Kapovi,

Mate
Direktna demokracija
ideja, borba i perspektive
 J
edan od glavnih zahtjeva prosvjednih pokreta i-
rom svijeta u revolucionarnoj 2011. bio je zahtjev
za direktnom demokracijom. Takav je zahtjev
mogao biti radikalniji ili manje radikalan, katkad
se uvijeno izraavao kao zahtjev za veom parti-
cipacijom graana u donoenju odluka, a nazi-
vao se razliitim imenima npr. u panjolskoj pravom
demokracijom (democracia real). Kao kuriozitet valja
istai da je jedna od zemalja gdje je takav zahtjev bio
najizrazitije i najotvorenije istaknut i artikuliran bila
upravo Hrvatska u velikim prosvjedima u oujku 2011.
dakle, prije panjolskih indignadosa, grkih prosvjed-
nika i Occupy Wall Street-a u nastavku iste godine. Una-
to razliitim interpretacijama takvih zahtjeva i njego-
voj oitoj i oekivanoj nedovoljnoj artikulaciji i neodre-
enosti, nema sumnje da se iza danas popularnog
buzzworda direktna demokracija (dirdem) skriva, u nje-
govoj najradikalnijoj interpretaciji, lijevi emancipatorni
projekt, koji se prije, a i danas (premda ne vie tako
otvoreno u javnosti), nazivalo socijalizmom. Odakle po-
treba za novim nazivom, nije potrebno posebno obra-

Kapovi, Mate
zlagati. To je bitno naglasiti, ako nita drugo, utoliko ko-
liko i neki na ljevici imaju problema s prihvaanjem no-
ve retorike i agitpropa te tu nerijetko dolazi do
nerazumijevanja.

Direktna demokracija Protiv hegemonije statusa quo

ideja, borba i perspektive Nesporno je da je demokracija, unato razliitoj termi-

nolokoj upotrebi, meu ostalim upravo i zato to se ko-
risti kao jedno od ideolokih sredstava elite za legitima-
ciju trenutnog sistema, pojam relativno privlanog i po-
zitivnog prizvuka. Malo tko e otvoreno rei da je protiv
demokracije. Zato je tim nunije da ga ljevica prisvoji za
sebe tj. definira na progresivan nain. Na terminolokoj
je razini problematino to esto i sami ljeviari za kapi-
talistike zemlje liberalno-predstavnike demokracije
upotrebljavaju naziv demokracija ili demokratske ze-
mlje, to, unato svim moguim terminolokim i
uzusnim opravdanjima, nesumnjivo ima i performati-
van uinak, a u ovakvoj drutvenoj situaciji treba i na toj
razini pomno birati rijei. S obzirom na to da su takve
zemlje, u najmanju ruku, samo vrlo ogranieno demo-
kratske, nesumnjivo je da bi tu bilo koji drugi naziv bio
bolji primjerice Badiouov kapitalo-parlamentarizam.

178
Intelektualno-teorijska se ljevica, kao svojevrstan odgo-
vor na zahtjeve ulice irom svijeta, treba i na diskursnoj
razini suprotstaviti hegemoniji statusa quo i odluno po-
vesti bitku za sm pojam demokracije. Raskrinkavanje
kapitalistike predstavnike demokracije kao privida
demokracije jedan je od kljunih zadataka ljevice.
Drugi kljuan moment u kojem ljevica treba inzi-
stirati na svojevrsnoj korekciji spontanih i proirenih
ideja koje se javljaju meu prosvjednicima irom svijeta
je pitanje krize modela predstavnike demokracije. Iako
se esto, bar izmeu redaka, moe uti da je tek u zadnje im stoga nije bio problem osigurati si uspjeh na demo-
vrijeme dolo do krize i problem predstavnike demo-
kracije zbog sve veeg utjecaja kapitala, korporacija i ba-
naka na nju, treba inzistirati na tome da je takav utjecaj
sastavni element liberalne demokracije od samih poe-
taka. S obzirom na veliku krizu kapitalizma u kojoj se
nalazimo, ogranienost je predstavnike demokracije
danas sve oitija sve irem krugu ljudi, meu ostalim i
zbog suavanja i ono malo limitirane demokracije koja u
postojeem modelu egzistira, no kljuni prigovori libe-
ralnoj demokraciji su od samog poetka isti i u tom se
smislu nije nita bitno promijenilo, osim to su u trenu-
tnoj krizi sistema kontradikcije sve evidentnije, a sve vi-
e ljudi uvia da se nune promjene ne mogu dogoditi
unutar ovoga sustava i bez radikalnih promjena.
Konzervativni refleksi
Nema potrebe preduboko ulaziti u opepoznatu lijevu
kritiku predstavniko-parlamentarne demokracije. Do-
voljno je spomenuti da u podruju ekonomije tj. na ra-
dnim mjestima nema ni trunke demokracije (efektivnu
diktaturu u sferi privrede liberalna politika teorija ele-
gantno previa), a da izbor politikih predstavnika u
sferi politike demokracije ovisi ponajprije o novcima.
Bez velikih financijskih sredstava je na izborima prak-
tiki nemogue pobijediti, a politiari za ta sredstva ovi-
se o kapitalistikoj klasi ukoliko osoba politiara i ka-
pitalista nije, kao u Kerumovu sluaju, spojena u jednu.
Ako se tome pridoda da je bar u postsocijalistikim ze-
mljama kao to je naa sasvim razvidno u kojim se uvje-
tima odvijala prvobitna akumulacija kapitala u 1990-
ima (nita drugaije, mutatis mutandis, nije bilo ni
drugdje, samo s veim povijesnim odmakom), svaka je
daljnja kritika izlina. Tako nije samo u Hrvatskoj, jasno.
179
U SAD-u tako u 94% sluajeva na predsjednikim izbo- 01 Gilbert Achcar 2012, The Bou-
rima pobjeuje kandidat koji skupi najvie donacij, a azizi Spark: The Beginning of a
Long Revolutionary Process
pobjeda je islamist na izborima u Tunisu i Egiptu na- (http://english.al-akhbar.com/
kon revolucije bila praktiki zagarantirana, meu osta- content/bouazizi-spark-begin-
lim, zahvaljujui bogatim donacijama koje su dotine ning-long-revolutionary-
process).
stranke dobile od naftom bogatih zaljevskih zemalja. Fi-
nancijska mo i kontrola nad medijima takoer obja-
njavaju i uspjeh kandidata kao to su Muhamed Hemi
Hamdi u Tunisu ili Naguib Saviris u Egiptu rije je o
kapitalistima koji posjeduju velike televizijske kue te
kratskim izborima nakon revolucije.01 Na takvim i broj-
nim drugim primjerima oito je da bez demokratskog
nadzora nad ekonomijom ne moe biti ni prave politi-
ke demokracije. Jedna je od primarnih zadaa ljevice u
tom smjeru ideoloka borba protiv popularne alopojke
sami smo krivi, mi smo ih izabrali, koja u obzir ne uzi-
ma ekonomsku mo, utjecaj medij, utjecaj indoktrina-
cije u obrazovnom sustavu itd.
U kritikama na zahtjev za dirdemom esto do izra-
aja dolaze uobiajeni konzervativni refleksi od kritike
da to nigdje ne postoji i nikad nije postojalo (slino su
vjerojatno ljudi toga profila govorili i u robovlasnitvu i
feudalizmu) pa do prigovor da ni takav sustav ne moe
biti savren, pri emu se previa injenica da je trenutni
sustav jo puno dalje od savrenog. Unato neosnova-
nosti takvih prigovora, u agitpropovske su svrhe potreb-
ni konkretni postojei primjeri na koje se moe pozvati
pa se onda esto navodi sluaj vicarske ili Kalifornije i
njihove referendumske demokracije. No jasno je da se
tu radi samo o nekim elementima dirdema koji se javlja-
ju unutar kapitalistike predstavnike demokracije. Iz
takvih se primjera moe uiti i moe ih se oprezno kori-
stiti u agitpropovske svrhe, no takvi sustavi nikako ne
mogu biti i konaan cilj.
to se tie dirdema kao cilja, tu je mogue vie mo-
gunosti vie i manje radikalnih. Npr. moe se zami-
sliti da e-glasanje (internetski referendumi ili sl.) u ko-
nanici u potpunosti zamijeni parlamentarno glasanje
(naravno, uz pomo profesionalnih javnih dunosnika/
strunjaka koji bi transparentno obavljali tehniki i ko-
ordinacijski posao u pripremi rasprav, prijedlog i gla-
sanj), a mogu se zamisliti i ogranienije verzije. Poanta
je u tome da bi se sve bitne odluke (tj. ono to sami gla-
sai smatraju bitnim) donosile izravno, a da bi uloga po-
litiar bila svedena na profesionalne birokrate/stru-
Kapovi, Mate
Direktna demokracija ideja, borba i
perspektive
UP&UNDERGROUND
Proljee 2012.
 njake koji bi generalne odluke naroda sprovodili u pra-
ksu i bili bi u svakom trenutku smjenjivi. Tako bi se npr.
kroz javnu raspravu i glasanje mogla donijeti odluka da
treba teiti punoj zaposlenosti, a tu bi odluku u djelo
onda trebali sprovesti strunjaci (ekonomisti). Ono to
je pak posve sigurno jest da je pretpostavka za pravu
uspostavu direktne demokracije (koja se u svojim razli-
itim, vie ili manje uspjenim, varijantama u povijesti
zvala i samoupravljanjem, sovjetskim sustavom itd.) ra-
dikalna promjena u politiko-ekonomskom sistemu
dokidanje kapitalizma, drutveno vlasnitvo nad sred-
stvima za proizvodnju, ekonomska demokracija, doista
slobodni mediji kao jedan od preduvjet za pravu javnu
raspravu, dovoljno slobodnog vremena za sudjelovanje
u odluivanju, materijalna jednakost itd. Rijeima Rose
Luxemburg: nema demokracije bez socijalizma, ni so-
cijalizma bez demokracije. Potreba vezivanja borbe za
dirdem s borbom protiv kapitalizma, pogotovo u javno-
sti, postaje tim akutnija uzme li se u obzir da buroaske
stranke sve vie pokuavaju popularnu ideju dirdema,
naravno u destiliranom obliku, aproprirati za svoje po-
trebe (u Hrvatskoj npr. laburisti ili Ladonja).
Pitanje (ne)kompetentnosti
U 21. st. bi bilo besmisleno inzistirati na strogom ple-
numsko-delegatskom modelu kakav je postojao u Rusiji
1917. ili Kataloniji 1936. Naalost, dio se ljevice i dalje, bar
implicitno, dri toga, to je samo jedna od manifestacij
drugih boljaka ljevice sektatva i inzistiranja na be-
smislenim povijesnim, danas preteno nebitnim, pod-
jelama. S obzirom da ve postoji e-bankarstvo, da preko
interneta kupujemo knjige, avionske karte, rezerviramo
hotelske sobe itd., moe se oekivati da nee biti nika-
kvih tehnikih prepreka za uvoenje nekog od vidova
e-glasanja kao dijela dirdem sustava. To, naravno, ne
znai da treba odustati od naina odluivanja putem
plenum i radnih grupa i rasprave uivo gdje god je to
mogue. Osim toga, ve bi u dananjem sustavu, bez
uvoenja e-glasanja i drugih promjena potrebnih za
pravi dirdem, bilo prilino lako uspostaviti dirdem ko-
rektiv trenutnom predstavnikom sustavu npr. refe-
rendumskim pitanjima uz redovne lokalne, parlamen-
tarne, predsjednike izbore. Tu nije problem tehnika
neostvarivost, nego nepostojanje politike volje, tj. real-
ni klasni interesi u pozadini.
180
esto se dirdemu zamjera nekompetentnost naro-
da. Iako bi se moglo svata rei o kompetentnosti poli-
tiar u predstavnikoj demokraciji, neosporno je da bi
sastavan dio dirdema morala biti i edukacija i, to je ve
spomenuto, dovoljno slobodnog vremena (dakle sma-
njeno radno vrijeme) koje bi obinim ljudima omogui-
lo aktivno sudjelovanje u politikom ivotu. Osim toga,
argument o nekompetentnosti, koji esto povlae i
progresivne snage, i previe podsjea na vrlo sline ta-
kve argumente u 19. st. koji su se upotrebljavali protiv
ideje opeg prava glasa. Posve su pak neosnovane kriti-
ke da bi dirdem praktiki izravno znaio izglasavanje fa-
istikih odluka i sl. Kao to je teoretski sasvim mogue
da unutar trenutnog sustava doe do pogrenih odluka
ili do dolaska faist na vlast, to bi bilo mogue i unutar
dirdema, nita vie i nita manje. Dirdem je samo sred-
stvo, ne i cilj kao takav, i naravno da podrazumijeva dalj-
nju potrebu politike borbe za progresivne ideje. No, na-
ravno, ono to se esto neopravdano zaboravlja je da ni u
dirdem sustavu neke stvari jednostavno ne bi mogle biti
stavljene na glasanje na referendum (npr. hoemo li str-
pati sve pripadnike neke manjine u konclogore), isto
kao to ne mogu ni sada biti stavljene na glasanje u par-
lamentu ili vladi. Civilizacijski dosezi i razina ljudskih
prava koji sada postoje bili bi, razumije se, zadrani (da-
pae, proireni) i u takvom sustavu. Osnovna pretpo-
stavka za dirdem je jednakost/ravnopravnost svih la-
nova zajednice materijalna, rodna, etnika, vjerska itd.
Potencijalno diskriminirajui zakoni ne bi mogli uope
biti stavljeni na glasanje jer bi dio zajednice stavili u po-
dreen poloaj, to je nedopustivo. Osim toga, treba rei
da ni u radikalnom dirdemu ne bi sve moglo biti prepu-
teno jednostavnom demokratskom odluivanju svih
u nekim stvarima bi i dalje morali glavnu rije morali
imati strunjaci, to je i logino, a dirdem kao nain
upravljanja nije ni primjeren ba za sve sluajeve (obi-
no se navodi karikaturalni primjer da ne bi bilo ba pa-
metno prepustiti nuklearku anarhistikoj komuni). Od
sluaja do sluaja bi valjalo procjenjivati gdje je kakav
sustav upravljanja najprikladniji.
181
Kapovi, Mate
Direktna demokracija ideja, borba i
perspektive

UP&UNDERGROUND
Proljee 2012.
Postkapitalistiko drutvo?
Meu raznim neosnovanim prigovorima dirdemu javlja
se i liberalna floskula o odgovornosti za odluke. Tobo-
e, u dirdem sistemu nitko ne bi bio odgovoran za od-
luke jer bi ih donosila veina, dok danas znamo tko je
odgovaran za neku odluku (odreeni politiar, vlada ili
stranka). Kao prvo, nije ba jasno od ega se sastoji tono
ta politika odgovornost? Kad je to u predstavnikom
sustavu neki premijer ili stranka nastradala zato to su
provodili lou ekonomsku politiku? Tko je od politiko-
ekonomske elite zavrio na sudu ili u zatvoru zbog eko-
nomske krize 2007-8? Naravno da je posve mogue da se
i u dirdem sustavu mogu donijeti loe i pogrene odlu-
ke. Meutim, u takvom sustavu bismo za takve odluke
bili sami krivi i mogli bismo ih, uvidjevi da su bile loe,
bez zadrke promijeniti. Nita ozbiljniji nije ni prigovor
da su mogunosti za dirdem ograniene jer se tu mogu
donositi samo binarne odluke da/ne. No nema nika-
kva razloga da na e-referendumima npr. ne bude vie
opcija ako je potrebno (a, b, c...). Naravno, u sluaju radi-
kalne verzije direktne demokracije, to bi moralo podra-
zumijevati opsenu i kompleksnu javnu raspravu i pri-
preme i prije samog glasanja, kao i javne slubenike koji
bi sluili kao pripomo u tome, no do konkretnih rjee-
nja bi se ionako moralo dolaziti kroz praksu i pokuaje i
pogreke. Dakako, uspostavljanje ak i radikalnog direk-
tnodemokratskog drutva, kako rekosmo, ne bi znailo i
kraj politikog djelovanja i dalje bi se trebalo boriti za
pobjedu politiki progresivnih ideja i protiv vraanja na
staro, to je uvijek realna opasnost, kao to nas ui ko-
nani neuspjeh realsocijalistikog eksperimenta u 20.
st., s tim da bi se te borbe ipak trebale odvijati u bitno
drugaijim uvjetima (npr. uz zakonsku zabranu utjecaja
novca na javne kampanje i propagandu i sl.).
Unato otporima onih koji ne ele to vidjeti, druk-
iji svijet jest mogu i nije ga bogznakako teko zamisli-
ti. Iako se ne moe unaprijed dati gotov nacrt kako bi ne-
kakvo postkapitalistiko drutvo trebalo izgledati niti bi
to, u krajnjoj mjeri, bilo dobro, o tome treba razmiljati i
raspravljati. Ako nita drugo, a ono zato to bez svijesti o
tome da bi sistem mogao funkcionirati i potpuno druga-
ije ne moemo u potpunosti razumjeti i kritizirati sa-
danju situaciju. A realna analiza i kritika sadanjega
stanja je preduvjet za bilo kakvo smisleno djelovanje da
bi se ono promijenilo. No tee pitanje od toga kako bi
182
potencijalno postkapitalistiko drutvo moglo izgledati 02 Spring confronts winter (edi-
je pitanje kako do njega doi. Materijalni interesi koji torial), New Left Review 72/2011.
03 Za recentni ultraljeviarski
ovise o trenutnom ustroju ne ostavljaju ni trunka sum- osvrt na Boliviju, vidi Jeffery R.
nje da ni do kakve promjene nee doi bez silnog otpo- Webber (201). From Rebellion to
ra. Iako sve vie teoretiara pa i politiara zloguko spo- Reform in Bolivia: Class Struggle,
Indigenous Liberation, and the Po-
minje mogunost novih ratova, ako se neto bitno ne litics of Evo Morales. Chicago:
promijeni (a svjetlo na kraju tunela se, to se tie krize, Haymarket Books.
ne nazire), mogunost je oruane borbe u Hrvatskoj i u
zapadnom svijetu, za razliku od situacije primjerice u
Indiji, dakako, potpuno iluzorna. Isto tako iluzornima
izgledaju i mogunosti velikih prevrata putem general-
nih trajkova, koji, iako se mnoe, nemaju takvog poten-
cijala. Usprkos velikom pokretanju naroda irom svijeta
u revolucionarnoj 2011, Mike Davis dobro upozorava:
Zastraujue je dug put koji treba prijei samo da bi se
dolo do poetnih pozicija ranijih pokuaja izgradnje
novog svijeta.02
Pouke June Amerike
Unato svim prosvjedima koji su zapoeli 2011, svjetio-
nik svjetske ljevice, po miljenju mnogih, i dalje ostaje
Juna Amerika. Uspjeh junoamerikih progresivnih
snaga je jo uvijek daleko od izvjesnog, postoje i ozbiljne
kritike tamonjih procesa03, a takoer treba biti svjestan
ograniene mogunosti kopiranja junoamerikih isku-
stava u drugim dijelovima svijeta, no nije sporno da se
od June Amerike moe uiti. Odande moemo izvui
nekoliko osnovnih pouka. Kao prvo, da bi se drutvo po-
kualo mijenjati, ne moe se unaprijed odustati i od sa-
me ideje o pokuaju preuzimanja vlasti od progresivnih
snaga. Prepustiti mo dravnog aparata neprijatelju ve
u startu potpuno je bezumno. Samo prosvjedovanje i
elja za drukijim sustavom nee do toga automatski i
dovesti, kako su zorno nauili Egipani i Tuniani. Ja-
sno, shvatiti to znai biti spreman zagaziti u blato do gr-
la, no put do promjen je sve samo ne ravan i ugodan.
Igranje revolucije i uvanje ista obraza vodi iskljuivo
u poziciju marginalnosti i uivanja u vlastitoj ideolo-
koj istoi. Druga je pouka paradoksalna u osporava-
nju, meu ostalim, samog sustava liberalne demokracije
katkad moe biti taktiki korisno pokuati se boriti kroz
njega. I Hugo Chvez i Evo Morales i Rafael Correa i Da-
niel Ortega i drugi manje radikalni junoameriki ljevi-
arski voe i pokreti su na vlast doli preko izbor (za
 razliku od npr. FARC-a). Trea je pouka da pri tom treba
biti oprezan jer kohorte statusa quo nee prezati ni od je-
dnog sredstva da se suprotstave doista radikalnoj (pa
ak i onoj ne toliko radikalnoj) politici dovoljno se sje-
titi pokuaj dravnih udara u Venecueli 2002., u Boliviji
2008. i u Ekvadoru 2010. ili uspjenih dravnih udara na
Jean-Bertranda Aristidea 2004. na Haitiju i 2009. na Ma-
nuela Zelayu u Hondurasu. Naravno, sudjelovanje na iz-
borima kao dio revolucionarne taktike ne znai i prizna-
vanje liberalne predstavnike demokacije kao prave de-
mokracije, nita manje nego to injenica da smo svi
prisiljeni ivjeti u kapitalizmu ne znai i na blagoslov
kapitalizmu. Nema sumnje da je i izborna taktika ne-
izvjesna i vrlo teka, no ona je u zemljama poput Hrvat-
ske zasad najizglednija dapae, puno izglednija nego
na Zapadu. Tu nimalo nebitna nije ni injenica da je pri-
stanak na mogunost sudjelovanja na izborima, ini se,
nunost eli li se prionuti na formiranje masovne disci-
plinirane antikapitalistike direktnodemokratske poli-
tike organizacije jer se to, u dananjim okolnostima,
ipak i dalje u irokim slojevima percipira kao jedan od
znakova politike ozbiljnosti (za razliku od aktivnosti
koje se svode samo na sitne prosvjedne akcije, lijeplje-
nje letaka i grafite, to je vie-manje opseg djelovanja
marginalnih ljeviarskih organizacija u Hrvatskoj).
Uiti od neprijatelja
Jedno od dodatnih sredstava politike borbe za postka-
pitalistiko drutvo moe biti i kratkorona borba za re-
formistiko uvoenje sve vie dirdem elemenata u tre-
nutni sustav npr. borbom za smanjenje potrebnog bro-
ja potpis za raspisivanje referenduma. To je pak pitanje
povezano i s pitanjem to bi se dogodilo kad bi odreene
politiki progresivne snage preuzele vlast u dravi. to
bi to tono znailo za dirdem ako bi on bio na programu
politikih zadaa takvih snaga? Posve je jasno da se di-
183
rektna demokracija ne moe uvesti preko noi, kao to
se preko noi ne moe ni sruiti kapitalizam i staviti pod
drutveni nadzor sva sredstva za proizvodnju. Naravno,
najbolje bi bilo kada bi se dirdem mogao izgraditi spon-
tano i odozdo, no trenutno nismo u uvjetima kakvi su
bili u Kataloniji 1936. niti se to moe u bliskoj buduno-
sti oekivati. Narod se sasvim sigurno nee sm od sebe
spontano osvijestiti. Iskustva se mogu crpiti primjeri-
ce iz Venecuele, gdje se plenumski nain odluivanja
postupno uvodi na lokalnoj razini, a radniko samou-
pravljanje se eksperimentalno iri u pojedinim tvorni-
cama. Dirdem se treba iriti polako, uz eksperimentira-
nje s razliitim sustavima i postupno uvoenje na razli-
ite razine od referendumskog glasanja o kljunim od-
lukama u dravi s kojim se moe krenuti i na samom po-
etku do uvoenja naina odluivanja putem plenum i
radnih grupa u odreenim lokalnim zajednicama pa do
samoupravnih eksperimenata u javnim poduzeima
(jasno, uz spomenute nuno potrebne promjene u eko-
nomskoj sferi).
Trenutni politiko-ekonomski sustav je ne samo u
velikoj ekonomskoj krizi, nego i u krizi vlastitog legiti-
miteta. Sve vie ljudi je otvoreno za propitivanje alter-
nativnih mogunosti i sve vie ljudi shvaa da je situaci-
ja takva da e do mogunosti boljega ivota za veinu
doi samo ako se dogodi radikalan zaokret. Materijalni
uvjeti za razvoj nove ljevice su tu. To, jasno, ne znai da
e se to dogoditi samo od sebe niti da e spontani izljevi
narodnog bijesa, iako ih treba podupirati, biti dovoljni
za promjenu. Na ljevici je da se organizira i da, meu
ostalim, ui od neprijatelja npr. sluajui vrlo koristan
savjet Miltona Friedmana: Samo kriza stvarna ili per-
cipirana dovodi do prave promjene. Kada doe do kri-
ze, ono to e se poduzeti ovisi o idejama koje su na ras-
polaganju. To je, vjerujem, naa osnovna zadaa: razvija-
ti prijedloge alternativne politike i odravati ih na ivo-
tu da budu spremne kada politiki nemogue postane
politiki neizbjeno.
Kapovi, Mate
Direktna demokracija ideja, borba i
perspektive
UP&UNDERGROUND
Proljee 2012.