Lidija Vujai

Filozofski fakultet
Niki

KULTURA TIJELA I MO FIZIKE LJEPOTE U

SAVREMENOM DRUTVU OGLED IZ ANTROPOLOGIJE
TIJELA
THE CULTURE OF BODY AND POWER OF PHYSICAL BEAUTY IN CONTEMPORARY
SOCIETY THE ESSAY FROM ANTHROPOLOGY OF BODY
ABSTRACT Physical beauty becomes one of the main valuables (or even ideologies) of the
modern society. Along with its development, a body becomes an alternative, and to some extent
even manipulative tool for achieving social promotion, strengthening professional or promoting
personal status. The beauty, in other words, becomes usable value, goods for exchange and
therefore, probably, causing mass obsession with physical look.
Key words: Esthetic ideals, esthetic standards, (ab)use of beauty, esthetic surgery.
APSTRAKT U savremenom drutvu fizika ljepota postala je jedna od glavnih vrijednosti,
svojevrsni kapital, a sa usavravanjem, to jest pribliavanjem aktuelnom estetskom idealu, tijelo
postaje i mono sredstvo u drutvenoj promociji. Onaj ko je vlasnik lijepog tijela ima, i to vrlo
esto, u svakodnevnom ivotu i vei izbor mogunosti na raspolaganju da svoj drutveni poloaj
uini boljim. Ljepota, naime, postaje upotrebna vrijednost, proizvod za razmjenu koji, kao i sve
ostalo, u savremenom (potroakom) drutvu, ima svoju trinu cijenu.
Kljune rijei: estetski ideali, estetski standardi, (zlo)upotreba ljepote, estetska hirurgija.

Pojam fizike ljepote konstantno je problematizovan kroz istoriju ljudske

misli. Iz osnovnog razloga to je ljepota kao fenomen oduvijek bila vaan kvalitet objekta, odnosno subjekta. Kroz istoriju su se, upravo zbog toga, kontinuirano javljala individualna i kolektivna nastojanja da se priblie vladajuem estetskom idealu.
Iako se ljepota nalazi svuda oko nas, u prirodi, u umjetnikim djelima, pa
i u nama ili na nama, ukoliko govorimo o njenom smislu, karakteristino je da
je uvijek izvan granica neposredne upotrebljivosti, ak iako upotrebljeni predmet ili institucija preko kojih se pojavljuje ujedno prua i ulno uivanje poev
od dopadanja, pa sve do ushienosti (Heler, 1978: 198). Jer ime drugim objasniti trud oko izrade lijepog predmeta, kad i ruan moe zadovoljiti neku
odreenu funkciju, osim ako nije u pitanju nastojanje da se posmatrau omogui, mimo korisnosti, vizuelni, a time i unutranji, ulni uitak. Znai, ljepota
predmeta, umjetnikog djela, prirode, ljudskog tijela jeste standardizovano iskustvo ili nauena kultura, koja izazivanjem afekata, ulnih podsticaja prevazilazi
pragmatizam. Sam doivljaj ljepote zavisi od toga kako ga subjektivno tuma-

108

109

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

imo, ali i kojim se estetskim standardima rukovodimo u njegovoj procjeni.

Traganje za lijepim je, paralelno, i ljudska potreba i jedan od najvanijih izraza
ljudskoga stvaralakog bia. Imajui u vidu znaaj ljepote u psihosocijalnoj ravni, M. Fuko fiziku ljepotu vidi kao spoj sa unutranjom, zbog ega se svakom
pojedincu nudi mogunost da sebe ostvari kao umjetniko djelo (Foucault,
1997: 262265). U tom smislu, svaka individua predstavlja biosocijalni prostor
otvoren za potencijalnu nadgradnju, a jedna od glavnih preokupacija u tom procesu jeste estetsko usavravanje.
Estetski ideali i standardi
Iako se u svim drutvima ljepoti ljudskog tijela pridavala izuzetna panja,
kult tijela ponikao je u antikoj Grkoj. Grci su fiziku ljepotu uinili simbolom
moralnog i duhovnog savrenstva, idealizujui ljudsko tijelo i inei ga jednim
od najinspirativnijih oblika za umjetniko angaovanje na putu do savrenog.
Podvlaio se znak jednakosti izmeu ljepote i simetrije, to jest stroge proporcionalnosti (Poliklet je u IV v. p. n. ere izradio statuu koja je nazvana Kanon i u
kojoj su bila otjelotvorena sva pravila o idealnoj proporciji cjelokupne figure).
Grki ideal savrenstva je, zapravo, bio predstavljen pojmom kalokagathia, koji
je nastao spojem pojmova kalos (lijepo) i agathos (dobro), upravo onako kako
su gotovo svi grki mislioci i stvaraoci tumaili ljepotu, kao spoj dobrog, intelektualnog i prijatnog za oko. No, od antike do danas odnos pojedinca i drutva
prema ljepoti, naroito fizikoj, mijenjao se. Tako je u savremenom drutvu fizika ljepota postala jedna od glavnih vrijednosti; na neki nain pokret ili popularna ideologija, odnosno mono sredstvo u drutvenoj promociji. Ljepota se,
naime, pretvorila u proizvod za razmjenu koji, kao i sve ostalo u savremenom
(potroakom) drutvu, ima svoju trinu cijenu.
U sutini, moe se rei da su se kvalitativni kriterijumi za procjenu lijepog permanentno mijenjali kroz (pra)istoriju, varirali zavisno od epohe, kulturnog ambijenta i linih preferencija. Na isti nain mijenjao se i odnos prema
(zlo)upotrebi ljepote. Naroito su standardi ljudske ljepote varijabilna kategorija, s obzirom na to da podlijeu normama konkretne kulture. Pa ono to je lijepo
u naem drutvu nije u nekom drugom i obrnuto. Isto tako, osim horizontalne
kulturoloke raznolikosti u shvatanju lijepog, postoji i kontinuirana smjena standarda fizike ljepote u istoj kulturi.
Meu najoiglednijim primjerima drugaijeg shvatanja, na primjer, ljepote enskog tijela jeste i odnos ili tretman debljine. U naoj kulturi gotovo anoreksine manekenke1 jesu pojam lijepog, dok u centralnoj Africi ima plemena
1
Osim manekenki, promoteri ovakvog poeljnog fizikog izgleda jesu uesnice na popularnim izborima ljepotica, kao i mnoga TV lica koja su ostvarila, ili to nastoje, neuhranjeni
izgled. Pri emu, jasno, ovaj standard za veinu promoterki i njihovih potencijalnih sljedbenica
predstavlja odricanje i veliku trud. To pretvara, u nekom smislu, i postignutu ljepotu u vjetaku, kao to su, uostalom, i motivi koji je pokreu vjetaki, jer su posljedica aktuelnih
standarda, odnosno modnih trendova.

Socioloka lua II/1 2008

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

110

koja smatraju debljinu glavnim obiljejem ljepote (steatopigija2 kod bumanskih

ena). Ali se i u naoj, uslovno nazvanoj, modernoj (zapadnoj, evropskoj) civilizaciji vremenom mijenjao ukus u pogledu pitanja enske ljepote. Pa je zato
veoma oigledna razlika izmeu tzv. paleolitskih venera3 ili istoimenih statua iz
kasnijih epoha, koje predstavljaju ene sa izrazitim atributima enstvenosti, zamamnih oblina (irokih kukova, velikih grudi i debelih bedara), ena bujnih
stomaka iz doba pozne gotike i dananjih doivljaja poeljnih enskih proporcija (izduena, vretenasta graa). A da se tek ne spominje mnotvo prelaznih
oblika poeljnog enskog izgleda u viemilenijumskom vremenskom rasponu,
preko kojih su, takoe, evidentne stalne promjene i upotreba razliitih drugaijih kriterijuma u procjenjivanju lijepog.
Dakle, oblik tijela za koji danas mislimo da je idealan nije oduvijek bio
takav, posebno kada su u pitanju ene. Samo letimian pregled ideala ljepote, za
period od nekoliko decenija, na primjer, prolog vijeka, pokazuje oscilacije u
poeljnom izgledu enske grae. Tako je 50-ih godina ideal ljepote bila ena
tankog struka i velikih grudi, dok je 60-ih popularisana ena sa izraenim oblinama (poput glumice Merilin Monro) da bi je, za svega nekoliko godina, smijenio novi uzor u liku mrave manekenke Tvigi,4 gotovo djeakog aseksualnog
tijela. Tokom 70-ih godina XX vijeka, u modu se opet vraaju obline da bi ih
krajem osamdesetih i devedesetih zamijenile izrazito vitke manekenke.5
Interesantno je zapaziti da koliko god da su estetski standardi razliiti i
smjenljivi, kako u prostornoj tako i u vremenskoj dimenziji, svaka ideologija
ljepote aktuelni, tj. popularni obrazac tretira kao prirodan, iako je on, suprotno
tome, krajnje drutvena, te time i promjenljiva kategorija. Jedan od dokaza za to
2
Steatopigija je pojava namjernog skladitenja masnih naslaga na zadnjici i kukovima,
poznata kod nekoliko afrikih plemena. Sam postupak traje godinama, pri emu djevojku nakon
puberteta izdvoje u zasebnu kolibu i hrane je namirnicama koje sadre preteno masti i ugljene
hidrate.
3
Vilendorfska Venera najstarija je poznata skulptura nagog enskog tijela. Potie iz mlaeg
razdoblja starijeg kamenog doba (otprilike prije 25 000 godina). Pronaena je 1908. godine blizu
mjesta Vilendorfa u Austriji, po kojem je i dobila ime. Figura, dimenzija 11 cm, predstavlja zrelu
enu u srednjem ivotnom dobu, s obimnim grudima, izboenog stomaka, punih bedara i butina,
istaknute seksualnosti. U antikoj umjetnosti predstave rimske boginje ljubavi Venere (i njene
grke pretee Afrodite) jesu, takoe, bile vizuelizovane u formi raskonog enskog tijela.
Predstavljene su, dakle, u antropomorfnom liku, sa tjelesnim atributima koji su, u estetskom
smislu, tada bili vladajui u drutvu. Naziv Venera korien je i u kasnijim periodima za oznaku
statua koje su simbolizovale enu, ljubav i uopte enski princip. Mnoge skulpture boginja, ali i
modela smrtnica prozvani su tzv. venerama, metaforinog znaenja za ensko bie i sve ono to
ono u fizikom i duhovnom smislu simbolizuje. Do sada su u umjetnosti najpoznatije: Miloska
Venera, Mediijeva Venera, Venera Kalipigna i Venera iz Kapue.
4
Britanka Lesli Hornb, svuda u svijetu poznata pod nadimkom Tvigi (to u prevodu znai
granica), prvi je super model u istoriji mode. Sredinom 60-ih godina prolog vijeka, za samo
etiri godine bavljenja manekenstvom, postala je toliko slavna da je njen izgled postao simbol
jedne dekade (izuzetno mrava s kratkom djeakom frizurom, melanholinih plavih oiju i
dugim trepavicama, Tvigi je popularisala nevini, gotovo aseksualni izgled ene).
5
Na primjer, dananji ameriki prosjeni model teak je 23% manje od prosjene amerike
ene, dok je za samo jednu generacije ranije ta razlika iznosila 8%. Vidi: Craik, 1994: 84.

Socioloka lua II/1 2008

111

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

jeste, na primjer, i odnos drutva prema boji koe tenu. Poznato je da je dugo
vremena preplanula koa smatrana runom, ak primitivnom i vulgarnom, jer je
asocirala na teak ivot, fiziki rad na otvorenom i cjelodnevno izlaganje suncu.
Meutim, kada je 20-ih godina XX vijeka postalo moderno da bogatiji slojevi
idu na ljetovanje i koriste blagodeti morskih plaa, biti preplanuo postalo je lijepo. No, kada su se mogunosti praznovanja, odmora i sunanja proirile na nie
slojeve drutva, onda je prestao ekskluzivitet tamnije boje tena u funkciji prestia, odnosno ljepote. Time se izgubio smisao jednoznanosti normi, u pitanju
poeljne boje tena, a mogue lijepo proirilo na iru paletu nijansi, zavisno od
sezonske mode ili linih afiniteta.
Za razliku od enskog ideala fizike ljepote, podlonog estim i krupnim
promjenama, muki standardi mnogo su due opstajali u istom obliku i daleko
se manje mijenjali. Atletski graen mukarac, po dananjim kriterijumima, ne
razlikuje se od antikog ideala, ali, na kraju krajeva, ni od prvih peinskih prikaza lijepog mukarca6 (iako, naravno, ima sporadinih oscilacija u vidu, recimo, sumo boraca prepoznatljivih po naslagama sala, koji po nekim istonjakim poimanjima predstavljaju pojam muevnosti, snage, pa i ljepote). injenica
je i da se u dananjoj masovnoj kulturi povezuju neki elementi mukih i enskih
ideala ljepote i privlanosti. Zajednika crta im je naglasak na erotskim elementima. Prirodno lijepo dopunjuje se kulturnim zahtjevima i modnim aktuelnostima i kroz estetsku propagandu (upotrebu kozmetike, primjenu estetske hirurgije i sl.) istiu se tzv. sekundarna seksualna svojstva tijela (usta, grudi, kosa
itd.) i vjetaki asocijativni znaci na njih (rublje, odjea, nakit). U odreenom
smislu, savremena narcistika kultura tei da priblii muki i enski estetski
princip ili, bolje rei, da ga ujedini u (opsesivnoj) modifikaciji i kontroli sopstvenog tijela.
(Nad)mo fizike ljepote u savremenom drutvu
I o efektima fizike ljepote postoje razliita shvatanja. Tako su stari Grci
smatrali da ljepota pripada vie domenu estetike, tj. predstavlja vrijednost samu
za sebe, djelujui vie na duhovnu nego na ulnu, erotsku stranu ljudske prirode. U kasnijim epohama, posebno u modernom drutvu, ljepota je sve vie povezana sa erotskim i seksualnim, pa se, vjerovatno, zato i ideali ljepote neprestano mijenjaju, kako bi osvjeili ili isprovocirali novo interesovanje. Vrednovanje tijela samog po sebi, putem sve zahtjevnijeg procesa uljepavanja dostie
vrhunac u modernom drutvu. Aktuelno, skoro socijalno imperativno, unapre6

Kao i ljepota tijela tako je i ljepota/erotska privlanost odjee mukaraca i ena imala neto
drugaiji pravac i intenzitet promjena. Na primjer, muka odjea isticala je vrlo esto kroz istoriju
erotsku stranu ljudske prirode (naglaena ramena, pripijene pantalonehelanke, srednjovjekovni
trikoi, intenzivne boje, obilje nakita i sl.), dok je u isto vrijeme enska garderoba skrivala najvei
dio tijela i uvijek bila irih krojeva. Danas je potpuno obrnuta situacija, naroito kada je enska
odjea u pitanju, jer se stavlja veliki naglasak na njenu senzualno-erotinu stranu, s obzirom na to
da mnogo vie otkriva nego to skriva.
Socioloka lua II/1 2008

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

112

ivanje tijela podrazumijeva niz aktivnosti, odricanja, vremenskih i materijalnih

ulaganja.
Estetske ideale XX i XXI vijeka uspostavljaju masovni mediji i industrija
(kozmetika i tekstilna), odnosno trite kroz modne asopise, modne revije,
muzike spotove, filmove, specijalizovane modne televizijske kanale itd. Potroai ih prihvataju, ulazei u bjesomunu trku za postizanjem to poeljnijeg
obrasca izgleda. U pokuaju dostizanja vladajuih ideala ljepote, moderno drutvo je stvorilo vrlo stroge, pa i nemilosrdne kriterijume. Estetski ideal naeg
vremena sainjen je od mnotva zahtjevnih normi, posebno kada je u pitanju
enska ljepota i velike promjene na enskom tijelu. Vitkost7 i svjeina (vjena
mladost) tijela postaju imperativi, a unutranji procesi (starenje) pokuavaju se
staviti pod kontrolu, i to primjenom razliitih estetskih zahvata, poev od liftinga lica, liposukcije, ugradnje silikona i slinih postupaka. Sve radnje usmjerene ka postizanju navedenih atributa tijela znae ne samo vizuelnu (samo)dopadljivost pojedinca ve su neodvojivo vezane za shvatanja o njegovoj moralnoj
kontroli i samodisciplini. Ta tzv. briga o sebi ima dva cilja. Prvi je, iako vrlo
diskutabilan, vezan za ouvanje zdravlja; a drugi, centralni, za dostizanje fizike
privlanosti. Posjedovanje lijepog tijela znai svojevrsni kapital, iz jednostavnog razloga to je fizika ljepota jedna od glavnih vrijednosnih orijentacija u
modernom drutvu. Sa usavravanjem, tijelo postaje i manipulativno sredstvo u
jaanju socijalnog i linog statusa. Onaj ko je vlasnik lijepog tijela ima, i to vrlo
esto, u svakodnevnom ivotu i vei izbor mogunosti na raspolaganju da svoj
drutveni poloaj uini boljim. Ljepota, naime, postaje upotrebna vrijednost. I
isto tako, vrijednost (roba) za razmjenu. Materijalizuje se u orue kojim se
ostvaruje, ili olakava, ivot u drutvu. esto ljepota postaje jedno, ili glavno,
sredstvo za zaradu, drutvenu promociju, samozadovoljstvo, osvajanje itd.
Mogue je da je prenaglaeni tretman fizikog izgleda povezan i sa injenicom
da je put do dostizanja poeljnih estetskih obrazaca pun odricanja. Poeljan izgled zahtijeva: upotrebu kozmetikih preparata, praenje mode, sprovoenje dijeta, redovno izvoenje tjelesnih vjebi, bavljenje sportom i mnoge druge zahtjevne aktivnosti.
7

Bezbroj dijeta i drugih pokuaja da se tijelo svede na eljene proporcije kulminira u

modernom drutvu. Za razliku od, na primjer, askeze ili dijete koje su ranije imale spiritualne
ciljeve, danas se tiu iskljuivo oblikovanja tijela. Tek u poznom viktorijanskom svetu mrave
da bi dostigli odreeni estetski ideal. Istina, kod aristokrata u helenskom svetu postojao je ideal
umerenosti u hrani, jer je to pokazivalo da ovek ima samokontrolu. Post je bio centralna
hrianska praksa u srednjem veku, koja je ukazivala na to da je duh jai od tela. Ali odluujua
razlika je u tome to su se te prakse manje bavile telom kao takvim, a vie duhom koji se nalazi u
tom telu. Vidi: Svensen, 2005: 7475. Ali treba naglasiti da je i ovaj stav bio, prije svega,
odlika viih drutvenih slojeva, koji su uvijek imali vie izbora pred sobom. Dijeta se, u
modernom smislu, javila krajem XIX vijeka i postala fenomen koji se proirio na srednju klasu, a
njen glavni uinak trebalo je da bude idealizovano, vitko tijelo, uz pomo striktnog kontrolisanja
unosa hrane. Ali i jednog duhovnog osvjeenja, koje gojaznost tretira kao karakternu manu,
olienu u lijenosti, nedostatku snage i volje da se istraje u postizanju eljenog oblika, uvijek vie
tijela, a manje due.
Socioloka lua II/1 2008

113

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

Odnos pojedinca i drutva prema ljepoti, odnosno shvatanju lijepog i poeljnog moe se problematizovati u dvije ravni: na planu intimnog i kolektivnog, iz
razloga to, oigledno, ljepota predstavlja jednu od mogunosti zadovoljenja
vlastitih potreba i samopotvrivanja, ali i izgradnje odnosa sa drugima. Privilegije koje donosi tzv. poeljan izgled prisutne su u mnogim socijalnim sferama.
Ima istraivanja koja pokazuju da izgled utie na dobijanje posla, na miljenje o
inteligenciji, dobroti,8 smislu za zavoenje, kao to se javljaju i obrnuti stereotipi i vrijednosne kvalifikacije da ljepota iskljuuje inteligenciju i sl. Lijep izgled postaje uniforma koja moe osigurati, ili unaprijediti, onome ko ga posjeduje, ekonomski oslonac, sigurnost i uspjeh u drutvu. Poeljan izgled plasira se
u prvi plan linih vrijednosti ili se dri u rezervi, ukoliko drugi vid drutvene
afirmacije zataji ili se ne posjeduje. Zato ne udi to se stalno inoviraju pokuaji
da se dostigne to idealniji princip lijepog, a stalna kontrola sopstvenog lika u
ogledalu9 postavlja se kao imperativ socijalnog bitisanja, podvedenog pod elju,
nekad i po svaku cijenu, unapreenja linog odraza u njemu, iz ega proizilazi
dalji drutveni tretman.
U drutvu u kojem se precjenjuje fizika ljepota rigidan je i odnos prema
starosti. Savremeno drutvo kao da se boji starosti i runoe, a samopotovanje
se trai pomou ljepote i mladosti, koje se sve vie doivljavaju kao normalnost.
I na kraju, drutveno neprihvatljivo postaje sve to nije dovoljno lijepo, mlado,
svjee. Na neki nain, u savremenom drutvu sprovodi se teror protiv starosti,
kao jedan od najupadljivijih izraza i pokreta modernog doba. Stariji ljudi postaju socijalno sve manje vidljivi, jer je starost postala gotovo negativna kulturna
8
I u veini bajki za djecu govori se o fizikom izgledu, a ljepota, vrlo esto neosnovano,
poistovjeuje se sa dobrotom i pameu. Kao po definiciji, pozitivni junaci u bajkama su lijepi,
posebno junakinje, a negativci runi, deformisanog izgleda i sl. Meu usamljenim izuzecima je
bajka Ljepotica i Zvijer, u kojoj Zvijer zavodi Ljepoticu svojom dobrotom i duhovnim kvalitetima
(mada se i on, na kraju, pretvara u prelijepog mladia kao finalni uslov zajednikoj srei!?!).
Psiholozi, ak, smatraju da ovakvi modeli linosti mogu i te kako da utiu na kasniji nain
razmiljanja djece i njihovu procjenu karakternih osobina, kako sopstvenih tako i tuih. Bilo da je
rije o sticanju samopouzdanja (zbog posjedovanja fizike ljepote) ili njegovom uruavanju (zbog
odsustva ljepote) ili o odnosima prema suprotnom polu, okruenju, ivotnim stavovima itd.
9
Neizbjeno kontrolisanje sopstvenog lika u ogledalu stvara nas dobrovoljnim zatoenicima
elje da se, nekad i po svaku cijenu, unaprijedi lini odraz u njemu. Pretea ovog univerzalnog
ljudskog fenomena, i ujedno najpoznatija rtva pretjeranog samoljublja, jeste uveni mitski lik
Narcis (grki Narkissos, latinski Narcissus). Po antikoj legendi, sin rjenog boga Kefisa i nimfe
Laurione, prelijepi Narcis bio je toliko ohol, uobraen i samodovoljan da je dostojnim ljubavi
smatrao samo sebe, a prezirao drutvo svih drugih ljudi, pa ak i natprirodnih bia. Zbog toga su
bogovi odluili da ga surovo kazne. Naveli su ga da se zaljubi u samog sebe, tanije u svoju sliku
koju je ugledao na mirnoj povrini umskog jezera. Legenda dalje kae da je Narcis toliko uivao
u liku koji je bez prestanka gledao, da se u jednom momentu nagao nad njim, u elji da ga
poljubi, i tada shvatio svoju tragediju, da nikada nee moi ostvariti svoju ljubav. Umro je od
ljubavne patnje na obali jezera, a od njegovog predivnog tijela nastao je mirisni cvijet sa est
uto-bijelih latica narcis. Ime Narcis ulo je i u naunu terminologiju, kao oznaka patolokog
samoljublja i zagledanosti u sebe (tzv. narcizam, narcisizam). I dananja, umnogome narcistika,
kultura funkcionie po principu prioriteta spoljanjeg izraza pojedinca. Moderno drutvo kao da
se boji starosti i runoe, a samopotovanje glavni oslonac trai u ljepoti i mladosti.

Socioloka lua II/1 2008

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

114

osobina. U modernom drutvu odravanje tijela izrazito se preporuuje onima

koji stare, ali ne zbog zdravlja njihovog kardiovaskularnog sistema, nego zbog
maskiranja starenja: vanjski znakovi starosti omlohavljelo tijelo, bore, gubitak
miinog tonusa, pretjerana tjelesna teina kulturno su stigmatizirani (Hargreaves, 1987: 137). Posebno je drutvo u cjelini netolerantno prema enskoj
starosti. Stereotipi da mukarcu, dijelom, raste arm s godinama, ali koje su takoe limitirane petom ili estom decenijom, ne vae i za ene. Predrasude vezane za ensku zrelost i starost izrazito su negativnog konteksta. Samim tim starenje predstavlja poseban strah za sve one ije samopotovanje ovisi o divljenju drugih, a ovo je obino namijenjeno mladosti, ljepoti, slavi i armu (Lasch,
1986: 46). Ljudi se, generalno, sve vie razvrstavaju po godinama starosti, a
manje po bitnim karakteristikama, ciljevima kojima tee i integritetu. Akumulacija godina, odnosno ivotnog iskustva, kao da uzmie pred novim tehnologijama, modernim normama, pa i mladalakim izgledom. Strah od starosti i smrti
mijenja i sam doivljaj vremena i prirodnog biolokog toka. Takmienje sa samim sobom, kroz opinjenost izabranim uzorima, po pravilu, slavnim i uspjenim linostima (ta god to znailo) dovodi do stalne trke i borbe u osvajanju sve
stroijih i zahtjevnijih kriterijuma, ali i diskutabilnih tumaenja ideala ljepote.
Svakodnevna borba protiv svega to se ne smatra dovoljno lijepim, ili to je bilo
kojom savremenom kozmetikom i medicinskom metodom mogue promijeniti
ili poboljati, postaje imperativ za modernu individuu, a kampanja protiv starosti koja danas posebno plai ljude na neki je nain najsvojstveniji izraz naeg
doba (Lasch, 1986: 235).
Iako je ljepota oduvijek ispunjavala, dijelom, smisao ivota, ona danas,
ini se, sve vie postaje esencijalizam ivota. I to, iznad svega, ljepota tijela.
Aktuelni sistem vrijednosti propagira ljepotu; ona postaje mo ili obeanje
sree. Metaforino izgovorene ove dvije rijei, kao da su bezazlenu tvrdnju njihove autorke, popularne amerike pjevaice i glumice er, obistinile u ivotnu
filozofiju milijardi ljudi. Narcistika kultura u kojoj ivimo stvorila je naelo da
je sve u slubi ljepote, pa je pred svima koji ga prihvataju, a esto mu i robuju,
postavila nerealno visoke estetske standarde, posebno unapreenja (transformacija) enskog izgleda.
Estetska hirurgija potreba i(li) luksuz modernog doba?
U cilju sticanja samopouzdanja, ali i poboljanja drutvenog statusa, koji
se u postindustrijskom drutvu, donekle, ogleda i u privlanom izgledu, postale
su uobiajene popravke tijela. Kako estetska hirurgija postaje dostupna sve irem krugu ljudi, a zahvati, esto neopravdani, posljedica elje da se dostigne
vladajui ideal ljepote ili da mu se makar priblii, vode u novu zamku socijalnog konformizma. Jer mi samo naizgled slobodno biramo da zamenimo salo
miiima i da se potinimo hirurgovom skalpelu. Istovremeno je jasno da taj
slobodni izbor nikako nije osloboen preduslova, ve postoji zahvaljujui internalizaciji drutvenih normi (Svensen, 2005: 82); kao to su sa modifikacijom
Socioloka lua II/1 2008

115

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

tijela narasli i drugi vidovi ropstva zasnovani na fiksaciji na ishranu i tjelesnim vjebama. Posebno je dogiranje, kao tipian vid rekreiranja u amerikom
drutvu, postao nova forma slobodnog ropstva (Baudrillard, 1988: 53), sa
istim uniformisanim ciljem postizanja vitkog tijela.
Ekstremni zahtjevi dananje plastine hirurgije esto znaju biti brutalne
intervencije na tijelu, koje se ne razlikuju od nekih, takoe tekih, zahvata na
tijelu poznatih u ranijim vremenima ili udaljenim (i jo aktivnim) kulturama,
nego ih ak prevazilaze. Nekritiki smo skloni da ih potcijenimo ili nazovemo
primitivnim, zanemarujui injenicu da su i oni posljedica elje za uljepavanjem. Razlika je jedino u estetskim kriterijumima i drugaijim shvatanjima fizike ljepote. Zato bi izbijanje zuba i istezanje pojedinih djelova tkiva, ukraavanje lea pomou oiljaka kod nekih plemena Afrike i Okeanije ili poveavanje donjih usana umetanjem koluta ili ploice (obiaj prisutan kod jednog sjevernoafrikog plemena, s ciljem da se dobiju velike usne nalik abljim, to vodi
porijeklo vjerovatno iz totemistikog oboavanja ove ivotinje, ali je vremenom
dobio i estetsku dimenziju; Barjaktarovi, 1977: 108) izgledalo manje bolno, komplikovano i suvino od popularnog umetanja implantata u grudi i usne u
razvijenom svijetu ili vaenje rebara kako bi struk bio tanji? Jedina razlika u korist savremenog drutva jeste ne u motivu ve u sredstvima i tehnici koja je manje pogubna za zdravlje pacijenata,.
Poznato je da su se, kao i danas, u svim istorijskim periodima smiljali
razliiti naini uljepavanja, odnosno korigovanja tijela, u skladu sa dominantnim estetskim mjerilima. Sami ideali ljepote mijenjali su se uvijek u skladu sa
nekoliko osnovnih ciljeva. Prvi je uivanje u lijepom, drugi odravanje interesovanja i privlanosti i trei eksploatacija ljepote, odnosno diktat modne
industrije. Podsjeanje na sapinjanje enskih stopala u Kini, kako bi rasla u visinu i time hod postao graciozniji ili noenje neudobnih korseta10 evropskih dama
10
Prihvatanje modnih imperativa i raznoraznih estetskih standarda napravili su tokom
istorije, inae, od mnogih odjevnih predmeta (ne)prijatelje ljepote, posebno enske. Recimo,
korset je tijelo inio vitkim, ali isto tako zbog pritiska onemoguavao pravilno disanje i
pritiskivao rebra i unutranje organe.
Inae, korset (fr.), mider (njem.) ili, jednostavno, steznik jedan je od najstarijih poznatih
odjevnih elemenata. Za njega je, ak, znala i neolitska ena. Naime, crtei koji su pronaeni u
iskopini Brandon u Norfolku (Engleska), stari oko 20 000 godina, pokazuju da su i tada ene
nosile neku vrstu steznika od koe. Prasteznik je vjerovatno oblikovan direktno na tijelu od sirove
koe i bio je privren kaievima ili kostima od sitnih ivotinja i ptica oko struka (umjesto
dananjih dugmadi, drikera i sl.). I u najstarijim civilizacijama, kakve su kritsko-mikenska,
asirska, egipatska i druge prepoznaju se, u slikovnim interpretacijama, neki oblici korseta. Ali,
pravi ivot korseta, kao to je poznato, zapoinje u XVI vijeku, kada u modu ulazi vitka figura i
razvija se intenzivno u narednih etiri stotine godina. Korsete su u prolosti nosili nerijetko, osim
ena, i mukarci. Posebno u XIX vijeku korset postaje neizostavan odjevni predmet ispod
slojevitih haljina. Viktorijansko doba kao glavno oruje enske zavodljivosti istie, upravo, tanak
struk. Otmeno dranje i utegnuta figura forsirani su, esto, do nerazumnim dimenzija, pa nije za
uditi to su tadanje dame listom padale u nesvijest i imale estoke glavobolje. Korset je,
zapravo, od sprave za uljepavanje postao naprava za muenje jer je onemoguavao normalno
disanje i dotok krvi u donje djelove tijela i noge. Samim tim je i hod bio otean, usporen, to je
ostavljalo utisak, sada ve objektivne, slabosti (tumaene kao vrhunac enstvenosti). Pravljeni su

Socioloka lua II/1 2008

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

116

kako bi struk izgledao ui, samo su neki od brojnih naina da se atakuje na

tijelo i promijeni u eljeni oblik, bilo odjeom koja utie na rast i formu tijela ili
stvarnim operativnim zahtjevima.
Inae, aktivnosti koje bi se mogle svrstati u plastinu ili rekonstruktivnu
hirurgiju izuzetno su stare. Poznato je da su Indusi praktikovali, jo u II milenijumu prije nove ere, zahvate koji nijesu nita drugo nego estetske intervencije.
Sluili su se elinim hirurkim instrumentima i koristili alkohol kao anesteziono sredstvo. Jedan od prvih podsticaja za razvitak ove vjetine bilo je saniranje
posljedica kazne za nevjerstvo, koja je znaila odsijecanje nosa; pa su drevni hirurzi popravljali tetu tkivom uzetim sa obraza ili ela pacijenta, formirajui
novi nos. A plastina hirurgija, u savremenom smislu, postavila je temelje tek
nakon Prvog svjetskog rata.
Danas je, meutim, plastina hirurgija postala uobiajena pojava. Prvo je
prihvaena u miljeu popularnih lica sa estrade i iz javnog ivota. I to ne samo
osoba koje se bave poslovima u kojima je izgled u prvom planu, na kojem,
uostalom, zarauju (top modeli, manekenke) ili koji im iri dijapazon angaovanja (glumci, pjevai), ve se i mnogi sportisti, pa i politiari i drugi javni djelatnici odluuju na operaciju obrazlaui to intimnom potrebom da se pomou
samodopadanja jo vie i socijalno potvrde. Moda korekcije tijela sa javne scene prenijela se vrlo brzo na ulice, pa operativni zahvati nijesu rijetkost nigdje u
svijetu. Naprotiv, jedina je razlika to se u nekim sredinama javno pria i priznaje uinjena korekcija, a drugdje se nain postizanja vjetake ljepote taji.
Najotvoreniji promoteri estetskih operacija, kao sredstava za usavravanje izgleda, jesu enski asopisi, nudei i glorifikujui uzore koji su ba to oprobali. Na
primjer, jedan od pretea otvorenog reklamiranja estetskih zahvata jeste objavljeni lanak pod nazivom ta kozmetika operacija moe uiniti za vas?, na
sedam stranica u australijskom enskom nedjeljniku Australian Womens
Weekly (februar 1993). U njemu se estetske intervencije sugeriu na sljedei
nain: Zvijezde to ine, slavni to ine, a sada s unaprijeenim medicinskim
tehnikama, i vi to moete uiniti [...], pruiti novi, mladalaki izgled vaem licu,
oima, usnama, vratu, koi i grudima, pri tom ilustrujui listu raznih postupaka
koji se nude (face-lifting, hemijski piling, lasersko bruenje koe, kolagenski i
od razliitih ali uvijek grubih materijala (platna, koe, kitove kosti, drveta, pa i metala). Tek pred
poetak Prvog svjetskog rata, korset doivljava pad (ali ne i kraj) jer se u modu vraa prirodnija
enska figura, to je ujedno bio i poetak enske emancipacije u irem drutvenom smislu. I danas
je korset prisutan u modi, ali na drugaiji nain. Kao prvo, savremeni korset izrauje se od
prijatnijih, elastinih materijala koji prijaju tijelu. I, za razliku od svojih prethodnika, dizajnira se,
pored osnovne funkcije rublja, i kao vidni, spoljanji dio odjee. Najzasluniji za promociju
savremenog korseta jesu pop pjevaica Madona i francuski modni dizajner an-Pol Gotje, koji je
od korseta napravio dopadljiv i senzualan dio enske garderobe.
O fenomenu korseta dali su, ak, svoje miljenje i antropolozi, vezujui ga za ljudsku
seksualnost. Zapravo, pored grudi i bedara, struk je glavno erotsko obiljeje ena, pa otuda i
privlanost, odnosno popularnost svega to ga vizuelno istie i naglaava. Vidi: Vujai, 2006:
4446.

Socioloka lua II/1 2008

117

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

silikonski umeci, liposukcija itd.). Od tog vremena do danas gotovo da nema

novine, asopisa koji svakodnevno ne objavljuje sline preporuke, reklamira
proizvode, klinike i sl.
Plastina hirurgija je, od kada je postala masovna pojava, predmet analize
mnogih strunjaka, prije svega, medicinara, psihologa, sociologa i antropologa
koji je sagledavaju sa vie aspekata, tumaei da li je potreba ili hir savremenog
doba. Ukoliko nije rije o popravci uroene ili steene anomalije, postavlja se
pitanje ta navodi pojedinca da izvri zahvat na tijelu, koji je vrlo esto bolan,
uz uvijek prisutan rizik od neeljenih komplikacija. Odgovore, vjerovatno, treba
traiti u psiholokim razlozima, utemeljenim na socijalnom konformizmu, utapanju u popularne standarde i popravci samopouzdanja pomou ostvarivanja
opteprihvaenog poeljnog spoljanjeg izgleda. ak, iako operativni zahvat
ima alternativu u popravci stanja i raspoloenja kroz duhovnu nadgradnju i
ljepotu koja se ugrauje u linost usvajanjem novih informacija, savlaivanjem
novih tehnologija, znanja i ponaanja iz nepreglednih potencijala svjetske
kulturne batine. No, injenica je da u modernom drutvu fizika ljepota sve
nemilosrdnije diskvalifikuje duhovnu, koja bi trebala da predstavlja najvei
kvalitet subjekta. Obrnutim vrednovanjem, popularna kultura sve vie svodi
subjekat na tijelo ili objekat. Tijelo se sve vie erotizira, naglaavaju se seksualni
znaci, obline, preplanula koa, usta koja, usput, postaju sve vea, pa govor tijela
postaje osnovni govor moderne, potroake civilizacije. Erotski elemenat koristi
se u propagandne i prodajne svrhe, gotovo svih vrsta roba (od arapa, kuhinjskih elemenata preko sredstava za odravanje higijene do djelova za automobile). Tijelo se pokazuje, otkriva u potpunosti i postaje najmoniji znak masovne, posebno medijske kulture koju potom preuzima svakodnevica. Glamurozno
i razgolieno tijelo postaje najvidljiviji znak linosti. Meutim, kultura koja
agresivno potencira seksualnost, isputa pri tom iz vida da seksualnu elju ostavlja bez imaginarnog, a onda i dijelom bez realnog. Bodrijarova teza da je seks
svuda, sem u seksualnosti dobija smisao i na interpersonalnom nivou. U
odnosu zavoenja, danas sve manje zavodi subjekat, a sve vie objekat. Zavodljivost se tumai kroz znakove, prije svega, garderobu, otkriveno, istaknuto
ogoljeno tijelo, a ne kroz cjelinu fizikog i duhovnog sklada. to e rei da je
izgled tijela zauzeo ne samo sredinji poloaj u pojmovima seksualiteta ve i
samoidentiteta.
Literatura
Armstrong, D. (1983), Political Anatomy of the Body: Medical Knowledge in Britain in
the Twentieth Century, Cambridge, Cambridge University Press.
Barjaktarovi, Mirko (1977), Odea i ukraavanje tela, u: Osnovi opte etnologije,
Beograd, Savremena administracija.
Basinger, J. A. (1993), Womens View: How Hollywood Spoke to Women 19301960,
London, Chatto and Wundus.
Baudrillard, Jean (1988), America, New York.
Socioloka lua II/1 2008

Lidija Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u savremenom drutvu

118

Brumberg, J. (1988), Fasting Girls: the Emergence of Anorexia Nervosa as a Modern

Desease, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press.
Craik, Jennifer (1994), The Face of Fashion. Culture Studies in Fashion, London New
York, Routledge.
ejni, Dik (2003), ivotni stilovi, Beograd, Clio.
Eko, Umberto (2004), Istorija lepote, Beograd, Plato.
Eko, Umberto (2007), Istorija runoe, Beograd, Plato.
Featherstone, M. (1991), The body in consumer culture, London, (in) M. Featherstone
and M. Hepworth and B.S. Turner (eds.), The Body: Social Processes and
Cultural Theory.
Fisk, Don (2001), Popularna kultura, Beograd, Clio.
Foucault, Michel (1997), Ethnics: Subjectivity and Truth, New York, The New Press.
Gandl, Stiven, Kasteli T. Klino (2007), Glamur, Beograd, Clio.
Hargreaves, J. E. (1987), The body, sport and power relations, London, (in) Horne, D.
Jary and A. Tomlinson (eds.), Sport, Leisure and Social Relations.
Heler, Agnes (1978), Svakodnevni ivot, Beograd, Nolit.
Lasch, Christofer (1986), Narcistika kultura, Zagreb, Naprijed.
Lupton, D. (2002), The Body in Medicine, London, Medicine as a Culture.
McMahon, K. (1990), The Cosmopolitan ideology and the menagement of desire,
Journal of sex research, 27, New York.
Muggleton, David (2000), Inside Subculture: The Postmoder Meaning of Style, Oxford,
Berg.
Svensen Fr. H. La (2005), Filozofija mode, Beograd, Geopoetika.
Vujai, Lidija (avgust 2006), Barbi, globalni kulturni fenomen, Porodini magazin,
Podgorica, Pobjeda.
Vujai, Lidija (jul 2006), Modni detalji kroz vjekove: korset, Porodini magazin,
Podgorica, Pobjeda.

Socioloka lua II/1 2008