Professional Documents
Culture Documents
U Mostaru je postojalo trideset razliitih vrsta zanatskih udruenja, od kojih neka datiraju jo od
1762.godine, kao to su pekari (ekmekdije), krojai (terzije), obuari (bakmadije), koari (urije),
tkai (ebedije), zlatari (kujundije), kovai (timurdije), tavljai (tabadije), brijai (berberi) i
zidari (duneri). Najvei dio tradicionalnih zanatskih aktivnosti odvija se u sklopu starog bazara i
predstavlja atrakciju za strane i domae posjetitelje, koji tu dolaze da bi kupili izvanredne i
karakteristine proizvode od koe, bakra, plementith metala, platna itd., svi runo raeni. Razvoj ovih
zanata u Mostaru poinje odmah po dolasku Turaka u XV vijeku, sa transformacijom grada iz
srednjovijekovne utvrde u urbani centar. Otomanski utjecaj, zahvaljujui razvijenim tehnikama obrade
i ve postojeim udruenjima, bio je odluujui za razvoj lokalnog zanatstva, o kome se dobar glas
proirio po cijelom carstvu.
Tabaci ili koari su bili najjai esnaf u Mostaru a taj obrt se razvio naroito od druge polovine 16-og
vijeka,kada je najvei mostarski vakif Mehmed-beg Karaoz-beg podigao i uvakufio 16 tabakih
duana.Njegova vakufnama iz 1570.godine je ujedno i najstariji pisani trag o postojanju tabakog
zanata u Mostaru.
Mostarski tabaci najvie su prireivali oviju i kozju(jareu) kou,a izraivali su bijeli sahtijan,crveni
sahtijan(kajsar) i crni sahtijan.Sahtijan je bio specijalitet ovdanjih tabaka a pravio se od jareih koa,s
tim da je nadaleko bio uven crveni mostarski sahtijan(kajsar).Jo i danas se kod starijih ljudi uva u
tradiciji pria kako su domai tabaci doli do recepta za bojenje koe.Naime,spravljanje boje za kou
dugo vremena je bila u rukama Arnauta iz Skadra,koji su to ljubomorno uvali od tabaka kao
poslovnu tajnu.Tome je dohakao dovitljivi tabak Smajo Golo,s kraja 18-og vijeka.