You are on page 1of 5

Uvod

Salvijan je bio rimski sveenik, esto se naziva i SalvijanMarseljski. Vjerojatno je


roen u Trieru, a porijeklom je bio iz plemike obitelji, no kasnije se posvetio asketskom
ivotu u Lerinu, a nakon toga postaje sveenik i u Marseillu se istie svojim propovijedima. 1
Naposljetku oko 640. postaje i prezbiterijanac u Marseillu, a umire oko 480. g. 2Od svih
njegovih djela sauvana su samo 2, uz to sauvano je i 9 njegovih pisama. Od njegovih djela
sauvana su Ad Ecclesiam i De gubernatione Dei (O Bojem upravljanju). U Ad Ecclesiam
on zastupa tezu da laici i redovnici nakon svoje smrti moraju ostaviti svu svoju imovinu
Crkvi, a u De gubernatione Dei odgovara rimljanima koji poinju izraavati sumnju u Boju
providnost.3

Cilj ovoga rada je otkriti kakvu su svrhu njegovi radovi imali kada ih je Salvijan pisao
odnosno zato ih je on uope pisao, a istovremeno je potrebno i odgovoriti na pitanje da li
njegova djela predstavljaju poetak srednjevjekovnog tumaenja kranstva. Takoer emo
pokuati odrediti povijesnu tonost Salvijanovog prikaza barbara u De gubernatione Dei koji
je vrlo pozitivan u odnosu na njegov opis rimljana. Naposljetku emo pokuati odrediti
sveukupnu povijesnu vrijednost informacija koje nam donosi Salvijan u svojim djelima.

Salvijanov ivot
Njegovo mjesto i vrijeme roenja nisu precizno odreeni, no pretpostavlja se da je roen
krajem 4. st. ili poetkom 5. st., a za mjesto roenja se najee uzima Trier ili Koln. Salvijan
je porijeklom bio iz plemike obitelji, sveenikom postaje tek kasnije. Uz retoriko
obrazovanje poznavao je i pravo, mogue je da je i on sam bio pravnik. On i njegova ena
Paladija su zbog njihove ogorenosti rimskim drutvom odluili dati svo svoje vlasnitvo
crkvi, te vie nisu ivjeli kao mu i ena. 418. prefekt Galije seli svoju rezidenciju iz Triera u
Aries, a s njim kreu i neke rimske obitelji, meu njima i Salvijan i njegova obitelj. Salvijan i
njegova obitelj na kraju stiu na otoje Lerins gdje su postojali samostani i gdje je Salvijan
1 Juraj Pavi, Tomislav Zdenko Tenek, Patrologija (Zagreb: Kranska sadanjost,
1993), 269.

2HenryChadwick, TheChurchinAncientSociety: From Galilee to Gregorythe Great


(New York: OxfordUniversityPress, 2001), 639.

3Pavi, Patrologija, 270.


odvojen od svoje ene i keri. Na LerinsuSalvijan je uitelj dvojici sinova biskupa Lyona,
obadvojica e kasnije i sami postati biskupi. Nakon boravka na Lerinsu on se seli u Marseille,
tamo propovijeda te pie svoja djela.4

Salvijanovi radovi i svrha njihova nastanka


Prvo vee Salvijanovo djelo koje je sauvano se naziva Ad Ecclesiamili AdversusAvaritam.
Ovo djelo u 4 knjige je nastalo oko 440. g., a Salvijan ga je pisao pod pseudonimom Timotej.5
Kao to i samo ime djela govori, ovo djelo je kritiziralo rimsku pohlepu koja se prema
Salvijanu proirila i u redove klera. Salvijan kao rjeenje za problem pohlepe u rimskom
drutvu predlae zakon kojim bi bogati graani posmrtno svu svoju imovinu ostavili Crkvi. U
djelu postoji puno elemenata satire, no bez obzira na to Salvijan je ovo djelo napisao u nadi
da e ono potaknuti neku promjenu.6

Nakon ovog djela dolazi njegovo glavno djelo De gubernatione Dei. Ovo djelo je napisano
oko 450. kao odgovor na pitanja tadanjih krana, koji su tada suoeni sa propadanjem
Zapadnog rimskog carstva poeli sumnjati u vjeru. Djelo se sastoji od 8 knjiga. 7 Glavna
poruka ovog djela je da su nevolje koje su snale carstvo Boja kazna za veliki broj loih
krana. On usporeuje trenutno stanje Crkve u njegovo vrijeme sa Crkvom u apostolskom
vremenu, suprotstavlja istu Crkvu apostolskog doba Crkvu njegovog doba koja u njegovom
pogledu moralno propada.8Salvijan ak iznosi neke vrlo pozitivne stavove o Barbarima. On
ih smatra moralno superiornijima, bez obzira na injenicu da oni slijede Arijansko kranstvo,
a Rimljani slijede pravovjerni oblik kranstva. U njegovim oima oni su bili superiorniji
4Salvian, On theGovernmentof God, prijevod i uvod Eva M. Sanford (New York:
Columbia University Press, 1930),
http://www.tertullian.org/fathers/salvian_gov_00_intro.htm (posjet 7. 3. 2017).

5Pavi, Patrologija, 270.

6Salvian, On theGovernmentof God,


http://www.tertullian.org/fathers/salvian_gov_00_intro.htm (posjet 7. 3. 2017).

7Pavi, Patrologija, 270.

8Glenn W. Olsen, ReformafterthePatternofthePrimitiveChurchintheThoughtofSalvianof


Marseilles, TheCatholicHistoricalReview vol. 68, br. 1 (1982), 2 7.
zato to nisu vjerovali u pravovjerni oblik kranstva, dok su Rimljani vjerovali u njega ali
nisu ivjeli po njemu.9

Obadva Salvijanova djela, a naroito De gubernatione Dei su ispunjena vatrenom


polemikom.10Salvijan vidi rairenu nepravdu i propadanje kranskim moralnih naela, te
osjea potrebu neto uiniti da bi to sprijeio. On ivi u vrlo nesigurnim vremenima te kroz
svoja djela predstavlja vlastito rjeenje za probleme s kojima se suoavaju Rimljani, ovo
rjeenje je povratak na nain ivota kojim su ivjeli prvi krani. 11 Svrha njegovih djela je
propovijedanje svojevrsne reforme Crkve i drutva po uzoru na Crkvu i krane iz
apostolskog doba, a ne analiza stanja Crkve u njegovo vrijeme.12

Salvijanova djela poetak srednjevjekovnog tumaenja kranstva?


Salvijan ivi u vrijeme raspadanja Zapadnog rimskog carstva, te su njegova djela svojevrstan
odraz tih dogaaja. Uz to njegov odnos prema Barbarima je vrlo neobian za jednog
rimljanina, on puno gore kritizira rimljane te izraava odreene simpatije prema barbarskim
narodima. Meutim s druge strane ove simpatije su i dalje ograniene, te Salvijan i dalje
priznaje rimsko pravovjerje. Ovo je dovelo do dosta burne historiografske rasprave o
Salvijanovom tumaenju kranstva. U ovoj raspravi neki povjesniari su smatrali da Salvijan
stvarno predstavlja poetak srednjevjekovnog tumaenja kranstva, te su naglaavali
njegove pro-Germanske stavove. S druge strane drugi povjesniari se otro protive ovakvoj
analizi Salvijanovih djela. U svakom sluaju Salvijan i njegova djela i dalje pobuuju jake
nacionalistike sentimente.13 Salvijana se takoer moe protumaiti i kao kljuan dio razvoja

9MichaelMass, 283.

10Pavi, Patrologija, 270.

11Glenn W. Olsen,
ReformafterthePatternofthePrimitiveChurchintheThoughtofSalvianof Marseilles,
TheCatholicHistoricalReview vol. 68, br. 1 (1982), 2.

12Glenn W. Olsen,
ReformafterthePatternofthePrimitiveChurchintheThoughtofSalvianof Marseilles,
TheCatholicHistoricalReview vol. 68, br. 1 (1982), 10.

13 MichaelMass, 278.
novog tumaenja kranstva koji zavrava sa papom Grgurom Velikim, koji je prvi papa koji
ne razlikuje rimljane i barbare u moralnom smislu.14

Salvijanov prikaz barbara i njegova vjerodostojnost


Salvijan u svome djelu donosi vrlo pozitivan opis barbara, no postoje mnoge sumnje u
tonost i nepristranost njegova opisa. On je barbare simpatizirao zbog njihova krivovjerja
odnosno zbog njihova neznanja, to ga je nuno dovelo do svojevrsne idolizacije barbarskih
naroda i njihovih postupaka.15 Jo tijekom Salvijanova vremena se javljaju neki crkveni
slubenici koji imaju drugaije miljenje. Jedan od ovih je bio i Viktor iz Vite. Biskup Viktor
iz Vite je napisao djelo u tri knjige u kojem on detaljno opisuje Vandalske protu-katolike
aktivnosti u Africi od poetka njihove invazije 429. pa do Hunerikove smrti 484. Viktor
posebno naglaava sve zloine koje su poinili Arijanski barbari Vandali nad katolikim
biskupima, sveenicima i obinim vjernicima. Autor esto sam navodi stvari koje je vidio, te
rtve koje je upoznao, a u djelo ukljuuje i neke dokumente koji dokazuju Vandalske progone
nad katolicima.16

Uz ovo moramo jo spomenuti i da Salvijanu uope nije bilo u interesu da on prikae barbare
onima kakvi oni zaista jesu, njegov cilj je potaknuti rimljane na reformu. De gubernatione
Dei je djelo koje je bilo poziv na reformu, na povratak na neki stari ideal Crkve koji je
navodno postojao u Apostolsko doba. Svrha djela nije bila dati pouzdan i toan opis barbara,
svrha djela je bila propagiranje reforme, te stoga nije udno da nedostaje objektivnosti u
Salvijanovu opisu moralnog stanja barbara.

Historiografska vrijednost Salvijanovih djela


ss

14 MichaelMass, 283.

15 Michael Mass, 282.

16 Pierre de Labriolle, History and Literature of Christianity: From Tertullian to


Boethius, prev. Herbert Wilson (New York: Columbia University Press, 2006), 444.

You might also like