You are on page 1of 5

Antun Gustav Mato - Srodnost

U pjesmi Srodnost uric je motiv odnosno pojedinost prirode koja je predmet pjesnikova
subjektivnog doivljaja. Motiv urica je u pjesniku prvenstveno pobudio osjeaj ljubavi.

U pjesmi se proimlju dva osnovna motiva- Izgled (ljepota) urica - proljetnog cvijeta i Pjesnikova
intimna ljubav

Izgled odnosno ljepotu urica potkrepljuju sljedei stihovi:

- uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin...

Motiv pjesnikove intimne ljubavi potkrepljuju sljedei stihovi:

- Iz urica die naa tiha srea,


Miris tvoga bia, moja ljubavi...

Svoj doivljaj urica A.G. Mato izraava pjesnikim slikama, i to:


- Vizualnima (koje primamo osjetom vida)
- Akustikima (koje primamo osjetom sluha)
- Olfaktivnima (koje primamo osjetom njuha)

Primjer vizualne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:


- Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.

Primjer akustike pjesnike slike prikazuje sljedei stih:


- Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima...

Primjer olfaktivne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:


- Boju i snjeni miris snijega i mlijeka ima...
Ako glasno interpretativno proitamo prva dva stiha, osjetit emo muzikalnost odnosno akustinost i
zvunost Matoeva stiha. Akustinost odnosno zvunost u pjesmi pjesnik postie prvenstveno
interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima.

Primjeri rime:
fin mlin
zima zvoniima (obgrljena rima)
sin krin
cvjetovima ima

Osim slikovitosti i ritminosti odlika Matoeva jezika jest i emocionalnost. Nju Mato postie izrazima
poput: sitan cvjeti; snjeni zvonii; rosni sin; nevin, bijeli ist ko edo, suza i krin; drobni uric: cvjeti
ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi epitetima - ukrasnim pridjevima. Mato u pjesmi ljepotu urica
(njegov opi izgled, boju, miris) usporeuje s duhovnom ljepotom, s najdubljim ovjekovim osjeajem -
ljubavlju.

Pjesma Srodnost sastoji se od etiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje svaka od po etiri stiha. Iz
ovoga zakljuujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska pjesma sa dvije strofe od po etiri stiha i dvije strofe
sa od po tri stiha naziva sonet.

Antun Gustav Mato - 1909.

- Pjesma 1909. nastala je povodom stote godinjice roenja Ljudevita Gaja, objavljena je kao zavretak
Matoeva lanka "Gaj", prigodom proslave u Krapini. Pjesnik kae da je usnuo ruan san koji je kasnije
prenio u pjesmu. Taj lanak Mato zavrava rijeima:

- U Krapinskim Toplicama kamo odoh sa naim umjetnicima na dva dana, dosaivae nam u nedjelju kia.
Od dugoasnosti legnem, i razmiljajui o Krapini, o Khuenu i g. 1903., o nedalekoj Lepoglavi i ovoj lijepoj
zemlji, usnem ovaj runi san: Na vjealima. Suha kao prut. Itd.

- To je Matoeva politika vizija. Povratak u domovinu dovodi Matoa do direktnog susreta sa


stvarnou, to e i modificirati njegove patriotske teme: one vie nee, uglavnom, biti panoramski zahvati
u cjelokupnost naeg povijesnog i drutvenog ivota nego e se usmjeriti vie na trenutane i konkretne
pjesnikove reakcije na stvarne dogaaje unutar naih hrvatskih relacija.
- Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi izrazio sjetu i alost, to
daje posebni ton odnosnu boju pjesmi.

- Hrvatsku on personificira u liku bijedne, napaene ene, osramoene i objeene. Stratite i kaznionica
simbol su hrvatskog poloaja tijekom vjekova. Vjeala su znak smrti i ponienja kojima je na narod bio
izvrgavan. Vjeanje je i ubijanje svake napredne ideje i dobra zemlje. Privienje se preplie s uspomenama
na majku-san, sjeanja i stvarnost mijeaju se kao u vrtlogu. Na Matoevu duu uvelike je utjecao ovakav
tamni, mrani pejza.

Prva strofa pjesme opisuje pejza. U njoj nema glagola, nema radnje.

Druga i trea strofa - pjesnik opisuje svoje duevno stanje uvjetovano pejzaom i prilikama.

Trea strofa - objanjava lik samog pjesnika - suprotnosti njegove naravi i njegovih stavova. Njegove
namjere ne podudaraju se s njegovim postupcima pa on osjea grinju savjesti. Uvia da on nije bio iskren
sin svoje poniene domovine iako je isticao svoje domoljublje.

etvrta strofa - pjesnik izraava svoj oaj da mu je oduzeta njegova domovina.


- Gnjev i prezir najvie su usmjereni prema izdajicama koji se odriu svoga naroda i sramote ime svoje
domovine za volju stranih i neprijateljskih elemenata.
- Sjeanje na Khuenovo doba, ali ima i ciljanja na suvremene prilike.

Impresionizam

- U ovoj pjesmi - statine slike (bez glagola u 1. strofi)


- vizualni efekti, "vjeanje" - ubijanje svake napredne ideje i duha zemlje.

Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi izrazio sjetu i alost, to
daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoevu duu uvelike je utjecao ovakav tamni, mrani pejza.

Prva strofa pjesme opisuje pejza. U drugoj i treoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje drutveno stanje
uvjetovano pejzaom i prilikama, a u etvrtoj strofi pjesnik izraava svoj oaj shvaajui da mu je oduzeta
njegova domovina.
Tema pjesme - je ljubav prema domovini, suosjeanje s njezinom patnjom. Pjesnikov odnos prema domovini
je iskren, usporeuje je s majkom, ali.

Pjesma je sonet - sastoji se od dva katrena i dvije tercine. Forma stiha je zatvorena.

- Ritminost u pjesmi ostvarena je rimom.


Primjeri rime: srama - jama, skut - put, mama - dama (obgrljena rima)

Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama.

- suha kao prut...


- ubistva mjesto, tamno kao blud...
- moj drski obraz kao suzama...
- ko lopova, dok njeno ime brie...

Antun Gustav Mato - Utjeha kose

Prva strofa - Na emocionalni sadraj 1. stiha upuuj pridjev tuan. Dominira element sna, privienja.
Atmosfera je nestvarna - kobna (dvorana kobna, idila cvijea)

- Ve u prvom stihu (koji se sastoji od etiri reenice) nagovjeteno nam je da je sve mirno, skrueno, u
spokojnom raspoloenju, u odavanju poasti.

- Kontrast cvijea i kobne dvorane pokazuje u isto vrijeme mrtvaku hladnou i ljepotu cvijea koje treba
ukraavati nekadanju ljepotu ("odakle mi nekad bolji ivot sjao"), koja sad lei nepomina, mirna - mrtva
(visoki odar, agonija svijea).

- Pjesnik osjea gubitak, osjea nemo. Gotov da ti predam ivot kao rtvu.
- Pjesnik izraava ljubav, izgubljenost, spremnost na najvee rtve - pokloniti voljenoj osobi ivot, unititi se
zbog ljubavnog oaja.
- pjesnik iskazuje taj osjeaj simbolom u stihovima: - Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao.
- Pjesnik izraava nijemu bol, zapanjenost, zadrava bol u sebi.
Druga strofa - pjesnik pokazuje nedokuivu udnju i postojanost ljubavi. U drugoj kitici prebacuje
misao iz stiha u stih (Zapanjen sam stao / U dvorani kobnoj...)

- Bolestan uitak, mijeanje dvaju razliitih osjeaja - osjeaja kobnog gubitka i estetizacije smrti U dvorani
kobnoj, punoj smrti krasne

- Pjesnik sumnja, svjestan je gubitka ljubavi, sjea se izgubljene sree: - Sumnjajui (...) bolji ivot sjao

Trea strofa - pjesnik je prikazao trule, propadanje, osjeaj potpunog gubitka (sve ba, sve je mrtvo: oi,
dah i ruke; Sve to oajanjem htjedoh da oivim
- oaj, uzaludnost htijenja, nemo pred smrti.

- Pjesnik osjea stravu, slijepu stravu, muku koja raste do najvieg stupnja, do strasti: - U slijepoj stravi i u
strasti muke

- Pjesnik osjea izgubljenost u uzaludnom razmiljanju, obuzet je sivim mislima: - U dvorani kobnoj,
mislima u sivim.

etvrta strofa - jest poanta pjesme. Kosa je simbol ivota, a pjesnik je iznio i UTJEHU: - Miruj! U smrti
se sniva!

- Pjesnik svim silama pokuava pokazati koliko mu je ao, koliko eli oivljenje njenih udova i oiju... U
kosi pronalazi spas...

- Smrt svakako nije neto konano, postoji neki izlaz, nasluuje neki vii ivot. Pjesnik izraava osjeaj da je
smrt novi oblik postojanja. Pokuaj smirenja i pomirenja.