esto prui vie
ohrabrenja no to eli. No moe biti sigurna da sam ja posljednja osoba na svijetu koja
bi ti strogo sudila. Sve te stvari trebaju biti doputene u mladosti i dobrom raspoloenju.
Ono to ovjek misli jednoga dana, zna, iduega moda nee misliti. Okolnosti se
mijenjaju, miljenja takoer.
Ali moje se miljenje o tvom bratu nikad nije mijenjalo; uvijek je bilo jednako.
Opisuje ono to se nikad nije dogodilo.
Najdraa moja Catherine nastavila je Isabella uope je ne sluajui ni za to na
svijetu ne bih te pourivala da se zarui prije nego shvati to zapravo eli. Mislim da
ne bi bilo opravdanja za mene kad bih eljela da rtvuje svu svoju sreu samo da bi
udovoljila mojemu bratu, jer on jest moj brat, i koji bi moda, na kraju krajeva, zna,
mogao biti jednako sretan i bez tebe; jer ljudi rijetko kada znaju to doista ele,
pogotovo mladi mukarci, oni su tako promjenjivi i nestalni. Zapravo pokuavam rei,
zato bi mi trebala biti vanija bratova srea od prijateljiine? Zna da su moja shvaanja
prijateljstva veoma visoka. No najvanije od svega je, draga moja Catherine, da ne uri.
Vjeruj mi na rije, ako previe uri, sigurno e poaliti. Tilney kae da se ljudi najee
prevare kad je rije o njihovim osjeajima, a ja vjerujem da je sasvim u pravu. Ah, eno ga;
nije vano, nee nas vidjeti, sigurna sam.
Catherine je podigla glavu i opazila kapetana Tilneyja, a Isabella, koja ga je
netremice promatrala dok je govorila, uskoro je privukla njegovu pozornost. Odmah im
je priao i sjeo na mjesto na koje su ga pozvali njezini pokreti. Catherine se trgnula kad je
ula njegove prve rijei. Premda je govorio tiho, jasno je razabrala:
to, uvijek treba paziti na vas, osobno ih preko posrednika!
Ha, besmislice! glasio je Isabellin odgovor, takoer izgovoren tihim glasom.
Zato mi stavljate takve ideje u glavu? Kad bih to mogla vjerovati! Moj je duh, znate,
prilino neovisan.
Volio bih da je vae srce neovisno. To bi za mene bilo dovoljno.
Moje srce, doista! Kakve veze sa srcima vi moete imati? Niti jedan od vas
mukaraca uope nema srca.
Ako nemamo srca, imamo oi, a one nas dovoljno mue.
Zar doista? ao mi je zbog toga; ao mi je to na meni nalaze neto tako
neugodno. Okrenut u se na drugu stranu. Nadam se da ete sada biti zadovoljni.
Okrenula mu je lea. Nadam se da vas oi vie ne mue.
Nikad vie nego sada, jer rub rumenog obraza jo uvijek se vidi; istodobno previe
*

88

i premalo.
Catherine je sve to ula, sasvim se smutila, i vie nije mogla sluati. udei se to
Isabella to moe podnijeti, ustala je, rekla da bi se trebala pridruiti gospoi Allen i
predloila da pou proetati. No Isabella nije pokazivala nikakvu elju za tim. Bila je tako
neobino umorna, a tako je naporno paradirati prostorijom; ako se makne s mjesta,
nee vidjeti kad uu njezine sestre; oekuje ih svakog trenutka pa je najdraa Catherine
mora ispriati i mora mirno ponovno sjesti. No i Catherine je mogla biti tvrdoglava, a
gospoa Allen je upravo dola k njima i predloila da pou kui, te joj se pridruila i izila
iz prostorije za toenje mineralne vode, ostavivi Isabellu da i dalje sjedi s kapetanom
Tilneyjem. Osjeala se veoma nelagodno kad ih je tako ostavila. inilo joj se da se
kapetan Tilney zaljubljuje u Isabellu, a Isabella ga je nesvjesno ohrabrivala; zasigurno to
ini nesvjesno, jer je njezina ljubav prema Jamesu jednako sigurna i priznata kao i njezine
zaruke. Bilo je nemogue sumnjati u njezinu iskrenost i dobronamjernost, a ipak se,
tijekom cijelog njihovog razgovora, tako neobino ponaala. Voljela bi da je Isabella vie
govorila kao i inae, a ne toliko o novcu; i da nije izgledala onako zadovoljno kad je
ugledala kapetana Tilneyja. Kako je neobino da nije opazila njegovo divljenje! Catherine
joj je silno eljela ukazati na to, upozoriti je, sprijeiti svu bol to bi je njezino neozbiljno
ponaanje inae moglo stvoriti i njemu i njezinom bratu.
Kompliment to ga je dobila izjavom Johna Thorpea nije opravdavao
nepromiljenost njegove sestre. Nije vjerovala da je njegova izjava o ljubavi iskrena,
gotovo jednako kao to nije eljela da bude iskrena, jer nije zaboravila da on moe
pogrijeiti; njegova tvrdnja da je dao ponudu, kao i da ga je ona ohrabrila, uvjerila ju je
da njegove pogreke katkad mogu biti doista pretjerane. Stoga je njezina tatina dobila
veoma malo, a najvie se zapravo udila. ivo ju je zaprepastila injenica da je on
smatrao isplativim osjeati se zaljubljenim u nju. Isabella je govorila o njegovom
udvaranju; ona to nikad nije opazila, ali Isabella je rekla mnoge stvari za koje se nadala
da ih je izgovorila bez razmiljanja i da ih vie nikad nee ponoviti. Catherine se tada
prepustila osjeajima oputenosti i ugode.

89

Devetnaesto poglavlje

rolo je nekoliko dana, a Catherine je pozorno motrila na svoju prijateljicu,

premda si nije dopustila da sumnja u nju. Rezultat njezinih promatranja nije bio
ugodan. Isabella se doimala posve drukijom. Kad bi je vidjela u krugu prijatelja
u Edgars Buildingsu ili u Ulici Pulteney, njezino dranje bilo je tek neznatno drukije pa
moda nita ne bi ni opazila da se radilo samo o tome. Katkad bi je obuzelo neto poput
mlitave ravnodunosti, ili one proklamirane odsutnosti duha o kojoj Catherine nikad
ranije nije ula, ali da se nita gore nije dogodilo, to bi moda samo dodalo malo
otmjenosti i pobudilo toplije zanimanje. No kad ju je Catherine vidjela u javnosti, kako
udvaranje kapetana Tilneyja prihvaa jednako spremno kako ga je on nudio, poklanjajui
mu gotovo jednaki dio osmijeha i pozornosti kao i Jamesu, promjena je postala previe
oita da bi se zanemarila. Nikako nije mogla shvatiti to bi trebalo znaiti tako nestalno
ponaanje, to njezina prijateljica smjera. Isabella ne moe biti svjesna boli to je nanosi,
ali Catherine nije mogla a da joj ne zamjeri odreeni stupanj namjerne nepaljivosti.
James je bio onaj koji pati. Vidjela ga je ozbiljna i zabrinuta, jer bez obzira koliko ena
koja mu je poklonila srce ne vodi rauna o njegovim osjeajima, nju je to uvijek brinulo.
Takoer se veoma zabrinjavala za sirotog kapetana Tilneyja. Premda joj se nije sviao
njegov izgled, njegovo je ime bilo putovnica za njezinu sreu, te je s iskrenim
suosjeanjem mislila na razoaranje to e ga on uskoro doivjeti. Bez obzira na ono to
joj se uinilo da je ula u prostoriji za toenje mineralne vode, njegovo ponaanje bilo je
posve u suprotnosti sa svijeu o Isabellinim zarukama, pa kad je bolje razmislila, nikako
nije mogla vjerovati da on za to zna. Moda je ljubomoran na njezina brata kao na
suparnika, no ako su one rijei znaile neto vie, to je ona zacijelo pogreno shvatila.
eljela je blagim prijekorom podsjetiti Isabellu na njezinu situaciju i ukazati joj na tu
dvostruku neljubaznost, no za takav je prijekor uvijek neto bilo protiv nje, bilo prilika ih
razumijevanje. Ako bi uspjela ubaciti neki nagovjetaj, Isabella ga nikad nije razumjela.
Tako uznemirenu najvie ju je tjeio skori odlazak obitelji Tilney; njihovo putovanje u
Gloucestershire bilo je predvieno za nekoliko dana, a odlazak kapetana Tilneyja barem
e vratiti mir u sva srca, osim u njegovo. No kapetan Tilney zasad nije imao namjeru otii;
on se nije trebao vratiti u Northanger, ve nastaviti svoj boravak u Bathu. Kad je
Catherine to saznala, donijela je odluku. Razgovarala je o temi s Henryjem Tilneyjem,
izrazivi aljenje zbog oite naklonosti njegova brata prema gospoici Thorpe i zamolivi
ga da mu kae za njezine zaruke.
*

90

 Moj brat zna za to glasio je Henryjev odgovor.

Doista? Onda zato ostaje ovdje?

Nije odgovorio i poeo je govoriti o neem drugom, ali je ona uporno nastavila:
Zato ga niste nagovorili da ode? to dulje ostane, to e kasnije biti gore za njega. Molim
vas, savjetujte ga radi njega samoga, i radi dobrobiti svih ostalih, da odmah ode iz Batha.
Daljina e mu s vremenom pomoi, ali ovdje ne moe imati nikakve nade, a ostaje samo
da bi bio nesretan.
Henry se nasmijei i ree: Siguran sam da moj brat to ne bi elio.
Onda ete ga nagovoriti da ode.
Nagovaranje nije rjeenje, ali oprostit ete mi ako ak ne mogu ni pokuati s
nagovaranjem. Osobno sam mu rekao da je gospoica Thorpe zaruena. On zna to radi
i mora sam upravljati svojom sudbinom.
Ne, on ne zna to radi uzvikne Catherine. Ne zna kakvu bol zadaje mojem
bratu. James mi nikad nita nije rekao, ali sigurna sam da mu je veoma neugodno.
A jeste li sigurni da je moj brat za to kriv?
Da, veoma sigurna.
Je li udvaranje moga brata gospoici Thorpe ili njezino prihvaanje njegova
udvaranja ono to zadaje bol?
Zar to nije isto?
Mislim da bi gospodin Morland u tome vidio razliku. Niti jedan mukarac nee se
uvrijediti ako se drugi mukarac divi eni koju on voli; samo ena od toga moe napraviti
muenje.
Catherine je porumenjela zbog svoje prijateljice i rekla: Isabella grijei, ali sigurna
sam da ga ne mui namjerno jer je veoma vezana za moga brata. Zaljubljena je u njega
otkako su se upoznali, a dok se nije znalo hoe li moj otac dati svoj pristanak, tako je
strepjela da se zamalo razboljela. Znate da ga sigurno voli.
Razumijem: zaljubljena je u Jamesa, ali oijuka s Frederickom.
O ne, ne oijuka! ena zaljubljena u jednog mukarca ne moe oijukati s drugim.
Vjerojatno je da nee ni tako dobro ljubiti ni tako dobro oijukati kao to bi inila
kad bi se bavila samo jednim. Obojica gospode moraju se odrei dijela njezine panje.
Nakon kratke stanke Catherine je poela rijeima: Znai, ne vjerujete da je
Isabella ba tako jako vezana za moga brata?
Ne mogu imati nikakvo miljenje o toj temi.
Ali to va brat misli? Ako zna za njezine zaruke, to on misli postii svojim
ponaanjem?
Vi postavljate vrlo pronicava pitanja.
Zar? Pitam samo ono to elim znati.
No pitate li samo ono na to moete oekivati moj odgovor?
Da, mislim, jer vi zasigurno poznajete srce svoga brata.
*

91

 Srce moga brata, kako vi kaete, u sadanjem sluaju, uvjeravam vas da mogu

samo nagaati to je u njemu.

Dakle?
Dakle! Ne, ako emo nagaati, onda neka svatko nagaa za sebe. Jadno je biti
voen tuim nagaanjima. Premise su pred vama. Moj je brat vatren, i katkad
nepromiljen mladi ovjek. Otprilike tjedan dana poznaje vau prijateljicu, a zna za
njezine zaruke gotovo jednako dugo.
Pa rekla je Catherine nakon nekoliko trenutaka razmiljanja vi moda iz svega
toga moete pogoditi kakve su namjere vaega brata, ali ja sigurno ne mogu. No zar
vaem ocu nije neugodno zbog toga? Zar on ne eli da kapetan Tilney ode? Sigurno bi to
uinio kad bi va otac s njim razgovarao.
Draga moja gospoice Morland ree Henry u ovoj ljubaznoj zabrinutosti za
dobrobit vaega brata, niste li moda malo pogrijeili? Niste li se malo previe zanijeli? Bi
li vam on zahvalio, u svoje ime ili u ime gospoice Thorpe, na pretpostavci da se njezina
ljubav, ili barem njezino dobro ponaanje, moe osigurati jedino ako uope ne vidi
kapetana Tilneyja? Je li on siguran jedino u osami? Ili mu je njezino srce odano samo ako
ga nitko drugi ne opsjeda? On to ne moe misliti, a moete biti sigurni kako ne bi elio ni
da vi to mislite. Neu vam rei da se ne brinete, jer znam da ste u ovom trenutku
zabrinuti, ali nastojte da toga bude to manje. Uope ne sumnjate u uzajamnu ljubav
vaega brata i vae prijateljice, te se stoga pouzdajte u to da meu njima ne moe biti
prave ljubomore, vjerujte da nikakve nesuglasice meu njima ne mogu dugo trajati.
Njihova su srca otvorena jedno drugome, kao to niti jedno ne moe biti otvoreno vama;
oni tono znaju to je potrebno i to se moe dogoditi, a moete biti sigurni da jedno
nikad nee izazivati drugo vie no to moe biti ugodno.
Opazivi da ona jo uvijek izgleda sumnjiavo i zabrinuto, dodao je: Premda
Frederick ne odlazi iz Batha s nama, vjerojatno e ostati jo jako kratko vrijeme, moda
samo nekoliko dana iza nas. Uskoro e zavriti njegov dopust i morat e se vratiti u svoju
pukovniju. Kakvo e tada biti njihovo poznanstvo? U kantini e se dva tjedna piti u ast
Isabelle Thorpe, a ona e se mjesec dana s vaim bratom smijati na raun strasti jadnoga
Tilneyja.
Catherine se vie nije odupirala ugodi. Za cijelo vrijeme njegova govorenja
uspijevala je odoljeti, ali sad se predala. Henry Tilney zasigurno najbolje zna. Okrivila je
sebe za prekomjerni strah i odluila da vie nikad nee tako ozbiljno razmiljati o toj
temi.
Njezina je odluka dobila podrku u Isabellinom ponaanju kad su razgovarale pred
rastanak. Thorpeovi su posljednju veer Catherinina boravka u Bathu proveli u Ulici
Pulteney, a meu zarunicima se nije dogodilo nita to bi izazvalo njezinu tjeskobu ili
zabrinutost. James je bio izvrsno raspoloen, a Isabella veoma tiha. inilo se da je
njezina njenost spram prijateljice prvi osjeaj u njezinu srcu, ali to se u takvom trenutku
moglo dopustiti; jednom je glatko proturjeila svom izabraniku i jednom je povukla ruku,
ali se Catherine sjetila Henryjevih rijei i sve to pripisala normalnom ponaanju
zaljubljenih. Moete zamisliti zagrljaje, suze i obeanja to su ih razmijenili na rastanku.
*

92

Dvadeseto poglavlje

ospodinu i gospoi Allen bilo je ao to odlazi njihova mlada prijateljica koju je

njezino dobro raspoloenje i vedrina inilo izvrsnom druicom, a dok su se
brinuli da se ona dobro zabavlja, i njihov se uitak uvelike poveao. Meutim,
njezina srea zbog odlaska s gospoicom Tilney potisnula je njihovu elju da bude
drukije, a budui da su u Bathu trebali ostati jo samo tjedan dana, nee dugo osjeati
prazninu zbog njezina odlaska. Gospodin Allen otpratio ju je do Ulice Milsom, gdje je
trebala dorukovati, te je vidio kako je njezini novi prijatelji doekuju s najljubaznijom
dobrodolicom. No ona je bila tako uzrujana kad se nala u njihovoj sredini, i tako se
bojala da nee uiniti ba sve kako treba te nee uspjeti ouvati njihovo dobro miljenje
o njoj, da je tijekom nelagode u prvih pet minuta gotovo poeljela vratiti se s njim u
Ulicu Pulteney.
Ponaanje gospoice Tilney i Henryjev smijeak uskoro su suzbili dio njezine
nelagode, ali jo uvijek se nije opustila, niti ju je neprekidna panja samoga generala
mogla umiriti. Premda se to inilo perverznim, vjerovala je da bi joj bilo lake kad bi joj
posveivao manje pozornosti. Njegova briga za njezinu udobnost, neprestano poticanje
na jelo i esto izraavana bojazan da ona ne vidi nita po svom ukusu, premda nikad u
ivotu nije vidjela ni upola toliko raznovrsnih jela na stolu za doruak, sve joj je to
onemoguavalo da makar i na trenutak zaboravi da je gost. Osjeala se posve
nevrijednom takvog potovanja i nije znala kako bi na to odgovorila. Njezinu tjeskobu
nije umanjilo generalovo nestrpljenje zbog nedolaska njegova najstarijeg sina, niti
nezadovoljstvo zbog njegove lijenosti to ga je izrazio kad je kapetan Tilney napokon
siao. Muila ju je strogost oeva prijekora, jer se inilo da nije u skladu s prekrajem, a
njezina se muka uvelike poveala kad je shvatila da je ona sama glavni uzrok lekcije, te
da mu za kanjenje najvie zamjera zato to je time pokazao pomanjkanje potovanja
prema njoj. To ju je dovelo u veoma neugodnu situaciju, te je suosjeala s kapetanom
Tilneyjem, ali se nije mogla nadati njegovoj dobrohotnosti.
U tiini je sluao svog oca i nije se ni pokuao braniti, a to je potvrdilo njezinu
bojazan da je moda izgubio spokoj zbog Isabelle, to ga je dralo budnim duboko u
no, pa je to zapravo razlog njegova kanjenja. To je bio prvi put da se doista nalazi u
njegovu drutvu, pa se nadala da e sada moi stvoriti miljenje o njemu, no jedva je ula
njegov glas dok mu je otac bio u prostoriji; ak je i kasnije bio tako potiten da je uspjela
razabrati samo rijei to ih je aptom izgovorio Eleanor: Kako e mi biti drago kad svi
*

93

odete!
Guva oko odlaska nije bila ugodna. Ura je odbila deset sati dok su krinje nosili
dolje, a general je odredio taj sat za odlazak iz Ulice Milsom. Umjesto da mu donesu
zimski ogrta kako bi ga stavio na sebe, rairili su ga u otvorenoj koiji u kojoj se trebao
voziti sa svojim sinom. Srednje sjedalo u drugoj koiji nije bilo izvueno, premda su se
ondje trebale voziti tri osobe, a slukinja njegove keri tako je sve zatrpala paketima da
gospoica Morland nee imati gdje sjediti. Toliko ga je to zabrinjavalo dok joj je
pomagao da se popne u koiju da je jedva uspjela sauvati vlastiti novi pisai stol jer ga
je zamalo bacio na ulicu. No na koncu su se ipak zatvorila vrata za trima enama te su
krenuli umjerenom brzinom kojom krasna, dobro uhranjena etiri konja obino prelaze
put od pedeset kilometara; tolika je udaljenost od Batha do Northangera koja se sada
trebala podijeliti na dvije jednake etape. Catherinino se raspoloenje popravilo kad su
krenuh jer se uz gospoicu Tilney nije osjeala sputanom, a uz zanimljivo, posve novo
putovanje pred sobom, opatiju to je oekuje i otvorenu koiju iza sebe, bez aljenja je
posljednji put pogledala Bath. Potom je uslijedila dugoasnost od dva sata ekanja u
Petty Franceu, gdje se nije imalo to raditi, osim jesti bez da si gladan i etati naokolo
bez da se ima to vidjeti. Njezino divljenje nainu na koji su putovali, modernoj koiji i
etvorici jahaa u otmjenim odorama na konjima zaprege, koji su se tako ravnomjerno
uzdizali u svojim stremenima, te brojnim jahaima u pratnji, malo se umanjilo u tim
nepovoljnim uvjetima. Da je njihovo drutvo bilo savreno ugodno, zastoj ne bi nita
znaio, ali inilo se da general Tilney, inae tako armantan mukarac, uvijek djeluje na
raspoloenje svoje djece, te je uglavnom samo on govorio. Bio je nezadovoljan svime
to je gostionica nudila, nestrpljivo se ljutio na konobare, a zbog svega je toga Catherine
prema njemu osjeala sve vee strahopotovanje, te se inilo da su se dva sata produila
na etiri. No konano je odobren nastavak putovanja, a
Catherine se veoma iznenadila kad je general predloio da ona do kraja putovanja
zauzme njegovo mjesto u otvorenoj koiji njegova sina. Rekao je da je dan lijep pa eli
da ona vidi to vie krajeva kojima prolaze.
Sjeanje na miljenje gospodina Allena o otvorenim koijama mladih mukaraca
navelo ju je da porumeni pri spominjanju takvoga plana, pa je najprije pomislila odbiti, ali
je tada zakljuila da general Tilney zasigurno zna procijeniti: ne bi mogao predloiti nita
neprikladno za nju. Tako se za nekoliko minuta nala s Henryjem u otvorenoj koiji,
najsretnije bie koje je ikad postojalo. Nakon veoma kratkotrajne vonje zakljuila je da
je koija najljepa na svijetu; velika zatvorena koija s etiri konja bila je velianstvena,
nema sumnje, ali teka i problematina, a nije mogla zaboraviti ni da su zbog nje dva
sata stajali u Petty Franceu. Za otvorenu bi koiju bilo dovoljno pola tog vremena, a
lagani su se konji ustro kretali te bi s lakoom za pola minute pretekli generala da on
nije odluio biti na elu. No zasluga za tako ugodno putovanje nije pripadala samo
konjima; Henry je tako dobro upravljao, tako mirno, bez ikakvog uznemiravanja, ne
pravei se vaan pred njom, bez vikanja na konje; toliko drukije od jedinog dentlmena
koijaa s kojim ga je mogla usporeivati! No i eir mu je tako dobro stajao, a brojni
nabori njegovog zimskog ogrtaa doimali su se tako privlano vanima! Voziti se u koiji
kojom on upravlja, ako se izuzme plesanje s njim, zasigurno je najvea srea na svijetu.
*

94

Povrh svih ostalih ushienja, sad je imala i zadovoljstvo sluati njegove pohvale, barem
joj je zahvalio u ime svoje sestre jer je ljubazno pristala biti njezina goa, ula je kako to
smatra pravim prijateljstvom i opisuje kako to iziskuje istinsku zahvalnost. Njegova
sestra, rekao je, ivi u nepovoljnim okolnostima; nema enske druice, a budui da je
njegov otac esto odsutan, katkad uope nema nikakvog drutva.
Ali kako je to mogue? ree Catherine. Niste li vi s njom?
Northanger je samo napola moj dom. Stanujem u vlastitoj kui u Woodstonu, a to
je gotovo trideset est kilometara daleko od oeve kue, te neko vrijeme moram ondje
provoditi.
Kako vam je sigurno ao zbog toga!
Uvijek mi je ao kad moram ostaviti Eleanor.
Da, ali osim vae ljubavi prema njoj, sigurno jako volite Opatiju! Nakon to ste se
navikli na dom kao to je Opatija, obina kua zacijelo je veoma neugodna.
Nasmijeio se i rekao: Stvorili ste veoma povoljnu sliku o Opatiji.
Jesam, sigurno. Nije li to lijepo staro mjesto, ba kao ona o kojima ovjek ita u
romanima?
Jeste li spremni suoiti se sa svim uasima to ih graevina o kojima ovjek ita
moe skrivati? Imate li vrsto srce? ivce spremne na tajne prolaze i skrivene komore?
O, da, ne vjerujem da u se lako uplaiti jer e u kui biti tako mnogo ljudi. Osim
toga, nikad nije bila nenastanjena i godinama prazna, a zatim dolazi obitelj nesvjesna
moguih problema, to se obino dogaa.
Ne, sigurno. Neemo morati istraivati hodnik slabo osvijetljen ostacima vatre u
kaminu, niti emo biti prisiljeni rasprostrti krevet na podu sobe bez prozora, vrata ili
namjetaja. No morate biti svjesni da se mlada ena koja, iz bilo kojeg razloga, dolazi u
tu vrstu graevine uvijek smjeta odvojeno od ostatka obitelji. Dok se oni udobno
povlae u svoj dio kue, nju vodi Dorothy, stara domaica, uz druge stube i du mnogih
mranih hodnika u prostorije to se nikad nisu koristile otkako je neki roak ondje umro
prije otprilike dvadeset godina. Moete li podnijeti takav postupak? Nee li vas um
zavarati kad se naete u tmurnoj sobi, previe visokoj i prostranoj za vas, sa samo
slabanim zrakama svjetlosti jedne jedine lampe, sa zidovima prekrivenim tapiserijama
to prikazuju ljude u prirodnoj veliini i krevetom pokrivenim tamnozelenim materijalom
ili grimiznim barunom, to ak moe podsjeati na posmrtno poivalite. Nee li se vae
srce stisnuti od toga?
O, ali to se meni nee dogoditi, sigurna sam.
S koliko ete truda pregledavati namjetaj u svojim prostorijama? I to ete
otkriti? Ne stolove, toaletne stolie, ormare ili ladice, ve na jednoj strani moda ostatke
razbijene lutnje, na drugoj teku komodu to je ni uz najvee napore ne moete otvoriti,
a iznad kamina portret nekog privlanog ratnika ije e vas lice tako opiniti da s njega
neete moi otrgnuti pogleda. U meuvremenu e vas Dorothy, na koju e va izgled
ostaviti dubok dojam, uznemireno promatrati i izustiti nekoliko nerazumljivih rijei.
tovie, kako bi vam popravila raspoloenje, daje vam razloga da pretpostavite kako je
*

95

taj dio Opatije zasigurno opsjednut duhovima i kae vam da niti jedan ukucan nee biti
dovoljno blizu da biste ga mogli dozvati. Uz te ljubazne rijei ona se nakloni, a vi sluate
kako se njezini koraci udaljavaju sve dok njihov odjek dopire do vas; kad tako maloduni
pokuate zakljuati svoja vrata, sa sve veim osjeajem panike otkrivate da nema brave.
O, gospodine Tilney, kako zastraujue! Ovo je ba kao u knjizi! Ali to se zapravo
ne moe meni dogoditi. Sigurna sam da se vaa domaica ne zove Dorothy. Dakle, to
tada?
Moda se prve noi nee dogoditi vie nita strano. Nakon to prevladate svoj
nesavladivi strah od kreveta, povui ete se na poinak i provesti nekoliko sati nemirna
sna. Ali druge, ili najkasnije tree noi po vaem dolasku, vjerojatno ete doivjeti silnu
oluju. Prasak gromova tako glasan da e se initi kako se graevina iz temelja trese
valjat e se po okolnim planinama, a tijekom zastraujuih udara vjetra zacijelo e vam
se initi da opaate (jer vaa lampa nije ugaena) kako se jedan dio tapiserije trese
silovitije od ostalih. Naravno, u tako povoljnom trenutku neete moi obuzdati svoju
radoznalost pa ete odmah ustati, ogrnuti se kunom haljinom i poi istraiti zagonetku.
Nakon veoma kratke potrage otkrit ete otvor u tapiseriji tako vjeto napravljen da bi
izdrao i najpomniju inspekciju, a kad je razmaknete, odmah e se pojaviti vrata
osigurana samo zasunom i lokotom. Malo ete se potruditi i uspjeti ih otvoriti, te ete s
lampom u ruci ui u malenu nadsvoenu komoru.
Ne, doista, bila bih previe uplaena da tako neto uinim.
to? Ne nakon to vam je Dorothy dala do znanja da postoji podzemni prolaz
izmeu vaih prostorija i kapelice sv. Antona, samo tri kilometra dalje. Biste li se mogli
oduprijeti tako jednostavnoj pustolovini? Ne, ne, ui ete u tu nadsvoenu prostoriju, a
zatim i u nekoliko ostalih, ali nigdje neete nai nita posebno zanimljivo. U jednoj e
moda biti bode, u drugoj nekoliko kapi krvi, a u treoj ostaci nekog sredstva za
muenje, no budui da sve to nije nimalo neobino, a vaa je lampa gotovo na izdisaju,
vratit ete se prema svojoj sobi. Meutim, kad budete ponovno prolazili kroz
nadsvoenu komoru, va e pogled privui veliki, starinski ormar od ebanovine i zlata
koji ranije niste opazili, premda ste pomno prouili namjetaj. Voeni neodoljivom
slutnjom eljno ete mu prii, otkljuati vrata i pretraiti svaku ladicu, ali neko vrijeme
neete otkriti nita vano, moda nita osim povee hrpe dijamanata. No na koncu ete
dotaknuti tajnu oprugu, otvorit e se unutranji pretinac i pojavit e se smotak papira. Vi
ete ga uzeti, a sadri mnoge stranice rukopisa; s dragocjenim bogatstvom urno se
vraate u vlastitu sobu, ali tek to ste uspjeli odgonetnuti O, ti, tko god jesi, u ije su
ruke dospjele ovi memoari nesretne Matilde, vaa se lampa odjednom gasi i vi ostajete
u mrklome mraku.
O, ne, ne! Nemojte to govoriti. Pa, nastavite.
No Henryja je previe zabavljalo zanimanje to ga je pobudio da bi mogao nastaviti;
vie nije mogao zadrati ozbiljnost teme ni glasa, te ju je morao zamoliti neka sama
upotrijebi matu i zamisli koje su nevolje mogle zadesiti Matildu. Catherine se pribrala i
postidjela svoje gorljivosti, te ga je poela usrdno uvjeravati da ga je sluala bez i
najmanje zebnje da bi se to doista njoj moglo dogoditi. Bila je sigurna da je gospoica
*

96

Tilney nikad ne bi smjestila u sobu kakvu je on opisao. Uope se nije bojala.

Kako se bliio kraj njihova putovanja, njezina se nestrpljivost da vidi Opatiju, na
neko vrijeme potisnuta zahvaljujui njegovom razgovoru o veoma razliitim temama,
svom silinom vratila, a nakon svakog zavoja na cesti sa strahopotovanjem je oekivala
da e ugledati masivne zidove od sivog kamena kako se uzdiu usred ume drevnih
hrastova dok posljednje zrake sunca velianstveno poigravaju po visokim gotikim
prozorima. No graevina je bila tako nisko da su proli kroz kapiju uz vratarnicu i uli na
zemljite Northangera, a ona nije razabrala ak ni jedan antikni dimnjak.
Nije znala ima li pravo biti iznenaena, ali bilo je neega u ovom nainu pristupa to
sigurno nije oekivala. Proi izmeu vratarnica tako moderna izgleda, tako se lako nai
na samom zemljitu Opatije i voziti se takvom brzinom du glatke, ravne ceste od finog
ljunka, bez zapreka, panike ili bilo kakvog sveanog osjeaja, inilo joj se neobinim i
neskladnim. Meutim, nije imala mnogo vremena za takva razmiljanja. Iznenadna kia
koja joj je svom silinom udarala po licu onemoguila joj je da vidi bilo to dalje, a sve je
njezine misli usredotoila na dobrobit njezina novog slamnatog eiria. Nala se pod
zidovima Opatije, uz Henryjevu je pomo iskoila iz koije, sklonila se pod nadstrenicu
staroga trijema, i ak je prela u predvorje, gdje su je ekali prijateljica i general kako bi
joj zaeljeli dobrodolicu, bez da je ijednom pomislila na strane opasnosti to je u
budunosti oekuju, ili na trenutak posumnjala da je u ovoj graevini u prolosti bilo
nekih prizora uasa. inilo se da joj povjetarac ne donosi uzdahe ubojice; donio je samo
gustu sitnu kiicu, a kad je dobro protresla svoju odjeu, bila je spremna ui u sobu za
primanje i sposobna shvatiti gdje se nalazi.
Opatija! Da, bilo je krasno doista se nalaziti u jednoj opatiji! No sumnjala je, dok se
osvrtala po prostoriji, da bi joj neto od onoga to je vidjela reklo gdje se zapravo nalazi.
Namjetaj je bio udoban i elegantan, u skladu s modernim ukusom. Oekivala je kamin
pun nezgrapnih rezbarija iz prolih vremena, ali su ga preinaili pa je sad bio od komada
obinog, premda lijepog, mramora, a ukrasi na ploi iznad kamina bili su od najljepeg
engleskog porculana. Prozore je promatrala s posebnim pouzdanjem jer je ula kako
general govori da ih je veoma pomno sauvao u gotikom obliku, ali su oni bili jo manje
slini onome to je njezina mata zamislila. iljasti je luk doista bio ouvan, imali su
gotiki oblik, moda su se ak otvarali prema van, ali sva su okna bila tako velika, tako
bistra, tako svijetla! Mati koja se nadala najmanjim podjelama i najteim kamenim
ukrasima, obojenom staklu, blatu i pauini, razlika je bila veoma uznemirujua.
General je opazio njezine poglede pa je poeo govoriti o tome kako je prostorija
malena i namjetaj jednostavan, da je sve za svakodnevnu upotrebu, namijenjeno
iskljuivo udobnosti, i tome slino. Meutim, spomenuo je da ima nekih prostorija u
Opatiji koje zasluuju njezinu pozornost, te je nastavio govoriti o skupoj pozlati jedne
takve sobe, kad je, izvadivi sat, naglo stao i iznenaeno izjavio da je ve prolo
dvadeset do pet! inilo se da je to znak za rastanak, a gospoica Tilney je pourivala
Catherine na nain koji ju je uvjerio da se u Northangeru oekuje najstroa tonost.
Vrativi se kroz prostrano i visoko predvorje, uspele su se stubitem od blistave
hrastovine koje ih je, nakon mnogo nizova stuba i mnogo odmorita, dovelo do dugake
i iroke galerije. S jedne strane nalazio se niz vrata, a s druge je dopirala svjetlost kroz
*

97

prozore, a Catherine je stigla samo vidjeti da gledaju na unutranje dvorite prije nego ju
je gospoica Tilney uvela u jednu sobu. urno je rekla kako se nada da e joj biti udobno
i izila uz tjeskobnu molbu da se to bre spremi i sie.

98

Dvadeset prvo poglavlje

amo jedan pogled uvjerio je Catherine da njezina soba uope nije bila slina onoj
to ju je Henry opisao kako bi je uplaio. Ni po kojim mjerilima nije bila prevelika, a
nije sadravala ni tapiserije ni barun. Zidovi su bili obloeni papirom, na podu se
nalazio sag, prozori nisu bili manje savreni niti mraniji od onih u sobi za primanje u
prizemlju; premda namjetaj nije bio najmoderniji, ipak je djelovao lijepo i udobno, a opi
ugoaj u sobi bio je prilino vedar. To ju je odmah umirilo pa je odluila da nee gubiti
vrijeme na pomnije pregledavanje bilo ega jer je uvelike strepjela od toga da
kanjenjem naljuti generala. Stoga je na brzinu zbacila haljinu i ba je kanila otvoriti
paket u kojem se nalazila druga haljina, kad joj je pogled odjednom pao na veliku krinju
to se nalazila u dubokim sjenkama s jedne strane kamina. Trgnula se kad ju je ugledala i,
zaboravivi na sve ostalo, stajala je i zurila u nepominom udu dok su joj glavom
prolazile sljedee misli:
Ovo je doista neobino! Nisam oekivala da u ovako neto vidjeti! Golema teka
krinja! to bi se moglo u njoj nalaziti? Zato je ovdje smjetena? Gurnuta unatrag,
takoer, kao da se ne bi trebala vidjeti! Pogledat u to je unutra; bez obzira koliko me
to stajalo, pogledat u unutra, i odmah sada, po danu. Ako ekam do veeri, moja se
svijea moe ugasiti. Pola je naprijed i pomno je prouila; bila je od cedrovine, s
neobinim intarzijama od nekog tamnijeg drveta, podignuta oko trideset centimetara
od poda na izrezbarenom stalku od istog materijala. Brava je bila srebrna, premda
potamnjela od starosti; na svakom kraju nalazili su se ostaci ruki, takoer od srebra,
moda prerano slomljenih uslijed nekog neobinog nasilja, a na sredini poklopca bio je
zagonetni natpis od istog metala. Catherine se napeto sagnula nad poklopcem, ali nita
nije uspjela sa sigurnou razabrati. Nije mogla, bez obzira s koje strane gledala,
vjerovati da je posljednje slovo T, a ipak bilo bi veoma neobino da je u ovoj kui neto
drugo. Ako ne pripada njima od poetka, kakvi su je udni dogaaji doveli u ruke obitelji
Tilney?
Njezina je radoznalost postajala sve vea, te je drhtavim rukama uhvatila lokot i
odluila pod svaku cijenu pogledati to je unutra. Morala je uloiti veliki napor, jer se
inilo da se neto odupire njezinim pokuajima, pa je nekoliko centimetara podigla
poklopac, ali u tom se trenutku zaulo kucanje na vratima, a ona se trgnula, povukla
ruke i poklopac se buno zatvorio. Nezvani uljez bila je slukinja gospoice Tilney koju je
gospodarica poslala da pomogne gospoici Morland. Premda ju je Catherine odmah
*

99

poslala iz sobe, to ju je podsjetilo na ono to bi trebala raditi i prisililo je, unato silnoj
elji da odgonetne tajnu, da bez odlaganja nastavi s odijevanjem. Nije ba brzo
napredovala jer su joj misli i pogledi jo uvijek bili okrenuti na predmet to je izazivao
takvo zanimanje i bojazan. Premda se nije usuivala jo jednom pokuati, ostala je na
samo nekoliko koraka od krinje. Meutim, uskoro je zavukla jednu ruku u haljinu pa se
inilo da je gotovo spremna, te je pomislila da moe bez opasnosti udovoljiti svojoj
radoznalosti. Trenutak zasigurno moe odvojiti, a oajnika elja dala joj je snagu pa e
sigurno uspjeti otvoriti poklopac, osim ako nije uvren neprirodnim sredstvima. Uz
takvu je odlunost skoila naprijed i njezino je samopouzdanje nije iznevjerilo. Odlunim
je pokretom podigla poklopac, a njezine su zapanjene oi ugledale bijeli pamuni
pokriva za krevet, uredno sloen, kako poiva na jednom kraju krinje!
Zurila je u to s prvim rumenilom iznenaenja na obrazima kad je gospoica Tilney,
bojei se da njezina prijateljica nije spremna, ula u sobu. Sve veoj postienosti zbog
apsurdnih oekivanja kojima se nekoliko minuta prepustila sad je dodana i sramota jer je
uhvaena u takvom pretraivanju. To je neobina stara krinja, zar ne? rekla je
gospoica Tilney dok je Catherine urno zatvarala poklopac i okretala se prema zrcalu.
Nemogue je rei koliko je generacija ve ovdje. Ne znam kako je uope dospjela u ovu
sobu, ali nisam je dala maknuti jer sam mislila da e katkad koristiti za eire i takve
stvari. Najgore je to je tako teka pa ju je teko otvoriti. No u tom kutu barem nikome
ne smeta.
Catherine nije imala vremena za razgovor jer je istodobno rumenjela, vezivala svoju
haljinu i velikom brzinom donosila mudre odluke. Gospoica Tilney je blago dala naslutiti
svoju bojazan da e zakasniti, te su za pola minute zajedno potrale niza stube, u strahu
koji nije bio posve bezrazloan jer je general Tilney etkao sobom za primanje, s urom u
ruci, a ba u trenutku kad su one ule, silovito je povukao zvono i naredio: Veera mora
biti na stolu, smjesta!
Catherine je zadrhtala od ljutnje u njegovu glasu, te je sjela blijeda i bez daha, u
veoma poniznom raspoloenju, zabrinuta za njegovu djecu i prezirui stare krinje.
General se pribrao i opet postao ljubazan kad ju je pogledao, pa je ostatak vremena
proveo korei svoju ker jer je tako budalasto pourivala prijateljicu, koja je ostala
sasvim bez daha od urbe, a nema ni najmanjeg razloga za takvu uurbanost, ali
Catherine se nikako nije mogla osloboditi dvostruke krivnje, jer je njezina prijateljica
zbog nje dobila lekciju, a i ona sama je veoma glupava. No vratio joj se mir kad su svi
sjedili za stolom i general se sav pretvorio u samodopadne osmijehe, a ona je imala
izvrstan apetit. Blagovaonica je bila elegantna prostorija, veliinom prikladna za mnogo
veu sobu za primanje od one to se upotrebljava, a namjetena raskono i skupo, to
Catherinino nevjeto oko gotovo nije zamjeivalo jer ona je vidjela tek malo vie od
prostranosti i broja posluitelja. Glasno je izrazila svoje divljenje nad veliinom
prostorije, a general je veoma ljubazno potvrdio da je blagovaonica doista velika, a
nadalje je priznao da, premda o tim stvarima ne vodi onako mnogo rauna kao veina
ljudi, dovoljno veliku blagovaonicu smatra jednom od nunosti u ivotu; no pretpostavio
je da je ona zasigurno navikla na mnogo vee prostorije kod gospodina Allena?
Ne, doista iskreno ga je uvjeravala Catherine blagovaonica gospodina Allena
*

100

nije ni upola ovako velika. Nikad u ivotu nije vidjela ovako veliku prostoriju.
Generalovo se dobro raspoloenje popravilo. Zato ne bi iskoristio takve prostorije ako
ih ima, ali, tako mu asti, vjeruje da bi bilo udobnije u upola manjim sobama. Kua
gospodina Allena, bio je siguran, zacijelo je ba onako velika kako to iziskuje potreba za
udobnou.
Veer je prola bez daljnjih uznemiravanja, a raspoloenje je bilo mnogo vedrije kad
bi se general Tilney povremeno maknuo od stola. Samo je u njegovoj nazonosti
Catherine osjeala lagani umor od putovanja, a ak je i tada, u trenucima snenosti ili
povuenosti, prevladavao osjeaj sveope sree, te je na prijatelje u Bathu mogla misliti
bez i najmanje elje da bude s njima.
Veer je bila olujna; vjetar se u intervalima pojaavao tijekom cijelog
poslijepodneva, a kad se drutvo razilo, estoko je puhalo i kiilo. Dok je prolazila
predvorjem, Catherine je sa strahopotovanjem sluala divljanje nevremena, a kad je
ula kako zavija oko ugla drevne graevine i naglo lupa udaljenim vratima, prvi put je
osjetila da se doista nalazi u opatiji. Da, to su karakteristini zvukovi; dozvali su joj u
sjeanje nebrojenu raznovrsnost zastraujuih situacija i uasnih prizora to su ih takve
graevine vidjele i takve oluje donijele, te se svim srcem prepustila vedrijim okolnostima
koje su je dovele unutar ovih zidova. Ona se ne mora bojati pononih ubojica ili pijanih
kavalira. Henry se sigurno samo alio kad joj je jutros sve ono priao. U kui tako lijepo
namjetenoj i tako dobro uvanoj ne moe imati to istraivati niti od ega patiti, te u
svoju sobu moe poi bez straha, kao da je rije o kui u Fullertonu. Tako se mudro
ohrabrujui, dok se penjala stubama, mogla je prilino sigurno ui u svoju sobu,
pogotovo kad je shvatila da gospoica Tilney spava samo dvaju vrata dalje, a njezinom
dobrom raspoloenju odmah je doprinijelo i veselo pucketanje vatre u kaminu. Koliko
je ovo bolje rekla je dok je prilazila ogradi ispred kamina koliko je bolje nai upaljenu
vatru, nego ekati i drhtati od hladnoe dok svi ne odu na spavanje, to tako mnogo
djevojaka mora initi, a zatim te prestrai odana stara slukinja koja ulazi s naramkom
prua! Kako mi je drago da je Northanger ovo to jest! Kad bi bio poput nekih drugih
mjesta, ne znam bih li mogla, u ovakvoj noi, skupiti svoju hrabrost, ali sada me sigurno
nita ne moe prestraiti.
Osvrnula se po sobi. inilo se da se zavjese na prozorima miu. Razlog tome jedino
moe biti silina vjetra to prodire kroz pukotine; hrabro je koraknula naprijed, bezbrino
pjevuei, kako bi se uvjerila da je doista tako, zavirila je iza zavjese na svakom prozoru,
nije vidjela nita to bi je uplailo, a zatim je stavila ruku na kure i osjetila snagu vjetra.
Pogledala je staru krinju dok se okretala od prozora, te se prekorila zbog bezrazlonog
straha besposlene mate i poela se zadovoljno pripremati za spavanje. Treba se
pripremati polako; ne treba uriti; svejedno joj je ako je posljednja osoba na nogama u
kui. Ali nee podsticati svoju vatru: to bi se inilo kukavikim, kao da eli zatitu
svjetlosti nakon to legne u krevet. Stoga se vatra ugasila, a Catherine je poela
razmiljati o odlasku u krevet, nakon to je gotovo sat vremena provela u pripremama,
kad je, jo se jednom osvrnuvi po sobi, odjednom opazila visok, starinski ormar to ga
dosad nije primijetila premda se nalazi na vidljivom mjestu. Odmah su joj glavom
proletjele Henryjeve rijei, opis ormara od ebanovine koji joj je u poetku trebao
*

101

promaknuti; premda ondje doista nije moglo biti niega, bilo je neeg ekscentrinog u
svemu tome, posebno nevjerojatna sluajnost! Uzela je svijeu i pozornije se zagledala u
ormar. Nije bio od ebanovine i zlata, ali bio je iz Japana, crno i uto iz Japana najfinije
izrade, a dok je drala svijeu, uto je doista djelovalo poput zlata.
Klju je bio u vratima, a ona je osjetila neobian poriv da pogleda unutra, premda
uope nije oekivala da e neto nai, ali ipak je to tako neobino, nakon onoga to je
Henry priao. Ukratko, ne bi mogla zaspati ako ga ne pregleda. Tako je oprezno spustila
svijeu na stolicu, drhtavom je rukom uhvatila klju i pokuala ga okrenuti, ali se on
opirao njezinim naporima. Obuzela ju je panika, ali se nije obeshrabrila pa je pokuala na
drugu stranu; zauo se kljocaj i ona je povjerovala da je uspjela; ali kako neobino
zagonetno! Vrata se jo uvijek nisu mogla pomaknuti. Trenutak je bez daha zastala u
udu. Vjetar je urlao niz dimnjak, kia je lijevala po prozorima i inilo se da sve ukazuje na
strahotu situacije. Meutim, bilo bi uzalud da tako nezadovoljna poe u krevet jer joj
san zasigurno nee doi na oi dok bude svjesna ormara tako zagonetno zatvorenog u
svojoj neposrednoj blizini. Stoga se ponovno posvetila kljuu, i nakon to ga je nekoliko
trenutaka pomicala u svim moguim smjerovima, uz odlunu brzinu posljednjeg napora
nade, vrata su odjednom popustila. Srce joj je poskoilo od ushienja nad takvom
pobjedom, te nakon to je irom otvorila oba krila vrata, drugo je bilo uvreno samo
manje kompliciranim zasunima, njezine oi nisu razabrale nita neobino. Na vidiku se
pojavio dvostruki niz malenih ladica, uz nekoliko veih ladica iznad i ispod niza, a u
sredini, malena vrata, takoer zatvorena bravom i kljuem, najvjerojatnije su uvala
neko vano skrovite.
Catherinino je srce brzo tuklo, ali je hrabrost nije iznevjerila. Obraza rumenih od
nade i oiju napregnutih od radoznalosti, prstima je obujmila ruku ladice i povukla je.
Bila je posve prazna. S manje straha i vie elje otvorila je drugu, treu, etvrtu sve su
bile jednako prazne. Niti jednu nije ostavila nepretraenu, ali niti u jednoj nije nita nala.
Budui da je mnogo itala o umijeu skrivanja blaga, nije joj promaknula mogunost
lanoga dna na ladicama, te je sve dobro opipala, ali uzalud. Neistraeno je ostalo samo
mjesto u sredini, i premda joj od samog poetka uope nije padalo na pamet da bi u
bilo kojem dijelu ormara mogla nai neto vano, i ni najmanje nije bila razoarana
dosadanjim neuspjehom, bilo bi glupo da ga temeljito ne pregleda kad je ve poela.
Meutim, prolo je dosta vremena dok nije uspjela otkljuati vrata, a s unutranjom
bravom imala je isti problem kao i s vanjskom, ali se na koncu ipak otvorila. Njezina
potraga nije bila uzaludna jer joj je pogled pao ravno na svitak papira gurnut u udaljeni
dio upljine, oito kako bi ga se sakrilo, a njezini su osjeaji u tom trenutku bili neopisivi.
Srce joj je treperilo, koljena klecala, a obrazi problijedjeli. Nesigurnom je rukom
dohvatila dragocjeni rukopis, jer je samo letiminim pogledom ustanovila da postoje
slova, a dok se zaprepateno udila neobinom obistinjavanju onoga to je Henry
priao, odmah je odluila da nee ni pokuati usnuti prije nego proita svaku reenicu.
Slaba svjetlost svijee navela ju je da se uspanieno okrene prema stolici, ali nije
prijetila opasnost da e se odjednom ugasiti; jo je nekoliko sati mogla gorjeti; a kako ne
bi imala potekoa s itanjem, brzo ju je priguila. Jao! Dok ju je priguivala, svijea se
ugasila. Lampa se nije mogla ugasiti sa stranijim uinkom. Catherine se na nekoliko
*

102

trenutaka ukoila od uasa. Posve ju je ugasila; nije ostao ni traak svjetla na stijenju koji
bi pruao nadu za ponovnim paljenjem. Neprobojna i nepomina tama ispunila je
prostoriju. Nagli nalet vjetra, to se podigao s iznenadnim bijesom, dodao je novu stravu
trenutku. Catherine se tresla od glave do pete. U tiini to je uslijedila njezino je uho
uhvatilo zvuk slian koracima koji se udaljavaju i zatvaranje udaljenih vrata, a to je
pojaalo njezin strah. Ljudska priroda vie nije mogla izdrati. Hladan joj je znoj oblio
elo, rukopis je ispao iz njezine ruke, a ona je pipajui potraila krevet, urno se zavukla
pod pokrivae i potraila malo sigurnosti pokrivi se preko glave. Osjeala je kako te
noi uope nema izgleda da e usnuti. Uz tako opravdano razbuenu radoznalost i
osjeaje uznemirene na sve mogue naine, apsolutno je nemogue zaspati. Oluja je
takoer bila tako uasna! Ranije se nikad nije bojala vjetra, ali se sada inilo da svaki
zapuh obiluje prijetnjama. Rukopis to ga je tako divno nala, to se tako slae s
jutarnjim predvianjima, kako ga se moe objasniti? to bi mogao sadravati? Na koga bi
se mogao odnositi? Na koji je nain bio tako dugo skriven? I kako je neobino da ga je
ba ona otkrila! Meutim, dok se ne upozna sa sadrajem, nee se moi ni odmoriti ni
umiriti, te je vrsto odluila da e ga prouiti im se pojave prve zrake sunca. No do tada
ima jo mnogo mukotrpnih sati. Drhtala je, vrtjela se po krevetu i zavidjela svakome tko
mirno spava. Oluja je i dalje bjesnjela, a do njezina su uha povremeno dopirali raznovrsni
zvukovi, uasniji ak i od vjetra. U jednom joj se trenutku uinilo da se miu ak i zastori
oko njezina kreveta, a u drugom da se okree kvaka na njezinim vratima, kao da netko
pokuava ui. inilo joj se da se galerijom ulja jezovito mrmljanje, a vie nego jednom
krv joj se zaledila od zvuka udaljenih uzdisaja. Prolazio je sat za satom, a umorna je
Catherine ula kako sve ure u kui odbijaju tri u noi, prije nego se nevrijeme smirilo, ili je
ona nesvjesno utonula u san.

103

Dvadeset drugo poglavlje

atherine je probudio zvuk otvaranja kura, to je sobarica uinila u osam ujutro.

Otvorila je oi, udei se to ih je uope uspjela sklopiti, i ugledala vedrinu oko
sebe; u kaminu je ve gorjela vatra, a lijepo je jutro svanulo nakon none oluje.
im se razbudila, vratilo joj se sjeanje na rukopis; skoila je iz kreveta ba kad je
sobarica za sobom zatvorila vrata, te je eljno pokupila sve razbacane listove papira to
su se rasuli kad joj je svitak pao iz ruke, a zatim se vratila u toplinu kreveta kako bi na
jastuku uivala u prouavanju blaga. Sad je jasno vidjela da ne smije oekivati rukopis
jednake duljine kao to su oni nad kojima je drhtala u knjigama, jer je cijeli svitak, naoko
sastavljen od malenih odvojenih stranica, bio veoma malen, mnogo manji od onoga to
je u poetku oekivala.
Njezin je pohlepni pogled hitro preletio jednu stranicu. Trgnula se kad je shvatila
to ita. Je li to mogue, ili se njezina osjetila njome poigravaju? Popis posteljine i rublja,
napisan velikim i modernim slovima, bio je sve to je imala u rukama! Ako se moe
vjerovati dokazu vida, pred sobom je imala raun za pranje. Uzela je drugi list i ugledala
iste podatke uz malene razlike; trei, etvrti i peti nisu donijeli nita novo. Koulje,
arape, kravate i prsluci, na svakom listu papira. Na druge dvije stranice, napisane istom
rukom, nalazili su se podaci o trokovima tek malo zanimljivijima, za pisma, praak za
kosu, vezice za cipele i pojas za hlae. Vea stranica, u koju su bile umotane ostale, bila
je raun farmera! To se vidjelo po prvoj reenici: Ljekovita mast za riu kobilu. Dakle,
to je bila zbirka papira (to ju je moda, koliko je ona mogla pretpostaviti, nemarni sluga
ostavio na mjestu gdje ju je ona nala) koja ju je ispunila oekivanjima i panikom, i
odnijela joj pola mirnog nonog odmora! Osjeala se krajnje posramljenom. Zar je
pustolovina sa krinjom nije mogla nauiti pameti? Krajikom oka opazila je kut krinje, a
inilo joj se da se uzdie i s pravom je osuuje. Sada nita ne bi moglo biti jasnije od
apsurdnosti njezinih nedavnih matarija. Pretpostaviti da bi rukopis star nekoliko
generacija mogao u ovako modernoj prostoriji ostati neotkriven! Ih da bi ona mogla biti
prva koja posjeduje vjetinu za otkljuavanje ormara iji je klju bio svima na
raspolaganju.
Kako je mogla biti tako umiljena? Ne daj Boe da Henry Tilney ikad sazna za
njezinu glupost! To je u velikoj mjeri on skrivio jer, da se ormar nije pojavio tono u
skladu s njegovim opisom njezinih pustolovina, ona nikad ne bi osjetila ni najmanju
radoznalost. To joj je bila jedina utjeha. Jedva ekajui da se rijei tih mrskih dokaza
*

104

svoje gluposti, tih odvratnih papira sada rasutih po krevetu, odmah je ustala, smotala ih
to slinije onome kako ih je nala i vratila ih na isto mjesto u ormaru, uz veoma usrdnu
elju da ih nikakav nesretni sluaj vie ne izvue na svjetlo dana.
Meutim, jo uvijek je ostalo zagonetno pitanje zato je sino bilo tako teko
otvoriti brave jer ih je sada bez ikakvog problema otvorila. U tome je zacijelo bilo neeg
tajanstvenog, te se pola minute prepustila mati dok joj nije palo na pamet da su vrata
moda u poetku bila otkljuana, a ona ih je sama zakljuala, to je ponovno izazvalo
rumenilo njezinih obraza.
Izila je to je bre mogla iz sobe u kojoj je njezino ponaanje izazivalo tako
nelagodne misli, te je brzo nala put u blagovaonicu za doruak koju joj je prethodne
veeri pokazala gospoica Tilney. Ondje je bio samo Henry, a on je odmah izrazio nadu
da joj noanja oluja nije uznemiravala san, uz opasku o obiljejima graevine u kojoj
borave, to je u njoj izazvalo prilinu nelagodu. Ni za to na svijetu ne bi eljela da
posumnja u njezinu slabost, a ipak je, budui da nije bila vina laganju, morala priznati da
ju je vjetar neko vrijeme drao budnom. Ali danas imamo prelijepo jutro dodala je,
elei promijeniti temu a oluje i nesanica su prole i zaboravljene. Kako lijepi zumbuli!
Upravo sam nauila voljeti zumbule.
Kako ste to mogli nauiti? Sluajno ili kroz raspravu?
Vaa me je sestra nauila; ne znam kako. Gospoa Allen se iz godine u godinu
trudila ne bi li me navela da ih zavolim, ali nisam mogla sve dok ih neki dan nisam vidjela
u Ulici Milsom; po prirodi sam ravnoduna prema cvijeu.
Ali sada volite zumbule. Tim bolje. Stekli ste novi izvor uitka, a dobro je imati to
vie razloga za sreu. Osim toga, ukus za cvijee uvijek je poeljan za va spol, kao
sredstvo koje e vas izvui iz kue i navesti na malo vie kretanja. Premda ljubav prema
zumbulima moe biti prilino vezana za kuu, tko zna, kad se taj osjeaj jednom razbudi,
moda ete s vremenom zavoljeti rue?
Ali ja ne elim nita tome slino da bi me izvuklo iz kue. Meni je dovoljan uitak u
etnji na svjeem zraku, a kad je lijepo vrijeme, uglavnom ga provodim vani. Mama kae
da me nikad nema u kui.
No, u svakom sluaju, drago mi je da ste nauili voljeti zumbule. Bitno je samo
nauiti voljeti, a mogunost da se mladu damu naui neto voljeti pravi je blagoslov. Ima
li moja sestra ugodan nain pouavanja?
Catherine je bila poteena nelagode da pokua odgovoriti jer je uao general iji
su nasmijeeni komplimenti najavili dobro raspoloenje, ali ije aluzije o ranom ustajanju
nisu popravile njezinu pribranost.
Otmjenost posua za doruak sama se nametnula Catherininoj pozornosti kad su
sjeli za stol, a sreom, to je bio generalov izbor. Bio je oaran njezinim pohvalama
njegovom ukusu, priznao je da je sve uredno i jednostavno, smatrao je ispravnim
poticanje proizvodnje u vlastitoj zemlji; a to se njega tie, za njegov skromni ukus, aj je
jednako dobar u porculanu iz Staffordshirea kao i u onome iz Dresdena ili Sevresa. No
ovo je prilino stari komplet, kupljen prije dvije godine. Proizvodnja se otad uvelike
poboljala; vidio je nekoliko prekrasnih primjeraka kad je zadnji put bio u gradu te bi, da
*

105

nije posve lien tatine takve vrste, moda doao u iskuenje naruiti novi komplet.
Meutim, vjerovao je da e uskoro biti prilike za biranje takvoga kompleta, premda ne
za njega. Catherine je vjerojatno bila jedina koja ga nije razumjela.
Uskoro nakon doruka Henry je otputovao u Woodston gdje e ga posao zadrati
dva ih tri dana. Svi su poli u predvorje i gledali kako se penje na konja, a im su se vratili
u blagovaonicu, Catherine je prila prozoru u nadi da e ga jo jednom vidjeti. Ovo je
prilino naporno za tvoga brata general se obratio Eleanor. Woodston e danas biti
tmuran.
Je li to lijepo mjesto? upita Catherine.
to ti kae, Eleanor? Reci svoje miljenje, jer dame najbolje poznaju ukus drugih
dama kad je rije o mjestima kao i o mukarcima. Mislim da bi nepristrana osoba morala
priznati da ima mnogo pogodnosti. Kua se nalazi meu lijepim livadama okrenutim
prema jugoistoku, a ima izvrstan povrtnjak s iste strane; okolne zidove osobno sam
izgradio prije deset godina, radi dobrobiti svog sina. To je obiteljska kua, gospoice
Morland, a posjedi u tome mjestu uglavnom su moji, pa moete vjerovati da u se
pobrinuti da ne budu loi. Kad bi Henryjev prihod ovisio samo o tome, uope mu ne bi
bilo loe. Moda se ini neobinim da, uz samo dvoje mlae djece, razmiljam o profesiji
nunoj za njega, i doista ima trenutaka kad bismo svi mogli poeljeti da je posve
osloboen svih poslovnih obveza. No premda moda neu uspjeti preobratiti vas mlade
dame, siguran sam da bi se va otac, gospoice Morland, sloio sa mnom kako je
korisno da svaki mladi ovjek ima neki posao. Novac nije vaan, to je predmet, ali posao
jest. ak i Frederick, moj stariji sin, vidite, koji e naslijediti golemo imanje, ima svoje
zvanje.
Dubok dojam to su ga ostavile njegove posljednje rijei bio je tono ono to je
elio. utnja dame dokazala je da na to nema odgovora.
Prethodne su veeri rekli neto o tome kako e joj pokazati kuu, a sad se on
ponudio za njezina vodia. Premda se Catherine nadala da e je istraivati samo u pratnji
njegove keri, to je bila ponuda sama po sebi veoma primamljiva, te bi je pod bilo
kakvim uvjetima rado prihvatila; jer je u Opatiji provela ve osamnaest sati, a vidjela je
samo nekoliko prostorija. S radosnom je uurbanou zatvorila kutiju za vezenje to ju je
maloas poela prouavati i ve je bila spremna poi u obilazak. Kad obiu kuu, obeao
je, priutit e sebi zadovoljstvo da je povede kroz vrt i okolno zelenilo. Lagano se
naklonila u znak pristanka. No moda bi ona vie voljela najprije to vidjeti. Vrijeme je
sada lijepo, a u ovo doba godine uope nije sigurno hoe li tako ostati. to bi vie
voljela? On joj stoji na raspolaganju. to misli njegova ki, to bi njezina prijateljica vie
voljela? No zakljuio je da to i sam vidi. Da, u oima gospoice Morland zasigurno se vidi
opravdana elja da se iskoristi sadanje lijepo vrijeme. Ta kako bi mogla pogreno
procijeniti? Opatija e uvijek biti sigurna i suha. Stoga e odmah poi po svoj eir i
pridruiti im se. Iziao je iz prostorije, a Catherine je, s razoaranim i tjeskobnim izrazom
lica, poela govoriti o tome kako ne eli da ih on vodi van protiv vlastite elje, pogreno
uvjeren da njoj ini zadovoljstvo, ali gospoica Tilney ju je prekinula pomalo zbunjeno
rekavi: Vjerujem da je najpametnije iskoristiti jutro dok je lijepo, i neka vam ne bude
nelagodno zbog mog oca; on uvijek izlazi u etnju u ovo doba dana.
*

106

Catherine nije tono znala kako bi to trebalo razumjeti. Zato je gospoici Tilney
nelagodno? Moda joj general zbog neega ne eli pokazati Opatiju? Sam je dao
prijedlog. I nije li neobino da uvijek tako rano ide u etnju? Ni njezin otac ni gospodin
Allen to nisu inili. To je doista bilo veoma uznemirujue. Gorjela je od nestrpljenja da
vidi kuu, a okolno ju je zemljite jedva zanimalo. Kad bi Henry bio s njima, doista, ali
sada nee znati to je slikovito kada to vidi. Tako je razmiljala, ali je svoje misli zadrala
za sebe i stavila eiri obuzeta strpljivim nezadovoljstvom.
Meutim, zapanjila ju je grandioznost Opatije kad ju je prvi put vidjela s tratine.
Cijela je graevina zatvarala veliko unutranje dvorite, a s dvije su se strane vidjeli
gotiki ukrasi vrijedni divljenja. Ostatak je bio skriven iza kroanja starih stabala ih
raskonih biljaka, a strma poumljena brda to su se uzdizala iza zgrade i pruala joj
zatitu bila su prekrasna ak i u oujku kad su kronje jo bez lia. Catherine nije vidjela
nita s ime bi to mogla usporediti, a njezini su osjeaji ushienja bih tako snani da je
bez ekanja na strunije miljenje hrabro izrazila svoje divljenje i hvalu. General je sluao
s odobravajuom zahvalnou, a inilo se kao da je do toga trenutka njegova vlastita
ocjena Northangera bila neodreena.
Zatim se trebalo diviti povrtnjaku, te ih je poveo preko malenog dijela parka.
Broj jutara to ih je zauzimao taj vrt bio je tako velik da se Catherine obeshrabrila
jer je to bilo vie nego dvostruko vie od svega to su imah gospodin Allen i njezin otac,
ukljuujui crkveno zemljite i vonjak. inilo se da ima bezbroj zidova, beskrajne duljine;
cijelo naselje staklenika uzdizalo se meu njima i kao da je cijela upa ondje radila.
General je bio polaskan njezinim izrazom iznenaenja koji mu je gotovo jednako jasno
rekao ono to ju je uskoro prisilio da izrazi rijeima, a to je da nikad ranije nije vidjela
vrtove sline tome. Zatim je skromno priznao da bez ikakvih ambicija s njegove strane,
bez pretjerivanja, doista vjeruje da im u cijelom kraljevstvu nema ravnih. Kad bi imao
neku omiljenu temu, onda je to to. Volio je vrt. Premda mu nije naroito vano to jede,
ipak voli dobro voe; ili ga vole njegovi prijatelji i djeca. Meutim, veoma je mukotrpno
obraivati ovakav vrt. Najvea njega ne moe uvijek osigurati najbolje plodove. Urod
nije uvijek onakav kakav se oekuje. Pretpostavljao je da gospodin Allen zacijelo i sam
ima takvih problema.
Ne, ni sluajno. Gospodina Allena nije briga za vrt i nikad onamo ne ulazi.
Uz pobjedniki smijeak samozadovoljstva general je poelio da i on moe tako
postupati, jer nikad nije uao u svoj vrt, a da se zbog neega nije uzrujao, jer neto nije
bilo u skladu s njegovim planovima.
Kako se radi u staklenicima gospodina Allena? pitao je opisujui svoje dok su
onamo ulazili.
Gospodin Allen ima samo jedan maleni staklenik to ga gospoa Allen zimi koristi
za svoje biljke, a katkad u njemu gori vatra.
On je sretan ovjek! rekao je general s izrazom veoma zadovoljnog prezira.
Nakon to ju je poveo u svaki staklenik i ispod svakog zida, dok se nije sasvim
umorila od gledanja i uenja, napokon im je dopustio da iziu iz vrta, a zatim je izrazio
elju da pregleda uinak nekih nedavnih promjena u ajani i predloio im da to bude
*

107

nastavak njihove etnje, ako gospoica Morland nije previe umorna. Ali kamo ide,
Eleanor? Zato si izabrala tu hladnu, vlanu stazu? Gospoica Morland e se smoiti.
Najbolji put vodi kroz park.
Ovo je moje omiljeno mjesto za etnju rekla je gospoica Tilney pa ga uvijek
smatram najboljim i najbliim putem. No moda je vlano.
To je bila uska, zavojita staza kroz gusti umarak starih jela, a Catherine je, kojoj se
sviao mrani ugoaj i eljela je poi onamo, unato generalovu neodobravanju, tamo i
koraknula. Opazio je njezinu elju, te je jo jednom uzalud govorio o zdravlju, ali se ipak
vie nije protivio. Meutim, ispriao se i rekao da nee poi s njima. Zrake sunca nisu
previe jake za njega, te e se nai na drugoj strani. Okrenuo se, a Catherine se okirala
kad je shvatila koliko joj je laknulo kad su se razdvojili. ok je, meutim, bio manje
stvaran od olakanja, pa se nije loe osjeala. Poela je priati s laganom vedrinom
predivne sjete to ju je budio takav umarak.
Posebno volim ovo mjesto uz uzdah je rekla njezina druica. Tu je moja majka
najradije etala.
Catherine nikad ranije nije ula da se u obitelji spominje gospoa Tilney, a
zanimanje to ga je pobudilo ovo njeno sjeanje odmah se pokazalo u promjeni njezina
dranja i pozornom ekanju da uje jo neto.
Ovuda sam tako esto obiavala etati s njom dodala je Eleanor premda tada
to nisam toliko voljela kao sada. Zapravo sam se u ono vrijeme pitala zato je izabrala
ba ovo mjesto. No uspomena na nju sada mi je uinila dragom ovu stazu.
Zar je ne bi trebala glasno je razmiljala Catherine uiniti dragom i njezinu
muu? Ipak, general nije htio poi ovim putem. Gospoica Tilney je i dalje utjela, a
Catherine se odvaila rei: Njezina je smrt zasigurno bila teak udarac.
Teak i sve tei tihim je glasom odgovorila Eleanor. Imala sam samo trinaest
godina kad se to dogodilo; premda sam tada osjeala gubitak onako kako ga moe
osjeati netko tako mlad, nisam znala i nisam mogla znati kakav je to bio gubitak.
Zastala je na trenutak, a potom je dodala: Nemam sestre, znate, i premda je Henry...
premda su moja braa veoma njena, a Henry mnogo vremena provodi ovdje, na emu
sam posebno zahvalna, ipak sam esto usamljena.
Sigurno vam veoma nedostaje.
Majka bi uvijek bila tu; majka bi bila stalna prijateljica; njezin bi utjecaj bio jai od
svih ostalih.
Je li bila veoma draga ena? Je li bila lijepa? Postoji li neka njezina slika u Opatiji?
Zato je tako voljela ovaj gaj? Je li razlog potitenost? Ta je pitanja Catherine izgovarala
jedno za drugim. Na prva tri dobila je potvrdan odgovor, a na druga dva ga uope nije
dobila. Catherinino zanimanje za pokojnu gospou Tilney raslo je sa svakim pitanjem,
bez obzira je li na njega dobila odgovor ili nije. Bila je uvjerena da nije imala sretan brak.
General je sigurno bio neljubazan mu. Nije volio njezino etalite, dakle, je li mogao
voljeti nju? Osim toga, premda je bio privlaan, neto u njegovom izrazu lica govorilo je
da se prema njoj nije lijepo ponaao.
Njezina slika, pretpostavljam pitala je porumenjevi visi u sobi vaeg oca?
*

108

 Ne, njezin je portret napravljen za sobu za primanje, ali moj otac nije bio

zadovoljan slikarevim radom pa neko vrijeme nije imala svoga mjesta. Brzo nakon
njezine smrti dobila sam je ja i stavila na zid u svoju spavau sobu. Rado u vam je
pokazati; veoma joj slii. To je bio jo jedan dokaz. Veoma vjeran portret pokojne ene,
a mu ga ne cijeni. Zasigurno je bio uasno okrutan prema njoj.
Catherine vie nije pred sobom pokuavala skrivati prirodu svojih osjeaja to ih je
general, unato svojim ljubaznostima, ve ranije pobudio. Ono to je ranije bio strah i
antipatija, sad se pretvorilo u posvemanju averziju. Da, averziju! Postao joj je mrzak
zbog okrutnosti prema tako dragoj eni. esto je itala o takvim likovima koje je
gospodin Allen obiavao nazvati neprirodnima i pretjeranima, ali ovdje je dokaz da
doista postoje.
Ba je to zakljuila kad ih je kraj staze doveo tono do generala te je, unato svom
opravdanom ogorenju, ponovno morala etati s njim, sluati ga, i ak se smijeiti kad se
on smijeio. Meutim, vie nije mogla uivati u okolnim ljepotama pa je uskoro poela
umorno hodati; general je to opazio te je, izrazivi zabrinutost za njezino zdravlje, to se
doimalo kao prijekor njezinom miljenju o njemu, zatraio da se odmah s njegovom keri
vrati u kuu. On e za etvrt sata doi za njima. Opet su se rastali, ali je on za pola minute
pozvao Eleanor natrag i strogo joj zabranio da vodi prijateljicu kroz Opatiju dok se on ne
vrati. To je bio drugi primjer njegove elje da odgodi ono to je Catherine toliko eljela,
to joj se inilo veoma neobinim.

109

Dvadeset tree poglavlje

roao je sat vremena prije nego se general vratio u kuu, a tijekom tog sata
njegova je mlada goa o njemu razmiljala na izrazito nepovoljan nain. Ova
dugotrajna odsutnost, ova samotna lutanja, to ne ukazuje na smiren um ili
osobu kojoj se nita ne moe zamjeriti. Na koncu se ipak pojavio, a bez obzira kakve su
ga tmurne misli opsjedale, ipak se mogao smijeiti s njima. Gospoica Tilney je donekle
razumjela prijateljiinu elju da vidi kuu, pa je uskoro opet to spomenula, a njezin otac
nije naao novu izliku za odgaanje obilaska, suprotno Catherininim oekivanjima, osim
to se zadrao pet minuta kako bi odredio da ih po povratku eka osvjeenje, te je
napokon bio spreman pratiti ih.
Krenuli su. Ponosno dranje i dostojanstveni korak nisu potisnuli sumnje dobro
naitane Catherine dok ih je vodio kroz predvorje, sobu za primanje i jedno beskorisno
predsoblje u prostoriju velianstvenu po veliini i namjetaju, pravu sobu za goste to se
koristi samo za posebna drutva. Bila je veoma otmjena, veoma elegantna, veoma
armantna, samo je govorila Catherine, jer njezino nevjeto oko nije razlikovalo boju
satena. Sve potankosti hvale, sve pohvale koje su imale takvo znaenje, iznosio je
general: skupoa ili elegancija svega u prostoriji njoj nita nije znaila; nije ju zanimao
namjetaj moderniji od petnaestog stoljea. Kad je general zadovoljio vlastitu
radoznalost, pomno prouavajui svaki dobro poznati ukras, poli su u knjinicu,
prostoriju koja je na svoj vlastiti nain bila podjednako velianstvena, u kojoj se nalazila
zbirka knjiga kojom bi se skroman ovjek mogao ponositi. Catherine je sluala, divila se i
udila iskrenije nego ranije, proitala je naslove djela na pola jedne police, i bila spremna
poi dalje. No prostorije se nisu pojavljivale u skladu s njezinim eljama. Premda je
graevina bila velika, ona je ve obila vei dio. Kad su joj rekli da, uz kuhinju, est ili
sedam prostorija to ih je dosad vidjela okruuje tri strane unutranjeg dvorita, jedva je
to mogla vjerovati te je posumnjala da postoje tajne sobe. Meutim, donekle joj je
laknulo kad su se poeli vraati u prostorije to se svakodnevno koriste; prolazili su kroz
neke manje vane sobe, s pogledom na dvorite, koje su bile povezane hodnicima, ne
posve nezanimljivima, a spajale su suprotne strane. Nadalje ju je umirio podatak da
prolazi kroz nekadanje prostorije samostana; pokazali su joj ostatke elija, a opazila je
nekoliko vrata to ih nisu otvorili niti su joj objasnili kamo vode. Zatim se nala u sobi za
bilijar i u generalovoj sobi, premda nije shvatila njihovu vezu, niti se znala okrenuti na
pravu stranu kad su odande izili. Na koncu su proli kroz malenu mranu sobu u kojoj se
*

110

osjeala Henryjeva nazonost jer je ondje vidjela njegove knjige, pitolje i zimske
ogrtae.
Iz blagovaonice, gdje se general nije mogao odrei zadovoljstva da je prijeu uzdu
i poprijeko kako bi gospoica Morland ba sve upoznala, premda ju je ve vidjela i
redovito e je viati svakoga dana u pet sati, nastavili su prema kuhinji drevnoj kuhinji
samostana, s masivnim zidovima i dimom iz nekadanjih vremena, te sa tednjacima i
penicama sadanjosti. Generalova poboljanja nisu ni ovdje zakazala: nabavljen je svaki
moderni izum za olakavanje rada u kuhinji, a ondje gdje je zakazala dovitljivost ostalih,
on je osobno stvorio eljeno savrenstvo. Samo nain na koji je poboljao ovo mjesto
mogao bi ga u bilo kojem trenutku svrstati meu dobroinitelje samostana.
Sa zidovima kuhinje zavravao je sav antikni ugoaj Opatije; etvrtu je stranu
graevine, zbog ruevnog stanja, dao sruiti generalov otac, a na njezinom se mjestu
izgradio novi dio. Sve to je bilo staro i zanimljivo, tu je zavravalo. Novi dio graevine
nije bio samo novi, ve se takvim i prikazivao; bio je namijenjen samo za poslovni
prostor, a straga zatvoren konjunicama, pa se nije smatralo potrebnim drati se pravila
nekadanje arhitekture. Catherine je zamjerala ruci koja je unitila ono to je zasigurno
bilo vrednije od svega ostaloga, samo radi obine kuanske ekonomije, te bi se rado
odrekla etnje kroz taj dio graevine da je general to dopustio. No ako se neim
ponosio, onda su to bili njegovi uredi, a kako je bio uvjeren da za nekoga poput
gospoice Morland pogled na pogodnosti i udobnost namijenjenu olakavanju rada
podinjenih uvijek mora izazvati zadovoljstvo, nije mu padalo ni na kraj pameti da
prekine obilazak. Proli su svim prostorijama, a Catherine je bila impresionirana, iznad
oekivanja, njihovim brojem i udobnostima. U Fullertonu su se za te svrhe smatrale
dovoljnima skuene smonice i neudobna praonica sua, a ovdje su se nalazile
odgovarajue prostorije, udobne i prostrane. Brojni sluge i slukinje koji su se
neprestano pojavljivali zapanjili su je jednako kao i broj njihovih radnih prostorija. Kamo
god bi poli, neka bi se djevojka zaustavila i naklonila ili bi se neki neuredni lakaj oduljao
izvan pogleda. Ipak, ovo je Opatija! Kako je nevjerojatno drukija s ovako ureenim
prostorima i organizacijom rada od onih o kojima je itala; od opatija i dvoraca u kojima,
premda su sigurno vei od Northangera, sav prljavi posao obavljaju najvie dva para
enskih ruku. Gospoa se Allen esto udila kako su mogle sve to obaviti, a kad je
Catherine vidjela to sve ovdje treba raditi, poela se i sama uditi.
Vratili su se u predvorje kako bi se mogli popeti glavnim stubitem i diviti se ljepoti
drvenarije i bogatih rezbarija. Kad su stigli na vrh, skrenuli su u suprotnom pravcu od
galerije s koje se ulazilo u njezinu sobu. Uskoro su uli u slinu sobu, ali dulju i iru.
Odavde su je poveli u jo tri velike spavae sobe, zajedno s garderobama, potpuno i
lijepo namjetene: sve to se moglo uiniti novcem i ukusom, kako bi se sobama pruilo
udobnost i eleganciju, uinjeno je ovdje. Budui da su zgotovljene tijekom posljednjih
pet godina, bile su savrene u svemu to bi openito pruilo zadovoljstvo, ali im je
nedostajalo sve to bi moglo zadovoljiti Catherine. Dok su obilazili posljednju, general
se, nakon to je naveo nekoliko uglednih osoba koje su tu sobu poastile svojom
nazonou, nasmijeena izraza lica okrenuo prema Catherine i izrazio nadu da e neki
od sljedeih gostiju biti nai prijatelji iz Fullertona. Dirnuo ju je neoekivani
*

111

kompliment i duboko je alila to ne moe lijepo misliti o ovjeku koji je tako ljubazan
prema njoj i tako uljudan prema cijeloj njezinoj obitelji.
Galerija je zavravala sklopivim vratima to ih je gospoica Tilney otvorila, prola na
drugu stranu i inilo se da je ba kanila otvoriti prva vrata lijevo, kad je general stupio
naprijed i urno je pozvao natrag, a Catherine se uinilo da je to uinio prilino ljutito,
pitajui je kamo ide? I to se jo ima vidjeti? Nije li gospoica Morland ve vidjela sve
vrijedno njezine pozornosti? Te ne ini li joj se da bi njezinoj prijateljici prijalo malo
osvjeenja nakon toliko kretanja? Gospoica Tilney se odmah povukla natrag, a teka su
se vrata zatvorila pred Catherine koja je, samo naas opazivi uski hodnik, jo brojnih
otvora i znakove zavojitog stubita, povjerovala da je napokon nadomak neemu
vrijednom njezine pozornosti. Osjeala je da bi radije istraila taj dio kue nego vidjela
svu otmjenost ostatka. Generalova oita elja da to sprijei samo je bila dodatni poticaj.
Neto je svakako trebalo sakriti; njezina je mata tu nije varala, premda ju je jednom ili
dvaput povela na pogreni put, a o emu je rije naslutila je po kratkoj reenici
gospoice Tilney dok su slijedile generala u prizemlje. Kanila sam vas odvesti u sobu
to je neko pripadala mojoj majci, sobu u kojoj je umrla glasile su njezine rijei, ali i ta
je kratka informacija mnogo otkrivala Catherine. Uope nije udno to general izbjegava
vidjeti predmete to se zasigurno nalaze u toj sobi; u sobi u koju najvjerojatnije nikad
nije uao otkako je ondje umrla njegova ena, a njemu je ostala uznemirena savjest.
Odvaila se, kad je sljedei put bila sama s Eleanor, izraziti elju da joj dopusti
pogledati tu sobu, kao i ostatak toga dijela kue, a Eleanor je obeala da e je onamo
povesti kad budu imale dovoljno vremena. Catherine ju je razumjela: general mora izii
iz kue prije nego mogu ui u tu sobu. Ondje se nita nije promijenilo, pretpostavljam?
rekla je obuzeta emocijama.
Ne, sve je isto.
A koliko je vremena prolo otkako vam je majka umrla?
Umrla je prije devet godina. A Catherine je znala da je devet godina sitnica u
usporedbi s onim to se dogaalo nakon smrti ene, te je normalno da ta soba jo nije
dostupna.
Vi ste bili s njom, pretpostavljam, do posljednjeg trenutka?
Ne uzdahnula je gospoica Tilney naalost, nisam bila kod kue. Njezina je
bolest bila nagla i kratka, i sve je bilo gotovo prije moga povratka.
Catherine se zaledila krv u ilama od uasnih sugestija koje su prirodno izvirale iz
tih rijei. Je li to mogue? Je li Henryjev otac mogao ... ? A ipak, koliko ima primjera koji
opravdavaju ak i najcrnje sumnje! Kad ga je te veeri vidjela, dok je radila sa svojom
prijateljicom, kako polako sat vremena hoda sobom za primanje, zamiljen, sputena
pogleda i skupljenih obrva, bila je sigurna da mu nije inila krivo. To je bilo dranje i stav
Montonija! to bi moglo jasnije govoriti o mranim razmiljanjima uma, koji nije posve
mrtav za ljudske osjeaje, dok se prisjea zastraujuih prizora krivnje! Nesretan ovjek!
Tjeskobni su je osjeaji navodili da esto upravlja pogled prema njemu pa je gospoica
Tilney to opazila. Moj otac apnula je esto ovako hoda ovom prostorijom; to nije
nita neobino.
*

112

Tim gore, pomislila je Catherine; takvo je nemirno kretanje bilo u neobinom skladu
s njegovim ranim jutarnjim etnjama, te nije ukazivalo ni na to dobro.
Pri kraju veeri, ija je monotonija i duljina uinila posebno osjetljivom na vanost
to ju je Henry imao meu njima, svim se srcem radovala kad je smjela otii; premda je
generalov pogled, to ga ona nije trebala vidjeti, naredio keri da povue zvono.
Meutim, kad je batler krenuo zapaliti gospodarevu svijeu, on mu je to zabranio. Nije
se jo kanio povui na poinak. Moram jo dovriti mnogo pamfleta rekao je
Catherine prije nego sklopim oi, a moda u prouavati poslove nacije jo satima
nakon to vi zaspite. Moe li jedna od vas biti tako prikladno zaposlena? Moje e se oi
umarati radi dobrobiti drugih, a vae e se odmarati i pripremati za budue nestaluke.
No niti spomenuti poslovi, niti lijepi kompliment nisu Catherine uvjerili da on ne
odgaa odmor zbog nekih veoma drukijih razloga. Nije ba vjerojatno da e ga nekakvi
glupi pamfleti satima drati budnim, nakon to ostali pou na poinak. Mora postojati
neki dublji razlog: treba uiniti neto to se moe uiniti samo kad ostali ukuani
spavaju, a mogunost da je gospoa Tilney jo uvijek iva, zatvorena iz nepoznatih
razloga, te da svake veeri iz nemilosrdnih ruku svoga mua prima malo hrane, bio je
zakljuak to je nuno uslijedio. Premda je to bila okantna pomisao, ipak je bila bolja od
nasilne smrti, jer bi naskoro ponovno trebala stei slobodu. Naglost njezine navodne
bolesti, odsutnost njezine keri, i vjerojatno sve djece, u ono vrijeme, sve je govorilo u
prilog pretpostavke da je zatvorena. Uzrok tome, moda ljubomora ili divlja okrutnost,
tek treba otkriti.
Razmiljajui o tome dok se razodijevala, odjednom joj je palo na pamet da je tog
jutra moda prola veoma blizu mjesta na kojem je ta nesretna ena zatvorena; moda
je bila na nekoliko koraka od elije u kojoj je provodila mukotrpne dane; jer koji bi dio
Opatije mogao biti prikladniji za tu svrhu od onoga gdje se jo uvijek vide ostaci
samostanskih prostorija? U visoko nadsvoenom prolazu, poploenom kamenom, kuda
je ve hodala obuzeta neobinim strahopotovanjem, bilo je vrata to ih general nije niti
spomenuo. Kamo bi mogla voditi ta vrata? Vjerojatnost te pretpostavke nadalje je
potvrena kad se sjetila da se zabranjena galerija iz koje se ulazi u prostorije nesretne
gospoe Tilney zasigurno nalazi, ukoliko je sjeanje ne vara, tono iznad niza elija, a
stubite kraj tih prostorija, to ga je naas ugledala, na neki je tajni nain spojeno s tim
elijama i tako koristi barbarskim postupcima njezina mua. Vjerojatno ju je poveo niz to
stubite nakon to ju je doveo u neko stanje omamljenosti.
Catherine se katkad udila smjelosti svojih zakljuaka, a katkad se nadala ili se
bojala da je pola previe daleko, ali nije ih mogla odbaciti jer je mnogo toga govorilo u
prilog takvim pretpostavkama.
Budui da je dio graevine, za koji je pretpostavila da je mjesto dogaaja, prema
njezinom vjerovanju, bio tono nasuprot galeriji iz koje se ulazilo u njezinu sobu, palo joj
je na pamet da bi, bude li pozorno gledala, kroz donje prozore mogla doprijeti poneka
zraka svjetlosti generalove lampe dok on ide prema zatvoru svoje ene. Prije nego je
pola u krevet, dvaput se iskrala iz sobe i prila prozoru na galeriji kako bi vidjela hoe li
se pojaviti svjetlost, ali svuda je vladao mrak, i zasigurno je jo previe rano. Raznovrsni
su je zvukovi iz prizemlja uvjerili da je posluga jo na nogama. Zakljuila je da bi bilo
*

113

uzaludno promatrati sve do ponoi, ali tada, kad odbije pono i sve utihne, ona e se jo
jednom iskrasti iz sobe i promatrati suprotni dio graevine. Odbila je pono, a Catherine
je ve pola sata spavala.

114

Dvadeset etvrto poglavlje

dueg se dana nije pruila prilika za istraivanje tajanstvenih prostorija. Bila je

nedjelja, a general je cijelo vrijeme, od jutarnje do poslijepodnevne slube boje,
inzistirao na etnjama ili jedenju hladnog mesa kod kue. Bez obzira koliko je jaka
bila Catherinina radoznalost, njezina hrabrost nije bila jednaka elji za istraivanjem
nakon veere, bilo na slaboj dnevnoj svjetlosti izmeu est i sedam, ih uz jau ali
nesigurniju svjetlost lampe. Stoga dan nije bio obiljeen niim to bi zainteresiralo
njezinu matu, ako se izuzme veoma elegantni spomenik u ast sjeanja na gospou
Tilney to se nalazio tik ispred obiteljske klupe. To je odmah uhvatilo njezin pogled i
dugo ga zadralo, a dok je itala veoma neprirodan epitaf u kojem je sve njezine vrline
spominjao neutjeni suprug, koji je zasigurno na ovaj ih onaj nain skrivio njezinu
nesreu, u oima su joj se pojavile suze.
Moda nije bilo naroito udno da je general mogao gledati taj spomenik to ga je
sam podigao, a ipak, injenica da je mogao tako pribrano sjediti pred njim, drati se tako
uznosito, tako neustraivo gledati naokolo, zapravo, da je uope uao u crkvu, veoma se
dojmila Catherine. No sjetila se mnogih primjera u kojima su ljudi bili jednako otvrdnuli
uslijed krivnje. Mogla ih se sjetiti na desetke koji su se odali svim moguim porocima,
upadali iz zloina u zloin, ubijali koga god su htjeli bez ikakvih osjeaja ljudskosti ili
kajanja, sve dok nasilna smrt ili vjersko preobraenje ne bi okonalo njihovu crnu
karijeru. Samo podizanje spomenika uope nije utjecalo na njezine sumnje o navodnoj
bolesti gospoe Tilney. Kad bi ak sila u obiteljsku grobnicu gdje se navodno nalaze
njezini posmrtni ostaci, kad bi ugledala lijes u kojem poiva, to bi to znailo u ovakvom
sluaju? Catherine je previe itala da ne bi bila savreno svjesna mogunosti stavljanja u
lijes votane figure i obavljanja lanog pokopa.
Naredno je jutro obeavalo neto bolje. Ovdje joj je ila u prilog generalova
ranojutarnja etnja, premda je u svakom drugom pogledu bila neprikladna, a kad je bila
sigurna da je iziao, odmah je predloila gospoici Tilney da ispuni svoje obeanje.
Eleanor joj je bila spremna udovoljiti, a Catherine ju je usput podsjetila na jo jedno
obeanje, te su najprije pole do portreta u njezinoj spavaoj sobi. Prikazivao je veoma
ljupku enu blaga i zamiljena izraza lica, to je zasad opravdavalo oekivanja mlade
goe, ali nisu se sva ispunila jer Catherine je vjerovala da e ugledati crte lica, dranje,
put koji e biti slika i prilika ako ne Henryja, onda Eleanor; jer je oduvijek mislila da
portreti moraju prikazivati slinost majke i djeteta. Lice koje se jednom uzme, uzima se
*

115

za sve generacije. No ovdje je morala gledati, razmiljati i traiti slinost. No ipak je s

mnogo emocija promatrala portret, unato tom nedostatku, te bi se nevoljko udaljila da
nije bilo jaeg motiva.
Dok su ulazile u veliku galeriju, bila je tako uzrujana da nije ni pokuala razgovarati;
mogla je samo gledali svoju druicu. Eleanorino je lice bilo snudeno, a ipak smireno;
njezina je pribranost govorila da je otvrdnula na sve one bolne uspomene kojima su se
primicale. Ponovno je prola kroz sklopiva vrata, opet se njezina ruka nalazila na vanoj
bravi, a Catherine se, koja je jedva mogla disati, okrenula kako bi oprezno zatvorila prva
vrata, kad se pred njom na drugom kraju galerije pojavio general osobno! U istom je
trenutku glasno viknuo Eleanor, to je odjeknulo cijelom kuom i upozorilo Eleanor na
njegovu nazonost, a Catherine je pretrnula od straha. im ga je opazila, njezin prvi
poriv bio je da se sakrije, a ipak se nije mogla nadati da e pobjei njegovu pogledu. Kad
je njezina prijateljica uz pogled ispriavanja urno prola kraj nje, pridruila se ocu i otila
s njim, Catherine je potrala u sigurnost svoje sobe, zakljuala se i pomislila da vie nikad
nee skupiti hrabrosti i ponovno sii. Ondje je ostala barem sat vremena, veoma
uzrujana, duboko suosjeajui sa svojom sirotom prijateljicom i oekujui da e ljutiti
general i nju pozvati u svoje prostorije. Meutim, nije stigao nikakav poziv, a kad je
napokon vidjela kako neka koija stie do Opatije, skupila je hrabrost za silazak i susret s
njim pod zatitom posjetitelja. U blagovaonici za doruak nalazilo se veselo drutvo, a
general ju je predstavio kao prijateljicu svoje keri, na uljudan nain kojim je tako vjeto
prikrivao svoj gnjev, pa se barem zasad osjeala sigurnom. Eleanor se drala veoma
pribrano i im joj se pruila prilika, rekla joj je: Moj je otac samo elio da odgovorim na
jednu poruku. Catherine se poela nadati da je general uope nije vidio, ili joj iz nekih
svojih razloga doputa da se olako izvue. Vjerujui u to, usudila se ostati u njegovoj
nazonosti i nakon to je drutvo otilo, i nita se nije dogodilo.
Kad je dobro promislila o dogaajima tog jutra, odluila je da e idui put sama
pokuati ui kroz zabranjena vrata. U svakom bi smislu bilo mnogo bolje da Eleanor o
tome nita ne zna. Sigurno ne bi bilo lijepo da je uplie u jo jednu opasnost otkrivanja,
niti da je odvlai u prostorije u kojima joj je teko pri srcu. General nee moi iskaliti svoj
bijes na goi onako kako bi ga iskalio na keri, a osim toga, smatrala je da bi joj
istraivanje pruilo vie zadovoljstva ako bi ga obavila sama. Bilo bi nemogue Eleanor
objasniti sumnje jer ona zasigurno nita ne sluti o tome, te stoga u njezinoj nazonosti
ne bi mogla traiti dokaze o generalovoj okrutnosti. Bez obzira na to kako su dosad
ostali neotkriveni, bila je sigurna da e neto nai, moda u obliku nekog dnevnika
voenog do posljednjeg daha. Sad je savreno dobro poznavala put do prostorija, a
kako je to eljela obaviti prije Henryjeva povratka, kojeg su sutradan oekivali, nije imala
vremena za gubljenje. Bio je lijep dan, a ona je osjeala veliku hrabrost; u etiri sata
sunce je imalo jo dva sata do zalaska, a ona se samo morala radi preodijevanja povui
pola sata ranije nego inae.
Uinila je tako i Catherine se nala sama u galeriji prije nego su ure utihnule. Nije
bilo vremena za razmiljanje; urno je napredovala, tiho je kliznula kroz sklopiva vrata i
bez zastajkivanja jurnula prema zabranjenoj sobi. Brava je popustila pod njezinom
rukom, sreom bez ikakve buke koja bi mogla upozoriti neko drugo ljudsko bie. Ula je
*

116

na prstima; soba je bila pred njom; no prolo je nekoliko minuta prije nego je uspjela
koraknuti dalje. Zurila je u ono to ju je prikovalo na mjestu i uznemirilo sve osjeaje.
Vidjela je veliku, dobro osmiljenu prostoriju, lijepi pamuni pokriva na krevetu,
namjetenom kao da ga nitko ne koristi, blistavu pe, ormare od mahagonija i uredno
obojene stolice po kojima su poigravale tople zrake sunca to su dopirale kroz dva
prozora. Catherine je oekivala da e prizor djelovati na njezine osjeaje, a to se i
dogodilo. Najprije ju je obuzelo zaprepatenje i sumnja, a odmah potom malo je zdravog
razuma dodalo gorke emocije posramljenosti. Nije mogla pogrijeiti sobu, ali kako je
strano pogrijeila u svemu ostalome, u onome to je gospoica Tilney eljela rei, u
svojim vlastitim zamislima! Ova soba, to ju je smjestila u tako drevno vrijeme, dala joj
tako strano znaenje, nalazila se u jednom kraju onoga to je izgradio generalov otac.
U prostoriji su bila jo dvoja vrata, vjerojatno za garderobe, ali nije eljela otvoriti niti
jedna. Zar bi ondje ostao al to ga je gospoa Tilney nosila tijekom posljednje etnje, ili
knjiga to ju je zadnju itala, zar bi joj to reklo ono to nitko drugi nije smio ni apnuti?
Ne; bez obzira kakve je zloine general moda poinio, sigurno je bio previe pametan
da bi ostavio traga. Bilo joj je dosta istraivanja i eljela je jedino poi u sigurnost svoje
sobe, tako da samo njezino srce zna koliko je bila glupa, te je upravo krenula natrag
jednako tiho kao to je i dola, kad ju je zvuk koraka, nije znala odakle, naveo da stane i
zadrhti. Bilo bi neugodno kad bi je ovdje naao ak i neki sluga, ali bilo bi jo gore kad bi
je naao general (a uvijek se inilo da se on pojavljuje ondje gdje ga najmanje ele).
Oslukivala je, zvuk se izgubio, a ona je zakljuila da vie ne smije gubiti ni trenutka pa je
izila i zatvorila vrata. U tom su se trenutku ispod nje urno otvorila neka vrata, a netko
se brzim koracima uspinjao stubama kraj kojih je jo morala proi kako bi stigla do
galerije. Nije imala snage pomaknuti se. S osjeajem ne ba razumljivog uasa, prikovala
je pogled za stubite, a ondje se zaas pojavio Henry.
Gospodine Tilney? uskliknula je glasom punim neobinog zaprepatenja. On se
takoer doimao zapanjenim. Dobri Boe! nastavila je ne ekajui njegov odgovor.
Kako ste doli ovamo? Kako ste se uspeli tim stubitem?
Kako sam se uspio ovim stubitem? iznenaeno je odgovorio. Jer je to najkrai
put od konjunice do moje sobe; i zato ne bih doao ovim putem?
Catherine se pribrala, obrazi su joj porumenjeli i vie nita nije mogla izustiti. inilo
se da na njezinu licu trai objanjenje to mu ga nisu mogle dati njezine usne. Pola je
prema galeriji. Smijem li sada ja rekao je dok je otvarao sklopiva vrata pitati kako
ste vi dospjeli ovamo? Ovaj je hodnik barem toliko neobian put od blagovaonice za
doruak do vae sobe koliko i ono stubite od konjunica do moje.
Bila sam ree Catherine spustivi pogled pogledati sobu vae majke.
Sobu moje majke! Zar se ondje moe vidjeti neto posebno?
Ne, ba nita. Mislila sam da se tek sutra kanite vratiti.
Kad sam odlazio, nisam oekivao da u se moi ranije vratiti, ali sam prije tri sata
sa zadovoljstvom utvrdio da me vie nita ne zadrava. Blijedi ste. Bojim se da sam vas
prestraio kad sam onako brzo dotrao stubama. Moda niste znali... niste bili svjesni da
vode od poslovnih prostorija?
*

117

 Ne, nisam. Imali ste veoma lijep dan za jahanje?

Veoma. Zar vas Eleanor ostavlja da sami pronalazite put u sve prostorije u ovoj

kui?
O, ne! U subotu mi je pokazala vei dio kue, a stigli smo i do ovih soba, ali samo

spustila je glas va je otac bio s nama.

I to vas je sprijeilo rekao je Henry pozorno je promatrajui. Jeste li pogledali
sve sobe u tom hodniku?
Ne, samo sam eljela vidjeti... Nije li ve jako kasno? Moram poi i odjenuti se.
Tek je petnaest minuta iza etiri pokazao je svoj sat i sada niste u Bathu. Nema
kazalita, nema dvorana za koje se treba pripremati. U Northangeru je pola sata sigurno
dovoljno.
Nije mu mogla proturjeiti i stoga je dopustila da je zadri, premda je strepjela od
daljnjih pitanja, to je bio razlog da prvi put otkako se poznaju poeli otii od njega.
Polako su hodali galerijom. Jeste li primili kakvo pismo iz Batha otkako sam otiao?
Ne, i to me veoma udi. Isabella je tako odano obeala da e mi odmah pisati.
Tako je odano obeala! Odano obeanje! To me zbunjuje. uo sam za odano
ponaanje, ali odano obeanje... vjernost obeanja! No to, ini se, nije nita naroito kad
vas ovako moe iznevjeriti i razoarati. Soba moje majke veoma je udobna, zar ne?
Velika i vedra, a garderobe tako dobro opremljene. To mi se uvijek ini najudobnijim
prostorom u kui, a prilino me udi zato se Eleanor nije onamo preselila. Ona vas je
poslala da pogledate sobu, pretpostavljam?
Nije.
To je bila iskljuivo vaa zamisao? Catherine nita nije rekla. Nakon kratke tiine
tijekom koje ju je pozorno promatrao, on doda: Kako u sobi nema niega to bi samo
po sebi pobuivalo radoznalost, to je zacijelo proisteklo iz osjeaja potovanja za
osobnost moje majke, kako ju je opisala Eleanor, to slui na ast njezinoj uspomeni.
Vjerujem da svijet nikad nije vidio bolju enu. No ne dogaa se esto da vrline mogu
pobuditi takvo zanimanje. Kuanske, skromne zasluge nikad upoznate osobe ne
stvaraju esto tu vrstu vatrenog oboavanja koje bi potaknulo na obilazak kao to je va.
Pretpostavljam da je Eleanor mnogo o njoj govorila?
Da, mnogo. To jest, ne, ne ba toliko, ali ono to jest rekla, bilo je veoma
zanimljivo. Njezina tako nagla smrt to je izgovorila polako i s oklijevanjem a vi... nitko
od vas nije bio kod kue; a va otac, mislila sam da je moda nije ba jako volio.
I po tim ste okolnostima rekao je, prodorno je promatrajui moda zakljuili da
je postojala mogunost nekog nemara... neke ... nesvjesno je odmahnula glavom ih
moda neeg jo manje oprostivog. Podigla je oi prema njemu i pogledala ga
otvorenije nego ikad ranije. Bolest moje majke nastavio je napadaj koji je zavrio
njezinom smru, bio je iznenadan. Od same je bolesti esto patila: una groznica; znai
da je uzrok poznat. Ukratko, treega ju je dana, im se je dala nagovoriti, posjetio
lijenik; veoma ugledan ovjek u kojeg je uvijek imala veliko povjerenje. Kad je izrazio
bojazan da joj je ivot u opasnosti, sljedeeg su dana pozvana jo dva lijenika, te su je
*

118

gotovo neprestano nadzirali, dvadeset etiri sata. Petog je dana umrla. Tijekom
napredovanja bolesti, Frederick i ja (obojica smo bili kod kue) redovito smo je
posjeivali; vlastitim smo oima vidjeh da je primala svu moguu panju to je proizlazila
iz ljubavi onih oko nje, i njegu to je moe osigurati njezina ivotna situacija. Sirota je
Eleanor doista bila odsutna, a bila je tako daleko da je, kad se uspjela vratiti, majku
mogla vidjeti samo u lijesu.
Ali va otac ree Catherine je li on bio oaloen?
Neko vrijeme, veoma. Pogrijeili ste kad ste pretpostavili da joj nije bio privren.
Uvjeren sam da ju je volio koliko god mu je to bilo mogue. Nemamo svi, znate, jednako
njenu narav, i neu se pretvarati da za ivota nije morala mnogo toga pretrpjeti, ali
premda ju je njegova narav znala povrijediti, nikad nije bio nepravedan. Iskreno ju je
cijenio; tada je doista bio oaloen.
To mi je jako drago ree Catherine. Bilo bi veoma okantno...
Ako sam vas dobro shvatio, stvorili ste pretpostavku takvog uasa da uope
nemam rijei za... Draga gospoice Morland, razmislite o stranoj prirodi sumnji to ste
ih gajili. to vas je navelo na to? Sjetite se u kojoj zemlji i dobu ivimo. Sjetite se da smo
Englezi, da smo krani. Savjetujte se s vlastitim razumom, s vlastitim osjeajem
vjerojatnosti, s vlastitim opaanjima onoga to se oko vas dogaa. Zar nas nae
obrazovanje priprema za takve grozote? Zar nai zakoni pred time zatvaraju oi? Zar bi
se mogli poiniti u ovakvoj zemlji bez da se to otkrije, gdje je drutveno i kulturno
meudjelovanje na tako visokoj razini, gdje je svaki ovjek okruen vojskom
dobrovoljnih pijuna i gdje ceste i novine sve razotkrivaju? Najdraa gospoice Morland,
kakvim ste se to idejama bavili?
Stigli su do kraja galerije; Catherine su potekle suze posramljenosti te je potrala u
svoju sobu.

119

Dvadeset peto poglavlje

omantina su matanja zavrila. Catherine se sasvim osvijestila. Henryjeve su

joj rijei, premda nije mnogo rekao, jasnije ukazale na nevjerojatnost njezinih
zamisli nego sva dotadanja razoaranja. Osjeala se strano ponienom.
Veoma je gorko plakala. Nije razoarala samo sebe, ve i Henryja. Njezina je ludost, koja
se sada doimala ak kriminalnom, razotkrivena pred njim, i zasigurno e je uvijek
prezirati. Sloboda to ju je sebi dopustila, njezina mata kad je rije o osobnosti njegova
oca, moe li joj to ikad oprostiti? Apsurdnost njezine radoznalosti i njezinih strahova,
moe li se to ikad zaboraviti? Mrzila je sebe vie no to je mogla rijeima izraziti. On je
jednom ili dvaput prije ovog fatalnog dana pokazao, barem joj se inilo da je pokazao,
neto slino naklonosti prema njoj. Ali sada... ukratko, pola sata je samu sebe korila i
osjeala se krajnje bijedno, a kad je odbilo pet sati, slomljena je srca sila na veeru.
Jedva je uspijevala suvislo odgovoriti kad ju je Eleanor pitala osjea li se dobro. Henry je
uskoro takoer stigao u blagovaonicu, a jedina razlika u njegovom ponaanju prema njoj
bila je ta da joj je posveivao vie pozornosti nego inae. Catherine je trebala utjehu kao
nikad ranije, a inilo se da je on toga svjestan.
Veer je prolazila, a njegova umirujua ljubaznost nije se mijenjala. Njezino se
raspoloenje postupno mijenjalo do skromne smirenosti. Nije oekivala da e se
prolost zaboraviti niti moi obraniti, ali se nadala da nee imati posljedica i izazvati
potpuni gubitak Henryjeva potovanja. Njezine su se misli jo uvijek uglavnom bavile
onime to je uz tako bezrazloni strah osjeala i inila, a uskoro joj je postalo jasno da je
sve to bila obmana to ju je sama stvorila; svakoj nevanoj okolnosti mata sklona panici
pruala je vanost, a um koji je, prije dolaska u Opatiju, udio za tim da bude prestraen
sve je iskrivio u jednom cilju. Sjeala se s kakvim se osjeajima pripremala za
upoznavanje Northangera. Shvatila je da je slijepa zanesenost stvorena mnogo prije
odlaska iz Batha, a inilo se da je sve bilo pod utjecajem onih vrsta romana to ih je
ondje eljno itala.
Bez obzira koliko su zanimljiva djela gospoe Radcliffe, pa ak i djela njezinih
imitatora, moda ne treba u njima traiti ljudsku prirodu, barem ne u sredinjim
dijelovima Engleske. Moda tono opisuju Alpe i Pirineje s njihovim borovim umama i
porocima, a Italija, vicarska
i juna Francuska mogu doista obilovati uasima o kakvima je ondje rije. Catherine
se nije usuivala sumnjati da to postoji izvan njezine zemlje, a ak i tu nije bila sigurna za
*

120

krajeve na krajnjem sjeveru ili zapadu. No u sredinjem dijelu Engleske zacijelo postoji
nekakva sigurnost ak i za nevoljene ene, zahvaljujui zakonima zemlje i civilizaciji doba
u kojem ive. Umorstvo se ne tolerira, sluge nisu robovi, a ni otrovi ni sredstva za
uspavljivanje ne mogu se nabaviti kod svakog ljekarnika. Mada u
Alpama i Pirinejima postoje raznorazni karakteri. Ondje, u divljini, mogu postojati
ljudi sotonskih osobina. Ali u Engleskoj nije tako; meu Englezima, vjerovala je, u
njihovim srcima i navikama postoji opa premda nejednaka mjeavina dobra i zla. Iz tog
se razloga ne bi udila ni kad bi se u Henryja i Eleanor Tilney kasnije pojavila neka
neznatna nesavrenost; iz tog razloga ne treba se bojati pomisli da u osobnosti njihova
oca doista ima nekih mana; premda ga je oslobodila veoma nepravednih sumnji zbog
kojih se uvijek mora zarumenjeti od stida, ipak je vjerovala da nije ba sasvim ugodan
ovjek.
Kad je dola do tih zakljuaka i odluila da e ubudue uvijek prosuivati i djelovati
u skladu sa zdravim razumom, jo je samo morala oprostiti sebi i biti sretnija nego ikad;
milosrdno joj je vrijeme uvelike pomoglo svojim postupnim prijelazima tijekom iduega
dana. Henryjeva nevjerojatna velikodunost i plemenito ponaanje, jer niti jednom
aluzijom nije spomenuo ono to se dogodilo, najvie su joj pomogli. Prije no to je to
smatrala moguim, poela se sasvim ugodno osjeati, a sve to je on rekao samo je
nadalje popravljalo njezino raspoloenje. Jo uvijek su postojale neke teme, doista, pri
kojima bi, vjerovala je, uvijek morala zadrhtati; spominjanje krinje ili ormara, na primjer,
i nigdje nije eljela vidjeti namjetaj lakiran u japanskom stilu; no ak je i ona morala
priznati da bi joj povremeno spominjanje prolih ludosti, bez obzira koliko je to bolno,
ipak moglo koristiti.
Brige svakodnevnog ivota uskoro su poele istiskivati strepnje romantinih sanja.
Njezina je elja da joj se Isabella javi iz dana u dan rasla. Nestrpljivo je eljela znati to se
dogaa u Bathu i kako su posjeene dvorane; posebno je htjela znati je li Isabella
nabavila neki fini konac za vezenje, te o njezinom dobrom slaganju s Jamesom. Oslanjala
se na Isabellu kad je rije o bilo kakvim informacijama. James je rekao da joj nee pisati
sve dok se ne vrati u Oxford, a gospoa Allen e joj se javiti tek po povratku u Fullerton.
No Isabella je obeavala i obeavala, a kad ona neto obea, svakako to mora izvriti.
Zato je ovo bilo tako neobino!
Devet jutara za redom Catherine se udila razoaranju koje je iz dana u dan
postajalo sve izraenije, ali desetog je jutra, kad je ula u blagovaonicu za doruak,
najprije ugledala pismo to joj ga je Henry spremno pruio. Srdano mu je zahvalila kao
da ga je on sam napisao. Pogledala ga je i rekla: To je samo od Jamesa. Otvorila ga je;
stiglo je iz Oxforda, a sadraj je glasio:
Draga Catherine,
premda uope nemam elje za pisanjem, smatram svojom dunou obavijestiti te
da je izmeu gospoice Thorpe i mene sve gotovo. Juer sam otiao iz Batha, a ona je
ostala ondje i vie je nikada neu vidjeti. Neu ulaziti u pojedinosti jer bi ti to zadalo jo
vie boli. Uskoro e uti i drugu stranu pa e znati tko snosi krivnju, a nadam se da tada
*

121

svoga brata nee ni za to okrivljavati osim za ludost jer je previe lako povjerovao da
mu je ljubav uzvraena. Hvala Bogu! Na vrijeme sam shvatio! No to je teak udarac!
Nakon to je moj otac tako ljubazno dao svoj pristanak, ali neemo vie o tome.
Unesreila me je zauvijek! Javi mi se uskoro, draga Catherine; ti si moja jedina
prijateljica: na tvoju se ljubav uvijek mogu osloniti.
Volio bih da tvoj posjet Northangeru zavri prije nego kapetan Tilney objavi svoje
zaruke, jer e se inae nai u neugodnim okolnostima. Siroti je Thorpe u gradu; strepim
od susreta s njim; njegovo e iskreno srce patiti. Pisao sam njemu i naem ocu. Njezina me
dvolinost najvie povrijedila.
Do samoga kraja, ako bih razgovarao s njom, tvrdila je da je i dalje zaljubljena u
mene i smijala se mojim bojaznima. Sramim se pri pomisli koliko sam dugo to trpio, ali
ako je neki mukarac ikad imao razloga vjerovati da ga ena voli, onda sam to bio ja. Ne
mogu razumjeti, ak ni sada, to joj je to trebalo, jer se nije morala poigravati mnome
samo da bi lake privukla Tilneyja. Na koncu smo se rastali. Kamo sree da se uope
nismo sreli! Ne mogu oekivati da u ikad vie upoznati takvu enu! Najdraa Catherine,
pazi kome poklanja svoje srce. Vjeruj mi, itd.
Catherine nije proitala ni tri reenice, a ve se njezin izraz lica naglo promijenio;
kratki uzvici alosnog uenja jasno su pokazivali da je primila neugodne vijesti, a Henry
ju je zabrinuto promatrao dok je itala i odmah shvatio da pismo nije nimalo bolje
zavravalo. Meutim, dolazak njegova oca sprijeio je bilo kakvu reakciju. Odmah su
poeli dorukovati, ali je Catherine jedva mogla jesti. Suze su joj ispunile oi i ak potekle
niz obraze dok je sjedila. Pismo je u jednom trenutku bilo u njezinoj ruci, zatim u krilu, pa
u depu, a ona je izgledala kao da ne zna to ini. General je bio zaokupljen jelom i
novinama, pa sreom nije imao vremena za nju, ali je drugo dvoje jasno vidjelo njezinu
tjeskobu. im se usudila ustati od stola, pourila je u svoju sobu, ali ondje su radile
sobarice pa se opet morala vratiti dolje. Pola je u sobu za primanje kako bi imala mira,
ali Henry i Eleanor su se takoer onamo povukli, a trenutno su bili zaokupljeni
razgovorom o njoj. Pokuala je izii i ispriati se, ali su je oni njeno i odluno prisilili da
se vrati, a oni su izili nakon to je Eleanor ljubazno izrazila elju da joj pomogne i utjei
je.
Nakon pola sata preputanja tuzi i razmiljanju, Catherine se osjetila sposobnom
suoiti se s prijateljima, no hoe li im objasniti o emu je rije, to jo nije odluila. Moda
e im, ako je izriito pitaju, samo nagovijestiti o emu je rije, ali nita vie. Ne moe
razotkriti prijateljicu, takvu prijateljicu kakva je Isabella njoj, a njihov je brat tako tijesno
povezan sa svime! Vjerovala je da mora posve zaboraviti na tu temu. Henry i Eleanor bili
su sami u blagovaonici za doruak, a oboje su je zabrinuto pogledali kad je ula.
Catherine je zauzela svoje mjesto za stolom, a Eleanor je nakon kratke tiine rekla:
Nadam se da nisu loe vijesti iz Fullertona? Gospodin i gospoa Morland, vaa braa i
sestre, nadam se da nitko nije bolestan?
Ne, zahvaljujem vam uzdahnula je Catherine svi su dobro. Pismo je od moga
brata iz Oxforda.
Nekoliko minuta nitko nije govorio, a zatim je Catherine kroz suze dodala: Mislim
*

122

da vie nikad neu eljeti dobiti pismo!

ao mi je rekao je Henry zatvorivi knjigu to ju je upravo otvorio. Da sam
znao da pismo sadri neto neugodno, moda bih ga uruio u drugom trenutku.
Sadri neto gore od bilo ega to biste mogli pretpostaviti! Siroti je James tako
nesretan! Uskoro ete znati zato.
injenica da ima tako njenu sestru punu ljubavi toplo e Henry zacijelo mu je
velika utjeha u bilo kakvoj patnji.
Moram vas zamoliti za jednu uslugu uzrujano je rekla Catherine malo kasnije.
Ako va brat kani doi ovamo, obavijestite me unaprijed kako bih mogla otii.
Na brat! Frederick!
Da, sigurno e mi biti jako ao tako brzo otii, ali dogodilo se neto zbog ega bi
mi bilo veoma muno boraviti u istoj kui s kapetanom Tilneyjem.
Eleanor je prestala raditi na svom runom radu dok je sa zaprepatenjem zurila u
Catherine, ali Henry je poeo nagaati istinu te je tiho izustio neto u emu je spomenuo
gospoicu Thorpe.
Kako vi brzo shvaate! uzvikne Catherine. Pogodili ste! A ipak, kad smo o
tome razgovarali u Bathu, niste vjerovali da e tako zavriti. Isabella, sad se ne udim to
mi nije pisala, Isabella je napustila moga brata i trebala bi se udati za vaega! Moete li
vjerovati da na svijetu ima takve nestalnosti i kolebljivosti, svega to je loe?
Nadam se, barem to se tie moga brata, da ste pogrijeili. Nadam se da on nije
krivac za razoaranje gospodina Morlanda. Nije vjerojatno da e on oeniti gospoicu
Thorpe. Mislim da se u tome varate. Veoma mi je ao zbog gospodina Morlanda; ao mi
je da je nesretan netko koga vi volite, ali vie bi me udilo da se Frederick njome oeni
nego bilo to drugo.
Meutim, to je istina; moete sami proitati Jamesovo pismo. ekajte, ima jedan
dio porumenjela je sjetivi se posljednje reenice.
Hoete li nam vi proitati dijelove koji se odnose na moga brata?
Ne, proitajte sami ree Catherine kad je bolje promislila. Ne znam to sam
mislila. Ponovno je porumenjela. James mi samo eli dati dobar savjet.
Spremno je uzeo pismo. Kad ga je pozorno proitao, vratio joj ga je i rekao: Pa,
ako je tako, mogu samo rei da mi je ao. Frederick nee biti prvi ovjek koji je izabrao
enu kakvoj se njegova obitelj nije nadala. Ne zavidim mu na situaciji u kojoj e se nai, ni
kao zarunik ni kao sin.
Catherine je pruila pismo gospoici Tilney, pa je i ona proitala pismo. Izrazivi
svoju zabrinutost i iznenaenje, poela se raspitivati o poznanstvima i imetku gospoice
Thorpe.
Njezina je majka veoma dobra ena glasio je Catherinin odgovor.
to je bio njezin otac?
Odvjetnik, vjerujem. ive u Putneyju.
Jesu li imuna obitelj?
*

123

 Ne, ne naroito. Mislim da Isabella uope nema miraza, ali to nee biti vano u

vaoj obitelji. Va je otac tako liberalnih nazora! Neki dan mi je rekao da cijeni novac
samo utoliko koliko mu doputa da pobolja sreu svoje djece.
Brat i sestra su se pogledali. Ali ree Eleanor nakon kratke stanke zar bi to
koristilo njegovoj srei kad bi mu omoguio enidbu s takvom djevojkom? Zasigurno je
vjerolomna kad je tako iskoristila vaega brata. I kako se Frederick neobino zanio
njome! Djevojka koja je pred njegovim oima iznevjerila mukarca s kojim se svojevoljno
zaruila! Nije li to nezamislivo, Henry? I to Frederick, koji je uvijek bio tako ponosan!
Kojemu nijedna ena nije bila dovoljno dobra da je zavoli.
To je veoma bezizgledna okolnost, najjai pokazatelj protiv njega. Kad se sjetim
njegovih nekadanjih tvrdnji, gubim nadu. tovie, imam previe dobro miljenje o
mudrosti gospoice Thorpe da bih pretpostavio da bi se rastala od jednoga gospodina
prije nego bi osigurala drugoga. Gotovo je s Frederickom, doista! On je preminuo ovjek;
umro mu je razum. Pripremi se za urjakinju, Eleanor, takvu koja e te odueviti.
Otvorenu, iskrenu, neizvjetaenu, prostodunu, jakih osjeaja, ali jednostavnu, bez
prenemaganja, koja se ne zna prikrivati.
Takva bi me urjakinja, Henry, doista oduevila nasmijeeno e Eleanor.
No moda e primijeti Catherine premda se tako runo ponijela prema naoj
obitelji, biti bolja prema vaoj. Sad kad je doista osvojila ovjeka koji joj se svia, moda
e ostati vjerna.
Doista, bojim se da hoe odgovori Henry bojim se da e biti vjerna, osim ako
ne naie neki baronet; to je Frederickova jedina ansa. Nabavit u novine iz Batha i
pregledati popis pridolica.
Znai, vi mislite da je to sve ambicija? Tako mi svega, ima nekih stvari koje na to
ukazuju. Ne mogu zaboraviti da je, kad je prvi put saznala to je moj otac spreman za
njih uiniti, bila prilino razoarana da to nije vie. Nikad ranije nije me tako prevarila
neija osobnost.
Meu toliko raznovrsnih ljudi koje ste upoznali i prouili.
Moje vlastito razoaranje i gubitak veoma su veliki, ali to se tie sirotog Jamesa,
pretpostavljam da se nikad nee oporaviti.
Vaeg brata sada doista treba aliti, ali ne smijemo, u naoj zabrinutosti zbog
njegove patnje, podcijeniti vau. Pretpostavljam da gubei Isabellu osjeate kao da
gubite polovicu sebe; osjeate prazninu u srcu koju nita drugo ne moe ispuniti.
Drutvo postaje zamorno, a to se tie zabava to ste ih dijelile u Bathu, sama pomisao
na to bez nje izaziva odvratnost. Na primjer, sada ni za to na svijetu ne biste poli na
ples. Osjeate da vie nemate prijateljice s kojom moete slobodno razgovarati, na koju
se moete osloniti, ili u iji se savjet, u bilo kakvoj tekoi, moete osloniti. Osjeate li
sve to?
Ne rekla je Catherine nakon nekoliko trenutaka razmiljanja ne osjeam... Zar
bih trebala? Iskreno govorei, premda mi je ao to je vie ne mogu voljeti, da se vie
nikad neu uti s njom, moda je vie nikad neu vidjeti, ne osjeam se tako
povrijeenom kako bi ovjek oekivao.
*

124

 Osjeate, kao i uvijek, ono to najvie slui na ast ljudskoj prirodi. Takve bi

osjeaje trebalo istraiti kako bi sami sebe upoznali.

Catherine je otkrila da joj je taj razgovor na neki nain donio veliko olakanje, te
nije mogla aliti to su je naveli, premda nesvjesno, da spomene okolnosti koje su je
uznemirile.

125

Dvadeset testo poglavlje

d tog je trenutka troje mladih ljudi esto razgovaralo o toj temi. Catherine je
pomalo iznenaeno shvatila da se njezino dvoje prijatelja posve slae u
miljenju da e Isabellina elja za stjecanjem ugleda i imetka zacijelo stvoriti
velike potekoe za njezinu planiranu udaju za njihova brata. Njihovo uvjerenje da e se
general samo na temelju toga, bez obzira na njezinu osobnost, protiviti njihovoj vezi,
navelo ju je da zabrinuto razmisli o sebi. Ona je jednako nevana i moda jednako
siromana kao i Isabella, a ako nasljednik Tilneyjeva imanja nema dovoljno bogatstva za
sebe, kakve e zahtjeve i interese imati njegov mlai brat! Veoma bolne zakljuke do
kojih ju je dovela ta pomisao moglo je ublaiti samo oslanjanje na uinak one osobite
sklonosti to ju je general od samoga poetka osjeao prema njoj, to je pokazivao
svojim rijeima i postupcima, te sjeanjem na njegove velikodune i nezainteresirane
osjeaje spram novca, o kojima je nekoliko puta govorio, to ju je navelo na pomisao da
su njegova djeca pogreno shvatila stav to ga on ima po tim pitanjima.
Meutim, bili su potpuno uvjereni da njihov brat nee imati hrabrosti osobno
zatraiti oev pristanak i neprestano su je uvjeravali kako nikad nije bilo manje
vjerojatno da e on sada doi u Northanger, te se donekle umirila i odustala od naglog
odlaska iz Northangera. No kako se nije moglo pretpostaviti da e kapetan Tilney, kad
god iznese svoju molbu, dati pravu sliku Isabellina ponaanja, palo joj je na pamet da bi
mu Henry sve trebao opisati onako kako se doista dogodilo, to bi generalu omoguilo
stvaranje objektivnog miljenja i pripremilo ga za protivljenje na temelju opravdanijih
razloga, a ne nejednakosti imovinskog stanja. Stoga je to Henryju predloila, ali nije
naila na razumijevanje to ga je oekivala. Ne rekao je nije potrebno ocu neto
sugerirati, a Frederickovo priznanje ludosti ne treba preduhitriti. On mora sam ispriati
svoju priu.
Ali on e rei samo pola prie.
etvrtina bi bila dovoljna.
Proao je dan ili dva, ali nije bilo nikakvih vijesti od kapetana Tilneyja. Njegovi brat i
sestra nisu znali to bi mislili. Katkad se inilo da je utnja prirodna posljedica zaruka na
koje su sumnjali, a drugi im se put inilo da to uope nije u skladu s dogaajem. General
zasad nije bio optereen zabrinutou za Fredericka, premda se svakog jutra osjeao
uvrijeenim jer mu se sin nije javljao, te mu je najvea briga bila da se gospoica
Morland to ugodnije osjea u Northangeru. esto je govorio kako se boji da e joj se
*

126

zbog jednolinosti svakodnevnog druenja i razonode zamjeriti Northanger, te kako mu

je ao to gospoe Frasers nisu kod kue. S vremena na vrijeme bi spominjao pozivanje
velikog drutva na veeru, a jednom ili dvaput ak je poeo brojiti koliko mladih ljudi
prikladnih za ples ima u susjedstvu. Ali ovo je tako mrtvo doba godine, nema pernate
divljai, nema lova, a gospoe Frasers nisu u zemlji. Na koncu je sve zavrilo tako da je
jednog jutra rekao Henryju da e ga, kad ponovno ode u Woodston, jednoga dana
iznenaditi i jesti ovetinu u njegovu drutvu. Henry je bio veoma poaen i zadovoljan,
a Catherine se oduevila idejom. to mislite, gospodine, kad se mogu nadati tom
zadovoljstvu? U ponedjeljak moram biti u Woodstonu, radi sastanka u upi, te u
vjerojatno morati ostati dva ili tri dana.
No, dakle, iskoristit emo jedan od tih dana. Ne moramo tono odrediti vrijeme.
Ti se uope ne mora posebno truditi zbog nas. Bit e dovoljno ono to tada bude imao
u kui. Mislim da slobodno mogu rei da e mlade dame imati razumijevanja za neenju.
Da vidimo, u ponedjeljak e biti prilino zauzet; neemo doi u ponedjeljak; a u utorak
u ja biti zauzet. Ujutro oekujem nadzornika iz Brockhama koji e mi donijeti izvjetaj o
poslovanju, a kasnije iz pristojnosti ne mogu izostati iz kluba. Doista se ne bih mogao
suoiti sa svojim poznanicima ako se ondje ne bih pojavio. Budui da se zna da sam na
imanju, to bi bilo veoma neuljudno, a moje je pravilo, gospoice Morland, da nikad ne
uvrijedim nekoga od svojih susjeda ako to mogu sprijeiti rtvovanjem malo vremena i
panje. To je skupina veoma vrijednih ljudi. Dvaput godinje dobiju pola srndaa s
Northangera, a ja veeram s njima kad god mogu. Dakle, moemo rei da utorak ne
dolazi u obzir. No mislim, Henry, da nas u srijedu moe oekivati; doi emo rano kako
bismo imali vremena za malo razgledavanja. Pretpostavljam da emo do Woodstona
stii za dva sata i etrdeset pet minuta; krenut emo u deset, a to znai da nas moe
oekivati u etvrt do jedan u srijedu.
ak ni bal ne bi mogao vie odueviti Catherine od ovog malenog izleta, tako je
silno eljela upoznati Woodston. Srce joj se jo uvijek nadimalo od radosti kad je Henry,
u izmama i zimskom ogrtau, sat vremena kasnije uao u prostoriju u kojoj su ona i
Eleanor sjedile, te je rekao: Doao sam, mlade dame, primijetiti da uvijek treba platiti
za zadovoljstva ovog svijeta, te da ih esto kupujemo uz velika odricanja, ostavljamo
postojeu, stvarnu sreu radi plana u budunosti koji se moda nee ostvariti.
Pogledajte mene u sadanjem trenutku. Budui da se moram nadati da u u srijedu imati
zadovoljstvo vidjeti vas u Woodstonu, to moe sprijeiti loe vrijeme ili dvadeset drugih
razloga, odmah moram otii, dva dana ranije no to sam planirao.
Otii veoma potiteno upita Catherine a zato?
Zato! Kako moete postaviti to pitanje? Jer ne smijem gubiti vrijeme i ekati prije
nego utjeram strah u kosti mojoj staroj domaici; jer moram poi i pripremiti veeru za
vas, to je sigurno.
O, alite se!
Ne, i alim zbog toga, jer bih mnogo radije ostao ovdje.
Ali kako moete pomisliti tako neto nakon onoga to je general rekao? Posebno
je naglasio da se ne morate posebno truditi zbog nas jer e nam bilo to odgovarati.
*

127

Henry se samo nasmijeio. Sigurna sam da je to posve nepotrebno, ako mislite na

svoju sestru i mene. Vi to sigurno znate, a general je izriito rekao da ne morate
pripremati nita posebno. Osim toga, ak i da nije sve to rekao, kod kue uvijek ima
izvrsnu veeru pa mu nita nee znaiti ako jednom sjedne za malo oskudniji stol.
Volio bih da mogu tako razmiljati, radi njega i radi sebe. Zbogom. Kako je sutra
nedjelja, Eleanor, neu se vratiti.
Otiao je, a budui da je Catherine uvijek spremnije sumnjala u vlastitu prosudbu
nego u Henryjevu, uskoro je morala priznati da je on u pravu, bez obzira koliko joj je bilo
ao zbog njegova odlaska. No uvelike ju je muila neobjanjivost generalova ponaanja.
Vlastitim je promatranjem ve otkrila da mnogo pozornosti daje onome to jede, ali
zato bi s takvom sigurnou tvrdio jedno i cijelo vrijeme mislio drugo, to nikako nije
mogla shvatiti! Kako se u tom sluaju moe razumjeti ljude? Tko bi, osim Henryja, mogao
biti svjestan elje njegova oca?
Meutim, od subote do srijede bit e bez Henryjeva drutva. S tom je alosnom
spoznajom zavravalo svako njezino razmiljanje. Pismo kapetana Tilneyja e sigurno
doi dok njega ne bude, a u srijedu e najvjerojatnije padati kia. Prolost, sadanjost i
budunost, sve je bilo podjednako tmurno. Njezin je brat tako nesretan, a ona je takoer
snano osjeala gubitak Isabelle; istodobno je Henryjeva odsutnost uvijek nepovoljno
djelovala na Eleanorino raspoloenje. to bi je moglo zanimati ili zabaviti? Ve se umorila
od uma i grmlja, uvijek tako urednih i tako suhih, a sama Opatija sada joj nije znaila
nita vie od obine kue. Bolno sjeanje na ludost kojoj je doprinijela bila je jedina
emocija to ju je izazivalo razmiljanje o kui. Kakva revolucija u njezinim idejama! Ona,
koja je tako eznula za boravkom u nekoj opatiji. Sada u njezinoj mati nije bilo niega
tako lijepog kao to je skromna udobnost upnog dvora, neto poput Fullertona, ali
malo bolje. Fullerton ima svoje mane, ali Woodston ih zacijelo nema. Kad bi barem stigla
ta srijeda!
Doista je stigla, tono onda kad se moglo oekivati da e stii. Stigla je, bilo je lijepo
vrijeme, a Catherine je vie lebdjela nego hodala. U deset je sati krenula koija iz Opatije,
a nakon ugodne vonje od gotovo trideset est kilometara uli su u Woodston, veliko i
gusto nastanjeno selo smjeteno u ugodnom okruenju. Catherine se stidjela rei kako
ga smatra lijepim jer se inilo da general smatra potrebnim ispriati se zbog ravnog
krajolika i veliine sela, ali njoj se mjesto vie svialo od bilo kojeg drugog u kojem je ikad
bila, te je s divljenjem promatrala svaku kuu malo ljepu od kolibe, kao i sve malene
prodavaonice sitniarske robe kraj kojih su prolazili. Na udaljenom kraju sela, izdvojen
od ostalih kua, nalazio se upni dvor, novoizgraena kamena kua s polukrunim
prilazom i zelenom kapijom. Dok su se vozili do ulaznih vrata, ondje je ekao Henry s
velikim tenetom novofundlanca i dva ili tri terijera, spreman da ih doeka i primjereno
ugosti.
Kad je ula u kuu, Catherine je bila previe uzbuena da bi neto vidjela ili rekla, a
sve dok general nije zatraio njezino miljenje, gotovo nije ni opazila sobu u kojoj je
sjedila. Tada se osvrnula naokolo i odmah primijetila da je to najudobnija soba na svijetu,
ali je bila previe oprezna da bi to rekla, te ga je razoarala hladnoa njezine pohvale.
*

128

 Ne smatramo je posebno dobrom kuom rekao je. Ne usporeujemo je s

Fullertonom i Northangerom. Ovo je tek upni dvor, premda malen i skuen, ali moda
pogodan za pristojno stanovanje, te openito nije manje vrijedan od ostalih; ili, drugim
rijeima, vjerujem da u Engleskoj ima malo seoskih upnih dvorova koji su upola tako
dobri. Meutim, moda bi bila potrebna neka poboljanja. Nikako ne bih elio tvrditi
suprotno, a bilo to razumno, moda malena dogradnja; premda, meu nama reeno,
ako prema neemu imam averziju, onda su to kasnije dogradnje.
Catherine nije ula dovoljno toga govora da bi ga razumjela ih da bi je povrijedio;
Henry je mudro preao na druge teme, a istodobno je stigao pladanj pun osvjeavajuih
napitaka. General je ponovno postao uobiajeno uljudan, a Catherine dobro
raspoloena.
Soba u kojoj su se nalazili bila je ugodne veliine i otmjeno namjetena kao
blagovaonica. Kad su izili iz sobe i poli u obilazak, najprije su uli u manju prostoriju
namijenjenu gospodaru kue, i neobino ureenu za ovu priliku, a kasnije u ono to e
biti soba za primanje. Premda nije bila namjetena, Catherine se toliko oduevila
njezinim izgledom da je to ak i generala zadovoljilo. Prostorija je imala lijep oblik,
prozori su bili do poda i kroz njih se pruao lijep pogled, premda samo na zelene livade;
u tom je trenutku s iskrenom jednostavnou izrazila svoje divljenje: O, zato ne
stavite namjetaj u ovu sobu, gospodine Tilney? Kakva teta to nije namjetena! To je
najljepa soba koju sam ikad vidjela; to je najljepa soba na cijelom svijetu!
Vjerujem ree general uz veoma zadovoljan osmijeh da e uskoro biti
namjetena; eka samo ukus neke dame.
Pa, da je to moja kua, nikad ne bih drugdje sjedila. O, kako je slatka ona malena
koliba meu stablima; i to su voke jabuke! To je najljepa koliba...
Svia vam se; cijenite je kao objekt; to je dovoljno. Henry, sjeti se Robinsonu rei
o tome. Koliba ostaje.
Takav je kompliment osvijestio Catherine i odmah je uutkao. Premda ju je general
uporno pitao koju bi boju zidnih tapeta i tapiserija ona izabrala, vie se iz nje nije moglo
izvui nikakvo miljenje o toj temi. Meutim, utjecaj novih objekata i svjeeg zraka
uvelike je pridonio njezinom oputanju, a kad su stigli do ureenog dijela zemljita koji
se sastojao od staze oko dvaju strana tratine, to je Henry poeo ureivati prije otprilike
pola godine, dovoljno se oporavila da je to mogla smatrati najljepe ureenim okoliem
to ga je ikad vidjela, premda ondje nije bilo niti jednoga grma vieg od zelene klupe u
kutu.
Uslijedila je etnja drugim livadama i dijelom sela, uz obilazak konjunice kako bi se
pregledala neka poboljanja, te ugodna igra s leglom tenaca koji su se tek mogli valjati
po tlu, a Catherine se iznenadila da su ve etiri sata jer je vjerovala da jo nije ni tri. U
etiri su trebali veerati, a u est krenuti natrag. Jo nikada joj dan nije tako brzo proao!
Opazila je da obilna i raskona veera uope nije iznenadila generala, ne, ak je
pogledavao na sporedni stoli traei hladno meso kojeg nije bilo. Njegovi sin i ki
opazili su neto drugo. Rijetko su ga kada vidjeli da s takvim uitkom jede bilo gdje osim
kod kue; i nikad ranije nisu doivjeli da tako leerno prijee preko injenice da u
*

129

rastopljenom maslacu ima previe ulja.

U est sati, nakon to je general popio kavu, ponovno su se nali u koiji. Za cijelo
vrijeme posjeta ponaao se tako ugodno da se Catherine osjeala sigurnom kad je rije o
njegovim oekivanjima, te bi, da je bila jednako sigurna u elje njegova sina, otila iz
Woodstona bez tjeskobnih razmiljanja o tome kako ili kada bi se mogla onamo vratiti.

130

Dvadeset sedmo poglavlje

Idue je jutro donijelo veoma neoekivano pismo od Isabelle:

Bath, travnja
Najdraa Catherine, s velikim sam ushienjem primila tvoja dva pisma i tisuu se
puta ispriavam to ti nisam ranije odgovorila. Doista se stidim svoje dokonosti, ali u
ovom stranom mjestu ovjek ni za to ne moe nai vremena. Gotovo svakoga dana
otkako si otila iz Batha imala sam u ruci pero kako bih ti poela pisati pismo, ali uvijek
me je u tome sprijeila neka glupa sitnica. Molim te, brzo mi pii, a pismo poalji na moju
kuu. Hvala Bogu! Sutra odlazimo iz ovog ogavnog mjesta. Otkako si ti otila, ovdje mi
uope nije bilo lijepo; praina je neizdrljiva, a svi do kojih mi je stalo vie nisu ovdje.
Vjerujem da me ne bi bilo briga za ostale kad bih mogla tebe vidjeti jer nitko ne moe
zamisliti koliko si mi ti draga. Veoma sam zabrinuta za tvog dragog brata jer mi se nije
javio otkako je otiao u Oxford, i bojim se nekakvog nesporazuma. Tvoj e ljubazni utjecaj
popraviti situaciju; on je jedini mukarac kojeg sam ikad voljela ili kojega bih mogla
voljeti, a vjerujem da e ga ti u to uvjeriti. Proljetna je moda pomalo neobina, a eiri
tako strani da to ne moe ni zamisliti. Nadam se da si ugodno provela vrijeme, ali se
bojim da nikad ne misli na mene. Neu rei sve to bih mogla o obitelji kod koje boravi
jer ne elim biti neplemenita, ili te okrenuti protiv onih koje cijeni, ali veoma je teko
znati kome se moe vjerovati, a mladi mukarci nikad dva dana za redom nemaju
jednako miljenje. Drago mi je to mogu rei da je mladi ovjek, koji mi je posebno mrzak,
otiao iz Batha. Iz ovih e rijei zacijelo znati da mislim na kapetana Tilneyja koji me je,
kako se sjea, neobino uporno slijedio i zadirkivao prije nego si otila. Kasnije je postao
jo gori i pretvorio se u moju sjenu. Mnoge bi mu djevojke moda nasjele da ih je tako
obasipao panjom, ali ja previe dobro poznajem prevrtljivi spol. Otiao je u svoju
pukovniju prije dva dana, a ja se nadam da me vie nikad nee tako opsjedati. On je
najvea tata budala koju sam ikad vidjela, i veoma je neugodan. Posljednja je dva dana
neprestano bio uz Charlotte Davis; alila sam njegov ukus, ali nisam obraala pozornost
na njega. Posljednji smo se put sreli u Ulici Bath, a ja sam odmah skrenula u jednu
prodavaonicu kako mi se ne bi obratio; nisam ga eljela ni pogledati. Kasnije je otiao u
prostoriju za toenje mineralne vode, ali ne bih ga bila slijedila ni za to na svijetu. Takva
*

131

suprotnost tvome bratu! Molim te, poalji mi neke vijesti o njemu; veoma sam nesretna
zbog njega jer se doimao vrlo neraspoloenim kad je otiao; moda je patio od prehlade
ili neega to je utjecalo na njegovu dobru volju. Pisala bih mu sama, ali sam negdje
zametnuta njegovu adresu i, kao to sam ranije spomenula, bojim se da je neto u mojem
ponaanju pogreno shvatio. Molim te, objasni mu sve tako da bude zadovoljan; ili, ako
jo uvijek gaji neke sumnje, neka mi poalje pismo ili me posjeti u Putneyju kad sljedei
put bude ondje, pa e se moda sve srediti. Ve dugo nisam bila u Dvoranama, niti u
kazalitu, osim to sam sino pola s obitelji Hodges, na neku komediju, u pola cijene.
Nagovorili su me da poem, a ja sam vrsto odluila da im neu dopustiti da pomisle
kako sam se zatvorila jer je Tilney otiao. Sjedili smo kraj Mitchellovih, a oni su se
pretvarali da su jako iznenaeni to me vide vani. Poznajem njihovu pakost; ranije nisu
znali biti uljudni prema meni, a sad su mi veliki prijatelji, ali nisam tako glupa da bi me
mogli prevariti. Zna da imam dovoljno duha u sebi. Anne Mitchell je pokuala staviti
turban poput mojega, to sam ga nosila tjedan ranije na koncertu, ali joj to uope nije
uspjelo. Pristajao je mojem neobinom licu, vjerujem, ili mi je barem Tilney tada tako
rekao, a tvrdio je i da me svi gledaju; no on je posljednji ovjek kojemu bih vjerovala.
Sada nosim samo grimiznu boju; znam da u tome grozno izgledam, ali nije vano; to je
najdraa boja tvoga dragog brata. Nemoj gubiti vrijeme, najdraa, najslaa Catherine,
odmah pii njemu i meni.
Zauvijek tvoja, Isabella
Takav pokuaj prozirnih smicalica nije mogao djelovati ak ni na Catherine. Odmah
je uoila nedosljednost, kontradikcije i izmiljotine. Stidjela se Isabelle, i stidjela se to ju
je ikad voljela. Njezine tvrdnje o ljubavi sad su bile jednako odvratne kao to su isprike
bile isprazne, a zahtjevi bezoni. Pisati Jamesu zbog nje! Ne! James vie nikada nee
uti da ona spominje njezino ime.
Kad je Henry stigao iz Woodstona, obavijestila je njega i Eleanor o sigurnosti
njihova brata, iskreno im estitala na tome i glasno proitala najvanije dijelove pisma,
osjeajui snano ogorenje. Kad je zavrila s itanjem, rekla je: Toliko o Isabelli i svoj
naoj prisnosti! Zasigurno me smatra idiotom, jer inae ne bi mogla tako pisati, ali
moda je ovo doprinijelo tome da ja njezinu osobnost upoznam bolje nego ona moju.
Shvaam to je radila. Ona je tata koketa, a njezini trikovi nisu djelovali. Mislim da nikad
nije voljela ni Jamesa ni mene, i eljela bih da je nikad nisam upoznala.
Uskoro e biti kao da je doista nikad niste poznavali ree Henry.
Ima jedna stvar koju ne mogu razumjeti. Shvaam da je za kapetana Tilneyja imala
planove koji su se izjalovili, ali ne razumijem to je kapetan Tilney cijelo vrijeme radio.
Zato joj je toliko udvarao i naveo je da se posvaa s mojim bratom, a zatim je i sam
pobjegao?
Mogu jako malo rei kad je rije o Frederickovim motivima, kakvima ih ja
smatram. On ima svoju tatinu, jednako kao i gospoica Thorpe, a najvea je razlika u
tome to je on mudriji pa jo nije sebi naudio. Ako ga uinak njegova ponaanja ne
opravdava pred vama, moda je bolje da ne traimo uzrok.
Znai, ne vjerujete da mu je ikad bilo doista stalo do nje?
*

132

 Uvjeren sam da mu nikad nije bilo stalo do nje.

I samo je to pokazivao kako bi se zabavljao?

Henry je spustio glavu u znak potvrde.

Pa, onda moram rei da mi se on uope ne svia. Premda je sve dobro zavrilo za
nas, uope mi se ne svia. Ovako nije poinjeno nikakvo zlo, jer ne vjerujem da Isabella
ima srca koje moe biti povrijeeno. Ali to bi bilo da se je ona veoma zaljubila u njega?
No najprije moramo pretpostaviti da Isabella ima srce koje moe biti povrijeeno,
a slijedom toga bila bi posve drukija; u tom bi se sluaju ljudi drukije ophodili prema
njoj.
Veoma je pravilno da stanete na stranu svoga brata.
Kad biste vi stali na stranu svojega, ne biste se previe uznemiravali zbog
razoaranja u gospoici Thorpe. No va je um zadojen priroenim naelom opeg
potenja i stoga ne moe prihvatiti hladno rezoniranje obiteljske pristranosti ili elju za
osvetom.
Catherine je taj kompliment oslobodio daljnje gorine. Frederick ne moe biti
neoprostivo kriv dok je Henry tako ljubazan. Odluila je da nee odgovoriti na Isabellino
pismo i nastojala je vie ne misliti na to.

133

Dvadeset osmo poglavlje

skoro nakon opisanih dogaaja general je morao na tjedan dana otputovati u

London. Otiao je iz Northangera iskreno alei to mu bilo kakva obveza
krade, makar i na sat vremena, drutvo gospoice Morland, te je svojoj djeci
svim srcem preporuio neka im glavna briga bude njezina udobnost i razonoda. Po
njegovom je odlasku Catherine prvi put shvatila kako gubitak katkad moe biti i dobitak.
Zadovoljstvo u kojem su sada provodili vrijeme, obavljali svaki zadatak, iskreno se
smijali, svaki je obrok bio prizor leernosti i dobrog raspoloenja, etali su gdje su htjeli i
kad su htjeli, upravljali su svojim satima, uicima i umorom; sve joj je to jasno pokazalo
kakva ogranienja namee generalova nazonost, te je sa zahvalnou osjeala sadanje
osloboenje od toga. Takvo raspoloenje i takvi uici naveli su je da iz dana u dan sve
vie voli to mjesto i te ljude. Da nije bilo strepnje pred skorim odlaskom i straha da oni
prema njoj ne osjeaju isto, bila bi savreno sretna u svakom trenutku svakoga dana, ali
sad je ve prolazio etvrti tjedan njezina posjeta. Prije generalova povratka proi e i taj
etvrti tjedan, te bi moda bilo nepristojno ostati mnogo dulje. Bilo joj je bolno misliti o
tome, te je uskoro odluila odmah o tome razgovarati s Eleanor, rei kako misli da bi
uskoro trebala otii, a tada e po njezinoj reakciji vidjeti kako bi se trebala ponaati.
Svjesna injenice da e joj biti teko naeti tako neugodnu temu ako bude previe
odgaala, iskoristila je prvu priliku kad je odjednom ostala sama s Eleanor. Ona je
govorila o nekoj drugoj temi, ali ju je Catherine prekinula i poela govoriti o svojoj obvezi
da se uskoro vrati kui. Eleanor je izgledala veoma zabrinuto, a to je i rekla. Nadala se
da e mnogo dulje moi uivati u njezinu drutvu; pogreno je pretpostavila (moda jer
je tako eljela) da je obean mnogo dulji posjet, te nije mogla potisnuti pomisao da je
gospodin i gospoa Morland ne bi pourivali da se vrati kui kad bi znali kakvo joj
zadovoljstvo priinjava njezin boravak ovdje. Catherine je objasnila. O, to se toga
tie, tata i mama je uope ne pouruju. Sve dok je ona sretna, oni e biti zadovoljni.
Onda zato se, ako smijem pitati, tebi toliko uri otii kui?
O, zato to sam ve tako dugo ovdje.
Ne, ako moe upotrijebiti takvu rije, ja te vie ne mogu nagovarati. Ako ti misli
da je predugo...
O, ne! Doista ne mislim. to se mene tie, mogla bih jo toliko ovdje ostati. Tako
su se dogovorile da se vie uope nee razmiljati o njezinom odlasku sve dok ne bude
*

134

morala otii. Nakon to su tako ugodno uklonile taj uzrok nelagode, drugi su uzroci
takoer oslabili. Ljubaznost i usrdnost Eleanorina ponaanja dok je traila da ostane, i
Henryjev zadovoljni pogled kad su mu rekle da e jo ostati bili su tako slatki dokazi o
tome koliko im je vana, te joj je ostalo tek toliko dvojbi bez koje ljudski um ne moe
postojati. Gotovo je uvijek vjerovala da je Henry voli, i da je vole njegovi otac i sestra, te
ak ele da im pripada. Vjerujui u to, njezine sumnje i tjeskobe bile su samo povremene
neugodne smetnje.
Henry nije mogao posluati oevu izriitu naredbu da stalno boravi u Northangeru i
bude na usluzi damama dok je on u Londonu jer su ga obveze u Woodstonu prisilile da u
subotu ode i ondje provede dvije noi. Sada taj gubitak nisu osjeale kao onda kad je
general bio kod kue; bilo je malo manje veselja, ali je udobnost ostala ista, a dvije su se
djevojke jo vie zbliile i lijepo se same zabavljale pa su na dan Henryjeva odlaska
prilino kasno, u jedanaest sati, otile na poinak. Ba su stigle do vrha stubita kad im
se uinilo, koliko im je debljina zidova doputala da uju, kako se pred vratima zaustavlja
koija, a u iduem su trenutku dobile potvrdu da je doista tako jer se zaula glasna
zvonjava. Nakon to je minulo prvo iznenaenje, uzviknule su: Nebesa! to se moglo
dogoditi? No Eleanor je brzo zakljuila da je to njezin stariji brat, iji je dolazak esto
bio tako iznenadan, premda ne u tako nemogue vrijeme, te je pourila dolje kako bi ga
pozdravila.
Catherine je nastavila hodati prema svojoj sobi, zakljuivi da e se njezino
poznanstvo s kapetanom Tilneyjem ipak morati nastaviti, pod neugodnim dojmom to
ga je njegovo ponaanje ostavilo na nju i uvjerena da je on previe otmjeni gospodin da
bi nju prihvatio, te je odluila da bi se ipak trebali sresti u prikladnijim okolnostima.
Nadala se da uope nee spominjati gospoicu Thorpe, a budui da se sad ve mora
stidjeti svoje uloge u svemu tome, doista nema opasnosti od toga; sve dok se bude
izbjegavalo svako spominjanje Batha, vjerovala je da se prema njemu moe odnositi
veoma uljudno. Vrijeme joj je prolazilo u takvim razmiljanjima, a doista mu je ila u
prilog injenica da se Eleanor tako raduje to ga vidi i da imaju tako mnogo rei jedno
drugome, jer prolo je gotovo pola sata od njegova dolaska, a Eleanor jo nije dola
gore.
U tom se trenutku Catherine uinilo da uje njezine korake u galeriji, te je pozorno
oslukivala, ali je sve bilo tiho. Meutim, tek to se uvjerila da je pogrijeila, trgnuo ju je
zvuk neega to se micalo blizu njezinih vrata; inilo se da netko dodiruje sama vrata, a u
iduem je trenutku pomicanje kvake dokazalo da je neija ruka doista na njoj. Zadrhtala
je pri pomisli na nekoga tko se tako oprezno pribliava, ali je odluila da vie nee
dopustiti pojavljivanje neopravdane panike ili divljanje svoje mate, te je tiho koraknula
naprijed i otvorila vrata. Ondje je stajala samo Eleanor. Meutim, Catherine se samo na
trenutak umirila jer su Eleanorini obrazi bili blijedi, a dranje veoma uzrujano. Premda je
oito kanila ui, inilo se da za to mora uloiti napor, a jo se vie morala pomuiti kako
bi progovorila. Catherine je pretpostavila da je rije o neemu neugodnom povezanom s
kapetanom Tilneyjem, pa je svoju zabrinutost mogla izraziti samo smirenom
pozornou; pozvala ju je da sjedne, masirala joj sljepoonice lavandinom vodicom i
tjeskobno stajala nad njom. Draga moja Catherine, ne smije, doista ne smije... bile
*

135

su Eleanorine prve suvisle rijei. Meni je sasvim dobro. Ova me ljubaznost tako
uznemiruje. Ne mogu to podnijeti. Dolazim k tebi s neugodnim zadatkom.
Sa zadatkom! K meni!
Kako u ti rei? O, kako u ti rei?
Nova se misao pojavila u Catherininoj glavi, te je problijedjela jednako kao i njezina
prijateljica i uzviknula: Stigla je poruka iz Woodstona!
Grijei, doista odgovorila je Eleanor suosjeajno je promatrajui nije doao
nitko iz Woodstona. Stigao je moj otac. Glas joj je zadrhtao i spustila je pogled dok je
to izgovarala. Njegov neoekivani povratak bio je sam po sebi dovoljan da se Catherine
snudi, te nekoliko trenutaka nije oekivala da moe uti jo neto gore.
Nita nije rekla, a Eleanor je uskoro nastavila, nastojei se pribrati i govoriti vrstim
glasom, ali jo uvijek oborena pogleda. Ti si previe dobra, sigurna sam, da bi o meni
runo mislila zbog uloge to sam je morala prihvatiti. Ja sam doista samo nesretni
glasnik. Nakon onoga to je nedavno dogovoreno meu nama, tako radosno i zahvalno
s moje strane, o tvom boravku ovdje, kako sam se nadala, jo mnogo tjedana, kako ti
mogu rei da se tvoja ljubaznost nee prihvatiti, te da e se radost to si nam je pruala
svojim drutvom uzvratiti... ali ne smijem se preputati osjeajima. Draga moja
Catherine, moramo se rastati. Moj je otac sklopio neki dogovor zbog kojega cijela naa
obitelj mora u ponedjeljak otii; dva emo tjedna biti kod lorda Longtowna, blizu
Hereforda. Objanjenje i isprika jednako su nemogui. Ne mogu pokuati ni jedno ni
drugo.
Draga moja Eleanor uzviknula je Catherine nastojei potisnuti svoje osjeaje
nemoj se uzrujavati. Obveze trae da odustanemo od naeg dogovora. Neizrecivo mi je
ao to emo se tako brzo rastati, i jo tako iznenada, ali nisam uvrijeena, doista nisam.
Moj posjet tebi moe bilo kada zavriti, zna, i nadam se da e ti doi k meni. Moe li,
kad se vrati s tog putovanja, doi u Fullerton?
To nee biti u mojoj moi, Catherine.
Onda doi kad bude mogla.
Eleanor nije odgovorila, a Catherinine su se misli vratile na neto neposrednije pa je
dodala, glasno razmiljajui: Ponedjeljak, tako brzo; i svi idete! Pa, sigurna sam... moi
u otii ... ne moram otii prije nego vi poete, zna. Nemoj se uzrujavati, Eleanor. Bez
problema mogu otii u ponedjeljak. Nije posebno vano to moj otac i majka nisu o
tome obavijeteni. Usuujem se rei da e general poslati slugu sa mnom, do polovice
puta, a tada u uskoro stii u Salisbury pa e mi preostati etrnaest kilometara do kue.
Ah, Catherine! Kad bi moglo tako biti, bilo bi malo podnoljivije, premda bi na taj
nain primila samo pola od onoga to zasluuje. Ali, kako ti mogu rei? Dogovoreno je
da krene sutra ujutro, a ak ni sat odlaska ne moe sama birati; naruena je koija i bit
e ovdje u sedam sati, a nee ti za pratnju ponuditi niti jednog slugu.
Catherine je sjela jer je ostala bez daha i bez rijei. Jedva sam mogla povjerovati
vlastitim uima kad sam to ula, a nikakvo nezadovoljstvo ili ogorenje to ga u ovom
trenutku osjea, bez obzira kako opravdano i snano, ne moe biti jae od onoga to
sam ja... ali ne smijem govoriti o onome to sam ja osjeala. O, kad bih mogla predloiti
*

136

neto blae! Dobri Boe! to e rei tvoji otac i majka? Nakon to smo te odvukli od
zatite pravih prijatelja u ovo, gotovo dvostruko dalje od tvoga doma, a sada te tjeramo
iz kue bez razmiljanja o najosnovnijoj uljudnosti! Draga, draga Catherine, budui da
sam donositeljica takve poruke, ini se da sam ja kriva za takvu uvredu; ipak, nadam se
da e mi oprostiti, jer si zacijelo dovoljno dugo boravila u ovoj kui da bi shvatila kako ja
nisam prava gospodarica, da zapravo nemam nikakvu mo.
Jesam li uvrijedila generala? drhtavim glasom upita Catherine.
Naalost, kao njegova ki ja samo znam da mu nisi pruila nikakav razlog da se
uvrijedi. Doista je veoma, veoma uzrujan; rijetko sam ga vidjela takvog. On nema
naroito ugodnu narav, a sad se dogodilo neto to ga je neobino uzrujalo; neko
razoaranje, neka briga, to se ba u ovom trenutku ini vanim; ali teko mogu
pretpostaviti da ti ima bilo kakve veze s time, jer kako bi to bilo mogue?
Catherine je s mukom govorila, a uinila je to samo radi Eleanor. Sigurna sam
rekla je da mi je jako ao ako sam ga uvrijedila. To je posljednje to bih svjesno uinila.
Ali nemoj biti nesretna, Eleanor. Dogovor se, zna, mora potivati. Samo mi je ao to se
to ranije nije znalo jer bih u tom sluaju mogla pisati kui. Ali to doista nije naroito
vano.
Nadam se, svim se srcem nadam, da to nee biti vano za tvoju sigurnost, ali je
jako vano za sve ostalo; za udobnost, dojam, pristojnost, za tvoju obitelj, za cijeli svijet.
Da su tvoji prijatelji, brani par Allen, jo uvijek u Bathu, relativno bi lako mogla poi k
njima; onamo bi stigla za nekoliko sati, ali putovanje od sto deset kilometara, na koje
mora sama krenuti, u tvojim godinama, bez pratnje!
O, putovanje nije nita. Nemoj misliti na to. A ako se moramo rastati, nekoliko sati
prije ili kasnije, zna, zapravo je svejedno. Mogu biti spremna u sedam. Neka me na
vrijeme pozovu. Eleanor je shvatila da
Catherine eli biti sama. Vjerujui da bi za obje bilo bolje kad bi izbjegavale daljnji
razgovor, ustala je i rekla: Vidjet emo se ujutro.
Catherininu je srcu trebalo olakanje. U Eleanorinoj nazonosti prijateljstvo i ponos
obuzdavali su njezine suze, ali tek to je ona izila, navrle su u bujicama. Izbaena iz
kue, i jo na takav nain! Bez ikakva razloga koji bi to mogao opravdati, bez isprike koja
bi mogla ublaiti naglost, neuljudnost, ak drskost takvog postupka. Henry je daleko;
nee ga ak moi ni pozdraviti. Svaka je nada, sva su oekivanja u najboljem sluaju
odgoena, i tko zna do kada? Tko moe rei kad e se ponovno sresti? A sve je to uinio
general Tilney; tako ljubazan, tako dobro odgojen i dosad tako sklon njoj! Bilo je
podjednako neshvatljivo, poniavajue i alosno. Jednako su je zbunjivala i plaila
pitanja to bi tome mogao biti uzrok i kako e sve zavriti. Nain na koji je to uinjeno
tako je krajnje neuljudan; urno je tjera bez obaziranja na njezine potrebe, ak joj ne
doputa da barem izgleda kako ima mogunost izbora kad je rije o vremenu i nainu
putovanja; od dva mogua dana izabrao je sam poetak prvoga, kao da je vrsto odluio
da e ona otii prije nego se on ujutro probudi, kako je ne bi morao ak ni vidjeti. to bi
sve to moglo znaiti, osim namjerne uvrede? Na ovaj ili onaj nain zasigurno ga je neim
uvrijedila. Eleanor ju je eljela potedjeti tako bolnih razmiljanja, ali Catherine nije
*

137

mogla vjerovati da bi bilo kakva uvreda ili neki nesretni sluaj mogao izazvati takvo
neprijateljstvo spram osobe koja s time nije povezana, ili se barem pretpostavlja da nije
povezana.
No je teko prolazila. San, ili barem nekakav odmor koji bi se mogao smatrati
snom, nije dolazio u obzir. Ta soba u kojoj ju je odmah po dolasku muila njezina
neobuzdana mata, opet je postala mjesto uzrujavanja i nemirnog drijemanja. Ipak, kako
je izvor njezina nemira sada drukiji od onoga to je bilo tada; kako alosno stvarniji i
ozbiljniji! Njezina se tjeskoba sada temelji na injenicama, a strahovi na vjerojatnosti. Bila
je tako zaokupljena razmiljanjem o stvarnom i prirodnom zlu, da uope nije obraala
pozornost na samotnost svoje situacije, na mrak u svojoj sobi, na starost zgrade.
Premda je vjetar bio jak i esto je stvarao neobine i iznenadne zvukove po cijeloj kui,
sve je to ula dok je sat za satom leala budna, bez ikakve radoznalosti ih straha.
Eleanor je odmah iza est ujutro ula u njezinu sobu, spremna obasuti je panjom ili
joj pomoi kako god bude mogla, ali trebalo je uiniti jo jako malo. Catherine nije gubila
vrijeme; bila je gotovo odjevena i ve je skoro sve spakirala. Kad se Eleanor pojavila, pala
joj je na pamet mogunost da joj general alje neku pomirbenu poruku. to bi moglo biti
prirodnije od toga da ljutnja proe, a zamijeni je kajanje? Samo je eljela znati na koji bi
nain, nakon onoga to se dogodilo, trebala prihvatiti ispriku. No uzalud se time
optereivala jer na kunju nije stavljena ni njezina milostivost ni dostojanstvo; Eleanor
nije donijela nikakvu poruku. Razmijenile su tek nekoliko rijei; obje su se najsigurnije
osjeale u utnji, te su u sobi izgovorile samo poneku trivijalnu reenicu. Catherine je
urno i uzrujano dovravala odijevanje, a Eleanor je, s vie dobronamjernosti nego
iskustva, pokuavala napuniti krinju. Kad je sve bilo obavljeno, izile su iz sobe, a
Catherine se zadrala pola minute iza prijateljice kako bi se pogledom oprostila sa svim
dobro poznatim i dragim predmetima. Zatim je sila u blagovaonicu gdje je ve bio
pripremljen doruak. Pokuala je jesti kako je Eleanor ne bi morala nagovarati, kao i da
bi joj udovoljila, ali nije imala teka i nije mogla progutati mnogo zalogaja. Razlika izmeu
ovog i jueranjeg doruka u toj prostoriji izazvala je novu alost i jo joj vie smanjila
tek. Prije manje od dvadeset etiri sata takoer su ovdje jeli, ali u koliko drukijim
okolnostima! S kako je vedrom oputenou, kako sretnom, premda lanom, sigurnou
tada gledala oko sebe, uivajui u svemu, uope ne strepei pred budunou, ako se
izuzme Henryjev odlazak u Woodston! Sretan, sretan doruak; jer Henry je bio ondje;
Henry je sjedio kraj nje i pomagao joj. Dugo je bila preputena tim razmiljanjima jer je i
njezina prijateljica bila duboko zamiljena, a pojava koije bilo je prvo to ih je trgnulo i
dozvalo natrag u sadanjost. Catherinini su obrazi porumenjeli kad ju je vidjela, i u tom je
trenutku silovito osjetila ponienje to ga je doivjela, te je nakratko osjeala samo
ogorenje. inilo se da je Eleanor sada dobila dar govora.
Mora mi pisati, Catherine uzviknula je mora mi se to prije javiti. Dok ne
budem znala da si sigurno stigla kui, neu imati ni trenutka mira. Bez obzira na sve
opasnosti, na sav rizik, moram te preklinjati za jedno pismo. Omogui mi zadovoljstvo
spoznaje da si bez opasnosti stigla u Fullerton i da je tvoja obitelj dobro, a tada, dok ne
zatraim dopisivanje s tobom kako se pristoji, vie neu oekivati. Poalji mi ga kod lorda
Longtowna i, moram te to zamoliti, na ime Alice.
*

138

 Ne, Eleanor, ako ne smije primiti pismo od mene, sigurno uope ne bih smjela

pisati. Sigurno u stii kui, u to nema nikakve sumnje.

Eleanor je samo odgovorila: Ne mogu se uditi tvojim osjeajima. Neu
navaljivati. Vjerovat u dobroti tvoga srca kad budem daleko od tebe. No to je,
popraeno alosnim pogledom, bilo dovoljno da u trenutku rastopi Catherinin ponos i
ona je odmah rekla: O, Eleanor, pisat u ti, doista!
Gospoica Tilney je usrdno eljela jo neto rijeiti, premda joj je bilo pomalo
nelagodno govoriti o tome. Palo joj je na pamet da, nakon tako dugotrajnog boravka
daleko od kue, Catherine moda nema dovoljno novca za putovanje, a kad joj je to
veoma ljubazno spomenula i ponudila joj pomo, pokazalo se da je tono procijenila.
Catherine do toga trenutka uope nije razmiljala o tome, ali kad je pregledala torbicu,
shvatila je da je mogla biti izbaena iz kue bez sredstava za povratak u vlastiti dom, ali
je ljubaznost prijateljice to onemoguila. Nelagoda u kojoj se tada zasigurno nala
optereivala je obje, pa su tijekom preostalog vremena to su ga zajedno provele jedva
izgovorile koju rije. No to je bilo jako kratko vrijeme. Uskoro je objavljeno da je koija
spremna; Catherine je odmah ustala, a dugi i njeni zagrljaj zamijenio je rijei u pozdravu.
Kad su ule u predvorje, Catherine nije mogla otii iz kue bez da spomene onoga ije
ime nije izgovorila ni jedna od njih, te je na trenutak zastala i drhtavim usnama izustila da
ostavlja ljubazni pozdrav za svog odsutnog prijatelja. No tu vie nije mogla obuzdavati
svoje osjeaje pa je, skrivajui lice rupiem, potrala preko predvorja i uskoila u koiju
koja se odmah udaljila od ulaznih vrata.

139

Dvadeset deveto poglavlje

atherine je bila previe nesretna da bi se bojala. Samo putovanje nije u njoj

izazivalo nikakav strah, te ga je poela bez strepnje zbog duljine ili osjeaja
usamljenosti. Naslonivi se u jednom kutu koije, prepustila se estokom
napadaju plaa, te se nekoliko kilometara udaljila od Opatije prije nego je podigla glavu,
pa se ak i najvii dio zemljita u parku gotovo izgubio iz vida prije nego je uspjela
pogledati onamo. Naalost, cesta kojom je sada putovala bila je ona ista kojom se prije
samo deset dana tako sretno vozila prilikom odlaska u Woodston i natrag; tijekom ta
dvadeset dva kilometra sve to je prvi put vidjela pod onako drukijim dojmom sad je
samo pojaavalo svaki gorki osjeaj. Svaki je kilometar, kako se pribliavala Woodstonu,
naglaavao njezinu patnju, a kad su na udaljenosti od osam kilometara proli kraj
skretanja koje je onamo vodilo, kad je pomislila na Henryja, koji je tako blizu i tako
nesvjestan onoga to se dogaa, njezina alost i bol postali su neizdrljivi.
Dan to ga je ondje provela bio je jedan od najsretnijih u njezinu ivotu. Toga je
dana general ondje govorio o Henryju i njoj, koristio je izraze i doimao se tako da je ona
zakljuila kako doista eli njihov brak. Da, prije samo deset dana izazvao je ushienje u
njoj svojim naglaenim panjama, ak ju je zbunio svojim znakovitim primjedbama! A
sada, to li je uinila, ili to je zaboravila uiniti, da bi zavrijedila ovakav postupak?
Jedina uvreda koju mu je nanijela, za to je samu sebe mogla optuiti, veoma je
teko mogla doprijeti do njegovih uiju. Samo su Henry i ona sama znali za okantne
sumnje to ih je tako neozbiljno gajila, a vjerovala je da je njezina tajna kod njega
sigurna. Barem je vjerovala da je Henry namjerno nije mogao izdati. Ako je doista, nekim
nesretnim sluajem, njegov otac doznao to se ona usudila misliti i traiti, za njezine
bezrazlone fantazije i uvredljiva istraivanja, tada se ne bi udila nikakvom stupnju
njegova gnjeva. Ukoliko je svjestan injenice da je o njemu razmiljala kao o ubojici, ne
moe se uditi ak ni tome da ju je izbacio iz kue. No vjerovala je da razlog za njegov in
nije tako opravdan.
Premda je o svemu tome tjeskobno razmiljala, to ipak nije bila njezina glavna
briga. Postojala je jo jedna misao, vanija, ona koja je izazivala jo veu tjeskobu; to e
Henry misliti i osjeati, kako e izgledati kad se sutradan vrati u Northanger i uje za
njezin odlazak, bilo je pitanje snanije i zanimljivije od bilo kojeg drugog; nikad nije
nestajalo, a naizmjence ju je uzbuivalo i umirivalo: katkad je ukazivalo na strepnju od
njegova spokojnog prihvaanja injenice, a katkad je odgovor bio njegovo povjerenje,
*

140

aljenje i ogorenje. Naravno, nee se usuditi proturjeiti generalu, ali to bi o njoj

mogao rei svojoj sestri, Eleanor?
U tom neprestanom ponavljanju sumnji i upita, dok se njezin um nije mogao ni na
trenutak opustiti, prolazili su sati, a putovanje je prolazilo mnogo bre nego se nadala.
Tjeskobne misli nisu joj doputale opaanje bilo ega oko sebe, a kad su proli kraj oko
Woodstona, nije uope primjeivala kako napreduju; premda nita na putu nije ni na
trenutak moglo zaokupiti njezinu pozornost, putovanje joj nije bilo naporno. Jo ju je
jedan razlog potedio toga: nije eljno iekivala kraj putovanja, jer takav povratak u
Fullerton gotovo je unitavao zadovoljstvo susreta s onima koje najvie voli, ak i nakon
tako dugotrajnog boravka daleko od doma, jedanaest tjedana. to bi mogla rei, a da ne
ponizi sebe i uzruja svoju obitelj, to nee poveati njezin jad, pojaati beskorisno
ogorenje, te moda pomijeati nevine i krive u pogrenom razluivanju pakosti? Nikad
ne bi mogla dovoljno naglasiti zahvalnost spram Henryja i Eleanor; ne bi znala izraziti
svoje snane osjeaje, a ukoliko netko njima zamjeri, ako se o njima bude runo mislilo
zbog njihova oca, to bi joj slomilo srce.
Obuzeta takvim osjeajima, vie je strepjela no to je traila dobro poznati zvonik
koji bi joj rekao da je na trideset kilometara od kue. Znala je da iz Northangera ide u
Salisbury, ali nakon prve etape putovanja morala se oslanjati na upravitelje pota kad je
rije o nazivima mjesta kroz koja mora proi da bi onamo stigla; tako je slabo poznavala
put. Meutim, nije naila na neto to bi je uznemirilo ili uplailo. Njezina mladost,
uljudno ponaanje i otvorenost osigurali su joj svu pozornost to je putnik poput nje
moe oekivati. Zaustavljah su se samo radi izmjene konja, te je otprilike jedanaest sati
putovala bez ikakvog uznemiravanja; izmeu est i sedam sati uveer nala se na ulazu u
Fullerton.
Heroina koja se pri kraju svoje karijere vraa u rodno selo, u trijumfu steenog
ugleda i s dostojanstvom grofice, s velikom pratnjom otmjenih roaka u njihovim lakim
koijama i tri slukinje koje putuju u koiji iza nje, to je dogaaj o kojem bi se s
ushienjem pisalo; omoguuje svaki zakljuak i autor bi zasigurno dijelio slavu to je ona
velikoduno iri oko sebe. No moja je pria sasvim drukija; heroinu vraam kui
usamljenu i ponienu, a nikakvo me ushienje ne moe navesti na opisivanje pojedinosti.
Heroina u najamnoj potanskoj koiji takav je udarac raspoloenju to ga nikakav
pokuaj grandioznosti ili patosa ne moe podnijeti. Stoga je njezin koija brzo vozio
kroz selo, pod pogledima nedjeljnih izletnika, i ona se urno iskrcala.
No bez obzira koliko je Catherinin um bio optereen munim mislima dok se
pribliavala upnom dvoru, i bez obzira na osjeaj ponienja to ga je imao pisac,
pripremala je nesvakidanji uitak onima kojima je dolazila; najprije dolaskom koije, a
zatim i kad se sama pojavila. Putnika se koija rijetko mogla vidjeti u Fullertonu pa je
cijela obitelj zaas bila na prozorima, a injenica da se zaustavila pred njihovom kapijom
unijela je vedrinu u svako oko i zaokupila svaiju matu; sasvim neoekivano
zadovoljstvo za sve osim dvoje najmlaih, djeaka i djevojice od est i etiri godine, koji
su u svakoj koiji oekivali brata ili sestru. Radostan je pogled koji je prvi opazio
Catherine! Radostan glas koji je najavio otkrie! No je li ta srea pripadala Georgeu ili
Harriet, to se nikad nije tono saznalo.
*

141

Njezini otac, majka, Sarah, George i Harriet, svi su se okupili na vratima kako bi je
srdano doekali, to je u Catherininu srcu razbudilo najljepe osjeaje, a kad su je jedan
za drugim zagrlili, shvatila je da je to umiruje iznad svih oekivanja. Tako okruena, tako
voljena, bila je ak sretna! U radosti obiteljske ljubavi nakratko je sve ostalo potisnuto;
zadovoljstvo to je vide u poetku nije ostavljalo mjesta za smirenu radoznalost, te su
svi sjedili za stolom i pili aj, to ga je gospoa Morland urno pripravila radi udobnosti
sirote putnice ije je blijede i upale obraze brzo uoila, prije nego joj je postavljeno
izravno pitanje na koje je trebalo odgovoriti.
Nevoljko i uz mnogo oklijevanja Catherine je zapoela ono to bi se nakon pola
sata, ljubaznou onih koji su je sluali, moda moglo smatrati objanjenjem; ali u to
vrijeme su jedva mogli otkriti uzrok ili shvatiti pojedinosti njezina iznenadnog povratka.
Oni ni sluajno nisu bili razdraljivi ljudi; nisu se lako vrijeali niti su odmah s gorinom
doivljavali uvrede, ali ovdje je, kad se sve razotkrilo, bila uvreda koju ne treba
zanemariti, niti, u prvih pola sata, lako oprostiti. Bez pretjerivanja u romantinoj
usplahirenosti kad je rije o dugom i samotnom putovanju njihove keri, gospodin i
gospoa Morland ipak su osjeali da joj je moglo donijeti mnoge neugodnosti, da nikad
ne bi to dopustili, te da je general Tilney, prisilivi je na tako neto, postupio neasno i
bezosjeajno, i kao gospodin i kao roditelj. Zato je to uinio, to ga je moglo navesti na
takvo krenje pravila gostoprimstva i tako naglo okrenuti njegovo potovanje spram
njihove keri u zlovolju, bilo je pitanje na koje nisu mogli nai odgovor, ba kao ni
Catherine. No to ih nikako nije previe dugo optereivalo i, nakon odreenog razdoblja
beskorisnih nagaanja, kako je to neobian dogaaj i da je on zacijelo udan ovjek,
njihovo je ogorenje i uenje poelo jenjavati. Premda se je Sarah jo uvijek preputala
usklicima i nagaanjima sa svim svojim mladenakim arom, njezina je majka na koncu
rekla: Draga moja, samu sebe optereuje bespotrebnim mukama; vjeruj mi, to je
neto oko ega se uope ne treba truditi.
Mogu shvatiti to je elio da Catherine ode ako je imao taj dogovor ree Sarah
ali zato to nije uinio na uljudniji nain?
ao mi je mladih ljudi ree gospoa Morland zasigurno im je bilo teko, ali to
se tie svega ostaloga, to sad vie nije vano. Catherine je sigurno stigla kui, a naa
dobrobit ne ovisi o generalu Tilneyju. Catherine je uzdahnula. Pa filozofski nastavi
njezina majka drago mi je da ranije nisam znala za tvoje putovanje, ali sad kad je sve
prolo, vjerojatno nije poinjeno nikakvo zlo. Uvijek je dobro da se mladi ljudi moraju
malo pomuiti, i zna, draga moja Catherine, ti si oduvijek bila pomalo smueno
stvorenje, ali sad si bila prisiljena trezveno razmiljati, uz toliko mijenjanja koija i tome
slino, i nadam se da nigdje nisi nita zaboravila.
Catherine se takoer tome nadala i pokuala se zainteresirati za vlastiti napredak,
ali bila je prilino potitena te je jedino eljela utjeti i biti sama. Stoga je spremno
prihvatila majin savjet da rano poe u krevet. Roditelji su u njezinoj snudenosti i
uzrujanosti vidjeli samo prirodne posljedice ponienih osjeaja i neobinog napora i
umora takvog putovanja, te su se rastali bez ikakvih sumnji da e miran san sve to
izlijeiti. Premda idueg jutra njezin oporavak nije bio onakav kakvom su se nadali, jo
uvijek im ni na kraj pameti nije bio neki dublji razlog. Niti u jednom trenutku nisu
*

142

pomislili na njezino srce, to je za roditelje mlade dame od sedamnaest godina, koja se

upravo vratila sa svog prvog boravka daleko od kue, bilo prilino neobino!
im je zavrila s dorukom, Catherine je sjela kako bi ispunila obeanje dano
gospoici Tilney, ije se povjerenje u uinak vremena i udaljenosti na prijateljiino
raspoloenje ve pokazalo opravdanim, jer si je Catherine ve predbacivala zbog onako
hladnog rastanka od Eleanor, zbog toga to nikad nije dovoljno cijenila njezine zasluge i
ljubaznost, te nije dovoljno suosjeala s njom zbog onoga to je juer morala izdrati.
Meutim, jaina tih osjeaja nimalo nije pomogla njezinom peru, i nikad joj nije bilo tee
pisati nego dok se obraala Eleanor Tilney. Sastaviti pismo koje bi istodobno tono
opisivalo njezine osjeaje i situaciju, izrazilo zahvalnost bez servilnog aljenja, bilo
suzdrano ali ne hladno i iskreno ali ne ogoreno; pismo koje ne bi povrijedilo Eleanor
dok ga ita, i povrh svega, nad kojim ona sama ne bi porumenjela ako bi ga Henry
sluajno vidio, to je bio zadatak to ga od strepnje nije mogla obaviti. Nakon
dugotrajnog razmiljanja i mnogo zbunjenosti, zakljuila je da bez ikakvih opasnosti
moe napisati samo kratku poruku. Stoga je priloila novac, to joj ga je Eleanor
pozajmila, izrazila svoju zahvalnost i tisuu dobrih elja svoga srca.
To je bilo neobino poznanstvo primijetila je gospoa Morland kad je pismo bilo
gotovo brzo je sklopljeno i brzo je zavreno. ao mi je to se tako dogodilo jer ih je
gospoa Allen smatrala veoma dragim mladim ljudima, a ti naalost nisi imala sree ni s
Isabellom. Ah, siroti James! Pa, moramo ivjeti i uiti; nadam se da e sljedei novi
prijatelji koje stekne zavrijediti da to i ostanu.
Catherine je porumenjela dok je toplo odgovarala: Nijedna prijateljica ne moe
vie od Eleanor zavrijediti da to i ostane.
Ako je tako, draga moja, usuujem se rei da ete se prije ili kasnije ponovno
sresti; nemoj biti nesretna. Izgledi su deset prema jedan da e vas ivot ponovno spojiti
ve za koju godinu; a tada, kakvo e to zadovoljstvo biti!
Gospoa Morland nije bila uspjena u svom pokuaju tjeenja. Nada da e se sresti
za koju godinu samo je navela Catherine na razmiljanje o tome to bi se u
meuvremenu moglo dogoditi i takav susret uiniti stranim za nju. Nikad ne bi mogla
zaboraviti Henryja Tilneyja, ili misliti na njega s manje njenosti nego u ovom trenutku,
ali on bi mogao zaboraviti nju i u tom sluaju sresti... ! Oi su joj se ispunile suzama dok je
to zamiljala. Njezina je majka shvatila da joj ne uspijeva utjeiti ker, te je predloila novi
pokuaj vraanja dobrog raspoloenja, to jest, posjet gospoi Allen.
Udaljenost izmeu dviju kua bila je samo etiristo metara, a dok su hodale,
gospoa Morland je brzo iznijela sve to je osjeala po pitanju Jamesova razoaranja.
ao nam je zbog njega rekla je ali inae nema nikakva zla u razvrgavanju zaruka; jer
ne moe biti poeljno da se vee uz djevojku koju jedva poznaje, i koja uope nema
miraza. Sada, nakon takvog ponaanja, uope ne moemo lijepo misliti o njoj. Sada je to
teko za sirotog Jamesa, ali to nee zauvijek trajati, i usuujem se rei da e ubudue biti
oprezniji, zahvaljujui gluposti prvog izbora.
To je bio tako saet prikaz dogaaja da ga je Catherine jedva mogla sluati; jo
jedna reenica ugrozila bi njezinu ljubaznost i navela je na nerazuman odgovor. Uskoro
*

143

su sve njezine misli bile zaokupljene promjenom vlastitih osjeaja i raspoloenja otkako
je zadnji put hodala tom dobro poznatom cestom. Nisu prola ni tri mjeseca od trenutka
kad je, mahnita od radosnih iekivanja, desetak puta na dan trala od jedne do druge
kue, lagana, vesela i slobodna srca, radujui se nepoznatim i nepatvorenim
zadovoljstvima, bez ikakvih strepnji od zla, jer ga nije ni poznavala. Prije tri mjeseca bila
je takva, a kako se promijenjeno bie vratilo!
Gospodin i gospoa Allen primili su je nadasve ljubazno i srdano, kako se od njih
moglo i oekivati. Uvelike su se udili i izrazili svoje nezadovoljstvo kad su uli kako su se
prema njoj ponijeli, premda pria gospoe Morland nije bila nimalo pretjerana, nije
namjerno eljela izazvati njihovo negodovanje. Catherine nas je sino sasvim
iznenadila rekla je. Cijeli je put prela sama u potanskim koijama, a do subote
uveer uope nije znala da e otputovati. Generalu Tilneyju je, iz nekog nepoznatog
razloga, odjednom dojadio njezin boravak ondje pa ju je gotovo izbacio iz kue. Nimalo
prijateljski, sigurno, a on je zasigurno veoma udan ovjek, ali nama je tako drago da je
Catherine opet s nama! I veoma je ugodna spoznaja da ona nije siroto bespomono
stvorenje, ve se veoma dobro sama snalazi.
Gospodin Allen je izrazio shvatljivo ogorenje razumnog prijatelja, a gospoa je
Allen njegove rijei smatrala veoma prikladnima pa ih je i sama ponovila. Njegovo
uenje, njegova nagaanja i njegova objanjenja odmah su postali i njezini, uz dodatak
samo jedne primjedbe: Doista nemam nikakvog strpljenja za generala. Time je
ispunjavala svaku sluajnu stanku, a Doista nemam nikakvog strpljenja za generala
ponovila je jo dva puta nakon to je gospodin Allen iziao iz sobe, bez ikakvog
oputanja gnjeva ili korisne digresije misli. Kod treeg se ponavljanja osjetio malo vei
stupanj uenja, a nakon etvrtog odmah je dodala: Samo pomisli, draga moja, kako
sam uspjela osigurati popravljanje one grozne poderotine na mojoj najboljoj ipki iz
Mechlina, prije nego sam otila iz Batha, da ovjek uope ne moe vidjeti gdje je bila.
Moram ti je pokazati jednog od ovih dana. Bath je lijepo mjesto, Catherine, uvjeravam te
da mi nije bilo previe drago kad smo se vratili. injenica da je gospoa Thorpe bila
ondje tako nam je odgovarala, zar ne? Zna, ti i ja smo u poetku bile posve usamljene.
Da, ali to nije dugo trajalo rekla je Catherine, a oi su joj se razvedrile pri sjeanju
na ono to joj se prvo dogodilo u Bathu.
Veoma tono; uskoro smo srele gospou Thorpe, a tada nam vie nita nije
nedostajalo. Draga moja, ne misli li da su ove svilene rukavice veoma ugodne za
noenje? Prvi put sam ih stavila kad smo pole u Donju dvoranu, zna, a otad ih veoma
esto nosim. Sjea li se te veeri?
Sjeam li se! O, savreno.
Bilo je veoma ugodno, zar ne? Gospodin Tilney je pio aj s nama, a uvijek sam ga
smatrala veoma ugodnim. ini mi se da si plesala s njim, ali nisam sasvim sigurna. Sjeam
se da sam tada nosila svoju omiljenu haljinu.
Catherine nije mogla odgovoriti, a nakon kratkog bavljenja drugim temama
gospoa e Allen opet: Doista nemam nikakvog strpljenja za generala! inio se tako
ugodnim ovjekom! Ne bih rekla, gospoo Morland, da ste ikad u ivotu vidjeli bolje
*

144

odgojenog ovjeka. im je otiao, netko drugi je zauzeo njegove prostorije. Ali nije ni
udo; Ulica Milsom, zna.
Dok su se vraale kui, gospoa Morland je pokuala uvjeriti svoju ker kako je
sretna to ima tako dobronamjerne prijatelje kakvi su gospodin i gospoa Allen, te da se
ne bi trebala previe optereivati zanemarivanjem ili neljubaznou Tilneyjevih koje tako
kratko poznaje dok moe zadrati lijepo miljenje i sklonost najstarijih prijatelja. Sve je
to imalo smisla, ali u ljudskom umu ima nekih situacija do kojih smisao ne dopire, a
Catherinini osjeaji suprotstavljali su se gotovo svim majinim stavovima. Sva je njezina
srea ovisila upravo o ponaanju tih novih poznanika, a dok je gospoa Morland
uspjeno potvrivala svoje miljenje vlastitim primjerima, Catherine je u sebi zamiljala
kako je Henry sada zasigurno stigao u Northanger; sada je zacijelo uo o njezinom
odlasku, a sada moda kreu za Hereford.

145

Trideseto poglavlje

atherine po prirodi nije bila sklona prekomjernom sjedenju, niti je imala

posebno marljive navike, no kakvi god su bili njezini dotadanji nedostaci u
tom smislu, njezina je majka opazila da su samo postali jo naglaeniji. Nije
mogla deset minuta mirno sjediti niti se posvetiti nekom poslu, neprestano je etala
vrtom i vonjakom, kao da joj je samo kretanje odgovaralo, a inilo se da bi ak i po kui
radije hodala nego sjedila u salonu. Jo vea promjena bio je njezin gubitak duha. Dok je
tako lunjala naokolo i besposleno provodila sate, mogla je samo biti karikatura sebe
same, ali uz utnju i tugu postala je suprotnost onome to je bila prije.
Gospoa Morland prva dva dana nije nita spominjala, ali kad se ni nakon tree noi
nije vratila njezina vedrina, nije dolo do poboljanja njezinih korisnih aktivnosti, niti je
pokazivala veu sklonost vezenju, vie se nije mogla suzdravati pa ju je blago prekorila:
Draga moja Catherine, bojim se da postaje previe fina dama. Ne znam kad bi bile
gotove kravate sirotog Richarda kad ne bi imao nikoga osim tebe. Previe razmilja o
Bathu, ali postoji vrijeme za sve; vrijeme za balove i kazaline predstave, i vrijeme za rad.
Imala si mnogo vremena za razonodu, a sad mora nastojati biti korisna.
Catherine je odmah prionula poslu, a potitenim je glasom rekla da ne razmilja o
Bathu... previe.
Onda se uzrujava zbog generala Tilneyja, a to je veoma glupo, jer ga
najvjerojatnije vie nikad nee vidjeti. Nikad se ne smije uzbuivati zbog sitnica.
Nakon kratke tiine: Nadam se, moja Catherine, da nisi nezadovoljna svojim domom jer
nije tako otmjen kao Northanger. To bi doista bila loa posljedica tvojega posjeta. Gdje
god se nalazi, uvijek bi trebala biti zadovoljna, ali naroito kod kue jer ondje mora
provesti najvei dio vremena. Nije mi se ba svialo, za dorukom, kad si onako mnogo
govorila o francuskom kruhu u Northangeru.
Sigurno mi kruh nije vaan. Svejedno mi je to jedem.
U jednoj knjizi na katu nalazi se veoma mudar esej o slinoj temi, o mladim
djevojkama koje vie nisu bile zadovoljne domom nakon upoznavanja s otmjenim
ljudima; Zrcalo, mislim. Potrait u ga jednog od ovih dana jer sam sigurna da e ti
koristiti.
Catherine vie nita nije rekla, ve je nastojala pravilno postupati pa je prionula
poslu, ali nakon nekoliko minuta ponovno je utonula, a da ni sama nije bila toga svjesna,
*

146

u tromost i bezvoljnost; mnogo se vie mekoljila na stolici no to je micala svoju iglu.

Gospoa Morland promatrala je to se dogaa, a u odsutnom i nezadovoljnom pogledu
svoje keri vidjela je dokaz mrzovolje kojoj je sada poela pripisivati pomanjkanje
vedrine, te je urno izila kako bi potraila spomenutu knjigu, elei bez odlaganja
suzbiti tako stranu bolest. Prolo je neko vrijeme dok nije uspjela nai ono to je traila,
a bilo je i drugih obiteljskih pitanja kojima se morala posvetiti, te je prolo etvrt sata
prije nego se vratila u prizemlje s knjigom u koju je polagala velike nade. Dok je bila na
katu nije ula nikakve zvukove osim onih to ih je sama stvarala, pa nije znala da je
tijekom posljednjih nekoliko minuta stigao posjetitelj, a kad je ula u salon, prvo to je
ugledala bio je mladi ovjek kojeg nikad ranije nije vidjela. On je odmah s potovanjem
ustao, a smuena ga je Catherine predstavila kao gospodina Henryja Tilneyja. S velikom
se nelagodom poeo ispriavati zbog svog dolaska, shvaajui da teko moe oekivati
dobrodolicu u Fullertonu nakon onoga to se dogodilo, tvrdei da je razlog njegova
dolaska elja da se uvjeri kako je gospoica Morland sigurno stigla kui. Nije se obraao
tvrdom srcu ili strogom sucu. Gospoa Morland nikad nije njega i njegovu sestru
smatrala odgovornima za ponaanje njihova oca i uvijek ih je smatrala dragim mladim
ljudima, te ga je odmah, zadovoljna njegovim dolaskom, primila s jednostavnim izrazima
iskrene blagonaklonosti. Zahvalila mu je na takvoj brizi za njezinu ker, uvjeravala ga da
su prijatelji njezine djece uvijek dobrodoli i zamolila ga da vie ne spominje ono to je
prolo.
Spremno je udovoljio toj njezinoj molbi; premda mu je uvelike laknulo zbog takve
neoekivane ljubaznosti, u tom trenutku nije mogao rei nita o razlozima onakvog
postupka. Stoga se je u tiini vratio do svoje stolice i nekoliko minuta veoma uljudno
odgovarao na uobiajene primjedbe gospoe Morland o vremenu i cestama. U
meuvremenu Catherine, tjeskobna, uzbuena, sretna, grozniava Catherine, nije
izustila ni rijei, ali rumeni obrazi i blistave oi uvjerile su njezinu majku da e
dobronamjerni posjet barem na neko vrijeme umiriti Catherinino srce. Stoga je odloila
knjigu Zrcalo za neki budui trenutak.
elei pomo gospodina Morlanda, kad je rije o ohrabrenju i o pronalaenju tema
za razgovor s neoekivanim gostom, zbog ije ga je nelagode izazvane oevim
postupkom iskreno alila, gospoa Morland je po njega brzo poslala jedno od svoje
djece, ali gospodin Morland nije bio kod kue. Budui da nije imala nikakvu podrku, po
isteku etvrt sata vie nije imala to rei. Nakon nekoliko minuta tiine Henry se, prvi put
nakon dolaska njezine majke, okrenuo prema Catherine i neobino ju je ivahno upitao
jesu li gospodin i gospoa Allen sada u Fullertonu. Iz mnotva njezinih zbrkanih rijei
kojima mu je pokuala odgovoriti, shvatio je da jesu pa je odmah izrazio elju da ih
posjeti, a zatim je porumenio i pitao je hoe li biti tako dobra i pokazati mu put. S ovog
prozora moete vidjeti kuu, gospodine dobio je informaciju od Sarah, a na tome joj je
zahvalio samo laganim naklonom glave dok joj je majka dala znak neka uti; jer gospoa
je Morland smatrala vjerojatnim da, osim namjere da posjeti njihove susjede, moda eli
objasniti ponaanje svog oca, to e mu zasigurno biti lake rei samo Catherine, pa joj
nije kanila braniti da ga onamo otprati. Zaputili su se onamo, a gospoa Morland nije
bila sasvim u krivu. Morao je dati neko objanjenje o ponaanju svog oca, ali najprije je
*

147

elio objasniti sebe; prije nego su stigli do imanja gospodina Allena, uinio je to tako
dobro da Catherine nije vjerovala da se to moe esto ponavljati. Uvjerio ju je u svoju
ljubav, koju mu je ona uzvraala, jer su oboje prilino dobro znali da njezino srce posve
pripada njemu. Premda ju je Henry iskreno zavolio, premda se ushiivao svim vrlinama
njezine osobnosti i doista je uivao u njezinu drutvu, moram priznati da njegova ljubav
izvire samo iz zahvalnosti; ili, drugim rijeima, uvjerenje u njezinu osobitu sklonost
prema njemu bilo je jedini razlog iz kojeg je poeo ozbiljno o njoj razmiljati. To je nova
okolnost u ljubavi, priznajem, i strahovito tetna za dostojanstvo heroine; no ako je
jednako nova u svakodnevnom ivotu, to samo govori u prilog mojoj neobuzdanoj
mati.
Nakon veoma kratkog posjeta gospoi Allen, tijekom kojeg je Henry nesuvislo
govorio, bez ikakva smisla ili povezanosti, a Catherine je, obuzeta razmiljanjem o svojoj
neizrecivoj srei, jedva otvorila usta, ponovno su se nali nasamo. Catherine je za to
vrijeme mogla procijeniti koliko je on pod utjecajem roditeljskog autoriteta. Po povratku
iz Woodstona, prije dva dana, blizu Opatije ga je doekao njegov nestrpljivi otac, urno
ga obavijestio o odlasku gospoice Morland i naredio mu da vie ne misli na nju.
U takvoj joj je situaciji sada ponudio svoju ruku. Prestraena Catherine, usred svih
bojazni iekivanja, dok je sluala tu priu, ipak se radovala ljubaznom oprezu kojim ju je
Henry potedio savjesnog odbijanja tako to je dobio priznanje njezine ljubavi prije nego
je spomenuo tu bolnu temu. Dok joj je iznosio pojedinosti i objanjavao motive oeva
ponaanja, njezini su osjeaji uskoro ovrsnuli u neto slino pobjednikom ushienju.
General je nije imao za to optuiti, nita joj nije mogao predbacivati, jer ona je bila
nesvjesni objekt prijevare koju njegov ponos nije mogao oprostiti, a koju bi se bolji
ponos stidio priznati. Bila je kriva jedino za to to je bila manje bogata no to je on
pretpostavljao. Pod lanim dojmom o njezinom imetku podravao je poznanstvo s njom
u Bathu, spremno prihvatio njezin posjet Northangeru i odredio je za svoju snahu. Kad je
otkrio svoju greku, izbacivanje iz kue inilo mu se najboljim, premda za njega
nedovoljnim dokazom njegove ljutnje na nju i prezira spram njezine obitelji.
John Thorpe ga je prvi zavarao. General je jedne veeri u kazalitu opazio da njegov
sin znatnu pozornost posveuje gospoici Morland, te je sluajno pitao Thorpea zna li o
njoj neto vie osim samog imena. Thorpe je bio veoma sretan to moe razgovarati s
tako vanim ovjek kao to je general Tilney, pa je bio radosno i ponosno
komunikativan; u to je vrijeme svakodnevno oekivao objavljivanje Morlandovih zaruka
s Isabellom, ali je isto tako ve odluio da e on oeniti Catherine, pa ga je tatina navela
da obitelj prikae bogatijom ak i od onoga kakvom ju je on, zahvaljujui svojoj pohlepi,
smatrao. Bez obzira u ijem se drutvu nalazio, ili s kim e vjerojatno doi u neku vezu,
Thorpeova je tatina zahtijevala da njihov drutveni poloaj bude visok; kako je rasla
njegova prisnost s bilo kojim poznanikom, tako je rastao i njegov imetak. Stoga su
oekivanja to ih je imao kad je rije o Morlandu, od poetka pretjerana, postupno rasla
nakon njegovog upoznavanja s Isabellom. Zbog velianstvenosti trenutka samo je
udvostruio ono to je odluio smatrati imanjem gospodina Morlanda, utrostruio
njegovu osobnu imovinu, dodao bogatu tetu i potopio pola djece, te je generalu
predstavio cijelu obitelj u veoma lijepom svjetlu. Meutim, za Catherine, posebni objekt
*

148

generalove znatielje i njegovih vlastitih planova, imao je jo neto u rukavu; deset ili
petnaest tisua funti to joj ih otac moe dati bit e lijep dodatak imanju gospodina
Allena. Zbog njezine prisnosti s njima vrsto je odluio da e naslijediti njihovo imanje, a
zatim je prirodno uslijedio razgovor o njoj kao o najbogatijoj nasljednici u Fullertonu.
General je dalje postupao u skladu s tim informacijama jer mu nikad nije palo na pamet
da sumnja u njihovu tonost. Thorpeovo zanimanje za obitelj, veza njegove sestre s
jednim lanom te obitelji, te njegovi vlastiti planovi za drugog (o emu se gotovo
jednako otvoreno hvalisao), doimali su se dovoljnim jamcima da govori istinu, a tome su
dodane nepobitne injenice da je brani par Allen bogat i bez djece, da je gospoica
Morland njihova tienica i, im mu je poznanstvo s njima omoguilo prosudbu, da se
prema njoj ophode s roditeljskom ljubaznou. Uskoro je donio odluku. U dranju svog
sina ve je opazio sklonost spram gospoice Morland, a zahvaljujui hvalisanju
gospodina Thorpea, gotovo je odmah odluio da nee aliti truda kako bi oslabio njegov
utjecaj i unitio njegove najvee nade. U ono vrijeme Catherine i njegova djeca nita nisu
znali o njegovim planovima. Henry i Eleanor, koji u njezinoj situaciji nisu vidjeli nita to
bi moglo pobuditi zanimanje njihova oca, zapanjeno su gledali kako joj on naglo poinje
posveivati veliku pozornost; premda je kasnije, po nekim nagovjetajima to su pratili
gotovo izriitu zapovijed sinu da ini sve to je u njegovoj moi da je privue, Henry bio
uvjeren kako njegov otac vjeruje da je to veza koja e im donijeti korist, tek je prilikom
posljednjeg boravka u Northangeru shvatio kakvi su ga pogreni prorauni naveli na
takvu urbu. Da su bili pogreni, general je saznao ba od osobe koja ga je navela na
takve zakljuke, od Thorpea osobno, kojeg je sluajno ponovno sreo u gradu i koji je,
pod utjecajem upravo suprotnih osjeaja, razdraen Catherininim odbijanjem, a jo vie
neuspjehom nedavnog pokuaja pomirenja izmeu Morlanda i Isabelle, uvjeren da su se
zauvijek rastali i odbacujui prijateljstvo koje mu vie ne moe koristiti, urno pobijao
sve ono to je ranije govorio u prilog obitelji Morland: priznao je da je imao posve
pogreno miljenje o njihovoj situaciji i znaenju, zavelo ga je prijateljevo hvalisanje pa je
povjerovao da je njegov otac vaan i imuan ovjek, dok su dogaaji u protekla dva ili tri
tjedna pokazali da nije ni jedno ni drugo; jer nakon to je dolo do zaruka lanova dvaju
obitelji, morao je priznati da mladim ljudima ne moe osigurati ak ni pristojnu potporu.
Oni su, zapravo, siromana obitelj; brojna takoer, gotovo nevjerojatno; uope nisu
cijenjeni u vlastitom susjedstvu, to je u posljednje vrijeme imao prilike otkriti; ude za
nainom ivota to im ga njihov imetak ne moe pruiti; pokuavaju se probiti u bolje
drutvo sklapanjem imunih veza; pretenciozna, hvalisava, prepredena obitelj.
Uasnuti je general uz upitni pogled izgovorio ime Allen, a Thorpe je i tu priznao
svoju greku. Vjerovao je da je brani par Allen previe dugo ivio blizu njih, a on je
saznao koji e mladi ovjek naslijediti njihovo imanje. Generalu nita drugo nije trebalo.
Bijesan na gotovo svako ivo bie osim na sebe, ve je iduega dana krenuo natrag u
Opatiju, a znamo to se tada dogodilo.
Pronicavosti itatelja preputam zakljuak o tome koji dio svega ovoga je Henry
tada uspio ispriati Catherine; koliko je mogao saznati od svog oca, pri emu su mu
mogla pomoi vlastita nagaanja, te to jo treba saznati iz Jamesova pisma. Sve sam to
objedinila radi jednostavnosti. Catherine je u svakom sluaju ula dovoljno da bi osjeala
*

149

kako uope nije grijeila duu niti uveala njegovu okrutnost kad je posumnjala da je
general Tilney ubio ili zatvorio svoju enu.
Henryju je bilo veoma teko dok je morao iznositi takve stvari o svom ocu.
Porumenio je zbog uskogrudnosti to ju je morao razotkriti. Razgovor meu njima u
Northangeru bio je veoma neprijateljski. Henryjevo ogorenje kad je saznao kako su se
ponijeli prema Catherine i kad je shvatio oeve stavove, i jo mu je general naredio da im
se pokori, bilo je otvoreno i smjelo. General, koji je navikao da u svakoj prilici bude zakon
u svojoj kui, nije bio spreman popustiti, nije podnosio suprotstavljanje izraeno
rijeima, nije tolerirao protivljenje svoga sina, smireno koliko je to doputao razum i
diktirala savjest. No premda je to zapanjujue, njegov gnjev nije mogao zastraiti
Henryja koji je bio dosljedan u svojoj namjeri jer je vjerovao u njezinu pravdu. Osjeao se
vezanim za gospoicu Morland, au i ljubavlju, i vjerovao je da mu pripada njezino srce
koje je po nareenju osvajao, te nikakvo nevrijedno povlaenje od preutnog
sporazuma, nikakva suprotna naredba izazvana neopravdanim gnjevom nije mogla
uzdrmati njegovu odanost ili utjecati na odluke to ih je izazvala.
Odluno je odbijao pratiti oca u Herefordshire, zbog dogovora sklopljenog gotovo
trenutano, samo da bi se ubrzalo izbacivanje Catherine, i uporno je tvrdio da e joj
ponuditi svoju ruku. General je bio bijesan, pa su se rastali u strahovitoj svai. Henry je
proveo mnoge samotne sate i sve se vie uzrujavao, te se odmah vratio u Woodston.
Iduega dana poslije podne poeo je svoje putovanje u Fullerton.

150

Trideset prvo poglavlje

ospodin i gospoa Morland su nekoliko minuta bili veoma iznenaeni kad je

gospodin Tilney zatraio pristanak da oeni njihovu ker; nikad im nije palo na
pamet da posumnjaju u takvu vezu bilo s koje strane; no kako nita, na kraju
krajeva, ne bi moglo biti prirodnije od ljubavi prema Catherine, uskoro su o tome poeli
razmiljati samo s radosnim uzbuenjem opravdanog ponosa; to se njih tie, nisu imali
nita protiv toga braka. Njegovo uljudno ponaanje i zdrav razum bile su preporuke
same po sebi, a budui da o njemu nikad nita loe nisu uli, nisu vjerovah da bi se o
njemu moglo runo priati. Dobronamjernost je zamijenila iskustvo, te nije trebalo
svjedoiti o njegovom karakteru. Catherine e biti jadna, nemarna mlada domaica,
sigurno glasila je zloslutna primjedba njezine majke, ali je brzo uslijedila utjeha kad je
dodala da se praksom sve moe nauiti.
Postojala je samo jedna prepreka to je treba spomenuti, ali dok se to ne ukloni,
nisu mogli ozakoniti svoju vezu. Oboje su bili blagih osobnosti, ali vrstih naela, te dok
je njegov otac tako izriito branio tu vezu, nisu si mogli dopustiti ohrabrivanje u tom
smislu. Nisu mogli oekivati da e general traiti sklapanje braka, niti da e ga ak
iskreno odobravati, ali morali su dobiti barem neto to izgleda kao njegov pristanak, a
kada ga dobiju; svim su srcem vjerovali da im to nee dugo uskraivati, odmah e
uslijediti ozakonjivanje njihove veze. eljeli su jedino njegov pristanak. Nisu eljeli, niti su
imali pravo traiti njegov novac. Njegov je sin i sam imao znatan imetak te e imati
sigurnu budunost; njegov sadanji prihod osiguravao mu je neovisnost i udobnost; to
se tie novanih pitanja, to e biti brak daleko iznad oekivanja njihove keri.
Mladi se ljudi nisu mogli uditi takvoj odluci. Bilo im je teko, ali im to nisu mogli
zamjeriti. Rastali su se, usuujui se nadati da e brzo doi do takve promjene kod
generala, to su oboje smatrali gotovo nemoguim, te da e se uskoro sjediniti u punini
ozakonjene ljubavi. Henry se vratio u kuu koja mu je sada bila jedini dom, kako bi
nadzirao nova polja i unio poboljanja radi nje, tjeskobno se nadajui da e mu ona
uskoro pomagati u tome, a Catherine je ostala u Fullertonu i plakala. Nemojmo se pitati
je li muka rastanka ublaena tajnim dopisivanjem. Gospodin i gospoa Morland to nisu
inili; bili su previe suosjeajni da bi traili bilo kakvo obeanje, a kad god bi Catherine
primila pismo, to se tada prilino esto dogaalo, uvijek su gledali na drugu stranu.
Bojim se da tjeskoba to je na ovom stupnju njihove veze zacijelo muila Henryja i
Catherine, kao i sve one koji su ih voljeli, jedva moe doprijeti do srca mojih itatelja koji
*

151

su na prethodnim stranicama shvatili da svi zajedno urimo prema savrenoj srei. Kad
je rije o mogunosti ranog sklapanja njihova braka jedino ostaje pitanje: koja bi
okolnost mogla utjecati na ovjeka kao to je general? Okolnost koja je prevladala bila je
udaja njegove keri za bogatog i otmjenog ovjeka, to se dogodilo tijekom ljeta;
dobitak na ugledu koji je u njemu izazvao dobro raspoloenje, te ga je Eleanor uspjela
nagovoriti da oprosti Henryju i dopusti mu da bude budala ako to eli.
Braku Eleanor Tilney, njezinom odlasku od svih neugodnosti doma kakav je
Northanger, doprinijelo je Henryjevo protjerivanje, te je preselila u dom po svom izboru i
udala se za mukarca kojeg je eljela; to je dogaaj koji e zacijelo izazvati ope
zadovoljstvo meu svim njezinim poznanicima. Moja vlastita radost zbog toga je veoma
iskrena. Ne poznajem nikoga tko bi to vie zavrijedio, ili tko bi nakon dugotrajne patnje
bio spremniji za primanje i uivanje u srei. Njezina sklonost tom gospodinu nije nova, a
on dugo nije mogao zatraiti njezinu ruku jer ga je u tome spreavalo loe imovinsko
stanje. Neoekivano je naslijedio naslov i imetak, a to je uklonilo sve potekoe; general
nikad nije tako volio svoju ker, tijekom svih dana to ih je s njim provela, korisna u kui i
strpljivo podnosei njegove hirove, kao kad joj se prvi put obratio rijeima Vae
gospodstvo!. Njezin je mu doista bio vrijedan nje, neovisan po poloaju, imetku i
vezama, do posljednje pojedinosti najarmantniji mladi ovjek na svijetu. Svako daljnje
opisivanje njegovih zasluga sigurno je nepotrebno: najarmantniji mladi ovjek na svijetu
odmah se pojavljuje u mati svih nas. Kad je rije o njemu, moram dodati (svjesna da mi
pravila pisanja zabranjuju uvoenje lika koji nije povezan s mojom priom) da je to ba
onaj gospodin iji je nemarni sluga zaboravio zbirku rauna iz praonice nakon
dugotrajnog posjeta Northangeru, to je moju heroinu uvuklo u jednu od njezinih
uzbudljivih pustolovina.
Utjecaju vikonta i vikontese u Henryjevu korist pomoglo je pravilno razumijevanje
situacije gospodina Morlanda koju su mu, im je general dopustio da ga informiraju,
spremno iznijeli. Shvatio je da ga je Thorpeovo prvo hvalisanje obiteljskim bogatstvom
tek malo vie zavaralo nego kasnija pakosna suprotna pria; da ni u kojem sluaju nisu
potrebiti ili siromani, te da e Catherine dobiti tri tisue funti. To je bilo takvo
materijalno poboljanje u odnosu na ono to je oekivao, te je uvelike ublailo injenicu
da je morao progutati ponos; svakako su utjecaja imale i informacije, to ih se potrudio
kriom prikupiti, o tome da je imanje u Fullertonu posve na raspolaganju sadanjem
vlasniku, a slijedom toga i otvoreno za svako pohlepno nagaanje.
Pod utjecajem svega navedenog general je, uskoro nakon Eleanorina vjenanja,
dopustio sinu da se vrati u Northanger i tada mu je dao svoj pristanak, veoma ljubazno
sastavljen na stranici punoj praznih fraza, to ga je odnio gospodinu Morlandu. Uskoro
je uslijedio dogaaj koji je time odobren: Henry i Catherine su se vjenah, zvona su
zvonila i svi su se smijeili. Budui da se to dogodilo unutar godine dana od njihova
prvog susreta, nee se initi, nakon svih uasnih odgaanja izazvanih generalovom
okrutnou, da im je to previe nakodilo. Poeti zajedniku sreu u dobi od dvadeset
est i osamnaest godina uope nije loe; tovie, uvjerena sam da je generalovo
nepravedno uplitanje, daleko od toga da je bilo pogubno, moda prilino pridonijelo
njihovoj srei, jer su imali priliku bolje se upoznati i ojaati svoju vezu. Preputam onima
*

152

kojih se to tie da sami zakljue je li tenja ovoga djela preporuiti roditeljsku tiraniju ili
nagraditi neposlunost potomaka.

Kraj

by Janja

http://www.balkandownload.org/

153

svoje doba nije bila meu najpopularnijim i najcjenjenijim autorima, to nije

ni udo ako se zna da dobre kritike romani tada gotovo nisu dobivali. Tu
tradiciju prekinuo je sir Walter Scott koji joj je 1816., piui o njezinu romanu
Emma, iznimno polaskao. No nije ostao samo na laskanju. Deset godina kasnije napisao
je da ta mlada dama ima najvei i najljepi talent za opisivanje odnosa i osjeaja ljudi i
njihovog stvarnog ivota. to se pak drugih ondanjih uglednih romanopisaca tie,
pouzdano se zna da je Charlotte Bront nije nimalo voljela, tovie smatrala ju je
namatovitom, a Ralph Waldo Emerson njezine je romane smatrao vulgarnom i loom
literaturom. Mark Twain ju je volio, a Anthony Trollop zapisao je da je ono to je inila,
inila savreno njezin rad bio je bezgrean.
Jane Austen umrla je 1817. godine, a gotovo dvjesto godina nakon smrti njezina se
djela itaju u cijelom svijetu. Englezi je slave kao proznog Shakespearea, a ostatak
svijeta je zna kao autoricu po ijim se romanima snimaju iznimno uspjeni filmovi i
televizijske serije, pa stoga nije udno to je ugledni britanski asopis Vanity Fair naziva
zanimljivijim autorom bestselera i od Johna Grishama i od Michaela Crichtona!

154

skromnom domu svojih roditelja Jane Austen nauila je crtati i svirati glasovir.
Poela je itati vrlo rano. pa je tako ubrzo proitala svih pet stotina knjiga koje
je njezin otac prikupio u kunoj biblioteci. Svoje prve prie (vrvile su humorom
svojstvenom najpopularnijim engleskim ovodobnim komiarima skupini Monty Python)
napisala je u trinaestoj. Iako su se u njezino doba romani smatrali robom sumnjive
vrijednosti, Jane Austen ih je strastveno itala. Svojedobno je napisala da su lanovi njezine
obitelji veliki itai romana i da se toga nimalo ne srame. Polom ih je poela pisati.
Iako nije imala imutka pa stoga nije bila dobra partija, Jane Austen u ranoj je
mladosti uivala u izlascima. posjeivala je plesove i partyje u Londonu, gdje ju je izvjesna
gospoa Mitford opisala kao najljepeg, najglupljeg i najpretencioznijeg leptiria u lovu
na mua. U dvadesetoj se zaljubila u mladia koji si tada zbog financijskih razloga nije
mogao dopustiti da se njome oeni, a potom u momka koji je ubrzo umro. U mjestacu
Bathu zaprosio ju je Harris Bigg-Wither. Pristala, je, iako ga nije voljela. Ipak, sutradan je
malo bolje promislila i napravila skandal pobjegla je natrag u rodni grad. Jane se nikada
nije udala.
Umrla je 1817. godine, a na prvom natpisu koji je uklesan na njezinu grobu u
winchesterskoj katedrali nije navedeno da je bila spisateljica.

155