Prijedlog

Na temelju lanka 31. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne

novine, broj 150/2011), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici odranoj _____________
godine donijela

ZAKLJUAK

1.
Donosi se Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj za
razdoblje od 2014. do 2020. godine, u tekstu koji je dostavilo Ministarstvo socijalne politike i
mladih aktom, klase: 011-04/14-01/5, urbroja: 519-03-1-2/8-14-98, od 17. rujna 2014. godine.
2.
Zaduuje se Ministarstvo socijalne politike i mladih da o ovom Zakljuku
izvijesti nadlena tijela, nositelje programskih aktivnosti iz Nacionalne strategije iz toke 1.
ovoga Zakljuka.

Klasa:
Urbroj:
Zagreb,

PREDSJEDNIK
Zoran Milanovi

2
Obrazloenje

Svrha Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do

2020. godine (u daljnjem tekstu: Strategija) je postii djelotvornije promicanje i zatitu prava
djece u Republici Hrvatskoj kroz provedbu postojeih meunarodnih i nacionalnih standarda
na podruju prava djece, promovirajui cjeloviti i integrativni pristup pravima djece.
Strategija predstavlja multidisciplinarni i sustavni okvir koji treba biti integriran u sve ostale
nacionalne, regionalne i lokalne dokumente i planove te neposredno djelovanje koje se odnosi
na djecu pod vidom ostvarivanja Konvencije o pravima djeteta.
Polazei od Strategije Vijea Europe o pravima djeteta (2012. 2015.) (CM 2011/171) i EU
Agende za prava djece ova Strategija je usmjerena na etiri strateka cilja: (1) Unapreivanje
sustava i osiguravanje usluga prilagoenih djeci u pet znaajnih podruja ivota djeteta
odnosno u sustavu pravosua, sustavu zdravstva, sustavu socijalne skrbi, sustavu obrazovanja
te u sportu, kulturi i drugim aktivnostima slobodnog vremena; (2) Eliminacija svih oblika
nasilja nad djecom; (3) Osiguranje prava djece u ranjivim situacijama i (4) Osiguranje
aktivnog sudjelovanja djece.
Strategija je prvenstveno usmjerena na ostvarivanje indikatora prava djeteta. Uz to jedan od
kljunih prioriteta Strategije je da se u narednom razdoblju definiraju indikatori dobrobiti
djece kao relevantni statistiki ili drugi pokazatelji (npr. nalazi istraivanja) temeljem kojih se
procjenjuje stanje, potrebe i kontekst razvoja djece te ostvarivanje javnih politika.
Polazei od 4 strateka cilja u ovom dokumentu su definirana po svim podrujima ukupno 85
operativna cilja i 251 mjera. Operacionalizacija je pokazala neke sistemske probleme u zatiti
i promicanju prava djece u Republici Hrvatskoj te su zbog toga su izdvojeni zajedniki
prioritetni ciljevi kao kljune smjernice djelovanja u narednom razdoblju. Oni se odnose na:
(1) sustavno praenje potreba sve djece, s posebnim osvrtom na tjelesno i mentalno zdravlje te
kontekst razvoja i kvalitetu ivota djece uz obraanje posebne pozornosti darovitoj djeci, djeci
s tekoama u razvoju, djeci s problemima u ponaanju i djeci koja odrastaju u razliitim
rizinim okolnostima, (2) sustavnu podrku i pomo roditeljima, obitelji i skrbnicima kako bi
djeca mogla rasti i razvijati se u sigurnom i stabilnom okruenju razumijevanja i potovanja,
(3) osiguravanje potrebne razine financijskih sredstava za ostvarivanje prava djece u vrijeme
gospodarske recesije, (4) unapreivanje sustavnog praenja djelotvornosti razliitih mjera i
programa namijenjenih djeci i njihovim obiteljima, (5) sustavno razvijanje kvalitetnih usluga i
programa s posebnim naglaskom na preventivne aktivnosti, (6) osiguravanje odgovarajueg
broja kompetentnih strunjaka koji u razliitim sustavima rade s djecom i njihovim obiteljima
te (7) uspostavu mehanizma djelotvorne i odrive meuresorne suradnje na svim razinama (od
dravne razine do lokalne zajednice).
Strategijom se predvia izrada provedbenih programa za razdoblje od dvije ili tri godine s
ciljanim aktivnostima usmjerenim unapreivanju ostvarivanja prava djece na svim razinama
drutva s tono naznaenim nositeljima, rokovima i mjerilima postignua, a sukladno
stratekim ciljevima i mjerama naznaenim u ovom dokumentu.
Na razdjelu svih nositelja mjera u Dravnom proraunu Republike Hrvatske za 2014. i
projekcijama za 2015. i 2016. godinu osigurana su sredstva za provedbu mjera i aktivnosti
Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020.
godine unutar redovnih aktivnosti te za provedbu istih nee biti potrebna dodatna sredstva.

MINISTARSTVO SOCIJALNE POLITIKE I MLADIH

PRIJEDLOG

NACIONALNA STRATEGIJA ZA PRAVA DJECE U

REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2014. DO
2020. GODINE

Zagreb, rujan 2014.

Sadraj
UVOD ........................................................................................................................................ 4
1.

Dosadanja postignua i izazovi u ostvarivanju prava djece ......................................... 5

2.

Koncept dokumenta........................................................................................................ 7

3.

Smjernice za provedbu, praenje i izvjetavanje o provedbi Strategije ......................... 9

4.

Zajedniki prioritetni ciljevi za sva podruja ivota djeteta ........................................ 9

I. STRATEKI CILJ: OSIGURAVANJE USLUGA I SUSTAVA PRILAGOENIH

DJECI ...................................................................................................................................... 12
A. Sustav pravosua ............................................................................................................. 12
Uvod .................................................................................................................................. 12
Procjena stanja i smjernice za izradu ciljeva i mjera unaprjeivanja pravosua
prilagoenog djeci ............................................................................................................. 13
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 14
B. Zdravstveni sustav ........................................................................................................... 17
Uvod .................................................................................................................................. 17
Podruja ............................................................................................................................ 18
B.1. Mentalno zdravlje djece........................................................................................ 22
B.2. Dijete u bolnici ..................................................................................................... 23
B.3. Prekomjerna tjelesna masa ................................................................................... 24
B.4. Reproduktivno zdravlje ........................................................................................ 24
B.5. Prevencija ovisnosti .............................................................................................. 25
B.6. Palijativna skrb za djecu ....................................................................................... 25
C. Sustav socijalne skrbi ....................................................................................................... 26
Uvod .................................................................................................................................. 26
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 29
D. Sustav obrazovanja .......................................................................................................... 31
Uvod .................................................................................................................................. 31
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 34
E. Sport, kultura i druge aktivnosti slobodnog vremena ...................................................... 39
Uvod .................................................................................................................................. 39
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 41
II. STRATEKI CILJ: ELIMINACIJA SVIH OBLIKA NASILJA NAD DJECOM .... 44
Uvod ..................................................................................................................................... 44
Podruja ................................................................................................................................ 44

F.1. Zatita od tjelesnog kanjavanja, tjelesnog i psihikog zlostavljanja i svjedoenja

obiteljskom nasilju ............................................................................................................ 50
F.2. Zatita od seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja djece ......................................... 52
F.3. Zatita od nasilja u kolama ....................................................................................... 53
F.4. Zatita od nasilja izvan obitelji i kole, u medijskom prostoru te od elektronikog
nasilja ................................................................................................................................ 55
F.5. Zatita od trgovanja djecom....................................................................................... 56
III. STRATEKI CILJ: OSIGURAVANJE PRAVA DJECE U RANJIVIM
SITUACIJAMA ...................................................................................................................... 56
G. Djeca s tekoama u razvoju............................................................................................ 57
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 58
H. Djeca u alternativnoj skrbi ............................................................................................... 60
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 61
I. Djeca pripadnici romske nacionalne manjine ................................................................... 62
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 64
J. Djeca koja ive u uvjetima siromatva ............................................................................. 65
Ciljevi i mjere ................................................................................................................... 67
IV. STRATEKI CILJ: OSIGURANJE AKTIVNOG SUDJELOVANJA DJECE........ 68
Uvod ..................................................................................................................................... 68
K. Ciljevi i mjere............................................................................................................... 71

NACIONALNA STRATEGIJA ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI

HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2014. DO 2020. GODINE
Saetak
Svrha Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do
2020. godine (u daljnjem tekstu: Strategija) je postii djelotvornije promicanje i zatitu prava
djece u Republici Hrvatskoj kroz provedbu postojeih meunarodnih i nacionalnih standarda
na podruju prava djece, promovirajui cjeloviti i integrativni pristup pravima djece.
Strategija predstavlja multidisciplinarni i sustavni okvir koji treba biti integriran u sve ostale
nacionalne, regionalne i lokalne dokumente i planove te neposredno djelovanje koje se odnosi
na djecu pod vidom ostvarivanja Konvencije o pravima djeteta.
Polazei od Strategije Vijea Europe o pravima djeteta (2012. 2015.) (CM 2011/171) i EU
Agende za prava djece, ova Strategija je usmjerena na etiri strateka cilja: (1) Unapreivanje
sustava i osiguravanje usluga prilagoenih djeci u pet znaajnih podruja ivota djeteta
odnosno u sustavu pravosua, sustavu zdravstva, sustavu socijalne skrbi, sustavu obrazovanja
te u sportu, kulturi i drugim aktivnostima slobodnog vremena; (2) Eliminacija svih oblika
nasilja nad djecom; (3) Osiguranje prava djece u ranjivim situacijama i (4) Osiguranje
aktivnog sudjelovanja djece.
Strategija je prvenstveno usmjerena na ostvarivanje indikatora prava djeteta. Uz to, jedan od
kljunih prioriteta Strategije je da se u narednom razdoblju definiraju indikatori dobrobiti
djece kao relevantni statistiki ili drugi pokazatelji (npr. nalazi istraivanja) temeljem kojih se
procjenjuje stanje, potrebe i kontekst razvoja djece te ostvarivanje javnih politika.
Polazei od 4 strateka cilja u ovom dokumentu su definirana po svim podrujima ukupno 85
operativna cilja i 251 mjera. Operacionalizacija je pokazala neke sistemske probleme u zatiti
i promicanju prava djece u Republici Hrvatskoj te su zbog toga su izdvojeni zajedniki
prioritetni ciljevi kao kljune smjernice djelovanja u narednom razdoblju. Oni se odnose na:
(1) sustavno praenje potreba sve djece, s posebnim osvrtom na tjelesno i mentalno zdravlje
te kontekst razvoja i kvalitetu ivota djece uz obraanje posebne pozornosti darovitoj djeci,
djeci s tekoama u razvoju, djeci s problemima u ponaanju i djeci koja odrastaju u razliitim
rizinim okolnostima, (2) sustavnu podrku i pomo roditeljima, obitelji i skrbnicima kako bi
djeca mogla rasti i razvijati se u sigurnom i stabilnom okruenju razumijevanja i potovanja,
(3) osiguravanje potrebne razine financijskih sredstava za ostvarivanje prava djece u vrijeme
gospodarske recesije, (4) unapreivanje sustavnog praenja djelotvornosti razliitih mjera i
programa namijenjenih djeci i njihovim obiteljima, (5) sustavno razvijanje kvalitetnih usluga i
programa s posebnim naglaskom na preventivne aktivnosti, (6) osiguravanje odgovarajueg
broja kompetentnih strunjaka koji u razliitim sustavima rade s djecom i njihovim obiteljima
te (7) uspostavu mehanizma djelotvorne i odrive meuresorne suradnje na svim razinama (od
dravne razine do lokalne zajednice).
Strategijom se predvia izrada provedbenih programa za razdoblje od dvije ili tri godine s
ciljanim aktivnostima usmjerenim unapreivanju ostvarivanja prava djece na svim razinama
drutva s tono naznaenim nositeljima, rokovima i mjerilima postignua, a sukladno
stratekim ciljevima i mjerama naznaenim u ovom dokumentu.

NACIONALNA STRATEGIJA ZA PRAVA DJECE U REPUBLICI

HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2014. DO 2020. GODINE
Djetinjstvo je jednokratni prozor u razvoj potencijala djeteta.

UVOD
Posveenost zatiti i promicanju prava djece 1 u Republici Hrvatskoj odreena je Ustavom
Republike Hrvatske (lanak 62) te statusom Republike Hrvatske kao stranke Konvencije o
pravima djeteta. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju o pravima djeteta (u daljnjem
tekstu Konvencija) 8. listopada 1991. godine. Takoer je ratificirala i fakultativne protokole
uz Konvenciju, odnosno Fakultativni protokol o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj
pornografiji te Fakultativni protokol glede ukljuivanja djece u oruane sukobe 2. Potpisan je
trei Fakultativni protokol, iji je cilj osiguravanje postupaka osjetljivih na potrebe djece, a
koji e omoguiti i pojedinane pritube u vezi s krenjem Konvencije 3. Usvajanjem ovih
protokola dodatno se ojaava sustav zatite prava djece u Republici Hrvatskoj. Ratificiranjem
Konvencije, Republika Hrvatska se obavezala usklaivati nacionalno zakonodavstvo i praksu
sukladno odredbama odgovarajuih meunarodnih ugovora, smjernica i deklaracija u
podruja prava djeteta. Izrada nacionalnih stratekih dokumenta djelovanja za djecu je dio tih
obaveza.
Vlada Republike Hrvatske usvojila je do sada dva strateka dokumenta iji su ciljevi bili
usmjereni na unaprjeenje kvalitete ivota djece u razliitim podrujima (zdravstvo, odgoj i
obrazovanje, zatita od zlostavljanja i zanemarivanja, slobodno vrijeme, kultura i drugo). To
su Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1999. do
2005. godine i Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine.
Vlada Republike Hrvatske je 2003. godine usvojila i Prioritetne aktivnosti za dobrobit djece
od 2003. godine do 2005. godine. Naime, analiza provedbe Nacionalnog programa
djelovanja za razdoblje 1999. do 2005. godine pokazala je potrebu jasnijeg definiranja ciljeva
i planiranje dinamikog procesa koji e pridonijeti boljoj i sadrajnijoj provedbi Konvencije o
pravima djeteta te definirati ogranieni broj konkretnih aktivnosti od dobrobiti za djecu koje
imaju prioritetni znaaj.
Osnovana su i dva tijela s razliitim mandatom, koja u fokusu imaju djecu i provoenje
Konvencije o pravima djeteta. To je Vijee za djecu, savjetodavno tijelo Vlade Republike
Hrvatske, osnovano 1998. godine kao tijelo koje trajno prati ostvarivanje temeljnog
nacionalnog stratekog dokumenta na podruju zatite i promicanja prava djece u Republici
Hrvatskoj, koordinira i usklauje rad dravnih i ostalih tijela pri ostvarivanju planiranih mjera
i aktivnosti te izmeu ostalog prati primjenu Konvencije o pravima djeteta i drugih
meunarodnih akata i nacionalnih propisa i programa koji se odnose na zatitu i promicanje
U skladu s Konvencijom o pravima djeteta, u ovom tekstu dijete je svako ljudsko bie mlae od 18 godina. S obzirom da se
ovaj dobni raspon odnosi i na razdoblje djetinjstva i adolescencije, povremeno u skladu s kontekstom koristit e se pojmovi
djeca, adolescenti, mladi.
1

Prema popisu stanovnitva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj bilo je 797.855 djece i mladih u dobi od 0 do 18 godina
(18,6 % stanovnitva).
Fakultativni protokol o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji stupio je na snagu 18. sijenja 2002. godine, a
Republika Hrvatska je stranka od 13. svibnja 2002. godine. Fakultativni protokol o ukljuivanja djece u oruane sukobe
stupio je na snagu 12. veljae 2002. godine, a Republike Hrvatske je stranka od 1. studenog 2002. godine. Sabor Republike
Hrvatske potvrdio je oba Protokola 21. oujka 2002. godine (Narodne novine, broj 5/02).
2

Originalni tekst kao i tekst primjeren djeci treeg Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku
povodom pritubi dostupan je na mrenim stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih.
3

prava djece. Drugo znaajno tijelo je Ured pravobranitelja za djecu koji je osnovan 2003.
godine s temeljenom zadaom da titi, prati i promie prava i interese djece temeljem Ustava
Republike Hrvatske, meunarodnih ugovora i zakona 4.
Politiku prema djeci u Republici Hrvatskoj, osim zakonodavstva i stratekih dokumenata, ine
i razliite aktivnosti koje tijela dravne uprave, tijela lokalne i podrune (regionalne)
samouprave, ustanove s javnim ovlastima i organizacije civilnog drutva provode na podruju
obrazovanja, kulture, socijalne skrbi, zdravlja, pravosua i svim drugim podrujima kojima se
poboljava kvaliteta ivota djece i razvijaju puni potencijali djece.

1. Dosadanja postignua i izazovi u ostvarivanju prava djece

Kao polazni okvir za procjenu dosadanjih postignua i izazova u ostvarivanju prava djece
koriste se indikatori prava djece pri emu valja razmotriti tri skupine indikatora:
1. Strukturalni indikatori koji ukazuju na postojanje pravnih instrumenata i temeljnih
institucionalnih i financijskih mehanizama nunih za poticanje ostvarivanja konkretnih
prava djece.
2. Procesni indikatori koji odraavaju napore na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj
razini da se odredbe pravnih instrumenata primijene. To ukljuuje nacionalne
strategije, politike prema djeci i obitelji, akcijske programe, kampanje, programe
izobrazbe i druge aktivnosti iji je cilj ostvarivanje pojedinih prava djece.
3. Indikatori ishoda odraavaju individualna i kolektivna postignua u odnosu na
ostvarivanje prava pojedinih skupina djece ili/i konkretnog djeteta u odreenom
okruenju koja se operacionaliziraju kroz procjenu to djeca dobivaju od intervencija i
akcijskih programa. Ta postignua trebaju biti statistiki kvantificirana, no takoer
mogu biti mjerena kvalitativnim metodama.
Nedvojbeno je da su u Republici Hrvatskoj postignuta znaajna postignua u podruju
strukturalnih i procesnih indikatora. Kao to je detaljno prikazano u Analizi stanja prava djece
i ena u Hrvatskoj (UNICEF, 2011.), Vlada Republike Hrvatske, kao to je prethodno ve
navedeno, sustavno ratificira znaajne meunarodne dokumente u ovom podruju. Polazei
od tih meunarodnih instrumenata i ustavne odredbe koja nalae posebnu zatitu djece
(lanak 62.), zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj postiglo je ve odreenu razinu u zatiti i
poticanju razvoja djece. Najznaajniji zakoni u ovom podruju su Obiteljski zakon 5, Zakon o
socijalnoj skrbi 6, Zakon o udomiteljstvu 7, Zakon o zatiti od nasilja u obitelji 8, te zakoni u
podruju obrazovanja i kazneno-pravne zatite djece.
Takoer, Vlada Republike Hrvatske usvojila je i niz strategija, programa i protokola koji bi
trebali pridonositi dobrobiti djece (UNICEF, 2011.:29-32). Ovdje emo izdvojiti samo neke
od njih koje su neposredno u vezi s ovim dokumentom: Nacionalna strategija
izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015., Plan
deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje
obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011.-2016. (2018.), Strategija
razvoja socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2011. do 2016., Nacionalna
4

Zakon o pravobranitelju za djecu (Narodne novine, broj 96/03)

Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 75/14, 83/14)
6
Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13)
7
Zakon o udomiteljstvu (Narodne novine, broj 90/11, 78/12)
8
Zakon o zatiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 137/09, 14/10, 60/10)
5

strategija razvoja zdravstva 2012.- 2020., Nacionalna strategija za ukljuivanje Roma za

razdoblje 2013-2020.
Uz ve postignutu visoku razinu strukturalnih indikatora u podruju zakonodavstva i
procesnih indikatora u vezi ostalih nacionalnih dokumenata, odgovarajue strategije,
programi i protokoli se i dalje sustavno razvijaju u smjeru boljeg definiranja mehanizama
zatite djece. Tako su u zavrnoj fazi neki strateki dokumenti od neposrednog znaaja za ovu
Strategiju kao to je npr. Strategija borbe protiv siromatva i socijalne iskljuenosti u
Republici Hrvatskoj (2014.2020.) i Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike
Hrvatske do 2020.
U svrhu razvoja politike prema djeci Republika Hrvatska je sudjelovala u razliitim
inicijativama meunarodnih organizacija, a posebice Vijea Europe. Tako je paneuropska
kampanja podizanja razine svijesti protiv tjelesnog kanjavanja djece Podignite ruku protiv
tjelesnog kanjavanja Vijea Europe pokrenuta upravo iz Zagreba. Republika Hrvatska je u
listopadu 2011. godine bila domain Regionalnog seminara Zaustavljanje seksualnog nasilja
nad djecom ratifikacija i provedba Konvencije Vijea Europe o zatiti djece od spolnog
iskoritavanja i spolnog nasilja u okviru kampanje Vijea Europe u cilju zaustavljanja
seksualnog zlostavljanja djece pod nazivom Jedno od pet, te zapoela provedbu nacionalne
kampanje u navedenom podruju. Republika Hrvatska je bila i domain Konferencije visoke
razine o srednjoronoj procjeni Strategije Vijea Europe za prava djeteta 2012.-2015. koje se
pod nazivom Odrastanje uz prava djece odrala u oujku 2014. godine u Dubrovniku.
Dravna tijela su razvila suradnju s kljunim meunarodnim partnerima kroz razmjenu
informacija, ali i provedbu razliitih twinning projekata i drugih zajednikih projekata. Kao
posebno znaajnu valja istaknuti suradnju Vlade i dravnih tijela s UNICEF-ovim Uredom za
Hrvatsku, kroz koju su ostvareni brojni iznimno vrijedni projekti i akcijska istraivanja vana
za dobrobit djece.
Znaajni pokazatelji procesnih indikatora i indikatora ishoda ostvarivanja prava djece vezani
su uz djelovanje organizacija civilnog drutva koje su esto svojim kreativnim i inovativnim
provoenjem omoguile nove pomake i postignua na podruju ostvarivanja prava djece.
Jedan od takvih primjera dobre prakse je akcijski program Saveza drutava Naa djeca
Hrvatske i Hrvatskog drutva za preventivnu i socijalnu pedijatriju Gradovi i opine
prijatelji djece dugorono usmjeren na promjene u zajednicama u smislu podizanja kvalitete
ivota djece i provoenja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta na lokalnoj razini.
No, postignua u podruju tzv. indikatora ishoda koja odraavaju individualna i kolektivna
postignua u odnosu na ostvarivanje konkretnih prava djece u odreenom okruenju, kao i
procjena to konkretno djeca dobivaju od promjena i provedbe zakona, strategija i akcijskih
programa, su znatno slabija ili/i slabije empirijski i statistiki kvantificirana.
U sadanjem trenutku neki od kljunih (stratekih) problema i izazova u zatiti i promicanju
prava djece su:
Nepostojanje sustava praenja raspodjele financijskih sredstava ili godinje procjene
sredstava utroenih za ostvarivanje potreba i prava djece od resornog ministarstva
Nedjelotvorna vertikalna i horizontalna koordinacija provedbe zakona, protokola i
nacionalnih stratekih dokumenta u podruju zatite i ostvarivanja prava djece
Neujednaena dostupnost usluga djeci i obiteljima u razliitim dijelovima Hrvatske
garantiranih zakonom ili predvienih stratekim dokumentima

 Nedostatak podataka/pokazatelja i neujednaeni podaci unutar istog izvora podataka te

slabo koncipirani i operacionalizirani pokazatelji dobrobiti djece i kvalitete njihovog
okruenja
Nepoznata ili neujednaena kvaliteta preventivnih programa, zakonom garantiranih
usluga ili usluga i programa predvienih stratekim dokumentima koje se pruaju
djeci i/ili njihovim obiteljima
Tradicionalni pristup cjeloivotnom obrazovanju strunjaka koji rade s djecom.
Obrazovni programi se u pravilu evaluiraju u terminima sadraja koji nude i procjenu
zadovoljstva polaznika (procesna evaluacija). Izostaje pristup cjeloivotnom
obrazovanju strunjaka praenjem izlaznih kompetencija, tj. to e nakon edukacije
strunjaci znati, umjeti i moi primjenjivati u radu s djecom i obiteljima u svom
neposrednom radnom okruenju
Osvjeivanje o mjestu i ulozi djece u drutvu te o davanju prioriteta pravima djece u
odnosu na prava odraslih

2. Koncept dokumenta
Svrha Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do
2020. godine je postii djelotvornije promicanje i zatitu prava djece u Republici Hrvatskoj
kroz provedbu postojeih meunarodnih i nacionalnih standarda na podruju prava djece,
promovirajui cjelovit i integrativni pristup pravima djece.
Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020.
godine je multidisciplinarni i sustavni okvir koji treba biti integriran u sve ostale nacionalne,
regionalne i lokalne dokumente i planove koji se odnose na djecu pod vidom ostvarivanja
Konvencije o pravima djeteta.
Cilj Strategije je okupiti sve dionike znaajne za ostvarivanje prava djeteta, identificirati
potekoe, izazove i dosadanja postignua, te definirati nacionalne prioritete i ciljeve za
naredno razdoblje, uzimajui u obzir realne mogunosti drutva za daljnji razvoj u ovom
podruju.
Polazei od Strategije Vijea Europe o pravima djeteta (2012. 2015.) (CM 2011/171) i EU
Agende za prava djece ova Strategija je usmjerena na etiri strateka cilja:
1. Unapreivanje sustava i osiguravanje usluga prilagoenih djeci u pet znaajnih
podruja ivota djeteta, odnosno u sustavu pravosua, sustavu zdravstva, sustavu
socijalne skrbi, sustavu obrazovanja te u sportu, kulturi i drugim aktivnostima
slobodnog vremena,
2. Eliminacija svih oblika nasilja nad djecom,
3. Osiguranje prava djece u ranjivim situacijama,
4. Osiguranje aktivnog sudjelovanja djece.
Za svaki strateki cilj, temeljem analize postignua i potekoa 9, definirani su prioriteti,
konkretni ciljevi te uz njih vezane mjere i nositelji. Operativne aktivnosti nisu dio ovog
9
Iako je za potrebe izrade Strategije provedena cjelovita analiza postignua i potekoa, u uvodnim dijelovima pojedinih
stratekih ciljeva to nije detaljno elaborirano. Naime, postoje recentni, dostupni i relevantni izvori kao to su npr. publikacije
UNICEF-a (Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj, 2011., Miljenja i stavovi djece i mladih u Hrvatskoj, 2010.),
publikacije i izvjea o radu pravobraniteljice za djecu, Alternativno izvjee o primjeni Konvencije o pravima djeteta i
zakljuaka UN-ova odbora za prava djeteta u Republici Hrvatskoj 2004.-2010. Koordinacije udruga za djecu i druge, koje
omoguavaju dobar uvid u situaciju u Hrvatskoj pod vidom ostvarivanja prava djece u svim znaajnim podrujima njihova
ivota.

dokumenta. Strategija je okvir za izradu odgovarajuih akcijskih planova koji mogu biti
vremenski rasporeeni (npr. za razdoblja 2014.-2016. i 2017.-2020.). S obzirom na
isprepletenost i uzajamnu zavisnost stratekih podruja na kraju ovog uvodnog dijela
izdvojeni su zajedniki prioriteti koji se odnose na sva podruja.
Pri izradi Strategije polazilo se od injenice da se u narednih sedam godina ne moe postii
sve to bi bilo dobro ili potrebno za djecu s obzirom na financijske i ljudske resurse. Stoga se
u Strategiji navode prioriteti kako bi dravna tijela, kao i tijela lokalne i podrune
(regionalne) samouprave te gospodarstvo, imala jasan okvir djelovanja pri odluivanju i
osiguranju ljudskih i financijskih resursa za ostvarivanje prava djece.
Ova Strategija e nastaviti poticati napore svih tijela dravne uprave, jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave, ustanova i organizacija civilnog drutva koji su usmjereni
zatiti i promociji prava djece, uzimajui u obzir najbolji interes djeteta.
Strategija je prvenstveno usmjerena na ostvarivanje indikatora prava djeteta 10, ali i na
dobrobit djeteta. Pri tome jedan od kljunih prioriteta Strategije je da se u narednom razdoblju
definiraju indikatori dobrobiti djece kao relevantni statistiki ili drugi pokazatelji (npr. nalazi
istraivanja), temeljem kojih se procjenjuje stanje, potrebe i kontekst razvoja djece te
ostvarivanje politika. Izrada Strategije je prilika da se odvano i kreativno suoimo s
potrebom novog pristupa i krenemo od suvremeno koncipiranih indikatora dobrobiti djece i
praenja ostvarivanja njihovih prava.
Kljuna naela kojima se vodilo pri izradi Strategije su:
utemeljenost na Ustavu Republike Hrvatske i pozitivnim zakonima Republike
Hrvatske,
utemeljenost na Konvenciji o pravima djeteta,
utemeljenost na Strategiji Vijea Europe o pravima djeteta (2012. 2015.) i EU
Agende za prava djece,
utemeljenost na nalazima recentnih nacionalnih istraivanja o djeci i s djecom,
izvjea i preporuke pravobraniteljice za djecu,
suvremene znanstvene spoznaje o djejem razvoju te visoki standardi rada s djecom i
obiteljima na naelima prakse utemeljene na dokazima,
sinergijska povezanost s drugim relevantnim stratekim dokumentima,
politika nepristranost,
provedivost i realnost u sadanjem gospodarskom razdoblju,
zajedniko djelovanje i poticanje meuresorne suradnje,
dosljednost u osiguravanju aktivnog sudjelovanja djece,
pravednost i sveobuhvatnost, to podrazumijeva usmjerenost na svu djece i sve
specifine skupine djece,
cjeloviti pristup djetetu i njegovu okruenju te borba protiv predrasuda i segregacije
djece,
dinaminost i kreativnost pristupa pravima djece u kontekstu njihovog razvoja,
usmjerenost na dugorone pozitivne ishode i proaktivnost.
U procesu postavljanja ciljeva i mjera sukladno izazovima i potrebama ostvarivanja prava
djece u Republici Hrvatskoj, sudjelovali/le su i predstavnici/ce tijela dravne i lokalne vlasti,
10

Kad se govori o indikatorima mogu se razlikovati (1) Indikatori prava djeteta koji su usmjereni na interakciju izmeu
djeteta, drave i drutva u pitanjima koja se odnose na djecu, (2) indikatori dobrobiti djeteta koji pokazuju stanje ivota
djece i (3) indikatori provoenja aktivnosti (Izvor: Fundamental Rights Agency (FRA) (2009). Developing indicators for
protection, respect and promotion of the rights of the child in the EU).

obrazovnih i znanstvenih institucija, organizacija civilnog drutva, strunjaci/kinje s

relevantnim iskustvom u razliitim podrujima obuhvaenih ovom Strategijom,
predstavnici/ce UNICEF-a kao kljune meunarodne organizacije s dugogodinjim iskustvom
u poticanju i provedbi programa usmjerenih na prava djece i s iskustvom u izradi
odgovarajuih studija i analiza. Takoer je osigurano sudjelovanje djece.
Isto tako, u okviru predstavljanja Nacrta prijedloga Nacionalne strategije za prava djece u
Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine, odrane su radionice aktivne
participacije djece, u postupku javnog savjetovanja o predmetnom dokumentu. Tom prilikom,
predstavnice Ministarstva socijalne politike i mladih posjetile su: Osnovnu kolu prof. Franje
Viktora ignjara u Virju i SOS Djeje selo Lekenik. U okviru predstavljanja Strategije,
odrano je interaktivno predavanje o pravima djece, provedena je anketa o pravima djece
meu uiteljima i svim uenicima/ama viih razreda te su s uenicima/ama od petog do
osmog razreda odrane tri radionice na sljedee teme: Aktivno sudjelovanje djece,
Alternativna skrb, Zdravlje te Sport, kultura i druge aktivnosti slobodnog vremena.

3. Smjernice za provedbu, praenje i izvjetavanje o provedbi Strategije

Strategijom se predvia izrada provedbenih programa za razdoblje od dvije ili tri godine s
ciljanim aktivnostima usmjerenim unapreivanju ostvarivanja prava djece na svim razinama
drutva s tono naznaenim nositeljima, rokovima i mjerilima postignua, a sukladno
stratekim ciljevima i mjerama naznaenim u ovom dokumentu.
Polazei od nacionalnih i meunarodnih iskustava, kljuno je osigurati uvjete za koordiniranu
provedbu stratekih mjera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Naime, iskustvo
pokazuje da ostvarivanje stratekih ciljeva nije mogue bez suradnje svih ministarstava i
drugih sudionika, od tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave, strukovnih udruga,
organizacija civilnog drutva, akademske zajednice pa do Hrvatskog sabora, njegovih tijela i
Vlade Republike Hrvatske. Iskustvo takoer pokazuje da je nuno definirati regionalne i
lokalne ciljeve koji e osigurati svrhovito provoenje ove Strategije u lokalnim zajednicama.
Tijela lokalne i podrune (regionalne) samouprave mogu neposredno osigurati da djeca budu
u znaajni dionik lokalnih razvojnih programa, socijalnih akcija i drugih inicijativa te
institucionalno osigurati odgovarajue planiranje i praenje aktivnosti na ovom podruju.
Za ostvarivanje Strategije posebni znaaj ima partnerstvo dravnih tijela s akademskom
zajednicom te kljunim organizacijama civilnog drutva koje u zadnjih dvadeset godina
aktivno djeluju na unapreenju prava i poloaja djece u Hrvatskoj.
Za koordinaciju i praenje provedbe Strategije, kao i usklaivanje s drugim srodnim
strategijama i nacionalnim dokumentima, nadleno je Vijee za djecu. Vlada Republike
Hrvatske e usvajati dvogodinje odnosno trogodinje akcijske planove za provedbu
Strategije, a Vijee za djecu pratit e njezinu provedbu i podnositi nadlenim tijelima
izvjetaj o provedbi Strategije.

4. Zajedniki prioritetni ciljevi za sva podruja ivota djeteta

Operacionalizacija 4 strateka cilja pokazala je da se neki konkretni ciljevi na koje se odnosi
ova Strategija ponavljaju za gotovo sva podruja kao kljune pretpostavke ostvarivanja prava
djeteta. Ovi ciljevi se ponavljaju jer su u vezi sa sistemskim problemima u zatiti i promicanju
prava djece u Hrvatskoj. Zbog toga su ovdje izdvojeni zajedniki prioritetni ciljevi kao
kljune smjernice djelovanja u narednom razdoblju.
9

1. Unaprijediti i osigurati sustavno praenje potreba sve djece s posebnim osvrtom

na tjelesno i mentalno zdravlje te kontekst razvoja i kvalitetu ivota djece.
Posebnu pozornost obratiti na darovitu djecu, djecu s tekoama u razvoju, djecu
s problemima u ponaanju i djecu koja odrastaju u razliitim rizinim
okolnostima
Mjere:
1.1. Definirati jednodimenzionalne i kompozitne indikatore dobrobiti djece ukljuujui
kontekst njihovog odrastanja
1.2. Operacionalizacijom kompozitnih indikatora osigurati identificiranje djece koja su
najugroenija i kod koje je ugroeno ostvarivanje veeg broja prava radi izrade i
provedbe djelotvornih individualnih programa pomoi i podrke koji se ostvaruju uz
meuresorno planiranje i suradnju
1.3. Reorganizirati postojee, tradicionalne statistike baze podataka, u smjeru bolje
integracije podataka iz razliitih sustava uz osiguravanje zatite privatnosti i u cilju
najboljeg interesa djece kao skupine
1.4. Poticati epidemioloka longitudinalna istraivanja na reprezentativnim uzorcima radi
produbljenog praenja indikatora dobrobiti djece, te akcijska i evaluacijska
istraivanja koja su usmjerena na izradu i evaluiranje programa usluga usmjerenih
zatiti i osiguravanju razvojnih potreba i prava djece
2. Osigurati dostatna financijska sredstva za ostvarivanje prava djece u vrijeme
gospodarske recesije
Mjere:
2.1. Uspostaviti tzv. djeji proraun kako bi se moglo sustavno pratiti ulaganje u djecu i
programe za djecu te uinak financijskih ogranienja na ivot i ostvarivanje prava
djece
2.2. Definirati koje usluge u svakom od sustava trebaju dobiti sva djeca (korisnici), a to
trebaju dobiti odreene skupine djece u ranjivim situacijama i njihove obitelji
3. Unaprijediti i osigurati sustavno praenje djelotvornosti razliitih mjera i programa
namijenjenih djeci i njihovim obiteljima
Sustavno razvijati usluge i programe s posebnim naglaskom na preventivne
aktivnosti
Mjere koje se odnose na sadraj djelovanja:
3.1. Razvijati zatitno i podravajue okruenje koje e poveati kapacitete za odgovorno
roditeljstvo i smanjiti rizike za razliite oblike ugroavanja djece, te tako pridonijeti
prevenciji rizinih ponaanja djece (ukljuujui konzumiranje alkohola i droga te
nasilniko ponaanje djece) i dobrobiti njihovog mentalnog zdravlja
3.2. Promicati programe usmjerene razvoju potencijala djece i njihovu osposobljavanju za
samostalan i odgovoran ivot
Mjere koje se odnose na proces odabira i praenje djelotvornosti usluga i
programa:
3.3. Razvijati standarde kvalitete usluga u praksi, utemeljenih na dokazima i evaluaciji
ishoda
3.4. Preispitati postojei model odabira i financiranja preventivnih programa na svim
razinama (od lokalnih zajednica do ministarstava) po naelu svima pomalo

10

3.5. Usmjeravati sredstva u preventivne programe i usluge namijenjene djeci koje su

utemeljene na dokazima i jasnim pokazateljima uspjenosti. Izraditi kriterije za
provoenje i vrednovanje preventivnih programa
3.6. Odabrati manji broj licenciranih preventivnih programa iji bi sadraji trebali biti
dostupni svoj djeci odreene dobi, odnosno one programe koji trebaju biti dostupni
odreenim skupinama djece, a koji su se u dosadanjoj meunarodnoj i hrvatskoj
primjeni pokazali djelotvornima i poluili oekivane ishode
3.7. Osigurati potrebne materijalne i ljudske resurse za primjenu standarda kvalitete u
neposrednom radu s djecom i obiteljima
4. Unaprijediti i osigurati sustavnu podrku i pomo roditeljima, obitelji i skrbnicima
kako bi djeca mogla rasti i razvijati se u sigurnom i stabilnom okruenju
razumijevanja i potovanja, polazei od Konvencije o pravima djeteta, kao i Ustava
Republike Hrvatske koji promiu da na obitelji poiva glavna odgovornost za
zatitu, odgoj i razvoj djeteta
Mjere:
4.1. Unaprijediti sustav i uspostaviti mreu socijalnih usluga za obitelji i djecu u svrhu
osiguravanja nunih okolnosti za razvoj djece, zatitu djece i sprjeavanja izdvajanja
djece iz obitelji
4.2. Osigurati uvjete za optimalan rani razvoj sve djece. Posebnu pozornost posvetiti
ranom razvoju posebno osjetljivih skupina kao to su npr. djeca Romi, djeca s
tekoama u razvoju, djeca iz siromanih obitelji osiguravanjem dostupnosti
primjerenih programa ovim skupinama i njihovim roditeljima/skrbnicima
5. Osigurati odgovarajui broj kompetentnih strunjaka koji u razliitim sustavima
rade s djecom i njihovim obiteljima
Mjere:
5.1. Uspostaviti odgovarajue standarde i normative za strunjake koji rade s djecom te
izraditi dugoronu strategiju osiguravanja financijskih resursa za njihovo postupno
uspostavljanje
5.2. Uspostaviti i organizirati strune, zakonske, organizacijske i financijske pretpostavke
za cjeloivotno struno obrazovanje strunjaka koji rade s djecom i obiteljima
5.3. Organizirati sustav obrazovanja u kojem se programi odabiru, financiraju i evaluiraju
temeljem jasno mjerljivih izlaznih kompetencija polaznika
5.4. U suradnji sa strukovnim udrugama i komorama, nadlenim dravnim tijelima te
sveuilinim institucijama, analizirati postojei sustav licenciranja i ispunjavanja
uvjeta za izbor strunjaka za rad s djecom te izraditi prijedlog minimalnih kriterija za
njihovo periodino (re)licenciranje temeljem sudjelovanja u programima
cjeloivotnog strunog usavravanja
5.5. Poticati razvoj strunih specijaliziranih studija iz podruja koja se odnose na djecu,
mlade i obitelj
6. Uspostaviti djelotvorne i odrive mehanizme meuresorne suradnje na svim
razinama (od dravne razine do lokalne zajednice). Osigurati partnerstvo i
sudjelovanje svih znaajnih sudionika u unapreivanju dobrobiti djece te
promicanju i zatiti njihovih prava
Mjere:
6.1. Analizirati praktine prepreke suradnje meu sustavima i definirati mjerila za
praenje napretka u poticanju i odravanju potrebne razine meuresorne suradnje
11

6.2. Poticati zajedniku meuresornu izobrazbu i superviziju za odreena podruja i teme

kao jedan od naina uspostave suradnje
6.3. Osigurati jasne mehanizme i odrivost suradnje dravnih institucija i institucija
lokalne i podrune (regionalne) samouprave i organizacija civilnog drutva u
ostvarivanju ciljeva Strategije
6.4. Ukljuiti lanove akademske zajednice kao aktivne aktere u konceptualizaciji
indikatora dobrobiti djece, unapreenju konceptualizacije usluga i programa temeljem
teorija promjene ljudskog ponaanja i evaluacije ishoda

I. STRATEKI CILJ: OSIGURAVANJE

PRILAGOENIH DJECI

USLUGA

SUSTAVA

A. Sustav pravosua
Uvod
Dijete moe sudjelovati u radu pravosudnih tijela iz vie razloga. Najee se radi o
situacijama kada je dijete poinitelj ili rtva kaznenog djela ili prekraja, u obiteljsko-pravnim
graanskim postupcima u situacijama razvoda roditelja, kao i prilikom traenja azila. U
meunarodnom kontekstu, Konvencija o pravima djeteta propisuje niz mjera koje drave
potpisnice trebaju osigurati u takvim sluajevima (lanak 27. i 40.).
Uiniti sustav pravosua to je mogue vie prilagoen djeci te olakati djeci pristup
pravosuu i pravnom sustavu jedna je od kljunih aktivnosti EU Agende za prava djece.
Akcijski plan za provedbu Stokholmskog programa 11 Europske komisije je zbog navedenog
naglasio ovo podruje u razdoblju 2010. do 2015. godine.
U skladu sa Smjernicama Vijea Europe o pravosuu prilagoenom djeci 12, kada govorimo o
pravosuu prilagoenom djeci misli se na pravosudne sustave koji jame uinkovitu provedbu
svih djejih prava na najvioj moguoj razini, potujui naelo vladavine prava, sudjelovanja
djeteta u postupku, najboljeg interesa djeteta, dostojanstva i zatite od diskriminacije,
uzimajui u obzir stupanj zrelosti i mogunosti djetetova razumijevanja te okolnosti predmeta.
Pravosue treba njegovati individualizirani pristup, ono mora biti pristupano djetetu, pri
emu je nuno da svaki postupak bude prilagoen dobi djeteta, usredotoen na njegove
potrebe i prava, da bude brz i uinkovit. Potivanje prava djeteta ukljuuje njegovo pravo na
postupak propisan zakonom, sudjelovanje i razumijevanje postupka, potovanje privatnog i
obiteljskog ivota, integriteta i dostojanstva, pri emu posebno valja istaknuti potivanje
ogranienja prisutnosti djece prilikom ispitivanja i na sudskim raspravama, ali i
omoguavanje djetetu da pred sudom izrazi svoje miljenje. Navedene smjernice nuno
podrazumijevaju edukaciju i uu specijalizaciju sudaca, te drugih osoba ukljuenih u kazneni,
prekrajni i obiteljsko-pravni postupak prema djeci.
Sukladno Strategiji Vijea Europe o pravima djeteta (2012.-2015.), pravosue prilagoeno
djeci e zemljama lanicama osigurati podrku u praenju nacionalnog zakonodavstva,
Komunikacija Europske komisije o Osiguravanja podruja slobode, sigurnosti i pravde za sve Europske graane: Akcijski
plan za implementaciju Stokholmskog programa COM (2010) 171 final
11

Smjernice Odbora ministara Vijea Europe o pravosuu prilagoenom djeci (Guidelines of the Committee of Ministers of
the Council of Europe on child friendly justice), usvojene od Vijea ministara 17. studenog 2010. godine.
12

12

nacionalnih politika i prakse s ciljem unapreenja dostupnosti djejih prava i postupanja

prema djeci u graanskim, kaznenim i upravnim postupcima, bez obzira na njihovu
sposobnost rasuivanja i njihov status. U tom smislu i Strategija naglaava potrebu edukacije
i specijalizacije svih sudionika u postupcima gdje se djeca javljaju kao poinitelji ili rtve
kaznenih djela ili prekraja, potrebu licenciranja za rad, hitnost postupaka i omoguavanje
djetetu rtvi to ranije ukljuivanje u terapijski proces s ciljem ublaavanja/otklanjanja tetnih
posljedica nastalih poinjenim kaznenim djelom, a djetetu poinitelju pravovremene i
uinkovite intervencije s ciljem razvoja prosocijalnog ponaanja.
U situacijama kada su djeca rtve kaznenih djela, nuno je voditi rauna o uinku procesa na
dijete, pri emu je posebno potrebno istaknuti primjereno usmeno i pismeno informiranje
djece i roditelja/zakonskih zastupnika o postupku i njihovim pravima, kao i koritenje
sredstava informacijsko-komunikacijske tehnologije (posebno video-konferencija) kako se
djeca ne bi izlagala stresu neposrednog prisustvovanja u prostoriji sudnice, te kako bi se
izbjegao neposredan kontakt s optuenima.
U odnosu na djecu poinitelje kaznenih djela, pravo na pravedno suenje podrazumijeva
zatitu privatnosti djeteta, pravo da od prvog trenutka budu upoznati s postupkom koji se
prema njima vodi, pravo na prvenstvo mjera i sankcija kojima se dijete nee izdvajati iz
primarne socijalne sredine, a sukladno strunoj i znanstveno utemeljenoj procjeni potreba, te
pravo na znanstveno dokazane uinkovite intervencije.
Prava koje dijete poinitelj kaznenog djela ili prekraja, odnosno dijete rtva kaznenog djela
ima, u hrvatskom zakonodavnom okviru ureena su Zakonom o kaznenom postupku 13,
Kaznenim zakonom 14, Prekrajnim zakonom 15, Zakonom o sudovima za mlade 16, Zakonom o
izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje 17 te razliitim
provedbenim propisima (pravilnicima) koji iz njih proizlaze. Navedeni zakoni usklaeni su s
meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, pravima djece, preporukama Vijea
Europe i europskim direktivama.
Procjena stanja i smjernice za izradu ciljeva i mjera unaprjeivanja pravosua
prilagoenog djeci
Procjena stanja i izazova u podruju pravosua prilagoenog djeci temelji se na pokazateljima
i preporukama triju relevantnih dokumenata nastalih tijekom 2012. i 2013. godine. Rije je o
analizi stanja prava djece i ena (UNICEF, 2012.), Alternativnom izvjetaju o primjeni
Konvencije o pravima djeteta i Zakljuaka Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda u
Republici Hrvatskoj 2004.-2010. (Koordinacija udruga za djecu, 2012.) te Izvjeu o radu
pravobraniteljice za djecu za 2012. godinu (Ured pravobranitelja za djecu, 2013.).
U odnosu na zakonsku regulativu, mogue je zakljuiti kako Republika Hrvatska ima
zadovoljavajue propise kojima su stvoreni preduvjeti za ostvarivanje prava djece u okviru
pravosudnog sustava i ireg sustava izvravanja mjera i sankcija, meutim potrebno je
intenzivirati aktivnosti i osigurati financijska sredstva za njihovo provoenje i to za jaanje i
irenje mree usluga i pristupa koji e se temeljiti na dokazano uinkovitim intervencijama.
Pri izradi ciljeva i mjera za unaprjeivanje sustava pravosua prilagoenog djeci, uz navedene
Smjernice Vijea Europe o pravosuu prilagoenom djeci, koritene su i Preporuke Vijea
13

Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13)
Kazneni zakon (Narodne novine, broj 125/11, 144/12)
15
Prekrajni zakon (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13)
16
Zakon o sudovima za mlade (Narodne novine, broj 84/11, 143/12, 148/13)
17
Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje (Narodne novine, broj 133/12)
14

13

Ministara dravama lanicama koje se odnose na nove naine postupanja u maloljetnikoj

delinkvenciji i ulozi maloljetnikog pravosudnog sustava (Recommendation Rec(2003)20) 18,
UNICEF-ov katalog dobre prakse i obeavajuih inicijativa u maloljetnikom pravosuu u
Centralnoj i Istonoj Europi 19, kao i Prirunik za donositelje odluka s ciljem kreiranja
uinkovitih zakona i politika u podruju kaznenog prava 20.
Ciljevi i mjere
A.1. Cilj: Unaprijediti brzinu i uinkovitost postupaka prema djeci koja se javljaju kao
poinitelji kaznenih djela te osigurati njihovo primjereno sudjelovanje i informiranost
tijekom kaznenog postupka
Mjere:
A.1.1. Pri Ministarstvu pravosua razviti centraliziranu bazu podataka koja e na nacionalnoj
razini pratiti brzinu kaznenih postupaka prema djeci koja su poinila kazneno djelo i utvrditi
indikatore koji produljuju kazneni postupak kako bi se postupak skratio za najmanje 1/3 i
pribliio se standardu od najvie 6 mjeseci vremena od podnoenja kaznene prijave do
pravomonosti sudske presude
A.1.2. Postaviti jasne, na znanstvenim dokazima utemeljene, kriterije za primjenu naela
oportuniteta i uvjetovanog oportuniteta tijekom prethodnog kaznenog postupka sukladno
Zakonu o sudovima za mlade, kako bi se edukacijom strunih suradnika za cjelovitu
procjenu irih individualnih i okolinskih obiljeja djeteta te primjenu strukturiranih
instrumenata procjene rizika, donosila odluka o potrebi (ne)pokretanja daljnjeg postupka
prema djetetu
A.1.3. Osigurati da su suci i dravni odvjetnici za mlade koji rade u kaznenim postupcima s
djecom koja su poinila kazneno djelo adekvatno educirani u podruju socijalne pedagogije,
socijalnog rada i psihologije za rad s mladima rizinog ponaanja, sukladno zakonskim
propisima, a kako bi se, izmeu ostalog, osiguralo i primjereno neposredno ili posredno
sudjelovanje te ispravna zatita djeteta, sukladno odredbama Konvencije o pravima djeteta
A.1.4. Osigurati primjerenu usmenu i pismenu informiranost djece u kaznenom postupku
prilagoenu njihovoj dobi koristei razliite komunikacijske kanale (od davanje osobne
informacije strunjaka, letaka i broura) o pravima, obvezama i oekivanjima prema njima
tijekom i poslije kaznenog postupka, kao i nainu izvravanja pojedinih sankcija, ime se
ujedno osigurava i potie aktivno sudjelovanje djece i roditelja/zakonskih zastupnika.
Nositelji: Ministarstvo pravosua, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Hrvatska
odvjetnika komora
A.2. Cilj: Unaprijediti zatitu i ostvarivanje prava djece rtava kaznenih djela te
osigurati njihovu primjerenu informiranost i sudjelovanje tijekom kaznenog postupka
Mjere:
A.2.1. U svim upanijskom sudovima osigurati primjerenu i suvremenu audio-video opremu
za razgovor s djecom kao i prostorije posebno opremljene za razgovor s djecom koja su rtve
kaznenog djela tijekom kaznenog postupka, kako bi njihovo sudjelovanje bilo aktivno, ali i
primjereno zatieno
18

Recommendation Rec (2003)20 of the Committee of Ministers to member states concerning new ways of dealing with
juvenile delinquency and the role of juvenile justice (prihvaeno od Vijea Ministara 24.09.2003. godine na 853. sastanku
zamjenika ministara).
19
The United Nations Children's Fund (UNICEF) (2010). Good Practices and Promising Initiatives in Juvenile Justice in the
CEE/CIS Region. Geneva: UNICEF Regional Office for CEE/CIS.
20
Making Law and Policy that Work: A Handbook for Law and Policy Makers on Reforming Criminal Justice and Penal
Legislation, Policy and Practice (2013). London: Penal Reform International.

14

A.2.2. Osigurati da su odvjetnici koji rade u kaznenim postupcima u kojima su djeca rtve
kaznenih djela adekvatno educirani u podruju odgoja i skrbi za mlade, sukladno zakonskim
propisima, te kako bi adekvatno titili najbolji interes djeteta i osigurali primjereno
neposredno ili posredno (preko opunomoenika) sudjelovanje djeteta u postupku
A.2.3. Osigurati da djeca koja su rtve kaznenog djela i njihovi roditelji/zakonski zastupnici
dobiju primjerene usmene i pismene informacije (broure) o sudskom postupku, pravima i
ulozi djeteta u njemu prije davanja iskaza djeteta, za vrijeme sudskog postupka i nakon njega
A.2.4. Osigurati da djeca i roditelji/zakonski zastupnici imaju mogunost kontinuiranog
savjetovanja i podrke prije, tijekom i nakon kaznenog postupka u predmetima kada su djeca
rtve kaznenog djela
Nositelji: Ministarstvo pravosua, Hrvatska odvjetnika komora
A.3. Cilj: Unaprijediti poloaj djece u prekrajnim postupcima i uinkovitost rada
prekrajnih sudova
Mjere:
A.3.1. Osnovati odjele za mlade pri veim prekrajnim sudovima, uz jasno definirane
kriterije specijalizacije prekrajnih sudaca za mlade s ciljem podizanja razine uinkovitosti
rada prekrajnih sudova
Nositelji: Ministarstvo pravosua
A.4. Cilj: Sustavno pratiti uinkovitost i razvijati indikatore uinkovitosti primijenjenih
kaznenopravnih sankcija prema djeci
Mjere:
A.4.1. Inicirati i osigurati provoenje istraivanja kojima bi se izmjerio i pratio uinak
primjene kaznenopravnih sankcija prema djeci s ciljem dobivanja informacija o stupnju
recidivizma, psihosocijalnim promjenama u ivotu djece i drugim vanim imbenicima kao
rezultat provedene sankcije, odnosno kako bi se dobili kvalitetni indikatori uinkovitosti
primjene sankcija u Hrvatskoj pod vidom najboljeg interesa i dobrobiti djece
Nositelji: Ministarstvo pravosua, Ministarstvo socijalne politike i mladih
A.5. Cilj: Unaprijediti rad kaznenih i prekrajnih sudova u podruju praenja
izvravanja izreenih sankcija prema djeci koja su poinila kazneno djelo ili prekraj, te
osigurati provoenje postavljenih standarda kvalitete sukladno zakonskim propisima
Mjere:
A.5.1. Inicirati i osigurati zapoljavanje strunih suradnika izvanpravne struke na nain da svi
upanijski sudovi i opinski sudovi imaju najmanje jednog strunog suradnika izvanpravne
struke zaposlenog na odjelima za mlade, sukladno zakonskim propisima
A.5.2. Zaposliti strune suradnike izvanpravne struke u odjelima za mlade pri veim
prekrajnim sudovima, po uzoru na kaznene sudove za mlade, s ciljem podizanja razine
uinkovitosti rada prekrajnih sudova, a posebno praenja provedbe i izvravanja prekrajnih
sankcija
A.5.3. Osigurati kontinuirani nadzor sudova nad tijekom izvravanja kaznenopravnih sankcija
prema djeci koja izvravaju kaznenopravne sankcija kroz redovita kontrolna roita i posjetu
djeci u ustanovama, sukladno zakonskim propisima
Nositelji: Ministarstvo pravosua
15

A.6. Cilj: Sustavno unapreivati modalitete izvravanja sankcija i programe

intervencija prema djeci
Mjere:
A.6.1. Istraiti inozemne modele dobre prakse i uinkovite intervencijske programe za rad s
djecom prema kojoj se izvravaju kaznenopravne sankcije u zajednici ili koji ostaju u obitelji
te osigurati njihovu implementaciju u hrvatski sustav intervencija
A.6.2. Razviti model specijaliziranog udomiteljstva kao modaliteta izdvajanja djeteta iz
primarne sredine u funkciji izvravanja kaznenopravnih sankcija
A.6.3. Proiriti mreu stambenih zajednica i slinih oblika intervencija kao modaliteta
izdvajanja djeteta iz primarne sredine u funkciji izvravanja kaznenopravnih sankcija
A.6.4. Analizirati prostorne i sadrajne uvjete ustanova u kojima se izvravaju kaznenopravne
sankcije prema djeci, detektirati kljuna nezadovoljavajua podruja tih uvjeta i osigurati
njihovo unaprjeivanje sukladno standardima kvalitete i ostvarivanja prava djece
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua
A.7. Cilj: Unaprijediti obiteljsko-pravno zakonodavstvo i praksu u odnosu na aktivno
sudjelovanje i mogunost izraavanja miljenja djeteta u pitanjima koja se na njega
neposredno odnose
Mjere:
A.7.1. Jasno definirati postupovne odredbe temeljem kojih e dijete ostvariti pravo na
sudjelovanje i izraavanje svog miljenja u graanskim obiteljsko-pravnim postupcima koja
se na njega neposredno odnose. Neovisno o tome hoe li svjedoiti na sudu ili ne, osigurati
dijetu priliku da izrazi svoja osobna stajalita i brige o pitanjima u vezi sa sluajem, njegovu
ukljuenost u pravosudni postupak, posebice njegovu sigurnost, elju da svjedoi ili ne, nain
svjedoenja, kao i bilo koje drugo relevantno pitanje koje utjee na njega
A.7.2. Poduzeti potrebne radnje za osnivanje obiteljskih sudova, odnosno specijalizaciju
sudaca za rad na statusnim i obiteljskim predmetima
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua
A.8. Cilj: Sustavno unapreivati kompetencije svih strunjaka pravne i izvanpravne
struke koji su ukljueni u pravosudne postupke u kojima sudjeluju djeca, te u
izvravanju kaznenopravnih sankcija
Mjere:
A.8.1. Ispitati potrebe i podruja za razvoj specifinih kompetencija svih strunjaka koji su
ukljueni u pravosudne postupke u kojima sudjeluju djeca kao i u provoenju sankcija, te
razviti kratkoroni i dugoroni plan i program izobrazbe i supervizije s obzirom na
identificirane potrebe i specifine zahtjeve radne uloga
Nositelji: Ministarstvo pravosua, Ministarstvo socijalne politike i mladih

16

B. Zdravstveni sustav
Uvod
Zdravstvena zatita djece obuhvaa sustav drutvenih, skupnih i individualnih usluga, mjera i
aktivnosti za ouvanje i unapreenje zdravlja, sprjeavanje i rano otkrivanje bolesti,
pravovremeno lijeenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. Odgovarajue zdravstvene
slube za djecu i mlade ukljuuju integrirani pristup do dosizanja punih potencijala djejeg
razvoja.
Zdravstveni sustav prilagoen djeci treba osiguravati jednaku dostupnost zdravstvene zatite
temeljenu na naelima otvorenosti, raspoloivosti, dostupnosti, pravinosti i
multidisciplinarnosti.
Ranjive grupe djece i mladih ukljuuju djecu sa zdravstvenim potekoama, tekoama u
razvoju, djecu u ustanovama, djecu bez odgovarajue roditeljske skrbi, iz ekonomski
ugroenih obitelji te zlostavljanu djecu. Za djecu i mlade sa zdravstvenim i razvojnim
potekoama i treba osigurati specifinu zdravstvenu zatitu.
Usluge potrebne mladima su razliite od onih za odrasle i potrebno je staviti vei naglasak na
informacije, psihosocijalnu podrku, promotivne i preventivne akcije (WHO, 2005.) 21.
Takve potrebe zahtijevaju prilagodbu organizacije pruanja zdravstvenih usluga i drugaiji
pristup zdravstvenih radnika/ca te ukljuivanje profesionalaca/ki razliitih struka (zdravstveni
djelatnici/e, socijalni radnici/e, psiholozi/inje, socijalni/e pedagozi/ginje, vrnjaki
edukatori/ce). Osoblje koje radi s mladima treba biti posebno educirano, posjedovati znanja iz
podruja adolescentske psihologije i razvoja, uz razvijene interpersonalne vjetine te
senzibiliziranost za razliitosti.
U Republici Hrvatskoj zdravstvenu djelatnost na razini primarne zdravstvene zatite djece do
18 godina obavljaju specijalisti pedijatri, doktori medicine i doktori obiteljske medicine.
Preventivnu zdravstvenu skrb djece osiguravaju specijalisti kolske medicine.
Zdravstvene slube i za djecu i mlade, trebale bi se temeljiti na sljedeim naelima:
Ukljuivanje
Djeca i mladi imaju pravo na informacije, treba ih se smatrati aktivnim dionicima u donoenju
odluka, sasluati i pitati za miljenje. Nain i stupanj ukljuenosti ovisit e o dobi djeteta,
prosudbenim kapacitetima, zrelosti i vanosti odluka u ijem donoenju sudjeluje.
Promicanje
Promicanje zdravlja se definira kao proces koji ljudima omoguava da poveaju kontrolu nad
vlastitim zdravljem i unaprjeuju ga, te promicanje ukljuuje sve aktivnosti koje djetetu i
mladoj osobi omoguavaju vee sudjelovanje u postizanju zdravlja i dostizanju pozitivnih
odrednica zdravlja.
Zatita
Zdravstvena zatita ukljuuje sve aktivnosti koje ograniavaju ili izbjegavaju izloenost bilo
kakvim rizicima koji mogu tetno djelovati na zdravlje. Rizici se mogu pojaviti u obitelji,
21

European Strategy for Child and Adolescent Health and Development, WHO 2005.

17

okolini, ali i u samom zdravstvenom sustavu. Za djecu je proces lijeenja, a osobito

hospitalizacija, mogui dodatni izvor stresa.
Prevencija
Prevencija je aktivni proces sa svrhom sprjeavanja svih zdravstvenih, socijalnih ili
emocionalnih problema koji mogu omesti potpuno ostvarenje ljudskih potencijala. Prevencija
ukljuuje smanjivanje tetnih odrednica zdravlja, prevenciju razvojnih bolesti i poremeaja
kao i komplikacija bolesti te djelovanje bolesti na kvalitetu ivota. Naelo prevencije je
vodee naelo za postizanje boljih zdravstvenih ishoda.
Usmjerenost prema potrebama
Osiguravanje zatite prema potrebama se odnosi na bilo koju slubu koja doprinosi zdravlju i
dobrobiti djece i obitelji i stoga ukljuuje vie od tradicionalnih zdravstvenih slubi. Zatita
prema potrebama bi trebala omoguiti harmonizirano djelovanje svih sudionika u sustavu
kako bi zdravstvena iskustva i ishodi bili najbolji za pacijenta.
U Republici Hrvatskoj, zdravstvenu zatitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja za djecu
predkolske dobi od 0 do 7 godina, provode specijaliste pedijatri koji iznimno imaju pravo
ugovoriti provoenje zdravstvene zatite i za djecu kolske dobi do zavrenog osnovnog
kolovanja u sluaju kada doktor specijalista pedijatar nije u mogunosti popuniti tim do
standardom propisanog broja djece predkolske dobi.
Doktori u djelatnosti ope/obiteljske medicine ima pravo ugovoriti provoenje zdravstvene
zatite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe starije od 4 godine. Iznimno,
doktor ugovoren u djelatnosti ope/obiteljske medicine ima pravo ugovoriti provoenje
zdravstvene zatite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe djecu dobi od 0
do 4 godina, ako prema mjestu prebivalita, odnosno boravka djeca navedene dobi nemaju
mogunost izbora doktora specijalista pedijatra.
Studenti koji studiraju izvan mjesta prebivalita kao i uenici srednjih kola koji borave u
uenikim domovima, prema vaeoj zakonskoj regulativi, ostvaruju zdravstvenu zatitu na
primarnoj razini slobodnim izborom lijenika u mjestu privremenog boravita budui da
izbivaju iz mjesta prebivalita due od 3 mjeseca.
Preventivne mjere kao i zdravstveni odgoj te aktivnosti savjetovalita za djecu i mlade
kolske dobi te studente provode se kroz djelatnost preventivno-odgojnih mjera za
zdravstvenu zatitu kolske djece i studenata i djelatnost zdravstvene zatite mentalnog
zdravlja, prevencije i izvanbolnikog lijeenja ovisnosti u zavodima za javno zdravstvo i
Zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija tampar.
Podruja
Prema pokazateljima zdravstvenog stanja, rizika, navika i izazova mogu se definirati sljedea
prioritetna podruja u unapreenju usluga djeci u sustavu zdravstva u Hrvatskoj.
B.1. Mentalno zdravlje djece
Meu prioritetnim podrujima se nedvojbeno sve ee pojavljuju problemi u vezi s
mentalnim zdravljem djece, u koje ulaze sve razvojno psiholoke teme, ali i intervencije
koje pridonose zatiti i unaprjeenju zdravog razvoja djece. Pri tome valja imati na umu da je
mentalno zdravlje male djece pretpostavka mentalnog zdravlja starije djece, adolescenata i
18

odraslih. Svjetska zdravstvena organizacija predvia da e do 2020. godine depresija biti

druga po redu na listi vodeih bolesti, a zabrinjavajue je da od depresije sve vie pate djeca i
mladi.
Potrebno je jaati i dalje razvijati jedinice za zatitu mentalnog zdravlja koje bi na primarnoj
razini pruale kontinuiranu, multidisciplinarnu skrb i podrku.
B.2. Dijete u bolnici
Zdravstvena skrb o djeci podrazumijeva i osobitu skrb o djetetu u bolnikim uvjetima jer je
pristup djetetu u bolnici ne samo medicinski ve i psiholoko-socijalno zahtjevan i specifian.
U adolescentnoj dobi je boravak u bolnici relativno otean jer su zbog dobne podjele
smjeteni ili s malom djecom ili s odraslima, te se osjeaju dodatno iskljueni, to moe
rezultirati otporom i poveanom tjeskobom.
Bolniko je okruenje ak i bez obzira na ozbiljnost bolesti, djetetu nepovoljno i odbojno, te
mu razumne informacije otvoreno priopene, mogu omoguiti djelotvornije suoavanje. Osim
toga boravak majke/drugog najblieg srodnika u bolnici ukoliko je to mogue zbog
objektivnih okolnosti te susreti i druenja s drugim srodnicima tijekom hospitalizacije mogu
ne samo povoljno djelovati na djetetovo psiho-fiziko stanje ve se i povoljno odraziti na tijek
bolesti. U bolnikim ustanovama omoguava se i nastavak kolovanja, ali jo uvijek
nedosljedno i neredovito. Ukoliko se medicinski postupci ili bolniki boravak planiraju
unaprijed, postoji izraena potreba za psiholokom pripremom djeteta (i roditelja), to znatno
umanjuje stres djeteta.
Europska lista o pravima djece u bolnici i program Za osmijeh djeteta u bolnici kojeg
provode Savez drutava Naa djeca Hrvatske, Hrvatsko drutvo za preventivnu i socijalnu
pedijatriju i Pedijatrijsko drutvo Hrvatske udruge medicinskih sestara te predstavnici
ministarstava zdravlja, socijalne politike i mladih, znanosti, obrazovanja i sporta zalau se za
naelo Prihvat djeteta u bolnicu samo kad je to za dijete najbolje rjeenje. Da bi se to
postiglo, potrebno je stvoriti niz preduvjeta, kao na primjer, poboljanje kvalitete primarne
zdravstvene zatite (manji broj djece po lijeniku), bolja socijalna skrb, kuno lijeenje djece,
dnevne bolnice itd. Program Za osmjeh djeteta u bolnici provodi se kontinuirano u 37
bolnica-djejih odjela, a 29 bolnica dostiglo je prestian naziv bolnica/djeji odjel-prijatelj
djece, ispunivi vrlo zahtjevne kriterije programa. Ovom akcijom u bolnicama Hrvatske
stvaraju se uvjeti za to manje stresan i ugodniji boravak djeteta u bolnici.
Uoava se i potreba za veom povezanosti pedijatrijskih odjela i pruatelja socijalnih usluga
izvan bolnice kako bi se osigurala via razina psihosocijalne podrke obitelji tijekom i nakon
lijeenja djeteta. Nazonost socijalnog radnika na odjelu olakao bi takvu suradnju i ujedno
pomoglo u informiranju roditelja o njegovim socijalnim pravima.
B.3. Prekomjerna tjelesna masa
Jedan od prioritetnih zdravstvenih izazova je borba s prekomjernom tjelesnom masom ve u
djeje doba. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u dobi od 7 do 15 godina
udio djece s prekomjernom tjelesnom masom iznosi 29,8% od ega je 9,2% djece pretilo, a
0,4% ekstremno pretilo, dok je 1,9% djece pothranjeno (podaci za Grad Zagreb za 2011.
godinu). U odnosu na europske zemlje, Hrvatska su djeca kolske dobi na etvrtom, odnosno
petom mjestu od 39 zemalja.

19

Osim ozbiljnih utjecaja na zdravlje, pretilost moe imati i znaajan utjecaj na psiholoki
razvoj i doivljavanje sebe. Pritom je doivljaj pretilosti i izgled u odnosu na objektivne
parametre spolno uvjetovan te su djeaci openito zadovoljniji svojim izgledom i nastoje
izgledati razvijeniji i stariji, a djevojice ve od rane dobi tee tjelesnom izgledu koji
reklamiraju i zastupaju mediji kao ideal enske ljepote. Doivljaj sebe djeluje i na openiti
osjeaj zdravlja i zadovoljstva te su ivotom najzadovoljnija djeca koja su zadovoljna svojom
tjelesnom masom.
Osjeaj manje vrijednosti moe voditi depresiji, asocijalnom ponaanju i poremeajima u
prehrani. Stoga je sustavna briga drutva o pravilnoj prehrani i prehrambenim navikama djece
i mladih zalog za zadovoljniju populaciju sada i zdraviju u budunosti.
B.4. Reproduktivno zdravlje
Odgovorno spolno ponaanje i ouvanje reproduktivnog zdravlja nije bitno samo zbog
zdravlja pojedinca, odnosno obitelji, ve je nuno i za ouvanje demografskog napretka svake
zemlje. Hrvatska je ve dugo u depopulacijskom razdoblju te je skrb o reproduktivnom
zdravlju viestruko znaajna. Kako se stupanje u brak odlae za sve kasniju dob, a dob
fizioloke zrelosti mjerena dobi menarhe se nije promijenila znaajnije u posljednjim
desetljeima, razdoblje u kojem je mogue rizino spolno ponaanje je sve dulje.
Sprjeavanje i suzbijanje spolno prenosivih infekcija kao i usvajanje odgovornog spolnog
ponaanja provodi se primjenom mjera primarne i sekundarne prevencije te promicanja
zdravlja. Primarna prevencija ukljuuju i zdravstveno informiranje i odgoj populacije i/ili
populacijskih skupina. Pozornost pri provoenju sekundarne prevencije usmjerava se na rano
otkrivanje bolesti, ukljuujui i programe probira te djelotvornog i pravodobnog lijeenja.
Zbog osobito osjetljivog podruja ljudske spolnosti i stigme povezane sa spolno prenosivim
infekcijama itavo podruje zahtijeva senzitivnost i odgovarajue oblike zatite i intervencija.
Posebnu pozornost treba posvetiti potrebama ranjivih skupina, kao to su osobe koje su
doivjele seksualno nasilje ili nasilje u vezi, te mlade osobe s invaliditetom.
B.5. Rizici ovisnikih ponaanja
Rizina ponaanja djece povezana s uporabom legalnih ili ilegalnih sredstava ovisnosti imaju
zbog velike proirenosti i potencijalno tekih ishoda veliko javnozdravstveno znaenje i
nepodijeljenu pozornost meunarodnih i nacionalnih politika, tijela i institucija. Prema
podacima relevantnih istraivanja, mladi u Hrvatskoj pue vie od prosjeka europskih zemalja
i proirenost je u stagnaciji, a ne u padu. Osobito je znaajno da je puenje sve prisutnije u
djevojica.
Mladi u Hrvatskoj piju vie od prosjeka europskih vrnjaka i osobito je izraeno ekscesivno
pijenje (binge drinking), koje karakterizira velika koliina popijenog pia u kratkom
vremenskom razdoblju. Pijenje alkohola nije povezano samo s uzimanjem drugih rizinih
sredstava, ve i s agresivnim i nasilnikim ponaanjem i u djeaka i djevojaka. Kako je sve do
sada jo uvijek uoljivo sve prisutnije pijenje u mladih, nije nerazumno promatrati i poveanu
agresiju kao poveznicu s konzumacijom alkohola.
Iako u Hrvatskoj zakonski propisi zabranjuju prodaju i posluivanje alkohola maloljetnicima,
primjena tih inae dobrih i razumnih zakona je vrlo neujednaena. Zakonski se propisi
uglavnom ne potuju i ne provode, te je dostupnost alkohola mladima vrlo velika. Medijski
utjecaj reklama (za pivo, koje se smije reklamirati) koje su vrlo poticajne i privlane te upravo
usmjerene mladima jo je jedan utjecajni imbenik.
20

Jedno od najrizinijih ponaanja u adolescenciji je eksperimentiranje s psihoaktivnim

drogama. Ne samo da je veina sredstava s kojima mladi dolaze u doticaj ilegalna, te
uporabom kre zakon i potencijalno se izlau kaznenim prijavama, ve je djelovanje droga na
sredinji ivani sustav i cjelokupno ponaanje u pojedinaca neizvjesno i nepredvidivo i od
eksperimenta se lako postane konzument, a od konzumenta ovisnik, sa svim tjelesnim,
psihikim i drutvenim posljedicama.
Uvid u znaajke populacije heroinskih ovisnika na lijeenju pokazuje da je upravo u
adolescenciji najei prvi kontakt s psihoaktivnim sredstvima. Prema izjavama ovisnika njih
je 60% kao prvu drogu uzimalo marihuanu, to je jo jedan dokaz da puenje marihuane ne
smije biti smatrano neizbjenim dijelom adolescentnog ponaanja.
Nedovoljno poznate i zbog toga jo uvijek skrivene su i potencijalne ovisnosti o internetu,
drutvenim mreama, virtualnoj stvarnosti, pa i kockanju u mladoj dobi.
B.6. Palijativna skrb za djecu
Uspostava sustava palijativne skrbi, uz jaanje interdisciplinarne suradnje, te ukljuivanje
civilnog drutva, osobito volontera, u pruanje palijativne skrbi, uz odgovarajuu zakonsku
regulaciju, od velike je vanosti za Republiku Hrvatsku. Njezina vanost prepoznata je i u
Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva Republike Hrvatske 2012.-2020. Vlada Republike
Hrvatske usvojila je Strateki plan razvoja palijativne skrbi za razdoblje 2014.-2016., koji je
jedan od operativnih dokumenata kojim se razrauju razvojne mjere i konkretne aktivnosti u
sustavu palijativne skrbi, a izraen je prema Bijeloj knjizi o standardima i normativima za
hospicijsku i palijativnu skrb u Europi - Preporuke Europskog udruenja za palijativnu skrb,
te preporuke Rec (2003) 24 Povjerenstva ministara Vijea Europe dravama lanicama o
organiziranju palijativne skrbi.
Prema definiciji Europskog drutva za palijativnu skrb (engl. European Association for
Palliative Care), te Svjetske zdravstvene organizacije palijativna skrb je pristup koji
poboljava kvalitetu ivota bolesnika i njihovih obitelji suoenih s problemima uslijed
smrtonosne bolesti, putem spreavanja i ublaavanja patnje pomou rane identifikacije i
besprijekorne prosudbe, te lijeenja boli i drugih problema - fizikih, psihosocijalnih i
duhovnih. Palijativna skrb je interdisciplinarna u svom pristupu, te svojim djelokrugom
obuhvaa pacijenta, obitelj i zajednicu. Palijativna skrb nudi najosnovniji koncept zatite
zbrinjavanje pacijentovih potreba gdje god da se za njega skrbi, bilo kod kue ili u ustanovi.
Palijativna skrb nastoji ouvati najbolju moguu kvalitetu ivota sve do smrti.
Palijativna skrb u Republici Hrvatskoj predstavlja integrirani model skrbi iji su temeljni
nositelji postojei sustavi zdravstvene zatite i socijalne skrbi. Sustav palijativne skrbi
primarno se ne uspostavlja kao novi/dodatni sustav ve se ustrojava temeljem prenamjene
postojeih resursa, osnaivanjem i osposobljavanjem profesionalaca te postavljenjem novih
procedura i standarda rada.
Posebna panja i oblici palijativne skrbi posvetit e se vulnerabilnim skupinama, od kojih je
jedna od skupina- skupina djece. Odluka o obliku palijativne skrbi koji e se osigurati donosi
se na osnovu vie kriterija: potrebe bolesnika, mogunosti lijeenja u kui/dnevnoj
bolnici/ustanovi, postojeim uslugama, potrebama obitelji itd. Standardi i normativi za rad s
palijativnim pacijentima trebaju biti drugaiji u odnosu na skrb za ostale pacijente, ali bez
negativnog utjecaja na pravednost u koritenju zdravstvene zatite.
Polazei od navedenog, prioriteti djelovanja u ovom podruju su sljedei:

21

1. Zdravlje i dobrobit djece ugraditi kao nedjeljivu sastavnicu u razvoj i provedbu svih
politika i strategija
2. Osigurati dostupne i raspoloive slube u skladu sa strunim preporukama, potujui
naela jednakosti, dostupnosti, raspoloivosti, kontinuiranosti te meusektorske
suradnje uz aktivnu ukljuenost korisnika
3. Sustavno djelovati na spreavanju nesrea/ozljeda, trovanja, samoubojstava, ubojstava
djece
4. Humanizirati uvjete u rodilitima, kako za dijete tako i za majku, te promicati vanost
podrke dojenju uz naglasak na potrebe posebno ranjive djece u jedinicama intenzivne
njege i lijeenja
5. Osigurati, kada god je mogue, kao lijenika izbora za djecu do navrenih 18 godina,
pedijatara koji nakon rane djeje dobi vodi zdravstvenu skrb u suradnji s drugima
specijalistima i strunjacima
6. Unaprijediti praenje zdravstvenog stanja i navika kao i odrednica zdravlja u svrhu
unaprjeenja zdravstvenih ishoda i smanjenja nejednakosti
Za ostvarivanje ovih prioriteta i uspostava zdravstvenog sustava prilagoenog djeci
organizacijski i kadrovski je potrebno osigurati nune preduvjete. Za to bi bilo nuno
osigurati dostupnost i raspoloivost zdravstvenih usluga za djecu u ruralnim, otokim i rijetko
naseljenim podrujima kroz mreu pedijatrijskih timova /timova ope/obiteljske medicine uz
redefiniranje kadrovskih normativa te harmoniziranu i ujednaenu preventivnu zdravstvenu
zatitu djece potivanjem kadrovskih normativa predviene mree. Za zadovoljenje potreba
djece i mladih trebalo bi omoguiti fleksibilne organizacijske okvire kojima bi se mogli
zadovoljiti upravo prioritetni navedeni izazovi, uz evaluaciju procesa i ishoda programa
namijenjenih unapreenju zdravstvenih usluga.

B.1. Mentalno zdravlje djece

Ciljevi i mjere
B.1. Cilj: Unaprijediti rano uoavanje i uinkovito zbrinjavanje problema mentalnog
zdravlja
Mjere:
B.1.1. Podizati svijest zdravstvenih radnika i graana o znaenju mentalnog zdravlja i
provoditi
redovite probire usmjerene ranom uoavanju poremeaja, kao i specifina istraivanja u
ciljnim populacijama (pokuaji samoubojstava, mladi u sukobu sa zakonom, sa sklonou
ovisnikom ponaanju) s ciljem utvrivanja rizika i mjera zatite
B.1.2. Unaprijediti rad u multidisciplinarnim savjetovalitima za mentalno zdravlje djece i
adolescenata na razini primarne zdravstvene zatite u zavodima za javno zdravstvo jaanjem
kapaciteta djelatnosti kolske medicine i mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti
Nositelj: Ministarstvo zdravlja
B.2. Cilj: Sprjeavati i suzbijati stigmu djece i mladih s problemima mentalnog zdravlja
Mjere:
B.2.1. Poticati sustavno doeduciranje strunjaka koji se bave djecom u podruju mentalnog
zdravlja te provoditi edukaciju zdravstvenih radnika i osoblja koje skrbi o djeci i
adolescentima uz informiranje drugih strunjaka (psihologa i pedagoga u vrtiima i kolama i
sustavu socijalne skrbi) o rastuim izazovima mentalnog zdravlja i suzbijanja stigme
22

B.2.2. Kreirati i primijeniti programe promicanja mentalnog zdravlja i prevencije

samoubojstava
djece u populaciji te izraditi smjernice za rad i promicanje mentalnog zdravlja
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo
socijalne politike i mladih
B.3. Cilj: Pruiti potporu obiteljima djece s problemima mentalnog zdravlja kao i djeci
iji lanovi obitelji imaju probleme mentalnog zdravlja
Mjere:
B.3.1. Organizirati i provesti potporne multidisciplinarne programe u zajednici, uz
ukljuenost obitelji oboljelih uz suradnju sa organizacijama civilnog drutva
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i
podrune (regionalne) samouprave
B.4. Cilj: Unaprijediti brigu za mentalno zdravlje traumatizirane djece (zlostavljane,
zanemarene, rtava nasilja i djece u krizi, rtava razliitih nesrea) i djece koja su
pokuala samoubojstvo uz osiguravanje odgovarajuih uvjeta za njihov oporavak
Mjere:
B.4.1. Podrati razvoj regionalnih multidisciplinarnih timova za pomo traumatiziranoj djeci
(zlostavljanoj i zanemarenoj), djeci u kriznim situacijama i stresnim okolnostima odrastanja
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih

B.2. Dijete u bolnici

Ciljevi i mjere
B.5. Cilj: Smanjiti stres bolnikog boravka za dijete i za roditelja/staratelja
Mjere:
B.5.1. Stvoriti preduvjete za boravak roditelja/staratelja uz bolesno dijete u bolnici uz
osiguranje posebnih odjela za mlade sa prateim izvanbolnikim kapacitetima te unaprijediti
razvoj dnevnih bolnica za djecu i mlade
B.5.2. Senzibilizirati zdravstvene radnike u primarnoj zdravstvenoj zatiti na sustavni rad s
roditeljima i djecom u tijeku priprema za bolniki boravak i u sluaju hitne hospitalizacije
B.5.3. Provoditi lijeenje potujui naela ukljuivanja i informiranja djeteta i mlade osobe o
potrebama i temeljenim informacijama o nunim zdravstvenim postupcima
B.5.4. Omoguiti redovito kolovanje djeci kolske dobi tijekom boravka u bolnici
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
B.6. Cilj: Unaprijediti psiholoke aspekte pomoi, podrke i oporavka djece i mladih u
bolnici i podrku njihovim roditeljima
Mjere:
B.6.1. Osigurati individualnu i grupnu psiholoku i psiho-socijalnu podrku djeci za vrijeme
boravka u bolnici, kao i podrku roditeljima u svim fazama lijeenja djeteta te poticati i
provoditi interdisciplinarne programe
23

B.6.2. Uiniti transparentnim sustav informacija o lijeenju u inozemstvu

Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
B.7. Cilj: Osigurati povezanost bolnikog sustava sa sustavom obrazovanja i socijalne
skrbi
Mjere:
B.7.1. Razviti potpornu mreu suradnje sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi s
ciljem ublaavanja posljedica izdvajanja iz svakodnevnog ivotnog okruenja
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta

B.3. Prekomjerna tjelesna masa

Ciljevi i mjere
B.8. Cilj: Sprijeiti razvoj i posljedice prekomjerne tjelesne mase i debljine kod djece i
mladih
Mjere:
B.8.1. Podizati svijest, informirati i educirati zdravstvene radnike i graane o znaenju
pravilne prehrane za zdravlje a koja zapoinje dojenjem i obuhvaa uz preporuke za
pravilnom prehranom i preporuke za vanost bavljenja tjelesnom aktivnosti djece i mladih za
zdravlje te primijeniti preporuene standarde prehrane u djejim vrtiima, kolama i drugim
ustanovama uz edukaciju osoblja i zabranu automata s neodgovarajuim namirnicama u
kolama
B.8.2. Omoguiti redovitu i dopunsku tjelesnu aktivnost u kolskim dvoranama te poticati
organiziranu tjelesnu aktivnost u slobodno vrijeme
B.8.3. Unaprijediti pravodobno uoavanje pojave prekomjerne tjelesne mase/debljine i razviti
sustav savjetovalita za pravilnu prehranu u zdravstvu te poticati suradnju s nevladinim
sustavom
B.8.4. Podrati lokalno urbano planiranje koje omoguava privlana, sigurna i dostupna
podruja za aktivno provoenje vremena i tjelesnu aktivnost
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatski zavod
za javno zdravstvo, upanijski zavodi za javno zdravstvo, jedinice lokalne i podrune
(regionalne) samouprave

B.4. Reproduktivno zdravlje

Ciljevi i mjere
B.9. Cilj: Smanjiti uestalost, proirenost te neposredne i dugorone posljedice spolno
prenosivih infekcija
Mjere:
B.9.1. Kontinuirano provoditi mjere primarne prevencije
B.9.2. Unaprijediti rano otkrivanje zaraenih osoba i sprijeiti pojavu komplikacija
Nositelj: Ministarstvo zdravlja
24

B.5. Prevencija ovisnosti

Ciljevi i mjere:
B.10. Cilj: Sprijeiti i suzbijati eksperimentiranje sa sredstvima koja mogu uzrokovati
ovisnost kao i razvoj ovisnosti
Mjere:
B.10.1. Podizati osvijetenost djece i adolescenata o rizicima ovisnikih ponaanja uz
dosljednu primjenu zakonskih propisa ogranienja dostupnosti i reklamiranja
B.10.2. Osigurati i provoditi edukaciju djece i mladih kao i informiranje ope populacije o
rizicima i posljedicama ovisnosti
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo
unutarnjih poslova, Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske, jedinice
lokalne i podrune (regionalne) samouprave
B.11. Cilj: Kontinuirano provoditi mjere ranog uoavanja i intervencija u rizinim i
vulnerabilnim populacijskim skupinama
Mjere:
B.11.1. Provoditi mjere ranog prepoznavanja i odgovarajueg tretmana ovisnosti u
zdravstvenom i socijalnom sustavu
B.11.2. Unapreivati znanja i meusektorsku suradnju osoblja koje se bavi podrujem
ovisnosti
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ured za suzbijanje
zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske
B.12. Cilj: Osigurati okoli koji ne potie razvoj ovisnosti
Mjere:
B.12.1. Kontinuirano jaati provoenje preventivnih programa na tri razine prevencije:
univerzalne, selektivne i indicirane
B.12.2. Osigurati dosljednu i ravnomjernu provedbu programa smanjenja potranje i
smanjenja ponude sredstva ovisnosti
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured za suzbijanje
zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave

B.6. Palijativna skrb za djecu

Ciljevi i mjere
B.13. Cilj: Osigurati holistiki pristup palijativnoj skrbi za svako dijete
Mjere:
B.13.1. Senzibilizirati javnost na suoavanje s teko bolesnom djecom i potrebom podrke.
25

B.13.2. Primijeniti mjere palijativne skrbi u pojedinim bolnicama na pedijatrijskim bolnikim

odjelima i na odjelima gdje su smjetena djeca i mladi koji se nalaze u terminalnoj fazi
bolesti, slijedei protokole i standarde uz kontinuirano ublaavanje boli i smanjivanje
neugodnih simptoma bolesti.
Nositelj: Ministarstvo zdravlja
B.14. Cilj: Podizati kvalitetu ivota oboljelima od tekih kroninih ili neizljeivih bolesti
Mjere:
B.14.1. Unaprijediti provoenje palijativne skrbi organizacijom dnevnih bolnica uz postojee
onkoloke odjele te osigurati psiholoku i emocionalnu podrku oboljelima
B.14.2. Osnaiti kapacitete i provoditi doedukaciju zdravstvenih radnika/suradnika u pruanju
palijativne skrbi
Nositelj: Ministarstvo zdravlja
B.15. Cilj: Pruati podrku obiteljima i srodnicima oboljelih tijekom bolesti i razdoblja
alovanja
Mjere:
B.15.1. Osigurati naknadu za smjetaj, odnosno osigurati smjetajne kapacitete za
roditelja/staratelja djeteta na dugotrajnoj bolnikoj skrbi izvan mjesta stanovanja
B.15.2. Omoguiti provoenje mjera palijativne skrbi u kunim posjetima
B.15.3. Osigurati dostupnost savjetovanja obitelji i srodnika oboljelih tijekom bolesti i
razdoblja alovanja
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, jedinice lokalne i
podrune (regionalne) samouprave

C. Sustav socijalne skrbi

Uvod
Pravo djeteta na socijalnu sigurnost te pravo na uivanje ivotnog standarda koji odgovara
djetetovom tjelesnom, psihikom i drutvenom razvoju, potujui naelo temeljem kojeg sva
djeca trebaju odrastati u obiteljskom okruenju, temeljna su prava djeteta koja Republika
Hrvatska osigurava nacionalnom pravnom regulativom.
Republika Hrvatska je do sada usvojila niz meunarodnih i nacionalnih stratekih
dokumenata koji su usmjereni na dobrobit i najbolji interes djeteta, a odnose se na
reformiranje sustava socijalne skrbi s ciljem unapreivanja sustava zatite prava djece kroz
razvoj mree razliitih socijalnih usluga od lokalne do nacionalne razine. Pri tome kljuni
dokumenti su: Zajedniki memorandum o socijalnom ukljuivanju 22, Strategija razvoja
sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011-2016 23, Standardi kvalitete socijalnih
usluga u djelatnosti socijalne skrbi (2010) 24, Plan deinstitucionalizacije i transformacije
Zajedniki memorandum o socijalnom ukljuivanju (Joint Inclusion Memorandum-JIM).
http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/medunarodna_suradnja/jim_zajednicki_memorandum_o_socijalnom_ukljucivanju
_rh/zajednicki_memorandum_o_socijalnom_ukljucivanju_hr
23
Strategija razvoja sustava socijalne skrbi 2011 2016.
http://www.mspm.hr/content/search?SearchText=strategija+razvoja+sustava+socijalne+skrbi+2011-2016
24
Standardi kvalite socijalnih usluga u djelatnosti socijalne skrbi (2010.)
http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/socijalna_skrb/standardi_kvalitete_socijalnih_usluga
22

26

domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u
Republici Hrvatskoj 2011 2016 25.
Socijalna skrb je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osiguravaju i
ostvaruju mjere i programi usmjereni prema obiteljima/roditeljima pod rizikom i djeci koja se
nalaze u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a ukljuuju prevenciju, pomo i
podrku u zadovoljavanju osnovnih ivotnih potreba djece i obitelji s ciljem unaprjeenja
kvalitete ivota i osnaivanja korisnika, borbu protiv socijalne iskljuenosti i diskriminacije,
aktivno ukljuivanje u drutvo te jaanje socijalne kohezije.
Socijalne usluge obuhvaaju sve aktivnosti, mjere i programe namijenjene spreavanju,
prepoznavanju i rjeavanju problema i potekoa, openito sve djece i obitelji, i specifino
djece i obitelji pod socijalnim rizikom, te poboljavanju kvalitete njihovog ivota u zajednici.
Mogu se pruati privremeno, povremeno ili stalno u skladu s potrebama i najboljim interesom
djeteta kao izvaninstitucijske ili institucijske usluge. One ukljuuju i socijalnu akciju
strunjaka i zagovaratelja, kao aktivnost usmjerenu na promicanje prava i interesa djece i
obitelji te povezivanje svih pruatelja socijalnih usluga na dravnoj i lokalnoj razini s ciljem
podizanja kvalitete ivota socijalno osjetljivih skupina.
U Republici Hrvatskoj glavnina strunih djelatnosti usmjerenih na zatitu djece i obitelji,
preventivne programe te podrku i suradnju s pruateljima drugih oblika skrbi odvija se preko
mree centara za socijalnu skrb. U Hrvatskoj postoji 80 centara za socijalnu skrb s 38
podrunica koje obavljaju javne ovlasti u podruju socijalne skrbi, obiteljskopravne i
kaznenopravne zatite iz Zakona o socijalnoj skrbi te provode mjere zatite djece i obitelji
temeljem Obiteljskog zakona i Zakona o sudovima za mlade. Centar za socijalnu skrb u
sjeditu upanije obavlja i poslove savjetodavnog i preventivnog rada s djecom i obiteljima te
prua usluge obiteljske medijacije, organizira i provodi preventivno edukacijske aktivnosti,
potie i razvija programe rada u zajednici i edukacije u vezi s pruanjem podrke djeci i
obiteljima.
Iako u Republici Hrvatskoj postoje dobri strateki okviri koji jasno definiraju smjernice o
vanosti razvoja mree socijalnih usluga u lokalnoj zajednici za djecu i obitelji/roditelje pod
rizikom te popratna zakonska regulativa, jo uvijek nisu dobro razvijeni mehanizmi provedbe
stratekih planova i definiranih prioriteta, kao ni uvjeti za koordinirano i uinkovito pruanje
irokog spektra socijalnih usluga u zajednici. Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj 26 i
Izvjee o radu pravobraniteljice za djecu za 2012. godinu 27 ukazuju na problem dostupnosti
socijalnih usluga ranjivim skupinama djece i obiteljima/roditeljima pod rizikom. Podaci
ukazuju da je sustav socijalne skrbi suoen s problemom neravnomjerno dostupnih usluga
korisnicima, posebno u upanijama, gradovima i opinama koje imaju visoke stope
siromatva i nedovoljno financijskog kapitala za pokretanje projekata i aktivnosti razvoja
socijalnih usluga za graane u riziku. Usluge u lokalnoj zajednici jo uvijek nisu dovoljno
razvijene, koordinirane ni dostupne (prostorno/geografski, vremenski i financijski) svim
graanima te se postavlja pitanje koliko doista odgovaraju na potrebe djece i obitelji pod
rizikom.
Vaan izazov u razvijanju i unapreivanju usluga prilagoenih djeci je dobra koordinacija
pruanja irokog raspona socijalnih usluga u lokalnoj zajednici kojima bi se osiguralo
25
Plan dinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne
skrbi u Republici Hrvatskoj 2011 2016
http://www.mspm.hr/content/search?SearchText=plan+deinstitucionalizacije+i+transformacije+domova
26
UNICEF (2011). Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku
27
Pravobranitelj za djecu Republike Hrvatske (2013): Izvjee o radu pravobraniteljice za djecu 2012.: Zagreb, Ured
pravobranitelja

27

primjereno rjeenje u skladu s individualnim potrebama djeteta i obitelji pod socijalnim

rizikom, a pridonosile bi prevenciji zanemarivanja prava i interesa djeteta u obitelji,
izdvajanja djece iz obitelji i osiguravanja uvjeta za povratak djeteta u obitelj (zajednicu) u
sluaju institucionalnog smjetaja.
Znaajno podruje djelovanja sustava socijalne skrbi u osiguravanju bolje zatite prava i
interesa djece, a posebno djece koja ive u socijalno ugroavajuim ili rizinim okolnostima,
treba biti potpora pozitivnom roditeljstvu. Obiteljima/roditeljima s djecom pod rizikom
potrebno je osigurati dodatnu podrku kroz sustav socijalne skrbi, a u suradnji s drugim
sustavima, kako bi mogli ispuniti svoje roditeljske odgovornosti.
UNICEF-ov projekt Pravo djeteta na ivot u obitelji 28 ukazao je da je za uinkovitu i
kvalitetnu podrku obiteljima/roditeljima s djecom pod rizikom, potrebno razviti i osigurati
razliite razine intervencija u zajednici, od preventivnih i tretmanskih intervencija do
intervencija za odravanje stanja, ovisno o individualnoj procjeni potreba obitelji, djeteta i
rizika. Naglasak treba biti usmjeren na osiguravanju dostupnosti kvalitetnih, dobro
prilagoenih, pravovremenih socijalnih usluga i intervencija koje obuhvaaju primjenu
raznolikih metoda rada od strane educiranih strunjaka.
Razvijanje i osiguravanje socijalnih usluga u lokalnoj zajednici usmjerenih intenzivnoj
podrci obiteljima/roditeljima pod socijalnim rizikom te stimuliranje obiteljske reintegracije
posebno je naglaeno u Planu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i
drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011.
2016. ija je svrha smanjiti ulazak djece u institucije 29 i poveati izlazak iz institucija u nove
oblike obiteljske skrbi, odnosno u obitelj djeteta.
Podaci iz Analize stanja prava djece i ena u Hrvatskoj i Izvjea o radu pravobraniteljice za
djecu za 2012. godinu ukazuju na posebno ranjive skupine djece ije potrebe nisu dovoljno
prepoznate i vidljive kroz postojei sustav pomoi i podrke, te nunost sustava socijalne
skrbi da svojim mjerama i socijalnim uslugama znaajnije utjee na osnaivanje, osiguravanje
i zatitu njihovih prava i interesa. Radi se o djeci koja ive u uvjetima siromatva, djeci s
tekoama u razvoju, djeci rtvama manipulacije i psihikog nasilja u postupku razvoda
braka, djeci koja ive s kronino bolesnim roditeljima ili roditeljima s potekoama
mentalnog zdravlja, djeci iji su roditelji u zatvoru i djeci pripadnicima nacionalnih manjina.
Da je potrebno definirati prioritetne ciljeve usmjerene na zatitu i podrku ove djece, ukazuju
i rezultati provedenog istraivanja o miljenjima i stavovima djece i mladih u Hrvatskoj 30 koji
su pokazali da djeca ocjenjuju da se najloije ponaaju prema djeci pripadnicima nacionalnih i
vjerskih manjina, djeci koja ive u siromanim obiteljima i djeci s tekoama u razvoju.
Djeca korisnici prava u sustavu socijalne skrbi zahtijevaju pojaanu odgovornost odraslih i
posebnu panju javnih politika. U sustavu socijalne skrbi, djeci treba omoguiti pristup
informacijama, uslugama i zagovaranju svojih prava i interesa, kako bi mogli informirano
izabrati izmeu oblika potpore te sudjelovati u situacijama i odlukama koje se odnose na
njihov budui ivot, kao i u evaluaciju tretmanskih ishoda.

Ajdukovi, M (2008). Rane intervencije i ostale intervencije u zajednici kao podrka roditeljima pod rizicima. U. M.
Ajdukovi & T. Radoaj (ur.), Pravo djeteta na ivot u obitelji. Zagreb: UNICEF, 57-75.
29
Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih za 2012. godinu u Hrvatskoj je jo uvijek vie djece smjeteno u
domovima socijalne skrbi, 2 844 djece, u odnosu na 2 080 djece smjetene u udomiteljsku obitelj. Izvor: Godinje statistiko
izvjee u 2012. godini Ministarstva socijalne politike i mladih dostupno na
http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/godisnje_izvjesce_2012
28

30

UNICEF (2010). Miljenja i stavovi djece i mladih u Hrvatskoj. Zagreb. Ured UNICEF-a za Hrvatsku.

28

Usluge za djecu i obitelji pruaju razliiti pruatelji (javni, privatni ili volonteri), na razliitim
razinama (lokalnim ili nacionalnim) iz razliitih sustava socijalne politike, stoga je
koordinacija usluga, meuresorna suradnja, partnerstvo i zajedniki rad od presudne vanosti
za pruanje integriranih i uinkovitih usluga radi ostvarivanja boljih ishoda za korisnike.
Jedan od uvjeta uspostavljanja i voenja irokog raspona kvalitetnih socijalnih usluga u
zajednici je dovoljan broj dobro educiranih i za rad motiviranih strunih djelatnika. U tom
smislu nuno je osigurati kontinuiranu edukaciju strunjaka za rad s djecom i obiteljima pod
rizikom te superviziju u svrhu kvalitetne podrke djeci i roditeljima.
Za kontinuirani razvoj sveobuhvatnih, dobro prilagoenih, kvalitetnih i dostupnih socijalnih
usluga nuna je sustavna evaluacija svih intervencija i usluga koje podravaju socijalne
programe i socijalnu politiku, kao i djelovanje temeljeno na znanju i dokazima. U tom smislu
vano je provoditi istraivanja o kvaliteti i dostupnosti socijalnih usluga u kojima sudjeluju
sami korisnici, djeca i obitelji. Takoer, nuno je razvijati i kvalitetne baze podataka o djeci u
sustavu socijalne skrbi.
Polazei od navedenog, prioriteti u ovom podruju su:
1. Unaprijediti poloaj djece u sustavu socijalne skrbi osiguravajui dosljednu primjenu
pravne regulative, meuresornu suradnju i koordinirano djelovanje razliitih sustava
od lokalne do nacionalne razine
2. Zagovarati i promicati obiteljsko okruenje kao najbolje za potpun i skladan rast i
razvoj djeteta
3. Kontinuirano razvijati i unaprjeivati sustav dobro prilagoenih, kvalitetnih, dostupnih
i pravovremenih socijalnih usluga za djecu i obitelji korisnike prava u sustavu
socijalne skrbi
4. Razvijati mehanizme ukljuivanja djece u planiranje i vrednovanje intervencija koje se
neposredno na njih odnose

Ciljevi i mjere
C.1. Cilj: Osigurati uvjete za siguran i kvalitetan rast i razvoj djeteta u obiteljskom
okruenju.
Mjere:
C.1.1. Razvijati ope i posebne preventivne te tretmanske programe za zatitu prava i interesa
djece i obitelji pod socijalnim rizicima
C.1.2. Osigurati odgovarajue usluge i programe roditeljima u lokalnoj zajednici za podrku
roditeljstvu, poticanje pozitivnog roditeljstva i osnaivanje roditeljskih vjetina
C.1.3. Poticati i razvijati programe ranih intervencija u lokalnoj zajednici, tretmanskih
programa i socijalnih usluga obitelji/roditeljima u riziku s ciljem preveniranja negativnih
razvojnih ishoda za dijete i/ili izdvajanja djeteta iz obitelji
C.1.4. Razvijati nestigmatizirajue intervencije i programe za djecu i obitelji korisnika sustava
socijalne skrbi na naelima multidisciplinarnog rada u lokalnoj zajednici
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave

29

C.2. Cilj: Osigurati dobro prilagoene, kvalitetne i dostupne socijalne usluge za djecu i
obitelji korisnike prava u sustavu socijalne skrbi
Mjere:
C.2.1. Razvoj kriterija za procjenu rizika i postupanje u cilju standardizacije provoenja mjera
rane intervencije i drugih socijalno zatitnih mjera i usluga iz sustava socijalne skrbi
C.2.2. Osigurati socijalne usluge, ravnomjerno rasporeene u lokalnim zajednicama koje su
ciljane i prilagoene specifinim potrebama djece (djece s tekoama u razvoju, djece u skrbi,
djece koja ive u uvjetima siromatva, djece u sukobu sa zakonom, djece s iskustvom
zlostavljanja i zanemarivanja, djece pripadnike romske nacionalne manjine, djece u obiteljima
s naruenim odnosima, visoko-konfliktnim razvodima itd.) i obiteljima pod rizikom
C.2.3. Izraditi katalog osnovnih socijalnih usluga koje treba osigurati u lokalnoj zajednici za
djecu i obitelji korisnike prava u sustavu socijalne skrbi
C.2.4. Razvijati i unapreivati standarde kvalitete socijalnih usluga namijenjenih djeci
korisnike prava u sustavu socijalne skrbi
C.2.5. Osigurati dovoljan broj kompetentnih strunjaka za rad s djecom i obiteljima
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih
C.3. Cilj: Osigurati uvjete za ukljuivanje i sudjelovanje djece korisnike prava u sustavu
socijalne skrbi, u programe kojima je cilj razvijanje potencijala djeteta i evaluacija
tretmanskih ishoda, uz uvaavanje djetetovih individualnih obiljeja i mogunosti
Mjere:
C.3.1. Razviti mehanizme ukljuivanja djece korisnike prava u sustavu socijalne skrbi u
proces zagovaranja svojih prava sukladno njihovoj dobi, razvojnim obiljejima i okolnostima
u kojima ive
C.3.2. Osigurati djetetu pravo na potpunu informaciju o vrsti i svrsi socijalne usluge na
djetetu primjeren nain kao i pravo na izraavanje vlastitog miljenja i stavova o njima
C.3.3. Osigurati sudjelovanje djece korisnike socijalne skrbi u planiranju, provedbi i
evaluaciji tretmanskih ishoda kao i pruenih socijalnih usluga
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih
C.4. Cilj: Definirati ulogu i zadatke pojedinog sustava i zatite dobrobiti djeteta
korisnika prava u sustavu socijalne skrbi
Mjere:
C.4.1. Osigurati koordinaciju u pruanju socijalnih usluga na razini lokalne zajednice
C.4.2. Osigurati uvjete za izradu liste licenciranih pruatelja socijalnih usluga na lokalnoj
razini s opisom vrste usluga koje pruaju, mogunostima obuhvata korisnika i nainima
financiranja
C.4.3. Osigurati donoenje meuresornih protokola o suradnji i partnerstvu izmeu razliitih
sustava radi ostvarivanja boljih ishoda za djecu i obitelji djece korisnika prava u sustavu
socijalne skrbi
C.4.4. Dosljedno primjenjivati institut lokalnog socijalnog planiranja u svrhu izrade planova
razvoja mree socijalnih usluga, utemeljenih na lokalnim potrebama i kapacitetima za
pruanje usluga te poticati jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave na provedbu
lokalnih socijalnih planova i pratiti njihovu provedbu
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
30

C.5. Cilj: Osigurati kontinuiranu edukaciju svih djelatnika koji sudjeluju u pruanju
socijalnih usluga djeci i obiteljima u sustavu socijalne skrbi te profesionalnu podrku u
radu
Mjere:
C.5.1. Izraditi plan i program izobrazbe strunih djelatnika polazei od jasno definiranih
kompetencija, znanja, vjetina i vrednota nunih za rad s obiteljima s djecom te vrednovanih
od strane strukovnih komora
C.5.2. Osigurati profesionalnu podrku kroz superviziju u radu strunim djelatnicima koji
rade s djecom i obiteljima u sustavu socijalne skrbi
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i mladih,
organizacije civilnog drutva, visoka uilita (Sveuilita, Fakulteti, Umjetnike akademije,
Veleuilita, Visoke kole)

D. Sustav obrazovanja
Uvod
Odgoj i obrazovanje predstavljaju jednu od glavnih dimenzija djetetovog ivota. Pravo djeteta
na obrazovanje najeksplicitnije se propisuje lancima 28. i 29. Konvencije o pravima djeteta,
koji su inspirirani nekim ranijim meunarodnim dokumentima, prije svega lankom 13.
Meunarodnog sporazuma o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR). Pravo
na obrazovanje nije samo pitanje jednakog pristupa obrazovnim prilikama ve i aktivnog
sudjelovanja djece u ivotu, toliko bitnog za njihov osobni razvoj, promicanje meusobnog
razumijevanja, tolerancije i prijateljstva, te njegovanje osjeaja drutvene i graanske
odgovornosti. Obrazovanje je nuno i za ispunjavanje svih ostalih prava sadranih u
Konvenciji o pravima djeteta.
Premda su mnoge dravne obveze koje se tiu prava na obrazovanje postupne i ovisne o
raspoloivim sredstvima, one koje su temeljne i bezuvjetne ukljuuju pravo na
nediskriminaciju i jednak tretman (lanak 2. Konvencije o pravima djeteta), obvezu
poduzimanja koraka prema ostvarivanju prava na obrazovanje (lanak 2. (1) ICESCR), pravo
na nenasilno kolsko okruenje (lanak 28. (2) Konvencije o pravima djeteta) i pravo na
sudjelovanje djece po pitanjima obrazovanja (lanak 12. Konvencije o pravima djeteta). Te
obveze dodatno su nadopunjene smjernicama Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda u
Opem komentaru br. 1. koje zahtijevaju:

preispitivanje programa, sustavnu reviziju nastavnog gradiva i kolskih politika radi

ukljuivanja razliitih ciljeva obrazovanja;

programe osposobljavanja nastavnika, ravnatelja i drugih ukljuenih u obrazovanje

djece;

prilagodbu nastavnih metoda kako bi se odrazio duh i obrazovna filozofija Konvencije

o pravima djeteta i ciljevi iz lanka 29. (1) 31 u promicanju tih vrijednosti;

31
Konvencija o pravima djeteta, lanak 29 (1): Drave lanice slau se da odgoj i obrazovanje djeteta treba usmjeriti prema:
a) punom razvoju djetetove osobnosti, talenata, duevnih i tjelesnih sposobnosti; b) razvoju potivanja ljudskih prava i
temeljnih sloboda te naela sadranih u Povelji Ujedinjenih naroda; c) poticanju potivanja djetetovih roditelja, njegova
kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrijednosti zemlje u kojoj ivi i zemlje iz koje potjee i civilizacija
drugaijih od njegove; d) pripremi djeteta za odgovoran ivot u slobodnom drutvu u duhu razumijevanja, mira, snoljivosti,
ravnopravnosti spolova i prijateljstva meu narodima, etnikim, nacionalnim i vjerskim grupama te osobama
starosjedilakog podrijetla; e) poticanju zatite prirodnog okolia.

31

da vlade poduzmu sve odgovarajue korake radi poticanja masovnih medija na irenje
informacija i materijala od drutvene i kulturne koristi za dijete;

razvoj mehanizama nadzora u podruju obrazovanja.

Lisabonski ugovor u lanku 9. 32 istie vanost visoke razine obrazovanja i osposobljavanja.

Ova odredba, u kombinaciji s afirmacijom 'prava na obrazovanje' i fokusom na 'pravima
djeteta', sadranima u lancima 14. i 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, trebala
bi olakati postupan pomak ka pristupu usmjerenom na dijete u podruju obrazovanja. Kljuni
dokumenti Europske unije naglaavaju vanost manjina, obveze potivanja bogate kulturne i
jezine raznolikosti te vanost uvanja i unapreenja kulturnog nasljea Europe. I u Povelju
Europske unije o temeljnim pravima ugraena je obveza potivanja kulturnih, vjerskih i
jezinih raznolikosti Europske unije (lanak 22.).
Strategija Europa 2020. osobito istie vanost osiguravanja njege i ranog obrazovanja za svu
djecu, koji su bitni za uspjeno cjeloivotno obrazovanje, integraciju u drutvo, osobni razvoj
i kasnije zapoljavanje. Strategija e poticati inicijative u suradnji s dravama lanicama za
jaanje kvalitetnog obrazovanja i njege u ranom djetinjstvu, borbu protiv segregacije u
obrazovnim sustavima i irenje dobre prakse.
Podruje obrazovanja za djecu ureeno je u Republici Hrvatskoj Zakonom o predkolskom
odgoju i obrazovanju 33 i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli34.
Sustav ine predkolski odgoj, namijenjen djeci od 6 mjeseci do polaska u kolu,
osnovnokolski odgoj i obrazovanje za djecu od 7 do 15 godina u trajanju od 8 godina, te
srednjokolsko obrazovanje koje se dijeli na gimnazije (4 godine), strukovne kole (1 do 4
godine) i umjetnike kole (najmanje 4 godine).
Predkolski odgoj jedini je dio sustava koji nije na razini ostvarenoj u zemljama Europske
unije, a problemi se najvie odnose na manjak smjetajnih kapaciteta, neodgovarajue
sigurnosne uvjete u vrtiima i organizaciju rada koja nije dovoljno prilagoena potrebama
roditelja.
Ostvarivanje prava na osnovno i srednjokolsko obrazovanje djece ozbiljno ugroavaju
nedostatni, pa ak i neodgovarajui prostorni uvjeti. Tako usprkos trendu smanjivanja
smjenskog rada u kolama koji se biljei zadnjih 10 godina, jo je uvijek znatan broj onih koje
rade u smjenama. Prema podacima za k. god. 2012/2013. u jednoj smjeni radi 41,08%
osnovnih i 33,64% srednjih kola, u dvije smjene 56,98% osnovnih i 63,82% srednjih i u tri
smjene 1,95% osnovnih i 2,54% srednjih kola. Ova injenica osjetno ugroava pravo djece
na podjednake obrazovne mogunosti i kvalitetno provoenje slobodnog vremena. No, ono
to upada u oi jest injenica da tamo gdje kole i rade u jednoj smjeni nema kvalitetnih
rjeenja za brigu o djeci poslije nastave (produeni boravak dostupan je tek dijelu djece od 1.
do 3. razreda), pa su mnoga djeca satima sama, bez nadzora, jer roditelji rade.
Drutveni mehanizmi podrke mladima koji nisu ukljueni u obrazovanje niti su radno aktivni
nedostatni su. Ne postoji ak niti mehanizam praenja broja mladih osoba koje su ispale iz
sustava obrazovanja te onih koje nisu ukljuene ni u obrazovanje ili struno usavravanje ni u
radni odnos. Procjenjuje se da je oko 4,5% stanovnitva u dobnoj skupini od 15 do 19 godina
rano napustilo kolovanje 35. Osnovno kolovanje je obvezno za djecu do 15. godine ivota, ali
32
Ugovor o funkcioniranju Europske unije, lanak 9.: Pri utvrivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u
obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapoljavanja, jamstvom dostatne socijalne zatite, borbom protiv
drutvene iskljuenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zatite zdravlja ljudi.
33

Zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj 10/97, 107/07 i 94/13)
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12,
16/12, 86/12, 126/12, 94/13)
35
Matkovi, T. (2010). Obrazovanje roditelja, materijalni status i rano naputanje kolovanja u Hrvatskoj: trendovi u
proteklom desetljeu. Drutvena istraivanja, 19(4-5), 653-667.
34

32

nedostaju organizirani mehanizmi podrke onima koji do tada ne zavre osnovnu kolu.
Dosad je za njih jedina mjera bila mogunost besplatnog osnovnokolskog obrazovanja pri
centrima za obrazovanje odraslih, ali neuinkovita zbog nedostatka drugih mehanizama
podrke.
Obrazovni sustav jo uvijek karakterizira pretjerana usmjerenost na memoriranje sadraja i
predavaki stil pouavanja, unificiranost programa, te prebacivanje odgovornosti za ishode
uenja na roditelje. Pored toga, dosadanje centralizirano upravljanje kolama uz
decentralizaciju u financiranju pokazalo je svoje negativne uinke upravo na osiguravanju
jednakog pristupa obrazovanju, pa za posljedicu imamo nejednak poloaj uenika koji se
koluju u razliitim opinama, gradovima i upanijama (prostorni uvjeti, besplatni udbenici,
prijevoz, neureenost i neograenost vanjskih prostora odgojno-obrazovnih ustanova,
opremljenost nastavnim sredstvima i pomagalima). Znanstvena istraivanja na populacijama
uenika ukazuju da hrvatski sustav odgoja i obrazovanja ne odlikuje visoka razina pravednosti
to se oituje, izmeu ostalog, u djelovanju socioekonomskog i kulturnog statusa obitelji na
razlike u obrazovnim postignuima uenika.
U Republici Hrvatskoj u zavrnoj fazi je usvajanje Strategije obrazovanja, znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske do 2020. koja se posebno fokusira na preobrazbu i trajno
unapreivanje rada odgojno-obrazovnih ustanova kao nositelja odgojno-obrazovnih procesa i
pokretaa razvoja ljudskih potencijala. Strategija u sredite procesa stavlja dijete/uenika
kojemu odgojno-obrazovni sustav osigurava najbolje mogue uvjete i podrku za uspjeno
uenje i cjelovit osobni razvoj, promicanje drutvene jednakosti i demokratskih vrijednosti
kako bi se snano pridonosilo drutvenom i gospodarskom razvitku zemlje. Iz prijedloga
Strategije vidljiva je orijentacija ka osiguravanju odgovarajue podrke za svako dijete kako
bi, u skladu sa svojim ivotnim okolnostima i svojim datostima sposobnostima, talentima i
interesima ostvarilo uspjeh i pripremilo se za cjeloivotno uenje i daljnje napredovanje.
Suvremena nastojanja oko poboljanja djelotvornosti odgoja i obrazovanja, potaknuta izmeu
ostalog i odredbama Konvencije o pravima djeteta, u sredite stavljaju dijete/uenika kojemu
sustav odgoja i obrazovanja treba osigurati najbolje mogue uvjete i podrku za uspjeno
uenje i cjelovit osobni razvoj, pri emu se poseban naglasak stavlja na kvalitetnu pedagoku
praksu. Definicija kvalitetne pedagoke prakse koju daje International Step by Step
Association (ISSA) 36 odraava uvjerenja sadrana u Konvenciji o pravima djeteta i drugim
meunarodnim dokumentima koji govore o pravu na obrazovanje:
Svako dijete ima pravo na visoku kvalitetu odgoja i obrazovanja.
Djeji razvoj je cjelovit. Usluge u vezi s odgojem i obrazovanjem trebaju obuhvatiti
sve aspekte djejeg razvoja i ne smiju se usredotoiti samo na akademska postignua.
Pristup usmjeren na dijete, koji uzima u obzir individualne potrebe svakog djeteta,
najpovoljniji je za djeji razvoj.
Odgoj i obrazovanje treba promovirati dostojanstvo, autonomiju, individualnost i
identitet svakog djeteta.
Djeca su graani sada, sa snanim glasom, pravima i odgovornostima. Uloga uitelja
je da podre djecu da postanu odgovorni graani drutva, razviju empatiju i brigu za
druge, otvorenost i uvaavanje razliitosti, da steknu vjetine potrebne za formiranje,
izraavanje i obrazlaganje svojih stavova, da sluaju i uvaavaju stavove drugih.
Djetinjstvo je vrijeme razvoja kompetencija u vezi s cjeloivotnim uenjem, koje
ukljuuju interpersonalne i graanske kompetencije, svijest o vanosti ouvanja
Tankersley, D., Brajkovi, S., Handar, S., Rimkiene, R., Sabaliauskiene, R., Triki, Z. & Vonta, T. (2012). Teorija u
praksi, prirunik za profesionalni razvoj uitelja razredne nastave. Puko otvoreno uilite Korak po korak, Zagreb
36

33

okolia i odrivog razvoja, interkulturalno razumijevanje, poduzetnitvo i vjetine

sigurnog i kritikog koritenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
Od kljunog je znaaja suradnja sa svim obiteljima i njihovo ukljuivanje u podrku i
brigu o razvoju i uenju njihove djece.
Ukljuivanje zajednice i suradnja s razliitim ustanovama i institucijama pridonosi
kvaliteti odgoja i obrazovanja.
Pravo na obrazovanje sadri 4 osnovne dimenzije koje moraju biti ispunjene kako bi se ono
uistinu potovalo u praksi 37:
Raspoloivost (engl. availability): Trebala bi postojati odgovarajua infrastruktura i
uvjeti, odgovarajue knjige i materijali za uenike. Zgrade trebaju zadovoljavati
sigurnosne i sanitarne standarde. Postoji sustav inicijalnog i kontinuiranog
obrazovanja i usavravanja uitelja koji omoguuje da svaka kola ima kvalificirane
osobe za rad s uenicima.
Pristupanost (engl. accessibility): Sva djeca bi trebala imati jednak pristup
obrazovanju bez obzira na spol, rasu, socio-ekonomski status, religijsku i etniku
pripadnost. Osobito treba raditi na inkluziji marginaliziranih skupina djece, kao to su
djeca s tekoama, siromana djeca, djeca pripadnici romske manjine, djeca azilanata i
migranata. Zakonskim odredbama protiv djejeg rada ili iskoritavanja boriti se protiv
onemoguavanja ili ometanja pohaanja osnovnog ili srednjokolskog obrazovanja.
kole moraju biti na prihvatljivoj udaljenosti ili se treba osigurati prijevoz za uenike,
osobito one iz ruralnih podruja, kako bi se osigurao siguran i prikladan put.
Obrazovanje bi trebalo biti dostupno svima, a udbenici i pribor za uenike besplatni.
Prihvatljivost (eng. acceptability). Kvalitetno obrazovanje treba biti bez
diskriminacije, relevantno i kulturalno odgovarajue za sve uenike. Od uenika se ne
bi smjelo oekivati da se prilagoavaju bilo kojoj religiji ili ideologiji. Metode
pouavanja trebale bi biti objektivne i bez predrasuda, a dostupni materijali odraavati
iroki raspon ideja i uvjerenja. Unutar kola naglaava se zdravlje i sigurnost,
ukljuivo uklanjanje bilo kojeg oblika tjelesnog kanjavanja. Podrava se
profesionalizam uitelja i drugog osoblja.
Prilagodljivost (engl. adaptability). Obrazovni programi trebaju biti fleksibilni i u
stanju prilagoavati se drutvenim promjenama i potrebama zajednice. kole s
potovanjem obiljeavaju religijske ili kulturne blagdane svojih uenika kako bi se
prilagodili njihovim potrebama i potrebama njihovih obitelji. kole pruaju
odgovarajuu brigu za uenike s tekoama u razvoju.
Ciljevi i mjere
D.1. Cilj: Unaprijediti rani i predkolski odgoj i obrazovanje
Mjere:
D.1.1. Uspostaviti mreu predkolskih ustanova koja e omoguiti potpuni obuhvat djece
barem dvije godine prije poetka osnovne kole i tako omoguiti smanjenje razlika meu
djecom na poetku osnovne kole
D.1.2. Poticati jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave na analizu potreba djece i
roditelja, a osobito roditelja ranjivih skupina djece, i donoenje lokalnih mrea ustanova za
Thomas Farnell, T. (2012) Jednake prilike u obrazovanju u globalnoj perspektivi. U priruniku Studenti s invaliditetom:
ope smjernice, Sveuilite u Zagrebu.
37

34

rani i predkolski odgoj. Tamo gdje ne postoje uvjeti za otvaranje takvih ustanova poticati
razvijanje usluga educiranih dadilja
D.1.3. Osigurati dosljednu primjenu pedagokih standarda u predkolskom odgoju i
obrazovanju kako bi se ujednaili uvjeti rada ustanova ranog i predkolskog odgoja i
definirali funkcionalni i racionalni standardi za izgradnju djejih vrtia
D.1.4. Razvijanje programa podrke roditeljima sa ciljem jaanja roditeljskih kompetencija te
prevencije i ranog otkrivanja rizinih imbenika za razvoj djece
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
D.2. Cilj: Unaprijediti inkluzivni odgoj i obrazovanje djece s tekoama u razvoju
Mjere:
D.2.1. Osigurati sve neophodne uvjete za izjednaavanje mogunosti ukljuivanja djeteta s
tekoama u razvoju u sustav odgoja i obrazovanja te ivot u zajednici, ukljuivo
uspostavljanje nediskriminirajueg modela vrednovanja njegovih obrazovnih postignua
D.2.2. Osigurati edukaciju strunjaka u odgojno-obrazovnom sustavu za rad s djecom s
tekoama u razvoju. Podruja i teme u vezi s djecom s tekoama u razvoju unijeti u
sveuiline kurikulume
D.2.3. Osigurati uvjete za prevenciju strukturalnog nasilja i bilo kojeg drugog oblika
diskriminacije djece s tekoama u razvoju u odgojno-obrazovnim ustanovama
D.2.4. Osigurati vertikalnu i horizontalnu koordinaciju relevantnih sustava - sustava odgoja i
obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva radi poboljanja informiranosti roditelja i podrke
koja im se prua, lakeg pristupa, uinkovitog zajednikog rada vie agencija, ukljuivo
koordiniranu procjenu i podrku koju pruaju kljuni djelatnici
D.2.5. Radi usklaenijeg pristupa djetetu s viestrukim tekoama i njegovim roditeljima, za
djecu o kojoj se brine vei broj strunjaka uvesti institut kljunog strunjaka, odnosno
strunjaka koji ini poveznicu izmeu roditelja i svih onih koji su ukljueni u proces strune
brige o djetetu
D.2.6. Osigurati mobilne strune timove i/ili osobnog asistenta radi pruanja pomoi i
podrke u odgojno-obrazovnom procesu i zadovoljavanja potreba djece s tekoama u razvoju
D.2.7. Razvijati sustav zatitnih radionica za osposobljavanje uenika s tekoama u razvoju
za zanimanja usklaena s potrebama zajednice i trita rada sa svrhom inkluzivnog
zapoljavanja
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i mladih
D.3. Cilj: Unaprijediti odgoj i obrazovanje djece pripadnika manjina
Mjere:
D.3.1. Analizirati dosadanje modele manjinskog obrazovanja i sustavno pratiti i evaluirati
uspjenost implementacije razliitih oblika manjinskoga obrazovanja i njihova utjecaja na ire
socijalne odnose u zajednici
D.3.2. Razvijati raznolike i inovativne oblike manjinskog obrazovanja kako bi se zadovoljile
raznovrsne potrebe djece i roditelja na tragu njegovanja naela multikulturalnosti,
demokracije, potivanja individualnih i kolektivnih prava i promoviranja integracije i
meuetnike komunikacije
D.3.3. Sustavno informirati roditelje o postojeim alternativama u kolovanju kako bi im se
omoguio informirani izbor kole za svoje dijete
D.3.4. Uspostaviti interkulturalno osposobljavanje nastavnika za rjeavanje meuetnikih
problema i suoavanje sa sloenim nasljeem prolosti
35

D.3.5. Osigurati edukaciju djelatnika sustava obrazovanja za rad u multikulturalnom

okruenju
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske
D.4. Cilj: Unaprijediti odgoj i obrazovanje djece romske nacionalne manjine
Mjere:
D.4.1. Osigurati obvezatan pristup kvalitetnim programima integriranog predkolskog odgoja
i obrazovanja, kvalitetnih alternativnih programa predkolskog odgoja i obrazovanja u
suradnji s vrtiima, osnovnim kolama i romskim udrugama, u trajanju od 2 godine prije
poetka osnovne kole, radi poticanja psihofizikog razvoja djece i osiguravanja uspjenog
poetka kolovanja
D.4.2. Izraditi sustav praenja i potpore darovite djece romske nacionalne manjine u procesu
obrazovanja sve do zapoljavanja, s osobitom panjom prema djevojicama
D.4.3. Izraditi i provoditi program strunog usavravanja ravnatelja, uitelja, odgajatelja,
strunih suradnika i suradnika pomagaa u kolama i vrtiima za specifinosti rada u
multikulturalnoj sredini s izraenom romskom populacijom kako bi se efikasnije suzbijali
stereotipi i predrasude u odgojno-obrazovnim ustanovama i zajednici
D.4.4. Izraditi programe poticanja roditeljskih kompetencija kako bi se roditelji Romi potakli
na pozitivnije stavove i aktivniji odnos prema obrazovanju svoje djece, osobito oko
osiguravanja redovitog pohaanja nastave, zavravanja osnovne kole i nastavka
srednjokolskog obrazovanja
D.4.5. Organizirati podrku djeci nakon nastave radi pomoi u uenju i sudjelovanja u
rekreativnim aktivnostima
D.4.6. Sustavno prikupljati podatke o sudjelovanju i obrazovnoj uspjenosti romske djece u
odgojno-obrazovnom sustavu koji e biti pouzdani i rodno osjetljivi sa svrhom praenja
uspjenosti poduzetih mjera
D.4.7. Poticati izradu i provedbu lokalnih i regionalnih planova desegregacije postojeih
segregiranih odgojno-obrazovnih ustanova. Vrtii i kole definirat e naine djelovanja prema
roditeljima veinskog stanovnitva radi smanjenja predrasuda i poticanja tolerancije i
suradnje, pri emu mogu suraivati s organizacijama civilnog drutva koristei njihove
resurse
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
D.5. Cilj: Unaprijediti sustav podrke mladima u riziku od naputanja kole ili koji su
ve napustili kolu
Mjere:
D.5.1. Analizirati i pratiti pojavu ranog naputanja kole, kao i zastoja u procesu kolovanja i
poduzimati svrsishodnih aktivnosti utemeljenih na stvarnim potrebama mladih u cilju
njihovog ukljuivanja u obrazovne procese
D.5.2. Definirati sustav podrke uenicima u riziku od ranog naputanja kolovanja vodei
rauna o tri temeljna razloga na kojima se zasniva odluka o odustajanju od kole: manjak
sposobnosti, manjak motivacije i interesa za kolu i slabi materijalni uvjeti. Ovaj sustav
podrke treba sadravati aktivnosti na 3 razine: preventivnoj (uklanjanje situacija ili stanja
koji mogu voditi do ranog naputanja kole), intervencijskoj (im prije poduzeti neto u svezi
36

potekoa s kojima se uenici susreu) i kompenzacijskoj (ponuditi mogunosti za

obrazovanje i osposobljavanje za uenike koji su ve napustili kolu)
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i mladih
D.6. Cilj: Osigurati pravo na obrazovanje djeci traiteljima azila, azilantima, strancima
pod supsidijarnom zatitom, djeci stranim dravljanima bez pratnje roditelja, djeci
stranim dravljanima u nezakonitom statusu te djeci migrantima
Mjere:
D.6.1. Definirati uvjete adekvatnog smjetaja i organizacije rada s djecom u prihvatnim
centrima za traitelje azila i ustanovama socijalne skrbi, s naglaskom na uvanje djece i
prakticiranje njihovih vlastitih rekreacijskih, kulturnih i umjetnikih tradicija
D.6.2. Osigurati uenje hrvatskog jezika za djecu u prihvatnim centrima kao i djecu migranta
u trajanju 330 sati kako bi se osiguralo osnovno razumijevanje i koritenje jezika, olakalo
ukljuivanje u kolu i sprijeili diskriminirajui postupci i ponaanja. Takoer, osigurati
pomo u uenju u kolama koje pohaaju ova djeca radi breg integriranja u obrazovni
proces, a po potrebi formirati i mobilne edukacijske timove za pruanje pomoi kolama kako
bi se olakala adaptacija djece na novu sredinu
D.6.3. Razviti bazu podataka kola koje imaju uenike azilante i migrante pri Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i sporta, sa svrhom poticanja razmjene iskustava i ideja te provoenja
zajednikih projekata podrke ovim uenicima
D.6.4. Osigurati suradnju izmeu kola, lokalnih vlasti i migranta sa ciljem praenja i pomoi
kod integracije djece u sustav odgoja i obrazovanja
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
D.7. Cilj: Osigurati sinergijsko djelovanje u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva
kroz jaanje partnerstva obitelji, kole i lokalne zajednice i promicanje uloge kole kao
odgojno-obrazovnog sredita zajednice za cijelu obitelj
Mjere:
D.7.1. Definirati nain biranja i djelovanja roditelja/zakonskog zastupnika u Vijeu roditelja i
kolskom odboru na temelju javnog poziva i transparentnih izbora kako bi se povealo
stvarno ukljuivanje roditelja u proces donoenja odluka i zagovarake aktivnosti u rjeavanju
konkretnih potreba i problema djece i obitelji i kvalitetnije pridonosilo poboljanju
djelotvornosti kole
D.7.2. Izraditi i provoditi program osposobljavanja djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova
za razvijanje partnerstva s roditeljima
D.7.3. Polazei od analize potreba i problema u konkretnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi i
lokalnoj zajednici, razvijati programe poticanja roditeljskih kompetencija i uenja roditeljskih
vjetina koje vode poboljanju obiteljskih odnosa, poticanju djejeg razvoja, prevenciji
nasilja, ovisnosti, problemi u ponaanju i dr.
D.7.4. Ukljuivati roditelje u kreiranje i provedbu razliitih preventivnih programa sa ciljem
jaanja zatitnih i smanjenja utjecaja tetnih imbenika na razvoj djece, provedbu
rekreacijskih aktivnosti, poticati ih da sudjeluju kao pomagai u koli, pruajui svoja
specifina znanja i vjetine, ili slobodno vrijeme
D.7.5. Ukljuivanje roditelja u aktivnosti kole oko poboljanja suradnje s lokalnom
zajednicom, a osobito na poboljanju kvalitete rada i koordinacije razliitih slubi koje su od
vanosti za djecu i obitelji
37

Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)

samouprave
D.8. Cilj: Poveati sudjelovanje djece u procesima donoenja odluka od interesa za
njihov odgoj i obrazovanje
Mjere:
D.8.1. Izraditi program obuavanja uenika, roditelja i nastavnika o pravima djeteta kroz
nastavne predmete, sat razrednika, roditeljske sastanke, struno usavravanje nastavnika i
ravnatelja. Obuavanje o pravima djeteta i nainima sudjelovanja uenika trebaju biti sastavna
komponenta kolskog kurikuluma
D.8.2. Definirati nain izbora uenika u Vijee uenika prema demokratskim naelima te
nain komunikacije izabranih uenika s bazom, tj. uenicima kole. Kako bi se osiguralo
stvarno sudjelovanje djece Vijee uenika treba raspravljati i donositi odluke oko svih pitanja
ivota odgojno-obrazovne ustanove koja ih se neposredno tiu. Osigurati jednog lana
Uiteljskog vijea za koordinaciju rada Vijea uenika
D.8.3. Definirati proces sudjelovanja uenika u donoenju kolskih pravila i planova za
poboljanje discipline kako bi se jaala njihova odgovornost i pozitivna klima u koli
D.8.4. Poticati i podravati uenike na pokretanje konkretnih akcija i aktivnosti kojima
pridonose zadovoljavanju svojih prava i interesa, ali i razliitih humanitarnih aktivnosti,
ukljuiti ih ne samo u provedbu ve i u oblikovanje razliitih programa, osobito programa
prevencije nasilja, prevencije ovisnosti, programa borbe protiv siromatva, razvoja socijalnih
kompetencija i vjetina za samoaktualizaciju, nenasilnog rjeavanja konflikata
D.8.5. Razvijati razliite oblike suradnje kole i lokalne zajednice u kojima e djeca aktivno
sudjelovati u pitanjima od njihovog neposrednog interesa, osobito u vezi sa sigurnou,
dostupnou rekreativnih i drugih aktivnosti slobodnog vremena
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
D.9. Cilj: Uvoenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko graanstvo u
kole
Mjere:
D.9.1. Izraditi plan uvoenja odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko graanstvo
u kole kao meupredmetni sadraj, ali i kao obavezni sadraj od odreene faze obrazovanja
uenika
D.9.2. Osigurati dodatnu edukaciju nastavnika za realizaciju odgoja i obrazovanja za ljudska
prava i demokratsko graanstvo
D.9.3. Izraditi prirunik za odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko graanstvo
D.9.4. Osigurati infrastrukturnu i materijalnu potporu neformalnim programima odgoja i
obrazovanja za ljudska prava i demokratsko graanstvo
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave

38

D.10. Cilj: Sustavno praenje i evaluacija zdravstvenog odgoja

Mjere:
D.10.1. Izraditi i sustavno provoditi plan praenja provedbe te evaluacije procesa i ishoda
uinaka zdravstvenog odgoja. Definirati indikatore uspjenosti u terminima zdravstvenih
ishoda i ponaanja djece
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo zdravlja

E. Sport, kultura i druge aktivnosti slobodnog vremena

Uvod
Uz obrazovanje, aktivnosti u slobodno vrijeme, kultura, sudjelovanje u kolskim i sportskim
aktivnostima predstavljaju jednu od glavnih dimenzija djetetovog ivota. Konvencija o
pravima djeteta, lankom 31. priznaje djetetu pravo na odmor i slobodno vrijeme, igru i
rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom
ivotu i umjetnostima.
Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda u svom Opem komentaru br.17 (2013) o pravu
djeteta na odmor, slobodno vrijeme, igru, rekreativne aktivnosti, kulturni ivot i umjetnosti 38
izraava zabrinutost zbog nedovoljnog uvaavanja prava sadranih u lanku 31. Konvencije
od strane drava potpisnica, to za posljedicu ima nedostatak investicija u odgovarajue
stavke, slabo ili nepostojee zatitno zakonodavstvo i nevidljivost djece u planiranju na
dravnoj i lokalnoj razini. Investira se obino u strukturirane i organizirane aktivnosti, no
jednako je vana potreba investiranja i u stvaranje vremena i prostora za ukljuivanje djece u
spontanu igru, rekreaciju i kreativnost, kao i promoviranje drutvenih stavova koji to podupiru
i ohrabruju.
Strategija Vijea Europe za prava djeteta (2012. 2015.) 39 kao jedno od podruja
unapreivanja navodi sport, kulturu i druge aktivnosti slobodnog vremena sa ciljem
promicanja etikih naela, ljudskog dostojanstva, nepovredivosti integriteta i sigurnosti za one
koji su ukljueni u predmetne aktivnosti, posebice titei djecu od iskoritavanja za politike,
komercijalne i financijske svrhe, kao i od nasilnog ili poniavajueg postupanja, ukljuujui
zlouporabu sredstava ovisnosti i seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. Strategija istie
potrebu da se djeci koja ive u ruralnim sredinama i siromanim obiteljima osigura dostupnost
sportskih, kulturnih i ostalih aktivnosti kojima bi se bavila u slobodno vrijeme.
Odmor i slobodno vrijeme za djecu su jednako vani kao i osnovna prehrana, stanovanje,
zdravstvena skrb i obrazovanje. Uskraivanje odmora moe imati nepovratni fiziki i psihiki
utjecaj na razvoj, zdravlje i dobrobit djece. Djeca takoer trebaju slobodno vrijeme, definirano
kao prostor i vrijeme bez obveza, za zabavu ili poticaje koje mogu birati i ispuniti kako ele.
Istraivanje o slobodnom vremenu, aktivnostima i odmoru djece 40 pokazalo je da se djeca u
Hrvatskoj ne razlikuju od svojih vrnjaka u zapadnim industrijaliziranim zemljama: najee
strukturirane i organizirane aktivnosti su sportske, muzika kola i teajevi jezika.
Strukturirano slobodno vrijeme u vezi je s veim roditeljskim nadzorom, a takva su djeca vie
ukljuena u organizirane izvankolske i sportske aktivnosti, a manje u one ija je jedina svrha
38
Committee on the Rights of the Child: General comment No. 17 (2013) on the right of the child to rest, leisure, play,
recreational activities, cultural life and the arts (art. 31)
39

https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1908087&Site=CM
Raboteg-ari, Z., Sakoman, S. & Braja-ganec, A. Stilovi roditeljskog odgoja, slobodno vrijeme i rizino ponaanje
mladih. Drutvena istraivanja, 58-59 (2-3), 2002., 239-263.
40

39

zabava. Ipak, samo oko etvrtina djece daje prednost tome da svoje slobodno vrijeme koristi
na strukturirani nain.
Istraivanja pokazuju da ivotno okruenje, tj. injenica ivi li dijete u ruralnom ili urbanom
dijelu zemlje, odreuje nain na koji ono provodi svoje slobodno vrijeme, te da ona iz
ruralnih podruja imaju siromane mogunosti za slobodne aktivnosti. 41 S druge strane, u
rastuoj urbanizaciji i privatizaciji prostora djeji pristup parkovima, vrtovima, umama,
plaama i drugim mjestima u prirodi brzo se smanjuje, ime se osiromauje djeje iskustvo i
mogunost razumijevanja ogromne vanosti koju priroda ima za kvalitetu ivota ljudi.
U dananjem globaliziranom okruenju pristup Internetu i drutveni mediji kljuni su za
ostvarivanje prava djeteta iz lanka 31. Konvencije. Naalost, takvo okruenje kao i koliina
vremena koju provode u interakciji s njima, osim velikih prednosti, mogu takoer pridonijeti
znaajnom potencijalnom riziku i teti za djecu, pri emu je osobito zabrinjavajua poveana
izloenost elektronikom nasilju, pornografiji i vrbovanju putem Interneta, porastom
agresivnog ponaanja i smanjenjem osjetljivosti i empatije za druge (o tome vie u poglavlju
Strateki cilj 2: Eliminacija svih oblika nasilja nad djecom).
Najvei izazovi u realizaciji prava djeteta na odmor i slobodno vrijeme, igru i rekreacijske
aktivnosti, te sudjelovanje u kulturnom ivotu i umjetnostima su: nedovoljno prepoznavanje
vanosti igre i rekreacije, nesigurna i tetna okruenja, otpor koritenju javnih prostora od
strane djece, uravnoteivanje rizika i sigurnosti, pomanjkanje mogunosti dostupa prirodi,
pritisak zbog obrazovnih postignua, pretjerano strukturirani i programirani rasporedi,
nedostatak investicija u kulturne i umjetnike mogunosti za djecu, rastua uloga
elektronikih medija, marketing i komercijalizacija igre.
Zbog rastueg pritiska na djecu radi postizanja to vieg formalnog akademskog uspjeha,
mnoga su od njih uskraena za pravo na odmor i slobodno vrijeme, igru i rekreacijske
aktivnosti primjerene svojoj dobi, kao i slobodno sudjelovanje u kulturnom ivotu i
umjetnostima. Rastui pritisak na djecu radi poveanja obrazovnih postignua vidljiv je,
izmeu ostalog, i kroz porast izvannastavne poduke (privatne instrukcije) i domaeg rada, a
osobito je prisutan u srednjim kolama. Izvjetaj Europske Komisije 42 upozorava da u
pojedinim zemljama visok postotak djece (preko 50%) ima privatne instrukcije kako bi
dopunili svoje obrazovanje, te sugerira da se time moe ograniiti slobodno vrijeme djece na
nain koji je psiholoki i obrazovno nepoeljan.
Izdvajanje financijskih sredstava za aktivnosti slobodnog vremena djece i mladih openito
nisu dostatna kako bi se dosegnuli eljeni standardi u ovome podruju, to je nuno mijenjati
s obzirom na dokumentiranu injenicu kako te aktivnosti predstavljaju vaan vid promicanja
zdravih stilova ivota i sprjeavanja neprihvatljivog ponaanja djece.
Osobito zabrinjava rastua pojava da djeca sudjelovanje u razliitim aktivnostima slobodnog
vremena te kulturnim i umjetnikim aktivnostima, ak i onda kad se izvode u vrtiima i
kolama koje pohaaju, moraju platiti. To osobito diskriminira siromanu djecu preputajui
ih neeljenim utjecajima u okruenju.

41

UNICEF (2011). Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj.

42

The Challenge of Education: Private tutoring and its implications for policy makers in the European Union (2011).
http://www.nesse.fr/nesse/activities/reports

40

Ciljevi i mjere
E.1. Cilj: Podii razinu razumijevanja za djecu znaajnih odraslih (roditelji, uitelji,
donositelji odluka) o vanosti igre i rekreacijskih aktivnosti za djeju dobrobit, zdravlje
i razvoj te vanosti uravnoteenog odnosa izmeu igre i djejih obveza
Mjere:
E.1.1. Provoditi kampanje na nacionalnoj i lokalnoj razini sa svrhom podizanja javne svijesti i
informiranja javnosti, a osobito roditelja i onih koji rade s djecom, o vanosti osiguravanja
poticajnih prostora i uvjeta za djeju igru i rekreacijske aktivnosti, te vanosti potivanja
etikih naela, ljudskog dostojanstva, nepovredivosti integriteta i sigurnosti djece ukljuene u
aktivnosti
E.1.2. Obvezati kole da kroz kurikulum i dnevni raspored vode sustavnu brigu o potrebama
uenika za odmorom i rekreacijskim aktivnostima, te ponudom raznovrsnih oblika
izvannastavnih aktivnosti u kojima djeca mogu sudjelovati u koli obogauju prilike za
kreativnost, istraivanje i socijalni razvoj. Analizirati i pratiti na nacionalnoj razini, ali i na
razini svake pojedine kole, obrazovne zahtjeve i optereenja kojima su izloena djeca
E.1.3. Osposobiti odgojno-obrazovne djelatnike za razvojno primjereno pouavanje koje,
izmeu ostalog, koristi prednosti aktivnog uenja kroz igru
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ured pravobraniteljice za djecu, Vijee
za djecu, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave
E.2. Cilj: Osigurati razvoj poticajnih i dostupnih prostora i sigurnih uvjeta u lokalnim
zajednicama i odgojno-obrazovnim ustanovama za kvalitetnu igru djece i provoenje
raznovrsnih rekreacijskih aktivnosti
Mjere:
E.2.1. Informirati donositelja odluka u lokalnim zajednicama o vanosti osiguravanja
poticajnih prostora i uvjeta za djeju igru i rekreacijske aktivnosti, s osobitom panjom na
potrebe starije djece i adolescenata
E.2.2. Analizirati stanja i potrebe mladih u lokalnoj zajednici u ostvarivanju prava na odmor,
igru i rekreacijske aktivnosti, uz aktivno sudjelovanje djece u definiranju prioriteta u zajednici
u vezi s konkretnim djejim aktivnostima iz podruja kulture, sporta, slobodnog vremena, te
izrada planova za unapreivanje stanja
E.2.3. Redovito pratiti stanja javnih prostora, parkova, igralita, sportskih objekata radi
uklanjanja stanja ili situacija koje izlau djecu riziku i tetnim utjecajima, uz obavezno
ukljuivanje same djece, ija iskustva i problemi koje su uoili predstavljaju 'pogled iznutra'
na razinu rizika kojima su izloeni. Neiskoritene drutvene resurse staviti u funkciju djece
(naputene objekte pretvarati u djeja odmaralita, djeje klubove, centre, plae)
E.2.4. Urediti inkluzivne prostore, osobito zelene povrine unutar naselja u blizini gdje djece
ive, koja pruaju sigurnost i omoguuju njihovo nesputano kretanje i igru
E.2.5. Analizirati stanja u odgojno-obrazovnim ustanovama (vrtii, kole, domovi),
dostupnost, sigurnost i kvalitetu prostora i uvjeta koje imaju za djeju igru i rekreacijske
aktivnosti i donoenje planova za unapreivanje, uz obavezno ukljuivanje same djece
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

41

E.3. Cilj: Osigurati pravo djeteta na igru i raznovrsne aktivnosti u prirodi

Mjere:
E.3.1. Koristiti razliite mogunosti njegovanja povezanosti djece s prirodom u odgojnoobrazovnim ustanovama (izleti, ekskurzije, istraivanja sa svrhom ouvanja prirode, kolski
vrt, sudjelovanje u sakupljanju plodova, ukljuivanje u aktivnosti znanstvenih i strunih
institucija na programima prouavanja i ouvanja prirode i dr.)
E.3.2. Njegovati razliite manifestacije ouvanja prirodnog okruenja i tradicijskih sveanosti
i rituala u lokalnim zajednicama, s osobitim nastojanjem da se ukljuuju roditelji, djeca,
djedovi i bake
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
(regionalne) samouprave

jedinice lokalne i podrune

E.4. Cilj: Osigurati dostupnost kulturnih i umjetnikih aktivnosti djeci

Mjere:
E.4.1. Analizirati postojee mogunosti i razvijati planove lokalnih zajednica i odgojnoobrazovnih ustanova za obogaivanje ponude kulturnih i umjetnikih aktivnosti za djecu i
mlade
E.4.2. Osigurati materijalne uvjete za poticanje suradnje lokalnih zajednica i odgojnoobrazovnih ustanova koje nemaju potrebne ljudske resurse, s kulturnim i umjetnikim
institucijama i organizacijama civilnog drutva koje takve resurse imaju, kako bi se poboljao
pristup djece kulturnim i umjetnikim sadrajima neovisno o njihovom materijalnom
poloaju i socio-ekonomskom statusu
E.4.3. U lokalnim zajednicama i odgojno-obrazovnim ustanovama razvijati razliite oblike
prenoenja tradicijskog nasljea, pri emu je kljuna interakcija izmeu djece i lanova
lokalne zajednice koji imaju tradicijska znanja i umijea
E.4.4. Poticati muzeje i druge kulturne ustanove da na zanimljiv nain prilagode i prezentiraju
svoje sadraje namijenjene djeci (kulturne ustanove prijatelji djece kako u veim gradovima
tako i u manjim mjestima npr. lokalne zaviajne zbirke i muzeji)
E.4.5. Poticati njegovanje manjinske kulture kroz praksu organiziranja interkulturalnih
dogaanja
Nositelji: Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i
podrune (regionalne) samouprave
E.5. Cilj: Promovirati i osigurati pravo djece na stvaralatvo i stvaralatvo za djecu
Mjere:
E.5.1. U odgojno-obrazovnim ustanovama (vrtii, kole, domovi) i u lokalnoj zajednici
(centri, klubovi, udruge za djecu i mlade) organizirati aktivnosti za poticanje knjievnog,
dramskog, likovnog, plesnog i medijskog stvaralatva djece
E.5.2. Razvijati razliite forme druenja djece sa stvaraocima iz razliitih podruja umjetnosti
i kulture (tribine, radionice, smotre, susreti). U lokalnim zajednicama i odgojno-obrazovnim
ustanovama provoditi promotivne aktivnosti kojima se potie kultura pismenosti, jezinog i
tradicijskog nasljea, kvalitetnih knjiga, slikovnica i igraaka za djecu
E.5.3. Poticati proizvodnju kvalitetnih audiovizualnih djela za djecu i sudjelovanje djece u
stvaranju pozitivnih sadraja za djecu u medijima i na internetu, kao i druge oblike djejeg
stvaralatva i stvaralatva za djecu

42

Nositelji: Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i

podrune (regionalne) samouprave
E.6. Cilj: Poticati i osigurati uvjete za rekreativno bavljenje djece sportom
Mjere:
E.6.1. Promovirati filozofiju rekreativnog bavljenja sportom, koncept fair-play-a i sportskog
ponaanja i osigurati infrastrukturne i materijalne uvjete za besplatne sportske aktivnosti u
lokalnim zajednicama i odgojno-obrazovnim ustanovama
E.6.2. Poticati zajednike rekreacijske aktivnosti djece i roditelja u lokalnim zajednicama
E.6.3. Jaati suradnju odgojno-obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih, sportskih, socijalnih
ustanova, institucija, OCD, roditelja i lokalne zajednice u prevenciji neprihvatljivih oblika
ponaanja djece i promocije zdravih stilova ivota
E.6.4. Definirati kriterije licenciranja voditelja sportskih aktivnosti za rad s djecom pod vidom
poznavanja prava djece s posebnim naglaskom na dostojanstvo, integritet, sigurnost i pravo na
izraavanje miljenja djeteta
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune
(regionalne) samouprave
E.7. Cilj: Unaprijediti i osigurati odgojnu i razvojnu ulogu elektronikih medija
Mjere:
E.7.1. Poveati broj kvalitetnih sadraja namijenjenih djeci u medijima, osobito sadraja koji
obavjetavaju djecu o svim pitanjima koja se na njih odnose, te koji ih upoznaju s njihovim
pravima, obvezama i odgovornostima. Promicati kvalitetne djeje aktivnosti putem TV, radio
programa i portala za djecu
E.7.2. Poticati medije da na kvalitetan nain prikazuju raznolikost kultura koje su prisutne u
drutvu, i tako pridonesu poveanju mogunosti da djeca iskoriste svu irinu dostupnih
kulturnih aktivnosti
E.7.3. Kontinuirano jaati informiranost zaposlenih u medijima o svim pitanjima u vezi s
promicanjem prava djeteta sa ciljem jaanja odgovornosti za njihovu zatitu, osobito prilikom
sudjelovanja djece u medijskim sadrajima
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo kulture, Ured
pravobraniteljice za djecu, Vijee za djecu
E.8. Cilj: Razvijati volonterstvo i meugeneracijsku integraciju u podruju sporta,
kulture i drugih aktivnosti slobodnog vremena djece
Mjere:
E.8.1. Promovirati vrijednost i vanost strunog volonterskog rada u cilju poveanja broja
volontera i ulagati u osposobljavanje volontera
E.8.2. Poveati zajednike meugeneracijske aktivnosti na podruju sporta, kulture i
slobodnog vremena, osobito poticanjem sudjelovanja roditelja, djedova i baka te
umirovljenika u provedbi programa
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i
mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave

43

II. STRATEKI CILJ: ELIMINACIJA SVIH OBLIKA NASILJA NAD

DJECOM
Uvod
Meu najznaajnijim psihosocijalnim rizicima kojima su izloena djeca su nasilje prema djeci
i zlostavljanje djece, ukljuujui seksualno zlostavljanje i uznemiravanje putem interneta te
nasilje meu djecom. Iako u Republici Hrvatskoj postoji relativno dobra zakonska regulativa,
kao i strateki okvir djelovanja u ovom podruju usklaen sa svim relevantnim
meunarodnim dokumentima, nuno je razvijati meuresornu suradnju i poticati lokalne
zajednice u osiguravanju uvjeta za provedbu zakonskog i stratekog okvira uz unapreivanje
partnerstva s organizacijama civilnog drutva.
Pravo djeteta na sigurnost i posebnu zatitu osigurano je pravnom regulativom posebice
Obiteljskim zakonom 43, a za njegovu uinkovitu provedbu na podruju zatite djece od
zlostavljanja potrebno je poduzimati i niz nenormativnih mjera kojim e se razvijati razliite
usluge i aktivnosti u svrhu prevencije zlostavljanja djece. U Republici Hrvatskoj eliminacija
nasilja nad i meu djecom ureena je brojnim stratekim dokumentima, prije svega
Programom aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima iz 2004., Nacionalnom
strategijom zatite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2011. do 2016. godine, Nacionalnim
programom za mlade od 2009. do 2013. godine i brojnim drugim stratekim dokumentima.
Kljuni problemi, ija je posljedica neuinkovita provedba zakonskog i stratekog okvira,
jesu nedovoljne strune i profesionalne kompetentnosti onih koji rade s djecom i obiteljima,
neodgovarajui uvjeti rada strunjaka (nedovoljan broj strunjaka) te neodgovarajua
regionalna rasporeenost strunjaka. Zbog toga je nuno zaposliti vei broj strunjaka na
razini lokalnih zajednica te ih sustavno, dobro i dostatno educirati i osigurati im superviziju u
svrhu poboljanja njihovih kompetencija i kvalitete rada.
Unato poveanoj javnoj svijesti, uoava se i institucionalno nasilje nad djecom i dodatna
traumatizacija djece koja su bila izloena nasilju (viestruko svjedoenje djece koja su trpjela
nasilje, predugaka suenja i odgaanje odluka bitnih za egzistencijalna pitanja djece,
doputanje manipuliranja djecom u obiteljskim sukobima, nasilju i pri razvodima,
prebacivanje odgovornosti za zatitu i podrku djeci izmeu kole, socijalne slube,
specijaliziranih ustanova za tretman djece i policije). Takvo institucionalno nasilje u pravilu
nije prepoznato i imenovano nasiljem, pa ga je onda tee sprijeiti i djelovati u sustavu i
institucijama u smjeru uklanjanja takvih postupaka. Ono je najee rezultat nedovoljne
koordinacije sustava.

Podruja

Polazei od okvira koji je postavila Europska strategija za prava djece nacionalni pristup
eliminaciji nasilja nad djecom prikazan je kroz 5 podruja:
1. Tjelesno kanjavanje, tjelesno i psihiko zlostavljanje i svjedoenje obiteljskom
nasilju
2. Seksualno iskoritavanje i seksualno zlostavljanje
3. Nasilje u kolama - vrnjako nasilje i nasilje od strane djelatnika i suradnika kole
4. Nasilje izvan obitelji i kole, u medijskom prostoru te elektroniko nasilje
5. Trgovanje djecom

43

Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 75/14, 83/14)

44

F. 1. Tjelesno kanjavanje, tjelesno i psihiko zlostavljanje i svjedoenje obiteljskom

nasilju
Istraivanja pokazuju da su u obiteljima prisutni razliiti oblici nasilja roditelja/skrbnika
prema djetetu i pred djetetom te izloenost djeteta situacijama nasilja meu odraslim
lanovima obitelji o emu svjedoe podaci prikupljeni anketiranjem djece i roditelja u novijim
istraivanjima provedenim u Hrvatskoj (npr. Penik i Toki, 2011 44; UNICEF, 201345;
Ajdukovi i sur. 2012 46). Podaci iz istraivanja Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba
pokazuju da je tijekom odrastanja 16% djece izloeno fizikom zlostavljanju, a 16.5%
psihikom nasilju. U meunarodnom Epidemiolokom istraivanju zlostavljanja i
zanemarivanja djece iji je cilj bio procijeniti izloenost nasilju djece u dobi od 11 do 16
godina utvreno je da je tjelesno kanjavanje doivjelo 65,6% djece. Dakle, iako je
Obiteljskim zakonom 47 i Zakonom od zatite od nasilja u obitelji 48 zabranjeno, pravo brojne
djece na ivot bez nasilja u obitelji nije ostvareno.
Posljednjih godina naa se struna javnost senzibilizirala i za pojavu psihikog nasilja nad
djecom u okolnostima visoko konfliktnih razvoda roditelja, to ukljuuje manipulaciju
djecom i izoliranje djeteta od drugog roditelja. Broj intervencija nadlenih centara za
socijalnu skrb u susretima i druenju roditelja s kojima dijete ne ivi i u sluajevima drugih
manipulativnih ponaanja jednog ili oba roditelja u odnosu na dijete raste, pa je tako u 2010.
godini bilo 2746 takvih intervencija centara za socijalnu skrb, a 2012. godine 3.600 49. Prema
istraivanju Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba iz 2010. godine postoje pokazatelji o
doivljenom ometanju odnosa s drugim roditeljem tijekom razvoda, zastraivanja pred
djetetom i sukoba, esto praeno i fizikim nasiljem pred djetetom 50.
Obiteljsko nasilje (direktno i indirektno) je traumatski dogaaji unutar kruga skrbnika, tj. u
onoj socijalnoj okolini za koju se pretpostavlja da bi trebala biti izvor sigurnosti i stabilnosti u
djetetovom ivotu. Dodatni problem u ovom podruju je pruanje strune podrke djeci koja
su izloena traumatskim iskustvima uslijed nasilja u obitelji, koja je jo uvijek nedostatna.
F.2. Seksualno iskoritavanje i seksualno zlostavljanje
Seksualno zlostavljanje predstavlja sudjelovanje u seksualnim aktivnostima s djetetom koje je
mlae od zakonske dobi za seksualne aktivnosti te sudjelovanje u seksualnim aktivnostima s
djetetom u kojima se koristi prisila, sila ili prijetnje ili se zloupotrebljava poloaj povjerenja,
autoriteta ili utjecaja nad djetetom (u obitelji ili izvan obitelji) ili se zloupotrebljava posebno
ranjiva situacija djeteta. Osim seksualnog zlostavljanja, seksualno nasilje ukljuuje i druge
oblike seksualnog iskoritavanja, niz djela povezanih s djejom prostitucijom i djejom

44

Penik, N, Toki, A (2011). Roditelji i djeca na pragu adolescencije: Pogled iz tri kuta, izazovi i podrka. Zagreb:
MBOMS.

45

UNICEF (2013). Kako roditelji i zajednice brinu o najmlaoj djeci u Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku.

Ajdukovi, M, Rimac, I, Rajter, M., i Suac, N. (2012). Epidemioloko istraivanje prevalencije i incidencije nasilja nad
djecom u obitelji u Hrvatskoj. Ljetopis socijalnog rada, 19(3), 367-411.
47
Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 75/14, 83/14)
48
Zakon o zatiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 137/09, 14/10, 60/10)
46

Ministarstvo socijalne politike i mladih. (2012). Godinje izvjee 2010.

http://www.mspm.hr/content/download/6629/50223/file/Godinje_statistiko_izvjee_o_primjenjenim_pravima_u_socijalno
j_skrbi-_2010_godina.xls
49

50

Buljan Flander, G. (2013). Children in the middle of parental high-conflict divorce. 4th European Network for Social and
Emotional Competence (ENSEC) Conference, Zagreb, July 2013.

45

pornografijom, sudjelovanje djece u pornografskim nastupima, moralno iskvarivanje djece,

vrbovanje djece u seksualne svrhe te pomaganje ili poticanje bilo kojeg od ovih djela.
Prema istraivanju koje je provedeno kod nas (Vrani, Karlovi i Gabelica, 2002. 51), a temelji
se na samoiskazu studenata, neki oblik seksualnog zlostavljanja doivjelo je 25% djevojaka i
16% mladia. U jednom novijem istraivanju u Hrvatskoj, 14% mladih je bilo izloeno
seksualnom zlostavljanju (Buljan Flander, 2007 52., Luca Mren, osi i Buljan Flander
2007. 53). U sklopu Epidemiolokog istraivanja zlostavljanja i zanemarivanja djece
(Ajdukovi, Suac, Rajter, 2013) 54 utvreno je da tijekom ivota 10,8% djece u Hrvatskoj
doivi neki oblik seksualnog zlostavljanja te da je tijekom prole godine 7,7% djece doivjelo
neki oblik seksualnog zlostavljanja.
Sistematizirane informacije o seksualnom nasilju u Hrvatskoj prua izvjetaj udruge enska
soba Seksualno nasilje u Hrvatskoj 2000-2010 (2011) 55 koji analizira podatke o seksualnom
nasilju prijavljenom policiji, podatke o rtvama i poiniteljima te objavljenu strunu literaturu
i provedena istraivanja u Hrvatskoj. U razdoblju 2000.-2010. prema dobi, najee su rtve
djeca (32%) i maloljetne osobe od 14 do 18 godina (30%). Djeca i mladi nalaze se i meu
poiniteljima kaznenih djela seksualnog nasilja: djeca do 14 godina poinitelji su u 2,2%
sluajeva (najee spolni odnoaj s djetetom i bludne radnje) a mladi od 14 do 18 godina u
9,6% sluajeva (najee bludne radnje, spolni odnoaj s djetetom i silovanje).
Seksualno nasilje i zlostavljanje je po intenzitetu i dubini traumatizacije tee i po mentalno
zdravlje pogubnije nego druge vrste nasilja. Takoer, u ovom podruju je izraen rizik od
dodatne traumatizacije uslijed neusklaenog djelovanja institucija. Iako je samo seksualno
zlostavljanje traumatski dogaaj, nakon poetne traumatizacije dodatni rizik se javlja prvo u
reakcijama okoline i djelovanju institucija sustava i to kroz dugotrajnost postupka i esto
viekratno ispitivanje djece, a potom i zbog duljine oporavka.
U Hrvatskoj, iako postoje pravni, struni i tehniki uvjeti za jednokratno ispitivanje djece
nakon seksualnog zlostavljanja npr. u Poliklinici za zatitu djece grada Zagreba, koja je od
Vijea Europe predstavljena kao primjer dobre prakse i multidisciplinarnosti drugim
zemljama lanicama, ta mogunost se nedovoljno ili uope ne koristi. Zato je vano razviti
model koji Vijee Europe potie u vie hrvatskih gradova stvoriti mogunosti za ispitivanje
djece u za djecu ne prijeteoj okolini od strane educiranih strunjaka te da broj razgovora
bude ogranien na minimalnu mjeru koja je potrebna u svrhu kaznenog postupka kako bi se
izbjegla dodatna traumatizacija djece izloene seksualnom nasilju. Oporavak od seksualnog
zlostavljanja i uz strunu podrku (zbog interferiranja s pravnim postupcima) esto traje i do
dvije godine.

51
Vrani, A., Karlovi, A. & Gabelica, D. (2002). Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na
uzorku zagrebakih studenata. Suvremena psihologija, 5 (1), 53-68.

Buljan Flander, G. (2007). Izloenost djece nasilju jesmo li neto nauili? Psihologija i nasilje u suvremenom drutvu Zbornik radova, Kolesari, V. i sur. (ur.). Osijek: Filozofski fakultet, 2007., 45-53.

53
Luca Mren, J., osi, I. i Buljan Flander, G. (2007). Prevalence of the Sexual Abuse in Croatia, XIth ISPCAN European
Regional Conference on Child Abuse and Neglect, Lisbon, Portugal, 2007.
54

Ajdukovi,M., Suac,N. i Rajter, M (2013). Epidemiological study of child sexual abuse in Croatia, Croatian Medical
Journal, 54: 469-479doi: 10.3325/cmj.2013.54.
55

http://zenskasoba.hr/docs/Seksualno%20nasilje%20izvjestaj%202011.pdf

46

Na ovom podruju potrebno je razvijati razliite vrste savjetovalinih usluga za djecu i

njihove roditelje, kao to su telefonska i on-line savjetovalita, ali i dostupnost sustavnog
terapijskog rada.
F.3 Nasilje u kolama
Analizom stanja vidljivo je da kole ne stvaraju sigurno i poticajno okruenje za svu djecu.
Prema izvjeu Pravobraniteljice za djecu u 2012. godini broj zaprimljenih prijava u odnosu
na 2011. godinu povean je za 15%. Dio prijava nasilja koje su nad djecom poinili odgojnoobrazovni djelatnici evidentirane su kao neprimjereno i neetino postupanje odraslih prema
djeci te povreda prava na dostojanstvo djeteta u odgojno-obrazovnom procesu. Prema
podacima MUP-a za 2012. godinu, policija je po Protokolu o postupanju u sluaju nasilja
meu djecom i mladima intervenirala u 3471 sluaju, od toga u zoni odgojno-obrazovnih
ustanova u 1055 sluajeva.
Prva vea istraivanja u Hrvatskoj u ovom podruju raena su jo 2002. i 2003. godine (
UNICEF i Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba) i ukazivala su kako je svako peto dijete
u koli bilo izloeno uestalom nasilju. Prema rezultatima meunarodnog istraivakog
projekta BECAN Epidemioloko istraivanje zlostavljanja i zanemarivanja djece
(2012.) 56 nasilno ponaanje od svojih vrnjaka jednom mjeseno ili ee doivljava 29,9%
djece, dok 21,3% djece iskazuje da je nasilno prema vrnjacima.
Iako veina kola ima razvijene programe prevencije i protokole o reagiranju u sluajevima
nasilja, potrebno je drugaije definirati indikatore postignua odredbi zakona i propisa u
smislu smanjenja broja sluajeva nasilja u koli (meu vrnjacima, uenika prema uiteljima i
uitelja prema uenicima).
Primjer dobre prakse na ovom podruju je dobro razvijen i evaluiran program prevencije
nasilja u koli Stop nasilju meu djecom razvijen i primijenjen u suradnji s UNICEF-om,
koji je prestao sa provedbom te je potrebno iznai modalitete nastavka njegove primjene, te
istovremeno paralelno razvijati i druge programe. Kako bi se poveala motiviranost djelatnika
kole i osjeaj posvajanja odgovornosti i provedbe preventivnih programa nuno je dati
veu autonomiju i drutvenu odgovornost kolama. Potrebna je i vea ukljuenost djece,
roditelja, lokalne zajednice, uitelja, odnosno vea otvorenost kole prema svim akterima
vanim za djecu (centar za socijalnu skrb, organizacija civilnog drutva, policajac u zajednici,
vjerski centri, lokalni mediji i sl.).
Danas se u Hrvatskoj najee govori o zatiti rtava od nasilja i o tretmanu
poinitelja/nasilnika, a jo ee o rtvama i nasilnicima/zlostavljaima. Podjela na rtve i
nasilnike je neprimjerena, posebno kad se radi o djeci koja su jo u razvoju. Potrebno je
postupno mijenjati terminologiju i ne etiketirati djecu nego govoriti o njihovom ponaanju
djeca koja trpe nasilje i djeca koja se nasilno ponaaju.
U indiciranoj prevenciji nuno je raditi s djecom koja trpe nasilje kao i s djecom koja su
sklona nasilnom ponaanju, jer su i jedna i druga skupina razvojno rizine. Uobiajeni pristup
(u javnosti jako prisutan) koji zagovara (sve stroe) kazne za djecu koja se ponaaju nasilno,
gdje se u pravilu mijeaju kazne s potrebom postavljanja granica, nisu uinkoviti postupci.
Nadalje, struni tretman s djecom koja trpe i koja ine nasilje nedostatan je kao i rad s djecom
Suac, N., Rimac, I., Ajdukovi, M., Rajter, M. (2012). Peer Violence among Children in Croatia Incidence and
Relations to Social and Economical Factors. 19th ISPCAN International Congress on Child Abuse and Neglect, Istanbul,
Turkey, September 9 - 12, 2012.

56

47

promatraima nasilja, emu je jedan od uzroka i nedovoljan broj strunjaka unutar odgojnoobrazovnih i zdravstvenih institucija.
U vezi s ovom problematikom, Pravobraniteljica za djecu naglaava u izvjeu za 2012.
godinu kako mediji pojaavaju dojam o nerjeivom problemu vrnjakog nasilja. Tome
pridonosi i u posljednje vrijeme pojaana aktivnost uitelja koji izraavaju nemo i trae
zatitu od uenika koji se neprimjereno ponaaju te rjeenje vide u pootravanju pedagokih
mjera. Pritom nedostaje rad na smanjivanju rizinih imbenika kojima su djeca i mladi
izloeni u obitelji, koli i izvan ovih okvira. Jedna od uinkovitih metoda prevencije nasilja
jest i uvoenje programa medijacije u kolu kao jednoj od uinkovitih metoda. U odgojno
obrazovnom sustavu postoji nedostatak strunih suradnika koji bi se angairali u rjeavanju i
upravljanju sukobima te prenoenju znanja o rjeavanju sukoba i medijaciji kao jednoj od
uinkovitih metoda. Dobrobiti od postupaka medijacije u vrnjakim sukobima su viestruke:
u svakodnevnim situacijama, u sprjeavanju sukoba, u razvoju razliitih vjetina kod djece i
mladih vanih za usklaeni razvoj te indirektne dobiti na smanjenje sukoba u obitelji i drugim
situacijama u drutvu.
F.4. Nasilje izvan obitelji i kole, u medijskom prostoru te elektroniko nasilje
Prema izvjeu Pravobraniteljice za djecu iz 2012. godine, poseban rizik za djecu je nasilje
koje doivljavaju u razliitim okolnostima od strane odraslih i djece: u ustanovama
institucionalnog smjetaja (domovi, udomiteljske obitelji) i tretmana djece, u zajednici u
kojoj ive (esto uvueni u sukobe odraslih), na ulici, tijekom izlazaka malodobne djece i
drugdje. Postoji nedovoljno razvijena svijest u javnosti o postupanju u situacijama kada su
rtve ovakvih situacija djeca i mladi.
Takoer, rizik za rast i razvoj djece u dananje vrijeme informatizacije drutva je svakako i
dostupnost razliitih pornografskih sadraja djeci, ali i uznemiravanje djece putem interneta.
Prema istraivanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, koje je provedeno 2010. godine u 23
osnovne kole, a u kojemu je sudjelovalo vie od 8 tisua djece i roditelja, elektroniko
nasilje, koje se moe smatrati zlostavljanjem jer se dogaa dva do tri puta mjeseno i ee,
doivljava 4,89% djece u Hrvatskoj, a sporadino iskustvo elektronikog nasilja ima 29%
uenika. U najnovijem istraivanju Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba i Hrabrog
telefona (2013.) vie od 90% djece u dobi od 11 do 18 godina je ukljueno u komunikaciju na
drutvenim mreama (Facebook). Ispitivanjem je utvreno, da je od 1491 ispitanog djeteta
njih 12,1% doivjelo nasilje putem drutvene mree Facebook, a njih 9,6% se samo ponaalo
nasilno putem Facebooka.
Najmanja sklonost suradnji na zatiti djece od nasilja u elektronikim medijima postoji u
medijskoj industriji te meu Internet posluiteljima. Nuna je akcija na nacionalnoj razini da
obvee medije i posluitelje na korake ne samo upozorenja o primjerenosti sadraja dobi,
nego i zatite djece ograniavanjem dostupnosti uznemirujuih i povreujuih sadraja.
Premda dio zakonske regulative ve postoji (u Zakonu o elektronikim medijima, npr.)
potrebno je raditi na poboljanju njene primjene.
Daljnji problem je i medijski pristup izvjetavanja o djeci koji je senzacionalistiki i esto se
o nasilju (bez obzira gdje se odvija) govori na nasilan nain. Od njihove tradicionalne tri
uloge u drutvu, edukativna uloga je u potpunosti zanemarena, informacijska se sve vie gubi,
ostaje samo zabavna i zato esto i senzacionalistika. Potrebno je da javni radio i televizija
imaju jasne ciljeve u vezi sa zagovaranjem prava djece pa i na ivot bez nasilja, jer su to javni
i drutveno financirani mediji, dok bi ostali privatni mediji trebali snositi zakonom predviene
48

posljedice za neprimjeren sadraj. To je zakonom o elektronikim medijima 57 vrlo jasno i

dobro regulirano, meutim, broj izreenih mjera je nedostatan.
F.5. Trgovanje djecom
Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. godine izrijekom zabranjuje
trgovanje djecom i djeju prostituciju i nalae dravama potpisnicama poduzimanje
odgovarajuih mjera prevencije otmice, prodaje ili trgovanja djecom u bilo koje svrhe i s bilo
kojim ciljem. Drava mora sustavno djelovati na zatiti tih prava djece.
Sukladno Fakultativnom protokolu uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj
prostituciji i djejoj pornografiji, prodaja djece znai svako djelo ili transakciju u kojoj neka
osoba ili skupina osoba prenosi dijete drugim osobama uz naknadu ili bilo kakvu drugu
nagradu. Definirajui trgovanje djecom, Protokol, kojeg je Republika Hrvatska ratificirala u
oujku 2001. godine, zabranjuje prodaju djece, djeju prostituciju i djeju pornografiju uz
uvaavanje minimuma standarda odreenih samim Protokolom.
Djecom se trguje u razliite svrhe: radi seksualnog iskoritavanja, prisilnog rada, proenja,
preprodaje droge, krae, deparenja, nezakonitog posvajanja te trgovanja organima. Svrha
cjelokupne nelegalne aktivnosti je stvaranje profita za odrasle osobe koje trgovanje djecom
viestruko kontroliraju. Svi navedeni oblici eksploatacije dovode do negiranja temeljnih prava
djeteta: prava na identitet, na ivot, opstanak i razvoj, na nediskriminaciju, na participaciju, na
potovanje najboljeg interesa djeteta, na kolovanje, na zatitu privatnosti i pravo na zatitu
od otmice i trgovanja.
Vlada Republike Hrvatske je donijela Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom, za
vremensko razdoblje od srpnja 2005. do prosinca 2007. godine. Vodilo se rauna da su sve
aktivnosti i mjere predviene Nacionalnim planom u najboljem interesu djeteta. Uinkovita
prevencija trgovanja djecom te djeci prilagoena pomo i zatita, koordinacija i suradnja u
borbi protiv trgovanja djecom te strogo kanjavanje poinitelja kaznenog djela u svezi s
trgovanjem s djecom bile su glavni imperativ u odreivanju aktivnosti. Za naglasiti je da
kazneno zakonodavstvo prepoznaje trgovanje djecom kao kvalificirani oblik kaznenog djela
trgovanja ljudima, te ga kao takvog i odgovarajue sankcionira.
U Republici Hrvatskoj najei oblici trgovanja djecom su vezani za seksualno iskoritavanje,
te u romskoj populaciji radi prisilne udaje i prisilnog prosjaenja. Republika Hrvatska sve vie
postaje zemlja porijekla i odredita za rtve koje su dravljani/ke Republike Hrvatske.
Takoer slika trgovanja djecom u zadnje dvije godine se znaajno mijenja. Od 2002. godine
od kada se i vode slubene statistike rtava trgovanja ljudima, broj identificirane djece rtava
trgovanja ljudima bio je izrazito mali dok u 2013. godini biljeimo nagli porast identificirane
djece rtava trgovanja ljudima. Od ukupno identificirane 31 rtve trgovanja ljudima u 2013.
godini, 16 je maloljetnih rtava trgovanja ljudima (od toga 12 seksualne eksploatacije, 3
prisilna prosjaenja i 1 radna eksploatacija). injenica da je Republika Hrvatska nova lanica
Europske unije, zasigurno ima utjecaj na njezinu privlanost kao potencijalne zemlje
odredita za rtve trgovanja ljudima, a sustav za zatitu rtava dobro je reguliran zakonima i
novim Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima od 2012. do 2015. godine.
Zatita ove kategorije posebno ranjivih skupina takoer je regulirana i Protokolom za
identifikaciju, pomo i zatitu rtava trgovanja ljudima (Zakljuak Vlade Republike Hrvatske
od 14. studenog 2008.), Izmjenama i dopunama Protokola za identifikaciju, pomo i zatitu
rtava trgovanja ljudima (Zakljuak Vlade Republike Hrvatske od 11. veljae 2010. godine),
Protokolom o postupanju pri dobrovoljnom povratku rtava trgovanja ljudima (Zakljuak
57

Zakon o elektronikim medijima (Narodne novine, broj 153/09, 84/11, 94/13, 136/13)

49

Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2009.) te Protokolom o integraciji/reintegraciji

rtava trgovanja ljudima (Zakljuak Vlade Republike Hrvatske od 5. svibnja 2011. godine).
Osim skrbi za djecu rtve trgovanja, od izuzetne je vanosti da su dobro razvijene preventivne
aktivnosti koje ukljuuju djecu svih uzrasta (vrtii/kole/domovi) i njihove uitelje i
odgajatelje, kao i odgovarajuu razinu pomoi i zatite neposrednim rtvama.
Polazei od navedenog u podruju na koje se odnosi ovaj strateki cilj, prioriteti su:
1. Zagovarati i promicati jasno, dosljedno i neupitno netoleranciju na sve oblike nasilja
nad djecom u drutvu na svim razinama od drave do lokalne zajednice te
eliminacija svih oblika nasilja nad djecom
2. Sustavno provoditi evaluaciju uinkovitosti programa prevencije i tretmana. Sve
intervencije (od prevencije do tretmana) temeljiti na valjanim i pouzdanim podacima i
pokazateljima
3. Osigurati aktivno sudjelovanje djece i mladih u planiranju aktivnosti i evaluaciji svih
programa zatite djece u skladu s dobi i potrebama
4. Osigurati dostupnost programa prevencije nasilja i zatite djece, programa oporavka i
brige za mentalno zdravlje te tretmana rtvi na razini lokalne zajednice
5. Osigurati jasnu koordinaciju sustava kroz meuresorni odjel (Agenciju za zatitu djece
od nasilja/zlostavljanja) ija je primarna zadaa djelotvorna koordinacija razliitih
sustava na nacionalnoj i lokalnoj razini, praenja djelotvornosti intervencija,
planiranje edukacije i supervizije strunjaka te razvoj uinkovite suradnje svih
ukljuenih dionika u najboljem interesu djeteta
6. Definirati jasan i relevantan sustav praenja i prikupljanja podataka o svim oblicima
nasilja koje doivljavaju djeca te o broju i djelotvornosti poduzetih aktivnosti za
zatitu djece

F.1. Zatita od tjelesnog kanjavanja, tjelesnog i psihikog zlostavljanja i

svjedoenja obiteljskom nasilju
Ciljevi i mjere
F.1. Cilj: Osigurati ostvarivanje prava djeteta na nenasilno obiteljsko okruenje i
roditeljsko vodstvo/usmjeravanje koje potuje dostojanstvo djeteta
Mjere:
F.1.1. Promicati odgovorno, poticajno, nenasilno roditeljstvo u javnosti, meu roditeljima te
meu strunjacima koji rade s roditeljima u primarnoj zdravstvenoj zatiti, sustavu
predkolskog, osnovnokolskog i srednjokolskog odgoja i obrazovanja te u socijalnoj skrbi
F.1.2. Educirati strunjake koji rade s roditeljima u svim sustavima o odgovornom i
poticajnom roditeljstvu
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Ministarstvo zdravlja
F.2. Cilj: Osigurati pravo djeteta na dobivanje odgovarajue i pravodobne dravne
podrke njegovim roditeljima u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti i dunosti
Mjere:
F.2.1. Razvijati i osigurati provoenje i dostupnost irokog raspona kvalitetnih, djelotvornih i
evaluiranih programa podrke roditeljima u usvajanju vrednota i vjetine nenasilnog odgoja i
50

odgovornog roditeljstva, a u skladu s raznolikim potrebama djece i ivotnim okolnostima

roditelja
F.2.2. Kontinuirano razvijati katalog uinkovitih programa podrke roditeljstvu u lokalnim
zajednicama
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
F.3. Cilj: Zagovarati pravo i obavezu medija u senzibilizaciji javnosti za problematiku
nasilja nad djecom, osobito ukazujui na mogunosti prevencije i time preventivno
djelujui
Mjere:
F.3.1. Aktivno medijsko promicanje nulte-tolerancije na sve oblike nasilja nad djecom s
posebnim fokusom na naglaavanje negativnog uinka tjelesnog kanjavanja
F.3.2. Poticati i pratiti promjene terminologije u javnosti, struci i obraanju roditeljima,
evaluaciju promjena stavova u javnosti prema nasilju, ali i onih kojima se promiu stavovi o
odgovornom roditeljstvu
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured
pravobraniteljice za djecu, Vijee za djecu
F.4. Cilj: Osigurati mehanizme ranog prepoznavanja rizika ili ve doivljenog nasilja
nad djecom i pred djecom u obitelji te naine djelotvornog postupanja u zatiti djece i
zaustavljanju nasilja
Mjere:
F.4.1. Definirati kriterije, nain vrednovanja te unapreivanje djelotvornosti provoenja
postojeeg Protokola o zatiti od nasilja u obitelji u sluajevima djece koja su izloena nasilju
u obitelji polazei od najboljeg interesa djeteta
F.4.2. Razviti nove protokole profesionalnog djelovanja koji e omoguiti rano prepoznavanje
ostalih rizika i doivljenog nasilja nad djecom ukljuujui protokol profesionalnog djelovanja
u situacijama rizika manipulacije djecom i psihikog nasilja nad djecom u postupku razvoda
braka i zaustavljanje ovih oblika nasilja. Djelotvornost protokola osigurati ulaganjem u
kompetencije i odgovarajue uvjete rada onih koji ih provode
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo
zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo unutarnjih poslova
F.5. Cilj: Definirati, osigurati i provoditi uinkovitu i dostupnu podrku djeci i potrebne
intervencije i aktivnosti za tjelesni i psihiki oporavak djece izloene nasilju u obitelji
ukljuujui tretman nasilnih lanova njihovih obitelji
Mjere:
F.5.1. Razviti mreu regionalnih multidisciplinarnih timova mentalnog zdravlja/institucija
koji bi pod supervizijom najiskusnijih strunjaka razvili usluge pomoi i podrke rtvama
dostupne na lokalnoj razini, voeni najboljim interesom djeteta
F.5.2. Razviti mreu regionalnih timova za provedbu psihosocijalnog tretmana nasilnikog
ponaanja u obitelji
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo
zdravlja
51

F.2. Zatita od seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja djece

Ciljevi i mjere
F.6. Cilj: Eliminacija seksualnog zlostavljanja i iskoritavanja djece u drutvu kroz
jaanje javne svijesti o pojavnosti seksualnog nasilja (zlostavljanja i iskoritavanja),
uestalosti pojavnosti i vanosti prevencije
Mjere:
F.6.1. Javno promicanje drutvene odgovornosti za zatitu djece od seksualnog zlostavljanja i
iskoritavanja i nulte-tolerancije na seksualno nasilje nad djecom i vanosti zatite djece od
seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja uz sustavnu eliminaciju tolerantnih stavova prema
seksualnom nasilju
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured pravobraniteljice za djecu, Vijee za djecu
F.7. Cilj: Osigurati pravo sve djece na dostupnost dobno primjerenih kvalitetnih
programa prevencije seksualnog nasilja, koji pouavaju djecu, efikasnim samozatitnim
mjerama od seksualnog nasilja (iskoritavanja i zlostavljanja) uz sustavno razvijanje
kompetentnosti roditelja i strunjaka u prepoznavanju rizinih faktora izloenosti
seksualnom nasilju ili rizinom seksualnom ponaanju djece i mladih, uvaavajui
pravo djeteta na njegov intimni ivot
Mjere:
F.7.1. U zdravstvenom odgoju uenika tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osigurati
dobno primjerene sadraje koji pouavaju djecu socijalnim vjetinama prijeko potrebnima za
sigurne i zadovoljavajue odnose s drugima i informiraju o rizicima od seksualnog
zlostavljanja i iskoritavanja
F.7.2. Educirati strune suradnike u vrtiima i kolama, zdravstvene radnike u primarnoj
zdravstvenoj zatiti i strunjake u sustavu socijalne skrbi za prepoznavanje znakova
seksualnog iskoritavanja i zlostavljanja djece
F.7.3. Razvijati dostupne i djelotvorne/evaluirane programe podrke djeci, roditeljima i
strunjacima u lokalnoj zajednici
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo
unutarnjih poslova Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Agencija za odgoj i obrazovanje
F.8. Cilj: Osigurati pravodobnu, koordiniranu i kompetentnu podrku i postupanje u
sluaju saznanja ili sumnje da dijete doivljava seksualno nasilje u obitelji i/ili izvan
obitelji
Mjere:
F.8.1. Razviti protokole profesionalnog djelovanja u sluaju saznanja ili sumnje da dijete
doivljava seksualno nasilje u obitelji i/ili izvan obitelji, obaveza obavjetavanja o sumnji na
zlostavljanje uz jasne etike principe zatite djeteta i njegove privatnosti
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo
zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo unutarnjih poslova
52

F.9. Cilj: Osigurati ostvarivanje najboljeg interesa djeteta u vrijeme istrage nakon
seksualnog zlostavljanja zatitom od dodatne traumatizacije kroz osiguravanje suradnje
i umreenosti razliitih dijelova sustava kako dijete ne bi bilo viekratno izloeno
ispitivanjima nakon povjeravanja o doivljenom zlostavljanju
Mjere:
F.9.1. Promicati dravnu odgovornost i odgovornost razliitih sustava za zatitu seksualno
zlostavljane djece od daljnje traumatizacije zbog viekratnih ispitivanja djeteta na raznim
mjestima i od strane raznih osoba
F.9.2. Uspostaviti model kojim se osigurava jednokratno ispitivanje djece kod sumnje na
zlostavljanje u centrima za ispitivanje djece u svim veim gradovima u Hrvatskoj
(ravnopravna regionalna rasprostranjenost)
F.9.3. Osigurati zakonske, strune i organizacijske uvjete kako bi se smanjilo trajanje sudskih
postupaka u sluaju seksualnog nasilja, tj. maksimalno poveala urnost postupaka kad su
oteenici djeca i mladi. Izvjetajno pratiti duljinu trajanja sudskih procesa za svako razdoblje
od tri mjeseca
F.9.4. Ukljuivanje djeteta i obitelji u podrku rtvama i svjedocima tijekom sudskog
postupka, informiranje roditelja i djeteta o svim postupanjima
Nositelj: Ministarstvo pravosua, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravlja,
Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave
F.10. Cilj: Osigurati regionalnu i pravodobnu dostupnost kvalitetnih intervencija za
oporavak djece rtava seksualnog nasilja i zlostavljanja
Mjere:
F.10.1. Uspostaviti jo tri ustanove ravnopravno regionalno rasprostranjene specijalizirane
za tretman seksualno zlostavljane djece (timovi strunjaka mentalnog zdravlja) prema modelu
Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba, uz zapoljavanje odgovarajueg broja strunjaka
mentalnog zdravlja kako bi se na lokalnoj razini osigurala dostupnosti tretmana
F.10.2. Razviti modele osiguranja podrke i psihoedukacije nezlostavljajuim roditeljima
seksualno zlostavljanog djeteta
Nositelj: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih

F.3. Zatita od nasilja u kolama

Ciljevi i mjere
F.11. Cilj: Osigurati ostvarivanje prava djeteta na nenasilno kolsko okruenje
eliminiranjem tolerantnih stavova prema nasilju nad djecom i meu djecom i
stigmatiziranje djece s iskustvom vrnjakog nasilja
Mjere:
F.11.1. Osigurati na svim razinama (od dravne do lokalne) podrku financiranju programa
suzbijanja nasilja meu djecom i nad djecom u kolskom okruenju
F.11.2. Zastupati promjene terminologije u manje stigmatizirajue pojmove i odrediti kriterije
za praenje promjena terminologije
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
53

F.12. Cilj: Dugorono, sistematizirano, planirano i organizirano usmjeravati aktivnosti

na suzbijanju nasilja meu djecom i nad djecom na svim razinama (lokalnoj i dravnoj)
Mjere:
F.12.1. Razviti kriterije praenja uinkovitosti primjene postojeeg Protokola postupanja u
sluajevima vrnjakog nasilja u koli te unaprijediti standarde profesionalnog djelovanja u
ranom prepoznavanju i zaustavljanju nasilja djece u kolskom okruenju
F.12.2. Proiriti raspon aktivnosti koje se poduzimaju u cilju sprjeavanja nasilja meu
djecom u kolama uvoenjem programa vrnjake medijacije u kolski kurikulum
F.12.3. Osiguravanje i organiziranje kontinuirane, djelotvorne i evaluirane edukacije za sve
(uitelji, roditelji, djeca) u vezi s nasiljem meu djecom
F.12.4. Temeljem analize ishoda i katalogizacije djelotvornih programa osigurati uvjete za
autonomiju i odgovornosti kola za odabir i provoenje preventivnih programa
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
F.13. Cilj: Osigurati meusektorsku suradnju na nacionalnoj i lokalnoj razini u
provedbi koordiniranih aktivnosti svih resora usmjerenih na eliminaciju nasilja meu i
nad djecom te naine kontinuiranog praenja stanja i javnog izvjeivanja
Mjere:
F.13.1. Poticati na nacionalnoj razini, ali i na razini opina i gradova povezanost i
meuresorno povezivanje na planu informiranja i u preventivnim i intervencijskim
programima koji se provode s ciljem suzbijanja nasilja meu djecom i nad djecom
F.13.2. Osnovati na upanijskim razinama povjerenstva za preventivne aktivnosti s ciljem
razvijanja umreenosti i koordinacije
F.13.3. Osigurati i sustavno unapreivati naine sudjelovanje djece u donoenju odluka u vezi
sa zatitom od nasilja u koli te u provedbi preventivnih programa kole
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
F.14. Cilj: Osigurati pravo na kvalitetan, dostupan i nestigmatizirajui oporavak djece
koja doivljavaju nasilje te strunu pomo djeci koja ine nasilje.
Mjere:
F.14.1. Oporavak djece koja doivljavaju nasilje te strunu pomo djeci koja ine nasilje
temeljiti na individualnim planovima za pomo djeci koja trpe nasilje, ali i onoj koja ine
nasilje prema djeci i odraslima, koji su osmiljeni i usvojeni u koli
F.14.2. Razviti stalna i dostupna struna savjetovalita u kolama za djecu i roditelje uz
osiguravanje naina suradnje sa strunjacima izvan kole i definiranje indikatora njihove
uspjenosti
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo
socijalne politike i mladih

54

F.4. Zatita od nasilja izvan obitelji i kole, u medijskom prostoru te

od elektronikog nasilja
Ciljevi i mjere

F.15. Cilj: Dugorono, sustavno, planirano, organizirano usmjeravati aktivnosti na

suzbijanju nasilja nad djecom u zajednici, u medijskom prostoru i elektronikog nasilja
u cilju ostvarivanja prava djeteta na nenasilno okruenje u zajednici u kojoj ivi
Mjere:
F.15.1. Medijski promicati nultu-toleranciju na nasilje nad djecom u zajednici, u medijima i
elektroniko nasilje kroz naglaavanje drutvene odgovornosti svih za nasilje nad djecom
izvan obitelji i kole
F.15.2. Dosljedno primjenjivati zakone i razvijati uinkovite instrumente sankcioniranja za
nepridravanje zakona u vezi s nasiljem u medijskom prostoru i putem interneta te redovito
izvjetavati Hrvatsko vijee za medije i Vijee za djecu o potivanju Zakona o medijima 58,
Zakona o elektronikim medijima 59 i drugih propisa i vrsti te uestalosti izreenih zakonskih
kaznenih odredbi za krenje zakona i propisa
Nositelj: Ministarstvo kulture, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo socijalne politike i
mladih, Dravno odvjetnitvo Republike Hrvatske, Agencija za elektronike medije, Vijee
za djecu, Hrvatsko vijee za medije
F.16. Cilj: Razviti protokole profesionalnog djelovanja koji e omoguiti rano
prepoznavanje rizika ili ve doivljeno nasilje nad djecom u izvanobiteljskom i
izvankolskom okruenju (domovi i druge ustanove i oblici smjetaja djece, institucije u
kojima se provodi tretman djece, lokalna zajednica)
Mjere:
F.16.1. Organiziranje odgovarajue edukacije za sve koji rade i ive s djecom u institucijama
ili udomiteljskim obiteljima
F.16.2. Provesti edukaciju za sve organizacije koje ukljuuju djecu u svoje programe o zatiti
djece u elektronikim medijima
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
F.17. Cilj: Poveati i uiniti vidljivijom sudjelovanje djece i mladih u procesima
donoenja odluka o aktivnostima i programima zatite od nasilja u institucijama,
zajednici i medijskom prostoru
Mjere:
F.17.1. U programe ugraditi naine sudjelovanje mladih putem razliitih oblika djejih vijea
i vijea mladih
F.17.2. Poticati volonterstvo i vrnjaku pomo na lokalnoj razini, kao i meusektorsku
suradnju i suradnju s civilnim drutvom
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave

58
59

Zakon o medijima (Narodne novine, broj 59/04, 84/11, 81/13)

Zakon o elektronikim medijima (Narodne novine, broj 153/09, 84/11, 94/13, 136/13)

55

F.5. Zatita od trgovanja djecom

Ciljevi i mjere
F.18. Cilj: Podii javnu svijest o problematici trgovanja djecom i odgovornost na
nacionalnoj i lokalnoj razini za prevenciju, prepoznavanje i integraciju djece rtava
trgovanja ljudima
Mjere:
F.18.1. Organizirati i provesti javnu kampanju o suzbijanju trgovanja ljudima s posebnim
naglaskom na djecu
F.18.2. Poticati lokalne zajednice da se koriste nacionalnim programima u podruju suzbijanja
trgovanja ljudima i ugraditi edukaciju o problematici trgovanja ljudima u sve institucije
(osnovne i srednje kole, centri za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove)
Nositelj: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne
politike i mladih, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave
F.19. Cilj: Osigurati kontinuitet djelotvorne meusektorske suradnje u vezi s
trgovanjem djecom i odgovornosti u integraciji djece rtava kroz razvoj jasnih
protokola meusektorske suradnje na nacionalnoj razini te provedbe koordiniranih
aktivnosti sa svim resorima vezanim uz eliminaciju trgovanja djecom
Mjere:
F.19.1. Provoditi edukacije u osnovnim i srednjim kolama, centrima za socijalnu skrb i
zdravstvenim ustanovama o problematici trgovanja ljudima posebice djecom, a koje se
baziraju na upoznavanju s nacionalnim programima
F.19.2. Sustavno unapreivati suradnju sa socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama
na lokalnom nivou i s tijelima dravne uprave nadlenim za problematiku trgovanja ljudima, a
koji su lanovi nacionalnog referalnog sustava
Nositelj: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne
politike i mladih, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Ured za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i podrune (regionalne)
samouprave

III. STRATEKI CILJ: OSIGURAVANJE PRAVA DJECE U RANJIVIM

SITUACIJAMA
Sukladno meunarodnim i domaim pravnim aktima i dokumentima sva djeca imaju pravo na
jednako uivanje i zatitu njihovih prava i temeljnih sloboda, meutim postojea praksa
pokazuje da su neka djeca izloenija veem riziku ugroavanja njihovih prava te da im je
sukladno tome potrebno pruiti posebnu pozornost i osigurati mjere za njihovu zatitu.
Sukladno tome Vijee Europe posebnu panju stavlja na eliminiranje diskriminacije i
osiguravanje prava djece u ranjivim situacijama.
Osim skupina djece koja su u fokusu ovog stratekog cilja (djeca s tekoama u razvoju, djeca
u alternativnoj skrbi, djeca koja ive u uvjetima siromatva i djeca romske nacionalne
manjine) Vijee Europe istie potrebu i nastoji osigurati mehanizme zatitite prava djece
pripadnika nacionalnih manjina, djece odrasle u socijalnoj izolaciji, djece rtvi diskriminacije,
djece u pritvoru, djece migranata itd. Djeca koja se takoer nalaze u ranjivim situacijama, a
56

koja nemaju svoje zagovaratelje, su i djeca roditelja s potekoama mentalnog zdravlja, djeca
iji su roditelji na odsluenju zatvorske kazne, djeca kronino oboljelih roditelja itd.
U kategoriju djece koja su posebno ranjiva i suoena s veim ivotnim rizicima treba ubrojiti i
djecu sudionika i stradalnika ratnih dogaanja kao i djecu stradalih pirotehniara i povratnika
iz mirovnih misija.

G. Djeca s tekoama u razvoju

Konvencija o pravima djeteta posebnu pozornost daje zatiti prava djece s tekoama u
duevnom ili tjelesnom razvoju, izmeu ostaloga i s ciljem osiguravanja djelotvornog pristupa
obrazovanju, strunoj izobrazbi, zdravstvenim, rehabilitacijskim slubama, pripremi za
zapoljavanje i mogunostima razonode, to omoguuje puno ukljuivanje u zajednicu i
osobni razvoj, ukljuujui kulturni i duhovni napredak (lanak 23.). Hrvatska je takoer jedna
od prvih zemalja u svijetu koja je potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s
invaliditetom (CRPD) te koja je sukladno tome donijela i Zakon o potvrivanju Konvencije
60
o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju . Konvencija,
izmeu ostaloga, istie nunost potivanja razvojnih sposobnosti i prava djece s tekoama
u razvoju na ouvanje vlastitog identiteta. Iako su prava djece s tekoama u kontekstu ove
Konvencije istaknute u brojnim lancima. posebno se izdvajaju lanak 7., koji je
usmjeren na zatitu najboljeg interesa i prava djece s tekoama u razvoju da slobodno
izraze svoje stavove o svim pitanjima koja ih se tiu i lanak 23. koji naglaava pravo ove
djece na zatitu obiteljskog ivota. Glede meunarodnog okvira potrebno je istaknuti i
Preporuku Vijea Europe o Akcijskom planu Vijea Europe za promicanje prava i puno
sudjelovanje osoba s invaliditetom u drutvu (2006. 2015.).
Republika Hrvatska takoer je donijela niz nacionalnih strategija, planova i programa
usmjerenih na zatitu dobrobiti djece s tekoama. Pri tome se izdvaja Nacionalna
strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. i
Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom. Opi ciljevi spomenute strategije su
potivanje ljudskih prava, nediskriminacija, stvaranje jednakih mogunosti, punopravno
graansko sudjelovanje, punopravno sudjelovanje u ivotu zajednice i ukljuivanje u svjetske
i europske politike za osobe s invaliditetom.
Iako se brojnim meunarodnim dokumentima, strategijama te zakonskim i podzakonskim
aktima istiu nunost osiguravanja prava djece s tekoama u razvoju, postojea situacija u
Republici Hrvatskoj ukazuje na propuste u njihovom osiguravanju. Naime, djeca s tekoama
u razvoju u odgojno-obrazovni proces esto su ukljuena u programe pri specijalnim kolama
ili drugim specijaliziranim ustanovama, a iskljuena su iz mnogih aktivnosti u lokalnoj
zajednici. esto se u udomiteljske obitelji smjetaju djeca iji se roditelji ele skrbiti za njih,
ali zbog nedovoljne prilagoenosti okoline (nepostojanje prilagoenih odgojno-obrazovnih
ustanova i/ili specijaliziranih ustanova za rehabilitaciju) prisiljeni su dijete uputiti u vee
gradsko sredite. Broj djece s tekoama u razvoju, koja ive u institucionalnoj skrbi, je u
stalnom porastu (UNICEF, 2011. 61). Obuhvat djece s tekoama u razvoju predkolskim
odgojem nije zadovoljavajui, a struni kadar je nedostatan i nedovoljno osposobljen za rad s
djecom s tekoama. Uz to, odredbe Zakona o socijalnoj skrbi 62 koje se odnose na definiranje
statusa roditelja njegovatelja jednog od roditelja ili skrbnika nepovoljno djeluju na proces
socijalizacije i obrazovanja djeteta (UNICEF, 2011.).
Zakon o potvrivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju (Narodne
novine-Meunarodni ugovori, broj 5/2007, i 6/2007)
61
UNICEF (2011). Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku
60

62

Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13)

57

Kako bi se zadovoljile potrebe djece s tekoama u razvoju od velike je vanosti

senzibilizacija i informiranje ire javnost o tekoama kao i o mogunostima pojedinog
djeteta. Vanost lokalne zajednice ogleda se u provedbi programa destigmatizacije djece s
tekoama u razvoju, unapreenju znanja o potrebama djece, njihovog ukljuivanja u razliite
sustave i drutvo te pruanju podrke i potrebne infrastrukture djeci, njihovoj biolokoj
obitelji ili udomiteljima.
Dosljedno, u ovom podruju prioriteti su:
1. Osigurati dostupnost i ukljuenost djece s tekoama u razvoju ili u razvojnom riziku
u usluge rane intervencije
2. Osigurati uvjete za stvaranje jednakih mogunosti za djecu s tekoama u razvoju te
promicati puno sudjelovanje i ravnopravnost djece s tekoama u razvoju u svim
segmentima njihova ivota
3. Osigurati koordinirano djelovanje i meuresornu suradnju svih sustava odgovornih za
pruanje skrbi/usluga za dijete s tekoama u razvoju u cilju osiguravanja uvjeta za
zatitu dobrobiti djeteta i prevencije institucionalizacije djeteta
Ciljevi i mjere
G.1. Cilj: Razviti pravovremene, sveobuhvatne i dostupne usluge rane intervencije djeci
u razvojnom riziku i djeci s tekoama u razvoju ukljuujui servise i usluge za jaanje
resursa obitelji za skrb o djetetu s tekoama u razvoju u lokalnoj zajednici
Mjere:
G.1.1. Osnovati centar za ranu intervenciju u djetinjstvu koji e na nacionalnom nivou
uspostaviti i provoditi planiranje, implementaciju, provedbu, te praenje provedbe
jedinstvenog modela ranih intervencija u lokalnim sredinama na naelima dostupnosti,
sveobuhvatnosti, pristupanosti i usmjerenosti na obitelj
G.1.2. Osigurati ravnomjernu regionalnu pokrivenost uslugama uspostavom mobilnih timova
podrke koji ukljuuju strunjake razliitog profila (zdravstvene radnike, socijalne radnike,
pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore, logopede, socijalne pedagoge i druge) i
pruaju usluge psihosocijalne rehabilitacije
G.1.3. Poticati povezivanje svih lokalnih resursa (dravnih i privatnih pravnih osoba, fizikih
osoba, organizacija civilnog drutva) koji posjeduju kompetencije za pruanje usluga rane
intervencije uz promicanje kvalitete strune usluge kao kljunog kriterija djelovanja
G.1.4. Usvojiti potrebne zakonske i podzakonske akte, standarde kvalitete i protokole
horizontalne i vertikalne suradnje i postupanja koji reguliraju uslugu ranih intervencija
G.1.5. Uspostaviti evidenciju licenciranih strunjaka za provoenje rane intervencije
temeljem priznatih edukacija od strane Agencija za obrazovanje, Resursnog centra za ranu
intervenciju i odgovarajuih sastavnica Sveuilita u Zagrebu
G.1.6. Meuresornim sporazumima zdravstva i socijalne skrbi treba osigurati financiranje
usluga rane intervencije
Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta
G.2. Cilj: Osigurati pravo djece na ujednaene kriterije vjetaenja sukladno potrebama
korisnika i njihovim tekoama na cijelom podruju Republike Hrvatske

58

Mjere:
G.2.1. Uspostaviti jedinstven sustav vjetaenja na cijelom podruju Republike Hrvatske uz
mogunost provoenja postupka vjetaenja sukladno individualiziranim potrebama korisnika
i njihovim tekoama
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo zdravlja
G.3. Cilj: Provesti decentralizaciju usluga te osigurati koordinirani i integrativni pristup
djeci s tekoama u razvoju i njihovim obiteljima u razliitim sustavima (socijalne skrbi,
zdravstva, odgoja i obrazovanja, rada i zapoljavanja, kulture, sporta te slobodnog
vremena) na razini lokalnih zajednica
Mjere:
G.3.1. Transformirati domove socijalne skrbi u centre za pruanje usluga u zajednici te razvoj
usluga usmjerenih pruanju podrke obiteljima i specijaliziranim udomiteljskim obiteljima,
koje sustavno razvijaju i organiziraju usluge za dnevni, poludnevni, povremeni i privremeni
boravak djeteta s tekoama u razvoju u lokalnim zajednicama prilagoenih radnom vremenu
roditelja
G.3.2. Osnaiti vertikalnu i horizontalnu koordinaciju u svrhu osiguravanja integriranog
pristupa u pruanju usluga djeci s tekoama u razvoju i njihovim obiteljima
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
G.4. Cilj: Osigurati pravo djeteta na individualizirani pristup planiranju skrbi i
sudjelovanje djece s tekoama u razvoju u donoenju odluka koje ih se neposredno tiu,
sukladno Konvenciji o pravima djece
Mjere:
G.4.1. Osigurati edukaciju, kontinuiranu podrku i superviziju strunjacima za dosljednu
primjenu Standarda kvalitete socijalnih usluga. Pozornost posvetiti edukaciji strunjaka o
ukljuivanju djece s tekoama u razvoju u donoenju odluka u razliitim sustavima
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
G.5. Cilj: Osigurati prava djeteta s tekoama u razvoju na ivot u obitelji
Mjere:
G.5.1. Osigurati kontinuitet praenja i procjene potreba djece s tekoama u razvoju i njihovih
obitelji u svrhu ranog identificiranja sigurnosnih i razvojnih rizika djeteta i osnaivanja
roditelja za pruanje adekvatne skrb o djetetu u obitelji
G.5.2. Razviti pravovremene i dostupne servise i usluge za jaanje kompetencija obitelji za
skrb o djetetu s tekoama u razvoju u lokalnoj zajednici (ukljuujui edukacije o roditeljskim
i njegovateljskim vjetinama, usluge savjetovanja za roditelje i druge lanove obitelji, usluge
podrke obitelji ( respite care") u cilju privremenog rastereenja od zahtjeva skrbi roditelja te
prevencije stresa i sagorijevanja roditelja i ostale usluge koje e omoguiti osnaivanje
obitelji u skrbi za dijete prilagoene radnim i obiteljskim obavezama
G.5.3. Prevenirati izdvajanja djece s tekoama u razvoju iz obitelji i zajednice zbog potrebe
kolovanja djeteta kroz integriranje usluga u odgojno-obrazovnom sustavu i sustavu socijalne
skrbi
G.5.4. Razvijati uslugu specijaliziranog udomiteljstva za djecu s tekoama u razvoju
G.5.5. Promicati posvojenja djece s tekoama u razvoju
59

Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

H. Djeca u alternativnoj skrbi

Konvencija o pravima djeteta u preambuli istie da dijete, radi potpunog i skladnog razvoja
svoje osobnosti, treba rasti u obiteljskoj sredini, u ozraju sree, ljubavi i razumijevanja. Ako
je djetetu privremeno ili trajno uskraena obiteljska skrb ili koje, zbog svoje dobrobiti, ne
moe u njoj ostati, ima pravo na posebnu zatitu i pomo drave. Takva zatita moe
ukljuivati smjetaj kod udomitelja, posvojenje ili smjetaj u odgovarajuu instituciju za skrb
o djeci. U svojim predgovorima, Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, Haka
konvencija o zatiti djece i suradnji u pogledu meudravnog posvojenja i Deklaracija
Ujedinjenih naroda o drutvenim i pravnim naelima koja se odnose na zatitu i skrb djece s
posebnim osvrtom na smjetaj u udomiteljske obitelji i posvojenje na dravnoj i
meunarodnoj razini ukazuju da ova rjeenja moraju idealno teiti omoguavanju djetetu da
ostane u skrbi svoje bioloke obitelji, a ako to nije mogue osigurati zamjensku skrb,
udomljavanjem ili posvojenjem djeteta u cilju osiguravanja stabilnosti i trajnosti skrbi.
Potreba deinstitucionalizacije skrbi o djeci naglaava se posljednjih dvadeset godina u cijeloj
Europi. U skladu s time je 2010. godine tadanje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Republike Hrvatske donijelo strateki dokument pod nazivom Plan deinstitucionalizacije i
transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost
socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011.-2016. (2018.). Iz dokumenta je vidljivo kako se
planira promjena omjera institucijske i izvaninstitucijske skrbi te nastavak i irenje opsega
aktivnosti pruanja izvaninstitucionalne usluge. Konkretni koraci prijelaza s institucionalne
skrbi na usluge podrke za ivot u zajednici navedeni su u Zajednikim europskim
smjernicama za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrke za ivot u zajednici.
Takoer jedan od ciljeva je obustaviti prijem djece do 7. godine ivota na stalni ili tjedni
smjetaj u dom to je regulirano Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13).
Za sustavni razvoj udomiteljstva nuno je osigurati regionalnu rasprostranjenost
udomiteljskih obitelji. Time bi se preveniralo i udomljavanje djeteta u udaljenije krajeve, to
je u pravilu dovodilo do reduciranja odnosa djeteta s biolokom obitelji te oteavalo
mogunosti zajednikog odnosa svih ukljuenih strana (strunjaka, udomitelja, bioloke
obitelji, te po mogunosti i djeteta). Uvaavajui rezultate suvremenih istraivanja i primjere
dobre prakse u svijetu, nuno je raditi na razvoju specijaliziranog udomiteljstva za najmlae,
za djecu s tekoama u razvoju te djecu s potekoama u ponaanju. Iako je u Zakon o
udomiteljstvu63 2011. godine uveden pojam specijaliziranog udomiteljstva koji bi se trebao
odnositi na udomiteljstvo za djecu mlau od tri godine, djecu s problemima u ponaanju i s
tekoama u razvoju, jasni modeli specijaliziranog modela nisu postavljeni niti popraeni
odgovarajuim pravilnicima (Laklija, Vukeli i Mili Babi, 2012. 64).
Nadalje, primjeri dobre prakse u svijetu pokazuju da je posebice u kontekstu djece s
tekoama i djece s problemima u ponaanju vano razviti oblik tzv. respit care
udomiteljstva kao kratkog odmora za bioloke roditelje ali i specijalizirane udomitelje kako bi
se bioloke/udomiteljske obitelji na krai period rasteretile svakodnevne psiho-fizike
izazovne obveze skrbi.

63

Zakon o udomiteljstvu (Narodne novine, broj 90/11, 78/12)

Laklija, M, Vukeli, N i Mili Babi, M. (2012). Specijalizirano udomiteljstvo djece s tekoama u razvoju iskustva
udomitelja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 48(2), 109-123.
64

60

U ovom podruju prioriteti su:

1. Promicati i osiguravati zatitu prava djeteta u alternativnoj skrbi uz potivanje
smjernica za alternativnu skrb za djecu Ujedinjenih naroda.
2. Zatititi djetetov osobni, obiteljski, etniki, religijski i kulturalni identitet pri svim
odlukama koje ga se tiu.
3. Kontinuirano pratiti i unaprjeivati pravni okvir zatite prava i dobrobiti djece u
alternativnoj skrbi.
Ciljevi i mjere
H.1. Cilj: Osigurati uvjete za dosljednu zatitu prava djeteta u alternativnoj skrbi kroz
primjenu Standarda kvalitete socijalnih usluga uz individualizirani pristup sukladno
procijenjenim potrebama djeteta
Mjere:
H.1.1. Osigurati mehanizme informiranja i ukljuivanja djece u alternativnoj skrbi u postupke
procjene, planiranja i praenja te evaluiranja procesa skrbi kao i odluivanja u pitanjima koja
se na njega neposredno odnose
H.1.2. Osigurati uvjete za bolju meuresornu suradnju i koordinaciju djelovanja izmeu
razliitih pruatelja alternativne skrbi i lokalne zajednice u cilju osiguravanja jednake
dostupnosti i jednakih prava na usluge u lokalnoj zajednici djece u skrbi i djece u biolokim
obiteljima
H.1.3. Promicati udomiteljstva i poticati razvijanje usluga podrke djeci u udomiteljskim
obiteljima, udomiteljima/biolokoj obitelji u lokalnoj zajednici
H.1.4. Osigurati uvjete za ostvarivanje prava djeteta na kvalitetno tradicionalno,
specijalizirano i tretmansko udomiteljstvo te popratne usluge sukladno procijenjenim
potrebama djeteta
H.1.5. Osigurati mehanizme praenja djeteta u cilju prevencije moguih negativnih ishoda
alternativne skrbi za konkretno dijete
H.1.6. Odgovarajuim planiranjem skrbi, praenjem i podravanjem djeteta i skrbnika
osigurati stabilnost i sigurnost djeteta u skrbi, kao i njegovu socijalnu integraciju
H.1.7. Prevenirati prekidanje smjetaja u udomiteljskoj obitelji i smjetaja u ustanovu
djevojaka koje tijekom trajanja udomiteljske skrbi ostanu trudne
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
H.2. Cilj: Osigurati uvjete za ouvanje djetetovog osjeaja identiteta te kontinuirano
odravanje kontakata djeteta s obitelji i drugim znaajnim osobama sukladno
najboljem interesu djeteta
Mjere:
H.2.1. Osigurati zajedniko smjetanje brae i sestara, osim ako to nije u suprotnosti s
njihovom eljom ili njihovim najboljim interesom
H.2.2. Poticati smjetaj djeteta u alternativnoj skrbi to blie njegovoj obitelj, odnosno mjestu
njegova prebivalita, kako bi se olakali kontakti djeteta s obitelji te ouvala socijalna mrea
djeteta ukoliko je to u najboljem interesu djeteta
H.2.3. Poticati pruatelje alternativnih oblika skrbi na ouvanje, odravanje i kontinuirani
odnos djeteta i njemu znaajnih osoba
H.2.4. Razvijati i uvati djetetov osjeaj identiteta (osobni, obiteljski, religijski, kulturalni,
etniki) i pripadnosti za vrijeme smjetaja u alternativnoj skrbi osiguravanjem skrbi na jeziku
kojim se dijete slui objedinjavanjem znaajnih informacija o djetetovom podrijetlu u tzv.
knjizi ivota za svako dijete
61

H.2.5. Osigurati i urediti mogunost udomiteljstva djece bez pratnje stranih dravljana, a
sukladno Protokolu o postupanju prema djeci odvojenoj od roditeljastranih dravljana
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
H.3. Cilj: Osigurati kvalitetno, kompetentno i koordinirano djelovanje i meuresornu
suradnju svih sustava odgovornih za pruanje skrbi/usluga za dijete u alternativnoj
skrbi/biolokoj obitelji djeteta u cilju osiguravanja uvjeta za povratak djeteta u obitelj
ili pronalaenje drugog odgovarajueg trajnijeg rjeenja (posvojenje ili dugotrajno
udomiteljstvo)
Mjere:
H.3.1. Poticati razvoj usluga za osnaivanje roditelja kojima je privremeno oduzeto pravo na
ivot s djetetom na razinama lokalnih zajednica u cilju stjecanja uvjeta za povratak djeteta u
obitelj
H.3.2. Osigurati ukljuenost djeteta sukladno njegovoj dobi i psihofizikom statusu,
ukljuenost roditelja kao i lanova obitelji (bioloke, udomiteljske) te drugih za dijete
znaajnih osoba u proces individualnog planiranja skrbi za dijete
H.3.3. Kroz deinstitucionalizaciju i transformaciju domova socijalne skrbi u centre za
pruanje usluga u lokalnoj zajednici, poticati razvijanje preventivnih i tretmanskih programa i
usluga podrke roditeljima, udomiteljima te djeci u alternativnoj skrbi
H.3.4. Osigurati protokole procjene, postupanja i evaluiranja efikasnosti mjera za zatitu
prava i dobrobiti djece u alternativnoj skrbi
H.3.5. Polazei od jasno definiranih kompetencija, znanja, vjetina i vrednota nunih za rad s
djecom u alternativnoj skrbi i njihovim obiteljima, osigurati superviziju i izobrazbu
strunjaka i pruatelja usluga u podruju alternativne skrbi s posebnim naglaskom na mogue
naine sudjelovanja djeteta u proces donoenja i provoenja odluka koje se na njega odnose
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
H.4. Cilj: Osigurati mehanizme pripreme djece u alternativnoj skrbi za izlazak iz skrbi i
za samostalan ivot
Mjere:
H.4.1. Osigurati uvjete za razvoj mehanizama podrke djeci/mladima koji izlaze iz sustava
skrbi u cilju njihove uspjenije reintegracije u obitelj i/ili zajednicu kroz standardiziranje
usluga organiziranog stanovanja uz podrku u stambenim zajednicama, poticanje jedinice
lokalne i podrune (regionalne) samouprave na stambeno zbrinjavanje mladih koji izlaze iz
skrbi, osiguranje stipendija za djecu koja ele nastaviti visokokolsko obrazovanje
H.4.2. Definirati kurikulum za unapreenje znanja i vjetina za samostalni ivot u svrhu
osnaivanja mladih koji izlaze iz alternativne skrbi
H.4.3. Razvijati naine vrnjake pomoi kroz ukljuivanje mladih koji su izali iz skrbi kao
podrku djeci i mladima u skrbi
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

I. Djeca pripadnici romske nacionalne manjine

Vlada Republike Hrvatske donijela je 2003. godine Nacionalni program za Rome u cilju
ostvarivanja Ustavom i pravnim sustavom Republike Hrvatske zajamenih prava te
uklanjanja svih oblika diskriminacije, a 2005. godine pristupila je Desetljeu za ukljuivanje
62

Roma 2005.-2015. te izradila nacionalni Akcijski plan za ukljuivanje Roma 2005.-2015.

godine. Akcijski planovi Desetljea za ukljuivanje Roma za 2009./2010. te za 2011./2012.
sadre razraene mjere Akcijskog plana 2005.-2015. u 2009/10. i 2011/12. godini, za etiri
podruja obrazovanje, zdravstvena zatita, zapoljavanje i stanovanje te indikatore i
naznake povezanosti svake od mjera s temeljnim odrednicama (suzbijanje diskriminacije
/segregacija, borba protiv siromatva). Vlada Republike Hrvatske donijela je 2012.
Nacionalnu strategiju za ukljuivanje Roma za razdoblje 2013-2020. Ovom Strategijom
usklauje se temeljni strateki dokument Republike Hrvatske za integraciju pripadnika
romske nacionalne manjine s Priopenjem Komisije Europskom Parlamentu, Vijeu,
Europskom ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Okviru EU za nacionalne
strategije integracije Roma do 2020. godine. Svrha Nacionalne strategije za ukljuivanje
Roma od 2013. do 2020. godine je postavljanje smjernica kojima e se omoguiti postizanje
sutinskih i trajnih promjena socio-ekonomskog poloaja romske nacionalne manjine u
Hrvatskoj te time i razina zatite prava djece romske nacionalne manjine.
Prema Iliin, Mende i Potonik (2003.) 65 djeca pripadnici romske nacionalne manjine su u
tekom socijalnom poloaju zbog visokog stupnja socijalne iskljuenosti. Prema podacima
Hrvatskog helsinkog odbora za ljudska prava samo 10% romske djece zavrava osnovnu
kolu. Istraivanja pokazuju da je meu Romima 15,6% nepismenih, 11,8% se nije kolovalo,
ali su pismeni, njih 24,3% zavrilo je jedan do etiri razreda osnovne kole, 40% ima pet do
osam zavrenih razreda osnovne kole, a 8,4% je nastavilo kolovanje nakon zavrene
osnovne kole. Pri tome 86,06% (96,81% ena, a 74,55% mukaraca) nije zavrilo osnovnu
kolu, a 38,52% je nepismeno (Kuan i Zoon, 2004.) 66. Neki od razloga niske razine
obrazovanja proizlaze iz tradicije i njihova naina ivota, ali i drutvenog neprihvaanja i
iskljuivanja. Odgoj i obrazovanje kod veine romskih roditelja nije prepoznato kao vana
potreba ni stvaran problem. Posebno nije prepoznato u funkciji doprinosa za socijalni i
gospodarski napredak te integracije u drutvo (tambuk, 2005.).
S obzirom na slabu ukljuenost u obrazovni proces, poglavito srednje i vie obrazovanje, od
mladih se Roma oekuje znatno raniji ulazak u svijet odraslih. Rani ulazak u brak i izostajanje
iz obrazovnog procesa dovode do toga da Romi imaju skraenu adolescenciju u odnosu na
ne-romske vrnjake (uur 2004.). Takoer, tradicionalno, mladi Romi vrlo rano zasnivaju
vlastite obitelji, a djevojice Romkinje raaju djecu te nemaju adekvatan pristup suvremenom
znanju o planiranju obitelji ili skrbi za djecu, te se tako stvara svojevrstan zaarani krug
neobrazovanosti, siromatva i nepostojanja ansi (Hoblaj, 2002., prema Iliin, Mende i
Potonik, 2003.).
Borba protiv diskriminacije i segregacije i dalje ostaje najosjetljiviji i politiki najizazovniji
problem na lokalnoj razini. Takoer, jedan od kljunih problema je injenica da velik broj
djece romske nacionalne manjine i nakon itavog desetljea provedbe mjera u okviru
Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana desetljea za ukljuivanje Roma i dalje ne
zavravaju osnovnu kolu do 15.67 godine te ispadaju iz redovnog kolskog sustava. Zbog
odgojne zaputenosti djeca pripadnici romske nacionalne manjine pri ostvarivanja svojih
prava u sustavu odgoja i obrazovanja esto su klasificirana kao djeca s posebnim
potrebama 68. Uz to, obrazovni sustav, na razini provedbenih propisa jo uvijek nije pronaao
sustavno i odrivo rjeenje u vezi s uvoenjem i obukom novih pomagaa u nastavi tzv.
romskih pomagaa.
65
Iliin, V., Mende, I., Potonik, D. (2003). Politike prema mladima u obrazovanju i zapoljavanju. Politika misao, 60(3),
58- 89.
66
Kuan, L. i Zoon, I. (2004). Izvjetaj o pristupu Roma zapoljavanju: Hrvatska. Posjeeno 15. 02. 2013. na mrenim
stranicama Councile of Europe:
67
To je dob u kojoj prestaje vrijediti zakonska obveza obrazovanja to ini jo teom borbu protiv ispadanja (UNDP, 2008.).
68
http://www.romachildren.com/?page_id=9, posjeeno 23. listopada 2013.

63

Prema podacima UNDP-a (2008) priblino 10% Roma koji ive u Hrvatskoj nemaju hrvatsko
dravljanstvo, a 3% ne posjeduje nikakve dokumente o dravljanstvu ili druge dokumente
kojima se dokazuje status to uvelike utjee na njihov pristup osnovnim pravima i uslugama,
formalnom zapoljavanju, zdravstvenom osiguranju i sl. Sukladno tome, jedan dio romske
djece nema hrvatsko dravljanstvo, to ih sprjeava da koriste osnovna graanska prava i
prijei njihov pristup svim oblicima socijalne zatite. Zamijeeni problem je i u podruju
primjene obiteljsko-pravnih mjera zatite. Naime, te se mjere nedosljedno primjenjuju prema
romskim obiteljima jer je vidljivo da sustav socijalne skrbi pokazuje odreeni stupanj
tolerancije prema prosjaenju romske djece, nepohaanju osnovne kole, to su sve znakovi
zanemarivanja djece od strane roditelja (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
2011.). Nadalje, praksa pokazuje da djeca pripadnici romske nacionalne manjine zbog
nedostatka romskih udomiteljskih obitelji gube doticaj sa svojim materinskim jezikom,
identitetom ili vjerom, to umanjuje anse za reintegraciju s biolokom obitelji 69 to je
protivno interesima djeteta i odredbama Konvencije o pravima djeteta 70. Aktivnosti slube
socijalne skrbi vie su usmjerene ka materijalnom zbrinjavanju romskih obitelji dok su manje
zastupljene mjere strune podrke i pomoi obitelji u skrbi za dijete.
Polazei od navedenog prioriteti u ovom podruju su:
1. Osigurati zatitu prava djeca romske nacionalne manjine i podizanje razine kvalitete
ivota unutar romskih obitelji kroz dosljednu provedbu mjera zatite prava i dobrobiti
djece.
2. Osigurati uvjete za ukljuivanje djece romske nacionalne manjine u sustav odgoja i
obrazovanja (to je detaljno razraeno u I. stratekom cilju u dijelu koji se odnosi na
osiguravanje usluga i sustava obrazovanja prilagoenih djeci).
3. Provoditi programe senzibilizacije javnosti za prava i potrebe djece romske nacionalne
manjine.
Ciljevi i mjere
I.1. Cilj: Osigurati dosljednu zatitu prava djece romske nacionalne manjine sukladno
Konvenciji o pravima djece i Nacionalnoj strategiji za ukljuivanje Roma za razdoblje
2013.-2020.
Mjere:
I.1.1. Osigurati i zatititi ostvarenje svih prava djece romske nacionalne manjine u pristupu
zdravstvenoj zatiti, zatititi djecu romske nacionalne manjine zateenu u prosjaenju i
zatititi djecu romske nacionalne manjine od rizika nasilja
I.1.2. Obratiti posebnu pozornost te osigurati zatitu i ostvarivanje prava djevojica Romkinja
I.1.3. Osigurati i zatititi ostvarenje svih prava djeci romske nacionalne manjine bez
dokumenata koji dokazuju njihov status dravljana Republike Hrvatske
I.1.4. Zatititi nacionalni i kulturni identitet djece romske nacionalne manjine izdvojene iz
obitelji
I.1.5. Podrati i ojaati kapacitete strunjaka u radu s djecom i obiteljima Roma u razliitim
sustavima

69

Zajednike europske smjernice za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrke za ivot u zajednici te Prirunik za
koritenje fondova EU za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrke za ivot u zajednici dostupni su na engleskom
jeziku i brojnim drugim jezicima na stranici: www.deinstitutionalisationguide.eu
70
Konvencije o pravima djeteta, lanak 8. Drave stranke se obvezuju da e potivati pravo djeteta na ouvanje svoga
identiteta, ukljuujui nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom, u to se nee nezakonito mijeati. Kada su
djetetu nezakonito uskraene neke ili sve sastavnice identiteta, drave stranke e osigurati odgovarajuu pomo i zatitu kako
bi ono brzo uspostavilo ili obnovilo svoj identitet.

64

I.1.6. Osigurati uvjete za koordiniranu provedbu stratekih mjera na relaciji nacionalno

regionalno lokalno provodei sustavnu evaluaciju efikasnosti mjera pomoi i podrke
romskim obiteljima s ciljem zatite prava i dobrobiti djece romske nacionalne manjine
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave
I.2. Cilj: Osigurati dosljednu primjenu mjera strune podrke i pomoi obitelji u skrbi
za dijete vodei se naelima meukulturalnosti te uvaavajui kulturni identitet djeteta i
obitelji pri pruanju usluga
Mjere:
I.2.1. Izraditi instrumente za procjenu potreba djece Roma i njihovih obitelji u sustavu
socijalne skrbi, uvaavajui njihov kulturni identitet
I.2.2. Osigurati mehanizme ukljuivanja djeteta, obitelji i romske zajednice kao vanih
partnera u ostvarivanju prava romske djece u razliitim sustavima
I.2.3. Promicati i poticati udomiteljske obitelji za smjetaj djece romske nacionalne manjine.
Poveati broj romskih udomiteljskih obitelji koji zadovoljavaju zakonom propisane uvjete
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta

J. Djeca koja ive u uvjetima siromatva

Ekonomska kriza znaajno je utjecala na osiromaenje stanovnitva Republike Hrvatske zbog
ega mnoge obitelji ive na rubu egzistencije. Siromatvo ne utjee samo na materijalnu
depriviranost obitelji, ve predstavlja znaajan rizik za socijalnu iskljuenost u zajednici i
pojavu niza psihosocijalnih rizika za djecu i druge lanove obitelji. Poveani stres uzrokovan
siromatvom obitelji (tzv. ekonomski stres) moe negativno utjecati na roditeljsko mentalno
zdravlje, roditeljsko ponaanje (stroga disciplina, zanemarivanje), a to moe imati negativan
uinak na djecu. Djeca u siromanim obiteljima imaju vie potekoa sa zavravanjem
obrazovanja, stjecanjem vieg stupnja obrazovanja i kvalifikacije za bolje plaene poslove u
budunosti.
Siromatvo je i dalje jedan od glavnih razloga za institucionalizaciju djece u mnogim
zemljama Europske unije 71, kao i razlog oduzimanja roditeljske skrbi, unato jasnim
Smjernicama Ujedinjenih naroda o alternativnim oblicima skrbi 72.
Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih za 2012. godinu 73 ukupan broj djece
koja ive u uvjetima siromatva je 40 039 74. U doba ekonomske krize djeca postaju posebno
osjetljiva populacija s obzirom na to da se javlja povean rizik od siromatva obitelji i
smanjivanje javnih izdataka. Stoga, djeca koja ive u uvjetima siromatva i u riziku su od
socijalne iskljuenosti, posebno ovise o javnim i dravnim politikama koje im trebaju
omoguiti pristup drutvenim resursima. Prema lancima 26. i 27. Konvencije o pravima
djeteta, djeca imaju pravo na odgovarajui ivotni standard i pomo drave u ostvarivanju
istog, u sluaju da im njihove obitelji ili skrbnici nisu u mogunosti osigurati ga.

71
Zajednike europske smjernice za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrke u zajednici (2012) preuzeto na
mrenim stranicama (02.11.2013.) http://www.deinstitutionalisationguide.eu
72
Smjernice Ujedinjenih naroda za alternativnu skrb o djeci, toka 14.
73
Godinje statistiko izvjee u 2012. godini Ministarstva socijalne politike i mladih dostupno na
http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/godisnje_izvjesce_2012
74
U odnosu na podatak iz 2011. godine (ukupan broj 38 492) biljei se rast od 1 547 djece koja ive u uvjetima siromatva.

65

Meunarodni dokumenti, Strategija Europa 2020 75 i Europska platforma protiv siromatva i

socijalne iskljuenosti 76, jasno istiu da je smanjenje broja siromanih i socijalno iskljuenih
osoba u Europskoj uniji, jedna od najvanijih stratekih politika i inicijativa. U tom smislu
Europska komisija 2013. godine donijela je Preporuku o ulaganju u djecu: uklanjajui
nepovoljne okolnosti 77 u kojoj se posebno istie vanost osiguravanja potpore i podrke kako
roditeljima, tako i djeci koja ive u nepovoljnim ivotnim okolnostima.
U visokom riziku od siromatva u Hrvatskoj su sljedea djeca 78: djeca u obiteljima bez
zaposlenih, djeca osoba koje primaju socijalnu pomo, djeca iz jednoroditeljskih obitelji s
niskim primanjima, djeca bez roditeljske skrbi, djeca s tekoama u razvoju, djeca smjetena
u institucije, djeca romske nacionalne manjine te djeca koja ive u vielanim obiteljima,
odnosno u obiteljima s troje i vie djece.
Istraivanja provedena u Hrvatskoj jasno ukazuju da djeca iz ekonomski prikraenih obitelji
nemaju jednak pristup obrazovanju 79 te da su im ivotne anse i mogunosti izbora
ograniene same po sebi. Socijalno ukljuivanje djece koja su u visokom riziku od siromatva
treba se temeljiti na slabljenju raznih vrsta deprivacija (ekonomske, socijalne, kulturne) i
smanjivanjem rizika da e djeca socijalno iskljuenih osoba i sama zavriti kao iskljuene
osobe. U tom smislu Vijee Europe u svom Izvjetaju o roditeljstvu u suvremenoj Europi 80
naglaava vanost razvoja i unapreenja razliitih socijalnih usluga u podruju socijalne skrbi
s ciljem osnaivanja obitelji i djece koja ive u uvjetima siromatva ili u poveanom riziku od
siromatva. Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj 81 i Izvjee o radu pravobraniteljice
za djecu 2012. 82 ukazuju na problem dostupnosti socijalnih usluga ranjivim skupinama djece i
djece koja ive u uvjetima siromatva. Stoga bi bilo vano kroz sustav socijalne skrbi razvijati
programe pomoi i podrke koji nisu iskljuivo orijentirani na dodjelu novane potpore, ve
na individualno i socijalno osnaivanje kroz mreu prostorno, vremenski i ekonomski
dostupnih socijalnih usluga usmjerenih razvoju resursa za ukljuivanje i prosperitet djeteta i
obitelji u zajednici. Posebice je vano razvijati programe podrke roditeljstvu te ranih
intervencija siromanim obiteljima suoenih i s drugim socijalnim rizicima (zlostavljanje i
zanemarivanje djeteta, kronine bolesti ili potekoe mentalnog zdravlja roditelja, nasilje u
obitelji i dr.) s ciljem ostvarivanju uvjeta za zadravanje djeteta u obitelji ili njegova povratka
u obitelj ukoliko je do izdvajanja ve dolo.
Potrebno je sustavno osmisliti i podrku obrazovanju siromane djece obzirom na injenicu da
imaju vei rizik od ranog naputanja kolovanja ili stjecanja nieg stupnja strune
kvalifikacije. To mogu biti programi usmjereni na unapreenje vjetina uenja djece,
popravljanje kolskog uspjeha, prevenciju naputanja kolovanja u situacijama kada su djeca
neuspjena u koli, mentorstvo ili voenje kroz sustav visokog obrazovanja.
Djelotvoran sustav pomoi i podrke djeci koja ive u uvjetima siromatva je onaj koji
omoguuje pristup i koritenje redovnih usluga za djecu, odnosno pohaanje jaslica, vrtia i
kola, sudjelovanje u aktivnostima slobodnog vremena i programima ukljuivanja djece koji
75

Strategija Europa 2020. Preuzeto na mrenim stranicama (02.11.2013.) http://www.azoo.hr/images/razno/eu_hr.pdf

Europska platforma protiv siromatva i socijalne iskljuenosti. Preuzeto (02.11.2013.)
http://www.mspm.hr/content/.../European_Platform_against_Poverty_HR.pdf
77
European Commission (2013). Commission recommendation of 20.02.2013. Investing in children: breaking the cycle of
disadvantage. Brussels, C(2013) 778 final.
78
uur, Z. (2010). Rizici djejeg siromatva u Hrvatskoj Prioriteti za poduzimanje odgovarajuih mjera. Dokument je
predstavljen na konferenciji Djeca u riziku od siromatva i socijalne iskljuenosti: izazovi i mogunosti, Zagreb, studeni
2010.
79
UNDP (2009). Mladi izmeu obrazovanja i zapoljavanja: isplati li se kolovati? Zagreb: UNDP Hrvatska.
80
Daly, M. ed. (2007). Parenting in contemporary Europe: A positive approach. Strasbourg: Council of Europe Publishing.
81
UNICEF (2011). Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku
82
Pravobranitelj za djecu Republike Hrvatske (2013): Izvjee o radu pravobraniteljice za djecu 2012.: Zagreb, Ured
pravobranitelja
76

66

imaju za svrhu podrati miljenja i stavove djece. Sukladno prethodno navedenom kao
prioritet se namee i edukacija strunjaka o fenomenu siromatva, njegovim uzrocima i
posljedicama te specifinom pristupanju u rjeavanju problema i potekoa djece koja ive u
uvjetima siromatva.
Polazei od navedenog prioriteti u ovom podruju su:
1. Zatititi djecu od rizika i posljedica siromatva.
2. Unaprijediti poloaj djece koja ive u uvjetima siromatva u okviru razliitih sustava
socijalnih politika.
3. Prevenirati i sprijeiti izdvajanje djece iz obitelji zbog odrastanja u uvjetima
siromatva.
Ciljevi i mjere
J.1. Cilj: Razviti odriv i sustavan pristup smanjivanju stope djejeg siromatva
Mjere:
J.1.1. Donijeti Nacionalni plan borbe protiv djejeg siromatva
J.1.2. Razvijati programe podrke ukljuivanja roditelja djece iz siromanih obitelji u trite
rada
J.1.3. Osigurati odrivost i dostatnost socijalnih transfera i usluga sukladno potrebama djeteta
J.1.4. Poticati istraivanja kroninog i tranzicijskog siromatva te njegov utjecaj na razvoj
potencijala djeteta
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
J.2. Cilj: Prevenirati diskriminaciju i stigmatizaciju djece koja ive u uvjetima
siromatva u pristupu uslugama i pravima te osigurati uvjete i usluge za unapreenje
njihova poloaja i kvalitete ivota u okviru razliitih sustava socijalnih politika
Mjere:
J.2.1. Osigurati pristup i ostvarivanje usluga iz razliitih sustava socijalnih politika u zajednici
u cilju razvoja optimalnih uvjeta za razvoj potencijala djeteta
J.2.2. Prevenirati posljedice siromatva djece i unaprediti poloaj djece koja ive u uvjetima
siromatva kroz ukljuivanje djece u razliite nestigmatizirajue psihosocijalne programe
pomoi i podrke
J.2.3. Osigurati programe subvencioniranja trokova usluga za djecu iz siromanih obitelji kao
i usluge podrke u uenju i aktivnosti slobodnog vremena u cilju izjednaavanja mogunosti
J.2.4. Razvijati mehanizme i metode sudjelovanja djece koja ive u uvjetima siromatva u
sustavu odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi te na razini nacionalne i lokalne i
podrune (regionalne) samouprave s ciljem socijalnog ukljuivanja i poveanja vidljivosti ove
ranjive skupine djece
J.2.5. Senzibilizirati i educirati strunjake o temama u vezi s djejim siromatvom te osigurati
kompetentne strunjake u razliitim sustavima za pristupanje i provoenje intervencija s
djecom koja ive u uvjetima siromatva
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih
J.3. Cilj: Osigurati model osnaivanja obitelji za suoavanje s rizicima i posljedicama
siromatva

67

Mjere:
J.3.1. Osigurati efikasne mehanizme upuivanja obitelji/roditelja na ciljane i dostupne usluge
rane intervencije u cilju prevencije izdvajanja djeteta iz obitelji
J.3.2. Ukljuiti roditelje u razliite psihosocijalne programe pomoi i podrke s ciljem
unapreenja roditeljskih kompetencija i suoavanja s posljedicama ekonomskog stresa
Nositelji: Ministarstvo socijalne politike i mladih

IV. STRATEKI CILJ: OSIGURANJE AKTIVNOG SUDJELOVANJA

DJECE
Uvod
Konvencija o pravima djeteta u lancima 12. 83 i 13. 84 govori o posebnoj skupini prava
pravima djece na sudjelovanje te se u tom smislu dijete smatra partnerom u donoenju odluka
koje se na njega odnose i istie njegovo pravo da bude informirano o svojim pravima.
Pravo sudjelovanja djece definirano je i lancima 14., 15. i 17. Konvencije kao pravo koje
omoguava djeci slobodu misli, savjesti i vjere, slobodu udruivanja i mirnog okupljanja,
pristup obavijestima i materijalima iz razliitih nacionalnih i meunarodnih izvora, osobito
onih koji tee promicanju drutvene, duhovne i moralne dobrobiti djeteta, kao i njegova
tjelesnoga i duevnoga zdravlja. lankom 31. naglaava se pravo djeteta na puno i slobodno
sudjelovanje u kulturnom i umjetnikom ivotu.
Promocija sudjelovanja djece jedan je od stratekih ciljeva Strategije Vijea Europe o pravima
djece (2012.-2015.), posebice je ureena Preporukom Vijea Europe o sudjelovanju djece i
mladih do 18 godina. 85 Dodatno je obuhvaena i aktivnostima Agende Europske unije za
djeja prava, odnosno podrujem 2.2. Usmjeravanje aktivnosti Europske unije u svrhu zatite
ranjive djece i podrujem 3. Sudjelovanje djece i podizanje javne svijesti.
Logika potivanja prava na sudjelovanje poiva na postavkama (iak, Vizek-Vidovi,
2004.) 86 da je dijete nositelj svojih prava, da je dijete nuno informirati o njegovim pravima te
da je dijete sposobno koristiti svoja prava u skladu sa svojim razvojnim potencijalima.
Sudjelovanje djece pretpostavlja da im odrasli pruaju aktivnu podrku u izraavanju njihova
miljenja te da se osiguravaju uvjeti njihovog osposobljavanja za izraavanje vlastitog
miljenja. U praktinom smislu to znai da odrasli uju djecu, da ih uvaavaju kao i odrasle
sugovornike, da obraaju panju na naine komunikacije meu djecom te da vrlo ozbiljno
razmatraju njihovo miljenje u fazi donoenja odluka koje ih se tiu. Prava sudjelovanja u
formalnom smislu ukljuuju one lanke Konvencije o pravima djeteta koji omoguuju djetetu
Konvencija o pravima djeteta, lanak 12. toka 1. Drave stranke osigurat e djetetu, koje je u stanju oblikovati vlastito
miljenje, pravo na slobodno izraavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvaavati u skladu s
dobi i zrelou djeteta.

83

Konvencija o pravima djeteta, lanak 13. toka 1. Dijete ima pravo na slobodu izraavanja; to pravo mora, neovisno o
granicama, ukljuivati slobodu traenja, primanja i irenja obavijesti i ideja svake vrste, usmeno ili pismeno, tiskom ili
umjetnikim oblikovanjem ili kojim drugim sredstvom prema izboru djeteta.
84

85

Preporuka CM/Rec (2012)2 Vijea ministara dravama lanicama o participaciji djece i mladih do 18 godina usvojena 28.
oujka 2012. godine
iak, A., Vizek-Vidovi, V. (2004). Participacija djece u procesu odgoja ostvarivanje prava djece smjetene u domovima
za djecu u Republici Hrvatskoj, Zagreb: Udruga za inicijative u socijalnoj politici.

86

68

aktivno sudjelovanje u lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj zajednici koje ga

pripremaju za aktivnog graanina u budunosti.
Istraivanja o ostvarivanju prava djece na sudjelovanje u Republici Hrvatskoj (iak, Nikoli
i Koller-Trbovi, 2001.; Centar za ljudska prava, 2009.; UNICEF i Savez drutava Naa djeca
Hrvatske, 2011.; Mataga Tintor, 2010.) 87 pokazuju da znaajan broj djece smatra da ih odrasli
ne uju te da nemaju priliku za izricanje miljenja iako su vaan dio drutva. Djeca nisu
dovoljno ukljuena u drutvo te im nedostaje znanja o tome gdje bi se mogla ukljuiti. To je
povezano s nedostatkom graanskog odgoja i obrazovanja te nepostojanjem demokratske
kulture.
Sudjelovanje djece u drutvu, kao i izraavanje miljenja djeteta u situacijama koje se odnose
na djecu sloeno je pitanje koje zahtjeva promjenu stavova i ponaanja kod odraslih i djece.
Odrasli bi trebali djecu pripremati za sudjelovanje, a sami su potpuno nepripremljeni za taj
proces. Velik broj odraslih, pa i onih koji se profesionalno bave djecom, smatra da je
sudjelovanje djece udovoljavanje eljama djece to ukazuje na nunost promjena stavova
velikog broja djelatnika u sustavima koji se bave djecom.
U Republici Hrvatskoj postoje pozitivna iskustva ostvarivanja prava djece na sudjelovanje no
to su pojedinani primjeri ovisni o sredini u kojoj se dogaaju i pojedincima koji potiu djecu
na sudjelovanje. Veina pozitivnih primjera je u eksperimentalnoj fazi te ne postoji sustavni
pristup implementaciji prava na sudjelovanje djece u njihov praktini svakodnevni ivot.
Primjer dobre prakse poticanja i prakticiranja sudjelovanja djece u lokalnim zajednicama je
akcija Gradovi i opine - prijatelji djece iji su nositelji Savez drutava Naa djeca
Hrvatske, Hrvatsko drutvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju uz pokroviteljstvo Ureda
UNICEF-a za Hrvatsku. Cilj Akcije je motivirati odrasle u gradovima i opinama Hrvatske da
potpunije ostvaruju prava i potrebe djece priznate u Konvenciji o Ujedinjenih naroda pravima
djeteta. Jedan od uvjeta dobivanja statusa Grada-prijatelja djece je i ukljuivanje djece u
osmiljavanje odluka koje se na njih odnose. U nekima od tih gradova i opina djeluj Djeji
forumi i Djeja vijea, iji se rad iskazuje kroz rasprave i iznoenje djejih elja, prijedloga,
miljenja i zahtjeva prema odraslima te kroz konkretne aktivnosti, a sve u cilju boljeg
ostvarivanja prava djece u odreenoj lokalnoj zajednici. Djeji forumi su slobodna aktivnost
putem koje djeca u dobi 9 14 godina ue o svojim pravima i obavezama u skladu s
Konvencijom o pravima djeteta. Osnivaju se pri drutvima Naa djeca i kolama. Djejim
vijeem predsjedava predsjednica ili predsjednik, odnosno djeja gradonaelnica ili djeji
gradonaelnik. Nain rada pojedinog Djejeg vijea odreen je njihovim Statutom te
programom rada. Djeci u navedenim organiziranim aktivnostima u njihovom slobodnom
vremenu pomau odrasle osobe, voditelji-mentori, kao i lanovi koordinacijskih odbora akcije
Gradovi i opine prijatelji djece, drutava Naa djeca te struni suradnici i suradnice u
gradskim i opinskim odjelima i upravama. Trenutno u Hrvatskoj djeluje 70 Djejih foruma i
27 Djejih vijea.
Istraivanje Participacija djece u Djejim vijeima u Hrvatskoj (Koller-Trbovi, Jeud
Bori, iak, 2011.) pokazalo je da je iskustvo sudjelovanja djece u ivotu lokalne zajednice
Koller-Trbovi, N. (2001). Prava i potrebe djece iz perspektive djece i odraslih. U: iak, A., Koller-Trbovi, N., Lebedina
Manzoni, M. (ur.): Od rizika do intervencije. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 97-117; iak, A.,
Nikoli, B., Koller-Trbovi N. (2001). Procjena potivanja prava djeteta u obitelji. Revija za rehabilitacijska istraivanja, 37,
2, 127-142; Rekovac, T., Spaji Vrka, V., ulig, B., Batarelo I., Novak, J. (2009). Ljudska prava u osnovnim kolama
teorija i praksa. Zagreb: Centar za ljudska prava; UNICEF (2009). Miljenja i stavovi djece i mladih u Hrvatskoj. Zagreb:
UNICEF Ured za Hrvatsku; Mataga Tintor, A. (2010). Ostvarivanje prava djeteta u funkciji izgradnje otporne lokalne
zajednice. Doktorska disertacija.
87

69

djeci izuzetno vano, pozitivno i dobrodolo. Razmiljanja djece iz Djejih foruma i Djejih
vijea koja su prikupljena u Drutvima Naa djeca pokazuju zadovoljstvo djece koje im prua
mogunost ostvarivanja prava na sudjelovanje u zajednici u kojoj ive i odrastaju. Djeja
vijea u Hrvatskoj razvijaju se na razliite naine, a tu raznolikost je mogue iskoristiti kao
osnovu daljnjeg razvoja sudjelovanja djece.
Primjer dobre prakse je i Mrea mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu. Donoenjem
nove Odluke o osnivanju Vijea za djecu po prvi puta se u Republici Hrvatskoj omoguava
sudjelovanje djece u savjetodavnom tijelu Vlade Republike Hrvatske. Znaajan iskorak na
podruju izraavanja miljenja i openito sudjelovanja djece u sudskim postupcima propisano
je nizom zakona (Obiteljski zakon 88, Zakon o socijalnoj skrbi 89, Zakon o udomiteljstvu 90i dr.)
te takoer standardima kvalitete usluga socijalne skrbi.
Djeca imaju iskustvo i znanje koje je jedinstveno i drukije (Ajdukovi, 2003.). Izraavanje
miljenja djece nije samo prigoda njima za izraavanje miljenja, ve na taj nain ue o
demokraciji i graanskoj odgovornosti to dovodi do boljih odluka. Kao to navodi UNICEF
(2001), mnoga su djeca bila iznevjerena zbog prevladavajueg stava da odrasli znaju bolje i
da im je stalo do dobrobiti djece. Naalost, mnogi primjeri pokazuju da odrasli ne djeluju
uvijek u najboljem interesu djece, da mogu zloupotrijebiti svoju mo nad djecom, te da su
interesi djece obino zanemareni u javnoj politici.
Problemi ostvarivanja prava sudjelovanja djece u drutvu mogu se promatrati iz sljedeih
perspektiva: nerazumijevanje sudjelovanja djece na openitoj drutvenoj razini,
nerazumijevanje sudjelovanja djece u sustavima koji se bave djecom, izostajanje sudjelovanja
djece u politikama za djecu i nedostatak sustava koji podrava sudjelovanje djece.
Pravo sudjelovanja djece integrirano je u ovoj Strategiji u svim prethodno navedenim
podrujima, odnosno stratekim ciljevima kao filozofija koja podrazumijeva aktivno
sudjelovanje djeteta u procesu odrastanja i razvoja sukladno njegovim sposobnostima i
stupnju zrelosti. Ovdje su istaknuta podruja ostvarivanja prava na sudjelovanje u obitelji,
lokalnoj zajednici, pravo sudjelovanja djece u kreiranju politika za djecu i pravo sudjelovanja
djece u istraivanjima s djecom.
Malo je istraivanja u naoj zemlji koja bi ukazala na stupanj i nain potivanja prava djeteta
u obitelji. Ukupna slika koja se dobiva tumaenjem kako djeca percipiraju i procjenjuju svoja
prava u obitelji ukazuje da taj prostor nije u potpunosti jasan samoj djeci, ali isto tako i da
vjerojatno nije jednoznaan i lako procjenjiv. Ostaje otvoreno pitanje kako daleko u podruju
sudjelovanja djeca mogu i ele ii i koje su pri tome specifinosti u odnosu na potivanje
prava djeteta u obiteljskom okruenju. Roditelji koji potiu slobodno izraavanje miljenja
djece i koji omoguavaju ukljuivanje djece u donoenje obiteljskih odluka djeci daju priliku
da preuzimaju odgovornost kroz sudjelovanje u odluivanju.
Pojedine lokalne zajednice u Republici Hrvatskoj prepoznaju vanost postojanja djejih
gradskih tijela te potiu osnivanje Djejih gradskih vijea. Cilj je ovih vijea aktivno
sudjelovanje djece i mladih u predlaganju aktivnosti i mjera koje bi pridonijele kvalitetnijem
ivotu djece, sudjelovanje u donoenju odluka o vanim pitanjima koja ih se tiu, a time i
ostvarenje njihovih prava u lokalnoj zajednici. Opinska ili gradska vijea djece imaju snaan
potencijal za ukljuivanje djece u njihovu zajednicu i razumijevanje njihovih potreba.

88

Obiteljski zakon (Narodne novine, 75/14, 83/14)

Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13)
90
Zakon o udomiteljstvu (Narodne novine, broj 90/11, 78/12)
89

70

Problem koji se pojavljuje u svim podrujima koja zahtijevaju sudjelovanje djece, pa tako i u
odnosu na sustav lokalne i podrune (regionalne) samouprave, jest to ne postoji sustavni
koncept na nacionalnoj razini koji bi dao okvir unutar kojeg je mogue organizirati
sudjelovanje djece u lokalnim zajednicama. Iz toga razloga nain ukljuivanja djece u ivot
lokalne zajednice ovisi iskljuivo o lokalnim zajednicama i senzibilitetu pojedinih lokalnih
vlasti.
Sudjelovanje djece u kreiranju politika za djecu nije uobiajena praksa u Republici Hrvatskoj
niti na nacionalnoj, niti na lokalnim razinama. Istinsko i stvarno uvaavanje miljenja djece
podrazumijeva njihovo ukljuivanje u oblikovanje lokalnih, regionalnih i nacionalnih politika.
Pri tome je vano napraviti odmak od deklarativne razine i omoguiti predstavnicima djece da
se putem organizacija civilnog drutva, Djejih vijea i foruma, savjeta mladih te neformalnih
skupina ukljue u izrade strategija, programa i akcijskih planova.
Posebno podruje sudjelovanja djece je podruje istraivanja s djecom. Etiki kodeks
istraivanja s djecom 91 je rezultat spoznaja da su znanstvena istraivanja nuna za promicanje
znanja i dubljeg razumijevanja djejeg razvoja i potreba djece, djelotvornosti intervencija koje
se poduzimaju zbog dobrobiti djece te da kvalitetu i etinost takvih istraivanja treba stalno
unaprjeivati. U istraivanjima s djecom, meu ostalim naelima, potuje se i naelo prava
djeteta na izraavanje vlastitog miljenja. Meutim, ovo naelo ukljuuje dobno ogranienje
za samostalan pristanak djeteta. Dok dijete starije od 14 godina samo daje pristanak, za dijete
do 14 godina pristanak daje roditelj. To moe dovesti do ogranienja prava djeteta da izrazi
svoje miljenje.
Ciljevi i mjere
K.1. Cilj: Podizati razinu znanja djece o pravima djece, postojeim stratekim
dokumentima na razini Ujedinjenih naroda, Vijea Europe i Europske Unije te
razliitim preporukama meunarodnih tijela
Mjere:
K.1.1. Definirati naine cjelovitog upoznavanja sve djece sa svojim pravima
K.1.2. Izraditi nacionalni model poticanja i svrhovitog sudjelovanja djece u svim znaajnim
aspektima javnog i obiteljskog ivota
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Vijee za djecu
K.2. Cilj: Ostvarivati ope naelo prava sudjelovanja djece u kreiranju politika i
programa za djecu
Mjere:
K.2.1. Uskladiti nacionalno zakonodavstvo i javne politike za djecu s ostvarivanjem prava
djece na sudjelovanje
K.2.2. Ukljuiti djecu u kreiranje javnih politika za djecu
Nositelj: Nadlena tijela dravne uprave, Ured pravobraniteljice za djecu

91

Ajdukovi M, Kolesari V. (2003). Etiki kodeks istraivanja s djecom.

71

K.3. Cilj: Promicati i poticati ostvarivanje prava na sudjelovanje djece u obitelji

Mjere:
K.3.1. Provoditi edukaciju i informiranje roditelja djece u odgojno-obrazovnim ustanovama o
stvaranju demokratske obiteljske klime koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje djece u
donoenju odluka koje se na njih odnose
K.3.2. Provoditi kampanje i informirati roditelje o vanosti sudjelovanja djece u odluivanju
o pitanjima od obiteljskog interesa
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo socijalne politike i mladih,
Vijee za djecu
K.4. Cilj: Osigurati pretpostavke za aktivno i svrhovito ukljuivanje djece u donoenje
strategija/akcijskih planova za djecu na lokalnim razinama i kontinuirano razvijati
mehanizme sudjelovanja djece u lokalnim zajednicama prema njihovim mogunostima
Mjere:
K.4.1. Umreavati Djeja vijea, Djeje forume i Vijea uenika u lokalnoj zajednici,
ukljuiti ih u izradu lokalnih strategija/akcijskih planova te za njihovu provedbu osigurati
financijska sredstva
K.4.2. Definirati mehanizme osnivanja i djelovanja Djejih vijea na lokalnim razinama,
mehanizme izravne komunikacije djece s predstavnicima lokalnih vlasti i osigurati nain
izbora djece u Djeja vijea na demokratski nain prema pozitivnim iskustvima i programu
Saveza drutava Naa djeca Hrvatske
K.4.3. Osigurati sudjelovanje ranjivih skupina djece u djejim predstavnikim tijelima
Nositelj: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
(regionalne) samouprave

jedinice lokalne i podrune

K.5. Cilj: Promicati pravo djece na sudjelovanje u javnom ivotu lokalne zajednice
Mjere:
K.5.1. Poticati umreavanje udruga i ustanova u lokalnoj zajednici koje promoviraju i
ostvaruju pravo djece na sudjelovanje
K.5.2. Osigurati aktivno sudjelovanje djece u lokalnim kampanjama i lokalnim akcijama koje
se odnose na ivot svih graana lokalne zajednice
Nositelj: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Vijee za djecu, jedinice lokalne i
podrune (regionalne) samouprave
K.6. Cilj: Revidirati Etiki kodeks istraivanja s djecom u cilju boljeg osiguravanja
prava djece na sudjelovanje i izraavanje miljenja u istraivanjima
Mjere:
K.6.1. Kritiki analizirati dosadanju primjenu Etikog kodeksa istraivanja s djecom i
definirati veu autonomiju djece u odluivanju o sudjelovanju u istraivanjima s djecom u
odnosu na dob
K.6.2. Omoguiti i djeci od 7 do 14 godina izjanjavanje o sudjelovanju u istraivanjima uz
strogo i dosljedno potivanje svih ostalih odredbi Kodeksa koje jasno osiguravaju zatitu
prava djeteta i osiguravaju najbolji interes i dobrobit djeteta
Nositelj: Vijee za djecu
72