Sally Heywood

GOSPODAR SUDBINE
Bio je to upravo on, Christos. Kretao se molom prema jahti. Bio je odjeven u
stare traperice i plavu koulju, koja je isticala njegovu mukost i preplanulu
put. Vidjelo se da je ostario. Nesigurne crte djeakog lica ustupile su mjesto
prekrasnom zrelom mukarcu, a tijelo mu je djelovalo snanije no ikada. Iao
je k njoj.
Shelley se drhtei povukla unazad. Srce joj je lupalo od uzbuenja. Koliko
je prieljkivala da poe s njim! No bi li imala dovoljno hrabrosti da to uini?
Posluavi neki nenadani nagon, pourila je u kabinu, pokupila neto odjee, i
nabacala je u torbu. Zatim se urno vratila na most.
Uznemireno je pogledala za sobom. im tata i Paula primjete da je otila,
doi e do propgsti svijeta. No, to ju nije brinulo. On je bio tu i to joj je jedino
bilo vano.
- Onda, ide li? - viknuo je im ju je ugledao.
- Da - proaptala je u panici.
Skoila je na mol i osjetila snane Christosove ruke oko struka. On ju je
privukao k sebi. U jednom joj se trenutku uinilo kao da je vrijeme stalo, a
zatim je Christos, kao u nekom zanosu, priljubio svoje usne na njezine.
Odjednom se probudila i osjetila razoaranje. Pogledala je oko sebe
nastojei prepoznati nejasne konture sobe koja je jo uvijek bila uronjena u
tamu. Gdje se do vraga nalazi?
Zatim ie poelo svitati. Da, ipak je na Krfu.
Otkad joi je Malcolm rekao da e morati poi na ovaj otok.
Shelleyne je snove poeo uznemiravat lik Chnstosa Kirakisa.
Nakon onoga to se dogodilo, svakako nije eljela s njim
imati ikakve veze.
Protrljala je oi nastojei se koncentrirati na ono to je trebala obaviti
tijekom sljedeih nekoliko sati. No inilo se da je sjeanja ne namjeravaju
napustiti. Prolo je mnogo vremena, tono devet godina, i Christos vjerojatno
vie i ne ivi na ovom otoku. Shelley je vjerovala da ga je zaboravila, no oito
to nije bilo tako.
Dok se tuirala, u sjeanje joj se vrati lik Christosa, njegova atletski
graena tijela preplanula od sunca, njegova loeg no ipak djelotvornog
znanja engleskog. Upita se je li zaista bilo tako prekrasno kao to joj se inilo
tih davnih dana. Uostalom, tada je imala samo esnaest godina. Poznato je
da mladi imaju razvijenu matu.
Izila je iz kupaonice i bacila pogled na sat.
Mora se pouriti, ako eli stii na jutarnji trajekt za Kassiopi.
Vie neprospavanih noi ostavilo je vidljiva traga na njezinom licu, no ak ni
podonjaci nisu mogli zasjenit njezinu izuzetnu ljepotu. Lice pravilna ovalna
oblika obavijena dugom zlatnom kosom, oi boje smaragda, prekrasne
senzualne usne. I tijelo za kojim su se okretali mnogi, dok bi prolazila.
Pribliila se prozoru koji je gledao na malen miran trg i irom ga je otvorila.
Sunce se tek poelo pojavljivati i prekrivati rubove plonika. U vrtu kue preko
puta, jedna crno bijela maka se nekoliko puta protegla da bi odmah potom
nastavila spavati. U daljini se uo mlaz fontane.
Shelley se trgnula iz razmiljanja. Na brzinu se naminkala, izvadila je iz
torbe hlae i majicu i odjenula se. Pokupila je stvari i napustila sobu, te se tiho
spustila niza stube. Njezine kone sandale u ritmu su odzvanjale po bijelom
mramoru, tiha jeka je pratila njezine lagane korake.
Jedna pospana glava provirila je iza recepcije.
- Zar je vrijeme za odlazak?
Shelley je zastala. Bio je to sin vlasnika hotela.
Njegovo se lice razvedrilo kad je ugledao lijepu plavu gou. Osmjehnuo
joj se. - Pozvat u ti taksi. - Ve mu je ruka bila na telefonu.
Shelley je podmirila raun jo predhodnu veer i najavila je da kree rano
ujutro. - Ne, hvala - odgovorila je odmahujui glavom. - Ii u pjeice.
Pristanite trajekta nije daleko, zar ne?
- Gdje ii? - ponovo ju je upitao mladi, oito u elji da joj bude na
usluzi. Imao je lijep pravilan nos poput Christosa i jednaku gustu crnu kosu.
No to nije bio Christos, pa Shelley nije osjetila ni najmanje uzbuenje.
Plovit u uz obalu do Kassiopi - objasnila mu je namjetajui torbu na
rame.
- Bre autom. Ja pronai za tebe.
- Ne, hvala, ve sam isplanirala da u putovati brodom. Jedna e me
osoba ekati u pristanitu.
-Zarunik?
Shelley je odmahnula glavom. - Ne, tu sam poslovno.
Mladi je ustao. - Ja u ponijeti - rekao je uzimajui torbu s njezina ramena. -
Teko. Idem s tobom. Pokaem najkrai put.
Kad se ve toliko trudio da joj pomogne, Shelley se nije usprotivila.
Dopustila je da je otprati do obale kroz labirint malih uliica koje su joj
djelovale prilino poznato.
Devet godina ranije tu je etala s Christosom. Najeila se i pokuala je vie
ne misliti na njega. Njezin je vodi hodao brzim korakom povremeno
zabrinuto pogledavajui na sat.
Shelley ga je pokuavala slijediti, no razna su joj mjesta odvlaila
pozornost tijekom puta. Prvo trgovina s odjeom, zatim s torbama i
cipelama... Na sreu, bilo je jo rano, pa su sva vrata jo bila zatvorena. No
bilo je zaista teko odoljeti arima tih tipinih uliica u kojima se ivot tek tada
polako budio. Trgovine su se tek otvarale. uli su se glasovi ena i djece i na
kraju je osjetila snaan miris kave koja je ispunjavala ulice i miris tamjana koji
se irio zrakom ispred bizantinskih crkvi. To je bio Krt. Krf, Christosovo
carstvo. Shelley je duboko udahnula kako bi prekinula nemir koji joj se irio
tijelom. Spustila je pogled i ubrzala korak.
- Ovo tu - progovorio je mladi pokazujui na ljunak na ploniku - mi
zovemo kandounia.
Ona i Christos su ...........Dosta! Shelley je pre
stala razmiljati i pripremila se za silazak strmim stubama po kojima je njezin
vodi, dobar poznavalac tog puta, ivahno skakutao. Medu bijelim zidovima
koji su bili obasjani suncem mjestimino se naziralo plavetnilo mora.
Napokon su stigli na ravninu Xenofondus Stratigou. Ne usporivi ni malo,
mladi se okrenuo i pobjedonosno joj se nasmijeio, pa ju je poveo na mol na
kojem je pristajao trajekt.
Hvala ti to si me dopratio sve do ovamo - ljubazno je rekla mladiu
nasmijeivi mu se dok je uzimala torbu.
- Nema na emu - odgovorio je. Sretan put. Kad se vrati pozdraviti me,
dobro?
Shelley ga je slijedila pogledom dok se vraao nazad, a zatim je ula u
pristanite.
Kada ju je Malcolm, direktor londonskog sjedita poduzea za nekretnine
koja je pri padala njezinu ocu, zatraio da ode na Krt, Shelley je oklijevala da
pristane. Pomisao na Christosa i na ono to se dogodilo kad je posljednji
puta bila na otoku, u njoj je izazivale odreen nemir.
- Otok je prekrasan - na kraju mu je rekla dok joj je srce ve eznulo
za odlaskom. - No kada sam tamo bila, imala sam samo esnaest godina i
bila sam vrlo romantina. No vjerujem da e me se jednako dojmiti.
- Prasnula je u nervozan smijeh. - Glava mi je bile puna grke poezije, mitova
i junaka.
Oito je zatajila pravi razlog zbog kojega joj se Krf uinio tako arobnim.
Nije bilo potrebno da u to bude upuen.
On joj je objasnio:
- Obavjestit u naeg agenta na otoku, Spyra Papandreoua da te
saeka u Kassiopi. Odvest e te u razgledavanje. Kad e imati sve pod
kontrolom, moe se vratiti u grad Krf i dopustiti si nekoliko dana odmora u
nekom pristojnom hotelu. Pobrinut u se da ti rezerviram sobu.
- Malo odmora nee mi koditi - pristala je. - Otkad je tata morao
napustiti svoje mjesto, ovdje u uredu u Londonu bila je potpuna zbrka.
Sreom stvari su se sada poele okretati na bolje. - Odjednom joj je sinula
ideja. - Sto kae na to da ostanem na licu mjesta nekoliko dana? Mogla bih
se smjestiti u jednoj od vila i vidjeti je li vrijeme da se uine neke promijene.
 Malcolm se namrtio. - Ne znam, Shelley, je li to zaista dobra ideja.
- Zar veina vila ve ne bi trebala biti zavrena?
Nisam ba siguran - odgovorio je Malcolm igrajui se olovkom. - Upravo zbog
toga ide tamo. Da vidi kako stoje stvari. Vijesti koje sam do sada primio-
ba isu ohrabrujue, to zna i sama. - Njezina je zabrinutost bila oita. -
Iao bih ja osobno, ali ne mogu napustiti ured.
- Ne, svakako. Ne moe napustiti London,
Ne u ovom trenutku. - Shelley se nasmijala. - Ne sada kad nam je tata za
vratom.
Ta je reenica izazvala smijeak na zamiljenom Malcolmovom licu, a Shelley
je dodala - Vidjet e da u sve srediti. Taj me izazov privlai!
To to je izjavila bilo je istina. Prvi puta otkad radi u poduzeu biti e u
situaciji da pokae to zna.
Misija na Krfu bila joj je prava prilika, pomislila je Shelley uspinjui se strmim
mostiem. Colin, njezin otac, morao je shvatiti da je sad ve spremna preuzeti
vanije odgovornosti. Ve je tri godine radila u poduzeu, otkad je zavrila
studije, no njezine su dunosti uvijek bile marginalne. No obzirom da e
jednog dana, kao to je elio njezin otac, ona voditi tvrtku Burton
International, moda je doao trenutak da se polako na to naikne. Colin je
ipak i dalje mislio da jo nema dovoljno iskustva, pa je zato zaposlio Mal-
colma.
Dragi stari Malcolm. Duboko u sebi, Shelley je znala da je njen otac
pametno uinio kad je odabrao Malcolma, jer je on bio dobro pripremljen i
imao je desetogodinje iskustvo u tom poslu. Kad je tata imao infarkt,
Malcolm je bio taj koji je vodio posao. Savjetovao se o svim vanijim pitanjima
s Colinom Burtonom koji je bio neizmjerno ljut zbog toga to je vezan za
krevet i daleko od ureda.
Zvuk sirene najavio je polazak, mornari su odvezali konopce i trajekt se
polagano udaljio od mola.
Grad Krf, kojim vlada ogromna antika venecijanska tvrava, ubrzo se inio
dalekim.
Trajekt je plovio du obale prema sjeveru otoka, po dijelu mora koji ga je odvajao od
susjedne Albanije. Sada su zaista ulazili u carstvo Christosa Kiriakisa.
Ta joj je misao pokvarila veselje. Pomalo zabrinuto namrtila je elo. Ipak
nije bilo tako nevjerojatno da ako ga sretne u etnji ulicama ili u nekoj
gostionici, uveer.... Da li je se jo sjea? I kako sada izgleda?
Sama je sebe uvjerila da nema razloga za uzbuenje. Vjerojatno je
Christos u Ateni, a na Krf vie ne dolazi ak ni na godinji odmor. Ve i prije
devet godina, kada mu je bilo jedva dvadeset godina, bilo je oito da je
Christosu Kiriakisu sueno da postane netko i neto.
 Nakon tri tjedna krstarenja, prije devet godina, Shelleyina kosa tako je
posvjetlila da je djelovala kao da je skoro sasvim bijela. Paula, njezina
maeha, promatrala ju je zgraajui se i ponavljala da ne bi smjela toliko vre-
mena provoditi na suncu. Uostalom, uvijek je koristila priliku kako bi je
kritizirala. I tada smo plovili istim dijelom mora, krenuvi iz Krta prema sjeveru,
a pristali smo takoer u mjestu Kassiopi negdje rano popodne. Bilo je
neizmjerno vrue. Shelley se sunala na jahti, u tamno crvenom bikiniju. Da
bude iskrena, smrtno se dosaivala. Paula i Colin bili su u sedmom nebu i
nisu na nju obraali panju, pa je bila neprestano sama.
im su uli u pristanite, dogodila se itava zbrka. Jedan se konopac
omotao oko brodskog vijka. Njen je otac poeo vikati. inilo se kao da im
prijeti strana nesrea. Zatim su uli zvuk motora i primjetili su da im se pribli-
ava jedna barka, samo malo vea od obinog amca. Na barci je bio
Christos.
Nosio je stare odrezane izblijedjele traperice, a njegova je koa, nakon to je
proveo itavo ljeto radei luci, zadobila prekrasnu bronanu boju. Sa crnom
kovravom kosom i pravim grkim profilom Shelley je izgledao kao neki junak
iz mitologije o kojem je toliko itala u koli, najromantinije i najprivlanije stvorenie koje je ikada
vidjela. Christos im je neto doviknuo, a zatim im je dobacio konopac. Shelley ga je uhvatila jo
u letu i u tom su im se asu susreli pogledi. Njegovo je lice obasjao osmijeh kroz koji su se
nazirali savreni bijeli zubi. Shelley je osjetila da je taj trenutak preokret u njezinu ivotu. Kako je
bila naivna!
Christos je pristao uz njihovu jahtu i oslobodio vijak. Na kraju joj je uputio
pogled kojim kao da je htio rei da ve imaju neto zajedniko. Pomogao im
je da pronau slobodno mjesto u prepunoj marini. Kada je napokon Colin
pruio ruku kako bi mu dao novac, odluno je odmahnuo glavom.
- Ne, hvala.
Okrenuo se i brzo pogledao Shelley, koja je bila naslonjena na ogradu, a
zatim je skrenuo pogled kao da se osjea krivim to je uinio neto to nije
smio. Uao je u svoju barku i udaljio se.
Shelley je bila uvjerena kako ga vie nee vidjeti, no nije bilo tako. Ostatak
su vremena bili nerazdvojni, sve do onih stranih, poniavajuih oprotajnih
rijei.
Prenula se iz razmiljanja. Morala se prestati zabavljati tim uspomenama.
Trajekt se povremeno zaustavljao uzdu obale u mjestima u kojima su se
isticale grupe bijelih kua obasjane suncem. to su se vie pribliavali cilju
njezina putovanja, Shelley je sve vie osjeala kako joj iznutra raste napetost.
Mjesto Kassiopi se uope nije izmijenilo. To je bila njezina prva misao. Sve je
bilo kao i tada: stari gradi smjeten na obroncima jednoga breuljka, tu i
tamo pokoji zvonik, a zatim prekrasne raskone vile i ostaci starih zidina iz
desetog stoljea. U luci je bilo vrlo buno i ivo, a na plavoj povrini mora
plutale su barke s tipinim oznakama. Christos joj je objasnio kako te oznake
slue kako bi se otjerali zli duhovi.
Pribliavajui se luci, zauo se zvuk sirene na trajektu u znak pozdrava.
Bio je to ritualan znak potovanja prema ikoni Djevice Marije koju je prije
mnogo stoljea gradu poklonio jedan kapetan koji se spasio od brodoloma
tijekom putovanja koje ga je trebalo dovesti nazad u Veneciju.
Shelley je nestrpljivo oekivala iskrcavanje. Stavila je torbu na rame i
uputila se s ostalim putnicima prema mostiu koji je s trajekta vodio na mol.
Bio je to kao skok u prolost. Naravno da je tijekom devet godina dolo do
nekih promjena, no atmosfera pospana i lijena gradia ostala je netaknuta.
Primjetila je jedno novo samoposluivanje, ali i staru trgovinu sirom, gdje su
svako jutro obiavali kupovati jogurt. Bio je tu i pekar koji ih je uveseljavao
svojim slasticama od lisnatog tijesta i meda. Zatim je tu bila i trgovina u kojoj
se moglo kupiti praktiki sve, od stvari za kuu do djeih igraaka. Brijanica
je bila nova, no draguljarnica i prodavaonica antikvitetima ostale su iste.
Shelley je nastavila promatrati dugaak red trgovina, sve dok joj se pogled
nije zaustavio na gostionici na kraju luke, s pogledom na more. Srce joj je
odjednom poelo snano kucati.
Sve je bilo sasvim isto kao i tada, stolovi obojani u plavo, veliko stablo, vrt
s jedne strane. Samo ime na tabli vie nije bilo Kiriakis,
ve Georgiou. Osjetila je olakanje.
Nastavila je medu gomilom traiti Spyra. U jednom se asu jedan
automobil zaustavio pored nje i kroz otvoren prozor voza joj se toplo
nasmijeio zaelei joj dobrodolicu.
- Spyro! - Shelley mu odgovori smijekom. Ve ga je susrela u Londonu,
koju godinu ranije, i bila je ugodno iznenaena njegovom ljubaznou. On je
iziao iz automobila i primio je za ruku.
- Zaista sam sretan to vas, vidim, gospoice Burton - ljubazno je
pozdravi. - Moja supruga Ana mi je rekla da vas odmah dovedem u nau kuu
na jedan dobar doruak. Moete ostati kod nas koliko elite. - Uzeo je torbu s
njezina ramena i stavio je u automobil.
- Nadala sam se da u odmah moi odsjesti na gradilitu - priznala mu
je paljivo ga gledajui - no Malcolm je rekao da to ba nije dobra ideja.
Spyro je stisnuo usta.
- Ima pravo. Na alost imamo nekih problema. Uite u auto, pa u vam sve
putem objasniti.
- Namrtio je elo, vidljivo zabrinut. - Stvarno se bojim da e trebati puno
diplomacije da se rijei ova situacija.
Shelley je krv navalila u glavu. A to ako ne uspije?
 Kad su uli u automobil, Spyro ju je zabrinuto pogledao. inilo se da ne
uspijeva pronai odgovarajue rijei. Dobio je na vremenu palei auto.
- Molim vas, sve mi recite - ona ga je pokuala ohrabriti. - to se
dogaa? Problemi s radnicima?
On je odmahnuo glavom pokrivenom gustom crnom kosom.
- Ne, ne radi se o tome, gospoice Burton. S radnicima je sve u najboljem
redu. I to, na odreeni nain, ini situaciju jo gorom.
Shelley se poela uzrujavati.
- Naalost, vaeg oca nisu dobro savjetovali kad su ga nagovorili da
kupi to zemljite.
Na te rijei, ona je poela zamiljati sve mogue geoloke nezgode. No
kad mu je dala do znanja to joj je sve palo na pamet, Spyro se nervozno
nasmijao.
_ - Ne, nije tako tragino. Problem je iskljuivo pravne i birokratske prirode. Vi
znate da zemljite zauzima itav jedan mali poluotok, zar ne?

Shelley |e Kimnuia glavom i Spyro |e nastavio. - Radi se o tome da novi

vlasnik susjednog terena, odnosno podruja koje spaja zemljite Burtona s
ostatkom otoka, ne eli dati pristanak za instalaciju elektrinih vodova kroz
njegovo zemljite.
Osim toga zabranjuje prijevoz preko njegova terena, zbog ega radnici ne
mogu doi do gradilita. Tvrdi da nemamo nikakva prava da postupimo
drugaije.
Shelley se namrtila. - Kako moe tako neto tvrditi? To je nae zemljite,
ne moe nam zabraniti pristup!
Spyro je slegnuo ramenima. - Samo ponavljam ono to kae protivna
stranka.
- Taj se prilazni put godinama koristio! Sijeam se da sam ga i ja sama
vidjela kad sam bila na otoku.
- To je istina - priznao je - ali je sluio samo kao prilaz starim upravama
koje su se nalazile na poluotoku. Protivna stranka upravo tvrdi da se taj
prilazni put ne smije iskoristiti u komercijalne svrhe.
Shelley nije vjerovala vlastitim uima. Problem je bio sasvim razliit od
onoga to je zamiljala.
- Zar ne postoji mogunost da doemo do nekog drugog puta koji bi vodio
na nae zemljite?
- Ne, po kopnu. Moe se doi s mora, no pristanite nije dobro. Prilino
je opasno, jer je puno grebena. Zbog toga ona plaa nikad nije iskoritena.
- Ona se namrgodila.
- Ipak, poznajui tatu, sigurna sam da je uzeo u obzir razliite initelje prije
nego li se odluio na kupnju.
- Kao to sam vam rekao, problem je u novom vlasniku. Vidite, to je
kao u onoj igri.
Monopoli. Ili moda kao u ahu. Eto, dali su nam ah mat.
Bit e bolje da odmah odemo na lice mjesta. - Situacija je bila daleko ozbiljnija
od onoga to je zamiljala. to bi se dogodilo da je to otac saznao? Jo se
oporavljao od bolesti, pa bi takva vijest za njega mogla biti sudbonosna.
Odbacila je tu misao i okrenula se k Spyru.
On se vidljivo uznemirio. - Ono to vam pokuavam objasniti, gospoice
Burton - nervozno je rekao - je to da je potpuno nemogue doi do poluotoka.
Ve sedam dana radnici nemaju pristupa terenu.
- Pa, to je smijeno! elite li rei da su radovi u potpunosti stali?
Spyro je djelovao neizmjerno nesretan.
- Postoje uvari koji nadgledaju prilazni put. ak su ga i zakrili. Vjerujte mi, to
je prvi puta da se neto slino dogaa. Ti ljudi su dobili nalog da svakoga
zaustave... Naglasio je pretposljednju rije.
- Svakoga, razumijete?
- To emo jo vidjeti! ljutito je odvratila. elim da me odmah tamo
odvezete, Spyro. Molim vas. Dorukovat u kasnije.
inilo se da oklijeva, ali se vie nije opirao. Odvezao je auto izvan mjesta,
na seoski put.
- Jeste li uspjeli saznati tko je novi vlasnik susjednog imanja? - upitala ga
je Shelley. - Oito u morati stupiti s njim u vezu.
Mora da je to neki ovjek s puno novaca, pomislila je, neki uasan gnjavator.
- Zemljite je upisano na ime jedne tvrtke iz Atene - odgovori Spyro. Nije
se trudio ak ni da sakrije gnuanje koje je probijalo kroz njegov glas. Budui
da je roen na Krfu, nije ba bio blagonaklon prema onima koji su doli s
kontinenta da bi si prisvojili njegov otok
. - Tvrtka se zove Monasco Holdings.
Lijepo Shellyno lice odjednom je postalo jo odlunije. - Dobro, ii u sve
do Atene, ako bude potrebno.
Na Spyrovom se licu primjetio nategnut osmijeh. - Divim se vaoj
odlunosti, gospoice Burton. No, vjerujte mi, kad bi imalo smisla iao bih i
ja, u Atenu. Kako bilo, mislim da nije potrebno. Tvrtka ima podrunicu ovdje,
u jednoj prekrasnoj vili koja se ba zove Vila Monasco.
-Na Krfu? Shellyne su oi zasvjetlucale.
- Krenimo, onda! to ekamo? Poimo vidjeti tko je glavni u tom Monasco
Holdingsu!
Shellyina drskost bila je kratkoga vijeka. Spyro ju je odveo u jednu
izgubljenu dolinu iza brda Pandokrator, vozio je neko vrijeme uz kameni zid
koji je zasigurno skrivao neki dragocjeni raj, i zaustavio se tek kada je stigao
do eljeznih reetkastih vrata, oito dobro zatvorenih.
S jedne strane nalazila se straarnica u kojoj je bilo nekoliko ljudi ne ba
obeavajueg izgleda.
Pogledala je kroz reetke. Dugaki vrtni put ulazio je na imanje izmeu
palmi i borova. Dakle, to je bila Vila Monasco.
Zatiena poput neke tvrave.
Vrata straarnice su se otvorila i jedan se ovjek pribliio njihovom
automobilu. Iz depa je izvadio telefon.
Spyro je poeo razgovarati s tim ovjekom. Shelley nije mogla razumjeti
njihove rijei, no po izrazu lica svog pratioca naslutila je rezultat razgovora.
Nije se moglo ui. Nalog odozgo.
Ona se nagnula kroz prozor i uputila nepoznatom ovjeku osmijeh.
Usprkos sunanim naoalama koje su mu pokrivale polovicu lica, vidjela je
da ju taj ovjek promatra nasmijeena lica.
Zatim je straar uzeo telefon i obavio kratak razgovor, ali je odgovor bio
negativan.
- Da se mene pita, ja bih vas pustio, no gazda kae da ne.
Spyro je poeo okretati automobil.
- Juer sam itavo vrijeme telefonirao - promrmljao je.
- Pokuavao sam vam ugovoriti sastanak, no svaki su mi puta rekli da gazde
nema.
Shelley se ipak jo nije eljela predati. Kada su se dovoljno udaljili od
straarnice, zamolila je Spyra da zaustavi automobil.
- Ova ograda nije suvie visoka primjetila je, vidno uzbuena pogleda.
- Preskoit u je i otii do vile.
elim razgovarati s direktorom poduzea. Hoete li mi pomoi, Spyro?
- Odgovor njezina pratioca bio je ustvari nebitan. Ona je ve sama
odluila.
Jedino to je Spyro mogao uiniti bilo je da je upozori da bude paljiva, dok je
Shelley ve sjedila na zidu. Spretno je prebacila obje noge preko zida i bez
ikakvog problema skoila na tlo.
- Najprije je pogledala oko sebe. Vrt je bio prekrasan.
Tipina mediteranska vegetacija, koja se sastojala od niskog grmlja i morskih
borova, a oleandri boje rua, arko crveni hibiskus i draesna bugenvilija inili
su taj vrt jo dragocjenijim. Dokle god joj je dopirao pogled, nije bilo traga
nikakvoj zgradi.
- Shelley se poela udaljavati od ograde. Malo dalje od blagog breuljka
prekrivenog maslinama ukazala joj se vila. Bila je fantastina.
Mora da su je povjerili jednom od najboljih arhitekata i nekom mudrom
mjesnom vrtlaru, jer je graevina potovala stil otoka, a i bilje koje ju je
okruivalo bilo je tipino za to mjesto.
teta to je vlasnik tako odvratan.
- Nakon to je prola tratinu, stigla je do vile. Nije bilo ive due. Moda
je ipak istina da nema nikoga.
- Pred njom se nalazio samo jedan visoki stakleni zid. U kristalnom je
staklu Shelley mogla vidjeti vlastito nepovjerljivo lice kao u nekom zrcalu.
Ima li koga s druge strane?
Kako li se otvaraju ta staklena vrata?
Oko nje je bila potpuna tiina. Okrenula se leima prema staklenom zidu
razmiljajui to da uini.
- Odjednom je zaula neku buku i staklena su se vrata poela otvarati.
Prije nego li se uspjela pomaknuti pala je prema unutra.
- - Dobrodola u Vilu Monasco - ula je glas iza svojih leda.
- Tko god da joj se obratio oito nije bio zadovoljan njezinim dolaskom -
u glasu se osjeao ljutiti sarkazam.
- Shelley, koja se jo uvijek nalazila na podu ,rukom je zaklonila pogled
prema suncu. U tom asu ugledala je lik preplanula ovjeka, odjevena u
elegantno odijelo sive boje. Odmah je prepoznala naglaenu vilinu kost,
arogantan osmijeh koji je tako dobro poznavala. ..
- Kalimera, Shelley. Kalos irthate!
- Bio je to Christos.
- Christos je proao pogledom preko dugih preplanulih Shelleynih nogu,
a zatim se zaustavio na njezinom licu.
- Ona je ustala. Jedva se oporavila od uzbuenja. - Ba ti! Ne mogu
vjerovati!
- - Glavom i bradom, na tvoje veliko zadovoljstvo - odgovorio joj je
uz preziran osmijeh.
- Shelley je pokuavala ostati mirna. Prestala ga je promatrati i bacila je
pogled na prostoriju.
Shvatila je da su nekoliko pari oiju uperene u nju bili su to postariji mukarci
koji su sjedili oko stola za sastanke i nekolike tajnica koje su ostale otvorenih
ustiju kad si je vidjele u stanju u kojem se nalazila.
- Ponovo je pogledala Christosa. Jako se promijenio otkad ga je
posljednji puta vidjela, prije devet godina. Zgodan dvadesetogodinjak
pretvorio se u prekrasnog mukarce.
No oi, te tamne prodorne oi, imale su okrutan izraz kao i pri njihovom
posljednjem dramatinom susretu.
- Vidim da nisi gubila vrijeme - ree joj.
- to pod time misli?
- Jedna je kamera slijedila tvoje kretanje od trenutka kad si napustila
straarnicu.
- To ju je otkrie neugodno iznenadilo. Nije lijepo kad te drugi promatraju
bez tvog znanja. Dakle, mora da ju je gledao dok je prelazila tratinu i dok je
pokuavala viriti kroz tamno staklo.
Bila je to nepotena igra.
Ne mogu zamisliti iz kojeg se razloga nalazi ba ovdje - rekla mu je
ljutito. On je i dalje pogledom prelazio preko njezina tijela zbog ega se
osjeala kao da je gola.
- to misli ime se bavim? - neljubazno ju je upitao.
- Zar misli da jo uvijek radim u luci pomaui nesposobnim turistima u
neprilici? Prolo je mnogo vremena od tada.
- Shelley je duboko udahnula. Zapravo nije bila iznenaena to je
djelovao tako ozbiljno i poslovno.
No zato li se nalazio u Vili Monasco?
- Doi u moju radnu sobu. - Christosov joj je pogled upuivao neku vrst
prijeteeg upozorenja.
- Shelley mu se nije suprostavila. Ako su se ve morali meusobno
vrijeati, bolje je da to uine daleko od pogleda stranih ljudi.
Pola je za Christosom kroz vrata. On je brzo koraao naprijed ne trudei se
da je prieka.
- Prostorija koja mu je sluila kao radna soba bila je izuzetno luksuzna. U
sredini se isticao ogroman crni pisai stol.
- Christos je sjeo okrenut leima prema prozoru. U polumraku je njegovo
lice djelovalo jo mranije i opasnije.
- Bila je pomalo uplaena gledajui ga ispred sebe nakon toliko godina!
Sada je Christos predstavljao personifikaciju uspjeha, no premda se u
njegovom ponaanju mogla vidjeti odreena samokontrola koja karakterizira
poslovna ovjeka, iza te maske skrivao se isti onaj gnjev i estina od prije
devet godina.
- Shelley je ponovo duboko udahnula. Bilo i je vano povui pametan
potez. Priekalo je da on zapone razgovor.
- Gledao ju je, nagnuvi glavu na jednu stranu, a u kutu njegovih ustiju
primjeivao se pomalo zloban osmijeh.
- Dakle, sad si tu - konano je rekao. - to e eli od mene?
- Shelley se namrtila ne razumjevi njegovo pitanje.
- to elim? - Od Christosa Kiriakisa nije eljela ba nita!
- Dola sam na Krf obaviti neke poslove za poduzee moga oca. Kao to ve
vjerojatno zna, jedno grko poduzee po imenu Monasco Holdings ne
dozvoljava radnicima pristup mjestu gdje gradimo turistiko naselje.
A ja bih eljela upoznati direktora tog poduzea!
- Prola je rukom kroz kosu i opazila da drhti. Christosu je jo uvijek
polazilo za rukom da je izbaci iz takta. Osmijeh na njegovu licu se poveavao,
ali je i dalje djelovao jednako zlobno.
- Evo ga, ispred tebe - promrmljao je. - Hou rei, ovjek koga trai.
- Bilo je oito da se odlino zabavlja. Shelley mu nije eljela priutiti
zadovoljstvo da primjeni koliko je iznenaena. No iznutra je osjeala da gori. -
Hoe rei da ti vodi Monasco Holdings?
- - Ja sam direktor, da budem precizan. Tebi na usluzi.
- To oteava situaciju, pomislila je. ak nije mogla ni zamisliti u kojoj
mjeri... Na licu joj se odjednom pokazao bijes, pa joj se i glas promijenio kad
je progovorila.
- Jesi li svjestan kolike tete nam nanosi?
- Christos je ravnoduno slegnuo ramenima. Svakom njegovom pokretu
nedostajalo je spontanosti, kao da je njihov razgovor zamislio tisuu puta, u
svim njegovim nijansama.
- Posao je posao. Siguran sam da bi to tvoj otac razumio. Jednostavno ne
mogu dopustiti pristup poluotoku, to bi uzrokovalo mnoge neprilike.
- Ali, kome? - upita Shelley. - Uokolo nema kua na kilometre. Tvoj je
prigovor smijean.
- Christosov je pogled djelovao prijetee kao i njegove rijei.
- Nemam namjeru sada o tome raspravljati.
Straar na ulazu ti je rekao da nisam na raspolaganju. Upala si na privatni
posjed bez doputenja i zbog toga bih te mogao tuiti.
Ne sviaju mi se oni koji kre zakon. Shelley je osjetila da polako gubi
hrabrost. Bilo je, meutim, vano to ne pokazati.
- Ako se tebi ne sviaju oni koji kre zakon, nama se ne sviaju oni koji se
ponaaju kao lopovi i spreavaju pristup tuoj imovini.
- Lopovi? - Christos je ostao bez rijei, kao da takav odgovor nije predvidio. -
Savjetujem ti da pripazi kako se izraava, gospoice Burton.
ak i u ovom primitivnom kraju, kako je tvoja maeha ljubazno nazvala moje
mjesto, uvrede se smatraju djelom koje se kanjava zatvorom.
Shelley nije dopustila da je uznemiri. Odmahnula je glavom, pravei se vana.
-Ne budi smijean.
Tvoje poduzee spreava pristup naem poluotoku, a ti si se usuuje rei da
mi krimo zakon! Ba bi me zanimalo to vai zakoni kau o postavljanju
barikada po cesti!
Namjeravam se savjetovati s nekim odvjetnikom to je prije mogue. udila
bih se da otkrijem da ste postupili po zakonu. Bila bih primorana da se sloim
sa svojom maehom.
Kad je to htjela, Shelley je znala pogoditi u pravo mjesto. Prekriila je ruke i
nastavila uivati u pogledu koje joj je pruao Christos Kiriakis, ije je lice
poljubiastilo od bijesa.
No, on je ipak bio poslovan ovjek. Sabrao se prije nego li je progovorio.
- Dakle, ne predaje se.
Shelley se sloila. - Pa ti si onaj koji je prvi poeo.
Christos se podrugljivo nasmijao. - Sada barem poznajemo uzajamne
poloaje.
Ona je stisnula ake. - Nae si mogao i prije upoznati, ako ba hoe znati.
Tisuu smo puta pokuali telefonski stupiti u vezu s odgovornima u Monasco
Holdings, no vi ste o uvijek izbjegavali.
Prisilili ste me da doem ak tu i sad odbija sa mnom razgovarati...
Oigledno je da si svjestan da si u krivu i ne zna kako da se iz toga izvue.
" Ma nemoj? - Christos je podigao obrve.
- Razgovarat emo, vidjet e. Zvualo je to poput prijetnje. - Ali, ne sada.
Vratio sam se iz Hong Konga prije manje od sat vremena.
Kada su ti rekli da nisam na raspolaganju, to je bilo istina. Namjeravao sam
se istuirati i odmoriti i to u upravo sada uiniti.
Na razgovor moe priekati.
- To je sabotaa, gospodine Kiriakis! Javit e ti se nai odvjetnici, u to
budi siguran!
Shelley se okrenula i krenula prema vratima. Christos je ustao i poao za
njom.
- Nadam se da ne eli izai onako kako si ula.
Shelley je drhtavom rukom uhvatila kvaku, no odmah se jedna druga ruka
nala na njezinoj.
Okrenula je glavu pokuavajui suzdrati val emocija koji je u njenom srcu
izazvao taj tjelesni kontakt.
- Nadam se da neu morati pobjei. Ili sam moda zarobljena?
Nije ga eljela gledati, pa je spustile! pogled, no on je pognuo glavu kako bi
im se susreo pogled. Za Shelley je to bilo poput udara struje.
Nije uspijevala vidjeti nita osim tamnih arenica njegovih oiju. Odjednom je
primijetila kako joj se tiho podsmjehuje.
Bilo je jasno kako je djelovao na nju.
- Nemoj se brinuti, nisi zarobljena. Nisam divljak. - Jaina njegova
pogleda davala joj je do znanja da nije zaboravio njezine uvrede. -
Namjeravao sam organizirati susret, no poznato je da najbolji planovi uvijek
padaju u vodu.
Sad, kad si se uspjela uuljati u moju kuu, bilo bi ti bolje da sjedne i
poslua to ti imam rei.
Shelley, elei dokazati da nije dola kako bi primala nareenja, prela je u
protunapad.
- Da te sluam? Ne pada mi na pamet ve sam te dovoljno sluala!
Naprotiv, ti e sad malo sluati mene. Od razgovora nema koristi, treba
djelovati. Svaki dan nerada kota nas tisue funti.
im radnici nastave s poslom, sjest u na prvi zrakoplov za London i vise
nee morati gubili svoje dragocjeno vrijeme na razgovore.
Christosovo je lice postalo mranije od noi u kojoj nema mjeseca.
inilo se da jedva uspijeva vladati sam sobom. Shelley je primijetila da joj se
pribliava i instinktivno se povukla unazad.
Bojala se da e je udariti od bijesa, no Christos je nije ni dotakao. inilo se da
nije ni imao namjeru da to uini.
Proao je pored Shelley i doao do jednog ormaria na kojem se nalazio
telefon.
- Popit emo kavu - rekao je tonom koji nije doputao prigovor.
- Bez diskusije.
Podigao je slualicu i progovorio nekoliko rijei na grkom. Kad je spustio
slualicu, strogo ju je pogledao.
Shelley je bila iznenaena reakcijom koju je izazvala kod Christosa i shvatila
je da bi to moglo ii njoj u prilog. Ako je bila u stanju natjerati ga da izgubi
prisebnost, znai da je nad njim imala odreenu mo.
Podigla je pogled.
- Zaista sam se iznenadila kad sam se nala ovdje, licem u lice s tobom -
iskreno je priznala. Usne su joj podrhtavale.
- No ti se nisi doimao nimalo iznenaen to me vidi. Mora da si ve pogodio
da je Burton s kojim si poslovao moj otac, da je poduzee nekretninama
njegovo, zar ne?
On joj je uputio dvosmislen zagonetan osmijeh. Pogled onoga koji se osjea
jaim od svog protivnika. Odgovor mu je bio isto tako nerazumljiv.
- Uvijek znam s kim poslujem.
- Nevjerojatna sluajnost.
Christos je skupio obrve. Njegov je pogled postao jo stroi.
- Sluajnost?
Zaulo se kucanje na vratima i oboje su se okrenuli. Vukui za sobom noge
uao je jedan skoro sasvim elav ovjek koji je pod rukom drao ogromnu
mapu. Slijedila ga je ena koja je nosila kavu.
Dok je Shelley pribliavala alicu s kavom, Christos je zapoeo razgovor s
elavim ovjekom pregledavajui spise koje mu je ovaj donio.
Nije gubio vrijeme.
Kad je popila kavu, pribliila se prozoru. Od tamo ga je mogla promatrati bez
da on to primijeti.
Jo nije mogla vjerovati da je se sjea, nakon tolikih godina. Prisjetila se kako
ga je Paula nazvala divljakom! Nadala se da je zaboravio sve ostalo, ili da niti
nije shvatio, jer je Paula zaista svata govorila protiv njega.
Christos je sada davao upute preko telefona, na izvrsnom francuskom. Devet
godina ranije jedva se uspijevao izraziti na nekoj udnoj mjeavini engleskih,
francuskih, njemakih i nizozemskih rijei koje je nauio od turista koji su
dolazili u marinu.
Sada je meutim razgovarao na engleskom i francuskom kao i na grkom.
Zapravo to nije bilo udo. Christos je bio predodreen da postane uspjean.
Jedna se vrlina kod njega odmah primjeivala: njegova energija. Ostavljao je
dojam da moe ostvariti ak i nemogue.
elavi je ovjek pokupio spise, vratio ih u mapu i izaao. Christos je podigao
glavu i pogledao ju. Kad su im se susreli pogledi, on joj se pribliio, s
podrugljivim osmijehom na muevnom licu.
- Sluajnost, jeli? Moja draga Shelley, jesi li ba sigurna?
Pogledala ga je ne razumjevi o emu govori.
- Najvie me iznenadilo - nastavio je Christos - to te tvoj ef pustio da
ovdje doe sama.
Vjerovao sam da e imati pratnju.
Tvoj otac nije tip koji bi te pustio da sama samcata putuje Europom. Malo je
nazvati ga pretjeranim zatitnikom.
- Moj ef?
- Fitch. Nije li on bio na tom mjestu prije est mjeseci?
Ona je potvrdno kimnula glavom.
 - Sto li o tome misli tvoj otac? Ve je poinio ogromnu
greku kad te ovdje poslao samu.
- Fitch dobro zna da sam u stanju brinuti se o sebi - brzo je
odgovorila, u elji da obrani ast jadnoga Malcolma.
- Osim toga, meni je bilo stalo da doem. - Pokuala je
promijeniti predmet razgovora.
- Kako si znao da je postao direktorom?
- eli red da se prema njemu moe ponaati kako eli? -
natuknuo je Christos potpuno ignorirajui njezino pitanje.
Pogledi su im se ponovo sreli i Shelley se podsmjehnula. Do
vraga, kako li je samo djelovala neiskreno!
- Malcolm na mene gleda kao na kolegicu koja mu je ravna,
a ne kao na porculansku figuricu. Osim toga, neprestano sam u
kontaktu s uredom u Londonu.
Ako ne budu redovito dobivali moj izvjetaj, biti e problema. Za
to e se tata ve pobrinuti.
- Zar gospodin Colin Burton uspijeva ba sa svime biti u
tijeku, iz Santa Lucije?
Shelley je stisnula zube. - Vidim da si se o svemu raspitao,
Kiriakis.
- Mislim da mi se to isplatilo - odgovorio je, zadovoljno se
smijeei. - Sjeam se kakav je bio tvoj otac prije devet godina.
Uvijek je pazio na svoju ker, nisam te smio dovesti na barci ni
minutu kasnije od dogovorenog vremena.
Vidim da se od tada mnogo toga izmijenilo... ini se da vie nije
tako vrst u nekim svojim uvjerenjima do kojih je tada jako
drao.
Shelley se namrti. - Nije istina. To je samo zato to se
ozbiljno razbolio.
- No Fitch je postao direktor u pravom smislu rijei, zar ne?
- Ne razumijem zato se toliko zanima za Malcolma. U
svakom sluaju, uvjeravam te da je zaista sposoban. Poduzee
ne bi moglo imati boljeg direktora.
A to se tie tate, uvijek ima sve pod kontrolom. O svemu se
brine kao pas uvar.
Ipak ima jedna stvar koju tvoj otac oito nije predvidio -
primijetio je Christos s okrutnim podsmijehom na licu, zbog
ega se u njegovim rijeima osjeao prizvuk prijetnje.
 U tom asu zazvonio je telefon i Christos se trenutno
prebacio na svoje poslove. Shelley je morala priekati, ljutita
to ju je ponovo stavio u drugi plan.
Jednostavno nije shvaala koje je Christosovo mjesto u
itavoj prii. to tono eli i zbog ega baca klipove pod noge
lanova Burton International?
Nije imalo smisla. U glavi su joj se motale te misli dok je
razmiljala o prekrasnom pustom poluotoku s napola
sagraenim vilama.
Kad je Christos zavrio razgovor, bila je na rubu ivaca.
Razbjesnio ju je ravnoduan pogled koji joj je uputio.
- To radi namjerno! - okrivila ga je.
- Samo nam nastoji stvarati neugodnosti! Vjerojatno hoe
sklopiti kakav posao, kakav ugovor.
Dobro, doao je trenutak da se otkriju karte. Reci mi koji su tvoji
uvjeti.
Christos ju je nepomino promatrao. Njegovo lice nije imalo
nikakav izraz.
Zatim se polako pomaknuo, proao oko pisaeg stola i sjeo
u veliku konu fotelju.
Njegov ledeni pogled pao je na Shelleyne gole noge, na majicu
koja je jednim dijelom virila iz hlaa, na raupanu kosu, na
znojno lice.
- Ti si zaista nevjerojatna djevojka - napokon je hladno
progovorio. Doe ovdje, uulja se na moje imanje kao neka
kradljivica i zahtijeva da se istog asa razgovara o onome to
tebe zanima kao da se radi o pitanju ivota i smrti.
I jo k tome pone na mene urlati kao da sam neki naunik na
platnom spisku tvog oca.
Prasnuo je u sarkastian smijeh.
- Mora jo puno toga nauiti, mala moja Shelley Burton.
- Stisnuo je oi i nagnuo se naprijed na pisai stol.
- Prije svega, mora se nauiti dobrom ponaanju. Gost si u
mom kraju i ne moe se ponaati kao da si vlasnica.
Kao drugo, mora nauiti da se tu poslovi ne vode mahnitim
ritmom kao u Londonu.
Ako eli postii neki dogovor, mora se prilagoditi naim
obiajima.
I kao tree... -Christos je napravio krau stanku dok se
naslanjao na fotelju.
- Morala bi napraviti neto sa svojim izgledom. Prilino je
zbunjujue vidjeti te tako raskopanu.
Shelley se trgnula i pocrvenjela. Krenula je prema vratima i
primila kvaku.
- Ako je to sve to ima rei, onda mogu ii - promrmljala je.
Nije se usudila vie nita rei.
Otvorila je vrata i nala se u hodniku. Poela je trati u nadi
da je pogodila pravi smjer.
Christos neka ide k vragu, pomislila je, a na pamet su joj pale
razliite uvrede koje bi mu najradije uputila. Usprkos tome,
neto joj je govorilo da on ima pravo.
Odvratno se ponijela. Vikala je i napadala ga svakojakim
rijeima. Kako se mogla tako ponaati? Jedino opravdanje
mogla je biti zabrinutost za njezina oca.
Ne bi bilo dobro za njegovo ve bolesno srce, kad bi saznao da
je projekt turistikog objekta o kojem je toliko sanjao sasvim
neizvodiv. Mora na neki nain osloboditi cestu od barikada.
To joj u svakom sluaju mora poi za rukom.
Neka ide k vragu Christos Kiriakis! - ponovila je u sebi
Shelley dok je trala. Mrzila ga je, mrzila ga je iz dna due.
Nije mogao, nije smio izai kao pobjednik!
Pored nje odjednom su se otvorila vrata i izaao je Christos.
Nije se nimalo trudio da je zaustavi, ve se uputio u oblinju
prostoriju.
Shelley je zastala i pogled joj je pao na niz televizijskih ekrana.
Kad se ponovo pojavio, rekao joj je.
- Vani te eka auto koji e te odvesti do ulaza.
Shelley je dopustila da joj Christos pokae put izvan kue.
Nije bila u stanju reagirati, niti se ispriati.
On joj je pomogao da ude u auto.
- Gdje te mogu nai?
Odsjest u u kui predstavnika poduzea
U Kassiopi - promrmljala Shelley, crvena od srama, jedva
ekajui da pobjegne.
- Kod Spyra?
Ona je kimnula glavom.
- Znam gdje ivi.
Naravno da zna, ljutito je pomislila Shelley. Christos Kiriakis
je uvijek sve znao i bio je svemogu.
- Javit u se. - Bez da je ita dodao, Christos se okrenuo i
uurbano nestao iza staklenih vrata.
 Auto ju je ostavio pred glavnim ulazom i vratio se nazad.
Shelley je neraspoloeno krenula prema mjestu na kojem ju je
ekao Spyro u vlastitom automobilu.

- Onda? - upitao je Spyro im se Shelley smjestila u auto

pored njega.
- to je bilo?
- Uspjela sam ui u vilu i razgovarati sa ovjekom koji stoji
iza itave prie.
- Rukom je prola po elu kako bi obrisala znoj.
- Osjeam se kao da sam prola kroz pande tigra.
Zove se Christos Kiriakis.
- Kako? - Spyro ju je zabrinuto pogledao.
- to nije u redu?
Prije nego li joj je odgovorio, Spyro se ugrizao za usnu i
tuno zatresao glavom.
- Dobro ga poznajem. Ili smo zajedno u kolu.
Shelleyn zapanjeni pogled ohrabrio ga je da nastavi.
- Rano je napustio kolu i poeo je raditi u luci. Zimi je,
meutim, popravljao brodove. Vrlo sposoban tip, odluan i
tvrdoglav.
Poput njegova oca, isti temperament.
Njegov je otac bio poznati trgovac vinom i vlasnik gostionice
koja gleda na luku. Sve je to tako bilo do prije otprilike devet,
deset godina.
A onda... se neto dogodilo i Christos je nestao. Od tada vie
nisam uo za njega.
Shelley je osjetila kako joj prolaze srsi.
Bojala se da i predobro zna to se to dogodilo.
Spyro se namrtio. - Nitko ga u posljednje vrijeme ne vida,
ovdje u Kassiopi, inae bih to znao.
Mora da nije dugo kako se vratio. Znao sam da su u tijeku
radovi, ali ih nikada nisam povezao s njime.
Ponovno ju je pogledao.
- to ti je tono rekao?
Nije joj bilo lako odgovoriti na to pitanje.
-Pa rekao mi je mnogo toga. No zakljuak je da nema namjeru
dopustiti pristup poluotoku.
- Znam da je ovaj projekt tvom ocu jako vaan, Shelley. Ve
pet godina ja radim za njega i znam da je dobar ovjek.
alosti me pomisao da bi mogao doivjeti razoaranje, ba
ovdje na Krtu, osobito sada kad se ba ne osjea dobro.
- S tvojom emo pomoi uspjeti - odluno je izjavila Shelley.
- No, za sada ne smijemo nita rei tati.
Ne bih htjela da se brine. Prije nego li se predam, uinit u
nemogue kako bih urazumila tog prepotentnog Christosa
Kiriakisai.
Spyrova je ena bila vrlo ljubazna i duhovita, uvijek spremna
za razgovor i osmijeh. Pojavila se na vratima im ih je vidjela
kako dolaze, a oko nje se pojavilo nekoliko djece.
- Gdje ste bili? - doviknula im je, briui ruke u pregau.
Oekivala sam vas jo prije dva sata!
Anna se popela uza stube i rukom pokazala na povei trbuh
pod sivom haljinom.
- Ve mi ne da disati! veselo se nasmijeila pokazujui
kako je sretna to e postati majka, a zatim joj se pogled
zaustavio na Shelleynoj lijevoj ruci.
- Vi nemate djece.
- Nemam ni mua - dodala je Shelley sa smijekom.
- Meni je tako dobro!
Anna ju je pogledala s nepovjerenjem.
-Dolazi ravno iz Londona?
Ne, provela sam jednu no u gradu Krfu.
Ah, Kerkira. Ima li puno ljudi?
Shelley je odmahnula glavom.
- Jo ne. No pretpostavljam da e za Uskrs doi puno ljudi.
Anna se sloila. - Turisti. Svi na odmoru. To je dobro za na
otok i za Burton International.
I za mene i Spyra!
Anna ie prola hodnikom i otvorila zadnja vrata na desno,
zatim se pomakla u stranu kako bi propustila Shelley.
- Soba je prelijepa!
Soba je bila jednostavno ureena, s drvenim namjetajem
obojanim u bijelo, to je bilo u kontrastu sa svijetloplavim
pokrivaem na krevetu.
I okna na prozoru, u venecijanskom stilu, napola zatvorena, bila
su obojana u plavo.
Svjetlost koja je dopirala kroz otvore zaustavila se na plavo-
bijelom tepihu.
- Prekrasno je! - oduevljeno je uzviknula Shelley.
- Sve je isto kao nekada.
 Odmah se pokajala to je to rekla. Trebala je biti opreznija.
Anna ju je obasula pitanjima o tome kada je ranije bila na otoku.
- Oh, bilo je to prije mnogo godina, dok sam jo ila u kolu.
Bila sam na odmoru s roditeljima.
Moj je otac traio zemljite koji bi kupio i tada je bacio oko na
poluotok. Gdje god smo ili, tata nije proputao poslovne prilike.
Vjerujem da u itavom ivotu nije bio na pravom odmoru.
Galama djece natjerala je gazdaricu da se vrati na kat nie.
Anna se oprostila od Shelley obeavi joj alicu kave.
Kad je Shelley, nakon nekoliko minuta, silo u vrt, na malom
stoliu pokrivenom bijelim stolnjakom ekala ju je alica vrue
kave i kola od lisnatog tijesta s medom.
Stablo masline s uvijenim granama prekrivenim srebrnastim
liem bacalo je svoju sjenu uokolo.
Ljeti je to stablo predstavljalo dobru zatitu od vruine i sunca.
U tim prvim danima mjeseca travnja zrak je jo uvijek bio
svje usprkos toplini sunca Shelley je potraila mjesto na suncu
i tamo smjestila svoj stolac.
Oko nje pruala se prava oaza mira i vedrine. Na pamet joj
je pao Malcolm. Odjednom je ustala i pogledala kroz kuhinjski
prozor.
- Anna! Moram telefonirati u London. Mogu li se posluiti
telefonom?
Spyro je provirio u kuhinju, pribliio se eni i jednom je rukom
obuhvatio oko struka.
- Moe ii u moju radnu sobu, Shelley. Prva vrata desno od
ulaza. Tu ja uvijek radim. Osjeaj se kao kod vlastite kue.
Napravio sam ti mjesta na pisaem stolu.
Ona je nazvala ured u Londonu, no Malcolm je bio zauzet na
drugoj liniji. Stoga je ostavila poruku sekretarici Gwen, rekavi
joj da je stigla i da e se ponovo javiti.
Vratila se u sobu i u torbi potraila istu odjeu. Pronala je
fotoaparat i pomislila da bi mogla snimiti koju fotografiju
gradilita na poluotoku da je ponese sa sobom u London.
Odluila je to odmah uiniti. Istuirala se, odjenula istu
odjeu, na brzinu poeljala svoju plavu kosu, koju je zatim
ponovo svezala u rep i sila je na donji kat.
- Htjela bih baciti pogled na gradilite - obavijestila je Spyra.
On je sjedio u dnevnoj sobi, s jednim djetetom na jednom
koljenu i s drugim na drugom. Brzo se oslobodio oboje djece i
ustao.
 - Dobro. Poimo.
- Oh, Spyro, nemoj se uznemiravati. Mogu ii sama!
Uostalom, ti si to ve vidio... Nema smisla da idemo oboje.
- Onda uzmi moj auto.
Ona je odbila njegovu ponudu, no on ju je nagovorio da
barem unajmi automobil. Spyro je nazvao agenciju za
unajmljivanje, dogovorio najam i otpratio je do mjesta na kojem
je trebala preuzeti auto.
Dok je Shelley palila automobil, Spyro se nagnuo kroz njezin
otvoreni prozor i rekao joj - Ako ne nae pravi put, dovoljno je
da nekoga pita, jer svi znaju gdje se to nalazi.
I molim te, budi oprezna, kad tamo stigne.
Paljivo je vozila uskim uliicama Kassiopia i prela veliki trg
na kojem se odravao tjedni sajam.
Kad se udaljila od posljednjih kua u mjestu, poveala je brzinu
i poela uivati u izletu i lijepom vremenu.
Cesta je prolazila preko ogoljelih i pjeanih breuljaka,
uspinjala se i sputala, mjestimino je postojala krivudavom, a
povremeno se pruao pogled na naputenu obalu prekrivenu
bijelim pijeskom. Tu i tamo vidjele su se kue, a u njihovoj blizini
vrtovi i vonjaci.
Shelley je neprestano morala podsjeati samu sebe da ima
posla i da mora dovriti vrlo vaan zadatak.
Inae bi se bila zaustavila na obali i bila bi se ispruila uz samo
more da se suna.
Malobrojne kue koje su bile smjetene na tom dijelu otoka
postajale su sve rjee. Shelley je shvatila da se poluotok ne
moe nalaziti daleko. Spyro joj je objasnio da se cesta penje na
jednu uzvisinu neto strmiju od ostalih.
S vrha e moi vidjeti itavo imanje.
Asfaltirana cesta zavravala je na vrhu uspona. Tamo je
poinjao neasfaltirani put koji je vie nalikovao na stazu i koji se
uvlaio izmeu dva breuljka i tako nestajao s vidika.
To je bio jedini mogui pristup poluotoku na kojem je bio posjed
tvrtke Burton International.
Neto dalje od toke gdje se nalazila, nekoliko stotina metara
nie, jedna primitivna pregrada zaprijeila joj je put.
Nalikovala je nekom plotu u koji se zatvaraju ovce, no s dvije
strane odvajale su se eljezne ice koje su sasvim zakrile
prolaz. Nedaleko se nalazila stara pastirska koliba pretvorena u
neku vrst straarnice.
 Shelley je osjetila kako je hvata bijes. Pretpostavila je da je
ogoljelo zemljite koje se prostiralo pred njom bio Christosov
posjed: predio pogodan jedino za koze i ovce.
Zato , je, dakle, on uporno ostajao pri tome da im zabrani
pristup?
Bilo je to samo jedno ljutito i i nerazumno iskazivanje moi.
Izila je iz auta, izvadila fotoaparat i poela namjetati objektiv.
Tamo dolje u kolibi netko se micao. Oito ju je onaj koji je bio na
strai primijetio.
Napravila je nekoliko snimaka i zatim se vratila u auto i sjela.
Nije bilo udno to se nitko nikada nije dosjetio da tamo neto
gradi. Krajolik, iako lijep, bio je tako pust da je ovjeka pomalo
hvatala tuga. Trebalo je imati sposobnost predvianja i vrstu
volju njezina oca da bi se u ovoj pustoi moglo zamisliti
turistiko naselje.
Dok je palila auto, ula je neku buku. Bio |e to zvuk motora.
inilo se da je jako daleko, ali se pribliavao. Neko je vozilo
dolazilo prema njoj i Shelley je odluila da e priekati do je
proe kako bi okrenula auto.
U retrovizoru je ugledala bijeli range rover koji se smjelo
pribliavao neasfaltiranom cestom.
Kada je sustigao Shelleyn automobil, umjesto da produi, naglo
je zakoio podigavi za sobom oblak praine.
Neki ovjek izaao je iz range rovera. Bio je preplanuo i
nosio je traperice. Bio je to Christos.
- Znao sam da nee odoljeti da ne baci pogled - doviknuo
joj je s pobjedonosnim smijekom.
- Jesi li vidjela sve to te zanimalo?
Ona ga je prostrijelila pogledom.
- Potedi me glupih pitanja.
Christos je prasnuo u smijeh. inilo se da se odlino
zabavlja.
- Vidim da si uvijek raspoloena za svau.
A za to bih trebala biti raspoloena?
Moe li se znati zato si doao? Rekao si da si prezaposlen
da bismo razgovarali, a sad odjednom ima vremena biti ovdje.
- Situacija se promijenila, u odnosu na jutros.
- Christos se odjednom uozbiljio i krenuo.
- Poi za mnom.
Naglo je upalio range rover i uputio se cestom prema mjestu
na kojem su bile barikade. Shelley je uzdahnula, ula je u vlastiti
automobil i krenula za njim. Nije podnosila to njegovo
ponaanje, nain na koji joj je nareivao znajui da e ga se
posluati, tu drskost u postupcima.
Uvijek se tako ponaao, ak i kad je jahtom dolazio po nju, ili
kad ju je ekao na molu prekrienih ruku, lijep i snaan poput
boga, tamnih oiju koje su je izazivale da pode s njim.
Uvijek ga je tada slijedila, a i sada je upravo to inila!
Kad je stigla do podnoja breuljka, range rover se ve bio
zaustavio u blizini kolibe, a Christos je razgovarao na grkom s
nekim starijim ovjekom. Mora da su se njih dvojca odlino
zabavljala, budui da se u jednom trenutku stari uvar poeo
smijati otvarajui svoja ve krezuba usta.
Zatim je pomaknuo ogradu kako bi automobili mogli proi i
Christos je krenuo punom brzinom. Kad je Shelley prolazila,
starac ju je pozdravio maui rukom.
Christos se zaustavio uz rub ceste, izaao je iz auta i uputio
se prema njoj.
- Bolje je da ovdje ostavi auto. Cesta je dalje prilino loa.
Doi.
Shelley je ljutito shvatila da ponovo slijedi njegove naredbe.
U tiini je uao u range rover. Cesta je bila puna rupa, vozili su
polako poskakujui preko izboina to su ih bacale jednog
prema drugome.
Shelley je bila svijesna njegove nazonosti, a misli su joj se
vraale na uspomene iz prolosti, koja joj se inila dalekom, no
ipak tako ivom. im su se zaustavili, Shelley je pourila iz
automobila.
Napravila je nekoliko koraka, a zatim je zastala kao
skamenjena. Pred njenim se oima pruao straan prizor.
Vile, napola sagraene oko neega to je trebalo prema
projektu postati trg, srce naselja, doimale su se kao kosturi
spaljeni od sunca, te prazne kuice bez ivota.
Nosei zidovi pruali su se i i prema nebu kao da zazivaju
upomo. Dolo j joj je da zaplae.
To je trebao biti san njezina oca, njegovo remek-djelo. Umjesto
toga doimalo se kao grad nakon bombardiranja. Sjetila se
koliko su o tome razgovarali, o tom prekrasnom naselju
smjetenom na poluotoku...
Zajedno su ga projektirali, raspravljali su svaku pojedinost oko
ureenja vila, od namjetaja za kuhinje do vrtnih biljaka.
 Zatvorila je oi. Na sreu, Colin Burton nije bio tamo da vidi
taj prizor.
Kad je otvorila oi, pogledala je Christosa. On je bio kriv za
sve.
- Nadam se da si zadovoljan! To je obian vandalizam!
Christos je nemarno slegnuo ramenima.
-Ne znam kako to moe tako nazvati. Nita ne unitavam.
- Oh, kako ne usprostavila mu se - unitava san jednog
ovjeka, njegovu sliku raja. To je vandalizam, gospodine
Kiriakis.
Uinilo joj se da joj se Christos eli pribliiti, pa se trgnula.
- Ne usuuj se dodirnuti me! - uzviknula je, premda se on
nije ni pomakao. Zamislila je dodir njegovih prstiju na koi i
osjetila kako gori.
- itavo jutro ponavljam si da situacija ipak nije tako tragina -
povjerila mu je, ne skrivajui vlastitu tugu.
- Ipak, izgleda da se prevarila. Sve tatine sjajne ideje sad su
unitene.
- Nemoj biti tako tragina. Sve u svemu, temelji nisu ni
dirnuti.
- Da ti ne bi palo na pamet! - Shelley je jo jednom
pogledala taj tuan prizor, groblje snova, zamiljajui ga
onakvim kakav je trebao biti.
Otvorenje je trebalo biti od tada za nekoliko mjeseci, u povodu
Colinovog ezdesetog roendana. Htio je napraviti veliko slavlje
oko bazena. Sada vie nije bilo nikakve nade da e radovi
zavriti na vrijeme.
- Zato si to uinio, Christose? - Primila ga je za ruku. -
Zato?
Odmah se povukla i potrala prema vilama. Ula je u jednu
od njih, i okrenula se oko sebe. Suze su joj prekrile lice.
Plakala je od bijesa, od nemoi i boli koju e osjetili ve i onako
bolesno Colinovo srce.
Odjednom se okrenula. Christos je bio tamo. Gledao ju je u
oi.
Shelleyno srce je na trenutak prestalo kucati. No ubrzo se
pribrala i nastavila ga je ljutilo napadati.
- Reci mi zato to ini. Zato mora sve unitavati?
S kojim ciljem?
 Christos ju je nastavio promatrati u tiini. Glasanje zrikavaca
ispunilo je tiinu. Lagani povjetarac prodirao je kroz mirisan
zrak.
Shelley je osjetila da mora pobjei. Okrenula se i otila do
jedne druge vile. Iza sebe je ula korake, ali se nije zaustavila.
Christos ju je sustigao, uhvatio ju je za ruku spreavajui je da
se pomakne.
Pogladio joj je kosu, igrajui se prstima njenim plavim
uvojcima. Zatim je spustio ruku na njezino vlano lice.
Osjeaji su joj zamaglili pogled i pomutili razum.
Trenutak kasnije Shelley se nala u njegovom zagrljaju, dok
ju je on strastveno stiskao na svoje grudi.
Ona je ponosno podigla glavu, opirui se. Christos ju je
poljubio.
Bio je to istovremeno njean i snaan poljubac. Zatim su mu
se usne spustile na njezin vrat, a njegove su se ruke odjednom
nale pod njezinom bluzom, na njezinim golim grudima.
Shelley je iznutra gorjela od strasti.
Napokon je shvatila.
Znala je da je to bilo ono to je oduvijek eljela. Tog
mukarca. Njegovu neopisivu snagu.
Bio je to jedini mukarac kojeg je eljela sve ove godine.
Ljubav prema njemu promijenila joj je ivot.
Sada, kao i nekad, Christos Kirikakis drao je njezinu sreu na
dlanu.
No njemu to nije bilo vano. Christos iu je odjednom pusto
leima je bio okrenut suncu i svjetlost i svjetlost je padala tako
da mu Shelley ni|e uspijevala dobro vidjeti lice.
Usprkos tome, bila je svjesna pogleda njegovih tamnih oiju
koje su bile uprte u nju.
Zatim se on trgnuo, naglo se okrenuo i poao prema trgu.
Tresla joj se koljena.
Naslonila se na zid dok ju je obuzimao bijes na pomisao kako |u
ie Christos privukao k sebi, a zatim odbacio.
U sebi se molila da ipak nije primjeno golemu mo koju je
imao nad njom. To bi inae za nju bilo jo jedno ponienje.
Potrala |e za njim.
- Pretpostavljam da ti pogled na ono sto si unitio prua
neku vrst pokvarenog zadovoljstva.
On se okrenuo prema njoj, ali nije progovorio ni rijei.
 - Kakva je tebi razlika ako se naselje izgradi ili ne? Donijelo
bi ivot ovome mjestu.
Posao. Novac.
inilo se da su te rijei u njemu probudile bijes koji je dugo
potiskivao.
- Tako je! Prije ili kasnije to je moralo izai na vidjelo. Ti na sve
gleda kroz novac, zar ne?
- Naravno da je moralo izai na vidjelo, kako ti kae!
Izgradnja jednog ovakvog naselja kota milijune funti.
Ostvarenje jednog sna kota mnogo novaca!
Bili su preblizu jedno drugome. Shelley se pokuala
odmaknuti, no on ju je naglo zgrabio za ruku.
- Kota mnogo, Shelley, to je istina! I ne samo novaca. -
viknuo joj je u lice.
- Nauio sam koliko kota sanjati tijekom jednog dugog toplog
ljeta koje nisam nikada zaboravio.
Dobro, sad imam mnogo novaca. I mogu imati ono to elim.
- to je to, dakle, to eli?
-Zar ne moe pogoditi? rekao je Christos kao da joj prijeti
- elim tebe.
Shelley je irom otvorila od. - Sto eli rei?
- elim tebe - ponovio je. - Bit e moja ena.
ena? - ponovila je Shelley promuklim glasom. Osjeala je
nepovjerenje i nemir.
-Jesi li poludio? Nakon onoga sto si mi uimo ja te mrzim! -
poela se histerino smijati.
-Mora da me zaista smatra budalom! Dok ju je Christos ljutito
promatrao, dodala je. Ne bih se udala za tebe ak ni da si jedini
na svijetu!
- Ipak e to uiniti - usprotivio joj se. - Ve sam odluio.
Naglim pokretom Shelley |e uspjela istrgnuti ruku, no prije
nego li je napravila korak, on ju je ponovo uhvatio.
Ovoga puta jednom je rukom primio njezine obje ruke, a
drugom joj je podigao bradu.
Zatim ju je bijesno poljubio sve dok Shelleyne usne nisu
popustile. Nakon toga ju je pustio da ode.
- Onda? - upitao ju je.
- to eli time dokazati? - neobuzdano mu se usprotivila
prstima dodirujui svoje uarene usne.
- To samo dokazuje da si vjeni oportunist. Ba kao to je rekao
tata.
 - Dakle, nita se nije promijenilo - uzdahnuo je Christos. -
Tada nije bilo granica uvredama od strane tvoje obitelji. Nadao
sam se da su se stvari promijenile, no to je bila lana nada.
- Dosta mi je tih tvojih izjava. Nee me uspjeti uvjeriti,
Christose Kiriakis. Mii ruke s mene, iii u...
- Ili e io? - on je podignuo jednu obrvu. Njegova je
sumnjiavost bila oita i Shelley je znala razlog. Reakcija
njezina tijela bila |e u vidljivoj suprotnosti s njenim rijeima
Uputila mu je je pogled osobe koju su uhvatili na djelu.
Bljesak pobjede obasjao je Christosove crne oi.
- Ah! Vidim da na kraju nisi sposobna lagati, barem ne samoj
sebi. eli me i to dobro zna.
eli me ba kao to si me i onda eljela. Moda ak i vie!
- Nisam te nikada eljela!
Znao je da lae zbog iznenadnog crvenila njezina lica.
- Bila sam premlada da shvatim ono to osjeam. Vjerojatno
sam jednostavno bila zaljubljena u ljubav.
- Glupost. - Stisak njegove ruke je oslabio, no postao je
topliji i osjeajniji. Ona je odmah shvatila to e se dogoditi, ali
mu se nije suprostavila i nije pruila ni najmanji otpor.
Dodir njegova muevnog tijela, njene grudi priljubljene uz
njegov prsni ko, njeni bokovi uz njegove...
Christosova ruka joj je poudno pomilovala vrat, zatim joj se
uvukla u kosu, a on je poeo nejednako disati.
Shelley je ekala poluotvorenih vlanih usana i ak ni
prepotentne naredbe koje joj je aptao na uho nisu je uspjele
natjerati da se pomakne iz tog poloaja.
- Daj mi svoje usne, Shelley. Svoja usta. Pripadaju mi, to
zna.
Potpuno mu se prepustila i kada su im se usne spojile,
Christos joj je primio glavu medu svoje ruke, naslonio elo na
njezino i tako ostao due vrijeme gledajui je u oi. Shelley, ije
je lice poljubiastilo, to od uzbuenja, a to od srama, se
osjeala kao da je upravo preivjela oluju.
- Da - promrmljao je.
- Odlueno je. Dat e mi ono to elim, ne moe me odbiti.
Udat e se za mene. Doi.
Ve smo izgubili dosta vremena na ovom mjestu. Vidjela si sve
to si eljela vidjeti.
 Shelley je bacila pogled na gradilite pokuavajui
usredotoiti misli na neto konkretno. No po izrazu njezina lica
znao je da je zbunjena.
Pogledala je prazne vile, hrpe zemlje i gomile cigli. Dizalice
su nepomino stajale na uarenom suncu.
Ljutito je pogledala Christosa.
- Dobro si znao kako u se osjeati kod vidim ovoj prizor. Mislio
si da u na sve pristati, zar ne?
. Ako trai izlaz iz ove situacije, ve ga ima na dohvat ruke.
Rekao sam ti.
On se okrenuo i poao je laganom uzbrdicom prema mjestu
gdje je parkirao range rover.
Shelley je krenula za njim i kad ga je dostigla on joj je uputio
oprezan proraunat osmijeh.
- Zna to elim rei, zar ne?
- To je ludo! - odgovorila je Shelley maui glavom.
- To znai da e dopustiti da se radovi nastave ako pristanem
da se udam za tebe. Ali ja to neu uiniti!
Christos je stisnuo oi. - Moram se vratiti u vilu.
Sjeo je na mjesto vozaa u range rover i nagnuo se kako bi
joj otvorio vrata suvozaa.
- Hajde, ui. Imam sastanak s jednim odvjetnikom koji dolazi
iz Pariza tono za ... Pogleda na sat - Da, za petnaest
minuta. Odvest u te do tvog auta.
Moe doi u vilu, pa emo nastaviti razgovor.
Pokuao je na tren shvatiti Shelleyno tvrdoglavo ponaanje.
- Ako sada ne ide sa mnom, potrait u te.
- Idem pjeke. Nije daleko.
Christos je nestrpljivo zalupio vratima automobila i upalio
motor. Nakon to je okrenuo auto, provirio je kroz prozor.
- Ovo je tvoja posljednja prilika. Dakle, ide li?
- Idi k vragu!
Nije ekao da mu to ponovi.
Ubacio je i prvu brzinu i naglo krenuo diui za sobom prainu.

Ona ga je promatrala kako se udaljuje osjeajui istovremeno

bijes i olakanje.
Njegov prijedlog nije mogao biti ozbiljan, rekli je sama sebi.
Nije mogue da je udaja cijena koju mora platiti da se radnicima
Burto Internationala omogui pristup.
Je li mogue da se, nakon tolikih godina, Christos elio osvetiti
obitelji Burton lako da oeni djevojku koju su nekad drali
predobrom za njega? Jedno je ipak bilo sigurno: zabrana
radova bila je unaprijed isplanirana osveta koja bi je trebala
natjerati na tu besmislenu udaju.
Krenula je prema automobilu. eljela se vratiti kud. Odluila je
razmisliti o itavoj stvari nakon tuiranja.
Koa joj je jo gorjela na mjestima gdje ju je Christos
dodirivao. Nevjerojatno je kako je u njoj uspio probuditi osjeaje
tono kao to se dogodilo i devet godina ranije.
Proveli su nekoliko prekrasnih zajednikih tjedana.
Dobro se sjeala tog prvog dana kada se pojavio na molu.
- Ja sam Christos. Pokazat u ti mjesto.
Doi. .
Od tog su trenutka zajedno proveli svaku minutu koju se
Shelley uspjela oteti oevoj kontroli. To se zapravo dogaalo
dosta esto, budui da su se tata i Paula, u to vrijeme, ponaali
kao pravi zaljubljeni par, samo gledajui jedno u drugo.
O Shelley nisu vodili naroitu brigu. Bilo je dovoljno da naveer
bude na jahti kako bi svi zajedno poli na veeru u neki skupi
restoran.
lako se ona i Christos naveer nikada nisi viali, po danu su
bili neprestano zajedno On ju je motorom vodio u posjet mjestu
Kassiopi i okolnim breuljcima.
Odlazili su na kupanje na prekrasne turistima nepoznate plae.
etali su drei se za ruku po oblinjim mjestima ili po trnici u
Kerkiri.
Prvi ju je put poljubio u vrtu gostionice njegova oca,rano ujutro
prije radnog vremena Shelley se sa enjom prisjetila kako se
odmah zatim povukao u strahu da ju je uplaio.
Od tada su poljupci postali ei i prisniji.
Uvijek ih je jedva ekala i traila sa udnjom.
No njih si dvoje nisu doputali nita vie od toga, jer su rijetko
bili sami.
Christosa su svi poznavali.
Pored toga, esto su ga zadirkivali zbog njegove lijep strankinje.
Onda su odluili po na izlet u spilje Paleokastritsasa.
Chrislos je doao po nju svojom barkom i proveli su prekrasan
dan sunajui se i kupajui u moru na jednom od najpoznatijih
mjesta na otoku. Drama je poela tek predveer, kada je dolo
vrijeme za povratak. Motor vie nije radio.
 Christos ga je rastavio i ponovo sastavio, ali se nita nije dalo
uiniti. Drugi su turisti ve bili otili kada se pojavila plima.
Morali su se penjati po grebenima i ii pjeice do sela da
pronau nekoga tko e im popraviti motor. Kad su konano
stigli, bili su umorni i iscrpljeni.
Shelley se vratila na jahtu tek sljedeeg jutra, kad je ve bilo
svanulo.
Paula ju je ekala naslonjena na ogradu. Nije se naminkala i
bila je neobino blijeda.
- Hvala Bogu da si dobro! - Ljutnja je ubrzo zamijenila
olakanje.
- Moe li se znati gdje si bila?
Brinuli smo se, bili smo budni itavu no. Tvoj je otac pozvao
policiju, no oni su nam rekli da priekamo do jutra.
Pod palubom je, jo uvijek sav izvan sebe.
Christos se pokuao popeti na palubu.
-Razgovarat u s tvojim ocem, Shelley. Ja sam kriv.
No Paula mu je stala na put.
- Ne usuuj se stupiti na jahtu, ti divljae jedan! I ostavi nau
djevojicu na miru. Nije ona za tebe! Zatim je primila Shelley za
ruku i odvukla je pod palubu.
- Kako si nam mogla tako neto uiniti?
Shelley je pokuala objasniti to se zapravo dogodilo.
- Pokvario se motor? Ta ti isprika nije nimalo originalna! -
uzviknula je Paula.
- U svakom sluaju, ono to nas najvie brine jest ono to se
dogodilo nakon to se pokvario motor.
- Nita se nije dogodilo - usprotivila se ona.
To je ponovila pred svojim ocem, no kad je shvatila da joj ne
vjeruju, briznula je u pla.
elim uti istinu, Shelley! - vikao je otac.
-Neu te kazniti ako mi kae istinu. elim znati kako je daleko
stigao.
U poetku Shelley nije razumjela ega se toliko bojao. Kada
je konano shvatila, osjetila je ponienje.
A onda je dolo do neugodne scene u gostionici Christosova
oca. Otac protiv oca, uz pojaanje Paule koja je gorko plakala.
Ne obazirui se na goste koji su ga promatrali, Colin se
uputio u kuhinju kako bi saznao gdje je Christos.
Gospodin Kiriakis ve je shvatio to se dogaa, pa je stao
braniti sina svaajui se s nepoznatim
posjetiocem.
Christos se konano pojavio im je uo buku. Umjesto da
zatiti Shelley, kao to se ona nadala da e uiniti, pozvao je
svog oca na stranu i neto mu rekao.
Colin i gospodin Kiriakis nastavili su se svaati.
Shelley se u sebi molila da Christos kae da se nita nije
dogodilo, no on je utio, drei se ozbiljno.
Moda je oekivao da e ga Shelley opravdati, no ona je bila
previe potresena da bi progovorila.
Pogledi su im se sreli i ona je dobro zapamtila kako ju je
gledao. Christosov pogled kao da joj je prijetio.
Zato je nije zatitio? Zato je dopustio da vjeruju u sve te
grozne prie o njoj? Poela je plakati i nije se vie usudila
pogledati Christosa. Paula ju je na kraju primila za ruku i
povukla na stranu.
Svaa se nastavila i pred gostionicom. Gospodin Kiriakis ih je
sve troje izbacio van i ponizio Shelley izgovorivi na loem
engleskom da mladii na Krfu preziru strankinje koje se tako
lako podaju.
Mislila je da e umrijeti od srama. Plakala je itavu no,
uvjerena da Christos nije stao na njezinu stranu jer ju nije
nimalo tovao.
Ta izdaja na njoj je ostavila dubokog traga. Tada je izgubila
povjerenje u ljude.
Shelley je ula u automobil i krenula. Siijedei tragove koji je
ostavio range rover, zaobila ie prepreke na putu, pozdravila
starca i nastavila vonju u smjeru Kassiopi. Kada je stigla u
mjesto, na trnici je jo bilo puno ljudi.
Kod kue je Anna upravo servirala ruak.
- Je li ti bilo lijepo na izletu, Shelley? - upitala ju je.
- Vratila si se u pravo vrijeme. Ba se spremamo jesti.
Provela je ostatak dana ekajui da se pojavi Christos. No to
se nije dogodilo. Spyru nije rekla da se s njim susrela.
Rekla mu je samo da e se morati savjetovati s nekim
odvjetnikom.
Spyro se okrenuo prema svojoj eni, koja je vezla pored
prozora. Djeca su ve bila u krevetu.
- Sjea li se Kiriakisa, Anna?
Njene crte njena lica prele su u osmijeh. -Ah, Christos...
Njezin joj je mu uputio znatieljan pogled.
 - to ti je, Anna?
Ona mu je pogladila ruku, kao da ga eli umiriti.
- Bile smo jo djevojice. Nasmijeila se kimajui glavom. -
Uvijek smo virile kroz pritvoren prozor dok je prolazio taj mladi
lav.
Spyro ju je posesivno poljubio u obraz.
Shelley je tu no dugo ostala budna.
Ponovno je mislila na Christosa, na prekrasne dane koje je s
njom provela kao djevojica, na poniavajuu ponudu koju joj je
iznio toga dana.
AAlaai lav. Anna je savreno opisala .Christosa. On je
oduvijek ostavljao dojam snage, nevjerojatne energije.
S dvadeset godina jo je bio neobuzdan i silovit, no sada je
sazrio. Vie nije bio nimalo nagao.
Dobro je znao to eli i kako to postii rasporeujui stvari i
ljude u svoju korist. Sada je ona bila ta koja je to morala
podnositi.
Shelleyne misli, koje su izbjegle kontroli svijesti zaustavile su
se na slici nje same obuene u vjenanicu u crkvi pored
Christosa, i onda ponovo njih dvoje, nou.
Prola su dva dana, a Christosu ni traga. Shelley se sunala
na lealjci u vrtu, no skakala bi na noge na svaki zvuk telefona.
Bila je strano nervozna.
Ponovno se namazala kremom za sunanje Dani su joj
prolazili ugodno i mirno. Ujutro je dorukovala s Annom, zatim
bi popriala sa Spyrom sunala se igrala s djecom.
Maleni su je odmah prihvatili kao svoje drutvo za igru.
Jedini nedostatak bila je pomisao na Christosa, njegova
nedostojna ponuda i tatina bolest.
Pozvala je telefonom Malcolma u ured.
Nema novosti od Kiriakisa - obavijestila ga je tunim glasom.
- Ne brini, vidjet e da e se prije ili kasnije neto dogoditi -
utjeio ju je on.
- Tako sam zabrinuta za tatu!
- Za sada se osjea dosta dobro.
Dok nema vanijih novosti radije mu ne bih telefonirala da ga
ne uznemiravam bez razloga.
Shelley ga je podsjetila da se pribliava pravoslavni Uskrs.
- Ovdje se nita nee pomaknuti s mjesta etiri, pet dana.
A onda treba rijeiti problem radnika, koji ve due vrijeme ne
rade.
 - Za to e se pobrinuti Spyro.
Shelley, nemoj se baviti problemima koji s tobom nemaju veze.
Misli samo na to da se dogovori s Kiriakisom.
Siguran sam da e u tome uspjeti.
Ona se namrtila. - Bojim se da ga ti ne poznaje onako kako
ga ja poznajem.
- Uspjet e se s njime nagoditi.
Imam povjerenja u tebe.
Naalost Shelley je dobro znala kakvu je nagodbu jedino
mogla postii s Kiriakisom.
No nije osjeala potrebu da to povjeri Molcolmu!
Zaklopila je slualicu, no odmah ju je zatim ponovno podigla.
Odjednom je odluila telefonirati u Chrislosov ured.
Tajnica joj je objasnila da Chrislos ni|e na otoku.
To |e dakle, bio razlog zato se vie nije pojavio! Shelley se
umirila pokuavajui uivati u ostatku dana.
Drijemala je na suncu kad ju je odjednom probudio tresak u
kui. Otvorila je oi i posluala.
Tresak se ponovio nakon nekoliko minuta, neto poput loma
stakla. Ustala je i pola vidjeti to se dogaa.
U salonu koji je gledao na ulicu nala je djecu. Niko se
pripremao baciti tanjur kroz prozor.
Shelley ga je htjela zaustaviti kad je primijetila Annu i Spyra,
oboje s tanjurom u ruci, kako ga mirno promatraju.
Anna ju je ugledala i pruila joj jedan tanjur.
- Hajde, Shelley, i ti!
Ona je nevoljko prihvatila tanjur koji joj zamalo ispao iz ruke.
Primijetila je da se radi o jeftinoj keramici.
- Ne, Shelley, ne ovdje - upozorio ju je Spyro. - Baci ga kroz
prozor. Vidi, ovako.
Poput nekog bacaa diska bacio je tanju na ulicu, na hrpu
razbijena posua koja ji leala na ploniku.
Niko je poelio oponaati oca, no tanju umjesto da odleti van,
zavrio je na unutranjoj sirani prozora.
Zatim je na redu bila mala Theodora, koja na majinim rukama
pored prozora, ispustila tanjur iz slabanih malenih ruica.
itava obitelj poela je pljeska a malena se srameljivo
nasmijeila i sakri lice medu majinu kosu.
Shellev jo uvijek nije razumjela o emu se radi i sumnjiavo
ih je promatrala, Anna bila ta koja joj je priskoila u pomo
-Vidi, istjerujemo avla. To je stari obiaj.
 Sve loe stvari odlaze i sad moemo mirno spavati,
Shelley je pogledala tanjur koji je drala u ruci sa
zanimanjem.
- Moglo bi i meni koristiti - rekla je i bacila ga kroz prozor. I ona
je imala avla kojeg je htjela istjerati - zvao se Christos Kiriakis.
Nakon prvog tanjura, doao je drugi, pa trei.
- Ovo je zaista vrlo zabavno - zadovoljno je primijetila.
Hrpa tanjura koji su bili namijenjeni za razbijanje jo je uvijek
bila velika. itava se obitelj trudila da je smanji veselo se
smijui.
Ti su tanjuri bili izraeni upravo za tu priliku i sve su ulice bile
prekrivene komadima razbijenog posuda.
- Ovako dobro se nisam zabavljala ve stoljeima - veselo je
uzviknula Shelley. Kad bi barem Christos mogao zavriti kao ovi
tanjuri!
Kasnije su smetlari doli poistiti ulice od krhotina posuda.
Jo uvijek je vladalo dobro raspoloenje medu ljudima, svi su
djelovali bezbrino i veselo.
Nakon veere, Spyro je pozove Shelley da izae s grupom
njegovih prijatelja.
- Veeras je epitaphios, to svi pratimo uz upaljene svijee.
Kako se to kae na engleski?
Shelley je pogledala u malen depni rjenik.
- Prevodi se kao povorka, procesija - zbunjeno je objasnila.
- Da, upravo tako. To je procesija Svetog Spiridiona,
zatitnika Krta.
Njegov kip iznosimo iz crkve i proeemo ga gradom da vidi
kako stoje stvari - Spyro se nasmijao.
- To je sveani blagdan, Shelley - umijeala se Anna. Moe
se vidjeti na tisue upaljenih svijea.
To je procesija Velikog petka, nakon mise u pono.
- Poi s nama - uporno e Spyro. - Uivaj u pravom ivotu
Krta!
Izali su na ulicu i prikljuili se gomili koja se kretala prema
trgu. Anna je ostala odozada sa s djecom.
Zauzeli su mjesto u crkvi, na galeriji Spyro je navaljivao da se
popnu gore kako bi Shelley mogla to bolje vidjeli.
inilo se da se itavo mjesto skupilo u katedrali.
Shelley je poela nevoljko prouavati lica osoba koje su se
nagomilale pod njima u potrazi za onim poznatim licem koje je
toliko dobro poznavala. Ali ga nije nala.
Moda se Christos jo nije vratio na otok..
Pokuala je pratiti misu koju je na jednolinom grkom vodio
jedan stari sveenik obuen u purpurno ruho i zlato.
Oi su joj se zaklapale od pospanosti, a zrak koji je mirisao na
tamjan nije je uspio zadrati budnom. Ne bi znala rei je li
zaspala, no svako bi se malo trgnula podiui glavu i nemirno
se ogledavajui.
Sveenikov je glas i dalje zvuao poput tualjke.
Po tko zna koji put poskoila je na neobian zvuk sveenikova
glasa. Tupi pogled zbog pospanosti odjednom se izotrio. U
donjem djelu crkve, izmeu mnogih mukih profila, jedan je
zaokupio njezinu panju.
Mora da je to on. Shelley se nagnula naprijed pogledom
prolazei redove vjernika, no u tom trenutku ugasilo se svjetlo.
Muki glas zapoeo je neku liturgijsku pjesmu.
Glas se pojaavao i stiavao odjekujui po crkvi. Uronjena u
tamu, ne shvaajui to se dogaa, Shelley je tu pjesmu
smatrala vrlo dojmljivom.
Slabo svijetlo zatreptalo je pored oltara. Upalili su prvu svijeu
tono na vrh svetakog odra.
Mramorni kip blistao je u tami. Zatim upale jo jednu svijeu, pa
jo jednu, sve dok malo pomalo crkva nije bila obasjana
tisuama utih plamena.
Vjernici su palili svatko svoju svijeu pribliavajui je plamenu
blinjega.
Shelley je pokuala pogledom pronai lice ovjeka kojeg je
primijetila u gomili, no nije ga vie vidjela.
ak i ako se radilo o Christosu, mora da je ve otiao.
Olakanje i neugodnost ispunili su joj srce.
Zatim su se otvorila vrata crkve, est mukaraca primila su
odor s kipom sveca i gomila je polako krenula za Svetim
Spiridionom. Shelley je pola s vlastitom svijeom u ruci za
Spyrom i njegovim prijateljima.
Bilo je to neobino iskustvo koje ju je ispunilo neodreenim
osjeajem. Nikada nije hodala u procesiji.
Bilo je neeg atavistikog u toj sveanosti, u toj povorci
osvijetljenoj svijeama koja je slijedila sveca skroz do luke.
Nad njima se prostiralo nebo poput neke palete boja, s
prevagom crvene, ruiaste i svijetlo-naranaste.
 U jednom trenutku Shelley je osjetila kako je netko prima za
ruku. To ju je natjeralo da napusti svoje mjesto u gomili.
- Dojmljivo, zar ne?
Odmah je prepoznala glas, no podigla je svijeu kako bi se
uvjerila u ono to je ve znala.
- Vidio sam te u crkvi - apnuo je.
Christos je bio neobino ozbiljan. - S tom plavom kosom
nalikovala si onim anelima koji okruuju sveca.
Osobito pod ovakvim svjetlom.
Primio ju je za ruku u kojoj je drala svijeu.
- to tu radi, Christose?
On je stisnuo usne.
. - Mislio sam da je to oito. Doao sam uti tvoj odgovor.
- Na to?
Christos je nestrpljivo zatvorio oi. - Prestanimo se igrati,
molim te. elim znati tvoj odgovor na moju ponudu da se uda
za mene.
- Ponudu? To je vie nalikovalo na ultimatum
- Moemo se valjda ponaati kao ljudi.
- Ne znam kako, kad nemam izbora
. Christos je podigao obrve. - Uvijek postoji
- A koji to? Zar da ti dopustim da uniti san mog oca, a
vjerojatno i njegovo zdravlje?
- To je tvoj izbor.
Odjednom ju je obuzela malodunost.
- Ne bi uspjelo, Christose. Pretpostavlja se da se u braku ljudi
vole. On ju je Ijutito promatrao u tiini.
- Da raistimo neke stvari - rekao je na kraju. - Ako eli to
turistiko naselje, mora se udati za mene. Inae... Ne vidim
zato bih morao praviti uslugu konkurenciji. To je jasna i
potena poslovna ponuda.
Shelley je odmahnula glavom. - U tome je problem. Tu se ne
radi o poslu, ve o braku. Duboko je uzdahnula kao da se eli
ohrabriti.
- Ne ostavlja mi nikakav izbor.
Traak pobjede obasjao mu je lice.
- Reci -zaprijetio joj je.
- elim to uti iz tvojih usta.
Da! - viknula mu je u lice istovremeno izraavajui bijes i
prezir.
- Prisilio si me! Da! I sad me ostavi samu!
 Okrenula mu je leda, no on ju je zaustavio i poeo joj aptati
na uho. Shelley si je mogla predoiti osmijeh na njegovom licu..
- Budi spremna, sutra u deset. Moramo porazgovarati o
mnogim stvarima. Poslat u auto po tebe.
Nestao je u mnotvu prije nego li mu se uspjela suprostaviti.
U tom trenutku pridruio joj se Spyro.
- Ah, tu si, Shelley. Mislio sam da sam te izgubio. Doi,
idemo kui.
Njezina je svijea jo gorjela kada su se vratili kui. im ih je
ugledala, Anna se nasmijala s odobravanjem.
- To e ti nositi sreu itave godine.
Shelley je prasnula u nervozan smijeh, pogoena zlokobnom
ironijom tog proroanstva.
Prvi poriv koji je Shelley osjetila kad je sljedeeg jutra otvorila
oi bio je da ponovno pone razbijati tanjure.
Naalost to ne bi imalo smisla. Ne bi joj pomoglo da istjera
duhove iz udovita koje joj je eljelo unititi ivot.
Ve je dala rije i znala je da joj Christos nikada ne bi dopustio
da se predomisli.
Zato je postupila tako nepromiljeno?
. Obukla se, a zatim se presvukla. Ostala je dugo vremena
pred zrcalom eljajui se odsutna pogleda.
Kako je mogla upasti u tu apsurdnu i bolnu zamku?
Pokuala se umiriti i trezveno razmisliti.
Je li imala izbora? Naselje se moralo spasiti. Radilo se o ivotu
njezina oca.
Presvukla se po trei puta. Obukla je crnu haljinu koja joj se
inila prikladnom s obzirom na to kako se osjeala.
Bilo bi dovoljno da je Christos voli. Ta joj se pomisao
prikazala poput nekog otkria.
Da je on u nju zaljubljen, bila bi najsretnija ena na svijetu i
odmah bi se udala za njega. Ali ovako...
Kad je ula da se neki automobil zaustavio pred kuom,
potrala je niza stube. Na ulazu je srela Annu.
- Nee me biti itav dan. Nemojte me ekati!
Spyrova ena je kimnula glavom i mahnula joj.
Vani ju je ekao Christosov voza u crnoj odori. Kada su stigli
u Vilu Monasco, pojavio se Christos, uao u rolls royce i sjeo
pored Shelley.
Nakon to se obratio vozau, oni su krenuli. Tek ju je tada
pogledao. Promatrao je njezino blijedo lice kao da eli doprijeti
do njenih misli. No Shelley je bila nedokuiva i potpuno
ravnoduna.
Nakon pola sata auto se zaustavio. Voza im je pomogao da
izau, zatim se Christos uputio prema jednom breuljku, a
Shelley, iako nerado, pola za njim.
Bio je to rt ispod kojeg se nalazilo more zagasito modre boje.
Stijene, koje su. okruivale obalu poput prirodnog bedema,
mjestimino su se prekidale stvarajui na taj nain oaze bijelih
plaa.
Kad bi okrenuli leda moru, pred njima su se pruala polja
prekrivena sjajnom zelenom travom koja e poutjeti pod ljetnim
suncem i koju e proarati tisue poljskog cvijea.
Dokle god im je dopirao pogled, nije bilo traga ljudskom ivotu.
Na kraju puta Shelley je primijetila ruevine koje su joj
djelovale poznato. Nije pogrijeila bili su to ostaci hrama s
bijelim stupovima koji su se uzdizali prema nebu.
Sjea ii se Shelley?
Neto u njegovu glasu natjeralo ju je da ga paljivo pogleda.
No Christosovo je lice bilo bezizraajno.
ega bih se morala sjeati? - Pogledala je dvostruki red
stupova. Odjednom je problijedila.
Posljednji je puta vidjela taj hram devet godina ranije, jednog
jutra, u zoru.
Trebalo joj je vremena da doe k sebi, zatim se naglo okrenula
prema Christosu.
Zaista se ne sjea? - Promatrao |e svaku crtu na njezinu licu.
- Ne, ponavljam ti. - Shelley |e spustila pogled.
- Ovaj je hram posveen boici Afai - rekao joj je bezbojnim
glasom.
Kriomice ga je pogledala. Zato stalno dira u prolost? Kakva
smisla ima iznositi uspomene iz tih dana kada je nakon toga
osjeala neopisivu tugu?
Shelley se dobro sjeala tog dana, kada joj je Christos priao
o boici Afai. Recitirao joj je stihove na grkom, a ona ga je
sluala ne mogavi pomaknuti pogled s njegovih usana.
U tim trenucima svaki je dio njezina bia elio Christosa.
Kada se vratila u Englesku, pogledala je u enciklopediju i otkrila
da je Afaia boica mjeseca.
Prvih noi nakon povratka u domovinu, svaki bi puta zaspala
plaui i apui to ime.
 Baci pogled na more. Nije joj bilo lako sakriti uzbuenje.
Jo uvijek nije shvaala zato ju je Christos tamo doveo i zbog
toga je bila vrlo uznemirena.
Kada se ponovo okrenula da ga pogleda, on je bio naslonjen
na jedan od bijelih mramornih stupova.
I on je sam djelovao kao neki kip i u tom scenariju savrenih
razmjera isticala se, pobjedonosno kao nikada ranije, njegova
savrena ljepota. Vie nego li kao stvarna osoba, doimao se
kao utjelovljenje idealnog mukarca.
- Tamo dolje su stijene gdje smo ostali onda kad je bila
plima - odjednom joj ree.
Shelley pocrveni.
Popeli su se na grebene da bi se uklonili i potraili su zaklon
medu stupovima hrama. ekali si da svane da krenu u selo.
Zatim ga je slijedila, puna povjerenja, u toj prekrasnoj ljetnoj
zori.
Shelley pogleda more. U daljini su valovi naborali povrinu
stvarajui srebrne vitice na plavom prostranstvu. Na trenutak
zaboravi sve svoje nevolje.
- Tako je lijepo ovdje - ree tiho.
-I ti si lijepa promrmlja on iza lea.
Ona se okrene. Christos ju je gledao, razbaruene kose od
vjetra.
- Zaista to misli? upita ga glasom koji je zvuao toplije i
glasnije no to je eljela.
Christos se osmjehne. A bit e jo ljepa na dan naeg
vjenanja.
Shelley se ukoi. arolija je nestala.
- Moramo se slubeno prijaviti nastavi on hladno, kao da
govori o poslu.
- Upozoravam te da ne mislim dugo ekati.
Shel!ey nasluti udnju u njegovim rijeima, istu onu potrebu
koju je i sama osjeala! Osjeti poriv da potri za njim, da ga
zagrli, da ga dotakne.
Umjesto toga se okrene i ode, uznemirena zbog te prepotentne
reakcije.
- Shelley! - pozove je Christos glasom koji je podrhtavao. -
Pogledaj me.
Ona je i dalje gledala u daljinu. - Ve sam to uinila.
- Okreni se i pogledaj me.
 Shelley je znala da to ne smije uiniti.
No u sebi je eljela vidjeti Christosovo lice proitati u njegovu
pogledu senzualnost koja ga je potakla da joj se obrati tim
rijeima. Naglo se okrene uputivi mu izazovan pogled On je
pogleda, a zatim lagano kimne glavom.
-Da, znao sam da nisi zaboravila.
Shelley potom napravi jo jedan skok u prolost.
Sjeti se one noi, mjeseca nad morem, i osjeti toplinu snanih
ruku koje su je titile. Ponovo je obuze ista ona elja koja se
uvukla u njezino mlado tijelo i koja ju je navela da mu rukom
pomiluje vrat. On je tada primio njenu ruku medu svoje i rekao
joj je na svom loem, ali slikovitom engleskom.
- Shelley, elim te voljeti. Ali ne smijem. Ja sam tvoj uvar. Za
sada samo to.
Ona se trgne. Zar ju je zbog toga doveo na ovo mjesto? Da
se sjeti te noi?
Nije se obazirala na njegove rijei. Povodei se za porivom
vlastitih osjeaja, poela ga je milovati, doticati, sa strepnjom i
znatieljom koja ju je tjerala da otkriva tajne njegova muevnog
tijela. Sjeala se da se u zraku osjeao miris timijana. Ali
Christos je bio nepomian i nije promijenio svoju odluku. Da se
nije tako ponaao, bilo bi se dogodilo ono ega se Paula toliko
plaila.
Je li to bilo ono ega se morala sjeati?
Zatim se sjeti kako ju je Christos, njezina prva ljubav, mladi
koji je osvojio njeno povjerenje i njeno srce, svega nekoliko sati
kasnije neugodno iznevjerio.
Christosov je pogled bio prikovan za nju. Shelley se bojala da
bi joj mogao proitati misli, pa se udalji na drugi kraj litice i
pogleda mjesto na kojem su se nali nakon naporna uspinjanja.
Osjeala je kako joj gori lice. Christos pode za njom.
- Vidi? Tamo smo bili dok se sputala no. Gledao sam te
kako spava, kako sanja, kako se budi dok se mjesec stapao
s morem.
Shelley se okrene i pogleda ga. Bili su vrlo blizu, pa je dodir
bio neizbjean.
- Tvoja kosa mirie na timijan, Shelley.
Christos uzme jedan plavi pramen meu prste i pusti ga da
klizne, zatim ga priblii svom licu i osjeajno ga pomirie.
 Bilo je prekasno da se odmakne. Lagana enja joj ispuni
tijelo, opusti se i nae se u njegovom zagrljaju, pogleda
prikovana za njegove usne koje su joj se pribliavale.
Odjednom postane svjesna da su joj grudi prislonjene na
njegovo tijelo i da samo tanka odjea razdvaja njihova tijela.
- Christos. - Spontano izgovori njegovo ime, premda nije
znala zato.
Pomakne ruku u elji da mu je prisloni na vrat i da se privije
uz njega. Ipak neto je zaustavi... Jo je osjeala laganu
nelagodu usprkos udnji koja ju je obuzela.
Christosove stvarne pobude jo uvijek su joj bile nejasne i zbog
toga je bila uznemirena.
Ipak joj je mata neprestano radila i mogla je naslutiti
prekrasan osjeaj koji bi se u njoj rodio samo kad bi je on
poljubio. Shelley shvati da mu ne bi mogla pruiti otpor.
No Christos je, iz nekog njoj nedokuivog razloga, i dalje
ekao!
- Ti si zaista posebna. Nije ni udo to se tvoj otac toliko
trudio da obrani tvoju ast.
Odjednom prasne u glasan smijeh. Shelley je bila
zaprepatena njegovim ponaanjem.
Potrai objanjenje u pogledu njegovih tamnih oiju, no ne
uspije doprijeti do njegovih misli.
Kada ju je Christos zatim polagano poljubio, u Shelleynim
mislima nije bilo mjesta sumnjama, brigama, niemu.
Sve se rastopilo u uzbuenju, u zanosu udnje.
Christos se grubo odmakne. Predaleko, Shelley ostane
nepomino stajati, zatvorenih oiju, sa pomalo smijenom
grimasom na licu. Tek nakon nekoliko trenutaka primijeti da je
sve gotovo i posrami se zbog zanosa koji ju je obuzeo.
Osjeala se vrlo glupo.
Christosov pogled nije pokazivao znakove njenosti. Drao se
ozbiljno i hladno.
Kad je progovorio, glas mu je bio otar.
-Oh, da, tvoj e se otac gorko pokajati to te povjerio tom
Fitchu. Time je u stvari tvoju sudbinu stavio u moje ruke.
Shelley ga pogleda u nepovjerenju. Trenutak ranije bio je tako
njean, a sad je ton njegova glasa djelovao tako strogo...
Jeza je proe itavim tijelom. Tada se sjeti da se mora boriti.
Sabere se i zagonetno se nasmije. Kao odgovor na njezine
nedoumice, Christos je ponovno zagrli.
 Atmosfera je bila napeta.
Zaista nisi nita shvatila, Shelley?
Zar ti ono to sam rekao nije nita otkrilo o meni?
- Znam samo da si prokleto tvrdoglav i
da......
Shelley spusti pogled. Ni|e se eljela ponovno raspravljati.
- to? ...
- Osim toga si nedosljedan. Ta joj je kritika
odjednom pala na pamet. - Sve to ini je besmisleno.
Christos se zadovoljno podsmjehne.
- Da ti iskreno priznam, smislio sam jednu malu spletku. -
Pogleda u plavetnilo jonskog mora koje se prualo pred njima,
kao da trai inspiraciju.
- Uvijek sam paljivo pratio djelatnosti tvog oca na otoku, znao
sam da je prije devet godina kupio ovo zemljite. Moji su me
prijatelji obavjetavali o svemu. Kupio sam susjedno zemljite
tono prije est mjeseci. Mislio sam da e mi to osigurati
nevjerojatno dobar poloaj.
- Ali zato? - upita Shelley ne skrivajui bijes. - Zato si sve
to uinio?
Podrugljiv osmijeh obasja mu lice. - Znao sam da si jako
zabrinuta za svog oca i tako sam pomislio ako tu na Krfu bude
problema, doi e ih osobno rijeiti.
Uputi joj prodoran pogled. - Znao sam i da Fitch mora voditi
ured u Londonu i da se tvoj otac povukao u Santa Luciju.
- Huljo odvratna!
Jo jedan prodoran pogled. - Samo se izjadaj, ako eli. To je
bio jedini nain. Ve sam bio odluio da e doi tu i da e se
udati za mene.
Shelley bijesno odmahne glavom. - Ali zato za ime Boje,
zato?
-Bilo je jasno da ljubav nema nikakve veze s tom mranom
spletkom. Christos se tvrdoglavo namrti. - Slui svrsi.
I to ie sve to smije znati.
Ona ga je tuno promatrala. Zbog ironije sudbine bila je
prisiljena podnositi protiv svoje volje ono to je devet godina
ranije oajniki eljela.
Nedostajala je samo ljubav.
- Kasnije moe posjetiti svoju novu kuu. - inilo se kao da
Christos raspravlja o uvjetima nekog ugovora. - No prije toga
moramo jo neto uiniti. Ii emo jesti i slubeno emo objaviti
zaruke.
Nakon to ju je obavijestio o njihovim predstojeim drutvenim
obvezama, zavri razgovor naglo se okrenuvi i krene prema
automobilu.

Automobil krene. Na zadnjem sjeditu, podalje od Christosa,

Shelley je tuno razmiljala o onome to je upravo saznala. Nije
mogla razumjeti to ga je natjeralo da skuje taj vraji plan da je
natjera da doe na otok.
itava stvar joj se inila besmislenom, nestvarnom, no naalost,
sve je to bilo istina i dogaalo se upravo njoj.
Sto se, dakle, skrivalo u izopaenom mozgu Christosa
Kiriakisa? Kolikogod da je razmiljala o tome, uvijek joj se samo
jedan odgovor inio prihvatljivim.
On ju je uhvatio u zamku, |er joj se elio osvetiti. Pauline
uvrede, siromatvo obitelji Kiriakis, smatrao je sramotom i to
mora da ga je duboko pogodilo. Sad kad je bogat kad je svijetu
pokazao koliko vrijedi,doao je as osvete.

A ona, Shelly, bila je rtva.

Okrene se i pogleda ga, spremna da mu i otkrije svoje sumnje,
no Christos zapovjedniki podigne kaiprst i prisloni ga na
njezine usne. Pogledom joj uputi nijemo upozorenje, zatim
odmakne prst. Njoj se uini da joj usne gore tamo gdje ih je on
dotaknuo.
- Budi oprezna, Shelley - upozori je Christos. - Dala si rije.
Ne moe se vie povui i ne elim uti isprike.
inilo se da poljupcem koji je uslijedio eli zapeatiti njihov
dogovor, obeanje kojim mu se Shelley predala duom i tijelom.
Christos ju je elio podsjetiti da e uskoro biti samo njegova.
Bilo joj je odvratno to posesivno i prepotentno ponaanje, no
njeno tijelo i njeno srce, koje je kucalo kao ludo, nije bilo istog
miljenja.
Kada bi se potpuno predavala Christosovim milovanjima, mrzila
je samu sebe, no strast koju je osjeala postajala je sve jaa.
Svaki put kad bi je dotaknuo, odgovarala je na njegove poljupce
u sve veem zanosu.
Christos odmakne svoje usne s njezinih i pomiluje je po vratu.
 - Kad me tako ljuti proape uzbuenim glasom - znam
da e pristati na sve.
Uputi joj zloban osmijeh, kao da ve uiva u pobjedi.
Automobil je dostigao vrh jednog breuljka. Christos skrene
pogled kroz prozor.
- Pogledaj, odavde se najbolje vidi vila. Shelley nevoljko
okrene glavu i nezainteresirano pogleda svoju buduu tamnicu.
Christos joj skrene panju na prostranu povrinu vinograda.
U pozadini se uzdizalo brdo Pandokrator.
- Vidi? Sva ova zemlja je moja. Posjedujem i nekoliko
pomorskih poduzea sa sjeditem u Ateni. Kad bude moja
ena, moi e imati sve to poeli.
Siguran sam da tvoj otac nee imati nita protiv kad mu kae
veselu vijest.
Shelley je i dalje utjela. Na stranu oita ironija "vesele"
vijesti, pomisao da e postati ena jednog tako bogatog ovjeka
nije joj pruala nikakvo veselje.
Nee biti njegova ena, ve samo sredstvo osvete. Morala se
ugristi za usnu da ne zaplae.
Osjeala je da ju Christos promatra. Skupi hrabrost i pogleda
ga.
- Duboko si me dirnuo - sarkastino primijeti. Baci pogled na
prostran Christosov posjed.
- Ne oekuje valjda da u poludjeti od sree na pomisao da
sam primorana udati se za tebe?
Bio je pogoen njezinim rijeima. - Priviknut e se, vidjet e.
Dovoljno je da se malo potrudi. Podigne joj bradu i potrai njen
pogled.
- Ja sam sretan, Shelley. Jako sretan. -Glas mu je bio blag,
neobino njean.
Ona spusti pogled kako bi pobjegla od tih crnih oiju koje su
djelovale kao da e je progutati. Znala je da e Christos moi u
njenom pogledu proitati ono to je u svakom sluaju eljela
sakriti, strast koja se u njoj budila im bije dotakao, zabranjene
misli koje su pobuivali njegovi poljupci, istinu o jednoj ljubavi
koju je eljela sakriti.
Jer ona je jo voljela Christosa, kao to ga je oduvijek voljela,
usprkos zlu koje joj je nanio.
Cesta je prolazila izmeu blagih breuljaka ukraenih
maslinama. Tek kada su ugledali more, raslinje je postalo
raznovrsnije.
 Shelleyn pogled privue jedan grm crvene boje pored
snjenobijelog zida. areni grm bila je zapravo bugenvilija koja
se prostirala po bijelome zidu sve do visokih eljeznih vrata.
Upravo na tom mjestu zaustavi se njihov automobil.
Ona i Christos izau iz auta i prou kroz eljezna vrata.
Nadu se u vrtu s palmama, kaktusima i grmovima rua
penjaica.
Uska staza prolazila je vrtom i vodila do male bijele jednostavne
kue s balkonima obojanim u plavo.
Shelley je bila znatieljna.
- ija je ovo kua? Christos je ve doao do ulaznih vrata. -
Nemoj rei ni jednu rije na engleskom - upozori je, s jednom
rukom na kvaki. - No, nemoj se bojati.
- Ali tko tu stanuje?
- Mora upoznati moju majku. Moramo joj rei da
namjeravamo objaviti zaruke.
Shelley problijedi. No Christos je ve bio na kunom praga. .
.... .
Pode za njim oklijevajui i pokua priviknuti oi na mranu
sobu. Bilo je to predsoblje, jednostavno namjeteno. Prostorija
je mirisala na lavandu. . .
Christos glasno progovori na svom jeziku i krene prema
jednoj od soba. Shelley shvati da nekoga pozdravlja. Na
pomisao da e vidjeti njegovu majku osjeala se kao da joj je
neto zastalo u grlu.
inilo se kako do tog trenutka zapravo nije spoznala da e se
morati udati za Christosa. No sada, upoznavanje, zaruke i sve
ostalo uvjerilo ju je da je to stvarnost.
Neodluno ude u sobu.
Christos je bio nagnut nad osobu obuenu u crninu, koja je
leala na divanu prekrivenom ipkastim jastucima.
ena je bila starija, rijetke sijede kose, krhke grade. Kad se
Shelley pojavila na pragu, on se uspravi pruajui ruku da je
predstavi.
Dva ivahna i sjajna oka paljivo su je promatrala s
naklonou. Christosova majka mogla je imati oko sedamdeset
godina i ostavljala je dojam rekonvalescenta.
Blagost njezina pogleda, toplina osmijeha koji je uputila Shelley
nakratko su ublaili gorinu koja ju je ispunila svaki puta kad bi
pomislila na taj brak bez ljubavi.
 Gospoda Kiriakis isprui obje ruke prema njoj, kao da je
poziva da joj se priblii. Shelley napravi korak naprijed i stisne
te slabe ruke.
Gazdarica neto promrmlja, no ona nije razumjela ni rijei.
Okrene se prema Christosu kako bi potraila njegovu pomo.
On ju je gledao neobino prodornim pogledom.
- Rekla ti je da si dobrodola u kuu obitelji Kiriakis.
Shelley tada shvati koliko je taj susret morao biti svean za
gospodu Kiriakis. Uzvratila joj smijeak pitajui se u sebi moe
Ii ta ena posumnjati u zle namjere njezina sina.
No u tom trenutku, pred svojom majkom, Christos je nalikovao
pripitomljenom psiu.
Pokua ostati u tijeku dogaaja. Okrene se gospoi Kiriakis.
- Tee Kanees? Kako ste?
Obeala se smijeno loe govorei grki pred Christosom, no
kada ga je pogledala, vidjela je da joj se on smijei ohrabrujui
je.
Zatim uzme stolac i ponudi joj da sjedne, i sam zauzme kut
istog stolca. Pod njegovom teinom zauje se udna kripa
drveta. Shelley se ukoi, svjesna njegova prisustva.
Gospoda Kiriakis se pone igrati jednim od prstenja koje je
nosila na ruci.
Veselo se nasmijei Christosu, zatim pokae na Shelley. Prije
nego li je postala svjesna to se dogaa, na ruci joj se nade
veliki starinski prsten. Pokua se usprotiviti.
-Ali...
Christos je strogo pogleda. - Nemoj praviti gluposti - apne joj
na uho.
Shelley pogleda prsten i shvati da je to dio komedije iji je
sudionik.
- Prekrasan je -promrmlja.
- Sretna sam. Pocrveni zbog lai koju je izgovorila i zbog
prijevare koju su ona i Christos izveli pred staricom natjeravi je
da povjeruje kako su ludo zaljubljeni.
ena uzme njihove ruke i spoji ih, a blagi osmijeh ponovo joj
razvedri lice.
Shelley se zatim okrene i pogleda Christoso i njeno mu se
nasmije. No njezine su l rijei izraavale ljutnju.
- Mrzim te Christose i prezirem te. Kako moe svoju majku
tako varati?
Uvjerena je da se volimo!
 On je pogleda s prijetnjom u oima
-Rekao sam joj da emo kasnije razgovarati, sa sveenikom
da odredimo datum vjenanja.
to je prije mogue.
- A prsten? Odmah ti kaem da ga nemam namjeru nositi. Ne
elim sudjelovati u tvojim laima.
- Nemoj ni pomisliti da ga vrati - ree joj. - Ako to uini,
povrijedit e je. Kad odemo odavde, nastavit emo razgovor.
Sad moramo ii.
Ustane i primi majku za ruku. Poljubi je u obraz.
- Adio, mama. - Plai me ono to ini - ree Shelley im su
izali iz kue.
- Moda si ti navikao varati ljude, ali ja nisam.
Christos ju je ignorirao. - Dobro si se ponaala. - Uputi joj
pogled upozorenja.
- To je prsten obitelji Kiriakis. Kao moja budua supruga, mora
ga nositi.
Okrene se i pouri do automobila. Shelley pode za njim.
Pretekavi vozaa, Christos otvori vrata i ostane stajati
ekajui. No ona nije htjela ui. Podigne ruku prema njemu, a
prsten zablista na suncu.
- Ne elim ga nositi, ako je to prsten koji simbolizira ljubav. U
naem braku nee biti ljubavi.
Chhristosovo je lice bilo poput neprobojne maske, no Shelley
je znala da su ga te rijei pogodile.
- Nosile su ga sve ene koje su ule u obitelj Kiriakis - odgovori
joj nakon nekog vremena, kao da eli prikriti gnjev ili jako
uzbuenje.
- Nad tim su prstenom plakale od sree i od tuge.
- Ah, tako! - uzvikne ona zajedljivo. - Sve mi je jasno. Plakale od
tuge, ha?
- Prezirno ga pogleda. - Nemam namjeru zbog tebe plakati,
Christos. ak ni to ne zasluuje.
On problijedi od bijesa. - Ui u auto.
- Nadam se da je jasno... - zapone Shelley tvrdoglavo se
okrenuvi na drugu stranu. Dopusti si stanku da bi dola do
daha i povratila si glas koji joj je drhtio.
- Znaj da sam pristala da odglumim ovu ulogu samo da spasim
svog oca.
Smjesti se u rolls royce ne pogledavi ga. On sjedne do nje,
no tijekom itave vonje ne progovori ni rijei.
 Kada su stigli blizu mjesta Kassiopi, on neto ree vozau.
Shelley se inilo da spominju ime nekog hotela. Nakon nekoliko
minuta prolazili su sreditem gradia, po uskim ulicama punim
trgovina.
Christos se odjednom okrene i pogleda je.
- Mislio sam da e iz uljudnosti pitati za mog oca. - Lice mu
je bilo ozbiljno, no mogla je naslutiti da se jo ljuti.
Htjela mu je odgovoriti da joj to nije bila namjera, iz
jednostavnog razloga to on nije pokazao niti najmanje
zanimanje za zdravlje Colina Burtona, no u tom trenutku nije
vie imala volju da se s njime raspravlja.
Zbog toga samo lijeno primijeti: - Posljednji puta kada smo se
sreli, mislila sam da tvoj otac vie ne eli imati veze s mojom
obitelji.
Pomisao na nain kako je s njome postupao ponovno je
razljuti. - inilo se da me ne smatra dostojnom svog divnog
sinia. Okrene se i nezainteresirano pogleda Christosa.
-Gdje je on, sada?
On joj uputi pogled pun ljutnje. - Umro je.
Shelley razrogai oi. - Umro?
Prvo to je tog trenutka pomislila bila je injenica da joj zbog
okolnosti gospodin Kiriaks ne moe biti simpatiniji i da
svejedno ne moe zaboraviti uvrede koje joj je nanio. No bila je
tako odgojena da kad se radi o neijoj smrti bude uviavna i
stoga promijeni ton glasa.
- ao mi je - ree. Na kraju krajeva, ni Paula ba nije bila
ljubazna prema gospodinu Kiriakisu.
- Umro je prije devet godina. - Christosov je glas bio leden.
Budui da je Shelley utjela, on nastavi: -Zna li kako je
umro?
Ona odmahne glavom.
- Sad u ti red. - Njegove su rijei zvuale poput neke
strane optube, kao da njima eli djelovati na njezinu savjest.
- Sve je poelo s onim runim dogaajem u restoranu.
- Pred gostima me moj otac branio do kraja. Njegov mu
ponos nije doputao da postupa drugaije, iako si ti ostavljala
dojam da su sve te optube opravdane.
No kad ste vi otili, napao me i bio je neumoljiv. Izgubio je
povjerenje u mene. Bio je izvan sebe od bijesa jer je smatrao da
sam okaljao ime obitelji Kiriakis.
Njegov sin, njegov sin jedinac, obeastio je jednu strankinju,
gou na njegovu otoku.
Nazvao me ivotinjom.
- Zar mu se ti nisi usprotivio? Zar mu nisi pokuao red
istinu?
-Naravno da jesam. No ti nisi nita rekla u moju obranu,
samo si plakala... Nakon to te vidio u tom stanju, moj mi otac
vie nije vjerovao. Bio je bijesan.
Rekao mi je da me vie ne eli vidjeti u svojoj kui, da sam ga
osramotio. Nije me vie htio priznati kao svog sina, nije elio da
dalje nosim njegovo ime!
Tada sam i ja izgubio strpljenje i rekao sam mu da vie neu
stupiti u kuu roditelja koji ne vjeruju rijeima vlastita sina.
Rekao sam mu da neu s njime razgovarati sve dok ne prizna
da je pogrijeio.
Naravno, moj otac to nije uinio i ja sam otiao.
Ogoreno se namrti. Mora da mu nije bilo lako prisjeati se
onoga to se dogodilo.
-Jo iste veeri pokupio sam svoje stvari i napustio obitelj. Istu
tu no, moj je otac imao jak srani napad i umro je. Nikad nisam
saznao je li mi oprostio.
Shelley na trenutak zaklopi oi. Takva bol bila je vrijedna
potovanja.
- ao mi je Christose. Nisam znala.
Gledao ju je namrtena lica. - Umro je uvjeren da je njegov
sin lo ovjek. Da sam te mogao dovesti u kuu, kao svoju
enu, znao bi da je pogrijeio. Uvjerio bi se da sam poten
ovjek koji se dri svojih naela.
I vie nitko ne bi posumnjao u potenje Christosa Kiriakisa.
Vie nije bilo sumnje u pobude koje su g navele da organizira
njihovo skoro vjenanje. Na neki je nain morao ispraviti greku
iz prolosti.
- Moe zamisliti skandal koji je izbio. Nosio sam ig
zavodnika i jo k tome ubojica vlastita oca. Moja je majka puno
propatila.
- A sada? to e misliti o meni?
- ekala je sve ove godine da pristane nositi prsten obitelji
Kiriakis. To e vratiti dobar glas naoj obitelji.
- Christos se tuno nasmije. - Ne smijemo gubiti vrijeme. Bila je
jako bolesna i dosta je propala. Sto se prije oenimo, to bolje.
Shelley je ostala bez rijei.
 - Vidi, draga moja - nastavi on mirno, ali neumoljivo -
jednostavno ispravlja svo zlo do kojeg je dolo prije devet
godina.
Nagne se naprijed i obrati se vozau. Rolls royce se zaustavi
na glavnom trgu i Christos naglo otvori vrata automobila.
Pokorivi se nekoj iznenadnoj pobudi, Shelley ga primi za
ruku.
- Christose, ekaj!
Postojala je jo jedna pria povezana s tim runim
dogaajem od prije devet godina. Pria koja se ticala njezina
ivota.
- Sad je red na tebe da slua. Jo nisi uo moju verziju
dogaaja.
Christos upre pogled u nju. Nije se ba doimao dobro
raspoloen.
- Onda?
- Kada smo se vratili na jahtu, Paula i tata nisu me ni na tren
putali na miru - zapone Shelley uzdahnuvi.
- Nastavili su me gnjaviti i muiti jednim te istim pitanjima,
itavu no. Bili su uvjereni da laem kako bih te zatitila.
Tata se ak bojao da sam ostala trudna.
Zna li kako se osjea esnaestogodinja djevojica kad se
govori o tako delikt mm stvarima?
Christos je i dalje tvrdoglavo utio
- A to rei o Pauli? Bila je sasvim izvan sebe, neprestano
se uzrujavala hodajui gore dolje. Mislila je da sam to namjerno
uinila kako bi pokvarila odnos izmeu nje i tate.
Govorila je da sam samo eljela privui tatinu panju.
A Colin me stalno optuivao i vrijeao te izmiljajui najrunije
stvari na tvoj raun... Govorio je da vjerojatno svake veeri ima
drugu djevojku i da sam ja obina glupaa koja ti je vjerovala.
Sjeanje na te trenutke izazove suze u njezinim oima.
Morala je na trenutak napraviti stanku da se smiri.
- Ti i tvoja elja za osvetom... - nastavi ogoreno.
- Jesi li ikad pomislio na mene, Christose?
Zar zaista misli da ja nisam patila? Imala sam samo esnaest
godina, sjea se? esnaest godina!
Neto je natjeralo Christosa da promijeni stav, jer kad je
progovorio, glas mu je bio miran.
- Dosta smo dirali u prolost. A sad idemo neto pojesti.
Izae iz automobila.
 - Christose!
- Sto je sad opet?
Odjednom ju obuzme neopisiv strah. - Kako se moemo
vjenati.... bez ljubavi?
On se ukoi. - Uini kao to sam rekao - naredi joj otrim
glasom.
- Ve sam davno odluio. Hajde, doi. - Uhvati je za ruku.
- Rekao sam da e ispraviti greke iz prolosti. Zato se
sada nasmijei. Od danas e svi znati da smo se zaruili, pa ne
elim da te vide s tim kiselim licem. Naa mala komedija upravo
poinje.

Kad su izali iz rolls roycea, Shelley opazi da se nalaze

ispred jednog od najluksuznijih hotela u mjestu. Christos je
primi pod ruku.
- Hajde, nasmijei se za javnost. Moramo izgledati sretni.
Danas je dan naih zaruka.
Ona se namrti. Bilo joj je odvratno to to ine. Je li mogue
da se nije predomislio? Da nije imao grinju savjesti, osjeaj
krivnje?
Sudei po njegovom ponaanju, naprotiv, doimao se
sigurnim u ono to ini. Naposljetku, kad bolje razmisli, on ju je
zapravo kupio.
Hotel je bio prekrasan. Kad su proli kroz ulazna vrata, pred
njima se pojavilo dvorite ukraeno mnogim biljkama i jednom
fontanom. Okolo dvorita, galerija na tri kata oito je vodila u
sobe. Ispred galerije u prizemlju nalazio se restoran.
Vrlo romantino mjesto, idealno da se u njemu odri vjenanje.
Shel-ley se na mrti.
Primio ih je jedan gospodin etrdesetih godina, Christosov
stari prijatelj. ovjek im se srdano nasmije.
- ast mi je - progovori pruajui Christosu ruku. Nakloni se
prema Shelley.
- ini mi se da je ovo posebna prigoda.
Dakle, Christos je ve najavio razlog njihova posjeta. Shelley
se osjeti prevarenom.
Dok su dvojica mukaraca razgovarala, ona pogleda
unaokolo. Za nekim su stolovima u restoranu sjedili vrlo otmjeni
ljudi. Shelley povremeno pogleda u njihovom smjeru. Imala je
dojam da svi poznaju Christosa i da takoer znaju sve o njoj.
 Christosov prijatelj krene prema najljepem kutu dvorita,
gdje je bio postavljen stol za dvoje.
Christos je njeno zagrli, kao to to ine zaljubljeni. Kad su
stigli do stola, pomogne joj da sjedne. Shelley je kipjela od
bijesa zbog takvog licemjerstva.
- Ne doima se sretnom - primijeti on.
- Jako udno! - doda ona zajedljivo. Spusti pogled, svjesna
svoje nesree.
- Ovo mjesto je prekrasno, no ... zna kako se osjeam.
Christos se namrti. Bez rijei sjedne preko puta nje. Shelley
uzme jelovnik i pone ga ozbiljno prouavati, premda je bio
napisan na grkom, pa nije razumjela ni rijei. Christos se
nagne prema njoj. - Moda ti mogu pomoi.
Pogleda ga, jo uvijek ozbiljna u licu, prui mu jelovnik i
odmah povue ruku, kao da se grozi i najmanjeg dodira. Dok ju
je Christos paljivo promatrao svojim crnim oima, najradije bi
bacila pribor za jelo na pod, ustala i otrala van.
Farsa je tek poela, a njoj je ve bilo svega dosta. Ako je ve
morala od tamo otii eljela je to uiniti na grub nain kako bi
utjerala Christosa u la pred visokim drutvom otoka.
Umjesto toga, pomisli na svog oca i ne uini nita od toga.
Christos je na glas itao jelovnik s osobitom panjom.
Mnotvo konobara ekalo je narudbu kruei oko njihova stola.
Shelley dopusti da on narui. inilo joj se da je prola itava
vjenost prije nego li je stiglo jelo.
Za predjelo patlidani, punjeno lozovo lie, janjetina i grka
salata. Devet godina ranije bila je doslovno luda za tim jelima,
no sad joj se sve inilo nejestivim. Prisili se da pojede nekoliko
zalogaja, svjesna Christosova pogleda koji je bio uperen u nju.
- Nastoj prihvatiti situaciju takvom kakva jest, Shelley -
odjednom joj ree mirnom glasom.
- Ovo je najbolji restoran na otoku, mogla bi barem u tome
uivati. - Podrugljivo se podsmjehne.
- Kako bilo, obeajem ti da e biti i drugih uitaka osim dobrog
jela.
- Sumnjam da u ikada moi uivati s tobom - odgovori
podigavi glas. - Osjeam se kao ptica u krletki.
Christos zastane s vilicom u zraku i pogleda je. - Oh, osjetit
e ti to. Uvjeravam te.
- Sumnjam!
 Sad je dosta, Shelley. Ne moemo se prepirati tijekom
itavog ruka.
Pone priati o svojim pomorskim poduzeima, o raznim
poslovima, o mnogostrukim interesima zbog kojih je putovao po
itavom svijetu. Shelley nije bila raspoloena da slua
predavanje o raznolikim djelatnostima svog budueg mua, no
nije mu eljela prigovarati. Pustila ga je da pria, ali je i dalje
utjela.
- Oduvijek sam sanjao o tome da osnujem pomorsko
poduzee. To sam ti rekao jo onda, no ne vjerujem da si
shvatila koliko mi je do toga stalo.
Christos napravi stanku. Oito je oekivao neku njenu
primjedbu.
Kad je vidio da Shelley nema namjeru nita rei, nastavi: -
Nevjerojatno je koliko smo tada malo znali jedan o drugom.
Uostalom, potekoe je stvarao i jezik. No iako se nismo
uspijevali sporazumijevati kako treba, bila si najljepa djevojka
koju sam ikada vidio Pogleda je prodornim pogledom.
-I jo si uvijek najljepa, Shelley.
Ona spusti pogled kako bi sakrila neugodnost. Da nije znala
da su njegovi komplimenti samo glupi pokuaj da je umiri,
pomislila bi da mu se zaista svia. Da mu stvarno neto znai.
Christos se ve pomirio s njenom upornom utnjom, pa
nastavi svoj monolog.
- Ja oboavam ljepotu. U ivotu sam se uvijek pokuavao
okruiti lijepim stvarima, imati ono najbolje u svakoj prilici. I u
tome sam uvijek uspio U to si se ve uvjerila. Kupio sam svoj
prvi amac kad mi je bilo etrnaest godila. Bila te to obina
barka, no ja sam se njome ponosio. A ona koju sam imao kad
ste doli u Kassiopi prije devet godina, nije bila puno bolja. Bila
je ve tako istroena da je bilo udo sto se uope drala na
povrini.
- Christos ju je promatrao, a neka neobina svjetlost mu je
obasjavala pogled.
- Sjea li se dana kada smo se upoznali?
Neka neobina njenost primjeivala se u njegovu glasu dok
je u njoj pokuavao probuditi sjecanje na te sretne trenutke
Njegove crne oi zarobile su Shelleyn pogled i ona osjeti kako
|e obuzima val uzbuenja
To je dakle bilo ono na to je raunao, pomisli Shelley,
pozivajui sama sebe na oprez. Oslanjao se na svoje
zavodnike sposobnosti, mislio je da drskost moe prikriti
neodoljivom njenou. Odjednom joj se taj pokuaj da je
zavede uini prostakim. Samo lagano kimne glavom.
- Svega se dobro sjeam. Tek smo bili stigli iz Kerkire. -
Njezin je glas zvuao udno, drugaije. Shelley zauti
pokuavajui kontrolirati vlastitu nervozu.
Christos je oekivao da e ona nastaviti, jer ga je zanimala
njezina verzija dogaaja.
- Tata se uasavao pomisli da pristanemo u nekoj tako
krcatoj luci - nastavi Shelley.
- A onda je sve krenulo naopako. S motorom koji nije radio,
bojao se da e naa jahta udariti u ostala plovila. Nije ga toliko
brinula eventualna teta, ve strah da pred drugima ne ispadne
nesposoban. Napravi stanku. Obuzme je val sjeanja i na
trenutak zaboravi gorinu sadanjosti.
- Sreom si ti doao.
- Vidio sam ga izdaleka, vikao je kao lud prema svakome
tko bi mu se pribliio i mahao je rukama kao da mae
zastavom.
Oboje se nasmiju.
- Stojei uspravno na onoj barki, djelovao si poput nekog
gusara. I ti si morao dobro vikati prije nego li ti je tata dopustio
da se priblii.
- A sjea li se Paulinog lica? Nikad neu zaboraviti grimasu
na njezinu licu dok mi je nareivala da se ne pribliavam.
Vjerojatno se bojala da u udariti u pramac.
- Bilo bi zaista nezgodno da smo se vratili u yacht klub s
oteenom jahtom.
Ponovno se spontano nasmiju. Pogledi im se sretnu.
Shelley spusti pogled. Trenuci veselja su proli.
Nije eljela da Christos pomisli da se vie ne ljuti na njega, da je
zaboravila ono to joj je inio.
Ne bi mu pruila to zadovoljstvo.
No sjeanja su navirala i nije ih mogla zaustaviti. Kako da
zaboravi trenutak kada ga je vidjela, gologa do pasa, koe
preplanule od sunca, lijepa i snana poput nekog junaka?
Gledao ju je s ponosom, sa strau u oima. Shelley je po prvi
puta osjetila uzbuenje. A on, to je on osjeao u tom trenutku?
Je li mogue da nije nita osjeao prema njoj?
Prestane traiti odgovore na ta pitanja i pomisli na prvo to
joj je palo na pamet.
 - Paula je mrzila jahtu. Svaki puta kad bi neto krenulo
naopako, otila bi u klub.
Christos nije sputao pogled.
- Klub je bio mjesto gdje se bavila svojim omiljenim sportom
- upoznavanjem ljudi s ostalih jahti. Naravno da je birala i
druila se samo s najzanimljivijim osobama.
- to smatra pod zanimljivim?
- Bogatim, otmjenim i slavnim. Ili, po mogunosti, sve troje
zajedno.
- A ja tada nisam bio nita od toga - podsmjehne se
Christos. Popije gutljaj vina.
- Bilo mi te je ao - doda naslonivi se na stolac. -Jadna mala
bogata djevojica.
Shelley pocrveni.
- Mislio sam da u spasiti princezu zlatne kose. U to sam
vrijeme bio vrlo romantian.
Ona se nervozno igrala s vilicom za voe.
- Svaki puta kad bih bio u blizini, vidio bih te kako sjedi na
palubi, sama zadubljena u neku knjigu.
- Jako volim itati - obrani se Shelley.
- Imala si sve ono to se novcem moe kupiti, a bila si
sama. Bilo je doista tuno gledati te.
Neto u Christosovom tonu glasa upozoravalo ju je na oprez.
to je time elio rei? Je li joj elio rei da joj se pribliio jer mu
je bilo ao? Shelley osjeti da joj je neto zastalo u grlu.
Sve ove godine ivjela je u iluziji da se on, tog dana, popeo na
jahtu jer je elio biti s njom, jer mu se svidjela.
Sad joj je, naprotiv, Christos, rekao da je njegovo zanimanje za
nju u stvari bilo saaljenje. Prisili se da nastavi.
- Imala sam sreu to si ti imao puno slobodnog vremena.
Moram priznati da sam se prilino dosaivala.
- Ton njezina glasa bio je ravnoduan, ak pomalo duhovit,
Christos nije ni sanjao koliko ju je povrijedio.
On joj se nasmijei. - Drago mi je da sam te uspio zabaviti.
Shelley spusti pogled i ne ree nita. U tom asu osjeti da je
odrasla i shvati da njezin ivot ulazi u novu fazu, budui da je
Christos unitio njenu posljednju iluziju, sjeanje na jednu
romantinu mladenaku ljubav.
Sve ono u to je ona vjerovala prije devet godina, ono o emu
je razmiljala prije spavanja, bio je samo plod mate jedne
djevojice. Ako je Christos tada nije volio, u njihovom braku
sada ne moe biti osjeaja.
Bilo je zaista neugodno vratiti se u stvarnost.
Konobari su se okupili oko njih kako bi odnijeli prazne
tanjure, no Shelley ih nije ni primijetila. Zatim su doveli kolica sa
slasticama, a jedan se konobar trudio da ih poslui.
- Ako se dobro sjeam, oboavala si ove kolaie od meda -
prisjeti se Christos.
- Sad nemam volju...
- Nosio sam ti ih svakog jutra, jo tople.
- Pretpostavljam da si to inio jer si me saaljevao.
-I hranio sam te malim zalogajima - doda on naginjui se nad
stol. - Kako moe odoljeti?
Konobar, koji ih nije razumio, pone nabrajati imena kolaa
koji su se nalazili na kolicima.
No Christos ga odmah prekine.
- Anastasius, to kae na porciju lukumadhesa? - predloi
on veselim glasom. -Siguran sam da to gospoa nee moi
odbiti.
Oboje se nasmiju, zabavljeni nekom alom koju Shelley nije
razumjela. Bila je ljuta.
- Sto su to lukumadhes? - upita ne skrivajui ljutnju.
- To su najlaki kolaii na svijetu - objasni konobar. - Od
posebnog brana, s medom sa Krta koji se radio od umskog
cvijea ko|e raste u planinama gdje bogovi...
Christos ga zaustavi naglim pokretom ruke. - Donesi jednu
porciju za gospou - naredi mu. -
I takoer jedan kolai od meda u spomen na stare dane. Za
mene po starom.
Tako je Shelley morala progutati kolae koje nije imala volju
jesti, dok je zavidno promatrala kavu i aicu ,metaxe koju je
naruio Christos.
- Reci mi neto, Shelley - nastavi promatrajui je.
- to si tada mislila o meni? Jesi li me smatrala
bezobraznikom? Ili si moda bila uzbuena to izlazi s
najljepim mladiem na otoku?
Shelley je djelovala nesretno. - Dobro zna to sam mislila -
ree mu. A njene su rijei zvuale poput optube.
- elim da mi to kae.
Ona se ugrize za usnu. - Bila sam zadovoljna.
 Christos duboko udahne. - Zna li kako sam se ja osjeao?
Jesi li se to ikad pitala?
Shelleyno srce pone snano kucati. - Kako si se osjeao?
Tiina.
Shelley nesigurno i pomalo prestraeno potrai Christosov
pogled. eljela je uti samo jedan jedini odgovor.
- Nisi shvatila? - Glas mu je bio neobino hrapav.
- elio sam te. Boe, kako sam te elio. I jo te elim.
Shelley ga paljivo pogleda traei neto vie od obine
tjelesne potrebe.
No Christosovo je lice izraavalo strast - jaku, razarajuu,
nezasitnu strast i nita vie.
On isprui ruku preko stola i pogladi je po ruci.
Da, elio ju je. Shelley osjeti kako je obuzima nevjerojatna
toplina. Ipak se ubrzo ohladi. Mora zapamtiti da to nije ljubav.
Bila je to samo elja da je posjeduje, pomijeana sa eljom za
osvetom.
Christos je pokua primiti za ruku, no ona mu ne dopusti.
- Sad ima ono to eli, zar ne? Evo me tu, zatvorena u
zlatni kavez.
Rijei joj zapnu u grlu.
Kada su napustili restoran,razni ljudi su se okrenuli da ih
pogledaju, iako ih nije vidjela, Shelley je osjeala njihove
poglede iza svojih leda.
Prijeu cestu i proeu nekoliko metara do jednog vrlo
otmjenog kafia. Christos ue, otpravi konobara koji im je
krenuo u susret i povede je stubama gore na terasu.
Dok su prolazili pored stolova, Shelley osjeti kako je
promatraju, no ovoga se puta ne iznenadi. Uini joj se da netko
spominje ime Kiriakis, no vrlo tiho, kriomice.
Prepozna medu stolovima nekoliko poznatih lica. Bila je tamo
jedna lijepa djevojka koja je morala imati veze s glumom, ali je
Shelley nije uspjela povezati s nekim konkretnim imenom.
A ni njeni prijatelji nisu joj se uinili sasvim nepoznati. U
jednom se trenutku upita zato ju je Christos doveo u taj lokal.
- Vidim da se sad kree u visokom drutvu - primijeti s
prikrivenom ironijom.
Christos se okrene kao da ga je iznenadio taj zajedljiv ton.
- Zato, zar te to udi?
- Da budem iskrena, da. Nisam mislila da si snob. Ili smo
moda tu doli iz nekog odreenog razloga?
 - Pogodila si - odgovori.
Veina ovih ljudi me je poznavala i prije devet godina.
Dolazak konobara sprijeio ju je da mu na to uzvrati nekom
sarkastinom primjedbom.
- elim ti pokazati svoje turistiko naselje - najavi on. -
Uskoro je gotovo i biti e to vrlo ekskluzivno mjesto. Naravno,
samo za lanove drutva.
Pretpostavljam iz Hollywooda. eli se takmiiti s mojim ocem?
Christos napravi stanku prije nego li odgovori. inilo se da
vae svaku rije.
- Na krivom si putu, draga moja. Moje se naselje nalazi na
suprotnoj strani otoka ... a lanovi moraju biti maloljetni!
To je kola za siromanu djecu, projekt odgoja i obrazovanja,. -
Uputi joj osmijeh, istovremeno blag i zloban, uivajui u vlastitoj
pobjedi.
- Novac za izgradnju dolazi iz zarade od jednog luksuznog
naselja koje sam izgradio na Peloponezu. - Njegov osmijeh
odjednom zadobi zlobnu nijansu.
- Paula bi sigurno zakolutala oima i vikala. Pozvat u je da
ga posjeti, ako ikada ponovno doe na Krf.
Naposljetku, bit emo u rodu.
Shelley se sledi. Postala je svjesna da su Christosove misli
usredotoene na to davno ljeto i te mune dogaaje.
Ostali su na kavi vrlo kratko, tono koliko je bilo potrebno da
ih svi primijete. Svako malo bi se neka grupa ljudi pribliila da je
upozna, a zatim bi se nakon kratkog vremena vratili za svoj stol
i uzbueno razgovarali.
Shelley se osjeala poput neke ivotinje na izlobi i mrzila je
Christosa to je na taj nain izlae tuim pogledima.
- Moemo ii - odlui on ustajui. - Dosta smo se zadrali
ovdje.
- Ako eli, moemo jo malo ostati - predloi ona
zajedljivim tonom.
- Moda nas jo nisu svi razgledali.
Christos se namrti. Njena zajedljivost nije mu se svidjela, a
to joj je priinjavalo veliko zadovoljstvo.
Ona krene izmeu stolova prema izlazu. Poela je nazirati
izlaz iz te apsurdne situacije.
Morala je samo ostati hladnokrvna do iza vjenanja.
U sebi je znala da e to preivjeti. A onda e i Christos shvatiti
da nema smisla odravati tu vezu, jednom kad povrati ast
svoje obitelji.
Jedno je ipak bilo sigurno: ono to je u mladosti osjeala za
Christosa Kiriakisa, zanesenost koja ju je drala tolike godine u
uspomenama i snovima, brzo je nestajala, poput snijega na
suncu.

Christos je razgovarao sa sveenikom i odredio datum

vjenanja. Sljedeeg je jutra nazvao Shelley.
- Tono za tri tjedna. - Obavijestio |u |e kao da se radilo o
poslovnom sastanku. Vrlo slubeno doda: - Moe rei Fitchu
da nee biti problema s nastavkom radova. Mogu zapoeti
odmah nakon Uskrsnih blagdana.
Zatim je upita je li rekla ocu za vjenanje.
- Jo ne - prizna tunim glasom. - Bolestan je, Christose. Ne
elim ga uznemiravati.
Ve je bila odluila da e razgovarati s Malcolmom prije nego
li nazove Santa Luciju. Da, bolje je tako.
No ruka joj se zaustavi na slualici. Bila je uzbuena, no
napokon skupi hrabrost i okrene broj.
- Napokon! Kako je tamo? - Malcolm je zvuao kao da je
izgubio svaku nadu.
- Jesi li to napredovala?
Napredovala? Ovisi s koje strane gleda, pomisli ona.
- Smiri se, sve je u redu. Nagodila sam se s gospodinom
Kiriakisom. Radnici mogu nastaviti s radom odmah nakon
Uskrsa.
- Izvrsno! - uzvikne Malcolm pobjedonosno. - Ne moe
zamisliti koliko sam sretan! Odlino si to uinila.
Vraa li se odmah u London ili e jo malo ostati dok ne
potamni?
Shelley se namrti. Malcolma nije uope zanimalo o kakvoj
se nagodbi radi.
- Moram ti jo neto rei, Malcome - odgovori. - Ne vraam
se tako skoro u London, barem ne do iza.... - Napravi stanku, a
onda nastavi:- Mog vjenanja.
Vijest o vjenanju je na njega djelovalo kao to je i
pretpostavljala.
Malcolm je prvo dugo utio, a zatim je promrmljao: - Pa, to je
pravo iznenaenja - inilo se da ne zna to bi rekao. - Je Ii to
neko
 koga si tamo upoznala?
Kad mu je otkrila tko je njen budui mu , Malcolm je bio
zapanjen.
- Do vraga! Mogu zamisliti da ljubav moe doi
neoekivano, no ovo zaista prelazi sve granice.
Ne bih nikada pomislio da se to tebi moe dogoditi, Shelley.
Djeluje tako ... promiljeno.
- Pa, sad sve zna - ree kratko i poklopi slualicu.
Sada je doao najtei dio. Morala je nazvati Paulu.
Nervozno okrene broj luksuzne Pauline rezidencije u Santa
Luciji. Javi joj se ena na centrali i nakon to je neko vrijeme
ekala na liniji, obavijesti je da njene maehe nema.
Otila je na izlet na dva dana. Oito je, pomisli Shelley, da je
Pauli ve dosadila uloga bolniarke.
Odlui nazvati kliniku u kojoj se nalazio njen otac. Kada se
predstavila, spojili su je s lijenikom koji je skrbio o Colinu.
Gospodin Burton osjeao se bolje, no jo se morao puno
odmarali.
Trebalo ga je svakako potedjeti uzbuenja.
Tono, zakljui ona u sebi s uzdahom olakanja, te sklopi
slualicu. Sada nije bilo pogodno vrijeme da mu otvoreno kae
istinu. Tata se oporavljao i to je zaista bila dobra vijest.
Uskoro e biti u stanju podnijeti uzbuenje koje e mu donijeti
vijest o vjenanju njegove keri i Christosa Kiriakisa.
Pomisao na besramnu ucjenu na koju je bila prisiljena
ponovno je oneraspoloi. Naglo ustane i krene u kuhinju u
potrazi za drutvom.
Anna je pripremala salatu, a mala Theodora joj se
neprestano motala oko nogu.
- Sva srea da si dola! - usklikne Spyrova ena im ju je
ugledala.
- Sad e moja mala opet biti sretna. itavo popodne me ispituje
gdje je Shelley! Objasnila sam joj da si zauzeta, ali nije htjela
sluati.
- Ja u se pobrinuti za nju - ponudi se Shelley s osmijehom
na licu.
- Doi, Theodora, idemo se igrati u vrt.
Podigne malenu na ramena i krenu prema vrtu. - Odnijet
emo van ovu vreu ugljena!
Malena nije razumjela, ali ju je zabavljao nain na koji ju je
Shelley nosila. A i Shelley je tako odvratila misli od drugih briga.
 Ubrzo se pojavilo i ostalo troje djece kad su uli kako se
Theodora veselo smije. Shelley se morala igrati vree s
ugljenom sa svakim od njih i na kraju klone na travu, iscrpljena.
Niko i Alexei sjednu pored nje, dok su joj dvije djevojice
eljale kosu.
U tom joj trenutku padne na pamet da bi sa Spyrom i Annom
morala razgovarati o vjenanju.
Theodora je zadivljeno promatrala pletenicu koju je isplela
njezina starija sestra, Sofia.
- Hrissos! Hrissos! - ponavljala je djejim glasom.
Shelley se okrene prema Niku, koji je jedini malo govorio
engleski. - Sto kae?
- Hrissos znai zlato - objasni on obuzet svojoj ulogom
prevodioca.
- I Theodora bi eljela imati kosu boje zlata.
- Lijepa je ovakva kakva je - uzvrati ona zagrlivi malenu.
Ostala su je djeca takoer poela grliti kotrljajui se po travi.
Nastavili su se smijati i igrati sve dok nije zalo sunce.
Shelley podigne glavu zabacujui kosu i zanijemi kad je
ugledala posljednju osobu kojoj se u tom asu tamo mogla
nadati. Stajao je nad njom poput nekog diva. Glasovi djece su
se stiali, a onda su potpuno utihnuli.
Christos ju je promatrao zapanjena izraza lica, zbunjen, kao
da ga je scena kojoj je prisustvovao iskreno iznenadila.
Shelley kako se smije i igra s djecom ... Shelley koja se toliko
razlikovala od one hladne, napete, ljutite Shelley koja je s njim
ruala nekoliko dana ranije.
- Pokuao sam te nazvati, ali je telefon stalno bio zauzet -
ree joj mirno.
- Jesi li zaboravila spustiti slualicu?
- Koja ideja! - Shelley sjedne i nalakti se. -To nije moj
telefon, ve Spyrov.
On se uozbilji. - Ima li posla?
Shelley ustane i protegne noge i ruke. Primi malu Thodoru za
ruku. - to misli?
- Ne znam. Htio sam te zamoliti da pozove Spyra i njegovu
enu da veeraju s nama. On i ja smo ili zajedno u kolu.
- Da - potvrdi Shelley. - Kae da te se sjea.
Chrisfos ju je nastavio gledati. - Doi, idemo se provozati.
- Ne mogu. Moram pomoi Anni u kuhinji. Priprema peenu
janjetinu, a pozvala je prijatelje na slavlje.
 - Da, tradicionalni Uskrsni ruak. Janje.
- Onda razumije da ne mogu poi s tobom.
U tom asu Spyro ue u vrt.
- Christose!
Na Shelleyno veliko iznenaenje, dvojica se mukaraca
srdano pozdrave i zagrle. Izgledali su kao braa koja se dugo
nisu vidjela.
Spyro se okrene prema njoj i nasmijei joj se.
- Anna mi je rekla da si tu. Nisam mogao vjerovati.
Ponovo se obrati Christosu.
- Bolje da govorimo engleski, zbog nae Shelley. Ostat e,
naravno, kod nas na ruku.
Ona primijeti da je Christosu pomalo neugodno zbog tog
velikodunog i spontanog poziva. Moda mu je bilo nelagodno,
pomisli jesti za stolom ovjeka kojeg je bio spreman otpustiti
kako bi sprijeio nastavak radova na poluotoku.
Anna im se pridrui briui ruke u pregau.
I ona ponovi poziv koji mu je ve uputio Spyro.
Bit e to vrlo jednostavno, ba kao nekad.
Christos kriomice pogleda Shelley, no ona se pravila da to ne
primjeuje i okrene se na drugu stranu.
- Jesi li mu rekla?
Anna i Spyro su ponovo uli u kuu, ona da bi pripremila
ruak, a on da bi servirao
Rekla to? - upita Shelley ravnoduno.
- Nemoj se praviti da ne razumije. Govorim o naem
vjenanju.
- Ne, jo ne.
Christos razoarano uzdahne. - Mislio sam da je to razlog to
su me pozvali.
- Ni najmanje me ne zanima razlog zbog kojeg su te pozvali.
Uostalom, i onako su pozvali gomilu ljudi.
- Mislim da je pravi as da to slubeno objavimo.
Shelley zanemari njegov prijedlog i umjesto toga ree: - Ne
mogu razumjeti Spyrovo ponaanje. Prihvatio te kao vlastitog
brata, premda je upuen da si ba ti taj koji je zabranio radove
u turistikom naselju mog oca.
- Dobre je naravi. Osim toga nije zlopamtilo. Oito je ve
shvatio. A ak i kad ne bi bilo tako, uskoro e shvatiti - otro
odgovori Christos.
- Shvatio? to bi trebao shvatiti?
 - Da si ti ta djevojka zbog koje je izbio skandal prije devet
godina.
Drui, Shelley privue k sebi malu Theodoru.
- eli li mu to zaista rei?
On slegne ramenima. - Moram to uiniti. Uputi joj pogled pun
potovanja. - Drago mi je da voli djecu.
- Zar si vjerovao da to nisam u stanju?
- Ne, nisam to mislio. - Christos se zagleda u daljinu.
- Volim djecu i htio bih ih puno imati.
Shelley se namrti. Bila je to pojedinost na koju nikad nije
pomislila.
- A ja? Smijem li ja red to ja mislim o tome? - upita strogim
glasom.
- Nadam se da misli io i ja, to je sve. Christos ju ponovno
pogleda. No djeca su ve zaokupila njenu panju.
Shelley spusti Theodoru i primi za ruku nju i Nika i to iskoristi
kako bi se udaljila od svog progonitelja.
Uskrsni je ruak poeo u podne i trajao je do veeri. Shelley
je sjedila kao na iglama zbog objave o njihovom vjenanju.
Christos ustane i obavi uvodni govor. Bilo je oito da je u
sreditu pozornosti.
- Dakle - nastavi - da ne opovrgnem injenicu da je Krf na
glasu kao otok ljubavi, upoznali smo se upravo ovdje.
- Zastane i zadovoljno pogleda Shelley. - Shelley je odluila
ostvariti moj najvei ivotni san i pristala je da se uda za mene.
Pozivam sve prisutne da nazdrave sa mnom mojoj prekrasnoj,
arobnoj buduoj supruzi.
Nakon tih rijei priblii Shelleynu ruku usnama i poljubi je,
dok ga je ona streljala oima.
Zatim su slijedile estitke. inilo se da su tu vijest svi vrlo dobro
primili.
Ona se samo smjekala stisnutih zubi, ali nije nita rekla. U
sebi je kipjela od bijesa na pomisao kako je ispriao njihovu
priu: ljubav na prvi pogled, ve devet godina ranije, s obiljem
priica o ljubavi bogova i nekoj ilirskoj princezi koja je tko zna
to uinila.
Upravo neukusno.
Bilo je kasno. Gosti su se poeli opratati. Anna krene prema
kuhinji nosei na rukama Theodoru koja je ve zaspala.
- Stavit u je ja u krevet - ponudi se Shellev u elji da
pobjegne iz Christosova prisustva.
- Mora da si umorna, itav dan si u kuhinji.
Annino umorno lice se razvedri.
- Uinit e to umjesto mene? Ba si ljubazna, Shelley. I .... -
Osmijeh pun topline i prijateljstva obasja joj lice.
- Znaj da sam zaista sretna zbog tebe. Zaboravi da sam rekla
togod runo o njemu. Bile su to gluposti. Sad je odrastao
ovjek.
Nisam znala da si ti ta djevojka zbog koje je otiao od kue.
Ljubav uvijek pobjeuje!
Poljubi Theodoru i vrati se k gostima, dok se Shelley penjala
uza stube prema djejoj sobi.
Kad je malenu stavila u krevet, spusti se u kuhinju. Nije se
eljela vratiti u drutvo, bila bi radije ostala sama, u mranoj i
tihoj sobi, kako bi mogla u miru razmiljati.
Neke su je crte Christosova karaktera navodile na razmiljanje.
Je li ga mogla zamisliti kao oca svoje djece? Najei se pri
pomisli da bi s njim imala djecu, premda je znala da bi bio dobar
otac.
Njeno razmiljanje naglo prekine pojava onoga tko je tog
trenutka bio predmetom njezinih misli. Christos ude u kuhinju,
no sreom ne upali svijetlo.
- Jesi li dobro? - upita je.
- Da. - Shelley se zbunjeno nasmije. Koliko god da ga nije
mogla podnijeti, kolikogod da je mrzila ono to joj je inio, im bi
ga ugledala, osjetila bi kako joj krv tee ilama.
Zato nije moglo biti tono onako kako je Christos svima
ispriao?
Ljubav na prvi pogled. Zato, zato je on zaista nije volio?
- Kako to da si tu sama, u mraku?
Shelley nije eljela odgovoriti na to pitanje.
Nije eljela otkriti vlastite misli. - to je to bilo s onom priom
o princezi? - upita ga.
- inilo se da je svi poznaju.
- To je jedna stara legenda.
Lanassa je bila ilirska princeza koja je dola na Krt da potrai
lijek za svoje slomljeno srce.
- Zaista? - ree ona bez oduevljenja. Ve u poetku joj se
pria nije svidjela.
Ba tako. No kad je stigla ovdje, upoznala je hrabrog princa
Denetia. Neto kasnije Lanassa ga je zaprosila.
- Ona njega? Nisam znala da je to tako ilo, nekada.
 - ene jakog karaktera uvijek dobivaju ono to ele. U svako
doba.
- A taj Denetio je pristao da je oeni?
Christos kimne. - Naravno.
Ba je potpisao sporazum o primirju s Lanassinim ocem, pa je
brak sluio kao peat sporazumu.
Shelley zafrkne nosom. - Vidim da u tom mitu nema traga
ljubavi. Vrlo prikladno, obzirom na okolnosti. Christosova
nazonost joj odjednom postane nepodnoljiva.
Okrene se i naglo napusti kuhinju.
Dani koji su prethodili vjenanju prolazili su u potivanju
obiaja. Shelley je nastavila stanovati u Spyrovoj kui.
Christos je bio zaokupljen poslom. Neprestano je bio na putu
prvo u Hong Kongu, zatim u Los Angelesu, na kraju tko zna
gdje. Kad bi se vratio, zadovoljio bi se time da Shelley nevino
poljubi u obraz.
- Kad se vjenamo, prestat u voditi ovakav ivot. elim
imati pravu obitelj i neu da moja djeca rastu uz oca koji je
stalno odsutan.
Na te rijei Shelley ponovo postane svjesna surove stvarnosti
i onoga to joj se dogaa. Dan za danom osjeala je sve veu,
neizdrivu napetost.
Nakon nekoliko pokuaja, napokon je uspjela razgovarati s
Paulom. Na vijest o njenom skorom vjenanju ostala je bez
rijei. Shelley je zamoli da bude oprezna kad to kae njenom
ocu. Maeha joj je obeala da e Colinu rei za vjenanje tek
kad joj to dopuste lijenici.
Pomisao da njen otac nee biti tamo kako bi je vodio do
oltara kidala joj je srce.
Anna joj je pomogla da odabere vjenanicu, neto sasvim
jednostavno, iroka suknja i jakna od ipke. Na glavi e imati
veo koji su prije nje nosile sve ene koje su se udale u obitelj
Kiriakis.
Christos ga je jedne veeri donio u Spyrovu kuu Bio je
prekrasan, izvezen na poseban nain. Dok ga je prostirao
ispred njenih oiju, Shellev primijeti natpis utkan zlatnim
slovima: Kiriakis. Osjeti da joj je neto zastalo u
grlu i skrene pogled.
Christos ju je promatrao, mrka pogleda.
Sveanost kojom su postali mu i ena dogodila se u krugu
najbliih.
 Spyro je odveo Shelley do oltara. Anna je ve bila u crkvi s
djecom. Dva djeaka su nosila jakne i kravate, kao pravi mali
mukarci. Theodora i Sofia, koje su bile djeverue mladoj, imale
su lagane haljinice od bijele ipke.
Kad je Shelley izala iz auta, malena joj se priblii i prui joj
buket ruiastog cvijea. No najvaniji je gost, naravno, bila
Christosova majka, koja je obuena u jednostavnu crnu haljinu,
sjedila u jednom od prvih redova. Shelley je zamalo imala
dojam da se ta besmislena komedija igra samo da bi se ispunila
elja stare gospode.
Crkva je bila u polutami i mirisala ja na tamjan i na med.
Ispred nje, na kraju duge lae crkve, nalazio se sveenik, a
blizu njega, okrenut leima, stajao je ovjek koji je trebao
postati njen mu. Bio je obuen u tamno i drao se vrlo
dostojanstveno.
Shelley krene prema oltaru. Christos se okrene i ona ga
konano pogleda. inio joj se lijep kao nikada ranije. Crni
smoking bio je u kontrastu sa snjeno bijelom kouljom, a u
zapuku je nosio crvenu ruu.
Srce joj je kucalo, te osjeti neodoljiv poriv da potri k njemu.
Usprkos svoj boli koju joj je nanio Christos, eljela ga je
dotaknuti i da je on dodiruje svojim snanim rukama.
lako je u sebi osjeala napetost, odluno krene prema njemu,
prema njegovoj ispruenoj ruci. Prostor koji ih je razdvajao
doimao se strano velikim, i inilo se da to iekivanje nema
kraja.
Napokon doe do njega i on je uhvati za ruku.
Bila je u klopki. Shelley spusti pogled sakrivajui lice meu
ipkom na velu.
Sveanost je poela. itavo vrijeme ona nije osjeala nita
osim stiska Christosove ruke. Je li mogue da moe ostati
ravnoduan prema glasu ljubavi koju je izraavao pred oltarom?
Je li mogue, upita se, da je Christos doao lagati pred Bogom?
On joj stavi na ruku jednostavan zlatni prsten, a zatim se
nagne i poljubi je.
Shelley je znala da e se tog trenutka sjeati itavog ivota.
Kad su izlazili iz crkve,obasipali su ih laticama rua. Dok su
ili prema automobilu koji ih je trebao odvesti na mjesto gdje e
se odrati svadbeno slavlje, netko uhvati Shelley za ruku. Bila je
to Christosova majka.
 - Ovo - promrmlja ena na loem engleskom, pokazujui na
prsten koji je Shelley nosila na ruci - to bi mog mua inilo
sretnim. Zatim je pusti da ode.
Osjeala je te rijei kao neki teret na dui. Dok je automobil
kretao, njezin je svadbeni veo veselo lelujao. U tom asu
pomisli kako je ast obitelji Kiriakis napokon spaena i osjeti
neizreciv osjeaj samoe.
Upravo se udala za ovjeka kojeg je voljela vie od same
sebe. Trebala bi biti sretna, no ona se osjeala loe, budui da
je on nije volio, ve je samo glumio pred ljudima. Najgore je
ipak, tek slijedilo.
Slavlje se odravalo u jednom od najotmjenijih hotela na
otoku. Pozvani su bili svi oni koji nisu prisustvovali samoj
sveanosti. Bilo je ampanjca, cvijea i mnogo drugih dokaza o
bogatstvu Christosa Kiriakisa, Shelley je promatrala sve ono to
ju je okruivalo s odreenim odstojanjem.
- Idemo odavde im bude mogue - ree joj hladno.
Malo kasnije odvukao ju je sa slavlja, otvorio joj je vrata
automobila i odvezao ju je do luke gdje se nalazila njegova
jahta. Pomogao joj je da izae iz automobila pruajui joj ruku.
Neki uzvanici pratili su ih i pozdravljali rijeima, osmijesima,
cvijeem i poljupcima. Pljeskali su i veselo su se smijali kad ju
je Christos uzeo u naruje, zajedno s velom, ipkom i svim
ostalim i ponio ju je na jahtu ne obazirui se na njene prigovore.
Konano je doao trenutak da se pozdrave s gostima.
Daak vjetra zamrsio je Shelleynu haljinu. Christos se
nagnuo i poljubio je pred masom ljudi koji su jo uvijek bili
prisutni. U tom trenutku Shelley je osjetila njegove tople i
zanosne usne.

Christos se nevoljko odmaknuo od nje.

- Moram upaliti motor. Ovdje nema posade, pa e mi morati
pomoi. Sad u odvezati konopce, a ti se za to vrijeme
presvui.
Bilo je oito da ezne za njenim dodirom. Shelley je bila
neizmjerno nervozna. Sila je pod palubu, ula u spavau sobu
okienu i cvijeem, u kojoj se na jednom niskom stoliu nalazila
boca ampanjca.
Pogled joj je istog asa privukao brani krevet, koji ju je
privlaio poput magneta.
U sredini, paljivo sloena leala je tanka i prozirna svilena
spavaica. Bio je to jedan od mnogih vjenanih poklona koje je
dobila od Christosa. No jo nije doao as da je odjene.
Ruke su joj drhtale dok je skidala vjenanicu i oblaila kratke
hlae i pamunu majicu sa bijelo-plavim i prugama. Kosu je
zaeljala u rep i vratila se na palubu.
Christos ju je pogledao od glave do pete Morao je uloili oiti
napor kako bi pogled odvratio od njezinih golih nogu.
- Poi na pramac i poni podizati sidro.
Zatim se on otiao presvui i kad se ponovno pojavio, imao je
kratke hlae i majicu, popeo se na palubu preskaui stepenice.
Shelley je ula zvuk motora i pripremila se da ukljui automatski
mehanizam za podizanje sidra.
Okrenula je glavu prema Christosu oekujui daljnje upute. On
ju je pomno promatrao. U njihovim se pogledima osjeala
napetost.
Oboje su znali to misli onaj drugi i Shelley je bila sigurna da bi
mu se bacila u zagrljaj da se nalazila samo malo blie.
Jahta se kretala vrlo polako, a vrijeme koje je proticalo djelovalo
je kao beskonanost. Christos je bio usredotoen na
isplovljavanje iz luke. Shelley ga je promatrala i divila se gipkim
pokretima njegova preplanulog tijela i pokuavala si je doarati
ono to e osjetiti tu istu no kad se nade u njegovom zagrljaju.
Za svega nekoliko sati ta e snaga biti usmjerena samo prema
njoj, a skladne pokrete miia koje je promatrala izdaleka,
osjetiti e na vlastitom tijelu.
Odvratila je pogled, zbunjena zbog tih intrigantnih misli. inilo
se da injenica da je on ne voli nimalo ne umanjuje jainu
erotskog naboja koji je osjeala.
Kada su se dovoljno udaljili od obale, zvuk motora se stiao.
Christos je napustio kormilo i odjednom se naao pored
Shelley. Sagnuo se i dotaknuo joj je obraz.
- Nisi znatieljna gdje emo provesti prvu branu no?
- Pramen crne kose pao mu je na elo, a Christos ga je
popravio. Kritiki ju je pogledao.
- Ili te to uope ne zanima?
Ona je slegnula ramenima, pogleda uperena u daljinu.
- Meni je svugdje dobro.
- Nita joj nije bilo vano, kad nije imala njegovu ljubav.
Christos je nastavio: - Noas ja biram. Sve ostale e birati ti.
- Stavio joj je ruku na rome. Ako hoe posjetili Veneciju, ii
emo . Ili bi moda radije vidjela grke otoke ili Atenu...
Moemo prijei more prema Italiji. Gdjegod li eli. Dovoljno je
da kae.
Shelley mu je uputila ogoren pogled.
-Podsjea me na krvnika koji pita zatvorenika to eli za
doruak.
Christos se odjednom ukoio. Zatim joj je njeno poloio ruku
na glavu, skinuo gumicu za kosu i raspustio je.
Pogladio je meke zlatne kovre koje su joj padale na ramena,
zatim joj je podigao bradu kako bi je pogledao u oi.
- Zato si tako zamiljena? Muenje nije po tvom ukusu?
Shelley je u njegovim rijeima ponovno mogla osjetiti uzbuenje
i neobuzdanu poudu. Uzalud je pokuala okrenuti glavu.
On ju je u tome sprijeio.
Taj je trenutak bio pun dramatine napetosti, no i to je prolo.
-Kad sam te vidio tako potitenu tijekom sveanosti, bio sam na
rubu da sve poaljem k vragu.
Primijetio sam da ti je mrska moja blizina.
Shelley je drhtala.
Nije mogla nita rei.
-No ipak sam pustio da se nastavi - dodao je on.
- Naa su imena bila povezana u prolosti i pravedno je da to
budu i sada. Zauvijek.
- Odjednom je odmaknuo ruku kao da ga je to to ju je dodirnuo
uznemirilo.
-Doi. Sad moemo spustiti sidro i ugasiti motor. Posada nam
je ostavila veeru za danas, no od sutra emo se morati sami
brinuti za jelo. Na brodu ima puno hrane.
Christos se odluno uputio prema motoru, a Shelley je krenula
prema mehanizmu koji je regulirao sidro. Do tog trena nije se
obazirala na pejza, no sada je podigla pogled prema puini.
Nalazili su se u malom pjeanom zaljevu okruenom strmim
stijenama s tri strane.
U blizini nije bilo ive due bili si potpuno sami. Kad su ugasili
motor uo se samo um bistrog mora koje je udaralo o stijene.
To je mjesto bilo pravi raj za zaljubljene Shelley je osjetila bol
pri pomisli na on to joj nedostaje i to nikada nee imati:
ljubav.
Kad su bacili sidro, ve je zalazilo sunce. Christos je poao
prema njoj i kad joj je poloio ruku na rame, ona se trgnula.
Njegov je pogled bio uperen prema njezinim drhtavim usnama.
-Je li ti hladno?
Ona je odmahnula glavom.
Christosove su oi blistale u polumraku.
-Razumijem - rekao je sa zadovoljnim osmijehom na licu.
- Ali mora biti strpljiva. Ovo je specifina situacija, ne treba
uriti. Pripremao sam to paljivo, dugo vremena. Moj je kuhar
dao sve od sebe za ovu veeru. Moramo mu odati ast i obui
nau najelegantniju odjeu.
Naglo se okrenuo i poao je pod palubu. Presvukli su se za
veeru u spavaoj sobi, ne progovorivi ni rijei.
Kada ga je Shelley vidjela kako se skida, srce joj je poelo
snano kucati. Nikada joj se ranije nije inio tako lijep, tako
snaan. Dah joj je zastao od uzbuenja dok je promatrala
njegove miie, njegove ruke i bedra. Osjetila je kako drhti i
crveni u licu. Podigla je pogled i vidjela kako je Christos
promatra. U tom su trenutku ostali nepomino stajati, okrenuti
jedan prema drugom.
Zatim joj se primakao i strastveno ju je poljubio.
- Kako moe misliti da u se uspjeti suzdrati kad me tako
gleda? Primio ju je za kosu, okrenuo joj glavu i ponovo ju je
poljubio.
- Trebao bih te uzeti ovdje, sada, bez formalnosti, poput
divljaka...
- Nekoliko ju je trenutaka promatrao u tiini, kao da izgara od
udnje.
- No mi nismo divljaci - zakljuio je s osmijehom na licu.
- Prvo moramo veerati. - Odmaknuo se od nje, napravio je ne
koliko koraka i poeo vezati kravatu.
- Obuci se do kraja i doi na palubu.
Shelley je jo uvijek bila izvan sebe. Pogledala ga je kako
odlazi i duboko uzdahnula.
Te prve veeri odabrala je tamnocrvenu svilenu haljinu bez
rukava. Obukla ju je preko glave i pustila da joj haljina klizne niz
tijelo, savreno pristajui uz njezine obline, grudi, bokove, kao
da je bila po njoj ivana.
Dodir svile na tijelu podsjetio ju je na milovanja koja je jedva
ekala.
Obukla je sandale na visoku petu i izila na palubu. Christos je
bio okrenut leima, naslonjen na ogradu, s aom u ruci. Pred
njima se sunce ve polako sputalo na valove Jonskog mora.
- Christose?
On se okrenuo iznenaen to je tako brzo dola. Uputio joj je
udan, nedokuiv pogled, kao da je vidi po prvi puta.
Shelley je napravila korak naprijed. Srce joj je i dalje kucalo, a
Shelley se nadala i zavaravala da se u njemu konano
probudila ljubav.
No neki glas duboko u njoj govorio joj je da nije tako.
Christos je odluno potivao sve formalnosti. ae sa
ampanjcem, zdravica, poljubac u obraz. Kratak, banalan
razgovor bez vanosti.
U meuvremenu se Shelley pitala emu sva ta farsa, kako to da
to ve nije prekinuo i krenuo s ostvarenjem onoga to je odavno
nakanio.
Na svaki bi dodir, ak i sluajan, uzdrhtala: prsti koji su se
sudarali kad bi uzimali sol ili dodir nogu pod stolom. A tamne oi
su je neprestano promatrale kao da je elio prodrijeti u njene
misli.
Shelley nije bila raspoloena da isprobava jela Christosovog
osobnog kuhara. Pojela je malo ili skoro nita i to nerado.
- Nikad nisi bila tako lijepa - rekao joj je kad se veera
pribliavala kraju.
- Tvoje su oi pravo udo prirode. Kad ih promatram, pomislim
da je to zelenilo u tvojim oima boja raja.
- Glas mu postane grublji. - A ta haljina ... doe mi da je
poderem na komadie kako bi to prije otkrio meku kou koja
se krij je pod njom.
- Naslonio se na stolac igrajui I se praznom aom. -
Je li ti jasno koliko su j mi bila muna posljednja tri tjedna?
Ona je podigla glavu, crvena od neugodnosti, a Christos je
nastavio: - Jer te nisam mogao dodirnuti, jer nisam mogao imati
ono to elim vie od svega na svijetu.
- Nagnuo se naprijed preko stola. - Je li i tebi bilo teko?
Shelley je spustila pogled. Nije eljela odgovoriti.
-Nema nita za rei? - glas mu je postao stroi.
Naglim pokretom uhvatio ju je za ruku i vrsto je stisnuo da ju je
ak zaboljelo. Zatim ju je povukao k sebi tako da je morala
ustati. aa sa ampanjcem pala je na pod i razbila se.
Christos joj je okrenuo glavu unatrag, a zatim ju je strastveno
poljubio. Osjetila je njegovu ruku prvo pod naramenicom, a
onda na grudima pod svilenom haljinom.
Shelley je tiho stenjala od zadovoljstva.
Ta reakcija nije prola neopaeno, jer ju je Christos
pobjedonosno pogledao.
Tanka svilena haljina kliznula joj je niz tijelo, pa je Shelley
ostala samo u bijelim gaicama. On je pogledao njezino golo
tijelo, njezinu put koja je blistala u noi, a izraz njegova lica
postao je jo poudniji.
Povukao ju je k sebi,a Shelley je osjetila kako gori od poude.
-Tako si topla ...
- Christosov je glas bio hrapav, isprekidan.
Njegove su ruke poudno milovale njezine grudi, bokove.
Uvlaile su se u njezine gaice. Ona nije pruala otpor, dapae
besramno se preputala njegovom milovanju.
U jednom joj je asu dolo da pobjegne. Da mu se nije predala,
moda bi mogla s njime ivjeti bez ljubavi.
No prevladala je estina osjeaja.
Shelley je shvatila kako joj je jedina elja da ta agonija prestane
i da konano doe trenutak kad e svoje tijelo podariti ovjeku
koga voli.
Milovanja su postala snanija. Shelley je odgovorila
iznenadnom estinom privijajui se uz njega.
Rukom mu je prolazila kroz kos izgovarajui njegovo ime, kao
da ga doziv.
- Da, ljubavi, da - ula je kako apue.
-Ne ovdje. Doi.
Uzeo ju je za ruku i poveo u spavau sobu.
Ona se ispruila po krevetu, u mraku, a on je legao pored nje.
Uskoro je poela arolija njegovih zagrljaja.
Christos ju je ljubio, milovao, strastveno dodirivao. Njegove su
se ruke uvlaile u njezine gaice, medu njezine noge gdje su je
milovale po najintimnijim dijelovima tijela.
Drui, ona mu se nagonski podala. Christos se na brzinu
svukao, a onda joj se ponovo pribliio.
Ljubio je vlanim usnama svaki centimetar Shelleyna tijela koje
je drhtalo od uzbuenja.
Kada ju je uzeo, Shelley je osjetila neku vrst olakanja. Izustila
je bolan jauk to je ujedno bio i krik pobjede.
Christos ju je strastveno volio, a ona se grevito hvatala za
njegovo tijelo dok je prelazila granice ekstaze.
Bila je iznenaena zbog uzbuenja koje nikada ranije nije
osjetila. Shvatila je da istovremeno plae, smije se i vie od
uitka sve dok nije potpuno zanijemila tiho uzdiui.
Onda se on zaustavio, pogledao ju je i njeno ju je pogladio po
obrazu.
Bila je to no puna strasti i uitka. Zaspali su pred jutro,
iscrpljeni, jedan drugom u zagrljaju.
- Voli me - apnula je Shelley okrenuta prema njegovom licu
koje je spavalo, tako tiho i njeno da je nije mogao uti.
- Voli me, zauvijek.
Kada se sljedeeg jutra probudila, leala je sama u krevetu,
potpuno naga.
Sunce je provirivalo kroz okrugla brodska okna stvarajui dva
kruga na plahti. Mirisalo je na svjee skuhanu kavu.
Odmah se prisjetila kako se predavala Christosu tijekom
protekle noi.
Mora da se on osjeao zadovoljno. Njegova je osveta bila
potpuna.
Shelleynu panju je privuklo neodreeno zveckanje posuda.
Otvorila su se vrata i pojavio se Christos, s posluavnikom u
ruci i runikom oko struka.
-Kalimera, kyria Kiriakis.
Kad je ula da je zove njezinim novim imenom, Shelley se
prisjetila to joj je jednog dana rekao. Naa e imena biti vjeno
povezana. Christos je spustio posluavnik na stoli ispred
kreveta i sjeo je pored nje.
Odvezao je runik i bacio ga daleko od sebe. Njegovo
preplanulo tijelo bilo je potpuno nago, blistajui na suncu.
Shelley nije mogla da ga ne gleda, da ne baci pogled na
njegove glatke i vrste miie koje je prolu no poudno
milovala i uz koje se privijala. U njoj se ponovo pojavila udnja
koja je planula poput vatre.
-Zaista si prozirna, zna? - podsmjehnuo se on. Nagnuo se i
poljubio ju je u usta.
-Poinjem se bojati da mi nee dati ni trenutak predaha. -
Zagrlio ju je jednom rukom i pokuao ju je privui k sebi, no
Shelley se otrgnula i sakrila je lice medu jastuke.
Osjetila je kako joj vratom prolazi njegov topli dah. Trenutak
kasnije Christos ju je njeno, ali odluno prisilio da se okrene.
-Kai mi, Shelley. Jesi li sretna?
Kako je mogla biti sretna, kad ga je toliko voljela? Shelley se
ponovno pokuala sakriti od straha da e u njezinom pogledu
proitati istinu. No Christos ju je vrsto drao. Pogledao ju je.

-elim da bude sretna, ak i u ovom zlatnom kavezu.

Ponovno ju je njeno poljubio.
-Reci mi neto o ovoj noi - apnuo joj je na uho.
- Povremeno si djelovala nesretno. Zato?
Shelley je dolo da mu prizna. Zbog tebe. Neprestano sam
imala tvoj lik pred oima, koji me podsjeao na ljubav.
No nije mu to mogla re. Bilo je preopasno, preprisno i
poniavajue priznati da voli ovjeka koji ju je hladnokrvno
natjerao da s njim pode u krevet. To bi bio posljednji poraz,
stoga nije odala tu tajnu svog srca.
Tiho se nasmijala i krenula je pokupiti svoju odjeu.
Tog je jutra poela idila. Neupueni bi promatra mogao
pomisliti da se radi o savrenom medenom mjesecu. Njih dvoje
sami, toplina sunca, more i osamljene pjeane plae na kojima
su se kupali. Nije im nedostajalo nita i nitko.
-Zato bismo toliko plovili da odemo na neko drugo mjesto? -
upitala je kad joj je Christos predloio da dignu sidro i otplove. -
Ovdje na Krfu imamo sve to nam treba.
Dok je nije gledao, motrila ga je s divljenjem. Jedino to je njoj
trebalo bila je njegova ljubav, njegovi poljupci u vruim noima.
teta to Christos nije mislio isto.
I on je izgleda elio ostati blizu otoka. Nakon ruka spustio je u
more amac da je odvede na mjesto koje su posjetili devet
godina ranije. Christos je izgledao posebno dobro i nije se
doimao umornim usprkos dugim neprospavanim noima. Spilja
je bila u sjeni. Jedini zvuk koji se uo bilo je udaranje amca o
valove. Hridi su djelovale poput kaleidoskopa boja, od ute do
crvene, zelene, naranaste.
Ovoga je puta Christos bio u stanju da joj ispria legendu koja
je bila vezana za te spilje.
-To je spilja obeanja koja se ne smiju prekriti i susreta izmeu
osoba neiskazane ljubavi. Sluaj!
Podigao je glavu prema vrhu vlane hridi i neto apnuo. Do
Shelleynih je uiju doprla daleka i duboka jeka njezina imena.
Srce joj je poelo kucati, kao da taj glas koji je dolazio iz stijene
moe znaiti neto novo, ono to je ona oduvijek eljela uti.
No to nije bila
Zatim je spustila pogled. To nije bio znak
Christos je promatrao njezino lice kako bi imao pristup njezinim
mislima i odjednom je Shelley osjetila hladnou.
Hladnou na tijelu,u srcu.
On je nervozno doveslao do jahte.
Tu su no vodili ljubav strastveno kao i uvijek, no on je bio
neobino tih. Oi su mu bile tamnije no ikada.
Napustili su malu prirodnu luku u blizini Paleokastritse i krenuli
uz obalu otoka prema jugu. Bacili su sidro podalje od
samostana Mirtidion.
U malom je selu bilo slavlje. U dvoritu crkve mladi su plesali u
krugu unutar kojeg su se izmjenjivali razliiti parovi. Djevojke su
se ljupko kretale pravei komplicirane korake, dok su im se
suknje vrtjele u zraku.
Christosa i Shelley su pozvali da se pridrue plesu. Neko su
vrijeme bili u krugu, a onda je na njih doao red da pleu u
sredini. Christos je hrabro krenuo naprijed ne krijui ponos.
Samo jedan njegov pogled bio je dovoljan da se Shelley prisjeti
noi koje su proveli zajedno i onih koje su tek trebale doi.
Plesali su ne - obazirui se na ljude oko sebe, u vjenoj
sadanjosti, i izmjenjivali poglede kojima su izraavali
obostranu udnju.
Kad je proao njihov red, vratili su se u krug. Zatim je jedan
mladi iziao van i uzeo Shelley za ruku. Ona se ustruavala,
no mladi ju je ipak poveo u sredinu.
Odjednom, kriomice, Shelley je primijetila kako Christos plee s
nekom djevojkom prema sredini drei je oko struka. Shelley i
njezin kavalir povukli su se nazad u krug. Dok je pogledom
pratila Christosa, osjetila je ljubomoru.
Kada se i on vratio u krug, Shelley je ptraila njegov pogled i
pokuala je po njegova lica pogoditi to mu je na pamet.
Za uzvrat je primila prijetei pogled, neku upozorenja.
Promatrali su se u tiini. Snelley ne usne su poele drhtati.
No ubrzo je doao neki drugi mladi i zagrlio ju je veselo se
smijui. Ona se ponovno nala u sredini ponesena jo
ivahnijom glazbom. Pogledom je neprestano traila Christosa
koji kao da ju je nadgledao neprestano je podsjeajui da je
njegova i niija vie.
Ples se sastojao od sve vie okreta. Plesai koji su se nalazili u
sredini pljeskali su u ritmu s koracima. U jednom trenutku
Shelley je osjetila stisak ruke. Okrenula se i primijetila da se
Christos nalazi pored nje. Stisnuo joj je zapee tako snano da
ju je ak zaboljelo. Glas mu je bio otar poput otrice noa.
-Sad je dosta!
Nakon to je plesaima uputio nekoliko rijei, odvukao ju je s
plesa.
Odveo ju je do plae podalje od luke. to su se vie udaljavali,
glazba se sve vie stiavala.
Christos se zaustavio i zagrlio ju je, a onda ju je poeo ljubiti po
vratu i usnama sve dok mu nije uzvratila poljupce. Zatim je
prestao i pogledao ju je u oi.
-Ti pripada meni. Vrlo sam ljubomoran. To nemoj zaboraviti.
Ona se ispruila na praznu lealjku na plai, a on se smjestio
pored nje.
Poeo ju je strastveno ljubiti, a ruke su mu bile posvuda pod
njenom suknjom, pod majicom, meu njenim nogama.
Shelley je popustila njegovom milovanju Odjednom se Christos
odmakao
-Ne ovdje - naglo joj je rekao. - Doi idemo nazad na jahtu.
Vodili su ljubav na otvorenom, na palubi. Christosove su ruke
drhtale od nestrpljenja dok ju je skidao pod zvijezdama.
- Moje tovanje Afai - rekao je grubim glasom.
- Posluala je moje molitve.
Dali su oduka svojoj obostranoj udnji dok ih je obasjavao
mladi mjesec. Shelley je duboko u sebi znala da od Christosa
Kiriakisa ne moe dobiti nita vie od toga: njegovu
neobuzdanu strast, njegovo snano tijelo. itavu ga je no
strastveno voljela kao da nikada nee svanuti.
Posljednju veer medenog mjeseca sjedili su na palubi i gledali
zalaz sunca. Nebo je bilo ukraeno tisuama zlatnih odsjaja i
bilo je u suprotnosti s morem boje tinte. U njihovoj blizini nije
bilo traga ivotu. Unutra je na radiju svirala jedna popularna
pjesma polagane i tune melodije.
Imali su obiaj veeru pripremati zajedno, no te je veeri
Christos inzistirao da sve pripremi sam. Shelley je ostala, na
palubi promatrati sunce koje se pribliavalo vrhu planine.
Uskoro e dosei horizont. Spustit e se no. Posljednja no
njenog branog putovanja. A onda e se vratiti u stvarnost, u
svakodnevnu.
Shelley se najeila. Danima na to nije ni pomislila, no sada se
pribliavao trenutak kada se morala suoiti s istinom. Christos
je dodue pokazao strast koja je bila jaa no to je ona
zamiljala, no to se tie svega ostalog...
Ponovno se najeila, ali ne od hladnoe. Bio je to strah od
onoga to e se dogoditi.
U ovih nekoliko dana koje su proveli zajedno shvatila je da
Christos nije nikada zaboravio niti oprostio ono to su mu prije
devet godina rekli njen otac i Paula. Svaka njegova gesta imala
je porijeklo u tom tunom dogaaju iz prolosti. Ta dramatina
scena koja se odigrala u zoru na Krtu promijenila mu je ivot.
Sad se oenio ki Colina Burina, ovjeka koji ga je napao i
uvrijedio. Izbrisao je sramotu i osjeaj krivnje koji ga je pratio od
oeve smrt.
Njegova je pob|eda bilo potpuna. Njegova mo neograniena. A
to g biti s njom?
Nakon veere dugo su ostali sjediti na palubi, oputeni i
prividno dobe volje. Dok su pili posljednji gutljaj vina, Christos
je noem odrezao komad konopca, spojio oba kraja u
komplicirani vor i bacio joj ga.
-Uzmi - grubo joj je rekao - to je za tebe. Shelley je instinktivno
uhvatila konopac
Znaenje tog ina nije joj bilo jasno i pomalo u je uznemiravalo.
-elim ti se zahvaliti - nastavio je.
- Pruila si mi veliko zadovoljstvo proteklih noi.
Ona je spustila pogled. Koliko god da je voditi ljubav s
Christosom bilo prekrasno, to to joj je rekao bilo je prilino
poniavajue. On nije osjeao nita drugo, nita dublje od
pukog erotskog uitka. Grevito je stisnula mornarski vor da bi
dala oduka svom oaju. Shvatila je da to simbolizira njezinu
tamnicu.
Te je noi Christos vodio ljubav s jo veom estinom nego
inae. inilo se da je elja da je posjeduje bila jo jaa i
neobuzdanija. Istovremeno, ipak, inilo se da raste i njegov
uitak, zadovoljstvo koje je obuzelo itave njegovo bie
Kada je Christos konano zaspao, Shelley se njeno privila uz
njega. Medeni mjesec je zavrio.
Moda vie nikada nee provesti noi nalik ovima.
Uplovili su u luku ba kad su se palila veernja svijetla. Scena
je bila vrlo lijepa, osvijetljeni kafii i ljudi koji su etali uz more.
Sheliey je bila previe tuna da bi primijetila to se doga oko
nje. Automobil ih je ve ekao, odmah ispred luke. Christos je
otiao razgovarati s vozaem i Shelley je primijetila da mu se
lice naglo namrtilo.
Kod se vratio k njoj, izbjegavao je njen pogled.
im su stigli u Vilu Monasco, Shelley je shvatila razlog toj
iznenadnoj promjeni raspoloenja. Dok se penjala uza stube,
ugledala je lik ene. Prenula se i pogledalo je Christosa. On nije
djelovao iznenaen. Proao je posljednje stepenice i uputio se
prema eni koja im je ilo u susret.
-Zdravo, Paula - rekao |e ravnodunim glasom
- Dobrodola na Krf-
-Christose!
Paula se pokuala nasmijati, a zatim |e skrenula pogled na
Shelley promatrajui |e s odobravanjem.
- Brak ti dobro pristaje - duhovito je primijetila - Po svemu
sudei, zaista ti ini dobro.

Paula |e uvijek bila mrava, kao to je bilo u modi. Njen |e uti

kostim djelovao vrlo skupo. Proljetni joj je povjetarac mrsio crnu
kosu.Zlatna ogrlica i narukvice isticale su se na njenoj
preplanuloj puti. Zelene maje od drsko su promatrale
Christosa.
- Zdravo, Paula - pozdravila ju je Shelley tunim glasom.
- Zlato moje! - Maeha ju je pogledala zelenim oima i
osmjehnula joj se. Zatim joj je potrala u susret i toplo je
zagrlila.
- Bila sam tako zabrinuta za tebe! - priznala joj je.
Bio je to grom iz vedra neba, no pretpostavljam da je to
tipino za Burton. Shelley ju je poljubila u oba obraza.
Skrenula je pogled na Christosa, koji je prisustvovao tom
obiteljskom susretu s nepodnoljivim ironinim smijekom na
licu. Shelley je pomislila kako ga je medeni mjesec jo vie
proljepao. Najradije bi potrala k njemu u potrazi za
sigurnou i ljubavi no prisilila se da gleda u Paulu
- Kako je tata? - zabrinuto je upitala.
Maeha se nasmijala. - Hajde, odi ga zagrliti. U kui je.
_ Shelleyno je lice izgubilo svaku boju.
- Sto? eli rei da je ovdje?
Paula je potvrdo kimnula glavom.
To ne moe biti istina!
Shelley je pogledala Christosa, koji nije pokazivao nikakvo
iznenaenje, zatim je s nepovjerenjem ponovno promotrila
Paulu. Napokon se uputila prema staklenim vratima.
-Tata...
Glas joj je drhtao. Primjetila je kako izraz lica njezina oca u
sekundi prelazi iz ozbiljnosti u veselje. Trenutak kasnije bili su
jedan drugom u zagrljaju.
-Kako si? - Upitala ga je drhtavim glasom s udaljenosti s koje je
mogla pomno promatrati njegovo lice.
-Malo sam oslabio, ali jo sam tu.
Colin joj je uputio onaj svoj poznati osmijeh, istovremeno njean
i prefrigan. Shelley je jedva uspjela sakriti uzbuenje.
U tom asu pojavio se Christos. Shelley je uhvatila panika, pa
se umijeala izmeu njega i oca.
Christos nije progovorio. Pribliio se i zagrlio ju je oko struka
kao da prisutne eli podsjetiti, a posebno nju samu, da je
malena Shelley Burton prela u tuu nadlenost. Colin je morao
utvrditi da Shelley vie nije njegova ki, ve supruga Christosa
Kiriakisa. Ona je bila uvjerena da tono zna to Christos u tom
asu misli. Nakon devet godina nalazio se licem u lice sa svojim
neprijateljem.
Uspjela je promrmljati neku vrst upoznavanja.
- Vjerujem da ve poznaje Christosa.
On ju je jae stisnuo oko struka. Christos je pristojno upitao
kako je proao put.
Zatim je, na Shelleyno veliko iznenaenje dodao:
-Smjestit ete se, naravno, ovdje u vili.
-Bio je to vie zakljuak nego li poziv.
-Rezervirali smo sobu dolje u Kassiopi -obzirno je odgovorio
Colin Buron.
-To je besmisleno! - Uporno e Christos. -Vi ste'dio obitelji,
ostajete ovdje s nama.
Shelley je promatrala lica malo jednog, malo drugog. No nita
se nije dogodilo.
Njen je otac u tiini kimnuo glavom prihvativi gostoprimstvo.
Zatim se zagledao u Christosa.
-Mnogo se toga promijenilo od posljednjeg puta kada smo se
sreli. Moramo raspraviti mnoge stvari.
Shelley grevito stisne Christosovu ruku. Osjeala je kako ga je
obuzela napetost.
No nije se dogodilo nita od onoga ega se bojala.
Christos je kratko odgovorio: - Ipak mislim da razgovor moe
ekati do sutra ujutro. Ja i Shelley smo imali prilino dug i
naporan dan.
Promatrao je Colinovo lice, na kojem su bili vidljivi tragovi
nedavne bolesti i iznanadilo ga je kad je Paula njeno i
zatitniki primila mua pod ruku.
Odmah se zatim trgnuo i rekao Shelley.
Ponudi tati i Pauli neko pie. Ja moram dati upute posluzi.
Ona je znala da je to samo izgovor da ih, nakratko ostavi same i
na tome mu je bila zahvalna. im je Christos nestao, napetost
je polako popustila.
Colin Burton je uperio pogled u svoju ker promatrajui svaki
njen i najmanji pokret.
-Kai mi, zlato. Postupa li s tobom dobro?
Shelley je prepoznala zabrinutost u njegovu pogledu i na
trenutak joj je dolo da mu se baci u naruje i otkrije mu istinu.
Umjesto toga, samo mu se nasmijeila.
- Naravno da dobro sa mnom postupa. Zato ne bi?
Govorila je preglasno i preotro. Samoj je sebi zvuala lano.
Pokuala je izbjei oev pogled i pribliila se kolicima s
aperitivima. Colin je poao za njom. Ipak ne djeluje sretno.
Shelley je slegnula ramenima, pravei se ravnodunom.
Obzirom na oevu otroumnost, mogue je da mu je njeno
ponaanje bilo udno.
- Prilino sam umorna. Put je bio dugaak. Sto e popiti?
-Za mene samo kap brandyja. Za Paulu po starom.
Colin je paljivo promatrao svaki njen pokret.
-Vjerojatno misli da je moja udaja za Christosa prava ludost -
poela je, kao da se ispriava.
- No to se nije dogodilo naglo, kao to moda misli. Uostalom,
upoznali smo se prije devet godina.
- Kako je teko lagati, pomisli.
- Nije ti ao to sam se udala za njega, zar?
ao? - Colin je bio ozbiljan. - ao mi je to te nisam doveo do
oltara. Volio bih da ste me priekali.
-Ali radi se o Christosu Kiriakisu - rekla je. - Znam da ti se ne
siva.
Oevo se lice odjednom raznjeilo.
-Zato bi mi moralo biti ao, ako se brine o mojoj djevojici?
Nadam se da je va brak sretan. U svakom sluaju - nastavio je
uzdahnuvi - raspitao sam se o njemu im mi je Paula rekla za
vae vjenanje.
-to!? Tata, zar si to zaista uinio? - Shelley je istovremeno
osjetila olakanje i iznenaenje.
Colin je potvrdio sa smijekom.
- Naravno da sam se brinuo. Pa, ja sam ti otac. Da je bilo
potrebno, bio bih te pokuao zaustaviti. Ne smije zaboraviti da
kad bude napunila trideset godina preuzet e Burton
International, naravno ako to jo uvijek eli, pa nisam mogao
dopustiti da se uda za nekog playboya bez prebijena novia
koji bi nas mogao unititi.
Shelley ga je promatrala iznenaeno. to je to otkrio? Je li
sumnjao da Christos ima druge namjere? Ne, nije mogao ni
zamisliti pravi razlog zbog kojega ju je oenio.
Njen je otac popio gutljaj brandyja, prije nego li je nastavio: -
Otkrio sam da je Christos pokreta grke trgovake mornarice.
Monasco je jedno od najveih poduzea. Zaista se pokazao
sposobnim. Ne treba se brinuti. Ni ja ne bih uspio postii vie
od toga.
U tom se trenutku pojavio Christos.
- Soba za goste je spremna.
- Promatrao je Colina i Paulu.
Paula je ustala. - Hvala, Christose. Let je bio zaista zamoran.
Colin je uputio prodoran pogled svom zetu i odjednom se
uozbilji.
- Nas dvojica moramo razgovarati. Je li ti odgovara sutra ujutro?
Christos je djelovao zamiljeno, no Shelley je znala da
pokuava svladati emocije.
-Pretpostavljam da si elite razjasniti kako je dolo do naeg
vjenanja.
Shelley je zaustavila dah. Oluja se pribliavala. U sebi se molila
da pravi povod za njihovo vjenanje nikada ne izae na vidjelo.
Colin je mahnuo glavom.
- Zaista ste nas iznenadili, no kako kae moja ki, nije prvi puta
da ste se sreli.
Pogledao je Christosa, zatim Shelley, dok se polako pribliavao
prema vratima.
- Ne, moramo razgovarati o neem drugom. 0 neem od ivotne
vanosti. - Na njegovom umornom licu pojavio se traak
zabrinutosti.
Shelleyno srce je poelo kucati. Colin je neto sumnjao.
Christos je kratko potvrdio.
- Dobro. Dakle, sutra ujutro.
Shelley je poljubila svog oca i Paulu i, kad su izili, okrenula se
prema Christosu. On ih je promatrao dok su polako prolazili
pored bazena tirkizne boje prema krilu kue koja je bila
sauvana za goste.
-Sto misli da mi tvoj otac eli rei? - upitao ju je.
-Ne znam. Moda sumnja u pravi razlog naeg vjenanja.
Sad kad su ostali sami, atmosfera je ponovno bila ledena.
Osjeali su se kao sukrivci u trenutku kad ju je on posesivno
primio oko struka, no i taj trunak prisnosti je nestao.
-Dosta je ostario za sve ove godine, no jo uvijek je snana
linost. Ne udi me s o se tako dojmio kad sam bio mladi.
Ona ga iznenaeno pogleda.
Zaista se dojmio?
Christos se podsmjehnuo.
- Godinama je bio idol. Znao sam da je poeo od nule ba kao i
ja. Bezgranino sam mu se divio, jo mu se divim.
Shelley ga je promatrala u nepovjerenju.
-Paula je vrlo elegantna, zar ne? - nastavio je Christos. - Za
svoje godine odlino izgleda.
Shelley je podigla obrve. - ini se da si oboavatelj obitelji
Burton. Nikad to ne bih pomislila.
Obzirom da Shelley nikad nije boravila u vili, Christos joj je
morao pokazati gdje e spavati.
Ona je pomalo Ijutito pogledala veliki brani krevet.
-Christose - poela je skupljajui hrabrost moramo li ba spavati
zajedno?
Njihov brak nije bio poput drugih. Budui da je medeni mjesec
proao, nije vjerovala da se on i dalje eli pretvarati.
Christos ju je iznenaeno pogledao. - Ti si moja ena. Gdje bi
eljela spavati?
Pribliio joj se, ali nije nita uinio. Samo joj je uputio prijetei
pogled.
-Sutra u ti pokazati itavu kuu Pretpostavljam da eli odmah
poi na spavanje
Ona ie kimnula glavom. - Prvo u se istuirati.
Svjesna Christosova pogleda, pourila ie u kupaonicu, za
sobom zatvorila vrata. Zatim, zbunjena i nesretna, poela se
svlail.i Kad je pogledala unaokolo primijetila je, kako je
Christos uinio sve potrebne pripreme da je primi u njezinu
novu kuu. Sve je nabavio: sol za kupanje, kreme, meki kupai
ogrta na kojem su bili izvezeni njezini inicijali. Za njega je bilo
tipino da sve isplanira do najmanjih pojedinosti.
Ula je pod tu i zaklopila oi pod toplim mlazom vode. Tisue
misli prolazile su joj kroz glavu, no dvije su prevladavale nad
ostalima: nelagoda zbog braka bez ljubavi i zabrinutost zbog
razgovora koji su Christos i njen otac dogovorili za sljedee
jutro. Pravi razlog njihova vjenanja doi e na vidjelo i izbit e
skandal.
U jednom trenutku Christos je provirio iza zavjese od tua.
-Ide li u krevet?
Njegov se pogled sputao niz njezino nago tijelo i ona se Ijutito
pokrila.
-Nemoj me tako gledati.
Naglim je pokretom povukla zavjesu i vratila je na mjesto.
Paljivo se nasapunala.
No nije joj bilo sueno da dugo ostane sama. Zavjesa od tua
odjednom se silovito pomakla. Trenutak kasnije Christos joj se
pridruio pod toplim tuem, zagrlio ju je i odluno privio k sebi.
-Ne usuuj se da me ikada vie otpravi na takav nain - rekao
joj je suzdravajui bijes.
- Ja sam ti mu, zapamti to.
Sagnuo je glavu i poljubio ju medu grudi. Shelley je uzdahnula.
-Ti si najljepa ena na svijetu. elim te. Doi.
Primio ju je i pokuao privui k sebi. Ona mu je pokuala pruiti
otpor, no nije bilo lako oduprijeti se uzbuenju. Zavedena
poljupcima i milovanjima koji su postajali sve prisniji, malo
pomalo mu se prepustila i dopustila da je dotie, i sama traei
dodir. Bila je potpuno u njegovoj moi, ako i uvijek.
-Ti me eli - progovorio je promuklim glasom.
- Da, eli me. Moe se pretvarati koliko eli, no tvoje tijelo ne
zna lagati.
Vodili su ljubav pod tuem. Voda je curila po njihovoj koi i
inila je sjajnom, u ritmu je kucala po zavjesi i zidovima
skandirajui pokrete njihovih tijela.
Kada su se napokon odvojili, itava im se scena inila
nestvarnom, ak apsurdnom. Christos se odmaknuo i zaueno
ju je promatrao, kao da pokuava vjerovati u ono to se
dogodilo.
- Doi, vrijeme je za spavanje - otro joj je rekao.
Uzeo je veliki runik i omotao oko Shelley oprezno je briui,
ak i po kosi, sve dok nije bila potpuno suha. Ona mu je u tiini
dopustila da to ini, pogleda uperena u pod. Misli su joj bile
uzburkane. Kako je mogla toliko voljeti ovjeka koji ju je oenio
iz potpuno pogrenih razloga?
Bila je to ludost. No njeno se srce oito odupiralo da to
povjeruje.
On ju je paljivo promotrio, a zatim je uzeo drugi runik za sebe.
- Poi u krevet.
Shelley je legla. Nekoliko trenutaka kasnije osjetila je kako se
madrac spustio pod teinom Christosova tijela, pa se okrenula i
sklupala na drugoj strani kreveta. On joj se pribliio, privio se
uz njezino tijelo i jednom joj rukom obuhvatio grudi lagano je
milujui.
Neto kasnije njegova se ruka zaustavila, a njegovo je disanje
postalo ravnomjerno. Shelley je shvatila da je zaspao.
Ostala je budna kako bi sluala njegovo disanje, slomljena srca.
Sljedeeg jutra, Shelley se probudila prilino kasno.
Dorukovala je pored bazena.
Christos je rano ustao i u tom je asu razgovarao s njezinim
ocem. U svakom je trenutku oekivala da e se njihovi glasovi
povisiti. Pomno je promatrala Christosov ured i jasno je vidjela
dvojicu mukaraca kroz prozor. .
Paula joj se pridruila i sjela je pod suncobran. Pogledom je
slijedila Shelleyno lice.
Colin mu pokazuje projekt za jedan drugi hotel na obali -
objasnila joj je.
Iznenaena, Shelley ju je uznemireno pogledala.
- A zato do vraga to ini?
Paula je slegnula ramenima.
- Pa, pretpostavljam da tvoj otac jednostavno smatra Chrislosa
buduim nasljednikom imovine Burtonovih.
- Budui da ju je Shelley promatrala s nerazumijevanjem,
dodala je.
- Pretpostavljam da ti nisi odustala od ideje da postane
predsjednica drutva.
Ona je mehaniki potvrdila. Sto je Paula htjela rei? Nije je
nikada zanimala sudbina poduzea.
- Jesu li razgovarali jo o emu? Nemam pojma.
Pretpostavljam da su razgovarali o poslu. Zna kakav je tvoj
otac.
Paula se premjestila za stol.
-Colin smatra da je Christos zaista napravio pametan potez
kada te oenio. Jednim jedinim udarcem je dobio ogromne
mogunosti da proiri svoje trgovako carstvo.
Shelley je ostala sa alicom kave u zraku. Paula je bez milosti
dirala u ve otvorenu ranu.
Maeha je skinula sunane naoale i paljivo ju je pogledala. -
Moram priznati da smo prvo pomislili da te je Christos
lukavstvom uvjerio da se uda za njega, ali...
-Ne elim uti vie ni rijei.
-Naprotiv, morala bi! - neustraivo je odgovorila Paula.
- Jer juer naveer, kad smo vas vidjeli zajedno, rekla sam tvom
ocu da ne bude lud.
- Ponovo je stavila sunane naoale.
- Ja i Christos jutros smo dugo razgovarali.
Shelley je razrogaila oi.
- Ti i Christos?
-Bio je vrlo iskren i zajedno smo raistili neke osnovne
probleme.
-Zaista? O emu ste razgovarali?
-Prije svega mi je rekao to se dogodilo, ili bolje to se nije
dogodilo, one noi prije devet godina. - Paula je promijenila ton
glasa. Postala je nesigurnija i ljubaznija.
ao mi je, Shelley. Loe sam se ponijela.
Krivo sam procijenila i tebe i njega. Jedino je opravdanje to to
sam te htjela zatititi.
-Da, svakako... Shelleyn je ton bio ironian.
Paula se uspravila na stolcu.
- Nikad mi nisi dala priliku. Nadala sam se da emo se
vremenom sprijateljiti.
- Nervozno je prekriila prste i stavila ruke u krilo.
- Sada ipak mora uti to ti elim rei. To ljeto ovdje na Krtu
bila je tek moja druga godina s tvojim ocem. Jo sam se borila
protiv uspomene na tvoju majku i jako sam se bojala da u
izgubiti Colina. A pored toga, tu si bila ti.
- Poela se igrati zlatnom narukvicom. - Bila si tako lijepa
djevojica... a tog sam ljeta gledala kako se pretvara u enu.
Odjednom su svi pogledi bili upereni u tebe i to me plailo.
Shvatila sam da imam veliku odgovornost. Nikad nisam bila
materinski tip i odjednom sam se nala u situaciji da moram
tititi jednu prekrasnu djevojku.
Shelley je jo uvijek razmiljala o razgovoru izmeu Christosa i
Paule. Sto joj je rekao?
Maeha se nagnula naprijed i primila je za obje ruke.
-Shelley, ne slua me! Molim te, sluaj ovo to ti elim rei!
Rekla sam da alim ono to sam uinila. Znam da sam samo
oteala situaciju.
_ Shelleyne su usne drhtale. - Uinila si ono to bi svaka majka
uinila. To je bilo neizbjeno.
Paula je odmahnula glavom.
- Christosu sam rekla zaista rune stvari. Izgubila sam glavu.
- Ponovno je skinula naoale. Po izrazu njezina lica znala je da
se duboko i iskreno kaje.
- Mislila sam da te naveo da s njim vodi ljubav. Nisam mogla
vjerovati da mu nisi, popustila. Christos je bio vrlo zgodi mladi,
vrlo privlaan i bilo je teko vjerovali da nije uspio zavesti jednu
djevojicu.
Mora da su mnoge trale za njim.
-Ponovno je odmahnula glavom. - Nisam shvatila koliko su
duboki njegovi osjeaji. Nisam ti htjela sve upropastiti, vjeruj
mi. - Jae joj je stisnula ruke. - Reci mi da mi oprata.
Shelley joj uputi gorak osmijeh.
- Nisi nita upropastila, Paula. Nije se imalo to upropastiti.
- Kako to? Paula je bila zbunjena.
- Ali bio - je lud za tobom, Shelley!
Sjea se, nije mogao biti bez tebe ni minute. A mi smo mislili
da u njega moemo imati povjerenja, sve dok onda kad ste
ostali vani itavu no.
Shelley se vie nije smjekala. - Nije bilo razloga zabrinutosti.
Nije bio lud za mnom, samo se igrao princa koji je doao spasiti
jadnu osamljenu bogatu djevojicu. A onu no, kao to ti je
vjerojatno ve rekao, ponaao se kao pravi dentlmen.
- Potekle su joj suze od tuge i oaja, i Paula je na trenutak
ostala bez rijei. Zatim se brino nagnula prema njoj.
- Zlato, ne bih se htjela mijeati, ali oito je da neto ne valja.
Zato s njime o tome ne porazgovara? On je zaista poseban,
zna li to? Ne smije ga povrijediti.
Shelley je uzdahnula i rukom je prekrila lice.
- Cijenim tvoje dobre namjere, Paula, no ne zna itavu istinu.
Ne znam to ti je ispriao, no uvjeravam te da nisi puno
pogrijeila kada si rekla da me lukavstvom natjerao da se udam
za njega. - Lice joj je bilo vlano od suza.
Paula je nije traila objanjenje, jer je u tom asu vidjela da im
se pribliava Christos. Nagnula se naprijed.
- Budi uz njega, zlato. Razgovaraj s njim - tiho ju je savjetovala.
-Ne dopusti da se vaa veza prekine.
Kada se Shelley okrenula, sudarila se s Christosovim
pogledom. Paula je ustala i otila. On je sjeo za stol i natoio si
je kavu. Bili su sami.
Paula ju je nagovarala da s njim razgovara. No kakvog bi to
imalo smisla, kad ju Christos nije volio?
Na drugoj strani bazena pojavio se njen otac. Colin se
nasmijeio Pauli koja mu se pribliavala, jednom ju je rukom
obuhvatio oko struka i zajedno su uli u kuu. Shelley se nije
usudila ni pomisliti da bi ikada mogla biti sretna kao Colin i
Paula.
Okrenula se i pogledala Christosa.
- Nadam se da mom ocu nisi rekao istinu o naem braku. To bi
ga ubilo.
On je stavio eer u kavu i pomijeao je liicom. - Da me je
pitao, sve bih mu ispriao, no mislim da je dovoljno pametan da
to i sam shvati. Nadam se da nije. Umro bi.
-Zato? On i ja se slaemo. Dapae, mislim da mu se sviam. -
Christosov je osmijeh bio pun gorine. Paljivo ju je pogledao.
-Colin eli da netko vodi Burton International. Zna da je doao
as da se povue, a misli da si ti ipak jo premlada.
Ona je podigla obrve. - Upravo je besramno koliko ima sree -
primjetila je ironino. -Postigao si sve to si elio.
-Da je barem tako!
Ton njegova glasa bio je tako tuan da je ona odjednom podigla
pogled.
- Zato tako govori? Postigao si sve ciljeve koje si zadao.
Tvom je imenu ponovno vraen dobar glas. Kao da to nije
dovoljno, sad e jo dobiti i trgovako carstvo.
Christos se namrtio i ljutilo lupio akom u stol.
- Istina je da imam ono to sam stekao u ivotu. Imam i tebe.
Imam sve ono to se novcem moe kupiti. Ali nedostaje mi
najvanija stvar.
- Razbaruio joj je kosu, zatim se smirio i njeno ju je
pomilovao. Njegov se pogled nije sputao s njezinih usana.
-A to to tebi nedostaje? - Shelley je drhtala. eljela je to uti s
njegovih usana. Njezine su se bojazni upravo trebale ostvariti.
-Ljubav - odgovorio je kratko.
- Nedostaje mi ljubav. Jedina stvar na svijetu zbog koje se
isplati ivjeti.
-Pa to si znao! - Shelleyna ga je optuba povrijedila.
- Zato si inzistirao da ide do kraja? ..
-Nita se nije odvijalo kao to sam zamislio. Kad smo se
ponovo sreli onog dana u mom uredu, odmah sam shvatio da
me mrzi. Nakon toga, umjesto da popravim dojam, prisilio sam
te da se uda za mene. Mislio sam da e prsten Kiriakisovih
napraviti udo... da e se sjetiti to je nekada bilo medu nama.
- Uputio joj je drhtav zabrinuti osmijeh.
-Ali ja te nisam mrzila - suprostavila mu se Shelley, koja jo
uvijek nije shvaala to Christos eli rei.
- Samo sam se uplaila osjeaja koje si izazvao u meni. -
Nagonski je pruila ruku prema naprijed i pokuala ga je
dodirnuti, kao da o tome ovisi njen ivot.
- Nije me briga jesi li me oenio samo da spasi svoju ast i da
usrei svoju majku. Vie me nije briga, Christose, razumije?
On ju je iznenaeno pogledao.
- to namjerava rei?
Shelley je nastojala pronai prave rijei, ali mu je jedino uspjela
odgovoriti.
- Volim te. Tako te jako volim... Uvijek sam te voljela. Ne bih
mogla hiniti ono to radim u krevetu da to nije tako. Pokuat u
se saivjeti s tim osjeajem, ali te uvjeravam da je bolno znati
da si me oenio samo da bi ispravio nepravdu.
- Duboko je uzdahnula. Priznala mu je. Njen se ponos raspao
na komadie, ali to nije bilo vano.
Christos ju je primio za ruku preneraena izraza lica. U jednom
je trenutku izgledao kao da je poludio.
- Sto si rekla? Ponovi to. Shelley, molim te, ponovi ono to si
upravo rekla!
Ona ga je u oaju hrabro pogledala ravno u lice.
- Rekla sam da te volim. Jako te volim, Christose. Nije mi lako,
ne znam kako u to izdrati.
On ju je grevito stisnuo. - Ali rekla si da ne eli brak bez
ljubavi. - Zastao je, promukla glasa od uzbuenja.
- Mislio sam da me ne voli.
-Htjela sam re upravo suprotno - objasnila mu je oiju punih
suza.
- Ja znam da ti mene ne voli. I oduvijek sam znala da e brak s
tobom, s obzirom na situaciju, biti pakao.
-Ali zato bih izveo itav taj plan da te dovedem k sebi, po tvom
miljenju? Ve tada, prije devet godina, sam elio postane
moja ena, i ta je elja utjecala na itav moj ivot. Sve to sam
uinio... uinio sam zbog tebe.

-Ali Christose... - Shelley je podigla jednu ruku, nesigurno se

zaustavila na pola puta, a zatim je mua pogladila po obrazu.
- Uvijek sam vjerovala da me smatra odgovornom za ono to
se dogodilo izmeu tebe i tvog oca.
Mislila sam da samo trai osvetu.
-Zaista vjeruje da je to bio jedini razlog zbog kojeg sam te
oenio? - Uzeo joj je ruku i poljubio je u dlan.
- Ne, nikad nisam mislio da si ti tome kriva. Tata i ja smo bili vrlo
vrsta karaktera i svakodnevno smo se raspravljali.
Ponovno joj je poljubio ruku. Pribliio joj se, pomilovao ju je po
licu, po elu.
- Naravno da sam bio ljut jer su me nepravedno okrivili, ali sada
mogu razumjeti zato si utjela. Oekivala si da u te ja zatititi,
no tada sam bio premlad i preponosan da to uinim.
Njeno ju je poljubio u usta.
-Shelley, volim te.
Devet si godina bila moja zvijezda vodilja.
Do tog su trenutka ve bili jedan drugom u zagrljaju.
Drali su se vrsto, dodirivali su se, jo uvijek ne vjerujui srei
koju su toliko eljeli.

Ne mogu vjerovati da je to istina - promrmljala je.

-I prije devet godina elio sam te tako doticati, ali sam znao da
na to nemam pravo.
-Christos je prinio ustima jedan njen plavi uvojak i poljubio ga,
kao da je to njegovo najvee blago.
Shelley je bila izvan sebe od sree.
On ju je volio, oduvijek ju je volio...
- U tebe sam se zaljubila na prvi pogled. Doao si poput gusara
i ukrao moje srce.
Christos ju je uzeo za ruku i poveo na tratinu, u jedan skriveni
kut vrta. Spustio ju je da se isprui na travi drei je na rukama.

-Tako si lijepa, Shelley, ak i ljepa nego kad ti je bilo esnaest

godina.
Otkad sam te vidio kako se igra sa Spyrovom djecom jo te
vie volim, jer sam u tebi vidio majku koja e postati, majku
nae djece.
- Ispruio se po travi pored nje.
- Ovo je jedno osamljeno mjestace - primijetio je.
-I onda?
Njegov zloban pogled pojaao je kucanje njezina srca.
Shelley mu je poela otkopavati koulju.
-Govorio si o djeci - podsjetila ga je, dok je ruku uvlaila pod
koulju i milovala ga.
On je ispustio uzdah zadovoljstva.
Shelley ga je poljubila u vrat.
- to kae na to da odmah krenemo na posao?
Christos ju je obuhvatio oko struka, otkotrljao se nad nju i
poljubio njene usne.
KRAJ