FUNKCIONALNI STILOVI

U osnovi razlikovanja funkcionalnih stilova lee odgovarajue sfere upotrebe jezika

(knjievnost, novinarstvo, profesionalna djelatnost, nauka, administrativna sfera,
svakodnevna komunikacija). Postoji est primarnih funkcionalnih stilova (nauni,
urnalistiki, publicistiki, knjievnoumjetniki, administrativni i razgovorni).
Svi stilovi oponaaju odredene zadane i definirane modele. Knjievnoumjetniki stil ne
oponaa, nego osmiljava inaice. On ne bira izmedu postojeih, stvarnih, nego izmedu
moguih inaica. U njemu se ne radi onako kako se mora, nego onako kako se moze
raditi. Prema tome, jezik knjizevnosti nije u odnosu prema standardnomu jeziku,nego
prema jeziku kao sustavu. Knjizevni funkcionalni stil standardnoga jezika razlikuje se od
ostalih funkcionalnih stilova po tome sto je neshematiziran i to u njemu smisao prethodi
znacenju. Jezik knjizevnosti stvara nova znaenja preosmiljavajui ona postojea i
prethodna. U standardnome se jeziku razlikuje povijest jezika od suvremenoga jezika,
strane rijei od domaih, dijalektalne rijei od opestandardnih.
Publicistiki stil dijeli na urnalistiki i publicistiki. urnalistiki stil dijeli dalje na dva
podstila: informativni i informativno-analitiki, a publicistiki na knjievno-publicistiki,
publicistiki u uem smislu, memoarski i nauno popularni. Dakle, nauno-popularni
podstil nije nauni, ve publicistiki stil. Memoarski stil, takoer, pripada ovom stilu.
U savremenom naunom izrazu dominira impersonalni nain izlaganja, eliminie se
autorovo ja, iako je prirodnije da se ono jasno i glasno uje, jer je u naunoj sferi
prvenstveno znaajno miljenje samog naunika, istraivaa.

Administrativni stil razlae na pet podstilova (zakonodavno-pravni, drutveno-politiki,

diplomatski, poslovni i personalni), knjievnoumjetniki na tri (prozni, podstil poezije,
podstil drame) itd.
Autorica Stilistike leksici pridaje veliki znaaj, smatra je vanom komponentom za
razlikovanje funkcionalnih stilova (tu su termini, opeupotrebna leksika, nomenklaturna
skala, strane rijei prema domaoj leksici, itd.). Kad je u pitanju stilistika diferencijacija
leksike, razlikuje stilistiki markirane i stilistiki neutralne rijei. Stilistiki su uglavnom
markirane rijei knjievnog i razgovornog stila. Stilistiki neutralna leksika ini osnovno
jezgro leksike, upotrebljava se u bilo kojoj situaciji i bilo kojem odnosu govornih lica.
Leksika knjievnog stila karakteristina je u oficijelnim situacijama, a u spontanim
upotrebljava se leksika karakteristina za razgovorni stil. U ovoj Stilistici se podrobno
govori o leksici historijsko teritorijalno socijalnog orijentira. Rije je o arhaizmima,
lokalizmima, stranim rijeima.

ADMINISTRATIVNI FUNKCIONALNI STIL

Prvenstveno jezik ureda, jezik politike, industrije, trgovine Slui za slubenu komunikaciju
izmeu pojedinaca i ustanova, izmeu ustanova i ustanova, drava i dravnika, pojedinaca i
dravnih organa.
Ope znaajke administrativnog stila su jednostavnost, jasnoa, tonost, eksplicitnost,
kratkoa, klieiziranost. Od svih funkcionalnih stilova, ovaj je najpodloniji ideologizaciji (kad
se jezina pravilnost procjenjuje ideolokim stavom i obrnuto).
Administrativni stil dominantno se realizira u pismenoj formi, a na leksikom planu za njega su
karakteristini kancelarizmi (ustaljeni i administrativnom stilu svojstveni izrazi i rijei dopis,
predmet, navedeni). Gomilanje stereotipnih fraza pojednostavljuje komunikaciju (tono se
zna to je primjereno kojem dokumentu ili situaciji), ali istovremeno pojaava dojam krutosti
to se esto navodi kao negativna osobina administrativnog stila u cjelini.
Pleonazam izraavanje jednog te istog znaenja dvjema ili vie razliitih rijei. Ovo je jedna
od najteih bolesti administrativnog stila. Pleonazmi mogu biti namjerni (svojstveni su
administrativnom stilu, neto bez ega ni administrativnog stila ne bi bilo) ili nenamjerni (znak
bolesti, rezultat slabog znanja jezika).
Stilska (jezina) inflacija gomilanje jezinih sredstava bez vrijednosti; jedan nain
izraavanja brie sve druge naine izraavanja. Ovo je jedna od najveih greaka
administrativnog stila.
Zbog svoje uske veze s njima, administrativni stil najvie utjee na razgovorni i publicistiki
stil, a najmanje na znanstveni.
Podstilovi: zakonodavno-pravni, drutveno-politiki, diplomatski, poslovni, personalni.

NOVINARSKI FUNKCIONALNI STIL

Dvije su osnovne jezine funkcije novinarskog stila: referencijalna(funkcija saopavanja) i
konativna (funkcija orijentacije na adresate, ubjeivaka ili ideoloka). Ovaj stil karakterizira i
velika anrovska raznovrsnost, pa se unutar njega razlikuju informativni anrovi i analitiki
anrovi.
Novinarski stil esto obiluje ustaljenim frazama, ablonama koje predstavljaju sredstvo koje
pojednostavljuje adresatovo razumijevanje teksta. Jedna od kljunih karakteristika ovoga stila
je automatizacija jezinih sredstava po tome je on suprotstavljen knjievnoumjetnikom
ili reklamnom stilu, kod kojih dominira suprotan princip, aktualizacija.
urnalizmi ustaljene fraze i klieji svojstveni novinarskom stilu jednog drutva u odreenom
vremenskom periodu. Mnogi od njih nastali su izvan novinarskog stila, ali su se u njemu ustalili
zahlaeni odnosi, nerijeeno pitanje, kuloarski razgovori
Vana znaajka novinarskog stila su i naslovi. Mogu se podijeliti na nominativne (njima se
imenuje sadraj Bozani, novi predsjednik HBK-a), informativne (njima se prenosi sadraj
Kako i gdje se osigurati?) i reklamne (njima se nudi sadraj za Vae ljeto s osmijehom).
Naslovi moraju poticati na itanje, znai biti izazovni pojavljuju se i u obliku retorikih
pitanja, poslovica, krilatica, izreka i esto zadravaju cijeli niz stilskih figura (metafore,
metonimije, personifikacije, oksimoroni..)
Podstilovi: publicistiki, publicistiko-znanstveni, memoarski, knjievno-publicistiki, reklamni.

RAZGOVORNI FUNKCIONALNI STIL

Sadraj razgovornog stila je svakodnevni ivot u najirem smislu. Karakteriziraju ga
spontanost, nepripremljenost i neslubenost komunikacije, budui da se realizira u
neformalnim situacijama. Zahtjeva brzo reagiranje i smjenu govornika jer se replike izmjenjuju
brzo, a esto se javlja upadanje u rije i prekidanje sugovornika. Vie mu je nego drugim
stilovima svojstven konkretan nain miljenja, a razlikuje se prema kraju u kojem se koristi i
prema socijalnoj skupini ljudi koji ga koriste. Vaan element razgovornog stila je i realizacija
fatike funkcije (odravanje komunikacije pomou pauza, potapalica i slinog)
Razgovorni stil je komunikacijski najtedljiviji funkcionalni stil standardnog jezika; njegovu
tedljivost osigurava specifian nain komuniciranja (prvenstveno dijalog) i upotreba
izvanjezinih sredstava (gesta i mimike) kao kompenzacije jezinih sredstava. este su
redukcije i kontrakcije samoglasnika, nepotpune, eliptine reenice, presupozicije
Presupozicija segmenti koji nisu u iskazu eksplicirani, ali su sugovornicima poznati iz
lingvistikog ili izvanjezinog konteksta.
Obina i specijalna/ neformalna i pragmatina konverzacija prva nije motivirana
nekom praktinom svrhom, funkcija joj je prvenstveno fatika, dok druga ima odreenu svrhu
(razgovori u prodavaonici, kod doktora).
Tra predstavlja elementarnu narativnu formu u kojoj se mogu razlikovati akteri, jezgra,
indeksi sva obiljeja koja inae karakteriziraju narativni tekst. Osnovne socijalne funkcije
traa su uspostavljanje grupne solidarnosti i kohezije, te istraivanje zajednikih normi koje se
tiu kulturno-socijalnih znaajnih domena ljudskog ponaanja, a ponekad se traem
uspostavlja i stanovita forma socijalne kontrole.
Opi princip svake konverzacije morao bi biti naelo suradnje (Grice):
- kvantiteta: sugovornicima je potrebno dati odgovarajuu koliinu informacija
- kvaliteta: treba govoriti istinu
- relevantnost: sudionici konverzacije moraju biti relevantni
- modalitet: potrebna je jasnoa, izbjegavanje dvosmislenosti i naruavanje slijeda
replika
Verbalna utivost vrsta strateke manipulacije jezikom, nain da ostvarimo svoje
komunikacijske ciljeve tako to emo govoriti ono to je drutveno primjereno situaciji u kojoj
se nalazimo.

ZNANSTVENI FUNKCIONALNI STIL

Znanstveni je stil po svojoj individualnoj ogranienosti izrazito objektivan; u znanosti vladaju
zakoni logikog ustroja misli koji omoguavaju da se i njezin sadraj i njezin izraz organiziraju
strogo logiki. Uglavnom se realizira u pismenom obliku, a karakteriziraju ga citati, fusnote,
prepriavanja
Ope znaajke znanstvenog stila su objektivnost, preciznost, tonost i racionalnost.
Dominantna jezina funkcija znanstvenog stila je referencijalna funkcija njegov je zadatak
donoenje novih informacija.
Jedna od osnovnih karakteristika znanstvenih tekstova je i njihova apstraktnost, nasuprot
konkretnosti razgovornog stila. Reenice su organizirane u lananoj vezi ( druga reenica
objanjava i dalje tumai ono to je izneseno u prvoj), a svaka reenica ima punu strukturu u
njoj nema podrazumijevanoga, tj. rijeima neizraenoga smisla.
Znanstveni stil je najotporniji na utjecaje iz drugih funkcionalnih stilova, zbog svoje
zatvorenosti i ograniene kreativnosti.

KNJIEVNOUMJETNIKI FUNKCIONALNI STIL

Najindividualniji od svih funkcionalnih stilova, karakterizira ga neograniena sloboda; to je stil
sui generis.
Preregistracija mogunost preuzimanja bilo kojeg registra u kjnievnoumjetnikom tekstu,
pri emu knjievni tekst kao samodovoljan moe generirati znaenja i situacije (virtualni svijet)
putem jezika.
Stilizacija oponaanje jezinih sredstava karakteristinih za neki tip jezine realizacije u
svrhu ostvarivanja odreene umjetnike funkcije. U knjievnosti se javlja kao oponaanje neke
forme(anra), karakteristinog stila nekog pravca, pisca ili djela.
Stilska dominanta onaj element stila nekog teksta kojem su podinjeni svi drugi njegovi
elementi.

Reklamni stil
Specifinost reklamnog stila je u tome to se one ne svodi samo na verbalni, prirodnojezini
kod, ve sadri i vizualni kod, a moe imati i auditivni kod. Jedna reklama vie privlai panju
promatraa ukoliko kri ve steene komunikacijske norme, pa prema tome i u verbalnom
segmentu ona po pravilu odstupa od lako predvidljivog, oekivanog. Ona je prije svega
ubjeivaka poruka, uvijek sadri retoriku i ideoloku komponentu, usmjerena je na
recipijente. Takoer moe imati i ludiku funkciju da zabavi, nasmije, da podsjeti na sebe.
Reklame karakterizira mogunost odabira jezinih jedinica iz svih slojeva jezika. Reklamna
verbalna poruka moe biti formirana od najrazliitijih resursa jezika, samo pod uvjetom da je
to u funkciji njezine argumentativne, odnosno persuazivne vrijednosti.

TEMELJNA NAELA JEZINE PRAVILNOSTI

Glavni razlog normativnim zahvatima u standardnom jeziku je postojanje inaica na svim
razinama (morfolokoj, fonoloko, leksikoj, ortografskoj..). Pojava inaica je normalna pojava
jezinog razvoja, no to ne znai da su sve inaice jednako prihvatljive. Postoje razna naela
jezine pravilnosti u pitanjima koja je od njih pravilnija.
Naelo stabilnosti: jezino je pravilnije ono to je postojano, stabilno
Naelo proirenosti: prednost treba dati onome to se ee koristi
Estetsko naelo: pravilnije je ono to je ljepe (subjektivno!)
Naelo svrhovitosti: pravilno je ono to je primjerenije tipu konverzacije
Naelo autoritetnosti: pravilnije je ono to je potkrijepljeno autoritetom izvora
Jo: pravno, znanstveno, aristokratsko,demokratsko, pragmatino, zemljopisno i logiko
naelo.

Metafora figura prijenosa znaenja po slinosti

Perifraza figura zamjene rijei drugom rijeju ili rijeima
Hiperbola figura prenaglaavanja, pojaavanja izraza do krajnjih granica
Gradacija stupnjevanje
Personifikacija pridavanje osobina ivih neivim predmetima ili pojavama
Metonimija figura prijenosa znaenja po nekoj logikoj, uzronoj, vremenskoj ili
prostornoj zavisnosti meu pojmovima (Banski Dvori, Kaptol, Bijela Kua)

Dijakronija i sinkronija
Razlikovanje izmeu sinkronije i dijakronije koje je uvela strukturalna lingvistika. Sinkronija se,
naime, odnosi na razmatranje pojava prvenstveno sa stajalita njihova istovremnog postojanja u
nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa stajalita njihovog slijeda i razvoja u vremenu.''
Sintagme su kombinacije temeljene na linearnom karakteru oznaitelja - protezanju u
prostoru, rijei se meusobno povezuju u odnose koji iskljuuju mogunost da dvije rijei
odjednom izgovorimo. Sintagme se sastoje od dvije ili vie jedinica, a rije unutar sintagme
dobiva vrijednost samo oprekom prema ostalim lanovima. Izvan diskursa rijei se povezuju
asocijacijama na temelju zajednikih znaajki.
Sintagmatski odnosi jesu odnosi in praesentia, zasnivaju se na dvama ili vie terminima
jednako prisutnima u stvarnom nizu, nosa je protezanje u prostoru i sama linearnost.
Asocijativni odnosi jesu odnosi in absentia koji se zasnivaju na povezivanju termina u
virtualnom mnemonikom nizu, sjedite im je u mozgu. Asocijacije se mogu temeljiti na
analogiji oznaenika ili na zajednitvu akustikih slika.